Pavlii-Trojica u trnju JO SE NITA NE DOGAA, ILI SE SAMO TAKO INI

- Sad sam ja na redu! - Nisi, imam ja jo jedan! - Pitaj Bracu! Braco, to ti kae? Braco je sjedio naslonjen na drveni zid barake i kameniima gaao neku staru limenku u koritu isuenog potoka, meu bujnim korovom. Zakiljio je prema njima, kukasti nos mu se namrekao. Coknuo je jezikom i rekao: - Ima Hrvoje jo jedan. Tut mrzovoljno slee ramenima, gunajui neto o tome kako on, kao najmlai, prolazi uvijek najgore. Onda predade pitolj Hrvoju. Hrvoje ga prihvati i poe polako i paljivo nianiti u smeu bocu za pivo koju su stavili na granu glavate vrbe uz potok. - Gledaj sad - ree Hrvoje ciljajui. - Uite se, uite, juniori - ree Braco i pogodi kameniem limenku. - Samo bez svae. Pravio se vaan, ne samo zato to je pitolj bio njegov, nego i zato to je doista bio najbolji strijelac. Pitolj je bio mali MG, zapravo oruje za startera u atletici, kakav se jedno vrijeme mogao kupiti u zagrebakim trafikama. Ali, Braco je imao mnogo roaka, pa se tako i sad naao nekakav stric, ili moda brati, koji je pitolj preuredio lako da izbacuje i metke, osim to praska. Nije, dodue, ni sad bio jako opasan, jer je izbacivao malo vee kuglice same. Ipak, Braco jr tome roaku - ili moda bratiu - morao sveano obeati da e paziti i da nikad nee oruje ni u koga tiperiti. I jo ga nije smio cl rzati u kui, zbog majke. Sva srea to je postojala ta baraka. - Evo, sad si ti na redu - ree Hrvoje Tutu, pa proviri izmeu iblja prema ploniku i autobusnoj stanici: on se uvijek najvie boj;to da netko ne naie i ne vidi to rade. Znao je da je sve to za-branjeno i da bi mogli imati posla s milicijom.

- Uf - huknu Tut, jer je promaio prvim hicem, pa odmah po/uri da doda: - Lako vama, vi uvijek trenirate, a ja nikad. Ali, .ul u i ja trenirati. Tut je uvijek tako govorio, jer on je sve trenirao: i pucanje iz pitolja, i matematiku, i pjesmicu napamet, i vercanje u tramvaju i sve drugo. Bio je veliki sporta i stalno je hodao u trenirci, a ipak, bio je malen i goljav kao ibica. I stalno je pipao miie, svoje i tue. A to to je Tut tvrdio da e odsada i on trenirati, to je bilo zato Sto su praznici tek bili poeli i cijelo je ljeto bilo pred njima. Nitko jo nije otiao na more, niti e uskoro otii, pa su tako imali vremena za sve, i za treniranje i za sve ostalo. - Samo vi trenirajte - ree Braco, pa ustade i nasloni se na prozor barake. Zagledao se unutra kroz razbijeno staklo i razmiljao. Imali su velike planove s tom barakom. Zasad je sluila samo /a uvanje pitolja (jer, Braco ga je nabavio bez majina znanja, ne /ato to bi se ljutila, nego zato da se ne brine), ali e, moda, uskoro sluiti i za neto drugo. Zato su na njezina vrata ucrtali svoj znak, krug prekrien s dvije crte, ovako: Baraka je zaostala od gradnje. Njihovo naselje, zvano Dugave, bilo je dovreno tek toga proljea i jo je veoma nalikovalo na i'radilite. Tonije, djelomino je jo i bilo gradilite, jer su upravo podizali ambulantu, pa je po naselju bilo buldoera, dizalica i gole inih kamiona. Ali, ova baraka zaostala je nakon gradnje njihove velike, bijele kue koja se i sad nazirala kroz lie, stotinjak metara daleko. Dok se kua gradila, baraka je sluila za dvije stvari: u jednoj polovici bila je svlaionica za radnike, koji su se tu pripremali za posao, a u drugoj uredi i uprava gradilita. Baraka je bila smjetena uz samo korito potoka koji je tuda tekao prije nego to je naselje izgraeno, a onda su njegov tok presjekli cestom,i tona dva mjesta. Ali, ostalo je korito, vrbe, razni krupni otpad, korov i baraka. Kad su prvi put stigli do barake, djeaci su onaj dio gdje je nekad l"ila svlaionica nali otkljuan: samo su gurnuli vrata i nali se u prostoriji niska stropa koja je mirisala po jelu, znoju i buci. Ondje ih ji* bilo niega, samo vjealice i jedne stare izme. Nikome nisu spominjali baraku. Vrata su zatvorili icom i tako U baraka postala njihova tajna i njihovo skrovite. Jer, svi su je ti i ugi zaboravili, ak i oni koji su je podigli. -- Braco, hoe ti jedan krug? - upita Tut. - Tjerajte bez mene - ree Braco. Sad se pribliio drugome dijelu barake, onome u kojemu su iirkada bili uredi. Kroz prozor se nije mnogo vidjelo, jer je bio pre-Mia/.an masnom bojom. Vrata su bila zakljuana, ali Braco je sumnjao da unutra vie ima ita vano. Moda tek neki papiri, nepotrebni kljuevi i takve sitnice: inae, ve bi se netko sjetio da doe po to. Pregledao je lokot. Bio je to obian lokot kakav se moe kupiti u svakom duanu koji prodaje eljeznu robu; u njega je iao klju s rupom u sredini. Braco je znao da se takvi lokoti mogu otvoriti u/, pomo komadia ice ili kakve ukosnice. Razmiljao je o tome kako bi trebalo razgledati prostoriju, pa onda sve urediti, moda promijeniti i lokot (Braco je imao i jednog roaka bravara), a onda ... Pred njima je bilo cijelo ljeto, i baraka je mogla posluiti /a na j razliiti je namjene. Vani se odjednom zau usplahireni Hrvojev glas. - ekaj, Tut, prestani pucati! Stani, kad ti kaem! - A? - samo ree Tut, ne otvarajui oko kojim je ciljao. - Ide moj stari - ree Hrvoje. - Bolje da nas ne uje, jer e skuiti to radimo. Hajde da izaemo. Braco izae iz barake i uvrnu dva-tri puta svojim kukastim nosom, a onda prui dugu nogu i utnu njome jedan kameni. - Moemo ostati i tu - ree. - Stari ko stari. Tako ga se boji? Braco je uvijek pomalo ismijavao Hrvoja to se nikad ne eli zamjeriti ocu. Jer, Braco nije imao oca, ili je barem on tvrdio da ga 8 nema. Govorilo se u susjedstvu da je otac zapravo napustio Bracinu majku, sestru i njega, da se ponovo oenio i da sad ivi u Vinkovcima, ili moda u Vrpolju, i da radi kao prometnik na eljeznici; netko od susjeda ak ga je vidio iz vlaka

kako stoji na peronu. Braco nije rado govorio o svome ocu, ali kad bi govorio o tuem, uvijek je ispadalo tako da je otac samo nepotrebna smetnja. Ipak, Hrvoje je iskoio iz iblja na plonik nasuprot autobusnoj stanici. Tut je predao pitolj Braci, pa je i on otiao za njim. Braco je krenuo za njima, a dep kratkih hlaa otegao mu se od teine oruja. Stali su na plonik i ekali da se priblii Hrvojev otac. On je dolazio na biciklu, na glavi je imao uti eiri koji je bio sav naikan znakama. Uz okvir bicikla bili su privreni tapovi za pecanje; vraao se iz ribiije. U tijesnim drvarnicama nove zgrade nije ba bilo mnogo mjesta za pecaljke, ali je Hrvojev otac sauvao stare navike iz vremena kad su ivjeli u Trnju. Jako je volio Trnje, predio malih kua u kojem se rodio, pa se ni sad nitko nije zaudio to mu je Trnje bilo na jeziku. - U Trnje mora, Hrvoje - rekao je svome sinu. - Bok, deki - dodao je, potapavi Bracu po ramenu i opipavi Tutove miie. - Treba nahraniti Cumbiku i Bonzu. - Dobro, Rista - rekao je Hrvoje. Rista je namignuo i otiao. Bracu je uvijek malo zbunjivalo kako to Hrvoje i njegov otac razgovaraju kao drugovi, a ipak, Hrvoje slua to mu stari kae. Otpratili su Hrvoja do ulaza u kuu. Uostalom, svi su stanovali u istome ulazu. Usput im je Hrvoje objasnio kako mora u Trnje da bi nahranio bakina psa i maku. Baka je otila u toplice, a ivotinje su ostale same u velikom vrtu. Sad je trebalo da Hrvoje sjedne u autobus i odveze se do Koncertne dvorane, pa da se onda spusti niz cestovni nasip i ode, kraj malih kua i vrtova, do bakine kue u Paromlinskoj. Popeo se gore da se spremi. Dok su ga ekali, Tut je upitao Bracu: - Hoemo li sutra trenirati pucanje? - Ne - ree Braco. - Malo emo pronjukati po onoj baraci. Kad se Hrvoje vratio, nosei u ruci plastinu vreicu u kojoj su bile kosti, mlijeko i druge poslastice za psa i maku, otpratili su ga na autobusnu stanicu u blizini njihove barake. Usput su razgovarali o kojeemu. Jer nisu znali to ih eka. A da su Braco i Tut znali to eka Hrvoja, i to eka njih dvojicu, drugaije bi tekao taj razgovor. Bili bi dobro pogledali i Hrvoja, i njegove bistre plave oi iza naoala, njegove obrve koje su stalno bile uzdignute, kao da se udi, pogledali bi ak i njegove malko klempave ui. Jer, ve od sutra, bit e im i udno, i neobino, i drago, to je ba on njihov prijatelj, i to upravo tako izgleda, to je tako slian njima dvojici. Autobus je brzo stigao i Hrvoje je uao u njega. Da su imali sat pri ruci i da su pogledali na njega, vidjeli bi da je est i dvadeset pet. I sigurno bi dobro zapamtili to vrijeme. Jer, i najvei pustolovi dobro pamte kad je zapoela neka velika pustolovina. Glava druga DOGAAJ JE I TO KAD SE NE DOGODI ONO TO SE SVAKAKO TREBALO DOGODITI Na televiziji je bio kviz. Braco je sjedio pred ekranom i istio graak ne gledajui ono to radi: prsti su letjeti sami. Na drugom naslonjau, njegova sestra Snjeana radila je to isto. Majka je morala pripremiti ruak za sutradan, i oni su joj u tome pomagali. Iz kuhinje je dopirao miris jela, a Braco i Snjeana su povremeno dovikivali majci kako stoji koji natjecatelj i jesu li pitanja teka. Braco se bavio milju da se i sam, za koju godinu, prijavi na kviz. To bi bila senzacija: tako mlad, a sve zna! Onda je zazvonilo na vratima. - Tko je sad to? - trgla se majka i pola u hodnik briui ruke o pregau. Braco je znao da se ona uvijek pribojava da e se odnekud pojaviti otac, u asu kad to njoj najmanje odgovara i kad se tome najmanje nada. I bio je otac, samo ne Bracin, nego Hrvojev. Stajao je pred vratima i bio je malo zapuhan. Hrvoje i njegova obitelj stanovali su na treem katu, a Braco i njegovi na petom. - Dobra veer - rekao je Hrvojev otac, zvan Rista. - Je Braco doma? - Onda je opazio Bracu kako dolazi iz sobe, pa je dodao: - Braco, je li tebi Hrvoje rekao to danas namjerava? - Ne znam - ree Braco. - Kako to mislite, namjerava? - Mislim - puhao je Rista - je li ti rekao da namjerava otii jo nekamo osim kod bake?

- Ne - odmahnu Braco. - Zato? - Zato to se jo nije vratio - ree Hrvojev otac i nasloni se na dovratak. JI B raina majka je vidjela da mu je teko, pa ga je uvela u stan, posjela ga na kuhinjsku stolicu i natoila mu malo rakije. Braco je uSao 11 kuhinju i naslonio se na sudoper. - Moda nije bilo autobusa - ree. - Ne - odmahnu Rista - nije to. Otiao je u est i dvadeset pet, tlo tamo mu treba najvie pola sata, pola sata da nahrani psa i mat kn, neka se s nekim zadrao jo pola sata ... Sad je skoro deset. Odavno je morao biti tu. -- Zaprialo se dijete s nekim - ree Bracina majka. - Sigurno lamo ima staro drutvo. I Braco je o tome razmiljao. esto mu je Hrvoje priao o tome si arom drutvu u Paromlinskoj. I Braco je znao kako to otprilike i/j-leda, jer je i sam doao iz slinoga kraja, s Trenjevke. Sigurno je drutvo u pitanju. Ili je moda Biba? Ne, nije to, Braco odluno odmahne glavom. - I ja mislim da nije to - ree Rista, kao da ita B raine misli. -- Ne bi se on samo tako zadrao. Brinem samo da nije neto u prometu ... Moram ii. Kao da se odjednom prisjetio kako je to neobino to Hrvoja (ako dugo nema, Rista je ustao i krenuo. Pozdravio je Bracinu majku i izaao u hodnik. - Idem s vama - ree Braco pa se okrene i namigne majci. - Ne brini ako me nema - ree. Spustili su se dolje. Usput su pozvonili kod Tuta, Tut je izjavio da gleda kviz i pomalo trenira. Ni on ni njegovi roditelji nisu znali nita ni o Hrvoju ni o njegovim namjerama. Tut se pridruio Braci i Hrvojevu ocu, pa su sili dolje. U hodniku stana stajala je Hrvojeva majka, vrlo nervozna, s viklerima u kosi, s telefonskom slualicom u jednoj ruci i cigaretom u drugoj. Bila je ljutita. Kad su uli, ona je upravo tresnula slualicom. - Ma kakvi - rekla je. - Ni sluajno! - Nema? - upitao je Rista zabrinuto. 12 - Pitala sam sve bolnice, Hitnu, miliciju, vatrogasce ... Nitko nita ne zna. Koga jo da pitam? A tamo gdje najvie treba pitati, tamo nema telefona! - A gdje je to, teta? - upitao je Tut. - U Trnju, dijete moje - uzdahnula je Hrvojeva majka. - Tamo nema telefona, a ja sam sigurna da se on tamo zadrao. Vjerojatno kod staroga Solaria oko golubova i kunia. Nije njemu ni na kraj pameti koliko je sati! Platit e on to meni kad doe, samo polako! Hrvojeva majka nervozno je puila i etala po hodniku, a djeOari su gledali u nju kao u razrednika koji treba da odlui hoe li ih poslati upravitelju kole ili nee. Rista ih je suuesniki gledao i namigivao im iza lea svoje ene. A ona je zastala pred njim, puhnula mu dim u lice, a onda rekla: - Dobro, Rista, a to me gleda tako? Poduzmi neto! Ja vie nisam dosta pametna! Skokni u Trnje, to drugo moe! Hrvojev otac bio je sav sretan to moe neto poduzeti, jer bio je zabrinut, a pomalo se i bojao svoje ene. Braco je polako poinjao razumijevati kako stoje stvari izmeu njega i Hrvoja. Rista je uzeo kljueve auta i otvorio vrata. Jo je jednom pogledao svoju enu, pa onda djeake. - Idemo i mi s vama - rekli su Braco i Tut. Spustili su se dizalom u prizemlje, pa su saekali dok je Hrvojev otac uspio upaliti motor na svome starom "spaeku" i otkotrljati se s parkiralita. Onda su stavili ruke u depove i zagledali se niz cestu. Osjeali su se neobino. Inae nisu izlazili tako kasno naveer, pogotovu ne sami. A sad, ne samo da su bili vani, nego nitko nije od njih ni oekivao da se brzo vrate, jer su bili na vanom zadatku, traili su Hrvoja. - to ti misli? - upitao je Tut i zabrinuto pogledao odozdo na Bracu. 13 Braco se poeao po hrptu svoga kukastog nosa, utnuo je nekakav kameni, a onda rekao: - Stvar je udna.

- Da nije Biba? - ree Tut. Opet Biba. To ime je njima dvojici uvijek padalo na pamet kad bi netko spomenuo Trnje. Jer, o Bibi im je Hrvoje esto priao, a oni je nikada nisu vidjeli, bar ne u ivo. Biba je stanovala u Paromlinskoj kao i Hrvoje nekad, i bila je vana zbog toga to je glumila u jednoj djejoj TV-seriji. Inae je ila na ritmiku i nastupala u djejim emisijama. Hrvoje se hvalio da su njih dvoje prijatelji, a ponekad je ak tvrdio da su i roaci. Ali, njih dvojica su znali da je Hrvoje u Bibu zaljubljen. A opet, nisu mu mogli zamjeriti to o njoj pria, jer Biba nije bila makar kakva djevojica, nego kao nekakva slavna linost. Bila joj je i slika u "Studiju", i to u boji. - A to Biba? - obrecnu se Braco na Tuta. - Kakva Biba? Misli da ona ee nou po Trnju? Na stanicu je stigao autobus, s njega je silo dvoje odraslih ljudi, ali Hrvoja nije bilo. Braco i Tut proetali su do stanice, priekali jo jedan autobus, utajui kamenie, ali ni u tome autobusu nije bilo Hrvoja. Onda su se vratili. Ovaj put nisu uli kroz glavna vrata, s prednje strane, nego otraga preko platforme ispod koje su se nalazile garae. Ondje je bilo cvijee, a moglo se i sjesti. Mislili su da tu malo priekaju, jer je odatle bio dobar pogled. Zvijezde su treperile nad njima, dobro su se vidjele, jer svjetla na platformi nisu gorjela. Traili su mjesto da sjednu. Ali, tamo je netko ve sjedio. Malo su se trgli i zastali. Spazili su ar cigarete. - Zdravo, klinci - rekao je ovjek. - to vi radite vani tako kasno? Prepoznali su susjeda Cvika. Znali su ga samo iz vienja, jer nije bio iz njihova stubita. Imao je upavu, rijetku kosu i naoale s vrlo debelim staklima. Uvijek je bio prisutan kad su se na oblinjoj 14 livadici igrale boce, a stalno je neto donosio i odnosio u nekim kutijama, u svome sivom kombiju. - Dobra veer - pourio je Tut. - Znate, traimo ... Ali, Braco ga je gurnuo pod rebra, pa je Tut zautio. Doista, zalo, da prave paniku, i da ispadnu smijeni i Hrvoje i njegovi roditelji? Bolje je utjeti. - Traimo loptu - ree Braco. - Danas smo je izgubili. - Akha, akha - kaljao je susjed preko svoje cigarete - loptu. A gdje vam je onaj prijatelj? Onaj plavi, mravi, kako se zove ... S naoalama? - Hrvoje! - uzviknu Tut, radostan to ga je prepoznao po opisu. - Hrvoje, tono - ree susjed. - Obeao mi je da e mi razviti neke slike, pa se nekako nismo vidjeli, da mu dam filmove ... - Slike! - uzviknu Tut. - Pa da, vidi, Braco, to bi moglo biti! Slike. - to bi moglo biti? - upita susjed. - Slike - ree Tut. - Danas je petak. Hrvoje je bio zagrieni foto-amater i sam je izraivao slike. U Trnju je bio lan foto-kluba koji je petkom odravao sastanke. Tut je to znao zato to su on i Braco ili jednom s Hrvojem na sastanak i tamo im je bilo strano dosadno. - Ne - ree Braco. - Nee biti to, malac. - Onda se okrene susjedu. - Ne znamo gdje je prijatelj - ree. - Eto, ja ga ba trebam - ree susjed. Tako je zavrio taj razgovor. Glava trea PRIJATELJ PRIJATELJU RADO USTUPA SVOJ KREVET, AK I ONDA KAD TO NE ZNA Kad je sat poeo izbijati pono, Tut je bojaljivo pogledao u Bracu. Braco je namrekao svoj kukasti nos i frknuo. Onda se Tu-tovo lice razvedrilo, jer je ugledao milicionara: dodue, bila je pono, ali on se sad osjeao zatienim. Sjedili su u Hrvojevoj sobi i zijevali. Premda je ve bila pono, oni su se i dalje junaili i nikako nisu htjeli lei u krevet. Htjeli su biti u blizini da vide i uju to se sve dogaa i to se poduzima oko nestanka njihova prijatelja. - Dobra mu je soba - rekao je Tut po peti put te veeri, zvjerajui po zidovima na koje je Hrvoje povjeao poveane fotografije to ih je sam snimio. - Dosadan si, bebac - ree Braco. Bili su u Hrvojevoj sobi i morali su tu i ostati, kad je ve bilo tako kako je bilo. A bilo je ovako. Najprije su otili da se jave roditeljima. B raina majka se odmah sloila, jer je imala povjerenja u svojega sina. Tutov otac je pak bio pun inicijative. On je bio nastavnik gimnastike i veliki ljubitelj planinarenja, izleta, pjevanja uz gitaru, malog nogometa, kros-utrka, rock-koncerata i svih drugih masovnih priredbi. Zato je predloio da odmah skupe dobrovoljce meu

susjedima i da zajedniki krenu traiti Hrvoja. Sreom, Tu-tova mama bila je mnogo prisebnija, pa ga je odgovorila od toga. Naredila je Tu tu da obue pulover i tako su sili na drugi kat. Dolje je Hrvojeva mama etala po hodniku i puila cigaretu, a s vremena na vrijeme bi se zaletjela do telefona i poela vrtjeti neki broj. Nazivala je znance, roake, prijatelje, Hrvojeve kolske drugove, foto-amatere i koga god se mogla sjetiti. Neke od njih digla je iz kreveta, neke nije nala, a nitko nije imao pojma to je s Hrvojem. Djeake je smjestila u Hrvojevu sobu, natoila im po veliku au soka i stavila pred njih neke kekse, a onda se vratila u hodnik i nastavila etati i puiti. Pepeljaru je nosila sa sobom da ne rasipa pepeo po kui; ali, on se ipak rasipao, jer je letio iz pepeljare kako je ona urila. Tako su ekali, i Tut je govorio kako Hrvoje ima lijepu sobu. Malo poslije jedanaest vratio se Hr-vojev tata. Bio je jo bljei nego prije i nekako je neodluno zastao na pragu. Djeaci su stali na vrata Hrvojeve sobe i gledali. - Jeste ga nali, striek? - upitao je Tut, kao da nije na prvi pogled sve bilo jasno. Ali, Tut je bio sporta i volio je uvijek vjerovati u najbolje. Hrvojeva mama zastala je pred svojim muem i nervozno otresala pepeo pokraj pepeljare. - Onda? - upitala je. - Nita - ree Rista. - Nema ga tamo. Hrvojeva mama se okrenula i nastavila etati. Vie, nije nita govorila, a Braco je znao da e ona uskoro zaplakati. 16 2 Trojica u Trnju 17 - A je li bar dolazio? - upitala je napokon. - Jesi li to saznao? - Dolazio je - ivnu Rista. - Dolazio je, to je sigurno. - Netko vam je rekao, striek? - upita Tut. - Ne - odmahnu - Hrvojev otac. - Ali, vidio sam da su pas i maka nahranjeni, u zdjelicama su one iste kosti to im je Hrvoje nosio. Znai da je bio tamo. Hrvojeva majka opet zastade u svojoj etnji, i ovaj put pogodi ikom u pepeljaru. - Jesi li se raspitao kod susjeda? - upita. - Koliko sam mogao - ree Rista. - Tamo ljudi rano idu spavati. Svuda je ve mrak. Naao sam staroga Conia, ali, on je gluh kao top. Sjedi po cijeli dan na prozoru i gleda, a opet ne zna nita. I maloga Drageca sam vidio. Ali, on je upravo doao iz kina. Ni on ne zna nita. - A dedek Solari? - upita Hrvojeva mama stojei nasred kuhinje. - udno - ree Rista. - I kod njega je mrak. Prije je kod njega gorjelo svjetlo cijelu no, jer pati od nesanice. Dedek Solari bio je starac o kojemu je Hrvoje esta priao. Imao je kunie i golubove i od njega je Hrvoje nauio mnogo o ivotinjama. esto ih je fotografirao. Posjeivao je starca svaki put kad bi iao k baki u Trnje, i uvijek se vraao pun svakakvih pria o golubovima pismonoama. - Znai, nita? - ree Hrvojeva mama. Rista slee ramenima. Hrvojeva mama napokon sjedne na stolicu, pa zaplae. Plakala je tiho i ramena su joj se tresla. Djeaci su znali da ne treba nita govoriti, pa su se zato vratili u Hrvojevu sobu i zatvorili za sobom vrata. ulo se kako Rista tjei Hrvojevu mamu, tiho, ali rijei se nisu razabirale. I ona je govorila tiho, nestalo je njezine otrine, i djeaci je se vie nisu bojali. A nije je se valjda vie bojao ni Rista. 18 I. ^ Tako su sjedili u Hrvojevoj sobi i zijevali, jer su cijeli dan bili vani, i premda su bili uzbueni i zabrinuti zbog Hrvoja, ipak su bili i pospani. Sluali su kako tiktaka veliki zidni sat u hodniku. Onda su uli kako se oni u kuhinji neto dogovaraju, pa onda okretanje telefonskog brojanika. Hrvojev otac je s nekim razgovarao. Pa je onda opet bila tiina. U meuvremenu je Tut nekoliko puta rekao kako Hrvoje ima dobru sobu. U pola dvanaest doao je milicionar. Sjeo je u kuhinju s Hi-voje-vim roditeljima, a djeaci su prislukivali to se tamo govori. Milicionar je iz depa na bluzi izvadio mali smei blok i u njega je zapisivao podatke. Najprije

