ODABRANA DJELA VICKI BAUM VICKI BAUM UVAJTE SE SRNA Oprema DORIAN SOKOLI OTOKAR KERSOVANI' RIJEKA Naslov

Izvornika VICKI BAUM VOR REHEN WIRD GEWARNT S njemakog preveo VLATKO ARI PRVI DIO Ah to u sada uzdahnu slabana stara dama ugledavi visoke stepenice uz koje se morala uspeti da bi ula u vagon. Njezina krhkost i njenost, njezin oajno-nemoni izraz pretvorio je te tri stepenice u zapreku, u neosvojivu tvravu, u nesavladivu planinu. ak je i kondukter osjetio neto od toga i pomalo smeteno promrmljao: Oprostite, gospoo" te je paljivo i brino podigao. Neki se oficir, koji je stajao na gornjoj stepenici, okrene, prepozna Mrs. Ambros i paljivo joj pomogne da ue u kola. im je Mrs. Ambros, vrsto stisnutih usana, svladala strmi uspon, odmah se poe na sve strane osmjehivati i zahvaljivati. Hvala vam lijepa, dobri ovjee, i hvala vam, najljepa hvala, majore Rversone. Kako je to prijatno iznenaenje nai vas u istom vlaku! Ah, zaista je vrlo glupo kakva sam ja beskorisna osoba postala otkako trpim od tih malih napadaja slabosti ovdje unutra. Njezina upadljivo malena i uska ruka u istoj! bijeloj rukavici od srnee koe pokrenu se prema srcu, ali ne zavri tu malu kretnju, ve joj ruka opet nemono klonu, gotovo na rezignirani nain, dok se Mrs. Ambros i dalje osmjehivala. Ba u tome je leao itav njezin arm: ironija na raun same sebe i teret starenja koji je ponosno nosila. A kamo putujete, majore? U Washington; tamo treba jo tota urediti* a osim toga ... To je vrlo interesantno dobaci Mrs. Ambros, ali se poela uznemiravati. Gdje li je samo moja ki? Uvijek se negdje izgubi, na kolodvoru, na potama; to ludo dijete nemirno e ona i nehotice je preprijeila put dvojici mladih artiljerijskih oficira kojima je jedna ojaka sestra Crvenog kria pomagala da se uspnu uza stepenice. Jedan je od njih hodao na takama, a drugi je imao glavu omotanu povojem. Crte njihovih lica bile su premlade i prestare, karakteristina lica svih mladih ljudi koji su ravno iz kolskih klupa bili baeni u rat. Upravo u asu kad su nemono zastali iza stare dame, pojavi se Miss Ambros. Oprosti, majko, ali ja sam samo kupovala asopise koje si eljela ree i prokri put za sestru i njezine tienike. Miss Ambros visoka i mrava, ni mlada ni stara, bila je natovarena asopisima, putnom torbom i koveiem, staromodnim kariranim pokrivaem, te s dva sportska kaputa, svojim i onim njezine maehe. Doi, majko, moramo potraiti1 svoja mjesta ree i krenu ispred nje u kupe. Ah, boe moj ponovo uzdahnu Mrs. Ambros vidjevi da je vagon pretrpan uniformama i vojnicima, mladim vojnikim enama i njihovom dojenadi. Ovog puta diskretno pritisne ruku na prsa i opre se o naslon klupe. Okrenula se traei pogledom majora Rversona, ali njega nije bilo. A Miss Ambros je pola u potragu za kondukterom koji se ubrzo pojavio i uklonio s rezerviranih mjesta neku mladu majku, koja je svojim bebama--blizancima mijenjala pelene. Neki mladi zastavnik skoi sav uzbuen. Zar vam moda nije dobro, Miss?

 Najljepa hvala r odmah e mi biti bolje. Patim samo od tih malih glupih napadaja ree Mrs. Ambros, hrabro se smijeei i sjede na ispranjeno mjesto. No, hvala bogu, sad bar sjedimo ree kad se smjestila. Na trenutak sam pomislila da u se onesvijestiti. Zapravo nisam! smjela poi na to putovanje. Tano. Zapravo nisi odvrati njezina kerka, a da je pri tom nije ni pogledala. Prije no to je otvorila asopis, baca Mrs. Ambros brzi i otri pogled na to mravo, zatvoreno lice. Unato bespomonoj krhkosti, njezin je njeni lik bio mladenaki, dok je Miss Ambros izgledala kao da nikada nije bila zaista mlada. Majka je imala fine, njene udove, a kretnje su joj bile brze i djevojake, dok joj je koa, iako smeurana poput najtanjeg svilenog papira, bijelo i ruiasto prosijavala kroz finu koprenu pudera. Kosa joj je bila briljivo oeljana, kapica od sjajnog, bijelog atlasa s posve njenim plaviastim sjajom, a oi, bistre kao oi u djeteta koje jo nije upoznalo sloenost ivota. Naprotiv, Miss Ambros, Joy Ambros, bila je opaljena od sunca, udovi su joj bili dugaki i nespretni kao krila na vjetrenjai, a usta stisnuta izmeu otrog lica. Njezine duboko poloene zasjenjene oi kao da su bile malo upaljene i malo umorne; bile su to oi ovjeka koji mnogo ita ili previe razmilja. Objesila je ogrtae o kuku sa svoje strane, pre-savila putni pokriva i stavila ga kraj svoje maehe, smjestila torbu i kovei, pa tek onda skinula eir i zagladila gustu kosu sa ela. Sjedi li ugodno, majko? upita prije nego to je i sama sjela. Samo kad ne bi bilo tako hladno. Voljela bih znati to je zapravo s tim grijanjem potui se Mrs. Ambros. Joy razmota pokriva i poloi joj ga na koljena. Hvala ti, dijete moje. Ah, to bih ja bez tebe? Da. To se i ja katkada pitam odvrati Miss Ambros. Mrs. Ambroa ispusti asopis. Taj neizbjeni prijjevoz na skeli iz San Franciska u Oakland zaista je neto odvratno i to me svaki put potpuno do tue. Postoji li na svijetu jo jedan jedini grad u kojem mora veslati preko itavog zaljeva da bi stigla do eljeznike stanice? upita ona, kad ne dobi odgovor, nasloni glavu i sklopi oi. Kad bismo mogli dopustiti sebi da drimo automobil ili bar da unajmimo taksi, onda se ljudi kao to smo mi ne bi morali mijeati u tu stranu guvu na skelama, razmiljala je kao da nekom predbacuje. ,,A taj major Rverson da sam znala da se vozi u istom vlaku, mogla sam ga zamoliti da nas poveze sa sobom preko mosta. On sigurno dobiva kola i benzin koliko god hoe od vojske. Ono guranje i ona guva na skeli su upravo gori nego ikada, sad, kad se toliko vojnika vraa iz rata. I onaj vjetar, buka i smrad! I Joy, bezobzirna kao uvijek: smjeta me u kut kao da sam kakav suvian komad prtljage, dok se ona sama, dakako, vrlo upadljivo postavlja na najvjetrovitijem mjestu itave skele i izigrava Niku iz Samo trake. Ali ini se da Joy nije nikada dosta te rune skele; vjerojatno je to jo kakav sentimentalni ostatak onih nekadanjih izleta s njezinim mladiem. ..Kako li se ono zvao? Veliki boe, jednom su te dvije lude itavo popodne provele na skeli vozei se tamo-amo izmeu San Fran-cisca i Oaklanda, dok sam ja morala sama sjediti kod kue, tako da umalo nisam poludjela od brige. No, na kraju je taj Fred HoUenbeck ipak imao dovoljno zdravog ljudskog razuma da se povue na nain dobro odgojenih ljudi..," Buka se na stanici pojaala u naglom kreendu: promukla dreka razglasa, dozivanje konduktera: Ulazite", siktanje i tretanje vlakova koji su polazili, dok su ispranjena kolica za prtljagu tropotala odlazei. Onda se uini kao da peron, zidovi, eljezni stupovi, stepenice i kolodvorski slubenici klize prema natrag, najprije polagano, a zatim sve bre, dok vlak nije iziao iz stanice i dok ga nisu usisale ulice oaklandskog predgraa. I Joy je sklopila oi da bi u sjeanju bolje zadrala sliku grada koji je ostao iza njih na protivnoj strani zaljeva: sve one brojne slike San Franciska pri zalazu sunca koje su prekrivale jedna drugu. Kadto, kad bi otar vjetar potjerao ispred sebe sive krpe magle i kad bi metalno svjetlo obasjalo stambene zgrade na hrptovima breuljaka i uglate nebodere u poslovnoj

etvrti, pretvorio bi se grad u neto mrano i prkosno, u El Grecov Toledo". Kadto je opet bio njeni japanski drvorez, otok, obala i brdo, poredani jedni za drugima u sve blijedim obrisima, iezavajui u sjajnoj omaglici. Danas je grad, meutim, nosio svoju srednjovjekovnu odoru: strme ulice na breuljcima sa svojim starim neukusnim vilama^ koje su se poput djejih igraaka od ispiljenih daica, pretvarale u krunita i bedeme. Ona neto modernija zgrada koja je kaos kaiprst virila iz eukaliptusove umice na vrhu Telegraph Hilla, kao da se nekakvom arolijom pretvorila u golemu kulu straara Toskane. Ah, ki, ki, ki, dvanaest tableta saharina u alicu kave", pomisli Joy i kapci joj nervozno zatrepu. Pogledajmo samo prave boje, a ne to smee s putnih broura i kolor dopisnica. Zaljev za jednoga od onih rijetkih vedrih dana punih sunca: da, na alost, nalikuje na gusto kobaltno plavilo, a k tome jo srdani pozdravi s Rivijere". Bolji je za olujnih dana taj neprijazni Pacifik, to tamno sivilo i neumoljiva bijela i crna boja valova, gotovo kao apstraktni drvorez. Danas, za vrijeme prijelaza, bio je kao plitica od mutnog starog kositra s preljevom od sjajnog bijelog srebra, ondje gdje bi zraka sunca dodirnula povrinu mora. A malo kasnije pretvorio se zaljev u polirani bakar, koji se talio, dok je crveno sunce padalo s onu stranu Zlatnih Vrata, a svi se zapadni prozori San Franciska zaplamtjeli. Tako je, i ti zna da bi iz toga napravila lijepu mazariju", pomisli Joy. Bio je to velianstven prizor: zalaz sunca iznad San Franciska, ali istodobno i prokletstvo i nesrea, ako ga je netko tako esto slikao kao to je to inila ona. Bore uz kutove njezinih usana jo dublje se urezae. Ali poekaj, tik prije nego to smo pristali u Oaklandu bilo je tu jo neto, samo na trenutak, jedan hladan, prazan, otar sumrak." Joy je pokuavala da se prisjeti onog prodornog zelenila i da ga pohrani u svome pamenju. Jedan je bi{jeli galeb osamljeno leteo istiui se na crnom nebu, a onda se Mrs. Ambros pokrenu i Joy otvori oi. Sad je odjednom prevrue potui se Mrs. Ambros, zrak je jednostavno nepodnoljiv. Dvojci su poeli dreati, a nekoliko je vojnika pripalilo cigarete, unato svim propisima. Zaista ne znam kako da u tom vlaku izdrim tri dana? Joy joj nije odgovorila.' Daj mi svoj ogrta ree i pomogne maehi da ga skine. Bio je to ogrta od nerca, ne ba po posljednjoj modi, ali izraen od vrlo lijepih tamnih koica. Ogrta to ga je nosila Joy bio je od jeftinog janjeeg krzna koje je pokuavala da izgleda kao dabar; kupila ga je na rasprodaji u nekoj robnoj kui. Ubrzo poto je vlak izaao iz Oaklanda, pojavi se neki konobar s gongom i poe melodinim glasom pozivati na veeru, a polagana nezadriva struja gladnih putnika krenu prema vagonrestoranu. Taj pretrpani vlak nije, dodue, vozio sa sobom prevelik teret uljudnosti, ali ono malo to je jo postojalo, iskazivano je toj maloj ljubaznoj staroj dami. Lea se pritisnue o stijene, a trbusi se uvukoe. Susretljive ruke pomogoe joj da ue u tamne harmonike koje su se tresle i poskakivale i koje su povezivale vagone, a mladi vojnici koji su u ratu zaboravili dobro vladanje, odmah ga se sjetie ugledavi staru damu; otvarali su pred njom teka vrata. Na ulazu u vagon-restoran gdje isu elinosivi zidovi isijavali vruinu i mirise kuhinje, struju putnika zaustavio je izmueni natkonobar dijelei brojeve za sjedala. Ljudi poee mrmljati i psovati, ali vie navike radi, jer svi su oni bili ve nauili da stoje u redovima, a mnogi mladi ratnik nije imao nita protiv kad bi ga u guvi pritisnuli o tijela mladih ena koje su, dotjerane i s jedva priguenim uzbuenjem, putovale ki svojim muevima, koji su se vraali iz rata. ule su se mnoge znaajne primjedbe, vicevi i uvijek jednaki ulomci govora s fronte i kasarne. ... Kako bi bilo da malo zakartamo dok nas puste do kotla s gulaom?... Njezina bi majka voljela uzeti dijete k sebi, ali to uope ne dolazi u obzir... Pie mi ena da moj mali tei dvadeset i jednu funtu, a nije mu jo ni godinu dana i ve je teak dvadeset i jednu funtu... Aha, a gdje su ostavili tebe, kad je poela ona svinjarija u Casinu?

Zrak je postajao sve topliji i gui, vicevi sve odreeniji, a zatim je negdje pri kraju reda dolo do male uzbune i nekolicina od onih koji su stajali na elu okrenue se dok su se ostali i dalje gurali naprijed. 10 No, to se to tamo zapravo zbiva?... Samo mirno, bakici je pozlilo ... Nije udo, ni ja se ba osobito ne osjeam... Potraite negdje lijenika ... pustite je da sjedne... no, dakle, tako je ve bolje... daj mi malo bocu s rakijom... evo, pijte samo, bakice, to uvijek pomae... Mrs. Ambros izroni iz guve drui i iscrpljena. Ona vrsta stara bolniarka hladnokrvno joj opipa bilo, a mladi porunik povezane glave prepusti joj svoju dragocjenu stolicu i svoj stol. Mrs. Ambros je ve imala iskustva sa svojom nesvjesticom. To je inila diskretno i ljubazno. Oh, molim, oprostite mi zbog te smetnje, zaista nisam htjela, to je samo to ludo srce. Ne, zaista, gospodine porunice, ne smijete dopustiti da vas smetam kod jela, to ni u kojem sluaju ne .mogu prihvatiti... To me nimalo ne smeta, gospoo. Mi smo ionako ve zavrili, zar ne, sestro? Nisam smjela poi na to putovanje; i moj se lijenik tome odluno protivio. Ali moj se sin vraa s bojita, a ja ga ve dvije godine nisam vidjela, a mi majke smo, eto, luckasta stvorenja. Oh, hvala vam lijepa, hvala,, to je zaista i previe ljubazno od vas, tisuu puta vam hvala! Zatim je Mrs. Ambros sjela & postavila torbicu na stol kao zastavu. A sada zadovoljno ree kad bi sad jo netko bio tako dobar da pronae moju ker. Uzbuenje se stialo i oba se ranjenika koji su Mrs. Ambros prepustili svoj stol povukoe u salomr-ska kola, a nekoliko minuta kasnije pojavi se i Miss Ambros, koju su putali da proe, ali su pri tom mrmljali: to znai to? Ovdje se nitko nee gurati naprijed... Pusti je da proe, to je kerka one bolesne stare dame... No, dobro, gospoice, ali drugi put ostanite kod svoje majke, potrebna joj je njega... Kad su majka i ki zavrile veeru, drugi su jio uvijek stajali u repu. Za vrijeme jela nisu njih dvije progovorile ni rijei, premda je Joy besprije11 komom uljudnou dvorila maehu, ulijevala joj vodu, pruala kruh, stavljala eer i mlijeko u aj, i naposljetku platila raun. Doputa li da puim? upita na kraju, i tek kad je stara dama kimnula glavom, izvadi iz depa na ogrtau dozu za cigarete i pritisne dugme. Bila je to zlatna muka doza, velika, masivna i staromodna, a na unutarnjoj je strani bila ugravirana mala kruna i nekoliko rijei. Pogledi obiju ena ukr-stie se iznad toga predmeta kao floreti dvaju ma-evalaca u grand salutu". To bi zapravo morala dati bratu u znak dobrodolice, dijete moje ree Mrs. Ambros. Po pravu pripada njemu. Ta to je bila tatina doza. Jeste. Upravo zato je i zadravam odvrati Joy. Ona zatvori dozu, pripali cigaretu i duboko uvue dim u plua. Ne bismo li pola u salon i prepustili drugim ljudima svoja mjesta, majko? Bio je to jedan od onih starih vagona za razgledavanje okoline kojega je zabrinuta uprava eljeznica ponovo stavila u slubu poto ga je prije toga na brzu ruku upotpunila jednim barom s nekoliko kromiranih okova. Zrak je bio zasien dimom, a sva su mjesta bila zauzeta. Ali kad je Mrs. Ambros oklijevajui zastala na vratima kao krhka figurica od Medsenova porculana koja nipoto nije pristajala u tu muku okolinu, ustane major Rverson na protivnom kraju vagona i ponudi joj svoje mjesto uz nekog starijeg gospodina koji kao da se zadubio u novine. Molim, neete li sjesti ovamo, Mrs. Ambros? "Vi poznajete mog prijatelja, Georga Wattsa, zar ne?

Odvjetnik podigne pogled s novina. Imao je budni izraz i smeurane ovjeene obraze kao kakav stari buldog. Dakako da se poznajemo. Tko u San Fran-cisku ne poznaje naeg dobrog Georgea? Suraivali smo u Crvenom kriu i u svim moguim drugim dobrotvornim drutvima, zar ne? Zaista ne znam to bismo ponekad mogli i poeti bez Georgesa? Kakve li sve trikove poznaje taj ovjek ako se radi o tome da se smogne novac za plemenitu svrhu... Odvie si dobrostiva, Ann, ali ipak bi ve morala znati koliko se oduevljavam komplimentima 12 ree Watts, teko ustane i uze obje Jovine ruke u svoje. Zdravo, Joy, uvijek me veseli kad te vidim. Poznaje li Toma majora Rversona? Ne lino: proitala sam nekoliko vaih lanaka ree Joy. Zvualo je kao da do tih lanaka ne dri mnogo. Ryerson joj se nasmijei kao da odobrava njezin ton. Bio je visok i vitak, sijede kose i s nekoliko urezanih bora na licu, ali nije bio starac. Moda je bio mlad prije nego to je vidio Hi-roimu i napisao nekoliko lanaka o tome", pomisli Joy. Vlak skrene u zavoj i kola se nagnue. Traei uporite, uhvati Mrs. Ambros Wattsove revere kao su drai u tramvajskim kolima. Uzdignu lice i nasmijei mu se, a on pogleda dolje na nju kao to su ljudi uvijek gledali na njezin niski stas i njezinu njenost i pri tom se obino osjeali vii,, snaniji i muevniji nego to su to zapravo bili. Jo si uvijek ona ista, zar ne, Ann? upita Watts irei svoje naborano lice buldoga u usiljeni smijeak. Mrs. Ambros je jo trenutak ostala naslonjena na njegovo masivno tijelo, a onda joj ruke klonie i ona se odvoji od njega. Prihvaam to kao veliki kompliment, a osobito od tebe, George poluglasno e ona. Joy je stajala kraj njega, a na vrstom joj se licu pokazivao neki neobini izraz, kao da prislukuje, ali kao da je istodobno i odsutna duhom. Povue jo jedan dim iz cigarete, a zatim je estokom kretnjom ugasi u kromiranoj pepeljari. Molim, sjednite. Ne, ni u snu ne bih pomislila na to da vam oduzmem mjesto ree Mrs. Ambros smijeei se svojim najljepim smijekom. Putovanje e biti mnogo ugodnije nego to sam prvobitno pomislila, sada kad znam da ste obojica u vlaku. Sutra me smijete opet pobijediti u remiju, majore, na to smo ve navikli u bolnici! Doi, dijete moje, sjest emo par minuta na platformu za razgledavanje, ako ti ne bude prehladno vani. Ovdje se jedva moe disati. Oh, molim, George, ne bi li mi mogao otvoriti vrata, tako su teka. Hvala, najljepa ti hvala, i do vienja kasnije. 13 Rverson zatvori vrata za damama. Nije li upravo arobna? upita. Zaista izuzetno draesno bie. Dragi moj Tom, ako elite napisati veliki roman, preporuio bih vam da preciznije odabirete svoje pridjeve. Joy je mnogo vie, a ne samo draesna. Joy? Ah, tako to je ki! Ali tko govori o njoj? Mislio sam na majku. Ona ima tako neto kako da to nazovem neki ar koji stoji izvan svakog vremena, neto to su dananje mlade djevojke izgubile. Hoe li vas smetati ako primijenim potpuno zastarjeli izraz ,gracija'? Zaboga, Tommy, ta mi ne ivimo ba u ljupkom i gracioznom vremenu! Ili, zar moda to jo niste opazili? Jesam, jesam, a osim toga se s naim mladim djevojkama nalazimo kao usred boksakog ringa. Postale su prokleto samostalne, prevejane i vrijedne, te nae djevojke, ako elite znati to mislim. To ih ini uglatim i tvrdoglavim, a na kraju dobivaju slom ivaca i trebaju

psihoanalitiara, dvadeset pet dolara za pregled ree Rverson koji se upravo rastavio od ene i stoga bio jo veoma osjetljiv. Ne bismo li Corinnu ispustili iz igre? predloi Watts.r On je bio Ryersonov odvjetnik pri rastavi braka. A osim toga i atomsku bombu, ako to uope moete uiniti, Tommy. Ja sam na odmoru, znate li to? Ta govorio sam samo o misis Ambros. ovjek je jednostavno mora zavoljeti. Ona je stara dama, dakako, ali vrlo je enstvena i kao da je satkana iz nekog finijeg materijala, tako neto. ovjek bi je uvijek htio tititi i maziti. Jo i na svoj stoti roendan znat e ona da je u prvom redu ena, i to draesna ena. Mlada se generacija ne dri tako dobro; prebrzo se troi. Mladom je pokoljenju izvueno tlo ispod nogu i mladi su prokleto estoko tresnuli o zemlju. Tlo se ispod njih jo uvijek trese, pa te djevojke imaju moda vanijeg posla nego da se brinu za to jesu li enstvene, graciozne i pune cara ili nisu. 14 Tlo se ispod nas uvijek treslo, a mlada se generacija samo naveliko izgovara. Koliko sam uo, ni misis Ambros nije uvijek spavala na ruama, pa ipak... Vjerojatno sami sebe smatrate mudrim starcem samo zato jer sa etrdeset tri godine ve imate sijedu kosu, Tom. Uostalom, gdje ste upoznali misis Ambros? U vojnoj bolnici. Redovito je dolazila da pie naa pisma, da nam naglas ita i da nam krati vrijeme. Aha. Vidjeli ste je sa svetakom aureolom, a ja je poznajem bez nje. U tome je razlika. Zar dobro poznajete misis Ambros? Prilino dobro i prilino dugo. Za vrijeme mog djetinjstva bili smo u neku ruku susjedi; obitelj Ballard imala je malu ljetnu kuu u Belve-deru. To je ljupki poluotok na suprotnoj obali zaljeva. Ne znam jeste li ikad bili ondje. A moj je otac vodio gostionicu u malom ribarskom selu Ti-buron. Sad mi je sinulo, George. Bili ste zaljubljeni u nju, ali ona se udala za drugoga. inilo se da ta ideja veoma zabavlja starog odvjetnika. To bi bilo preslabo ak i za bulvards-ski roman, Tommy, mladiu moj. Neka vam bude jasno da je Ann bila ve udata ena kad sam dobio svoje prve dugake hlae. Ne, neete me razuvjeriti, siguran sam da je izmeu vas bilo neeg. Umijem prilino dobro nanjuiti takve stvari. Kako vas je ta stara dama samo pogledala; zakleo bih se da vas jo uvijek nije zaboravila, George. Veliki boe, zaista ste na posve pogrenom putu. Ann me mrzii kao kugu, a vi imate pokvarenu matu, dragi moj. To ,neto' izmeu nas sastoji se u tome da sam ja kao predstavnik osiguravajueg drutva morao istraivati: Annine zahtjeve, im bi zapala u kau, a to se dogodilo nekoliko puta. Nikada mi nije oprostila da sam slubeno, u okviru svoga zvanja, morao zabadati nos u njezine privatne stvari. Uostalom, psiholozi da se ljudima koji uvijek 15 iznova zapadaju u sline kae, to dogaa jednostavno zato jer ih na to tjera njihova podsvijest. Moe biti. Unato tome sumnjam da je podsvijest misis Ambros izazvala veliki potres u San Francisku. Pripovijedali su mi kako je ta mala slabana ena spasila svoju ker iz zapaljene kue. Da, i ja poznajem tu pripovijest; nisam znao, Tom, da prouavate nae domae bajke i legende. Uostalom, Joy nije Annina ker, ve zapravo njezina neakinja. Kako to? No, prava Joyina majka bila je druga Ballardova djevojka, Annina sestra Maud, vrlo sam je volio. Kad je umrla, prerano, u tridesetoj, preuzela je Ann itavo kuanstvo: kuu, dijete i mua: glasovitog Floriana Ambrosa s njegovom glasovitom violinom, ali to su stare prie.

 Pripovijedali su mi o tome. Bio je pijanica, zar ne? Ne, ne, to je bio njezin prvi mu, Clide Hop-per. Zapravo i nije bio lo momak, ali pio je previe, to je tano. No, dragi moj, ako vam se jo i sada ini da je misis Ambros arobna, onda ste je trebali vidjeti kao ucviljenu mladu udovicu! Ambros je bio posve drugaiji. Taj je u najboljem sluaju gucnuo malo finog starog serija ili francuskog ampanjca. Bio je neobian ovjek, Evropljanin, umjetnik, pa nikada nije pravo pristajao u na gradi, koliko je god pokuavao da se prilagodi i koliko god smo se mi razmetali svojom otvorenou prema itavom svijetu. No, najprije im je izgorjela kua, pa onda je Ambros posve naglo umro; da, zaista posve naglo, a godinu dana kasnije Ann je na burzi do posljednjeg centa izgubila novac od njegova ivotnog osiguranja. Jedino to joj je preostalo iz toga drugog braka bila je Joy. Vjerujte mi, Tommy, to je krasna djevojka. Moete uzeti Ann Ambros sa svom njezinom gracioznou i enstvenou, a ja u uzeti Maudinu ker. Je li Mass. Ambros slina svojoj majci? Vanjtinom nije; vie je oevo dijete, ali je isto tako altruista kao i Maud. Maud sam jako volio. A to preostaje biu bez ikakva cara, kao to je ta miss Ambros, nego da bude altruista. 16 Stiajte brzo glas, jer Joy, eto dolazi. A kad jednom ne budete imali nikakvog pametnijeg posla, onda malo tanije pogledajte tu djevojku. Ako za nju kaete da nema cara ... Joy, to se dogodilo? Oh, zdravo, jo ste ovdje! ree Joy kao da je odsutna duhom, ali zastane vrtei ugaenu cigaretu meu prstima. Kad se sagnula nad zapaljenu ibicu koju joj je Ryerson ponudio, on je paljivije pogleda. Ne, pomisli malo zaueno, stvarno nije nezanimljiva, ali ne bismo je mogli nazvati ni draesnom. To nije bila topla enstvenost ve kamena ljepota mramornog kipa; crte lica bile su joj odvie istaknute, elo previsoko obrve preguste; bila je to ljepota koja je u svojoj strogosti izgubila svu ljupkost. Idem po majin krzneni ogrta. Vani na platformi je jako hladno. To i nije mjesto za vau majku. Moe se na smrt prehladiti. Pa vi je poznajete; nikada ne moe izdrati u vlaku. U stanju je da samu sebe ubijedi kako boluje od klaustrofobije. Kamo putuje? U New York? Najprije onamo, a zatim dalje, u Boston. eta u kojoj se nalazi moj brat iskrcat e se ondje idueg ponedjeljka. Bar se nadam tako ree ona, a u pogledu joj se javi novi izraz, vie blijesak nego osmijeh. Dobro, izvrsno. Nije dakle udo da ti je majka postala nervozna. A Suzana? Mlada gospoa Ambros? Nije li i ona pola s vama? Suzana? Ne, morala je ostati kod djece. Ta i vi znate kako je sada sa poslugom: ima samo dvorkinju, a k tome je mala Maxina pred tjedan dana dobila ospice. Ne. Suzana ga nee doekati, samo majka. I vi, Joy. Siguran sam da je to za Charlesa vanije od sve one graje i svih talambasa kojima ljudi pozdravljaju nae momke. Ja? Ah, ja sam mu samo sestra ree Joy. Pogled joj krenu dalje, do prozora, a zatim van, u vee gdje je nekoliko osamljenih svjetiljki kliznulo kraj vlaka. Major Rverson osjeti na trenutak nekakvu samilost prema njoj. Kad je krenula, pogledao je za njom kroz dim svoje lule. Moete li mi moda odati zato ste to stvorenje nazvali Joy? Joy gioia radost. Ta ona se ne uspijeva ak na nasmijeiti zamiljeno e on. Odjednom se dosjetio zbog ega

ga je podsjetila na mramorni kip. Michelangelova No" u kapelici Medici u Firenci. Da, tu je bila ta slinost. Zar ne? Roditelji esto donose djeci velike nevolje, Tom, a kako je poznato, na sjeveru ne rastu slatke narane odgovori odvjetnik. Ali vjerujte mi, Tommy, mladiu moj, ak i Joy je neko bila debeljukasto nasmijano malo dijete... Malo prije deset sati izaao je Ryerson u uski hodnik ispred kupea, to ga je dijelio s odvjetnikom, da popui posljednju lulu prije nego to poe u postelju. Stajao je tako njiui se usporedo s pokretima vlaka i pokuavao da ne misli ni na to, a pri tom buljio van u crnu no, gdje se nita nije moglo vidjeti. Iz toga ga stanja trgnu tiho ukanje i daak despikova parfema. Pojavila se Mrs Am-bros. Bila je odjevena u izvezeni kineski ogrta u ijim je irokim rukavima sakrila svoje sitne ruke kao u kakav muf. Oh, misis Ambros, zar i vi ne moete spavati? Ja to i ne pokuavam, jer za mene to uope nema smisla. U vlaku ne mogu sklopiti ni oka, oduvijek. Ti me odvratni, prepuni kupei za spavanje plae. Zaista, tu nema razloga za smijeh. Osim toga, vagon tako jako vibrira da od toga dobivam svoju glavobolju.(Glavobolju je spomenula kao da je to njezino specijalno i potpuno privatno vlasnitvo. Moja glavobolja, moj ogrta od nerca, moja ki. Ranije je s jednakim naglaskom govorila: moj mu".) Radije cijelu no stojim u hodniku, nego da legnem iza tih stranih zelenih zastora. Znam da je to luckasto i smijeno ali im se zavuem u koju od tih lealjki, ini mi se kao da je ona lijes i ja leim u njemu i s njime e me ivu zakopati. Ne mogu disati i tisuu puta umirem. To je prava mora, ali ja je doivljavam potpuno budna. 18 Uska ruka izniknu iz irokog rukava i krenu prema njezinu vratu. Podsjetila je Ryersona na siunog barunastog bijelog mia kojega je imao kao dijete. A sve ono to vidite u takvim kolima za spavanje ... nastavi Mrs. Ambros zaista nisam pretjerano stidljiva, ne trebate se tome smijati majore! Dobro dakle, moete me nazvati veoma osjetljivom, ali mene jednostavno spopadne munina ako moram gledati desetke dlakavih vojnikih nogu i ncobrijanih lica ... Zato niste uzeli posebni kupe, misis Ambros? Mnogo su udobniji. Dragi moj majore Ryersone, zaboravljate da ja ne spadam meu utjecajne osobe. Posebni kupei rezervirani su za oficirski tab. Ah, dragi boe, nisam mislila na vas, majore, sigurno nisam mislila; uope se i ne tuim. Potpuno je pravo da ljudi kao to ste vi, koji su za nas dobili rat, uivaju takva mala posebna prava, ali, dakako, za nas siromane civile ne dolazi takav luksuz uope u obzir. to je, dakle, preostalo Rversonu nego da Mrs. Ambros ponudi kupe kojega je dijelio s Wattsom. Odvjetnik je ve bio razodjeven i zadubio se u neki detektivski roman pa ga nije ba previe razveselilo ovo Ryersonovo vitetvo, ali nije pokazao da ga to smeta ve dozove konduktera i provede zamjenu. Selidba je izvrena, ali je izazvala malo nemira u zajednikom vagonu za spavanje. Bilo je to jedno od svojstava Mrs. Ambros da je ona, ma kako bila tiha, skromna, ljubezna i ma kako lako osvajala ljude, ipak esto postajala sredite takvih malih uznemiravanja, upadica i okupljanja. Iza zelenih zastora se ukazae smetena lica, blizanci se probudie i poee kreketati. Dolo je do velikog komeanja amo-tamo, aputanja, mrmljanja, navlaenja prtljage, cijelih hrpa kovega i putnih torbi. Mr. Watts, ve u kunom kaputu i papuama, stajao je pri tom, a njegovo je buldoko lice bilo mrzovoljno, pa je Ryerson gotovo poalio to je postao uzrokom itavog tog uzbuenja. Joy, pristala u svojoj smeoj dvodjelnoj haljini, utke je pomagala pri prenoenju prtljage i selidbi, a na kraju ne ree nita osim hladno: Hvala vam i laku no objema rtvama Rversonove dobrodunosti, dok je Mrs. Ambroe na svoj bespomoni nain, samo ponavljala da je to previe, uistinu previe, i da nikada nee moi

sama sebi oprostiti to je spomenula neudobnosti putovanja, ona stara luda, to ve jeste. Ali na kraju je ipak sve bilo ureeno; obje dame Ambros smjetae se u posebni kupe, a oba gospodina krenue sa svojim aktovkama u velika spavaa kola. Vidite, to sam i mislio! Vaa arobna stara dama nas je jednostavno iskoristila ree Watts. Bio je krupan i trom ovjek pa je morao upotrijebiti svu svoju vjetinu da bi se u tako uskoj pregradi izvukao iz donjeg rublja. Ali kad se Rverson upravo uspinjao po ljestvicama na svoju gornju postelju, zau prijatelja kako se dolje ispod njega smije. ta je tu tako smijeno? upita ga. Oh, zapravo nita osobito. Samo sam se sjetio jedne ploe s upozorenjem koju sam jednom vidio u Engleskoj. Jeste li bili kad u Bushev perivoju? Niste? Izmeu Richmonda i Hampton-Cour-ta? Ta se ploa nalazila u tamonjem zvjerinjaku, a znate li to je na njoj stajalo ispisano slovima visokim poput ovjeka: UVAJTE SE SRNA! Da, to je stajalo na ploi. U zvjerinjaku su ivjele te ljupke, bojaljive ivotinje dugakih, mekih, Walt Disnevevih trepavica, ali tu je bila i ta ploa na kojoj je slovima visokim poput ovjeka pisalo: UVAJTE SE SRNA! OVIME UPOZORUJEMO SETAOCE DA JE PRIBLIAVANJE IVOTINJAMA U SVAKO VRIJEME OPASNO. OPASNOST JE NAJVEA U DOBA PARENJA. Da, i tako dalje. Kad god sretnem Ann Ambros, uvijek se sjetim te ploe s opo*-menom. Dakle, laku no i spavajte dobro, tamo gore, vi, vitee bez straha i prijekora ree Geor-ge Watts i povue svoje zastore. Joy Ambros je leala u gornjoj postelji posebnog kupea i nije mogla zaspati. Popila je praak za spavanje i on ju je malo oamutio, ali zaspati nije mogla. Budite oprezni sa sredstvima za spavanje, jer se ovjek na njlih vrlo lako naui opomenuo ju je dr Brvant; u taj as nije shvatila to se skriva iza tih rijei, ali sad je znala. U prvo se vrijeme pouzdavala u dobru malu kapsulu koja ju je spreavala da razmilja, a zatim joj je bila zahvalna za toplu i meku zaborav u koju je zapadala. Nakon izvjesnog vremena kapsula joj je jo uvijek pomagala da se smiri i zaspi, iako samo na nekoliko sati, sve kraih sati. Ubrzo bi se budila, suvie prerano, prije zore i leala dok su joj oi bile vrue i irom razrogaene, i razmiljala je kako je sve moglo biti drugaije da je i da nije... a onda je morala primijetiti da praak vie ne djeluje, pa je poela uzimati dva, a nakon nekog vremena izgubili su i oni svoju maginu snagu. A onda se sjetila male boice s lijekom to ga je onog odreenog jutra nala na tatinu nonom ormariu, kraj otvorene doze s cigaretama, a onda se upustila u samotnu borbu sama sa sobom i skupila svu snagu volje, bacila ostatak praaka za spavanje i prihvatila muku dugih budnih noi. U tamu su kraj nje marirale kolone svih onih da sam" i da nisam" jednog promaenog ivota, jedna falanga za drugom, svi oni leptiri koje nije uhvatila, sve slike koje nije naslikala, sav ivot kojeg nije proivjela... Te se iioi, dok nije mogla spavati, radilo o Char-leyu, Suzani i djeci o etverogodinjem Flori janu i o Maxini kojoj je bilo gotovo est godina; trebalo je neto poduzeti da se djeca spase i njena je dunost bila da to uini. Dodue, postojao je i laki izlaz, (dr Brvant je ponovio recept) i tu je bila boica s malim kapsulama, pa je trebalo samo otvoriti stranja vrata i oduljati se, i sva bi muka prestala. Joy zadri dah i stane oslukivati u tami. Majka je u donjoj postelji disala duboko i ravnomjerno. Uski krug modre none svjetiljke irio je neto nesigurne svjetlosti. Kad bi bar mogla zapaliti svjetlo i itati, pomisli Joy, to bi pomoglo. Ali znala je da je to nemogue. Nije smjela smetati majku u snu, svjetiljku nije smjela zapaliti, i Joy se ponovo nae u internu koji ju je ekao na dnu nesanice. Ponovo je sve bilo tu: Charlev, Suzan i djeca, mala kua za koju je Charlev sam izradio planove, djeja soba koju je Suzan oslikala, one vesele ivotinje to ih je nainila za maliane, soba za dnevni boravak ije su ute stijene ak i za kiinih dana pobuivale dojam da sja sunce, gredice sa cvijeem u malenom vrtu, djeje knjige i uspavanke to ih je Suzan napisala.

Draga, vesela, pametna Suzan. Ne, pomisli Joy, po tisuu puta: ndta im se ne smije dogoditi, ja to neu dopustiti. Dva tjedna prije puta naila je na Charlevevu sliku iz djetinjstva i odjednom se, posve jasno sjetila one krive koarice koju je etverogodinji djeak svojim ljepljivim, nespretnim prstima izradio kao poklon za njezin dvanaesti roendan. Sve su je te prijazne uspomene upravo omamile i ona se nasmijei u plavi polumrak kupea, tako da je gotovo mogla zaspati i skoro da je jo jednom odgodila odluku koju su od nje traili. Onda se vlak zaustavi na nekoj bezimenoj stanici i vagoni se dva puta estoko sudarie, a Mrs. se Ambros pomaknu dolje, u svom krevetu, probudi se i upali svjetlo. Joy? Spava li Joy? Ne, majko, zapravo ne spavam. Ovdje je upravo nepodnoljivo, zar ne, upravo se gui. Vruina je, ali to je. moda, samo moj krvni tlak. Ni oka nisam sklopila. Hoe li uzeti kakav lijek? Mali praak za spavanje? Ne, nipoto. Ta zna to mislim o tome. Vlak se ponovo pokrenu udarajui i tresui se. Glavna ulica nepoznatog malog grada zaostala je za njima, kao i blijeda nona stanica i nekoliko fenjera i par automobila koji su tamo spavali. Joy? Da, majko? __ Ako ti nije preteko, trebala bih malo vode. Joy sie sa svoje postelje, pronae bocu i ulije ustajalu tekuinu u au. Zatim navue zastor i uska prostorija postade jo ua i kao da se stisnu okonjih. Nemoj, dijete moje, i onako ne mogu disati. Posluaj samo kako mi kuca srce. Kao bubanj. Ne bi li bilo strano da na putovanju dobijem napadaj? To se nee dogoditi, majko, sigurno nee ree Joy i uspe se natrag u postelju. Uskoro se dolje ugasi svjetiljka. Silno mi je ao to ti tako padam na teret turobno apnu Mrs. Ambros iz donjeg kreveta. Ne smeta me nita to leim u tami; htjela bih da spava, kad ja ve ne mogu. Malo kasnije se dolje pone neto pomicati, ukati i tapkati i Joy zapali svjetlo. Majka je stajala u kupeu ljuljajui se, jer je vlak vrlo brzo vozio. Skinula je spavaicu i upravo se odijevala. to je to sad opet, majko? Ne mogu vie izdrati. Umrijet u ostanem li jo malo ovdje. Ne brini se za to, dijete. Otii u u posljednja kola da udahnem malo svjeeg zraka. Joy izae iz postelje i pone joj pomagati da odjene arape, cipele i svilenu podsuknju. To je bila jedna od njezinih dunosti, ali je iz dana u dan osjeala sve veu odvratnost dodirujui maehino tijelo. Ne moda zbog njezine uvele starosti, ve, naprotiv, zato jer je ta koa jo uvijek bila njenija i bjelja od njezine, noge su joj jo uvijek bile vitke, s finim zglobovima, a ruke kao u mlade djevojke. Kod Mrs. Ambros nisi mogao pronai nikakve rune simptome starosti. Kosa joj je rasla brzo i gusto, svi su joj zubi bili zdravi i na broju, a probava joj je bila izvrsna. U svom ormaru za rublje drala je vreice s kristalima koji su mirisali po ljubicama a u kupelj bi stavljala sol od despika. Cak je i za taj mali noni izlet napudrala lice i nanijela malo rua na obraze. Joy je obue u ogrta od nerca, sama brzo navue sportski ogrta preko svoje pidame i preko ruke stavi stari putni pokriva. Jesi li gotova? upita. Zaista ne mora poi sa mnom, dijete, stvarno ne mora ako ti se ne ide. Moda bi mi kondukter mogao pomoi... Obadvije su znale da su to samo prazne rijei. Joy otvori majci vrata i provede je kroz usnuli vlak. Tek sad je mogla osjetiti svu onu tupost u koju je pilula za spavanje ovila aijezin mozak i svim predmetima dala neku neobinu nestvarnost. Vlak je teturao sve dalje i dalje, bubnjajui uvijek jednaki ritam kroz no, i javljao se u mrak uvijek istim promuklim otegnutim piskom parne zvidaljke. Prolazile su kroz jedan vagon u

drugi* Svi su spavali i sanjali. Bila je to polifonija disanja i uskoro se Joy uini kao da neprekidno prolaze kroz jedna ista kola, kao to se ovjek u tekim snima uvijek vraa jednom, te istom ulicom. Uvijek bi se sa svom svojom teinom oslonila o uvijek ista vrata, pa ekala majku i otpratila je kroz uvijek isti drhtavi prolaz u slijedea kola. Zatim bi se priti-sla o idua vrata i opet idua, oprezno udisala ustajali mrtvi zrak usnulih vagona, prolazila kroz tijesni hodnik koji je podsjeao na crijevo, du posljednjih kupea i uvijek iznova itala istu objavu: Molimo za mir da bi putnici mogli spavati. Vagon-* restoran u protivnom smjeru. Dame. Gospoda. Naposljetku stigoe u salonska kola koja im se uinde previe svjetla i budna nakon njihova puta kojega su prele kao u snu. U salonu je bilo jo nekoliko ljudi koji su se kartali. Dva su konduktera pila pivo, ona postarija bolniarka pisala je pismo, a barski je mikser promatrao dva mlada oficira kako igraju ah. Svi podigoe glave kad su uli Joy i njezina majka, a Mrs. Ambros se nasmijei svojim ljubaznim smijekom kao da se ispriava. Nas dvije smo prave none ptice veselo ree. To je zaista sramota, ali vi ete to sigurno razumjeti nastavi ona obraajui se bolniarki. Jednostavno nisam vie mogla izdrati u kupeu. Nadam se da e mi svjei zrak goditi. Bolniarka ih letimino pogleda, ree: Sigurno, i vrati se svom pismu. Joy otvori vrata koja su vodila na malu platformu za razgledavanje okoline. Noni je zrak pljesnu po licu kao veoma hladna ruka, ibne je po nogama i kao da je povue za hlae pidame. Osim toga ju je probudio i trgnuo iz one nestvarnosti u koju je zapala; tek sad je poalila da se nije potpuno odjenula. Ali u drutvu svoje majke esto ju je proimao osjeaj da je nevidljiva, a to je bio i jedan od razloga zbog kojih se nije mnogo brinula kako izgleda. No, dakle, ovdje je bolje. Ili, zar nije, dijete? dobaci Mrs. Ambros i sjede na usku klupicu. Joy nagonski sjedne na protivnu klupu tako da su izmeu njih leala vrata koja su vodila u vagon, Predma se tu vani mnogo jae uo glas nonoga vlaka, inilo joj se da je ipak tie nego u kupeu. No je bila crna, a tanki ostatak mjeseca urio je kroz rijetke i rastrgane oblake. Zastori su s unutarnje strane vrata bili zatvoreni i skrivali svjetlo u vagonu ispred tame noi. Ali nakon pola minuta Joyine su se oi nauile na tamu pa je mogla razabrati kako tranice klize ispod vlaka i kako nestaju u finoj magli koja je leala izmeu niskih breuljaka. Odsjev stranjeg svjetla na vlaku kovao je crvene i zelene iskre iz elinih zmija tranica. Kadto bi se na putu pojavila druga svjetla: crveni i bijeli signali koji su nalikovali budnim patuljcima. Joy, jesi li sa sobom ponijela putni pokriva? Hladno mi je za noge. Jesam, majko odgovori Joy, klekne i ovije pokriva oko nogu stare dame koja se dobrostiva smijeila na nju. Mirisalo je po kuglicama naftalina i po neprozraenom kovegu u kojemu je stari pokriva obino spavao izmeu putovanja. Kadto me veoma podsjea na tvoga oca: i on me je uvijek uvijao u pokriva kad bi se loe osjeala na naim putovanjima. Zna li koliko sam puta s tvojim ocem prela preko Atlantika? upita Mrs. Ambros. Joy je znala, ali ju je pustila da i dalje govori. Kako je samo nemiran duh bio! Ja, stvorenje vrijedno aljenja, uvijek sam ga pratila na turnejama, a bio je to put iz jednog hotela u drugi i nikad se nisam mogla na to mirno nauiti. Mirno mi moe vjerovati: kao ena glasovita ovjeka ne spava uvijek na ruama. Ali unato svemu, to mi se svialo. Joy sjede natrag na svoje mjesto s druge strane vrata i prekrii ruke na leima. I to je bila gesta koju je naslijedila od oca. to je to s tobom, dijete? Zato ne govori ni rijei? To nije ba osobito zabavno. Sad mi za promjenu ti neto pripovijedaj. 24 to da ti pripovijedam, majko? Ne znam nita to i ti ve ne bi znala. Juer si se telefonski oprostila od Suzane ula sam od vas.

 Da, i to onda? ula si nas? Je li ona, mislim, je li zvualo malo... Ti ve zna to bih htjela rei. Nije li ti se inilo da ona neto skriva? Joy umorno slegnu ramenima. Ako ba eli tano znati, nije bila osobito sretna zbog toga to e ti doekati Charleva, a ne ona polako odgovori Joy, jo vre ukrtavajui ruke sve dok nije osjetila svaku kost ruke. Kraj njih klizne nekoliko usnulih, malih kua, a velika kua namijenjena reguliranju skretnica nalikovala je na osvijetljeni stakleni kavez ija svjetlost preli tranice dok su se vozili kraj njega. Tri teka teretna automobila strpljivo su se uspinjala cestom koja je nevidljivo tekla kraj vlaka; zatim sve opet utonu u tamu. Onda se na platformi pojavi koniar, otvori mala vrataca na reetkastoj ogradi pa se u svjetlu svojeg fenjera zagleda u obje dame koje je tako neoekivano i tako kasno nou otkrio ovdje vani. Dobro vee, moje dame. Zaista je ugodna no, zar ne? Zatim prijazno nastavi: Ali nee li mladim damama biti hladno? Ja sam navikao na to, ali vi, moje gospoice ... Sigurno ih je smatrao mladim i Ijepukastim, ali im je primakao svoj fenjer i pogledao Jovino lice puno odbijanja, on odmah uzmak-ne. Ne zamjerite mi, gospoice, ukusi su razliiti. I ja to uvijek govorim svojoj staroj. Joy je pokuavala da ne uje majin odgovor. Opet je spominjala bolesno srce, glavobolju i okolnost da ne moe cijelu no izdrati u kupeu. Vidjela je kako je koniar osigurao ogradu zataknuvi klin ili kraun. Vlak ima dvadeset dvije minute zakanjenja, ali to emo ubrzo nadoknaditi ree on. No, laku no, moje dame, i nemojte predugo ostati ovdje vani da ne dobijete hunjavicu. On otvori vrata i korakne u rasvijetljenu unutranjost vagona, a kad su se za njim zatvorila, no je bila jo tamnija nego prije. Joy rastavi svoje skvrene ruke i izvadi dozu s cigaretama i ibice iz depa na ogrtau. 26 Smijem li pui ti, majko? Ako ba mora biti. Joy uvue dim i gorki joj okus proe kroz grlo kao lijek koji okrepljuje. Majko ree. Sjedila je vrlo kruto i vrsto pritiskala hrptenjau, zatiljak i tjeme o hladno drvo naslona na klupi. uj, majko, to putovanje ti ne ini dobro. Sutra ujutro stii emo u Ogden. Okrenimo se i vratimo se u San Fran-cisko. Sve ako je taj neobini prijedlog i prestraio Mrs. Ambros, ona nije dopustila da se to opazi. Ne ini mi se da je to ba dobra ideja, dijete moje mirno odgovori. Preduzela sam da prva pozdravim Char-lesa, a ti bi me zapravo ve trebala poznavati: kad ja sebi jednom neto preduzmem ... O, da, majko, poznajem te. Ali ovaj puta sam i ja neto preduzela. Znam da se stvarno brine da bi putovanje moglo nakoditi mom zdravlju, ali ja se nikada nisam ustruavala da podnesem rtvu, i upravo ti bi to trebala znati bolje od svih ostalih. Osim toga, posve tano zna zato moram razgovarati sa Charlesom prije nego to od drugih ljudi uje to se dogaa. On je naposljetku moj sin i... Ne treba se sluiti svojim dirljivim govorom da bi me uvjerila! Ostavimo sva ta zavaravanja, majko. Ne mogu dopustiti da putuje u Boston i taka. Joy je drhtala od jedva suzdravanog uzbuenja, ali Mrs. Ambros je sauvala svoj mir. Daj, daj, Joy, ne smije dopustiti da te zanese taj opaki tem-peramenat obitelji Ambros. Saberi se. uj, majko, danas emo se odrei svih ukrasa. Ono to kaem nema nikakve veze s mojim ivcima, temperamentom i ja ponavljam, potpuno hladno ali konano: da neu gledati kako unitava Charlesov ivot kao to si unitila moj, moj ivot i ivot svakoga tko ti je ikada doao u blizinu. Dosta si tete nanijela i ja neu dozvoliti da razbije Charlesov brak. Sutra

e ujutro izai iz ovoga vlaka pa makar te budem morala izvlaiti za tu tvoju njegovanu sijedu kosu. Jesi li razumjela? To je zaista dobra ala! Sad sam ja ona koja razbija Charlesov brak! A ta osoba s kojom se oe27 nio, ona je bijela kao snijeg? Luda si ako misli da u dopustiti da se itav San Francisko smije mom sinu. Svatko zna to se zbiva izmeu Suzan i toga nemogueg Larrvja Granta. Potpuno je iskljueno da u svom Charlesu dopustiti da zagazi u tu kaljuu, a da ga ne opomenem. Uistinu, Joy. uj me majko ree Joy pokuavajui da potisne odvratnost, oaj i bolnu mrnju. Misli na djecu. Zar ne eli da odrastu u roditeljskoj kui pod jednim krovom, s osloncem i sigurnou? To su tvoji unuci i ti ih voli pa ne moe, zaboga, eljeti da se potucaju po svijetu kao to smo se mi potucali. Ne znam to je Suzan uinila i to nije uinila, a ni ti to ne zna. Budi sigurna da ja to znam! Nisam slijepa i dobro sam pazila to se zbiva. Uhvatila sam ih u tako skandaloznom poloaju da su mi morali priznati istinu. Priznati istinu pa to je ista besmislica! Ne priaj mi lai, majko, zaboga, nemoj lagati kad se radi o egzistenciji jedne obitelji. to god se dogodilo izmeu Suzan i Larrvja, tebe se to nita ne tie. Uostalom, ti to i onako ne bi razumjela. Tu se radi o njihovu ivotu i njihovim problemima! Radi se o Suzani i Charlevu i Larrvju, a ja ti zabranjujem da im sve zasvinji. Zabranjujem, uje li? Ovaj puta td to zabranjujem. Vidi, vidi, ti mi to zabranjuje! Lijepo, a ja u zabraniti Charlesu da pravi ludu od sebe kad se vrati. Poznajem ja Suzan, ona je vrlo prevejana i umije postupati sa svojim mukarcima. Sigurna sam da e Charlesa doekati s kakvom dirljivom pripovijesti i sve e zavriti sa suzama i scenama i velikim izmirenjem, a moj siromani djeak e joj ponovo pasti u stupicu. Nikada, nikada je nije smio oeniti, tu prostu proraunatu malu tipkaicu! Ja sam od samog poetka bila protiv toga i bila sam u pravu. Ali sad je otila malo predaleko pa bih zaista voljela znati kako e me sprijeiti u tome da ispripovijedim Charlesu kako se njegova ena vladala dok se on tamo vani borio za nas? U tome je i bila stvar: kako da je sprijei? U Jovinoj omamljenoj glavi valjalo se to pitanje amo28 tamo kao kakva vrua kugla. Ve vie dana i tjedana valjala se ta kugla amo-tamo, Kako netko moe Ann Ambros zadrati da ne donosi nevolje? To se ne moe postii nagovaranjem, ni uvjerljivim a razumnim razlozima, a jo manje pozivajui se na njezinu estitost. Dakle silom? Treba li da izazovem skandal? Ili da se ubijem, kao to se ubio moj otac? Ali bi li je to zadralo? Ne, tisuu puta ne! Joy je skoila na noge i sad je koraala po uskom prostoru platforme kao u kavezu: dva koraka naprijed i dva koraka natrag. Bacila je cigaretu i siuna iskra opie svijetli krug kroz tamu. Na mome-nat je poeljela da umski poar uniti vlak zajedno s njome i njezinom maehom. Vlak je ubrzao vonju i crna se no tisuu igala zabadala u njezino lice, a negdje u daljini, na obzorju, pojavilo se nekoliko zvijezda, svega tri ili etiri. Joy je pokuala da svoj pogled zaustavi na njima i da se koncentrira, a pri tom je drhtavim, nespretnim prstima traila u depovima ogrtaa cigarete, ali ih nije uspijevala pronai. Sagne se nad Mrs. Ambros i ree joj tiho, gotovo blago: Pa ipak, ipak, sprijeit u te u tome, ak da se zbog toga mo-ram i ubiti. Pisala sam Charlesu pismo i sve mu razjasnila. Ubit u se, majko, a kad budem mrtva on e mi vjerovati, meni i Suzani i Larrvju, a ne tebi, o, ne, ne, tebi__ Sad si zaista poludjela ree Mrs. Ambros smijeei se kao da ne vjeruje. Luda si, ao mi te, Joy, tako mi boga, ao mi te je.

Vlak je jo vie ubrzavao i sad je izmijenio i pisak pribliavajui se mostu koji kao da je visio u nekom nita vilu. Unitenje, unitenje, unitenje, pjevao je vlak dok je kraj vagona jurila elina pauina. Iznad dubine visile su magle obojene crvenkastom bojom od odsjeva stranje svjetiljke, a tamo dolje leala je, crna i tiha, jedna rijeka, jedan klanac, jedan nepoznati, nevidljivi ponor u noi. Joyine ruke, prekrtene na leima, udarie o ogradu, naioe na klin koji ju je zatvarao, i pokuae ga izvui. Moda je istina, moda sam luda, moda si me ti natjerala u ludilo, i mene natjerala, a sad kani unititi Charleya, ali to neu dopustiti uto klin popusti i reetka se otvori. 29 Mrs. Ambros je skoila na noge i sad je pokuala da je odvede od opasne ograde. Joy je bila snana, ali je i njena Mrs. Ambros pokazala snagu, upravo zauujuu snagu. Ja to ne doputam ja to ne doputam apnu Joy. Mislila je da vie ali iz njezinoga stisnutog grla uo se samo prigueni apat. Ubila si moju majku i moga oca. Unitila si moj ivot, a sad hoe jo da uniti i Charlesov ivot. Ali ja to ne doputam, ne doputam, ne doputam, prije u se ubiti. Prije u se ubiti nego da dopustim da uniti Charleya. Rvale su se, tijelo uz tijelo, teko diui i stenju-i. Jo nikad dosad nije Joy lice svoje maehe vidjela tako izbliza, tako odluno, a istodobno i tako zaueno. I kad su se njezini prsti sve dublje utisnuli u te mladenake stare ruke, usta starice se irom otvorie, zaoblie i pocmie, i ona resko kriknu: U pomo! Ali krik joj se izgubio u jo glasnijem zviduku lokomotive, daleko sprijeda u magli. Joy pritisnu svoju ruku na ta usta, iz kojih su izlazili krici i osjeti da su vlana, meka i odbojna, a as zatim osjeti i otru bol kad su se zubi Mrs. Ambros arili u njezin palac, a onda jedno beskrajno olakanje kad su se njezini vlastiti prsti utisnuti u meso neprijate-ljice i kad su dozivi u pomo, i siktanje pare i bijesna vonja, i bubnjanje elinih potpornja i tokova na tranicama, i mrnja, i bojazan itavog jednog ivota prasnule u jednoj golemoj, rasplamtjeloj, gromkoj eksploziji. Neto je popustilo i bilo je baeno u prazninu i nije vie bilo ovdje... Ali sve se to ve davno prije dogodilo, esto se dogaalo, ali moda samo u snima... A onda nadoe jedno golo Nita. Najprije crveno, pa bijelo, pa crno, pa potom jedna velika prazna slabost kao da iz nje nezadrivo istjee krv. I nita osim toga Nita, posvuda oko nje. Platforma je bila prazna. Vrataca u ogradi ljuljala su se amotamo javljajui se tihim klik, klik, klik. Vlak je preao preko mosta i vozio se rubom strmog obronka, a zatim kroz klanac izmeu hridina koje su najednom iskoile iz noi; vozio se dalje izmeu planinskih stijena i na kraju izaao u prostranu breuljkastu krajinu. Neg30 dje, daleko odstraga, ostala je Mrs. Ambros. Zatvorenih oiju, dok joj se svijest polako vraala iz drhtavog nitavila, Joy ju je mogla vidjeti. Bila je kao tamni sveanj koji je tresnuo o elini stup mosta i poput prazne vree pao u rijeku, niz strmu obalu. Radujem se ree Joy posve glasno da, radujem se to sam to uinila. Nita bolje nisi zasluila, i ja se radujem. Koljena joj oslabie i ona brzo sjede, pokloni sama sebi kratak odmor osjeajui neobino zadovoljstvo nakon poinjena djela. Malo kasnije potrai u depovima dozu i pripali cigaretu. vrsto je drala zapaljenu ibicu sve dok joj nije opalila vrkove prstiju, i u tom sitnom svjetlu, kao odsutna duhom proitala posvetu s unutarnje strane otvorene doze: Velikom guslau Florijanu Ambrosu od njegova iskrenog prijatelja i potovaoca: nadvojvode Josephusa Albertusa od Habsburga, 1895. Davno je tome, pomisli ona, davno je to prolo. Ubogi tata, ubogi veliki Florijan Ambros; i sjaj jedne prolosti o kojoj joj je kadto pripovijedao, zaplamti na trenutak u posljednjoj iskri ibice i ugasi se. Charley e biti veoma alostan, pomisli ona, jer vjerujem da je na neki nain

ipak vrlo volio majku, unato svemu. Ali bolje je tako. Sad je sve dobro. Sad sve eka na njega: Suzan i djeca, njegova kua i njegov rad. Sve majke umiru i Charley e to pre-aliti. A to se mene tie, pomisli ona, ali ne uzmogne nastaviti. Onda pokua da olabavi ruke, vrsto stisnute zube i napete miie na zatiljku koji su je boljeli. to se mene tie moram se pretvarati kao da se nije nita dogodilo, nita osim jedne sluajne nezgode. Moram i dalje ivjeti s tom lai, s tim otrovnim znanjem i zakopanom tajnom. Za mene ne postoji laki put u slobodu. Uinila sam to i od sada to moram vui sa sobom, moram sama sebe nadzirati kod svake rijei, kod svakog koraka, i nikada nikome ne smijem odati to se dogodilo. Ne smije biti skandala i niega runoga kad se Charley vrati kui. Sad treba biti pametan, boe moj a ja nikada nisam bila pametna. Mnogo kasnije, kad je sve sama sebi razjasnila i kad su joj ruke prestale drhtati, ustane i vrati se u salonska kola. inilo joj se kao da prelazi preko 31 praga jednoga svijeta kojega je ostavila nekad davno, jednog normalnog svijeta u kojemu su gorjele svjetiljke i ljudi pili pivo. Ali svjetiljke nisu gorjele vie tako jasno kao prije jer su posljednji putnici otili i mikser je upravo htio zatvoriti bar. Joy se zagleda u njega i pokua izrei ono to je s toliko muke ponavljala i zapamtila tamo vani, na platformi. Oprostite, mogu li, moete li mi dati jedan viski? Zao mi je, gospoice, ali iza ponoi ne posluujemo alkohol. To, to nisam znala. Htjela sam ga samo za moju majku ona, ona pati od napadaja slabosti. Izvela sam je na svjei zrak ali je dobila jaku vrtoglavicu i umalo to se nije onesvijestila. Pomislila sam da bi joj malo viskija pomoglo, jer joj obino pomae. Vrlo je stara i nije ba osobito snana. Ili moda trebam recept da bi dobila gutljaj viskija? Istina je, cijelo se vrijeme tuila na slabo srce, ree jedan od kondukera dignuvi glavu sa svojih biljeki koje je unosio na list papira. Pouri malo, Joe, ako te dama moli da joj da lijek. Ne biste smjeli dopustiti, gospoice, da stara dama itavu no sjedi tamo vani. Moe dobiti lijepu upalu plua promrmlja mikser. Ali ini se da ni vama ne bi nakodio mali gutljaj doda, pogledavi Jovitno blijedo lice. Zakima glavom kao da joj predbacuje, otkljua ormar i izvadi dvije boce. Burbon ili sko? Sa sodom ili bez nje? Dva skoa, bez odgovori Joy. Hvala, najljepa vam hvala. ao mi je da sam vas zadrala. Ona naglo ispije svoj viski, plati i dade ovjeku napojnicu. Drugu au iznese kroz vrata. Ruka joj je bila mirna. to kae na to? Vjerojatno stara voli da istrusi aicu, a glumi majku s bolesnim srcem dobaci mikser kondukteru im je Joy izala i nije ih vie mogla uti. Ah, zavei tu prljavu gubicu odgovori kondukter. To je najfinija stara dama koju ovjek sebi uope moe predoiti. Mrs. Ambros; poznajem je jo iz dobrih starih vremena. Ona i njezin mu su 32 se esto vozili mojim vlakovima. Sjeanje na proli sjaj Mrs. Ambros kao da je u srcu starog konduktera raspirio iskru ljudske dobrote, jer on doda: Bit e bolje da izaem i da je odvedem natrag u njezin kupe ako joj nije dobro. Konano, zato smo i ovdje. Ali kad je poao za Miss Ambros na platformu, ondje vie nije bilo Mrs. Ambros. Tamo je bila samo miss Ambros, visoka i blijeda i sva van sebe. Samo je neprekidno pokazivala na otvorena vrataca u ogradi koja su se ljuljala amo-tamo i tropotala i neprekidno ponavljala: Mora da je u nastupu vrtoglavice pala iz vlaka mora da se onesvijestila i pala. Nipoto je nisam smjela ostaviti samu kako u to ikada moi sama sebi oprostiti siromana moja majka izgubljena i to mojom krivnjom... Negdje je iz visine dopirala glasna tutnjava, a u njoj se nalazio neki glas koji je vikao: Angelina! Angelina!

 Da. Odmah. Ovdje sam spremno odvrati Mrs. Ambros. Silno se napregla i uspjela da otvori oi. Ali ni sada nije mogla vidjeti nita osim nita vila bez obala koje se okretalo u krugu, a ona je letjela po njemu kao po nekoj golemoj bavi. Onako omamljena kao to je bila, pomisli da je to ludo Nita koje se vrtjelo, sigurno svemir o kojemu se kadto govorilo u novinskim lancima. Kako sam zapravo dola ovamo i to radim ja, Ann Ambros u svemiru, zaueno pomisli ona. Moda sam mrtva. Smijeno, koliko se samo ljudi uzbuuje zbog toga, a kad doe do umiranja, to je posve jednostavna stvar. Ona umorno sklopi oi i odmah zapliva nekamo kao u vrtoglavici poput siunog zvrka ili boje igrake koju je on biem tjerao kroz crno, vrtoglavo Nita. No, ipak je to bilo ugodno i ona se htjela prepustiti toj praznini punoj mira, kad je opet pozva onaj glas, jai i prodorniji, tovie, pun neke nestrpljive i razdraene otrine. Angelina! Angelina! Sad je prepoznala taj glas: bio je to glas njezinog umrlog mua, a prva njezina reakcija bila je ona stara, dobro poznata i gotovo zaboravljena zlovolja. 3 uvajte se srna 33 Ah, nebesa, ne moe li me ostaviti na miru, pomisli. Osjeala je prilinu muninu u elucu, a kad je htjela da duboko udahne zrak nije joj to uspjelo. Eto, sad mi poinje praviti neprilike", pomisli. ,,A to bih drugo od njega i mogla oekivati?" Cio svoj ivot bila je Ann temeljita, iako nesvjesna, materijalistkinja. Nije imala smisla za metafizika razmatranja, pa ako je sebi uope stvarala predodbu o bogu, onda je to bio jedan blagi, stariji gospodin graen prema slici njezinog oca koji joj je u subotu davao okoladu i deparac, bez obzira na to to se ona u toku tjedna nije uvijek besprijekorno vladala. A to se tie smrti, to je bilo neto o emu gotovo nikada nije razmiljala, a pogotovu ne u vezi sa samom sobom. No, eto, umiranje je manje ili vie bilo pokriva kojega je ovjek prevla-io preko nosa da bolje zaspi. Nikada nije dola na pomisao da bi se na onom drugom svijetu mogla sresti s Florijanom. Da je ikada dola na takvu ideju, moda bi neke nebitne stvari izvela malo drugaije. Grmljavina, brujanje i tutnjava popustie i Flo-rijanov glas se udalji. Ona tama poe kruiti polaganije, jo polaganije, kao vrtuljak i na kraju se zaustavi. Sad je mogla vidjeti da je ono prostrano Nita, tamo gore, bilo nebo na kojem su hitri oblaci jurili kraj mravog Mjeseca. Tu su bile i crne sjene pognutih breuljaka, a u daljini se poput igle, koja svojim svjetlom probada tamu okretao upozoravajui avione, reflektor. Poto je sve to shvatila, pokua ustanoviti na emu zapravo lei, ali im je pomakla glavu poe se sve oko nje okretati i otra je bol probode kroz sljepooice. Ann Ambros koja u toku svojih ezdeset pet godina jo nikada nije patila od glavobolje, preplaeno sklopi oi. Bilo joj je vrlo zlo i ona se stenjui uspravi. Borila se protiv muine. Nije joj bilo bolje ni dok je sjedila. Osjeala se sva kruta i izranjavana da nikad ne bi mogla povjerovati da se ona uope tako moe osjeati, ak ni za osamdeset ili devedeset godina. Ako je smrt tako neugodna, odlui ona, ne eli vie imati nikakva posla s njome. Ona stegne zube i pri tom otkrije da su joj usta puna pjeka i ljunka. Zaboga, pomisli sva uasnuta^ 34 nadam se da me ti idioti nisu ivu zakopali! Disala je jo uvijek vrlo teko, a kako ju je samo silno boljela glava! Opipavajui rukama tlo na kojem je sjedila, pokuala je ustanoviti kakvo je: pijesak, ljunak, kamenje, iak, osueni bokori trave. Dvije none ptice poletjee na velikim krilima s neke vrbe, resko krik-nufie i to je vrati k svijesti. Ah, to, ta ja uope nisam mrtva, ree sama sebi; ali ako jo ivim, to mi se zapravo dogodilo? Gdje se to nalazim? Kako sam Ktitfla ovamo, i zaboga, kako da odem odavde?

Za vrijeme rata bila je revnosna uenica, a kasnije stroga uiteljica na tjeajevima za prvu pomo. Pa i sad, im je dola do zakljuka da je jo iva, odmah se poe struno pregledavati od glave do pete. Uboji i oguljena koa na nogama, a zatim, to je bilo jo gore, njezine su dragocjene najlonske arape visile u krpama. Poznavala je, dodue, jedan skriveni mali duan u kojem si mogao kupiti najlonske arape, ali ona besramna bagra ondje traila je etiri dolara za par. Osim toga je njezin ogrta od nerca bio poderan na desnom rukavu. To moram popraviti kod Mergenheimerovih, a sam bog zna koliki e mi imetak zaraunati za to, i sigurno e stari Mergen-heimer opet pokuati da mi brbljanjem nametne kep od hermelina za operu. Prava je sramota da je moj stari hermelin tako poutio, a bio je to lijep komad. Moda bismo mogli jo neto uiniti od moga inila--ovratnika, pomisli ona. Bilo joj je ugodno razmiljati o tome. inila je tako distingvirana, pomisli, a osim devedesetogodinje Mrs. Bensinger bila bih ja u San Francisku jedina ena s ogrlicom od inile. Poto ju je to sjeanje na inilu okrijepilo, ona nastavi s pregledom. Kvrga na sljepoici velika poput golubinjeg jajeta razjasnila joj je zato je boli glava. Dlanovi su je pekli, a u ranjenu se kou uvukao pijesak. Nokti su joj bili popucani i slomljeni. Kakva je to svinjarija, ljutito pomisli ona, potrajat e dva tjedna dok joj opet ne narastu. Jo uvijek je osjeala muninu u elucu, ali ono najgore je prolo i bila je gotovo sigurna da nee povraati. Dodue, jo uvijek je prilino teko udisala zrak. Moda je to bila kakva nategnuta tetiva, ali pod opipom je izgledalo nekako sumnjivo kao da su joj rebra slom* 35 ljena. Sto jo? Moda mali potres mozga? No, nadam se da nije ree Ann glasno i odluno. ok? Staklaste oi? Zimica? Tko? Ja? Smijeno! Ali, zaboga, kako sam samo dola u takvo stanje? Na tlu ispred nje irila se golema crna trokutasta sjena, a iza nje se u crnom nonom blijedilu ocrtavalo nekoliko vrba u tami, nepravilan tok jednog isuenog rijenog korita, trstika, a i trava. Uspjelo joj je da se okrene, ali je pri tom tiho zaja-dikovala jer su joj svaki mii i svaka kost tijela bili ukoeni. Razmiljajui neko vrijeme ustanovi da lei u sjeni masivnog stupa jednog mosta koji je strao iznad nje. Pokuala je pogledom obuhvatiti cio strmi obronak na ijem se podnoju nala, ali kraljenjaci na njezinu zatiljku joj otkazae slubu pa se je morala odrei te namjere. Nakon toga neuspjeha je neko vrijeme sjedila potpuno nepomino, ne smogavi hrabrosti za novu kretnju. Kako je "ovdje bilo samo tiho, strano tiho. Teko je bilo podnositi tu duboku tiinu koja je sve gutala. Nakon dugog vremena dopre kroz prostranu no do nje neki ugodni slabani zvuk. Je li to bila voda koja je tekla preko kamenih blokova? I tek joj u tom asu prodre do svijesti kako je sva isuena i edna. No ipak se jo nije usudila uspraviti pa je polako i oprezno poela puzati prema tihom klokotu: preko pijeska, preko velikih kamenova u rijenom koritu, koje je voda izbrusila te su bili okrugli, i kroz maglu to je visila iznad malog korita koje e za vrijeme kia nabujati u divlju rijeku. Rukama zahvati vode, ispere usta, ispljune pijesak, opere lice, ohladi izgrebane noge i porezotinu na lijevom obrazu. U depu ogrtaa pronae ist rupi pa ga namoi u hladnu vodu i pritisne ga na kvrgu na sljepooeici u kojoj je bilo jasno udaralo. Taj ju je hladni oblog malo razbistrio i ona se poe polako u mislima vraati u prolost da ustanovi to se s njom dogodilo. Danas bi morao biti utorak ili, dapae ve srijeda jer su malo prije ponoi proli kroz Retno. Slijedeeg ponedeljka uplovit e Charlesov vojni transporter u Boston. Bilo je prijeko potrebno da ne promai njegov dolazak, to je Mrs. Ambros tano znala, 36 ali zbog ega je bilo apsolutno potrebno da govori s Charlesom, tome se u tom asu i uz najbolju volju nije mogla dosjetiti. Pri svakom pokuaju da se tome dosjeti okretao bi joj se eludac.

Za sada se, dakle, odrekla da razmilja o tome, a kao nagrada javi se u njoj jasno, ali isprekidano sjeanje na vlak u kojem je putovlaa. Sve u svemu, bio je to odvratan vlak, dupkom pun bezobzirnih, neodgojenih ljudi koji su je gurali i gnjeli. Umalo to se nije uguila u sitnoj bijeloj kutiji za koju su drsko tvrdili da je postelja, pa je pola na platformu za razgledavanje, da bi udahnula malo svjeeg zraka i ondje je Joy postala drska. Mrs. Ambros uzdahnu, a u rebrima joj odgovori bolna jeka. Zaista, sve je tee ivjeti s Joy, pomisli ona, ali dunost mi je da se time pomirim. Dunost mi je da se zauzmem za to siromano nerazborito dijete iako se ona svim silama trudi da mi ivot uini nepodnoljivim. Ah, dragi boe, da je otac slutio kako e se sve razvijati, sigurno bi napisao drugu oporuku. On sigurno nije namjeravao da me ostavi posve samu na svijetu bez igdje iega. Zajedno s Joy natrpala sam si na glavu cijelu gomilu neugodnosti, a onih triavih etiri tisue dolara kamata to ih njezin novac snosi godinje, zaista su vrlo bijedna odteta za sve ono to moram trpjeti. Da, ali tu ne mogu nita pomoi, rezignirano pomisli Mrs. Ambros. Joy je privaga od kosti uz onaj komadi mesa to ga dobivam. No, kako je to bilo ondje na platformi? Joy je bila jo neugodni ja nego inae i mi smo se malo svaale, a zatim... Da, a zatim? Pokuavala je da se sjeti pri emu joj je bilo sve jae kucalo u sjepooicama, a bol u zatiljku se okrutno zabola u njezino tupo razmi-* ljanje: a onda mora da sam pala s vlaka. Ali to je jednostavno ludo, takve se stvari meni ne mogu dogoditi. Odjednom se rastrgnu koprena i ona vrlo otro i jasno razabere u mislima vrataca u reetkastoj ogradi koja su se ljuljala amo-tamo i zau njihov klik, klik, klik. Trgnu se i ispravi potpuno zaboravivi boli. O ne, ree sama sebi, tako mi boga, ne, nisam pala iz vlaka, Joy me izbacila, sad se sjeam njezinih oiju, u njima je sijalo umorstvo, umorstvo. Htjela me je udaviti, htjela crne je ubiti. Joy me je 37 htjela ubiti i ubila me. Umalo, umalo! Mene, koja sam je spasila iz zapaljene kue, mene, koja sam joj bila majka, i vie nego majka! Ponovo je ugledala Jovino lice tik uza svoje, bijesno u vatrenoj borbi. ula je njezino vrue i glasno disanje i osjetila kako joj se Jovine ruke zabadaju u rame i vrat. Za vrijeme jedne sekunde u kojoj kao da je sve osvijetlila munja, jo jednom je doivjela prepirku na platformi, a zatim iskopa viziju kao u kakvom projekcionom aparatu i poe se smijati. Najprije je to bilo hihotanje duboko u grlu, a zatim prevre, poraste i posta sve glasnije, dok nije prelo u grohotan smijeh, u divlji izljev koji je njezino ilavo tijelo sa svim njegovim bolima i ranama tresao kao kakav gr. Ali nije to tako jednostavno, ukloniti mene sa svijeta, o ne, gospoice Joy, nije to tako jednostavno. Sad mogu s tobom raditi to god hou, pa u dati da te proglase umobolnom i staviti te u kakvu bolnicu za neizljeive. Sada sam te se konano rijeila, tebe, a istodobno i Suzane i imat u Charlesa potpuno za sebe, konano! Jedna krhka stara dama oguljene koe, izderane haljine, ranjena, posve sama u prostranoj noi, a ipak posve puna osjeaja osvete: Ann Ambros koja je uvijek radila ono to je htjela i uzimala ono to bi poeljela. Ali taj je smijeh iscrpio njezinu snagu i njezin zanos splasnu, a ona osta oslabljena i puna sauea prema samoj sebi. Zato, veliki boe, zato se meni dogaaju takve stvari? Zato se to dogaa meni koja ne mogu nauditi ni muhi? Zato me moj vlastiti sin ne slua? Zato me Joy tako mrzi? Zato me ni iva dua stvarno ne voli? Ne, ak me ni Flori jan nije volio. Nije me ba onako pravo volio, onako kao to sam ja njega voljela. to sam to uinila da su svi protiv mene? Samo zato jer sam slaba i dobroduna! itav svoj ivot provela je saaljevajui sama sebe. To je bio njezin elemenat, njezina najua domovina, to je bila kolijevka u koju bi se zavukla kad neto nije bilo onako kako je ona htjela. Bilo je to kuite u kojem se mogla skupiti i postati posve sitna i blaga, vrlo mekana i njena, i potpuno neranjiva. 38

Nakon smijeha dooe suze, bogati blagi potok suza kojim je oplakivala svoje nemono bie puno ljubavi. Kao obino, gr plaa ostavio ju je olakanu i ugodno izmorenu. Glava joj je bila mnogo bistrija. elo je hladila mokrim rupiem. Sad se leima naslonila na neki veliki kamen i sklopi oi. Ah" ja ne smijem ovdje zaspati, opomene sama sebe, nabrajajui opasnosti koje joj prijete u slobodnoj prirodi: egrtue, pustinjski takori, golemi otrovni guteri, kojoti, prerijski vukovi, kradljivi Indijanci i skitnice sklone razbojstvima i otimaini. I s tim bi mislima zaspala da je ponovo nije pozvao onaj glas: Angelina! Angelina! Ah, dragi moj! Ne vidi li da sam umorna? promrmlja ona, ali glas nije poputao. Angelina, ovdje ne moe ostati. Radi se o ivotu i smrti. Dobro, dobro, ne mora vikati ma mene, ve idem, promrmlja ona. Prihvati se za veliki kamen i uzdigne trzaj ui se kao konj koji je pao na zaleenoj ulici. Tako se uspravila, najprije na ranjava koljena, a zatim pokua ispraviti lea i naposljetku, krajnjim naporom, stane na noge. Zatim pokua moe li kretati miui nogu za nogom: da, da ilo je. Teturajui, posrui, napola omamljena, ali ipak tvrdoglavo, vukla se neravnim tlom, dalje od mjesta svoje nerazjanjive nezgode. Zvat u vas Angelina rekao je Flori jan Ambros kad je prvi put ugledao Anu Ballard. Bila je tek petnaestogodinja uenica u neugodno kratkoj suknjici koja je otkrivala njezine tanke noge u crnim pamuinm arapama. Naprotiv, Maud, osamnaestogodinja djevojka kojoj je Ann za vidjela, bila je obuena u dugaku haljinu od voala ukraenu cvjetnim uzorkom i nosila visoku frizuru kakvu nose odrasle ene. Tako je stvar zapoela i da je Ann onog dana kad je prvi put srela Florijana bila starija, onda, tako bi kadto razmiljala, onda bi se sve odvijalo posve drukije. I prije toga su postojala ogledala, oduvijek su postojala. Upravo su je magino privlaila pa je 39 duge sate mogla buljiti u onaj ljupki lik koji je bila ona sama, u svoje lice, u svoj smijeak, u svoje ruke. Kretala se otmjeno kao velika dama, iskuavala razliite vrste smijeaka, sve same osmijehe odrasle ene. Potom bi obarala one kapke, a zatim bi opet irom otvarala svoje bistre smee oi d sama sebe nalazila jo jednom, siunu ali savrenu u ogledalu. Sve je to bilo kao u onim snovima u kojima lebdi uvijek kroz nova vrata i tako u beskraj... Ne smije toliko gledati u ogledala, to nije dobro, Annina mia grdila ju je talijanska dadilja Beatrice jer e jednom iz ogledala iskoiti djavo i uhvatiti te za perin. Neka samo iskoi, ja ga se ne bojim. Onoga dana kad je Florijan Ambros otputovao iz San Franciska ne ostavivi za nju ni jednu oprotajnu rije, izlemala je svog psia. Zahvatila ju je prava oluja povrijeenosti i razoaranosti pa je svoj bijes morala iskaliti i tako je poela tui psia. Moram ga kazniti, tog prljavog, prljavog, prljavog... Jo je premlad, ubogi malian rekla je Maud. Doi k meni, uboga, ivotinjice, doi... i Jolly otapka po glatkom podu i liznu Maudinu cipelu. Siromaak! Opet je legao na moju postelju. Ako ga ne izlupam, nikad nee nauiti kako treba da se vlada. To isto bismo mogli rei i za tebe, dobacila je Maud, a Ann bi je najradije odmah zadavila. ..." a to su moje dvije djevojke, predstavio ih je Mr. Ballard Florijanu Ambrosu onoga dana kad je mladog virtuoza doveo sa sobom u kuu u Clay Streetu. Doi ovamo, Maud, to je Florijan Ambros, ti ve zna, veliki Florijan Ambros. No, to u dobiti za to jer sam tako glasovitog ovjeka ispred nosa oteo starom mister Bensingeru i dovukao ga ovamo iz Palae bara da ga moje dame upoznaju.