je zapisao Hrvojevo ime, prezime, opis (tu su djeaci osjeali potrebu da poneto dodaju), odjeu koju je nosio na sebi, i slino. Raspitivao se o Hrvojevu kretanju toga dana. Tako su mu Hrvojevi roditelji rekli da su i prijatelji tu. Braco i Tut morali su prijei u kuhinju i odgovarati na pitanja. Milicionar je pitao gdje su sve bili toga dana, to su radili i kako su se igrali, i to je sve Hrvoje govorio. Milicionar je bio strpljiv. Tut je pravio pametno lice i sve je neto namigivao Braci, a milicionar se pravio da to ne opaa. A ipak, Tut se odao. Rekao je: - A onda smo popodne u potoku trenirali gaanje... - Kakvo gaanje? - Pa, tako - zamucao je Tut. - Jednim malim ... Nije vano. - Bojaljivo je pogledao u Bracu, jer je znao da je zabrljao. - ime? - upitao je milicionar. Tut se isprsio u znak da ne kani nita odati, i samo je pogledavao u Bracu. Tako je Braco morao sve objasniti. Rekao je, to je mogao vre i jasnije: - Imamo jedan mali pitolji, MG, preraen. Pa gaamo. i Milicionar je kimnuo glavom kao da je to najprirodnija stvar na svijetu. Tut je samo zinuo od zaprepatenja, jer je, valjda, mislio da e ih odmah odvesti u zatvor. Ali, kao to se Braco i nadao, opasnost i nije prijetila od milicionara. 19 - I Hrvoje je gaao s vama? - upitala je Hrvojeva majka. - Ne ba uvijek - ree Braco. - A danas? - bila je ona uporna. - Jedanput-dvaput - ree Tut mudro. Onda su uslijedila druga pitanja, o tome gdje se obino igraju, to Hrvoje voli a to ne voli, je li im priao o svojim planovima, i slino. Onda su bili gotovi. Preli su opet u sobu i oslukivali razgovor koji je tekao i dalje. Opet su malo zijevali. Tut je gledao oko sebe po sobi, nekoliko puta je otvorio usta, ali nije rekao nita. Nekome tko nije upuen, milicionarova pitanja mogla su zvuati neobino, ali, djeaci su sebe smatrali upuenima, pa su zato mudro kimali glavama. A milicionar je pitao: - Kakve je ocjene djeak imao u koli? - Koliko mu novaca dajete za deparac? - Imate li roake izvan Zagreba? - Idete li ovoga ljeta na more? - Da li vam u kui nedostaje novac? - Je li Hrvoje nekada sam putovao? - Jeste li ga nedavno tukli ili grdili? I jo niz takvih nekakvih udnih pitanja. Ali, kako god se okrenulo, uvijek je ispadalo da Hrvoje nije pobjegao od kue, jer za to nije imao nikakva razloga. Ocjene su mu bile dobre, s roditeljima se nije svaao, nisu ga tukli, nije uzeo nikakav novac, voli, dodue, pustolovine, ali opet ne toliko da bi pobjegao od kue samo zato da neto doivi. Ispadalo je, zapravo, da je Hrvoje izostao protiv svoje volje, jer ga je neto sprijeilo da se vrati. To su znali i djeaci, to im je bilo jasno jo prije toga ispitivanja. Nadali su se da e moda milicionar neto rei, iznijeti neku pretpostavku, ili makar objasniti kako oni u miliciji misle traiti Hrvoja. Ali, on nije rekao nita. Samo je nastojao da utjei Hrvojeve roditelje. Rekao je: 20 - Idite vi lijepo spavati, i ne brinite. Stradao nije, to je jasno, jer bismo mi ve za to znali. Negdje se zadrao. Svaki dan nestane u Zagrebu poneko dijete. I na kraju se uvijek nau. Bit e u redu. Tako je on tjeio Hrvojeve roditelje. Bila bi to utjeha i za Bracu i Tuta, da su to uli. Ali, oni su se uurili jedan do drugoga na Hrvojevu leaju i zaspali. Kad je milicionar otiao, ula je Hrvojeva mama i pokrila ih. Jedna suza kapnula je na pokriva. Glava etvrta VIJESTI NISU DOBRE, ALI SU ZATO BAREM ZANIMLJIVE Probudio ih je razgovor u drugoj sobi. Tonije, probudio je Bracu, Tut je i dalje spavao, zagrlivi jastuk i prebacivi jednu nogu Braci preko boka. ulo se vie glasova, to vie nisu bili samo Hrvojevi mama i tata, a nije bio ni

milicionar, jer bilo je jutro. Moralo je biti rano: Braco se malo pridigao na laktu i pogledao kroz prozor; sjene su bile duge. U drugoj sobi su tiho razgovarali, sve su to bili glasovi odraslih, nijedan nije bio djeji. To je, vjerojatno, znailo da se Hrvoje jo nije vratio. Braco prepozna glas svoje majke. Zato gurne Tuta u rame. - He - psiknu - bebac, probudi se! Tut se trgne, pogleda oko sebe, pa Bracu, protegnu se i ree: - Dobra mu je soba. Je li se vratio? - Ne - ree Braco. Tut skoi, iskobelja se iz kreveta i stade nasred sobe. Poe otkopavati koulju. Braco ga je gledao. - to to radi? - upita. - Moram malo trenirati - ree Tut. - Ja to svako jutro. - Pusti sad trening - apnuo je Braco. - Daj da ujemo to govore. Vrata su bila malo odkrinuta i oni im se pribliie. U dnevnoj sobi sjedili su Hrvojevi roditelji, Bracina majka i Tutov otac i pili kavu. Hrvojevi roditelji bili su blijedi i imali su na sebi istu odjeu kao i prethodne veeri. Vjerojatno nisu ni legli. Bracina majka upravo je dovrila svoju kavu i ustala. Bila je subota, ali ona je svejedno morala na posao, jer je radila u restoranu. Rekla je: 22 -" - Ne znam, ali meni se ini da nije to. Kakve bi veze Hrvoje mogao imati s tim? Pa, lijepo pie da nitko nije nastradao. Na stolu su stajale novine i Bracina majka pokazivala je na njih dok je govorila. - Ja isto tako mislim - ree Hrvojeva majka. - A, vrag bi ga znao - mudrovao je Tutov otac. - Modu ni novinari ne znaju sve. A osim toga, dijete je dijete, moda je vidio neku trku, moda se uplaio pa pobjegao, sakrio se negdje ... - Nije Hrvoje tako plaljiv - ree Rista uvjereno. - Osim toga - doda Hrvojeva majka, ako bi se i sakrio, sakrio bi se u bakinu kuu, gdje drugdje? Braco i Tut su se iza vrata pogledali u udu. Nisu razumjeli skoro nita od cijeloga tog razgovora. Tut je poeo aptati, ali tako glasno, da su ga u dnevnoj sobi odmah uli: - O emu oni to priaju? - Hajde da vidimo - uzdahnu Braco. Polako su uli u dnevnu sobu, a odrasli su odmah prestali razgovarati. Hrvojeva majka je ustala i otila u kuhinju da im priredi doruak, Rista im je namigivao, Bracina majka je obojicu pogladila po glavi, i jo jednom podsjetila Bracu to sve treba da obavi toga dana. Onda je otila. Tutov otac je ostao sjediti. Rekao je: - Treba da vi lijepo idete svaki svojoj kui. - Neka ih - ree Rista. - Lake nam je kad su tu. Onda ih je Hrvojeva majka pozvala u kuhinju da dorukuju. Braco je sa stola u sobi uzeo novine i odnio ih sa sobom. Sjeli su da popiju bijelu kavu i pojedu kruh i margarin. Hrvojeva majka ih je neko vrijeme gledala, a onda je otila u hodnik i poela telefonirati. Sigurno je telefonirala cijele te noi. - Pogledaj novine - ree Tut svojim prodornim apatom. Braco otvori novine i poe ih itati otraga, kao i uvijek. Brzo je naao ono to je traio. Bilo je na posljednjoj stranici. - Evo ga - ree. 23 Bila je to vijest o sudaru autobusa kod Konoertne dvorane. Nitko nije stradao. Tut je ustao i stao pokraj Bracine stolice, pa je itao preko njegova ramena. Pri tome je micao usnama i aptao. Onda ree: - A ovo, Braco? - pokazivao je na jedan drugi lanak. lanak je nosio naslov: DRSKA PLJAKA U TRNJU, i bio je najvei na posljednjoj stranici. Oito se radilo o velikoj stvari. Pisalo je: Sino, neposredno prije devetnaest sati, izvrena je drska pljaka banke u Paromlinskoj ulici u Zagrebu. Kako nas je obavijestio sudac-istrafitelj, nepoznati napada uao je u banku neposredno prije zatvaranja, kad u njoj nije bilo nikoga osim slubenika. Pod prijetnjom revolvera, prisilio je blagajnicu da mu preda sav novac, a zatim se brzo udaljio sa mjesta zloina. Na sebi je imao crnu majicu s rol-ovratnikom, crne hlae i kapu natuenu na elo, tako da ga je

teko prepoznati. Srednjeg je rasta, i vjerojatno nije stariji od trideset godina. Mole se graani koji mogu pruiti bilo kakvu informaciju korisnu za istragu, da se jave u najbliu stanicu milicije. Braco je ve zavrio itanje, a Tut je itao i dalje, miui usnama. Pomalo je i poskakivao, od uzbuenja, drei se za B raino rame. Onda se vratio na svoje mjesto i navalio na bijelu kavu i kruh s margarinom. Mumljao je preko zalogaja: 4 - Misli da Hrvoje ima neke veze ...? - Ne znam *- micao je Braco svojim kukastim nosom. - Ali, to je svakako zanimljivo. - Kako zanimljivo? Ima veze ili nema? - nije se dao Tut. - Nije to tako jednostavno - odmahnu Braco. - Jedi, bebac, pa emo onda vidjeti. - Ne zovi me bebac - ree Tut preko zalogaja. 24 Braco je ustao i gledao kroz prozor. Malo se ekao po hrptu svojega kukastog nosa, a onda je zamahnuo nogom, pa utnuo kameni kojega u kuhinji Hrvojevih roditelja sasvim sigurno nije bilo. Tut ga je paljivo gledao. - Zna neto? - upita malac. - Znam - kininu Braco. - Znam da je Hrvoje mogao biti tamo u vrijeme kad se dogodila pljaka. On je otiao negdje oko est i dvadeset, je li tako? __ Da - ree Tut. - Oko frtalj sedam. - Eto, vidi - ree Braco. - Jesi li gotov? Tut ustade vaui. Ali, Braco stade kraj njega, pa ga gurne natrag na stolicu. Tut ga je zaueno gledao. - to je? - upita. - Starcima ni rijei - psiknu Braco. - Oni to ne bi razumjeli. Tut namignu s oba oka, jer mu je bilo teko da namigne jednim. Onda upita: - A to emo mi raditi? - Ne brini nita - ree Braco. - Samo pusti mene da govorim. Otili su opet u sobu, kamo se sad vratila i Hrvojeva majka, jer na telefonu opet nije nita saznala. Ona je sad puila, ali sjedei, tako da su joj suze pomalo tekle; kao da je mogla plakati samo dok sjedi, tako je to izgledalo. - Je li bio dobar doruak? - upitala je djeake. - Odlian - ree Tut, jo uvijek vaui. Braco je proistio grlo i poeao se po nosu. Ve je podignuo nogu da utne kameni, ali se onda predomislio. - Mi sad idemo - ree. - Moramo se jo raspitati. - Kod djece? - upita Tutov otac, pa ustade da krene i on. - To je dobra ideja. On je volio kolektivne akcije, a sad se iznenada sjetio da radi u koli i da poznaje mnogo djece. __ Ne__ree Braco. - Otii emo u Trnje. - Pa, ja sam ve bio - ree Rista. - I nisam nita saznao. 25 - Bolje da sjedite kod kue - rekla je Hrvojeva mama. -- Jo e se i vama neto dogoditi. - Nee - ree Tut. - Raspita t emo se - ree Braco. Onda, okrenuvi se Hrvojevu ocu: - Vi ste bili kasno, svi su spavali. Osim toga, tamo ima i djece. Pa emo vidjeti, moda neto znaju. Odrasli su ih gledali, onda Tutov otac lupi akom po stolu. - Tako je - ree. - Pustite djecu neka idu. Oni mogu saznati vie nego mi. Idite, momci! Tako su otili. Nisu se toga jutra ni umili, ni oprali zube, ni oistili cipele, i zato su se osjeali jo vanijima. Trebalo je traiti Hrvoja. Bili su vani. - to ti misli - upita Tut putem - gdje je on sad i to radi? - Ne znam - ree Braco. - Ali sam siguran da zna to radi. Tut je zadovoljno kimnuo glavom. On je volio kad netko zna to radi, jer on sam to nikada nije znao. Jedino bi, kad bi trenirao, znao da je to dobro. Pred kuom su opet susreli susjeda Cvika kako pui. Sjedio je na istome mjestu kao i prethodne veeri, kao da se nije odande ni maknuo. - A to je, omladinci - obratio im se - Jeste li nali prijatelja?

- Nismo jo - ree Braco. - Ali, nai emo ga. Tut je malo stajao kraj susjeda Cvika i gledao kako on depnim noiem djelja vrbovu granicu iz potoka, pa na jednckne kraju pravi sviralu, dok je drugi kraj lijepo naarao. Na kraju je to pruio Tutu. - Hvala, susjede - rekao je Tut i potrao za Bracom. Ili su prema autobusnoj stanici. Pretresli su depove, traei sitni za kartu. Onda su sjeli na rub plonika i ekali. Tut nije imao mira. Upitao je: - to ti misli, Braco? - Mislim, bebac - ree Braco - da emo danas upoznati tu slavnu Bibu. Glava peta TREBA ZNATI RAZGOVARATI S LJUDIMA, A ZA PSE JE DOBRO IMATI BOMBON Sili su s autobusa kod Koncertne dvorane, a onda oprezno preli cestu. Spustili su se niz nasip i zali meu male kuice u Pap romlinskoj ulici. Tonije, nisu ba sve kue bile male: na poetku Paromlinske, okomito na nju, stajala je velika zgrada sva u staklu. U njoj su bili uredi, koji su vjerojatno sad bili prazni, jer je bila subota. Pred zgradom je stajao parkiran milicijski kombi. - ekaj - ree Braco. - Da vidimo. Polako su se pribliili kombiju. Voza je sjedio za volanom i itao novine. Nije se ni osvrnuo na njih. - Gledaj - ree Tut i pokaza prstom. - Ne pokazuj prstima - psiknu Braco na njega, pa nabra svoj kukasti nos i pogleda za Tutovim prstom. U prizemlju zgrade vidio se plavi natpis: BANKA. - To je to, a? - ree Tut. - ekaj tu - ree Braco. On ostavi Tuta u dnu stubita, a sam se pope nekoliko koraka uza stube. Nije prilazio ulazu u banku, samo je stajao i gledao izdaleka. Unutra su se kretali neki ljudi, ali je na vratima bio natpis ZATVORENO. Braco je stajao i gledao neko vrijeme. Oni ljudi unutra listali su neke knjige, razgovarali, telefonirali i puili. Meu njima bila su i dva uniformirana milicionara. Braco se polako vrati niza stube, dok ga je voza milicijskog auta paljivo promatrao. - to je? - upita Tut. 27 - Idemo - ree Braco i utnu kameni koji je ovaj put doista i postojao. Otputili su se meu male kuice u Paromlinskoj ulici. Tut je bio nestrpljiv, pa je stalno pogledavao u Bracu, dok je ovaj koraao i razmiljao. - to je? - upita napokon opet. - Istraga - ree Braco. - Tu je bila pljaka. A Hrvoje je tuda morao proi. Hodali su polako niz Paromlinsku. Nije im to bilo prvi put, ve su jednom dolazili, s Hrvojem. Ali, Bibu tada nisu upoznali. Ulica je bila tiha, premda dosta iroka. Sve su kue u njoj bile prizemne, i sve su imale male, lijepo ureene vrtove sa salatom i lukom. Ponegdje je raslo stablo jorgovana. Prozori su bili otvoreni i vidjele su se obine sobe. Djeca su se igrala na ulici. - Dobra mu je ulica - ree Tut. - Ne poinji opet - zaguna Braco. Nastavili su dalje i stigli do broja 87. To je bila kua Hrvojeve bake. Bila je uta i imala je etiri prozora prema ulici, pa je tako bila jedna od veih. U dvorite se ulazilo kroz uska vrata nad koja su se nadvijale grane jorgovana. Braco je zavukao ruku kroz ogradu od letava i otvorio vrata. $ Tada se zaulo lajanje, a onda se prema vratima stutio veliki uti pas i popeo se prednjim nogama na ogradu, pa lajao na njih. Tut je odskoio od ograde i prestraeno gledao psa. - Dobar si ti pas - umiljavao se Braco. - Kako se ono zove? Aha, Bonzo! Bonzo, Bonzo, budi dobar, Bonzo! Dok ga je Tut zaueno gledao, Braco je pruio ruku i pogladio psa po glavi. Pas je poeo mahati repom i liznuo je Braci ruku. Braco je povukao ruku i otvorio vrata. Tako su uli u dvorite. Tut se jo pomalo bojao, ali onda se sjetio, pa je zavukao ruku u dep i izvadio bombon. Krio je bombone po depovima jer ga je bilo sram to ih jede: sportai klopaju pinat 28 i takve stvari, a ne bombone. Bacio je bombon psu, a Bonzo se propeo visoko na

stranje noge i uhvatio ga u letu. Braco je dotle razgledao po dvoritu. Zavirio je u upu, procu-njao po bunovima, provjerio bravu na vratima stana. Onda je pri-nio ruke licu, pa kroz staklo na vratima virio u kuu. - to to radi? - upita Tut. - Provjeravam - ree Braco. - Izgleda da je sve u redu. Pregled je bio vrlo brzo zavren. Na kraju su stali nasred dvoritu i gledali se. Nisu nali nita to bi im moglo otkriti je li tu Hrvojr sino uope bio i to je radio. - A susjedi? - ree Tut. - Treba ih nai. Ali, nije bilo potrebe da ih trae. Jedna debela, stara ena ve jr ulazila u dvorite kroz tunel od jorgovana i lipova lia. Gledala ih je mrko. - No, djeco - rekla je podboivi se strogo. - to vi traite? - Hrvoja - dobaci brzo Tut. - Hrvoja? - zastala je ena i zbunila se. Sigurno je mislila da su doli krasti zeleno voe, pa ju je taj odgovor iznenadio. - Kojeg Hrvoja? - Pa, znate ga - ree brzo Braco. - Unuka bake ija je ovo kua. - A, njega - ree ena. - Znam, znam. Ali, on vam vie ne stanuje tu. On je sad u Dugavama. Nesporazum je bio potpun. Morali su debeloj susjedi objasniti tko su i to trae: da su Hrvojevi prijatelji, da stanuju s njim u istoj kui i da ga sad trae, jer je sino otiao u Trnje i... - A nije se vratio? - zaprepastila se susjeda i sjela na malu klupicu pod lipom, a klupica je pod njom zapucketala. - A meni je rekao da e se odmah vratiti kui. Djeaci su ivnuli. Pogledali su se, a onda su sjeli na travu ispred klupice na kojoj je sjedila susjeda. - Kad vam je to rekao? - upita Braco. - Kad je doao hraniti psa i maku? Malo poslije sedam? 29 - Ne - ree susjeda. - Ne tada. Kasnije. Oko pola deset. Djeaci su se opet pogledali, a onda je Tut ustao i napravio nekoliko unjeva, jer vie nije mogao mirno sjediti. On je bio u stanju da sve pokvari, pa je zato Braco morao biti jo oprezniji. - Vidi, Braco, oko pola deset - ree Tut mudro. - A gdje ste ga vidjeli oko pola deset? - upita Braco staru enu. - Pa tu, na ulici - ree susjeda. - Kad se ono dogodilo ... Uutjela je, jer se sva zapuhala, valjda joj je bilo teko i da se prisjea toga to se dogodilo. Djeaci su ekali da ona nastavi, a onda Tut vie nije mogao izdrati: - A to se dogodilo, teta? - Pa ono sa Solariem - ree ena. - To je na susjed - doda, sjetivi se da ga oni moda i ne znaju. Ali, znali su, iz Hrvojevih pria: bio je to ovjek koji je drao kunie i golubove - pismonoe. ena se malo bolje namjesti na klupi, pa nastavi priu: - Ja vam stanujem tu malo dalje, trea kua. A ova kua tu, to joj se vidi stranji zid odavde, preko vrata, to vam je Solarieva. Va Hrvoje je s njim veliki prijatelj. I, vidite, sino, sino je starome Solariu pozlilo. * - Od ega, teta? - upita brzo Tut. - Od srca - kimnu susjeda. - Oko pola deset mu je pozlilo. 1 mali je tada bio kod njega. - Hrvoje? - upita Tut. - Da - kimnu ena. - Bio je kod njega, i tako je onda pozvao jo neke susjede, i odvezli su Solaria u bolnicu, znate, deki, i va Hrvoje je otiao s njima. Tada mi je rekao da e iz bolnice ravno kui. A poslije sam ula da je on jo ostao u bolnici, da vidi to e biti sa starim, ali je obeao da e telefonirati kui i javiti gdje je i to je s njim. A znai, nije se javio? - Gledala je u djeake paljivo. - I vi ga traite? Vas su poslali? Braco namreka nos, kvrcnu prstom po klupi, pa ree: 30 - Trai ga i milicija. Cijelu no nije dolazio kuci. A od srca je bolestan dedek Solari? - Od srca - ree susjeda. - Kao i ja. Svi smo mi ovdje ve i riom stariji ljudi. - Onda se malo zamisli, pa doda: - Trebalo I "i. djeco, da pitate u bolnici.

Tut je, meutim, imao svoje ideje. Skakutao je od nestrpljrni.t - Braco - ree - ja mislim da bi trebalo ... - Onda zastad jer je tek sad shvatio da su drugi izrekli ono to je htio rei on. Mislio sam da treba pitati u bolnici - ree. Braco se okrenuo k susjedi. Ona je ve ustala da ide. Bolje ji-privrstila vor pregae na leima. - Znate li u kojoj je bolnici dedek Solari? - upita. - Ne - ree susjeda. - To vam ja ne znam, djeco moja. Ali, to moemo lako saznati, tu prijeko. Ako hoete priekati. - Hoemo, hoemo - ree Braco. Susjeda je polako odgegala prema ulici, a Tut je jedva doekao priliku da kae: - To je ve neto, a, Braco? Glava esta NIJE LIJEPO NEPOZVAN ULAZITI U TUU KUU, ALI JE PONEKAD KORISNO Izmeu vrta Hrvojeve bake i vrta susjeda Solaria ograde gotovo da i nije bilo: nekada su tu stajale daske, ali su one istrunule i nakrivile se, ponegdje su same pale, a ostalo su uinili psi, make, a moda i djeca. Dok su ekali debelu susjedu, Braco i Hrvoje su pomalo kraduckali zelene marelice u vrtu Hrvojeve bake, a onda su opazili tu ogradu, pa su odluili zaviriti malo i kod susjeda: oni trae Hrvoja, a Hrvoje je tamo bio; treba, dakle, ispitati sve tragove! - A ako nas netko vidi? - trtario je Tut. - Pa to? - namrti se Braco. Savladali su ogradu bez tekoa i nali se u susjednom vrtu. Vrt je bio sav zaputen, zarastao u korov i iblje, pun ptica, neobraen i divlji, kao kakva prauma. To je Tuta oduevilo. - Da nas ovamo netko pusti! - rekao je, a onda se sagnuo i poeo se uljati, ne znajui ni sam zato. Iz vrta su uli u dvorite. Ondje su nali kaveze s kuniima i krletke s golubovima. Kunii su se nervozno motali po svojim nastambama, a golubovi su lepetali i gukali prilino tuno. - Tut - ree Braco - naberi malo trave. - Moe - rekao je Tut. Otrao je da nabere trave, a Braco je stao zavirivati oko krletki s golubovima, otvarajui pretince ispod njih i njukajui uporno. Napokon je naao ono to je traio: bila je to vreica s nekakvim zrnjem. Oprezno je nasuo zrnje golubovima, a oni su odmah prili i stali veselo kljucati. Pri tome su radosno gukali; vidjelo se da su 32 bili prilino gladni. Bilo ih je raznih: guana, lepezana, gaana, i svakakvih. Neki su ak imali i prstenove oko noge. Braco ih je gledao i razmiljao; ali, nije mislio o golubovima, mislio je o Hrvoju. Kad se Tut vratio s travom, Braco mu pomogne da je ubaci kuniima. Onda su sjeli pred kavez i gledali kunie kako jedu. Iznenada je Braco rekao: - Zna li ti, bebac, to smo mi dosad saznali? Tut se ovaj put nije bunio to ga Braco zove bebac, jer je bio suvie radoznao. Upita brzo: - to? - Saznali smo - ree Braco polako - da Hrvoje nije nestao odavde, nego iz bolnice. On se odvezao u bolnicu s dedekom Solari-em, tamo su ga posljednji put vidjeli. Oito je - namrti se Braco vano -oito je da se ovamo nije ni vraao. - Tako i ja mislim - kininu Tut, ozbiljno kao vojskovoa. Braco se nasmije i lupi ga po goljavom koljenu. Onda ree: - Kad misli, onda mi reci, u emu je glavni problem? Tut ga je gledao zbunjeno. On u svemu tome jedva da je uope vidio ikakav problem. Njemu je bilo vano da su neto saznali o Hrvojevu kretanju i tako se maknuli korak naprijed. to e im jo i nekakvi problemi? Ipak, rekao je: - Problem je koja je to bolnica. Ali, to emo sad saznati. Braco je odmahivao glavom miui svojim kukastim nosom i grizui travku. itao je kroza zube: - Ne - rekao je - nije u tome problem. -- Nego? - zinu Tut. - Nego u tome - ree Braco - zato je Hrvoje uope ostao ovdje do pola deset. to je radio ovdje tako kasno? Roditeljima je obeao da e se odmah vratiti. Zato se zadrao sve do pola deset, jer u pola deset je dedeku Solariu pozlilo. Zato je ostao?