 Ah, mister Ambros! viknula je Mrs. Ballard drui od uzbuenja. Maudini obrazi koji su ve po prirodi bili crveni postadoe jo crvenij i, a njezine se velike grube ruke stidljivo pokuae sakriti. Mr. Ambros se odmaknu od novog klavira u 40 ijem je udubljenju bio nemarno naslonjen, pokloni se i poljubi Maudinu ruku kao da je to najprirodnija stvar na svijetu. Bilo je to prvi poljubac na ruku kojemu je Ann prisustvovala izvan kakve kazaline predstave pa je taj prizor koji ju je zapanjio promatrala zauenih i gladnih oiju. Ali, molim, niste me jo pravilno predstavili ovoj drugoj mladoj dami rekao je Florijan Ambros nekim stranim, malo odvie preciznim engleskim jezikom oduzevi svoj smijeak Maudi i upravivi ga u Ann. Ah, ta mala? No, to je naa Annie. Nakloni se gospodinu, Annie rekla je Mrs. Ballard, a Ann bi je najradije udarila nogom u trbuh vrsto stisnut steznikom. Umjesto toga prui Ambrosu ruku velianstvenim pokretom koji je trebao da izbrie onaj dojam o zatraenom naklonu. Sreom imala je dovoljno prisutnosti duha da opere ruke prije nego to je trcala niza stepenice, a putem je jo brzo rasplela vrsto spletene djevojake pletenice, tako da joj je kosa kao sluajno padala u blagim uvojcima na ramena. Plava je kosa bila u San Francisku rijetka, a novine su stalno opominjale da sredstva za bojenje kose mogu izazvati paralizu mozga. Samo se nekoliko dama iz polusvijeta izvrgavalo zbog svoga zvanja tom riziku pa su kosu bojadisale kanom, a u oi kapale beladonu. Drago mi je to sam vas upoznala, mister Ambros rekla je Ann, a pritom su posve sluajno tisue iskrica jedne sunane zrake koja je koso prodrta kroz prozor obasjale njezinu kosu. Florijan Ambros je ispitivakim pogledom promotrio njezin lik pred sobom. Annie? upita kao da oslukuje taj tupi zvuk. Ne, to nije pravo ime za tebe. Zvat u te Angelina, ako doputa. Nije poljubio njezinu ispruenu ruku, ali ju je uzeo i zadrao u svojoj, a zatim poloio i svoju drugu ruku kretnjom spontane srdanosti na njezinu. Zna, to znai anelak ree. Ann ga je pogledala kroz svoje zlatne trepavice. Najljepa hvala, mister Ambros rekla je skromno i ponosno. Ali i ja znam malo talijanski. Nauila je od^ svoje dadilje dobaci Mr. Ballard odmekale izdaleka. 41 Dogodilo se to upravo u trenutku kad su njegove ruke obuhvatile njezinu ruku. Bilo je to posve slino situaciji kad je Miss Fishbein u toku poduke na satu fizike naredila itavom razredu da stane u lanac, a zatim kroz spojene ruke poslala udarac elektrine struje. Novi je osjeaj proao kroz Annio tijelo i ona ga outi posvuda: u hrptenjai kao jezu, na zatiljku kao hladnou, na licu kao vruinu, a u koljenima kao teinu. Mr. Ambrosovi prsti bili su dugaki i snani i inilo se da svaki od njih ima svoj posebni ivot i da emitiraju zrake osobite snage. Nije se usuivala da ih pogleda, no ipak opazi da su mu prsti na starom pijaninu bake Ballard, da su poutjeli od nikotina i da se s njih uzdie njean miris po cigaretama. Jo uvijek ju je vrsto drao za ruku. Kanio ju je zvati Angelina. Taj se prvi susret dogodio u biblioteci iji su zidovi bili u drvetu, a koja je, otkako je obitelj nedavno nabavila klavir, bila prekrtena u sobu za glazbu. Na stropu su plesali anelii, makartovske kite cvijea stajale su u golemim kineskim vazama u svakom kutu, a u ormaru za knjige stajalo je raskono izdanje sveukupnih djela Williama Shakespearea i kuno blago znanja i zabave" u dvanaest svezaka. Unato obrazovanju i kulturi koje se moralo zapaziti u toj prostoriji mogla je Angelina primijetiti da se majka ljuti to je otac tako jednostavno dovukao toga glasovitog gosta bez opomene i bez priprema, umjesto da joj prui priliku da pozove nekoliko svojih prijateljica i sve svoje drutvene suparnice, te da u velikom salonu odri primanje. Ali otac nije mario za takve profinjenosti koje je nazivao; koje-tarijama pa se jednostavno ravnao prema svojim momentanim idejama. Ali. premda je otac roen samo kao sin jednog kopaa zlata i odrastao

u njihovim logoru, bez mnogo kolske naobrazbe, njega je volio i potovao cio grad jer niti je tajio svoje skromno podrijeklo, nitif se njime hvalisao kao to su to inili brojni drugi poslovni ljudi. Jednom rijeju, otac je bio pravi gospodin: otac je bio dobroduan, otac je bio dareljiv, otac je bio, sve u svemu, divan. Ann se silno ponosila ocem. Prava teta da se opteretio takvom svadijivom Ksantipom kao to je bila Mrs. Ballard, koja e ga sad grditi jer ju je doveo 42 u nepriliku, premda se posve jasno moglo vidjeti kako se silno raduje to je za nju upecao toga glasovitog ovjeka. O buduem koncertu Florijana Ambrosa govorio je cio grad; za to se pobrinuo ve i njegov impresario. Njegovo se ime moglo posvuda proitati: na plakatima, u intervjuima i spretno ubaenim anegdotama, ispod portretnih skica u novinama i u citatima iz kritika glavnih gradova Evrope i Amerike. Osim toga publika je kao opipljivi dokaz njegove slave doznala da je za svaki koncert dobivao najmanje tisuu dolara, a nerijetko ak i dvije tisue. Vidjela sam vau sliku u novinama i proitala svaku rije koju su o vama pisali ree Ann kojoj je upravo ponestalo daha. Iz popularnog asopisa Ladies Home Journal" doznala je da je laskanje najkrai put do srca jednog mukarca. Kako se inilo, ovjek nije nikad mogao previe laskati, pa ga je prema tome Ann sad pogledala neskrivenim oboavanjem pri emu je slobodnu ruku pritisla na svoje, na alost, jo malo razvijene grudi kao da e se zaas onesvijestiti. Mr. Ballard se u sebi nasmije pokuaju njegove kerkice da igra veliku damu, ali Mrs. Ballard nabere elo, jer je smatrala da se djeca ne smiju mijeati u razgovor. Radije donesi svoj spomenar: mala sabire, naime, autograme. Ima ve potpis predsjednika Clevelanda i majora Sutra i glumice May Irwin i iji sve jo, Annie? Sigurna sam da e ti mister Ambros zapisati neto u njega, ako ga lijepo zamoli za to. Bit e mi osobita ast da se naem u tako probranom drutvu odgovorio je Ambros, a Ann je ogoreno naslutila da se on zapravo svima izru-gava. Ve odavno sam prestala sabirati autograme naglo e ona to je smijena stvar, zar ne, mister Ambros? Mislim da to moe da bude posve zgodno za mlade iparice, ali ... Eto, tako se dogodi da Ann najednom odbaci kratku suknju, pamune arape i sve ono to je spadalo k tome i mlada ena do koje je dozrela dok je on njezinu ruku drao u svojoj, zagleda mu se duboko u oi i izazovno ree: Bilo 43 bi neto posve drugo da mi napiefce pismo. Voljela bih dobiti od vas pravo pismo! Da? A ako ti zaista poaljem pismo, hoe li mi odgovoriti? upita on i izvadi svoju zlatnu dozu za cigarete. Puite li, missis Ballard? Miss Maud? Zaboga, to vam pada na um? A moja ki, na to ne smijete ni pomisliti! A zato ne? Moja majka neprekidno pui, a k tome jo i cigare. Bojim se da sam, na alost, naslijedio sve majane pogreke ali ni jednu od njezinih vrlina. Sad se i Maud umijeala u razgovor: I ja sam vidjela vau sliku u novinama pa mi se ini da je bila vrlo loa: vi posve drukije izgledate ree ona. Ali Maud. kako moe neto takvo rei! viknu Mrs. Ballard korei je. Maud uuti i prepusti Mrs. Ballard rije. Radujem se samo da je mi-ster Ballard na vrijeme nabavio karte za koncert, jer karata ve dva tjedna nema. Sve je rasprodano! Da, no nadam se da vam moj program nee biti previe dosadan, to je malo teko probavljiva hrana ree Ambros nagonski pogledavi veliki klavir pokriven panjolskim alom s resama, na kojem se nalazio mali mramorni Amor koji je nekamo nianio strelicom. Pretjerano ukraen intarzijama od sedefa, taj je instrument nekako podsjeao na bogatu, neukusno odjevenu udovicu. Bio je to vrlo skupi koncertni klavir i na njemu se posve jasno vidjelo da ga nitko ne upotrebljava.

 Ah, ne govorite tako, mister Ambros, va e nam se program sigurno svidjeti, osobito sada kad smo vas osobno upoznale ustvrdi Mrs. Ballard uvijek spremna da konferenciju odri jeftinim banalnostima. Ali Ambros je nije uo, jer je u duhu jo uvijek bio zabavljen svojim programom. Moj impresario Lombardi me je opomenuo da ne sviram Beethovenov koncert. On tvrdi da San Francisko nije nauen na ozbiljnu glazbu, ali to onda, zaboga, od mene oekuju? Banalnosti i ki? Paganinija, Sa-rasatu, Vieuxtempsa. Takve stvari sviram vrlo loe, pa ne mogu biti na usluzi signor Lombardiju. Sviram Bacha, Mozarta, Beethovena, ili uope ne sviram. 44 Volim Beethovenov koncert neoekivano ree Maud nikada ga se ne mogu dovoljno nasluati. Molila sam naega ser Hevmana, to je stari uitelj guslanja kod kojega jedna od mojih prijateljica uzima satove, da sve dotle svira taj koncert dok ga nisam uspjela djelomino upamtiti. U drugom stavku ima jedna melodija koja prolazi upravo itavim tijelom. Da. Zar ne, miss Maud? upita Ambros pokuavi da ga to zanima, ali Maud ponovo zapadne u bojaljivu utnju pa nije uspio iz nje izvui vie ni rijei. Naa je Maud vrlo muzikalna izjavila je Mrs. Ballard nju smo od njezine sedme godine dali pouavati u klaviru. Ne bi li mister Ambrosu neto odsvirala, Maud? O, nemojte se nipoto truditi naglo je rekao Ambros. A Angelina? Je li i ona muzikalna? upita je Ambros uzdigavi lijevu obrvu u arogantnom i podrugljivom pokretu. Zao mi je, mister Ambros, ali ja nisam dresirani majmuni. Ne umijem pokazivati nikakve zabavne trikove, ali glazbu vrlo rado sluam. Izvrsno. Za vrijeme koncerta sam u sebi rei: Miss Maud voli Beethovena, a mala Angelina ga rado slua" i potrudit u se koliko god mogu da se svidim objema mladim damama. Zapravo nismo namjeravali povesti Anme na koncert, jer se dijete vrlo lako uzbuuje rekao je otac. Na doktor, Bryant, eli da je najkasnije u devet sati u postelji. Malo je njena i osjetljiva, naa mala, zar ne, Annie? Ne, zaista je nismo htjeli povesti na koncert. Na oi joj navrijee vrue suze ali ona ih uhvati trepavicama. I dalje se smijeila svojim najhrabrijim i najdirljivijim smijekom. Bilo je upravo neizbie-ivo da Mrs. Ambros to opazi i ponovo je uhvati za ruku. Nije prihvatio Maudinu ruku premda se ona toliko razmetala svojim Beethovenom, ve Angeli-ninu. Mister Ballard, a i vi, milostiva gospoo, ako vas sad vrlo lijepo zamolim, sigurno ete ovaj puta uiniti iznimku, zar ne? Ja u bolje, mnogo bolje svirati budem li znao da je mala Angelina u dvorani usrdno zamoli on. 45 Bilo je to tako jasno ljubavno oitovanje da se samo jedan zaista fini gospodin mogao usuditi da ga u prisutnosti roditelja uini jednoj mladoj dami nije li tako? Dakako da je Annie time uspjela da je povedu na koncert. Pobijedila je sve protivljenje Mrs. Bal-lard, laskanjem izmamila od Maud njezinu prologodinju haljinu s rievima od ruiastog tafta, nagovorila miss Adams, staru kunu velju, da je preradi za nju i da prugastim organdijem dopuni one oblike koji su joj sprijeda nedostajali. Oca je naposljetku osvojila oduevljenjem koje ga je obu-zelo kad je svoju malu ker prvi puta ugledao u dugakoj haljini. Od trenutka kad je obitelj ula u kazalite Ti-voli, bila je Angelina sigurna da su se svi pogledi uperili u nju i da se um glasova i sve aptanje odnose na njezinu slavnu ljupkost. Upravo ju je hvatala omaglica od uzbuenja. Mala kitica rua u njezinoj kosi neprekidno je podrhtavala, dok joj je lice gorjelo, a ruke u bijelim glaziranim rukavicama postajale sve hladnije i hladnije. Od glazbe nije mnogo ula jer je previe bila zabavljena time da pokae kako je duboko utonula u sluanje. Pa ipak je bilo trenutaka u kojima se inilo kao da prsti Florijana Am-brosa ne sviraju na njegovoj violini ve na strunama koje su vibrirale u njoj.

Nije shvatila ni te veeri ni mnogo godina kasnije, da je ljubomorna na njegovu violinu. Taj se instrument, koji je pjevao, sa svojim izboinama, vitkim strukom i finim dugakim vratom, pretvarao u enu, u suparnicu, On ga je pomilovao, poloio ga na mekani jastuk na ramenu i uho okrenuo prema njemu kao da oslukuje neke slatke tajne. Kako mu je posvetio itavu svoju panju, kako ga je njeno gladio pa ak i onda kad ne bi svirao na njemu, ve je putao da ona otrcana stara kreatura za klavirom sama klepee po njemu! Sve je to u Angelini izazivalo silnu elju da bude na mjestu toga glupog komadia drveta. Neprekidno je ekala na to da e je stari Ambros opaziti i znakom joj pokazati da ju je prepoznao. Parket, trei red, sredina, jedan pogled, jedan smijeak, bilo to, to bi za itav svijet vidljivo istaklo iznad mnotva. Ali Florijan Ambros je na koncert-nom podijumu bio neto sasvim drugo od onog elegantnog mladia koji se u improviziranom posjetu pojavio u njihovoj sobi za glazbu. U hladnom odrazu svjetiljki na pozornici njegovo se lice pretvorilo u blijedu, tvrdo rezanu masku, s crnim rupama umjesto oiju, a on se sam pretvorio u potpuno stranog ovjeka, u mjeseara koji se nekako nedokuivo odvojio i arko zadubio u se. Tek kad ga je pljesak obasuo kao kakav uljudni prolom oblaka, inilo se da raste i da se sjea svojih kraljevskih manira pa se poeo klanjati, uzdigavi lijevu obrvu i smijeiti se sluaocima kao da je upravo ispripo vi jedio neku* dobru alu. Ann je skoila sa svoga sjedala, poela pljeskati i domahivati da privue njegovu pozornost, ali Mrs. Ballard je brzo povue natrag na sjedalo, a Maud razdraeno promrmlja: Zaboga, ne vladaj se kao kolsko derite. Mr. Ballard, veoma elegantan u fraku, s briljantinom na kosi i brkovima, poloi ruku na rame svoje kerkice da je umiri. No, no, to je, Annie? Dijete dre itavim tijelom, majko. Znala sam da e to biti previe za nju. Ne bih se zaudila kad bi sutra opet imala groznicu! ree Mrs. Ballard. Pst! opomenu Maud roditelje kad je Ambros stupio na elo pozornice da neto objavi. S vaim dobrostivim doputenjem, svirat u sad za vas Bachov Air na G ici". Za vas rekao je i njegov je pogled odjednom pogodio trei red, sredinu, kao da je posve sam s Angelinom i kao da mu u itavom dupko punom kazalitu nije vie ni do koga stalo. I dok je ort svirao, ona je napredovala golemim koracima: ve je bila udata za njega pa su zajedno putovali u New York, London, Pariz i Rim, a ve je um jela brbljati francuski kao roena francuska ljepotica, u Bucking-hamovoj palai predstavljena je britanskom kraljevskom paru, i graciozno je, ali dostojanstveno odbila neprikladne ljubavne ponude princa od Walesa. Bila je odjevena u vjenanu haljinu od pravih alanson-skih ipki s povlakom dugom dva metra i senzacionalnom ogrlicom od bisera, a gdje god bi se pojavili,. 46 4? ljudi bi aptali za njima: Vidi, to je ona, to je ona divna mladenka koju je Florijan Ambros doveo iz Amerike... Meutim, Ambros je zavrio svoj dodatak a publika ustade sa sjedala i nagura se prema naprijed moljakajui za sve nove i nove dodatke. Taj je grad imao golem apetit i nije mnogo birao, a imao je i sjajnu probavu. Ljudi su jeli veere od etrnaest jela, pili goleme koliine ampanjca, uivali u ljepotama jata lako pristupanih ena krupnih grudi ju i irokih bedara, i divili se umjetnosti u obliku nebrojenih polugolih mramornih kipova i bronanih figura. U tom je gradu punom ivotne radosti vladalo pjenuavo preobilje svega i svaega. Grad je itao knjige, to deblje to bolje, pa je svoje netom podignute knjinice, koje su se sjale kao ispod ekia, punio kilometrima klasine, svjetovne i religiozne literature. Grad je oboavao kazalite u svim njegovim oblicima, od najniega varijetea pa do Hamleta" i Tristana". Grad je gladno i zahvalno gutao glazbu, posve jednako i vojniki mar i Beethovenov koncert kojega je svirao Florian Ambros. Ali San Francisko je uvijek u punoj svojoj toplini i neduoosti stavljao umjetnika iznad umjetnosti, glumca iznad drame, a virtuoza iznad

glazbe koju je interpretirao: osobu iznad djela. Ambrosov je program stvarno bio preteak za ukus te publike, a ono moljakanje za dodatke bilo je zapravo moljakanje djece koja nisu htjela da ustanu od stola, a da ne dobiju svoju porciju slatkih laganih kolaa. Doi sada, makice moja, odvest u te u koiju dok majka i Maud odu u umjetnikovu sobu. Beatrice ve eka na tebe rekao je otac dodirnuvi Angelinino rame i podiui njen veernji kep. Annin pehar bio je vrhom pun i umalo to se nije prelio*od ushienja, ali sad se najednom sve pretvorilo u u i ocat. Ona je, dodue, itavo vrijeme znala da su njezini roditelji, a to se jo tee moglo podnijeti, da je i Maud bila pozvana na primanje koje su gospodin i gospoa Bensinger priredili u ast Florijana Ambrosa, ali joj nije palo ni na pamet da je oni namjeravaju smjesta i tako brutalno poslati kui. Ako se ne bude Mr. Ambros mogla pokazati u svojoj dugakog haljini, onda je itava veer bila bez ikakva smisla. Sam bog zn:a kakve je vrto48 glave nade njezinih petnaest godina povezalo uz tu haljinu u kojoj e je on vidjeti tako ljupku, tako odraslu, tako od glave do pete pravu pravcatu mladu damu sve do ukavog trufrua njezinih svilenih podsuknji. A sad to razoaranje koje ju je upravo smrvilo, to nepodnoljivo ponienje! Ali, ali, oe, ta to je nemogue, moram se bar zahvaliti mister Am-brosu, pomislit e da ga zanemarujem ako ne doem u umjetniku sobu rekla je napevi svu snagu da se svlada. Ah, kojeta, gluposti! Mister Ambros i ne zna da ivi, on mora misliti na posve druge stvari. Sigurna sam da mister Ambrosu uope ne bi bilo pravo kad bi svi ljudi dovukli sa sobom u umjetniku sobu svoju djeurliju ree Mrs. Ballard bez ikakva osjeaja i razdraeno kao uvijek. Ann zahvati zrak kao da je nad njom netko neoekivano otvorio ledeni tu, ukoi se od glave do pete i sva se skupi u prkosnom oaju. Odakle tako sigurno zna da me mister Ambros ne oekuje? prigueno upita. Ah, boe, to me tu gnjavi? Ve prije dva sata morala si biti u postelji. Odvedi je u kola, tata, prije nego to nam ovdje napravi jednu od svojih scena. Dokle god joj je sezalo pamenje, Ann Ballard nije prema majci osjeala nita osim antipatije: prema njezinu stezniku koji je pucketao prema riinom puderu na njezinu tupu sjajnu nosu, njezinim mani-rima, njezinoj prodrljivosti i itavom njezinom grubom, netaktinom i nenaobraenom biu. Kao malo dijete esto je sanjarila o tome da je ona na-hoe koje je netko ostavio na pragu Ballardove kue, pa e se jednoga dana pokazati da je ona zapravo dijete mnogo finijeg i vieg porijekla, na primjer dijete jedne od prvih obitelji u gradu. Ballardovi su, dodue, bili ugledni i imuni ljudi (u bankovnim i trgovakim krugovima se govorilo da je Charlev Ballard posve sigurno ve skupio svoj prvi milijun), ali nipoto nisu spadali' u drutvenu elitu. Ann je smatrala da je za to odgovorna njezina majka koja se oito nije mogla osloboditi od one osrednjosti iz koje ju je izvukao Mr. Ballard. Unato svim njezinim naporima da dostigne Bensingerove ostajala je 4 uvajte se srna 49 Mrs. Ballard, roena Smith, u beznadnoj drugoste-penosti. Boja lica bila joj je previe zdrava, govorila je previe glasno, frizura joj je bila previe ulickana, a manire uvijek previe namjetene, jelovnici na njezinim veerama preobilni, a njezina dobrotvornost malo prevelika. Unato bogatog ivota, ipak bogatstvo u San Francisku nije samo po sebi mnogo znailo. Svi su i predobro znali da se s malo preduzet-nosti moe preko noi zaraditi imetak, a isto tako i izgubiti. Da, dobra stara obitelj (a to je znailo obitelj koja se prije najmanje dvadeset godina na-iselila na pjeanim breuljcima), to bi bilo neto drugo! Ili si pripadao takvoj obitelji ili nisi i to se nije moglo izmijeniti. Te veeri, nakon dugih godina uljudnih pokuaja pribliavanja i jo uljudnijeg odbijanja, prvi se puta dogodilo da su Ballardovi bili pozvani u ekskluzivnu izdvojenost Bensingerove kue.

 Samo zato si pozvana, jer si se uhvatila za frak mister Ambrosa, a sada mi ne doputa da poem k njemu da mu se zahvalim zajeca Ann. Ann je esto zapadala u greviti pla. To je bilo u vezi s njenom njenou, slabanou i slabokrv-nou i svi su se lanovi obitelji toga bojali. Nije to bilo nita glasno, nisu to bili izljevi bijesa, samo bistre nijeme struje suza koje su joj se slijevale niz lice i nisu se mogle zaustaviti, koliko god to ona pokuavala. Mr. Ballard ju je, dakle naglo, blago i to neupadljivi je odveo u predvorje. Saberi se, Annie, ta stvar nije toliko vana, zar ne? Morala bi se zapravo radovati i samo zbog ovog jer si jo premlada za takve stvari. A poznajem mnotvo ljudi koji bi platili cio milijun kad bi jo jednom mogli imati petnaest godina. I tako su stigli u foaje gdje ih je ekala Beatrice, raupana, irokih kukova i tamne puti, otrcana u svom starom crnom rupcu, da odvede Annie kui. ekala ju je onako kao to ju je ekala itav Annin ivot, nakon kole, nakon plesnog sata, nakon posjeta babi Ballard u Belvedereu, nakon vesele guve pri slavljenju djejih roendana. I ujte, Beatrice, misis Ballard kae da djetetu date au toplog mlijeka prije nego to poe u postelju. Ne, kola ne trebamo, mi emo se s mister Ambrosom odvesti Bensingero50 vima. Dakle, laku no, malo moje zlato rekao je otac. Zajedno k njime otiao je i topli osjeaj Migurnosti, pa nije ostalo nita osim malo mirisa po briljantinu Moraft malo podii suknju kao dama, piccolin.-i opnincnc jo Beatrice, ali ne previsoko. i)nni i ni da im se malo vide podsuknje, ali ti' ti".i..iv:";i to ona se kao kakav crna jastuk uui * u Ann i guve probijajui joj put prema i.-I i,-u, Vuni i |led kazalita Tivoli puhao je i zvidao |..il.i, burni, proljetni vjetar kao to esto pue u J..HI Krancisku. Vlane krpice magle pljeskale su o u lune svjetiljke, s konja se dizala para, a kola su .ijala od vlage. Unato loem vremenu uobiajeno je mnotvo besposliara i gledalaca zakravalo Eddy Street: ulini derani svake dobi, siromane ene zao-tfrnute rupcima koje su dole da bulje u bogate dame u elegantnim toaletama, nekoliko mladih gizdelina koji su se nadali da e uspjeti da ugledaju podsuknje i lijepe glenjeve. Tu je bio i prosjak Gympi sa svojim badrljicama nogu i prodavaica cvijea Rosaria s burnom prolou, teka tri stotine funti. Uobiajeni postotak pijanih ljudi pretvarao je to mnotvo u veselo demokratsko bratstvo u kojemu su se radnike kape i svileni cilinderd vrlo dobro slagali. Iz luke je vjetar donio mornare i luke radnike s njihovim djevojkama pa su ondje zastali, na trenutak radoznalo buljei u mnotvo. Tu su bili i ulini prodavci novina, gladni kao ptice grabljivice, tu je bilo Iraca, Talijana, Meksikanaca, idova, Kineza, Japanaca i razliitih tamnoputih individua neodreenog podrijetla, sve otpaci toga velikog lukog grada. Tu je bdio i nekoliko nalienih gospoica spremnih da prave drutvo osamljenim ljubiteljima glazbe koji bi moda mogli poeljeti da nakon koncerta daju maha svojim osjeajima. Bio je to buni, veseli i grubi prosjek grada, skupina koju su jedni druge gurali, zvidali, alili se i smijali, dobre volje, jednostavni i dobroduni, usred toga okrutnog vremena. Ann se prvi put nala tako kasno na ulici, jer joj je sve do te veeri bilo doputeno samo da pohaa popodnevne predstave pa ju je malo zaplaila dreka 51 i jednostavnost te svjetine, ali ipak je i to spadalo meu one nove i opojne stvari koje je doivljavala otkako ju je Florijan Ambros nazvao Angelinom... Uto se dovezoe Ballardova kola. Na kozliu je sjedio stari O'Shaughaiessv, a Beatrice rairi ruke u crnom rupcu kao netopirova krila i gurne Ann u tamnu koiju. Dok su se vozili neravnom kaldrmom i zaokretali u sve tie i praznije ulice, sve dalje i dalje od Mr. Ambrosa, Annino srce umalo to nije puklo. Stisnula se uz Beatrice i udisala poznati vonj starog crnog vunenog rupca kao to mlada makica udie poznati topli miris majina krzna. Bio je to jo

uvijek onaj dsti vuneni rubac u kome je Beatrice pred vie od petnaest godina stigla u Ballardovu kuu. Ann je poznavala svaku pojedinost Beatricine biografije jer je Beatrice smatrala svojom dunou da dijete uputi u neke zabranjene stvari o kojima se nije govorilo, ali su se neprekidno odigravale meu odraslima. Tako je Ann doznala da je Beatricu upropastio" neki mladi ribar s brodogradilita, da ju je prevario i napustio i ostavio ma cjedilu sa svom njezinom nesreom. To je bila najstarija, uvijek jednaka balada: ali premda je sve bilo veoma tuno, ipak je zvualo kao da je Beatrici pruilo mnogo radosti. Kad bi pripovijedala o Aureliju, sunce bi uvijek sjalo, na breuljcima bi cvale divlje perunike i svake bi veeri svijetlio pun mjesec. Zar nikad nije bilo magle u San Francisku kad si ti bila mlada, Beatrice? Nije li bilo prehladno da se poe u perivoj i legne na travu? Ali Beatrice nije to nipoto htjela priznati. No, no, no, uvijek sja sunce, piccolina mia; dobro se sjeam, ili sam moda zaboravila na loe vrijeme. Kad mi je bilo hladno, Aurelio bi mi gladio ruke, skinuo mi cipele, gladio mi noge i vrsto me zagrlio, vrlo vrsto, ali na kraju je pobjegao i oenio se nekom enskom u Sacramentu. Ona ima malu gostionicu koju je nazvala Margaritina spilja", ona je iz Aurelija napravila konobara a Beatrice je ostala s malim Benedettom... Mali je Benedetto nakon nekoliko dana umro i Beatrice se svom teinom svoje neiskoritene ljubavi bacila na Anninu, dojila je i mazila i odgojila. (Jed52 nostavno nismo imali srca da je otpustimo kad je Annie pola u kolu", esto bi tumaila Mrs. Ballard; a takva vjerna privre<n<xst izmeu gospodarice i sluavke znaila je otmjenost.) Beatrice je prala Annino lice mlijekom, a njezinu plavu kosu ajem od kamilice i boraksom, uljeni je mazala njezine djeje ruice i njegovala njezinu ljepotu za onu daleku budunost kad e njezina bambina poi u drutvo. Mazila ju je na sve mogue naiiK* i u svemu joj poputala, pa je dolo do stalne nklivene borbe izmeu onih sila koje su htjele odgojiti Ann Ballard i Beatrice koja ju je umjela samo voljeti. Magla je postala tako gusta da nisu mogli vidjeti nita osim idue uline svjetiljke. inilo se kao da se kola jedva pokreu s mjesta kad su konji rt apeli svu snagu da se uspnu uz breuljak prema California Streetu. Ann je sve glasnije dahtala. Premda bi vie voljela zaplakati, ipak se dahtanje nije pretvorilo u prave jecaje. Grlo joj je bilo puno pijeska, a oi su joj ostale suhe. to e rei mister Ambros kad te vidi u tvojoj finoj dugakoj haljini? Okladila bih se da e rei: Angelina je najljepa mlada dama u San Francisku"! Ah, zavei! Ako kae ma samo jo jedinu rije, poet u da viem. Da nije takav traljavac uope bi odbio da bez mene poe Bensingerovima. Nije ti, dakle, vie nita stalo do mister Ambrosa? Ne trpim ga vie! odvrati Ann drui kao izmlaeni konj. Beatrice je privue blie u svoj topli crni rubac, ali njoj odjednom postane nepodnoljiv zadah toga starog rupca: ulje, drveni ugljen, dim, luk, riba i Beatricino toplo teko tijelo. to je, to je, piccolina mia? upita Beatrice alarmirana tihim glasom koji je prodro iz Anninog zgrenog grla. Mislim da mi je vrlo zlo, Bea, osjeam kako mi se sve die. eludac me tako boli, oh, sad moram povraati, neka O'Shaughnessv zaustavi kola, brzo! I to je bio svretak velike veeri za vrijeme koje je Ann Ballard nosila svoju prvu dugaku haljinu i prvi put ula Florijana Ambrosa kako svira ina koncertu. 53 Na opi zahtjev araniran je drugi koncert i u toku iduih dana predstavljao je Florijan Ambros glavnu temu gradskih razgovora, sredite svih govorkanja na ajevima elegantnih dama, predmet ozbiljnog potovanja kod gospode u barovima i piva-nama, na takozvanoj koktel-ruti. Meu umjetnicima i boemima dolo je do dubokih ezoterinih raspravljanja o

njemu a u oduevljenim kritikama usporeivali su ga sa Francom Ondriekom i Eugenom Ysayem koji su bili moda prolih godina. Samo je jedan mrzovoljni kritiar napisao da je Ambrosovo shvaanje moda malo suho i da kvaliteta njegova tona ne zadovoljava. Da je Ann bila mukarac otila bi ravno u urednitvo u Montgomerv Street pa bi tom idiotu bacila rukavice u lice ili bi ga ak povukla za njegov dugaki neprijazni nos, a zatim bi ga ubila u dvoboju. U to je vrijeme obitelj Ballard veselo jedrila u struji popularnosti svoga novog prijatelja. Onih pet dana izmeu oba koncerta bili su neprekidna sveanost,- gotovo neto jo bolje od prologodinje svjetske izlobe. Sa svih su strana stizali pozivi, a u orijakoj blagovaonici Ballardovih odrana je obilna gozba, puna fazana: naslikanih fazana u mrtvoj prirodi i peenih fazana na tekim srebrnim zdjelama, veera na koju je doao cio svijet; to jest cio svijet izuzevi obitelji Bensinger koja se ispriala time da je starog Mr. Bensingera, na alost, zahvatio jedan od njegovih napadaja astme. Florijanu Ambrosu pokazane su sve znamenitosti San Franciska: Golden Gate perivoj, Cliff House, Presidio i hridina s tuljanima; kadto bi Mrs. Ballard pratila mlade ljude a nekoliko je puta pustila obje kerke da se izvezu s gostom, pri emu je samo Beatrice vrila dunost gardedame, a O'Shaughnessv tjelesne strae. Nakon svojih uredovnih sati obino bi Mr. Ballard preuzeo gosta i pratio ga kroz muevnije lokale, klubove, barove, restorane, pokazivao mu opasnosti kineske etvrti, uliice, pelunke, javne kue i sve ga dublje i dublje uvodio u, po cijeilm svijetu poznato, nalije toga grada. Igranice i pu-ionice opija, bijedne prostitutske etvrti Morton Streeta, otrcana tri bloka kua sa svojim jarko osvijetljenim prljavim zabavitima od kojih se sastojala 54 zloglasna Barbarv Coast; sve su mu to pokazali, neobino se ponosei time to San Francisko uiva glas najizopaenijeg grada svijeta. Pravo udo primijetio je Mr. Ambros oti-rui s oiju pijesak kojega mu je onamo neprekidno nanosio vjetar. To je mjesto zaista vrijedno uenja, pogotovo ako uzmemo u obzir da cio taj grad nije ni toliko star kao moja majka! Neboderi! iana eljeznica! Elektrine lune svjetiljke! Usporedimo moj Be s time, eno ga tamo otkako su ga Rimljani osnovali, otprilike prije osamnaest stotina godina, ali ima li Be jedan jedini neboder? Nipoto. S druge strane, a vi mi morate oprostiti ako se time malo hvaiiem, toranj nae Stjepanove crkve isto je tako visok a moda i malo vii od vaeg Call Buildinga. Podigli su ga graditelji trinaestog i etrnaestog stoljea, kamen na kamen, vlastitim rukama i nadahnuti svojom jednostavnom vjerom ... Nikad nisi znao ne ali li se on, pa se u Angelini kadto javljala sumnja da nita ne shvaa ozbiljno osim svoje svirke na violini. Oprostite da sam tako dosadan viknuo je jednom ali sad me vie nemojte dovoditi u napast, dosta je toga dolce far niente! Ispruio je ruke i zgrio prste pa ih stao promatrati, otro i nepovjerljivo mrtei elo. Zar su se moda usudili da dru? Ne, nisu se to usuivali i on duboko i olakano odahnu. Zatim se povukao posve u sebe, odbijao da pije bilo kakvo estoko pie ali je neprekidno puio gorke eigpatske cigarete iz svoje upadljive zlatne doze koju mu je, kako su td Ballardovi ustanovili, poklonio neki nadvojvoda. inilo se da u tom intervalu izmeu oba koncerta uope ne moe mirno sjediti. Zabacivi ramena i skrstivi ruke na leima hodao je gore-dolje ispred Ballardovih dama koje su ga uljudno sluale, i pokuavao im rastumaiti: Treba se koncentrirati!! Raditi! Vjebati, vjebati, vjebati! Disciplina, znate li, Miss Maud, to znai disciplina za nas muziare? Au fond svi smo mi cirkusanti, plesai na uetu, umjetnici na trapezu, uvijek u opasnosti, tamo gore ispod samog vrha cirkuskog atora. Gospode, kako je to opasno zvanje, sviranje na violini, kako je to 55

tanko mlohavo ue, ta mrvica uspjeha na kojemu pleu ljudi kao to smo mi! Pogrijeimo li u zahvatu prstima neemo, dodue, slomiti vrat, ali, tako mi boga, volio bih da slomim vrat nego da pokvarim Beethovenov koncert. To sigurno shvaate, Miss Maud, zar ne? Na to Maud, promatrajui ga svojim pospanim, krupnim, kravljim oima ustvrdi da ona to dobro shvaa. Kad se potuio na smetnje i buku u Palae hotelu* pozva ga otac da vjeba u njihovoj sobi za glazbu a on je ivo i zahvalno prihvatio to utoite koje se guilo u barunu. Premda je Mr. Ballard glasno izjavljivao da je nemuzikalan kao kakva kanalska cijev, ipak je u njemu ivjela skrivena, duboko ukorijenjena i stidljiva ljubav prema glazbi, vjerojatno naslijee njegovih njemakih predaka. Tako su s klavira skinuli panjolski al, mramorni Amor i sve ostale triarije, i pozvali su ugaaa klavira da uredi instrument. Tano u devet sati svakog jutra pojavio bi se Flori jan Ambros sa svojom kutijom za violinu i uuljao se u sobu za glazbu to god je nezapaenije mogao. U stopu ga je, kao tiha sjena, slijedila njegova pratilica na klaviru, neka malena postarija neupadljiva kreatura budnih krupnih inteligentnih oiju kao u sove. To je Mausi jednostavno Mausi rekao je onako uz put. Strana je ena; ako ne sviram po njezinom ukusu, udara me po prstima. Na to Mausi stisne itavoj obitelji Ballard od etiri lana ruke i pri tom ih iznenadi gotovo mukarakom snagom svojih irokih, malenih i kratkih prstiju. Mausi je neprekidno nosila crne haljine koje su izgledale kao da ih je neka gospotija odbacila kao neupotrebljive. A vjerojatno i jeste. Nitko u obitelji Ballard nije nikada uo da bi progovorila ma i jednu rije. Angelina je iz toga zakljuila da Mausi mora biti ili gluhonijema ili toliko slaboumna da nije znala ni toliko engleski da zaeli dobro jutro. Uz klavir je Mausi, meutim, bila vrlo razgovorljiva i esto je muziciranje iza zatvorenih zastora na vratima sobe za glazbu bilo prekinuto i umjesto njega se ula estoka i uporna prepirka voena na njemakom ili francuskom jeziku. 56 Bilo je nepravedno da je Maud za vrijeme toga uzbudljivog tjedna smjela ostati kod kue pa je tako imala na raspolaganju itavo bojno polje, dok je Ann morala kasati u kolu. Licej za mlade dame" miss Fichbcinove bio je pravi ponor od dosade pa zbilja nije bilo ni najmanje zabavno itati Hamleta" kad su u njemu sve zabranjene rijei bile oprezno pro.lij opijene potanskim markama. Otkako su Ann poslali u tu kolu ona je prema dijagnozi doktora Brvnnta postala slabano dijete. Cim bi se protiv neeg pobunila, poela bi vidljivo venuti, blijediti, a itava mrea plavih ila u kojima je kolala krv ocrtala bi se odjednom na njezinim prozirnim slje-pooicama. Dobivala bi napadaje groznice, bolio bi je vrat i imala je potekoe sa elucem. Nije htjela da jede a mlijeko kojega je Mrs. Ballard mrkom odlunou sipala u nju, vraalo bi se s pola puta. Bila je to neugodnost koju je Ann podnosila teko se napreui, znojei se, tiho stenjui, ali sve s rezigniranim smijekom jedne svetice. Oajno je traila razlog da izostane iz kole, ali sad oito nije bio pravi as za upalu grla. Put iz kole kui bio je predugaak, iana eljeznica se prepolagano tresui uspinjala uz strmu California-Street, a Ann je bila neprijazna prema Johnnvju O'Shaughnessvju koji je jo uvijek, kao u onoj davnoj prolosti prije Ara-brosa", ekao na nju na uglu da joj ponese kolsku torbu i da je otprati kui. Johnnv, sin staroga O'Shaughnessvja, upravo je zavravao svoju posljednju godinu na srednjoj koli, a u slobodno je vrijeme obavljao sve mogue poslove u Ballardovu domainstvu. Njegovao je travnjak, podrezivao ivicu i istio, neugodno visei na pojasevima, prozore na altanu na prvom katu, popravljao brojne petrolejske svjetiljke, pipe koje su kapale i zaepljene zahodske cijevi, a i podmazivao dvokolice obiju keri. Kad bi se u kui primali gosti, on bi im otvarao kuna vrata, efektno obuen u Mr. Ballardov iznoeni

cutaway u bijelim konanim rukavicama na velikim rukama, a u osobitim prilikama, kad su Ballardove dame htjele nastupiti u velikom stilu, koristile su ga kao livriranog slugu* 57 Johnnvju je bilo sedamnaest godina. Bio je visok i snaan, ozbiljno je putao da mu rastu ponosni crveni brkovi kao pravom mukarcu i Ircu. Bio je Annin javni odani rob koji joj se divio. Ann ga je sa svoje strane smatrala korisnim osobnim vlasnitvom pa bi joj sigurno nedostajao da je nije ekao na uglu. Ali otkako je poznavala Ambrosa, Johnnv ju je smetao. inilo joj se da je neuglaen, da ima previe mrlja od sunca, da je suvian i nezgodan ostatak iz djetinjeg doba. Kad bi Ann ula u sobu, odmah bi joj zvuk violine, kadenca koja se uvijek iznova ponavljala, svaki put svirana sve bre, pokazala da je, nebesima hvala, Mr. Ambros jo ovdje. Jo dok je trala uza stepenice, dozvala bi Beatricu da joj pomogne, brzo, brzo. Izvukla bi se iz svoje odvratne kolske haljine pa bi brzo odjenula svjee rublje i drugu haljinu. Navukla bi podsuknju s izvezenim volanima od ba-tista koju je zapravo smjela nositi samo u nedjelju, rasplela i oetkala kosu. Trljala bi obraze dok ne bi pocrvenjeM, a Beatrice joj je morala preliti ruke ruinom vodom i glicerinom a zatim bi ih Ann uzdigla uvis i leprala i mahala njima da postanu jo njenije i bjelje. I tako bi se, uljepana i puna iekivanja, kao kakva perzijska mladenka, uvukla u sobu za glazbu. Tko je tu? Gospode, to hoe opet? viknuo je Florijan promuklim i nerazumljivim njemakim jezikom kao mjesear kojega su trgnuli iz sna i doveli ga u smrtnu opasnost na rubu krova obasjanog mjeseinom. Nitko, mislim rei, to sam samo ja, molim, molim, smijem li ovdje posve tiho sjediti i sluati? Vi uope ne znate to to za mene znai? No, lijepo, ali sjedi onamo gdje te ne vidim, jer se inae ne mogu koncentrirati. Ann se uini da su to snane, vrlo laskave i gotovo previe strastvene rijei. Sva se skutrila da svojom uzbudljivom prisutnou ne skrene njegovu panju, a Ambros nastavi vjebanje. Jednolinom i beskrajnom strpljivou ponavljao je, uvijek iznova, isti slijed nota koji mu se opirao. Ann to nije nita smetalo jer ga ionako nije sluala, nego ga je samo gledala. Ta morala je prouavati toga ovjeka jer je odluila da e se jednoga dana udati za njega. Kad bi svirao violinu, opet bi se pretvorio u stranca, neko tajanstveno bie, stanovnika Marsa, ali ah, bio je tako zavodljiv! Ujutro nije nosio svoj vitki cutaway ve prilino otrcani barunasti haljetak a i njega bi ubrzo bacio na pod i pri tom ljutito njemaki prokleo. Za kaputom bi stigla crna kravata a zatim krupni okrugli zlatni gumbi za manete, niska bijela kragna, sve dok na kraju ne bi vjebao zasukavi rukave na koulji. Kosa mu je bila crna prauma, a lice blijedo i sjajno od znoja. Bilo je to, pomisli Ann, golo lice. Mrs. Ballard je, dodue, zabranila kerima da se slue tom neprikladnom rijei, ali za Ann je to bilo i ostalo golo lice i to joj je dalo prkosni i neobian osjeaj intimnosti i uzimanja u posjed. Na tom licu nije bilo brade kao kod svih ostalih mukaraca, ni brkova iza kojih bi mogao sakriti usta, svoj oholi ironini a unato tome i melankolini smijeak. Onaj neobini, istodobno mrki i njeni izraz kojega je pokazivao kad bd svojoj violini izjavljivao ljubav. Na njegovu se licu uvijek neto zbiva saopila je Ann Beatrici koju je to zanimalo, izgleda kao glumac. Ili kao natkonobar dobaci Maud koju nitko nije pitao to o tome misli. Uvijek bi na Mr. Ambrosu pronala neto emu bi mogla prigovarati; ali Ann odlui da se nee ni obazirati!, na nju. Tebe jednostavno ignoriram saopi svojoj nesimpatinoj starijoj sestri. to je opet meu vama, djevojke? upita otac za vrijeme veere. Zar vie ne razgovarate? To derite neprekidno mui mister Ambrosa. Objesila se na njega kao iak, ne da mu mira ni onda kad hoe da vjeba. Silno ga smeta, oe.

 To je jo ljepe! Je li se potuio na nju? On je preveliki kavalir a da se potui, no ipak je dopustio da to naslutim. To je la, ona lae, oe oajno ree Ann i vjeno pripravne suze briznue joj na oi, a grlo joj se stisnu. Maud ju je posve hladno promatrala. Nije je mogla dirnuti ni njezina njenost, njezina nemonost, ni njezina duboka povrijeenost. Eto 58 59 je opet, uvijek ista komedija ranjena gazela. Za boga, zato se ne okani toga, Annie? upita samo. Otac pogleda obje keri. No, dakle, djevojke, to se to zapravo dogaa? Maud? Annie? to je tu na stvari? To se derite zatelebalo u mister Ambrosa, eto, to je na stvari odgovori Maud. Ann na trenutak razmisli ne bd li moda mogla nagovoriti kineskog kuhara Lee Onga da iz kakve kineske apoteke nabavi otrov koji polako djeluje. Oi su joj bile suhe od bijesa dok je traila kakav smrtonosni odgovor. Oito ti nije palo ma pamet da bi moglo biti i drukije. Moda se mdster Ambros zatelebao u mene samouvjereno e ona. Ne budi smijena! Zato ne pokua da se vlada malo odraslije? < upita Maud i ustane od stola. Maud je bila neproraunljiva. Jo iste veeri pokloni Annie svoju koraljnu ogrlicu za kojom je Ann ve dugo udjela. Evo ti je, samo je uzmi; na tebi e mnogo ljepe izgledati nego na meni pomirljivo e ona. ao mi je, sestrice, nisam te htjela povrijediti. Sad me pokuava podmititi, pomisli Ann, ali to nije rekla. Ah, ostavi to velikoduno ree. Zato bih bila povrijeena? Samo zato jer si upravo u onoj dobi kad djevojka uvrtd sebi u glavu kojekakve besmislice. Krajnje je vrijeme da te netko probudi iz tvojih zanosnih snova ree Maud i povue se. Ann izae iz postelje, smakne spavaicu s ramena i okua kako joj stoji koralj na ogrlica. Ogledalce reci meni, tko najljepi je na zemlji?" Njezin najraniji oboavalac, ogledalo, uvjeravao ju je da joj koralji, razumije se, mnogo bolje stoje nego njezinoj sestri. Za Annin ukus Maud nipoto nije bila privlana. Maud je bila velika i troma kao tovarni konj, s kosom grubom kao konjska griva, a k tome je jo imala iroke ruke s grubom koom, to je bila posljedica njenog nerazboritog bavljenja javnom skrbi u Domu siroadi". Ann je nosila koralje uveer prije Ambrosova drugog koncerta i ovog je puta imao prilike da je 60 vidi' u svom njezinom sjaju u dugakoj haljini. Primanje je odravano u Ballardovoj kui i Ann je izborila doputenje da do ponoi ostane u drutvu i da ispije au vina kao zdravicu kojom su Florijanu poeljeli uspjeh. Bila je malo pijana, a imala je i malo groznice, ali ne mnogo. ula je kako negdje u pozadini Beatrice zabrinuto kaljuca. Odlazi odavde, ostavi me na miru, ne budi tako glupa promrmlja Ann i potjera je iz malenoga zimskog vrta kamo se povukla da bi je ondje otkrio Ambros. Ovdje je bilo hladno i mirno, a mali vodoskok prijazno je uborio u svoj mramorni bazen. No, dakle, ovdje si! ree on pojavivi se iza nje. Posvuda sam te traio; nadam se da nisi namjeravala ieznuti kad odbije dvanaest kao Pepeljuga, a da mi ne poeli laku no. Ann sagne glavu i pone promatrati debelu zlatnu ribu u bazenu; to je bila nijema ponuda upuena Ambrosu da joj stavi ruku pod bradu i da njezino lice okrene sebi. Zato si tako zamiljena, Ange-lina? upita Ambros smijeei se. Na prstima mu se osjeao vrlo elegantni miris njegovih cigareta.

 Ja? Zamiljena? Ne znam pravo, moda zbog toga jer ete sutra otputovati. Za vas to, dodue, ne znai nita, jer ste navikli na to da odlazite i ostavljate ljude za sobom. Mislim, ljude koji vas vole. Ali, sad, laku no, i zbogom, mister Ambros. Zbogom, ni govora o tome! Nisam ja nikakav Ciganin-skitnica kao to misli, a osim toga odluio sam jo nekoliko dana ostati u San Francisku. Jednostavno se ne mogu otrgnuti od tog grada. Mislim da me je netko morao oparati, a to misli ti o tome? Ja?! Ne morate li otputovati u St. Louis na svoj slijedei koncert? Sve je to ve ureeno. aljem onamo Mausi pa ona moe obaviti sve dosadne pripreme. To e mi omoguiti pun tjedan odmora. Ve itavu jednu vjenost nisam za sebe imao pun tjedan, a boga mi, trebam ga. Zaista ne znam to da kaem na to, mister Ambros. To je davno, itav jedan tjedan, to je ve jedna mala vjenost, zar ne? Dragi boe, to li se sve 61 moe dogoditi u toku jednog tjedna promuca Ann hvatajui dah. Ako me sada ovdje, u ovom trenutku zamoli da pobjegnem s njim, onda u to i uiniti, pomisli ona, dakako, uinit u, tako mi bog pomogao. Reci mi, Angelina, ako ti povjerim jednu tajnu, hoe li je moi sauvati? upita je on pogodivi je tim pitanjem u dugu njezinih osjeaja. Dakako da u moi. Ta vi znate da u za sebe zadrali sve to mi kaete. Zaklinjem se svojim ivotom. Qn skine ruku s njezina lica, strese glavom, razmiljajui nekako razveseljen. O ne, ti to ne bi preutjela. Uostalom, jo je prerano da o) tome govorimo. Mislite li da sam premlada? Ali ja vie nisam dijete, uistinu nisam i... Vrh nosa ti je pobijelio, mora u postelju. Tvoja mi majka ne bi nikad oprostila kad bih te jo dulje zadravao. On ustane s mramorne klupe i malo se umorno protegnu. Gospode, to sam umoran! Uope nisam znao kako sam umoran! Sagne se k njoj, tiho se smijui. Zar ne izgledaju kao da se uvijek zovu Oskar? upita. A tko to? Zlatne ribice. Pogledaj je samo: Zovem se Oskar"; ne vidi li kako to kazuje? Oskar, Oskar... rekavi to sagnu se jo dublje i neto dotakne njezino tjeme. Nikad nije doznala jesu li to bili njegovi prsti ili njegove usne, jer kad je podigla pogled on je upravo vadio cigaretu da ju pripali kreui prema izrezbarenom luku koji je zimski vrt odvajao od velikog salona. Veliki boe ree ne bih smio piti ampanjac na prazan eludac. No, laku no, mali ruin oblaiu. Annini su dani prolazili ispunjeni sanjarskim iekivanjem. Ubrzo e se neto dogoditi, nije pravo znala to, ali bila je spremna, pa ma to od nje zatraili. Slubene zaruke, potajni bijeg i svadba, borba s majkom, a to se tie oca, njega e ve obrlatiti. Bio je to neobian tjedan s jekom nevidljivih glasova 62 u visokim sobama, aptanjem iza tekih zastora i vrata koja su se iznenada zatvarala. K tome svemu Maud je postala neproraunljiivja nego ikada: jednoga dana ljubezna i raspoloena, a iduega potpuno nijema. Okolinim putevima preko kuhinjskog osoblja i sobarice doznala je Beatrice uzbudljive ulomke razgovora pa ih je vjerno prenosila svojoj Annini. Ni govora rekla je Mrs. Ballard. Ni govora. Odakle zna da to nije samo lovac na miraz? Fukam ja na njegovu glasovitost, nemoj dopustiti da ti sipa pijesak u oi, jer to moe biti na takvom violinisti, i k tome jo inozemcu? A ja fukam na ono to ti misli odgovorio je Mr. Ballard, upravo u asu kad je Maggie donijela doruak. Zaradio sam dovoljno novaca da uzmog-nem naim djevojkama dati

ono za im im ezne srce, draga moja rekao je on | pa ako zaista voli djevojku i ako je njoj toliko stalo do njega, nikako ne uviam zato..., i pri tom je Mr. Ballard uzeo dva komadia unke s pladnja i Magrgie nije nikako vie mogla ostati u sobi a da oni to ne zamijete. Znala sam ja to,, znala! uzbueno viknu Ann. Znala sam, on je govorio s ocem, o dio mio, Beatrice, to e se sad dogoditi? Hoemo li se zaruiti prije nego to otputuje? Ne slubeno, razumije se, bar ne dok ne navrim esnaest godina. Ali zasad se dogodilo samo to da je obitelj Ballard odluila da e s Ambrosom poi na izlet. U San Francisku su ljudi vrlo voljeli izlete jer su se na njima osjeali slobodno i veselo, a to sretno i romantino raspoloenje na takvim izletima navelo je ve brojne mlade ljude na to da izreknu odlune rijei i da prvim poljupcem zapeate elju za trajnom vezom. Ann shvati da se iza tih priprema skriva oeva prijazna i spretna ruka pa mu je na tome bila beskrajno zahvalna, a Mr. Ballard se upravo zanosno latio priprema za taj pothvat. Unajmljene su koije jer se na izlete nije odlazilo privatnim kolima, a u ast glasovitog gosta Mr. Ballard je sam odabrao dva najbolja konja iz Kel-lvjevih staja. Lee Ong, koji se lako uzbuivao kao 63 svi kineski; kuhari, nalazio se u pravoj ekstazi kuhanja i peenja, prireivanja unki, purana, pateta i salata, dok je Mr. Ballard znalaki odabirao vina koja su, zajedno s brojnim bocama piva i itavim sandukom francuskog ampanjca, imali ponijeti sa sobom. Tu je bilo kolaa i kolaia, kruha, dvopeka i biskvita. Stigle su vree s drvenim ugljenom, koare s jelom su napunjene, a pokrivai izvaeni iz sanduka s naftalinom. Stari O'Shaughnessv je dovukao goleme komade jedrenoga platna, upravo tako kao da se ne radi o jednostavnom obiteljskom izletu, ve o pravom ratnom pohodu. A onda, dva dana prije toga dogoaja dolo je do velikog sloma. uj me, Annie ree joj Mr. Ballard i povue je meu koljena kao da je jo malo dijete. uj me malo, makice. Htio bih da se porazgovorim s tobom prije nego to se pone previe radovati izletu. Ti, naime, ne moe poi s nama ve mora ostati kod kue i otii u kolu. Molim, ne protivi mi se. Znam da je to za tebe razoaranje, ali ovaj put ti ne mogu pomoi. Sve u ti to nadoknaditi za Uskrs, to kae na to? Na Uskrs moe sa mnom poi na posjed; kako ti se to svia? Nas dvoje emo poi na posjed, samo ti i ja, posve sami, i izvrsno emo se zabavljati, jahat emo i... Ta nemoj me gledati kao da ti tupim noem sjeckam srce iz grudiju. Nije to tako strano! Ann se tako uasno osjeala da je jedva smogla daha da prosvjeduje. Ali oe, ta to je posve nemogue, zar ne shvaa? Mister Ambros, dan nakon izleta mora otputovati! Upravo zato. Ti si ga i onako previe upregla pa,je krajnje vrijeme da i drugi ljudi jednom dou na red. Odrasli ljudi. Postala si malo suvie poduzetna a to nije lijepo za malu djevojku tvoje dobi. Ne mogu dozvoliti da sama sebi toliko doputa, pa nd ja ni majka ne elimo da sudjeluje u tom izletu. No, sad nemoj plakati i nemoj griti lice, a nemoj ni misliti da me moe obrlatiti. Dosta s tim! Ann je previe dobro poznavala oca a da mu priredi scenu. Ako je otac rekao dosta s tim", onda je to uvijek bilo konano. Zapravo ga je, zbog toga vo64 ljela, jer bez te poput dijamanta tvrde jezgre njegova bia ne bi uspio da postane milijuna, niti bi jedna ulica u zapadnom dijelu grada dobila po njemu ime. Ali znam ja to se iza toga skriva, ree ona sama sebi, dok joj se srdba raspalila upravo u bijelu jar. Dakako, Maud! Poekaj samo, ja u ti ve pokazati. Ne doputam da tako postupate sa mnom, dokazat u vam to! Ona poe na gornji kat; oi su je pekle i bile suhe. Legla je na postelju, bacila cipele u sobu, prekrstila ruke iza glave i stala razmiljati kako da se osveti. Gong pozove na veeru ali ona

se ne maknu. Beatrice dotapka u arapama i zabrinuto zastane na vratima. to je, piccolina mia? Nije ti dobro? Treba li da ti priredim vruu okoladu? Treba li da Beatrice priredi zabaglione? Ah, gledaj da nestane! Ostavi me na miru! Nisam gladna, samo me boli glava. Poverina, stavit u ti hladam oblog pa e ti odmah biti lake. Hoe li? Odlazi odavde, uje li! Gledaj da nestane! viknu Ann. Va via viknu sva oajna. Va via, glupa stara kozo! I Beatrice se povue, poraena i mrmljajui. Malo kasnije se Ann poe vrlo loe osjeati, premda nije bilo ba tako potpuno loe kao to bi to traila dana prilika. Odvue se u kupaonicu i pokua povraati ali bez uspjeha, a zatim iz kune ljekarne izvadi termometar. Kupaonica je imala prozor od arenog stakla pa su na kamenom podu svjetlucali crveni, plavi i uti kolutovi. Piljila je u njih dok joj se nije malo zavrtjelo u glavi. Tiho stenjui odvue se natrag u postelju, stavi termometar pod jezik i poe ekati s mnogo nade: trideset est, osam. Normalna temperatura. Vjerojatno termometar nije bio u redu. Neko je vrijeme potrajalo a onda je zgrabi zi-mica, a zubi joj poee cvokotati. Tako, sad sam zaista bolesna, pomisli ona, teko bolesna. Neka im bude. Vidjet emo hoe li poi na svoj izlet dok ja ovdje umirem. Prestraena Beatrice dozvala je Mrs. Ballard i ona se pojavi uz Anninu postelju. to je, Annie, zar te opet boli vrat? 5 uvajte se srna 65 Nije mi nita, majko, zaista nije ree Ann, posve slabo i veoma hrabro, zaista vrijedna saaljenja. Samo sam morala malo povraati. Boli me i glava a osim toga mi je strano hladno. Ali do sutra u ozdraviti. Sigurno si jela previe okoladne torte. Odmah sam ti rekla, ali ti me ne slua. Mrs. Ballard opipa Annino elo hrptom ruke. Vruine uope nema. Dakle, Beatrice, ako joj ne bude bolje, moramo joj dati ricinusovo ulje. Ann bi voljela znati' jesu li sve majke takve nemani ili je samo njezina iznimka. Osjeala se strano osamljena, naputena i prevarena. Nitko je nije razumio i nitko je nije volio. Kasnije je u sobu ula Maud, s medenim izrazom na lfcu i poela se igrati sestre milosrdnice. Zaista si jo pravo djetence, toliko uzbuenja ba ni za to. Za godinu dana smijat e se svemu tome, to ti mogu obeati. Zna, u tvojim godinama sve smo mi prole te gluparije ali smo ih preivjele, to mi moe vjerovati. Sjea li se jo kako sam se zaljubila u starog tenora, u onog cavaliere Mazzinrja koji je izgledao kao potoni konj? Uope ne znam o emu govori. Bolesna sam, imam groznicu izjavi Ann s traginim izrazom lica. Vruicu? Koliko? upita Maud i prui ruku prema termometru. Ne ba mnogo, neto iznad trideset osam ree Ann koja je kojekakvim trakovima natjerala ivu u termometru da malo naraste. To nita ne znai; ja svako popodne imam preko trideset osam dobaci Maud, ali Ann se razljuti. I opet lae, neprekidno pretjerava ree ona ogoreno. Umjesto odgovora Maud strese ivu u termometru i stavi termometar u usta. Malo je uredila sobu, objesila Annine haljine u zidni ormar bi cipele lijepo navukla na uloke. Nakon nepune jedine minute izvadi termometar i prui ga Ann pod nos: termometar je pokazivao dvije crte iznad trideset osam. Vidi li ree Maud. To ba nita ne znai, Ne bi se smjela neprekidno pretvarati da si bolesna. Ne vidi li koliko zabave proputa tim svojim malim napadajima bolesti? Posve sigurno. Samo predoi sebi koliko u uivati da sama uim kod kue dok ti odlazi na izlet htjela je rei Ann, ali glas je izda i ona je morala odustati od toga pokuaja. Maud

slegne ramenima, potapa Ann po glavi kao to je obino tap-ala psia Jollvja i izae iz sobe. Tek sad je Ann zaista postala bolesna. Tako je oboljela da su nakon veere poslali po dr Brvanta. On pogladi bradu i prepie svoje uobiajene lijekove: sodu bikarbonu, vrui aj s limunovim sokom, a bude li potrebno, malo ricinusova ulja. Nee koditi ni grgljanje supermanganom. Pojaa li se u toku noi Annina vruica ili pojave li se neki drugi simptomi, crvenkaste mrlje, na primjer osip, neka ga odmah pozovu. U gradu je dolo do nekoliko sluajeva arlaha,, veselo dobaci dr Brvant. To nipoto nije epidemija, ali ipak treba biti oprezan, a tako dalje. Ann je o svemu temeljito promislila. Vrlo je vjerojatno negdje uhvatila arlah pa je bilo potpuno pogreno da ovjek koji se osjea tako bolestan i jadan moe pokazati samo tako malo simptoma. Upravo je mogla osjetiti kako se te crvene mrlje koje toliko svrbe, razvijaju ispod njezine koe: ali ako se pojave na povrini tek nakon to obitelj bude otila na izlet, onda joj cio arlah nita nee pomoi. Ali ako ta opasna i zarazna bolest izbije ve sutra, morat e oni otkazati izlet, ak ni njeziina majka, ma kako bezobzirna bila, nee moi priutiti sama sebi da poe na izlet dok se njezina mala ki nalazi u smrtnoj opasnosti. To bi kod drugih dama iz drutva izazvalo previe lo dojam. U takvim je mislima zaspala, a kad se ujutru probudila konstatirala je da se u toku noi nisu pojavili nikakvi novi simptomi, te joj je dobro smiljeni plan morao izii iz glavice, jednako ko to je Minerva ili o kome se ve radilo o onome to je u razredu priala Miss Fishbein, iskoila iz Jupitrove mramorne glave. Ona se odjene i saopi smijeei se rezignirano i umorno, da nije bolesna ve samo malko umorna, 5* 67 i da joj je nekako iznutra hladno. Zatim poe u kolu. To jest, zapravo nije pola u kolu ve je prvi put u svom ivotu koliko li se tih prvih stvari odigralo otkako je Florijan Ambros stigao u grad! izostala iz nje i u zasjedi ekala na Johnnvja O'Shaugnessvja. Johny, ti zna koliko te volim, zar ne? I ti mene voli, nije li tako? Zna li, Johnnv, na svijetu nema niega to ne bih uinila za tebe, jer mi smo prijatelji, Johnnv, pravi dobri drugovi, zar ne? Da, to i jesmo, Ann odgovori Johnnv iz dubine srca. Ako te, dakle, zamolim za uslugu, sigurno me nee odbiti. Sigurno znam da e i ti za mene neto uiniti, Johnnv, ta valjda se mogu u to pouzdati. Dakako. Za tebe u uiniti sve to god hoe, Ann, samo mi reci. Naime radi se o tome: trebam jednog jastoga ree Ann. O sveta majko boja! A emu? Ah, samo za alu, razumije li? Da ga Maud stavim u postelju, ispod plahte. To e biti krasna ala. Shvaa li? Moram joj se zbog neeg osvetiti ali tebi moe biti posve svejedno o emu se radi. uj me, Johnnv, sii dolje u Fischermans Warf i kupi za mene jednog jastoga. Ja, dakako, ne mogu sama otii onamo jer to je straan predio, svi ti prosti Talijani koji odmah poteu no. Ali kad bi ti bio uza me, onda bi to bilo neto posve drugo. Ako si ti kraj mene, niega se ne bojim. Reci, Annie, zato zapravo ne zamoli vaeg Lee Onga ili tvoju Beatrice da ti kupe tog jastoga? Kasno je i ja bih trebao ve biti u koli. Ah, Johnnv, ostavi ovaj put tu tvoju blesavu kolu. To je prvi puta to te molim za usluga pa ako odbije da mi uini tu malenkost, onda te nikada vie neu pogledati. Nikada. Ne mogu nikog drugog zamoliti za to jer ti si jedini ovjek na cijelom svijetu u kojega imam povjerenja. Mora mi pomoi, Johnnv, a osim toga mi mora dati tvoju svetu asnu rije da nikad nee pisnuti ni slovca o tome, nikad i nikome, razumije li? Na svijetu ne postoji nitko osim tebe, Johnnv, s kim bih mogla podijeliti takvu tajnu.

68 Mladi O'Shaughnessv razmisli o tome. ivog jastoga? upita na kraju. Ne, kuhanoga. 2ivi bi bio bolja ala. Ne, to nije tano, jer on bi puzao naokolo i pao s postelje pa ala ne bi uspjela. Osim toga ja se na smrt bojim ivih jastoga. Jedan lijepi i hladan kuhani jastog je ba ono to trebam. Johnnv nije bio stopostotni idealista. Pomno je razmislio o stvari. Sve je to dobro i lijepo ree zatim. Pretpostavimo da zbog tebe ne odem u kolu, da ti nabavim jastoga i da ti dam svoju svetu asnu rije da neu nita odati. to u dobiti za to? Johnnv O'Shaughnessv, pa valjda ne trai plau za to ako prijateljici! napravi uslugu? Ti zna kako nazivaju ovjeka koji uzima novac od djevojke! Ja uope i ne traim novac od tebe. Htio bih jedan poljubac. Johnnv, sad postaje prost. Stidi se, Johnnv O'Shaughnessv, radije bih umrla nego... Govorei tako uspeli su se na vrh Telegraph Halla gdje je mladi O'Shaughnessv u zaklonu malog eukaliptusovog gaja struno i s prilinim zadovolj-svom izljubio Ann. Zatim sioe u krivudave uliice talijanske etvrti, u guvu amaca, jarbola i ljudi, gdje se sve smijalo, pjevalo i vikalo, gdje je mirisalo po ribama, i Ann konano dobije svog jastoga. Sve u svemu bila je to posve zgodna pustolovina. Poto se na uobiajenom uglu oprostila od Johnnvja, preostalo je Arun da izvri jo ono to je bilo najtee. Iza jedne malo zloglasne kue pronae taman ugao, zdrobi jastogov oklop, izvadi mu meso i polako, svjesna svoga cilja, sjedei na jednoj azvrnutoj kanti za smee proguta tu odvratnu stvar. Vratila se kui vrlo blijeda. Osjeala se loe i odmah pola u postelju. Najradije bi povratila, ali joj je krajnjim naporom uspjelo da zadri jastoga. Puna nade ekala je na to da jastog izvri svoju dunost. U svom njezinom jadu samo ju je jedna pomisao odravala. Pokazat u ja vama! Ako me ne povedete sa sobom na izlet, ni vi neete otii. Bez mene nema izleta. Pokazat u ja ve vama! 69 Izmjerila je temperaturu koja, na alost, nije htjela da poraste, tako da je bilo potrebno da sama obradi neposluni termometar. Umoila ga je u vrui aj i ivin stupac skoi na etrdeset etiri stupnja. Ona se sjeti da je negdje itala da ljudi umiru ve kod etrdeset dva stupnja. Da ohladi tvrdoglavi instrument umoi ga u au ledene vode koju joj je Beatrice donijela, nato se iva povue u malu kuglicu na donjem kraju termometra. To je, meutim, oito bila temperatura koja je pristajala samo leinama. Ali ipak, poto ga je dosta dugo tresla, ribala i izmjenino kupala u vruem aju i hladnoj vodi, uspjela je termometar navesti na to da pokae efektnu temperaturu od trideset devet, est. Sat kasnije bila je pokrivena crvenim mrljama i bubuljicama koje su na njezinoj finoj koi plivale kao otoci i kontinenti na geografskoj karti. Okrenula se k zidu i najradije bi umrla. U polusvjesnom stanju koje je bilo slino snu ula je kako njezini roditelji apuu s Beatiicom, a tu je bio i dr Bry-ant. Stresao ju je, a tresao je i glavom, tresao je termometar i tri puta upitao je li Mrs. Ballard posve sigurna da Ann nije jela majonezu od jastoga. Jer sjeate li se, misis Ballard, kakav nam je strah kao etvorogodinja djevojica utjerala u kosti dok nismo ustanovili da joj od jastoga iskau bu-buljice? Mrs. Ballard i Beatrice izjavie jednoglasno da apsolutno sigurno znaju da Annie nije pojela nita zabranjeno, jer od juer ujutro uope gotovo nije nita jela, a osim toga dijete nee ni da dirne u jastoga sve kad bi joj za to daM. i tisuu dolara. I tako dr Brvantu nije preostalo nita nego da, gladei bradu, blagim rijeima izjavi da se, na alost, ini da je mala Annie oboljela od arlaha, dodue od lakog arlaha, ali ipak od arlaha. Pokazat u ja ve vama, vama s vaim izletom bez mene. Pokazat u ja vama, pomisli Annie. Maud su odmah poslali na suprotnu obalu zaljeva, u Belvedere, gdje je baka Ballard stanovala u maloj ladanjskoj kui. Ni Mr. Ballard nije smio ulaziti u bolesniku sobu, jer nije mogao

sebi dopustiti da opasnost zaraze prenosi u poslovnu etvrt. Mrs. Ballard bi od vremena do vremena opreznim koracima na vrhovima prstiju dolazila do vra70 ta, premda su joj cipele kripale, postavila bi nekoliko pitanja i opet se povukla. Samo Beatrice je dijelila Anninu izolaciju i opet joj pripovijedala one stare pripovijesti o Aureliju, a osim toga je prisno razgovarala s Madonom. U kui koja je odjednom utihnula, nije se vie ula violina, ali razumljivo nije bilo ni izleta. Nakon tri dana iezoe crvene mrlje a Ann izjavi oklijevajui da se opet dobro osjea. Dr Bry-ant ree da se na poetku djeje bolesti nikad ne moe postaviti potpuno sigurna dijagnoza, ali, tako je dodao, malo okorjelim humorom, radije tri dana previe u postelji nego pedeset godina prerano u lijesu. Maud se zaplakanih oiju vrati iz Belvede-rea, ali se inilo da je ipak vrlo dobre volje. Flori-jan Ambros je otputovao u St. Louis, a da se od Angeline nije oprostio, i od njegova posjeta nije preostalo nita osim brda hladne unke i starih kolaa. Je li se mister Ambros oprostio od tebe prije nego to je otputovao? upita Ann sestru. Svakako odgovori Maud, ali ti si za mene pokvarila sve, sve. A to se tu moglo pokvariti? upita Ann. Da, to bi sigurno voljela znati! odgovori Maud. Zbog toga je Ann izlupala svog psia. To je bio poetak svega. London, 18. svibnja 1898. Vrlo potovani gospodine Ambros! Sjeate li se jo djevojke iju vam sliku prilazem? Da. To sam ja, Vaa mala Angelina. A kako vidite, sad sam odrasla iako nisam narasla. Odrekla sam se svake nade da u ikada biti tako jedra kao moja sestra. Za ljude koji Vas vole bilo je veliko razoaranje da posljednje sezone niste priredili koncert u San Francisku. Ali ja uvijek pregledavam novine i asopise i traim izvjetaje o vaim trijumfima i kad god naem tiskano Vae ime, ponosim se time to Vas poznajem. Sjeate li se jo kad71 to onih sati kad ste studirali u naoj sobi glazbu i kad mi je bilo doputeno da Vas sva zanesena sluam? Kako se dobro sjeam svake i najmanje note kao ona chaconna od Johana Sebastijana Bacha, ili one debele zlatne ribice koju ste nazvali Oskar. Vidite li kako je vjeran pas to moje pamenje? Moja sestra i ja odlazimo ovog proljea s roditeljima na veliko putovanje pa simo ih nagovorili da svratimo i u Be. Ne moram Vam rei kako bih bila strano razoarana kad Vas ondje ne bismo nale. Moete li zaboraviti neodgojenu iparicu kakva sam bila pred dvije godine i Vae prijateljstvo prenijeti na razboritu mladu djevojku to sam u meuvremenu postala, bar kako se nadam? Premda pokuavam da budem razborita, ipak mi srce burno udara kad pomislim da u se opet sresti s Vama. Kako je samo glupo to nestrpljivo srce! Hoete li imati strpljenja s njime? Ostajem zauvijek i zauvijek iskreno Vam odana P. S. Za vas: Amgelina Ann Ballard Kad je Ann napisala te retke, uinili su joj se upravo idealnim pismom, suzdrljivim a ipak punim izraaja i obeanja, ali kad je trideset godina kasnije otkrila to pismo u ostavtini svoga mrtvoga mua, glasno se nasmijala zbog njegove neugodne prozirnosti, njegova naivnog stila i njegova primitivnog nastojanja da bude zavodljivo. Pa ipak, Florijan je sve te godine uvao to pismo; nije ga izgubio ak ni kad im je izgorjela kua u Vallejo Streetu, I tako mora da je to djetinje pismo ispunilo svoju svrhu i znailo neto za Flori-jana. Unato svemu. Mrs. Ambros nije znala je li prola jedna minuta ili jedan sat otkako je posrtala kroz tu neprozirnu no. Ne mogu vie, pomisli, jednostavno ne mogu vie, molim, oh, molim, dopusti mi da uhvatim malo daha, dopusti mi da razmislim, da doem k svijesti, ba nita ne

razumijem, moram znati to mi se dogodilo i zato se to dogodilo upravo meni, meni koja jo nikome nisam uinila nita naao. 72 Uinilo joj se kao da malo podalje stoji neki ovjek nepomian u magli. Oi su joj bile jo dobre, sreom, samo s uima je imala malo potekoa. U njima joj je umjelo, ula je neko neugodno ukanje i neku zvonjavu im bi se umorila. No, umornost nije prava rije z*a ono kako se sada osjeam, pomisli Mrs. Ambros kao da nekom predbacuje, a zatim domahne onom ovjeku u magli i pozove ga u pomo. Glas joj je zvuao slabo i veoma osamljeno, a ovjek je stajao nepomian, i to ju je plailo. Ne budi tako glupa, sablasti ne postoje", ukori sama sebe jer je bilo posve jasno da tu nitko ne stoji na putu, pa ni Florijamov duh, ve da je to samo zakrljalo vrbino stablo. Zahvalna zbog oslonca koji joj je dalo, nasloni Ann lea na grubu koru stabla da se jednu minutu odmori. ekaj da vidim, pomisli, moram sve sebi razjasniti. Moram se sjetiti kakav je ovjek bio Flori-jao i zato sam se toliko zaljubila u njega. Jedina je pogreka bila, ako je uope bila pogreka, da sam ga htjela samo za sebe, itavog Florijana, i to zauvijek. Ah, boe, da, onog ljeta u Beu, onda sam ja, mlada djevojka zaista mogla izgubiti glavu, jer je Flori jan onda bio sjajan, bljetav, glasovit, posve drukiji od svih onih ljudi koje sam poznavala. Tko zna, moda je upravo zato bilo tako teko s njime. Njegove zelene oi, pomisli Mrs. Ambros i pri tom se poe smjekati. Odmaknula se od isuenog stabla kao da mora posluati neki zov i krenula naprijed. Pred njom je lebdjela Florijanova slika, tako jasna, tako dohvatljiva da ju je gotovo mogla dotai: njegove dugoljaste zelene oi ije vanjske kutove podiu uvis snane visoke jagodine kosti, teki oni kapci, trepavice tako guste i dugake da se u njima hvatalo svjetlo, iako su se oi sakrivale u sumraku dubokih onih duplji. Da vidimo ega se jo mogu sjetiti? Imao je nemirne ruke, kratko odrezane nokte, mrave prste s proirenim vrcima, kao aba, kako ga je kasnijih godina esto zadirkivala. Neprekidno je gladio, masirao, milovao sve to god bi mu palo u ruke, izvlaio je niti iz jednostavne zelene sofe u takozvanom salonu njegove majke, cupkao suhe listove s njezinih biljki u loncima, igrao se bakrenim noviem 73 na laniu od sata koji mu je Brahms nakon jednog koncerta poklonio kao talisman. Prije svakog koncerta sjedio je ukoen i kao slijep u sobi za umjetnike, kao kip nekog iezlog faraona. Ruke su mu bile obuene u debele vunene rukavice koje mu je splela njegova majka; hladne su i pune straha leale na koljenima. Kad ga je Angelina prvi put vidjela takvoga, neugodno su je se dojmili njegov strah i njegova slabost, pa mu to zapravo nikada nije oprostila. Maud je, naprotiv, u takvim prilikama bila puna samilosti i postupala s njime kao s jednini od njezine dojenadi iz nahodita, dok je Mausi u pozadini na kuhalu podgrij avala neku odvratnu mjeavinu, neto to je trebalo da poslui za umirenje Florijanovih ivaca upravo kao da je ena koju su spopali trudovi. Zimica prije svakog koncerta i znojenje nakon njega, nebesa, tko je ikad pomislio na te rijeke znoja povezane sa sjajem i slavom jednog virtuoza! Pripazi, Flori, ovdje malo pue, ne smije se prehladiti, podigni ogrlicu na ogrtau, zatvori vrata, dopusti da Mausi ponese tvoje note. Odvratno! Promatrala ga je sva smetena, jer nije postojao samo jedan Florijan Ambros, ve ih je bilo mnogo oi svi su bili razliiti. Ona nesretna kukavica u sobi za umjetnike mije mogla biti isti ovjek kao to je bio samosvjesni i veliki virtuoz koji je vladao svima, a virtuoz je postao im je izaao na koncertni podij. Flori jan Ambros je imao dva lica. Jedno za publiku, a drugo u privatnom ivotu. Flori jan Ambros iz godina velikog uspjeha i slave bio je potpuno razliit od kasnijeg traginog Florijana Aimbrosa iz doba propadanja. On je sve bio istodobno: uljudan kao kralj i brutalan kao luki radnik, pun nestrpljive tvrdoglavosti u mekim stvarima i

gotovo previe popustljiv u drugima. Bio je hladan i strastven, grub i njean, mogao je biti vjeran i unato tome varati, bio je odvie tvrd a i odvie mekan. Zaboga, Florijame, zar esd zaista potpuno bez karaktera? optuila ga je ona. ao mi je, ljubavi moja, ali bojim se da itava moja zaliha karaktera prelazi u muziku. Tako je, eto, bog stvorio nas muziare: nedostatni smo. 74 Suprotnosti u njegovoj naravi nisu joj nikada dopustile da se smiri. Florijan je mogao biti najljubezniji i najpaljiviji prijatelj, da, kadto bi njegov pogled poivao na mjoj s izrazom koji je bio jednak nijemoj i strastvenoj izjavi ljubavi, a kad bi joj pomogao da ue u koiju ili ma da samo obue ogrta, mogao je to pretvoriti u milovanje pod kojim bi zadrhtala. Ali, unato tome, u drugim je prilikama bio ogoren i povuen u sebe, ohol, odsutan duhom, nepodnoljivo mlohav i nemaran u stvarima koje su za nju bile najvanije: tako, na primjer, u pogledu svoje glasovitosti, svoje popularnosti, svoga sjaja u ijoj je sjeni ivjela, u aptu punom udiv-ljenja koji ih je pratio gdje god bi se zajedno pojavili ... Onaj briljantni stranac kojega je prvi put srela u izrezbarenoj, ukraenoj, pretjerano bogato namjetenoj kui svojih roditelja, jedva da je ita bio slian njezinu ljubavniku, njezinu muu i njezinu protivniku kasnijih godina. Nije bio slian ni onom sijedom, iznurenom, bolesnom ovjeku koji je mih-ran i nepristupaan venuo u stranjoj sobi njihova otrcanog stana i koji je, jo uvijek uljudan i brutalan, bezobziran i neshvatljiv sve do kraja, otiao i ostavio je kao udovicu. Ali ono najgore bila je otra, reska i smrtonosna razlika izmeu Maudinog mua i njezinog vlastitog mua; jedan je od njih bio privren, pun ljubavi i njenosti, a drugi porugljiv, razdraljiv i nepristupaan. Ipak je to jedan isti ovjek: Florijan. to se to zapravo zbiva s nama, Flori? Zato nismo sretni sada kad smo konano vjenani? tuila se ona posiui za njim u onom prostranom Nita koje je lealo izmeu njih razdvajajui ih. Zar me uope ne voli? Gospode, uvijek ista stara pjesma: zar me ba nita ne voli, zar me ba nita ne voli, zar me ba nita ne voli. Da, zlato moje, ja te volim, ali mi je dojadilo da uvijek govorim jedno isto kao dresirana papiga. Upravo sada imam u glavi neto drugo, a ne da se tebi udvaram, ali ti se ne zanima ni za to drugo osim za samu sebe; to uvijek stoji izmeu tebe i sree, tvoje i moje i nae sree. Ti ne razumije nita osijm ono to je izvana, a te su vanj75 ske stvari uvijek obine i istroene i nisu potpuno iste. Ti dodiruje samo povrinu i nikad ne zna to se iza nje skriva. lijepo, a to se zapravo iza njih skriva? Jesi M ikada pokuao da oguli koicu s luka? Skida sloj za slojem, a na kraju ne ostaje nita. Suze ti navru na oi i nos ti pocrveni, inae nita gorko je odgovorila ona. To je bilo godine 1912. Maud je umrla prije vie od tri godine, Florijanov prvi koncert u Parizu nije uspio, drugoga je otkazao, a one etiri tisue tri stotine dvadeset etiri dolara koje su izdali za pripremu i za golemu reklamu bile su izbaene kroz prozor. Ah, da, Angelina, ja dodue nisam glavica luka, ali htio bih ti dokazati da se ispod nae koe moe mnogo toga nai. Cio jedan svijet ivaca i ila, crvena krv i H2O vie NaCl, od kojih se sastoje nae suze, itava alkemija u kojoj se destilira glazba. Pri tom nisam uzeo u obzir modane elije i misli to ih one proizvode, pritajene elje, besplodno aljenje, brodove naih snova koji nikad ne pristanu ... Veliki boe, kako su joj samo dojadile njegove velike rijei i njegov neizljeivo stran izgovor i kako su je samo zamorili njezini napori da ga opet uini on'im ovjekom kakav je bio prije Maudine smrti. Kako ju je samo iscrpio nastojanje da jo jednom spasi njegovu prekinutu karijeru i njegovu glasovitost koja se gubila u magli. Zaista ne znam to je to s tobom, Flori, nikad ne znam kako nas dvoje stojimo. Ponekad mi se ini kao da ne govorimo istim jezikom.

 Stvarno i ne govorimo. To si morala opaziti ve prvoga asa kad si stigla u Be, sjea li se? Be te je isto tako razoarao kao to sam te i ja razoarao. Ti i ja, mi smo dva potpuno razliita kontinenta, draga moja, i to god inimo, uvijek e izmeu nas leati Atlantski ocean, uvijek. Molim te, nemoj rei uvijek", jer to me ini previe nesretnom. Zato te ja samo tako teko shvaam? teta, draga moja, sklopila si lo posao. Alegro non troppo, Schubertov trio, Beethovenova sona76 ta, komorna glazba: to sam ja. Zbirka stvari do jih tebi nije nita stalo, meu ostalim moje evropsko podrijeklo. Nisi razumjela Be, zato da razumije mene? Be e sa svim svojim sitnim otrcanostima i svojim velikim tradicijama uvijek ostati moja domovina, ali za tebe je on samo hrpa starudije. Glupost, ti si postao ameriki graanin. Voli Ameriku, zar ne? A voli i mene? Ili, zar me vie uope ne voli? Florijane, ah, Florijane... Nemoj plakati, aneliu moj, doi k meni, poljubi me, Angelina. I prepirka se zavrila kao sve ostale: u jednom gladnom i oajnom zagrljaju na groblju njihovih tisuu zakopanih nesporazuma ... Ljeto 1898. Godina kad je stari car Franjo Josip slavio svoj pedeset godinji jubilej i kad je Thomas Cook and Son's upravio rijetku struju amerikih putnika u sveani stari carski grad. Evo nas, dakle, ovdje, tipini Mark Twainovi Innocents abroad" rekao je Mr. Ballard oito radosno stiui ruku Florijana Ambrosa. Maud i Angelina stajale su po strani i uljudno ekale da dou na red. Maudini obrazi bili su tamno crveni a na golom joj je vratu kucala jedna ila. Angelinino je lice, naprotiv, bilo bijelo i prozirno, premda je prije velikog susreta pokuala da ga natare i tako natjera u njega malo boje. Ambrosa je izdao dah kad ju je ugledao u njezinoj svijetlozelenoj haljini koja je tako dobro isticala njezinu finu put plavokose djevojke. Angelina, gospode! Kako ste samo postali lijepi i visoki! ree poluglasno prije nego to se uope sjetio da mora poljubiti ruku Mrs. Ballard. Maudinu ruku nije ovaj puta poljubio ve ju je samo stisnuo, gotovo kao da je ona kakav mladi. Izgledate mnogo bolje, Maud, nego to ste izgledali kad smo se posljednji put sreli izjavi on, a onda se obrati roditeljima: Kad sam zimus svirao u Lausanne, Maud je bila jako prehlaena ali unato tome je dola na moj koncert. Maud je zimu provela u pan-sionatu madame Cecile Revires u koji je godinu dana 77 ranije Mrs. Bencinger poslala svoju ker Carolinu i u koji je u rujnu trebala otii Annie. Angelina se bojala da bi Mr. Ambros mogao spomenuti njezino pismo, ali on to nije uinio i tako je od samog poetka izmeu njih postojalo neto slino vanoj tajni. U pismu je samo usput spomenula njihovu grand tour, ali, zapravo je postojala velika opasnost da e je ostaviti kod kue pod zatitom bake Ballard. To to je unato svemu stajala u predvorju hotela Bristol suelice Florijanu Ambrosu, bila je odluna pobjeda steena u bici napoleonskih razmjera. Kad je ula za majin plan da poe po Maud u Lausanne i da s njome paradira po itavoj Evropi, morala je Ann napeti itavu snagu volje da ne izazove nikakvu scenu prije nego to je stigla u svoju spavaonicu. To je strana besramnost, jednostavno uas, i ako misle da mi to mogu uiniti, oho, pokazat u ja njima, ve u ja njima pokazati. Od Mrs. Ballard ne moemo nita drugo oekivati, ali otac, kako on moe tako neto dopustiti? Ta zar je on papuar? Zato doputa da one rade to god hoe? Jolly, sad ve odrastao pas, zacvili i pobjegne, a Beatrice promrmlja da su svi mukarci jednaki. Moda tvoj tata mora popustiti jer eli da vikend provede na posjedu. Kakve veze ima posjed s time?

 Niente, niente, madonma mia, Beatrice nee nita rei, ti si jo premlada, bambina, da to shvati. Sad mora misliti samo na sebe. Budi uvjerena da u to i uiniti odvrati Ann. Nije ona bila kriva ako ju je ogranienost njezine majke tu i tamo silila da primijeni male diplomatske lai iz nude. I da Mrs. Ballard nije bila tako radoznala i indiskretna, ne bi proitala pismo koje je Angelina naglo nadrljala i ostavila meu asopisima na stolu u predvorju. To je pismo bilo adresirano na J. W. O'Shaughnessvja, esquire, a on vie nije bio srednjokolac ve koniar na icanoj eljeznici. Nedavno je Angelina otkrila svoj talent za 78 pisanje efektnih pisama, a epistula koju je pronala Mrs. Ballard govorila je upravo strano jasnim jezikom: ,,Johnny, ljubljeno moje zlato! I danju i nou mislim na tebe i ne mogu sebi pomoi premda znam da je to krivo. Da, najdrai Johnnv, moemo se sutra sastati, na naem uobiajenom mjestu, u uobiajeno vrijeme. Ali mora mi obeati, Johnnv, da nee navaljivati na mene i da me nee plaiti i da nee raditi nita to ti ne mogu dopustiti. Tvoja mala Annie, zauvijek XXX P. s. Svaki mali kri znai, ti ve zna to. Sutra e toga biti i vie." Koniari iane eljeznice bili su poznati po svojoj snazi i svojim ljubavnim pustolovinama pa nije bilo rijetko da su se mlade dame iz dobrih starih obitelji nale zapletene u skandal s kojim od ovih pristalih momaka. Nakon takvih aljenja vrijednih dogaaja bilo je uobiajeno da se mlade dame poalju na putovanje, u Chicago ili u New York ili, ako je to obitelj sebi mogla priutiti, ak u Evropu, odakle se prijestupnica nakon nekoig vremena vraala svjee polirana, zasiena kulturom i odvie profinjena za primitivne ari jednog koniara. I Carolinu Bensinger su s tog istog razloga ukrcali za Lozanu, a od travnja je bila sretno udata za Jamesa Brooksa II, mlaeg sina bogatog Mnelo Park Bro-oksa. Kako je bilo predvieno, Angelinino lukavo pismo odnijelo ju je arobnjakom snagom leteeg saga iz San Franciska u hotel Bristol u Beu. Johnnv je ispunioi svoju svrhu. Ne smijem zaboraviti da mu poaljem dopisnicu, pomisli Angelina. Eto, sad smo dakle ovdje ree ona. Da, sad ste ovdje odgovori Mr. Ambros ne ba osobito duhovito. A onda, upravo kao i onoga nezaboravnog dana u sobi za glazbu, uze on Angelininu ruku u svoju (sreom imala je dovoljno prisutnosti duha da skine rukavicu) a svoju drugu ruku poloi na njezinu. I eto, opet je bilo ovdje, sve je opet bilo ovdje: 79 elektrini ok, slatkoa, teina u koljenima i enja za jo vie toga, vie, vie, sve... Lijepi mali hoteli prijazno e Mr. Ballard. __ Ni usporediti se ne moe s naim Palae hotelom umijea se Mrs. Ballard. Ali ima cachet doda Maud svojim opreznim pansionatskim francuskim jezikom. Moe ti to nazvati kako god hoe, meni se ini prilino otrcan. Nemam ba mnogo povjerenja u, kako da se izrazim, neke potrebne higijenske ureaje ree Mrs. Ballard pocrvenjevi ispod svog rimog pudera. Mr. Ambros je jo uvijek drao Ange-lininu ruku u svojim proslavljenim prstima. Na brodu su upoznali nekog Mr. Hoppera, Clide Hoppera, visokog dobra dva metra, Engleza od dvije cente s crvenkastoplavom upavom kosom iznad iz-brazdana ela. Bio je to neki ludi momak, pun humora, snage i pustolovnih pripovijesti. Imao je plantae aja na Cevlonu i veoma se zanimao za lijepu, mlau Ballardovu djevojku. Budui da je Hopper, tako rei, predstavljao glavni zgoditak meu svom raspoloivom gospodom na palubi S. S. Majestica, Ann je dopustila da joj on izraava svoje malo nametljivo udivljenje. Svakog jutra prela je s njime etiri puta palubu, svake je veeri plesala s njime i jedne noi, punoj mjeseine, dopustila mu je da joj pokae najgornju palubu. U gustoj crnoj sjeni dim-naka Hopper ju je

zgrabio i nasilno izljubio. Ange-lina se, dodue, osjeala iskreno povrijeenom zbog toga nezgrapnog napadaja, ali je ipak donekle uivala u tome to je mukarac zbog nje mogao tako izgubiti glavu. Vi se zaboravljate, mister Hopper strogo inu je rekla. Hopper, odjednom posve malen, ponizan i spreman za pokoru, zamolio ju je za oprotenje i nespretno pokuao da joj razjasni kakvu silnu potrebu osjea za profinjenim druenjem s mladim damama kojega se tolikih godina morao odricati. U meuvremenu su se Mr. Hopper i Mr. Ballard uz nekoliko aa dobro sprijateljili i Mr. Ballard je spomenuo, ne bez odreenog udivljenja, kako Hopper izvrsno podnosi pie, (Moramo priznati Englezima da pri piu ne gube dranje.") i ima poduzetni duh. Kako se inilo, na plantaama Cevloona bilo je 80 potekoa s nekim kukcima i Mr. Hopper je pohodio Sjedinjene Drave da se informira o 'izgledima za uzgoj eerne trstike. U obzir je uzeo i Kubu, ali ondje su neprekidno vladali ratovi, ustanci i revolucije. Mr. Ballard mu je predloio Havajske otoke kao bolji teren za eemo plantae. Angolina jo primijetila da su njezini roditelji hrabrili Mr. Hoppera u njegovim nastojanjima. I zaista jo mnogo toga govorilo za nj. Mr. Hopper je bio Englez, pa je ve i to znailo prednost, a nije sakrivao da je u kolonijama stekao lijepu svoticu. Govorio je o lovovima na tigrove kao da se radilo o kuniima. Mr. Hopper je manje spominjao svoju malariju nego to se otac tuio na obinu hunjavicu. Poklonio je Angelini za uspomenu tri metra dugaku kou jedne ordjake zmije, i nemarno joj pokazao aku punu safira struno okrenuvi ruku tako da su zasjale zvjezd'ice u njima. Nije to nita osobito, kod nas lee ti kamenii na cesti. Malo-pomalo postao je Mr. Hopper slikovita romantina figura, osobito kad ga je Angelina predoavala sebi kao gospodara jedne rulje smeih robova koii nisu radili nita drugo osim to su za njega pobirali safire krupne kao kamenje za taracanje ulica. Uostalom, poljubac to ga joj je silom ugrabio, nije bio ba potpuno neugodan. Uivala je u tome to smijekom ili tobonjom srdbom moe toga upravo strano jakoga i monoga Mr. Hoppera dovesti u stanje ponizne bespomonosti. Jednom rijei, Angelina je ustanovila da je Mr. Hop-r>er ovjek kojega moe omotati oko svog sitnog malog prsta kad god joj se to prohtje. Ali u trenutku kad je Florijan Ambros poloio njezinu ruku u svoje dugake, glasovite, izvrsno plaene prste, prestao je Mr. Hopper postojati i nestao je u zraku kao oblai dima. Ne smijem zaboraviti da mu poaljem dopisnicu, pomisli Angelina. To je dakle Be ree Mr. Ballard. Poli su u pohode majci Mr. Ambrosa. Tri su dame i njdhova tri mala suncobrana bili na stranjem sjedalu iznajmljene koije, dok su oba gospodina, sjedei na pomonom sjedalu, pokuavala da nekamo smjeste svoje dugake noge i fina koljena. Tako dakle izgleda 6 uvajte se sama 81 va lijepi Be rekao je otac spreman da uiva u znamenitostima kao i ostali putnici. No, tako je izgledao, i to sad? Sive zgrade, kue su bile niske, ali ulice su pak bile uske i tamne u sjeni. U perivojima si mogao vidjeti upravo zauujue skupine loih pasa, a na ulicama je prevladavao zauujui veliki broj uniformi punih vanosti, bar tako se inilo amerikim posjetiocima. Kestenova stabla stajala su u malim barama od izblijedjelih otpalih cvjetova, a grozdovi na grmovima jorgovana izgledali su kao ukiseljena krema od malina. Nije ba tako veseo kao to sam ja sebi predoavao, taj va Be rekao je Mr. Ballard malo potiteno. Dragi boe, a zato bismo trebali biti tako veseli? odvrati Florijan. Mi smo melankolian narod i zato izmiljamo tolike viceve, osobito o nama samima. Takvi se

raamo, mudri, umorni i stari, a nai prijatelji nas moraju uzeti onakve kakvi jesmo, skeptine i malo degenerirane. Sve je pobuivalo isti dojam otrcanosti, istroenosti, inilo se da sve treba popraviti i nanovo oliiti, pa ak i lica mladih ljudi. Osim toga Be je bio prljav grad. I u San Francisku je bilo mnogo prljavtine, ali prljavtina je u San Francisku bila neto posve drugo: isprala ju je magla, filtrirao ju je slani zrak, prosijao vjetar, i ta je prljavtina bila nekako nova i svjea kao da su je svako jutro unosili u grad zajedno s povrem i voem. Naprotiv, inilo se da je beka prljavtina leala ovdje nekoliko stoljea i to je starija postajala, to vie kao da se sviala Beanima. Crkveni tornjevi i kupole, posve drukiji nego u Americi, nisu imali ni mrvice politure, a spomenici u perivojima i neupadljive fasade palaa izgledali su istroeno, upravo tako kao da se nitko nije trudio da sa njih oisti zelenu patinu i si-vosmeu koru starosti. A smijemo li vas upitati gdje se nalazi vas plavi Dunav? upita Mr. Ballard, i odista, Mr. Am~ bro to nije tano znao. Ah, negdje tamo vani gdje lisice poele jedna drugoj laku no. Ja ga nikada nisam vidio, ali vele da nije plav ve ut kao grakova juha. Tako dakle. Onda se bar nadam da u Bei jo uvijek pleu valcer? malo potiteno dobaci Ballard. 82 Da, to se moe pretpostaviti; za vrijeme jubilarnog mjeseca sigurno e se plesati. Tu je, na primjer, veliki jubilarni ples i itav e dvor biti prisutan, plemstvo, drutvena kroma. Kad je opazio napetost na licu Mrs. Ballard, Florijan nemarno dobaci: Ako vam je stalo do toga, milostiva gospoo, mogu zamoliti Joija da vam nabavi pozivnicu. Ali opominjem vas, to e biti jedna od onih strano ekskluzivnih i uasno dosadnih priredbi. Smijeno ime, Joi. to je taj Joi? Ciganin? Svira li i on violinu? Ili je moda kakav plesa? Florijan se prijazno nasmije u zagrijano Lice Mrs. Ballard. Da, on je u neku ruku pomalo od svega toga. Ali zapravo je moj prijatelj Joi jedan nadvojvoda, Josephus Albertus, jedan od neaka njegova velianstva. Nakon toga je slijedila dugaka potitena utnja sve dok naposljetku Mr. Ballard nije pod nogama osjetio vrsto demokratsko tlo: Govori se da su isvi ti vai nadvojvode lakomisleni besposliari i prijatelji ena. To je potpuno tano, ali vrlo su ljubezni i simpatini. Ja vrlo volim svog prijatelja Joija jer on se zaista razumije u glazbu. Moete li s njime razgovarati kao s obinim ljudima? zapanjeno upita Mrs. BallardJ i A zato ne bi moglo? Ja sviram prvu violinu u naem gudakom kvartetu, a on drugu. Sviramo komornu glazbu svake srijede, u njegovoj maloj palai : O boe, umalo to nisam zaboravila kako si divan, Florijane, pomisli Angelina. Poljubila bih te, odmah '[ sada, ovdje, u ovom asu; i tebi bi se to svidjelo, zar ne? O da, to bi ti se svidjelo. Kola se zakoturae preko mosta koji se pruao iznad neke vode neugodnog zadaha u pretjerano irokom koritu, a zatim dalje kraj trnice koja je bila upravo neopisivo buna, a velika i arena kao na kakvom protenju. Probili su se kroz gusti prostaki zadah luka i kiselog zelja, ribe, sira i truloga voa, a Florijan ree: Molim, ovdje moramo izai iz kola. Moja majka stanuje tamo prijeko a mi se ne 6* 83 smijemo provesti kroz Naschmarkt. Moram vas, na alost, zamoliti da tih nekoliko koraka pri jedete pjeke. Malo potiteno podigoe Ballardove dame svoje dugaKe suKnje i satnim koracima prijeoe preko bara i skliskog kamenja kolnika, preko mokrih dasaka i trulih otpadaka trnice. Oko njih su prodavaice irokih bokova pjevajui izvikivale svoju robu. Bio je to cio zbor stranih oporih glasova koji su se pogaali, svaali i prepirali. Miiavi momci te-toviranih ruku gurali

su se kroz mnotvo a neki mesarski momak nosei na leima polovinu teleta umalo da nije krvlju potrcao njihove nove ljetne haljine. Pitale su same sebe, u to su se to upustile i iz kakvih je opskurnih i neugodnih poetaka njihov elegantni prijatelj pronaao svoj put na visove slave. Njihove neugodne slutnje porastoe kad ih je Ambros uljudnom kretnjom pozvao da kroz uski ulaz uu u neku zaputenu kuu na sredini trga. Prole su kroz uski tamni hodnik zakren praznom vinskom buradi. U hodniku nije bilo nikakve druge rasvjete osim crvene svjetiljice ispod slike jedne Madone. Zatim je dolo malo dvorite s neravnom kaldrmom u Voiem su u neredu stajali sanduci, bave i runa kolica. Jedno je orahovo stablo domahivalo zelenim granama iznad izblijedjelog zida pokrivenog crtari-jama to su ih djeca kredom narisala na njemu; bile su to iste one crtarije kao u svim zemljama svijeta, tako jasne simbolike da su dame brzo skrenule pogled s njih. Florijan je, meutim, upravo ondje zastao: Ovdje vam se mora svidjeti, zar ne izjavio je oduevljeno se smijeei: Ovdje se nalazimo u Kui slobode" koja je svoje ime dobila po tome to u davna vremena nisu smjeli progoniti nikoga tko se zaklonio unutar njezinih zidova. A ovo ovdje izjavi iroko mahnuvi rukom, kad su uli u drugo, vee dvorite, je mjesto na kojem je stajala mala Mozartova vrtna kua. Sjeate li se, Maud? Obeao sam da u vam jednom pokazati mjesto gdje je komponirao arobnu frulu. A sad ste zaista ovdje; jedva da to mogu i povjerovati. Angelina odjednom osjeti da je odgurnuta u stranu. Okolina nije bila ba uzviena: tik ispred 84 njihova nosa dizala su dva ovjeka u neistim bijelim pregaama golemo okrugle ementaler sireve iz velikih sanduka a miris sira je u njoj uvijek izazivao malu muninu. Ona uhvati Florijana ispod ruke da ga odvue dalje j potrai njegov pogled. Ah, Flori jane, lako Kam uzbuena i sve me se to silno doimlje. Morate mi pokazati sve i mnogo mi pripovijeda!'/ o Mozartu i, o, ba o Mozartu. Sama se sebi inim takvom neznalicom, ali vi ete me nauiti svih onih tisuu stvari koje bih trebala znati. O Mozartu, na primjer, to mi obeajete, zar ne? Mrs. Ballard, vrlo vrsto uklijetena u svoj visoki steznik, poe soptati kad se onih nekoliko nagovijetenih koraka rasteglo u beskrajno prolaenje kroz svakovrsna dvorita, kroz vee, ispod lukova, uz hodnike i niz njih, kroz pravu zbrku stepenita i stepenica. Vidite Kua slobode" je mali svijet za sebe - rastumai Florijan. Ovdje ivi vrlo mnogo ljudi pa su ve vie stoljea ivjeli tako vrata uz vrata, bogatai i siromasi, bez obzira na to jesu li bili visokog podrijekla ili su dolazili posve odozdo. Postolar u istom hodniku s knegtinjom, ulina djevojka kraj doktora teologije, bogata obitelj koja se slui istom toaletom kao i suicava velja i njezin pijani besposliar od mua. Mislim da bi to u Americi nazvali demokratskim nainom ivota. Za Ballardove koji su potjecali iz demokracije u kojoj se radilo ne samo o tome u kojem dijelu grada stanujete, ve je, tovie, u njihovu neelastinom i neizmjenjivom drutvenom poretku ak predstavljalo veliku razliku ako je netko stanovao u pogrenom bloku kua ili na onoj strani ulice koja nije bila ba najotmenija, ta je kua bila neshvatljivi kuriozitet i zapravo nije bila ba posve besprijekorna, zar ne? Proli su kroz jo jedna niska vrata, uspeli se uskim stepenicama u kojima su se mijeali umovi i mirisi kue u stranjem dvoritu, sve dok se nisu zaustavili ispred nekih drugih niskih bijelih vrata. Ona se otvorie kao nekom arolijom i pred njima se pojavi neki visoki starac u otrcanoj uniformi koja mu je loe pristajala, s bijelim rukavicama na golemim rukama. 85 Je li generalica kod kue? upita Florijan. Na zapovijed, vaa milosti. Milostiva gospoa oekuje gospodu. Ballardove nije vie moglo nita ba lako zapanjiti nakon to su prije dva tjedna u Londonu upoznali razliite znamenitosti i kojekakve ekscentrine figure. Unato tome su se zaudili i

malo smeli kad ih je Florijan predstavio svojoj majci. Niskog stasa ali uspravna i ivahna, generalica je Drimila goste meu portretima pokoljenja Ambrosovih, potamnje-lim od starosti koji su visili na niskim zidovima malog salona. Njezina sjajna crna kosa poeljana u visoku frizuru slinu tanjuru punom kupina (Kosu bojadiem ekstraktom od oraha: to je stari obiteljski recept; sijede ene su neto strano, trebalo bi ih zatui", rekla je ona), oi su joj bile tako crne i vatrene da su Angelinu podsjetile na ljive u rakiji. Kratka debela crna cigara bila je vrsto usaena meu najbjelje zube koje sebi ovjek moe uope predoiti. Smijala se najirim i najveim ustima koje je jedna ena mogla sebi dopustiti, a osim toga je taj divlji, crveni raspor bio bez ikakve suzdranosti tako premazan crvenilom kako se u San Francisku ne bi usudile uiniti ni ene sumnjiva glasa koje su se potucale meu publikom i na pozornici Orfeu-ma. Obrve su joj bile guste i upave kao brkovi a njezine male ruke finih kostiju neprekidno su se kretale, izraajno i kao da govore ondje gdje govor nije bio dovoljan. Vesela, mudra i bez ikakva prenemaganja u govoru generalica je nesumnjivo bila velika dama, ali, Ballardovi pomislie, malo neobina, da ne kaemo malo luckasta. Pet minuta poto je Florijan predstavio obitelj Ballard svojoj majci otvorie se vrata susjedne prostorije i iz njih izviri Mausino neupadljivo lice promatrajui Florijana svojim okruglim, krupnim, sovu-ljaginim oima. Ne obazirui se na posjetioce, a moda ih ak ni ne primjeujui, dobacila je svojim tvrdim njemakim jezikom nekoliko zapovjednih rijei, a Florijan smjesta skoi na noge i promrmlja neko nejasno objanjenje: Vana proba, ne mogu otkazati, vraam se u pola pet i izjuri kroz vrata a da se uope nije oprostio od njih. 66 No, eto, sad je pobjegao, taj moj Flori! ovjek bi mogao pomisliti da ima ugovoreni sastanak s Valeriennom, sigurno ste u Americi uli o njoj, to je najglasovitija beka amoureusa, ali molim, ni govora, to je samo onaj tusti, zlovoljni, stari elavi momak, njegov stari uitelj, koji je jo studirao s gospodinom Brahmsom. Morate, naime, znati da je moj sin Flori bijelo janje meu samim crnima, sni-jenobijelo malo janjece, pa uope ne znam kako je zapao u to Ambrosovo stado crno poput gavrana. Unatrag pet pokoljenja svaki je Ambros bio vojnik, oficir, pogledajte samo etiri Florijanova brata, svi u konjici, njegov je pokojni otac takoer bio dobar vojnik, dobar oficir, pristojan general. I sve moje tri keri udale su se za oficire. Moete mi vjerovati, gospoo Ballard, kad ima sinove u konjici i kad za keri mora platiti oficirsku jamevinu, onda to nije jeftina ala! Da, i kako sam rekla, devet godina nakon najmlaega, doao je taj zakanjeli sin, taj Flori, no da, moda smo zaista bdli malo neoprezni, i, voila l'omelette! Ve od samog roenja bio je posve drukiji od ostalih. Tek to mu je bilo tri tjedna, ve je pokuao da digne glavicu. A znate zato? Cuo je trubaa gdje svira reveille. Trebali ste samo vidjeti kako se general smijao i kako umalo da nije djeaia uzdigao do stropa. Izvrsno, kadetu Ambros, viknuo je, mirno! Revedlle! Jednom e postati dobar vojnik!" Kojeta! Od toga nije bilo nita. Moj Flori ne trpi vojnike i aita mu nije stalo do uniforme, puca kao noobdija a njegovo maevanje ne vrijedi na pola piljiva boba, i Isuse, Marijo i Josipe, trebali biste a samo vidjeti na konju! Pljesnuo je o njega kao kvargla, ali molim lijepo, moda gospoda ne znaju to je kvargla. To je tako jedna vrst malenog, jeftinog, smrdljivog sira kojega jedu radnici u ciglani i slini ljudi. Prava je sramota: Ambros kojemu nije stalo do konja. Majko", rekao mi je, ja imam samo dva alata, jednu desnu ruku i jednu lijevu pa ako padnem s konja i slomim jednu od tih ruku, onda sam odsvirao". Ve kao mali djeak nije mario ni za to osim za uenje, itanje i studije, a duu je izgubio gudei. Oslukivao je sam sebe, i itav je bio uho-. Zna li posve sigurno da nisi imala odnoaj s onim ardakim violinistom iz Temivara?" 87 zadirkivao me je general. Da, zaista je mogue da sam malo previe pogledavala Laj osa kad sam bila u drugom stanju. Da sam samo znala to e iz toga ispasti, ne bih to uinila. Ili, moda bih ipak uinila, svima u linat. Kadto razmiljam o tome, da sam u ono vrijeme jo

malo vie gledala toga Ciganina, moda moj Flori ne bi tako ozbiljno shvaao svoju glazbu; molim lijepo, pojedite jo komadi kuglofa, sama sam ga ispekla i znate li u emu je njegova tajna? Uspije samo onda ako uzmete dvanaest jaja; kakvu kavu volite? Za mene ne moe nikada biti dovoljno crna i jaka. Ali moda bi mlade dame voljele malo tuenog vrhnja na kavu? Ne, ne, gospodine Ballard, za vas imam neto posve posebno.. uro, uro! Donesi one boce tokajca, stavila sam ih na policu u kuhinji da tokajac dobije pravu temperaturu. Kamo tri, vole jedan? eke ae, ti ve zna koje! Zaista smijean klipan, taj na uro-bai ree, im je sluga izaao. Bilo mu je tek osamnaest godina kad je doao k nama, puk ga je poslao generalu kao ordonansa. Bio je mladi divljak pa sam ga svemu morala nauiti: kako da govori, kako da servira, kako se mora prati, uope sve. Vjerovali li vi meni ili ne, gospoo Ballard, morala sam ga uzeti za ruku i odvesti ga na ono mjesto i razjasniti mu u koju se svrhu upotrebljava, ali uro se bojao lokusa i vodenog ispiranja pa je poeo plakati. Ballardovi su sjedili posve omamljeni. Sve to su uli i vidjeli kod generalice stajalo je u apsolutnoj suprotnosti prema njihovim pojmovima drutvene otmjenosti, pa ipak, ipak je tu bilo neto posebno. Kradomice su promatrali namjetaj; tako malo komada pokustva, a osim toga tako izvanredno jednostavno pokustvo sa svega posve malo ukrasa ili rezbarija. Tu nije bilo ni ipkastih gardina ni velianstvenih barunastih ili brokatnih zastora, nije bilo portijera izmeu soba, ve samo gola, bijelo oliena vrata. Osim toga, generalica je bila jo daleko od napretka s kojim je dola elektrina rasvjeta pa u svom stanu nije imala ak ni plinsko svjetlo ve samo dvije petrolejske svjetiljke koje su stajale na irokoj komodi meu prozorima, 88 Lijep komad, zar ne? upita generalica. Carica Marija Terezija poklonila ju je mojoj prababi kao vjenani dar, a sad bi je Jod volio kupiti natrag. Ponudio mi je pet tisua forinti, a ja sam mu odmah rekla, izbijte to sebi iz glave, carska visosti! Ja ne vodim trgovinu rabljenog namjetaja, ali ako mi carska visost da za komodu svoju violinu, moe je dobiti! Morate znati da on ima jednu Strad'ivari za koju bi moj Flori dao svoje vjeno blaenstvo, ali Joi mi se samo nasmijao zbog mog prijedloga; istina je, da je njegova Stradivari pet puta vrednija od moje komode, iako obje potjeu od Marije Terezije. Zgodan je to momak, taj Joi, ali previe tri za djevojkama. Vrlo zanimljivo ree Mrs. Ballard koja nije ba nita razumjela. Razgovor je epao na razliitim jezicima. Generalica je svoj dio govorila brzim, lakim i netanim francuskim jezikom (vjerojatno nije uope mogla sebi predstaviti da postoje ljudi koji ne bi razumjeli taj univerzalni jezik), i Angelina odmah odlui da e uiti francuski. Maud koja je jedva pratila generalicu, prevodila je roditeljima ono najvanije, a Angelina se bar donekle sporazumijevala talijanskim jezikom premda je od Beatrdce nauila, na alost, samo ordinarnu mjeavinu Sicilije i Telegraph Hilla. Zaudo, inilo se da se Mr. Ballard sjea njemakog jezika kojega je kao dijete uo od djeda i bake. injenica da Mrs. Ballard nije razumjela sve, nipoto nije bila neto loe jer bi je neki generaliini izrazi i izvjetaji toliko okirali da bi joj zastao dah. Generalica se, naprotiv, izvrsno zabavljala tim labirintskim haosom jezika u konverzaciji. Lijep sam ja idiot viknula je i obrisala suze koje su joj od smijeha navrle na goleme vesele oi. Znate li koliko jezika govorim? Otprilike jedno tuce. A ni jednim se od njih ne mogu posluiti i meu njima se ne nalazi ni jedna jedina engleska rije, nije li to blesavo? To je, uostalom, nipoto nije sprijeilo da nastavi svojim vedrim monolozima. Sat na antiknoj komodi odbije etiri i pol. Flori jan Ambros se nije vratio, Mr. Ballard je eznuo za solidnim gutljajem viskija, piem koje, kako se 89 inilo, u Beu nije uope bilo poznato. Jako slatko vino inilo ga je pospanim. Osjeao je enju za domovinom i za ugodnim zadimljenim barovima gdje su se u to vrijeme sakupljali

svi njegovi prijatelji. Angelina je o tome neto nasluivala, jer je i ona u taj as morala pomisliti na San Francisko; u San Francisku je itav svijet govorio engleski pa si znao na emu si, dok si ovdje iz jedne neprilike padao u drugu, uvijek izvrgnut opasnosti da se pokae kao glupa neznalica im samo zine. S nekog ne ba posve jasnog razloga sjetila se Mr. Hoppera. Ako je Hopper rekao etiri i pol, onda je on i mislio etiri i pol, a u svojoj uzavreloj nestrpljivosti da se sretne s njom on bi vjerojatno stigao i mnogo prije zakazanog vremena. Ali ovdje je ona bila nestrpljiva. Minute su se otezale i nakon itave jedne vjenosti nakalje se bronani sat na komodi i svojim finim tankim glasiem objavi da je pet sati. Florijanu jo uvijek nije bilo ni traga dok je poliglotska krparija njihove konverzacije poela pokazivati znakove izmorenosti. Kad moj Flori radi na svom Brahmsu, on, eto, zaboravlja sve pokuavala je razjasniti generalica. A taj prokleti koncert za violinu nije nikakva malenkost. Molim lijepo, vi to morate razumjeti, gospoice Maud i imati malo strpljenja s djeakom. Ja nisam nestrpljiva, madame. Ako je netko morao tako dugo ekati na neto kao ja, onda se zaista vie ne radi o pola sata dulje ree Maud. To je zvualo malo tajnovito, a Angelina se ozlovolji jer nije pravo mogla razumjeti francuski Muziari su smijeni ljudi, Miss Maud ree generalica; a i muzika Je smijena stvar, to sam i ja morala nauiti. Ne moete je dotai, ne moete je vidjeti, ne moete je razjasniti, au fond, muzika je sve. Za tog je djeaka muzika neto isto tako stvarno kao taj stol ili njegova postelja ili njegova koulja. Za mog Florija je muzika jedina stvar koja postoji na svijetu, a sve ostalo je, no, eto, nevano, posve nevano za njega, i ona kretnjom svojih izraajnih ruku odbaci svu realnost u kut, a u zraku ostavi samo lelujavu crtu glazbe da lebdi. 90 Susrevi Angelinin pogled koji je odavao da nije nita razumjela, nastavi ona talijanski: Ako pravo razmislimo, to je zapravo ludo: moj djeak strue s nekoliko konjskih struna i to znai itav njegov ivot. I time moe ovjeka navesti da plae ili da bude veseo, a kadto, ako svira ljubavne stvari, moe svojim sviranjem ovjeku upravo okrenuti srce u grudima... A osim toga, time je postao glasovit i bogat... zavri Angelina reenicu koja kao da je ostala visi ti u zraku. Generalica se morala nasmijati pa brzo i lako udari Angelinu po ruci. Vi, piccolina ree vi sve mala realistkinja, to sam ve opazila. Hoemo li se kucnuti, gospodine Ballarde. U zdravlje realistkinje, ali i takoer u zdravlje sanjara. Kad se Florijan u est sati jo uvijek nije vratio, oprostie se Ballardovi, a uro ih potpuno iscrpljene isprati iz labirinta Kue slobode do fijakera koji je ekao na njih. Mrs. Ballard duboko uzdahne. Zapravo bih pomislila ... to bi pomislila? Mogla bih pomisliti da bi Mr. Ambros, koji toliko zarauje, mogao za svoju majku pronai kakav bolji stan dobaci ona putem. Mi te ljude ne razmijenio potpuno. Moda ona voli jednostavno ivjeti. Meni se to prilino svidjelo; bar ovjek neprestano ne zapinje kao za tvoje proklete rese i kianke odvrati otac. Sad su moda ak moje rese i kianke razlog da svaki vikend provodi na posjedu otro dobaci Mrs. Ballard. Kao da se mukarac ne bi mogao zaplesti u gore stvari nego to je pozamanterija. Maud se probudi iz svog sanjarenja i ree: Bez obzira na to je li stan previe jednostavan ili nije, generalica ima stila. Ona je velika dama. Noblesse oblige. Ah, kojeta! Ako hoe da uje to ja mislim, ta je ena jednostavno luda odluno e Mrs. Ballard. Ann nije tome imala to da doda. Ovaj put se potpuno slagala s majkom. Be se napunio ljudima kad su pokorni i slikoviti podanici njegova velianstva stigli iz svih krajeva

91 monarhije u prijestolnicu da svoga dostojanstvenog, starog vladara uvjere u svoju vjernost. Plemstvo je napustilo dvorce i posjede, a itav je svijet poslao diplomate i predstavnike u Be. Na ulicama si mogao uti sve jezike koji su se uope mogli zamisliti i kamo god bi poao susretao bi najudnije i naj neobini je narodne nonje. Uslijed prijateljstva s Florijanom i generalicom, Ballardovi su vidjeli mnogo vie nego to bi vidjei uz kakvog obinog turistikog vodia. Kod primanja i pri vonji kroz Prater, na jutarnjim jahanjima i veernjim posjetama kazalitima bili su uvedeni u drutvo. Ali njihov je uspjeni boravak bio okrunjen kad su jednoga dana u hotelskoj hali sreli obitelj Frankel. Jer Frankelovi su takoer bili Amerikanci, i oni su dolazili iz San Franciska, i kad bi, na primjer, netko spomenuo Sutro Heights, znali su o emu je rije, a u prvom redu se moglo s njima govoriti vlastitim jezikom. Bio je to susret kao s davno izgubljenim prijateljima koji su takoer izgubljeni lutali u divljim, tamnim umama Evrope. Tako je tiha i diskretna hotelska hala mogla postati svjedokom pretjeranom, oduevljenom, naivno sretnom i silno bunom prizoru koji se odigrava kad god se Amerikanci sretnu u inozemstvu. U San Francisku se, dodue, Ballardovi i Frankelovi nisu kretali u istim krugovima pa su Ballardovi za Frankelove bili otprilike isto to su Bensingerovi bili za Ballardove. Vievali su se u slubenim prilikama, na dobrotvornim priredbama, na sjednicama opinske uprave, ali privatno nisu saobraali. Osim toga se utke sporazumijevalo da e svaka od tih obitelji, kad se vrati kui, ponovo potraiti svoj propisani golubinjak u drutvu. Ali u tom je asu taj susret bio neto najbolje to se objema obiteljima moglo dogoditi i u pravom vatrometu radosti: dame su upravo vriskale od ushienja, a gospoda su bila tako potresena da su svoje osjeaje morala sakriti iza glasnih i ne ba osobito dobrih viceva. Naruen je ampanjac i svi su se kucnuli za doivotno prijateljstvo. Sada, kad je Mrs. Ballard mogla pred radoznalom Mrs. Frankel paradirati sa svojim novim toalet ama i eirima i svojim silnim poznanstvima s aristokracijom, Be je zasjao u posve novom sjaju. S druge su strane Frankelovi 92 neto malo vladali njemakim jezikom i poznavali su Be, odakle je njihova obitelj prvotno potjecala i gdje su imali jo nekoliko roaka. I tako su oni stvarno i malko protektorski preuzeli vodstvo pri svim daljnjim kupovinama, razgledavanjima i programima zabavo. Moda su se Ballardovi malo preglasno hvalisali svojim otmjenim vezama, jer su ih stvarno titale velike brige. Nadali su se i ekali i molili da im Flo-rijan nabavi onaj neuveno vaan poziv za tako izvanredno ekskluzivni jubilarni ples. Bile su naruene tri izvanredne plesne haljdne: Mrs. Ballard se nadala da e se na plesu pojaviti u ljubiastom atlasu s volanima od francuske ipke koju e oko njezine suknje i uz njezin duboki dekolte pridravati dvadeset i dva srebrna grozda. Angelina je savjetovala Maud da uzme haljinu od bijelog moarea koja je dobro pristajala uz njezin njeni ten, premda ju je odostraga inila moda malo irokom. Angelina se na ivot i smrt borila za toaletu od crnog baruna koji bi istaknuo njezinu njenu, plavu ljepotu. Ali Mrs. Ballard je uporno tvrdila da se samo udovice ili ene sumnjivog glasa pokazuju u crnom barunu i tako su se naposljetku odluili za tamnomodru haljinu od sifona, vrlo tamnu a ipak prozirnu kao nebo za ljetnjih noi. Kadto, kad bi se u onoj svojoj staroj oaranosti zagledala u ogledalo, Angelina bi se osjeala sva opijena gledajui samu sebe. To sam ja, govorila bi svojoj slici u ogledalu. To sam ja, tako njena, tako mlada, tako draesna. Milovala bi finu kou svojih ramena, gladila svoju kosu, a znala bi ak i uvojak kose uzeti u usta i zagristi ga kao da kua kako ona sama sebi prija. Kadto bi se igrala opake kraljice iz bajke o Snjeguljici; to je bila stara igra i svako bi joj ogledalo pripovijedalo da je najliepa u itavoj zemlji i da se ne mora brinuti zbog Maud, zbog te dosadne estite Snjeguljice iji su obrazi bili crveni kao krv. Na kraju bi je ogledalo, meutim, natjeralo malo u strah, jednako kao to je to inilo i za vrijeme njezina

djetinjstva, jer opaka je kraljica morala naposljetku plesati u uarenim cipelama dok nije pala mrtva... 93 ;l ; Postala je sve nemirnija jer je nikada nisu ostavljala samu s Florijanom, pa ak ni na pet minuta. Kadto bi mu natuknula da bi se moda mogli potajno sastati, ali on nije to prihvatio; ili je u tom pogledu bio preveliki kavalir ili se toliko zadubio u svoj pro-keti Brahmsov koncert koji je jo uvijek visio iznad njega kao njegov poseban, vlastiti, crni oblak pun prijetnje. Nije bio taan, a ako bi se i prikljuio kojemu od njihovih pothvata, bilo je oito da se pri tom napree. Na oima se zapaalo da je odsutan duhom, kosa mu je bila smrena kao dungla a ruke nemirne kao ivotinje koje bjee iz zapaljene ume. Ann je sve nervoznije brojala dane koji su joj jo preostajali do odlaska. Jo tjedan dana i onda je dolazilo unaprijed plaeno putovanje u Budimpetu gdje e se nastaviti jubilarne sveanosti. Angelina je smatrala da se samo po sebi razumije da e ih Florijan pratiti u madarsku prijestolnicu, ali je opet doivjela jedno od onih ledenih, malih razoaranja s kojima si se morao pomiriti ako si bio zaljubljen u glasovitog ovjeka. Florijan ih je burno uvjeravao da bi im silno rado pokazao Budimpetu: Ali na alost, na alost, moje vrijeme ne pripada meni, ja sam vezan uz pripreme za moju koncertnu turneju, vi to morate razumjeti, Maud, Angelina, Mr. Ballard, zar ne? Bio je blijed pa nastavi malo oajno: Gospode, ve odavno sam morao zavriti svoj program, ali bio sam lijena svinja pa sad sviram kao kakva stara krmaa, zar ne, Mausi? A Mausi odgovori na to: tako je, zlato moje. Angelina se ljutila na Florijana, na Brahmsov koncert, na Mausi, na cio svijet. Kad bi, na primjer, pomislila na Mr. Hoppera, znala je da bi on posve sigurno poao s njima u Petu. Da ga je ma i neznatno ohrabrila, on bi putovao za njom preko itavog kontinenta. Stvarno je jo uvijek bilo mogue da se negdje usput pojavi. Ali u tom asu nije Angelina eljela da ga ponovo vidi. Htjela je samo Florijana. U meuvremenu su du Ringa sagraene tribine kraj kojih je imala proi sveana povorka djece. Tkanina za zastave drapirana je u duljini od vie kilometara i prikucana, a u gradu je iz sata u sat raslo grozniavo raspoloenje. Odravane su vojne parade i sveana procesija oko stare Stjepanove crkve sa zvonjavom zvona i sa svom crkvenom raskoi: s ljubiastim i grimiznim odorama kardinala, s papinskim nuncijem koji je dijelio blagoslove i s tajanstvenim smijekom gotik'ih svetaca dugakih nogu i ruku, koji su sa svojih tamnih oltara izneseni na sunce. Posvuda je vladalo raspoloenje sretno razigrane sveanosti, ali ispod toga se ipak skrivala neka donja struja starosti i propadanja. Mirie po sprovodu rekao je Florijan za vrijeme jednoga od! svojih mranih raspoloenja koja su uvijek pokazivala da Brahms ba nije potpuno zadovoljan s njime. Pod cvijeem je sakriven lijes..." Preostalo je jo samo est, a sada jo samo pet dana do velikog jubilarnog plesa, a poziv nije stigao. Nakon svega njezinog razmetanja pred Frankelovima i dopisnicama koje je slala svojima prijateljicama u San Francisku, inilo se da e Mrs. Ballard doivjeti teku blamau, a to ju je inilo jo neugodnijom; nego inae. Ne budemo li poli na ples, ja u se ubiti izjavi ona dok su joj drhtale brada i ruke. Dobro, a gdje eli da te zakopamo? upita Mr. Ballard koji je takoer bio malo nervozan i razdra-en. Angelina je bala sva oajna. I ona je sve svoje nade polagala na taj ples, na plavu plesnu haljinu, na jedan ples s Florijanom, na jednu rije, jedan poljubac, na neto odluno i konano. Maud je bila jedina koja je u toj krizi, koja je prijetila, sauvala ravnodunost: ali Maud je bila krava bez temperamenta, a osim toga, ona nije stavljala nita na kocku. Kako se ini, ipak neemo poi na ples dobaci Mrs. Ballard Florijanu kao da joj je to posve svejedno. Samo je njezin nos koji se sjao kao bakreno dugme odavao njezinu muku.

 Be nije San Francisko, i ovdje stvarno nitko ne zna tko smo mi. Nije, dakle, udo da ovdanje visoko drutvo gledat preko ramena na nas, jednostavne Amerikance, ree ona. To je prilino sliilo razgovorima u trgovini njezina oca u Polk Streetu. 94 95* Ali misis Ballard, dakako da idete na ples stane se buniti Florijan koji se iz svoje sanjarske daljine vratio u stvarnost. Kako to? Ta nismo pozvani apnu Mrs. Ballard kojoj umalo da suze nisu navrle na oi. Ah, gospode, pozivnica! Potpuno sam zaboravio na nju! Ve je tjedan dana nosim sa sobom u depu ree Florijan. Bio je vie odsutan duhom i razdraljiviji nego ikada. S Hopperom se neto takvo nikad ne bi moglo dogoditi, pomisli An-gelina. Jutro' velike djeje povorke svanulo je bistro i puno sunca kao da se sam dragi bog smijei starom carskom gradu. Zrak je bio svje i kao da nije imao teine. Drvee du staroga Ringa bacalo je fino crtane sjene, a visoko iznad glava mnotva vijorile su se zastave u umi visokih kopalja. Zahvaljujui Florijanu i njegovom prijatelju Jo-iju, Ballardovi su dobili mjesto na tribini za oda-branike, u blizini golemoga carevog atora. Jasno su mogli vidjeti starog vladara: vitki, visoki sijedi lik u bijelom koporanu koji je, u redovitim razmacima salutirao desnom rukom. Izgledalo je kao da neki nevidljivi igra marioneta povlai uzicu koja je navodila starca da podigne ruku i pozdravi mladost i budunost svoje zemlje. Sate i sate prolazila su djeca, vikala svoj Heil! i Hoch! u dobro uvjebanom umisonu, sunce se us-pinjalo, postajalo je sve k>plije, a grube drvene klupe na tribinama bivale su sve tvre. Djeca, djeca i jo vie djece, beskrajna struja djece; to je, dodue, bilo efektno, ali upravo nepodnoljivo dosadno. Vjerojatno je bilo potrebno da si car i da si posebno odgojen za takve ovacije da uzmogne dugo izdrati. Amge-lina je osjeala da postaje sve blijeda i blijeda ispod svog crvenog suncobrana koji joj je bacao ruiasti odraz na lice i poljepavao je, a na obraze joj izbije hladan, rijetki znoj. Ustala je mnogo prije nego ostali i dobila malu vrtoglavicu, pa kad je povorka djece i dalje beskrajno prolazila, a Florijan se bavio samo s Maud kao da je zaboravio da je i ona prisutna i kad je osjetia da jednostavno ne moe vie izdrati da kraj nje proe ma samo jo jedan jedini red djece: tiho uzdahne i pade u nesvijest. Zapravo je bilo vrlo ugodno klonuti i utonuti u neku lelujavu tamu. Onesvijestivi se klonula je na Florijanovo rame pa je tako morao ipak primijetiti da i ona, eto, jo postoji. Prije nego to joj je Mr. Ballard mogao priskoiti upomo, Angelini je uspjelo da je Florijan digne i da je njeno odnese u naruaju. Bio je to upravo divan osjeaj, tako sav pun mirnoe, pogotovu ako si uzeo u obzir da je Florijan openito odbijao da nosi bilo to osim svoje kutije s violinom. Tvrdio je da bi mu to pokvarilo ruke pa je zbog toga Mausi morala uvijek kasati iza njega kao tovarno magare, natovarena njegovim notama, koveiem i kositrenom kutijom u kojoj su bile spremljene ice za gusle. To to ju je sad drao na rukama i ne mislei na te osjetljive i proslavljene ruke, ispunilo je Angelinu sretnim osjeajem da je ona neto izvanredno dragocjeno. Ali, budui da nipoto nije eljela da jei predaju lijenicima i bolniarkama najblie ambulantne stanice za hitnu pomo, osjetila se dovoljno snanom da otvori oi prije nego to su stigli onamo. Kroz drhtave trepavice ugleda Flori janovo zabrinuto lice nagnuto tik nad njezinim i puno njenosti. Dolazi k sebi, Mrs. Ballard rekao je on i gle, majka se potpuno suvino pojavi kraj nje. Gdje sam to? Jesam li se onesvijestila? Oh, kako je to bilo nespretno od mene, vrlo mi je ao apnu Angelina. Bila je to, sve u svemu, vrlo uspjela improvizacija. Florijan je zaboravio Maud i svoju majku pa je odveze natrag u hotel. vrsto ju je drao za ruku, gladio joj je vlanu kosu sa ela i aptao joj njene rijei da je umiri. Sve bi to bilo upravo divno da Mrs. Ballard nije zabila sebi u glavu da svojom uobiajenom netaktiniocu ostane uz njih i da stavlja svoje neslane

primjedbe. Rekla sam ti da ne jede toliko tih tekih gujih jetara a zatim: Eto, vidi, Annie, to dolazi od toga to si se tako prejako stegla steznikom. Prisilila ju da skine stez-nik, gurnula joj jastuk pod glavu i neprekidno se vrtjela oko nje, i nije je ni minutu o ta vila nasamo s Florijanom. 7 uvajte se srna 97 Onako slaboj kakva je bila nakon nesvjestice, Angelini bi bilo lako da ostane u postelji i da time zavue odlazak u Budimpetu, ali njezin otac, tvrdoga srca kao obino, odlui da se ne smiju obazirati na te njezine komedije i da e joj vonja na dunavskom brodu sigurno koristiti. Otkako su se Ballardovi tako sretno sreli s Frankelovima, Mr. Bal-lard je vrsto odluio da e u svim znamenitostima Evrope uivati u drutvu svojih novih prijatelja i da poduzeu Thomas Cooc i Sons nee pokloniti ni jednu jedinu taku unaprijed plaenog putovanja. A Mrs. Ballard doda oevoj odluci s mjeavinom samilosti i zlobe: Zaista bi bilo teta kad bi se naa Annie tako loe osjeala da bismo bez nje morali poi na jubilarni ples. Ne brini, majko, ni za to na svijetu ne bih ti pokvarila ples apnu Angelina tiho ali hrabro. Za Mrs. Ballard bio je taj ples vrhunac njezina ivota. Jo uvijek se nije potpuno oslobodila podrumskog zadaha duana u Polk Streetu a ve je dotjerala tako daleko da se ona i njezina obitelj mogla umijeati meu plemstvo a moda i upoznati lanove carske kue. U glavi' je slagala predavanje kojega je u tom dogaaju kanila odrati u Thursdav Mor-nigg klubu. Da bi joj srea bila potpuna, tu su bili jo i Frankelovi da kao zavidni svjedoci dozive trijumf Ballardovih i da kasnije o tome pripovijedaju ljudima u San Francisku. Pozvali smo Frankelove da u subotu prije plesa veeraju s nama saopila je kerkama. Htjela bih da im priutim uitak da nas vide u naim novim plesnim haljinama jer to je neto posebno za njih. Gledaj, dakle, da to bre ozdravi, Annie. Sigurno. Ostat u u postelji i spavati dok ne ozdravim. Vidi li kako sam pametna! Oak te ne molim ni da me veeras povede u operu ree Ann u ijoj se glavi poeo oblikovati divni, iako jo ne sasvim gotov plan. Kad je obitelj otila da se odveze u operu, inilo se da Ann vrsto spava, ali im se uvjerila da je sama kod kue, skoi iz postelje, naglo ali paljivo dotjera lice, kosu i ruke, odjene se, dodue jedno98 stavno ali s proraunatim ukusom, prebroji novac, da, bilo je dovoljno za koiju, i krenu u Kuu slobode. Juer je nlunjno ula kako je Florijan rekao Maud: Z:u> mi jr ftto sam tako dosadan, ali ni est konja me n li mogli odvui u operu, pogotovu ne na CAvaltMiu mr,tiranu" ili na Bajazzo". Ne. ostat u lijepo k'l l-.urr i natezati se s Brahmsovim kon-crrtom. NI sam dragi bog lino ne bi mogao aranirati bolju priliku za taj toliko eljeni i potrebni UHe-a-tete1 izmeu Angeline i Florijana Ambrosa i premda je zaista drhtala zbog svoje smione pustolovine dok se u starom jednopregu vozila preko mosta, ipak nije bila takva luda da bi ututanj protratila to prvo i jedino vee svoje nezavisnosti. Hrabro je posrtala kroz loe osvijetljena dvorita i stubita goleme stare zgrade, ali kad je potegla za zvono uini joj se da je stan nijem, taman i prazan. Oslukivala je nee li uti zvukove violine koji su inae uvijek razdraljivom upornou prodirali kroz debele1' zidove. Nagli napadaj bijesa zatrese njezino tijelo kad je pomislila: Lagao je, dakle, nije ostao kod kue i sam bog zna gdje se sad skice ' i s kime, dok ja, dok ja, tako slaba samo da mu pokaem koliko ga volim, oh, on to ne zasluuje... ; Upravo se htjela okrenuti kao poraeni vojnik

na uzmaku, kad zau kako neto strue i klopoe 1 a onda uro, pospan i bez karcuta otvori vrata. Je li mister Ambros kod kue? upita Ann i proe kraj njega u tamno predsoblje. Stari se vojnik nakesi, nakloni, poe gestikulirati i u svom barbarskom jeziku dade otri raport da joj nekako rastumai kako Florijan, dodue, jo nije stigao kui, ali da ga oekuje. Dobro je, uro. Poekat u ga ree Ann onako odozgo i ue u salon koji joj je bio ve poznat, no jo uvijek je za nju stran. uro , zapali petrolejske svjetiljke i primakne stolice, a nakon nekoliko minuta ponovo se pojavi, ovaj put uredno odjeven u uniformu i bijel rukavice pa joj ponudi au vina i malo kolaa, a osim toga, u svoPovjerljivi sastanak udvoje. joj pretjeranoj gostoljubivosti poloi pred nju obiteljski album. Bez mnogo zanimanja otvori Ann album i stane razgledavati sve te lanove Ambrosova roda s konjima, enama i djecom. Doi e dan kad e se i moja fotografija diiti u tom albumu, pomisli ona i' opet se pojavi ona draesna vizija: ipke iz Alengona, biserna ogrlica, mladenkina koprena i aputanje: To je lijepa mlada misis Ambros, doveo ju je iz Amerike ... Sagnuta nad Flori janovom fotografijom koja ga je pokazivala kao nespretnog etrnaestogodinjeg djeaka u kadetskoj uniformi/ pretvarala se da ne uje kako su se otvorila vrata. Suzdrala je dah a u prsima joj se sve komealo: to e rei na to iznenaenje? ekate Florija? Ako vam je pravo, pravit u vam drutvo izjavi netko prodirui u Aninu malu pozu. Bila je to Mausi koja nikada dosad nije uspjela rei ma samo dobro jutro engleskim jezikom. Ann se zapanjeno i' malo zlovoljno zagleda u nju. Mausi se kao obino pojavila ni iz ega, upravo kao da se sastoji od ektoplazme koja pod utjecajem muzike poprima ljudski lik da bi se s posljednjim taktom opet povukla u nepoznate dimenzije. Ann je pri svojim planovima potpuno zaboravila Mausi. Ah, kako ste me prestraili! Ja sam, htjela sam samo mister Ambrosu donijeti njegove rukavice, zaboravio ih je u hotelu. Kako to da odjednom govorite engleski? A zato ne bih govorila? Roena sam u Broo-klinu pa sam ondje ila i u kolu. U kolu sam ila, uostalom, posvuda, u Kini, Turskoj, Aliru, a kad mi je bilo dvanaest godina, dola sam u Be. Moj otac je bio inozemni novinski reporter, ali ne govorimo o meni. Ima vanijih stvari o kojima sam ve dugo htjela s vama porazgovoriti. Sa mnom? Angelina je u svom sjeanju traila sve one neoprezne i odvie jasne izjave koje su joj mogle izmai u Mausinoj prisutnosti, izjave koje nipoto nisu bile odreene za te velike stare ui sa smeuranim mesnatim resicama koje su je uvijek podsjeale na krestu staroga pijetla. Sa mnom? Neto se porazgovoriti sa mnom? upita, dok ju je obuzimala sve vea zlovolja. 100 S vama, draga moja. Htjela bih, naime, da Florijana malo odvratite od njegova rada. On pre-tjerava, postaje pedantan a svaki drugi stavak mu se vie i vie sui. Ako ga ne odvratite od toga, njegov e Ilruhinsov koncert doivjeti neuspjeh. A kako da #a odvratim? Kako bih ga mogla odvi.iMi od njegove violine? T<> ne smijete pitati mene, srdace; kad bih ji ,-n.ii.i t.ij trik onda ne bih sa etrdeset i dvije gordim lii i n>3 virgo intacta. Ali ja sam vas promatrala, ni;11.1 i iko ga vi ne moete odvratiti, ne moe ni ji dna. Kako? Da,i to je zaista vaa stvar. Gledajte t\n ravno u oi, ta vae su oi dovoljno krupne i dirljive, objesite se na njega u vaoj bespomonosti, glumite lascivnu mladenku, obeajte mu ples sedam vela, budite za naega sveca Herodova kerkica prije nego to svoj Brahmsov koncert pretvori u pilovinu. Vjerojatno ne razumijem potpuno vae bruk-linsko nareje, ali uistinu, ne vjerujem da sam vam dala povoda da me vrijeate zlovoljno e Angelina.

 Dragi boe, ta ja vas ne vrijeam, naprotiv, ja vam govorim komplimente. Gledajte, srdace, nemojmo jedna drugoj nita glumiti, vi i ja, jeste li sporazumni? Tano sam razmislila o tome koja bi od vas dviju djevojaka bila bolja ena za naeg Florijana, vedro izjavi Mausi. Vaa je sestra nesumnjivo mnogo prijaznija, daleko boljeg znaaja od vas, ali ena koja se sastoji od same dobrote je kao salata bez octa. Maud bi se prema Florijanu vladala majinski i uvala ga, donosila mu papue i smirivala njegove ivce pa bi ga, vjerojatno, ak ij izlijeila od njegove treme. Ali budite sigurni, bez svoje treme ne bi Florijan nikada imao toliki uspjeh. Ona je njegov najjai stimulans, a miran ivot i mirni ivci isto mu tako ne bi nimalo koristili kao ni ir na nosu. Bi, pikadorovo koplje u rebra, to koristi naem Flori ju, a od vas bi to ti dobio. Vi biste bili prava ena da ga podbode i uzbudi. Nastojte da se razbjesni, nanosite mu bol, mora nauiti to je to bol, jer e inae njegovi adaggiosi sve dublje padati. Dragi boe, da sam bar jedna od onih ena koja bi 101 mu mogla nanijeti bol, kakva bih umjetnika nainila od njega. Ali sve to ja mogu uiniti jeste da sviram pratnju i da se derem na njega ako postane previe pedantan i suh, ta siromana luda. Ali da prijeemo na stvar nastavi Mausi i odgurne u kut svoje neproivljene snove odluila sam da bi on uinio pametnije da se oeni s vama a ne s vaom sestrom unato svim potekoama koje e s vama imati. O-sim toga, za umjetnika je uvijek dobro da ima lijepu enu... Vidi, vidi, pomisli Angelina, koja je s mnogo truda pratila isprekidani slijed Mausinih misli, ini mi se da je ta bijedna, runa, stara sova zaljubljena u Florijana! Vi govorite tako kao da se samo radi 0 tome koju e se od nas sestara Florijan udostojati da odabere ree ona pokuavajui da bude arogantna, kao to je ponekad bio Florijan. Tako je, upravo to mora uiniti, iako njemu samome to jo nije jasno, jer, izuzmemo M muziku, Flori, naime, ne zna o svom unutarnjem duevnom ivotu vie nego to zna kuhani krumpir. ini se da uope niste doli na pomisao da moda ni meni ini mojoj sestri nije stalo da se udarno za mister Ambrosa vrlo dostojanstveno ree Angelina. Mausi kao da su veoma zabavljale te rijei. Ali jasno je da se hoete udati za Florijana, 1 to obje, o tome nema nikakve sumnje veselo e ona. A zatim, odjednom se uozbiljivsi, sagne se blie Angelimi i u povjerenju upita: Znate li koliki miraz kani va otac dati vama djevojkama? Pa on je milijuna, zar ne? ini se kao da me ne razumijete. Votre dot, znate, va vjenani dar, da se staromodno izrazim. Oprostite, ali ja ne shvaam ni jedne rijei odgovori Angelina hladno i odbijajui. Ne vjerujem da moj otac namjerava da za nas kupi mueve, ako mi to elite nagovijestiti. Tako neto nije uobiajeno u Sjedinjenim Dravama, pa ak ni u Brooklvnu, bar tako pretpostavljam. Oh boe, boe uzdahne Mausi, po tome se vidi kako me ve dugo nema kod kue! No, razliita plemena imaju i razliite obiaje. U nekim 102 zemljama treba kupovati mueve, dok se u drugima keri prodaju najboljom kupcu, na primjer u Sjedinjenim Dravama. To ba nije razlog da se zbog toga toliko umiljamo. U naem dijelu Evrope ne bi nitko ni pomislio na to da ^e jedan brak zasnuje ni ni ivinti drugom nego na mjeseini i zvjezdanom sjaju ml.idi ljubavi. Jedno je sigurno, a to je, da Klonim ubrzo mora doi do novaca. A zato bi se Ina', po vaSem miljenju, generalica toliko trudila .1 v ni i? Ona dobro zna to radi, ta vrlo mudra stara

-Li, pa koliko god se rugala Florijanu, ona ga vuli od svih svojih ostalih sinova zajedno. Vje-i i c mi, generalica e nastojati da dobije u ruke i ,.ko novaca koliko mu treba za Caricu". Na trenutak se Angelina poplai da u Mausinoj glavi neto nije potpuno u redu, ali okrugle sovine oi promatrale su je nesmanjenom bistrom inteligencijom. Zar vam nikad nije o njoj pripovijedao? Po ekajte samo, jo ete dosta uti o njoj, jer on svakog slobodnog asa uope na drugo i ne misli. Angelini je zastao dah. Ah, dragi boe apnu ona ta to ne moe biti mogue! Florijan i carica? Mausi prasnu u smijeh. Merde! Sad sam zamijesila lijepu kau! ujte, srdace, Carica" je jedna violina, jedna Stradivarijeva violina, jedna od najdragocjenijih violina koje uope postoje. Zove se Carica" jer je poklon grofa d'Artota carici Mariji Tereziji, a on ju je naslijedio sa zbirkom violina svoga oca. Uostalom, moda vi i ne znate da svaka zaista velika violina ima ime? Molim, podsjetite me da vam dam knjigu u kojoj, meu ostalima, moete proitati itavu biografiju Carice". Njezina je povijest zanimljiva i romantinija od povijesti mnoge glasovite ljepotice. U ovaj as pripada Carica" Jo-iju koji kadto doputa Florijanu da svira na njoj. Taj se ubogi luak zaljubio u violinu pa je do kraja zagrizao u ideju da itava njegova karijera ovisi o tome da nabavi Caricu". Uvjeren je da e mu itava budunost biti promaena ako je ne uzmogne dobiti. A zato da je ne dobije? Nadvojvoda je njegov prijatelj, pa ako je za Florijana toliko toga na kocki... 103 Da, i mi smo svi to vjerovali. Ali najednom se na popritu pojavio taj mister Gibbon, ovjek koji ima vie novaca nego to i sam zna, i stavio Joiju fantastinu ponudu. Joi opet, upravo sada, treba itavu vreu novaca da se oslobodi iz pandi Valerienne, a to se, naime, moe provesti samo uz veliku otpremninu. Sigurno ste ve uli za nju; i mister Gibbon je doao, dakako, u pravi as. Za Florija je strano razoaranje to Joi eli prodati violinu. Da ga utjei, Joi mu je nabavio jo jedno odlikovanje k njegovim ostalim odlikovanjima. Jo vie pinata" za Florijev zapuak koji je ionako prepun. Najponiznija hvala za veliku ast! Da, tako stoji stvar, i sada znate zato Flori mora doi do novaca, i to vrlo brzo, prije nego to mu mister Gibbon uzmogne ispred nosa ugrabiti Caricu". Tako stoje stvari^ a za vas je mnogo bolje! da tano znate na emu ste, zar ne? Vi ste strana ena ree Angelina stisnuvi ake. Umalo to nije zaplakala. Moete vi govoriti to god hoete,, ali ja nikad neu povjerovati da bi se Flori jan mogao^ prodati, pa ak ni za to da uzmogne doi do te proklete violine! Dakako da ne bi. On je takva ovca da nikad ne bi shvatio tako zamrenu trgovinu. Ali jedno znam, tko god mu pribavio violinu, toga e tovati i voljeti do kraja ivota. Angelina je gotovo na punu minutu utonula u duboko razmiljanje. Koliko stoji violina? upita zatim hladno i stvarno. Netko bi mogao pomisliti da je moja mala Annie samo areni leptiri govorio bi Mr. Ballard ali zaudili biste se da znate koliko smisla ima za brojke. Nadvojvoda tvrdi da mu je mister Gibbon ponudio' dvadeset tisua dolara. Ne vjerujem da bi va otac spao na prosjaki tap kad bi vam taj iznos dao kao miraz; to mislite o tome? Florijanova je slika izgubila malo od svojega bljetavog sjaja, ali Angelini je istodobno postalo jasno da u toj igri dri nekoliko aduta u ruci. Zato Flori jan sam ne kupi violinu? Ta on zarauje mnotvo novaca? Zarauje i izdaje. Glasovitost se ne stjee besplatno, a da neije ime zadobije toliku slavu kao 104

to je njegova, to dosta stoji. Isuse Kriste, koliko to stoji! Male panje i velika primanja za gospodu od tampe, potrebni su dmpresariji, reklame, treba reprezentirati. Umjetnost treba objavljivati bubnjanjem kao cirkus Moda 60 vas zauditi, ali Florijan mora platiti rak 1 mene i moj rad, jer i pratilice na klaviru /i-lr jivstl. A zatim, da ne zaboravim, tu je i nje-Kc>v;i "biti lj, njezin dobar glas, i ona prokleta ast ;.v- tr rU'k'imtne brae i urjaka u njihovim uskim ..livntcima i pristalim oficirskim uniformama! am-p:mjm\ karte, dvoboji, oklade, gubici, konji, ene; ovjek ne moe zaostati u rasipnitvu uobiajenom u tim otmjenim konjikim pukovima! A to mislite, tko plaa sve te hitne, asne dugove? Tako mi bog pomogao, kadto bih najradije pomlatila svu tu bagru. Oni ponekad siromanog Florija prodiru ivoga d nebo se uope ne vidi od tih skakavaca. Angelina osjeti da ju je zanio Mausin gorki izljev. Poekajte malo, ja u im ve pokazati! To jest, ja bih ih ve nauila da ne diraju u Florijana ree ona stisnuvi! zube. Mausi ju je zamiljeno promatrala. Da, to vam vjerujem, vjerujem vam da biste sve to vam pripada drali vrsto pod kljuem! Vau kuu, vaeg mua i va novac. A sad mir ree ustuknuvi Evo ga, upravo dolazi. Budite spretni, dijete moje. Servus, Flori, zato dolazi tako kasno? Zaista sam pomislila da si pao u zaepijeni zahod svojeg velikog majstora. Angelina, draga moja zaueno e on to, zato ste ovdje? Donijela sam vam vae rukavice; zaboravili ste ih kod nas. Sigurno si gladan, Flori! Pogledat u to moe uro pronai za tebe u kuhinji ree Mausi koja se opet pretvorila u sivu prugu ektoplazme i iezla. To je bilo malo previe jasno, pomisli Ann. to ste rekli? Aha, moje rukavice. Hvala lijepa ubaci Florijan oito jo negdje daleko i zabavljen gospodinom Brahmsom, Florijane ivo e Angelina ja sam malo lagala. Uope ne postoje nikakve rukavice, ali, jed105 nostavno sam morala veeras govoriti s vama. Samo jo tri dana, i mi emo otputovati. Florijane, sluate li me, Florijane? Da, zbilja, radujete li se to ete vidjeti Budimpetu? Angelina proguta nekoliko otrobridih kamenia, a zatim hrabro pokua da privue njegovu panju koja je lutala negdje naokolo. Upravo smo razgovarali o violinama, o Carici". Mausi mi je rekla da biste je voljeli kupiti, zar ne? Oh, zar vam je Mausi pripovijedala o tome? Ali vi nikako ne moete razumjeti, Angelina, to za violinistu znai dobiti u ruke takav instrument. Sveta Marijo i Josipe, ve sama pomisao da bi je mogao kupiti taj Gibbon, tjera me upravo u ludilo; za njega Stradivari ne znai nita drugo nego povoljnu novanu investiciju. I do avola muzika! Pogledajte me, Florijane: ja u vam pribaviti tu violinu. To sam preduzela, a to ja preduzmem, to i provedem. On se odvoji od prozora uz koji je stajao, prie k njoj i uze njezino lice meu dlanove. Kakva ste vi draga mala ludica, Angelina 1 Vi me jo ne poznajete. Nisam ja nikakva ludica. Ako neto zaelim, onda preduzmem da to i dobijem, i, dobivam. Neopozivo. inilo se da ga to zabavlja. Neopozivo? Posve jednostavno, zar ne? Zato me ozbiljno ne shvaate? Jer nisam tako velika i snana, i stara kao moja sestra? Zar me ne volite? A to mislite vi, Angelina? Onako kao to ja vas volim? Nemam ni pojma koliko me volite. Ali molim vas, prestanite da na mojim ivcima igrate pizzikato, ili kako to vi nazivate: by heart strings?

 Va engleski postaje sve bolji, Florijane, ali unato tome vas kadto ne mogu razumjeti. Teko se snalazim s vama. Zaista? A ja se kadto bojim da sam gotovo previe proziran. Treba li ba sve izrei? Ne bismo 106 li mogli ostaviti nekoliko visokih tonova da jednostavno titraju u zraku? Duboko joj se zagledao u lice i pri tom nije mislio na Brahmsa. Sto biste zapravo htjeli da ujete od mene na mom izvrsnom engleskom jeziku? Da ete za nekoliko godina biti prava ljepotica? Da, opasna ljepotica, to znate i sami. Sto zapravo radite ovdje? upita, kao da je tek sada zapazio njezinu prisutnost. Zna li Maud za to? Jeste* li ozdravili? Ne biste smjeli tako kasno uveer lutati naokolo, treba da ste u postelji, treba da mirujete. Mausi! viknu odjednom. Gdje li se ta ena opet skriva. Mausi! Kako bi bilo: malo sira i boca piva? upita Mausi materijalizirajui se ni iz ega. To mi je posve svejedno viknu Florijan, a Mausi ponovo ieznu. Doite, Angelina, odvesti u vas do koije. Izgledate na smrt umorni, a ja ne bih volio da se jo jednom onesvijestite na mojim rukama. Moram se jo ispriati zbog toga. Jesam li vas uznemirila? Sad je stajala tik pred njim i ekala. Jeste, uznemirili ste me, jer vi ste mala osoba sposobna da vrlo uznemiri. Naprijed, sad u vas odvesti do koije! Mausi! Radit emo, vratiti u se za minutu. Mjesec je obasipao dvorita svojim svjetlom, ali inilo se da Florijan ne zapaa nita od toga primamljivog raspoloenja rane ljetne noi. Za tri dana imat emo pun mjesec naglasi Angelina. Tako? rastreseno upita on. Da, i ja u se na mjeseini voziti u Budimpetu na dunavskom parobrodu. teta ree ona, ali Florijan se neopozivo povukao u svoje misli. On probudi pospanoga koijaa a ovaj probudi svoga pospanoga konja i Angelinu gurnue bez milosti u koiju. Ve je gotovo dva sata leala u postelji kad se njezina obitelj vratila iz opere. vrsto spava apne Maud gospoi Ballard koja se na vrcima prstiju obzirno oduljala. Ali Angelina nije spavala. Sva zadubljena u teke raune kako da to bre kupi Caricu", ona je u duhu putala da itavu pukovi brojki mariraju pred njom 107 u bojnom redu: djed je za mene uloio deset tisua dolara, al proi e jo mnogo vremena prije nego to navrim dvadeset jednu godinu, no, moda bih mogla na to pozajmiti novaca; morat u se porazgovoriti s ocem; tu su i biseri koje sam naslijedila od bake Ral-lard, mogla bih ih prodate, ali morala bih se pretvarati kao da sam ih izgubila! Izvrsno. Onda u za njih jo dobiti pet tisua dolara od osiguranja, ili bih mogla rei da su mi ukradeni u hotelu. Okladila bih se da je ta sobarica ukrala i moje arape. Ima nepotene oi. Maud je utedjela malo od svoga deparca, to mi mora pozajmiti, a d moja vlastita tedna knjiica. Ipak sve to nije dovoljno; ali moda kao kapara? Moram pokuati da osobno upoznam nadvojvodu, sutra na plesu, on je prijatelj ena, samo ako udesim stvar kako treba? Florijan? I u tim mislima Angelina zaspe s blaenim smijekom slatkog zanesenog anela na svom blagom djetinje lijepom licu. U subotu ujutro osjeala je Angelina da ima malu groznicu, ali nije uope eljela znati ima li povienu temperaturu ili nema. Nije htjela da zanovijeta kao kakva stara djevojka, kao, na primjer, Maud koja se navikla na to da svakom prilikom potajno stavlja termometar u usta i da ga tiho vraa u njegov etui poto je pogledala to stoji na njemu. To je vjerojatno bio ostatak njezine influence jednako kao i njezino tiho prigueno kaljucanje. Koliko (ima, Maud? Je li i tebi vrue i hladno?

 Vjerojatno smo obje malo uzbuene. Trideset osam dva, ali tko zna koliko je to u Fahrenheitovim stupnjevima. Kod tih glupih evropskih termometara nitko ne zna na emu je. Ujutro je ve u devet sati stigao gospodin, Fessl, k. k. dvorski frizer lino, jer je toga dana trebalo na glavama vie stotina dama izraditi umjetniki dotjerane frizure i hotel je ispunio topli zadah kuhala na alkoholu, opaljenog papira i vruih maica za kosu. Osim toga, dolo je do borbe za goleme, staromodne kade, pa uskoro nije vie bilo dovoljno vrue vode jer se kupalo vie gostiju nego obino. Kasnije se govorilo da je eksplodirala jedina kupaonska pe u drugom katu. Okuavani su novi steznici, majka i kerke su uzajamno za pokus stezale jedna drugu sve dok im 108 nije bio struk toliko vitak koliko su to traile plesne haljine. Zatim su steznici opet skinuti da bi ostavili mjesta za mali obrok jela. U dva sata ue Mr. Ballard buno u sobu i zapovjedi svojim damama da se toliko ne mue ve da legnu i odmore se. Do vraga! Maud ga je posluala, ali Angelina je bila previe uzbuena a da bi mirno mogla leati. Morala je sjediti pred ogledalom i vriti pokuse s parfemom u puderom pa ak i s malom zabranjenom dozom rua koju joj je po-tajiice pribavila sobarica nepotenih oiju. Trebalo je u rublje uvui trake i polirati nokte, a nakon razmiljanja polirala je ak i nokte na nonim prstima i to tako briljivo, kao da ih kani pokazati javnosti. Predosjeajui pustolovinu i grijeh opraila je puderom ramena i svoje mlade grudi i kolonjskom vodom ovlaila resice uiju. Naposljetku se dosjetila da e se Florijan, a moda ak i nadvojvoda, pri plesu sagnuti nad njezinu kosu pa je i frizuru obradila kolonjskom vodom. U pet je sati poela padati kia, a u est je Angelina bila ve stegnuta u steznik, s cipelama na nogama i potpuno spremna, a nekoliko trenutaka prije sedam sati, mnogo prerano, bila je i potpuno obuena. Preostao je jo jedan itav sat za vrijeme kojega se mogla vjebati u tome da se koketno slui lepezom, da podie povlaku, da uka svojim podsuknjama i da koraa u premalenim i previsokim cipelama na koje nije bila naviknuta. Veeras, veeras, veeras, odjekivalo je u njoj. Veeras se moralo dogoditi neto odluno, jer sutra e biti prekasno. Kasnijih je godina Angelina esto razmiljala o tome da je to vee znailo odlunu prekretnicu u njezinu ivotu. Da je to vee drukije poelo i drukije svrilo, moda bi se ona razvila u posve drukijeg ovjeka i razliite neugodne stvari koje su se dogodile njoj i drugima, nikada se ne bi dogodile. Jer one je noi oluja odnijela krov i zatitu njezine oinske kue, pa je, poevi od tada, morala ivjeti u svijetu u kojemu nije bilo oca i u kojemu se nikome nije mogla povjeriti, pa da sama nije brinula za sebe, bila bi izgubljena ... Neposredno nakon sedam sati postala joj je soba, u kojoj je stanovala zajedno s Maud, pretijesnom. 109 i ona poe u salon koji ju je dijelio od sobe njezinih roditelja. Izmeu prozora stajalo je veliko ogledalo i ona je nekoliko minuta stajala pred njim kao udarana, zapletena u staru igru: Ogledalce reci meni, tko najljepi je na zemlji? Premda je bila ispunjena novim osjeajem o sebi samoj, tako izmijenjena, tako oaravajua slika s bijelim ramenima u tamnoj princes-haljini, ipak je u njoj ostala neutoljena glad, ona poznata enja da je ljudi zapaze i dive joj se. Ve kao dvogodinje dijete, kad je prvi put nosila ruiastu traku u kosi, osjetila je tu glad za komplimentima. Njezin je otac onda i od onda neprekidno zadovoljavao tu potrebu. Kao i za milijune drugih amerikih keri, i za nju je otac bio ovjek kakav vie nije postojao. Na njemu je mogla graditi kao na kakvoj hridini, kod njega je bila toplina i duboka sigurnost, on joj je bio najbolji, najobzirniji prijatelj, pun razumijevanja i divljenja. Osim toga joj je sluio i kao neka vrsta lutke za probanje na kojoj je mogla prouavati svoje nevine koketerije. Ta bio je, a to je bila glavna stvar, mukarac.

Prostrano predsoblje, slabo osvijetljeno sa dva plinska plamenika koji su tiho siktali, dijelilo je salon od roditeljske spavaonice. Na vjealici je visio oev operni kep, spreman da ga prebaci kad poe na ples. Angelina je upravo htjela zakucati na vrata roditeljske sobe, kad su je neobini zvui iz nje naveli da se zaustavi i osluhne. Ako se radilo o tome da se prislukuje uz kljuanicu ili proitaju tua pisma, Angelioa se vladala bez ikakve suzdrljivosti kao neka divljakinja iz praume. Bilo je posve prirodno da se takve stvari rade i Angelina je bila uvjerena da to radi svatko samo ako mu se prui prilika. Kad je, meutim, oprezno i izbjegavajui svaki suanj, poela prislukivati na tim vratima, ula je neto to jo nikad dotad nije ula. U sobi je, naime, Mrs. Ballard plakala. Plakala je, jecala, istila nos, a zatim je slijedila monotona tualjka i jo vie jecaja, i to upravo veeras, pomisli Angelina, pa prisloni oko na kljuanicu. Vidjeti nije mogla nita, ali je ula mnogo toga. 110 Stidi se prodiralo je jecanje Mrs. Ballard kroz suze i rupi. Stidi se! Prava sramota za ovjeka tvoje dobi i tvoga poloaja da se uputa s jednom takvom, s jednom.. . Ne, previe drim do sebe a da bih je nazvala pravim imenom. Lo komad mesa, tako sa svih strana opipan, da ga vie ne bih dodir-nula ni kad bih ga nala u mesnici. Jesi li zaboravio da si td star ovjek od etrdeset est godina? Ta bi osoba mogla biti tvoja kerka. Plesaica na uetu! Dakle, dotle si dotjerao! S jednom plesaicom na uetu iz Ronachera lokao si ampanjac! Vr se sad zaista prelio! To ne mogu dopustiti! Sve, sve drugo, ali plesaica na uetu... Prokletstvo, uvijek ista stara litanija! Stotinu puta sam ti razjasnio da ja sebi ne mogu pomoi, ja sam ipak mukarac, Margo, i moram prirodi dati ono to joj pripada odgovorio je Mr. Ballard. Rijei mu nipoto nisu zvuale skrueno ve prije zlovoljno. Ako ve kod kue ne mogu imati nimalo radosti, onda moram svoje male zabave traiti ondje gdje mi se pruaju. Za boga, nemoj iz toga praviti takvu tragediju. to je ve na tome ako sam s Coby Franke-lom i drugim momcima popio aicu previe? Sigurno nije nikakav zloin to sam jednoj sirotoj djevojci platio veeru. Ali jedno neka ti je ipak jasno. Ona je i mene i ampanjac bolje umjela cijeniti nego to si ti to ikada uinila. Zaista ne uviam na to se ima tuiti. inim za vas sve to mogu, dobar sam otac obitelji, brinem se za tebe i djecu; i sama zna koliko volim nae djevojke. Prestani dakle zavijati, Margo, i dotjeraj se. Tisuu puta sam ti rekao da ti pri tom nita ne gubi ako sebi kadto priutim koje veselo vee. Ne elim te povrijediti, ali istina je da nas dvoje u tom pogledu nismo ba mnogo uivali. To su stvari u koje se mi ne razumijemo, poevi od one nae proklete bijedne svadbene noi... Charles Ballard, otiao si predaleko! Ni ja se nisam juer rodila. I predobro znam kako su mukarci po prirodi pokvareni. Pomirila sam se s time kako god sam najbolje mogla, podnijela sam to i poklonila ti djecu, Charles, ali to je zaista straan poloaj. Svakoga drugog tjedna odlazi na imanje, a zna se i zato. Ili zar moda umilja sebi da ja ne znam kako 111 ondje ima odnoaj s onom prljavom Meksikankom, s onom tustom, neopranom Gomezovom enskom. A ja se moram smijeiti da bi spasila tvoj dobar glas, i sve sakrivati pred djecom. AM sada mi je dosta. Tri godine ve traje ta stvar s onom enetinom! Jedno stavno ne mogu shvatiti to ima na toj osobi to te tako privlai? to ima na njoj? Njoj je stalo do mene, eto, to je na njoj. Kod nje mogu osjetiti da sam pravi mukarac a to svaki ovjek treba. Kad bih to mogao nai kod kue, ne bih morao da se kradem na imanje, a ako ti moda misli da je to za mene lako, onako kako stvari stoje meu nama ... Mir, netko, dolazi ree Mrs. Ballard i estoko puhne u rupi. AngeMna se brzo povue od vrata koja se as kasnije otvorie. Na njima je stajao otac, visok i teak, sa svojim tvrdim miiima i bradom koja je ulijevala potovanje, njezin otac kojim se cio svoj ivot tako ponosila, njezin vlastiti otac, razvratan i laljiv ovjek. Stajao je ovdje u koulji s ukro-

bljenim prsima, bikovskog zatiljka ali bez ogrlice i upravo je zakapao naramenice na hlae svoga fraka. Ramena mu se iroko ispupila ispod tanke batistane koulje. Dok je tako rairenih nogu stajao na vratima, mirisao je po pomadi i sve je to bilo besramno, besramno i prljavo i zlo, i on ju je prevario. Njezin otac ju je nasamario i prevario i s tom prljavom enom meksikanskog upravitelja imanja. Amigelinino se grlo odjednom ispuni svim onim zabranjenim rijeima preko kojih je MLss Fishbein zalijepila potanske marke. Eksplodirale su u njoj a da nije pravo znala odakle dolaze, sve one proste, sramotne rijei, imena svih onih prostakih, prljavih stvari to ih jfe njezin otac izvodio s onom smrdljivom kurvom,, s onom runom enetinom. Uzmakla je pred njim sve do suprotnog zida. Htjela je vikati, ali se sva smrzla u grudu leda, usnice su joj bile krute od hladnoe i umjesto da vie i proklinje, njezina su se usta i dalje smijeila. Samo to nije znala da se na njima nalazi taj slatki smijeak pun iekivanja koji je ondje prirastao i postao dio njezina lica. Annie, Annie, ta ti izgleda poput slike, pogledaj je malo, nau malu Annie, majko vedro e 112 Mr. Ballard. Okladit u se da e biti kraljica plesa! Govorio je prijazno, kao obino, upravo tako kao da oluja uope nije odvejala krov koji joj je zatiivao ivot. Plinski su plamenovi postali modri i nejasni pred njezinim oima, plin je siktao sve glasnije, sve glasnije, a onda joj se sve smrai i kroz tu tamu prie joj Mr. Ballard da bi poljubio svoju malu djevojicu. Kasnije nije znala kako je prola kroz vrata u hodnik na koja je pobjegla i tresnula ih za sobom. Nije se mogla sjetiti niega osim Ballardova lica punog nerazumijevanja. Ako u svoga vlastitog oca ne moe imati povjerenja, u koga e onda imati povjerenja na itavom svijetu? Nekako nejasno bio je Flori jan Ambros upleten u njezin jad i u iznenadni slom sve sigurnosti, ta nije li i on bio mukarac? Bila je na smrt bolesna, oajna, tresao ju je crni bijes, a ovaj put nije bilo u blizini psia kojega bi mogla istiu, ni sestre koju bi mogla zbog toga mrziti, ni Beatrice koja bi dola da je utjei. Ondje gdje je jo maloas otac zauzimao svoje mjesto u njezinu ivotu nije sada bilo niega osim bezdane prazni nine. Angelina nije ni trenutak pomislila na majku; nije joj padalo na um da poali Mrs. Ballard, a pogotovu ne da joj se divi zbog naina na koji je podnosila dvostruki ivot svoga mua i sakrivala ga da bi pred svijetom i pred kerima odrala fikciju sretnog braka i zadovoljnog doma. Otac nije prevario njezinu majku, ve nju samu, svoje dijete, Angelinu. Sva blijeda muno je teturala ispod svoga zabranjenog crvenila na rubu prave nesvjestice. Hladan joj je znoj curio s ela kad je napola besvjesno posrtala dalje, silazei niza stepenice. Hotel se ponosio svojim novim dizalom u zlatnom kavezu, ali, Angelina je zaboravila da tako neto uope postoji, kod tog prvog sudara sa stvarnou zaboravila je sve, pa ak i jubilarni ples. U to vrijeme uao je Florijan Ambros u hotelsko predvorje, pogledao na sat iznad tezge recepcije i opazio da je stigao prerano za malu veeru prije plesa na koju ga je pozvao Mr. Ballard. Zato zastane tu i da se malo naali s jednim starim konobarom, da izmijeni nekoliko rijei sa efom recepcije i da po8 uvajte m strna 113 zdravi neke znance za jednim od mramornih stolova. Smijeio se svojim zamamnim koncertnim smijekom, a svoj je frak nosio kao neto to mu po prirodi pripada, kao ovjek kod kojega ta sveana odjea spada zvanju. Ispod opernog kepa to ga je lako prebacio preko ramena svjetlucala su minijaturna odlikovanja na njegovom lijevom reveru fraka, a jedno mu je veliko odlikovanje bilo na prugastoj traci privreno tik ispod bijele kravate. Kao obino eir je zaboravio kod kue pa mu je nekoliko kapljica kie visjelo na kosi. Tako ga je ugledala Angelina kad je onamo stigla na kraju svoga bijega kroz tisuu paklova. Stajao je na podnoju stepenita, nebeski glasnik, divan kao arhaneo s dobrostivim licem i.

plamenim maem. I taj je jedan jedini puta bila potpuno neproraunana i pustila da se sve zbiva samo po sebi. Sjurivi niz posljednje stepenice kao da joj je za petama opor vukova, baci se ona u njegovo naruje, a ledena se bol u njezinim grudima otopi. Bilo je to kao da je pukla brana, prava poplava i ona se, divlje jecajui, vrsto stisne uz Florijana upravo na podnoju stepenica ispred svih onih elegantnih ljudi koji su u to vrijeme napunili hotelsku halu. Zaboga, to je, to se dogodilo, zato plae? Daj, saberi se, ne smije se plakati na javnom mjestu. Kako je Maud? zbunjeno upita Florijan Kako je Maud? ponovi i pokua da se oslobodi Angeli-nina stiska, ali ona ga nije isputala. Ne mogu ti rei, ne mogu o tome govoriti, ali to je strano, Florijame, najradije bih umrla. No, no, ne smije ovdje praviti scenu pred svim tim ljudima. Sto se dogodilo? Zar te tvoji roditelji ne ele povesti na ples? Molim, poimo gore, pa e mi u sobi sve u miru ispripovjediti predloi on. Pri tom uope nije opazio da se vratio na onaj ti iz prvoga doba njihova poznanstva. Angelina zajeca sva slomljena, da se nikad vie nee vratiti, nikad vie, nikad, nikad, i kad je pokuao da je odvede prema dizalu ukruti se svaki mii u njezinu tijelu kao da ju je zgrabio gr. Flori jan nije mogao itavu hotelsku halu pretvoriti u arenu za rvanje u kojoj bi se on borio s mladom 114 djevojkom koja je jecala, a niti je mogao Ann silom odvui gore, u njezinu sobu. U najveoj je neprilici pogledom potraio kakav tihi kut da bi ondje djevojku doveo pameti. Ali u toj sveanoj plesnoj noi nije u prepunom hotelu bilo nijednog tihog kuta. No Flo-rijan je ovaj puta iznimno odluno postupio. Doi, aneliu, izvest emo se u etnju ree vodei je kroz halu, zatim iz nje kroz vrata i kraj vratara, nekog golemog crnca u smijenim turskim hlaama. Fijaker ree Florijan i nemarno mahnu s dva prsta. Na slubu, vaa milosti, odmah, gospodine barune, kamo, vaa ekscelencijo? Cio zbor susretljivih glasova, fina kaica, nekoliko koraka ispod vratare va golemog kiobrana, i Ann osjeti da je blago diu u koiju. Najprije du Ringa nesigurno zapovijedi Florijan. To je navelo koijaa da naglaenom diskrecijom navue male gardfrie na prozore i da vrata na koiji zatvori smijeei se u znak priznanja, mukarac mukarcu. Takve vonje koje su zbog svoga posebnog znaaja bile poznate pod imenom porculanske vonje, bile su vrlo omiljene kod sentimentalnih bekih koijaa, jer je bilo jasno da su takvi putnici bez odreena cilja bili ljubavnici koji su morali unajmiti fijaker ako su htjeli biti sami. To je samo po sebi bilo simpatino, a osim toga si za takvu vonju mogao zatraiti dvostruku tarifu. inilo se da ak i konji dobro razumiju o emu se radi; polako, sporim korakom, vukli su fijaker po Ringu ispod kestenova s kojih je kapala kia. Tama, sigurnost, blizina, toplo zavijena u Flori-janov operni kep, zatiena i uvana, pod njenom glazbom kie na krovu koije, pustila je Angelina da utone u takvu duboku prisnost kakvu nikad nije ni nasluivala. Sve je opet bilo dobro i pakao se pretvorio u raj. Smjestila se na Florijanovim prsima, na fraku ukraenom odlikovanjima, a njegovo je srce muklo, tvrdo i jednolino kucalo u njezino uho. Za-titniki joj je ogrlio rukom ramena i drao je tik uza se, milovao joj lice svojim ispitivakim, osjetljivim prstima koji su je tjeili. Neko je vrijeme Angelina jo jecala, samo zbog neuvena uitka to ga je osjeala, a zatim, kad mu se uinilo da se potpuno 115 isplakala, on se odvoji od nje i pripali cigaretu; samo je naglost kojom je duboko uvukao dim odala koliko je nervozan. A sada emo biti razboriti i porazgovoriti o onome to se zapravo dogodilo predloi on, malo razboritije nego to se zapravo osjeao. Prestani plakati. Sigurno ne eli da svoje

ljupko lie pokvari za ples. Angelina promrlja stisnutih zubi da uope nee ii na ples, radije e umrijeti! Radije e se ubiti nego da se vrati svojoj obitelji... Jesi li se posvadila s Maud? upita on malo zabrinuto a malo raspoloeno. Ili ti je moda Maud neto rekla? .. . Neto to bi te moglo malo povrijediti? Maud? Kako dolazite na tu misao? Mi se nikada ne prepiremo, mi jedna drugu previe volimo, a Maud je tako draga, tako dobra, Maud ne bi ni muhi uinila nita naao. Ne, radi se o mom... ali je ustuknula pred rijei otac", pa je zvualo gotovo kao jeka njezine majke, kad je mlako ni suho zavrila: Povrijedio me mister Ballard i ne elim ga nikada vie vidjeti. Najprije ga je estoko uvjeravala da e radije umrijeti nego da rekne kako ju je uvrijedio otac, ali malo-pomalo leao je itav Mr. Ballardov besramni i uasni zloin pred Florijanom i on potisne smijeak mukarake solidarnosti koji nije bio odreen za Angelinu. Gledaj, aneliu, ti jo ne moe shvatiti takve stvari, tako divno mlada i nevina kao to jesi, ali toliko mi mora vjerovati: tvoj otac ima pravo na svoj ivot, upravo onako kao to e i ti jednom kasnije ivjeti svojim ivotom pa ne smije ozbiljno shvatiti takve male stranputice. Tko zna, jednom, kasnije, kad e bolje razumjeti oca, bit e ti ga, tovie ao. A i tvoje majke. ivot je osamljenost, Angelina, a brani, su drugovi moda najosamljeniji, jer su oni moda vjerovali da su brak vrata koja vode iz osamljenosti; ali veinom se sve odvija posve drukije. No, sreom, i ovdje postoje iznimke, pa se ovjek nepekidno nada ... Da, Florijane, govori samo i dalje i dri me, molim te, vrsto me dri, jer se osjeam tako izgub116 Ijeno apne ona jedva ujno. Florijan malo nestrpljivim pokretom povue indiskretne zastore, otvori prozor koije i izbaci cigaretu. Zatim skine ruku s Angelininih ramena i ispusti je. Reci mi, kad sam te uhvatio u hotelu, kamo si zapravo htjela pobjei? Ne /.nam. Niisam mogla misliti, nisam znala to radim. Ona podigne lice prema njemu i zagleda mu se u oi. U fijakeru je bilo tamno ali u redovitim bi vremenskim razmacima kliznula jedna ulina svjetiljka za drugom kraj koije tako da bij se Florija-novo blijedo lice nejasno ocrtalo u svjetlu, a bijela prsa njegove koulje, prsluk i mandete otro isticali u tami. Htjela sam k tebi, a kome bih inae mogla poi, Florijane? On pripali novu cigaretu, a zatim ponovo uze njezinu ruku u svoju da je nagovori da bude pametna, no u njezinu su svijest prodrli samo ulomci njegovih rijei, u to blago, toplo, sanjarsko raspoloenje njezine samoe s njime ... ... ali jasno je da ete se vratiti u hotel, i ja vam obeaj em da ete se na plesu kraljevski zabavljati. Htio bih se ponositi vama, Angelina, i zato oekujem da ete se dobro drati. Dr se, kadetu Ambros, dr se"!, stalno mi je zapovijedao otac. I to je jedino dobro* kojemu me je nauio. Mislite la da nisam morao na koncertnii podij ako su me boljeli zubi? Gospode, svirao sam Mozarta, Koncert u A--duru, dva sata poto se moj najbolji prijatelj ustrijelio, i uvjeravam vas da sam dobro svirao. Svirao sam na jednom koncertu istoga dana kada me je napustila moja velika ljubav da se uda za pomonika '";\ upravitelja jedne pivovare; u ono vrijeme mi nije bilo jo ni osamnaest godina; bio sam gotovo jednako mlad kao i vi i inilo mi se kao da mi nikad vie nee zasjat mjesec. ; Angelina je odmah bila ljubomorna na onu prvu veliku ljubav, ali mu to ni|je pokazala. / Ako pravo razmislim, nije ga uope ni bilo ree on malo kasnije zadubljen u mdsli. ega nije bilo, Florijane? Punog mjeseca. 117 Angelina zadri dah. Bio je pun mjesec, sino, Florijane ree tiho, kad si mi poelio laku no... Jedna ulina svjetiljka, zatim opet tama. Svjetiljka i tama. Svjetiljka i tama.