Tut je naporno razmiljao, malo isplazivi jezik i grickajui ga onjacima. Budui da su mu pred oima bili kavezi s kuniima, on ree: - Zbog kunia i golubova? Braco je opet odmahivao glavom i coktao jezikom. Tutovo mravo lice jo se vie izduilo. Braco ree: - Ne vjerujem. Zna kakav je on, slae se sa starcima. Ako je obeao, onda je obeao. - Da - kimnu Tut. Onda se opet zamisli s jezikom izmeu zuba, a na kraju mu lice sinu: - A moda se dedek Solari osjeao slabo ve prije, im je Hrvoje stigao? Moda je Hrvoje ostao uz njega da vidi hoe li mu bili bolje ili gore? Braco kimnu glavom ozbiljno. - To je mogue - ree. - Samo, zna li to to onda znai? To ti onda znaci, bebac, da sve ono to smo mi mislili o pljaki banke i o tome da je Hrvoje bio blizu, da sve to uope ne igra. Kui? 34 - Da - kimnu Tut alosno. - Tako izgleda. - A osim toga - doda Braco - ak i ako je on ostao ovdje sve do pola deset zato to se dedek Solari loe osjeao, jo uvijek ostaje pitanje zato je onda nakon toga nestao, iz bolnice. - Da - ree Tut, sad ve sasvim pokunjen. Sjedili su tako neko vrijeme i gledali kako kunii i golubovi jedu. Onda su im nabrali jo trave i usuli jo zrnja. Napokon su zauli susjedu kako vie: - Hej, deki, gdje ste? Kroz vrt su se vratili u dvorite Hrvojeve bake. Tamo je pod brajdom ve bila debela susjeda, i s njom jo neki ovjek. U prvi mah su gotovo pomislili da je to Hrvojev otac, jer je ovjek na glavi imao uti eiri sa znakama, a na nogama gumene izme. Onda su vidjeli da je to ipak netko drugi. Takva je, valjda, bila ribika moda u Trnju. Prili su malo blie. - Evo, djeco - ree susjeda. - Susjed Valent je odvezao starog Solaria i vaega Hrvoja u bolnicu. - Bok, deki - rekao je Valent i oni su odmah vidjeli da je to ovjek s kojim se moe razgovarati. - A i vi ga traite? I jo ga nema? - Koliko mi znamo - ree Braco. - A vi ste ih odvezli u bolnicu? - Da - ree Valent palei cigaretu. - Ja. MaH me pozvao, preko prozora, ja stanujem preko puta Solaria, Hrvoje mi je bacao kamenie u prozor dok se nisam odazvao, shvaate. - Aha, aha - propenta Tut otvorenih usta. Drao se kao da gleda film na televiziji. - I onda smo strpali staroga u moj auto - nastavi Valent - i odvezli ga u bolnicu. - U koju? - ubaci Tut. - Na Salatu. Tamo su staroga primili, a Hrvoje je rekao da e on jo malo ostati da vidi to e biti dalje. Da e telefonirati svome 35 starom da doe po njega autom. Tako sam se ja onda sam vratio kui. - Onda vi - ree Braco oprezno - ne znate kakve su bile dalje 111 vojeve namjere ...? - Pa kaem ti - nasmijei se Valent, pa skide eiri i obrisa /noj s ela. Rekao je da e kui. A zna ti - doda smijui se i dalje - da vas dvojica pitate sve isto to i milicija? Djeaci zinue. Nisu se usuivali ni da pogledaju jedan u drugoga. Nije im ak ni palo na pamet da je milicija moda ve bila tu i da se moda dosjetila svemu onom emu i oni, pa svakako i mnogo vie. - A bili su? - prevali napokon Braco preko usana. - Jutros - kimnu Valent. - Prije nego to sam krenuo u riSad se Tut odjednom probudi iz obamrlosti, i ba kao ovjek koji se trgnuo iza sna, bubnu neto to je sve iznenadilo. Upita: - Radi banke? Valent ga pogleda zaueno, pa je neko vrijeme kimao glavom dok nije shvatio o emu je rije. - Radi kakve banke? A, misli radi onoga |ino? Neeee ... Doli su radi Hrvoja. Doli su pitati tko ga je sve traio i gdje je sve bio sino. Njegovi roditelji su se obratili miliciji... - Da - kimnu Braco. -- To znamo.

Malo se smirio. Napokon, sve je to bilo vrlo razumljivo. Milicija je, isto kao i njih dvojica, krenula od mjesta odakle je i Hrvoje krenuo, iz Trnja. Nakon toga su vjerojatno otili u bolnicu, na Salatu, a moda su ispitivali i dedeka Solaria, ako je doao k svijesti. Bracin kukasti nos odjednom se objesio od razoaranja i jasno se vidjelo kako je utuen spoznajom da su se on i Tut uhvatili neega prevelikog, pretekog i prekompliciranog za njihove djeje mogunosti. Upitao je: - A kako je bilo s dedekom Solariem? - Sino je bilo gadno - ree Valent. - Srani udar. I nije mu prvi. 36 Malo su poutjeli, svi etvoro. Onda su djeaci slegli ramenima. Valent je dopuio cigaretu, susjeda je opet piitegla vor na pregai. - Mi emo jo malo pogledati kunie i golubove, prijeko - ree Braco. - Samo zatvorite za sobom vrata - dobaci susjeda odlazei. Tako se ona i Valent pokupie. Braco i Tut prebacie se kroz vri u susjedno dvorite. Opet su gledali kako ptice i kunii veselo jedu, i utjeli su, smrknuti. Nije im bilo ni do ega. Onda su se malo provrtjeli po dvoritu. Sasvim sluajno. Braco je pritisnuo kvaku na ulazu u Solariev stan. Pokazalo se da nije zakljuano, vrata su se otvorila. - Pa to je... - zamuca Tut. - Ulazi - prosikta Braco, nakon to se osvrnuo oko sebe i vidio da ih iz okolnih kua i vrtova nitko ne promatra. - Ali ... - oklijevao je Tut. - Bebac! - psiknuo je opet Braco, i Tut je posluno uskoio u kuu. Braco je uao za njim i zatvorio vrata. Nali su se u kuhinji. Iz nje su jedna vrata vodila u sobu, a druga u smonicu. Stajali su i gledali oko sebe. U kuhinji je bio nered. Na stolu dvije alice za aj, obje napola ispijene, novine na stolu, jueranje. ahovnica sa zapoetom partijom. tap za etnju prislonjen uz kredenc. - To su oni sino igrali - ree Tut gledajui ahovnicu. - Da - ree Braco, kojemu se grlo takoer steglo. Onda opazie papiri. Stajao je na stolu kraj ahovske ploe, zaboravljen i sam na kariranom stolnjaku. Na papiriu je bio crte. Izgledao je tako kao da je netko arao i risao za zabavu, jer mu je bilo dosadno. Bila je to glava mukarca, s brkovima, grgurave kose, kvadratine brade, velikih usta. Pomalo je podsjeao na neke likove iz stripova. Crte je bio vjet i paljiv. - to je to? - zinu Tut. - To je neto - ree Braco. - Bar ja tako mislim. 37 Na crteu je bilo neto neobino, tonije, bile su neobine dvije stvari. Bile su tamo ucrtane dvije strelice. Jedna je bila uperena prema ovjekovu oku i na njezinom kraju je pisalo ZELENO; druga je bila usmjerena prema brkovima, i kraj nje je pisalo: PLAVO. - Kako zna da je to neto vano? - upita Tut, sav us treptao od uzbuenja. - Znam, bebac, po ovome - ree Braco i pokaza u kut papiria. Ondje je bio nacrtan znak: krug prekrien dvjema kosim crtama. Ovako: Glava sedma NIKAD NE MOE ZNATI TKO TO ZNA, I U TOME I JEST FRKA Proli su kroz Paromlinsku i uli u ulicu Proleterskih brigada. Ondje su stali i ekali tramvaj. Tut je izraunao da e im jo vrijediti karte kojima su se dovezli iz Novog Zagreba. Sunce je bilo vrlo toplo, premda je jo bilo dosta rano, najvie deset sati. Znojili su se. - Ja sam edan - jadao se Tut. - Strpi se, bebac - tjeio ga je Braco. - Ne zovi me bebac. - Zar nisi trenirao da izdri bez hrane i vode? - Jesam - kimnu Tut vano. - Samo kaem da sam edan. To ne znai da ne mogu izdrati. - Onda izdri! - nasmijei se Braco. - Poslije u te voditi na tonik. - On utnu zguvani karnet koji je leao na ploniku. Odvezli su se do loserovih stuba i ondje sili s tramvaja. Uspeli su se na

Salatu. Tut je trao uza stube, a Braco je iao polako i odmjereno. Na vrhu stuba, Tut se toliko zapuhao da je morao sjesti, a Braco je nastavio dalje. - Mora vie trenirati - rekao je i stisnuo Tuta za miicu. Jedva su pronali zgradu. Prvo nisu znali koga treba pitati, a kad su napokon pitali, nisu nita razumjeli. Napokon su nekako ipak nali zgradu, nakon mnogo hodanja po stazama posutim tucanikom i znojenja na jakom suncu. Zgrada je bila okruena zelenilom. Na prvu prepreku naili su ve na ulazu. - Kamo, djeco? - viknuo je portir i proturio glavu kroz svoj stakleni prozori. 39 - U posjet - zamuca Braco. - Imamo tu jednoga roaka... Zapravo, djeda. - Posjeti su popodne - ree portir smrknuto. - A osim toga, 11 ovoj zgradi i nemamo posjeta, ovdje je* samo za hitne sluajeve. ()d ega je bolestan va djed? - Od srca - ree Braco. - Noas su ga dovezli. - E, onda pogotovu ne moete k njemu - ree portir. - ao im i je. - Ali, striek - pokua Tut - mi moramo ... - Ne znam ja nita, osim pravila - ree portir i zatvori prozo ri. Oni ostadoe neko vrijeme stajati pred staklom, onda se spustie dvije stube nie, pa sjedoe. Tut je jo uvijek dahtao od hodanja i uspinjanja, a Braco je bio ljutit i eao se po nosu, premda ga uope ni je svrbio. Nisu se osvrtali, ali su ipak znali da ih portir motri kroz svoj prozori, kako ne bi sluajno ipak mugnuli u zgradu. Sjedili su tako i nisu znali to da rade. Onda odjednom zaue kako se onaj prozori otvara. - Hej, deki <- zau se portirov glas. - Molim?- skoi Tut, a za njim ustade i Braco. - ujte - ree portir - a da se taj va djed sluajno ne zove Solari, a? - Da - ree Braco. - Ba tako se zove. - A onaj djeak to ga je doveo i to je poslije... nestao, to vam je on? - Prijatelj - ree Braco, a Tut samo kininu. - I to je bilo s njim? - bio je portir znatieljan. - Jesu li ga nali? - Ne -- odmahivao je Tut glavom. - I mi ga traimo - ree Braco. - A tako, vi ga traite - ree portir ozbiljno, ali mu se oi ipak nasmijae. Pa zato to odmah ne kaete? Nisam ja znao da 40 je to u pitanju. Dobro, momci, idite untra i potraite sestru Faniku. Ona e vam rei sve to treba. Djeaci veselo poskoeie i potrae prema vratima. Tut se toliko obradovao, da je ak usput nainio i nekoliko unjeva, da sebi dade oduka, a i zato to mu se stranjica ukoila od sjedenja na hladnome stubitu. Kad su ve bili u hodniku, Braco zastade i vrati se do portirova prozoria. - A recite - upita - odakle vi znate za dedeka Solaria i za naeg prijatelja? - Kako ne bih znao -- nasmije se portir. - Bila je jutros tu milicija, pa su se raspitivali. Zato i pitam vas, mislim, moda su deka ve i nali. - A tako - ree Braco pomalo razoarano. Ni sam nije znao zato je razoaran i zato je sve to pitao portira. emu se nadao? Zar je mislio da e ve na vratima naii na neki Hrvojev trag? Istinu govorei, jest. Samo to nije htio priznati ni sebi, a kamoli Tutu, koji ga je ispitivao dok su se penjali stubitem. Braco je samo mrmljao i tapao Tu ta po ramenu. Tako su stigli na drugi kat. Ondje je sve bilo vrlo tiho. Nikoga nije bilo u hodnicima, pa su sjeli na najbliu klupu i ekali. Onda se u dnu hodnika pojavila vrlo debela ena i uputila se prema njima. Imala je na sebi obinu odjeu, pa su zakljuili da je i ona dola nekoga posjetiti. Ipak, odluili su da nju upitaju gdje mogu nai sestru Faniku. Ali, nisu stigli, jer se ona prva obratila njima. - to vi tu radite, djeco? - upitala je, i to prilino otro. - Traimo sestru Faniku - ree Braco. - Moda vi znate gdje je moemo nai? - Ja sam sestra Fanika - ree ena, i dalje mrko. Ispod oiju imala je tamne kolobare kao i Hrvojeva mama: vjerojatno ni ona te noi nije spavala. - A to vam treba? - Radi dedeka Solaria - ree Braco jednostavno. - I radi Hrvoja. 41

- A, tako - ree ena i razvedri se. Sjede na klupu kraj njih i pogladi ih po glavi, najprije Tuta, pa onda i Bracu. Njima to nije bilo drago, ali su ipak bili mirni. - A tko ste im vi? - upita sestra Fanika. - Prijatelji - ree Braco. - Mi ga traimo, jer jo nije pronaen. Pa smo doli vidjeti moete li nam vi pomoi. - Ja sam bila deurna sino kad su doli - ree sestra Fanika polako. - To je bilo oko deset. - To smo vas ba htjeli pitati - nastavljao je Braco nepokolebljivo. - Izgleda da je Hrvoje nestao odavde, znate. Nije se vie vratio ni u Trnje ni kui... Kako je to bilo s njim? - Pa eto - uzdahnu sestra Fanika. - Dovezli su staroga, Hrvo-jc i neki susjed, kako se ono zove... - Valent - ubaci Tut. - Da, Valent - kimnu sestra Fanika. - Uzeli smo podatke, doktor je pregledao starca, poduzeli smo to treba, i tako, a onda je taj susjed otiao. - A Hrvoje? - bio je nestrpljiv Tut. - On je ostao? - Da - kimnu sestra zabrinuto. - Nikako se nije dao maknuti iz hodnika. Rekao je da e jo malo priekati da uje to e biti dalje, raspitivao se koje smo lijekove dali, hoe li se Solari izvui, i sve to. Doktor mu je rekao neka ide kui, ali on se nije dao. Na kraju je i zaspao, tu, na ovoj klupi gdje sad sjedimo. Tut ustade s klupe i stade je razgledati paljivo, kao da je to klupa na kojoj je sjedila nogometna reprezentacija na svjetskome prvenstvu. Braco upita sestru Faniku: - I dokle je ostao? - Do poslije ponoi - ree ona. - Onda sam se ja ve zabrinula, htjela sam nekoga zvati. I tada je on otiao. Rekao je da e iz prizemlja telefonirati ocu da doe po njega. Kao da se uplaio da ja nekoga ne pozovem. Uope, deki, on vam se stalno drao kao da je neto kriv, znate. Sad kad mislim, moda ga nisam smjela pustiti 42 samoga tako kasno, i prije nego to sam nekoga nazvala ... Ali, imala sam neke trke, tu oko bolesnika, i tako mi je mugnuo. Odjednom, sestra Fanika poe suziti. Djeaci se pogledae, /buri jesni, onda obojica ustadoe, u nadi da e moda i ona ustati. Tko zna, moda i ona plae samo dok sjedi, kao i Hrvojeva mama. Ali, sestra Fanika nije ustajala, nego je sjedila i gledala pred sebe. Onda joj Tut stavi ruku na rame. Ree meko: - Teta, jesu li vam moda oni iz milicije neto prigovarali? - Ne - odmahnu sestra - nisu. - Ali, recite mi, zato vi ... Ali, nije dovrila reenicu: hodnikom je naiao neki mladi lijenik u koulji kratkih rukava, s cigaretom u zubima i sa rukama na leima. Stao je ispred klupe i zamiljeno se zagledao u njih. - Vidi, vidi - rekao je. - A ovo su sigurno prijatelji onoga slavnog Hrvoja. Djeaci su se zagledali u njega, a sestra Fanika je najprije obrisala oi, a onda se zagledala i ona. - A vi znate za to, doktore? - upitala je. - Znam - kimnu doktor. - Zato ba ja ne bih znao, kad cijela bolnica samo o tome pria? - Okrenuo se djeacima. - A vi ste Braco i Tut, je li tako? Sad su djeaci zinu-li od uenja. Taj doktor ne samo da je znao sve o Hrvoju i njegovu nestanku, o starome Solariu i kojeemu drugome, nego je ak znao i njihova imena. ak je i Braco ostao bez rijei. * - Kako ...? - propentao je Tut. - Ja sam doktor Peterli - ree doktor smijui se. - Znate Sta, klinci, hajde, doite sa mnom u ambulantu da malo porazgovaramo. A vi, Fanika - okrene se sestri - idite kui, treba da se ispavate. - U ambulantu? - zamuca Tut, pokazujui time koliko se boji svakog lijenika, ak i onda kad je zdrav. - Da, trebalo bi da idem - ree sestra Fanika, - Do vienja, doktore, zdravo, djeco. - Za mnom - ree doktor Peterli djeacima, i okrene im lea. Oni pooe za njim. On je hodao ne osvrui se. Tek kad je stigao do vrata ambulante i otvorio ih irom, okrenuo se k njima i pustio ih da uu ispred njega. Onda je i sam uao, pa se uvalio u stolicu sa sjedalom na

okretanje. - Sjednite - ree, i oni sjedoe na nosila, jedan kraj drugoga. On ih je gledao. - Vi ste, dakle, ta dvojica - mumljao je zamiljeno. Braco se ve pribrao, pa zato namrti obrve i upita: - A odakle vi znate za nas? - Priao mi je Hrvoje - ree doktor Peterli. - Znai, i vi ste bili sino deurni, kad su oni stigli? - Nisam - nasmije se doktor. - Jutros mi je on to rekao. Djeaci su buljili u njega ne shvaajui, a Tut je otvarao i zatvarao usta polako i bezglasno kao zlatna ribica. - Jutros? - napokon izgovori Braco. - Jutros - kimnu doktor. - Hrvoje je jutros bio tu. Glava osma i i STJEE LI SE GIMNASTIKOM SAMO ZDRAVLJE ILI I LJEPOTA? Djeaci su buljili u doktora Peterlia otvorenih usta, a on je u njih gledao sa smijekom. Napokon je Braco uspio progovoriti. - Kad je to bilo jutros? - upita. - Oko osam - ree doktor. Njih dvojica se pogledae, onda Tut ustade s nosila i naini nekoliko unjeva. Skakutao je po prostoriji neko vrijeme, prije nego to je uspio progovoriti. Tada je uzviknuo: - Braco, to je dobro! On je iv! Braco, to je dobro! Doktor Peterli se smijao. Ali, oi su mu bile paljive i motrio je djeake. Kad se prestao smijati, upitao je: - Recite vi meni, klinci, je li to neki dogovor izmeu vas? Hajde, priznajte lijepo, to ste to smislili? Braco je znao da je to sad ozbiljno pitanje, a i Tut se malo uplaio. Zastao je u svome skakutanju i opet sjeo kraj Brace na leaj. Braco je rekao: - Zato mislite da smo neto ...? Nita mi nismo smislili. - Onda je smislio taj va Hrvoje - zakljui doktor Peterli. - Dobro, kako god hoete. Ako vi mislite da ja ne treba da znam, ili ako Hrvoje tako misli, u redu. Ja u vama dvojici onda samo prenijeti poruku i neu vie nita pitati. - Braco, ima i poruka - ree Tut veselo. - Ima i poruka, Braco! - Smiri se, bebac - ree Braco mirno. - Naravno da ima poruka. Zato bi Hrvoje inae dolazio ovamo? 45 Doktor Peterli zapali cigaretu, zakilji prema njima kroz dim, ;t onda ree: - Imao je jo razloga da dolazi. Dosado je pitati kako je s dede-kom Solariem i je li mu bolje. - Pa da - ree Braco - naravno. Doktor Peterli prieka jo malo, razmiljajui. Onda se sasvim uozbilji, pa ree: - Zapravo, da vam budem iskren, klinci, ja ne znam to da mislim o svemu tome. as mi se ini da je sve to vrlo ozbiljno, a i as opet da je to neka vaa igra. Tko bi vas znao. - Ozbiljno je - ree Braco. - Vidite da je ozbiljno. - Da - ree doktor Peterli. - Moe biti. - Jer, va prijatelj Ilrvoje je vrlo zabrinut. Pita kako je stari, hoe li ozdraviti, i sve tako, samo to ne plae. to je Solari njemu, djed? - Ne - odmahnu Braco. - Samo susjed. Ali, Hrvoje ga jako voli. - Znate to me je pitao? - nastavi doktor Peterli zamiljeno. - Pitao me je li starcu moglo pozliti od uzbuenja, od neke vijesti koju je uo. ak mi se inilo da je on, Hrvoje, saopio starcu neto loe, pa da se pomalo osjea krivim. Znate li vi moda to bi to moglo biti? Braco namreka nos i malo prieka, a Tut je as pogledavao u njega, a as odmahivao glavom. Onda Braco ree: - Ne. Nemamo pojma. Doktor opet zakilji i opet se malo nasmije. Ree: - Volio bih da vam mogu vjerovati. Jer, premda je sve to vrlo ozbiljno, premda je u pitanju ivot jednog ovjeka, i premda je va prijatelj Hrvoje jako zabrinut, ipak sve to pomalo meni zvui i kao igra. Kao da se svi vi ipak igrate, kauboja i Indijanaca. - Ne - ree Tut ozbiljno. - Ba se toga nikad ne igramo.

- Zato to mislite? - upita Braco doktora. 46 - Pa zato - ree doktor - jer mi taj va slavni Hrvoje ipak nije htio rei sve. Bio je vrlo tajanstven. A udno je prije svega to da je on znao da ete vi doi ovamo. - Kako je to mogao znati, zbilja? - izdui sad Tut lice. - Tako, bebac, to smo prijatelji - ree Braco. - Znao je da emo ga traiti. - Ah, takvo je to prijateljstvo - ree doktor Peterli ozbiljno. - Aha, aha. Zato je on znao. Aha, aha. Dobro. Rekao je da ima neto to on treba jo da obavi, a i vi treba da obavite neto skupa s njim, koliko sam ja razumio. Ali, najprije, prije svega toga, treba da vidi kako e biti sa dedekom Solariem. Braco je nabrao nos, pa je razmiljao. Duboka bora urezala nm se izmeu oiju. Sviao mu se taj doktor: malo je odraslih u stanju da tako poteno i ravnopravno razgovara s djecom, i da potuje njihovo miljenje. A osim toga, uz doktora Peterlia se svatko morao osjeati nekako sigurnim i zatienim, i to ne samo zato to je on bio lijenik. - A kakva je poruka? - upita Braco. - Izgledao mi je taj va Hrvoje - nastavi doktor kao da nita nije uo izgledao mi je kao da prole noi nije uope spavao, znate. Kao da je negdje prosjedio cijelu no. Moda na kolodvoru, ili tko zna gdje. Zijevao je neprestano, dok smo razgovarali. Braco se odjednom neega sjeti, pa se malo tre. Upita: - Jeste li sve to rekli i miliciji? - Ne - odmahnu doktor smijeei se. - Nisam. Mene nisu nita ni pitali, jer sino nisam bio u slubi kad su oni doli. A osim toga, ne bih im nita ni rekao, da su me i pitali. - Zato? - upita Tut, nestrpljivo skakuui po prostoriji, kao da mu je stranjica puna buha. Kad je neto bilo uzbudljivo, on nije mogao nikako biti miran. - Zato - ree doktor Peterli - to me je Hrvoje molio da nikome ne govorim o tome, osim vama, kad doete. 47 Tut odjednom zastade, pa poe ponovo lupati Bracu po koljenu. Bio je vrlo uzbuen. - Vidi, Braco - govorio je. - Vidi! - Vidim, bebac - ree Braco zamiljeno. Doktor se smijeio i kimao glavom. Onda ree: - Ti bi se, mali, morao vie baviti sportom. Braco se glasno nasmije, a Tut zastade nasred sobe kao da ga je netko polio hladnom vodom. Zabulji se u doktora zamiljeno, i poe pipati vlastite miice. Onda Braco upita: - A kakva je poruka, doktore? - Poruka je - ree doktor Peterli s uzdahom - da danas svakako doete u Trnje. Oni su ga gledali, ekajui to e rei dalje. Ali, nije rekao vie nita. Samo je buljio u njih. - To je sve? - upita Braco. - Da - kimnu doktor. - I da je on na tragu neemu velikom. - Pa, onda idemo, to ekamo? - usplahiri se Tut, jo uvijek pipajui miice. Idemo, Braco, on sigurno ... Braco ustade i pogleda doktora. Doktor takoer ustade; stavio je ruke u depove i gledao ih odozgo, jer je bio vrlo visok. - Da - ree Braco. - Idemo. Hvala vam, doktore. Moemo li vidjeti dedeka Solaria? - Moete - kimnu doktor, kao da mu je bilo osobito drago to to trae od njega. Poveo ih je niz hodnik i otvorio vrata jedne sobe. Unutra je leao starac, vrlo blijed, a iz nosa i iz ila na ruci virile su mu igle i cijevi. Tut se strese. - Jo je bez svijesti? - upita Braco. - Sad jo spava - ree doktor Peterli. - Ali, bit e dobro. Izvui e se, i ovaj put. 48 - Sigurno? - upita Tut. - Skoro - ree doktor. - Jeste li to rekli i Hrvoju? - upita Braco.