 Da, mislim da ima pravo napokon e on. Ali bojim se da to nisam opazio. Ulina svjetiljka i tama. Ulina svjetiljka. Pomozi mi, molim, po-mozi mi, ne ostavljaj me samu apnu ona. Nisi sama. Ja sam kraj tebe, siromana mala, mala Angelino odvrati on. Glas mu je postao pro-mukao. To je moda bio jedini trenutak njezina ivota u kojem je ljubila bez suzdravanja i ne samo samu sebe ve i jedno bie; bez obilaznih putova, bez trikova, bez proraunatosti, potpuno iskreno. Duboko je uzdahnula kao dijete u snu i ovila ruke oko Flori ja-nova zatiljka. On se nagnu nad njezino lice i poljubi je, ili je to moda ona njega poljubila, uostalom, to nije bilo vano. Ona otvori oi i ugleda gdje drvee na Ringu, mokrih sjajnih listova, polako klizi kraj trome koije, te posve jasno razabere uzorak na prozorskom staklu kojega su ondje nacrtale kine kapi i zau Florijana gdje apue: "Prokletstvo, prokleta mala mrcino... Drao ju je jo vre tik uza se i ponovo je poljubi. Boli me apnu ona, pusti me, boli me kad je osjetila kako se njegovi zubi zabadaju u njezine usnice i nasilno ih otvaraju. ula je kako neto ape na njemakom to nije razumjela, moda kakvu njenost, a moda i kletvu. I sve je to bilo potpuno drukije nego Johnnv O'Shaughnessv ili Mr. Hopper na gornjoj palubi; i tako je sve bilo odluem) i Florijan je pripadao njoj. Bijele ipke iz Alengona, Eifelov toranj, svadba, mnotvo koje apue, moda e joj nadvojvoda biti djever. Pred njom se poe okretati golemi toak sa svjetiljkama, njegova su usta jo uvijek leala na njezinima, a onda je on odgurne od sebe i ona se vrati u stvarnost. Florijane, Florijane, Florijane, dragi moj, to da sad radimo! On se stisnuo u protivni kut i pripalio novu cigaretu. Sad emo se pristojno vladati i gledati da 118 se vratimo u hotel, allegro molto. Ionako smo predugo ostali u tom sumnjivom fijakeru a ne elimo izazvati skandal. Angelina se s putovanja na nepoznate kontinente vrati samoj sobi i dosjeti se da je vonja s gospodinom u koiji, pa jo u zatvorenom fijakeru i bez gardedame bilo neto to je mladu djevojku najvie kompromitiralo. Ako se takva pustolovina nije zavrila zarukama, onda je djevojka bila neopozivo izgubljena. Ann se ugrize za usnice i osjeti novi okus, jednu kapljicu krvi. Sve ako smo se i ljubili, ipak se nismo dovoljno dugo vozili u fijakeru da bismo izazvali skandal, razmiljala je ona. I jesmo li sada zarueni? Nadam se da jesmo; bude li se on vladao kao poten ovjek, onda smo nesumnjivo zarueni, u najmanju ruku neslubeno. Florijan e morati razgovorati s ocem smijeno, kako su joj odjednom nevane bile oeve male stramputice. Ali ako sam se ve jednom kompromitirala, onda treba da to uinim temeljito, zakljui Angelina. Njezin je mozak ve hodao svojim obiajnim dobro isplaniranim malim spiralama. Ah, molim te, Florijane, dragi moj, ne mogu jo sada, jo sam odvie uzbuena. Ne osjea li kako drem, pusti mi jo malo vremena. No, svi smo mi ponekad kukavice; ja se borim sa svojom tremom prije nastupa a ti... nije zavrio reenicu ve otvori prozor i zapovjedi koi-jau da ih odveze natrag u hotel Bristol. 2ao mi je, Angelina, da sam na trenutak izgubio glavu; hoe li mi oprostiti i zaboraviti? rekao je i cio ostatak vonje utke puio, dok se je Angelina spremala da se suprotstavi Mr. Ballardu. Osim toga je poela u duhu zamiljati svoju lito-grafiranu objavu vjenanja. Vjerojatno e je morati tiskati na dva jezika, a to e, tovie, izgledati osobito elegantno. Ili moda, da je tampaju francuski, diplomatskim jezikom kojega razumije cio svijet, to jest cio svijet, izuzevi nju samu, njezine roditelje i velik dio najboljeg drutva iz San Franciska.

Kad su stigli u hotel, ta su razmiljanja gotovo izbrisala onu stranu krizu kroz koju je prola, a i uzbuenje to ga je u njoj izazvao Florijanov po119 Ijubac, poelo se stia vati. Dok je on plaao koijaa nadoe ona na novu zamisao koja je bacila novo svjetlo na oeve prijestupe. Prema svemu onome to je o njemu znala, on sigurno vie nije mogao od nje oekivati staru sklonost i potovanje. Ako je eli ponovo zadobiti, morat e se osobito napregnuti, i ona odjednom shvati zato su supruzi svjesni krivnje obasipali svoje ene draguljima. Odjednom je znala da bi ntjemi obzir mogao biti unosan i da se oproten je moralo otkupiti. Nasmijeila se Flori janu kad ju je uzeo ispod ruke i proveo kroz halu: Ne morate se bojati, Angelima, porazgovorit u s vaim ocem i sve mu razjasniti, a smijem li pitati, to je to emu se smijete? Znate da sam obeala da u vam nabaviti violinu? Mislim da u je noas dobiti za vas. Uspije li vam stvar udesiti tako da nadvojvoda plee sa mnom, onda sam sigurna da u je dobiti, i to ne preskupo ree ona. Ali posve sigurno, ti mali majmuniu na to e Florijan, Princ uvijek poklanja svoje najvee blago za jedan ples s najljupkigom djevojkom. Ali samo u bajci, mali majmuniu, samo u bajci. Ispred Ballardova apartmana naioe na Maud koja je etala gore-dolje po hodniku. Ruke su joj bile hladne i vlane, lice crveno i zajapureno. Potri u susret Angelani pa joj promuklo i uzbueno apnu: Za boga, Ann, ta gdje si? Zar si poludjela da tako nestane i to upravo veeras, i jo u plesnoj haljini, bez ala, bez veernjeg ogrtaa! Dobro sam lagala za tebe, to god sam najbolje mogla; uistinu, itave godine nisam ispripovjedila toliko lai kao u posljednjih pola sata, samo da majku sprijeim da ue u nau sobu. Lijepo sam je nasamarila; da pati od nepodnoljive glavobolje i da si popila neki praak i zaspala, i da te nitko nipoto ne smije smetati. Zakljuala sam vrata i razaslala hotelske momke da te trae u svim kute vama, za boga, ta gdje si bila? Kako si je pronaao, Florijane? Zaista, Ann, kadto se vlada kao neodgojeno derite! Ne bih se toliko trudila da se ne radi o maj cd; i sama zna koliko taj ples znai za nju, ali ini se da ti je malo stalo do toga. Kani li njoj i svima nama pokvariti vee... 120 Ah, nemoj se toliko napuhavati, Maud ree Angelina. Nitko joj nije mogao toliko dosaivati kao njezina sestra sa svojom opirnou i krijepou, sa svojom irokim bokovima i blagim krupnim kravljim oima. Ako se radi o tome da se majci pokvari vee, onda postoje i neki drugi lanovi obitelji koji su to ve obavili. A kako stoji stvar s mojom veeri? Tko se brine za to ako je moja veer pokvarena? Da ima i pojma o tome to sam veeras prola, stidjela bi se da me zbog takvih trica poziva na odgovornost. Maud skrene pogled k Florijanu. Odjednom se smela. Florijane, to se dogodilo? Zakasnili ste, zato tako smijeno izgledate, i jedno i drugo? Pa valjda niste, ili zar ste joj moda rekli? Sve u razjasniti, Maud. Angelina se zbog neega silno uzbudila, ali sada je sve u redu: a ja, i ja sam se sam malo smeo. Kasnije u vam razjasniti. A kako samo izgleda! Tvoja frizura, sva si raupana, poi uredi se malo. I tvoje oi, zar si plakala? Maud poloi ruku na Angelinina ramena kao da je ona jo uvijek mala sestrica koju treba grditi, tjeiti i uvati. Plakala si, uboga sestrice? Poekaj, poloit emo ti na oi jastuie s ajem od kamilice, a zatim e na nekoliko minuta lei, ali ne predugo. Svi ve ekaju s veerom na tebe. Svi su ve u salonu. itava obitelj Frankel. A i vaa majka je upravo stigla, Florijane. Zaboga, kakve su to komplikacije, i upravo veeras se to moralo dogoditi! Ne marim ja nimalo za to kako izgledam i tko je salonu ree Angelina i borbeno otvori vrata u malo predvorje kroz koje je prije nepunih pola sata pobjegla. Upravo je konobar

izlazio iz salona nosei kabli praznih ampanjtskih boca, a kroz otvorena vrata prodre cio val smijeha. Na trenutak se u zraku plaivastom od dima ukae vizija radosnih lica i ruku sa ampamjskim aama. Usred sobe razabirao se Mr. Ballard gdje stoji raskreenih nogu, oito veseo i zadovoljan sam sa sobom, a zatim se vrata opet zatvorie. inilo se da je Mr. Frankel, koji je bio uvjeren da je vrlo duhovit, pripovijedao neku pripovijest iza koje je slijedila nova eksplozija smijeha. U istom trenutku opazi Angelina svoji odraz u 121 uskom ogledalu garderobe. Zabranjenog crvenila nije vie bilo na njezinim obrazima, ukosnice su poispa-dale iz razorene frizure, a na usnicama joj je leao peat Florijanova poljupca; gotovo crnkasta osuena kapljica krvi. Reci im da mi je glavobolja popustila i da u za pet minuta biti gotova apnu ona Maud, naglo se povlaei u spavaonicu. I uj me, Maud, hvala ti lijepa i na tome to si lagala za mene. Flori e ti sve razjasniti. Posluena je sjajna veera u sjajnoj blagovaonici sjajnog hotela u kojemu su ameriki milijunai servirani drugim gostima kao neko posve osobito jelo. ekajui na Angelinu gosti su oednjeli a ampanjac prije jela veoma im je podigao raspoloenje, pa je prema tome njihov stol bio najglasniji, ili zapravo jedino glasan, u tihoj spilji blagovanja punoj tekih crvenih sagova, barunastih zastora i svjetiljki s ruiastim sjenilima. Florijan je sjedio izmeu nje i Maud pa se An-gelina uz njega osjeala kao glumica koja na kakvoj sveanoj predstavi igra glavnu ulogu i u koju su uprte svaije oi. Kad je donesen kola na podnoju od prenoga eera i kad je maitre d'hotel zapalio armagnac kojega je sam prelio preko kolaa, ustane Mr. Ballard spreman da odri jednu od svojih zabavnih zdravica. ujte, ujte! viknu Mr. Frankel tiina za potpredsjednika drutva za pravednu raspodjelu psia starim djevicama koje trpe od oskudice! Boe, pravi si komiar, nije li komiar, mi-sis Ballard? viknu Mrs. Frankel, ali Mrs. Ballard se dobro i odgojeno smijeila u svoje ljubiasto at-lasno krilo a Mr. Ballard je odjednom postao vrlo dostojanstven i vrlo ozbiljan. Za stolom zavlada tiina a konobari stupie nijemo i puni iekivanja iza stolica. Panja ostalih gostiju jo vie se upravi prema tom stolu pretrpanom cvijeem u ijoj je sredini stajala zdjela s koje se uzdizao plamen, upravi se prema amerikim damama u njihovim senzacio122 nalnim plesnim haljinama uz ija je uzdignuta lica lelujao odsjev plavih plamiaka. Dragi moji prijatelji, i vi, potovana gospoo generalice koji ste za nas postali mnogo vie od same prijateljice ree Mr. Ballard, ovo je u neku ruku oprotaj, jer sutra moramo otputovati iz Bea, a to nam mije lako. No to je istodobno ne samo najsretniji sat u tim veselim tjednima to smo ih ovdje proivjeli, ve i jedan od najsretnijih sati koje nam je sudbina ikada dodijelila. Ja ne govorim samo za sebe ve i za moju dragu enu ovdje uza me, koja me odlikovala i usreila udavi se za mene. Nisam mogao poeljeti bolju priliku da objavim ono to za neke od nas nee biti ba veliko iznenaenje, premda su mladi ljudi o kojima se radi dugo vremena uvali svoju tajnu. Bojim se da smo njihovu ljubav stavili na teku kunju, ali oni su nas svojom strpljivou i izdrljivou uvjerili o tome da misle ozbiljno. Ja sam samo jednostavan poslovan ovjek, ali na svoj laiki nain volim muziku pa ne mogu zamjeriti mojoj djevojci da se zaljubila u umjetnika kojega poznaje i divi mu se cio svijet i kojega smo moja ena i ja nauili da volimo i potujemo kao sina. Flori, i ti, moja Maud, diem au u ast vaih zaruka pa se nadam i elim vam da nikad ne budete manje sretni nego to ste u ovom trenutku! Flori i Maud. Flori i Maud. Flori i Maud. Trublje i fanfare. Povici ivio! i zagrljaji. ampanjac u svim aama, mali plaviasti plamenovi na svakom tanjuru, razdragani smijeak na svakom licu. I eki koji je tresnuo o AngeMnino srce i razbio ga na komade. Osjetila je kako se razbilo i gotovo je mogla uti kriputavi zvuk koji ga je razbio. Usta joj je ispunio neki gorak

okus, u, otrov, ocat. I Fran-kelovi su na posebni poziv bili svjedoci njezina pri-bijanja na kri. itav San Francisko bio je prisutan u obliku tih petero vulgarnih bunih ljudi njezinu padu u posnor. I ako je bila ovdje, u svojoj divnoj plesnoj haljini, jo sa znakom Florijanova poljupca ona donjoj usnici. Podigla je au i pila i pozdravljala zarunike sa ivjeli" i smijeila se. Raspolagala je ona jednim znaajnim svojstvom, ta mlada Angelina. Mogla je oboljeti ili pasti u ne123 svijest kad god je to bilo vezano uz kakvu prednost; ali mogla se i suzdrati od toga da padne u nesvijest kad je za to postojao stvaran razlog. Bol koja joj je stegla srce i irila se po njezinim grudima i probola je kroz rame i kroz lijevu ruku, ta je bol bila tako stvarna i tako nepodnoljivo estoka, da je znala da treba samo jednu sekundu ostati bez daha, samo jedan jedini trenutak da joj ne kuca srce, pa da umre. O da, bilo bi vrlo lako da padne mrtva i da pokvari draesno zaruniko vee Florijana i Maud, ali umjesto toga ustane, zagrli i poljubi svoju sestru, pogleda Florijanu ravno u oi i nasmijei mu se govorei: elim ti svu sreu koju zasluuje. Ne, nije se onesvijestila niti se odala te veeri kad su bile objavljene zaruke njezine sestre i time se ponosila cio svoj ivot. Otila je na ples i ondje je plesala ne samo jedan valcer s nadvojvodom Jose-phusom Alebrtusom, ve je plesala tri; novine su zbog toga podigle veliku buku i narednoga je dana cio Be govorio o tome. Maudine zaruke nisu, naprotiv, bile ni spomenute. Ann je trebala tri dana da stvori odluku. Onda napie pismo Clyde Hopperu esq. Vrlo potovani Mr. Hopper. Sjeate li se jo djevojke iju vam snimku prilazem? Da, to sam ja... Maud Ambros je ispitljivo promatrala portre pokojne Mrs. Ballard koji je nakon nekoliko premje-tavanja stigao na mjesto iznad kamina u sobi za dnevni boravak. Ne ini li ti se da je to najbolje mjesto za nju? Odavde moe gledati na zaljev kako je to bila navikla. Angelina umorno kininu. Oko ramena je ovila kamirski al to ga je naslijedila od bake Ballard i stolicu primakla tik do jantarova ara u kaminu; unato tome ju je zeblo. Hladno je, zar ne? upita drui. Gotovo sam zaboravila kako hladno zna biti u San Francisku. Opipaj malo moje ruke. Vjeruj mi, nisu se zagrirjale otkako sam otputovala s Havaja. 124 Siromana sestrice! Kau da u tropskim krajevima postaje krv rjea. Maud je jo uvijek bila zabavljena majinim portretom. Ljubiasti atlas sre-.Vni grozdovi, dugaka povlaka, duboki dekolte, velika lepeza od nojeva perja. Nije li to uasna moda? Moe li se jo sjetiti te haljine, Ann? Posve nejasno odvrati Mrs. Hopper. Kao da bi ikada mogla zaboraviti gorinu one veeri u Beu, svu onu nagomilanu gorinu tih osam godina koje su od onda prole! Maud se i dalje bavila slikom. Donijela je jednu od hijacintnih aa iz kuta i postavila je na kamin. Sirota mama! Kako je samo bila razoarana kad je mister Merrvl odbio da naslika sva dvadeset i dva srebrna grozda. Njezina generacija nije imala ba mnogo ukusa obzirno ree Angelina. Nije, ali se zato vrlo mnogo trudila. Malo se previe trudila, ini se. Ne za sebe; nije eljela nita osim da nas dva deriteta odgoji u fine mlade dame i da nas uda za imunu gospodu, ta altruistika estita dua! Angelina se umorila od toga post mortem. Vrlo se lako umarala; vjerojatno se njezino srce nije nikada potpuno oporavilo. inilo se da je to bilo srce s pukotinom kroz koju je otjecala njezina snaga sve dok nepodnoljivu prazninu u njemu nije osjetila kao neku smrtnu bolest.

Na Havajima, na plantai Leihana, esto ju je grabila panina slutnja da e je jednog dana nai mrtvu na podu, posve samu i bez pomoi, u pustoi, daleko od malog grada Hilo. Priaj dalje, draga ula je Maud gdje govori govorila si o vaem posjedu na otoku.. . Upravo arobno lijepo imanje! Zaista teta to niste uspjeli da nas pohodite. Zaljubila bi se u nau kuu. Gotovo kao jedan od onih velikih starih dvoraca u Engleskoj, ali, dakako, mnogo egzotinije, s divnim perivojem i stajama. Imali smo i igralite za tenis, a razumljivo i svoj vlastiti pjeani sprud... ... tako je velika, tako prostrana bila kua, da je gotovo ulijevala strah, s tako visokim sobama i silno praznim zeleno obojenim zidovima u vjeno pokretnoj sjeni golemih tropskih biljki. U kui vlada 125 bojaljivo uvana polutama bez sunca, koja upravo deprimira, a izvan nje ili bodei svjetla ili sivi mete oblaka koji eksplodiraju u pljuskovima uz takvu buku kao da cijela brigada bubnjara luduje na limenom krovu. Kamo god pogleda, svugdje monotonija beskrajnih polja sa eernom trskom, ocean dosade iji valovi u ranu zoru gutaju Hoppera na njegovu golemom konju i o zalazu sunca ga vraaju iscrpljenog, ednog i prljavog. Prava kora praine koja prodire svuda, pokriva njegovu proznojenu koulju, njegovo lice i kosu. Sa sobom donosi zadah po znoju i konju, otri zadah spaljene eerne trske, slatkasti dosadni smrad melase iz tvornice eera i sve to unosi u branu spavaonicu. Moskiti, muhe, guteri, svakovrsna gamad, jednolian muan ivot kojega kadto prekidaju katastrofe: poplavna plima, izbijanje lave iz vulkana Mauna Loa, vatra u tvornici eera upravo kad je Hopper na jednom od svojih estih nadzornih putovanja odjedrio na neki drugi otok. Kad se vratio naao ju je zaplakanu, gdje jeca, dok joj je neprekidni strah zbog samoe stezao grlo. Ta reci mi, enice, emu sve to uzbuenje? Ako se osjea osamljenom, dovoljno je da da osedlati konja i da posjeti susjede. Ili pozovi moje momke na veeru u kuu. Kako moe biti sama kad ima esnaest ljudi posluge koji ti svaku elju itaju s oiju! Kao da ne zna da si kraljica na toj plantai! ... esnaest ljudi kune posluge, a ni sama ne znam koliko vrti jara i stajskih momaka osim toga... pripovijedala je Angelina sestri kod koje je eljela izazvati jak dojam. Razumljivo je da smo morali prireivati brojna primanja; zna, gospodar jedne plantae mora reprezentirati, upravo kao kakav kralj, takav stil vlada na otocima... Kadto se toliko boji te esnaestorice stranih slugu da bi gotovo mogla poludjeti, a glasine to ih Beat-rice neprekidno prenosi iz kuhinjske zgrade njoj na' verandu, samo jo pogoravaju stvar. Ta bagra od Japanaca, Kineza i domorodaca otoana koja joj prijeti i koja se ulja na neujnim bosim nogama, kradljiva i ponizna u njezinoj prisutnosti a neprijateljska i opasna im joj okrene lea. A (susjedi, dragi 126 boe, najblii susjedi udaljeni su trideset milja, jedan ostarjeli misionarski brani par koji citira Bibliju i koji je prije dvadeset godina stigao u potpalublju jednog danskog parobroda pa se i danas zapaa njegovo podrijetlo. A to se tie mojih momaka", Hop-perovih asistenata, to je surova neuglaena banda pivopija i jedno jedino vee u njihovu drutvu bilo je dovoljno da Angelina klone u postelju s trodnevnim napadajem groznice i nepodnoljivom enjom za domovinom. Upravo umire od enje za maglama iznad zaljeva, za vjetrom u San Francisku, za roditeljskom kuom u Clay Streetu, pa joj krupne bistre suze cure niza lice. Beatrice tiho ulazi u zamraenu sobu da joj donese rashlaene vone sokove: papaja, ananas, kokosovo mlijeko, mango, preslatke, previe parfimirane, odvratne sokove. Ne mogu, Beatrice, ne mogu vie izdrati taj ivot. Ovdje u umrijeti. Hou natrag, onamo kamo spadam... jecala je. I Beatrice mrzi Leihanu. Idi i reci mister Hopperu to misli. Prava je okrutnost zarobiti moju bambinu u toj pustoi. Ne bude li ti govorila s njime, Beatrice e mu ve rei to mu spada.

 Ostavi to, Bea. Stotinu puta sam mu rekla, ali on nee za to ni da uje. To je bio njezin jutarnji i veernji pozdrav: To ne mogu izdrati, to vie ne mogu izdrati, povedi me natrag na kontinent, Hoppy, zaklinjem te, odvedi me onamo kamo spadam, prije nego to postanem preslaba za putovanje... Vidi, enice, ti si se udala za plantaera. To je jedini ivot za koji sam stvoren, a Leihana se divno razvija. Zaista ne poznajem nijedno ljepe mjesto na svijetu. Ti su otoci raj i svi ljudi su ovdje sretni; zato i ti ne pokua da ti se ovdje malo dopadne? Meni za volju, a im stigne mali Hopper, uvijek e imati drutvo. Angelina rairi hladne prste iznad ara u kaminu; inilo joj se oajniki vanim da Maud uvjeri kako su sve sjajne zabave u Rimu i Parizu, druenje s visokim meunarodnim drutvom i sve radosti i prednosti u kojima je njezina sestra mogla uivati kao supruga jednog glasovitog virtuoza, blijede i banalne u usporedbi s tropskim preobiljem njezinih osam godina provedenih na otocima. 127 ivot na Havajima naglo nastavi ona u lanom oduevljenju. Nitko tko nije ondje ivio ne moe sebi predoiti to bogatstvo. Sve je to tako velikoduno, dareljivo i veselo, cijela je godina jedan lanac sveanosti, plesova i primanja. U treoj godini dolo je na plantai do neugodnosti. Nova navala kukaca prodire eernu trsku i pravi rupe u njoj kao i u Hopperovu udjelu na dobitku. Danju ga tite brige, pa postaje zlovoljan, i sve vie i vie noi provodi na bunim sastancima sa svojim momcima. Otputujmo, vratimo se na kontinent, unitit e sebe i mene, a zato? uporno je govorila Angelina, ali Hopper je sad bio vojskovoa usred bitke i nije htio ni da uje za uzmak. Kukci su poraeni ali dvije godine kasnije dolo je do novih potekoa. Ovaj put su to bili poljodjelski radnici. Dolo je do pobune u radnikim kolibama, a u gospodarskoj kui vlada napola skriveni nemir. Zahvaena panikom, Angelina je poslala glasnika u tvornicu eera da dovede Hoppera kui, i kad je on, pokriven prainom i znojem, dojurio u trku, naao ju je ispruenu na postelji, tako sitnu i slabu da je bila upravo vrijedna saaljenja, svu ukoenu od straha, a unato tome punu elje da se pokae hrabra. To je samo moje glupo srce, ne eli vie kucati, a Beatrice veli da je Takato htio u kuhinji probosti Ah Wonga, a ja sam tako sama, uvijek sam tako sama. Gledaj, mala moja vjeverice, ti nisi sama, ja sam uvijek uza te, uvijek, pa treba samo da me po-zove, ili, zar se ja uope ne brojim? Ali ipak nije bio ovdje kad je ona, pet tjedana prerano rodila dijete, upravo strano siunu i strano runu malu djevojicu koja je za svoj dolazak zatraila etrdeset i osam sati trudova i itavu umjetnost kineskog lijenika s plantae, a bila je slina tisuu godina staroj mumiji. Nije bio ovdje ni onda kad je epidemija difterije iz sela Leihane zahvatila gospodsku kuu i odnijela male blizance japanskog vrtlara Takate, a zatim i njezino dijete. Naglo se vrativi s nekog drugog otoka, Hopper je plakao nad malim lijesom, tako bezumno plakao da to nipoto 128 nije pristajalo mukarcu visokom dva metra, a zatim se u drutvu svojih momaka napio do besvjesti. Ali Hopper, to je posve posebno poglavlje... ... otkako sam izgubila svoje djetece, sve je za mene drukije izgledalo. A zatim jo moja nezgoda, da bi vr nesree bio vrhom pun, ali o tome neemo govoriti ree Angelina tako tiho i s takvim potresnim blijedim smijekom, da su ovaj put Maud suze na vri jele na oi; brzo je svoju veliku ruku poloila na Angelinino rame kao da eli utjeiti i zatititi svoju mlau sestru. Znam, sestrice, znam. Ali pusti da proe malo vremena. Jo si vrlo mlada, dobit e jo jedno dijete. Kad je Angelina osjetila da ne moe ni jedan dan dulje podnijeti tekoe toga suzanjstva u Lei-hani, posluila se jednim ludim, bezumnim trikom. Ili-ili, rekla je sama sebi i prisilila

svoga netrenira-noga mladog konja Poulana da preskoi previsoku ogradu. Mogla je slomiti vrat (to bi Ho~^er i zasluio, pomisli ona), ali je prola s nekoliko slomljenih rebara i s nekoliko lakih ozljeda. Njezina je nezgoda, svakako, donijela eljeni rezultat: tako je preplaila svoga mua i on je tako malo povjerenja imao u bolnicu u Hilu, da je odluio da je ipak preveze na kontinent; samo prolazno, kako je pokuavao sam sebe uvjeriti. Samo dok se malo ne oooravi, i samo dok on bude nadzirao konstrukciju jedne nove rafinerije eera koju je njegovo poduzee kanilo podii u Oaklandu. Ali Angelina je imala posve drukije planove. Zar se zaista kanite nastaniti u San Francisku? Zar ti nee nedostajati Leihana ako ti se ondje tako svidjelo? upita Maud. Sigurno mi nee biti lako, ali bojim se da je sve ono za mene prolo tuno odgovori ona. A Clyde? Ne vjerujem da se u San Francisku bas dobro osjea. Uredski posao mu ne pristaje najbolje, pa mi se ini malo, da tako kaem, malo nemirnim. Isto je tako nemiran bio i na plantai, a na Francisko e se privii. Mora se pri vii na njega. Zna da je vrlo alosno, ali doktor Brvant kae da se nikad vie ne smijem vratiti u trope. Ustanovio je 9 uvajte se srna 129 da nisam dovoljno snana za to i da bi me klima ondje s vremenom unitila. Maud je zamiljeno pogleda. to je zapravo s nama dvjema, sestrice? Kad sam oekivala malu Joy, lijenici su rekli da e mi putovanja po svijetu nakoditi i sve od onda moram sjediti na jednom mjestu. Istina je, uostalom, da se na Florijevim kon-certnim turnejama nisam ba mnogo iskazala. U Rimu je vrue, u Stockholmu ledeno, a prehladu koju uhvati u Hamburgu vue sa sobom sve do Rio de Janeira. Moram zahvaliti nebesima to se Flori nije protivio tome da svoj glavni stan uredi u San Francisku. Gotovo vjerujem da mu se ovdje zapravo svia. Zaista? Ali grad nije vie ono to je prije bio, ah, boe, govorim ve kao svi starci. Trebali su San Francisko vidjeti sedamdesetih godina, jo uvijek govori otac. A kad je jo ivjela baka Ballard: trebala si vidjeti San Francisko pedesetih godina, ali istina je, ak ni naa kua nije vie kao nekad, otkako si ti preuzela gospodarenje ree Ann obuhvaajui pogledom izmjene. Oinski lusteri bili su ovijeni elektrinom icom, lani je brokat ustupio mjesto kretonu sa cvjetnim uzorcima a izmeu soba nisu vie visjele portijere. Sada je u kui uvijek propuh ree Angelina stresavi se malo od jeze kao da joj predbacuje. Sve je to trebalo skinuti zbog akustike: u vatiranoj kutiji ne moe Flori vjebati. Ne ini li ti se kadto da je akustika sada malo previe dobra? primijeti Angelina nasmijav-i se. Kua je upravo odjekivala od kojekakvih zvukova iji su uzrok bili razliiti hoMji Mr. Ballarda kojima se posvetio ubrzo nakon smrti Mrs. Ballard. Ako ve nije u suterenu kucao i popravljao stare potrgane stolice koje vie ni armija spasa nije htjela da primi kao poklon, onda je u svojoj radnoj Sobi navijao novi luksuzni gramofon i s uitkom sluao strano glasne zvukove koji su navirali iz lijevka. U meuvremenu je slijedilo nekoliko naivnih malih in-termeca na usnoj harmonici jer se Mr. Ballard revno vratio umjetnosti svoje mladosti koju je proveo kao kopa zlata. U tome se pokazao kao virtuoz. 130 Ne poeli li kadto da otac kao hobi sabire marke? upita Angelina blijedo se nasmijeivi. Kako Florijan uope podnosi tu glazbu? To je posve jednostavno. Cim se Flori vrati kui, otac je tih kao mi; uostalom, on sve vie vremena provodi na imanju. To je oito jo jedno omiljeno zanimanje koje te me smeta? Kako to misli? Zna ti ve, ona Gomezova enska. Je li jo uvijek ondje?

 Jeste, dakako. Otkako joj je umro mu, Lu-pita je nezamjenljiva. Brine se za imanje i za sve ostalo. To je dobra i vrijedna ena. Raduje me to je imamo, jer bi otac bez nje bio vrlo osamljen. Raduje se! No, da, poznato je kakvi su mukarci u tom pogledu. ree Ann malo se napreg-nuvi da bude obzirna. Naposljetku, ona je sada bila udata ena, i to udata za jednoga Hoppera. Najednom utihnue svi umovi i Maud osluhne pratei zvuk vrata koja su se zatvorila. Mislila sam da je Flori ree nasmijeivi se, a da to nije ni znala. Ali to je samo Beatrice s malom. Ange-linino je srce na trenutak prestalo kucati. Gdje je zapravo Florijan itavo to vrijeme? Zato se ne pojavljuje? Morao je otii na onu koktel-parti koju Bohemdan klub prireuje za Jana Kubelika. I on te ostavlja kod kue? Dakle, Maud, moram rei... Ah, meni nije nimalo stalo do takvih priredbi. A danas i onako nisam bila raspoloena... Aha, ree Ann sama sebi. Jan Kubelik je bio najnovija senzacija u San Francisku. Njegov je program bio briljantan, a njegova tehnika silna. Osim toga, bio je oenjen jednom aristokratkinjom, kako su se izraavale novine, jednom damom zanosne ljepote; umjela je davati duhovite intervjue koji su se mnogo tampali. Siromana se Maud jednostavno ne usuuje natjecati s Mrs. Kubelik, pomisli Angelina promatrajui zlobnim uitkom sestru koja je upravo palila nove modne elektrine svjetiljke. 9* 131 Prvi put joj udari u oi da se Maud izmijenila. Vjerojatno je to bilo u vezi s mnogo veim izmjenama koje je sa sobom dovelo dvadeseto stoljee. Bilo je koktela, elektrinog svjetla, automobila, bio je secesioni stil: Ibsen, Oskar Wilde, Beardslev, Richard Strauss, ,ovjek i nadovjek' od George Bernarda Shawa, dame su pile viski i din kao mukarci, dame su javno puile cigarete, dame su se mogle rastaviti i unato tome ostati dame. Borba se vodila i za ensko pravo glasa i protiv steznika; i Maud je izgledala via, ua, gotovo malo mrava, a na njezinim su se rumenim obrazima ocrtavale male zasjenjene udubdne. Ili je to nova linija, razmiljala je Angelina ili je jabuka crvljiva, pa i brak nije tako sretan kako to ona tvrdi, Hoe li Clyde doi kui na veeru? upita Maud prekinuvi Annine misli koje su lutale. Ne, ne vjerujem. (Zaista mi ne treba pokazivati da si ovdje domaica, a ja samo gost, jer to je moja roditeljska kua, upravo tako kao i tvoja, odjednom razdraeno pomisli Ann.) Johnnv O'Shaughnessv htio mu je pokazati nekoliko gradilita, tamo daleko vani na zapadu, a kasnije su kanili poi u klub ili to ja znam kaono. Jesi M vidjela Johnvja? Zaudit e se kako se razvio ree Maud tiho se osmjehnuvi. Otkako je Mr. Ballard dao O'Shaugnessvju namjetenje u svojem poduzeu za kupoprodaju nekretnina, Johnnv je sretnim pekulacijama sa zemljitem dobro napredavao. Njegovo otvoreno drsko lice posuto pjegi-cama od sunca, njegove estite plave oi, snani lak-tovi i sposobnost uvjeravanja, donosili su mu velike prednosti pri kupovanju i prodaji zemljita. Ann je ve dopustila da je pozove na mali dejeuner u restoran, ali nije smatrala potrebnim da o tome obavijesti sestru. ini se da otac vjeruje da bd mladi O'Shaughnessv mogao daleko napredovati i u politikoj karijeri ree ona izbjegavajui odgovor na Maudino pitanje. No, uzmemo li u obzir to otac misli o politikoj korupciji u naoj gradskoj i pokrajinskoj upravi, onda je to vrlo problematian kompliment veselo e Maud. Sta to kani natovariti Clvdeu? 132 Nadam se ne onu malu pjeanu pustinju u Devetnaestoj ulici? Ne znam. Mislim da je to neka kua koju bismo mogli unajmati za godinu dana. Krajnje je vrijeme da dobijemo svoj stan. Ako ovoga tjedna ne naemo nita to nam

odgovara, odluila sam da se svakako preselimo u hotel. Ne moemo vam ovdje padati na teret. Gluposti, Ann! O tome ne moe biti ni govora, a osim toga, raunala sam s time da e ostati u kui kad ja...", inilo se da Maud trai rijei. S jednog posve odreenog razloga mislila sam da e ti, to u ti ispripovijedati kasnije, ne sada ree ona sve smetenije kad se na stepenicama zau ivahni topot i hihotanje. Mausi se pojavi na vratima. Evo nekoga tko bi htio majci da poeli laku no objavi ona i mala se Joy odjevena ve u svoj siuni ogrta za kupanje, dokotura u sobu kao lopta od frotira. Iza nje do jedri Beatrice rairenih netopir-skih krila sainjenih od njezinog neunitivog vunenog rupca. Joy je bila snana ivahna djevojica od gotovo tri godine s pravom umom debelih sjajnih uvojaka. Vani joj je vjetar na etnji ibao crvene obraie sve dok nisu postali tamno crveni. U debelim aicama drala je zdrobljenu kiticu sunovrata. Mama, mama, ona je mami donijela cvijee! viknu; za svoju je dob um jela vrlo dobro govoriti, ali svoje lino ja" nije jo odvojila od svijeta koji ju je okruivao sa svih strana i kad bi govorila o sebi, jo uvijek se uporno drala treeg lica. Maud je stajala u doksatu na protivnoj strani sobe, okrenuvi lea prozoru i svi su zumbuli bili poredam iza nje, ukoeno i kao da oslukuju. Kako je to divno cvijee, miljene moje, najljepa ti hvala na njemu. Ne bi li ga htjela poloiti na onaj stoli ondje? Bambina bi htjela poljubiti mamu za laku no? ree Beatrice i gurne dijete prema Maud, ali Mausi isprui ruku kao brodarsku kuku za djetetom i privue ga natrag k sebi. Mausi i Maud 133 ukrstie poglede i Maud brzo ree: Ne Mh htjela da mi se previe priblii, Beatrice, jo uvijek sam runo prehlaena. Ali gledaj, ljubimce, sad ti dobacujem poljubac, eno ga gdje leti kroz sobu, i sad je,, osjea li, sjeo nasred tvojih usta. Beatrice je pratila taj mali ritual svojim dubokim grlenim smijehom, a u Mausinim oima arile su se kombinirane ekstaze stare tetke usidjelice i oduevljene bake kad god bi promatrala Florijanovo dijete. Angelina osjeti da je iz svega toga iskljuena. Bio je to neugodan osjeaj osamljenosti. Budui da ja nisam prehlaena, moda bi dopustila djetetu da mene poljubi za laku no umjesto tebe? nestrpljivo upita. Mausi ispusti djevojicu i ona, dok ju je Beatrice hrabrila, oklijevajui prie Angelinii, a Angelina podigne na krilo taj mekani topli svenji. Bilo je lijepo drati dijete u naruaju; kod svoga vlastitog djeteta koje je bilo runo i plaljivo, nije nikad neto takvo osjetila. Da se nisam udala za Hoppera ve za Florijana, Joy bi sad bila moje dijete, pomisli u njoj neto to je bilo duboko zakopano. uj, uj samo, kako ovo tika-taka ree pokuavajui da zadobije dijete za sebe i Joy se da podmititi. Poloila je sitno uho na siunu uru od emajla privrenu na Anine grudi i odmah je obuze ushienje od glave do pete. Voli li ona Angelinu, piccola gioia? sufli-rala je Beatrice, a Joy velikoduno odgovori: Ona voli Angelinu pa isprui svoje tuste kratke ruice to god je dulje mogla da zagrli Angelinu. Maud je jo uvijek stajala odostraga u doksatu i promatrala taj mali prizor nekim kao odsutnim smijekom. Uareno ugljevlje malo se pomaknu u kaminu, zumbuli su irili svoj teki slatki miris, a iz oeve sobe do* prijee prvi zvui habanere iz Carmena, a zatim se otvorie kuna vrata. To je Flori ree Maud. Angelina je sve dotle drala Joy u naruaju dok Flori nije uao: bila je to vrlo ljupka poza. Doao si tako rano? To je ugodno iznenaenje tiho ree Maud. Prakajui se kao ribica Joy se izvue iz Angelinina krila i jurne u susret ocu. Glupo je samo to to mogu ostati svega nekoliko 134

trenutaka. No i to je bolje nego mita. Moram to vee provesti s Janom i njegovom enom, a oni bi vrlo voljeli da te upoznaju, Maud. Mislio sam da bih te ipak mogao nagovoriti na to? Dobro, dobro, draga, ako nee, ostavit u te s time na miru. Mausi! Gdje se ta neman opet nalazi? Mausi! molim te, donesi mi Caricu", Jan bi je vrlo volio okuati. Joy, prestani da me kaklja, jer u te inae ugristi. Evo, Beatrice, uzmi mi je, da posve sigurno, doi u do tvoje posteljice i rei ti laku no. I tek kad je nasmijano dijete predao talijanskoj dojilji i poljubio Mau-dine ruke, jednu za drugom, njeno i dugo, tek onda kao da je opazio Angelinu. Dobro vee, najljepa eno na svijetu nemarno ree, mjeavinom malo uznemirenog priznanja i vesele ironije, tako kao da joj je jo uvijek petnaest godina. Dobro vee, mister Ambros odvrati ona. Napregnula se pokuavajui da prihvati njegov ton zadirkivanja. Ne mogu se sjetiti kad smo se to posljednji puta vidjeli. On je na nekoliko trenutaka poloio usta na Maudino tjeme stojei iza nje i ogrlivi je rukom oko ramena, kao da poziraju za sveanu svadbenu fotografiju. Izgledali su tako sigurno oenjeni, njih dvoje, tako trijumfalno i neopozivo oenjeni, i to je zaista bio vedar pogled, vedar da ti srce pukne ako ti nije preostalo nita drugo nego da sjedi i gleda, gleda s naklonou i kesi se kako bi svojim smijekom pokazala da im eli svako dobro. Kao da mi ona nije ukrala sve to mi po pravu pripada: mua, dijete, i itav taj svjetlucavi sjajni ivot slavnih ljudi, a onda se jo tu ali ako mora iz Stockholma putovati u Rio de Janeiro. Da sam ja na njenom mjestu, esto je Ann govorila sama sebi, da sam ja na Maudinom mjestu, to bih ja sve uinila, kako bih se odijevala, koliku bih pomo znaila za Florii-janovu karijeru, a ne takav privjesak koji samo smeta, kao to je ona. Da sam ja na Maudinom mjestu, tako mi boga, ne bih veeras ostala kod kue, ve bih porazila tu Mrs. Kubelik, svakog bih kritiara ovila oko malog prsta i pobrinula se za to da se 135 Mr. Kubelik nikada vie ne uzmogne pokazati u San Francisku. Ja bih... Evo ti tvoja violina javi se Mausi koja je ula u sobu nosei crnu kutiju za violinu. Florijan je uzme i stavi je na stoli na kojem su ve leali Joyiioii zdrobljeni, uvenuli sunovrati. Otvorio je kutiju kao da se eli uvjeriti da je Carica" odjevena kako to treba da bude za tu veliku priliku. Pokreti njegovih ruku se izmijenie im su dotakle instrument. Ni kad bi dotaknuo Maud, nd kad bi pogladio ker-Mcu, nije iz njegovih ruku strujala takva iva njenost i strast. Angelina nije mogla svratiti pogled s tih ruku koje su razodijevale Caricu". Tri svilena rupca: jedan bijeli s njegovim monogramom, slijedei crven poput vina, a trei od mekog cvjetnog antiknog brokata, ovijali su Cariino" dragocjeno tijelo. Florijan prevuce palcem preko ica, plung, plang, plink, prije nego to ju je ponovo uvio i poloio na barunastu podstavu kutije. Ti si podmukao, Flori dobaci Mausi htio bi da u Janovu juhu stavi posve malo arsena. Poznajem te ja! Pokazat e mu Caricu" samo da bi vidio kako e sav pozelenjeti od zavisti, tako da vie nee mod spavati i da e upitati samoga sebe je li njegov ovdanji uspjeh uope vrijedan truda. Zaista umije itati misli! nasmije se Florijan. Ali to je tano, i ja sam dobio dojam da bi me Jao htio malo napiti ampanjcem, a kad budem potpuno pijan, pokuat e da me nagovori na zamjenu: moju Stradivari za njegovu Guarneri, a moda bi dodao ak i svoju malu Amati. Mora da me smatra tupljim nego to jesam. Vrlo volim Jana. Zaista je zgodan momak i stvarno velik violinista, ali morao bi znati da bih radije dao oba svoja oka nego svoju violinu. Smijeak kojim je pri tom gledao Maud, bila je jedna od tajnih poruka izmeu mukarca i ene, govorio je o dubokoj povezanosti, o onome to znaju samo dva ovjeka i nitko vie. Zatim se Mausi, sa svojim posebnim talentom za mimikriju uinila nevidljivom, ali Angelina ju je ula kako brunda neku porugljivu malu melodiju. Voljela bih znati s kim se zapravo oenio, s Maud ili s violinom, pomisli Ann;

136 sigurno ne bi jednu uzeo bez druge. Negdje izdaleka zaula je tihu jeku: Ja u dobiti violinu za tebe. Ja uvijek dobivam to hou. Uvijek? Posve jednostavno, zar ne?" Ne, ne uvijek. Njegove ruke zatvorie kutiju s violinom. Laku no, srce moje, sorvus Mausi, ciao, Beatrice. Njegova ruka dotakne i njezinu: Do vienja, Angelina. Hopper nije uope (imao ruke, ve ape, a crvene su dlake izrasle na hrptu njegovih kvrgavih prstiju. Posvuda je bio obrastao dlakom kao ivotinja i sluio se rukama kao to se ivotinja slui apama: grabio je plijen, drobio ono to je slabo i surovo, pljeskao enkino tijelo. Hopper je bio odvratan, odbijao ju je od prve noi kad je postala njegovom enom. Kuna se vrata zatvorie. Florijan je otiao. O-tac ponovo poe svirati na usnoj harmonici. Ne bismo li ostali jo malo sjediti uz kamin predloi Maud. Htjela bih se o neemu s tobom porazgovo-riti dok Flori nije prisutan. Radi se o mojoj prehladi ree kad su se ugodno smjestile ispred ara koji je zamirao. Ta kronina stvar s mojim bronhijama. To se ve dugo otegnulo, sjea li se kako smo se uvijek alili s mojom povienom temperaturom? ini se da se doktoru Brvantu to ne svia pa me je u toku posljednjih tjedana ba lijepo natjeravao naokolo: specijaliste, pretrage, rendgenski snimci, sve mogue. Juer me je pozvao u svoju ordinaciju i dao mi da progutam gorku pilulu. Bolest ne lei samo u bronhijama ve je prodrla i u vrke plua. Taj katar, mislim, to nije tuberkuloza, nipoto, ali doktor Brvant me je opomenuo da bi mogla postati tuberkuloza, ako je ne zaustavimo. Evo, to ti je cijela ta svinjarija: ovakvo kljuse kao to sam ja, veliko i debelo, a iznutra je sve trulo. Angelinina neposredna reakcija bila je nagla i estoka zlovolja; nije htjela da primi tu novost. Htjela bi da mi ukrade moj grom, nije li to bilo iz Shakespearea? Nikad nitko nije sumnjao u to da je Angelina bala mezime, njena, slabana biljica koja je trebala pomnu njegu, dok je Maud narasla velika i snana, zdrava i bezbrina kao glavica cvjetae. 137 Biti boleljiv, to je bilo neto posebno, a kadto i vrlo korisno. Nije smjela dopustiti da Maud odjednom zatrai tu prednost za sebe. To ne mogu vjerovati estoko ree Ange-lina, ne vjerujem sni rijei od svega toga a ni ti ne bi trebala vjerovati. Doktor Brvant je stara neznalica! Sjea li se jo kako me je sa arlahom strpao u postelju, premda mi vjerojatno nije bilo nita osim to sam pokvarila eludac. Maud se mirno nasmijei. Dobro, dobro, sestrice, ne treba me hrabriti. Mnogo se bolje osjeam otkako znam to moram uiniti. Otii u u sanatorij Quisisana u Catskill. ini se da ondje ine prava udesa sa svojom novom kurom. Moda si o tome ve itala u novinama? Bermudski luk. Nijedna bakterija ne moe obastati u blizini benmudskog luka. Obino kura ne traje dulje od etiri do est tjedana, a i u najgorim sluajevima jame svojim pacijentima da e ih najdulje za tri mjeseca izlijeiti. Ja sam se ondje prijavila za petnaestog oujka da bi sa mnom bilo sve u redu prije nego to pone slijedea Flori je va koncertna turneja. Ovdje i onako nemam ni jednog mirnog asa, jer se neprekidno bojim da bi se Joy mogla zaraziti ... Maudin je glas postao nesiguran. Ona naglo ustane i ode u doksat gdje se pretvarala da se bavi zumbulima. Portre Mrs. Ballard piljio je votano i dostojanstveno u obje njezine kerke. uli su se svi oni poznati mali zvukovi koji znae dom i) kuu, djetinjstvo, itavu jednu prolost. Otac je koraao kroz halu, Beatrice je dozivala sobaricu, uo se zvuk kojim su se zatvorila vrata djeje sobe i onaj dobro poznati tropot koji je pratio dizalo za jelo i sue koje je iz kuhinje vodilo u blagovaonicu. Zna li Flori za to? Jo ne zna. Do sada sam razgovarala samo s Mausi. Ona e mi pomoi da to saopim Flori ju, ona umije vrlo dobro postupati s njim. To e ga slino uzbuditi, zaista je glupo, i to

upravo onda kad se mora koncentrirati na svoj program za iduu sezonu. Nisam bila dobar posao za nj; ubogi moj Flori. 138 Ne brini se za njega, draga, to nije dobro za tebe. Sad mora misliti samo na sebe. Pouzdaj se u mene a ja u se brinuti za Florija dok tebe nema. Hvala ti, sestrice, ali Mausi e to najbolje uiniti. Ona e mu natovariti toliko posla da mu uope nee preostati vremena za razmiljanje. Ali tu je kuanstvo i zatim moja mala Joy. Nedostajat u joj, a ona moe zadavati ozbiljne potekoe ako se osjea nesretnom, a ne zna pravo za to. Jo je tako malena, ta uboga naputena djevojica. Ne brini. Ja u se ve pobrinuti za to da joj ne bude nedostojala, bar ne previe, maslim. Igrat u se s njome i izvoditi je u perivoj, i sama zna koliko je volim, pa u je uvati kao da je moje vlastito dijete, obeaj em ti to. Pazit u na tvoje dijete, a ti mora paziti na sebe, jesi li sporazumna? Gledaj da se to prije rijei toga tvog dosadnog katara, a za nekoliko tjedana e se vratiti ovamo i sve e zaboraviti. No, to bi bilo krasno, jedna tako visoka i snana ena kao to si ti. Ne smije isamo cijelu tu stvar shvaati tragino, jer to nije nita, samo katar to zna. Za tebe e sigurno biti ugodna promjena da jednom skine sa sebe sve kuanske dunosti, a osim toga sanatorij u Catskillu! To zvui divno i sigurno je veoma raskono, dragi boe, kad sam ja doivjela svoju nezgodu, bilo je to posve drukije. Trebala si samo vidjeti onu uasnu bolnicu u Hilu, muhe, vruina, boli koje sam pretrpjela, slomljene kosti; pravo je udo da jo ivim. I tako je Maud opet dovela onamo kamo je spadala: snana zdrava sestra koja bez potekoa moe otresti sa sebe te male prolazne nevoljkosti. S druge strane, tako se Angelina potajno nadala, mogla bi kura potrajati i malo dulje nego to je Maud mislila; tri mjeseca da stekne sklonost Maudina djeteta, tri mjeseca pod istim krovom s Florijanom koji e biti vrlo osamljen i zahvalan za njezino drutvo. Osamljen mukarac je mnogo osjetljiviji. Bermudski luk, aptalo je neto u njoj. Pretpostavimo da taj blagoslovljeni bermudski luk; uope ne djeluje? Pretpostavimo da je Maud neizljeivo bolesna i da joj je doktor Bryant samo zatajio istinu? Kako dugo moe tuberkulozni ovjek ostati na ivotu? Ann se odjednom sjeti da je u ,,Ladys Home 139 Journal" proitala da ta strana bolest najvie hara meu osobama starim izmeu dvadeset i trideset godina. Prije nego to je ustala i njeno zagrlila Maud, ona ju je ve pokopala i udala se za Florijana. Dodue ne u vjenanoj haljini od ipaka iz Alencona i ne s povlakom dugakom dva metra. Tiho, taktino vjenanje, u popodnevnoj toaleti, a moda k tome kakav prikladni eiri sa cvjetnim ukrasom? Moda taminomodri sifon, kao ona haljina koju je nosila u Beu. Plavo je uvijek bila moja najbolja boja, pomisli Angelina... Maud je otputovala i kod kue je ostalo sve nepromijenjeno sve do one noi u kojoj je Florijan bio prisiljen da boksakim udarcem obori Clyde Hoppera. Angelna se okupala u toploj vodi i pola u postelju. U sobi u kojoj je kao djevojka ivjela s Maud bdio je ugodno. Sada je tu sobu dijelila s Hopper om, ali sreom ne te noi. Za one este prilike kod kojih je dolazio kui kasno nou, dodijelili su mu divan u maloj okrugloj sobi u tornju. to mu je manje prijao gradski ivot, to je vei postajao nemir koji ga je tjerao naokolo, i to su rjee bile noi u kojima se u pristojne sate vraao u Clay Street. Annie je postepeno propadanje svoga mua promatrala bez mnogo aljenja ili suuti. Njihov je brak zapoeo poklonom u obliku safira i dragulja i poto je tako kupio mladu enu, Hopper je nastavio da njezino oprotenje i njezin posjed osigurava skupim poklonima i sveanim obeanjima koje nije uspijevao odrati. Ona smrznuta nijemost kojom je podnosila njega i njegova milovanja prouzrokovala je da se on neprekidno osjeao kao lupe i kao neizljeivi prestupnik, a to ga je tjeralo sve dalje i dalje i sve je izgledalo kao stari cirkulus vitiosus, gdje

su se grinja savjesti i aljenje mogli utopiti samo u pretjeranoj samosvijesti, a nju nije nalazio nigdje osim u pijanoj dubini novih raskalaenosti. Hopper je kadto nespretnim rijeima pokuavao razjasniti jezgru svojih potekoa: Ne moe li to uvidjeti, enice? Mukarac treba da se nekako iivi. Da sam jo na svojoj plantai, mogao bih to 140 iz sebe istjerati znojem i radom, ali to besposliarenje u poslovnica prokleto je loe za mene. Ti me, uostalom, poznaje, Annie, i ja sigurno nisam ba tako lo momak. Ann, koja je bila daleko od toga da shvati svoj vlastiti udio u tom procesu moralnog raspadanja, ili da ga bar poeli shvatiti, obuhvatila je cio poloaj u nekoliko rijei koje nisu bile previe neprirjazne: Ney ja te ne smatrani loim ovjekom, ali ti si me strano razoarao. Da sam samo slutila da u tvom biu postoje takva niska svojstva, ne bih se nikada udala za tebe. Nita ti ne predbacujem, i sama sam tome kriva, ali ja sam bila naivna djevojka i jednostavno nisam dovoljno snana da sve to svladam. Meutim, ono to nije izgovorila, ali je jasno pokazivala, bilo je: Ja sam jednostavno previe do>-bra, previe fina i ista za takvu grubu i neobuzdanu neman kao to si ti. Sav skren, Hopper je pokuavao da se za svoju enu udini privlanijim, ali je time uinio upravo protivno. udotvorno perzijsko ulje za njegovu crvenu kosu koja se prorijedila, elektromagnetski pojas doktora Birinskoga da bi stegnuo svoj trbuh koji je bivao sve vei jednostavno odvratno! bilo je sve to je Ann rekla na to. Nadajui se da e biti puten u branu spavaonicu, pokuavao je Hopper da uveer ostane kod kue i da bude krijepostan poput arhanela, ali to je bio dovoljan razlog za Ann da ga ba previe ne ohrabruje da ostane na trnovitom putu krijeposti: spavati sama bilo je tako udobno, osobito ako si jednom bila udana! Vatra je pucketala u kaminu' i Angelina ugasi svjetlost. Mislila je na Flori jana koji je spavao u susjednoj sobi, takoer sam. Za vrijeme prvih godina njihovog braka Hopper joj je esto pokuavao rastumaiti da nijedan mukarac ne moe dugo vremena izdrati bez ene i da je to prirodni zakon, ali se on Aingelini nipoto nije sviao. Naprotiv, nipoto joj se nije uinilo nezgodnim da razmilja o uzbudljivim konsekvencijama Florijanova celibata. Zar iz pei bacao je mali crveni odraz na strop tamne sobe koja se polako, kao u snu i zbrkano poela puniti ugodnim vizijama. 141 Ann je upravo poela drijemati kad zazvoni telefon dolje u holu. Prije nego to je ustala i obukla kimono, Mausi i Florijan su izali iz svojih soba i potrali niza stepenice. Angeldna stupi pred ogledalo i brzo raspusti kosu prije nego to je izala na ogradu stepenita i pogledala dolje u hol. Mausi je neto ivo govorila u telefon na zidu, a Florijan je stajao iza nje. Bio je jo odjeven u stari crni barunasti kaput, a bijelo mu se Idce naroito isticalo. 1 su mi prokleti idioti lijepo utjerali strah sa svojom zvonjavom. Gdje mi je ogrta, Mausi? upita. Ve sam pomislio da se Maud neto dogodilo. Vodi brigu o tome, Mausi, da bude prireena jaka kava, a treba zapaliti i pe u kupaonici vjerojatno e trebati kupelj ula ga je Angelima gdje govori, trei niza stepenice; Mausi mu je ve pridravala ogrta. Tko je nazvao? Jesu li zvali s imanja? Ta valjda se ne radi o ocu? Nita, ba nita. Prokleta glupost, to je sve! Ti samo legni i spavaj, Angelina, tebe ovdje ne trebamo ree on prilino neprijazno. Tek naknadno kao da ju je zaista opazio, plavu kosu koja joj je padala na lea i kimono otvoren iznad njezine duge spavaice. Bura u ai vode ree malo ljubez-nije ali ja u ve sve urediti. On skine lani s vrata i izae u no. Vidjela je kako je pognuo glavu da se odupre vjetru. Kao obino zaboravio je eir. Vrata se zalupie.

 to se dogodilo, Mausi, kamo je to otrao? Sve je u redu suho odvrati Mausi. On e ve to urediti. Moda ete se iznenaditi, ali takve stvari nisu nita novo za nj. Poevi od svoje sedamnaeste godine morao je svoju brau izvlaiti iz jedne svinjarije za drugom, a pri tom paziti da se ne okr-nji glas i ast obitelji. Tko je to uinio svinjariju? upita Angeldna. Ali bi onako je znala kako e glasiti odgovor. Imala bi, dodue, dovoljno vremena da se od-jene prije nego to Florijan dovede kui njezinog mua, ali je odluila da to nee uiniti. Oeljala je i parfimirala kosu pa je rahlo svezala crnom barunastom vrpcom (nita toliko ne istie plavojke kao 142 crni barun, savjetovao je 'Ladys Home Journal* svojim lijepim itateljicama). Pred ogledalom je izvela nekoliko pokusa sa svojom grudicom crvenila, ali je ustanovila da joj bolje odgovara njezino prirodno bljedilo koje je izazvao tamni kimono s uzorkom crvenkastih brestovih listova razasutih po njemu. Uto zauje kako su se pred kunim vratima zaustavila kola. Ruke su joj bile hladne. Izae na hodnik i pogleda dolje u hol. Kosa joj je visjela preko ograde stepenica kao to je visila dugaka kosa ene u nekoj bajci,, ali nije se mogla sjetiti u kojoj. Hopper je izgledao mnogo gore nego to je oekivala. Dopustio je da ga do vuku u hol kao vreu brana, prljavu vreu koja je pala s kola i koju su izvukli iz ulinog blata. Poloimo ga onamo pokaza Florijan koijau i Hoppera poloie na klupu u predsoblju. Angelina se malo pokrenu i Florijan podigne glavu: Zato ne spava, Angelina? Kako bih mogla? Bila sam vrlo zabrinuta? Nema razloga za to. Clyde je imao malu nezgodu, ali sutra ujutro e sve biti dobro. Molim te, budi tako dobra pa poi u svoju sobu, a ja u se ve pobrinuti za njega. Ovo ovdje je stvar za mukarce. Ne mora biti tako (izvanredno taktian; ja sam Hoppera ve mnogo puta vidjela u takvom stanju tiho ree ona i sie niza stepenice. Hopper je izgubio ogrta i eir, kaput mu je bio rastrgan, hlae su mu se odvojile od naramenica i visjele mu oko nogu pokrivene vlanim mrljama od prolivenih sumnjivih pia. Izvezeni prsluk bio mu je raskopan, koulja izguvana, a iza glave virili su vrhovi njegovog okovratnika uvis kao kunieve ui. Desno mu je oko sjedilo kao na jastuku od nateena mesa. Netko mu je prilijepio flaster na ranu koja se sa ela pruala preko lubanje. Najgore je bilo, meutim, to, to je lijenik na policijskoj stanici oito smatrao potrebnim da mu glavu oia do gola. Bez svoje poduzetne crvene ume bio je Hopper slian onim umni jvim individuima ije slike moemo vidjeti na potjernicama. Drui od odvratnosti i bez ikakva smilovanja prouavala je Ann tu ruevinu. Hopper pokua otvo143 rita oi i iskesi lice kad mu se Oteklo oko nije htjelo otvoriti Aha, sad imamo!" ustanovi, a onda otkrije Angelinu. Uspravi se, strese glavu u kojoj mu se sve vrt jelo i pokua nagonskom kretnjom zagladiti kosu koja vie nije postojala. Pokuavao je ak i da zakopa prsluk i pri tom se smijeio Angelini. Zao mi je, enice, vrlo mi je ao promrmlja on trudei se da ovlada svojim konsonantnima. Loe pivo u klubu, zaista gadno, zar ne? Angelina bi mu najradije iskreno rekla to misli o njemu, ali se zbog Florijana suzdravala. Moe li se sam uspeti uza stepenice, ili treba da ti ja pomognem? upita samo. Ostavi to, Angelina, ja u ga smjestiti u postelju. Doi, Clyde, pridri se, i naprijed ree Flori jam.. Htio je pomoi Hopperu da ustane s klupe ali ovaj ga odgurne neobuzdanom i neoekivanom snagom kakvom raspolau pijanci. Idi do avola, ja te ne trebam opako izjavi. Flordjan se zlovoljno nasmije. Kako god elite, sire ree vie razvese-ljen nego ljutit. Hopoer ustane s klupe. Jedan je trenutak stajao vrlo kruto i ponosno,

a onda krenu, ali ve nakon tri koraka pade na lice kao to to mogu pasti samo akrobati i pijani ljudi, a da sebi pri tom ne slome vrat. teta! dobaci ravnoduno, i skupi se na podu. Pipajui oko sebe pronae uporite na Angelininom kimonu i podigne se pridravajui se za njega sve dok nije kleao pred njom. Njezinim tijelom proe jeza, ali se jo uvijek suzdravala. Samo je Florijanu dobacila pogled koji je zaklinjao za pomo, pogled koji je bio nijem a ipak gromki krik u pomo. Florijan je odmah reagirao. Sad je dosta, Clyde ree. Podupirajui ga rukama ispod pazuha pokuavao je da ga osovi na noge, ali Hopper mu se opirao. Kleao je i obgrlio AngeliJnine noge u svilenom kimonu, pa gledao u nju pravom pasjom odanou koja nimalo nije pristajala uz njegovo izubijano lice. Molim za oproten je, od srca se izvinjavam, prekrio sam asnu rije, vladao sam se kao svinja, ndisam vrijedan da budem tvoj mu... slinio je, 144 a zatim se otvorie brane za itavu poplavu kajanja, pravu struju rijei kojima je prosjaio, gustu i mlaku kao ricinusovo ulje, a onda se sve to zavri u suzama. Hopper je pritisnuo lice na Angelinino koljeno a njegov vlani i vrui dah promoio joj je spavaicu. Florijan je gutao kao da u ustima ima neki odvratni okus. Angelina to opazi i strese sa sebe ruke svoga mua. Ne dotii me hladno ree. Bilo joj je kao da se sva smrznula: svaki centimetar njezine koe, korijen njezine kose, njezino nepce, sve je to bilo kao led. Ne dotii me, jer inae ne znam to u uiniti. Sada je dolo do jedne od onih iznenadnih metamorfoza kod kojih pijanci iz jedne faze svojeg stanja prelaze u drugu. Jo sekundu ranije bio je Hopper mlohavi sveanj koji nije ba osobito dobro mirisao, a u slijedeoj je stajao na nogama, pravi toranj od mukarca, uspravan i smrtno uvrijeen. Pretekla si moje elje ree. Potpuno! Apsolutno! Ne dotii me se. Budi mirna, ja to i ne kanim uiniti. Od tebe ne kupujem vie nita, to je prolo. Od tebe ne elim nita. Ono to ti ima na prodaju to dobivam jeftinije i mnogo bolje od svake male kurve u gradu. Sigurno je pokuavao da sauva svoje dostojanstvo i svoj mir, ali sada je u njemu pukao neki ventil i pritisak u njemu postao je previe snaan. im je poeo da daje maha svom dugo suzdravanom jadu i svom ogorenju, nije se vie mogao zaustaviti. Ono to je poelo kao ponizna obrana, zavrilo je u bijesnim optuivanjima. Teturajui, maui akama i rukama, poao je prema Angelini da je udari, da je zadavi! Da je smrvi prije nego to ona uzmogne njega smrviti... Potrala je uza stepenice, tako zaplaena da nije ni pokuala vikati. Viknula je Mausi: Pazi, Flori! Tvoje ruke! A onda onaj bronani kip sa arenom aruljom koji je stajao na stupu stepenita, tresne odjednom na pod. Angelina se osvrne i ugleda Hoppera koji se, klecajui i maui dugim rukama, naslonio na zid kao kakav ranjeni i zato jo opasniji gorila. Nasuprot toj masi ogromne snage inio se 10 uvajte se srna 145 Florijan upravo udesno miran, pun neke nadmone elegancije. ao mi je, Clyde, ali... ree i tresne dobro nanianjenim udarcem lijeve ruke ravno u Hoppe-rovo lice. Hoppei; kliznu niza stijenu i sloi se na zemlju kao kakva zguvana hrpa. Florijan protare oguljenu ruku. Joda ree Mausi i ieznu. Hopper se osvijesti, strese glavu, opipa svoje pomodrjelo oko i svoju bradu pa se nijemo podigne pridravajui se za ogradu stepenica, i kao slijep proe kraj An-geiine i nestane na kraju hodnika u svojoj sobi. as zatim bio je Florijan uz Angelinu a ona mu se nasmijei drhtavih usana. Nikada nije bila njenija i nemonija nego upravo u tom trenutku.

 Angelina tiho ree on, nisam imao pojma kako si ivjela... No, ali sada zna odgovori ona jedva ujno. Sad zna kakav je bio moj ivot za svih tih godina, i, tek sada se brana otvori. Utisnuvi lice u crni barunasti kaput dopustila je napokon sama sebi da zaplae neujnim, bistrim i vrlo draesnim suzama. On je obgrli rukom oko ramena i pogladi joj kosu; eto, sada je bio tu, njegova toplina i gorki miris njegovih cigareta, cuire russe. Florijan. Evo joda ree Mausi, pojavivi se iz etvrte dimenzije (Mausi u neglieu bila je prizor vrijedan uenja). Zaboga, ozlijedio si ruku? I to mojom krivnjom. Oh, Flori, to mi je vrlo ao. Dopusti da te povezem. No, laku no, djeco ree Mausi, i nemoj da prekasno poe spavati, Flori, Vrata gostinjske sobe zatvorie se za njom s nekom vrstom porugljive rjeitosti. Angelina pregleda Florijanove prste iz kojih je kapalo nekoliko kapljica krvi. Doi u moju sobu, svjetiljke na mom toaletnom stoliu daju jae svjetlo. Uz pretpostavku da nema nita protiv toga da ue u spavaonicu jedne dame dobaci ona. Soba je bila ispunjena pravim oblakom parfema. Ruke su mi, naalost, hladne nastavi ona i dopusti da joj nekoliko posljednjih 146 suzica klizne niz obraze, dok ga je premazivala jodom. Pee li? upita kad su se tetive na Flori-janovim obrazima nnpele. Je li Clvde ve kada postupao s tobom ovako kao noas? Ah, Klorijant4 kad bi ti znao to mi je sve uinio! Ta brutalnost, ta sramota! Ona se baci na plou toaletnog stola, pokrije lice rukama i stade ni--.\ulriv<> jrcafci. Njezin je jad uinio Florijana ne-t.pn tnim;' stajao je kraj nje pun muke bespomonosti. I tebi nije nita stalo do njega? Ona estoko zatrese glavom u znak potvrivanja. Gospode, pa zato si se onda udala za njega? Ona se uspravi. Vidjela je samu sebe blijedu ii arobnu u ogledalu. Gledajui k Florijanovoj slici u ogledalu ukoeno u oi, apnu: I ti me pita zato sam se udala za njega? Kako to moe pitati, Florijane? Kao da ne zna... Ve je vrlo kasno i svi bismo trebali poi na spavanje uurbano e Florijan. Ve se povlaio. Ne mogu sada spavati, previe sam uzbuena i silno se bojim. Molim te, Flori, nemoji me sada ostaviti samu, ostani jo jednu minutu kod mene... Poekaj, donijet u ti kakav praak za spavanje, imam ih u svojoj sobi ree on, kao da je cijela soba u plamenu ii on je traio izlaz za nudu, ali ona se drui i oajno stisnula uz njega. Silno mi je hladno; to je zbog straha. A to da radim ako ue ovamo i na meni iskal svoj bijes zbog toga to si ga oborio akom? Nema ni pojma kako on umije biti nasilan kad je pijan* Florijane. Ne smije me sada ostaviti samu, mora mi pomoi. Ah, Flori, silno se bojim i tako mi je strano, strano hladno. Mir, mir, ta smiri se ree Florijan vie samom sebi nego njoj. Blago je odvede do postelje, strese jastuke i pokrije je isto onom aljivom panjom kojom je inae polagao u postelju malu Joy. Pogladio ju je po kosi i ramenima i dahnuo svoj topli dah na njezine hladne ruke kako je to kadto radio da bi naveo kerkicu da se smirje. Naposljetku popusti Angelinina napetost. Ona sklopi oi i osjeti ao* 147 sunano svjetlo na onim kapcima. Mislila sam da se ljutim na tebe apnu ona. Znam da bih se morala ljutiti na tebe, ali se ne ljutim. Ne, ne ljutim se, Florijane. Ja... Sad mora pokuati da spava. Laku no, draga brzo e on. Ujutro sve izgleda drukije. Kad je stigao do vrata, zauje je kako se tiho smije. Flori jane, varam li se ja, ili ti

zaista neprekidno pokuava da pobjegne preda mnom? Zato zapravo bjei? Boji li me se? upita ga ona. Dobro, dakle odgovori on, traei utoite u cigareti. Pretpostavimo da sam bijedna kukavica, ali, tako mi bog pomogao, tako je, ja te se bojim. Bojim se i sebe samoga ako to svakako eli znati. Laku no. Sad smo oboje malo uzbueni a sutra e sve izgledati drukije. Vrata se zatvorie za njim. Ujutro se za dorukom nisu pojavili ni Hopper, ni FlortLjan; nitko osim Mausi. Va suprug moli da ga ispriate ree Mausi stavljajui u kavu mnogo previe eera. Vi znate da u San Francisku govore: Tko ujutro ne pati od mamurluka, taj nije stvarno elegantan." A Florijan? Ah, to sam gotovo zaboravila: Florijan vas srdano pozdravlja. On je s prvom skelom preao u Tiburon. Zasad e ostati u vili u Belvedereu i raditi na Mendelsohnovu koncertu. Moram dati ugoditi prokleti stari pijanino bake Ballard. Flori smatra da bi za Hoppera bilo vrlo neugodno da ga sretne nakon sinonje veeri. Neugodno? Za Hoppera? viknu Angelina. Dakako. Ne moete oekivati da e se dva mukarca pod jednim krovom slagati? Posve sigurno nee, dokle god ste vi ovdje i pripaljujete im rakete ispod stranjica. to se tie Hoppera dolo je do malog skandala radi tunjave zbog koje se policija morala umijeati u igranici Lung Foa. Novine su podigle malo buke, u klubovima se naklapalo, a na damskim ajankama malo ogoreno aputalo. Tjedan dana kasnije Hopper je otputovao. Na Havaje. Kao slubeni razlog 148 navedeno je da se ondje mora pobrinuti za svoje poslove, ali neslubeno, pozvan je onamo jer je svemoni kralj eera u ije je plamtano carstvo spadala i Leihana, smatrao pametnim da Clyde Hopperu na neko vrijeme onemogui da izaziva skandale i da se izlae iskuenjima. Hopper je, uostalom, bdo jedan od njegovih najboljih ljudi, pa kralj jednostavno nije mogao dopustiti da taj momak propadne na kontinentu . . . Osamnaestog travnja bio je Angelinin roendan, nj'/jn. dan i njezino veliko vee; sluajno je to istodobno bilo i vee velikog finala prije nego to se zastor spustio na velianstveni igrokaz pun ivota i obi jesti koji se nazivao San Francisko ... Za vrijeme toga tjedna stigao je Florijan jednom iz svoje osamljenosti na drugoj obali zaljeva da pohodi kerkicu. Zajedno s Angelinom poveo je malu Joy u poslovnu etvrt da joj kupi nove cipele. Zajedno su trali i igrali s njome, a kasnije su sjedili na podu djeje sobe dok je dijete bilo izmeu njih, kao da pripada njima objema. avrljali su kao dobri stari prijatelji. Ona neugodna tema o noi Hoppe-rova pijanstva nije uope ni spomenuta. Prije nego to zaboravim ree Florijan dobio sam brzojav od Maud. Najstroa zapovijed je da proslavimo tvoj roendan budui da ona to ne moe uiniti^ a tata Ballard se vjerojatno nee vratiti s imanja. Srdane estitke, i tako dalje. Hvala ti lijepa, Florijane. Vrlo je lijepo od Maud da je na to mislila. Ve sam poela sama sebe aliti, jer nisam vjerovala da e se itko sjetiti moga roendana, a ja vrlo volim da se vodi briga o tome da sam opet postala za godinu dana starija. Lijepo, a ime bd vae velianstvo izvoljelo proslaviti tu sveanost? Postoje li bilo kakve specijalne elje unutar granica i mogunosti jednog ubogog muziara? Kad bi me u utorak htio povesti u operu? Oh, Flori, hoe li to uiniti? On je oklijevao samo sekundu, a onda uljudno ree: Dakako, Angelina, bit e mi vrlo drago. 149 itav je San Francisko bio prisutan na velikoj sveanoj predstavi kojom je operna trupa Metropo-litana gostovala u staroj opernoj zgradi na Mission Streetu. Doao je cio svijet u

najraskonijim toaletama i pun sveanog iekivanja, spreman da gleda, da se pokazuje drugim, a i na to da usput uje Carmen". U veernjoj haljini od crnog velur-ifona, golih ramena i s golemim crnim opernim eirom ispod kojega je njezino sitno lice plamtjelo poput bijelog plamena, Angelima je uz Florijana imala svoj veliki entree. I eto, ovdje je bilo napokon, napokon, ono aputanje, ono udivljenje za kojim je eznula svih tih godina: Ne zna li tko je to? To je Florijan Ambros, glasoviti violinista. A tko je to divno stvorenje kraj njega? Njegova ena? O ne, to je mlaa od dviju Ballardovih keri. Jeste li vidjeli njezinu ogrlicu: takvi su safiri rijetki. Senzacionalno! Upadljivo lijep par, njih dvoje. Ne ini, li se kao da su stvoreni jedno za drugo... Angelina je sve to prihvaala trijumfalnim ali istodobno i varljivim osjeajem vlasnitva. To je bilo njezino vee, danas je Florijan pripadao njoj, za jednu je no bio njezin drug, njezin mu, nrjezino iskljuivo vlasnitvo! Ispod lelujavih nojevih pera svoga orijakog eira promatrala ga je prikrivenim ushienjem pa joj nije izbjegla ni najmanja malenkost koja ga je imiila najpristalijim, najelegantnijim i najpoeljnijim ovjekom u itavom kazalitu: frak kojega je saio najskuplji londonski kroja, brojna minijaturna odlikovanja na lijevoj strani njegovih prsiju, besprijekorni chapeau claque i tap, ispravne bijele glaze-rukavice, ironinoljubezni smijeak i kraljevsko dranje: ponosim se tobom, ponosim! U tome to se pokazuje s njime lealo je otro nabru-ena, arka i sretna napetost; ponosila se njime kao to se ponosila svojom haljinom, eirom, valovitim plemenitim metalom svoje kose, kepom od inile, ogrlicom od safira i dijamanata... Smijem li pitati tko je to madame tako posuo draguljima kao kakvog indijskog kumira? Je li tata Ballard bio tako dareljiv? Ili je prijatelj Hopper odgovoran za to? 150 Ne sjeaj me na Hoppera, Florijane, ne sviraj pogrene note, ne sviraj ih veeras zamoli ga ona kad se trag ozbiljnosti, htio uuljati u njihova zadir-kivanja. Jo uvijek je moj roendan. Ovaj puta ne elim izmeu tebe i mene nikog treeg, samo nas dvoje, samo to jedno jedino vee. To je i meni pravo, Angelina, samo nas dvoje, ti i ja, o osim toga, razumljivo, itav San Francisko ree on nasmijeivi se kad su sjeli na .sjedala. Zna li kako izgleda? Tako da bi te svaka ena u publici htjela otrovati, a svaki mukarac mene ustrijeliti. Ili je taj kompliment moda previe u rokoko-stilu? Atmosfera je bila nabijena onim posebnim elektricitetom koji je ljude ovog grada inio ivahnijima, vedrijima i eljnijima ivota nego to su to bili stanovnici drugih gradova: bile su to one smione uzbrdice i nizbrdice, bio je to zrak u kojem se ozon kedrovih uma mijeao sa slanim dahom Oceana, koji je tim ljudima davao njihov jedinstveni zanos i njihovo slobodno uivanje u ivotu. Angelina se takoer na tom zraku osjeala kao preporoena nakon jednoline i skuene egzistencije u Leihani. Gledajui naokolo kroz svoji operni tiogled privren na dugakom prutiu, razmiljala je o tome kako vie nigdje na svijetu ne moe postojati publika kao to je ova. To su bila djeca sree koju je razmazio uspjeh, a zahtijevala su za sebe samo najbolje, pa su to i dobivala: najfinija vina, najbolje jelo, najbogatiju odjeu, najljepe ene. Ovdje se ljudi razumiju u raskoni ivot, u kulturu i umjetnost, upravo u sve, ree ona sama sebi. Nije li to divno, Flori? Jednostavno ne mogu sebi ni predoiti da neto takvo kao to je naa opera postoji jo bilo gdje na svijetu. I nemoj sada rei Be hitro doda, kad je kritiki podigao lijevu obrvu jer Be poznajem i mene se nije ba osobito dojmio. Neemo je uope usporeivati s Beom, Angelina. Ovo ovdje je na svoj nain zaista velianstveno, osobito ako uzmemo u obzir da je itava ta silna otmjenost i nadmona umjetnost ivljenja tako naglo ieprkana iz tih divljih pjeanih prudova. 151

Ipak bih bio tako slobodan da primijetim da u razliitim dijelovima svijeta postoje opere u kojima se na eljezni zastor ne projicira reklama za pivo nastavi, a iza njegovoga ljubeznog smijeka pokaza se otra ali mala gorina. Prva dva ina protekla su za Angelinu, uglavnom, u oekivanju velike stanke, koja je za nju kao i za brojne gledaoce bila najvaniji dio predstave. Unato tome bilo je trenutaka u kojima ju je snaga te opere upravo izbacivala iz ravnotee. Za vrijeme don Joseove Cvjetne arije" neto ju je natjeralo da pipajui potrai Floiijanovu ruku. Nala ju je, bez rukavice, kao da ve eka na njezinu ruku. Je ne sentads qu'un desir, un seul desir, un seul espoir. Srea. Srea koja je potrajala etiri minute, ali tako intenzivna i tako savrena, da je upravo boljela. Fremstadova? listina, Fremstadova nije bila Calveova govorili su poznavaoci iz San Franciska. Ali Caruso! Bravo Caruso! Bravo Caruso! Bis! BiSs! Encore! Bravo! Bravo Caruso! Cijela se dvorana tresla od eksplozije oduevljenja, itavo kazalite, poevi od najvie galerije pa do najskuplje loe. Sve se to stopilo u veliku simfoniju oduevljenih glasova i frenetinog pljeska. Ali predstava nije bila zavrena kad su pjevai pozdravljeni posljednjim pljeskom otili, iza zastora i kad su ugaene svjetiljke na velikom lusteru. Predstava se nastavila u Palae hotelu, gdje je sjajni banket okupio itavu gradsku elitu, gdje je svatko pio u zdravlje svih ostalih, gdje je i Florijan pio previe ampanjca, a Angelina uz njega bez ikakvih potekoa zaboravila da zapravo nije vjenana s njime. To je bio vrhunac jedne nezaboravne noi koja je zauvijek sauvana u sjeanju. Ta je veer bila vrhunac, najvii vrhunac, apoteoza prije velike drame San Franciska, prije nego to je pao zastor i prije nego to je sve prolo... Stari je O'Shaughnessv ekao s kolima. Bila je topla no i vjetar je prestao tako da nije bilo ni 152 daka. Angelina izvue igle iz eira i oslobodi se te visoke nadgradnje s perjem. Skinula je i rukavice sa osamnaest dugmeta i njezina ruka utone u Flori-janovu. Mala zmija skida kou ree on smijeei se. Je.^i li ti kada dotakla zmiju? Iznenaujue su. To nitko ne oekuje, ali kad lee na suncu, tople su i pasve glatke kao tvoja ruka. Angelini se upravo divno vrtjelo u glavi. Pila je mnogo da bi zadrala lelujavu sreu jedne noi. Mislim da sam se malo napila ree mu ona. Pripazi na mene, Flori, molim te, i nemoj dopustiti da radim kakve ludosti. Jesi li i ti malo pijan? Da, i ja sam malo pijan, ali to nita ne smeta. Ve nekoliko godina pokuavam da izmijenim svoju specifinu teinu. Bon, noas mi je to uspjelo! Neu se vie aliti da su moji programi preteki i da je moje gledanje na svijet takoer preteko, a moj unutarnji ivot, oh, on je mnogo preteak. Ladies and gentlemen, pobijedio sam zakon sile tee pa plivam odozgo kao oni lagani amci od drveta balsa na Riu. to kae na to, Angelina? Daj da zajedno poemo u Rio. ujte, O'Shaughnessv, moete li nas odvesti u Rio de Janeiro? Veliki boe, mislim da sam pijan... Amgelina zahihoe. Ne brini se zbog toga, Flori, ta danas je moj roendan i ja sam strano sretna. Jesi li i ti sretan? inii se da je Florijan ozbiljno razmiljao o tom pitanju, a zatim odgovori da je i on sretan. Nekoliko minuta, dok su se vozili- kroz Powell Street i poprijeko kroz Union Square, Angelina je bila udata za njega i oni su se zajedno vozili kui.., Da, sretan sam jer sam dobio vrlo dobro pismo od Maud ree on odjednom se otrijeznivi. Angeldni je bio poznat sadraj tog pisma. Dva je dana lealo na srebrnom posluavniku u predvorju, dok Florijan nije stigao u grad. Dakako da je na pari otvorila pismo

i proitala ga. Maud se osjeala bolje; samo jo tri ili etiri tjedna. ,,Peggy neka ne zaboravi da u tvoj zimski ogrta stavi kuglice protiv mol jaca, pozdrava Annie od mene, Joy e ubrzo us153 trebati vee cipele, kupi joj ih kod Ingersolla", i tako dalje. Nije ba jako uzbudljivo, pomislila je Ange-lina kad je ponovo paljivo zatvorila oniot; tipino pismo oenjenih ljudi. Ali, zato, do avola, upravo sada spominje Maud? U kunoj vei nije bilo svjetla. Treba li da O'Shaughnessv poeka na tebe ili e ostati u gradu? Najljepa hvala. O'Shaughnessv, ne trebam vas vie. Htio bih se malo pjeice proetati po svje-em zraku. Niotkuda ni daka vjetra. Bila je to neobina no. No koja kao da nije disala. Ima li klju od vee? Oh, u predvorju je mrak, Mausi je zaboravila da ostavi upaljenu svjetiljku ... Poekaj, ja u ti posvijetliti. Tako. Laku no, Angelina, i hvala ti lijepa za tu veer. Moram se pouriti. Jake Watts eka s amcem na mene. Prevest e me na drugu obalu. Tko je Jake Watts? Poznajem li ga? Vjerojatno ga poznaje. Njemu pripada mala gostionica u Tiburonu i mali parni remorker. Sprijateljili smo se. Neka onda poeka jo nekoliko minuta, taj tvoj prijatelj Watts. Molim te, Flori, nemoj odmah pobjei. Znam da je to djetinjasto, ali ja se uvijek bojim kad nou ulazim u kuu. A gornji je hodnik mraan. Dragi boe, meni se tako vrti u glavi da ne znam kako u sama doi gore. Taj stari, stari san. Odnesi me, digni me i odnesi me na rukama i zatvori vrata za sobom. Nejasno je samu sebe vidjela u ogledalu garderobe. Flori jan je stajao iza nje i ona pusti da joj kep od in-ile klizne na pod. Ramena su joj mutno i blijedo zasvijetlila iz crne haljine. - Sto radi to? Pokuava li zapaliti kuu? Pale je zloin, ili ne zna to? upita Florijan. Bila je to napeta, muno izreena ala. uj, Flori, ve bih te odavno htjela neto upitati. Ali ti mi mora ozbiljno odgovoriti. Istinu i nita drugo nego istinu, tako mi bog pomogao. Sveti Nepomue, nisam smio popiti toliko ampanjca... 154 Reci mi, Florijane, zato sd oenio Maud? Zato sam kakvo je to pitanje? Jer je ljubim. To nije istina i ja ti ne vjerujem. Maud je draga i dobra ena. L ja je volim, ona je najbolja sestra koja uope postoji, ona je svaija .sestra, da, da, pa i tvoja! Ali zar nisi poelio nita vie od toga? Nita vii* od jedne drage i dobre velike sestre? Zato nisi poten sam prema sebi? Oenio si je iz zahvalnosti jer ti je pomogla da doe do violine koju sd svakako htio imati. Ali, svemogui boe, ljubav? Ljubav je neto posve drugo... On je uhvati za gola ramena i poe je tresti: to ti zna o ljubavi? upita je. Kako moe ena kao ti shvatiti Maud? Gospode, Maud, to znai poklanjati, i poklanjati, i poklanjati, ona rasipa samu sebe, ona je bogatstvo i toplo ta i dareljivost bez kraja. Maud je tiina i mir i ah, do avola, nemojmo govoriti o Maud, ako ti je pravo. Ti| j'e nikad nee razumjeti, ali hou da jedno zna i da mi vjeruje: ja ljubim Maud. No, dobro, ti ljubi Maud! Onda u te upitati neto drugo. Ako tako silno ljubi Maud,, zato si onda poljubio mene, onda u Beu, i nemoj mi rei da to ne znai nita i da se toga ne moe sjetiti, jer znam da nisi zaboravio. Onako me poljubiti i to tano deset minuta prije tvojih zaruka s mojom sestrom. Zato? Mogu ti rei, zato. Jer si ti to htjela, jer si me ti izazvala. Jer si me dovela u poloaj u kojemu mukarac ne moe rei ne.