- Nisam - odmahnu doktor. - Tada jo nisam znao. Ali, sada znam, kriza je prola. Tako su njih dvojica krenuli. Rukovali su se s doktorom, on ili je ispratio do izlaza s odjela. Jo im je na rastanku rekao neka nm svakako jave to je bilo i jesu li nali Hrvoja. Dodao je da je deuran cijeli dan i cijelu no, do sutra u osam ujutro. Po jakom suncu proli su opet izmeu svih onih bolnikih zgrada, pa se spustili niz loserove stube. U Drakovievoj su ekali tramvaj; u izlogu urarske radnje vidjelo se da je ve prolo podne. Braco je pomislio kako bi valjalo da se jave kui, jer su Tutovi roditelji sigurno ve zabrinuti, a zacijelo i Hrvojevi. Onda slegne ramenima: neka jo malko priekaju. Tramvaja dugo nije bilo, pa su uli u slastiarnicu i popili po jednu naranadu. Tut je zadovoljno coktao jezikom, ali se ubrzo pokazalo da su od toga pia jo edniji. Onda su napokon doekali tramvaj i odvezli se njime do Kon-certne dvorane. Proli su preko irokog prostora ispred zastakljene zgrade u kojoj je bila banka. Ondje je jo uvijek stajao milicijski kombi, a u banci su se i dalje motali nekakvi ljudi. Njih dvojica su neko vrijeme stajali pred zgradom i gledali. Tako ih je sustigla djevojica. Vjerojatno je ila za njima jo od tramvajske stanice, ali je oni nisu vidjeli, jer se nisu ni osvrtali. Sad je stigla do njih i oni su je pogledali. Tut poskoi i povue Bracu za majicu: - Hej, Braco, gledaj - proita. Braco pogleda djevojicu. Imala je plave oi i dugu, plavu kosu uhvaenu u konjski rep. Preko ruke imala je mreu u kojoj je nosi4 Trojica u Trnju 49 I a loptu i gimnastike papue. Bila je prilino visoka i hodala je neobino, stajui prvo na prste pa na petu, kao balerine. Braco kimnu glavom, nabra nos, utnu kameni, a onda pouri /a djevojicom, dok je Tut buljio u njega. Sustie malu i stade pred njom. - Jesi li ti moda Biba? - upita je vrsto. - Jesam - nasmijei se ona. - Ja sam Biba. Glava deveta DOBRO JE BITI PISMEN, ALI CRTANJE JE KOJI PUT KORISNIJE Hodali su utroje niz Paromlinsku: Biba u sredini, Braco lijevo, a Tut desno, naprijed i otraga, ve prema prilici. Skakutao je, trkarao, zastajkivao i pravio unjeve. Sve te pustolovine u vezi s Hrvojem, a sad jo i Biba: bilo je to malo previe za njega. Tako neto on nikada nije trenirao. Biba je malo pocrvenjela i povremeno je, kriom i postrance, pogledavala Bracu i tiho se smijuckala motrei ga kako uvre nosom dok je razmiljao. Biba je rekla: - Sve ja znam o vama, eto, vidite. - Hrvoje je... - otee Braco, jer je htio rei baba, a onda se predomislio, pa je rekao: - brbljav ovjek. Biba se nasmijei i ree: - Ne, ja sam ga molila da mi pria o vama. Govorio mi je sve same lijepe stvari. Mislim da je ak malo i pretjerao. Sad je bio na Braci red da pocrveni, a Tut doviknu iz unja: - Nije, nije pretjerao. - uti, bebac - proguna Braco, pa sad i Tut pocrvenje. Tako su se svi crvenjeli. Inae, brzo su se sporazumjeli s Bibom. Rekli su joj da su Hrvo-jevi prijatelji, da su uli za nju i da su je gledali na televiziji. Biba nije bila nimalo uobraena, premda joj je bilo drago uti da su je vidjeli. - Zna li da je Hrvoje nestao? - upita je Braco. 51 - Znam - rekla je Biba. - A vi ga traite? Ja mislim da e se on ve pojaviti. On neto ima u glavi, ali zna to radi. - To se i meni ini - ree Braco. Kolebao se treba li da kae Bibi ono to su uli od doktora u bolnici. Odluio je jo malo priekati. Ali, Tut nije nikako mogao drati jezik za zubima. Ree: - A mi smo mu uli u trag! Tako je sad Braco morao ispriati Bibi sve to su do tada saznali, a ona je ozbiljno sluala i kimala svojom lijepom glavom; na kraju je rekla zamiljeno:

- Vidi ... Tko bi mislio ... Da sam sino znala ... - Sino? - upita Braco brzo. - Ti si vidjela Hrvoja sino? - Jesam - kimnu Biba. - Sreli smo se gore na tramvajskoj stanici. On je ba dolazio, a ja sam odlazila na ritmiku, s mamom sam bila. Malo prije sedam je to bilo. Tut opet uze skakutati, a Braco ga otro pogleda, pa se lima na trenutak umiri. Onda Braco zastade, pa to uini i Biba. On upita: - Malo prije sedam, kae? - Da - kimnu Biba. - I on je onda otiao ravno u Paromlinsku? - Da - potvrdi Biba. - Ja sam gledala za njim kako ide ispred one velike zgrade. Ona se iznenada prekine i malo pocrveni, ali djeaci to jedva i opazie. U nekoj drugoj prilici moda bi se i upitali zato je djevojica tako paljivo gledala za Hrvojem, ali sad su imali drugih briga. Tut se opet usplahiri: - Vidi,* Braco - ree. - Vidi. - Vidim, bebac - ree Braco mrko. - A ti malo uti, dok razmislim. On se malo namrti i poe micati nosom, a Biba se glasno nasmije, jer je to izgledalo tono onako kako joj je Hrvoje opisivao. Onda ona zastade. 52 - Ja sam stigla - ree i pokaza kuu pred kojom su stajali. Kua je bila prizemna, imala je vrt, stabla i sve, i nije se mnogo razlikovala od kue Hrvojeve bake. - A da doe s nama? - predloi Braco. - Dobro - kimnu Biba. - Samo da ostavim ove stvari. Ona otra kroz vrt, a oni ostadoe pred kuom da je saekaju. Sad je bila prilika da se razgovara, i Tut nije mogao izdrati, premda je Braco i dalje micao nosom, pa, dakle, i razmiljao. Tut ree: - Vidi, Braco, znai da je on ipak bio tu kad se dogodilo ono u banci... - Da - ree Braco. - Izgleda da je bio. Samo, kakve to veze ima s dedekom Solariem? Tut ga je gledao i micao usnama kao da apue. Bio je zbunjen: - Da, to je kvaka - ree: Uto se Biba vrati. Otputie se polako niz Paromlinsku. Jedva da su ita razgovarali, jer je svatko mislio svoje: Biba o tome kako se mora brzo vratiti na ruak, Braco o tome to se zapravo prethodne veeri dogodilo, a Tut o tome zato uvijek postoji jo neto ega se on ne moe sjetiti na vrijeme. Kad su stigli do kue dedeka Solaria, zastadoe. Na drugoj strani ceste, u dvoritu, susjed Valent je popravljao auto. Hauba je bila podignuta, dijelovi razasuti okolo po travi, a Valentu su ruke do lakata bile crne od ulja. Puio je cigaretu i dim mu je iao u oi. Onda ih opazi. - O - doviknu. - To ste vi. Bok, Biba. Onda, to ste doznali? Je li se pojavio Hrvoje? - Ne - ree Braco. - Bio je do ponoi u bolnici, a onda je nestao. - A stari Solari, kako je on? - Doktor kae da e se izvui. - Naravno da e se izvui, ne da se taj - ree Valent njeno. - Netko mora hraniti golubove i kunie. - A to ima ovdje novo? - upita Braco. - Nita, to bi bilo - slee Valent ramenima. - A, da - sjeti se - ipak ima neto. Kae mi susjeda, ona debela, sjeate se, to ste je upoznali, kae mi da se netko raspitivao za Hrvoja kad ste vi otili. - Tko? - ispali odmah Tut. - Ne znam - ree Valent. - Neki ovjek, mlai. Ali, nije iz milicije. Kae mi susjeda da joj je bio nekako sumnjiv. Kao da se neega bojao, pa je odmah otiao, im je uo da nju zanima to e njemu Hrvoje. Djeaci se znaajno pogledae. Biba je namatala pramen svoje plave kose na kaiprst i gledala u njih. Vidjelo se da i ona razmilja, ali nije rekla nita. Samo ovo: - Doi e on ve! Valent je izaao pred kuu, na uski pojas trave izmeu ograde i ceste, pa sjeo. Djeaci i djevojica sjeli su kraj njega. - udan dan danas - uzdahne Valent. - Stalno netko dolazi i stalno neto pita. Danas je i milicija opet dolazila, znate.

54 Oni se trgoe. Neprestano je u blizini bila milicija, bilo ispml, bilo iza njih. Nisu je se bojali, eljeli su suraivati, ali nisu /n."li kako i od ega da ponu. - Radi Hrvoja? - upita Braco. - Ne - odmahnu Valent. - Ovaj put radi banke. Ispitali su cijelu ulicu, ak sam i ja morao odgovarati. Znate ono: je li iutku moda vidio neto sumnjivo, jesu li se ovuda moda motali nepoznati ljudi, i sve tako. - I? - upita Tut. - to su doznali? - A misli ti da bi oni pourili da mene obavijeste to su saznali? - nasmije se Valent. Braco namreka nos, stavi u usta travku i poe je grickati. Valent je bio voljan da razgovara, i to je bilo dobro. - I to se pria? - upita Braco. - Kako je ta pljaka uope izvedena? Valent se podboi na jedan lakat, podigne glavu uvis i stade puckati cigaretu, kako se smijao. - E - ree - tko to izvede, tome svaka ast. Zna kako je to jednostavno napravljeno, to je udo jedno. Ui u banku i uzeti lovu bilo je as posla. Za takve tipove to je prava sitnica. Glavno je da netko ne naie. Ali, ono dalje je glavno. Fino je ovo istrao van, a tamo ga je, iza one staklene zgrade, ekao auto. E sad, je li sam vozio, ili je imao kompanjona, to se jo ne zna. Oni koji su sa ceste gledali to se zbiva, nisu to mogli vidjeti. Vano je to da se on isti as izgubio u onim malim uliicama, shvaa? - I tako je zdimio? - upita Tut. - I tako je zdimio - kininu Valent. - Kui kako je to jednostavno? Netko drugi bi nastojao pobjei na glavnu cestu gdje moe razviti brzinu, je li tako, i bolje bjeati. Ali, ovaj ne. On se zabio meu one uliice, gdje ima sto puteljaka i zaokreta i svakakvih malih prolaza, i tamo se isti as izgubio. Moda nije ni bjeao daleko. - A iz onih uliica lako se mogao ubaciti i u promet na glavnoj ulici - doda Braco. 55 - Ali nije morao - ree Valent. - Mogao je.ovdje, u Trnju, priekati mrak. - Da - kimnu Braco. - Lukavo. Malo su utjeli i razmiljali o tome, svatko na svoj nain. Onda Tut vie nije mogao izdrati, pa je ustao i poeo skakutati okolo, li raco je grizao travku, a Biba je namatala kosu na kaiprst. Onda Tut. odjednom bubnu, s neba pa u rebra: - Braco, a zato smo mi doli ovamo? Valent ga pogleda u udu, ali Braco je znao da bebac ovaj put ima pravo. Nisu se vratili u Trnje ni zato da upoznaju Bibu (premda im je to poznanstvo bilo i te kako drago), ni zato da od Valenta uju kako je zapravo izvedena sinonja pljaka banke (premda je, moda, i to moglo biti vano), nego zato to im je Hrvoje preko doktora Peterlia javio da se svakako jo jedanput vrate. A ako im je to poruio, onda je to sigurno uinio s nekakvom namjerom! Tako su se ispriali Valentu, on se vratio svome autu, a oni su se odetali onih nekoliko koraka do kue Hrvojeve bake. Tut je skakutao naprijed, a kad je stigao do ulaza u bakino dvorite, uzviknuo je: ;- Hej, Braco, gledaj! Braco i Biba zastadoe. Tut je prstom upirao u jedno mjesto na tronoj ogradi bakinoga vrta. Ondje je nekim avlom bilo neto iz-grebeno. Ta izgrebotina bila je zapravo crte. Bio je to krug, dvaput prekrien dvjema kosim crtama, ovako: - to je to? - upita Biba. - Na znak, na znak, na znak - mljeo je Tut kao papiga. - Na znak. - To mi ostavljamo jedan drugome znakove, nas trojica - objasni Braco Bibi. - I to je Hrvoje vama ostavio? - upita Biba. - Da- kimnu Braco. - Jutros toga znaka ovdje nije bilo. To znai da je Hrvoje dolazio ovamo danas prijepodne, nakon bolnice. Znai da se jo krije i da treba da ga slijedimo. - Moda je on jo tu, u kui? - upita Biba s nadom. - Moda. Glava deseta GDJE SPAVA I TO PRI TOME RADI, TO NIJE UVIJEK SAMO TVOJA OSOBNA STVAR Otvorili su rasklimana vrata i uli u dvorite. Bonzo im je veselo dotrao u susret maui repom, jer ih je ve poznavao. Digao se na stranje noge i oblizao

Tutu cijeli nos i dio ela. Moda se pas nadao bombonima, a moda je samo zahvaljivao za one koje je prije dobio; ipak, Tut je malo problijedio. Nadajui se moda da e strah razbiti razgovorom i ujedno se bolje upoznati sa psom, upita ga: - Bonzo, je li Hrvoje tu? A? Hrvoje je li tu, pitam? Govorio je glasno i pravilno naglaavao svaku rije, kao da razgovara sa strancem, koji e ga razumjeti bolje ako govori polako. A Bonzo je samo skakutao oko njih i mahao repom. Tut se podboio i odmahivao glavom, razoaran to pas nije spreman da surauje. - Mislim da ti ovaj put nee odgovoriti - rekla je Biba sa smijekom. Tut se namrtio, jer je bilo oito: ve je i Biba shvatila koga u toj kvadri svi zafrkavaju. Ali, nije rekao nita, samo je napravio nekoliko unjeva i rastrao se po vrtu, toboe zavirujui ovamo i onamo, kao da igraju skrivaa, pa se Hrvoje nekamo zavukao. - Treba dobro svuda zaviriti - ree Braco, gledajui Tuta kako skae. - Zato? - upita Biba. - Da je tu, valjda bi nam se javio, ne? - To da - ree Braco nabirui nos. - Ali mi ne traimo samo Hrvoja. Traimo znak. - Onakav isti kao na ogradi? - die Biba svoje plave obrve zaueno. - Da. - A to e nam on? I to je uope znaio onaj znak na ogradi? Braco malo razmisli, onda poe odmjereno govoriti. Bilo mu je drago to Bibi moe saopiti neto novo, ali joj je morao staviti do znanja da se radi o ozbiljnoj i povjerljivoj stvari. - Taj znak znai da je Hrvoje bio tu. To nam poruuje - ree. - Pa, to ve znam - ree Biba, malo razoarano. - Polako - namrti se Braco. - Nije to sve. Zato si tako nestrpljiva? Hrvoje je nama u bolnici, preko doktora Peterlia, poruio da doemo ovamo u Trnje. To znai da e nas ovdje ekati neka nova poruka. Ne bi nas slao ovamo bez veze. A kako emo mi znati gdje se nalazi ta poruka, to misli? - Tamo gdje je znak? - upita Biba. - Tamo gdje je znak - kimnu Braco. Biba opet poe namatati kosu na kaiprst. Gledala je u Bracu s nekom udnom mjeavinom divljenja i podsmijeha, kako ve djevojice gledaju djeake i njihove tajne. - Onda, traimo - ree napokon. Ali, Tutovo skakutanje nije ostalo sasvim bez rezultata: on je svuda zavirivao i sve iskuavao, bez plana i bez reda, premda je to radio s velikim arom i vrlo brzo. Zato je i sad njegovo traganje bilo okrunjeno uspjehom. Dok su Biba i Braco razgovarali, on je kroz kljuanicu virio u bakin stan, pretresao je upu, podigao otira pred vratima stana, zavukao se u Bonzovu kuicu i izaao iz nje, popeo se na stablo drena i s njega virio na krov, pa opet siao, zavirio u bavu s kinicom ispod oluka, proeprkao po kutiji za alat koju je iznio iz upe. I, prije nego to su Biba i Braco zavrili razgovor, zaula se njegova vika: - Hej, Braco, ja sam neto naao! Znao sam da mora biti tu, ja sam to trenirao! - to je, bebac? - okrene se Braco prema njemu. 59 Tut je ponosito stajao pred vratima stana Hrvojeve bake i neto drao na dlanu. To neto bilo je klju. - Gdje si ga naao? - upita Biba zadivljeno: - E, to je sistem - ree Tut, sav crven od ponosa. - To samo ja znam. Tu gore je bio. Kraj ulaznih vrata bila su privrena na zid dva stalka za lonce sa cvijeem i na svakome od njih bio je po jedan lonac s malim kaktusom. Tu, na jednome od tih stalaka, Tut je pronaao klju. Stalak je bio postavljen tako visoko, da ga Hrvoje sigurno nije mogao dohvatiti, jer to nije bio u stanju ak ni Braco. Tut se do njega uzverao po prozorskom okviru. - Da vidimo - ree Braco. On uze klju s Tutova dlana, pa ga gurne u kljuanicu na vratima stana Hrvojeve bake. Ako im uspije otvoriti ta vrata, bit e to ve drugi stan u Trnju u koji su bespravno upali kao lopovi, za samo jedno prijepodne. Braco polako okrene klju i brava kljocnu. Oni pritisnu kvaku i vrata se otvore. Braco se okrene i pogleda Tuta i Bibu. Oni su stajali nasred maloga dvorita, pod brajdom, i lica su im bila zelenkasta od odraza lia nad njihovim

glavama. - Oprezno - apnu Biba. Bila je malo uplaena, to se odmah vidjelo. Braco se okrene i ue u stan. Stan je bio malen, ali udoban. Svuda je bila polutmina, jer kapci bijahu zatvoreni. Krevet je bio prekriven, kuhinja ista, uredna i pusta, nigdje ostataka hrane ili ega slinoga. Nitko na krevetu nije spavao otkako je baka otila, to je bilo sigurno. inilo se da tu ve tjednima nije stupila ljudska noga. Braco je zauo korak iza sebe kad je Tut hrabro doao za njim. Dok su hodali po stanu, pod se pod njima malo ugibao, a porculan u kuhinjskom kredencu i staklo u sobnoj vitrini tiho su zveckali. Bilo je sjenovito i pusto. Biba je ostala u dvoritu. 60 Onda se opet iznenada javi Tut. Toga dana bio je u izuzetnoj formi. Ree: - Braco, gledaj, ovo vodi na tavan! Bio je otvorio vrata smonice. Tamo su se vidjele mnogobrojne tegle s pekmezom, paprikom i krastavcima i boce s ukuhanom rajicom. Iz kuta su se pruale drvene stube to su vodile na tavan. Strop smonice bio je drven, i na njemu je bio etvrtast poklopac koji se mogao otvoriti. * - Da - ree Braco. - Pa? - Da pogledamo? - upita Tut, koji je bio hrabar kad nije bio sam. Uostalom, na tavan je ionako trebao pogledati Braco, jer je Tut za to bio premalen. - Dobro - ree Braco i poe se penjati na stube. - Sad u ja. Kroz prozori smonice vidio je, dok se penjao, kako Biba eka u dvoiitu i zabrinuto gleda oko sebe. Penjao se polako, a stube su mu pod nogama kripale. Stigao je do otvora na stropu, pa sepo-grbio, sagnuo glavu i poeo ramenom i leima gurati poklopac. Polako ga je podizao i preko oka virio na tavan. Odmah je neto opazio. Jedan od limenih otvora na crijepu krova bio je otvoren pa je kroz njega na tavan dopiralo dosta svjetla. U tome svijetlom slapu jasno se vidio leaj. - to ima? - upita Tut odozdo. - Ima leaj - ree Braco, a Tut izdui lice. Braco se pope, stupi na tavan, naini nekoliko koraka i ode do leaja. Bio je to neki stari madrac, koji, valjda, vie nije niemu sluio, a na njemu se nalazila deka i stari kaput. Nije bilo nikakve sumnje da je tu netko prole noi spavao. A bilo je lako pogoditi i tko: Hrvoje, tko drugi. Uostalom, u praini na tavanskom podu Braco ugleda znak nacrtan prstom: krug prekrien sa dvije kose crte. Ovako: 61 Hrvoje je tu spavao, o tome nije moglo biti sumnje. - to ima, Braco? - vikao je Tut odozdo. - Spavao je ovdje - ree Braco. Onda jo malo razgleda, ne nae nita, pa se spusti s tavana i zatvori poklopac za sobom. Dolje je stajao Tut i buljio u njega otvorenih usta. Polako izaoe u dvorite, gdje ih je ekala Biba. - Na tavanu je spavao? - upita Tut s nevjericom. - I nije ga bilo ... - Strah? - ubaci Braco. - Moda i jest, ali to je drugo mogao? - Zato je spavao na tavanu? - upita ozbiljno Biba, koja je paljivo sluala njihov razgovor. - Pa, imao je na raspolaganju cijelu kuu, krevet... im je uao na tavan, znai da je morao ui i u kuu, ne? - Da -kimnu Braco. - Ali, neto ga je ipak natjeralo da spava na tavanu, a ne u kui. - to? - upita Tut, sav drhtei od nestrpljenja. - Strah - zakljui Braco zamiljeno. - to drugo? Njega je moda bilo strah spavati na tavanu, ali se jo vie bojao spavati u kui. - ega se bojao? - upita Biba nestrpljivo. - Ne ega, nego koga - ree Braco, dok mu se nos nabirao i oputao bre nego ikad. - Hrvoje se bojao nekoga tko bi mogao 62 znati da je on u kui, i tko bi ga onda tu mogao potraiti. Mislio je da tome nee pasti na pamet da pogleda i na tavan. Hrvoje se, djeco draga, zapravo skrivao na tom tavanu. - Od koga? - uletje Tut kao brzi vlak.

- Ne znam - odmahnu Braco glavom. Neko vrijeme su utjeli, stojei pred vratima bakina stana i razmiljajui svatko za svoj gro. Braco je micao nosom, Biba je namatala kosu na kaiprst, a Tut je skakutao. Onda Biba odjednom ree: - Mislite da se u tome sastoji njegova poruka? U tome da jr spavao na tavanu? Zato vam je poruio da se vratite u Trnje, kako biste to saznali? Braco odmahnu glavom, gledajui u Tuta kako opet skae naokolo i opet svuda zaviruje, opet neto traei, bez plana i reda, kao i prije. - Sumnjam - ree Braco. - Ja sam, dodue, gore na tavanu naao na znak, ali ipak, sumnjam da nam je samo to htio poruiti. Mora biti jo neto! I poe se osvrtati oko sebe i traiti, a Biba s njim. Sve dok se opet ne zau Tutov glas: - Hej, Braco, vidi! Tut je drhtavim kaiprstom pokazivao potanski sandui na unutranjoj strani vrata bakina stana. Na sanduiu je, prilino sitno, olovkom, bio nacrtan krug prekrien sa dvjema kosim crtama. Ovako: Braco brzo prie sanduiu, pa ga otvori, nestrpljivo. Unutra je bio papiri. Braco ga razmota, a njih dvoje mu se nagnue preko ramena, da vide i oni. Na papiriu je bio crte ovjeka s brkovima i grguravom kosom, i s oiljkom na obrazu. Ispod crtea je pisalo: SLIJEDITE OVOGA OVJEKA Bio je to isti onakav crte kakav su nali na stolu u stanu dedeka Solaria, samo to je ovaj novi bio sigurniji i bolje nacrtan. Na poleini je pisalo: ZMIJA TETOVIRANA NA LIJEVOJ PODLAKTICI. Glava jedanaesta i KAD NETKO DOE KAO NARUEN, TO JO NE ZNACI DA E MU SE I OBRADOVATI - Kako on to misli? - pitao je Tut skakuui po dvoritu i pravei unjeve. Lako je rei: slijedite toga ovjeka. A gdje da ga naemo? Braco nije nita odgovorio. Kimao je glavom, motrio papiri, a zatim izvadio iz depa drugi crte koji je ponio iz stana dedeka Solaria, pa usporedio. Opet je kimnuo glavom. Umjesto Brace, odgovorila je Biba: - Moda e vam Hrvoje i to poruiti. - Aha - rekao je Tut i ostao otvorenih usta. ak je i Biba kuila stvari bre od njega, a to ga je prilino oneraspoloilo. Opet je poeo skakutati. Braco je dotle zakljuao vrata bakina stana, pa dao Tutu klju. Tut se brzo uzverao na prozorski okvir i vratio klju tamo gdje ga je i naao. Onda su svi troje sjeli na travu kraj pumpe u dvoritu, a Braco je iupao travicu i stavio je u usta. Razmiljali su. Biba je rekla: - Dobro je to je Tut opazio znak na sanduiu za potu. - Ja sam u tome istreniran - rekao je Tut ponosito. Biba je gledala svojim lijepim plavim oima Bracu, tako da on nije mogao izdrati taj pogled, premda je bio vrst momak; zato se zagledao u nebo, a Biba je upitala: - A zato je Hrvoje ostavio poruku u sanduiu, a ne negdje drugdje? Braci je sad bilo lake: postojalo je neto to je on znao, a Biba nije; tako ju je opet mogao pogledati u oi, premda ne zadugo. 5 Trojica u Trnju 65 - Gdje drugdje? -*- upitao je. - Pa, to ja znam - otee Biba. - Na stolu ili gdje drugdje. - Zato - ree Braco - da nitko ne vidi poruku. - Hrvoje se od nekoga skrivao, shvaa, a taj netko je mogao provaliti u bakinu kuu. Toga se Hrvoje bojao, zato je i spavao na tavanu. I, naravno, ako bi netko provalio u kuu, taj bi onda naao i poruku. Zato ju je Mrvo je stavio u sandui, gdje nitko iv nee gledati. - Osim onoga tko nade znak - ubaci Tut. - Osim onoga tko nae znak - sloi se Braco. - I tko zna to taj znak znai. Ustali su s trave i uputili se prema izlazu iz dvorita. Jo nisu lono znali to e uiniti niti kamo e krenuti, to je znala jedino Biba, jer nju su kod kue ekali na ruak. I njima dvojici je, dodue, bilo vrijeme da se jave svojima, ali oni su mogli jo malo priekati. - uj, Braco - ree Tut odjednom. - A zato Hrvoje nije ostavio poruku na tavanu, gdje je i spavao? - Zato - ree Braco - to nije mogao biti siguran da emo mi otkriti gdje je on spavao.