 Stvarno? I ni s kojeg drugog razloga! I ti uope nisi elio da me poljubi? I ni sada to ne eli... ! j Jo uvijek su stajali pred ogledalom u slabanom svjetlu predvorja. Obarajui oi Angelima ugleda kako se ono dvoje u ogledalu stopilo. Kliznuli su jedan drugome u zagrljaj, pratali u crvenoj tami koja se vrtjela, tako gladni, pomisli ona i apnu: Tako gladni, tako gladni, i jo uvijek nezasitno gladni dok je vrijeme zastalo i nije postojalo nita osim tog vrstog gnjevnog zagrljaja koji je palio. 155 Florijam prvi izmaknu iz njega, naglo ustuknu korak unazad i gotovo je odgurne od sebe. Tako, sad zna promuklo ree. Cijelo si vrijeme znala, zar ne? Jesi ]i sad zadovoljna? Znala sam, uvijek. Ti ne ljubi Maud, ti ljubi mene. Ti ljubi mene i, Florijane... I htio bih te imati, neka je sve prokleto, htio bih te imati, ali to je neto posve drugo. Ne daj da pravimo gluposi, Angelina, draga, mi smo oboje vjenani, oboje. Nemojmo sve unititi. Ja, oprosti mi, ja sam na trenutak izgubio glavu. To se vie nee dogoditi. Spavaj slatko, draga, oprosti i zaboravi sve to. Laku no. Zato ne ostane u gradu? Vrlo je kasno i tvoj prijatelj Jake Watts sigurno nije tako dugo ekao na tebe, a posljednja je skela ve davno otila ... Ne. Jake je rekao da e svakako ekati na mene. Otrat u najkraim putem do obale, trebam svega nekoliko minuta. Laku no, Angeldna. Moda u idue nedjelje doi ovamo i otii s tobom i malom u perivoj ... Nitko, ni jedan jedini ovjek na itavu svijetu nee nikad doznati i nee se moi uditi kako je velianstveno dranje uspjela sauvati Angelina u tom stranom poloaju. Ona mu otvori kuna vrata i lako pogladi ramena njegovoga opernog kepa. Uvijek sam mislila da je bio modar... poluglasno ree. Modar? Tko je bio modar? Plat kojega je Josip ostavio kod Putifarove ene... ree ona nasmijeivi se. Laku no, dragi moj. Kasnije joj nikad nije bilo potpuno jasno da li se probudila nekoliko minuta prije ili ju je prvi udarac prenuo iz sna. Nikada se nije uspjela tano sjetiti tih prvih minuta potresa. To je bila tutnjava, ne kao grmljavina, ve vie kao prijetee rezanje jedne neizmjerno velike nemani ija se koa trzala da sa sebe zbaci ljudsku gamad. Postelja je plesala iznad praznine koja je sve gutala. Hesalo je sve, soba, kua, grad, a moda i itava zemlja. Opak bio je to opak, podao, beskrajan napadaj upravljen lino na nju, na Angelinu Hopper, 156 roenu Ballard. Sve njezine boice s parfemima i do-zice s puderom sletjee s toaletnog stolia, a za njima poleti njezin sandui s nakitom pun safira. Onda se slomi ogledalo i padne na pod koji se propinjao. Toaletni stoli zaplee prema njezinoj postelji, a postelja, u kojoj je leala, odskoi od zida prema toaletnom stoliu kao u kakvoj ludoj kvadrili. Slika iznad postelje padne sa zida na njezina prsa, a komadi se sadre odlomi sa stropa i otro je udari po licu. Oi je bole od zrnate praine, zubi joj grizu sitne grudice sadre, a tlo se jo uvijek nekamo kotura ispod nje, tresui se u hirovitom plesu, dok ona golema ivotinja i dalje rei. Ono to se sad dogaa, ne prestaje i nikad nee prestati. Angelina je bila potpuno kljenuta pa sve da je i dola na pomisao da pobjegne, ne bi smogla snage da se pokrene. Pa ipak je neka nepoznata mo bacala te ukoene noge i ruke amo-tamo, kao da je mlohava lutka od sukna u rukama neodgojenog djeteta. inilo joj se da sve to traje itavu jednu vjenost, i onda je konano dolo do posljednjeg spiralnog udara, i uz stenjanje izmuenog drveta cijela se uzbuna stia, odjednom i potpuno neoekivano: ona je jo uvijek bila iva.

 Ah, potres glasno ree i to pravi prav-cati. To nije bio njezin prvi potres, a u San; Francir sku su ljudi smatrali nedostojnim da se podie mnogo buke zbog toga malog hira njihovog rodnog tla. Proao je. I tek su sada u njezinu svijest prodrli svi mogui zvui. Iz djeje sobe dopro je tuni pla male Joy. ula je Beatrice kako tapka naokolo i svojim dubokim sicilijanskim glasom zaziva sve mogue svece. Buka predmeta koji su pucali, padali i tutnja-li nije prestala istodobno s prestankom potresa, ve se naprotiv, pojaala u trajni, neopisivi crescendo: grede koje su praskale i lomile se, kripa metala, zveket a va lavina zdrobljenog stakla. Sunce jo nije izalo pa je nebo visjelo ispred prozora poput zelene nezrele jabuke. Dok je Angelina jo buljila napolje, odvojie se dva svinuta prozorska okvira i tresnue na krov predvorja. Ukoenost u njezinim udovima malo popusti pa Angelina 157 ustane i oprezno prijee preko krhotina zida kojima je bio prekriven pod. Njezin mali emajlirani sat koji je u siunoj pletenoj papuici visio kraj postelje bio je, zaudo, neoteen, ali rje u asu potresa zastao: pet sati i trinaest minuta. Neugodno rano vrijeme za potres. Angelina drhtavim prsitiima automatski navije sat. Joy je prestala plakati a trenutak kasnije otvori Beatrice vrata. Vrlo zlo viknu jako opaki potres, mora stajati u vratnicama, to je najbolje. Njezine teke dugake grudi ispupavale su grubu koulju a podsuknja joj je visjela iroka i iznoena kao kakav mnogo upotrebljavani ator. U naruju je nosila Joy uvijenu u stari crni vuneni rubac. Dijete je iroko razrogailo oi od straha. Moralo je gutati od uzbuenja i pokuavalo se utjeiti zavukavi palac u usta. Evo me odmah. Dotle se ti pobrini za dijete" mirno ree Angelina. To je bio samo potres. Ve je proao. Jednu je minutu stajala usred sobe i pokuavala se sabrati. to je trebalo najprije spasiti? Njezin nakit! Njezine krznene kapute, novi1 sil i, razumljivo, kep od inile i muf! Jednom rukom pozvonila je dozivajui Peggy koja se nije odazvala, dok je drugom rukom izvlaila haljine iz zidnog ormara, a onda ostavi sve to, jer se sjetila da bi trebalo dragulje zatvoriti u sef koji se ukusno zakrinkan u obliku mahagonij eve komode nalazio na odmoritu stepenica. Napamet je znala kombinaciju vrata, ali kad je istrala na hodnik drei pune ruke safira i dijamanata, otkrije da je mehanizam zapeo. Hvala bogu da je sve prolo, ree sama sebi; ali ipak nije sve prolo. Ili: se zemlja jo uvijek tresla il joj je tlo iskliznulo ispod nogu, tako da je posrui i klizei bila gurnuta prema stepenicama. Vrata sobe za dnevni boravak se otvorie; u njoj je portre Mrs. Ballard visio koso i bojaljivo na jednom jedinom avlu, a sve hijacintne vaze bile su razbijene. Zdrobljeni cvjetovi pokrivali su sag, a njihov pretjerano slatki miris mijeao se sa zadahom praine od zdrobljene sadre. Prozorska su stakla u doksatu pukla i dok je Angelina promatrala to pustoenje, odjednom soba potamnje od jedne goleme sjene, a istodobno se zau novi prasak zdrobljenih greda, zagluna tutnjava kao od eksplozije. Onda se u zrak uzdigne gusti oblak praine kao dim: to se sruio stranji zid kue koja je graniila s njihovim malim vrtom i odjednom se otvo-ri pogled u utrobu obiteljskog ivota susjeda, kao to na pozornici vidi sobu bez etvrte stijene. Slijedea stvar koju je Angelina otkrila bila je da stoji na ulici. Premda je uvjeravala samu sebe da jie potpuno mirna i hladnokrvna, oito je zaboravila da navue haljinu. Bila je u spavaici preko koje je nemarno prebacila neglie od plavog atlasa, a to je bilo potpuno nerazjanjivo, na rasputenu je kosu paljivo privrstila svoj crni veernji eir. Na desnoj je nozi nosila papuicu, a na lijevoj crnu atlasnu cipelicu s visokom petom od sino. Za sobom je vukla kep od inile a u rukama je jo uvijek drala safirnu ogrlicu. Beatrice koja je u naruju nosila Joy stane jioj govoriti naglom talijantinom: Ostani u vratima, to je jedino sigurno mjesto, madona ama, ne tri po ulici, luda eno, zar ne vidi da se sve kue rue? Joy prui debele ruice prema njoj. Annelina, Annelina, ona hoe Annelini!

U toku tih tjedana Maudine odsutnosti, Angelina se beskrajno trudila da zadobije srce male djevojice, a sad joj Jovina privrenost umalo pala kao teret. uvi zvuk toga visokog glasia, ona se okrenu i uze dijete iz Beatricinih ruku. Ispred svake kue stajale su male skupine ljudi, nesigurno i oklijevajui. Veina je nosila udesno improviziranu odjeu, a na svim pepeljastim licima razabirao se jednaki prisiljeni smijeak. I Angelina se simijeila. Dobro jutro, Mrs. Hopper ree netko to je najglasnija budilica koju sam ikada uo, zar ne? Dobro jutro, mister Gallagher. Da, posve lijepi mali potres mirno odgovori ona. Njezin susjed, Mr. Gallagher, obukao je jueranji frak iznad svojih prugastih svijetlozelenih hlaa od pidame. Moda e sad napokon biti popravljena ulica, ve osam mjeseci uzalud upuujemo predstavke o tome ree on oito uivajui sam u sebi. Plonik 158 159 se raspucao. Njime se protezala dugaka pukotina a na kraju su visjele ispresijeene tranice iane eljeznice kao kakvo smreno klupko vune. Da vidimo je li potres uao u jutarnje novine primijeti neki aljivac i izvue prljavu krpu papira iz ruevina pa je razvije. I stvarno jutarnje su novine bile raz-nesene po kuama tano i neposredno prije potresa i taj mali uobiajeni dogoaj kao da je podigao moral. Malo-pomalo vr atae se ljudi u kue da odstrane ono to se uruilo. ulo se kako dozivaju sluavke i sluge, ali svi su glasovi zvuali nekako neobino tiho i nemono prema dalekoj tutnjavi to se uzdizala iz onih dijelova grada koji su leali juno od Market Streeta. Taj je zvuk bio slian neprekidnom dubokom zvuku orgulja ili zvuku vodopada, ili tekom morskom mlatu. Zatim je dotralo nekoliko djeaka iza ugla da izvijeste kako se djelomino sruila kua iza Ballardova vrta. Nije bilo ni mrtvih ni nestalih. Mlai sin je slomio nogu ili neto slino, pa su ga iznijeli na vratima koja su otpala i mogla vrlo dobro posluiti kao improvizirana nosiljka. Unesite ga ovamo, naoj se kui nije nita dogodilo prijazno ponudi Mr. Gallagher. Odmah u nazvati lijenika, to jest ako telefon uope radi. Onda se, glasno topua kopitama, pojavi fantom jednog konja. Dojurio je niz strmu Jones Street. as se sklizao na stegnima, as bi se zaustavio sve dok mu na kraju nisu kopita zapela o puknuti plonik i konj je pao kao da ga je pogodio metak. Taj se konj moe upotrijebiti samo jo u tvornici ljepila ree jedan od djeaka kesei se. Voljela bih da su raznijeli mlijeko umjesto jutarnjih novina ree jedna ena obuena u mnogo preveliki karirani muki ogrta. to bih zapravo mogla djeci dati za doruak? Sada se pojavi jedan policajac, Joe Salinas u iji su revir spadala etiri bloka kua izmeu California Streeta i Jackson Streeta. to je nova, Joe? Kako izgleda u sreditu grada? Ima li mnogo tete? Najljepi mali potres kojega se mogu sjetiti mirno odgovori Joe. ini se da je sruio svega nekoliko starih kua u okolini Misije, ali se vi ovdje 160 gore ne morate bojati niega. Sva ta fina gospoda na Snob Hillu sigurno nee u svojoj etvrti dopustiti da se dogaaju takve gluposti, zar ne? (Nob Hill, ili kako ga je narod nazivao Snob Hill, bio je breuljak na kojem su se naselili rani milijunai San Franciska u svojim pretjerano raskonim kuama.) Dakle, ma-dam, kako bi bilo kad bismo svi poli kui i priredili doruak? U istom je trenutku u ulicu stiglo prvo pred-osjeanje katastrofe koja se pribliavala. Zrak koji je dotad bdo siv i gust od uzvitlane praine razmrvljenih sadrenih fasada, postao je drukiji: jo gui, jo tamniji, i donio sa sobom neto novo. Ljudi poee njukati i nepovjerljivo i

bojaljivo uvlaiti zrak; no~ evi su im osjeali to novo, a grla im se ispunie njegovim okusom: bio je to gorki miris poara i dima. Nebo nije vie bilo zeleno ve sivo i neprozirno, a sunce ze uzdiglo iznad zaljeva crveno poput narane. Odjednom divlji krik iz stotine glasova, ali daleko kao kakav krik u kazalitu iza pozornica, probije maglicu koja je lebdjela naokolo, a odmah zatim dotri neka mlada sluavka s Nob Hilla. Oi su joj bile luaki razrogaene od straha. Vikala je: Isuse Kriste, itav grad gori izgubljeni smo svi smo izgubljenoj San Francisko gori! Viui dalje, iezla je niza strmu California Street. Na malom An-gelininom satu kojega je, i ne znajui, prikopala na spavaicu, bilo je pet sati trideset dvije minute. Tako su poela ta tri dana uasa i razaranja. Bilo je kao u onim nesmiljenim sn5ma koji poinju potpuno obino, u prvi as posve mirno i puni varave bezazlenosti a onda se polako, polako i neumoljivo uzdignu i nabujaju i pretvore se u sablasni lov kroz nepoznate dimenzije sve dok ne zavre u pravoj mori bojazni i konanog unitenja. Joy, koja je dotad neprekidno drhtala, poe opet plakati: u toj maloj djevojici ivio je nijemi ali otri nagon progonjene i zaplaene ivotinjice. Budi mirna, lutkice, budi dobra, odmah e dobiti zajutrak pokuala ju je miriti Angelina i poljubila joj vlanu glavicu. Budi mirna, zaboga! nestrpljivo viknu kad se dijete grevito prihvatilo za njezina prsa 11 uvajte se srna 161 i dalje viui. Uzmi je od mene, Beatrice, preteka mi je, ruke su mi ve potpuno ukoene. A Peggy neka pomete smee iz predvorja! U Angelini je vrela mukla srdba kad jfe ugledala kaos u kui. Govorit u sa Lee Ongom, danas mora i on pomoi u ienju, a on je jedini mukarac u kui. Jedini mukarac u kui. A ona je sjedila ovdje, potpuno preputena samoj sebi, u kui koja se svakoga asa mogla iznad njih sruiti, s djetetom za koje je bila odgovorna, usred potresa. I dok je sjedila u tom paklu, Hopper se vjerojatno sjajno zabavljao sa svojim momcima u Leihani. Otac je bio daleko, on je uvijek umio pribaviti sebi dobru zabavu s onom Gomezovom enskom na imanju, a Maud e vjerojatno dobiti svoj zajutrak posluen u postelji i uivati u ugodnom jutru. Sve je to dobro i lijepo, ali gdje je Florijan? Joy nije naposljetku bila njezino dijete ve Florijanovo, i da je sino ostao u gradu umjesto da pobjegne poput budale, onda bi se u toj krizi nalazio ondje kuda spada. No, on e sigurno uzeti prvu skelu i uskoro stii ovamo umirivala je samu sebe, a onda emo vidjeti kako e se stvar dalje razvi ti... Ali sati su se otezali a Flori jao nije doao. Ovdje je bilo njegovo dijete, ovdje je ona ekala na njega a on nije dolazio. U prvo se vrijeme zbog toga razbjesnila, ali kasnije se skrb za njega pretvorila i muku i strah koji su je grizli. Malo kasnije, istoga dana, iscrpljenost ju je toliko iznurdla da joj je postalo svejedno je li mu se neto dogodilo ili nije, a i to hoe li se njoj neto dogoditi. Moda je ta ravnodunost bila ono to ljudi slabe volje nazivaju hrabrou. Alii najprije se vratila problemima svakidanjice kao da se nije nita dogodilo. U tim ranim jutarnjim satima inilo se da je itav San Francisko posluao isti nagon: jednostavno se nije obazirao na potres. Sada kad je proao, ljudi su se vladali kao da se nije dogodilo nita izvanredno, tako-rei u loginoj nadi, vrijednoj saaljenja, da bi se daljinja nesrea mogla sprijeiti kad bi se oni pretvarali da je to dan kao i svaki drugi. U siromanijim gradskim etvrtima naloile &u ene vatru u tednjacima da muevima prirede za162 jutrak, i ne slutei da vie nije bdio dimnjaka da obuzdaju plamen koji je sad nesputan probio iz smrvljenih zidova, tako da su izgorjele itave ulice. Stavljale su doruak u kofiariee i slali4 djecu u kole koje su se u meuvremenu raspale u prah i pepeo. Bankovni, slubenici krenuli su u banke u sreditu grada, u savjesni namjetenici u svoje urede, ali su pronali linm rhrnr

kosture unitenih nebodera. Kasnije je lokalni vlak koji je svakoga jutra dovozio bogate polovne ljude iz etvrti vila na poluotoku u San Fran-cinko, zastao na svinutim tranicama i ljudi nisu vjerovali svojim oima piljei u bedem vatre koji je li ao izmeu njih i grada. Ondje gdje su eljeznika skladita ugljena kliznula u luku, more se u zaljevu obojilo bojom crne tinte. Pe u kupaonici je funkcionirala bolje nego to je to Angelina oekivala, ali kad se poela polako oporavljati ispod toplog tua, zau odjednom sikta-nje. Voda je usahnula pa se ono nekoliko posljednjih kapi pretvorilo u vruu paru. A para bi moda eksplodirala da nije dojurila Beatrice i zavrnula plin. Time se javila nova nevolja,, opasnija, krupnija i gora od svega ostalog: nije bilo vode. Nije bilo vode, ni mlijeka, pekar nije donio kruh i nigdje misi mogao kupiti neto za jelo. Vlasti, kao policajac Joe Salinas, objavljivale su svakoj kui da je strogo zabranjeno paliti vatru, koristiti plin ili elektrinu struju. Nisu bile doputene ak ni svijee, a u kui nisi, tavie, smio zapaliti ni ibicu. Sve su cjevi pukle: cijevi za vodu, za plin, za kanalizaciju, a itav prokleta grad gori kratko izjavi Joe Salinas. To je dobra ala ljutito e Ann. Sada kad je sav grad u plamenu, govore da je opasno zapaliti ibicu! Dobro, dobro, Beatrice, ne trebam doruak, ali nekako moramo nabaviti malo mlijeka za malu Joy. Domainstvo se potpuno raspalo. Peggy je iezla kao sablast kad prvi put zakukurijekne pijetao. Dostojanstveni Lee Ong bdo je bar toliko obziran da je obavijesti da odlazi, Navukao je na sebe svu svoju kinesku odjeu, jednu iznad druge, na leima mu je visjela puna vrea brana, jedna polovina suhe sla11* 163 nine bila mu je ovijena oko prsi ju kao redenik s mecima, a sveanj boca koje su zaudo ostale itave, zveckao mu je za pojasom. On ravnoduno izjavi. On odlazi, missie, odlazi k obitelji, zao potres, nita za jelo, obitelj mnogo gladna. Goo'bv, missie, goo'bve, baby. Za sobom je na uetu vukao stari mornarski koveg. Angelina izvadi svoj kazalini dogled koji je u etuiu ostao neoteen i uspne se uza stepenice na tavan. Nije bilo potrebno da otvori preklopna vrata koja su vodila naf ravni dio krova, jer se u gredama otvorila velika rupa, kroz koju se Angelina izvukla da pogleda razaranja to su se pruala na sve strane. Ispred njezinih oiju koje su je poele pei leali su zapaljeni dijelovi grada. Tu i tamo razabirale su se titrave crvene mrlje, juno od Market Streeta u podruju Misije. Gusti oblaci cmkasto^-crno-sivog dima prekrivali su grimizni plamen. Izgledali su kao iskidani prljavi pamuk nemarno utisnut u krvave rane. Ali hrabri vitki toranj zgrade skelarne stajao je jo uspravno. To je bio dobar znak. Ili moda nije. Jo uvijek su skele kao revni mali vodeni kukci prelazile preko zaljeva i jo uvijek su, ako sve poe po zlu, mogli stii na skelu za Tiburon i nekako na protivnu obalu u Belvedere. Beatrice je moljakala i umiljavala se: Zato ne odlazimo dok je jo vrijeme, Angelina? Mnogo je bolje u ljetnikovcu bake Ballard. Ondje je mister Ambros a i signorina Mausi. Ako jo dulje ostanemo ovdje, pretvorit emo se u preno kestenje. Ne budi luda, bambina mia. Ako se boji, moe ii, ja te ne zadravam. Idi samo, idi, gledaj da se izgubi. Va via! Ja te ne trebam! ljutito viknu Angelina. Ali Beatrice se na to samo nasmije svojim dubokim grlenim smijehom. Sigurno je da treba staru Beatrice, ti tvrdoglavko odgovori tapui Angelinu po glavi, upravo kao da je jo uvijek dojene kojega je nosila na grudima.

Angelina se nije, uostalom, zbog svojeglavosti odluila na to da ostane u kui i da eka. Ovamo je spadala, ovo je bilo jedino mjesto na kojem se usred katastrofe osjeala bar donekle sigurno. Ovdje e je 164 potraiti otac. Sigurno e sjesti u prvi vlak iz Stock-tona im vijesti o katastrofi stignu na imanje. A ako otac ne bi doao kui, Florijan ce posve sigurno doi. A ako ni Flori jan ne dod< zbog bilo kakvog njoj neshvatljivog razloga, onda je ovdje jo uvijek bio dobri i pouzdani Muri O'Shaughnossv koji o sigurno pripaziti na nju. (U to vrijeme, oko podne, bio je, uostalom, stati O'Shaughnessv pri spasilakom radu u .srediStu grada tefiko ranjen pa su ga zajedno sa stotinama drugih rtava donijeli u izlobeni paviljon na rubu >4rada kojega su koristili kao pomoni lazaret i koji se ubrzo imao pretvoriti u groblje to ga je prodro plamen). No zato se pojavio mladi O'Shaughnessy da pogleda to je s Angelinom. Oko ruke je nosio traku netom organizirane graanske garde i sav je sjao od vanosti i optimizma. Htio sam samo vidjeti kako je mojoj maloj princezi, a ponadao sam se da e mi moda ponuditi kakvo osvjeenje, jer sam se tako osuio kao da mi u grlu rastu ikovi. Na naelnikovu zapovijed zatvorene su sve krme, barovi i tako dalje, a prodaja alkoholnih pia strogo je zabranjena. I pored toga u gradu je vie pijanih ljudi nego obino, jer iako nitko ne smije prodavati rakiju, to ipak nema zakona koji bi zabranio da prijatelja pozove na aicu, a to je pravo i poteno. Danas ivimo, a tko zna hoe li sutra u San Francisku stajati jo kamen na kamenu. Nesrea je da je zapovjednik vatrogasaca prvi stradao. Na glavu mu je pao tovar elika ili opeke, pa ljudi ne vjeruju da e se izvui, ubogi momak! Ali mi emo ve svladati vatru, ne brini nita, Annie. U vijenici smo sve izvrsno organizirali i sredili. Na alost moramo nekoliko dobrih zgrada baciti u zrak. To je silna teta, ali dokle god nemamo u gradu ni toliko vode da u njoj udavimo buhu, drugo nam nita ne preostaje. Ali Zlatna vrata ostaju, i to je glavno! Dakle, kako stoji stvar s malim osvjeenjem za tvoga starog prijatelja? Oi su mu bile upaljene od vruine i dima, ali inae se inilo da je vrlo dobro raspoloen; oito je ve i prije pokuao da utai e, i to ne vodom. Ann poe u blagovaonicu da potrai kakvo pie. Obje kristalne boce pale su s bifea i razbile se u krhotine, 165 a vino je natopilo sag, ali u oevu ormariu za likere nala je dvije neoteene boce i Johnnv je od njih izmijeao neko avolsko pie. U tvoje zdravlje, Annie, srdace moje! Svi smo stradali, ali San Francusko nee propasti. Sudbina nas moe oboriti, ali mi emo se uvijek iznova podii! to mi savjetuje da inim, Johnnv? Treba li da ostanem ovdje u kui? Ili treba da poem na skelu i zasad se zakopam u spilju bake Ballard? Da poe na skelu? Sigurno ne zna o emu govori, djevojko. Samo ostani ovdje gdje jesi i to svakako! Nema ni pojma to se odigrava na skelama. Svi Japanci, Kinezi, Meksikanci i Mongoli, i svi obojeni su ondje, napola ludi od straha. Oko njih sve gori a oni zavijaju, udaraju jedan drugoga i ubijaju jedan drugoga u panici. Takvog rvakog natjecanja nikad vie nee biti. Oni gaze jedni druge na smrt i jedni druge bacaju u vodu. Upravo su kao bijesni psi, ne, moja se Annie nikako ne moe umijeati meu njih! Ali ne brini nita, ovdje Bi, dobro zatiena, a ako bi polo po zlu, doi u sam i odvesti te na sigurno mjesto. Ali sada moram dalje reci mi, Annie, zar ne misli da sam zasluio posve mali poljubac, samo kao talisman? Ne! Okayr kako god hoe, srdace, do vienja. Angelina se ponovo pope na krov. Na svim okolinim krovovima ekale su nepomine tamne skupine ljudi nijemo i spremno. Ve je kineska gradska etvrt na podnoju njihovog breuljka stajala u plamenu, a taj kineski dio grada nije nipoto bio daleko. Ali uliice Telegraph Hilla stiskale su se, hvala bogu, jo neoteene uza svoje okomite hrdine, a dza dima od poara

kadto bi zasvjetlucao zaljev, na trenutak zasjali, otoci i suprotna obala u miru koji se jedva mogao predoiti. Kad bi dolo i do najgorega, ipak bi unato svemu mogla stii tamo. Jo uvijek su se od vremena do vremena javljali slabiji udarci potresa u zemlji. Ona usnula neman u srcu zemlje kao da je tresla muhe s koe, ali inilo se da su udarci beznaajni i nitko se nije na njih obazirao. Potres je bio blaga, gotovo prijazna smetnja u usporedbi s nemilosrdnim i neproraunljivim bijesom poara. Poar je bio utjelovljeno zlo, taj poar koji 166 je az izmuenog tijela velikog grada trgao goleme zalogaje, sad ovdje, sad ondje. irio bi se iz jednog arita vatre poput crvene vrue tekuine koja se parila sve dok se ne bi spojio s kojim drugim zapaljenim kompleksom, gotovo kao da se ravna po nekom opako smdSljcnom, a istodobno i hirovitom planu unitavanja. Neprekidna tutnjava i pucketanje, zujanje d si klanje poara gotovo se vie nije ni ulo jer je neprekidno grmjelo, ali na toj pozadini plamena javljali su se trenuci neobine tiine koju su neprekidno prekidali gromovi eksplozije i iznenadni krikovi tisua ljudi koji su propadali negdje u plamenom moru... U tri sata popdne okrenuo ise vjetar i potjerao plamen prema sjeveru. Nakon svakog dizanja kua u zrak i nakon svake eksplozije izrastao je bijeli kiobran praiine koji se polako napeo prema nebu crnom od dima. Ondje gdje su se jo maloas nalazile zgrade, sada sruene eksplozijom, pucali su novi vidici. Tu su bile prostrane aleje ruevina a iznad njih se uzdisala napol razorena kupola gradske vijenice. U toku tih posljednjih nekoliko sati, lice grada se toliko izmijenilo da bi ovjek lako mogao izgubiti svoj put u ulicama koje vie nisu postojale. Angelina je irenje poara promatrala kroz svoj elegantni operni^ dogled obloen sedefom pa joj se inilo teko shvatljivim da je jo sino kroz isti dogled promatrala jednu sjajnu predstavu u operi. S vremena na vrijeme morala je otrti suze koje su je pekle u oima pa bi pipajui sila niz stepenice da u kuhinji i u kupaonici potrai nekoliko kapljica vode ali uvijek uzalud. Oi su joj bile upaljene, usnice suhe uslijed silne vruine, koja se uzdizala iiz zapaljene kineske gradske etvrti. Koa joj je bila napeta i ispucana, ui su joj ogluile a misliti vie nije mogla. Tako je ekala Florijana, ali Florijan niije dolazio. Ako ju je Johnnv uspio pronai, zato je nije pronaao Florijan. Ali Johnny je bio mukarac, a Florijan je bio samo umjetnik: slab, neodluan, nepouzdan, osebujan i neshvatljiv, nije bio pravi mukarac ve samo sjena mukarca koja se neprekidno negdje gubila. Nebesa, kako ga je samo mrzila i, sveta Madono, kako je eznula za njim, a ti, dragi boe, nemoj do167 pustiti da mu se ita dogodi! Ali s Florijanom nije nikad znala na emu je. Tko zna, moda je u tom trenutku zdrav i veseo sjedio u vili bake Ballard i pazio da se njegovoj violini nita ne dogodi. Nipoto nije bilo iskljueno da ta violina znai za nj vie od vlastitog djeteta. Ali moda je i na suprotnoj obali zaljeva isto tako sav oajan ekao na nju kao to je ona ovdje ekala na njega, a nijedno od njih nije moglo preko zaljeva stii drugome? Kakva li je to smrtonosna stupica bila, taj grad, taj slavni San Francisko! Je li uope u itavu svijetu postojalo jo jedno mjesto u koje nisi mogao stii i iz kojega nisi mogao pobjei a da ne pri jede milje i milje vode? Nije, dakle, udo da su svi stanovnici San Franciska bili malo luckasti... Mala Joy je neprekidno plakala. Vrue joj je, edna je, oi je peku, a iz vodovoda nije dolazila ni kapljica vode, dok u kui uope nije bilo mlijeka. ak se i mali vodoskok u zimskom vrtu raspuknuo i bio prazan. U bazenu je bilo svega neto malo zelene sluzi i etiri zlatne ribice koje su hvatale zrak, pra-akale se i ugibale. Stojei do preko gleanj a u krhotinama stakla sa smrvljenih prozorskih okana, Ange-lina je pritisla ruke na ui da ne mora vie sluati kako dijete plae. teta to joj ne mogu dati rakije kao to sam dala Johnnvju, pomisli i pone se smijati, ali se obuzda i potisne svoj besmisleni smijeh natrag u grlo.

Nema toga, samo nikakvog hdsterdnog napadaja, ako smijem moliti! glasno ree sama sebi ili emo svi poludjeti.. . A onda do njezinih omamljenih uiju dopre jedan nevjerojatni zvuk: zazvonio je telefon u predvorju. Taj joj se svakodnevni otar zvuk zvona usred jezovite nerealnosti toga dana uini gotovo neim nestvarnim. U toku prijeponeva Angelina je mnogo puta pokuavala da uspostavi vezu: s ocem na imanju, s gostionom u Tiburonu koja je obino prenosila vijesti za vilu, zatim s razliitim znancima u gradu, ali, telefon, je ostao nijem i mrtav. Sada je ipak zazvonio. Ona posrne preko staklenih krhotina, preko te hrpe ruevina koju je Beatrice skupila u predvorju. 168 Ovdje govori misis Clyde Hopper, a tko je tamo? vikne ona korektno, ali gotovo bez daha. Halo, ovdje Mausi. Sto se zapravo dogodilo? Zato se niste s Jako WaUsom dovezli ovamo? Rekao je da vie nije mogao due ekati jer mu je amac bio tako prepun ljudi, da bi mu inae potonuo, ali poekajte samo asak, on bi sam htio porazgovoriti s Flo rij cimom. S Florijem? Kako to? Angelina je pokuala ovladati svojim glasom koji je sav promukao dopih-rao iz ogrubljelog upaljenog grla. Odakle vi zapravo govorite? Iz gostionice u Tiburonu? A Flori nije kod vas? Ne, ne, ni ovdje nije, ne, ovdje se nije pojavio. Zaboga, Mausi, kad je otiao iz Belve-derea? Jurnuo je dolje u luku poput munje jo prije nego to je utihnuo prvi udarac potresa. Jednostavno ne mogu razumjeti... Ni ja. Pa valjda ne mislite, sigurno mu se nije nita dogodilo, Mausi? Telefon je neko vrijeme utio. Nadajmo se da nije. Nadajmo se i molimo se da mu se nita ne dogodi. ujte, Angelina, smjesta morate poi u potragu za njim, morate se raspitivati. Kod koga? Ali, eno, posvuda, kod svakoga. U Bo-emskom klubu, ondje ima prijatelja, ili, zar uope nema bolnice? Sto znam ja, nije li objavljen popis ozlijeenih? Poekajte malo, Jacke smatra da se treba odvesti do izlobenog paviljona. U njemu ie navodno ureen lazaret. Angelina? Jeste li jo ovdje? Zato nita ne kaete? Angelina nije uspjela nita izgovoriti. Bila je nemona jer Mausi oito nije nita ni slutila. O emu vi to govorite! Vi sebi uope ne moete predoiti kako izgleda u gradu. Velite neka se odvezem do izlobenog paviljona. Oh, boe, Mausi, uope vie i ne postoje ulice, ne postoje koije, govori se da je paviljon, izgorio i nitko ne zna koliko je tisua ljudi poginulo u njemu, Samo sad ne smije poeti da vie, samo sad se ne smije poeti smijati, ne smije izgubiti ivce. Zato sami ne doete prijeko i ne 1 169 potraite Florijana? Ja ne mogu odavde, moram ostati kod male Joy. To sam obeala Maud... A ja sam obeala Florijanu da u pripaziti na njegovu violinu i svojim ivotom jamim za to da joj se nita nee dogoditi. Osim toga nitko vie ne smije u San Francisko. Zatim jo jedan udarac potresa, jai od prijanjeg, i opet jedna eksplozija, blia od posljednje. Slualica ispadne Angelini iz ruke i zaljulja se amo^ -tamo, ritmiki udarajui o zid. Mausin glas je pucketao i kalj ao u telefonu a onda utihne i telefon je opet bio mrtav kao i prije. Angelina krenu, ali se nakon nekoliko koraka zaustavi i sva omamljena ogleda oko sebe. U holu je bilo tamno, ali nije bilo zaista tamno. Neki nemirni crvenkasto-uti odsjev proao je kroz kuu koja je do toga dana bila njihov dom. Preao je preko svih poznatih predmeta koji su sad izgledali potpuno strani. Sve je bilo promijenjeno, razbijeno, pomaknuto s uobiajenog mjesta, nekako sablasno izmijenjeno. A to sada? to sada? Pola je do vee ije je stoere potres savio tako da se vrata nisu vie dala zatvoriti. Jedva hvatajui zrak izala je iz kue i upola besvjesno pogledala niz ulicu, ali ovdje je posvuda vladala ista zaguljiva atmosfera puna dima, a ljudi su stajali nemirno u

skupinama pred svojim kuama. Nisu razgovarali, nisu radili nita, samo su ekali i uvali strau. Kako se .sputalo vee, tako je vjetar postajao jai i uzvitlavao krpe poara visoko u zrak, odnosio ih, poigravao se njima, pa ih tu i tamo putao da padnu kao odbaene igrake iz pakla. Gdje god bi pale, skoio bi novi plameni poar, vatra bi zaplamsa-la na zabatima i krovovima, sa svih onih tornjia i krunita i stupova, sa sve one drvene arhitekture San Franciska koja kao da je bila izrezuckana malom pilom. Uske uliice pretvorile su se u visoke pei koje su plamenima neprekidno dovodile novi kisik, a ljudi su se spremali da pobjegnu s onim to je bilo najvrijedni je, ali nisu bjeali sve dok vatra ne bi uarenim pandama posegnula za njihovim blokom kua. Tek onda bi hvatali, dijete ili kanarinca, perzijski iMm 170 i ivai stroj, bibliju i dvije posljednje boce viskija pa bi se prikljuili teko natovarenoj povorci bjegunaca koja je sve svoje vukla sa sobom... Angelina se vratila u kuu i mehaniki pokuala da zatvori vrata koja se nisu dala zatvoriti. Noas ne moemo ostati ovdje, ree sama sebi, previe je nesigurno. Grad je pun i zloinaca, poet e pljake, napadaji, silovanja. Ali ne, nastavi zatim i opet sama sebi, ipak moramo ostati ovdje u kui. Ako je Flori jan iv, ovdje e nas potraiti. Sve ako je i ranjen, dat e da ga ovamo donesu, ako... ako je iv. Ako... Ali ako vie nije iv, onda, da, Angelina, a to onda? Onda ni ja ne elim vie ivjeti, postade joj odjednom jasno. Bila je to spoznaja koja ju je zaslijepila, otra munja koja ju je odjednom iznutra itavu osvijetlila. Nisam znala, pomisli ona, odjednom se potpuno smirivi, nisam znala da on toliko znai za mene. Suze joj poee navirati na nateene oi, pei je i sputati se niz opaljenu kou njezina lica, na njezine ispucane usnice gdje ih je liznula. Sve je to bila jedna velika nevolja, a ivot bez Florijana bilo je nita vilo koje sebi nitko nije mogao predoiti!, taman ponor, praznina bez dna. Zidovi se poee okretati oko nje, a pod uzdizati u valovima, Ona se poe smijesiti. Jedina voda koja mi je preostala, po-mislA, to su suze. Onda joj koljena popustie i sve oko nje utone. Nije znala kako je dugo trajala njezina prva prava nesvjestica kad je probudi Beatricina ruka drmajui je za rame. Pij, bambina ree, i prinese punu au Angelininim usnama. Vino? zaueno upita Angelina. Osjeala se bolje i glava joj je postala bistrija. Odakle ti vino? U Lee Ongovoj sobi, kod toga potajnog kradljivca nala sam jednu veliku bocu i osim toga tri narane ree Beatrice. To je jeftino vino, samo za kuhanje. Maloj Gioi dala sam naranin sok. Zao mi je to sam te morala probuditi, ali, piccolina mia, sad gori ak i naa kua oprezno ree. Sve je rekla talijanski jer je u opasnosti zaboravila sve ono to je ikad znala engleski pa su joj rijei zvuale neobino uljudno i ispravno. 171 to kae ? Gori? Sigurno si luda! Gdje gori? Sto gori? Na krovu ree Beatrice pokazujui gore. Poar je poeo u sobi na tornju, ali to nije razlog da izgubimo glavu. Jo imamo vremena. Tvoje sam stvari spremila u koveg. Ti moe nositi koveg a ja u nositi dijete. Mala je za tebe preteka, pove-rina. Zato Johnnv nije doao da nas opomene? Obeao nam je to, ta pijanica viknu Angelina. Zaudo se brzo oporavila, sad kad je iznad njihovih glava pucketala i siktala opasnost i kad je crveni odraz titrao kroz raspuknuta stakla na kunim vratima. Stajala je u spavaonici ali nije znala kako se uspela uza stepenice. Unato tome potratila je nekoliko dragocjenih trenutaka pretraujui sadraj putne torbe. Njezin sandui s nakitom, njezina ogrlica od anile, zelena haljina, malo donjeg rublja, jedan par cipela. A gdje je moji muf od inile? I nova veernja haljina? I ogrta od sila? Gdje je moja novarka, moj novac? Pokuala je dragocjeni muf ugurati u koveg aM se morala odrei tog nauma. Nosit u ga u

ruci. Na glavu je stavila eir i privrstila ga iglama, jer se ak i za vrijeme propasti svijeta nije uope moglo zamisliti da bi dama mogla bez eira izai na ulicu. Poto je nekoliko sekundi razmiljala, uini ono to je uinio Lee Ong i natakne jo jedan eir na prvi eir. Zatim obue ogrta od sila, navue muf na nadlakticu i podigne koveg. Ali kad je otvorila vrata uini joj se kao da joj je netko pritisnuo ubojniki crni jastuk na lice, pokuavajui da je ubije. Stepenite je bilo puno dima, dima, ali bez plamena, samo dim i vruina, a stepenite je bilo dimnjak kroz kojega je vitlao zrak. Angelina gotovo umre na tom mjestu. Beatrice! zakrijeti. - Upomo, Beatrice! Prijei stranjim stepenitem u suteren, brzo zau se Beatrdcin glas odozdo. Kalj ui, stenjui, zatetura Angelina natrag u sobu. S poda podigne mali sag ispred kreveta. Bio je do odvratnosti natopljen parfemom iz svih onih razbijenih boica. Navue sag tik na lice. Samo da mi 172 se ne zapali kosa! I sad je bila kao u kakvom uskom atoru, vruem i zaguljivom. Projuri kroz kupaonicu, niz stepenice za sluinad, jo dalje, dalje, klizei se, kotrljajui se u suteren, dolje kao sveanj prljavog rublja odreenog za praonicu. A u tami tamo dolje ree Beatrice, teko hvatajui dah, ali velika i jaka kao peina. Evo, pridri malo malu umjesto mene, bam-bina. Moram neto pokuati... Da joj se nije to dogodilo? Ba nita! Spustila sam je u dizalu za jelo. U njemu nije bilo dima. Beatrice je pametna, no? Joy se vladala besprijekorno, gotovo kao da shvaa opasnost: priljubila se uz Angelinu i velikim uzdasima uvlaila zrak u sebe. Ovdje dolje nije bilo tako vrue pa se lake disalo. Daj mi moj rubac ree Beatrice iz duboke tame tamo negdje odostraga. Angelina, htjela bih spavati posve razborito zatrai Joy. Umorna sam. U krizi posljednjih minuta, ona je odjednom otkrila tko je. Bila je mala Joy, bila je ona sama. Nije vie bila jedna nestvarna trea osoba izvan nje same. Odjednom je postala jedno ja" kao sva ostala visoka bia koja bi je kadto uzdigla gore k sebi. Ta bia su imala lica, oi, no^ eve i smijene ui, tano kao i ona sama. Prala su je, hranila i igrala se njome, i odnosila je na spavanje. Ja ree zatim ja bih htjela spavati. Angelina zaueno pogladi obraze male djevojice i pritisne svoje suhe usne na meku djeju kosu. Bunny je umoran, poljubi Bunnvja zatrai Joy, priti-ui vunenog kunia-igraku na Angelinino lice. I ja sam umorna, mala moja, vrlo umorna. Ali sad idemo tvom tati, ondje emo spavati. ula je Beatrice gdje negdje u pozadini tapka i neto mrmlja, a onda se iz tame odjednom zauje zvuk koji ju je osvjeio, pljuskanje, ubor. to radi tamo, Bea? Va bene! Sad moemo poi. Naprijed. Kroz vrt. Beatrice je svoj vuneni rubac natopila vinom to ga je ukrao Lee Ong, a sada je ostatak iz opletene boce izlila na Angelinin sag. Podigla je dijete iz Angelinina krila i paljivo ga zamotala u svoj vlani 173 n rubac. Vino je bilo mlako ald ju je ak ii njegov zadah osvjeio nakon toga dana punog dima i vatre. Avanti! zapovjedi Beatrice na stepenicama koje su vodile do stranjih vrata. Ja u poi prva, ti uzmi Gioiju pod svoj sag i ostani tik iza mene. Moramo je drati izmeu nas dvije, jer e tako biti zatiena. Ne boj se, sve je posve lako. Proi emo. Poloila je umotanu nijjemu djevojicu u Ange-linine ruke. Za vrijeme posljednjih trenutaka oklijevanja ula je Angelina kako Beatrice uvlai puna plua zraka kao mijeh, a zatim otvori vrata u vrt.

To su bile najgore sekunde. Iz hladnog i tamnog sklonita u podrumu izale bu u plamenove koji su ih hvatali i grizli i kao vukovi trali po zemlji, kroz kaos svijetlih iskri i, kiu crne ai koja je pekla, kroz oluju vrueg pepela i plamenih krpa koje su letjele naokolo, izmeu uarenih komadia drveta koji su sa svih strana padali dolje i na zemlji se razbijali uz neobian zvuk irei stalno nove titrave gredice malih plavih plamiaka kamo god bi pali. Beatrice je ila naprijed. Prebacila je suknje preko glave, a njezina su iroka lea bila kao kakav zatitni zid iza kojega su se sakrile Angelina i dijete. Njezine teke noge sigurno su stupale kroz vatru koja je sve pokrivala. Vdene vieme doi, doi, bambina mia va bene, va bene pjevala je, a Angelina poe za njom, bojaljivo, ali istodobno proeta osjeajem da joj se nita ne moe dogoditi jednako kao onda kad ju je kao dijete Beatrice vodila kroz sve opasnosti mranih soba i stranih mjesta, pa ak i u hladne valove obale koju je ibao vjetar... Eccolo! ree Beatrice i zastane. Evo nas ovdje. Sad smo na sigurnom. Da nisu gusti oblaci dima koji su se uzdizali iz kineske gradske etvrti sve zamraili, na nebu bi bilo jo malo danjeg svjetla. Vatra je zahvatila nekoliko kua u Clay Streetu, a policijski kordon upravio je povorku stanovnika prema Nob Hillu. Na uzvisini je stajala skupina smrznutih sablasti bijelih nasuprot pocrnjelog neba i ravnoduno su ekali: kao mramorni kipovi iz Hun-tingtonove zbirke. 174 Poar se razbuktao toliko da je plamen poeo pruati svoje uarene ruke prema ukraenim palaama kraljeva novca iz San Francdska. Nob Hill se dao u bijeg: u atomobdlima, koijama i starim fijakerima, u seljakim kolima, na dvokolicama, s ta-kama ili pjeice. Bjegunci su nagrnuli prema zapadu na iroku Van Ness aveniju i u sigurna podruja s druge strane te elegantne ulice pune stambenih zgrada. Mnogi bjegunci bili su natovareni kao tovarne deve. Trudili su se da spase svoja sumnjiva bogatstva kojima su natrpali kue i ivot: perzijske sagove, koncertne klavire, umjetnike predmete sumnjiva ukusa, bronane ene ispupeniih grudi, zastore od kineske svile, obiteljske portrete to su ih naslikali izvrsno plaeni drugorazredni slikari. Beatrice je opet uzela dijete iz Angelininih ruku pa se hrabro probijala kroz bujicu ljudi, a Angelina je ila neposredno iza tita njezina irokog tijela. Kamo sada, Beatrice? Telegraph Hill, k mojim roacima. Pokuajmo se probiti do skele. Htjela bih da Joy odnese u Belvedere, u vilu. Ja u ostati u gradu. Moram nai mister Ambrosa. Ne vjerujem da skela saobraaja, ali imam bratia koji stanuje na Telegraph Hillu. On, ima dolje na obali ribarski amac. Nimalo mu nije stalo do mene, ali mu je mnogo stalo do novca. Ima li novaca, piccolina? Ili ga nema? I u siromanijim gradskim etvrtima vukli su bjegunci svoju imovinu sa sobom. Sanduke i kovege povlaili su na uzetima po nepoploanim i razorenim uliicama, vukli otrcane komade namjetaja, stare strunjae, istroene lonce i tave. Sve su to vozili na takama, u djedjim kolicima ili prenosili na leima mravih, napola odraslih djeaka i starih ena svinute hrptenjae. Bijedna spaena blaga siromanih ljudi: ivai stroj, pijanino, kopija Sikstinske madone, elektrini glasovir spaen iz neke talijanske krme i ostavljen na prvom uglu. uli su se tihi zvui, muzika; day ak i u toj beskrajnoj buci i uasu toga dana, ula se na Telegraph Hillu muzika. Ondje su ivjeli talijanski ribari u kolibama graenim po175 put lasta vij ih gnijezda. Neki ovjek koji je umjesto lica imao masku crnu od dima, svirao je Santa Lucia" na naputenom pijaranu, a nekoliko drugih je poelo pjevati. Zvukovi, umovi i slike opkoljivali su Angelimu, ulomci egzistencija o kojima nikad nije nita slutila. Nekakva se starica, viui, neprekidno udarala po prsima, a vikala je glasniije od svih eksplozija koje su se ule iz sredita grada. Na rubu ulice leala je mrtva koza. Neki

lijepo obueni mukarac niskog stasa s tvrdim eirom, i naoalama nosio je na leima mladu enu u veoma uznapredovalom stadiju trudnoe. Pijani civili, pijani vojnici, pijane kurve. Neki alosni mali djeak s mlohavim uginulim kuniem u rukama; na prljavom su mu licu suze iscrtale svijetli crte. Zatim opet jedan elektrini klavir, drzak, izazovan, spaen iz neke javne kue, istodobno sa pet nemarno odjevenih, snanih, prestraenih, ali jo uvijek besramno veselih djevojaka. Jedna maka-majka koja u gubici prenosi jedno mlado za drugim poprijeko preko ulice, a itava povorka ljudi zastaje da je propusti. Ljudi se smijee, zvide, dovikuju: Makice, makice! Ovamo, makice, ovamo! A posvuda i neprekidno, kao pozadina na nekoj fantastinoj pozornici, bijesni vatra, plamen, dim i grmljavina unitenja. Zatim je policijski kordon ponovo zaustavio mnotvo. Svi natrag! Ovdje ne moemo nikoga propustiti. Ovdje nema prolaza, skele vie ne saobraaju. Natrag, natrag, ili elite da svi odletite u zrak? Cesta se minira. itava je etvrt blokirana. Svi nalijevo krug i prema perivoju, do Presidija generala-koman-danta: proglaen je prijeki sud. U perivoju e biti dovoljno* atora i leaja. Posluno i gotovo puno nade okrene se mnotvo da se vrati istim putem kojim je i dolo. Veina ljudi bila je odvie iscrpljena i omamljena, a da bi sama poduzela bilo to, pa je bila zahvalna da je dobila zapovijed i odreeni cilj. Negdje daleko naprijed ponovo su pjevali. Angelina je hodala u struji ljudi. Sve vie ju je titala sablasna mora da je ona, Angelina Ballard, Mrs. Clyde Hopper, bila samo bijedna izbjeglica meu 176 drugim bdjednam izbjeglicama, a jo juer je bila najelegantnija ena u operi, ona s kojom je jedan nadvojvoda tri puta plesao valcer. Bolio ju je svaki centimetar njezinog tijela, oi su joj bile nateene, noge prekrivene mjdhurima, a ruke su joj htjele otpasti, jer je putna torba, koju je neprekidno premjetala iz ruke u ruku, bila silno teka. Ramena su joj se svinula pod teinom krznenog ogrtaa a glava ju je boljela pod pritiskom obaju eira. Grlo joj je bdio ranjeno a jezik odebljao od suhog zraka. Mozak joj se pretvorio u prazan prostor kojim je prolazio gnjev pun predbacivanja uperen prema svima i svakome. S vremena na vrijeme probudilo ju je sjeanje, otro poput noa, iz njezine omame. Flori jan, Flori-jan, Florijan. Florijana se nije moglo nigdje pronai. Florijanu je bilo, uostalom, slino da se izgubi na putu od skele do Clay Streeta. Ta uvijek je zaboravljao eir. Ali takve su misli dolazile i prolazile kao u magli) i utapale se u iscrpljenosti. Ostale su samo tjelesne boli. Osim toga, nebesima hvala, uspjelo joj je da spase dijete. Svoj je vlastiti ivot stavila na kocku da odri obeanje koje je dala Maud. Nikad nitko nee moi ocijeniti koliko je prepatila da spasi dijete te mrske joj sestre koja joj je otela jedinog ovjeka kojega je voljela... Zato je Joy tako mirna? Ta valjda nije oboljela? Ili moda jeste? No, no, no, zaspala je. Moja sirota mala prim-cipessa bila je vrlo umorna. I ti si umorna, bambina mia. Doi, sjedi i malo se odmori. Ne mogu dalje. Koliko li jo mnogo, mnogo milja ima do perivoja, nisam dosta jaka, past u, ne mogu se vui dalje, Beatrice. Zaista nije bilo potrebno da otac uzme automobil sa sobom na posjed. Tako je egoistian, Beatrice. Svi su mukarci egoisti. Dakako, aM imaju oni i dobrih strana, ti mukarci ree Beatrice. Na njezinu je irokom smeem licu jo uvijek leao odsjev one noi koju je provela u Aurelijevom naruju; tome je moralo biti ve vie od dvadeset sedam godina ... Mr. Jakob Frankel namjerio se na Angelinu vraajui se kui sa slube u graanskoj gardi. Ange12 uvajte se srna 177 lina je sjedila na nekom izvrnutom stupu takoer slina malom, izvrnutom, iscrpljenom kipu vrijednom saaljenja. Izula je cipele a glavu naslonila na mramorni kapitel. Mr. Frankel ju je

podigao i vie je odnio nego to ju je odveo u svoju jo prilino neoteenu kuu u O'Farrell Streetu. Uzmi ti putnu torbu, Beatrice, a meni daj dijete rekla je Angelina s posljednjim ostatkom svoje uobiajene prisutnosti duha. I tako se dogodilo da je efektno zibala usnulu djevojicu u naruju uavi u Frankelovu sobu za dnevni boravak. ... draga moja, vjerujte mi, mlada misis Hopper je upravo divno bie. Sigurno je poznajete, to je ona mlaa od dviju Ballardovih keri. Pred mnogo godina bile smo zajedno u Beu i ja vas uvjeravani da je Ann trebala samo mahnuti malim prstom i udala bi se za jednog nadvojvodu. A tko je nije vidio onoga dana kad je spasila dijete svoje sestre za vrijeme potresa iL velikog poara; nikad neu zaboraviti kako je stajala na naim vratima, njena i ljupka kao kakav aneo. Zamotala je dijete u rubac natopljen u vinu; upravo udesno pametna ideja, zar ne? Stara kua u Clay Streetu je izgorjela pa bi ona i dijete poginuli u njoj da ga nije iznijela ravno kroz vatru i plamen. I zamislite, nije ak zaboravila da sa sobom ponese najmiliju djetetovu igraku, neku vrst kunia, kojemu je ispalo jedno oko. Halo, Annde, za boga miloga", rekla sam ja, a ona: Dobra veer, gospoo Frankel", rekla je uljudno s malim britanskim naglaskom to ga je donijela s Havaja. Zaista, silno mi je ao to upadam ovdje kod vas", rekavi to, pala je na pod kao mrtva. Upravo udesno bie! Poloila sam je u svoju postelju zajedno s djetetom i kuniem. Nije me nimalo smetalo da s ostalima spavam na podu, znate, te smo noi primili na spavanje etrdeset pet ljudi, pa je bila silna stiska i nagurali smo dh kao sardine u sve sobe i skinuli sve zastore i sve draperije i portijere pa ih upotrijebili kao pokrivae. Sjeam se da se moj Coby zavjetovao da e sinagogi pokloniti tisuu dolara iz zahvalnostii to se naoj kui nije nita dogodilo. Da, tako je; a narednog dana dola je komisija i eskplozivom bacila nau kuu u zrak puf! A 178 obitelj Frankel se morala preseliti u ator na Sjevernom zaljevu. Tako je pripovijedala Mrs. Frankel. I tako se rodila legenda. Kroz dim i smrad rodilo se drugo jutro katastrofe a poar se sve vie irio i ako ga ne uzmognu zaustaviti kod Van Ness avenije do koje su sve kue bile dignute u zrak, onda je itav San Francisko bio izgubljen. Crkve su bile prepune a sveenici su propovijedali ono isto to su propovijedali ve dugo vremena: da gospod kanjava grad zbog njegovih grijeha i opaina kao to je kaznio Sodomu i Gomoru i da od San Franciska nee preostati nita osim sumpor aste pustinje. Ljudi su odlazili u lov na ivene namirnice. Strpljivo su u dugakim redovima stajali pred pe-karnama, trgali jedan drugome iz ruku posebna izdanja novina koja su jo vlana stizala iz tiskara u gradiu Oakland, s one strane zaljeva i upravo vr-vjela senzacionalnim naslovima, tiskarskim grekama i pretjeravanjima. Jedna je ulica za drugom minirana i dok su oficiri momadi koja je vrila razaranja odlazili od vrata do vrata i stanovnike uljudno pozivali da isprazne kue, njihovi su vojnici ve smjetali dinamitne naboje oko zgrada. Neprekidno je iznova dolazilo do iseljivanja, do nove seobe naroda, kad se dvije stotine tisua, tri stotine tisua beskunika ulogorilo na obali i na breuljcima oko zapaljenoga grada. Ali to je bila otporna, za ivot sposobna rasa, ti stanovnici San Franciska. U dobra vremena odavali su se neumjerenom jelu, pijanevanju i nemoralu, ali u nesrei su bili hrabri i smk-oni. Njihovi su oevi stigli sa svih krajeva i iz svih kutova svijeta, u potpalublju parobroda iz Evrope, Azije i Afrike, na jedrenjacima oko rta Horn, u otvorenim kolima preko beskrajnih prerija i divljih planinskih prijelaza. Sa sobom nisu donijeli nita osim golih ruku i snanih lea, nita osim volje da ponu novi ivot i spremnosti da najteim radom, pretvore pusto u oranice i vonjake, da uine pustinju plodnom, da u kamenu iskopaju rudarska okna, da 12* 179 sagrade gradove, ceste, mostove i eljeznice, i da stvore itavu jednu civilizaciju.

Nekad su to bili pustolovi, profesionalni kartai, izgubljeni sinovi, crne ovce, lakomislene ene, ali su na pjeskovitim prudovima preko kojih je vi jao vjetar sagradili divan velegrad, pun sjaja i raskoi: domove, palae, nebodere, crkve, kole, perivoje i muzeje, spomenike i vodoskoke. Sa sobom su donijeli ravne uline etvorine velikih ravnica i bacili ih kao kakvu ludo smionu mreu preko divlje strmine tih breuljaka. Sada, usred razaranja i propasti, sjetila su se djeca i unuci tih nekadanjih snanih pionira svojega nasljea. Njihov je grad bio osuen na propast. Ali prije nego to je razaranje do kraja izvrilo svoje djelo, izraeni su planovi za jedan novi, bolji, za jedan jo ljepi San Francisko. Za prkosan grad koji se imao sagraditi na istom mjestu kao smioni izazov baen u lice katastrofi. Ma to su sveenici u crkvama govorili o korupciji, pokvarenosti i opakosti stanovnitva, sigurno je bdio da je u tom gradu postojalo vie od deset pravednika zbog kojih je gospod neko obeao da e potjedeti Sodomu i Gomoru. Tu je bilo ljudi koji su se jo umjeli aliti da bi druge ljude natjerali na smijeh. Bilo je takvih koji su pievali i svirali kakav mar na spaenoj harmonici da bi olakali tegobe selenja. Bdio je ljudi koji su na svoja lea uzimali teret koji je za druge postao preteak, ljudi koji su podupirali starce i pomagali enama koje je katastrofa oborila u preranim poroajnim trudovima na rub puta. Bilo je siromaha koji su svoju posljednju kriku kruha, svoj posljednji komadi salame, svoju nenaplativu bocu vode dijelili s nepoznatim blinjima, bilo je bogataa koji su svoje kue otvorili za sve one koji su trebali utoite i svoj novac rasipali kao lopatom da pomognu. Angelina je i opet u nekoj mukloj osamljenosti hodala meu ostalima. Dan je bdo vru i ona je morala rijeiti teak problem: treba li i dalje sa sobom da vue svoj ogrta od sila, a sam bog bi znao koliko jo milja? IM da ga jednostavno ostavi na cesti? Ogrta je, dodue, bio osiguran protiv krae i gubitka, ali hoe li osiguravajue drutvo pod ovakvim prilikama odrati svoje obaveze? Hoe li uope ikada jo imati novaca da kupi krzneni ogrta ili jesu li sada bili siromani? Hopper sjeanje na svoga mua morala je izvui iz najdubljih kutova pamenja, tako ga je neuhvatljivo daleko ostavila za sobom ne, u Hop-pera se nije mogla pouzdati. On joj je, dodue, poklonio safire, ali tome je ve bilo tako davno, pa ako nastavi da pije i karta, onda ubrzo nee vie biti novaca za novi ogrta, ni za inilu, ni za sil, pa ni za obino sukno. Istina, postojao je jo i Flori jan, a on joj je dugovao vie nego to bi ikada mogao platiti svojom zahvalnou: ona mu je snasila dijete. Mojim vlastitim tijelom zatitila sam tvoju kerkicu pred plamenom, na svojim sam je rukama iznijela iz kue koja je gorjela; a njezin je omamljeni mozak i opet zaboravio da se Florijan moda nalazi meu izgubljenima, moda meu mrtvima ... Tupim pogledom promatrala je grubu, neshvatljivo veselu poduzetnost koja je vladala posvuda u logoru koji je sve vie rastao u borovoj umi oko garnizonske zgrade starog Presidija. Tko nije imao atora, taj bi podigao bilo to od platna za jedra ili starih konjskih pokrivaa i sanduka. Vijorile su se nestane zastavice na kojima je stajalo: Kua moja, slobodica moja. Ljudi su pjevali, prepirali se, smijali se, plakali. Rasputena veselost i duboka tuga bile su sada tako blizu jedna drugog*. Glad i e obilazili su logor. Budui da nije bilo vode, ljudi su pili sve to su uspjeli pribaviti, pa je bilo mnogo pijanih, a meu njima su bile i dame iz najboljeg drutva. Nigdje nije bilo zahoda ve samo nonih posuda, a ni njih nije bilo dovoljno. Ubrzo e taj logor smrdjeti kao kavez divljih zvijeri u zoolokom vrtu, pomisli Angelina. U toj je guvi nekako izgubila iz vida Frankelove pa se na nerazjanjiv nain nala usred opora temperamentnih, brbljivih Talijana, u neistom jatu stranaca, borbenih, nasmijanih, koji su kuhali na ulju. Vjerojatno su nju i dijete primili u svoj dupkom puni ator samo zbog Beatrice. inilo se da je Beatrice zbog toga veoma zadovoljna, a mala Joy, koju su upravo zasipali poljupcima i blagoslovima, zibali je 180

181 ! il na masnim koljenima i natrpali upravo sumnjivom koliinom ravijola, kao da se nikada nije bolje osjeala nego u toj neistoj guvi. Vjerojatno e dobiti ui ako ne dobije neto jo i gore ogoreno e Angelina Johnnvju O'Shau-ghnessvju. Zaboga, Johnnv, odvedi nas odavde, ne moemo ostati u tom svinjcu, to je jednostavno nesnoljivo. Ali Johnnv samo slegne ramenima. Postao je veoma zaposlena linost, taj mladi O'Shaughnessv; stigao je u jednom od automobila to ih je opinska uprava zaplijenila i sada je pregledavao logor pravei se vaan i brinuo se da se objave najnoviji strogi propisi: Svu vodu treba prokuhati a sve otpatke spaliti. Angelini se uinilo kao da ga je nebo poslalo ravno k njoj. Potrala je k njemu i burno za zagrlila: Johnnv, ah, moj Johnnv, ti si oduvijek bio moj jedini pravi prijatelj, ti e mi pomoi, sigurno znam da e me izbaviti iz toga paklenskog logora! Ali Johnnv se sav napuhnuo i nije bio odvie susretljiv, a Angelina povue ruke s njegova nesus-retljdivog zatiljka. To nije pravi as da glumi princezu, djevojko moja. Raduj se i zahvali dragom bogu to si jo iva, a i mala djevojica takoer. Pogledaj samo sve te druge ljude koji su proli mnogo gore od tebe. Drugi ljudi nisu sami, ree ona kao da nekog optuuje. Da, srdace, ali tome si sama kriva. Da si se udala za mene ja bih te drao uza se kao da smo slijepljeni. Uostalom, ne elim nita rei protiv mog dobrog prijatelja Hoppera, ali pod sadanjim okolnostima; on bi ti bio samo na teret. A to se tie tvog oca, bio sam tako slobodan da mu brzojavim neka zasad ostane na svom posjedu. To je mnogo bolje za starca, a ti zna da ima malu manu srca i ovo to se ovdje zbiva moglo bi za njega biti malo previe. Ballardova zgrada sa svim naim poslovnim prostorijama baena je u zrak, nae su dionice i priznanice spaljene, a ne postoji vie ni stambena kua u Clay Streetu, to mu treba postepeno saopiti jer e ga inae oboriti. A gdje je zapravo onaj ljupki sanjar, tvoj gospodin urjak? Zato se do avola, mister Ambros ne brine za tebe i za dijete? On je jo od juer ujutro iezao. Uope ne znam je li jo iv. Pokuavam ne misliti na to jer u inae poludjeti ree Angelina nesigurno, i dok je to jo izgovarala uini joj se da to nije ista istina. Johnnv na trenutak zauti a onda ree: Zao mi je, Annie. Ali moda nee biti tako zlo. Sagnu se k njoj da vidi da li plae. Nije plakala i zato ju je jo vie alio nego prije. Reci mi, srdace, zato ne pri jede u Belvedere? Ne varam li se, tvoja obitelj ima tamo neki ljetnjikovac? Logino je da e te mister Ambros i tvoj otac i to ja znam tko sve jo oekivati ondje i vjerovati da e te ondje nai. Drim da e se na drugoj obali zaljeva nalaziti izvan opasnosti, a ovdje smo svi u bonjoj ruci i ne znamo hoe li ijedan od nas sutra biti iv. Taj namjeteni, malo himbeni ton, bilo je neto novo kod Johnnvja i u Ann se rodi vrua srdba. Najljepa ti hvala na tvom dobrom savjetu. Misli li da bih ja i jednu jedinu minutu ostala u tom kaosu ovdje kad bih mogla stii u Belvedere? Voljela bih da mi ne dri propovijedi ve da neto uini za nas; fukam ja na tvoje lijepe rijei. Od tebe traim pomo! Dobro dakle, dat u ti prvorazredan savjet, Annie. Posve u povjerenju. Ni za koga drugog ne bih to uinio. Doznao sam, naime, iz vrela odozgo da e jedan brod ratne mornarice s nekoliko probranih linosti krenuti iz Fort Masona na drugu stranu zaljeva. Danas popodne tako oko pet sati ili malo kasnije. Shvaa me, to ti uope ne bih smio rei, ali napokon... Ali, naalost, moj se utjecaj ne protee na vojne stvari i ja nemam nikakvih veza s viim mornarikim oficirima, ali kad vide tebe i djevojicu i kad im kae da si kerka starog Ballar-da, onda e te ipak ve nekako smjestiti u svoj amac. No, to kae, nisam li zasluao posve mali poljubac za tu veleizdaju?

 Iz Fort Masona? upita Angelina. Malo se osvjeila, ali u slijedeem trenutku ponovo uvene i klone. A kako da doem onamo? To je predaleko, 182 183 to jednostavno ne mogu uiniti, tako sam iscrpljena, tako strano umorna, Johnnv. Od juer sam marirala tisuu milja. Ah, voljela bih da nisam tako slab i beskoristan stvor, ali Johnnv, pogledaj samo moje noge, putem bih pala, to sigurno znam. Johnny pogleda njezine noge. Bile su gole, smijeno malene, na prstima i peti pokrivene raspuklim mjehurima i vrlo prljave. Okay, djevojko moja ree popustivi spremi svoje stvari i sjedni u moj auto. Ja sam, dodue, silno zaposlen i ne mogu te odvesti do Fort Masona, ali to se mene tie mo-e se sa mnom povesti do granice logora. Ah, Johnnv, ti si divan! viknu Angelina. To je bio njezin uvijek jednaki refren u toku svih tih godina kad god bi s uspjehom apelirala na John-nyjevu prijateljsku pomo. I poto je lice oprala u pravom potoku suza, ogrli ga oko vrata i plati mu uobiajeni danak koji je on redovito ubirao. Svi prvorazredni savjeti O'Shaughnessvja imali su jedno zajedniko svojstvo: nikad nisu bili potpuno tani, ali rijetko su bili i potpuno krivi. To je bilo svojstvo koje ga je kasnije pratilo kroz sve stranice njegova politikog uspona od njegova poetka kao mladog gradskog zastupnika pa do dostojanstva sijedoga, no jo uvijek nepromiljenog, senatora Sjedinjenih Drava. Bilo je to svojstvo koje ga je navodilo da stavlja veto protiv veine prijedloga koji su se u toku godina pokazali korisni i razboriti a, s druge strane, da podrava sve one zakone, odluke i osobe koje su narodu zadavali cijelo brdo tete. I poto se na taj nain razvio u jednog od popularnih, uspjenih i vrlo potovanih predstavnika naroda, ostao je na svojem utjecajnom poloaju vjeran prijatelj obitelji Ballard, uvijek spreman da daje savjete i velikoduan u izbrbljavanju dravnih i burzovnih tajni. Tako je na jedan od prvorazrednih savjeta Johnmvja O'Shaughnessvja i Mr. Ballard godine 1910. uloio najvei dio svojih sredstava u neki golemi projekt za izgradnju zgrada koji je propao s neoekivanim efektom zaguljive bombe i gotovo upropastio starca. Nadalje je O'Shaughnessv Angelini neposredno prije katastrofalnog burzovnog sloma 184 godine 1929. savjetovao da svoj novac uloi u burzovne papire, i to s rezultatima koje nisu predvidjeli ni sam senator ni njegovi previe optimistiki povjerenici. Tako je Angelina i onog popodneva, 20. travnja 1906. kad je totalno iscrpljena stigla do Fort Masona doznala da je svoju posljednju snagu utroila u lov na fata morganu. Postojao je, dodue, jedan brod ali taj nipoto nije otplovio na obalu Tiburona i Belvederea ve u jednom posve drugom smjeru. O-sim toga bilo je potpuno iskljueno da bi se i jedan civil mogao uspeti na palubu, a odlazak broda bio je odreen za pet sati ujutro, a ne za pet sati poslije podne. Sada je kraj svemu. To je kraj, Beatrice ree Angelina. Sa mnom je gotovo, ja se vie ne borim. Idi i ostavi me, moe raditi to god hoe. Ti si snana, ali ja sam uvijek bila malo prenjena i sada vie jednostavno ne mogu. Ona ispusti putnu torbu koju je u beskraj vukla sa sobom, u beskraj, a tako teku kao da je svaki safir po jedna kamena kocka iz kolnika. Pustila se da klone na zemlju. Sjela je na neku staru izvrnutu posudu za smee tano kao onoga davno prolog dana kad je potajice jela jastoga da bi izazvala simptome arlaha. Beatrice je stajala kraj nje, visoka i iroka, snaan prljavi spomenik i pokuavala ocijeniti koliko je snage ostalo u njezinoj bambini. Ti se, dakle, ne kani vratiti u ator Sallvarinima? Angelina zatrese glavom. A to e uiniti? Spavati pod vedrim nebom? Ispod drveta? Ali Angelina samo slegne ramenima i Beatrice uzdahne preputajui se sudbini. Ako te ostavim ovdje, moe li neko vrijeme ostati sama? Ili se boji?

 Ne brini se za mene, meni je sve svejedno. Meni je potpuno svejedno to radi i to e se s tobom dogoditi, potpuno mi je svejedno hoe li izgorjeti cio grad, sa mnom, s tobom i svim ostalim. Gotova sam i naputam borbu ree Angelina. Beatrice je jednu minutu razmiljala. Magla se skupljala u sve ue krugove u kojima je nestala obala 185 s pjeanim prudovima i hridinama a i niski breuljci obrasli borovima s onim nebrojenim ljudima koji su se ondje okupili kao termiti. Bene, Angelina, onda ja sad idem da potraim svoga bratia Adriana, ali za to trebam novaca. Moram mu pokazati novac kad govorim s njime. On nas mora prevesti prijeko. Ne uini li to Andriano, nai u kojeg drugog ribara. Za moje velike noge nije to dalek put, ali ipak ne mogu sa sobom ponijeti piccolu Gioiu, ve je moram ostaviti kod tebe. Dobro se odmori, ali nemoj zaspati. No? Da se nisi ni maknula odavde dok se ne vratim. Angelina skine poderane cipele i pokae svoje izranjavane male noge. Zar ja? Da se maknem odavde? A kako bih mogla hodati na tim nogama? I kamo? upita poprativi te rijei smijekom od kojega se paralo srce. Cak u tom svom omamljenom stanju mogla je osjeati kako je njezin smijeak kadar da para srce. Beatrice joj poloi u krilo malu Joy. Dobro pazite jedna na drugu, male moje djevojice a zatim je proguta magla. Angelina je mogla samo jo uti njezine teke korake, a ula ju je i da pjeva. Pjevala je glasno, grleno, izazovnu pjesmu. Joy se ipokua osloboditi Angeline i isprui ruice za iezlom Beatricom. Htjela bih k Beatrici, htjela bih da me Beatrdce nosi zatrai ona. Ovdje mi se ne svia. Oma prkosno isturi donju usnicu jer nije htjela plakati, no onda ipak zaplae. Angelina je smjesti na krilo i pokua je umiriti, ali Joy nije mogla prestati s plaem. U toku posljednjih sati samo je tu i tamo malo jadikovala. Izgubila je svog Bunnvja, otrgli su je od njezinih novih i zgodnih prijatelja u veselom atoru, Beatrice ju je ostavila, a u Angelininim drhtavim rukama i na njezinu krilu osjeala se stranom. Joy nije mogla izraziti ega se boji, mogla je samo plakati. Angelina stegne zube. Mrs. Bilch pomisli bez veze. No, tko je to zapravo Mrs. Bilch, to je bilo s njom? Gdje sam ula njezino ime? Novine su pisale o Mrs. Bilch: udavila je svoga sinia starog est mjeseci. Mora da mi se pomutio razum branila se Mrs. Bilch malian je plakao, i plakao, 186 i plakao, danju i nou, a od toga ovjek izgubi razum. Vi ne znate nita o tome, gospodine suce, ali ja sam, eto, izgubila razum kad je malian plakao, i plakao i plakao .. . Smijeno je da se sjeam Mrs. Bilch pomisli Angelina. Dri sada jezik za zubima, budi mirna ili e dobiti batina. Ako ne prestane plakati bacit u te u grmlje, pa e doi vukovi i poderati te vikne ona na Joy. Djevojica na to zauti pa se javila samo s nekoliko malih tihih jecaja i nervoznim tucanjem. Angelina odjednom posta potpuno mekana i slaba pa proapta nekoliko rijei Joy i poljubi okruglu toplu glavicu. Oprosti mi, draga moja,, ja sam potpuno gotova. Toplina djejeg tjeleca koje je polako gubilo napetost prokapala je u njezinu umornost. Joy ubrzo zatim zaspe. Magla se jo gue ovije oko njih, gue i blie. Bilo je tako tiho da se moglo uti kako voda tamo daleko vani udara o luki branik. Kad bi se jo htjelo posluati, moglo se je takoer uti ono daleko siktanje i tutnjava a uz koju je grad u kasno veernje rumenilo izgarao u pepeo. Angelina je takoer postala pospana, a zvuk kojim su mali valovi prelijevali obalu uinio ju je ednom. Ali nije smjela zaspati, morala je uvati putnu torbu, nakit safire i dijamante, kep od in-ile. udno je kako je malo ljudima stalo do takvih stvari ako su umorni i nemaju postelje ako su edni i nemaju to da piju. Treba razlikovati prave i isto simbolike vrijednosti rekao je jednom Florijan za vrijeme jednog od svojih dubokih i prilino opirnih raspravljanja s Mausi. Onom prilikom nije Angelina pravo shvatila to je mislio rei,

ali sada ga je razumjela, Safiri i dijamanti bili su simbolika vrijednost akoi je ovjek trebao gutljaj vode. Cak i novac je bio samo sdmbol ako njime nisi mogao nita kupiti. Kod te spoznaje potresao je drugi potres temelje njezinoga svijeta, jer ako novac nije bio nita realno, to je onda preostajalo? Ali taj je ok potrajao samo djeli sekunde. S novcem moe nabaviti amac i skloniti se na sigurno mjesto, pod pretpostavkom da Beatrice bude pratila srea i da se ne izgubi kao Florijan... 187 AngeMna sklopi ruke iznad usnulog djeteta i pone moliti, premda joj je molitva zvuala malo predbacujui. Dragi boe, zatiti nas i spasi nas, I, uj malo, ne smije dopustiti da se Flordjanu ita dogodi, ja ga tako trebam. im je izrekla amen, osjeti se mnogo bolje. Ah, uistinu mnogo, mnogo bolje. ovjee, vi se dakle skitate okolo dok vaa mala svastika umalo to nije oslijepila plaui za vama? Ne mislite li da biste se mogli malo pobrinuti za vae dijete, a ne da sve natovarite siromanoj Annie? Johnnv O'Shaughnessv je temeljito rekao Ambro-su to ga ide kad ga je otkrio u autobusu u kojem se skupina novinskih izvjestitelja vozila oko periferne zapaljenih gradskih etvrti kojih je bilo sve vie. Zaustavili su se u improviziranom glavnom tabu gradske uprave da bi doznali najnovije vijesti i da ih nosebnim amcem otpreme u Oakland, budui da su sve tamparije u San Francisku pretvorene u bezlinu masu rastopljena olova. A to mislite vi, to sam radio juer, osim to sam traio Ann i dijete ljutito odgovori Am-bros. Do avola, ne trebam ja vas da bih znao to mi je dunost! Ne ljutite se na mene, O'Shaughnessv nastavi zatim svladavi se. Vi ste prvi ovjek od kojega sam uo da je njih dvoje na sigurnom. Jesu? Jeste li sigurni da im se nije nita dogodilo? Jeste? I umjesto da vam poljubim ruke, ja jo viem na vas. Ali ovjek bi mogao upravo poludjeti zbog svega toga. Mogao bi dane i tjedne trati u krugu, a da ne uzmogne pronai svoje dijete, u prilikama koje danas vladaju gradom. Moda je zaista tako mister Ambros, Annie je sigurno isto tako traila vas kao i vi nju. Ali svi se mi nalazimo u istom poloaju. Gledajte, na primjer ja; ja ne volim govoriti o svojim brigama, ali kao to i sami vidite, stojim blizu gradonaelniku, vrlo blizu, a unato tome ne mogu ustanoviti gdje se nalazi moj otac! Moja je majka ve dobila uljeve na koljenima, toliko danju i nou moli u crkvi. Rado u joj pomoi da moli, a vama u rado pomoi da naete svog oca, samo ako mi uzmognete rei gdje su njih dvije, misds Hopper i moje dijete. Dakle, mister Ambros, u tom pogledu mogu vam dati dobar savjet: ako se jako pourite moi ete je jo nai u Fort Masonu; ona pokuava da se preveze mornarikim brodom koji treba da krene oko pet sati. Savjetovao sam joj da se zasada preseli u Belvedere. Ambros pogleda u lica svojih prijatelja, novinskih izvjestitelja: bila su iscrpena neoprana, upaljena, prljava od ae i neobrijana, lica tih hrabrih, okorielih, cininih, velikodunih desperadosa, ije se zvanje nije sastojalo samo u tome da pou u lov na opasnosti i stravu, ve i u lov za prikladnim pridjevima kojima bi mogli sve to primjerno opisati; da velike katastrofe razmrve u male rijei kojima su morali nahraniti gladno drijelo tiskarskih strojeva. Djeco, hoete li mi se smilovati i odmah me odvesti u Fort? Mi bismo te rado odvezli, ali to ti ne bi ba nita koristilo, mladiu ree jedan od njih, neki astmatini, malo pijani ovjek koji je izgledao poput silnog starog lava preraenog u prostira pored kreveta. Govorite gluposti, O'Shaughnessv, vi s vaim mornarikim brodom! Ako eli prijei na drugu obalu, Florijane, moe to uiniti samo u naem novinarskom amcu. Ponudi li nam kakvu pristojnu svotu, povest emo te sa sobom kao crnog putnika. Recite, Johnnv, je li donji dio Market Streeta opet otvoren za promet? To izvolite pitati nekoga drugog, kome vie vjerujete nego meni uvrijeeno promrmlja O'Shaughnessv, ali autobus je ve krenuo tropoui. Taj momak, taj Ambros,

izgleda loe. Gdje li je samo pobrao tu rupu na elu? upita Johnnv nekog malog reportera kojega su njegovi drugovi ostavili ovdje da vri nonu slubu. No, to je samo jedna od onih malih anegdota, kojima se mogu ukrasiti dnevni izvjetaji, nikakva velika stvar, osim to je Ambros bio jedini glasoviti ovjek u cijelom gradu koji nije u nonoj koulji trao po Union Squareu, trebali ste samo vidjeti 188 189 I Carusa! Neto mora da je naem estitom Ambrosu palo na glavu im je jutros rano stigao na skele. Vama ne trebam pripovijedati kako je izgledalo kod skele. Neka dobra dua ga je pobrala pa ga onesvi-jetenog predala u Glorijiou javnu kuu. A propos, jeste li ve jednom bili ondje? Sve je vrlo fino, djevojke su iste i razumiju se u svoj posao. Jedna od njih ispripovijedala mi je pripovijest o Ambrosu, Barbara, moda je poznajete? Ona visoka plavojka iz Tek-sasa? Ne? To nita ne mijenja na stvari. Kad je, dakle, poela gorjeti etvrt zabavita, nije preostalo nita ve svi iz kue!" Ali djevojke su imale na vratu naeg Ambrosa, a on nije znao za sebe vie nego to zna mrtva riba, a pored toga nije uope bio stalni gost te kue! estite djevojke predale su ga jednom od onih dobrih samaritanaca koji su sakupljali ranjenike na ulicama i istovarili ih u nekoj maloj privatnoj bolnici u Sutter Streetu. Lijenici su, dakako, bili odvie zaposleni da bi se bavili sluajem koji je ve i onako imao svoju narkozu. Vjerojatno su mislili da e bez njihove pomoi crknuti ako mu je slomljena lubanja, a ako mu lubanja nije slomljena da e se ve osvijestiti. I zaista se osvijestio ali potpuno groggy sa stranom glavoboljom i jakom municom u elucu. Vjerojatno je dobio mali potres mozga, jer kad smo ga noas pobrali jo je uvijek povraao u redovitim vremenskim razmacima kao kakva trudna kitova enka. Upravo kad je doao k svijesti, trebalo je bolnicu isprazniti za momad koja je dizala kue u zrak. Prvo ega se uspio sjetiti jeste da je pomagao prenositi nosiljke. Mora da je nekoliko sati bio onesvijeten, jer kad je napokon stigao u Clay Street, kua starog Ballarda nije vie postojala. Prave su potekoe tek tada zapoele. Nitko nije -znao je li njegova kerkica jo iva, pa je nekoliko sati trao naokolo i pitao sve ljude jesu li vidjeli njegovo dijete ili uli za njega, a zatim smo ga mi poveli sa sobom. Napokon smo od nekog Gallaghera doznali da je sve dosta dobro prolo i da su svi spaeni, njegova mala djevojica, sestra njegove ene i neka sluavka; Ambros je povjerovao da moraju biti negdje na suprotnoj obali i odletio je kao munja. Sam bog zna kako je preao preko zaljeva i opet se vratio, ali jutros je opet bio kod nas. Nekako je doznao di su njegovi ljudi bili smjeteni kod neke obitelji u O'Farrell Streetu, ali kad se probio donde, kua je upravo bila baena u zrak. Nemam pojma to je zatim pokuao. Vjerojatno je samo lutao po ulicama i izaao u perivoj u nekoj vrsti prolaznog gubljenja svijesti, to ja znam. Kad smo ga slijedei put vidjeli, odredili su ga u brigadu koja je kopala masovne grobove, ali moda se i dobrovoljno javio za to, jer nije vie pravo znao to radi. Zatim smo ga opet poveli sa sobom i promatrali kako je malo-pomalo propadao, ali potpuno tiho, vrlo elegantno, ako se smijem tako izraziti. Pomogao je posvuda gdje je bdio potrebno, nije se bojao niega, a nije se ni tuio, samo to mu je u oima bilo tako neto kao da postepeno postaje slijep. No, sada je vjerojatno ve preao preko zaljeva i nalazi se kod svoje djevojice. To bolje za njega, ali s gledita novinara to je prilino dosadan svretak za biljeku u dnevnom izvjetaju. Ili ta mislite vi o tome, Johnnv? Kad bi ini bar netko mogao rei, zito je taj stari gospodin, taj prevejani Charles Ballard, dopustio jednoj od svojih djevojaka da se uda za momka koji se ba nimalo ne razumije u praktini ivot bio je jedini Johinnvjev komentar. Malo posije sedam sati uao je Florijan Ambros u veliku sobu gostionice Tiburon. Dobra veer. George, je li tvoj otac kod kue? upita djeaka* koji je, ogrlivi rukom oko vrata

jednog golemog psa sumnjivog podrijekla, sjedio pred otvorenom vatrom u koju su piljili obojica, djeak i pas. Jeste, mister Ambros. elite li da ga pozovem? revno se ponudi George, ali nije pogledao Florijana i nirje ga upitao ono do ega mu je najvie bilo stalo. Ambros okrene lea vatri u kojoj su pucketale cjepanice i izvadi cigaretu. Volio bih znati kako e dugo potrajati dok opet ne budem mogao podnijeti pogled na takvu vatru u kaminu ree on i kratko se nasmije. Oh, halo, Randy, uinilo mi se da ujem gdje govorite ree u tom asu Jake Watts koji je brzo siao stepenicama s male galerije koja je u prvom 190 191 spra tu obilazila oko itave sobe. Ni on se nije usudio da upita, ve je poekao da uje ono to e Florijan rei. Sve u redu, Jake, nita im se nije dogodilo ree Florijan. U najmanju ruku, gotovo sam siguran da im se nita ndje dogodilo. Jedino je to, trebao sam itavu vjenost da se svim moguim okolinim putovima probijam iz Oaklanda u Belvedere, pa sam bio gotovo siguran da u ih nai ovdje. Ali ovdje nisu, a i vi sigurno niste uli niti poblie, Watts? Nikakve vijesti, nikakve poruke? Ba nita? Odavde ne postoji veza skelom do grada, ne? Dakako da ne. To sam ve i mislio. A vi ne znate nita 0 jednom mornarikom brodu koji je imao ovamo dovesti ljude iz Fort Masona? Govorim malo previe, zar ne? Tome je uzrok moja glava. Imam u njoj neM smijean osjeaj i ini mi se da mi je potpuno lagana, kao da lebdi dva metra iznad moga vrata u zraku. Ili kao da se u njoj neto kida, moja je ica za jednu tercu previsoko ugoena... Donijet u vam da neto pojedete, Randy. A kako bi bilo s vruim grogom? Sigurno e vam prijati. Da, grog bih moda mogao popiti, ali jesti ne mogu nita. Recite mi, Watts, ako je s mojim ljudima sve u redu, mislite li da bd oni ipak mogli pronai kakav put da dou ovamo prijeko? A zato ne? Mnogi su ljudi pronali sredstva 1 putove da prijeu preko zaljeva pa je itav dan vladao prilian promet, u Sausalito i San Rafael. ali da sam ja na vaem mjestu ne bih veeras tako sigurno raunao s time. Danas je gusta magla, znate. Cak i kroz gustu maglu mogao je Ambros daleko na protivnoj obali razabrati vatru zapaljenog grada kad je izaao na pristanite gostionice. Na nonom se nebu daleko prijeko odraavao poar, titrav, crven, kao da die, kao da u njemu kola krv. Za Am-brosa je bila nepodnoljiva muka da predoi sebi kako njegova Joy i njena, nemona Angelina lutaju ispod toga nesmiljenog neba. Jake Watts izae iz kue nosei grog, a Florijan mu uze iz ruke kositreni pehar i iskapi ga. Njegov pogled i njegove misli jo uvijek su bili prikucani na ono jezovito obzorje. 192 Recite, Watts, sigurno vas nee smetati ako ovdje poekam na pristanitu, otprilike jedan sat, jer ako ne stignu u toku slijedeeg sata, onda... Ako ne stignu, onda bi trebalo da poete kui i da se dobro ispavate, Randy, da bdste ujutro bili odmoreni. Neto u vam predloiti: ako vai ljudi ne stignu do osam sati ujutro, ja u vas svojim brodiem jo jednom prevesti prijeko. Jeste li sporazumni? Hvala, Jake, neu vam zaboraviti koliko ste ovih dana ve uinili za mene. Smijem, dakle, ostati ovdje vani? U kui nemam mira. Jo neto, me bi li se George mogao na dvokolici odvesti do ljetnji-kovca i neto poruiti Mausi? Neka se ne brine za mene i neka me ne eka, jer u moda ostati vani do kasno u no...

 Dobro, mister Ambros, odmah u se odvesti ree George koji je oba ovjeka promatrao sa stepenica to su od kue vodile na pristanite. Jake Watts uzme prazni kositreni pehar i taktino se vrati u kuu prepustivi Ambrosa njegovim mislima. Florijan zapali novu cigaretu i poe koraati po daskama gore-dolje. Trideset dva koraka do kraja mosta gdje je voda zapljuskivala pristanite, trideset dva koraka natrag do gostionice. Trideset dva koraka s vlanim nonim vjetrom koji udara o lice, trideset dva koraka s pritiskom vlane magle na leima. Vani u zaljevu javio se rog za maglu, opominjui, a drugi, jo dublji, mu je odgovorio. amci u maloj ribarskoj luci blago su se ljuljala, usnuli galebovi plivali su kao bijele mrlje na vodi kriljeve boje. Pokazali bi se na nekoliko trenutaka, i zatim se opet gubili u magli. Ambros baci napola popuenu cigaretu preko ograde. uo je slabano siktanje u trenutku kad je cigareta dodirnula povrinu vode. Njegovi prerazdraeni ivci upravo su mu nevjerojatno izotrili sluh, a njegova sposobnost prihvaanja dojmova bila je pojaana do nepodnoljivosti. inilo se da je sve uzdignuto na nivo neega to vie nije bilo potpuno stvarno, onako kao to stvari ponekad izgledaju u snu, u bunilu visoke vruice ili u viziji pijana ovjeka. Kasnije sjede na naj gornju stepenicu koja je vodila u kuu nadajui se da e odande imati 13 uvajte se sttia 193 bolji vidik i pone razmiljati o svemu onome to se moglo dogoditi Joy i Angelini otkako ih je John O'Shaughnessv posljednji puta vidio. Jo jednu cigaretu, i jo jednu, i jo jednu. Prolo je neizrecivo mnogo vremena i on gotovo vie nije znao na to jo uvijek eka, kad do njega iz magle dopre jedan novi zvuk, zvuk drukiji od pospanog kripanja usidrenih ribarskih amaca. Slap-slap. Slap-slap-slap-slap. To su bili zamasi vesala po vodi, kripa loe podmazanog palca na veslu. Sada se i neko siuno svjetlo pokrene u magli. Flo-rijan skoi na noge, a estoki udarci srca potjerae mu krv u glavu. Neto je snano zakucalo u rani na njegovu elu i u glavi mu se tako zavrti da se nije mogao maknuti s mjiesta. Svjetlo ieznu iz njegova vidokruga, zatim utonu kad se amac pribliio kraju gata, ali onda on zau zveket lanca kako ga netko privrava o stup i nejasno opazi masivnu sjenu koja kao da se pokretala na kraju gata. Zatim se odjednom pojavi svjetlo, mali fenjer za amce to ga je jedna velika smea ruka uzdizala uvis di bi nekome, kome su pomogli da izae iz amca, pokazala put. Florijan je jo trenutak stajao ukoen kao da je pustio korijen. Jedva je mogao disati. Onda puknu eljezni kolut oko njegovih prstiju i on jurnu prema gatu. Ondje je bila Angelina i sagibala se nad amac da joj Beatrice prui dijete i da ga ponese u naruju. Svjetlo fenjera je u magli ocrtalo blijedi krug oko njezine glave kao kakvu svetaku aureolu. Tako ju je Florijan ponovo ugledao i takvu je vie nikad nije mogao zaboraviti. Uostalom, ona se i sama pobrinula za to da on to ne zaboravi. Bio je to upravo udesan prizor, esto je razmiljala Angelina kasnijih godina. Ambros je u kutu usana imao cigaretu. Bacio ju je, ali je briljivo zgazio uareni kraj cigarete prije nego to je podigao svoje dijete iz njezinog naruja. Ni on nije rekao ni rijei. Poloio je elo na kosu djevojice. Moda je i plakao, ali Angelina nije u to bila sigurna. Odjednom je pokuao, drei djevojicu jo uvijek vrsto zagrljenu, da se izvue iz svog starog barunastog 194 kaputa prekrivenog korom od pepela, ae, malo krvi i mnogo znoja. Angelina, ne smije se prehladiti!, draga moja* draga, najdraa... ree, pa je naglo i nespretno pokua ogrnuti kaputom. Bila je to prava mukaraka zatitnika gesta, a kraj toga, u omjeru s onim to je ona ve prola, tako djetinje apsurdna gesta, da je istodobno htjela plakati i smijati se. Ne budi lud, Flori, neu se prehladiti, gledaj, imam svoj ovratnik od indle. Ne, nemoj me gledati, sigurno strano izgledam...

 Ti si, ti izgleda kao, ne mogu ti uope rei, o boe, draga, draga moja, ti ne zna, ti nita ne zna! Znam, Flori, da ne bih vde htjela ivjeti da ti se neto dogodilo. To je zvualo kao one rijei kojima se mukarcima redovito laska, ali ovaj put je to bila istina. Oni mu sva iscrpena klone na prsa. Beatrice je stajala pred njima, kao dobro uvjebana korska pjevaica u operi, da mu iz ruku preuzme dijete, a on zagrli Angelinu. Mala Joy otvori na trenutak oi, nasmijei se i zadovoljno ree: Tata? Annelina? A zatim ponovo zaspe. Tree/ je jutro svanulo iznad velike katastrofe. San Francisko je jo uvijek gorio, jo uvijek su itave ulice dizala eksplozivom u zrak i opasnost jo nije prola. Ali na protivnoj je obali zaljeva bilo sve tiho i mirno, kao na kakvoj drugoj zvijezdi. Sunce je izalo iznad breuljka Belvedera obraslog umom, a u jasenovu gaju, koji je baka Ballard zasadila jo prije mnogo godina, prepirala se sojka sa svojim mujakom. Angelina se probudila ali Florijan je jo duboko spavao i ona poe prouavati svaku liniju njegova usnulog lica, na jastuku ukraenom ipkama, itavo njegovo ljubljeno, snano i iscrpljeno lice: jasan, strogi, u stranu okrenuti profil, lijepe dugake tetive koje su mu s vrata prelazile na ramena gdje je inae 13* 195 poivala njegova violina, na ramena koja je ona cjelivala te noi i koja su sada pripadala njoj. Ja dobivam sve to god hou, uvijek dobivam, pomisli AngeMna i ar prole noi ustupi mjesto trijeznom trijumfu. inilo se da njezin pogled prodire u Florijanov san, jer se poeo pomicati, otvorio svoje zelene oi, okrenuo se i zaueno se zagledao u nju. Ah, tako, to si ti ree nakon kratkog trenutka. Dobro jutro, najljepa eno itavoga svijeta. Oh, Florijane, da zna to sam nala! Ima nekolikg sijedih kosa na lijevoj sljepooici, pet sijedih kosa, prebrojala sam ih. Da, to te iznenauje? uo sam ih kako posljednja dva dana rastu. Boe, pa ja sam neobrijan! Trebala bi se stidjeti, Angelina, da lei u istoj postelji s ovjekom koji, kako se ini, nipoto nije dentlmen. Florijane, zar ne bi bilo teta da smo poginuli ne doivjevi posljednju no? Zamisli samo to bismo propustili. Florijan posegnu za svojom zlatnom dozom na nonom ormariu. Nije odgovorio. Doputa li da puim? upita. Otac je puio cigare, a Hopper je imao lulu, ali lule su bile odvratne. Male hrpice pepela i prljave motkice za ienje lule po itavoj kui. Perzijsko udesno ulje. Elektromagnetski pojas doktora Barin-skoga; ali zato upravo sada misli na Hoppera? Florijane, ja te tako volim apnu ona ti sad pripada meni, sada te vie ne putam, od sada nikad vie neu biti sama, nikad vie ... A zatim se pomae kvaka na vratima vrata se otvorie kao da oklijevaju, i na pragu se pojavi mala Joy. 196 DRUGI DIO Joy Ambros je sjedila u ekaonici male stanice na kojoj se vlak zadrao samo tako dugo da se pospanom efu stanice javi o nesrei i da ostavi tri putnika: nju samu, George Wattsa koji je na otresit nain preuzeo obavljanje svih formalnosti i majora Rversona, koji kao da je iz nepoznatih razloga odluio da izdri uz njih. Joy je piljila u svoje dlanove. Na jagodici palca desne ruke ostavili su majini! zubi brojne male otiske podlivene krvlju.

 to vam je to na ruci, dijete? Krvari vam; jeste li se ozlijedili? upitala ju je ona postarija bolniarka u vlaku. Ah, to? Mora da sam onako uzbuena zagrizla u palac, to je moj lo obiaj uvijek kad me izdaju ivci. U rani ju je zapekao jod, a u bolniarkinoj ruci zasvjetluca igla za injekcije. Ne, ne, ne, neu mor-fija, neu nita to bi me uspavalo. Ne elim spavati, ne smijem spavati! viknula je Joy i odbila iglu koja joj se primakla. Molim vas, sestro, nemojte mi davati nita to bi me uspavalo. Moram ostati budna, moram izai na slijedeoj; stanici. Sigurno e izaslati ekipu za spaavanje, i ja je moram odvesti onamo gdje se to dogodilo. Moram biti prisutna, kad je nau. U redu, u redu, dijete, umirite se, nemojte se toliko uzbuivati. Evo, uzmite ove dvije pilule, to e vam smiriti ivce ree sestra malo zlovoljno. ivani ok ula ju je Joy gdje govori mukarcimi koji su ekali pred njezinim kupeom. 197 Nije jo pravo dola k sebi. Uostalom, to je i bolje za nju. Priroda ima svoja vlastita sredstva za umirivanje. Joy ispljune tablete im joj je bolniarka okrenula lea. Ne smijem dopustiti da mi to sredstvo zamuti glavu, moram biti sposobna da jasno razmiljam, moram se sabrati. inilo se da je to izvrsna oznaka za sve ono to je trebalo uiniti. Jedna polovina njezinog bia bila je izvanredno bistra i jasna, stakleni svjetionik kojega je ona neprekidno osvjetljavala svojim vjeno budnim reflektorom. Druga se polovina zavila u nejasnu mranu tupost, a bilo joj je gotovo nemogue da te dvije polovine spoji u jednu cjelinu. Ona ustane i poe hodati du zidova ekaonice. Kako se zapravo zove ta stanica? upita efa. Neobini dogaaj prebacio je malog kratkovidnog ovjeka iz njegove pospanosti u estoko i radoznalo uzbuenje. Mislite li eljezniku stanicu? Tokema, to je mali grad, ali danju izgleda vrlo ljupko. Uostalom, ako bi dama moda eljela poekati u mojoj ekaonici dok se gospodin suprug vrati, imam ondje radio. Ah, molim, oprostite, ali ja sam pomislio da je gospodin major damin suprug doda opazivi da ga Joy promatra bez razumijevanja. Najljepa vam hvala, ali molim vas da se vie ne trudite oko mene. Ne trebam nita, najljepa hvala ponovi Joy po esti puta na ljubazne pokuaje efa stanice da je rastrese. Watts i Ryerson su otili u usnuli gradi da sakupe malu momad za spaavanje. Vrijeme je prolazilo, nepodnoljivo polagano i istodobno strano brzo. Sef stanice se taktino povukao u svoju staklenu krletku i odande je progonio svojim budnim pogledima punim sauea. Joy je to nekoliko minuta podnosila, a zatim izae iz ekaonice s njezinim otrcanim predmetima i mirisima, mjedenim pljuvaonicama, malom pei na ugljen koja se nikada nije koristila, usmulim aparatom za kuhanje kave, davno zastarjelim reklamnim plakatima za pivo i voznim redovima na zidovima koje su uprljale muhe. Vani sjede na klupu u zaklonu krova. Ovdje je bilo hladno i zrak je bio vlaan ali je ugodno mirisalo po zemlji koju je natopila kia. Priao joj je upavi, mali, uti pas da je onjui, i odmah osjeti estoku 198 sklonost prema njoj pa odlui da e joj praviti drutvo. iroko zijevajui govorio joj je neto izraajnim jezikom svoga repa kojim je mahao i svojim oima koje kao da su je neto molile. Joy je bila zahvalna za tu nijemu prisutnost i za doputenje da ruke ugrije u njegovu krznu. Sad polako dolazim k sebd, pomisli. Bilo je to kao nakon neke teke operacije kad popusti djelovanje narkoze i ponu boli. ovjek osjeti muku, ne iznenada i ne odjedamput, ve malopomalo. Svijest se proirila poput svjetlocrvene tekuine na bijeloj povrini, as ovdje, as ondje, proirila se i razila pa je naposljetku bila posvuda i pokrivala sve: Ubila sam majku, ubila sam je. Bila je to misao koja ju je grizla i pekla, prava muka na muilima. Majka mi je jednom spasila ivot, a kao hvalu za to, ja sam je ubila. Spasila mi je ivot, to je istina,

iznijela me je iz zapaljene kue i pronijela kroz vatru. U ono su mi vrijeme bile tek tri godine, ali se ipak mogu toga sjetiti. Joy nikad nije uspjela svoja vlastita sjeanja na poar odvojiti iz zapletenog gustia starih pripovijesti koje su ljudi esto opetovali i koje su se utisnule u njezino pamenje, pa ga prerasle i preoblikovale. Postojale su samo dvije stvari kojih se mogla sjetiti vrlo jasno i potpuno bistro. Jedno je bila njezina igraka, Bunny, kojega joj je netko oduzeo usred divlje buke glasova i koji se kasnije na divan nain vratio k njoj i spavao s njome. Nije zaboravila Bun-nyja jer je do njezine osme godine ostao njezin dobar prijatelj i sustanar u postelji, sve do vremena kad su joj roditelji poklonili arobno malo djetence--brata i kad je ona zauvijek prestala da se zanima za igrake. Druga stvar koje se mogla sjetiti bio je Beatricin crni vuneni rubac. Sjeala se i Beatrice, ali ne tako jasno kao onog rupca. Zapravo nije bio crn ve je izblijedio u nejasnu smeu boju. Kad bi sklopila oi, vidjela ga je tako jasno da bi ga mogla naslikati: veliki vuneni etverokut, presavijen u trokut, s bujnim resama, a u jednom je uglu bila malim ubodima umetnuta zakrpa. A zatim i miris toga rupca: ovja vuna, luk, ulje, slabi dah po Beatricinom toplom tijelu, jedan dah hladnog tamjana, crkva, Italija. K 199 tome je pridoao i onaj drugi nezaboravni miris: vino. Tako su joj pripovijedali i toga se mogla sjetiti: kako su oko nje ovili rubac umoen u vino i kako se od toga najprije malo omamila, a zatim se izvanredno razveselila. Ostatak nije, meutim, dolazio iz njenog sjeanja ve je bio legenda i balada s refrenom kojega su uvijek iznova citirali: ... i tako sam te nosila na rukama, a zapaljene grede su padale desno i lijevo. Morala sam prolaziti ravno kroz plamen a ti si gledala u njega svojim krupnim djejim oima, a za mene nije bilo niega osim to sam morala proi, a da se tebi nije smjelo nita dogoditi. Jo i danas ne znam kako sam to mogla uiniti, ja, takav bojaljivi mii, ali to sam morala uiniti i zato sam uinila. I u najslabijem stvorenju postoje, eto, nepoznate rezerve snage i kad ovjek nekoga voli kao to ja volim tebe, mala moja Joy... Moralo je to biti ujutro slijedeeg dana poto je bila spaena, kad se Joy probudila u nekoj nepoznatoj sobi u kojoj ni jedna stvar nije stajala na mjestu kamo spada. To ju je veoma prestrailo jer je imalo nekakva posla s crnim ovjekom koji je odnosio djecu, ili je moda bila ugrabljeno dijete kao ono o kojemu je Beatrice pripovijedala u kuhinji, ili, jo gore, Annelina ju je bacila i otila kako joj se zaprijetila, a sad e doi vukovi i poderati je. Postelja u kojoj je leala bila je orijaka, vjerojatno je pripadali nekom divu iz bajke, a oko nje je bila sagraena ograda od stolica da ne bi pala s postelje. S druge strane tih stolica ula je Beatricu kiko hre. Bdo je to upravo divno poznati zvuk pun utjehe. Joy se uspravi u postelji i opazi da Beatrice spava na podu. Bila je pokrivena svojim crnim rupcem a usta su joj bila irom otvorena pa su iznutra takoer bila crna i puna soptavih malih zvukova. Slijedei predmet to ga je Joy otkrila bila je neka plava ptica iz bajke koja je sjedila na granici pred prozorom i um jela govoriti. Joy rekla joj je Joy! Joy! A Joy se odmah odlui da je uhvati. Uzvere se preko stolica do Beatrice i dotaknu joj prstima smeurane tamne one kapke. Pokuavala je da je probudi, ali Beatrice nije htjela da otvori oi. Joy, koja se u meuvremenu potpuno razbudila i postala veoma poduzetna, krenu na daljnja otkrivaka putovanja. Uz malo joj je muke uspjelo otvoriti vrata. Tu se pruao hodnik i na suprotnoj strani jo jedina vrata iza kojih je ula oca kako se tiho smije i govori. Odjednom se sve to pretvori u nedjeljno jutro kad se smjela zavui tati i mami u postelju i s njima se upravo divno igrati. Mama! viknu. Gdje si, mama? Uspravi se na vrhove prstiju, dosegne kvaku i otvori vrata. Soba je bila tamna jer su zastori bdli sputeni ali je mogla prepoznati tatu koji se uspravio u postelji i puio cigaretu kao obino. Onda Joy opazi da kraj njega ne lei mama ve Annelina. Ona je, dodue povukla pokriva preko itavog lica kao da se eli igrati

skrivaa, ali ispod njega je virilo nekoliko njezinih plavih uvojaka. Joy zastane na pragu jer je otac izgledao veoma ljutit, ljui nego to ga je ikad vidjela, i kao da uope nije bio raspoloen da se igra s njom. Sto hoe? Kako si dola ovamo? promuklo vikne ni nju. Htjela bih mojoj mami promuca Joy. Nije bila sposobna da izrazi buru vrlo zamrenih osjeaja koji su je u tom asu titili. Da je sa svoje tri godine unijela pronai prave rijei, rekla bi: Mislila sam da je moja mama ovdje pa sam se obradovala, jer nje ve dugo nema, ali te nisam htjela razljutiti ve sam se samo htjeli igrati u tvojoj postelji kao to smo uvijek radili prije nego to nas je mama napustila. I zato Annelina ne spava u svojoj vlastitoj postelji? Ta ona je velika, a ak i ja moram spavati sama, a ja sam jo malena, i, molim te, nemoj me tako gledati jer u morati zaplakati. Vidjela sam jednu pticu ree napokon dok joj je donja usnica zadrhtala. Tata vie nije bio ljut ve ju je sad gledao kao da se negdje udarila i kao da mu je ao nje. Dobro, dobro, Joy blago ree budi sad moja dobra mala djevojica i vrati se u svoju sobu. Kasnije emo zajedno pogledati pticu, a sad je jo vrlo rano i svi smo jo veoma umorni. Doi, mala moja, hoe li da te tata odnese natrag u tvoju postelju i lijepo te pokrije? Tako, tako, a sad zatvori oi i jo malo spavaj. Kasnije joj je Annelina razjasnila da je sve to samo sanjala, a takoer i ono o plavoj ptici koja umije govoriti. I stvarno, Joy nikada vie nije vidjela ni 200 201 ula tu pticu. Unato tome znala je da nije sanjala, ali je onom neobinom nijemom zatvorenou djetinjstva nasluivala da doivljaj toga jutra spada meu stvari o kojima se nije smjelo govoriti. I tako je oko njega sazidala vrsti mali zid i zatvorila ga u jednu od onih brojnih skrivenih komorica u kojima je za vrijeme svoga rasta spremala jednu tajnu za drugom, komad za komadom svoga vlastitog ja. 0 tom jutru nije govorila nikada i nikome, pa ak ni doktoru Behrmanu, psihologu, u ijoj se ordinaciji) u njezinu sjeanju pojavila, meu ostalim, i ta zakopana i potisnuta uspomena. Nije mu nita rekla 0 tome, premda je to sjeanje palo kao zraka svjetla u tamni podrum u ijem je sjaju sada bolje umjela itati i razumjeti hijeroglife povijesti svojeg ranog djetinstva. U njezinu ivotu postojalo je vrijeme u kojemu je nekoliko puta potraila pomo doktora Behrmana, a on je u njezinoj psihi eprkao i kopao kao kakav revni i ponosni pas sve dok nije na svjetlo dana izvukao neke skrivene stvari: najranije dojmove, ono to je ula, vidjela i naslutila, i to joj je ostalo nerazumljivo, ulomci sjeanja, male krhotine i cre-povi koje je tek mnogo kasnije sastavila u neto to je bilo gotovo slino cjelini. 1 dok je tako sjedila na tvrdoj klupi jedne zabaene male eljeznike stanice na koju je padala kia, 1 u izgubljenoj noi ekala na ljude koji su joj imali pomoi da pronae mrtvo tijelo svoje maehe, koju je ona ubila, sjeti se Joy Ambros dobroga doktora Behrmana, njegova melankolinog lica koje je podsjealo na mudrog orangutana, sjetila se zvuka kojim su njegovi nokti neprekidno grebli ekinjaste male brkove, sjetila se loeg crtea Mont St. Michela u koji se njezin pogled upro za vrijeme priznavanja i priguene, malo ljepljive, malo smijene atmosfere kao u kakvom rodilitu, samo to se ovdje vrila duevna pomo pri raanju. Moda sam ipak trebala posluati njegov savjet i podvri se temeljitoj psihoanalizi. Moda je on mogao za mene otvoriti nekoliko vrata i osloboditi me i moda ne bih onda uinila ono to sam uinila, i nikada ne bi dolo do te neshvatljive i nerazjanjive noi. Ali sada je prekasno. To se dogodilo, i ja moram snositi posljedice. 202 Ona pokrenu rameni da bi osjetila kako se meka podstava ogrtaa tare o grubi tweed njezina sakoa kao da bi tim malim stvarnim dodirom mogla zadrati realnost toga sata, koja joj je

izmicala. Istina je, sa etiri tisue dolara godinje rente ne moe nitko sebi priutiti psihoanalizu. Uostalom, tko zna, moda bi me dr Behrman tamo rastavio u dijelove, a onda me vie ne bi mogao sastaviti. A sad je glavna stvar: moram se sabrati. Dranje nazvao je to njezin otac kad bi s njom govorio njemaki. Dranje u svim prilikama, to je bilo jedino to sam nauio od svoga djeda, i to je dranje jedino to bih volio da od mene naslijedi-To je dobra stvar ako sve poe krivim putem, dijete. To je otra komanda pa stane u stav mirno i gleda u lice svemu to dolazi. Dranje je ista protivnost svemu onome to te tjera u bijeg, nagoni te da zatvori oi i da se prepusti onom traljavom modnom bijegu ispred samog sebe. Pristojan ovjek snosi kon-zekvencije za svoja djela, a to znai da se ne tui i da sam sebi ne doputa da se saaljeva, a isto to ne do*-puta ni drugom ovjeku. Upravo je smijeno kad ja drim propovijedi, zar ne? Otac se smijeio, a Joy se takoer smijeila, u nijemom sporazumu, jer su znali1 da se to odnosi na majku koja je tako dobro bila uvjebana u tome da saaljeva samu sebe i da izaziva samilost. Ona je ivjela od toga i tu samilost troila u velikim dozama, isto onako kao to se drugi ljudi okrepljuju vitaminima i hormonima. Traila je samilost i sakupljala je, gdje god je to mogla, kao kapital kojega je trebalo spretno i rentabilno uloiti. Ah da, postoji tiranija slabosti koja je opakija od sve moi i sile. Ja sam sebi lady Macbeth uvijek predoavao kao neko njeno, krhko bie s malim, bijelim i nemonim rukama. Zloupotreba nae samilosti grize ovjeka kao crv sve dok vie nita ne preostane od njega. Hvala bogu, dijete, ti ne spada meu slabe. Ti e uvijek zadrati ponosno dranje. Nikad nee previe popustiti sama sebi. Ni ti nee, oe. Moda neu potpuno, ali sam ve bio blizu tome da dopustim da me do kraja podloe, jednom ili dva puta. Na primjer kad je Maud umrla. 203 Vrlo su rijetko u meusobnom razgovoru spominjali Joyinu majku, a nikada je ne bi spomenuli u Angelininoj prisutnosti. Zato zapravo nikad nemamo zumbula? Maud ih je toliko voljela. rekao bi otac kad bi bili sami. Ili pak: Maud je upravo divno izgledala u svim jesenjim bojama, tamno zlato, bakar, topla smea boja. Zato ne stavi malo crvenila na obraze i ne okua na sebi te boje? Volio bdh te u njima vidjeti. Kadto, smijeno je kako dijete preuzima male majine crte kojih se jedva moe i sjetiti, ako tako mirno sjedi kao sada i gleda u dlanove, nalikuje na Maud koja bi to radila kad bi je neto titalo. Ali ja se vrlo dobro sjeam Maud, oe, ona je bila prilino suzdrljiva, ili nije? Bojaljiva? Ili hladna? Maud? Nebesa! Maud je bila stvorenje najtoplijega srca koje je ikad postojalo. Maud je bila, sjea li se one male melodije koju oboje toliko volimo. Schubert u A-mol-kvartetu ponovo ju je upotrijebio u Rosamundi. Za mene je ta melodija kao Maud. Ali ona je uvijek bila tako udaljena, pa ne vjerujem da me je ikad poljubila za laku no. Sve ono igranje i ljubljenje i maenje koje dijete tako nuno treba, dobila sam od majke. Onda sam je zvala jo Annelina, a mora da sam jo bila malena. Otac se zamiljeno nasmijeio i podigao lijevu obrvu. Ah da, Angelina je bila vrlo vjeta u tome. Ti si bila dijete koje je trailo mnogo ljubavi pa moramo biti zahvalni to ti je Angelina dala sve one njenosti koje su ti bile potrebne, kad ti to Maud nije mogla davati jer doktor Bryant nije imao puno povjerenje u njezina plua. Bio je vrlo strog s tih nekoliko zabrana, moda malo prestrog, ali... Da, oe? esto bi me zaboljelo kad bih doao kui i vas dvije naao na podu, Angelinu bi tebe kako skviite, smijete se, skaete jedna preko druge i valjate se kao dupini, a Maud je sjedila kraj vas sklopivi ruke, gledala je i smijeila se, pokuavala se smijeiti i pretvarala se kao da je radosna.

Ta mrcina, pomisli Joy sjedei na tvrdoj i usamljenoj klupi u ekaonici, ta podla razbojnika mrcina! Odaleila me od moje majke i igrala se sa mnom pred 204 njom i time ju je na smrt pogaala. Otrgla je i mene i oca od Maud, od siromane Maud koja je tala bolesna li nije mogla da radi nita drugo nego da sjedi u blizini i da nas promatra smijeei se svojim hrabrim mutnim smijekom. A kad joj Maud nije dosta brzo umrla, uzela je stvar u svoje ruke i malo pomogla. Poznam ja tu vrst polaganih otrova koje ona ima na raspolaganju, ah, i kako ih dobro poznajem! I zato sam je morala ubiti. Morala sam to uiniti prije nego to je uspjela da otruje jo i Charlevev ivot. .. Sef stanice je neko vrijeme govorio telefonom, onda izae iz svoje krletke i stane ispred nje. erif i Butch McFarland e uskoro stii ovamo obavijesti je. Butch je njegov pomonik, veoma dobar ovjek, vlasnik naeg pogrebnog zavoda, a u tom se poslu ovjek naui da radi, mislim, sa svim moguim stvarima, u neku ruku profesionalno..., i poto se tako potpuno zapleo, on uuti stidei se zbog toga to je tako netaktino spomenuo da Butch McFarland ima esto posla s leinama. Sad se nakalje i prijee na drugu temu. ini se da se na doktor Gerrick ne moe tako brzo osloboditi zbog gospoe Winston. Kod nje ide malo polaganije jer e na svijet doi blizanci, a na se stari doktor Emmental povukao iz prakse i ne moemo ga probuditi a to ne bi i onako nita koristilo jer boluje od reume, a za koju e minutu ponovo poeti padati kia. Da, vidite, moja damo, nismo pravo pripremljeni za takve sluajeve. Moda to nije lako za damu, ali ja je molim da se jo malo strpi. Najljepa vam hvala, ja nisam nestrpljiva ree Joy. Izvadi svoju dozu za cigarete, otvori je i sva nesretna otkrije da je doza prazna. Mogu ja ekati ree, a to je bio i previe blagi izraz za njezinu arku, munu i neobuzdanu elju da se stvar odgodi. Upravo bi mogla moliti boga da uzmogne cio ostatak noi presjediti na toj klupi ukopavi ruku u prijatno toplo krzno dolutaloga psa, jo nebrojene dane i noi, tjedne i mjesece, roka koji joj je preostao prije nego to bude morala stati licem u lice s onim najgorim, ali drei se uspravno! Kad bih bar Jimala cigaretu pohlepno ree. 205 2alim, ali nemam nita boljega odgovori ef stanice i izvue paketi duhana iz depa. Ja sam svijam svoje cigarete, ali vjerujem da to nije niita za mladu damu. Svakako jeste, hvala. Od srca hvala ree Joy i odmah posegnu za duhanom & cigaretnim papirom. ef stanice je zapanjeno promatrao kako su nje^ zini hitii dugaki prsti spretno svinuli cigaretu. Gdje je to dama nauila? Moda od kakvog kauboja na rancu? Ne. Nauila sam od svoga oca. On je doao iz staroga svijeta, tamo s kontinenta, zrnate... Zaista? A je li dama bila kad u Parizu? Jesam, nekoliko puta. I ja, u prolom ratu. Mome, mome, to je grad! Joy je utke puila, a ef stanice koji se osjetio suvinim, ponovo se naglaeno taktiki povukao. Svoj paketi duhana ostavio je za Joy na klupi. Osjeajui u prstima svinutu cigaretu, a u ustima gorki dim, pokuavala je Joy da jo jednom zazove utjenu pojavu svoga oca. Doi, djetence, poimo u etnju rekao je. Bili su u Parizu, a dan je bio bistar, hladan i pun sunca. Poli su od Crillona kroz Tuilerien i preko Pont Royala. Na Seini su plovile plitke teglenice, a na svakoj je bio po jedan mali pas koji je veselo trao s jednoga kraja teglenice na drugi, a rublje na uzici lepalo je kao zastave na suncu. Toga joj dana nije otac, meutim, doputao da zastajkuje. Koraao je dugakim koracima, a to je znailo da se zbog neega ljutii. To je mogla osjetiti i po tome to su mu se trzali prsti kojima je drao njezinu ruku obuenu u bijele glaze-rukavice kojima se ponosila.

Pogledala ga je u namrteno lice, ali om to nije opazio ve je savijao cigaretu za cigaretom, a iz svake bi povukao po jedan do dva dima i onda je bacio. Joy se pokuavala prilagoditi njegovu hodanju ali premda su njezine noge openito bale predugake, ipak su bile prekratke kad bi se otac posvadio s majkom. Upravo je htjela odustati od natjecanja, kad se otac sjeti nje, najednom stane i nasmijei joj se. Je vous demande mille fois pardon, mademoiselle ree ali moda biste mi dopustili*da vam poklonim malo 206 skromnoga cvijea? To je rekao francuskim jezikom kojega je nauila prole godine kad su je ostavili kod grandmere u Beu. Kamo idemo, tata? To u ti rei, idemo u zaaranu umu, gdje ljudi mogu odbaciti svoj teret, ako im je postao preteak. I tako su uli u Sainte Chapelle kao u kakvu umu, u jednu duboku, uaranu i tajanstvenu umu iz bajke koja je bila tamna, a istodobno ispunjena nekim modrim svjetlom koje je pjevalo, a ptice iz snova gni jezdile su se u vitkim pozlaenim stablima gotikog klesarskog umijea i tko je znao tajnu arobnjaku rije ili imao tajni arobnjaki klju, taj bi sigurno mogao poletjeti gore u plavetnilo, sve vie u plavetnilo, i nikada se ne bi morao vratiti u Crillon gdje se majka prepirala s ocem. Otac je iao naprijed i zaustavio na jednoji odreenoj taki. inilo se da ju je pronaao, a da je uope nije traio pogledom, a zatim joj domahne da doe k njemu. On sloi ruke sainivi od dlanova pehar kao da eli njima uhvatiti vodu koja je tekla iz nekog izvora, ali ono to je uhvatio u dlanovima, nije bila voda ve to nadzemaljsko, plavo svjetlo koje je ispunjavalo arobnjaku umu i pretvaralo se kao da se prelijeva u male Joyine ruke. Ali najprije mora skinuti rukavice, dijete. Ona ih skine i jedva je mogla disati kad je pruila ruice i kad je otac plavo svjetlo iz svojih dlanova prelio na njezine. Nekoliko kapljica toga svjetla ostalo je na njegovoj; kosi i njegovu elu. Je li doputeno da ga ponesemo sa sobom? apnu ona francuski. Otac se nasmije i zatrese glavom. Ne u rukama, dijete, ali moda u tvojim oima i u tvojim mislima, ako to ozbiljno pokua uiniti. Ono plavetnilo, bilo je poetak neega, umorno pomisli ona, neega to je na kraju utonulo u nita. Ali plavo je svjetlo jo uvijek ovdje. Mogu ga dozvati, u svako vrijeme, i ono dolazi k meni, ak u To-kemi... U toku onih mjeseci koji su zatim slijedili u neopisivo otmjenom Institut de Soeurs de St. Therese d'Avile potroila je cio svoj deparac za plave olovke kojima je pokuavala narisati udo Sainte Chapelle. 207 Ali otac je odbacio svoj teret u Sainte Chapelle i putem u hotel kupio je golemu kitu cvijea za An-gelinu. Stavili su mu na raspolaganje prostoriju za vjebanje, malu dvoranu. Tamnozeleni zastori bili su navueni da danje svjetlo ne prodre onamo, a prazne pozlaene malene stolice stajale su naokolo u nepravilnim redovima, staromodne plinske svjetiljke gorjele su u zidnim lusterima na drugom kraju dvorane, a na malom podiju stajao je klavir. Kraj njega je stajala majka u uskom zelenom kaputiu i novom eiriu od barunastih traka. Izgledala je upravo arobno i razgovarala kroz vrata s jednom nevidljivom osobom, vjerovatno s Mausi. Poekaj rekao je otac, poloio ruku na Jovino rame i zaustavio je, pa poeo nepomino prislukivati to je to majka govorila. ... kad ne bih znala da na svijetu nema boljeg prijatelja od vas i kad ne bih raunala s vaom oda-nou prema njemu, nikada ne bih o tome govorila. Ali vi znate isto tako dobro kao i ja koliko su mu nakodile te godine za vrijeme kojih je, zbog Maud, morao sjediti u San Francisku. Naa je zadaa da njegovo ime ponovo uzdignemo. Nitko ne moe rei da ja tome

ne pridonosim svoj dio. Boe moj, ja u tu turneju ulaem svaki cent to mi ga je ostavio moj siromani dragi otac, i poduzimam sve to mogu da mu pribavim novu publiku ali vi, draga moja, vi mi pri tom ne pomaete, naprotiv; nadam se da mi neete zamjeriti ako vam kaem da ste Florijanu u Parizu vie kodili nego to ste mu koristili. Ne poriem da je va francuski mnogo bolji od mojega, ali draga moja Mausi, vi ste esto tako neljubezni, vi imate pravu maniju da svakome govorite istinu, pa zar ne opaate da time kritiare podstrekavate protiv nas? A na kome onda ta gospoda iskaljuju svoju srdbu? Razumljivo ne na vama ve na Floriju. A kad ve jednom govorimo o tome, draga moja, vi se ne odijevate dosta dobro. Jednostavno nije istina da se publika i ne osvre na to je liL vaa crna svilena haljina moderna ili je stara deset godina. U krugovima u koje pokuavam uvesti Flori ja vrlo mnogo dre do takvih stvari. To je, naime, posve drukija publika od one iz prijanjih godina, i upravo to elim stvoriti za nj, zaista elegantnu i mondenu publiku. Pa kad 208 je ak i Flori to uvidio i kad prema tome mijenja svoj stil i svoje programe, onda zaista ne znam zato se vi, draga moja, takoer ne moete tome malo prilagoditi svojim haljinama i manirama. Sigurno da mi moete odgovoriti da se stari psi ne mogu nauiti novim trikovima, kako se to kae kod nas kod kue, ali mi ne trebamo jedna drugoj mazati oi, a vi ste ve prilino daleko zali u peto desetljee pa se ovjek u to ivotno doba ne mijenja tako lako, ali kao to sam rekla. Ne, razmilja Joy motajui novu cigaretu, u ono vrijeme nisam to pravo shvaala jer mi nije bilo jo ni devet godina, ali kasnije sam to tako esto ula da je moje sjeanje ispunilo prazninu. U ono vrijeme sam ula samo to da je majka govorila slaanim jezikom, ali ta je slaanost postajala sve glasnija i tvra, kan-dirani eer. Angelina! viknu otac i krenu dugakim koracima naprijed. Polako, polako, nemoj mi potroiti itavu akustiku, budi tako dobra pa neto ostavi i za mene! Majka, koja ga je tek sada opazila, smjesta izmijeni izraz lica. Ah, krasnoga li, krasnog cvijea! ree i podigne malu koprenu na eiru da bi je otac mogao poljubiti:, ali on se nije ni osvrnuo na tu prijaznu ponudu. Cvijee sam donio za Mausi ree. Mausi! Gdje li se sad opet sakrila ta ena! Mausi! Mausi, razmilja Joy i malo se smijei u spiralni dim svoje cigarete, kad se mala sjena posluno pojavila iz prolosti i pridruila se uspomeni na oca. Ah, jesi li konano ovdje, ti lijenino. Ve sam mislila da su ti komplimenti princeze de Merd' Alors tako udarili u glavu da nisi vie raspoloen da tu i tamo malo radi rekla je Mausi tako vedro i raspoloeno kao uvijek. TU sadistika mala nemani odgovorio joj je otac. Sigurno si sa sobom donijela svoju knutu da bi me do krvi muila zbog onih prokletih varijacija? Rekavi to pruio joj je cvijee u Lice, duboko se naklonio, ne ba potpuno u ali, i poljubio joj ruku. Tek onda je uzeo violinu iz sanduia to ga je Mausi postavila za njega na klavir. 14 uvajte se sma 209 A zatim ju je majka malo gurnula meu ramena, sjea se Joy jo uvijek gledajui dim svoje cigarete pa i nehotice nape ramena pod davno iezlim dodirom. Doi, mala rekla je majka. Cimi se da ovdje samo smetamo. A slijedeeg su me jutra roditelji odveli u St. Cloud i ondje me isporuili u Institut des Soeurs de St. Therese d'Avile" i sami nastavili turneju kroz Belgiju, Nizozemsku i Englesku. Ne podiui mnogo praine Mausi se odmah slijedeeg dana latila posla da uvjeba jednog drugog pratioca na klaviru za oca. Zvao se Hendrijk Graaven, neki mladi Nizozemac koji je izgledao kao napola ispeena zemika i bio prvi u dugom nizu sviraa na klaviru koji su prilino razoarali i nikada nisu potpuno zadovoljili. Mausi se pak tiho i neupadljivo vratila u

Ameriku a otac ju je tiho i neupadljivo kasnih jih godina, od vremena do vremena, pohaao u njezinoj povuenosti u Berkeleyu gdje je ivjela kao uiteljica klavira. Takvi su posjeti uvijek bili znak za to da je u kui neto^ za nj polo tekim putem i da je trebao otru duevnu masau i jedan dobar strog razgovor o glazbi koji ga je oivljavao. Smijena, draga stara Mausi! Moja trenica. Moja gibraltarska hridina. Moija savjest esto je otac govorio o njoj. Najbolji drug kojega je ikada imao jedan muziar. Njezino je srce um jelo sluati... Posljednja prilika kod koje je Joy vidjela staru Mausi, bio je oev srpovod u prosincu 1928. Bila je kao mahovinom obrasla, evorasta, ilava, patuljasta omorika, beskrajno stara i upravo smijeno siuna. Za vrijeme itave sveanosti poluglasno je proklji-njala. Umjesto da najmiliji oev uenik Paul Homer odsvira drugu stavku Bachova koncerta u E-duru, to bi se ocu sigurno svidjelo, pjevale su, naime, nipoto mlade i nipoto vitke dame iz Euphonie-kluba (majine prijateljice koje su jedrile pod zbirnim imenom girls") Abide with me", a zatim jo neto pri emu su soprani pjevali krivo. ak ni na otvorenom grobu nije Mausi prolila ni jednu jedinu suzu ve je usred opseg prikazivanja tuge i alosti stajala kao drvo kojega je ibao vjetar, a na smeuranom joj se licu pokazivao izraz mrke zabave. Umjesto uobiajenih rijei sauea kazala je samo: Moete ld uti, Angelina, kako se na Flori sad svija od smijeha zbog te tako elegantne farse? Ja ga na svaki nain mogu uti. No, mir njegovu pepelu, sretno je zavrtio cijelo to govno. Dva tjedna kasnije zavr&ila ga je i ona. Blago je umrla u snu isto tako neupadljivo kao to je i ivjela. Od inje je Joyu preostala samo mala tamna praznina koja se nikad vie nije ispunila i naslijee od tri stotine dvadeset osam dolara i ezdeset etiri centa koje je Mausi zatedjela u toku itavog svog ivota i ostavila ih Joyd. I to je dr Behrman iznio na svjetlo dana: nain na koji su iezavali ti ljudi koje je Joy voljela kao dijete. Iezavali su jedan za drugim i ostavljali je proetu osjeajem gubitka kojega nije nikada potpuno shvatila i ranim nasluivanjem nepostojanosti ljudskih odnosa. Najprije su bili: ovdje, svi ti ljudi koje je voljela i koji su nju voljeli, a onda ih odjednom vie nije bilo. Neki su iezavala tiho i taktino kao Mausi, a drugi su odlazili usred velikog, glasnog, strastvenog prizora koji je optuivao, kao to je otila Beatrice poto ju je Angelina nazvala lalji vicom, jer je Beatrice u kuhinji dala svoj izvjetaj o poaru kue i o potresu koji se u nekim takama razlikovao od Angelinine verzije. Joy je vikala i nisu je mogli utjeiti kad je skela odnijela Beatrice iz Belvederea (potrajalo je vie tjedana i mjeseci prije negoi to se obitelj, mogla vratiti u razoreni San Francisko). U djeci joj sobi je uvijek neto nedostajalo bez Beatrice i njenog vunenog rupca, pa Joy nije htjela da poe spavati. Bolje je postalo tek onda kad se vratila majka i kad su se uselili u kuu u Vallejo Streetu. Angelina je gorko primijetila: Zaista ne razumijem na to se moe tuiti Beatrice, kad joj je otac nabavio namjeten je u Stocktonu a povrh toga joj posve suvino) plaa mjesenu mirovinu. Ubrzo zatim izgubio je Mr. Charles Ballard svoj novac u pekulaciji s nekretninama na koju ga je nagovorio mladi O'Shaughnessy pa je brzo ostario i preselio se na imanje i ondje se posve tiho vjenao s onom enskom, s onom Lupitom Gomez. 210 14* 211 Angelina nije iz njezina ivota izgurala sve ljude koje je Joy voljela. Tako je, na primjer, djed Bal-lard jednostavno umro, to nije bilo nita manje alosno, i oni su se izvezli u crnim haljinama na imanje gdje je djed leao u sobi u koju nisu smjeli ui. U gospodskoj kui mirisalo je po vlanom liu i uvelom cvijeu, ali i po delikatnim maslenim kolaiima koji su gostima nakon sprovoda ponueni istodobno s piem. Nikako nije mogao biti potpuno pri svijesti kad je napisao tu skandaloznu oporuku ree Angelina svojoj sestri dok se Joy igrala u kutu. Tko zna nije li ga ta enetina opila ili mu

neto stavila u jelo. Mnogo i onako vie nije bilo, ali ono to je nama dvjema ostavio, to ja nazivam upravo smijenim alimentima. No, moe se bar toliko radovati to je uloio novac za malu Joy, u vrijeme dok je jo ivjela naa draga majka i brinula se da se sve obavi kako treba. Godinu dana kasnije umro je i ujak Hopper, ne tako jednostavno kao drugi ljudi, ve na prilino zamren nain, i to bez ikakvog cvijea i maslenih kolaia. Budui da je umiranje bilo samo po sebi tuna stvar koja je prelazila sposobnost Joyina shvaanja, jo vie ju je smutilo da se pri Hopperovom umiranju nije sve odvilo prema odreenim pravilima ve da je svaki ovjek umirao kako je htio i svaki drugaije od ostalih. I opet je, zahvaljujui opreznom vodstvu doktora Behrmana, Joy shvatila kako je i ujak Hopper, premda je umro prirodnom smru, ipak spadao meu one ljude koje je Angelina uklonila s puta elinom blagou. Ujak Hopper je, tako rei, komad po komad prestao-ivjeti. Dok je bio ovdje, bio je potpuno ovdje i zauzimao velik prostor svojim bunim alama i svojim smijehom. Nitko se nije tako veselo igrao i natjerivao s Joy kao on. Donosio joj je poklone, obeao joj da e joj kupiti pomvja i izvrnuo itavu kuu naglavce svojim ludim idejama. Ali njegovi su posjeti postajali rjei i Angelina je rekla majci: Siromani moj Hopper, nije potpuno zdrav, ti ve zna to mislim. A mama je na to odgovorila: Sirota sestrice, natovarila si sebi teak teret na vrat. 212 Sirota misis Hopper, govorili su ljudi iskreui oi u znak saaljenja kad god bi razgovarali o An-gelini. Sirota misis llopper, s tim muem, a ona je takav aneo! Ujak llopper je iezao a onda se opet pojavio, i neko vrijeme mu je bilo dobro, a zatim mu opol nije bilo dobro pa je poao na putovanje, i vratio se, i opet otputovao, a na kraju je otputovao posvr 'laleko a Mr. ()'Shauhnessy je rekao Ange-lini: Dalje s tom nevoljom! Nadajmo se samo da e r; rumom proi bolje nego sa eerom. Bila je to recVmra kod koje je mala Joy predoavala sebi da j< ujak Hopper itavo vrijeme hodao po Brazilu u vi.-mldm gumenim izmama, gumenim hlaama i gu-UK-nom ogrtau. Budui da je na taj nain naposljetku preosta-jalo sve manje od ujaka Hoppera, on je zapravo umro ve prije nego to je usred noi doao brzojav koji je zauvijek zavrio njegov ivot. Umrijeti u tuini, u dungli, od ute groznice, kakve li odvratne smrti! Sirota misis Hopper, govorili su ljudi, a Angelina je sjedila na divanu i jecala da ne moe podnijeti misao, ne, ne moe je podnijeti da bi smrtne Clydeove ostatke gurali naokolo brutalni luki nosai i da bi ih tovarili u brod, pa je bolje da ga dadu zakopati ondje gdje moe spavati pod palmama koje je tako volio, a zatim lice zastre gustim koprenama od krepa. Otac je stajao uz prozor, drao u ruci cigaretu i podigao lijevu obrvu; rekao je samo: Jedina utjeha u toj boli je injenica da jo nikad nisi izgledala tako neodoljivo draesno i nemono kao u udovikom velu, sirotice! Na kraju je mama napustila Joy i otila da umre, ali kako je dolo do toga i o prepirci izmeu mame i Angeline, nije Joy nikada nikome rekla ni rijei, ni kao djevojica, a ni u ono vrijeme kad je zatraila savjet doktora Behrmana. Majinom smru krug se zatvorio. To je bio posljednji ulomak u zamrenoj igri prolosti. Maud je umrla a otac je utisnuo elo u Jovinu kosu i rekao: Volio bih da sam ja mrtav, mala Joy ... Njezino je ime izgovarao oj", moja mala oj, djetence oj. Ttisuu puta sam te molila da pripazi na svoj strani naglasak ispravljala ga je 213 majka. Moda vjeruje da je tvoj izgovor armantan, ali ja te uvjeravam da se time ini neobljubijenim. Naposljetku, sad si Amerikanac, pa zato ne pokua i govoriti kao Amerikanac? oj! To zvui upravo kao da je ona neka kineska sing-song gerl! Joy se, meutim, radovala da ima jedno posebno ime koje vrijedi samo za oca i nju. Uostalom, dolo je do velike pomutnje imena kad je Angelina postala oeva ena pa se Mrs. Hopper pretvorila iu Mrs. Am-bros i zahtijevala da je Joy naziva majkom.

A sad je iezla i ta majka. Bila je ovdje, izazovno ljubezna i puna elje za zaeerenim gospodarenjem, a u narednom je trenutku ovdje bila samo jo prazna platforma i vrataca u ogradi koja su se otvarala i zatvarala. Klik. Klik. Klik. Prolo je, time se zatvorio krug i Joy se vratila na poetak: mrzila sam majku i morala sam je ukloniti s puta. Misli joj se opet poee zamagljivati, i ona brzo smota novu cigaretu. Daj, daj, saberi se, razmiljaj malo! Sada treba bistar, hladan, logian razbor. Morala sam to uiniti, to je bilo prijeko potrebno i drugi izlaz nije postojao. Da je nisam uklonila s puta, ona bi opet poinila sve one opakosti koje je mogla uiniti, ta nemona razarateljica, slomila bi Charlesa, njegov brak, njegovu djecu... Odjednom je proze otra prodorna bol, strelica, munja, metak u sredite njezina bia, igla koja je dotakla goli ivac u njezinu mozgu: ali to je ludost, to uope nije istina, kako sam uope dola na pomisao na me Charley treba da bi spasio svoj brak? Charley me ne treba, on ne treba nikoga, on je odrastao ovjek i nije vie maleni mlai brat. On je vojnik, oficir, borac, on je bez rana proao kroz rat, Charley je neranjiv. Ona* napuni plua dimom cigarete i zadri dah. Tako je ekala oslukujui neto duboko u sebi da proe taj trenutak nepodnosive spoznaje. Kako, ah, kako odjednom sve to tako jasno razabirem, i zato sam tamo vani na maloj platformi bila bez ikakve spoznaje, tako potpuno slijepa i zaslijepljena? Mora da sam bila luda, da mi je um bio pomuen, luda! Ludilo. Ona s grozom ustuknu pred tom rijei, ipred misli koja joj je otro vala ivot, sve te godine 214 otkako je majka u jednom kobnom razgovoru usadila u nju strah, to pitanje koje ju je grizlo i na koje je kasnije u ordinaciji doktora Behrmana traila odgovor. Ali njegov odgovor moffao se protumaiti na razliite naine, a to je stvar uinilo jo gorom. Nebesima hvala da u Charleyu nije bilo nita od te mutne problematike, on ni znao nije za none muke, sjene i sumnje. Charlev je bio ovjek zdrave, snane i bistre prirode, talentiran i pun ideja, to je istina, ali istodobno ugodan, normalan ovjek bez ikakvih razdvojenosti. U njemu nema kompleksa i potiStenostii, pomisli Joy, a gorki mali smijeak ocrta nabore oko njezinih usana kad se u mislim'a posluila tim banalnim, esto upotrebljavanim rijeima iz psiholokog rjenika. Charlev je ostao zdrav, jer je u mladosti imao dovoljno prilike da postane imun prema malim majinim injekcijama otrova. Joy otvori dlanove kao da eli razviti meko tkivo, rahlo tkivo svoga ivota da se zadubi u njegove boje, da tu i tamo izvue poneku nit i da je promotri zatvorenih oiju: Charley. Ispod velike boe od nojeva perja i naboranih izvezeaih ovratnika od ipaka, majka je uporno sakrivala svoje stanje, jer: Flori, ni u snu mi ne bi palo na pamet da te ostavim u nevolji. Prisustvovat u svakom koncertu, vidi i sam, to se jedva moe zapaziti, i nitko nee nita primijetiti kad nosim svoju bou. Na to je otac odgovorio malo umornoi: Ali, najdrae moje ljubimce, zar ne moe uvidjeti da me ini nervoznim ako se nalazi meu gledaocima? itavo vrijeme dok sviram oekujem da e dojuriti koji od biljetara i glasno zatraiti lijenika za tebe. Progone me vizije o tome kako raa pa neprekidno vidim u duhu kako nae dijete dolazi na svijet na prenagli i vrlo nepristojan nain u sobi za umjetnike, dok se ja vani znojim sviraj ui Sarasatine ciganske melodije. Uvjeravam te da takve misli nipoto ne ine moju svirku boljom. Ali majka je hrabro izdrala koncertnu sezonu u Londonu, bez upadica podnijela burno putovanje morem i Charley je obzirno poekao sa svojim dolaskom na svijet sve dok za vrijeme stanki izmeu dvije turneje nisu stigli kui u Vallejo Street. Bio 215 je debeo i teak, pospan i prodrljiv. Najprije je imao crne pahuljice na glavici a kasnije elu i naposljetku je dobio oeve zelene oi i majine plave uvojke. Kad su ga prvi puta poloili Joy u naruje, zguvao je njezinu kolsku pregaicu u svojim siunim a-kicama i poeo je sisati.

Joy, kojoj je u ono vrijeme bilo jedva osam godina, nije dotad ni slutila da se neto ili nekoga moe toliko voljeti, s tolikim burnim ushienjem, takvom zaaranosti kao to je ona voljela toga toplog, ivog, malog brata koji je plakao, kesio se, mahao noicama i pio mlijeko. Na njegovu je zatiljku znala za mjestance koje je divno mirisalo po breskvama sve dok nije navrio tri godine, a zatim je poelo mirisati po djeaku, a i to je bilo velianstveno. Charlev je bilo jedva tri mjeseca kad su ga brodom prevezli u Evropu i ostavili ga u skrbi grand-mere, i kad su Joy otrgli od njezina malog brata, bila je to amputacija zbog koje umalo to nije iskrvarila, pa su je na neko vrijeme ostavili kod neke gospoice von Sehotze u Dresdenu. Ne zaboravi, dijete moje, da tvoj otac ima ime poznato po itavom svijetu i da se mora vladati tako da se moemo tobom ponositi", opomenula ju je majka suznih oiju. Bila je to majina omiljena rije koja je progonila Joy itavim njezinim djetinjstvom i njezinom mlado-u, rije kao udarac biem: ponositi se. To je bio zahtjev kojemu nikad nije mogla udovoljiti koliko god se u tom pogledu trudila pa je uvijek bila svjesna neke krivnje. Imala je grube ruke, noge su joj: prebrzo rasle i postale joj prevelike, a dobivala je i loe ocjene iz raunanja: to nije bio razlog da bude ponosna. Otac je dobio kritike, a Charley je imao hripava, oboje su bili zaista sramota za proslavljeno ime Ambros! Negdje u pozadini majina ivota postojale su girls", mala klaka njezinih prijateljica; lanovi te klike su se mijenjali, ali to nije nimalo smetalo, jer su bit i svrha toga grkog kora ostali neizmijenjeni. Majka se, dodue, za vrijeme onih nervoznih godina provedenih ia koncertnim turnejama vladala vrlo internacionalno, ali za nju je uspjeh vrijedio samo onda ako su girls" kod kue doznale 216 za njega. A najgori kod svakog neuspjeha na koncertu bio je strah da bi girls" mogle doznati za to. Hura za konkurentni duh amerikih ena! Ljupke male enko tipavaca, siromane male ivotinjice koje se po rn i ljem ju Grka prilino esto truju svojim vlastitim alcem dobacio je otac zabavljajui se i ujedno potejenjujui, u pri tom je podigao svoju ironinu lijevu obrvu. Joy je promatrala i vidjela mnogo toga i shvatila kojeta, ali je govorila malo; moda zato jer joj nikada nije ostajalo dovoljno vremena da se udomai na nekom mjestu ili na nekom jeziku. Be, Dresden, Pariz, St. Cloud, Lausanne, Hampstead i natrag u San Francisko za praznike, a zatim opet u Evropu za slijedeu sezonu. Cio lanac uiteljica, neke od njih malo sadistiki raspoloene, dok su se druge upravo topile od prodrljive sentimentalnosti sterilnih ena. Sve su na bilo koji nain ostale nezadovoljene. Gospoica von Sehotze, gospoa von Ranken, mere Ma-rie Celeste, madame Rivoire, Miss Blythe, Miss War-rens, Miss Elthwaite. Bila je to galerija portreta u Joyinom pamenju, ene koje su mrtile elo, ene iji su prsti izgledali poput paukovih nogu ili su pak imale grudi kao bundeve i ovjeene obraze. Mi-nis krede, ploa od krdljevca, crnila, hladnog tamjana, dezinfekcionih sredstava, hlaa za gimnastiku. Hladni teki osjeaj praznine u elucu za rane slube boje u kapelici, hladne spavaonice, modre kolske nedjeljne odore s ukrobljenim, bijelim ovratnikom. etnje u krijeposnim krutim dvoredovima du keja, u crkvu i kroz muzej u perivoj. itaju se zabranjene knjige, razmilja se o zabranjenim stvarima. U tamnoj spavaonici jede se potajice okolada i apue iz postelje u postelju. Kadto se pojavljuje prijateljstvo s kojim drugim djetetom od te djece bez korijena, ali ga odmah prekida odlazak prije nego to je prijateljstvo imalo vremena da se razvije. Veina djevojaka vodila je dnevnike ali Joy je, utljiva i nespretna, umjesto toga crtala. Sve to zajedno nazivali su odgojem. Ali naposljetku bi uvijek doao dan kad bi se zavrila oeva koncertna sezona oj kad bi se skupila obitelj da odjedri u San Francisko, a onda bi dola217

ila dva ili tri blaena mjeseca s ocem i Charlevem i bilo kako bilo, takoer $ majkom. Iako su majci dali, na alost, malo razloga da se ponosi njima, Joy i Charlev su se izvanredno ponosili majkom, bar za vrijeme svoga djetinjstva. Njihova je majka bila najljepa, imala je najljepe haljine i uvijek je mirisala po jasminu. Imala je najmanje noge i ruke a Joy koja je odjednom silno porasla i prela sve doputene mjere, osjeala se prema njoj kao kakva runa nespretna klada, Sva smrvljena i posramljena oajavala je dvojei hoe li se u njoj razviti bilo kakva svojstva kojima bd se majka mogla ponositi. to je vie rasla, to je manje nade ostajalo za nju ili za oca da dostigne taj teki cilj, pa je morala prepustiti Charlevu da ponese obiteljski barjak. Jo prije nego to je proslavio peti roendan, dobio je prvu nagradu na nekom jahakom turniru u Tattersallu u Beu, a u toku slijedeih godina neprekidno je donosio kui sportske nagrade i trofeje pa je na svim moguim natjecanjima, akademskim i sportskim,, uvijek bio prvi. Ve vrlo rano fascinirale su ga brojke i njihove kombinacije pa je ubrzo bez straha i sigurnim koracima prolazio kroz zamreni labirint aritmetike u kojemu se njegova velika sestra, na svoju sramotu, jo uvijek nije pravo snalazila. To je naslijedio od Ballardovih izjavljivala bi majka. Sve vie i vie nalikuje mom siromanom ocu, laka mu dua. Vidjet e, moj Charley e jednom zaraivati novac i to itave hrpe. Kad se Charlevev talent, meutim, kasnije okrenuo prema apstraktnim visovima iste matematike, rekao je otac, oito s olakanjem: Nisam ba siguran da e mu trigonometrija mnogo koristiti na burzi. Kad mu je bilo est godina, Charley je, dodue, umio pisati djetinjim i krupnim, ali vrlo preciznim rukopisom, premda je uporno odbijao da se bavi itanjem i nije pokazivao nikakva strpljenja da slua bajke i sline besmislice. Prilino je dobro govorio francuski i bekim njemakim jezikom, kakvim je govorila i grandmere, a mnogo kasnije se pokazalo da je u tim ranim godinama stekao osjeaj za plemenite proporcije velikih graevina u ijoj je sjeni odrastao za vrijeme oeve koncertne sezone. 218 Mi smo rodina djeca, ti i ja razjasnio je Joyi. Sigurno zna kako ive rodina djeca? U jesen odlijeu a svako se proljee vraaju. Hoe li se kladiti da rodina djeca razumiju francuski i njemaki? I afriki? Stajao je pred njom vrsto se opirui na svoje miiave male djeake noge s kojih su mu spuzle arape, nos mu je bio malo uprljan aom, ruke je zavukao u depove hlaa, a elo namrtio. Nedostojao mu je jedan prednji zub. Bio je pun izazovnosti kojoj je bilo primijeano samo neto malo tuge. Joy je estoko poeljela da ga poljubi, da ga dotakne i da mu iskae bilo kakvu njenost, ali se, potivajui njegovu djeaku ast, obuzdala i nije to uinila. Znala je samo da ona i Charley imaju neto zajedniko to ih odvaja od druge djece, jer tko bi inae mogao razumjeti to to znai biti rodina djeca? Pripadali su jedno drugome, jer su znali toliko toga to su zadravali za sebe i nikad nisu govorili o tome, sve one stvari koje inae nitko nije mogao znati. Tako, na primjer, oeva raspoloenja ili kako mu je glas postajao dublji ako nije htio pokazati da se ljuti, i kako je njegova violina odzvanjala iz sobe za glazbu odozdo prema njima gore, kad je sunce ve zapalo a on u tami svirao dalje kao slijepac. kripa jedne loe privrene daske na petoj; stepenici stubita, zvuk za kojim si takoer mogao osjetiti enju kad bii bio opet negdje u tuini. I onaj psi kojega su vidjeli i poeljeli vie nego ita drugo ali ga nisu mogli dobiti, jer se mladi pas nikako nije mogao povesti na koncertnu turneju ili u kakav kolski pansiona! Postojale su tisue takvih stvari koje su poznavali samo ona i Charley, a osim njih nije ih poznavalo nijedno dijete: reski glasovi kojima su prodavaice na trnici oko Kue slobode izvikivale svoju robu i kako su smijeno izgledali kupei u evropskim vlakovima, najbolja metoda da se sprijatelje s mrzovoljnim stewardom na brodu i da vatrogasci u Beu sviraju u trublju, dok oni u Marseilleu, naprotiv, jure ulicama zvonei o zvono. I da se plakati s oevim

imenom ne naljepljuju sami na zidove ve da stoji mnogo novaca da ih se ondje nalijepi. Majka je rekla 219 da bi ona sve rado platila, samo kad bi to koristilo, a otac je stajao kraj prozora prekrstivi ruke na leima, gledao preda se i pretvarao se kao da neto zvidue. I da nismo imali sreu s poslugom, jer se dobra posluga ne moe dobiti samo na tri mjeseca, a osim toga, dragi boe, mi nismo mogli dopustiti sebi da je zadrimo dok smo boravili prijeko u Evropi. Nitko osim nje i Charleva nije poznavao znakove majine glavobolje ili znao da joj srce nije u redu, ili kad je najbolje da joj se sklanja s puta. Sve ih je to ue povezivalo nego to su bila povezana druga braa i sestre, i razlikovalo ih je od svih ostalih: bili su rodina djeca. Budui da je Joy bila osam godina starija od brata, ona je mnogo otrije i uz jednu tihu tugu shvaala osobitost njihove egzistencije. Kadto bi alila Charleva i neto ju je tjeralo da ga zatiti, da ga zakloni i brani, ali nije pravo znala od ega. Ali Char-ley je bio daleko od toga da ustreba njezinu zatitu. Bio je mali razbija, svadljivi momi koji je vrsto postavljao svoje snane noge na zemlju i tvrdim malim akama napadao svakoga tko ga ne bi ozbiljno shvatio. I stvarno je etvorogodinji Charles jednom izlemao jednog golemog sedmogodinjeg momia teke kategorije koji je bio tako drzak da se naruga dvanaestogodinjoj Joy. Iz te je borbe, dodue, izaao krvava nosa, ali kao pobjednik. To se smiono djelo dogodilo u djejoj sobi parobroda iz kojega su ljeti godine 1914., tjedan dana poto je izbio rat, napustili Englesku. Vjetar je estoko puhao, plovidba je bila strana, a brod dupkom pun Amerikanaca bolesnih od morske bolesti koji su se naglo vraali kui. To je za neko vrijeme bila posljednja plovidba preko Oceana i Joy je pomislila da je rat koji je prisiljavao ljude da odu kui u Vallejo Street i da ondje ostanu, zapravo dobra stvar. Samo to je otada za majku bivalo sve tee da se neim ponosi. Ubrzo je postalo gotovo sramota da razumije njemaki: bilo bi bolje da to zaboravi, dijete, a osim toga previe govori o Dresdenu i o grandmere u Beu i slinim stvarima. Ne, oni nisu ba nai neprijatelji, jer mi smo neutralan narod, ali oni su Huni i Vandali, pa svakoga dana moe itati u novinama kakve grozote 220 podnjaju u ratu, a mi ne bismo htjeli da nas ljudi krivo shvate, zar ne, dijete moje! Joy se sva oajna bacila izmeu svoga malog brata i jednoga svijeta koji je iz dana u dan postajao sve vie neprijateljski. Trebalo se probiti borbom, Joy u koli, a Charlov u djejem vrtiu. Odande bi dolazio kui pun oteklina i brazgotina, sav plav od bijesa. Govore mi da smrdim po kiselom zelju i zaepljuju noseve. A ja im kaem: ,,A vi smrdi te po trulim ribama", i tako dolazi do tunjave. Charley se borio, natezao se, zapadao u tunjave, dobivao brazgotine kao kakav stari ratnik, ali nije plakao. Joy preuzme na sebe da ode s njime u djeji vrti sestara Riley i da se porazgovori s njima. Obje postarije dame upravo su plivale u finim manirama pa su obeale da e ubudue pripaziti da njihov djeji opor ivi u miru. S druge trane, natuknule su Joy da je Charley vrlo nastrljiv malen djeak, neobino nasrtljiv, i Joy, koja je postala vrlo tankoutna i umjela fino razlikovati ton rijei, shvati to su stare dame mislile iako to nisu izravno izrekle, da je Charleyeva nasrtljivost i njegova ratobornost posve jasno njemaka, i da je on Boche i Hun. Nekoliko tjedana kasnije donio je Charley kui pismo u kojemu su dame Riley uz izraze dubokog aljenja saopavale da ne mogu dulje doputati da mali Ambros pohaa njihov zavod, jer je on stalni izvor nemira meu njihovim inae tako miroljubivim mladim pitomcima. Premda je Charley bio neuveno sretan zbog toga naglog svretka njegove karijere u djejem vrtiu, osjetila je Joy da je sada njezina dunost da mu utedi daljnja odbijanja i da ga zaposli na zabavan nain, Bilo je prijeko potrebno da iz Charleya napravi pravog amerikog djeaka prije nego to poe u kolu, ako nisu htjeli da se njegov ivot pretvori u cio lanac uvredljivih

aluzija i tunjava koje su iz toga proistekle. Bilo joj je jasno da se prvi korak u tom preodgajanju mora sastojati u tome da ga uputi u amerike narodne igre baseball i football. Obino je ovisilo o amerikom ocu hoe li svoga sina na tom temelju odgojiti u pravog amerikog djeaka. Ali, na nesreu, njihov otac nije bio pravi ameriki otac, a osim toga je jo bio i glasoviti violinist ije su ruke, 221 kako majka ne M nikad propustila naglasiti, predstavljale njegov jedini kapital, pa ih je trebalo paljivo tedjeti!. Joy je, dakle, odlazila na igralite i promatrala velike djeake kod treninga sve dok nije povjerovala da je sposobna da Charlevu pokae igre. Ali Ch'arlev odgovori: Ti samo ostani kod svojih krinih vezova. Jer, da ga trenira djevojka, bila bi jo gora sramota nego da mu predbacuju da dere kiselo zelje. Naposljetku je Mr. O'Shaughnessv, majin crvenokosi glasni prijatelj, preuzeo u ruke pate-otski i uobiajeni dio Charleveva odgoja. Za kinih je dana Charlev,, meutim, uivao u tome da promatra Joy kako barata s pastelnim i ak-varelnim bojama. A nakon nekog vremena obuzela je i njega elja za stvaralatvom pa je poeo crtati. Uvijek je crtao kuu na ijim je vratima neki gospodin sa sjajnim cilinderom vodio na uzici psia. S poetka se radilo o posve jednostavnoj i prilino nakrivljenoj kui s dva prozora i jednim vratima, i dimnjakom od opeka, iz kojega se uzvijao dim. Malo-pomalo ta je kua rasla, postajala je kompliciranija, poveavala se, dobivala zamreniju konstrukciju, perspektivu i arhitektonske ideje. Rezultat svega toga je bio da su Charleveve skice, kad mu je bilo esnaest godina, narasle u mapu punu planova, projekata i tako preciznih nacrta da je to upravo zauavalo. Tu su bile skice zgrada i ulica, neke od njih podstaknute mutnom uspomenom na Evropu, a druge ukazujui na budunost punu aerodinamikih linija, funkcionalnosti, stakla i elika: Charlev je posve sigurno znao da e studirati arhitekturu. Ali sve je to dolo tek kasnije, a izmeu toga leale su one oblane godine ispred rata. to vie su Sjedinjene Drave bile prisiljavane da uu u rat, to je majka postajala nervoznija i razdraljivija. Siromana Angelina, uda ta za ovjeka ija su se etiri brata kao oficiri borili na strani Huna. Ona se alostila i stidjela, brinula i patila, i grizla sama sebe tratei se u nemirnim, nepovezanim i neplodnim poslovima kojima je pokuavala da navede girls" na to da zaborave kako je njezin mu inozemac, gotovo neprijateljski inozemac. 222 Ali mrlja na Ambrosovoj asti uvijek je iznova prodirala. Tako je tu, na primjer, bilo oevo ime. U kojoj se zemlji osim Austrije neki mukarac mogao zvati Florijan? Joyinc velike noge bile su izrazito neamerike, a isto je takav bio i knikvS koji je nauila u Dresdenu, i koja se, na alost, razlikovao od pravog anglosaksonskog kniksa. Iz ogrtaa to ga je majka kupila u Berlinu izvaena je njemaka oznaka firme, a Charleyeve male tirolske konate hlae nestadoe u kovegu. Charley sve to nije mogao pravo razumjeti pa je zamolio Joy da mu razjasni, aU ona je sama prilino bez cilja veslala po bezdanim muljevitim vodama meunarodne politike. Iz majke je izbijao gotovo tragian nemir i ispunjavao kuu do posljednjeg kutia. Otac je sjedio za klavirom kao da se pokrio nevidljivim staklenim zvonom pa je, zamiljeno se smijeei,, udarao po nekoliko akorda po tipkama. Brahmsov requiem, oj, sjea li se? ula si ga u Dresdenu___a oni zadaju sebi samo mnogo uzaludnog nemira ree on zabranjenim njemakim jezikom,. Tako to kae biblija, oj: mnogo uzaludnog nemira... Istina je, usred te ratne psihoze koja se irila na sve strane, uli su se i brojni glasovi koji su opominjali na umjerenost, ali u samoj je prirodi umjerenosti da nikada ne postaje tako glasna kao fanatizam. Vi Amerikanci ste neobini! ljudi govorio bi otac. ljudi superlativa, superlativno praktini, superlativni idealiste, a sada doputate da vas zanesu vae superlativtne emocije, a to je opasna stvar: to je kao konj koji se poplai i pobjegne ako ga ne umijemo obuzdati mislima i inteligencijom. Majka bi se uvijek razgnjevila kad bi otac rekao

vi Arderikanci". Moda on to upravo zbog toga i govori, osjeala je Joy pretjerano finom senzitivnou svojih etrnaest godina. U kozmopolitskom San Francisku bilo je obitelji njemakog podrijekla gotovoi isto toliko kao i an-glosaskog, ali upravo te stare njemake obitelji pokuavale su da jedna drugu nadmae u pokazivanju patriotizma i da svoju pravu ameriku narodnost pokau u svakoj prilici. Nakon brojnih kriza i napetosti pronala je majka rjeenje koje se sastojalo 223 u tome da se otac kao i brojni drugi Aderikanci dobrovoljno javi za sanitetsku slubu Crvenog kria u Evropi. Moljakala je i bila nesretna i sve dotle plakala, dok kinesko muenje vodom nije svojim utljivim suzama porazilo oca. Dobro, u redu, u redu viknuo je, otac bi vrlo rijetko govorio glasno ali ja isto tako nisam prikladan za prenoenje ranjenika kao to ni svinja nije sposobna za krpanje araDa, i da sam elio trkarati naokolo preodjeven kao heroj, onda se nisam trebao najprije razii sa itavom svojom oficirskom obitelji, ve sam odmah tre-bao svoju karijeru zapoeti kao prokleta izmetina. Doi, oj, poimo u etnju! Rekavi to, izletio je iz kue, zalupavi vratima, i jurnuo golemim koracima, kao obino, bez eira. Ni Joy nije imala vremena da stavi svoj eir na glavu, pa je hrabro koraala usporedo s ocem sve dok nije zastao na vrhu Hyde Streeta, bacio cigaretu i duboko udahnuo. teta to San Francisko nema zaarane ume u kojoj moe svatko odbaciti svoj teret, zar ne? Ali ovdje je lijepo pa su mi grad i njegova okolina prirasli srcu. Upravo mi je odvratna pomisao da se dam otpremiti u rat. Mrzim svu igru vojnika i gadi mi se sve to nije glazba, na to se moe okladiti o svoju glavu ree. A zato to onda ini, oe? Amerika jo nije u ratu, a ti e nam, ti e nam mnogo nedostajati, Charlevu i meni. On je pogleda svojim polovinim smijekom, a zatim skrene pogled s nje, dolje na zaljfev. Rekao bih iz atavistikih razloga, nijedan mukarac ne mo>-e podnijeti da ga nazivaju kukavicom. To je jedna specijalna muka slabost, ali tome se ovjek ne moe oduprijeti, djetence. No, dobro, ali ti si, ne znam pravo kako da se izrazim, ti si umjetnik, muziar. Mausi veli da je muzika posebna dimenzija za sebe, peta dimenzija u kojoj ivite vi, muziari. Kani li time rei da sam ja malo manje od obinog ovjeka, jer umijem svirati na violini? Da nisam potpuno mukarac? To nije ba veoma laskavo, Co'j. Vidi li, djetence, mene mogu kao i svakog dru224 gog mukarca blagim iznuivanjem navesti na ono to nipoto ne elim uiniti, ali nemojmo vie govoriti o tome. Gledaj kako je sve to lijepo. Ta gledaj samo! Gledaj! esto bi joj govorio otac i onda bi ona mogla vidjeti. Sluaj! rekao bi joj, i ona je nauila da slua. Zaljev je bio u svom najboljem i najvedrijem smaragdnom raspoloenju, a Contra Gosta, ona druga obala tamo daleko prijeko, zelenila se u proljeu, a otok Yerba Buena bio je njeno ucrtan u krajinu; daleko na zapadu prala je obala noge u Tihom oceanu, a posve daleko prijeko i gotovo nestvarno oslanjalo se nebo na grimizna ramena planine Tamalpais. Ribarsko je brodovlje isplovilo, ali itava uma jarbola i brodskih dimnjaka obrubljivala je sidrita Embar-cadea, dok su skele ucrtavale svoje putove na glatkoj vodenoj povrini kao kakvi polagani vodeni kukci. Mali bijeli jedrenjaci kao da su nepomino stajali i promatrali svoju sliku u ogledalu zaljeva. Dvije su bijele kune pod punim jedrima polako i ponosno plovile kroz Zlatna vrata klizei po povrini od rastaljena metala koju je stvaralo sunce na zapadu. Ta gledaj, oj rekao je otac. Sluaj, djetence ... uli su se glasovi San Franciska: neprekidno muklo brujanjie sredita grada, otri krikovi galebova koje je nosio povjetarac kao uzvitlane krpice bijelog i smeeg papira, izvikivanjie

ulinih prodavaa na razliitim jezicima, tropot i egrtanje iane eljeznice i duboki razgovor dvaju velikih parobroda voen parnim zvidaljkama, koji su oprezno manevrirali ulazei u svoja sidrita. S ulica se uo sitni staccato konja zapregnutih u koije, uli su se automobili koji su soptali uspinjui se uza strme breuljke, a njihovo muno pucketanje nadglasali su uporni ali radosni signali" vatrogasnih kola koja su jurila niz Sutter Street i pljeskanje golih tabana malih djeaka koji su trali za vatrogascima koliko god su ih noge nosile. Negdje je neki orgulja svirao svoju individualnu, krezubu improvizaciju ciganskog zbora iz ,Trubadura', negdje je neki talijanski glas pjevao Santa Luciju, negdjfe se neko dijete uz otvo15 uvajte se srna 225 i: reni prozor muilo, nastojei da svira jednu Clemen-ti-sonatu, a u uliici nie dolje netko je glasno i otro zvidao. Da, nauio sam da volim taj grad rekao je otac to golemo dojene prljavog lica, ali rado sam ovdje, a sada moram otii nekamo drugdje i dati svoj mali stupidmi dio opoj stupidnosti rata. No, ovjek vjerojatno spada u jednu vrstu ivotinja koja ne moe odustati od toga da ubija i kojoj je isto tako potrebna borba kao i jelo, spavanje i razmnoavanje. Kadto pitam sam sebe koje e ivotinje preuzeti svijet poto posljednji primjerci homo non sapiensa poubijaju jedni druge. Mravi? Pele? One ivotinjice na dnu mora, strpljivi inenjeri i graditelji koraljnih otoka? Doi, oj ree on, izronivi iz svoga razmiljanja sada emo poi kui i kazati majci kako draesno izgleda u svojoj uniformi sestre Crvenog kria. I uj me, oji, tu emo nau etnju smatrati naim vlastitim, posve privatnim oprotajem. Budi dobra prema Charlevu dok smo mi tamo prijeko, budi dobra prema samoj sebi, djetence, jer ti mi vrlo mnogo znai. Na odlasku u Evropu majka je nakon dugog vremena opet bila ponosna, a Joy je prvi puta nije mogla trpjeti. Stidjela se te nepristojne nesklonosti koja je u njoj ostavljala osjeaj krivnje. inilo se da Charleva cijela ta stvar ba mnogo ne dira. Zaplakao je tek kad ga je Joy odvela u strogi Gray Fox zavod na Poluotoku i oprostila se od njega. Nije plakao kao dijete, ve kao odrastao ovjek: ogoreno, nijemo, posramljeno, okrenuta lica i samo drhtaj) njegovih djeakih ramena odavao je njegovu bol. esto u te pohaati, Charley, zamolit u Misis Elthwaite da me pusti na vikend i, pripazi samo, moi emo se nedjeljom zakopati u Vallejo Street, i ja u kuhati za tebe, zna, ono to voli. Imat emo i boine praznike rekla je. Njegova odrasla bol malog djeaka uinila ju je bespomonom. Rat e ubrzo svriti pa emo onda opet biti svi zajedno. Charley je izgledao kao vojnik u svojoj maloj kolskoj odori sa sjajnim konatim pojasom, s nakrivljenom vojnikom kapom, epoletama na snanim ramenima, gajtanima i jednom medaljom na prsima. Neprekidno je donosio sve veu zbirku trofeja u Val-lej!o Street, a zatim bi, kesei se, stajao pred zastavnicima od mjedi i svjetlucavim peharima koji su izgledali kao da su pozlaeni: Nije li sve to runo? Nije li jednostavno strano runo? Dakako da su sve te stvari bile rune, ali kako je udesno bilo da je sedmogodinji Charley mogao to opaziti i smijati se tome? Sjea li se, Joy, kad smo bili mali? upita je jednog praznika. Mausi ih je oboje pozvala u svoju staraku spilju u Ber-keley i do grla ih napunila kolaima. Sjea li se, Joy, kad sam bio malen, kako sam odluio da vrlo brzo narastem, kako! bih to prije mogao biti tako visok kao ti, da se mogu s tobom oeniti? Da, a onda? upita Joy. U, meuvremenu sam se predomislio, velika sestro ree on i pogleda je u lice, zamiljen i veseo, s izrazom kao na oevu licu.