Izali su iz bakinog dvorita. Na odlasku, Tut je pogladio Bonzu po glavi, a Bonzo je skoio i oblizao ga sve do uiju. Stali su onda pred kuu i zagledali se u nju. - Da mi je znati - ree Biba zamiljeno - kako je on jutros doao ovamo, i poslije otiao, a da ga nitko nije vidio? - Kako zna da nije? - upita Tut. - Pa, susjed Valent bi valjda znao - ree Biba. - On bi nam rekao. - Vjet je on - isprsi se Tut, kao da je on osobno izveo taj podvig. - To skrivanje je na specijalitet. Mi to treniramo. Biba se nasmijei, a Braco doda: - Vjerojatno se uvukao kroz vrt. Krenuli su ulicom i otpratili Bibu do njezine kue. Bilo je ve pola dva, i nije vie mogla odgaati povratak kui. Pred kunim 66 ulazom, ona ih je pogledala, jednoga pa drugoga, onda je pruila ruku, najprije Tutu, a onda i Braci. Pogledala ih je takvim pogledom da to Braco opet nije mogao izdrati, pa se zagledao preko njezina ramena u vrt. Ona je rekla: - Bit e sve dobro. Drago mi je to sam upoznala i vas dvojicu. Sad moram ii, ali u popodne nastojati da ujem to je bilo dalje. - Tko zna gdje emo mi biti popodne - ree Braco. - elim vam sreu - ree Biba. - I da naete Hrvoja. Vrlo sam znatieljna to se iza svega toga krije. - Doi emo da ti ispriamo, kad sve bude gotovo - obea Tut. - Sigurno? - upita Biba, gledajui u Bracu. - Sigurno - ree Braco. Tako ona ode. Stajali su neko vrijeme i gledali za njom. Onda Tut uzdahne, kao da je jako umoran. Malo je nedostajalo pa da se to isto dogodi i Braci. Onda Braco izvadi iz depa ona dva crtea i zagleda se u njih. Ree: - Treba jo da naemo susjedu. - Koju susjedu? - upita Tut zaueno. - Onu debelu - ree Braco. - Hajde. Vratie se opet niz ulicu. Zastadoe ispred kue odmah do So-larieve. U dvoritu je ona ista debela susjeda, koju su ve upoznali, davala maki ostatke ruka. Kad je zavrila, oni zovnue: - Teta! Ona ih prepozna, pa ostavi zdjelicu i prie ogradi, zabrinuta izraza na licu. - To ste vi, djeco - ree. - to je, jeste li nali Hrvoja? - Nismo jo - ree Braco. - Ali, nai emo ga - ubaci Tut. - Htjeli smo vas neto pitati - ree Braco oprezno. - Susjed Valent nam je rekao da je jutros dolazio neki ovjek i pitao za Hrvoja. -- Jest, jest - ree susjeda ivahno. - Bio je jedan, mlai. Negdje oko deset, ili tako nekako. 67 - Nije rekao tko je? - upita Braco za svaki sluaj. - Ne - odmahnu susjeda. - im sam se ja poela zanimati Sto mu treba Hrvoje, on se pokunjio i otiao. Malo su posut jeli. Pribliavao se vaan trenutak, jer Braco nije znao kako da stvar izvede. Sve je to moglo mnogo znaiti, ali se moglo pretvoriti u veliko razoaranje. Braco posegne u dep i izvadi ona dva Hrvojeva crtea, pa ih prui susjedi. Nije rekao nita. - to je to? - upita susjeda. Tut je otvorenih usta buljio u susjeda, u napetom iekivanju. Nije imao snage ak ni da skakue ili pravi unjeve. Susjeda je po-segla u dep pregae i odande izvadila male naoale s crnim okvirima, te ih natakla na nos. Onda je pogledala crtee, i to tako da ih je drala sasvim daleko od sebe, da ih bolje vidi. Napokon, Tut vie nije mogao izdrati: - Je li to taj, teta? Je li to taj to je traio Hrvoja? Susjeda je malo prouavala crtee, malo je preko naoala gledala u njih. Onda ree zamiljeno: - Mogao bi biti. Brkove je imao, tu je i oiljak na obrazu... Ovaj na crteu ima premali nos, ali inae... Da, to bi mogao biti taj isti. Sad je doao red na Bracu da se raduje. utnuo je kameni, ubrao travku, stavio je na osobit nain medu dlanove i zasvirao na njoj. Onda je rekao:

- Vidi, bebac! Vidi! Susjeda je gledala u njih, a oni jedan u drugoga. Onda susjeda upita tiho: - A odakle vama taj crte, djeco? - Hrvoje nam ga je ostavio - ree Tut brzo i pobjedonosno. Susjeda rairi oi, a onda i usta. Sad joj tek nita nije bilo jasno. - Hrvoje? - zausti. - Znai, nije se izgubio? - Jest, izgubio se - pouri Braco da ispravi Tutovu greku. - Jo ne znamo gdje je. Ali, ostavio nam je poruku. A ta poruka znai 68 da je taj ovjek na crteu, taj koji je s vama razgovarao, da \r opasan. - Opasan? - zine susjeda. - Za koga opasan? to je on? Neki manijak, ubojica, ili to? Braco namreka nos, a onda blagom kretnjom izvue papirie iz susjedinih ruku. Ree oprezno: - Ja mislim da ne. Mislim da je opasan samo za Hrvoja. Njega se Hrvoje boji i od njega se krije. - A zato? - upita susjeda, gotovo ljutito, spremna da brani Hrvoja. - to mu je mali skrivio? - To ne znamo - ree Braco. - Ali, moda emo uskoro saznati. Susjeda je gledala u njih i odmahivala glavom. Malo se i smjekala. Gledala je na slian nain kao i Biba, i doktor Peterli i sestra Fanika: s mjeavinom divljenja i podsmijeha. To ih je i hrabrilo i ljutilo. Braco ree: - Hvala vam, teta. Idemo mi sad. Okrenuli su se da odu. Ili su Paromlinskom prema Ulici proleterskih brigada, prema tramvaju i autobusu. Tut ree alosno: - Sve je to lijepo, treba ga pratiti, samo, gdje da ga naemo? Upravo u tom asu, Braco se osvrne i opazi da neki ovjek stoji na ulici i motri u prozore kue Hrvojeve bake. - ekaj, bebac - ree tiho. - ekaj. Tut se ukoi, dok su gledali izdaleka. ovjek je priao ogradi, zagledao se preko nje prema kui, vir kao u prozore, onda se osvrnuo niz ulicu da provjeri gleda li ga tkogod, prije nego to e uhvatiti za bravu i ui u dvorite kue Hrvojeve bake. Braco zgrabi Tuta i povue ga za sobom. Trali su natrag to su bre mogli. Onda utrae u dvorite debele susjede. Ona se ondje jo bavila makama. Pogledala ih je u udu: - to je, djeco? - Opet se pojavio - zapenta Tut. - Tamo je, u dvoritu Hrvojeve bake. 69 - Tko se pojavio? - zaudi se susjeda. - Onaj sa slike? Ali, djeaci nisu stigli odgovoriti. Jer, odjednom opazie kako ulicom, ispred same susjedine ograde, promie onaj isti ovjek. Stajali su i gledali ga. Izgledalo je da mu se veoma uri. Grabio je krupnim koracima prema izlazu iz ulice. Tut je kao opinjen gledao za njim, a onda proape: - To je on, Braco. Braco, sad nam je prilika. Malo su priekali u sus jedinu dvoritu, a onda pourie prema ulici. Braco jo stie rei preko ramena: - Hvala, teta. A Tut: - Mi sad idemo. Glava dvanaesta KOLIKO OVJEKU U IVOTU TREBA ONO TO SE NE UI U AUTO-KOLI? Iskoili su na ulicu i oprezno se uputili prema sjeveru. ovjek je koraao pedesetak metara ispred njih, ravno, ne osvrui se, ali ipak nekako po rubu ceste, kao da ne eli nikome biti na putu. - Uh, Braco - ree Tut cvokoui. - Ovo je kao na televiziji. - Jo gore - ree Braco. ovjek je bio visok, a valjda i dosta mlad, jer se kretao lako i gipko. Imao je na sebi traperice, arenu majicu i neke lagane cipele, valjda mokasinke, u kojima je hodao neujno. I oni su imali tenisice, pa su, takoer, bili neujni. ovjek je na nosu imao velike sunane naoale. Bio je previe daleko da bi mu mogli vidjeti ruke, ali su se dobro sjeali onoga to je pisalo na poleini jednoga od listia to ih im je Hrvoje ostavio. Tamo je pisalo: ZMIJA TETOVIRANA NA LIJEVOJ PODLAKTICI. - Braco - ree Tut - ja se nita ne bojim. - On je jako cvokotao, iako je sunce

peklo; bilo je oko dva sata, najtoplije doba dana. - Znam, bebac - ree Braco. - Znam ja da si ti hrabar. Hodali su tako nekih dvjestotinjak metara, a da se nita nije dogodilo: niti se ovjek osvrnuo, niti je ubrzao niti usporio. Nita. - Kamo to ide? - upita Tut zabrinuto. - Valjda na tramvaj - promrsi Braco. - A to emo, ako ue u tramvaj? - brinuo se Tut, i dalje cvokoui. - Sjest emo i mi - odgovori Braco gledajui preda se. 71 - I, kamo stignemo - zaguna Tut hrabro. - Tako je, bebac. Ba kad je Tut htio iznijeti jo neka svoja zapaanja i pretpostavke, ovjek pred njima nesta. Nisu ni opazili kako je iezao: moda su u tome asu pogledali jedan u drugoga, moda su trepnuli, tek, kad su opet pogledali preda se, njega vie nije bilo. Braco zasta.de. Treptao je, nabirao nos i buljio preda se niz ulicu to je treperila od jare. Tut jo jae zacvokota. . - Kamo je nestao? - upita zabrinuto. - Ne znam - ree Braco. - Ne znam, bebac. Stajali su malo, a onda krenue naprijed. Odluili su otii do mjesta gdje je ovjek nestao, nadajui se da e tamo ustanoviti je li uao u koju kuu, preskoio ogradu vrta, ili jednostavno legao u visoku travu kraj puta. Ali, jo prije nego to su stigli onamo, zaue zvuk automobila. Tek tada opazie da ondje, ba na mjestu gdje je ovjek iezao, ima mala, jedva zamjetljiva uliica koja je ukoso izlazila na Paromlinsku. Odande je sad izlazio uti, etvrtasti auto, prilino brzo i otro. Bili su dovoljno blizu, pa su mogli vidjeti da onaj isti ovjek sjedi za volanom. Bio je sam u autu. Jasno su mu vidjeli lice kad ga je okrenuo prema njima. Onda on stisnu glas i nestade. - Mogli smo i, misliti - ree Braco tiho. A onda se u zvuk automobila koji je nestajao prema dnu ulice umijea zvuk nekih drugih kola. Taj zvuk nije dolazio iz istog smjera, dopirao je iza lea djeaka, iz smjera u kojem se nalazila kua Hrvojeve bake, Onda se zau i truba. Djeaci se osvmue. Bio je to mali, plavi "fio", a u njemu se vidjelo neto uto; to uto bila je kapa susjeda Valenta koji je sjedio za volanom. Djeaci poskoie. <t -. Klinci .-- viknu Valent - kamo hoete da vas odvezem? Djeaci se pogledae. To je bila prilika koju nisu smjeli propustiti. Brzo otvorie suvozaka vrata, prevrnue sjedalo, Tut se uvue 72 otraga, a Braco sjede kraj Valenta. Valent je odmah shvatio da neito nije u redu. - to je s vama? - upita. - Trebalo bi da slijedimo onaj auto - ree Braco i pokaza na mala, etvrtasta kola to su upravo zamicala na kraju ulice. - Ako vi kaete, onda da ih slijedimo - ree Valent i nn i/i gas, tako da "fio" poskoi, a Tut otraga samo uzdahnu. - Ali, oprezno - ree Braco. - Ne bi nikako trebalo da mis vidi. - Ako vi kaete oprezno, onda oprezno - kimnu Valent i namignu. Auto je poletio i brzo su stigli do kraja ulice. Uspjeli su vidjeti kako uti auto skree desno i sprema se da se ukljui u glavnu ulicu. Krenue za njim. Djeaci su napeto promatrali to e biti, a Valent je vrsto stiskao volan. Ipak, nije mu, oito, bilo ni na kraj pameti da bude samo voza, a da drugi misle za njega. Upita: - Dobro, a to se zbiva? Koga slijedimo? Braco je ve oekivao to pitanje, pa je izvadio dva Hrvojeva crtea i razmotao ih pred Valentovim oima. Dok je Valent gledao malo crtee, a malo auto koji su slijedili, Braco ree: - Hrvoje nam je preporuio da ga slijedimo. On je kriv za Hrvo-jev nestanak. Njega se Hrvoje boji i od njega bjei. On se danas raspitivao kod susjede za Hrvoja, i sad je opet doao da ga trai. Valent kimnu glavom u znak da razumije. Onda upita: - Dobro, ali zato? to on hoe od Hrvoja? Zato ga trai? - Mi mislimo - ree Braco polako - da Hrvoje zna o njemu neto to ne bi smio

znati. A ovaj ovjek u tome autu pred nama, nije poten, to je sasvim sigurno. - A Hrvoje jest poten - doda Tut otraga. Vozili su se neko vrijeme u tiini, za koje je vrijeme Valent kimao glavom i puckao cigaretu. Ukljuili su se na glavnu cestu, skrenuli kod Koncertne dvorane prema Mostu slobode, a onda jurnuli prema 73 jugu. Cesta je bila prilino prazna, tako da su mogli mirno slijediti mali uti auto a da mu se suvie ne pribliavaju. Zaas su prelet jeli preko mota, jo malo jurili i nali se kod onoga velikog krianja odmah kod Velesajma, gdje se mali uti auto prestrojio kao da e ii ravno, pa su to uinili i oni. - Striek - upitao je Tut otraga - a kako to da ste vi naili? To je prava srea. - Sluajno - ree Valent. - Upravo sam zavrio popravak auta, vidjeli ste me kad sam radio. Odluio sam da ga malo iskuam. Da nije ove jurnjave, sad bili vas odvezao kui. - A ako ga niste dobro popravili? - upita Tut neduno. - Onda moda ostanemo na cesti? - A ti ne vjeruje da sam ja dobar majstor, a, pajda? - nasmije se Valent. Gledaj! Ba kad je htio pojuriti, jer se otvorio semafor, dogodi se iznenaenje. Mali uti auto, umjesto da nastavi ravno, kako se bio svrstao, odjednom skrene lijevo. Tako je i Valent morao uiniti isto, premda mu ba nije bilo zgodno, a i zasmetao je drugim automobilima. Uz to, uti auto im je malo izmakao dok su oni uspjeli skrenuti. - Ja mislim da nas je opazio - ree Braco tiho. Jurili su ravnom cestom prema istoku, prema Zapruu i Utrini. Valent je kimao, malo zabrinuto, ali je ipak rekao Tutu: - Vidi, lima, kako ide krntija? - Vidim - rekao je Tut bez oduevljenja. Ali, nije on bio jedini koji je vidio. Sad je ve bilo nesumnjivo da je voza utoga auta opazio da mu je netko za petama. Zato je jo jae pojurio, pa je to uinio i Valent. Sad su ve bili sasvim na kraju te ceste, izmeu Utrina i Zaprua, i trebalo je ili nastaviti ravno, ili skrenuti lijevo ili desno. uti auto jurio je po srednjoj traci, kao da e nastaviti ravno. A onda, naglo je zakoio, prebacio se u lijevu traku ba kad se tamo otvorio semafor, a onda je skrenuo u Zaprue. - Joj, striek - uzviknu Tut kad je Valent naglo skrenuo. 74 Valent je bio malo iznenaen, ali je ipak uspio na vrijeme zakoiti i skrenuti lijevo. Jurnuo je u Zaprue za utim autom, po praznim cestama velikoga naselja. - Sad je siguran da ga pratimo - ree Braco zamiljeno. Doista, to se vie nije moglo kriti. uti auto sad je bjeao od njih, i to sve bre, sve lukavije i opasnije. Naglo je skretao lijevo, pa opet desno, ulazio na parkiralita i izlijetao iz njih, presijecao put drugim vozilima, vraao se, okretao ukrug i skrivao putajui njih da prou, izvodio svakakve vratolomije. Ali, ni Valent se nije dao. I on je jurio, koio, naglo skretao, presijecao put, skrivao se i vrebao iz zasjede. Smijao se tiho i samo nastavljao. Kadikad bi rekao: - Vidi, lima, kako ide "fio"! - Vidim - cvokotao je Tut. I doista, djeaci gotovo da su zaboravili zato su tu: uivali su u toj vonji i jurnjavi koja je tako nalikovala na ono to su rado gledali u kinu i na televiziji, i samo su se povremeno prisjeali da tako jure zato to trae Hrvoja. Napokon je uti auto izletio na Dubrovaku aveniju, pojurio prema zapadu, ukljuio se na glavnu cestu i opet jurnuo prema mostu. - Eto ti ga sad - ree Valent. - Vraamo se doma. Tako je nekako i bilo. Proletjevi dvaput kroz crveni signal, uti je auto opet stigao u Trnje, zabio se u male uliice meu dvoritima i vrtovima, i stao im sve vie izmicati. Oni su jo neko vrijeme jurili za njim, a onda su ga odjednom izgubili. Naprosto ga odjednom vie nije bilo. Je li uao u koje dvorite, je li se nekamo skrio, skrenuo s ceste ili je uinio togod drugo, nisu mogli znati. - Ode - uzdahnu Valent. - Samo, to je majstor, znate. - Niste ni vi loi - ree

Braco. - I to sad? - upita Tut. - A to ti predlae? - okrene se Valent k njemu. 75 Tut je zbunjeno utio. Jo su neko vrijeme lutali uliicama, u nadi da e sresti uti auto, ali su ve znali da je to uzalud i da od toga nema nita. Onda su stigli do Paromlinske. Sjedili su alosno u autu i gledali pred sebe. Bili su poraeni. Onda Tut ree: - Opet smo na poetku. Ali, Braco, ja sam zapamtio njegov broj. Zapisi ga pokraj Hrvojevog crtea. Glava trinaesta KAD JE POTREBNO UDVOJE LAGATI, ONDA SE PREPORUUJE PRETHODNI DOGOVOR Ba kad su htjeli ui, zaulo se pitanje. Zastali su pred ulazom u svoje stubite i zagledali se prema platformi. Ondje je opet sjedio susjed Cvik i noem narezivao vrbove granice. Napravio je ve nekoliko novih svirala od vrbe i naarao nekoliko tapova. Sad je pitao u jednu takvu sviralu, a kad su se okrenuli prema njemu, pokazao im je prstom da priu. Doli su do njega, Tut donekle oklijevajui, jer je izgubio onu sviralu, koju mu je susjed Cvik dao toga jutra. - Onda, omladinci - upita susjed - kako ste? - Dobro - ree Tut. - A vi stalno pravite svirale? A to ete s njima? - Darujem ih prijateljima - ree Cvik. - A gdje je ona to sam je tebi dao? - Izgubio - ree Tut, i naini dva-tri unja, ne gledajui u susjeda. - Evo ti onda druga - ree susjed, i dade jednu i Braci. - Evo i tebi jedna ree. - Hvala - ree Braco. - A ova trea - ree Cvik - neka bude za onoga vaeg prijatelja. Jeste li ga nali? Gdje je? - Tu je negdje, nema ga jo - ree Braco neodreeno. - Onda mu dajte kad doe - ree susjed Cvik. - Hoemo - ree Tut. Tako su otili kui, a susjed Cvik je ostao na istome onome mjestu da i dalje djelja tapove i suna se. 77 Na treem katu su pozvonili na vrata Hrvojevih roditelja. Malo su se bojali da e tu biti plaa, velike zabrinutosti, a moda i grdnje, to se tako dugo nisu javljali. Ali, bilo je sasvim drugaije. Bili su tu, dodue, i Tutov otac i Braina majka, ali zabrinutost za Hrvoja kao da je naglo popustila. Dapae, sad kao da su se svi najvie brinuli za njih dvojicu. Doista, im im je otvorila vrata, Hrvojeva majka s olakanjem viknu: -- Evo ih! Kad su uli u sobu, Tutov otac bio je ljutit, a Bracina majka je zabrinuto gledala u Bracu; Rista im je namigivao da budu mirni i da se ne boje. Tutov otac se naroguio: - Dobro, gdje ste vas dvojica? - Traimo Hrvoja - ree Tut kao krivac. - Cijeli dan ga traimo. - A ta, kog vraga, vi traite, koga vi moete nai, moete se samo i vi izgubiti - ljutio se i dalje Tutov otac i trljao ruke, kao da im kani iupati ui. - Tko vam je rekao da treba da ga traite? To je bilo udno. Tutov otac ih je osobno nagovarao da krenu, a sad je odjednom okrenuo plou. Mora biti da se neto u meuvremenu dogodilo, neto to njih dvojica nisu znali. Zato je trebalo biti spreman. Braco ree: - Dogovorili smo se jutros tako, da ga potraimo, da se raspitamo ... - Dogovorili smo se - ree Hrvojeva majka. - Ali, mi smo mislili da e to trajati sat vremena, i da ete se vi onda javiti da se dalje dogovorimo. Ovako smo se sad za vas zabrinuli. Braco je paljivo gledao njihova lica, a Tut je samo zijevao, oito ne znajui to da kae, a onda se i on okrenuo prema Braci, oekujui od njega pomo. Bracina majka je gledala u svoga sina i bilo joj je drago kad je vidjela da svi vjeruju Braci. Braco upita: - A Hrvoje? Sad se napokon javi i Rista, stalno namigujui i traei naina da djeake nekako umiri i da ih ujedno zatiti od odraslih. Ree:

78 - Hrvoje se javio. To je za Tuta bilo odvie. On ustade s naslonjaa na kojem je sjedio, naini dva-tri kruga po sobi, dvaput unu, a onda poe zijevati, ali mu rijei nisu izlazile iz usta. - Kad? - upita Braco. - Ima sat vremena - ree Hrvojeva majka. - S njim je sve u redu, brzo e doi kui, bar je tako rekao. Odjednom, djeacima postade teko, inilo se da se sve odjednom zavrilo, da se sve odigralo mimo njih, da je velika pustolovina zavrila tako da je Hrvoje sve sredio sam. Ili, jo gore, moda sve i nije bilo onako kako su oni pretpostavljali, moda je sve bilo daleko obinije i jednostavnije, moda se sve to njima samo inilo, moda su oni znakovi i poruke znaili neto sasvim drugo, moda je i ona jurnjava automobilom bila samo ala vozaa u malom utom autu? Ipak, sad je Tut, nakon to se malo razgibao, uspio doi do rijei. Zaustio je: - Onda vam je sve rekao? - Sve - kimnu Rista. - I za onoga tipa koji ga slijedi? - pleo je Tut. - I za crte i za ono s tavanom i sve drugo? Sad su se odraslima izduila lica. udili su se. Braco odmah shvati da neto nije u redu. To ga je zabrinulo, ali mu je i ulilo nadu. Pa da, stvar je bila jasna! Hrvoje se, dodue, javio roditeljima, ali samo zato da ih malo umiri i da im kae kako je sve u redu. Ali, to jo ne znai da im je rekao sve, niti da im je rekao istinu! - Kakav crte, kakav tavan? - postade sad znatieljna i nemirna i Hrvojeva majka. - Da, o emu govori? - uplete se i Tutov otac. - Gdje ste vi to uope bili, vas dvojica, i to ste to naizmiljali? Braco je uvidio da se vie nema kud. Tut je rekao to je rekao, starci su se za to zakvaili, i sad im je trebalo bar neto otkriti. 79 Uostalom, moda je tako i bolje. Moda je krajnje vrijeme da se na laj nain Hrvoju pomogne. On namreka nos, proisti grlo, a onda ree: - Bili smo u Trnju. Raspitali smo se kod susjeda i nastojali saznati to je bilo s Hrvojem. Saznali smo da se sino zadrao zato to je morao voditi dedeka Solaria u bolnicu. - Da - ree Hrvojeva majka. - To znamo. - Ali - nastavi Braco- nakon bolnice se nije vratio kui. Niti je nazvao. Mi smo mislili da je u tome problem. Zato smo ili i u bolnicu. - To je isto jasno - zausti Hrvojeva mama. - To je zato to ... - ekaj, ekaj - zakilji sad Rista. - Da ujemo najprije njih. Hajde, deki, priajte. Zato, po vaem miljenju, Hrvoje nije doao kui nakon bolnice? Braco nekoliko puta zavrne nosom, a Tut naini nekoliko unjeva. Braco je govorio lagano i odmjereno, da bi sve bilo to uvjerljivije i jasnije. - Evo zato - ree. - Hrvoje je sino otiao odavde oko est i dvadeset. Znai, bio je tamo u Trnju malo prije sedam. To znamo sigurno, jer ga je tada vidjela Biba, njegova prijateljica. - Znamo Bibu - ubaci Hrvojeva mama. - E, a to se dogodilo sino oko sedam u Trnju? - nastavi Braco. - Opljakana je banka, je li tako? I sad smo mi mislili: Hrvoje je bio u blizini kad se to dogodilo. Mogao je vidjeti onoga tko je to uradio, i mogao je onda... - ekaj, ekaj, kako to misli vidjeti? - usplahiri se sad Tutov otac. - Ako bi vidio tko je to uradio, onda bi valjda ... - Neka nastavi - ubaci Rista. - Samo neka nastavi. - Hou - ree Braco, dok je Tut i dalje kruio po sobi kao kondor. - Ako je Hrvoje vidio poinitelja, onda se moda bojao da bi pljaka mogao napasti i njega... Jer i pljaka je moda njega vidio... I onda se zato skrio. 80 Sjedili su i utjeli. Na licima odraslih vidjela se nevjerica. Tut je zastao u svome skakutanju i gledao Bracu, kao da oekuje da on nastavi. Ali, nije se imalo to nastavljati, dalje su bile samo pret postavke i kombinacije. Sad se Braci i samome inilo da je pria ne potpuna i neuvjerljiva i da sve to, gledano sa strane, mora izgledni i vrlo djetinjasto. - Dobro, sine - javi se sad Bracina majka - nemoj se ljutili, ali ini mi se da

to nema veze. Jer, u sluaju da je Hrvoje vidio pljakae i da se njih uplaio, kako onda objanjava da je bio kod susjeda, da ga je vodio u bolnicu, i sve ono drugo to je slijedilo.' Da je bjeao, ne bi iao kod susjeda, nego u miliciju, ili moda kut i, je li tako? Braco je utio. Sad se ukljui i Hrvojeva mama. Ona ree: - Djeco, svaka vama ast, i hvala vam to se brinete, ali ja ipak mislim da vi imate malo previe bujnu matu. Ja mislim da je sve to mnogo jednostavnije. Rista se malo nakalje, kao da mu je neugodno to se mora pridruiti svojoj eni i suprotstaviti se miljenju djeaka. On ree: - Vidite i sami da je to malo udno, to to vi kaete. Ne bi on postupao tako, da je u pitanju takav sluaj. Nekome bi se ve obratio, je li tako. Ne bi tajio ni nama, sad, na telefonu, da neto zna. - Da - kimnu Braco. - Moda imate pravo. udno je sve to. - Utoliko vie - doda Rista - to postoji i mnogo jednostavnije objanjenje. - Kakvo objanjenje? - doviknu Tut. - Ono koje je dao Hrvoje - ree Bracina majka. - A to je rekao Hrvoje? - upita Braco oprezno. - Kako on sve to objanjava, to to se dogodilo? - Vrlo jednostavno - ree Hrvojeva mama. - Evo: posjetio je dedeka Solaria, i starome je pozlilo. Zovnuo je susjeda Valenta, i onda su odvezli dedeka Solaria u bolnicu. Stari je traio da se obavijesti njegova ki, koja ivi u Sesvetama. Ona nema telefona. 6 Trojica u Trnju 81 Valent je morao nekamo ii, valjda radi u treoj smjeni, ili to, i lako je onda Hrvoje sjeo prvo na tramvaj, pa na autobus i otiao u Sesvete. Tamo je stigao kasno, nisu ga vie pustili da se vraa, nego su ga zadrali na spavanju. - A jutros? - upita Tut. - Zato ga jutros nema? - Zato - ree Hrvojeva majka - to tamo nema telefona. Morao je Solarievoj keri priuvati malu djecu, dok ona ode k ocu u bolnicu. I, im se domogao telefona, odmah se javio. - Zar to nije jednostavno? - ree Tutov otac. Braco malo razmisli. Sve je bilo u redu, Hrvoje je, kao i obino, dobro znao to radi. Sve je to on izmislio zato da umiri roditelje. Sva srea, nitko se vie nije sjeao svega onoga to je Tut istrtljao o crteu, tavanu, tipu s oiljkom i tko zna jo o emu. Zato Braco sad ree ozbiljno: - Da, moda smo se mi doista prevarili. Ipak, grizlo ga je. Ono to je on uspio smisliti, bilo je nepotpuno. to se zapravo dogodilo? Zato je Hrvoje uope iao kod dedeka Solaria i zato se ondje zadrao? Na trenutke mu se inilo da moda starci ipak imaju pravo. Zamolio je da telefonira i nazvao doktora Peterlia. Ovaj je bio dobre volje. - Je li vam se javljao Hrvoje? - upita ga Braco. - Jest - ree doktor. - Doao je vidjeti kako je stari Solari. - I kako je? - Doao je k svijesti. Izvukao se - ree doktor Peterli. - A ima jo neto. Hrvoje je ostavio jo jednu poruku za vas dvojicu. Ja sam, kao to vidi, va potar. On tono zna da e se ti javiti i onda meni ostavlja vane poruke. Ali, opet mi nita nije ispriao o tome to se iza svega toga krije. - Ispriat emo vam mi, uskoro - ree Braco. - A kakva je poruka? 82 - Rekao je - doktor je govorio polako, kao da se pokuava tono prisjetiti svake rijei - rekao je neka svakako mislite svojom glavom i neka ne vjerujete (to valjda ti i Tut) tosovima koji s,-prodaju starcima da ih ovjek umiri. - Doktor malo prieka, a ondn doda: - Nemam pojma to bi to moglo znaiti. Vjerojatno i ja spadam u starce. - Ne, doktore - nasmije se Braco. - Vi sasvim sigurno ne spadate. Hvala vam, nadam se da emo se uskoro vidjeti. Glava etrnaesta LAKO JE MISLITI DOK JEDE, A MNOGO TEE DOK SE ULJA KROZ DUNGLU Mama je Braci podgrijala graak i hrenovke; bio je to onaj isti graak to ga je on prethodne veeri istio. Zato mu je, valjda, tako dobro i prijao, ako to nije bilo zbog umora i uzbuenja. Majka je stajala i gledala ga kako jede, malo nakrivivi glavu. Braci je to smetalo, ali se nije bunio. Upitao je samo: - A gdje je Snjeana?