 teta, Charley, a ja sam tako vrsto raunala s time. Sad u sigurno morati ostati stara usidjelica nasmijei se Joy. Osjeala je kako je brat polako gura od sebe, kako se udaljuje od nje. Poetkom tih godina kad su im roditelji ostali u Evropi, majka u Parizu, a otac s nekom ambulantom negdje u ratu, brat i sestra su se jo ue povezali, upravo tako kao da se smanjio onaj vremenski razmak koji je malog brata dijelio od velike sestre. Ali kasnije, kad je ona postala mlada djevojka, a Charley pravi uenik, razlika u dobi izmeu njih je sve vie rasla, dok na kraju nije postala nepremostiva. Sad je Charlev postao zdrav, normalan djeak, kako je to Joy uvijek eljela, ali to ju je istodobno malo boljelo. Kadto bi sama sebe, svjesna svoje krivnje, uhvatila u elju da on ne bude ba tako potpuno neovisan i samosvjestan, tako snaan i zdrav. Razabrala je egoizam takvih skrivenih elja, i sama sebe prisilila na strogu disciplinu. No ipak: ne bi li bar kojom prilikom mogao dobiti ospice, ili moda zaunrjake, nikakvu pravu bolnu ili opasnu bolest, ali bar toliko da je malo ustreba? Ali Charley je apsolvirao uobiajene djeje bolesti bez mnogo brige pa je ak nije o njima ni obavijestio. Kad joj je bilo 226 15* 227 esnaest godina, sanjarila je o tome da postane bolniarka u kakvoj koloniji gubavaca, (vrlo pohvalno slikovito bavljenje za' osamljeno dijete). Ali kad je rat svrio, i kad su se roditelji vratili, postalo joj je jasno da mora postati slikarica. Eto, ta su stvari kojih se Joy sjea dok nou sjedi u Tokemi na peronu i eka, to su slike koje zapaa u spiralama cigaretnog dima. S izboena krova eljeznike stanice kaplje voda limenim zvukom u oluk, mali uti pas je zaspao, a u staklenoj krleei efa stanice kucka morzeov aparat. Joy posie za paketiem duhana i mehaniki savija novu cigaretu. No, od mene nije postala slikarica, pa ni bilo to drugo, razmilja ona. I nesvjesno prihvaa u sebe crte malog plaviastog crtea to ga cigaretni dim oblikuje ispod oskudne elektrine arulje. I na kamenom tlu lei jedan pokretni uzorak, titrave sjene dvaju nonih leptira koji svojim debelim glavama udaraju o stakleni zaslon svjetiljke. A onda opet stoji s Charleyem na stanici u Oaklandu i eka na dolazak vlaka koji je oca i majku doveo iz rata. A zatim opet zna zato je na dananjem putovanju koje je zapoelo na istoj stanici, kao pod neodoljivom prisilom, morala zavriti s majkom: jer je poevi od trenutka onog dolaska poela borba izmeu nje i majke za Charleya, i nikada nije prestala. Sjea se poratnih godina kad je majka bila okruena propau i porazima, bez hrane za njezinu tatinu koja je sve gutala i kad nije bilo nikog osim Charleya ime bi se mogla ponositi. Majka je voljela Svoga sina, ali se nije nimalo bazirala na to. Da, vjerojatno ak nije ni znala da je njezina ljiubav ljudoderski, razaraki osjeaj. (Majka me voli kao gusjenica svilenog prelca svoj dudiov list", jednom je rekao Charlev.) Joy se sa svoje strane trudila, kruto i bolno da iz svoje sestrinske sklonosti izbaci svaki trag egoizma. U Kavaliru s ruom" bilo je nekoliko redaka koje je otac esto citirao, pa! ih je, tavie, upisao u spomenar njezinih iparakih dana: Lakim rukama uzimati i drati, 228 drati i putati, lakim rukama, tko nije takav, njega kanjava ivot, i bog mu se nee ^milovati. U tim, godinama tekih briga majine su ruke vrsto uhvatile Charleya. Bile su to ruke koje su vrsto prihavale, koje su zaposjedale ovjeka, male, meke, opake ruke, i hvala bogu i svim

anelima, razmilja Joy, da im je izmakao bez tete! Izmakao im je i otiao, daleko od majina kobnog utjecaja. Sam je dobivao besplatna mjesta u kolama i stipendije da studira, sam je zaraivao novac potreban za ivot, a kad nije bilo novaca, prodavao je asopise i usisivae praine, prao prozore, polagao kablove i radio svaki posao koji bi mu se ponudio. Radio je to je htio i postao arhitekt, oenio se po svojoj volji i uzeo djevojku koja mu se svidjela. Charley, mali brate, zar ne vidi da nisam mogla drukije postupiti? Nisam smjela stajati kraj nje i gledati kako razara sve to si ti posve sam izgradio za sebe. AM ne, sjea se Joy? on nije vie moj mali brat, za Cahrleva su majine spletke i njezine makinacije samo ala i uvijek im se samo smijao; i Joy moe uti njegov dobroduni smijeh i vidjeti kako tape majku po ramenu: Sto se danas kuha u tvom vjetijem kotlu, ti majice nevolje? Vodozemevo oko i gubaviin prst, pasja gubica i vranin mozak? Sjetila se jednog retka iz jednog od njegovih pisama s bojita: Ne postoji mi najmanji razlog da se bri-ne za potpisanoga, sestrinsko srce, ono to ja radim posve je neopasno, a pojedine male neugodnosti dobre su za moju figuru, a ono to je nazivao pojedinim malim neugodnostima" sastojalo se u tome da padobranom skae u neprijateljsku zemlju i da u zaleu neprijateljskih snaga za dobru stvar iskoritava svoje poznavanje njemakog i francuskog jezika. Ne, Charley, ovjek kao to si ti ne treba pomoi, i sve ono to sam zamiljala i uinila, bilo je isto ludilo. Joy poe drhtati. Psi joj poloi prednju apu na koljeno i pokua da joj lizne lice. Piljila je u te smijene intenzivne pasje oi, a pas je piljio u nje229 zine. O boe, apnu, pomozi mi ako je majka uvijek imala pravo. Moda je to istina. Moda sam neuraunljiva. Moda sam ve vie godina bila luda, a da to nisam znala. Luaci to nikada za sebe ne znaju, ali majka je znala i' htjela me ouvati, moda me zbog toga nije putala od sebe, moda je itavo vrijeme znala da bi se u meni moglo neto slomiti i natjerati me da inim strane stvari. Sakrila je lice u toplo upavo pasje krzno i pokuala plakati, ali u tome nije bila nimalo uvjebana, pa nisu dole suze da joj donesu olakanja. Dolo je samo suho zguvano jecanje kad je nekoliko puta apnula izgubljeno ime: Fred! Fred! Ne smije to vjerovati, Fred. To nije istina. Ne moe biti istina. Molim te, Fred ... ... led je tanak, Coj esto bd govorio otac i svi mi trimo po posve tankom ledu. ovjek treba da je zaista vrlo snretan kliza da se odri i da ne propadne u podli kaos ivanog sloma.. Ako je otac za vrijeme rata ili kasnije proao slom ivaca, onda mora da je to proteklo neupadljivo i nezapaeno. Samo se godine 1919. vratio vrlo izmijenjen. Kosa mu je posijedila, postala tanka i uvela, a kad bi se njegov artritis loe vladao, otac bi hodao pognut. Nije bio vie tako visok kao prije i izgledao je stariji nego to je bio. esto M stajao uz prozor i bubnjao svojim nateenim zgrenim prstima po staklu, bubnjao ritam iz koncertnih komada koje vie nikad nee svirati. Tako je koncentrirano piljio u svoje prste kao da ih eli hipnotizirati da bi ponovo zadobili svoju prijanju pokretljivost. Neprekidno bi ih iznova pregledavao. Na napetoj crvenoj koi upaljenih kostiju i zglobova leao je mutni sjaj. Gnjeio bi prste, pokretao ih, ribao i navlaio. Boli li te, oe? Ne boli jako, Coj, nije vrijedno spomena. Souvenir de France" nazivao je svoje prste. Moda bi mi moglo malo pomoi to moderno lijeenje pelinjim otrovom . .. Nije postojala nijedna metoda koju on nije iskuao, najprije one uobiajene to su ih lijenici preporuivali u neodreenoj nadi da bi poneko sredstvo moglo pomoi, premda znanost dosad nije nita znala ni o uzrocima te bolesti koja je ovjeka pretvarala 230 u bogalja, ni o njezinu lijeenju. Kasnije su na red doli samozvani lijenici udotvorci, ljudi koji su lijeili molitvom, stara domaa sredstva, biljke i ulja, kunije koe, vrui oblozi i

dijeta bez soli, ovo i ono, i svaki put bi otac tjedan ili dva tjedna vjerovao u tu novu terapiju, samo zato jer je tako oajniki htio vjerovati u nju. Na klaviru, u njegovoj radnoj sobi, stajala je kutija za violinu. Otvorio bi je, vadio iz nje Caricu", podizao instrument do brade i zamahom velikog violiniste drao luk jednu sekundu iznad ica prije nego to bi poeo svirati. Svirati je jo uvijek mogao, ali, nije mogao dosta dobro za koncertnu dvoranu, i posve sigurno, nije mogao svirati dosta dobro za ono to je on traio. U bojem se knjigovodstvu vjerojatno potkralo nekoliko pogreaka rekao bi. Imao sam jednog druga, Billa Branleya, bio je listonoa, a izgubio je obje noge; to je, dakle, razumljivije nego da sam ja, violinist, dobio kljaste ruke? Mora proitati taj lanak u Atlantic Monthlv", Angelina dobacio je jednoga dana u razgovoru a lijeva mu se obrva visoko uzdigla na elu koje je sada bilo pokriveno finim naborima, U Auvergni su pronaeni prethistorijski kosturi koji jasno pokazuju da su ti siromasi takoer bolovali od artritisa. Moemo, dodue pretpostaviti da takvom spiljskom stanovniku nije bilo ba mnogo stalo do toga hoe li moi nastupiti na koncertu ili nee. Majka se neko vrijeme vladala naglaeno vedro. Danju i nou je pokuavala da oca podstakne svojim optimizmom, a njezina revnost nije imala granica. Ta je sezona ionako prola, a do idue jeseni sigurno e sve biti opet u redu. Moe se polako opet privii na rad. Zato ne svira nekoliko jednostavnih komada, to se publici ionako vie svia nego one teke stvari. Tebi treba vie samosvijesti. Razgovarala sam o tome sa mojim prijateljicama: jetrva Ca-roline Brooks je sada predsjednica Euphonie kluba, a Irma Frankel je napokon podrla s time da je odaberu u komitet za sastavljanje programa Thursdav Affernoon Societv. Oni s vremena na vrijeme prireuju ajanku s glazbom, a zatim je ovdje i dobro231 tvorna priredba Junior Leagus; ondje bi na primjer mogao svirati onu stvar od Bacha na Gici, to je lagan komad i vrlo lijep, zar ne... Svirao je onu stvar od Bacha za dame Euphenie kluba, svirao je ovaj puta u javnosti i nikad vie. Ja nisam ni objekt za dobrotvorne svrhe ni prikladni psi za dame rekao je sav uaren od gnjeva a ako se radi o tome da zaraujem novaca, onda u radije svirati na prvom uglu i nakon toga sabirati novac u eir. To bi bilo bar poteno. Zakljuao je Caricu" i pomou svojih prijatelja u novinarskim krugovima objavio San Francisku da je spreman da pouava probrane nadarene uenike. Time je zavrila sjajna koncertna karijera velikog Florijana Ambrosa. Za majku je to bio najtei udarac koji je ikada doivjela. Iz njezina je ivota nestalo sveg sjaja, svreno je bilo s meunarodnom glasovitou, i vie nije bilo niega ime bi mogla zadovoljiti svoju bezmjernu tatinu. Kad sam se udala za tebe, nisam ni u snu mogla pomisliti da u jednog dana biti ena jednog siromanog uitelja glazbe uli su je gdje mrmlja. Jo uvijek je imala Hooperov nakit od safira i kep od indle, ali njezine skupe parike toalete iz vremena prije rata postale su staromodne, a ak i njezina divna kosa postala je u to prosto poratno vrijeme, s njegovim obiljem tankih nogu, slobodne ljubavi i bubi-frizura, neto to nije vie bila nikakva osobitost. Jedino to joj je preostalo da se time hvalie pred prijateljicama bili su Charlvevi sportski trofeji i njegov napredak u matematici i geometriji. Majka je ponovo postala muenicom kao u vremena ujaka Hoopera, ali ona je to hrabro podnosila, pa se inalo--pomalo poela snalaziti. Nekako u ve sve to svladati objavljivala je iako sam ja samo naivna mala enica, ipak sam uvijek znala dobro raditi i operirati s brojkama; dopusti mi samo da ja stvar uzmem u ruke, pa emo ve uspjeti. Kad bi ti, na primjer, tjednom davao samo dvadeset sati, i za sat raunao samo dvadeset? dolara, a k tome jio dodamo etiri tisue dolara kamata od onog novca to ga je moj otac uloio za Joy...

 Ni u snu mi ne pada na pamet da diram u Joyin novac. To radije odmah izbij sebi iz glave viknuo je otac. Ona e prokleto trebati taj novac za studij. to se mene tie, ja u svakog dana davati i deset sati pouke bude li potrebno da nas odri na ivotu, a za pouku u uzeti toliko koliko mogu dobiti. Dvadeset dolara za sat! Kako ti to sebi predstavlja? Ne zaboravi, Angelina, da bogati ljudi obino nemaju nikakva talenta, a talentirani ljudi nemaju novaca. A ja bih htio talentirane! Iz svoga emo budeta precrtati sve suvine stvari i tedjeti koliko moemo, ali Joy e poi na oimjetniku kolu i nauiti da slika. Stari je Merrvl, dodue, sa svojim akademskim predrasudama prava luda, ali solidno poetniko znanje nije, na kraju, jo nikome nakodilo. Uostalom, govore mi da je Merrvl vrlo pristojan uitelju Kasnije mo sa svojih etiri tisue godinje poi u Parizi da zaista neto vidi i da se razvije. Dijete je nadareno, ima oi, a ima i svoje lino shvaanje... Dakle, to je zaista vrhunac! Na umjetniku kolu, mlada djevojka iz dobre obitelji! Zaudarat e po teprentinu, a nokti e joj biti uvijek prljavi i nee htjeti da nosi steznik, a to je upravo u vrijeme kad djevojka treba da naui kako da se uini draesnom i kako da bude ljubezna. Morala bi odlaziti na predstave i u drutva da upozna prave mlade ljude i da nae jednoga ili dva udvaraa... Jedam od Angelininih planova zasnivao se na nadtf da e se njezina dugonoga, neliijepa i ne ba osobito susretljiva pastorka, na udesan nain preko noi pretvoriti u vrlo zamamno bie, puno draesti i ljepote, u uspjenu kraljicu plesa koja e se u prirodnom i poeljnom razvoju dogaaja udati za jednog milijunaa i time obitelj Ambros vratiti natrag na mjesto koje joj pripada. Dolo je do suza i do odlune prepirke, Joy je titilo to majinom teretu mora dodati novo razoaranje, ali nije mogla uiniti drukije i bila je zahvalna ocu to je ustrajao u svojoj elji. Pokazalo se da umjetnika kola nije neki raj, nipoto! Stari profesor Merrvl, jedna od posveenih relikvija San Franciska, navukao je na nju luaku koulju svojih metoda, a na ruke joj stavio okove 232 233 svoga umjetnikog creda koji je vukao korijen iz najgorega dijela devetnaestog stoljea koji se davio u masti i slikao samo anr-slike. Olovka za crtanje ukoila joj se u ruci, kist joj se osuio im bi Merrvl stao iza nje i preko njezinih ramena pogledao njezin rad. Ruka bi mu sunula naprijed, a njegov bi kaiprst s dugakim, starakim noktom pokazao optuujui i neumoljivo na svako i najmanje skretanje od ubitanog i mrtvog realizma. Za nj je velika mazarija u Markartovu stilu pod naslovom The Rusian Bride's Attire", koja je visjela u muzeju, bila najvee majstorsko djelo svih vremena, ali Joyine oi bile su zbog njezina ranog poznanstva s francuskim impresionistima navikle na neto posve drugo. Njezin je slikar bio Van Gogh, ali Van Goghovo je ime onih godina, dvadesetih godina toga stoljea, onih burnih, razmetljivih, pijanih i jarkih godina bilo poznato samo uskom krugu poznavalaca umjetnosti Sjedinjenih Drava. Klase crtanja, klase za akt, mrtva priroda, pejzai, sve se to moralo ravnati prema ukusu profesora Merrvla, a Joy je sve to do boli smetalo. Napokon, za vrijeme tree godine njezina kolovanja, izjavio je stari majstor da je jedan od njezinih akvarela dosta dobar da se pokae na godinjoj kolskoj izlobi. Sam je izabrao temu z:a tu sliku Zapad sunca na Zlatniim vratima", a Joy je mislila u sebi da bi njezino djelo dalo vrlo prikladan plakat za sok od rajica u konzervi. Ali inilo se da je majka donekle ponosna, a ocu je bilo drago da se njegovo miljenje pokazalo kao opravdano. I tako je Joy, malo umorno, malo melankolino i izgubivi mnogo hrabrosti, dan za danom gubila po jedan daljnji komadi sebe. to je zapravo to s tobom, dijete moje, da ne moe biti onakva kakve su druge mlade djevojke? Druge se zabavljaju, a ti uvijek sjedi i gleda neto podbadala je i prigovarala majka.

 Ako elim neto naslikati, moram to najprije pogledati glasio je Joyin logini odgovor. Kadto mi se ini da eli pod svaku cijenu biti originalna. Ta ja sam naposljetku ipak malo drukije odrasla od ostalih odgovori Joy. 234 Slijedee subote je velika nogometna utakmica. Mislim da mladi Brooks ne bi imao nita protiv toga da te povede sa sobom. Mladi Brooks, unuk stare Mrs. Bensinger, koja je jo uvijek vladala nad drutvom San Franciska, bio je nesimpatini mali snob, jo u mladenakom stanju s licem punim bubuljica i rukama vlanim od znoja, uostalom, veoma nasilnim rukama. Ne, na tome ti najljepe zahvaljujem odgovori Joy. Osjeala se izgubljenom u toj eri javne prohibicije i potajnog pijanevanja, usred pokoljenja koje je samo sebe nazivalo plamenom mladou. Ta je mladost, dodue, arko gorjela na temelju dvaju najveih otkria to ih je dvadeseto stoljee do tada stvorilo: opeg proirenja sredstava za spreavanje zaea i upotrebom vozila na pogon eksplozivnim motorima u svrhu spolnog openja, bilo djelominog, bilo kompletnog. Moe li mi ti rei to je to sa mnom? upita ona oca u toku jednog povjerljivog sata. Istina je, zaista sam drukija od ostalih djevojaka, a to me kadto titi. Meu ljudima moje dobi osjeam se kao gruda olova. Svi ti sinovi dobrih obitelji u njihovim davnim frakovima i s njihovom bezdanom glupou jednostavno me uope ne zanimaju, a jo manje me zanimaju momci koji su se malo igrali rata i ne mogu prestati da se hvaliu svojim pustolovinama s francuskim damicama. Cak ni moji drugovi u umjetnikoj koli nisu prema mom ukusu. Moda sam previe osjetljiva, ali ovdje ima malo previe slobodne ljubavi i premalo vode i sapuna i svi oni miriu po malim talijanskim krmicama s mnogo enjaka u jelu. Vjeruj mi, oe, voljela bih biti takva kakve su ostale; nipoto nije ugodno biti drukiji. Ne, to sigurno nije ugodno. Ali to je mislila i runa patkica, djetence. O tome se i radi. Kad bih samo bila sigurnija sama u sebe, ah* oe, postoje rune patkice iz kojih se nikada ne razviju labudovi. Ima li tekoa s radom, oj? Ne znam pravo. Stil kojim slikani nimalo mi se ne svia, a svoj vlastiti stil nisam jo pronala, 235 ili sam ga moda ve izgubila. Ja sam, nekako, za-plaena. Ne usuujem se slikati stvari onako kako ih vidim. To je glupost, oj! Mora se usuditi, pokuaj samo. Radi jednom onako kako te je volja, ali nemoj dopustiti da te stari Merryl pri tom uhvati. I tako se ona usudila da je jedan puta s Mstom i uljenim bojama pusti maha svojoj udi. Meutim, to njezino intimno djelo umalo to je nije prestrailo svojom neobinou. Ovako zaista ne izgleda nita to postoji izmeu neba i zemlje prosudi majka, a Joy maloduno pomisli1 da ona u neku ruku ima pravo. inilo se da je i otac vrlo smeten. Okrenuo je sliku na jednu stranu, a zatim na drugu da ustanovi gdje je gore a gdje dolje. Sto zapravo predstavlja ta slika? upita on sav u neprilici. Joy je pokuala da naslika oeve ruke koje vie nisu mogle svirati violinu, jer te su tragine ruke bile ono to je ona najvie voljela, voljela ih, saa-ljevala, potivala i poznavala do u svaki nevidljivi ivac i u svaku boru. Istina, na rukama jednog violiniste, koji je svirao brzi slijed tonova, nije se vidjelo pet prstiju ve dvadeset, i svaki je od njih bio bolesna ranjena ivotinja u skoku, a tu je bio i cik-cak gudala i medeno-zlaane boje Carice", krivine, vibracije, disonance. Na nateenim zglobovima prstiju sjedili su bijeli odsjevi u mesu koje je bilo upaljeno i pokazivalo tvrdu naranastu boju. Tu je bila i voda olovne boje u utoj ilovai streljakog rova, a vizija jedne granate koja je upravo eksplodirala bila je na tamnu pozadinu nabaena debelim bijelim spiralama. Na slici su bile i oeve oi, zelene, umorne, a istodobno

melankoline i raspoloene. Na alost, nije se moglo porei, itava je slika bila donekle slina paleti koju je slikar nakon dovrenog dnevnog rada zaboravio oistiti. Zapravo bi se trebala zvati Souvenir de France", oe. Ah, dakle, to je? Tako, tako, tako. Bojim se da sam prestar za tu vrst slikarstva pa ga jednostavno ne razumijem. Do Cezannea mogu jo pratiti, ali dalje od njega sam izgubljen. Ne mogu ono to je pravo razlikovati od igrarije, a to je jedino 236 to vrijedi u umjetnosti. Dokle god je u umjetniku neoteeno etiko tkivo ... To je bila jedna od oevih omiljenih rijei: etiko tkivo. Ne zaboravi da se izraavam kao ovjek ije se etiko tkivo ve veoma otralo povjerio joj je jednom smijeei se svojim melankolinim smijekom. To je bilo u toku jednoga od njihovih brojnih, brojnih povjerljivih razgovora, jo posve na poetku njegove bolesti. Kako moe samo neto tako rei! Ti, s tvojim umjetnikim integritetom! Takve stvari neu da sluam. Stari umirovljeni uitelj glazbe lako moe svoj krtinjalk integriteta odrati intaktnim, ali ako se sa svojom violinom mora postaviti na trnicu i glasnije vikati od susjednih violinista da bi privukao sluaoce, ako se stvar odvija kao u kakvom kabinetu rijetkosti: izvolite, uite, dame i gospodo, ovdje vidite bradatu djevicu(!), najvee udo svijeta(!), ovjek bez hrptenjae(!), violinist koga moe sloiti u kutiju. Ah, djetence, one godine prije rata kad je uspjeh bjeao ispred mene a ja isplaena jezika neprekidno trao za njim, a da ipak nisam mogao nikad vie uhvatiti tu prokletu himeru. Jesi li me ikad ula da sviram ,1 palpiti'? Nisi. No, zahvali bogu! Ilil te proklete briljantne komade od Sarasatea! Aha! U Londonu, Queens Hali, 1912.? Sveti Brahmsu, ako to nije bila najprljavija svinjarija koju su dfkad ljudi uli u toj dvorani. Shvaa li o emu govorim, oj? Da sam roen za virtuoza, sa svim onim urlicima i trikovima i bravurom plesaa na uetu u krvi, da, to bi onda bilo neto posve drugo. Ali ja sam jednostavno muziar, a moda sam ak i purist, ali takvim su me stvorili bog, klasina tradicija i moji uitelji, pa nikad nisam smio dopustiti da se uputam u kompromise. Veliki boe, kad se samo sjetim onih godina, iz veeri u veeri mora publici svirati1 vratolomije koje su ti odvratne, a zna kako ih loe svira; i svake noi stoji gore na podiju, a prozirnije te osjeaj da se na tebi nalazi samo spavaica, i to ne potpuno ista spavaica, a dvorane postaju sve prazni je i hladnije, a ugovori sve rjei, i trokovi sve vii. Jesi li itkada takvoj praznoj dvorani pogledala u lice? Ti 237 napol prazni redovi, kao da gleda u kakvu golemu gubicu s krnjim zubima, same upljine medu zubima, a i ono to je preostalo ve je pokvareno i kariozno, kihanje, kaljanje, pomicanje na stolcima, ali zna li to je najgore od svega, dijete moje? Kad se pljesak stiao i prije nego to stigne do onih prokletih vrata tamo vrlo daleko, na drugoj strani podija. Odjednom je u dvorani tako strano tiho kao da si pao u bunar pase ne usuuje pogledati u publiku jer i onako zna da joj se nisi Svidio. U itavoj dvorani nema ni kapljice sipmatifre ili takta, svi ti okreu lea i odlaze prema izlazu, i svemu je kraj. Hladni ti znoj curi niz tijelo, nema pljeska, samo ta grozna tiina i svaka noga teka je metriku centu, a izlaz jo uvijek milje daleko, pa prolaze sati prije nego to stigne do njega. Oh, boe moj! Ali ni to nije bilo najgore. Najgore je dolo tek onda kad sam kasnije morao da pogledam Angelinu u lice. Njezino lice koje je postalo posve sitno od razoaranja, nijeme suze koje hvata jednim smijekom, ali taj smijeak visi tako bezutjeno kao razderana mrea za leanje, ti to poznaje, ah, .Co& bojim se da e me dragi bog pozvati na odgovornost zbog kojekakvih grijeha i propusta, ali ipak postoji neto to mu mogu ogdovoriti u svoju obranu. Istina je, rei u mu, da sam bio ovjek koji nije imao dovoljno snanu volju, ali ipak si me ti, dragi boe, stvorio iz premekane gline koja se specijalno koristi za muziare. I kao tvoj vlastiti projekt i tvoj stvor zasluujem moda malo obzira. Istina je da sam tri puta zatajio Bacha prije nego to

je zakukurikao pijetao i da sam svirao lou glazbu, protiv svoga uvjerenja i svojih sposobnosti. Ali prije nego to me poalje u pakao, dragi boe, molim te da u^ svojoj velikoj milosti uzme u obzir da sam ve prilian niz godina proveo u istilitu i u paklu, pa budi tako ljubezan i odbi te reene godine od onih na koje sam osuen da se peem na kdpuem ulju. Amen. Kroz dim svoje cigarete on se porugljivo smjekao Joyi kao da se samo naalio. I za vrijeme te male stanke, Joy mu uzvrati smijeak. Ako ti je bilo tako teko, zato si onda svirao sav taj kile, oe? 238 Nije lijepo od tebe da me to pita, pogotovu to i onako zna odgovor. Angelina je imala samo jednu jedinu elju, a ta je bila da uspijem. Zato je dakle s razliitim impresarijima skuhala te popularne programe, a Mausi vie nije bila ovdje da me podupre. Razumij me pravo, ja nita ne zamjeravam Angelini, jer ona je sa svoga gledita imala pravo, ona se, naposljetku, povodila samo za osnovnim zakonom svih amerikih ena: ako voli svoga mua, onda ti je sveta dunost da mu laskanjem pomogne da se uspe uz stepenice uspjeha, da ga u tu svrhu grdi, gura, udara i navlai. Ali vidi li, djetence, ena koja svoga mua ne voli za vrijeme njegovih poraza vie nego za vrijeme njegovih trijumfa, ne bi se smjela udati za njega. Ah da, da je Maud ostala na ivotu ... Ostavio je reenicu da nedovrena visi u zraku ni Joy je za vrijeme te male stanke ekala na ono to e dalje rei. esto sam pomiljao na to da ja zapravo ne spadam na koncertni podij, bar ne kao solist. Istina je, i ja sam imao svojih sedam tustih godina, ali to su na neki nain bili uspjesi bez korijena, uspjesi kao neko odrezano cvijee pa su malo prebrzo uvenuli. Bio sam mlad, imao sam tako ljupke crne uvojke debelo premazane pomadom od ljubica, pa smatram da su mi ljudi zbog toga pljeskali. Ali tko zna, da je Maud ostala na ivotu, mnoge bi se stvari drukije razvijale. Komorna glazba, nee se sjeati onog prvog vremena nakon potresa kad sam pokuao da osnujem svoj gudaki kvartet, ne, u ono si vrijeme bila premalena. Maudino zdravlje nije balo dobro pa je nisam smio izloiti nikakvim naporima na putu, a s druge sam strane jo manje htio da bez nje poem na turneju i da je samu ostavim kod kue. Tako sam poeo sa tri dobra muziara stvarati Ambrosov kvartet. Iz toga bi se mogao razviti posve pristojan gudaki kvartet, premda se u ono vrijeme Zapad nalazio jo u stanju naivnosti to se tie glazbe, a osobito komorne glazbe. Sa svog gledita majka je vjerojatno imala pravo to nije nita drala do mog gudakog kvarteta. Taj mi kvartet ne bi donio ni mnogo novaca ni velike line uspjehe, to je bila samo dobra i potena suradnja, samo komorna glazba. 239 Oh, jo se vrlo dobro sjeam tvoga kvarteta, oe. esto bih se u spavaici sakrila na stubitu i sluala. Nisam viie bila tako mala djevojica kad nas je Maud ostavila. Bilo mi je est godina, a za svoju sam dob bila ve vrlo odrasla. Da, uvijek si bila rano sazrela djevojica, pa se sjeam da si ve vrlo rano umjela itati i pisati, a ako ti slova nisu bila dovoljna, izraavala si se kojekakvim divljim i ludini crtarijama. Hoe li ih pogledati? Ta nisi' ih valjda spremio? Dakako da sam ih spremio. Kako ujem, djeje crtarije dolaze sad u modu, a kad jednom postane glasovita slikarica, moi e ih prodati za itavu hrpu novaca. Kako vidi, O'Shaughnessv nije jedini ovjek koji znade pekulirati. Otac je otvorio ladicu u kojoj je uvao Brahm-sova pisma i izvukao pregrt listova papira s crtarijama na kojima je mala Joy svojedobno pastelnim bojama iznijela svoje dojmove i doivljaje. Na njima se vidjela ptica koja umije govoriti, postelja tako velika da je nisi mogao itavu smijestiti na papir, a u njoj su leala dva ovjeka. Bili su tu i brojni pokuaji da portretira AngeHnu sa utom kosom i siunim ustima. Zatim je tu bila jedna ena koja je

svoje lice sakrivala iza velike bijele etvorine, iza jednog rupia. Potpis: moja mama. Slika je imala predstavljati Maud kako plae poto je proitala jedno od onih pisama koja su joj neprekidno gurali ispod vrata, pisama koja su je alostila. I jo jednom mama nagnuta naprijed prema debelim crnim potezima olovkom koji su znaili kiu, dok se u pozadini drvee zeleno poput trave svijalo u Van Goghovim spiralama, a ute munje risale svoj cik-cak na prljavoj povrini slike. Naposljetku je tu bila mama na oblaku okruena vrlo tustim aneliima pa je ljuti to pljuvala crne mrlje na Angelinu koja je stajala pred kuom s mnogo prevelikim kunim brojem: Vallejo Street 78. U tim slikama ima ve mnogo talenta zamiljeno e otac, unato konfuziji koja upravo zauuje. 240 Veina tih crtanja je autobiografska, oe. Umjetnost se uvijek sastoji od indiskrecije i mi se odajemo, htjeli mi ili ne htjeli. A propos, ostavi mi jo malo tvoj Souvenir de France". Iako sliku ne razumijem, ipak mogu vidjeti da nije nikakva pre-vara. I uj me, Coj, ti ima talenta. Ne zaboravi to i nemoj nikom dopustiti da ti oduzme hrabrost. Ti ve zna to mislim: etiko tkivo. Ne daj da ti ga itko razdere . .. Rekavi to otac je opet zakljuao te rane rka-rije zajedno s njezinim jedinim pokuajem da pusti maha svom umjetnikom osjeaju. Kasnije, godine 1928. sve su te stvari propale u poaru koji je progutao kuu u Vallejo Streetu kao kutiju igica. Sluajno je Joy tu no kad se nesrea dogodila provela u San Joseu gdje je lanovima jednog enskog kluba gladnim kulture, premda nisu za nju imali ba mnogo razumijevanja, odrala predavanje 0 znaenju impresionizma za razliku od ekspresionizma". Iste veeri njezini su roditelji prisustvovali prvom koncertu oeva najmilijeg uenika, mladog Paula Homera, mladia koji je mnogo obeavao, ali je ujedno sebi i mnogo umiljao. Otac ga je pouavao besplatno. Srea je bila da nitko nije stradao u vatri, ali zlo je u stvari! bilo to da je poar u praznoj kui otkriven tek kad je ve bilo prekasno da se plamen ugasi. Propalo je tota bezvrijednoga zajedno s onim to se uope nije moglo nadoknaditi. Pepeo Jovinih djetinjih crtarija neodvojivo spojen sa spaljenim Brahmsovim pismima. Stari drveni ledenjak spasili su vatrogasci sjedinivi sve sile, dok je nekoliko po-ugljenih raspalih crnih ulomaka drva bilo jedino to je preostalo od oeve velike Stradivarijeve violine. U tampi s obje strane Atlantskog oceana odjek-nue glasine tualjke. Evropske su novine pisale da je violina kao to je bila Carica" bile vlasnitvo itavog muzikog svijeta i da je itav svijet pogoen njenim gubitkom. Objavljeni su feljtoni puni godina 1 injenica i lanci u kojima je ponovljena fascinantna povijest Carice", taj plemeniti jedinstveni nadljudski glas koji je najvei od svih graditelja violina na tajanstveni i arobni nain ugradio u tijelo toga izgorjelog instrumenta. 16 uvajte se sroa 241 Objavljeni su i neki gorki komentari koji su naglaavali da ta velika violina nije smjela ostati u posjedu Flori jana Ambrosa koji, kraj sveg potovanja prema njegovu muzikalnom znanju, moda nije raspolagao potrebnim sredstvima i ureajima da sauva taj nenadoknadivi instrument od njegove tragine sudbine. Amerike novine nisu, naprotiv, propustile a da ne istaknu financijsku stranu toga aljenja vrijednog dogaaja. U djetinjem uvjerenju da se slava, ljepota, umjetnost i sline imponderabilije najbolje mogu izraziti i ocijeniti ekzaktnim brojkama, dnevnici su najprije naveli originalnoj iznos za koji je Stradivari prodao Caricu": 4.200 lira, zatim cijenu za koju ju je Mr. Ambros kupio od biveg nadvojvode: 17.500 dolara; ponude koje je odbio; jedna se od njih navodno digla na 40.000 dolara (i po tome se moe vidjeti da ulaganje novaca u predmete u koje se jednostavni novari nita ne razumiju, moe

donijeti ak vee profite nego kupovanje dionica ija vrijednost jo uvijek raste, ili pekulacija s petrolejskim izvorima, glasio je komentar uz to). Jedan list nije bez potivanja spomenuo da je Mr. Ambros, kojega se mnogi od naih starijih ljubitelja glazbe sigurno sjeaju jo iz doba njegove slave, osigurao gusle na 50.000 dolara, injenica koja ne samo to pokazuje koliko je on visoko cijenio svoj instrument, ve je istodobno i prikladna da donekle ublai njegovu alost zbog pretrpjelo^ gubitka . .. Otac nije htio ni da uje za sve to brbljanje, ni da ga ita, ali majka je azvukla stari album s kritikama iz njegova dugakog zimskog sna i nalijepila desetke novih novinskih isjeaka ispod poutjelih starih. Prije nego to im je kua izgorjela odrano je u njoj mnogo gorkih razgovora i prepirki zbog novaca, odnosno zbog nestaice novaca, ali sada je u stanu koji im je u jednoj od svojih stambenih zgrada iznajmio Johnnv O'Shaughnessv, uvijek spreman da pomogne, bilo vrlo tiho. inilo se da je majka potpuno slomljena. Nemoni ja i nadmonija nego ikada, iako s nekim neobinim, gotovo trijumfalnim sjajem u svojim bistrim smeim oima, jadikovala je zbog gubitka. Ne jadikujem ja zbog naeg siromatva, ali teko je podnijeti to to smo tako duboko pali jecala je. Bila je uvjerena da ljudi koji moraju 242 ivjeti u unajmljenom stanu spadaju u mnogo niu klasu od onih koji imaju vlastitu kuu. Grandmere je takoer ivjela u unajmljenom stanu, a ti ne moe tvrditi da nije spadala u dobro drutvo tjeila ju je Joy, ali to je samo dovelo do novog izljeva kod muenice. Pogledala je u nebo kao da ga preklinje i oba uha u znak prosvjeda pokrila svojim malim rukama. Ne mogu nita sluati o grandmere, dijete moje, jer su mi ivci i inae napeti da puknu. S pravom mogu rei da sam nosila svoj kri i uinila svoju dunost, ali molim te, nemoj me podsjeati na generalicu, ne upravo sada kad trebam onaj posljednji ostatak snage koji mi je jo preostao. Kad je ustala i prstima, milujui, povukla du finih krivulja grandmerine barokne komode, Joy zatomi smijeak. Nije bilo tako lako zaboraviti grandmere, osobito sada kad je njihovo pokustvo izgorjelo i kad su grandmerino nasljedstvo izvukli iz skladita i poeli se ponovo sluiti starim komadima. Istina, ono nekoliko godina to ih je generalica provela u San Francisku bilo je teko iskuenje za majinu strpljivost. Dolo je do brojnih suznih prizora i do patnje koja se utke podnosila kad je otac, im je to po isteku rata bilo mogue, ustrajao na tome da iz gladnoga Bea dovede majku u San Francisko gdje je trebala da svoje posljednje godine provede u njegovoj blizini i bez teke oskudice. Dva njezina sina, postariji konjiki pukovnici, nisu bilii dorasli tekoama neprekidnih uzmaka pa su umrli za vrijeme rata, iako nisu poginuli. Trei je ranjen prigodom pogreno proraunatog miniranja nekog mosta pa je izgubio jednu ruku i jedno oko. etvrtoga je progutao vrtlog poratnog propadanja pa se kao i brojni drugi oficiri jedva odravao na ivotu pokuavajui da se pretvori u trgovca vinom. Otac je iznimno ostao vrst pa je odbio majine prigovore i prosvjede sve dok se ona neposljetku nije pomirila sa sudbinom i popustila. Ako je oekivala da e u generalici nai poniznu rtvu rata koja e, zahvalna zbog iskazanih dobroinstava, biti spremna da se preseli u kakav staraki dom, onda se majka silno razoarala. Generalica je stigla u svom bolesnikom stolcu oronulom od starosti, a posluivao ju je uro koji je, jo uvijek u uniformi i bijelim ruka16* 243 vicama, sa svojim posve sijedim kosama i svojim vojnikim dranjem, u najmanju ruku izgledao isto tako distingvirano kao jedan od brojnih velikih knezova u progonstvu. Generalici je moralo biti ve prilino preko osamdeset godina, ali je, poevi od svoga sedamdesetog roendana, odluila da vie nee brojati godine. Bila je jednako ivahna, drutvena i razgovorljiva kao i prije, uvijek spremna da se vrlo ivo porazgovori na est ili sedam razliitih jezika, meu koje, na alost, nije spadao engleski. Frizura joj je jo uvijek bila crna poput smole, usta grimizno oliena, a u njima se cerekalo najbjelje i najjeftinije

lano zubalo koje se ikad moglo vidjeti u Sjedinjenim Dravama. Jo uvijek je puila cigare, a njezini eiri, haljine, rukavice, lepeze i podsuknje bile su posve jasno godite 1890. No unato svemu, ona je nesumnjivo bila velika dama. Nije joj padalo ni na kraj pameti da vodi povueni ivot, ve je, naprotiv, sa sobom donijela sve svoje trice i odmah se najveom revnou latila posla da u sitnoj otrcanoj izbi uredi svoj salon. Zapanjila je itav San Francisko jer je skandalozno dijelila svoj stan s onim koatim, utljivim, odanim i dostojanstvenim starim kavalirom za kojega je cio svijet vjerovao da je neko bio njezin ljubavnik ili da je to, na groteskni nain, bio jo uvijek. Ona i njezin salon ubrzo su poeli silno privlaiti brojne ljude pa su se posjetioci gurali u malenoj sobi. Najprije su dolazili iz radoznalosti da neto uju, da se ogledavaju, da brbljaju i zabavljaju se, ali mnogi od njih ostali su joj vjerni, jednostavno jer su zavoljeli staru damu. inilo se da je generalica silno uivala u tome ako je mogla okirati druge dame iz drutva, a osobito one vedre i krijetave lanice jata osa, Angelinine prijateljice, girls". Mladi su se ljudi ivo jatili oko nje, studenti, intelektualci, ona meuklasa koja je sama sebe nazivala boemima i prema tome se vladala, poratna omladina koja je od Hemingwaya nauila da sama sebe naziva izgubljenim pokoljenjem. Za sve njih je generaliina sobica postala uzbudljivim sreditem. Smijali su se zajedno sa staricom i donosili joj male poklone, a ona ih je pouavala u francuskom i njemakom jeziku i u i244 votnom umijeu, a svaka od njezinih ciniki d upravo strano iskrenih reenica, veselo je raznoena po itavu gradu. Djeca su voljela grandmere, ne samo Joy i Charles, ve sva djeca iz susjedstva. Grandmere, draga, originalna enfant terible, puna ivota! Do svoga posljednjeg daha sauvala je ona za sebe pravo veoma starih ljudi: da svakome u lice skree to milsM. Do avola sa svim prenavljanjem! uro je umro prije nje. To bi bilo vrlo alosno, a vjerojatno bi bilo i skopano s mnogo potekoa da generalica nije istoga dana izrazila elju da primi posljednju pomast. Dobroudnog i velikodunog sveenika zabavljala je ispripovjedivi mu nekoliko ne ba posve salonskih anegdota, a zatim se svetoj ceremoniji podvrgla s mjeavinom potovanja i lake poruge, udobno se smjestila na jastuk i mirno se, bez daljnjih potekoa, preselila u nebo. teta to nisi trpjela moju majku umorno je rekao otac ona je uvijek bila na tvojoj strani. Ali ja se potpuno slaem s tobom u tome da je ne spominjemo, ako te to ini nervoznom, pa bih samo dopustio sebi da reknem kako taj stan, sedam soba u jednoj dobroj kui, u pristojnom predjelu, ne predstavlja ba golu bijedu. Uistinu, ne vjerujem da smo tako beznadno deklasirani. Sjeti se da u Beu i najbogatiji ljudi ne ive u vlastitim kuama... To nema s time nikakve veze. San Francisko nije tvoj stari Be. U Beu sam se mogla udati za nadvojvodu, a moda sam to i trebala uiniti. Moda. Kako ujem, Joi vodi sad mali madarski restoran u Treoj aveniji u NewYorku. Ne znam, voli li jesti gula, a to je njegov specialite de la maison". Majka je sve mogla bolje podnijeti od oeve ironije. Utisnula je, dakle, lice u rupi, zajecala prigueno tako da se svakome morala saaliti, a zatim otiila. Otac je gledao za njom smijeei se, ali smijeak mu je imao otre bridove. Duboko je uzdahnuo i automatski protro eludac neposredno ispod olta, ondje je uvijek osjeao kao da mu je zapeo tovar 245 vrueg kamenja. Hoe li uzeti lijek, oe? upita Joy. Ne osjea li se dobro? Hvala ti, djetence, ali osjeam se izvrsno. Samo sam malo pun kao onaj vuk u bajci o sedam kozlia kome su trbuh napunili kamenjem. Ustao je i malo ukoenim koracima preao u stranju sobu gdje je sada najvei dio svoga vremena provodio u generaliinu bidermajerskom naslonjau. Ondje je itao knjige to mu ih je Joy donosila iz gradske knjinice, na policama su leale note to su mu ih uenici i prijatelji poklonili nakon poara, a

kraj njih jedna, ne ba loa, tirolska violina, ondje je stajao i unajmljeni pijanino, a u alkovenu, odvojenom zastorima, imao je postelju. To je Flori jan Ambros sada nazivao svojom sobom za glazbu. Osam mjeseci prije poara operiran mu je ir na elucu. Nakon toga je neko vrijeme dobivao na teini, a onda opet poeo mravi ti. To je bio jedan od razloga koja su sprijeili Joy da poe u Evropu i da ondje studira. Njezini su akvareli postajali sve bljei i bojaljiviji. Jo uvijek je slikala sunane zapade iznad Zlatnih vrata koje su kadto putnici na proputovamju kupovali u trgovinama suvenira za deset dolara. U sjeni oeve bolesti postalo je i njezino slikarstvo posve sporedno, osim kao vrelo prihoda koje je vrlo rijetko kapalo. To su bile godine u kojima se oblikovao Joyin znaaj i umorno predavanje sudbini, a oboje se ukoilo kao u kakvom eljeznom kalupu za lijevanje. Ne mogu odavde, nisam slobodan ovjek, trebaju me kod kue, govorila je sama sebi. Jer to potrebna si kod kue' ne sastoji se samo od tekih dunosti i bolne, potrebne rezignacije, ve to moe postati gotovo potpunim nadomjestkom za nedokuiv, neproivljen, proputen ivot... Majka ju je trebala u kuanstvu, jer majka je bila njena i nije nauila da okree svafei cent i da se snalazi uz pomo jedne jedine nemarne dvorkinje. Trebao ju je i Charley, iako on to sam nije znao, jer sve dok nije otiao u istone drave da studira, morala ga je ona tititi pred razornim strujama koje su kolale u kui. Uostalom, nije bila potrebna samo Joy kao osoba, ve su nuno bile potrebne i one etiri tisue dolara godinje, kad se oevo zdravlje poelo ruiti i kad ga je napor da nikome ne pokae kako stoji) stvar s njime, uinio nervoznim i razdraljivim. Dugo je potrajalo prije nego to se odluio da poe lijeniku, a kad je to napokon uinio, bilo je najprije govora o nervoznoj prerazdraenosti, a godinu dana kasnije rekli su da bi se moglo raditi o iru na elucu, pa je propisana mlijena dijeta, za-tirn je propisano lijeenje rendgenskim zrakama, onda je slijedila prva operacija, a na kraju i druga. Ali u posljednje je vrijeme spretni mladi dr Bryant, sin staroga doktora Bryanta, i nasljednik njegove prakse, napustio svoj profesionalni optimizam. Mi-ster Ambros nam vie ne pomae da ga izlijeimo rekao je. Otkako je izgubio svoju Stradivari, on se vie ne bori protiv bolesti. Ne moemo vie mnogo uiniti za njega osim da mu pomognemo da podnese svoje stanje ... Jedva je deset minuta prolo otkako su George Watts i major Ryerson izali iz malog kolodvora, ali Joy je za to kratko vrijeme proivjela brojne godine, onako kao to se ovjek kadto kree kroz vjenosti snova u kojima se cio ivot odvija u jednoj sekundi koja lei izmeu otre zvonjave budilice il samog buenja. ef stanice izaao je iz svoje kuice i stao kraj tranica. 2uti psi ga je pozdravio uljudno maui repom, u znak da ga prepoznaje, ali se nije nij maknuo od Joy. Odmah e proi vlak broj 178, teretni vlak u Ogden, Utah; ima malo zakanjenje. Trebalo je ovdje biti u 1,45. Zar dama zaista ne eli kavu? Mogao bih probuditi svoju enu i ona bi to sigurno rado uinila za damu. Ne, najljepa vam hvala, zaista je ne trebam. Teretni je vlak doao ni iz ega, najprije sopta-inje, tropot, odraz svjetla na tranicama, bijela para u crnoj noi, plave radne hlae, crveno lice, ruka koja mae s lokomotive, a zatim vagoni: sivi, uti, crveni, plitki i otvoreni, visoki i zatvoreni vagoni, vagoni s okruglim kotlovima, geometrijski uzorak, 246 2,47 I apstraktni oblici, tropotanje, siktanje, u beskraj, jo vie vagona, jo vie, zavrno svjetlo, tutnjava, vlak zakree u krivinu kao kakav plesa, kao kliza na ledu. Nestao je. Crnilo, no, zvijezde, util pas, bijela kreda na crnoj ploi, Tokema. To ne bi mogla naslikati, Joy. Ili moda bi ipak mogla?

Joy zatrese glavom i ostavi za sobom impresije koje su nestajale. Ve se vratila u stranju sobu gdje je otac svakoga dana malo vie umirao. Moramo mu pomoi da to to bolje podnese. Dajte mu malu injekciju kad god to ustreba, da mu olakate odredio je dr Brvant. Joyi je bio odvratan taj zaslaen bolniki izraz malu injekciju". Podsjeao je na ljupke mlade bolniarke koje koketiraju s neiskusnim mladim lijenicima. Kako je, oe, osjea li se dobro? pitala ga je svakih pola sata i sama ula da se sva prelijeva od lane vedrine. Tano kao kakva bolniarka. Dobro mi je, oj, zaista, izvrsno se osjeam. Sjedio je u naslonjau, pokrivi putnim pokrivaem svoja iljata koljena i nasmijeio joj se sa svoje knjige. Silno sam uivao u Mozartovim pismima, zaista su velianstvena, iskonska su, fina, njena, ordinarna, mudra i djetinjasta, sve odjednom. Kakav je to ovjek bio, pravi revolucionar, hrabar kao lav i pri tom strpljiv i nevin kao janje! Zna li to, oj? Idueg ljeta otii emo nas dvoje u Salzburg i do grla se napiti Mozarta. Samo nas dvoje. Nas dvoje sami. to kae na to, djetence? Oduljat emo se i majku ostaviti ovdje. To je divna zamisao, oe. Drim da je vrijeme da oboje udahnemo malo evropskog zraka. to je otac postajao slabiji, to tanja je bivala zatitna stijenka iza koje je sakrivao svoju enju za domovinom o kojoj nije nikada govorio. Naslonio bi glavu na naslonja i sklopio oi. Stolna svjetiljka isklesala je svojim svjetlom njegovo lice u nasmijeenu masku punu tvrdih osvijetljenih ploha i dubokih sjena. Nije napustio ono to je jednom nazvao dranje" i nije sam sebi dopustio da legne u postelju, ve je sve dane i mnoge none sate provodio u naslonjau. ak je i dalje davao jo nekoliko sati pouke u glazbi. Kako je poznato, samo generali, kao na primjer moj otac, umiru u postelji rekao je majci u jednom titraju svoje stare ironije. Pristojan vio-lonist svira svoj posljednji komad stojei. Dva ili tri privrena uenika ustrajala su uz njega do kraja, vjerojatno jer su znala da ni od jednog drugog uitelja ne mogu nauiti tako isti stil i tako beskompromisnu strogost interpretacije. Joyina je zadaa bila da injekcije koje su ublaavale boli raspodijeli tako da izmeu stiavanja prve tuposti i novog buenja boli ostane dovoljno vremena za jedan od tih kratkih sati muzike pouke. Ali intervali izmeu prolaznog olakanja i nove muke postajali su sve krai i potreba da otac zadri svoj nasmijeeni heroizam" prerasla je ljudske mogunosti. Zelenilo rekao je otac, a oi su mu jo uvijek bile sklopljene, dok su mu zgreni prsti mlohavo poivali izmeu stranica Mozartovih pisama. Ovdje na Zapadu potpuno zaboravljaju to to znai: zeleno, livada. Ne povrina zasijana travom, ni panjak, ne prerija, ni suhe ravnice, ndi smee movare, pa ni travnjaci na igralitu golfa. Jednostavno livada sa sonom travom koja dopire do koljena. Htio bih jo jednom vakati vlat trave, oj, to bi imalo okus po zemlji i po kii, ali u travi je uvijek i siuna kapljica meda. Crvena djetelina, a pele zuje, zlatica u proljee i mrazovac u jeseni, i jastui majine duice na rubu polja kroz itavo ljeto, a vie na planinama raste branka i gorac i, ah, oj, poimo kui, a ti e je slikati, zar ne, zelenu, zelenu rodnu livadu... Otvorio je oi i zaueno se nasmijeio. Uope nisam znao da mi je nedostajala. Kad sam prvi put doao ovamo, zaljubio sam se u Ameriku. To je bila ljubav za cio ivot. Ali moda Amgelina ipak ima pravo da iz mene, unato svemu, nije postao pravi Amerikanac. Narednog ljeta poi emo zajedno u Salzburg, djetence, to mi mora obeati. Okay, ser, obeajem slae Joy oajniki nastojei da joj glas bude vedar. Ja u za nas ve skupiti malo novaca. Mogu uz plaanje u gotovu 248 249 kljukati klubske dame kulturom". Poekaj samo, pit emo u Salzburgu kavu s tuenim slatkim vrhnjem, sve dok se ne raspuknemo.

 Nita ne treba skupljati. Kad u luku stignu majini trgovaki brodovi natovareni vreama zlata i kad osiguravajue drutvo isplati pedeset tisua, plivat emo u novcu i tebe e kao bogatu batinicu" slikati za novine ree on. Bila je to grevita ala i Joy je mogla vidjeti da su se boli vratile. Ne misli M da je vrijeme da ti dam malu injekciju? Hvala, to mogu posve dobro podnijeti. Otii sada, djetence, ja sam u dobrom drutvu s Mozarto-vim pismima. Ako me kasnije ustreba, samo me zovni, ja sam u kuhinji. Idi samo, idi samo. Nisam razmaena beba pa ne volim da mi odvratnu dudu guraju u usta im ponem cmizdriti ili da mi u stranjicu zabadaju injekcionu iglu im namrtim elo. Posve mi je dobro, to i sama vidi. Majine vree sa zlatom nisu stigle prema redu vonje i onaj udesni trijumfalni sjaj u njenim oima je dzblijedio. Sve glasnije se poela tuiti kad se iita-va povorka nesimpatine male gospode s aktovkama stala gurati u njezin privatni ivot. Inspektori osiguravajueg zavoda, agenti, posrednici, odvjetnici; odravale su ise istrage i konferencije, davane razliite izjave, zapisivane na papir, potvrivane prisegom, usporeivane i sumnjiene. Dolo je do kritikog trenutka kad osiguravajue drutvo ne samo to je odbilo da isplati oekivanih pedeset tisua dolara, ve je, tavie, uljudno ali prijetei nagovijestilo da je do poara dolo usred nemara koji upravo granii sa zloinom i paleom, i da bi obitelj mogla za to biti pozvana na odgovornost pred sudom. etiri tisue Jovinih dolara bile su mrav prihod, pogotovu sad, kad je otac bio teko bolestan, i Joy se poela baviti koloriranjem boinih estitki da bi dola do sporednih prihoda. Na to se majka takoer osjetila ponukanom da i ona pokae osobitu mjeru hrabrosti. Nisam, dodue, odgojena za to da sama zaraujem za 250 odravanje ivota izjavila je ona, ali sigurna sam da mora biti vrlo unosno izraivati one draesne enske torbice goblenskim vezom, koje su danas tako u modi. Girls su potpuno lude za njima. Na alost ju je nakon deset minuta toga sitnog runog rada uhvatila takva nepodnoljiva glavobolja da je morala tri dana u zamraenoj sobi ostati u postelji. Svi ste vi tako egoistini uli su je gdje jadikuje pa putate mene da se brinem za sve. Druge ene imaju mueve koji se brinu za poslovne stvari, ali Florijan to nije nikada radio! Ako se osjea dosta dobro da tom Paulu Homeru daje besplatne satove, vjerujem da mu je takoer dosta dobro da bi se porazgovorio s tim stranim ljudima iz osiguranja. A to je zapravo s Charleyem? On zna da mu je otac bolestan i da ja praktiki nisam dovoljno upuena u takve odvratno zamrene financijske stvari. Zato ne doe kui i ne pomogne nam? Jer sam mu pisala da svakako ima ostati ondje gdje je, mirno odvrati Joy. Ona se oduvijek kao kakav zid postavljala izmeu svoga brata i one nesigurnosti i onog nemira u kojem se odvijao ivot obitelji. Samo tako je uspjela provesti da se Charley razvijao u ispravnog, zdravog, snanog i bistrog momka koji je tano znao to hoe. Htio je da postane arhitekt, da srui sve panjolske, maurske, gotike, venecijanske, kotske ( ostale lane i odvratne graevine grozote s kojima su graevinari-pekulanti unakazili amerike ulice. Htio je demolirati sve te francusko-normanske dvorce, vicarske kuice, renesansne palae, egipatsko-Mneske kinematografe i potanske zgrade u grkim hramovima. Umjesto toga htio je graditi kue, jednostavne, potene, pristojne stambene zgrade, stanovalita za ljude, kako je to nazivao Ibsen. Ali godine 1928. nije u Sjedinjenim Dravama bilo jo mnogo arhitekata od kojih bi mladi ovjek mogao nauiti da gradi takve kue. Zbog toga je Charley, kad je sa sedamnaest godina zavrio srednju kolu, poao na hodoae u Boston da ondje sjedi uz noge jedinog majstora kojega je on smatrao velikim arhitektom. Joy se iskreno radovala da se Charley nalazi u sigurnoj udaljenosti od njihove ku251

ne nevolje, od poara kue i od svih onih kasnijih uzbuenja i konfuzija, da se nalazi; izvan dometa majinih borbenih tualjki i njezinih blagih ratnikih poklika koji su izazivali! saaljenje, a u prvom redu joj je bilo drago da Charlev ne mora gledati oevo polagano umiranje koje je paralo srce. A zato zapravo ti nita ne uini za nas? predbaci majka Joyi uz asistenciju grkog zbora girlsa koje su u pozadini sauesniM mrmljale. - Zato zapravo ti ne ode onamo i ne porazgovori se s Georgom Wattsom, ako je ve on, na sreu, ovjek koji zastupa osiguravajue drutvo? Tebe e sasluati, jer prema tebi je uvijek osjeao malu slabost. Mora mu razjasniti da ga mi na kraju ne molimo milostinju! Uope ne razumijem kako moe biti tako drzak da porie opravdanost naih zahtjeva. Misli li on da smo tu golemu premiju osiguranja redovito plaali iz godine za godinu samo da bismo njegovu osiguravajuem drutvu iskazali uslugu? To je na novac i sad se taj prevejani advokat usuuje, samo zato jer je uspio da se progura u jedno veliko poduzee ... Joy je telefonirala Georgu Wattsu i on ju je pozvao na objed u elegantni hotel St. Francis, tapao je po rukama i pripovijedao joj je da je bila slatko djetence i da se razvila u divnu mladu damu. Inae taj razgovor nije donio nikakvih daljnjih rezultata. Tako je majka odluila da sama ode u lavlju jamu, ali se sa svog posjeta Mr. Wattsu vratila tako uzbuena i s vadi java da je punom parom odjedrila u oevu sobu. Ti jednostavno ne moe sebi predstaviti kako se taj George Watts napuhnuo i kako se prepotentno vlada! Kao da ga nisam poznavala jo dok je bio balavi kurir u Tiburonu! Misli li on moda da smije sebi dopustiti da prema meni bude drzak, jer raspolae s neto utjecaja u toj stvari! i jer ja nemam nikoga, ba nikoga tko bi se zauzeo za mene. Trebala sam ga ispljuskati, da, to sam trebala uioiti, toga nitkova s njegovim prljavim manirama jednog neenje. Posve dobro mogu predoiti sebi na kakvu je vrstu ena navikao. Ali vidjet e on ve to e se dogoditi kad o tom budem pripovijedala Johnnvju 252 O'Shaughnessvju. On e mu ve pokazati tko ima pravi utjecaj u tom gradu! Tako je, draga moja, O'Shaughnessv, kako da ti to ve prije nije palo na pamet? Porazgovaraj se samo s njime ree otac malo preblago. Johnny O'Shaughnessv je imao najbolje izglede da na iduim izborima ugrabi mjesto u kalif orni jskom senatu, i bio jedan od ljudi kod kojih je majka alila to se nije udala za njih. Premda se pribliavala kraju etrdesetih godina, majka je jo uvijek bila privlana ena pa joj nije padalo na um da posumnja u to kako svakog mukarca moe omotati oko malog prsta. Kadto zaista mislim da je tebi potpuno svejedno to ja radim, Flori potuila se ona. Nipoto, siromani moj aneliu, nipoto odgovorio jojje otac, a teko se moglo razabrati je li to bilo miljeno njeno ili podrugljivo. Uzeo je njezine ruke meu svoje istroene i omravjele, ali ipak nateene prste i sagnuo glavu da ih poljubi, ali ona mu ih je izvukla. Joy je tano znala da je sad na redu uvijek ista u beskraj ponavljana litanija: Da si samo prodao violinu Mrs. Arlington, sve bi Mio dobro, etrdeset pet tisua dolara, i mi bismo danas imali u banci etrdeset pet tisua dolara. to ja to govorim? Sa etrdeset pet tisua dolara zaradili bismo na burzi cio imetak kao i svi ostali ljudi. Upravo je fantastino kako raste vrijednost dionica. Mogli smo biti silno bogati. Ali ne, ti nisi htio da bude razborit, morao si svakako zadrati tu violinu na kojoj uope vie nisi svirao. Veliki boe, kad samo pomislim na to kako sam te zaklinjala da je proda, kadto zaista vjerujem u to da nisi bilo potpuno pri svijesti, Flori; ta reci i sam, bila je prava ludost odbiti tako velikodunu ponudu. etrdeset pet tisua dolara! Ali ne, tebe je opet jednom opsjednuo sam avo! Mogue. Ali to je bila ljupka opsjednutost, anele moj. Prokletstvo, to bi morala sad i ti razumjeti, ili bi bar morala naslutiti, Angelina, to je ta violina za mene znaila. Moja violina za mene je ona predstavljala sve to sam ikad bdo i to sam ikad htio postati, ta violina je

bila jedino to je jo od mene preostalo. Ta violina to sam bio ja sam, ja, Florijan Ambros. Isto tako ne bih mogao prodati vio253 Unu kao to svoju ker ne bih mogao prodati u javnu kuu ili svoju duu avlu. teta, ali vjerujem da nikad nisam pravo pristajao u tu zemlju gdje ak ni bog na nebu ne vrijedi toliko kao veliki nacionalni feti: salesman, prevejani prodava, nasilni trgovaki putnik! Moja violina, ah, emu da o tome govorimo! Hoe li mi, molim te, sada uiniti uslugu i ostaviti me neko vrijeme samoga? Meni je, ja se, ne osjeam ba dobro. Nakon nekoliko mjeseci natezanja s osiguravajuim drutvom dola je Joy jedne veeri u oevu sobu i nije ga nala u naslonjau ve u postelji, a oi su mu bile posve mutne iza koprene od morfija. Oe, dobre vijesti. Majka je upravo telefonirala da se jo nalazi u gradu i da se ne brinemo za nju jer e poi da pojede jo neku malenkost s O'Shaughnessvjem, a to e moda i malo dulje potrajati. Ali zamisli samo, oe, sve je potpisano. Osiguravajue drutvo je popustilo i sklopljena je vrlo povoljna nagodba. Oni su konano pristali da plate trideset pet tisua dolara. Otac nije odgovorio i Joy nije pravo znala je li je uo i razumio, bilo je kao da od nje odlazi nekamo u daljinu gdje ga ona vie ne moe dosei. estitam ree napokon. Angelina uvijek dobiva sve to eli dobiti. Neopozivo. Ona je arobna ena, neodoljiva i puna arma. To ne mogu porei ni mister Watts, ni mister O'Shaughnessv, i ona nam svima eli tako dobro! Zamisli samo: trideset pet tisua golara. To je itava hrpa novaca za malo pou-gljenog drveta koje ie umjelo pjevati dok je iv-ljelo ... Joy je stajala na vratima, jo malo bez daha zbog te velike novosti, a otac se uspravi u postelji, ali ubrzo opet klone. Doi, ovamo, Joy, doi k meni, moram ti povjeriti jednu tajnu apne on. Doi posve blizu. On joj domahnu svojim bijednim kvrgavim kaiprstom, a neki neobini izraz rascijepa mu lice koje je bilo toliko izmravjelo da je svaki smijeak izgle^ dao poput grimase. Doi, neto ti moram povjeriti apne joj on. Joy je to zaplailo. Nisam li mu zabunom dala previe morfija? pomiisla, ili da nije mo254 da potajice spremio malo morfija i sam sebi dao injekciju? uj me, oj apnu on, nemoj nikada o tome govoriti: ona je to sama uinila. Spalila je moju violinu. Spalila je itavu tu prokletu kuu samo da se domogne moje violine a da doe do novaca. Ona je to uinila, Angelina, svojim malim bijelim ruicama. Ali to je ludo! Mora da si lud, oe ree Joy (da, takve stvari govore ljudi ako su uzbueni, ne razmiljajui nita: mora da si lud i tek tri godine kasnije stigla je do nje potresna jeka: luda.). Otac je stvarno izgledao poput ovjeka koji je enuo umom, njegov smijeak, njegovo aptanje bili su kao u luaka, nain na koji je kimao glavom i svojim zgrenim kaiprstom pokucao po njezinu elu. Bila je to pretjerana, jezovita gesta jednog loeg glumca koji glumu luaka. Zadri to ovdje unutra, ojv i nemoj da o tome ikad izusti ijednu rije, jer ono to je uinila, to je bio zloiln. Spalila je kuu, spalila, Caricu", a s njome zajedno spalila je moju duu, ako mi dopusti da se tako staromodno izrazim... Ali oe, kako dolazi na takvu misao? Kako bi ona mogla, i zato bi... Zato? Posve jednostavno: jer me voli. Eto, to je njezin nain ljubavi; o boe, oj, nadam se da nikad nee shvatiti koliko me Angelina voli'. Bol zatitra u mrkom smijeku na njegovu licu. Hoe li me sad, molim te, ostaviti malko na samu? Malo sam umoran. Mogu li se kasnije vratiti da ti dam malu injekciju?

 Hvala, ne. Nije potrebno, meni je posve dobro. Posve dobro, samo sam umoran. Laku no, mala moja oj. Laku no, djetence. Budi dobra. Ali sada idi. Laku no, oe. Obeaje li da e me pozvati im me ustreba? Jo dugo neu poi u postelju. Jo u Charlevu napisati pismo. Reci mu da mu elim sve dobro rekao je otac i malo se nasmijao. Zvui malo otrcano, zar ne? Ali iza toga se skriva cijelo mnotvo, samo ako pravo slua. Sve dobro od mene. Sve. A sad laku 255 no. I, oj ree kad je ona bila ve kod vrata: poi u Salzburg i naslikaj mi livadu koja je zaista zelena. Nadarena sd, nemoj to zaboraviti. Nemoj dopustiti da te ona potlai, ali nemoj dopustiti ni da te na bilo to natjera. Kasnije uveer otvorila je njegova vrata da vidi kako mu je, ali on je ugasio svjetlo i inilo se da spava. ula ga je gdje die, duboko i polako. Deset sati, pacijent miruje. Boli nema zabiljei u bolesniki dnevnik kojega je vodila za doktora Brvanta. Kad je rano ujutro ula u oevu sobu, bio je mrtav. Oi su mu bile zatvorene; mora da je umro u snu. Cak ni usta mu nisu omlohavila, kao da je do posljednjeg trenutka zadrao vrsto dranje. Na nonom ormariu stajala je prazna boica u kojoj su se nekad nalazili praci za spavanje, to mu ih je prepisao lijenik prije nego to je preao na morfij. Dva praka prije spavanja, dr Brvant, stajalo je na etiketu. Kraj boice se nalazila mala savijena cedulja za Joy. Iznimno radim neto razborito. Odlazim dok je sve jo podnoljivo i prije nego to doe do onih najgorih muka. Htio bih da tebi i sebi utedim nekoliko nekorisnih i nezgodnih tjedana. Siguran sam da e me razumjeti. Osjeam se vrlo dobro, samo to sam malo umoran. Raspoloenje: Brahms, prva simfonija, drugi stavak. Pomozi Angelini, ona te treba i ja ti je povjeravam. I hvala ti lijepa na svemu, drago moje djetence, drue moj. Ostaj mi zdravo. Nebo je za mene puno violina. Ona uze ceduljuci i sakrije je u podvezici, na malo frivolnom mjestu ali na jedinom koje je bilo sigurno pred majkom. Zatim probudi majku koja je taj udarac primila onom iznenadnom mirnoom i duevnom snagom za koju je bila sposobna kad se to od nje najmanje oekivalo. Joy je ostavi samu s ocem u stranjoj sobi, nazove doktora Brvanta i poalje brzojav Charlevu, a drugi brzojav Mausi u Berkelev. Dvadeset minuta kasnije, kad je majka izala iz stranje sobe, boica je nestala s nonog ormaria i na njemu je leala samo oeva otvorena doza za cigarete. U njoj su bile jo dvije cigarete. Ubrzo zatim stie dr Brvant, pro256 mrmlja nekoliko prikladnih rijei sauea i poe se revno posveivati formalnostima koje su podjednako bile povezane s roenjem kao i sa smru. Ni obitelj ni kuni lijenik nisu ni spomenuli da bi po srijedi moglo biti samoubojstvo. Time je dospio drugi iznos osiguranja kojega ovaj put nije nitko osporio: petnaest tisua dolara u gotovu za oevo ivotno osiguranje. Majka se nije slomila sve dok sprovod nije bio obavljen. Na njemu je sudjelovalo itavo visoko drutvo San Franciska, a otac bi sigurno uivao u njemu. A est tjedana kasnije, usred sveg njezinog jada i sve alosti, Joy se zaljubila u Freda Hollenbecka. Kadto bd Fred Hollenbeck bio jo posve blizu i ona ga je zatvorenih oiju mogla vidjeti pred sobom upravo onako kako je izgledao za vrijeme njihova tri zajedno provedena tjedna u Pismo Beachu i na svom portreu kojega je u ono vrijeme pokuala naslikati: tamnomodre oi svjesne svoga cilja, gotovo bijele obrve i trepavice, kontrast izmeu njegova tijela opaljena od sunca i njegova ruiastog lica s kojega je svakog dana sunce ljutilo nove slojeve koe.