- Otila je na kupanje - rekla je majka. - Na "Mladost". - To joj je pametno - ree Braco. Bio je zadovoljan to je tako. Bio je siguran da e se toga poslije-podneva jo neto dogaati, a za to su mu bile potrebne slobodne ruke. A Snjeana je imala neugodan obiaj da se nadovee njemu i dekima i da svuda ide za njima, a to je znalo biti vrlo dosadno i kvariti raspoloenje. Dok ga je majka tako gledala, nije mogao razmiljati, te je zato odmah poslije ruka, kad je popio dvije velike ae vode, otiao na balkon i uvalio se na lealjku. Nadao se da e majka sad prati posue i da e na trenutak on biti miran. Nije mu trebalo mnogo vremena: pet minuta, ne vie, da razmisli to i kako treba raditi. Brzo je izraunao: ostaje jo tota nejasno. Hrvoje sad negdje u gradu neto radi i tko zna to doivljava, a on i Tut ne mogu nita uiniti. Trebalo je neto poduzeti, trebalo je popuniti praznine u prii o Hrvojevu nestanku, a Braco nije znao to i kako da radi. To ga je ljutilo, pa je micao nosom jo ee nego inae. Sve se nestrpljivije gnijezdio na lealjci, smiljao najrazliiti-je kombinacije, predlagao sam sebi da pokua ovo i ono, i svaki je 84 prijedlog odmah odbacivao. Kako god da se stvar okrene, uvijek je ispalo da treba priekati. E, pa kad je tako, zakljui Braco, onda barem neemo ekati kod kue, kao neke babe! Rekao je majci da e biti u blizini kue, i da e joj se javiti ako odlui krenuti nekamo dalje. Onda je izaao. Spustio se na trei kat i pozvonio na vrata stana Hrvojevih nuli telja. Odmah je uvidio da se situacija prilino promijenila. Do tada su bili mirni i vedri, ekali su da Hrvoje svaki as doe. A sad su opet bili nervozni, samo to je sad Rista etao hodnikom i puio. - Jo nije doao? - upita Braco. - Ne - ree Hrvojeva mama. - Odavno je ve trebao stii. - Ja u biti vani - ree Braco. - Vidjet u ga kad stigne. Na prvom katu pozvonio je kod Tuta. Tut mu je sam otvorio vrata, s prstom na ustima. Zaitao je: - Ssss! Starci ore. - Ide sa mnom? - upita Braco tiho. - Kamo? - Ide ili ne ide? - Idem, idem. - Tut izae na hodnik i zalupi vrata za sobom. Vidjelo se da ga je pomalo strah to je otiao ne javivi se, ali je znatielja i elja za pustolovinom ipak bila jaa. - Kamo idemo? - upitao je dok su se sputali niza stube. - Ne znam jo - ree Braco. - Treba da razmislimo to da se radi. Izali su kroz glavna vrata i brzo mugnuli na ulicu: susjed Cvik je jo sjedio na onome istom mjestu, te su se bojali da ih ne zaustavi i ne pone gnjaviti svojim sviralama i arenim tapovima. Hodali su ulicom i razgovarali. - to misli - ree Tut - gdje je on sad? - Hrvoje? Nemam pojma - ree Braco. - Ali, pitanje ti je dobro. Jer, ako je rekao starcima da e doi brzo, ako im se javio ... - A zato se javio tek sad? - upita Tut. 85 - Ja mislim - ree Braco - da je imao neki vaan razlog. Moda se krio od onoga tipa to ga trai. Ali, ima neto drugo, jo vanije: ako je rekao starcima da e doi, onda, zato ne dolazi? Sto ga je sprijeilo? Gdje je i to radi? - Da - ree Tut, zamiljen kao vojskovoa. - To je jedno veoma ozbiljno pitanje. - Veoma? - Da. - Dobro, bebac - nasmije se Braco. - Kad ti kae da je veoma, onda je sigurno veoma. Tut se smrai zbog toga peckanja, ali ne ree nita. Hodali su jedan kraj drugog, ako se to moe nazvati hodom, kad jedan grabi dugim i klimavim koracima kao skakavac, a drugi cupka i skakue, takoer kao skakavac, samo na drugi nain. Nisu se ni dogovarali, a uputili su se prema koritu isuenog potoka, prema vrbama i korovu, gdje je stajala zaboravljena baraka, njihovo skrovite, s njihovim znakom na vratima.

Hodali su utke jer se Tut jo ljutio, pa nije htio govoriti, a Braco se zamislio. Upravo zato to su utjeli, uli su ono to su uli. Jer, da su govorili, ne bi uli, i tko zna kako bi se stvari dalje razvijale i kako bi cijela ta pustolovina uope zavrila. Zauli su pucketanje granja, i to na suprotnoj strani, protivnoj od one s koje su oni dolazili. Oni su dolazili od kue, a taj zvuk je dopirao od ceste. Jasno se ulo: kvrc-kvrc, pa koraci. Onda opet kvrc-kvrc, pa koraci. Zastadoe. Zgledae se. Tut otvori usta da neto kae, ali mu to, sreom, ne uspije. Braco brzo prinese prst ustima. Tut se zgrbi i uvue glavu u ramena. Odmah zatim to uini i Braco. unue u visoki korov, a onda i legoe. Tiho su disali i sluali krckanje granica. Zato su se krili? Kakva im je opasnost mogla prijetiti tu, na sto metara od njihove kue i pedeset metara od autobusne stanice? Krili su se zato to su znali da je dobro ostati nezapaen, tko god da se onuda, oko barake, ulja. Jer, mogla su to biti neka djeca, koja su otkrila njihovu baraku i dola da je zauzmu; u tome bi sluaju bilo dobro da ih iznenade. Onda, mogli su to biti ljudi iz graevinskog poduzea, koji su se sjetili barake, pa doli po svoje stvari. I u tome je sluaju bilo bolje ostati skriven, jer ti bi se ljudi moda naljutili da znaju kako netko vrlja po njihovoj baraci. A bilo je i raznih drugih mogunosti. Zato su se Braco i Tut krili, zato su se polako, na rukama i koljenima, uljali kroz visokti travu. Stvari su stajale ovako. Do barake se moglo doi s dvije strane: sa strane kue i parkiralita, gdje je do nje vodio put sav izrovan od kotaa tekih kamiona. Ali, moglo se doi i s druge strane, od ceste i autobusne stanice. Tu je takoer trebalo proi kroz umarak, samo to tu nije bilo irokoga puta, nego uska stazica sva zarasla u grmlje. Zato se i ulo ukanje i pucketanje granja dok je netko onuda prolazio. - Tko je to? - apnu Tut. 86 87 - Ne znam, bebac - ree Braco. - Vidjet emo ve. Lagano su se, kroz iroko lie korova, vukli prema baraci. Sad su je ve nazirali kroz granje, ali jo nisu nikoga vidjeli: taj tko je dolazio s druge strane, sigurno je imao muke da se provue kroz bodljike i kupine, te je zato napredovao polako. - Idemo jo blie - apnu Braco. Tut se sav strese i nagazi na jednu suhu granicu. Ona zapucke-la. Ukoie se, a Tut se skameni, i poe hvatati zrak kao riba. Sluali su dalje. Ali, pucketanje s druge strane se nastavljalo. Onaj tko je dolazio od ceste nije ih uo. Jo su se malo privukli. Sad su jasno vidjeli baraku, ali ne i njezin ulaz, jer su joj se pribliavali sa stranje strane. A onaj drugi to je takoer dolazio ili moda vie njih, pribliavao se sprijeda. Tako se moglo dogoditi da ga uope i ne vide. - Da stanemo? - apnu Tut. - Ti stani - odvrati Braco. - ekaj me tu. Tut sjede u korov, a Braco se nastavi uljati dalje. Vukao se polako oko barake, nastojei se namjestiti tako da vidi njezin ulaz. Ali, bilo je ve kasno. Onaj tko je prilazio s druge strane, ve je stigao do barake, ulo se kako pomie vrata i ulazi. Nestao je, a da ga Braco nije uspio vidjeti. Braco se nastavi uljati. Traio je zgodno mjesto, da barem vidi kad budu izlazili. Tada neto sunu iza njega. On se tre. Bio je to Tut. Bio je blijed i prestraen, ali se ipak drao. Braco ga potape po miici, pa nastavie jo nekoliko koraka. Namjestili su se na drugi ugao barake, dalje od ceste, ali tako da mogu vidjeti ulaz. Iz barake se ulo pomicanje drvenih vrata, zveckanje eljeza, pa opet pomicanje neega drvenog. Sluali su i utjeli. Onda opet zvec-nu eljezo, i to je nalikovalo zvuku kljueva. Maknu se neki drveni predmet, pa jo jedan. Onda kripnue vrata. Tut je otvorio usta, a Braco namrekao nos. 88 Neki je ovjek izaao iz barake i uputio se prema cesti. Ve je to bilo dovoljno iznenaenje, to se radilo o odraslom ovjeku. Omla Tut psiknu:

- Braco, to je ... - Da - ree Braco. - Vidim. ovjek je na podlaktici imao tetoviranu zmiju, vidjeli su jasno, jer su bili dovoljno blizu. Bio je to isti onaj kojega je Hrvoje nacrtao i javio im da ga treba slijediti. Onaj isti koji im je toga dana ve jedanput pobjegao. Glava petnaesta ZAKON VOLI PODATKE ALI NI PROTIV MATE NEMA NITA Braco je zaboravio da je obeao majci kako nee otii a da joj se ne javi, Tut je zaboravio da se iuljao iz stana dok su mu roditelji spavali, a da im se nije javio. Na sve su zaboravili, samo nisu na Hrvoja i na ono to im je on poruio. Sjedili su u autobusu i vozili se prema Remetincu. Bilo je to ovako: najprije su saekali dok tetovirani neznanac nije nestao s vidika, a onda su krenuli za njim. Kroz gusto iblje na stazici doli su do ceste. Vidjeli su ga kako je preao cestu i zaao meu male seoske kue koje su stajale ondje jo mnogo prije nego to su Dugave sagraene. Onda su stali, jer je prijetila opasnost da ih on ugleda. Moda ih je zapazio ve u Trnju, ili u retrovizoru svojega auta, dok su za njim jurili u Valentovom "fii". Stali su. Uostalom, nije bilo svrhe da ga slijede: vjerojatno mu je tamo bio auto i ubrzo e se odvesti. Zgledali su se. - to emo sad? - upitao je Tut zadihano. - U miliciju, bebac - rekao je Braco. Odetali su do autobusne stanice. Sva srea, imali su kod sebe neto novaca. Tut je bio toliko uzbuen i toliko se prepustio Braci-nom vodstvu, da nije vie nita ni pitao. Samo je rekao: - A moda Hrvoje ne bi elio ... - Da - kimnuo je Braco. - Moda njemu ne odgovara da idemo na miliciju. Jer, da je htio imati posla s milicijom, vjerojatno bi im se ve i sam javio. - A zato onda ...? - propenta Tut. 90 - Zato, bebac - ree Braco, namrten i stisnutih usana - zato to je stvar postala suvie ozbiljna. To je sad ve vrlo opasno. Kako god bilo da bilo, imali mi pravo ili ne imali, sad je to ve frka. Strano opasno. Ili, veoma, kako ti kae. Ali, Tut se ovaj put nije naljutio. Samo je dodao: - I neemo moi bez milicije? - Neemo moi - kimnuo je Braco. - Onda dobro - sloi se Tut, kao da je time tko zna to rijeeno. Uto je doao autobus i oni su se popeli u njega. Autobus je bio gotovo prazan, jer je bila subota popodne, i skoro se nitko nije nikamo vozio. Njih dvojica su sjeli jedan kraj drugoga, daleko od vozaa, i daleko od drugih putnika. Tako su mogli slobodnije razgovarati. Jer, osjeali su potrebu da razgovaraju. I jednome i drugome trebalo je da sami sebi objasne to znai sve to to se dogaa s njima i oko njih. Bili su iznenaeni, uzbueni i uplaeni. Da, uplaeni, ak i Braco, koji se inae niega nije bojao, osim povratka svojega oca, koji bi mogao doi pa opet piti i razbijati po kui. Neko vrijeme su se vozili mislei svaki svoje. Tut je poskakivao na sjedalu, jer je njemu mozak radio samo ako mu se tijelo micalo. Onda ree: - Braco, ja neto ne razumijem. - to? - upita Braco. - Ne razumijem - ree Tut - kako je taj tip dospio ovamo. Mi smo njega vidjeli u Trnju, a on... Kako se sad odjednom naao ovdje? - To je dobro pitanje - ree Braco. - Bebac, to je zbilja dobro pitanje. Ima nekoliko mogunosti, zna. - Kakvih mogunosti? - otee Tut. - Kako je dospio ovamo - objanjavao je Braco dok su se truckali u autobusu. Evo ti: moda nismo pratili samo mi njega, nego i on nas. 91 - On nas! - Tutovo se lice otegne i donja eljust poe se lagano tresti, moda i od drmanja autobusa. - Da - ree Braco. - Jer, vidi: on je Hrvoja vidio u Trnju, je li tako? Ako je Hrvoje vidio njega kako je opljakao banku, onda je i on moda vidio Hrvoja. Ali, vidio ga je ondje, i kako je mogao doznati gdje Hrvoje stanuje? - Da - ree Tut. - Braco, to je zbilja... - bilo ga je strah.

- Prema tome - nastavljao je Braco - kako je on mogao dospjeti u Dugave? Jedino tako da je uoio nas. Moda nas je vidio kako ulazimo u kuu Hrvojeve bake i shvatio da imamo neke veze s Hrvojem. I, naravno: kako e doi do Hrvoja? Naravno, preko nas! Zato nas je pratio. Tut je bivao sve bljei, kako mu je bivalo jasnije koliko je cijela ta stvar opasna. ak se na sjedalu malo primakao Braci i uzeo ga ispod ruke. - Da - rekao je. - Braco, to je veoma gadno. - Gadno - sloi se i Braco. - Osim ako nije sluajno. Ako on nema sasvim sluajno posla ondje i ako nije sluajno naiao, i onda je... Zautjeli su, jer su obojica mislili na isto. Braco je sasvim jasno vidio da njegovo objanjenje ima ozbiljnih nedostataka. A i Tut je sve vie shvaao. Zato je rekao: - Da, ali to je on traio u naoj baraci? Braco kimnu glavom. To je bilo pravo pitanje. To je bilo pitanje koje je moda u sebi krilo razjanjenje cijele tajne. - Tono - ree Braco. - Ne znam. - Osim ako nije i to saznao tako to nas je pratio - pokua Tut. - Ne - odmahnu Braco. - Danas nismo ili u baraku, je li tako? Kako je onda mogao znati da se mi onamo zavlaimo? Tut je uvalio u usta palac, pa je najprije poeo gristi na njemu nokat, a onda je samo sisao prst, kao pravi bebac. Bio je vrlo zamiljen i zabrinut. Napokon ree: 92 - Onda je to tajna, Braco? - Tajna - kimnu Braco. Presjeli su u drugi autobus i odvezli se do Remetinca. U Rnno tincu se nalazi milicijska stanica za Novi Zagreb. Tamo je bli/.n i opina i sve drugo. Ispred opine je stajala kolona automobila; svatovi su se tamo slikali na stubitu, jer je bila subota. Ispred ulaza u milicijsku stanicu su zastali. Tut je opet rekao: - A ako Hrvoju pokvarimo posao, Braco? - Idemo, bebac, idemo- ree Braco, pa uoe. Nali su milicionare kako stoje kraj otvorenog prozora, pue i gledaju svatove. Kad su djeaci uli, pogledae ih zaueno. Ali, Braco je bio ve unaprijed smislio to e rei. - Mi smo doli - zausti sad - u vezi s pljakom banke u Trn ju. - A je li? - ree milicionar s velikim brinama. - A ta je, bili ste tamo, ili ta? - Ne - ree Braco. - Bio je jedan na prijatelj. Mislimo da moemo pomoi nekim podacima. - Saekajte - ree brko. Kucnu na vrata i ue u drugu sobu. Odmah zatim opet otvori vrata i pozva ih prstom. Pusti ih da uu, zatvori za njima vrata, a sam izae u prednju prostoriju. U sobi je bio pisai stol, a za stolom mlad ovjek, donekle nalik doktoru Peterliu, samo to je bio krae oian. - Zdravo, momci - ree. - Sluam vas. Kakve to podatke imate? Djeaci sjedoe, a Tut se zagleda u Bracu, ekajui to e on rei. Braco proguta knedlu, a onda izgovori ono to je unaprijed smislio. - Vaoj stanici je - ree - sino prijavljen nestanak naega prijatelja Hrvoja on doda i druge podatke. - Sjeam se - ree ef. - On jo nije pronaen - nastavi Braco - iako se javio kui. Mi mislimo da je razlog njegova nestanka u tome to je on vidio tko je opljakao banku u Trnju. 93 ef je upravo palio cigaretu, pa se sad malo zakalje. Uspravi se na stolici. - ekaj, ekaj, kako kae? - upita. - Ovako - razveze Braco. - Hrvoje je juer iao u Trnje, i bio je u blizini banke ba kad je izvrena pljaka. Nakon toga je nestao. Mi, dodue, ne znamo kako se sve tono odigralo, ali neto znamo. On je jednog susjeda vodio u bolnicu, a onda... - Susjeda? - die ef obrve. Sad je Braco morao nadugako objanjavati tko je dedek Sola-ri, to su saznali od debele susjede, to od Valenta, gdje su sve bili, to im je rekao doktor

Peterli. Tut je samo treptao oima i kimao glavom, pomaui na taj nain Braci. Neke od tih podataka ef je znao (one koje su prikupili njegovi ljudi), a neke i nije. A to je bilo najvanije od svega, u miliciji se jo nitko nije bio sjetio da povee Hrvojev nestanak s pljakom banke. Braco je priao i priao, a inspektor je samo sluao i kimao glavom. Braco je ispriao sve: gdje su sve on i Tut toga dana bili i to su radili, to su sve doznali. A kad je zavrio, inspektor je bio malko ljutit. Rekao je: - E, jeste mi i vi ptice. A niste se mogli odmah nama obratiti? - Nismo bili sigurni - ree Tut. - A sad jeste? Djeaci pognue glave. - Nismo ni sad - ree Braco. Onda se inspektor opet odobrovolji. Okrene se Braci, pa ree: - Hajde, sluam te, stari. to je dalje bilo? to vas je potaklo da na kraju ipak doete k nama? - To - ree Braco - to smo ga vidjeli u naem naselju. Toga tipa. - Kad? - Ima moda trietvrt sata. Koliko nam je trebalo da stignemo ovamo. - Otkud on tamo? 94 Sad je Braco morao opet objanjavati svoje i Tu tove pretpostav ke, i rastumaiti to iza njih stoji. ef je paljivo sluao. Ma kraju Braco ree: - Zato smo doli ovamo. - Reci mi jo jednu stvar - ree sad inspektor. - Kako je taj ovo tono izgledao? Budui da je oekivao to pitanje, Braco izvadi iz depa dva Hrvojeva crtea i pokaza ih. Objasni usput i kako su doli do njih i gdje ih je Hrvoje ostavio. Inspektor je paljivo sluao i pri tome gledao crtee, sve se smjekajui i odmahujui glavom. Onda ree: - Bome, dobar je taj va Hrvoje. Svaka ast. Da ja sad vama neto pokaem. Otvorio je ladicu i iz nje izvadio utu omotnicu, poput one n kojoj se dobivaju rendgenski snimci u ambulanti. - to je to? - upita Tut. - Znate to je foto-robot? - nasmijei se inspektor. - To je crte koji strunjaci naprave prema izjavama oevidaca i prema opisu inae. Slau se razne osobine lica, dok se ne dobije izgled koji najvie odgovara izgledu poinitelja. E, ovo tu, to je foto-robot. Nainjen je na temelju izjava slubenika banke koji su vidjeli pljakaa, juer. Braco prihvati omotnicu, onda iz nje izvadi komad papira na kojemu je bio fotokopiran crte. Zagleda se u njega. Tut nije mogao izdrati: - To je on! - viknu. - To je on! Crte je bio sasvim nalik Hrvojevom. Glava esnaesta KOD BRAVARA MOE NAUITI KAKO SE POPRAVLJAJU BRAVE ALI I KAKO SE KVARE Tako su se vratili u Dugave. Sami su to eljeli, a i drug iz milicije im je to savjetovao. On je rekao: - Dobro, momci. Kad ve tako fino suraujemo, ja bih htio da vi nama jo malo pomognete. Moe? - Moe - rekao je Braco, a Tut je zakimao glavom. - Evo to emo - rekao je inspektor. - Vi ete se sad vratiti tamo, pa ete paziti hoe li se to dogoditi. Ako se dogodi neto sumnjivo, ili ako opet vidite toga ovjeka sa crtea, treba da nam javite. - A kako emo vam javiti? - zanimao se Tut. - Imate li pri ruci kakav telefon? - Imamo, imamo - pourio je Tut da kae. - E, dobro kad imate - rekao je inspektor. - Evo vam onda broj. - Napisao je broj na papiri i pruio ga Tutu, a Braci je namignuo. - Odmah me nazovite ako neto opazite. - Dobro - rekao je Braco. Onda su djeaci ustali da idu. Tonije, Braco je ustao, jer Tut nije ni sjedio, nego je skakutao okolo, pa je ak i razmahivao rukama kao da se boksa. Na vratima se jo jedanput okrenuo: - A to ete vi sad, striek? - upitao je. - Ja u - potapao ga je inspektor po ramenu - sad obaviti nekoliko telefonskih razgovora, i jo neke stvari. )

- Aha - rekao je Tut. - A hoete li doi tamo k nama? - Nije iskljueno - rekao je ef. - Ako bude potrebe. Ali, ja bih svakako volio da se mi jo koji put vidimo. Dobri ste vi momci. 96 Svi su eljeli da ih opet vide, od doktora Pctcrlia, pa do inspck tora. To im je godilo, ali ih je i donekle zbunjivalo. Inspektor ih j< proveo kroz glavnu sobu, gdje su milicionari i dalje gledali svalovi, i ispratio ih do vrata. - Onda do vienja - rekao je Braco. - Jo jedna stvar - rekao je ef povjerljivo. - Molim vas: o ovome svemu nikome ni rijei. ak ni roditeljima. A osobito ne djeci. Nisu sva djeca kao vi da znaju uvati tajnu. To im je godilo. Tako su onda i otili, inspektor im je mahnuo s vrata, a onda se vratio u zgradu. Oni su urili prema autobus noj stanici, da se to prije vrate kui. Usput je Tut rekao, daui: - Ja sam mislio da e nas moda oni odvesti svojim autom. Ako je ve tako vano. Braco se malo nasmijeio, a onda je potapao Tuta po ramenu. Tut se, kako se vidjelo, malko uobrazio. Braco je rekao: - Onda bi ih svi vidjeli. Mogao bi ih vidjeti i pljaka, ako je jo tamo. Ovako je bolje. - Aha - kimnuo je Tut. - Toga se nisam sjetio. Uhvatili su autobus i vratili se u Dugave. Sili su na stanici u blizini barake, bacili pogled prema ipraju uz potok, a onda se poeli vraati prema kui. Tut se stalno obazirao i zvjerao oko sebe, kao da e svaki as odnekud iskoiti kakav gangster. J-- Tut - rekao mu je Braco- ponaaj se prirodno. - Prirodno se ponaam - rekao je Tut i sad uzeo buljiti ravno preda se, kao da ga se ba nita ne tie. Tut je bio pomalo smijean, ali je donekle imao pravo. Jer, kako to oni treba da motre hoe li se to dogoditi? to je inspektor pod tim mislio? Sve moe biti sumnjivo i nita ne mora biti. Osim toga, na to treba da osobito paze? Na onog tipa, ako ga opet vide, ili na ljude, na automobile, ili na to? Gdje treba da stanu, gdje da im bude osmatranica? Da se rasporede, ili da budu skupa? 7 Trojica u Trnju 97 Braco je znao da su sve to ozbiljna pitanja. Ali, nije htio njima Tuta jo vie zbunjivati. Osim toga, tada su opazili Hrvojeva oca na balkonu. Stajao je i puio. Mahnuo im je. - Nema ga jo? - upita Braco. - Ne - odgovori Rista.- Ali se opet javio. Kae da stie svaki as. Zato je on i visio na balkonu. Nije bilo nikakva izgleda da se odande makne, a oni ba nisu eljeli da ih on vidi kako obavljaju svoj izviaki zadatak. Mogao bi se zainteresirati o emu je rije, a to ne bi bilo dobro. Braco je povukao Tuta za ruku, pa su se tako opet poeli odmicati od zgrade. - A kud se vi motate? - doviknu Rista za njima. - Igramo se - pouri da slae Tut i zbog toga malo pocrvenje. Niti je bilo vjerojatno da je njima sada do igre, niti su oni bili takvi balavci koji bi se znali samo igrati. Skrenuli su za ugao zgrade, a onda Braco stavi Tutu ruku na rame i zaustavi ga. Zavirio mu je u oi, a Tut je i dalje zvjerao okolo, traei zloince. - Sluaj me, bebac - ree Braco. - Inspektor nam je rekao da pazimo hoe li se dogoditi neto sumnjivo, je li tako? - Da - reoe Tut zaueno. - Moemo li mi paziti ovako na cesti, to ti kae? - Valjda moemo, kad je on rekao- zbuni se Tut sasvim. - Ja mislim da ne moemo - uzvinu Braco svojim kukastim nosom. - Ovako neemo nita uraditi. - Nego? - zinu Tut. > - Reci mi, bebac, to je u ovome asu najsumnjivije u cijelom ovom naselju, koje mjesto? Tut ga je gledao i treptao kao da mu je neto upalo u oko. Otvarao je i zatvarao usta, a onda promrsi: - Baraka? - Tako je - kimnu Braco. - Zato je onaj tip dolazio u baraku, to ti meni reci? 98 Tut se muio, muio, ali nije smislio nita. Onda ree:

- Ne znam. A ti zna? - Ne znam ni ja. Ali, trebalo bi da to otkrijemo. Tako emo najbolje obaviti zadau koju nam je dao inspektor. Tut napravi dva-tri unja, razgiba se, poskoi nekoliko puta, a onda ree: - Misli da idemo tamo? - Lukav si ti, bebac - lupnu ga Braco po ramenu. Tako su se uputili kroz bunje po irokom putu izlokanom od kamionskih kotaa. Hodali su oprezno i oslukivali hoe li opet neto uti. Ali, ovaj put nisu uli nita. Uostalom, i nije bilo vjerojatno da e se onaj tip tako brzo vratiti na isto mjesto. Kad su bili nadomak barake, zastali su i oslukivali. Nita se nije ulo. Onda se Braco sagnuo i podigao s tla povei kamen. Tut ga je gledao zaprepateno. - Za obranu? - upita. - Ne - nasmijei se Braco. - Za lokot. - Za lokot? - jo se vie zaprepasti Tut. Braco ne ree nita, nego se nastavi pribliavati baraci. Stigli su do njezinih prozora. Tu su jo malo oslukivali, onda su zavirili kroz prozore, kroz jedan, pa kroz drugi, pa kroz trei. Nigdje se nita nije micalo, niti se to ulo. Krenue dalje. Uoe kroz glavna vrata koja su bila samo prislonjena. Naoe se u malome predsoblju. Lijevo su vodila vrata u onu njihovu prostoriju, gdje su znali zalaziti i gdje je na jednoj od polica u svlaionici bio skriven Braki pitolj. Desno su bila vrata zakljuana lokotom: to je bila ona prostorija u kojoj su se nalazile stvari i papiri gradilita, a moda i jo togod. - to emo sad? - upita Tut. - Vidjet e. Braco najprije ue u onu lijevu, njihovu prostoriju, pa zaviri ovamo i onamo, pogleda je li pitolj na mjestu. Pitolj je bio tamo, a i inae je sve bilo u redu. Braco onda izae u predsoblje, a odatle 99 van. Razgleda oko barake, uvjeri se da nitko ne dolazi, pa se vrati. Tada prie desnim vratima, dok ga je Tut zaueno gledao. Uzme lokot u ruku i ispita njegovu teinu. Zaviri malo u njega, prodrma, da provjeri vrstou. Onda ga opet nasloni na vrata, ali tako da bolje stoji i da se lake moe dosegnuti. Tada die kamen. - Braco, Braco, ako nas netko vidi - promuca Tut. - uti, bebac - ree Braco. On opali kamenom po lokotu, prvo jedanput, pa jo jedanput. Lokot nije poputao, premda se malo klimao. Braco udari jo nekoliko puta, ali lokot nije poputao, premda je bio sve klimaviji i klimaviji. Onda Braco odbaci kamen. Ode u lijevu, njihovu prostoriju i odande donese eljeznu ipku koju su nali u baraci i dobro je uvali. Vrati se do desnih vrata, pa uvali ipku izmeu glave lokota, uha lokota i zida. Tut je buljio u njega, ne vie toliko sa strahom, koliko s divljenjem. - Kako ti zna kako se to radi? - upita. - Gledao sam - ree Braco crvenei od napora dok je potezao ipku. - Imam roaka bravara. Sve je jae vukao ipku i sve ee drmao. Najednom, lokot popusti, ipka odletje Braci iz ruke, Braco lupi leima o suprotni zid hodnika, a vrata desne prostorije irom se otvorie. - Uf - dahnu Tut. Braco se malo pribere, a onda prie pragu one desne sobe. Tut je tabao za njim. Unutra je bio pisai stol, ormar i stolica. Nita vie. A sve je bilo prano i vonjalo je po praini. Prioe ormaru. I on je imao lokot, samo manji. Njega Braco otvori s nekoliko udaraca ipkom. Napokon se vrata otvorie. Stajali su i gledali, daui, to od uzbuenja, a to od napora. Buljili su u ono unutra. Onda Tut propenta: - Vidi, Braco. Unutra je stajala velika, crna konata torba. - Eto - ree Braco. - Zbog toga je on dolazio. 100 Glava sedamnaesta TO SVE STANE U TORBU I EMU SVE SLUI IPKA Tut je, naravno, poeo skakutati po prostoriji. Nije imao hrabrosti ni da prie

torbi, a kamoli da je dodirne. Nita nije govorio, samo je skakutao, zastajkivao, gledao, pa nastavljao skakutati. Braco je polako priao torbi, uhvatio je za ruke i izvadio iz ormara. Bila je dosta teka. Odnio ju je do stola. Tek tada, Tut je naao snage da progovori. - Braco - rekao je - a ako nije njegova? - Nego? - rekao je Braco malo stenjuoi i stavio torbu na stol. - Ako je ostala od majstora s gradilita? - upita Tut skakuui i dalje. - I ovako je ista? - upita Braco. - Vidi da je ovdje sve prano, samo je torba ista. Znai da je nedavno upotrebljavana. Tut ga je gledao s divljenjem. Tako neto njemu nikada ne bi palo na pamet. Ipak ree: - Ali, bila je u ormaru. - Dobro - ree Braco. - Sad emo odmah vidjeti. Ako su je ostavili majstori, stavit emo je natrag i nikom nita. Hoe otvoriti ti ili u ja? Tut pogleda malo zaueno, dok se Braco smijeio. To je Tuta najvie i udilo: kako moe biti tako hladnokrvan u takvoj situaciji? Onda promrmlja: - Ti. Braco kimne, pa prie torbi i pokua je otvoriti. Ali, imala je bravicu i bila je zakljuana. Opet je valjalo razvaljivati bravu i od toga se Tutovo lice jo vie smrailo. Braco se osvrnu oko sebe 101 traei neto. Onda se sae i s pranjavog poda podie komadi lima. - Sad emo mi to - ree. - to e s tim? - upita Tut. - Sad e vidjeti. Braco se nae nad torbu, okrenu onaj komadi lima tako da mu je vrh mogao ui u bravicu. Lim se zaglavi u utore koji su ondje postojali i Braco ga poe polako okretati. Skupa s limom okretala se i kljuanica. Napokon se zau kljocanje. Brava je popustila. Braco otkopa patent na torbi, a onda podie poklopac. Bio je vrst i tvrd, pa je pruao otpor. Napokon, pred Bracinim oima ukaza se unutranjost torbe. On virnu unutra, a onda die pogled prema Tutu. I Braco je bio pomalo blijed. - to ima, Braco? - upita Tut, jo se ne usuujui da prie. - Evo - ree Braco - pogledaj sam. Tut prie i zaviri u torbu. Glednu u Bracu, pa opet u torbu, prui ruku i do tace njezin sadraj. Onda sa#io ree: - Uf, Braco, U torbi je bio novac. Veliki, debeli svenjevi novanica od tisuu dinara obujmljeni papirnatim trakama na kojima su bili peati, leali su jedni preko drugih. Bilo je tu veoma mnogo novca. - to misli, koliko ima? - upita napokon Braco. - Uf - ree Tut opet. Braco prui ruku i podie prvi sloj novanica. Ispod njega bio je drugi sloj, a ispod ovoga trei. Nije sve bio na novac: u drugom i treem redu vidjele su se strane novanice, plavkaste, zelenkaste, tamnocrvene i sive. Bilo je to jako mnogo novaca. - Strana lova - ree Braco. Tut je bio toliko zaprepaten, da nije uspio ak ni skakutati. Samo je stajao i gledao. Ali, bilo ga je strah, to se jasno vidjelo, i nije znao to treba dalje. - To je iz banke - ree samo. - Da - ree Braco. - Sad je jasno da je Hrvoje imao pravo. Taj tip je doista opljakao banku. 102 Tut se malo pribrao, pa sad poe skakutati. Razmahivao je rukama, nainio dva unja, a onda je zastao pred Bracom i zagledao se u njegov nos. - Braco - rekao je - a to emo mi sad s tom lovom ? - Kako misli to emo? - die Braco obrve. - Tako - bio je Tut uporan. - Sad smo mi tu, i tu je lova. to emo sad s njom? Tut je imao pravo. Doista, to su dalje mogli uiniti? To je bilo vrlo ozbiljno pitanje. Bilo je to mnogo novaca, a to znai da je bilo i opasno. Braco se zamisli, eui se po nosu. - Dat emo ga miliciji - ree za poetak. - To znam - ree Tut ozbiljno. - Ali kako? Imali su nekoliko mogunosti. Mogli su zatvoriti torbu, uhvatili je svaki za

jednu ruku i s njom izai iz barake. Otii do stanice, doekati autobus i odvesti se u Remetinec. Tamo priekati inspektora i predati mu torbu. Ali, to je bilo suvie opasno. Mogu li dva djeaka nositi preko pola grada teke milijune? to ako netko otkrije to je u torbi? to ako im netko torbu ukrade? to ako se torba otvori i novac ispadne? Ne, to nije bilo rjeenje, to vie, to su na ulici mogli naii na pljakaa, koji se moda motao u blizini. - Da idemo u Remetinec, ne dolazi u obzir - ree Braco. - Ne dolazi - sloi se Tut spremno. Jo je postojala jedna mogunost. Da jedan od njih ostane uvati novac, a drugi da otri do telefona i nazove inspektora: broj je bio tu, u Bracinu depu. Ali, tko bi iao na telefon, a tko bi ostao? Ako na telefon krene Tut, tko zna to se sve moe dogoditi. Jer, moda ih je netko i vidio kad su uli u baraku? Moda i sad netko motri na ulaz? Mogao bi taj pratiti Tuta i uhvatiti ga, a onda.,. - Ti ne moe na telefon - ree Braco. - Ne - zacvokota Tut. 103 A da Braco ide na telefon? Ni to nije bilo rjeenje. Jer, u tome sluaju, ako netko motri na baraku, taj bi mogao ui unutra i srediti Tu ta, koji bi tu ostao sam. Ti su tipovi na sve spremni, to se zna. Stalno su mislili o tome kako ih je netko moda vidio kako su uli, kako je pljaka banke moda i sad negdje u blizini; ali izbjegavali su da to kau. Ipak, sad je bio krajnji as da neto odlue. Tut ree: - Braco, a moda je on tu negdje? Moda samo eka da izaemo? Ili, moda i doe ovamo ... Ba u tome asu vani zapucketa nekakva suha granica. Tut se prekide u pola rijei i u tiini koja je nastala jasno se zau kako mu cvokou zubi. Ukoie se obojica. Stajali su tako na trenutak i gledali se. Braco je drao prst na ustima, a Tut je drhtao. Srca su im bubnjala u uima. Tiina. Onda opet puknu granica. N Tut se tre, naglo se okrene i sunu prema vratima. Ali, Braco je imao dobre reflekse, a i nadao se neemu slinom. Zgrabi ga za ramena, pritisnu uza zid, nasloni se na njega cijelim tijelom tako da se nije mogao micati, a rukom mu zatisnu usta. Tut se malo otimao, ali se pod utjecajem Bracina otrog pogleda brzo umiri. Braco tiho proape: - Smiri se, bebac. Nema kamo pobjei. Mora kroz vrata, a on je sigurno ve pred vratima. - On? - guknu Tut kroz B rainu aku, a onda se, drljajui leima po zidu, spusti i sjede na pod. Bio je napola onesvijeten, samo su mu oi kolutale. Braco se malo bojao za njega. Hodajui na prstima, Braco se primae prozoru i pogleda van. Nije se vidjelo riita. Onda opet pucnu granica, i ovaj put se zau i korak. Tut se od toga tre. Braco brzo doe do njega, uze ga ispod ruke i odvue u drugi kut prostorije. Sjetio se kako su njih dvojica, prije nego to su uli, zavirivali kroz prozore; pretpostavljao je da e isto uiniti i 104 onaj tko se sad uljao oko barake. A ako budu u onome kutu, nee ih moi vidjeti izvana. Sad su se ve sasvim jasno razabirali koraci po navi pred ulazom. Taj zvuk mijeao se s klepetom Tutovih zuba koji su i dalje cvokotali. Njih dvojica stajali su i ekali. Onda Braco priskoi vratima prostorije, pa ih pritvori, to je lie mogao. Nije to mnogo pomagalo, jer je brava bila razvaljena, ali ipak. Vrati se u kut. Zau se kako su vanjska vrata malo kripnula u svome zaralom leitu. Onaj tko je dolazio veoma se trudio da bude tih, ali, naravno, nije se mogao kretati sasvim beumno. Braco se tre, ode do stola, uze onu eljeznu ipku kojom je razvaljivao brave. Tut ga je izbuljenih oiju gledao to radi. Onda Braco uzme torbu i stavi je pod stol. Napokon, stavi prst na usta, te stade uz vrata, na suprotnoj strani od one na kojoj je bio Tut. vrsto je stezao eljeznu ipku u ruci. ulo se da je netko uao u maleno predsoblje. Nainio je ondje dva koraka. Vjerojatno je sad zavirivao u lijevu prostoriju, koju su djeaci smatrali

svojom. Onda opet nastade tiina. Tut je sjedio na podu, buljei u vrata, dok mu se donja eljust tresla. Braco je stajao s druge strane, steui eljeznu ipku. Onda se vrata malo pomakoe. Oito, netko ih je izvana gurao, ali vrlo blago i oprezno, jer nije znao to ga eka unutra. Zloinac je shvatio da je netko prodro do njegova plijena? Vrata se jo malo makoe. Nije se vidjelo tko je iza njih. Onda onaj gurnu vrata jae i vrata se uz kripu raskrilie. Tut je cvokotao. Braco podie ipku iznad glave. Onda je odmah spusti. Na pragu je stajao Hrvoje. Glava osamnaesta NIGDJE NE PIE DA SVAKI IZNENADNI POSJET MORA OBAVEZNO BITI I UGODAN eljezna ipka ispala je Braci iz ruke, i on je ostao stajati gledajui u Hrvoja. Bio je nepomian. Ali, zato je Tut ivnuo. Skoio je, poeo skakati po sobi kao lud i mahati rukama i nogama. - To je on - vikao je. - To je on, to je on, to je on! Hrvoje je stajao na pragu i teko disao. Vidjelo se da je i on uzbuen i iznenaen, i to ugodno. I on je oekivao da e tu nai nekoga drugog, a ne svoje prijatelje. Napokon je smogao snage i rekao: - Ja sam, deki. Braco je priao i pruio mu ruku. Onda su se zagrlili kao da se nisu vidjeli sto godina, a ne od juer. Priao je i Tut, i on se rukovao s Hrvojem. Onda je nastavio skakati po sobi. Napokon je i Braco doao do rijei. - Sad je sve dobro kad si doao - rekao je. - Sad je dobro. Hrvoje je namjestio naoale, onda ih je skinuo i obrisao majicom. mirkao je, malo od slabovidnosti, a malo zato to su mu suze dole na oi. Onda je upitao: - Jeste li sve skuili? - Jesmo, jesmo - vikao je Tut. - Sve smo skuili i sve nam je jasno. - A je M, bebac - ree Braco namigujui Hrvoju. - Tebi je sve jasno? Onda objasni i meni, hoe? Tut je zastao, zagledao se u Bracu, onda je slegao ramenima i nastavio skakutati. Skakuui je govorio: - Ajde, nemoj se praviti. to hoe? Hrvoja smo nali, lova je tu... 106 - A nali smo Hrvoja? Mi? - ubaci Braco. - Skuili smo tko je opljakao banku - nastavljao je Tut. - A skuili smo? - nije se dao Braco. - Lova je tu - gurao je dalje Tut. - to jo hoe? Braco je zagrlio Hrvoja, pa ga je povukao i skupa su sjeli na pranjavi pod. Hrvoje je jo malo brisao naoale, a onda ih je stavio na nos i uzdahnuo. - Hou jo nekoliko sitnica - rekao je Braco Tutu - Jo samo to, pa smo gotovi. Trebalo bi uloviti pljakaa, to prvo. -- To e milicija - ree Tut bezbrino. - Mi smo svoje uradili. - Onda - nastavljao je Braco ozbiljno - ostaje pitanje kako da odavde izaemo. To si zaboravio, bebac? Sjea se, jo maloprije smo govorili o tome kako onaj tip moda sad motri baraku, a mi moramo van, je li tako? Sad progovori Hrvoje. Bio je blijed i umoran, ali miran i vedar. Vidjelo se sasvim dobro da zna to radi i da o svemu ima u glavi gotove planove. - To je tono - rekao je. - Moda ne motri ba on, ali... Svejedno je opasno. - Kako ne ba on? - upita Braco. - Nego tko? - Sve u vam objasniti - ree Hrvoje. - Nego, ini mi se da je netko spominjao lovu ... Gdje je? Braco ustade s poda, zaobie stol, uze odande torbu i donese je pred Hrvoja. Otkopa bravicu i otvori. Hrvoje zaviri u torbu. - Gledaj - ree Braco. - To je tvoje djelo. - I vae - ree Hrvoje. - To ste tu nali? - Da - ree Braco. - U ovoj sobi. Bila je zakljuana, pa smo provalili, nije ilo drugaije. Hrvoje je zamiljeno kimao glavom. Onda je zijevnuo. Umorio se toga dana, a svakako ni na bakinom tavanu nije ba najsjajnije spavao. Moda su i mievi oko njega ukali. - AH, ali - zapenta najednom Tut - ti, Hrvoje, nita ne pria gdje si sve bio i to si radio? I kamo si to nestao? Govori, ovjee! 107

Hrvoje uzdahnu, pa se nasmijei. Braco ga potapa po ramenu i upnu za kosu. - To je duga pria - ree Hrvoje. - Vanije je sad to da radimo. Moramo nekako izai odavde. A to je moda i tee nego to vi mislite. Na to su stalno zaboravljali. Bilo je suvie dogaaja i bilo im je suvie drago to se na kraju Hrvoje ipak pojavio. Trebalo je nekako izai iz barake, a to je moglo biti opasno. Iako je bio dan i mada su se nalazili samo sto metara daleko od svoje kue i svojih roditelja. - Da - ree Braco. - Tip koji je u stanju tako opljakati banku, spreman je i na sve drugo. Malo su razmiljali, svaki za svoj raun. Braco i Tut su gledali u Hrvoja, oekujui da on neto kae. Jer, sad je nekako on bio glavni, jer je on najvie uinio i ispao najvei junak. Onda Tut ne izdra: - Neto mi nije jasno - ree. ^ - A ipak? - zakilji Braco na njega. - Ali, bebac, rekao si da sve kui? - Nije mi jasno - nije se Tut vie dao smesti - kako je tip doao na to da ba ovdje sakrije lovu? Kako on uope zna za ovu baraku? - To je pravo pitanje - ree Hrvoje. - Moda stanuje negdje u naselju? - pokua Braco gledajui u Hrvoja. Hrvoje je odmahivao glavom. - Sumnjam - ree. - Neto drugo je u pitanju. On u Dugava-ma ima suuesnika. Braco i Tut gledali su u Hrvoja paljivo i udili se: kako im to nije prije palo na pamet! Pa da, to je bilo pravo rjeenje: suuesnik u Dugavama! Onaj tko je u naselju, taj i zna za baraku! - I ti si vidio toga suuesnika tamo kod banke, sino? - upita Braco i opazi kako mu se to sino sad ini strahovito davno. - Da - kimnu Hrvoje. - Vidio sam ga. 108 Naravno! I u novinama je pisalo da su moda bila dvojica pljakaa, jedan koji pljaka, a drugi koji vozi auto! I Valent je tako rekao. Jasno! Braco se okrene prema Hrvoju i upita tiho: - I prepoznao si toga suuesnika? Hrvoje malo poeka. Onda ree: - Jesam. I vi ga poznajete. To je za Tuta bilo previe. Uzipao se po prostoriji kao nikad prije. Zvjerao je prema Hrvoju i nije imao snage ak ni da ga potie da govori. A Hrvoje je oklijevao, kao da se i sam boji onoga to e rei. - Tko je, tko je, reci, tko je - napokon je provalilo iz Tuta. Hrvoje die glavu, pogleda jednoga pa drugog prijatelja, a onda ree: - To je ... - i zauti. Jer, izvana se sasvim jasno zaulo pucketanje suhoga granja. Djeaci se ukoie. Hrvoje i Braco skoie na noge, Tut sjede i ukipi se, u onome istom kutu u koji ga je Braco bio strpao kad je ono Hrvoje naiao. ekali su. - Evo ga - zaape Braco. Sluali su zvukove izvana. Onaj tko je sad dolazio nije se uljao kao Hrvoje. Ili je mislio da u baraci nikoga nema, ili mu se suvie urilo, ili mu je bilo svejedno hoe li ga netko uti. Sasvim su se jasno razabirali teki koraci kako se pribliavaju. - to emo? - upita Braco. - Nita - ree Hrvoje, nekako udno mirno. Braco ga zaueno pogleda i zakljui da se Hrvoje sigurno sasvim izgubio od straha i umora. Zato se sae i dohvati svoju eljeznu ipku. Tko god doao da doao, on se nee predati bez borbe. Korak je sad bio sasvim pred vratima. Lupnue vanjska vrata, teki korak zatutnji kroz predsoblje. Braco se pokua sjetiti koliko je visok ovjek sa zmijom tetoviranom na podlaktici, da bi dovoljno podigao ipku. 109 Tresnue vrata na ulazu u sobu i jedan se ovjek pojavi na pragu. Djeaci su utjeli. Samo Tut iz svoga kuta psiknu: - 0! Bio je to susjed Cvik, onaj isti koji je po cijeli dan sjedio na platformi i rezbario tapove i svirale od vrbe. Zastao je na pragu i gledao ih mrko kroz svoje debele naoale. Braci ispade ipka. - O - opet ree Tut. Njemu se lice ak malo i razvedrilo: to je ipak bio znanac, nije se trebalo bojati!

Ali, Braco je bio smrknut, a takoer i Hrvoje. Braco se okrene prema Hrvoju tiho ree: - On? - On -odgovori Hrvoje, isto tako tiho. Cvik ih je neko vrijeme motrio i u njegovu pogledu nije bilo ni trunke prijaznosti niti vedrine. Vidjelo se da je spreman da svata uradi tim balavcima koji su mu stali na put. Onda zarei: - Gdje je torba? Braco se sae, podie je s poda u kutu i stavi pred Cvika. Ovaj otvori poklopac, zaviri u torbu, kimnu glavom. Stavi torbu kraj vrata, a onda ue i zatvori vrata za sobom, buno i naglo. Djeaci su ga gledali. On nije nita govorio, pa nisu ni oni. Oito, od njega se moglo svata oekivati, im se upustio u pljaku banke. Bio je taj Cvik gadan tip, s tim su odsada morali biti na istu. Kad bi bar znali to smjera! - Sjednite svi tamo uza zid - zareza opet Cvik. Braco i Hrvoje posluae, pa sjedoe na pod kraj Tuta, kome se donja eljust opet tresla, a zubi klepetali kao kastanjete. Braco je razmiljao o svome malom pitolju u drugoj prostoriji i o tome kako bi ga se mogao doepati. Kad je pravi trenutak da ga upotrijebi? I bi li to neto pomoglo? Hrvoje je i dalje bio nekako udno miran i hladan, kao da se cijela ta stvar njega nimalo ne tie. Braco se pomalo bojao za njega. Dok su ili prema zidu da sjednu kraj Tuta, Hrvoje se kretao tako polako i ravnoduno, da ga Cvik gurnu na pod i zareza: 110 - Pokazat u ja vama, balavci! Sjeli su kraj zida i ekali. Cvik ih je gledao prekriivi ruke na prsima. Oi su mu bile udno velike iza naoala. Onda Tut vie ne izdra, nego upita: - Striek, a to ete uraditi s nama? Cvik se naceri. Onda ree: - Vidjet emo. Brzo e doi moj prijatelj, vi ga svi poznajete. Pa emo onda odluiti. A on vam ba ne voli djecu, znate! Glava devetnaesta IMA I NEUGODNIH NAINA DA OVJEK DOZNA KAKO SE OSJEA SVILENA BUBA Sjedili su i ekali. Tri djeaka kraj zida, a Cvik na stolu ispred njih. Tut je cvokotao, Hrvoje gledao preda se i zijevao, moda od pospanosti, a moda i od uzbuenja. Braco je razmiljao, raunajui kako da neto poduzme. ^ Raunao je ovako: dovoljno je blizu vrata; ako skoi i izleti van iz sobe, moda e imati vremena da se doepa izlaza. Samo, to i nije bilo neko rjeenje: jo uvijek su Hrvoje i Tut ostajali u kandama toga pljakaa, koji je sad izgledao zao, opak i nepoznat, kao da im i nije susjed. Ostajala je, prema tome, druga mogunost: da izleti van iz prostorije i skoi prijeko, tamo gdje se nalazila njihova mala pucaljka. Moda e njome moi uplaiti Cvika, a moda, ako treba, i pripucati na njega. Bracin je roak stalno govorio da treba biti oprezan s tim orujem, jer moe raniti. Ako rani zloinca, moda se njih trojica mogu nekako izvui. Koliko se vidjelo, Cvik nije bio naoruan. Ako se izvuku, Cviku e jo uvijek ostati novac, a ostat e mu i mogunost da se iskrade i pobjegne. Ipak, nee stii daleko. Tako se Braco odluio za tu mogunost. ekao je trenutak, napinjao je i oputao miie, planirajui svaki pokret: to e uiniti, kako e i kojom nogom zakoraiti, koji mu je najkrai put do vrata. Nastojao se tono sjetiti gdje mu se nalazi pitolj, na kojem mjestu na polici, i kako e do njega najbre stii. Nastojao je predvidjeti to e uiniti ako zloinac krene za njim. Moda e i deki krenuti, 112 pa i oni neto uiniti? to ako uspije doi do pitolja? Da odmah puca? No, dobro, vidjet e ve. Izraunao je da je najbolje pokuati onda kad se Cvik neim zabavi: Kad bude gledao kroz prozor, ili kad bude pripaljivao cigaretu. I, evo, upravo se neto takvo poelo dogaati: Cvik je /uvukao ruku u dep, valjda da izvadi cigarete, pa dok bude pripaljivao .. . Braco je napeo sve miie, malo se pridigao s poda, podvio jedim nogu poda se, oslonio se jednim dlanom na pod, da lake skoi n;t noge... Evo, Cvik je ve izvadio ruku iz depa, sad e odande izroniti cigarete i ibica, a onda e Braco ...

Ali, nisu to bile cigarete i ibice. Bio je to no. Na to je Braco bio potpuno zaboravio. Naravno, Cvik je po cijeli dan nekoga vraga rezuckao! No je bio na pero, otvarao se pritiskom na dugme, sjajna bi otrica iskoila i ulo se: - klik! Upravo je to Cvik sad uinio, gledajui u djeake sa zluradim smijekom na licu. Tko zna, moda on umije i bacati taj no? Braco se opusti. Nije vrijedilo riskirati, to bi bilo previe opasno. Uostalom, dosta su ve znali o zloincima. Neka zloinci samo idu sa svojim novcem. Na temelju svih podataka, milicija e ih ve brzo... Osim ako oni nisu imali namjeru ne samo da pobjegnu s novcem, nego i da nekako uutkaju djeake! Braco osjeti kako mu se koa jei, kako mu donja eljust sama od sebe poinje podrhtavati, kao i Tutu. On vrsto stisnu zube: nije sebi mogao dopustiti da jo i cvokoe. Onda Tut upita: - Striek, hoemo li mi dugo ekati? - Ne - ree Cvik. - Koliko? - upita Tut uporno. - A zato te to zanima? - Morao bih u zahod - ree Tut zabrinuto. 8 Trojica u Trnju 113 Braco i Hrvoje se nasmijeie. Tuta je to uvijek hvatalo u naj-nezgodnijem trenutku, kad su igre bile najnapetije, ili malo prije poetka kino-predstave. Ipak, bilo je to neko olakanje, usprkos svemu. - Strpi se - ree Cvik. Jo su malo tako sjedili, a Tut se sve nestrpljivije vrpoljio. Braco prui ruku i potapa ga po koljenu. Onda se izvana zau nekakav zvuk. Djeaci naulie ui, a onda pogledae u Cvika. On ustade sa stola, te ode do prozora. Gledao je van, onda se okrene prema djeacima i pogleda ih, sa smijekom. - Ide? - upita Tut, sav obuzet svojom nevoljom i brigom. - Ide - ree Cvik. Uskoro su se sasvim jasno uli koraci pred barakom. Onda krip-nue najprije vanjska vrata, a onda i vrata prostorije u kojoj su oni bili. ovjek se pojavio na pragu. Najprije su ugledali tetoviranu zmiju na njegovoj podlaktici. Tu ruku na kojoj je bila zmija drao je u depu. Zastao je na pragu i promotrio situaciju. - Sve u redu? - upita, i tada mu djeaci prvi put zaue glas. Bio je dubok i hrapav. - Da - re Cvik. - Osim ovih ovdje - i pokaza bradom na djeake na podu. ovjek proee po prostoriji, onda zastade pred djeacima i za-bulji se u njih. Napokon ree: -To su ti balavci, a? - To su ti - ree Cvik. ovjek ih je gledao sa zanimanjem i ozbiljno. Tut je sve vie cupkao, Hrvoje je opet brisao naoale, a Braco je sve ee stezao eljusti da ne zacvokoe. - Oni su nam sve pokvarili - ree tetovirani. - Ne ba sve - nasmije se Cvik. - Sasvim dosta - zareza tetovirani. 114 Gledao ih je i dalje, etkajui ispred njih, i mrtei se. Braco te sjeti da u depu ima dva Hrvojeva crtea koji su prikazivali upravo toga ovjeka, i da ima telefonski broj milicijske stanice. to ako tome tipu padne na pamet da ih pretrese? - Lova? - upita tetovirani. - Tu je sve - ree Cvik. - Dobro - ree tetovirani. - Ima pasoe? - Imam - kimnu Cvik. Tako, dakle! Namjeravali su pobjei u inozemstvo! A ako je tako, mislio je Braco, to e onda uiniti s trojicom djeaka? Moda e ih povesti sa sobom, pa ih ostaviti negdje usput? Ili e ih moda ... Opet se najei i jae stisnu zube. Isto pitanje muilo je i Cvika. On upita: - to emo s njima? - Znam ja ve - ree tetovirani. Uze torbu koju je donio sa sobom. Otvori je i izvadi iz nje dug i debeo konopac. Osim toga, tu su bile i neke arene krpe.

Aha! Namjeravali su ih svezati. Braco osjeti olakanje, ali Tut poe jo jae cvokati, tko zna da li od straha, ili zato to mu se sve jae trp jelo. - Kako emo ih? - upita Cvik. - Daj mi pomozi - zareza drugi. Zapoeli su od Brace, jer su procijenili da je on najopasniji, budui da je bio najvei. Zavezali su mu najprije noge, a onda i ruke, na leima. Ruke i noge zatim su spojili, tako da je bio sasvim sapet i jedva da se mogao micati. Istim konopom su zatim na isti nain zavezali i Hrvoja, a onda i Tuta. Tut se sasvim mirno prepustio i samo je treptanjem davao sebi oduka. Tako su na kraju sva trojica bili zavezani kao salame i nisu se mogli ni pomaknuti. inilo se po svemu da e Tut morati pustiti u gae. Onda su im, jednome po jednome ugurali krpe u usta, tako da nisu mogli ni beknuti. Krpe su zaudarale po praku za pranje. Sad su bili vezani i zaepijenih usta. To je izgledalo kao sasvim tuan i neslavan kraj njihove pustolovine. Ipak, Bracu je zbunjivalo to to mu je Hrvoje stalno namigivao i kimao glavom. To je znailo da je sve u redu. Ali, to je Hrvoju davalo pravo da tako misli? Kad je sve bilo gotovo, tetovirani unu kraj njih i ree: - Sluajte me, balavci. Mi sad idemo. Vas e netko nai, prije ili poslije. Ne bojte se, neete odapeti. Ali, ako bi se sluajno dogodilo da vas nau prije ponoi, drite jezik za zubima. Jer, ako bilo to zucnete, ja u nai naina da vas naem i da vas sredim. Jasno? Oni nisu mogli odgovoriti, samo je Tut zakimao glavom. Hrvoje i Braco nisu uinili ni to. Nato je tetovirani kimnuo glavom i ustao. Uzeo je torbu, pa su on i Cvik izali, jo jednom preko ramena pogledavi djeake. ulo se kako izlaze iz barake, a onda i kako vanjska vrata zakivaju dvama avlima. Htjeli su biti sigurni da se 116 djeaci nee tako lako izvui. Onda se zaue koraci po stazi. Udaljavali su se. Zavlada tiina. Djeaci su ostali sami u baraci, vezani, sa vrlo slabim izgledima: tko e se sjetiti da ih tu trai? Uinili su glupost to nikome nisu rekli kamo idu. To je bila velika greka. Barem je Braco tako mislio. Ali, kad je pogledao Hrvoja, vidio je da on opet namiguje, pa se ak i smijei, koliko mu je to doputala krpa u ustima. Ali zato? Tut je za to vrijeme bio na rubu plaa. Onda se odjednom poe neto dogaati. Zau se glasna lomljava granja, a onda povik: - Stoj! Opet lomljava granja, koraci koji tre, pa opet povik: - Stoj, pucam! Odmah zatim, zau se i hitac, vika, a onda se sve umiri. Braco pogleda Hrvoja. Hrvoje kimnu glavom. Onda se opet zaue koraci. Najprije su razvaljivali jedna vrata, pa odmah zatim druga, bili su nestrpljivi. uo se neki ozbiljan i otar glas koji je izdavao naredbe. Onda su, napokon, sva vrata bila razvaljena, i tada se zau uzvik: - ekaj, kamo e ti! Nisu vidjeli kome je taj povik upuen, ali odmah zatim zaue sitne i lake korake. Onda ugledae bijele dokoljenke i zaue tihi smijeh. Sve je bilo tu: duga, plava kosa, oi, velike i izazivake, takoer plave, bijela bluza. Nad njima je stajala Biba. Glava dvadeseta KAKO JE SVE TO BILO I KAKO SE ONDA ZAVRILO im su ga odvezli, Tut je skoio na noge, izletio iz barake kao metak i nestao u grmlju. Biba se smijala, a smijali bi se i djeaci, da im krpe nisu jo bile u ustima. im su mu izvadili krpu, Hrvoje upita: - Jeste li ih uhvatili? - Jesmo - ree ovjek u koulji kratkih rukava koji je uao odmah za Bibom. - I to je vaa zasluga. Bio je to mladi inspektor iz Remetinca. On ih je gledao i kimao glavom, kad je utvrdio da nisu ozlijeeni. - A pucnjava? - upita Braco. - To smo u zrak - nasmijei se ef. - Odmah su stali. Sad ih ve voze u zatvor. Djeaci pogledae kroz prozor. Oko barake vrzmalo se dosta milicionara, u uniformi i u civilu. Vidjelo se da je to bila velika akcija i da su ljudi u

miliciji tu stvar sasvim ozbiljno shvatili. I isplatilo im se. - Onda ste vi cijelo vrijeme bili tu? - upita Braco. - Skoro - ree inspektor. - Otkako nas je Biba pozvala. Biba malo pocrvenje, ali ne ree nita. Gledala je as Bracu as Hrvoja i smijeila im se. Hrvoje je opet brisao naoale. Braco mu stavi ruku na rame. - Kako si to izveo? - upita. - Jednostavno - ree Hrvoje. - Otiao sam do Bibe i sve joj ispriao. Onda sam se vratio ovamo u Dugave. Ali, nisam mogao kui, jer je Cvik stalno sjedio na platformi i ekao kad u naii. 118 - Da - ree Braco. - On je stalno tebe ekao. I sino. - Znam - kimnu Hrvoje. - Zavukao sam se u grmlje, tamo, kod autobusne stanice, a morao sam paziti i da me Rista ne vidi, jer je stalno bio na balkonu. - Da - kimnu Braco. - Starci te ekaju. Ali, reci mi, kako si doao na to da doe u baraku? - Ne znam ni sam - ree Hrvoje zamiljeno. - Ja sam se krio cijelu no i cijeli dan, i stalno sam razmiljao o tome kako su oni t<> izveli i to su uradili poslije, kamo su sklonili lovu. Na kraju nisam nita smislio, i onda sam sluajno doao na to da uem ovamo. Siao sam s autobusa jednu stanicu dalje, jer sam znao da me vjerojatno Cvik negdje eka. - To je tono - ree Braco. - Njega si ti prepoznao tamo pred bankom? - Da - kimnu Hrvoje. - Njega. Vidio sam onog tetoviranog kako tri s torbom, a Cvik ga je ekao u autu. Onda su odjurili. Ali, Cvik je vidio da sam ga prepoznao, i zato sam znao da se njega moram najvie uvati, kui. -> Dobro - nastavljao je Braco nestrpljivo - a to je bilo dalje kad si se vratio u Dugave? - E, to - kimnu Hrvoje umorno. - Siao sam jednu stanicu dalje, kaem ti, i onda sam odjednom opazio onoga tipa. - Tetoviranog? - Da. Vidio sam ga kako ulazi u ovo tu grmlje. Shvatio sam da je krenuo prema baraci. Tada mi je bilo jasno gdje uvaju lovu. Stvar je bila suvie jednostavna i svakome pred nosom, a meni to nije prije palo na pamet. uvali su je tu, pri ruci! - I to si onda uradio? - A to sam mogao? Da jurnem kui, bilo je suvie rizino, da traim vas, takoer, jer okolo se motao Cvik ... - A da si samo znao- uzdahnu Braco- da smo mi samo pedeset metara daleko od tebe! Mi smo takoer gledali tipa kako se mota po baraci, ja i Tut. 119 - A je li? - zaudi se Hrvoje. - Eto, vidi. U svakom sluaju, ja sam se opet vratio u Trnje. - K Bifei? - Da - kimnu Hrvoje. - A zato ne k nama u miliciju? - upita ef. - Zato to bi to predugo trajalo - ree Hrvoje ispriavajui se sa smijekom. Vi biste me tamo ^ispitivali i ovamo i onamo, a onda, tko zna ... A ja sam se elio to prije vratiti ovamo ... Tako sam poslao Bibu i rekao da vam sve ispria i da vam kae gdje lei lova i da ... - A ti misli - smijao se inspektor - da mi tebi ne bismo vjerovali kao to smo vjerovali Bibi? ovjee, pa mi smo ve bili pripremni! Kad su nam tvoji prijatelji doli i pokazali sliku i rekli gdje je tip vien i tako dalje, mi smo odmah znali o kojem se ovjeku radi, samo nismo znali gdje da ga naemo. Tako smo se malo raspitali kod slinih takvih tipova i doznali da je on nabavio dvije lane putnice. Po tome smo znali da se sprema bjeati u inozemstvo i ve smo postavili zasjede na granice. Samo jo nismo znali gdje je lova i gdje da ga epamo. A u tome ste nam pomogli vi. Zato smo, kad je dola Biba i ispriala nam cijelu priu, jurnuli ovamo sa cijelom ekipom i opkolili ovu baraku, tako da nam nisu mogli pobjei. Inspektor se smijeio, jer je u prostoriju upravo uao Tut, zakopavajui hlae i sav blaen to se uspio rijeiti nevolje. Tut je sluao otvorenih usta, a onda je upitao: - A dalje, triek? - Nema ti mnogo dalje, pajda - ree ef. - Vidjeli smo prvo Cvika kako dolazi,

a onda smo priekali da doe i drugi. Tako smo ih imali unutra obojicu. Ali, oni su imali vas. Nismo smjeli samo tako upasti. ekali smo da vas veu i ostave, kao tri salame - nasmijao se inspektor. Tut je, zavrivi sa svojim hlaama, poeo skakutati po prostoriji, jer tek je sad bio sasvim uplaen i tek mu je sad trebalo da se rnalo razgiba. 120 - Hm - ree Braco. - A da su odluili da nas ne veu, nego ... - Ne bi stigli - ree inspektor. - Gledali smo mi kroz prozore i drali ih na nianu. Ne zna ti kakve sve sprave mi imamo. Djeacima je tek sad pomalo postajalo jasno koliko je cijela ta stvar bila opasna. Svi su se malo stresli. Biba ih je zadivljeno gledala svojim lijepim plavim oima. Tako su izali iz barake i uputili se prema cesti. Kad su stigli na cestu, vidjeli su da se sve ve zna: po svim balkonima okolnih kua stajali su gledaoci, a dosta se svijeta okupilo i na ploniku na suprotnoj strani ceste. Tamo su zacijelo bili i Hrvojevi roditelji. Zato Braco jo upita Hrvoja, prije nego to roditelji navale i prije nego to ih razdvoje: - Reci mi, zato je sve to bilo tako tajnovito? - Misli, zato nisam odmah sino rekao miliciji, ili ve nekome? - Da. - Zbog dedeka Solaria - nasmijei se Hrvoje. - Sve ti je to zbog njega. - Kako zbog njega? - zaudi se Braco. - Zato to mu je pozlilo? Pa, to je bilo tek oko pola deset... - To je tono- kimnu Hrvoje. - Ali, drugo je neto ... Vidi, nakon to se dogodilo ono ispred banke, ja sam odmah potrao. Jer, znao sam da e netko od njih dvojice doi da me potrai. Vjerojatno onaj tetovirani. Raunao sam da e me Cvik traiti ovdje, oko kue, a onaj da e me traiti u Trnju. - Mislio si da e se vratiti da te sredi? - Tako je. Jer, ako malo bolje pogleda, za pljakaa je nakon pljake najsigurnije mjesto upravo u blizini mjesta zloina. Tu nikome ne pada na pamet da ga trai. - I tako si pobjegao k dedeku Solariu? - upita Braco. - Da - kimnu Hrvoje. - K njemu. To je bila greka. U tome asu djeaci, hodajui iza ljudi iz milicije, izbie na istinu, i k njima se stutie roditelji: Hrvojevi tata i mama, Bracina 121 majka i Tutovi roditelji. Grlili su i ljubili svoju djecu, majke su plakale. Tut se strano pravio vaan i tvrdio kako su njih trojica istrenirani za takve stvari. Tako su ih onda i razdvojili. U stanu Hrvojevih roditelja pravio se zapisnik i obavljali su se xlrugi slubeni poslovi. Djeaci su morali davati izjave i potpisivati ih, odgovarati na pitanja i priati, i sve su to rado inili, premda su ve osjeali umor. Ali, najvie im je od svega smetalo to to nisu imali priliku da razgovaraju i razmijene dojmove. Nakon to su sve slubene stvari obavljene, poelo je slavlje. Zadrali su u gostima i ljude iz milicije, stigla je i rakijica, doli su susjedi, a ubrzo su, tko zna odakle, iskrsnuli i neki novinari. Svi su oni tutnjali kroz kuu, pili rakiju, slikali djeake i poturali im pod nos mikrofone, traei da opisuju kako su izveli ovo a kako ono, to su mislili i to su rekli, kako im se sve to ini. Djeaci su bili zbunjeni i zamuckivali su. Novinari su zapitkivali i Bibu, a ona im je odgovarala teno i veselo, duhovito i mirno, tako da su je momci gledali sa zaviu. Vidjelo se da ima prakse s radijem i televizijom. Odnekud se pojavio i njezin tata, koji se jako prsio i tapao se po ramenu s Tutovim ocem, koji je bio u trenirci. inilo se da sve to traje veoma dugo i da je jueranji dan bio veoma davno. A kad su pogledali na sat, vidjeli su da je tek pola sedam: tono dvadeset etiri sata otkako se Hrvoje ukrcao na autobus i krenuo u Trnje, u svoju veliku pustolovinu. Ipak, poneto u vezi s tom pustolovinom nije ni samim sudionicima bilo sasvim jasno. Braco je jedva doekao da ugrabi priliku da sjedne kraj Hrvoja i da ga o tome upita. Obratio mu se: - uj, jo mi nije jasno to se sve dogodilo sino. Ti si nakon pljake pobjegao kod dedeka Solaria, i to dalje?

- Onda - ree Hrvoje pomalo umorno - onda sam napravio greku, zna. Mislio sam prespavati kod njega i ujutro cijelu stvar prijaviti. Ali, bio sam jako uzbuen, pa sam dedeku Solariu ispriao sve to se dogodilo. To je bilo loe. 122 - Rekao si da e te lopovi moda potraiti? - Da - kimnu Hrvoje. - To je ta greka. Rekao sam mu da se tip moda ve mota oko kue. - I stari je shvatio ozbiljno? - U tome i jest zlo. Uzeo je to ozbiljno, i to ga je jako uzbudilo. Nije se bojao za sebe, nego za mene, kui. Strano ga je to pogodilo, i strano mu je bilo do toga da se odmah neto uini. Ali, onda j"a je poelo stezati i guiti, klopao je pilule, ali mu je bilo sve gore i gore, kui. I tako, na kraju mu je bilo sasvim zlo. Braco malo razmisli, kimajui glavom. Ali, on nikada nije nita ostavljao nedovreno. Bilo je tu jo poneto to nije timalo. Zato je upitao Hrvoja: - Dobro, a onda kad si dedeka Solaria smjestio u bolnicu, zato se nisi javio, makar kui? Hrvoje ga zaueno pogleda iza naoala. Bilo mu je neto nevje-rice u oima, kao da mu nije jasno kako Braco ne razumije tako jednostavnu stvar. Onda ree: - Uplaio sam se, kui. Bojao sam se da dedek Solari ne umre. U tome sluaju, to bi bila moja krivica, kui. Bilo me je strah. Zato sam utio, sve dotle dok nije bilo jasno da e se izvui. Braco je kimao glavom, jer je razumio. Nije lako primiti na sebe takvu odgovornost, ak ni nekome tako hrabrom kao to je Hrvoje. - Zato ni nama nisi htio javiti odmah za Cvika? Mislim, kao to si nam ostavio poruku da slijedimo tetoviranog, tako si nam mogao javiti i da je Cvik krivac? upita jo Braco. - Ne - odmahnu Hrvoje. - To je drugo. To vam nisam javio zato to sam se bojao da sve ne pokvarite. Jer, da ste prijavili Cvika, nitko vam tada ne bi vjerovao, jer ne biste nita mogli dokazati, a onoga tetoviranog vie nikada nitko ne bi ulovio. Oni su morali ostati u uvjerenju da sam ja jedini koji zna za njihovu tajnu,.shvaa. Zato sam vam ostavljao znakove da ih postepeno prokuite. I vi ste ih prokuili. 123 Nasmijae se i lupie jedan drugoga akom po koljenu. Onda Braco jo ree: - Trebalo bi se javiti doktoru Peterliu, ako je jo u slubi. Javili su mu se. Morali su sveano obeati da e sutradan doi u bolnicu i ispriati mu cijelu priu. Zasad su mu samo otkrili da su ulovili pljakae banke i da je i on, doktor Peterli, u tome mnogo pomogao. Trebalo je da iduih dana posjete i Valenta i debelu susjedu. Uostalom, ionako su sutra morali u Trnje, da nahrane bakinog Bonzu i Cumbiku i da daju trave i zrnja Solarievim kuniima i golubovima. Kad su zavrili telefonski razgovor, pourili su u sobu da se o tome dogovore s Tutom. U sobi se slavilo sve u esnaest, a Tut je bio zavaljen u naslonjai kao beg. Ba tada Hrvojeva majka ree: - Gledajte maloga, kako se umorio. Spava, jadniak. Hrvoje i Braco zagledae se u Tuta, a onda rekoe uglas: - Trenira spavanje. BILJEKA O PISCU Pavao Pavlii ima 38 godina, predaje knjievnost, ivi u Zagrebu i o Zagrebu pie. Do sada je napisao zbirku pria Dobri duh Zagreba i vie romana, od kojih su neki krimii (Plava rua, Stroj za maglu, Umjetni orao), a neki i nisu (Veernji akt, Slobodni pad, Eter). Ovo mu je prva knjiga za djecu. 125 SADRAJ Glava prva Jo se nita ne dogaa, ili se samo tako ini...... 5 Glava druga Dogaaj je i to kad se ne dogodi ono to se svakako trebalo dogoditi...............// Glava trea Prijatelj prijatelju rado ustupa svoj krevet, ak i onda kad to ne zna................ 16 Glava etvrta

Vijesti nisu dobre, ali su zato barem zanimljive . . . . 22 Glava peta Treba razgovarati s ljudima, a za pse je dobro imati bombon . 27 Glava esta Nije lijepo nepozvan ulaziti u tuu kuu, ali je ponekad korisno 32 Glava sedma Nikad ne moe znati tko to zna, i u tome i jest frka . . . 39 Glava osma Stjee li se gimnastikom samo zdravlje ili ljepota .... 45 Glava deveta Dobro je biti pismen, ali crtanje je koji put korisnije ... 5/ Glava deseta Gdje spava i to pri tome radi, to nije uvijek samo tvoja osobna stvar..............58 Glava jedanaesta Kad netko doe kao naruen, to jo ne znai da e mu se i obradovati..............65 Glava dvanaesta / Koliko ovjeku u ivotu treba ono to se ne ui u auto*koli? 71 Glava trinaesta Kad je potrebno udvoje lagati, onda se preporuuje prethodni dogovor...............77 Glava etrnaesta Lako je misliti dok jede, a mnogo tee dok se ulja kroz dunglu............... 84 Glava petnaesta Zakon voli podatke ali ni protiv mate nema nita .... 90 Glava esnaesta Kod bravara moe nauiti kako se popravljaju brave ali i kako se kvare...............96 Glava sedamnaesta to sve stane u torbu i emu sve slui ipka ..... 101 Glava osamnaesta Nigdje ne pie da svaki iznenadni posjet mora obavezno biti ugodan...............106 Glava devetnaesta Ima i neugodnih naina da ovjek dozna kako se osjea svilena buba...........