Gotovo da je imao neto od onih mutnozlaanih kalifornijskih konja vrste palomino visokih nogu, jednu jarku boju koju ona nije umjela pravo staviti na platno. Kadto kao da je jo uvijek bio kraj nje, posve jasno, i ona ga je u tanine poznavala sve do posljednjeg sitnog nabora njegova tijela i njegova bia. Onda bi opet dolo vrijeme kad je poeljela da razmota onu skiciranu sliku koja nikad nije bila dovrena i da je pomno promotri, ali slika je prikazivala ovjeka kojega je ona samo letimino poznavala. Uostalom, moda je stvarno bilo tako da ljudi poznaju jedni druge uvijek samo letimino. ak i svoje vlastito ja poznaje samo povrno, nikad ne zna unaprijed za koje si djelo sposoban, sve dok to djelo na izvede. ovjek moe stii do take kad vie ne zna potpuno sigurno je li pri zdravoj pameti ili je bjesomuan, opasan, opsjednut ludilom, onako kao to je to, ini se, pretpostavila majka... Jo uvijek se dogaalo da bi Fred prolazio kroz njezine sne i kad bi se probudila, glas mu je jo uvijek bio u njezinu uhu, pa bi joj nekoliko sati ostao jo 17 uvajte se srna 257 topli odsjev toga sna i olovni bi teret posljednjih petnaest godina koje su odonda prole postajao laki, a zatim bi opet jo tee leao na njoj. Fred je takoer bio jedan od ljudi u nizu onih koje je voljela i koji se, jednako kao i ostali, naposljetku povukao i iezao. Bilo je to manje definitivno odvajanje nego to su bila ona koja su ju odijelila od ljudi koji su umrli, i zbog toga je za sobom ostavilo neodreenu trajnu bol kao nakon nepotpune operacije koja nije sasvim uspjela. U toku pet godina slao joj je redovito estitku za Boi, a prole godine donio je neki asopis njegovu sliku: Frederic Hollen-beck, nova linost u Washingtonu." elavi mukarac, no njegova je blijeda kosa uvijek bila malo rijetka; smravio je, emu su moda uzrok bili brojni sati jutarnjeg gimnasticiranja. Najvie su mu se, meutim, izmijenila usta. Sad je imao stegnuta astohlepna usta s usnicama koje su postale gotovo nevidljive, karakteristina za Amerikanca koji je uspio u ivotu. Uz Freda se smijeila elegantno odjevena Mrs. Hol-lenbeck, oliena punim ratnim bojama, sa cvijetom u zapuku i ovratnikom od samurovine. ... jedan od razloga za topao prijem na koji je novi otroumni, izvanredno pametni i dobro obavijeteni predsjednikov privredni savjetnik naao u zakopanom i suzdrljivom Washingtonu, lei u lju-beznosti i gracioznosti pomou kojih njegova supruga umije stjecati prijatelje i utjecaj. Mona, kako je nazivaju u njezina uem krugu, bila je u svom prvom braku udata za Roberta Boyda, popularnog sportaa i nasljednika poznate tvornice pneumatika, koji je godine 1936. poginuo u katastrofi aviona kojim je sam pilotirao... Cijelo jato djece okruivalo je nasmijeeni brani par. Dvije poluodrasle djevojice, vjerojatno rezultat unosnog prvog braka Mrs. Frederic Hollenbeck i tri malena palominodrijebeta, oito potomci blagoslovljene veze Hollenbeck-Boyd. estitam, Fred! Upravo to si uvijek elio! Veliku karijeru, utjecajan poloaj, sretan obiteljski ivot i povrh toga mnotvo novaca, razmiljala je Joy mirno i hladno. No unato tome Fred je kasnije kroz mnoge noi neizbjezivo prolazio njezinim snima, mlad i astoljubiv, i tako jako zaljubljen u nju. 258 Bilo je to jednoga dana poetkom studenoga godine 1928. Bablje je ljeto u San Francisku odjednom zavrilo. Joy je na uglu Greenwich Streeta i Van Ness avenije ekala na tramvaj. Neki visoki mladi ovjek koji je pola minute nakon nje stigao na isti ugao nosio je u rukama golemi nespretni omot, a ispod druge je ruke stegao aktovku tako natrpanu tekim knjigama da se nije mogla zatvoriti. Ogledao se kao da neto trai, asak oklijevao, a zatim oba tereta poloio na plonik, skinuo eir i vrlo uljudno upitao Joy je li to tramvajska stanica za Market Street. Posve tano. I ja ekam na taj tramvaj! rekla je ona. On joj se zahvalio, stavio eir natrag na glavu i ponovo se opteretio svojim nezgrapnim teretima. Joy, ije su oi bile navikle

na trome pokrete veoma miiavih mukih modela u Merrvlovoj klasi za slikanje modela, zamijetila je i nehotice, a istodobno s ugodnim i lakim zauenjem suprotnost izmeu itave pojave toga mladog ovjeka. Izgledao je kao malo nemaran i ne ba previe dobro ishranjen prijatelj knjiga i lakoe koja kao da je bila sama po sebi razumljiva, a kojom je podigao oba svoja teka tereta. Odmah se okrenuo od nje kao da u njoj ne eli izazvati pomisao da je njegovo pitanje bilo povezano s kakvom sporednom svrhom. Da Joy nije jo uvijek bila puna nesmanjene tuge onih tjedana, sigurno bi joj taj mali pokret pun potovanja izmamio smijeak. Ovako je, meutim, letimino poalila to joj je on okrenuo lea; voljela bi jo jednom temeljitije pogledati toga mladog ovjeka. Lice mu nije bilo nezanimljivo, a za nju je, kao slikaricu, bilo u neku ruku i uzbudljivo. U njemu je bilo neto pretjerano, svaki dio malo predugaak, razmiljala je, elo, nos, a osobito razmak izmeu nosa i usta. Takoer i brada, ali sve to ipak nisu bila El Grecova produljenja; jedno veoma zanimljivo lice. Dvije i pol godine kasnije, u Pismo Beachu, kad ga je pokuala naslikati, ona je to lice bila ve previe zavoljela, a da bi mogla stvoriti dobar rad. Osim toga, Fred je ustrajao na tom da slika mora dati istinsku slinost, dok je ona htjela pustiti maha svom raspolo^ enju i naslikati ono to se skrivalo iza lica: izraz, duu, ono bitno u njemu. 17* 259 Gori si od starog Merryla rekla mu je, a to je bilo miljeno kao uvreda. On se na to samo nasmijao, podigao je na rukama, odnio je od njezina slikarskog stalka, spustio je na barunasti vlani pijesak obale i poeo je ljubiti, sve dok oboje nije izdao dah, a zatim je odrao kratko predavanje. Dua, ono bitno u meni? Sve je to ludost! Ako slikanje portrea na je reprezentativna umjetnost, onda fukam na njega. Htio bih doi na platno takav kakav jesam, razumije li? Da bi naoj djeci i unucima pokazao kako je stari gospodin izgledao u svojim najboljim godinama. Da su stari majstori bili takvi ljenivci kao to ste vi moderni, danas vie nitko ne bi znao kakav je ovjek bio papa Pavao trei, ili Rembrandt, ili, ili... Najljepa hvala za dobrostivu pouku, ali j'a sam svoga Ruskina znala napamet prije nego to sam izgubila mlijene zube, a ve u ono doba bio je isto tako moderan kao i Mausina crna svilena haljina odgovorila je ona i time je zapoela jedna od njihovih rasprava sa suprotnim miljenjima koje su ih tako osvjeavale. Zaljubili su se jedno u drugo jer su bili razliiti, a to je istodobno bio i razlog da se nikada aisu dosaivali, pa niti jednu jedinu minutu. Neprekidno su izmjenjivali misli, davali i uzimali, veselo se zadirkivali, vodili zabavne rasprave i vrili neprestano nova otkria i pustolovne ekspedicije u svijet onog drugoga. Taj prvi udarac vjetra odjednom je dohrlio oko ugla Greenwich Streeta i kao kakav pijani grubijan trgnuo Fredu eir s glave. Odnio ga je u zrak, pustio da padne na zemlju, zakoturao ga niz aveniju, bacio ga izmeu dviju kola (jedan teretni automobil i tramvaj), ali ga u posljednjem trenutku trgnuo ustranu, i naposljetku odustao od njega, deset metara daleko. Posebna lukava opakost lei u nainu na koji takav eir mirno vreba na to da ga netko pokua uhvatiti, a onda odjednom opet pobjegne, samo da bi svoga progonitelja mogao povui za nos. Ali Fred nije ni pokuao da potri za eirom. Stajao je sav nemoan, optereenih ruku, i ljuti tim, malo tupim izrazom gledao za bjeguncem. Naprotiv, Joy, koja je poznavala hirove domaih vjetrova, jurne odjednom, ne razmiljajui, u trku za eirom: automobilske trube zaur260 lae, a konice zacvilie. Jedino to je u toj guvi kola koja su se naglo zaustavila mogla uiniti da spasi eir bilo je, da vrsto stane nogom na njega prije nego to je ponovo mogao pobjei. Naglo je pokuala da ga opet ispravi u pristojan oblik prije nego to je taj turobni predmet, pokajniki se smijeei, pruila njegovu vlasniku. Taj je napokon svoju otvorenu

aktovku i svoj omot stavio na zemlju i prijazno joj se nakesio. Tramvaj na koji su oboje ekali u meuvremenu je otiao. Hvala rekao je mladi tisuu puta hvala! Ali niste se trebali truditi, jer sad se sam sebi inim neizljeivim magarcem, to vjerojatno i jesam, ali... To je samo na vjetar, mi smo navikli na njega prekinula ga je ona. Ali vi niste odavde. Neka sam proklet, bio sam posve siguran da sam se rijeio svoga prerijskog naglaska rekao je on ali sad se bojim da je na mene jo uvijek zalijepljena etiketa Wisconsin. Sada ste zbog mene propustili svoj tramvaj. to da poduzmemo protiv toga? Da poekamo na slijedei, pretpostavljam odgovorila je ona malo zagrijana njegovom prijaznom malograanskom povjerljivou. Eto dolazi taksi, to je bolje nego da stojimo u toj vijavici dobacio je on i as zatim iznenadnom spretnou zaustavio kola. Zapravo bih morao u najmanju ruku prostrti svoj ogrta za vas preko bare, kao to je pokojni sir Walter Raleigh uinio za svoju kraljicu, ali budui da nemam ogrtaa, a vi nemate pri ruci bare, moramo se zadovoljiti taksijem. Istom neoekivanom spretnou uspio je da je, unato svojim omotima, blago otprati do taksija, a Joy se i sama iznenadila to se nije tome usprotivila. Uinilo joj se kao da se otvorio prozor i da kroz njega struji svjei zrak i svjetlost u tamnu prostoriju u kojoj je boravila od oeve smrti. Iznenada i puna zauen ja bila je spremna da prihvati tu malu pustolovinu. Inae se ne obiajem voziti u taksdju s nepoznatim ovjekom rekla je ipak da sauva potovanje pred samom sobom. Ni ja suho je odgovorio on, zalupio vrata i sjeo kraj nje. Dakle* kamo vas smijem odvesti? 261 Dokle se vi elite voziti? Pioneer Societv. Obeao sam tetki Matildi da u joj dovui te stvari pa bih dopustio sebi da primijetim kako moja tetka Matilda nije nipoto bie iz mate, iako tako zvui. Mislite li miisis Browder? Matildu Browder? Poznajete li je? Samo povrno, ali moja je majka vrlo dobro poznaje. U San Francisku svatko poznaje svakoga, a Browderovi su jedna od naih1 starih obitelji. I mi smo mali grad, na na malo neugodno kozmopolitski nain. Browderovi su bili oGito priznati i registrirani pioniri, to je znailo da je prvi Browder neposredno nakon prvih nalaza zlata u Kaliforniji godine 1849. stigao u San Francisko koji u ono vrijeme jo nije postojao. To je bilo odlikovanje koje je za Ballardove, iji su djedovi stigli tek godine 1851. ostalo zauvijek nedokuivo. Okolnost da je obitelj uslijed te pogreke prvog Ballarda koja se nikada vie nije mogla ispraviti, bdla iskljuena iz Pioneer Societv, natjerala bi majku svaki put u srdbu kad god bi se toga sjetila. Jednako kao i brojne druge potovanja vrijedne relikvije, i tu je osirotjelu udovicu tetku Matildu uzdravalo otmjeno drutvo malim, otmjeno zakrinkanim dobroinstvima zaposlujui je u razliitim slabo plaenim namjetenjima. Upravo u to vrijeme ona je katalogizirala zbirku domaih znamenitosti iz posjeda Pioneer Societv, a omot to ga je Fred vukao za sobom sadravao je izme i ostruge nekog ovjeka koji je odigrao ulogu u ranoj povijesti grada. Stare izme viknu on. Pioneer Societv. Tetka Matilda. Kult predaka. avo neka nosi sve te triarije! Joy se tiho nasmije. Uinilo joj se kao da se ve dtavu vjenost nifl'e smijala. Poekajte, mislim da ve znam tko ste vi; niste li odravali predavanja u nekim klubovima? Teka artiljerija, itala sam u Chronicleu" o tome, samo to se ne mogu sjetiti kako se zovete ... Zovem se Fred, Fred Hollenbeck, ako elite biti pedantni. Da, servirali su me svim moguim malo*262

graanskim udruenjima. Zastraio sam estite graane sve do u dubinu njihovih novarki, bar sam to kanio postii. Ali, jesu li postali razboriti? Nipoto! Nee da siu s vrtuljka dok ih ne odbaci. Moe u njih gurati injenice i brojke sve dok im ne iziu na ud, moe pred njima otvarati sve statistike, tumaiti im zato i kako, iznositi im povijest, razvoj, predrasude i bubnjati u njih zakonitost privrednih ciklusa, opo-minjati ih sve dok ti lice ne poplavi da je neizb jeziv slom ako tako nastave, ali oni to ne ele uti. Najljepa hvala, mister Hollenbeck." Ti se momci ni najmanje ne zanimaju za bilo koju solidnu informaciju. Radije putaju da im netko gata budunost iz taloga kave i ulau svoj novac na proroanska nasluivan ja i predznakove, te budale; to je nacionalna zabava. Da, i ja to poznajem. Tu i tamo i ja odravam poneko predavanje skromno ga prekinu Joy prije nego to se mogao potpuno razmahati. Sauvaj boe, ovjek koji bi htio popraviti svijet! ree sama sebi Predavanja? I vi? A o emu? Oh, samo o slikarstvu, o kulturi, manje ili vie o razumijevanju umjetnosti. Oh, veliki boe! O umjetnosti! prestraeno je uzviknuo Fred i time je ponovo naveo da se nasmije. Zar je umjetnost neto tako loe, mister Hollenbeck? Umjetnost je neodreena. Nema pravila, nema zakona. Umjetnosti nedostaje preciznost. Sada govorite iste besmislice estoko e Joy. On se nasmije. Imate potpuno pravo, a upravo zbog toga se protivim umjetnosti potvrdi joj on lju-bezno. Jednostavno se nimalo na razumijem u nju. Tako je zapoelo. Slijedei su se puta potpuno sluajno sreli u gradskoj knjinici. Oboje je ekalo na lift. Sto radite tako vedrog sjajnog, plavog dana meu prijateljima knjige, Miss Ambros? upitao ju je on. Bubate U za jedno predavanje o umjetnosti? U oima mu se razabirala neskrivena radost zbog toga susreta, a i Joy se veselila to je skinula alobnu odjeu i bila odjevena u svoj ljupki movi kostim. Ne, ja, samo sam dola po jednu knjigu. On baci skriveni pogled na debeli svezak to ga je uzalud pokuavala skriti iza svoje tobrice. Bila 263 je to ista nacionalna ekonomija* ^Progress and Po-verty" od Henry Georgea. Usta mu se trgoe od suzdravanog smijeha. A vi, mister Hollenbeck? upita ona. Ja? No, ja traim neto to trebam za svoju doktorsku dizertaciju ree on i stegne aktovku vre pod pazuhom. Ah, kojeta, do avola s time! ree otvoreno, izvue knjigu i gurne je Joy pod nos. Fauerova povijest umjetnosti. Trenutak su piljili jedno u drugo, a onda prasnue u smijeh. Lift se zaustavio i oni zajedno krenue u blagu svjetlost kalifornijskog prosinakog dana. Sto kaete, jeste li za jednu galicu kave? upita on. Zato ine? Ali radije pijem aj zau Joy samu sebe kako odgovara. Fino. A gdje bismo mogli dobiti pristojan aj za milady? Jeste li ve bili u japanskoj ajani? Niste? Trebalo bismo poi onamo, premda e vam to vjerojatno biti odvratno, a to je tako ljupko, tako japanski, tako prava madame Butterfly... Kad god bi bili zajedno, smijali bi se i prepirali, i opet se mirili. Ti se sastoji samo od mozga i hladne logike - optuivala ga je ona. Sigurna sam da negdje ima neki skriveni mali kuni hram u kojem moli svoj lini Om mani padme hum tvom osobnom malom idolu: dva puta dva je etiri, dva puta dva je etiri, dva puta dva je etiri ... A ti si previe emocionalna odgovorio joj je on. to ima protiv mojih emocija, ako smijeni pitati? Na primjer onoga dana kad si potrala za mojim eirom. Sama emocija i ni trunka bistrog razbora. Za taj sam stari poklopac prije deset godina platio etiri dolara. Raunam li, dakle, da

me je stajalo etrdeset pet centi godinje da nosim eir. Razumije to nije potpuno taan broj. Onda je kupovna cijena bila potpuno amortizirana i stvarna vrijednost eira spala je na nulu. A pogotovu nakon to si ga ti zgazila. S druge strane, bacila si se pred onaj teretni 264 automobil pa si lako mogla slomiti ruku ili nogu, a auto te je mogao i pregaziti samo zato da za mene spasi to bezvrijedno pokrivalo glave. To ja nazivam superemocionalnim, to je nelogian i neodriv nain miljenja. Srce mi je zastalo... Da? Zaista? Ti prokleto dobro zna to se dogodilo s mojim srcem; ono, uostalom, jo uvijek prestaje kucati kad te ugledam i kad pomislim na tebe. .. Da nisam emocionalna, ne bih se tako besmisleno zaljubila u tebe apnula je Joy, a na to oito nije bilo nikakvog drugog odgovora, nego da je povue u ivicu u japanskom vrtu, gdje su se obino sastajali, i izljubi je. Premda su bili vrlo razMiti, ipak su mnogo toga imali zajednikog i u mnogo emu se slagali. Tako su, na primjer, oboje voljeli etati po kii i najvedrije su razgovore vodili kad bi ih hladna vlaga otro ibala po licu. Takve su etnje pripadale jedino njima, za razliku od svih onih okrinkanih ljudi koji nisu voljeli svjei zrak pa su uzbueno lovili taksije i tramvaje, ili su potiteno sjedili u kuama pred svojim zadimljenim kaminima. Oboje je, osim toga, plivalo poput tuljana i nijedan morski mlat nije za njih bio previe hladan ili previe estok. A nije li, osim toga, bila zaista izvanredna sluajnost da se nijedno od njih dotad nije zaljubilo? - Zaista nisi, Fred? Moe li se zakleti? Zaista nisam. Nisam nikad stvarno bio zaljubljen: istinski zaljubljen nisam bio. Ne ovako kako je to s nama. Nisam imao vremena za romantinu besmislicu. Tako sam i ja prola. Imala sam pune ruke posla sa svojom obitelji. Nisam imala vremena i nisam bila raspoloena za to. Joy se poela smijeiti. Zna li kako je moj otac nazivao sve te nezrele male ljubavne afere? Nazivao ih obiajima iz dungle! Otkako su sveeniciarobnjaci oslobodili spolni ivot od nekoliko starih tabua, paradiraju primitivni stanovnici prauma Sjedinjenih Drava pred itavim svijetom s onim to su dotad mislili i radili samo u puritanskoj potajnosti. 265 Tako je. teta to ndsam upoznao tvoga oca; vjerujem da bismo se dobro razumjeli. Treba samo pogledati kako bezglavo mladi ljudi postupaju sa svojim ivotom! Izgorjeli su i gotovi kad im je dvadeset pet godina. Hvala bogu, nas dvoje nismo ni toliko nezreli ni osobito primitivna: mi znamo to radimo i to hoemo. Izmeu njih je uvijek postojala fina ravnotea izmeu drugarstva i zaljubljenosti, usporednost zrele ozbiljnosti s vedrom obijeu: imali su svoju slobodu, oboje, i neprekidno su osjeala da oko njih otro pue svjei zrak. Ostavit emo prozore otvorene, Fred, dragi moj, uvijek esto bi govorila Joy, a ono uvijek" znailo je za nju brak, dom, obitelj, znailo je da e zajedno rasti i dozrijevati, stari ti i otar-jeti. Uvijek" je jednostavno znailo: uvijek". ef stanice je i opet izaao iz svoje krletke. Opet pada kia - ree zakopavajui kaput. Oh, zaista? updta Joy. Kia je padala u tekim mlazovima pa je zvualo kao da netko para taft. Stvarala je male crne lokvice i iskakala iz njih u siunim vodoskocima sastavljenim od svjetlucava biserja. Gusti pokriva oblaka visio je iznad stanice, buan i estok, ali gotovo nevidljiv u onoj crnini tamo vani; samo ondje kamo je prodirala zraka svjetla, izgledala je kia kao uskovitlani tapii od stakla i srebra, ukras na novogodinjem drvcu. Joy uope nije primijetila kiu; odvie se udaljila u prolost. Kia? Uistinu? upita. ef stanice joj dobaci zabrinut pogled. Ne bi li dama radije poekala u kui? upita. Nee li joj ovdje vani postati previe mokro? Ne, hvala, ja volim kiu. Oduvijek sam je voljela ree.

ef stanice prenese teinu tijela s noge na nogu, poee se po bradi i stane se pretvarati kao da neto mora zapisati na crnu plou; naposljetku se zavue natrag za svoj radni stol. Sada vie ne moe dugo potrajati muklo joj obea. Sretna pomisli Joy, da, u ono sam vrijeme bila sretna.^ Ma to se dogodilo prije i poslije toga, sada znam to znai biti sretna. Jednom sam to doivjela, 266 a vie ne moe ni jedan ovjek poeljeti ni oekivati. Da, ak i ja, Joy Ambros, dobila sam svoj dio sree. Srea nije roba koja se dijeli u velikim i debelim porcijama. ovjek je moe nai samo u sitnim kaplji-cama kao med u najdubljoj cvjetnoj aki, ali tko ju je jednom okusio, nikad vie m>e zaboraviti okus sree. . . Nekoliko dana prije naila je u nekom asopisu na fotografiju stare franjevake misdje u Carmelu pa se kao u neoekivanom napadaju tuge i radosti sjetila onih nekoliko minuta za vrijeme1 kojih je s Fredom stajala u malom vrtu misije. Neka je nepoznata ptica pjevala negdje u dugakoj tihoj sjeni kasnog popodneva, a neki je mali redovnik, sme poput kukca, vezao vitice povijua. Inae nita. Samo nekoliko tih nezaboravnih, svjetlucavih, sjajnih minuta. Samo to jedno: srea. Tko zna je li ljupka, bogata i omiljela Mrs. Freeric Hollenbeck dobila od toga vie nego ja, pomisli Joy. Srea je skliska, ne moe je uhvatiti, ne moe je zadrati, pa je ak ne moe ni naslikati. Ona je to jednom pokuala, za vrijeme svojih dana provedenih s Fredom. Bio je to previe njean motiv, pelud na leptirovu krilu koji otare i najlaki dodir. Ali ja sam to imala i nitko mi to ne moe oduzeti: bila sam sretna. Onaj puta igrala je Joy glavnu ulogu u svom vlastitom ivotu i sve je ostalo izblijedilo u nejasni kaos i priguene zvukove u pozadini. ak i majka. Mehaniki i vjerna svojim dunostima Joy ju je njegovala za vrijeme onih mjeseci koji su doli iza oeve smrti, jer majku nije smjela ostaviti samu u njezinim napadajima oaja i kajanja. Kajanja i oaja zbog toga to je oeva violina bila unitena? Ne, to nije bilo slino majci. Kajanja i oaja jer je osiguravajue drutvo prekasno isplatilo novac da bi se ocu moglo njime pomoi, ali u svakom sluaju, majci je pomoglo. Dogovori to ih je vodila s Johnny O'Shaughnessvjem zbog ulaganja tih novaca skrenuli su joj panju od njezina jada pa se malo-po-malo oporavila i dopustila da je girls" nagovore na to da nabavi nove haljine i eire, sve u crnom, razumljivo, u najboljem sluaju s malo bijele ipke ili malim ovratnikom od pikea. Ali crna je boja uvijek 267 bila izvrsna boja za Angelinimu draesnu plavu kosu i girls" su je uvjeravale da izgleda ljupkije nego ikada s prvim sijedim uvojcima ispod barunastog eira. Ali girls" su poele pitati i to: to se to zapravo zbiva s Joy? Djevojka se odjednom pretvorila u ljepoticu, no, ona sigurno spada medu one tipove koji se kasno razvijaju. To bolje za nju, jer takve ene ostaju dulje mlade. A majka joj je namignula, zaprijetila joj prstom, i upitala je drakajui je: Nema li moda kakav mladi ovjek posla s time da postaje tako lijepom, dijete moje? Tetka Matilda je pozvala Joy u svoju kuu, a majka je pozvala Freda, a zatim je majka priredila aj za tetku Matildu, a tetka Matilda ih je sve pozvala na veeru u dostojanstvenu staru Browderovu kuu. U meuvremenu je majku posluila srea u burzovnim spekulacijama pa se inilo da upravo pliva u novcu. Ona i tetka Matilda su se sprijateljile pa su jedna drugoj pripovijedale povjerljiva saopenja o financijskom poloaju mladih ljudi. Spomenute su Jovine etiri tisue godinje, dobro doli prilog dohotku mladog nacionalnog ekonoma. S druge je strane Mrs. Browder upozorila na to da Fredova druga tetka, Mrs. Hollen-beck u Beliotu, koja je odgojila Freda kad je ostao siroe, nije vie mlada i da, na alost, nije potpuno zdrava, pa da e svom neaku ostaviti imetak koji nipoto nije neznatan.

Majka je velikoduno saopila Joy: Zahvaljujui Johnnvju, ja u ubrzo postati financijski neovisna. On je tako vjeran prijatelji, a burzovni savjeti koje mi je dao bili su izvrsni. Ako, dakle, eli poi u Pariz da ondje dotjera svoje slikanje, neu te nipoto u tome sprijeiti, premda ne mogu uvidjeti zato bi u Francuskoj bolje slikala nego ovdje! A to se mene tie, ja razmiljam o tome da se preselim Charlevu i da mu vodim gospodarstvo. On je, napokon, moj jedini sin i ja sam ga zaista predugo zanemarivala, ali nisam mogla napustiti oca u njegovoj bolesti, pa se nadam da e Charley razumjeti da mi je bila dunost pomoi ocu. Ali sada mi vie ne preostaje nita to bih mogla raditi i danas, kad sam konano stekla 268 financijsku neovisnost, vjerujem da bi potpuna izmjena okoline bila dobra za moje ivce. Doktor Bry-ant nalazi da mi je zdravlje mnogo stradalo, govorim o starom Bryantu, jer mladi je grubijan. Majina elja da se odseli izazvala je u Joy sav njezin nagon zatiivanja prema malom bratu i ona brzo ubaci: Ne, hvala ti, majko, to je zaista vrlo lijepo od tebe, ali ba sada ne bdh nikako eljela otii u Pariz, a moda to i nije ba najbolja zamisao da se potpuno promijeni itav Charleyev nain ivota, upravo sada kad se mora pripremati za zavrni ispit. Ah, ja se ionako nisam htjela preseliti ve danas ili sutra, a osim toga ona joj se u ali zaprijeti kaiprstom, moda tvoja luda majka moe pogoditi zato ba sada ne bi htjela poi u Pariz. Sigurno te ne elim napustiti u vrijeme, dijete moje, kad vie treba majku nego ikada dosad. Ali jedna mi je mala ptiica cvrkutnula da nee dugo potrajati dok se ne uda, a onda nesumnjivo pripadam svome sinu. Grozota! Neka me bog sauva od toga? bila je prva Joyina misao i jo iste veeri napie Charlvju pismo puno opomena, i pokua majin novi poduzetni duh skrenuti na drugu koloteinu. Tako su girls" na primjer, namjeravale otputovati u Kanadu; kako bi bilo s time? Ali za majku je Kanada bila previe hladna, a Meksiko je bio previe vru, i tako je ostala u San Francisku, pa su ona i tetka Matilda kojeta spominjale i gurale, i namigivale, i vladale se tako nepodnoljivo naklonjeno i diskretno da se Joyi i Fredu uinilo kao da njihova ljubav mora uvenuti iza te ograde graanske estitosti. I tako je bilo gotovo olakanje da se Fred nije dugo zadravao u San Francisku ve da ga je studij z*a njegovu doktorsku dizer-taciju na nekoliko tjedana i mjeseci vodio u druge gradove. Svaki njegov povratak pretvarali su u veliku sveanost i ostajali jedno drugome vjerni. A to je dolo nakon toga? Veliki, katastrofalni burzovni slom u listopadu 1929: za majku nesrea, gora od potresa, poara i smrti. Sve je jednim udarcem postalo drukije. Vie nije bilo ni govora o financijskoj neovisnosti, i opet su bili upueni na Jovinih bijednih, ali sigurnih etiri tisue godinje. To su bili oni tjedni za vrijeme kojih je poela majina bolesna bojazan pred samoom. I da tetka 269 Matilda nije kadto zamjenila Joy, Joy se nikad vie ne bi mogla s Fredom sastati u japanskoj ajani niti s njime etati po kii. Koliko god je majka prije burzovnog sloma ivo nastojala da uda Joy, odnosno, da reknemo istinu, da se rijeci Joy, tako se sada oajniki hvatala za nju. Onaj strah, onaj strani strah da e ostati sama, rastao je i bujao, taj parazitski strah koji je prodro majin ivot i izdubao ga, a k tome i Joyin ivot. Na nekom natjecanju za jedno radniko naselje dobio je Charlevev projekt drugu nagradu i premda je majka sada napokon opet mogla biti ponosna, ona je glasno jadikovala da svoga sina ve itavu vjenost nije vidjela i da jednostavno ne bi mogla preivjeti a de ne prisustvuje njegovoj promociji na glasovitom sveuilitu u Princetonu. Ovdje su joj u pomo priskoili mladi Franke-lovi. Bili su, dodue, idovi, ali unato tome vrlo zgodni ljudi, kako se majka obiavala izraavati. Dobroudna Irma Frankel pozvala je majku da se s njome1 u automobilu poveze poprijeko kroz itav kontinent u New York odakle

e lako moi pohoditi Charleva. Osim toga, uspjelo je Frankelovima da ieprkaju jednu sestrinu koja je bila spremna da Joy plati stotinu dolara za portre njezinih blizanaca. Joy je spremno naslikala portret u boji ruinih pupoljaka i u plavoj boji potonica sa svakim pomno friziranim uvojkom i s odsjevom svjetla u djetinjim oima. Taj joj je zloin, poinjen protiv njezinoga etikog tkiva, omoguio da majci dade dvije stotine dolara za putne trokove, da je natovari Frankelovima, i da time kupi dva tjedna slobode za samu sebe. Fred, dragi moj, uasno sam se osjeala svake pojedine minute dok sam slikala te blizance! Ali sada imamo dva tjedna za ukradeno svadbeno putovanje, puna dva dugaka tjedna. Izvrsno. Ve sam naruio sobe za nas u Pismo Beachu, ondje je lijjepo i jeftino i tako otrcano da moemo biti sigurni kako neemo sresti nikoga tko nas poznaje odgovorio je na to Fred, a Joy se opet jednom iznenadila zbog njegove brinosti i njegova neoekivanog smisla za praktinost., 270 Kad se vratila, majka se inila malo manjom nego prije no to je otila na put, a u finom svilenom p'apiru njezine koe opaalo se nekoliko sitnih, novih nabora. Oduevljen opis njezina posjeta kod Charleva pokazivao je tanke staklaste vLsoke tonove. Divan je to momak nesumnjivo ga eka velika budunost, sva su mu vrata otvorena i ja sam na svoje oi vidjela izvrsnu ponudu koju mu je stavila Metropolitan Construction Company. A Grover Aldenslow rekao mi je osobno da bi ga volio imati u tabu svojih crtaa. Sigurno zna tko je taj Grover? On zida sve te elegantne moderne kue u kolonijalnom stilu za bogate ljude u Westchesteru. Bili smo onamo pozvani na vikend, kod Bluntovih,. eernih Bluntovih, ti ve zna, njihovo ime uvijek stoji u tim oglasima za eer to ih novine objavljuju na itavim stranicama. Njihova kua mora da je stajala najmanje stotinu tisua dolara, ako ne i vie, i treba li da ti neto odam? ini mi se nekako kao da se mlaa od Bluntovih djevojaka zatelebala u Charlvja, rjedna vrlo draesna djevojka, pa predoi sebi to bi mladi arhitekt mogao sve poduzeti ako iza njega stoji Bluntov imetak. Ali... Da, majko? Joy je ekala na taj neizbjeni Ali Charly umije kadto biti jo svojeglavi]i od njegova oca, pokoj mu vjeni. I nekako je zatvoren. Nekako je potpuno zabavljen sam sobom, no, eto, takvi su mladi ljudi. Sav je pun izvrsnih ideja, ali na alost nije imao vremena da mi mnogo o njima pripovijeda. Trebala bi da vidi koliko ga cijene. Zaista sam se ponosila njime, a zna li to? Vjerujem da se i on malo ponosio svojom luckastom starom majkom. A proros, kako ti se svia moj novi komple? Od Bergdorf Goodmana, a to je po mom miljenju jo uvijek najbolji modni salon u New Yorku. A dobila sam ga vrlo jeftino, na rasprodaji. inilo mi se da se Charley duboko zavukao u svoj posao pa se nadam da nee pretjerati radom. Nemoj me krivo razumjeti ako ti to kaem, ali mi se uinio malo egocentrinim, malo egoistinim, no... a zatim je dodala uz grevit blijedi smijeak, takvi su veliki talenti, mi to zaista vrlo dobro znamo. 271 Majka je utonula u misli, vjerojatno je sanjarila o izmaklom novcu Blumtovih eerana, a zatim posveti Joy jednu esticu svoje panje. A ime si se ti bavila dok mene nije bilo ovdje, dijete moje? Ja? Oh, pokuala sam skicirati nekoliko pejzaa. Carmel, obalu vie na sjeveru, Bismo Beach, to je malo ribarsko seoce... Pismo Beach. Malo neugledno ribarsko selo ovijeno maglom: za Joy sva srea i ispunjenje jednoga ivota zbijenog u dva kratka tjedna. Sunce, pijesak, valovi i morski mlat, dani ispunjeni igrom, smijehom i bojama. Miris morske trave, mrea, objeenih da se sue* i nakatranjenih amaca, vjenavao se s uljenim bojama i terpentinom na Fredovoj slici. Njihova dugonoga tijela plivala su jedno kraj drugoga, leala jedno kraj drugog na pijesku, u postelji vlanoj od magle. Bili su gladni jedno za drugim i gubili se jedno u drugome, a kasnije

poivali jedno kraj drugoga, zadovoljni, bez napetosti i sretno u-morni, a zatim uvijek iznova gladni. U Jovinom su grlu stanovali tonovi za koje nikad nije znala, mali ptriji krikovi ekstaze, promrm-ljane njenosti tamnih snova. Tu je bilo boja koje nikad prije nije vidjela, pedeset razliitih nijansa u jednom jedinom sjajnom suncem protkanom oblaku jutarnje magle. Otisci prstiju malih alara u vlanom jutarnjem pijesku, kao crte Paula Kleea, ili kako su samo plohe bijelih kunih zidova i krovovi od crijepa crvenih poput rajica, rezali jedni u druge: kvadrat i trokut, izbalansirani slobodnom konturom jednog amca koji se odmarao na obali okrenuvi kobilicu gore. Sve to slikati, oh, biti slobodna i usuditi se da slika sve ono to je vidjela u toku ta dva tjedna. Ljubavni par, najbanalnija stvar na svijetu, razmilja Joy na svojoj klupi u ekaonici stanice u Tokemi. Kako je smijeno kad se ovjek u mislima osvre na to, kako beznaajno. Dvije ivotinje vrste homo non sapiens (tako ih je nazivao otac) koje se povode za svojim nagonom razmnoavanja. U biti to nije bilo nita vie, toliko buke koja je potresala svijet ni za to. Shakespearovi soneti i Schubertove pjesme i Boticellijeva Venera i njegovi aneli i ma-done, svi se' oni ljupko ljute i puno predbacuju i 272 imaju male crvene noseve kao majka kad se dobro naplakala, sve te inspiracije i slava, i sve boli zbog neega to je bilo gotovo nita i to ipak povremeno ispunja itav svijet. A taj dugaki put vodi na kraju do kolodvora u Tokemi, kasno nou, i sada ondje eka, posve sama, a moda je izgubila i razum... Joy je povukla ruku iz pscjeg krzna da savije novu cigaretu. Kia je isto tako naglo prestala kao to je poela. Ostalo je samo pravilno muklo kapanje tekih kapljica s izboena krova. Joy ustane s hladne tvrde klupe i zastane pred crnom ploom na kojoj su zabiljeeni brojevi i vrijeme prolaska vlakova. Ali ona ne vidi tu plou ispisanu kredom tik pred svojim oima, ve kroz nju pilji u prolost u sobi za dnevni boravak u Greenwich Streetu. Majka je bila malo deprimirana nakon svog posjeta Charleyu, ali Joy se iz Pismo Beacha vratila puna elastinosti, puna novog osjeaja same sebe. Jesi li umorna, majko? Hoe li ti biti pravo ako Fred kasnije svrati? Htjeli bismo o neemu po-razgovoriti s tobom ree ona prekrstivi ruke iza lea kao to je to obiavao initi otac u napetim momentima. Fred? Ah, ti misli na mister Hollenbecka? Je li to tako hitno? Za nas, jeste. Htjeli bismo se to prije vjenati. Ah, draga moja! Pa niste jo ni zarueni, dijete moje. Moe se mirno odrei svih tih formalnosti, ionako nisu vie moderne. Fred ne bi htio svoj jesenji seminar poeti s bukom kao maka kojoj su za rep svezali limenku. Za mladoga je profesora neugodno da hoda naokolo s velikim plakatom na kojemu je jasno napisano: Pozor: mladenci na branom' putovanju! Upravo vjenani! Htjeli bismo se doseliti na sveuilite kao par koji je ve dugo vjenan. Ah, dakle, pozvan je u Stanford? No, to je dobra novost. Nije, ali je dobio ponudu da kao docent doe na Redlands College. To je za poetak posve dobro, a mi ne bismo htjeli dulje ekati. 18 uvajte sa srna 273 Na to je majka itavu jednu minutu ostala nijema, sve dok na kraju nije promrmljala kao da govori sama sebi: Redlamds, upravo tako kao da je ugledala neku jezovitu sablast kako lebdi kroz sobu. Daje li taj Redlands bar dobru plau? upita zatim posve trijezno. Ne vjerujem da plaa. Ali dobivamo besplatan slubeni stan, kuicu kao i drugi profesori. Uostalom, to je, majko? Zar se ne raduje da ipak neu ostati stara usidjelica?

U New-Yorku su majinu sijedu kosu obojili malo prejakom plavom bojom, a osim toga su je nagovorili da se slui naranastim rumenilom za usne. Ondje gdje joj luk crvenila na usnice nije potpuno pokrivao usnice, pokaza se odjednom plaviasta boja, a crvenilo se u krutim okruglim krugovima otro isticalo na njezinim bijelim obrazima. A emu da se radujem? im ti okrenem lea, ve pravi kojekakve gluposti, a nisi me uope ni pitala! Redlands! Pomirila bih se s time da s vama preselim u Stanford, jer ondje bih imala bar u blizini prijatelje i ovjek moe upoznati sve dobre obitelji na poluotoku, a za pola sata je u San Francisku, ali Redlands? Tamo ne poznajem nikoga ivog? A onu vrst ljudi koja ondje ivi uope i ne elim upoznati. Uostalom, dijete moje, ne moe zahtijevati od mene da sjednem u otrcani besplatni stan mladog docenta i da se sprijateljujem sa enama drugih profesora. Gdje se zapravo nalazi taj Redlands? To je sigurno neko bijedno gnijezdo usred pustinje. Ne, odluno odbijam da se preselim u Redlands. Bila je to oluja, to nesretnija i smjenija, jer ni Fred ni Joy nisu ni u snu pomislili na to da povedu majku sa sobom. Ni u Redlands ni u svoj brak. U tom pogledu imao je Fred veoma odreeno miljenje. Nemojmo samo postati emocionalni, ljubimce moje, daj da mislimo racionalno i razborito izjavio je. Tvoja majka ima svoj vlastiti ivot, a mi imamo svoj, i u itavom svemiru ne postoji nijedna paklenski ja disonanca nego to je kripa stolca za ljuljanje uz kojega je punica prirasla za cio ostatak svoga ivota. Molim, nemoj me krivo shvatiti, mila 274 moja, ja lino nemam ba nita protiv tvoje majke, naprotiv, vrlo sam joj privren, ali takve stvari uvijek loe zavravaju, a ona bi se isto tako bijedno osjeala kao i mi. Sto kae? Ona ne moe ivjeti sama? To gore za nju, ali to je slabost kojoj ne smije popustiti. Uvijek su slabi ljudi oni koji, sami u sebi nerazorivi, razaraju jake, 'ako to dopustimo. Termiti, amebe, moskiti, bakterije, gamad, korov . . . Dobro, dobro, dragi ne mora mi o tome drati predavanje. Radije mi reci to da uinimo s majkom. ini mi se da je rjeenje jednostavno i logino kao dva i dva: tvoja majka i tetka Matilda vrlo su se srdano sprijateljile, a osim toga ovdje stoji ona golema staja, stara Browderova kua u kojoj tro-poe tetka Matilda kao kakav osamljeni kostur. Ako tvoja majka ne eli ostati sama, no, onda neka se te dvije stare dame sloe, neka stanuju zajedno, neka jedna drugoj ine drutvo i neka po miloj volji brbljaju. To e za njih dvije biti najugodnije, a ujedno i najjeftinije. Ako ti to smatra jednostavnim rjeenjem. onda pokuaj o tome govoriti s mojom majkom, pa e vidjeti to e se dogoditi! ree Joy puna mranih slutnja. Fred bez oklijevanja poe u sobu za dnevni bo*-ravak, gdje je dvadeset minuta razgovarao s! majkom, a onda se opet pojavi smijeei se svojim simpatinim smijekom. Gotovo je mirno objavi. Sad moe doi i primiti majinski blagoslov. Ne! To ne vjerujem. Kako si to uspio obaviti? zapanjeno viknu Joy. Ako to ne zahvaljujem svom neodoljivom armu, onda moram pretpostaviti da dva i dva ipak daju etiri, a tvoja majka ne samo to je arobna ena, ve zaudo ima i vrlo dobar smisao za brojke. Majina je glava bila sagnuta nad listovima papira koje je Fred pokrio spomenutim brojkama. Ruke su joj malko podrhtavale. Pokuala se nasmijeiti dok su joj suze curile do usana i ondje ispirale jarko crvenilo. Joy je rijetko vidjela svoju majku tako 18* 275 popustljivu i poraenu. To ju je dirnulo i vrloi joj se saalila.

 Izraunao sam obiteljski budet, za nas, a i za Amgelinu zadovoljno objavi Fred. Ve ju je nazivao Angelinom, a ona ga je zvala Fred, pa se inilo da je sve u najboljem redu. Dakako da se ne moemo ba mnogo razbacivati, ali inae se sve posve dobro slae. Ako se radi o novcu, mirno moe uzeti moje etiri tisue, majko. Ve emo se nekako snai s Fredovom plaom spontano je rekla Joy, ali Fre-dovo je lice opomene: Pozor! I opet si previe emocionalna. Ne, Joy, upravo to sam ja rastumaio Ange-lini: to ne bi bilo pravo, bar ne za vrijeme prve godine kad moramo urediti nae kuanstvo, a tko zna neemo li dobiti prvo dijete, bar se ovjek tome nada. Jednom kasnije, to je neto drugo; neu dugo ostati loe plaeni docent, ali Angelina se posve slae sa mnom da je za poetak potpuno ispravno ako ti svoj dohodak za ovu godinu podijeli s njom, svaka od vas dvije tisue dolara. Ovdje moe vidjeti kako ti se budet dao raspodijeliti... Joy se zaudila i silno je se, kao i uvijek, dojmilo kod bi se namjerila na neoekivano sposobnu, praktinu i brinu stranu svoga mladog profesora. Nije zaboravio ni najmanju malenkost, sve do novogodinje napojnice za kuepazitelja i na prigodnu kupnju arulja. Pokuat u da osnuj em neku vrst ekonomskog kooperativa profesora, jer vidi, ako, na primjer, kupujemo krumpir na veliko, moemo utedjeti mnoga novaca, a isto tako i za jaja i sve druge ivene namirnice ... Dragi, dragi Fred, ne budi tako daleko od mene, stala ga je Joy zaklinjati u mislima. Onaj Fred koji je kontrolirao popis rublja i u tanine bio upoznat s cijenom jaja nije bio isti ovjek kao onaj romantik iz japanske ajane i strastveni ljubavnik iz Pismo Beacha. Pa ipak, popis rublja u cijene jaja takoer su bili dio jednog braka pa su i oni spadali u sve ono to je ona nazivala uvijek". Oko toga njezinog mua osjeala se neka atmosfera trajnosti 276 i sigurnosti kakvu jo nikad nije upoznala, a to da je uspio ukrotiti majku, bila je jednostavno arolija u koju Joy, otvrdnula i iskusna, nije mogla potpuno vjerovati. Nekoliko se dama inilo da je majka dobro raspoloena i zadovoljna i da se potpuno pomirila s milju da e se s grandmerinim antiknim pokustvom odseliti u dostojanstvenu tmurnu kuu tetke Matilde. Poekaj maio, ja u iz te stare kutije uiniti jo pravu senzaciju, najbolji stari San Francisko obeavala je. Prema Browderovima su Bensingerovi samo skorojevii. Moda je majina neoekivana i radosna poslunost potjecala odatle to je ona ve sada u zaplaenoj!, tihoj i marljivoj tetki Matildi vidjela neku vrst podreene osobe, namjetenicu, jednu od onih privjeska otmjenih starih dama koje se neujno kreu oko njih, uvijek spremne na slubu, njihovu drubenicu. Imati drubenicu, znailo je visoki stupanj otmjenosti. Stara Mrs. Bensinger ju je imala, a sada e je dakle imati i Angelina, razmiljala je Joy; ili je moda ipak nee imati? Nakon nekoliko dana, naime, izmijenilo se majino raspoloenje, postala je zamiljena, povuena u sebe i neobino obzirna prema Joy. Ovoj je bilo majke vrlo ao, pa se i nehotice osjeala krivom. Gdje te titi cipela, majko? Mislila sam da ti je drago da se seli k tetki Matildi, a ta je estita stara dua sretna i presretna zbog toga. Oh, ne brinem se ja zbog sebe, to nikada ne radim, dijete moje. Ako sam potitena onda je to jedino i iskljuivo zbog tebe. Ta mi stvar ne da spavati. Svake noi leim budna i pokuavam se odluiti da li da razgovaram s tobom ili neka pustim da stvari teku kako hoe. Ali ti me poznaje; nikad nisam izbjegavala nekoj dunosti pa ma kako mi ona teka bila. Doi, sjedi k meni. Moram se s tobom porazgovoriti o jednoj vanoj stvari, pa se bojim da e te to malo zaboljeti. Ne, dodue, toliko kao mene, jer i sama zna koliko te volim, vie nego da si moje vlastito dijete, to zna?

 Znam, znam, majko, znam to> ali molim te da pri jede na stvar. Izazvala si dovoljno napetosti za tragediju u pet inova, i 277 Ne smije me krivo shvatiti, dijete, ja vrlo potujem tvog mladog ovjeka, on je ovjek dobra znaaja i potjee iz dobre, socijalne i potpuno zdrave obitelji. Najljepa hvala! I onda? Na nesreu ne moemo, ako elimo biti poteni, to isto rei za tebe, dijete. Mora mi oprostiti ako te napadam tako izravno bez ikakve pripreme. Ne bih htjela da sam gruba, ali... Sve je u redu, majko. Samo skini tu obiteljsku sablast s tavana: je li koji od nekadanjih Bal-lardovih pobrao svoju enu u kakvoj ozloglaenoj kuci? Ne bismo bili jedina obitelj u San Francisku s takvom mrljom na asti, ali ni Fred ni ja ba nimalo ne marimo za to. Ne treba biti vulgarna i izrugivati mi se, za to je ta stvar mnogo preozbiljna. Radi se o tvom zdravlju. A to je s mojim zdravljem? Ta uvijek tvrdi da sam graena kao konj. Oh, razumijem to misli, da je Maud bolovala na pluima? Ne, ne radi se o tome. Moemo se zahvaliti nebesima da sam te dosad izdrala u dobrom zdravlju, mislim tjelesnom, a nadamo se da e isto taka zdrava ostati' kad se uda i dobije obitelj, mislim da kanite imati djece, ili ne kanite? ula sam da danas mladi ljudi o takvim osjetljivim pitanjima posve otvoreno razgovaraju. Svakako da elimo djecu, pola tuceta, samo ako ih budemo mogli uzdravati. Hm. Gledaj, dijete, moda sam postupila pogreno to se o tome nisam s tobom ve prije poraz-govorila, ali sam se bojala da bih te mogla previe izbaciti iz ravnotee, ali jednom ti to moram rei. Ti potjee iz bolesne obitelji. Sa strane Ambrosa. Mi Ballardovi bili smo uvijek duevno i tjelesno zdravi. Da, naprijed, samo reci sve do kraja. U obitelji Ambros bilo je unatrag vie pokoljenja duevnih bolesti. Nasljedno optereenje. To je 278 dekadentna obitelj, crvljiva, degenerirana, shvaa li to time kanim rei? Dijete moje, ne moe se izvri riziku da raa djecu. Uope ne znam ni to moe li se usuditi da se uda. Joy je osjetila kako su joj ruke postale hladne pa ih skrsti na leima. Sve je to besmislica rekla je smijeei se nekim smrznutim smijekom punim nevjerovanja. Na alost, ista je istina. Kadto nevolja preskae jedno pokoljenje i izbija onda kad to ovjek najmanje oekuje. Sjeti se samo svog oca, njegova neobuzdanog temperamenta, a zatim opet onih perioda melankolije za vrijeme kojih kadto nije elio govoriti ni rijei, onda onih naglih promjena raspoloenja. Sigurno ne moe tvrditi da je tvoj otac bio normalan ovjek. Moj otac je bio, oh, molim te, neemo spominjati oca. Mirno mi moe vjerovati da sam tvoga oca bolje poznavala nego to si ga poznavala ti, ali nisam dopustila da itko opazi to je s njim na stvari. Pokuavala sam to cio njegov ivot, ali ja sam to znala, ah da, i previe dobro znala. A i naio na koji je umro, nikada nismo o tome razgovarale, ali... Ali molim te, majko, molim te, nemoj ni sada o tome govoriti. Nemojmo nikada vie o tome govoriti. A kako je stajala stvar s grandmere? Sigurno ne moe tvrditi da je generalica bila normalna; to se ni uz najbolju volju ne moe rei. Grandmere je bila malo ekscentrina odgovori Joy. Jednostavno je bila luckasta nastavi majka, sluei se manje otmjenim nainom izraavanja, ali se odmah opet sabere. Bila je maniki depresivna s izrazitim iluzijama umiljanja, tako je glasio nalaz doktora Behrmana, a doktor Behrman je jedan od

najglasovitijih psihijatara. Da i ne govorimo o grandmerinom bratu, grofu Ammeringu. Upoznala sam ga dok sam jo bila posve mlada djevojka. Poludio je i morali su ga staviti u bolnicu. Jedna sestra tvoga oca izgubila je za vrijeme svojih prvih babinja 279 razum i od onda je ostala teak teret za svoga mua, ali neemo toliko ulaziti u pojedinosti. Jo nikada nisam ula za obitelj koja bi bila tako teko nasljedno optereena. A kada si sve to znala, zato si se zapravo udala za oca? upita Joy uzbueno ali logino. Zato se prije tebe udala i Maud? Maud nije nita znala, a osim toga ona to i ionako ne bi razumjela. Sto se tie mene, ja sam voljela tvoga oca, a voljela sam i tebe i znala sam da treba majku. Time ne kanim rei da sam se zbog tebe rtvovala, ali na svaki nain, dovoljno sam voljela tebe i tvoga oca da otvorenih oiju preuzmem na sebe rizik. Hvala bogu, stvar je dobro prola i Charlev je pravi Ballard, dobra zdrava pionirska rasa pa me esto podsjea na moga vlastitog oca, pokoj mu vjeni. Ali ti sd se vie uvrgla u Ambro-sovu stranu, dijete, pa ti uope ne mogu rei koliko sam se zbog toga brinula, ali nisam htjela da ti to 2na. Ali sada kad se eli udati i osnovati obitelj, sigurno to ne mora poi krivim putem, 'ali s druge strane ne smijemo zatvarati oi pred tom mogunosti. Ako eli uti to mislim, onda je ono najmanje to mora uiniti da Fredu rekne istinu i da njemu prepusti sve daljnje odluke. Ako osjea da te dovoljno ljubi da bi mogao na svoja lea preuzeti opasnosti, onda neka to bar uini otvorenih oiju, onako kao to sam to uinila ja kad sam se udala za tvoga oca. Siromano moje dijete, znam kako je to teko, ali ako eli postupiti poteno, onda ne moe nita drugo nego da mu sve otvoreno rekne. Angelina ustane, stupi iza Joy i pogladi joj bujnu kosu na irokom elu; bilo je to neuobiajeno milovanje koje je u Joy utjeralo malu hladnu jezu, tako da joj se stegla koa na elu. Ako misli da e ti to biti preteko, onda u ja preuzeti na sebe da se porazgovorim s njime susretljivo se ponudi majka. Hvala ti, majko, ali to nije potrebno. Ja sam samo, ja sam samo ovaj as malo smetena. Dopusti mi da o svemu tome jo razmislim. U svakom ti sluaju hvala da si mi to rekla. Otila je u svoju sobu, a otrov koji je u nju ubrizgala majka, polako se proirio sve dok nije 280 prodro u svaku stanicu njezina mozga; samo mala doza otrova, ali podmuklog otrova sigurnog i trajnog djelovanja. U to je vrijeme prvi put otila u ordinaciju glasovitog doktora Behrmana koji je slegao ramenima i pretraio je i zaklonio se iza barijere psihoanalitikih izraza pa je na kraju otpustio s nekim neodreenim pesimistikim optimizmom. ... budui da ne poznajem povijest bolesti drugih lanova vae obitelji, oklijevam da dam svoje definitivno miljenje. Samo je po sebi razumljivo da ne moemo predvidjeti na koji bi nain mogle doi do izraaja nasljednje tendencije, s druge strane, veliku ulogu igra, okolina i raniji dojmovi. Za sad vjerujem da se ne varam 'ako tvrdim da ste na mene izazvali dojam potpuno stabilne i uravnoteene osobe, Miss Ambros, ali mi psiholozi, mi nismo arobnjaci ni proroci, Miss Ambros, a osim toga, stoji injenica da se vaa baka u znaajnom stupnju udaljila s podruja stvarnosti, ali budui da sam je upoznao tek kad je bila veoma stara, ne mogu prosuditi radi li se jednostavno o simptomu obine senilne degeneracije ili je ve bila sklona izofreniji. Va otac, Miss Ambros, bio je, dodue, za vrijeme jednoga svoga sloma ivaca moj pacijent, ali to je bila samo prolazna smetnja koja isto tako, i nipoto rijetko, pogaa i estite malograane, bankare navikle da trijezno misle, i nekomplicirane sportae. Ovako kako stoje stvari, ne mogu vam savjetovati da se ne udate, ali isto tako ne bih htio preuzeti odgovornost za to da se udate i donesete na svijet djecu. U svakom sluaju volio bih jo jednom razgovarati s vama, Miss Ambros, recimo dakle, u srijedu? U tri sata i petnaest minuta? Do vienja, Miss Ambros. Bilo mi je vrlo drago.

Tanki led i nita vie, ako se iz njegovih rijei izbaci, psihijatrijska abakadabra. Joy je pokuavala protjerati oblake, borila se s mranim maglama, nije mogla spavati, rovala je po svojoj savjesti i borila se s klizavim problemom koji se nije dao potpuno uhvatiti, ali nije uspjela da stekne jasnu sliku. Treega dana krenu na dugaku etnju, daleko vani, du obale. Sila je niz hridine i dugo sjedila ondje, ovivi rukama koljena. 281 Htjela, je razmiljati, ali uskoro poee njezine oi prihvaati oblike i preobliavati ih. Ubrzo je to vie postalo promatranje nego razmiljanje, a u tome je leala velika ljekovita snaga. Bilo je dana kada su magle u San Francisku bile isto tako lijepe, pa ak i ljepe od glasovitih, tako esto naslikanih parikih maglica, jer je iza njihovih prozirnih velova leao Tihi ocean i sjalo kalifornijsko sunce.1 Bile su to dragocjene magle, platina prema parikom srebru. Ali ovaj puta nije bio takav dan. Bilo je hladno i bez vjetra, bar ono to se prema pojmovima koji su vladali u San Francisku, smatra tiinom bez vjetra, a nebo, obala, hridine, more, pa ak i oblaci s one strane zaljeva, pokazivali su vie nijansa sive boje nego to bi ih mogao naslikati ijedan kist. Voda u malim zaljevima du obale bila je gotovo crna, fina pozadina za Braqueovu smeu boju upavih ljuski kokosovih oraha koje su plivale na vodi, i dugakih zanimljivih girlanda od morske trave to ih je naplavila plima i ostavila na pijesku. Pet tonova zelenila prekrivalo je smeu boju, a naranasta svjetla sjala su na okruglim plodovima, cvjetovima ili gomoljima korijenja. Ni hridine nisu bile jednostavno sive ako si ih dosta dugo promatrao, ve su se irile u pravi spektar boja. Na njima je bilo ive modre boje, snane ljubiaste, a takoer i malo okera, dok je platinasto sunce njihove kubi-stike oblike ocrtavalo u bdjelim obrisima. Prije nego to; je pola kui podigla je Joy velik plosnati ljunak u kojega je voda uklesala glatku ovalnu udubinu. Stavila ga je u dep svoga ogrtaa i vrsto stisnula prstima njegov fini oblik. Dobro se osjeala. Osjeala se oienom i osloboenom od onog podmuklog otrova u sebi. Bar je to vjerovala. Razmiljala sam o onome, majko, sjea li se? O onome to si mi nedavno pripovijedala. Odluila sam da Fredu o tome ne spomenem nita. Razgovarala sam o toj stvari s doktorom Behrmanom pa ne vidim razloga da je napuhavam i da to pretvaram u problem. Nimalo se ne bojim. Majka podigne pogled sa svitera kojega je poela plesti kad je Charley uao na sveuilite Prin282 ceton i koji nije bio potpuno gotov ni za vrijeme njegove promocije. Ne boji se, osim . . . rekla je blago se nasmi^ jeivi, kad je Joy stigla do vrata. Kako, molim? Ne boji se OvSim to se boji toga da ustanovi da te tvoj mladi ne voli dovoljno da bi podnio iskuenje rekla je majka. U tom si se pogledu mogao pouzdati u majku: ona je uvijek pogaala u drhtavi bolesni ivac. To je bilo ono udno na njoj. Nije bila osobito pametna ili naobraena, a ono malo meunarodnog premaza s kojim je u toku godina provedenih uz oca uspijevala da prekrije svoje priroeno neznanje, bilo je izvanredno tanko. Openito je bila previe egocentrina a da bi se brinula za ono to se zbiva u drugim ljudima ili da bi to shvatila, ali je upravo jezovitim nagonom uvijek umjela pronai ranjavo mjesto gdje je mogla zadati najotriji bol ili nanijeti najtrajniju tetu. Dok ju je taj udarac biem jo pekao, Joy je otrala Fredu da stvar raisti s njime. Reci mi, Fred, ali posve poteno, jesi li ikada primijetio da sam osobito nervozna? Da je moje raspoloenje kolebljivo? Labilno, neujednaeno, ili bilo to drugo u tom smislu? upitala ga je dok su pili aj u svom malom skrovitu, u japanskom vrtu. liica to ju je drala u prstima punim straha zazvei o tanjiri alice.

Fred se samo nasmije. Posve sigurno, zlato moje, nervozna; si kao oni cedrovi stari pet tisua godina u umi sekvoja! Emocionalna si, dakako, i smijena, hvala bogu, i neproraunljiva, pa sam se upravo zato na prvi pogled zaljubio u tebe. Izvana si tako zakopana mlada dama, ali boe moj, kakva si ena kad se jednom otvori! Ja volim skrivenu vatru, ona jae grije. A ne misli li da sam kadto malo luda? Dakako da si luda, jer inae ne bi izabrala upravo moju malenkost. Ali nemoj se brinuti za to, jer u sluaju potrebe mogu ja biti dovoljno razborit za oboje. 283 Joy se ponovo zaletjela: Fred, dragi, kad bi kasnije, kasnije kad se jednom vjenamo, to bi uinio kad bih ja oboljela, ili pretpostavimo da oboli jedno od nae djece, mislim, ako bi... Tano znam to misli; kad bih ja slomio nogu, ti bi, dakako, pobjegla s kakvim mesarskim pomonikom, zar ne? A ako ti oholi od upale slijepog crijeva, ja u smjesta otii i poeti odnoaj s Mar lenom Dietrich, a ako naa djeca obole od ospica, od ega e posve sigurno oboljeti, onda u te jednostavno napustiti i ti me nikada vie nee vidjeti.., Ja govorim ozbiljno, Fred. Ja... I ja govorim, moja Joy. Oboje znamo to znai brak: u zlu i u dobru, u zdravlju i bolesti, sve dok nas ne razdvoji smrt, ni jedno od nas ne shvaa neozbiljno branu zakletvu i sad prestani govoriti besmislice. Joy je odustala, i nije mu ispripovijedila punu istinu. Pokuala je da sve to jednostavno izbaci iz misli: to je vjerojatno bio samo jedan od majinih mudrih malih trikova pomou kojih ona tako voli stvarati malo nemira ako se jednom ini da se sve odvija u redu. Tek mnogo kasnije, kad je sve prolo i bilo zavreno i kad je otrov izvrio svoje puno djelovanje, poela je istraivati nije li se majka kra-domice umijeala u stvar i nije li poplaila Freda Hollenbecka ... Majka je to poricala, estoko je uvjeravajui i viui u znak prosvjeda, ali Joy je vrlo dobro znala da to nita ne znai. Laganje i pretvaranje su za majku bili neto tako prirodno kao to su disanje, spavanje i probava bili za druge ljude. I tako se Frederic O. Hollenbeck, nova uspjena linost u Washingtonu" udaljio iz Joyina ivota kao dentlmen: nekoliko naglih oprotajnih rijei putem telefona, brzojav iz Beloita, Wisconcin: Tetka Hollenbeck teko oboljela, moram zasad ostati ovdje, svako dobro." Pismo puno okoliavanja, neodreeni brzojav iz New Yorka, na njezin je roendan stizalo cvijee pa ak i meugradski razgovor, nagao, oklja-tren, bez sadraja. ista amputacija manje bi boljela od toga raspadanja njezine jedine ljubavne veze. Nije se vratio u San Francisko, a nije otiao ni u 284 Redlands. Napokon joj je pismo iz Londona saopilo da je dobio stipendiju za istraivanje i da e ga rad na reenom socijalno-ekonomskom istraivanju zadrati dvije godine u Evropi i Junoj Americi. Neko su vrijeme i dalje stizala pisma, sve kraa pisma u sve duljim vremenskim razmacima, a zatim jo tu i tamo po kakva dopisnica iz bilo koje luke ili bilo kojeg stranog grada, a naposljetku je i to prestalo. Od itave te epizode s Fredom Hollenbeckom preostao joj je napokon samo nedovreni portret veoma osrednje kvalitete, a istodobno i prednost koja se nije mogla opovri, da je sad ostarjela djevica samo po imenu. Joy nije tano znala kada je zapravo prestala voljeti majku i poela da je mrzi. U sumraku njezinog ivota nije postojao ni jedan tako jasan izrezak, samo da se od onda sve odvijalo mutno, zavejano, kao oblaci magle iznad zaljeva, bez svjetla i sjene, bez obrisa ili sadraja, jednolinost u kojoj su brzo prolazile godine, jer prazni su dani i tjedni i mjeseci kratki. Joy je najprije vrlo voljela majku, a zatim ju je voljela samo iz navike, kasnije joj je bila jo zahvalna i osjeala je neku obavezu prema njoj; ak i onda kad je ve poela otkrivati majine

male manevre i njezinu elinu masku slabane nemoi, osjeala je obzir koji ju je zabavljao, onako kao to nas zabavljaju pogreke ljudi koje dobro poznajemo. Stavie, i nakon oeve smrti i poto je ieznuo Fred, osjetila bi kadto lako saaljenje prema majci iji su neprekidni nemir i nepostojanost puna tubi postajali sve gori, tako da je na kraju nije mogla ni na jedan sat ostaviti samu, a da majka ne bi propatila sve muke straha koji ju je upravo guio. Ali malo-pomalo zbrojila je Joy svu onu nevolju to ju je majka uzrokovala u toku vremena, i poela ju je iskreno mrziti. Ali u meuvremenu je i sama Joy postala tako bezvoljna i sva uplja da nije mogla izazvati lom i prepustiti majku samu sebi. Napustim li majku, ona e se baciti na Charleva, razmiljala je s onim ostatkom energije koji joj je 285 jo preostao. Unitit e ga i razbiti, a to ne smijem dopustiti, ne s mojim bratom Charlevem. O meni se vie ne radi, ja se vie ne brojim. Ali Charlev, to je neto drugo. Charlev ima vanijeg posla, njemu se ne smije nita dogoditi. I tako je Joy, puna mrnje proete omalovaavanjem i mrke uljudnosti nastavila da se posveuje majci, toj majci koja je u njezin mozak ubrizgala onaj podmukli otrov, onaj bacil raspadanja, onu ubilaku bolest promatranja samog sebe: jesam li normalna ili nisam? Vladam li se kao drugi ljudi? Promijenila sam se, sa mnom biva sve gore, sve postaje tako mutno, tako sumrano. Je li mogue da upravo to ogorenje i ta mrnja predstavljaju znakove manije proganjanja? ivim li ja u izoblienom, iznakaenom svijetu? Boje i oblici to ih vidim, ta moja potreba da pronaem neki red i zakonitost u onom to se sluajno vidi, nije li to moda ve poetak jednog opasnog dubljeg izoliranja u kojemu se za duevnog bolesnika gubi svaki dodir sa stvarnou? Van Gogh, njegov plameni potez kistom, ona crvena i uta boja njegove palete koje pale, ona crn-kastozelena boja, spiralni kaos njegovih zvijezda to pleu, velianstvena naglo nanesena mrana prijetnja njegovih empresa: sve se to zavrilo u ludilu, Ali tako je i ona gledala svijet, to su bile i njezine boje, to bi i ona nastojala naslikati da je od nje postala slikarica. Je li to znailo da se i ona nalazi na putu za ludnicu? Mogla je stajati u kuhinji i pei kajganu za majinu veeru pa bi usred posla odjednom pra-snula u glasan smijeh! Ali ja ne bih sebi odrezala uho kao to je to uinio Vincent, odrezala bih ga majci i poslala u najblii bordel ,,s iskrenim potovanjem od Mrs. Ann Ambros", a onda bi odjednom zaula svoj vlastiti smijeh i naglo uutjela, preplaena i uasnuta. Jednom, samo jedan jedini puta razgovarala je o tome s Larrvjem, ne s Charlevem, jer nije htjela da se sa svojim nastranim mislima i bojaznima u-gura u njegov ivot koji je bio sav zatvoren u sebe kao one divne koljke koje je Suzana sabirala za Larrvja kao krasan primjer boja i crtea. Ne, ona 286 nije mogla poi bratu, prodrijeti u njegov siguran i sretan svijet i ugroziti ga pitanjem: Misli li da ja polako postajem luda? Nisi 11 to ve opazio? U naoj je obitelji, naime, ludilo nasljedno, razumije li---Ali s L'arrv Grantom mogla je govoriti o kojeemu, gotovo o svemu, pa ak i o svome zatvorenom ja koje je klizilo nekamo u ponor. Larry je zajedno sa Charlevem Ambrosom doao u San Francisko. Obojica su pripadala skupini modernih stvaralaca, na podruju umjetnog obrta, i arhitekata koje su pripreme za svjetsku izlobu godine 1939. dovele u grad i koji su se s velikim zamahom latili posla. Grad je i opet jednom dobio transfuziju krvi koja mu je bila ve veoma potrebna i kojoj se on od vremena do vremena podvrgavao s mnogo protivljenja i nezadovoljstva sve dok ne bi malopo-malo prihvatio novu krv u sebe kao neto ime se moe diiti i malo razmetati. Ve su se dva udesna djela, dva mosta, napela preko zaljeva, jedan visei sa svojih nosaa kao na veoma finoj pauini, a drugi nosei cestu dugaku vie od sedam milja na kojoj je klizio lanac automobila od obale do obale, lanac bez poetka i kraja.

Unato tome ostale su u pogonu stare skele i ve davno zastarjela iara, jer je sposobno trgovako stanovnitvo grada bilo isto tako privreno tim starim relikvijama kao to su one zanimale putnike i posjetioce i privlaile ih. I opet su se jednom ule stare tualjke, na ulicama, u klubovima, u poslovnoj etvrti i u bogatim konzervativnim vilama: San Francisko nije vie ono to je bio. Trebali ste grad vidjeti prije svjetskog rata... U meuvremenu su tri mlada ovjeka otvorila radionicu i ina zidove zakucala svoje snove u obliku divno nabaenih ali potpuno neostvarivih projekata za gradnju gradova: nova predgraa, kole, tvornice, uzorna naselja za radnu klasu s igralitima i alejama obrubljenim drveem, punih sunca i dobrog ivota za sve. A zatim se mladi latie posla. Charlev je uz to zvidao, Larry puio lulicu, a Suzan je bila trudna. 287 Njih je troje stiglo u skandaloznom, starom, itropotavom automobilu. inilo se da su nerazdvojni, a njihova bezbrina vedrina i to to se ba nimalo nisu obazirali na dojam to su ga mogli izazvati, bilo je uzrok da su majine usne ispod crvenila po-modrile. Ali unato svim novim kunim olujama i nevoljama koje su poveale Jovine tekoe, unato brojnim majinim izbijanjima bijesa sakrivenim ispod blagog aputanja otkako je Charlev poinio zloin da se oeni prema svom srcu, umjesto da se uklopi u majine fino spredene astohlepne planove sa eernim Bluntovima, unato svemu tome Joyin je ivot postao laki, bogatiji i svjetliji otkako je njezin brat ivio u San Francisku. Teret joj nije vie bio tako teak, ni tamnica vie tako tijesna. Odmah i kao neto to se razumije samo po sebi, sprijateljila se sa Suzanom i Larrvjem, a osobito s Larrvjem. U njegovu se drutvu osjeala nesputana, otvorena, raspoloena, a kadto gotovo obijesna. On ju je umio natjerati u smijeh kako se nije smijala od, ah, ni u sve te godine s Hollenbeckom. Cak i kroz stan u Greenwich Streetu puhao je svjei vjetar. Namjetaj je i onako trebalo drukije postaviti kad je majka prodala grandmerinu baroknu komodu jer je trebala nov ogrta od nerca. Suzama je objesila nove svijetle zastore u majinu spavaonicu, a Charlev je izbacio stare naslonjae tvrdih naslona i umjesto njih stavio udobne moderne stolice. Nacrte za njih izradio je Larry Grant. Larry je genij kad se radi o stolicama rekao je Charley. One se prilagouju, one ive, imaju razum, znadu zato su ovdje, pa je pravi uitak sjesti u njih i ne guraju ti stranjicu u luaku koulju. Na njegovim stolicama moe sjediti, u tome je tajna. Taj jedan talent moramo mu priznati, tom ori jau Larrvju: umije izraditi nacrt za stolicu koja je zaista stolica. Larry ima jo jedan talent: on je prijatelj, pravi prijatelj, zar ne, Granty? dobaci Suzana i nasmijei se Larrvju koji je upravo, s lulom u zubima, mijenjao Maxinine pelene. Larry je bio nezgrapni orija koji je podsjeao ha slona, ali je, jednako kao i slonovi u zoolokom vrtu, privlaio sve 288 mogue ljude, a osobito djecu. Njegovo je golemo tijelo bilo odjeveno, ili bolje rei pokriveno velikom koliinom sivog flanela koji se s njega sputao u naborana a izgledao otprilike kao nemarno podignut ator. Nikad nije nosio ogrta, ve mu je uvijek bilo toplo u njegovim vlastitim jastucima od masti i miia. Pogledaj samo svoj eir, ti prljavce predbacila mu je Suzana. to zapravo radi s njime? Spava li s njim? Na njemu, ljubljena, na njemu, a ne s njime! Ako ba eli tano znati, nou ga stavljam pod strunjau pa je ujutro tako lijepo izglaan kao hlae kakvog odjelnog efa. Stvarno je to trik to sam ga nauio kad sam i sam bio rajonski ef u robnoj kui Palaca, Duluth, Minnesota. Uljudne manire i prijazna pojava su preduvjeti za dobrog rajonskog efa. Njegovo letimino spominjanje upravo nevjerojatnog broja razliitih namjetenja za koje je tvrdio da je u njima radio tjerali su Joy u udo i smijeh.

 Ne vjeruj tom krupnom laljivcu ni rijei dobacio je Charley, sve to spada u njegovu ulogu. Ti si kao dijete sigurno pao na glavu, ovjee. Samo si ljubomoran na moje bogato znanje i moj fini odgoj odgovorio je Larry kradomice promatrajui svog mladog poslovnog druga njenim pogledom kakvim majka promatra dijete. Ali unato Larrvjevu nebrinom nainu na koji je govorio, kretao se, odijevao i vladao se, ipak je znao svoje prijatelje zaslijepiti neoekivanim blistanjem elegancije. Mogla bih zaraditi lijep nuzgredni dohodak kad bih toga klipana iznajmljivala kao igola osamljenim damama ustvrdila je Suzana. Larry je bio vjet, neumoran i oduevljen plesa, a njegovo nadmono struno znanje u naruivanju jela i u pregovaranju o prikladnoj vrsti i goditu vina koja pristaju uz koje jelo, pribavljalo mu je potovanje i posebnu panju drskih i nadmenih natkonobara. To zahvaljujem svojoj djelatnosti kao steward u diningroomu jednog velikog parobroda glasilo je Larrvjevo razjanjenje. Vrlo je lako skicirao nacrte za enske haljine 19 uvajte se srna 289 na komadie papira za vrijeme mravih godina morao sam mnogo takvog smea risati za Vogue" i vrlo je spremno pratio dame pri) kupovanju. Dok su one satima i satima probale haljine, on nikad ne bi postajao nestrpljiv ve bi uvijek davao izvrsne savjete. Nikad ne bi propustio a da ne zapazi nov eir, pojas ili al i da ga proprati komplimentom. To je bilo svojstvo koje ga je ubrzo uinilo omiljelim kod majke. Samo nemojte dopustiti da ona ustanova da sam osnove svoga probranog ukusa za ensku odjeu stekao jo kao balavac kad su me djevojke u javnoj kui koristile kao kurira, u Water Street, Memphis, Tennessee dobacio je Larry. Kakav si ti klaun viknula je Suzana, a on je odmah postao vrlo ozbiljan. Ne smije me precijeniti, ti slatko stvorenje, nisam bio klaun, nipoto nisam bio klaun! Bio sam stajski momak u cirkusu Ringling Brothers, a i to samo est tjedana; izbacili su me jer su se slonovi potuili da im kradem oraie. Larrvjeva korisna mnogostranost bila je poput poklopca koji je pristajao uz upravo uenja vrijedan broj razliitih stvari: nabavljao je dobra mjesta za rasprodane koncerte, donio Joyi knjigu koju je trebala itati, vodio je na izlobe koje ne smije propustiti, dijete", i na izlete kad bi se njezini ivci toliko na-peli da umalo to nisu pukli. Umio je kuhati, priivati dugmeta, popraviti patentna zatvara koji je zapeo i elektrina glaala, a majinu azaleju koja je poela venuti, natjerati da ponovo procvjeta. Znojio se s Charleyem u ekaonici rodilita, a kasnije je oduevljeno i struno njegovao dojenad, broj jedan i broj dva. Nije mu bilo teko da po potrebi pomae Suzani pri pranju velikog rublja ili da za jedno vee zamijeni Joy kod majke. Bio je pravi majstor u zagrijavanju boca i hranjenju zobenom sluzi. inilo se da uvijek ima obiilno vremena, da se nikada ne uri, da nije rastresen ili umoran. inilo se kao da upravo eli da ljudi zaborave da je on jedan od prvih arhitekata za unutarnje ureaje Amerike i da je nezasitan sve-der ako se radi o poslu. 290 Kako ti to zapravo uspijeva obaviti, ti skit-nico? Hrani li se jedino pervitinom? Kadto bi upitao Charlev koji se ni sam nipoto nije lako umarao pri radu, ali je unato tome esto onako iscrpen i zijevajui jedva ostajao budan dok bi razmiljao 0 kakvom konstrukcionom problemu kojim bi se bavili do kasno u no. To je jednostavno stvar navike, sine moj. Otkako sam bio noni uvar u Sourkamp Tool. and Tractor Fabric" u Wichiti, Kansas, izgubio sam svaku sposobnost da spavam dulje od pet sati od onih dvadeset i etiri sata koje nam je priroda dala. To mi ostavlja obilje vremena za zabavu, glasio je Larrvjev odgovor.

 Larry je zaista pravi boji blagoslov za nas ene rekla je Suzana Joyi. Jesi li opazila da ga oboavaju sve istaice? Djevojke u naem uredu upravo procvjeta ju kad on proe, a kisele stare prodavaice u robnoj kui zaboravljaju svoje uljeve dok ga posluuju. On bi razdraenu tigricu naveo na to da mu jede iz ruke, taj moj tusti Ganea. Tko to? To je moje osobno ime od milja za nj, sva prava pridrana. To je onaj dobroduni indijski slonovski bog, nala sam ga u jednoj od Larrvjevih vrlo mudrih knjiga o umjetnosti. A to se tie tigrice rekla je Joy nemojmo zaboraviti kakav je uspjeh ponjeo kod majke. Ne pripazimo li, zabost e ona Svoju zastavu na njegovim obalama i prisvojiti ga kao svoj teritorij. O ne, to nee. To bi bio trenutak u kojem bih se ja propela i poela gristi neobino je estoko rekla Suzan, a Joy je svojoj urjakinji dobacila skriveni iznenaeni pogled. Neto se u njoj pokrenulo 1 ona se upitala jesu li na kraju sve one aluzije to su ih majka i girls" spominjali u vezi sa Suzan i Larrvjem ipak na kraju stvarno samo smijene. Neka me avo odnese ako dopustim da ga majka zgrabi rekla je Suzan. Ja sam prva bila ovdje, razumije li, ma koliko majka svojatala sve na to naie. I ja sam takva kad se radi o Larrvju, ili o Charlevu doda naknadno. 19* 291 Joy nije doznala je li zbog Larry Granta dolo do sukoba izmeu majke i Suzan, ali jednoga lijepog dana izjavi majka da tog odurnog debeljka, kako li se ono zvao, ah da, toga Mr. Granta ne eli vie vidjeti u svojoj kui. Ali majko, Larry je na najbolji prijatelj, a i ti si ga vrlo voljela zaudila se Joy. Zato ga vie ne eli vidjeti? Zato? Zato! rekla je majka pretvorivi se opet u petnaest godinju iparicu. Kakvo si to zlo nanio mojoj majci, ti preve^-jani nitkove? upitao je Charley prijatelja. Mrzi te, mrzi te, mrzi te! Larry je desnom rukom skicirao neki plan dok je lijevicom pomou lice ulijevao varivo u dojeae Floriana. Mrzi me? Fino. Jecala je na mom ramenu kako je osamljena i da je nitko stvarno ne voli, a osim toga je spomenula da je podsjeam na nekog gospodina koji se zvao Hopper. Hopper? Tko je to? upitao je Charley. Njezin prvi mu. Stradao je u Braziliji. Bio je debeo, ali ipak ne tako tust kao to si ti, Larry objasnila je Joy. Jo se dobro sjeam ujaka Hoppera; voljela sam ga. Bilo kako bilo, pokuao sam da nau majicu malo pouim. Majice", rekao sam joj, egoistini su ljudi uvijek sami i nikad nisu zadovoljni. Svojim egoizmom stvaraju oni neku vrst zrakopraznog prostora oko sebe, a vi, slatko moje majinsko srce", tako sam rekao, vi ste u svojoj nedunosti najegoistinija mala mrcina koju sam ikada sreo u ivotu." Smio bih tvrditi da ju je to vrlo teko pogodilo. Moglo bi se, tavie, rei da me je nakon tih rijei izbacila. To mi je vrlo milo estoko je rekla Suzan. Ne podnosim kad se ona u sve mijea i ne elim doi u smijean poloaj da se sa svojom svekrvom moram boriti za srce ovjeka kojeg volim. ^ Sve je to bila ala i pretjerivanje, a ipak nije bilo ba potpuno smijeno, razmiljala je Joy pa se nije uspjela tome ni nasmijeiti. Kasno je, moram kui rekla je. Bio je etvrtak popodne, dan kad su je klub i njegovi girls" zamijenili na nekoliko sati kod 292

majke. Tek otkako je Larry uao u njezin iivot postalo je Joy jasno po kojem neumoljivom nastavnom planu ona vegetira i u kakvoj uskoj tamnici. Tako je, naime, gledala svoj ivot uz majku: kadto kao na tamnicu, a kadto kao na beskrajnu cestu bez sjene, kojom se vukla po pustoj krajini. Pokuala je, tovie, da naslika munu jednolinost te ceste, ali joj to nije uspjelo. Istini za volju treba rei da se posljednjih godina potpuno odrekla slikanja. Samo to se, kad je stigao Larry Grant, ta cesta njezina ivota, ta pusta krajina njezina ivota, izmijenila. Odjednom je tu izraslo visoko, iroko drvo s tamnom sjenom, na mjestu gdje prije toga nije bilo niega, mrljica zelenila u sivoj ilovai, negdje tihi ubor potoka, a u zraku nekoliko leptira. Reci, dijete prekine odjednom Larry tiinu, vozei je kroz sumrak kui. Nikad ne govori o svom ocu, ni ti, ni Charley. Kakav je on ovjek zapravo bio? Ne znam pravo. Mislim da sam ga previe voljela, a da bih ga mogla analizirati. Osdm toga smutilo me je to je u mom sjeanju izgledao posve drukiji dok je moja prava majka jo ivjela i on bio u naponu svoje snage. Upravo je tako kao da sam imala dva razliita oca. Nakon njegove smrti mnogo sam razmiljala o njemu. On je bio, ne znam pravo, bio je stranac. Stranac? Prema tebi? Ne? Kako onda? Stranac u svojem vremenu, na svom mjestu, u svom braku? Ne, mislim: uope je bio stranac. Posvuda, u svako vrijeme. Nepraktian, sanjar, idealist, romantik koji nije nikamo pristajao, nesposoban da nekome nanese bol. Moda je bio malo slab? Moda. Bar je to sam za sebe govorio. Zapravo-vjerujem da mu je majka slomila hrptenjau. Izmeu njih je postojala neka neobina veza. Nije bila ba tako neobina, dijete, ne ba tako neobina. Jedan mukarac, jedna ena, ali ak ga ni naa majica ne bi mogla slomiti da je bio jak. Nije slomila ni Charleya. 29$ Da, to je istina. Ali gledaj, Larry: tu je bio njezin prvi mu, ujak Hopper; taj je bio praktian, realist, nasilnik, prava suprotnost mom ocu: a i njega je razbila, bar tako mi se ini. Dakle, evo nas, tu smo, molim te, istovari" me na uglu jer ne volim kad majka viri kroz kuhinjski prozor i uhodi nas to radimo. Laku no, Larry, hvala ti lijepa to si me dovezao kui. I na svem ostalom. uj me, dijete; ne vjerujem da je naa majica ba tako ljupka kako se mi pretvaramo da jeste, ali jedno ti mogu rei; onoga dana kad bude pokuala da u Charlevu ili Suzan ili tebi prelomi ma samo jednu Bitnu kost, toga istog dana ulit u joj u aj dozu cijankalija, i to s uitkom. Laku no, drago dijete, spavaj dobro, vidjet emo se u srijedu. S poetka se zaista radovala da se s njime sastaje jednom ili dva puta tjedno ili bar da s njime razgovara telefonom, ali kasnije se u taj osjeaj lagodne udobnosti to ju je osjeala u njegovu drutvu primijeao trag nestrpljenja. Naposljetku joj je postao prijeko potreban. Dan bez Larryja mogao se teko podnijeti. Upravo to trzanje u njezinim ivcima, ako ga nije imala prilike vidjeti, vie joj je pokazalo koliko on za nju znai nego to joj je to pokazala njegova prisutnost. esto mi mnogo ne-dostaje, a onda bih voljela znati jesam li ja zov ili jeka rekla mu je; za Larrvja nije trebala izgovoriti sve, jer ju je on umio razumjeti. Oboje, dijete, mi smo oboje, zov i jeka, nas dvoje, to je uzajamno. Tako, na primjer, posljednje srijede. Da? Posljednje srijede? upitala je Joy kad je zastao oklijevajui. - Kad se nisam uspio osloboditi one jezovite sjednice s momcima iz trgovake komore: vjeruj mi da sam te zvao i mogla si me uti gdje riem tako glasno kao jelen za vrijeme rike, a ako se ne varam, mogla se uti vrlo tiha jeka. Nas smo dvoje davanje i uzimanje. Ja te isto tako nuno trebam kao i ti mene, moda jo snanije. Drat emo se jedno drugoga, dijete. Bit emo dobri jedno drugome.

Bit emo dobri jedno drugome, nijedna se prisnija rije nije mogla izgovoriti meu ljudima koji se 294 vole, meu dva ovjeka uope. Bit emo dobri jedno drugome: to su bale rijei koje bi mogao izgovoriti otac. U poetku nije bilo nikakve sumnje da je Larry Grant ruan. Njegova velika, gotovo elava glava, iroka usta kao u klauna, slomljena nosna kost, (to sam dobio kad sam htio postati boksa u Jamaici na Long Islandu"), i neobino izraajne oi, Tvoj prijatelj je moda zgodan ovjek ali lijep nikako nije rekla je Charlevu poto ih je ovaj upoznao. Poekaj samo, ve e se nauiti na njega bilo je sve to je Charlev mogao na to rei. Sto je dulje i bolje poznavala Larrvja, to joj je ugodnija bila njegova vanjtina. Imao je lijepe ui, zar ne? Zdrave zube i neobine ruke. Bile su to ruke velikog stvaraoca, inteligentne, ive, uske u omjeru s njegovom masivnou i bez ikakva traga masti. Nervozne ruke jednog drugog ovjeka, osjeajnog, osamljenog Larry Granta kojega je samo ona poznavala. Kadto bi uhvatila samu sebe kako pilji u te ruke i kako pri tom eli; ni sama nije pravo znala dokle su dopirale njezine elje. Sve dok jednoga dana, probudivi se, nirje otkrila da je Larry Grant istisnuo usku bestjelesnu sjenu Freda Hollenbecka iz njezinih snova i da je sam zauzeo njegovo mjesto. Veliki boe, razmiljala je, nisam ni slutila da mi se to jo moe dogoditi! Odjednom joj se sve uinilo jasnim, jednostavnim i neizbjezivim. Bit emo dobri jedno drugome. U tome je bila stvar. I opet je jednom bila srijeda kad su sjedili u svom obiajnom malom jeftinom talijanskom restoranu iji je pod bio posut pilovinom a zidovi ukraeni papirnatim girlandama, ali vlasnik je bio Larryjev prijatelj i toio je dobar kianti. Te je veeri Joy naposljetku govorila o sebi i s mnogo oklijevanja se pribliila onom strahu koji ju je muio i koji je majka usadila u nju. Ne znam to je to, Larry, ali ja sam uvijek bila drukija od ostalih djevojaka, dokle god se mogu sjeati, i vidi li. Larry je ispod stola posegnuo za njezinom rukom i nasmijao joj se u lice. Moe zahvaliti sudbini to nisi jedna od onih djevojaka od kojih dvanaest 291 ide na tuce prijazno joj je rekao. Srijeda je bilo njezino slobodno vee, jer je srijedom majka pohaala Charleva, i unato tome to nije bila naklonjena Suzani, nepopustljivo je ustrajala na tim posjetima. Larry, nauen na to da svoje radove razdjeljuje u smjene i da ih tano isporuuje jednom je zauvijek rezervirao te veeri za sebe i za Joy. to se zapravo sa mnom zbiva, Larry, moe li mi to rei? upitala ga je tano kao to je ve pred dugo vremena upitala oca. Da, mislim da znam gdje kod tebe lei pogreka: u svom vrtu nema jednoroga. A zar bi trebalo da ga imam? Svakako bi trebalo. U sutini svatko bi trebao da u vrtiu ima jednoroga. To bi bilo vanije od kokoi u svakom loncu ili od automobila u garai. Taj su razgovor vodili svojom misaonom steno-grafijom i nije trebalo posebnih razjanjenja. Bilo je vrijeme kada sam u svom vrtiu imala ne jednog jednoroga ve itav mali opor, ali su mi jednoga za drugim poubijali rekla je Joy malo tuno. Znam ve, dijete, i moja je majka Mla lju-doderka. Larry, moram se s tobom porazgovoriti o neem to me kadto ini bolesnom od samoga straha. Larry, vjeruje li da sam ja potpuno normalna? Nadajmo se da nisi, dijete. Uostalom, nitko nije potpuno normalan, i to to uope znai, biti normalan? Normalnost je ishitreni pojam i mi o njemu manje znamo nego o udaljenosti izmeu planeta ili o deklinaciji zraka svjetlosti. Normalnost se ne moe odmjeriti jer nije nita apsolutno, ve samo konvenr ija. Svakog Amerikanca izvan njegove domovine

automatski smatraju ludim, a mi bismo, s druge strane, kakvog evropskog seljaka, ak meu estogodinjom djecom, smatrali zaostalim i slaboumnim. U Kongu je, naprotiv, svaki ovjek kojega se pomou bubnjanja ne moe baciti u frenetiki trans, pravo nedonoe. Sada bih te, meutim, htio pitati neto drugo, dijete. Zato si napustila slikanje? Charley mi pripovijeda da si izvanredno talentirana, a Char-ley obino zna to govori. ,296 Vidi li, i to je jedan od mojih mrtvih malih jednoroga. Moda zaista imam malo talenta, ali ne znam to se s njim dogodilo. Izgrizli su ga termiti ili to drugo. Za vrijeme studija bojala sam se da su moje slike previe lude a sada kad su moderni slikari sve to daleko premaili, postala sam previe pitoma, neodluna, sitniava, pa ja ne, ne mogu vie slikati. Zna, moj otac je u svojoj knjinici imao neku njemaku knjigu, slikardje umobolnih, zbirka slika i crtea iz razliitih ludnica. U knjizi je bilo sve, savreno potpuno, s povijeu bolesti umobolnih od Paula Kleea koji se potpuno povukao u sebe pa do pseudo-Miroa koji je slikao jarkim bojama. Eto, ja, no, jednostavno nisam vie sigurna u sebe, takve me stvari malo plae, nisam dovoljno stabilna pa neprekidno pokuavam da se saberem. Za mene ne bi vrijedilo da pustim maha svojoj udi i da bojama prekrijem platno; to je nezdravo, to je opasno. Zna ld, dijete, nain na koji mi openito gledamo slike i umjetnost, to su navikom steeni refleksi pa smo svi mi u neku ruku Pa vio vi je vi psi i upravo to ini modu od samih pet godina unatrag tako neodoljivo smijenom. Ali moda nema nita zajednikog s pravom umjetnosti, a vrlo malo s tobom. Mislim da pogaam to je tebi, dijete. Svi mi bolujemo danas od prevelikog promatranja samoga sebe, svi smo mi sebi postali tako prokleto vani. Sto se mene tie, ja, naprotiv, smatram da duevno zdravlje poinje time da sami sebi razjasnimo kako je svatko meu nama neopisivo nevaan, kako nevjerojatno mikrobski siuan i nezanimljiv. To je spoznaja koja oslobaa zauujuu koliinu ener-^ gije koja se moe iskoristiti za neto bolje. Postoji granina linija izmeu umjetnikova traenja izraza, njega samoga i opijanja samoga sobom, a vrlo mnogo ljudi prelazi tu liniju. To ini itavu razliku izmeu dobre i loe umjetnosti i, da se ne izrazim kao tajni savjetnik profesor WurtzelfLnger, razliku izmeu zdrave probave i odbojnog proljeva. Ti, drago moje problematino dijete, ini se da, naprotiv, malo pati od zaepi jenosti. U tebi se nalazi previe skupljene materije pa zato mislim da bi ti slikanje koristilo. Volio bih kad bih ti u tom smjeru mogao dati mali laksatav. 297 Ali Larry, upravo to vie ne mogu. Pokuavala sam ali sve se osuilo i prolo. Sjea li se jo: ,,il faut porter un soleil de mille rayons dans le ventre", a u mom trbuhu nema ni dovoljno vatre da se pripali igica. AM emu da govorimo o tome, Larry, takva momina kao to si ti ne moe nikako razumjeti kakva je muka biti sterilan. Niega vie nema. Neplodnost. Doi, hajdemo neoekivano je rekao Larry. Krenimo malo prema rijeci. Dobro e nam initi malo zraka. I ne zaboravi Picassove pronunciamente i sunce u njegovu trbuhu. O tebi je rije, Joy. O tebi. Jo nisi mrtva, dijete, jo nisi pokopana. Ne, nije bila mrtva, znala je to, osjeala: duboko u njoj se neto pomicalo, neto je uborilo, neto se topilo. Larry ju je promatrao ispitivakim smijekom kad je slijedee srijede uveer opet sjedila nasuprot njemu u malom talijanskom restoranu a svjetlost svijee joj osvjetljavala lice bacajui s boce kiantija crvenkaste reflekse na njezine ruke. Veeras izgleda osobito lijepo; trebala bi uvijek nositi bijele bluze rekao je Larry. Reci mi, bez prenavljanja, koliko ti je zapravo godina? Starica sam, tako rei. Trideset est. Zato? Krajnje je vrijeme da se uda i dobije djecu. Ili zar to ne eli? eljela bih, ak jako bih eljela, ali ne mogu majku ostaviti samu, a osim toga me jo nije nitko zamolio da mu budem ena, Larry.

 Tome si sama kriva, dijete. Ni jedan ti se mukarac ne usuuje pribliiti jer se vlada tako odbojno, nadam se da nisi frigidna? Ili moda jesi? O tome zaista ne mora trti glavu, Larry, ali ako eli posve tano znati: nisam. Frigidna sigurno nisam. Kad je to rekla, pocrveni i nastane mala tiina koju je naglo prekinula prije nego to je postala nepodnoljivom. Uostalom, ni ti se nisi oenio, a ve ti je vie od etrdeset. Mora da i ti ima svoje razloge za to. To je dugaka pripovijest. Moda u ti je jednom ispripovjediti. Moda. A zato ne sada? pomislila je Joy i odjednom je znala odgovor: Suzan. Larry je pripadao Suzani. To je odjednom posve jasno vidjela, ali zato to nije opa298 ila ve prije? To je bilo razjanjenje za sve, a majka i girls" su imale pravo: ono to je bilo vulgarno na kraju je uvijek ostalo u pravu. Charley, Suzan i Larry, estiti stari trokut, a svo Larrvjevo nastojanje bilo je samo zavaravanje. Prvi put u ivotu osjetila je Joy otar, arki okus ljubomore. Ta valjda ne pokuava da se preda mnom gradi tajanstvenim i zanimljivim? ree ona nadajui se da se pri tom smijei. Vezan si za jednu enu s kojom se ne moe oeniti. S udatom enom? S jednom koja zbog bilo kakvog razloga ne eli napustiti mua. On posegnu preko stola za njezinom rukom i nasmije se. Nikad ne bih povjerovao da moe biti tako prozirna, dijete ree vrlo raspoloen. Ne, nisam vezan za neku udatu enu, i ona se ne zove Suzan, i sada prestani grickati prst jer e unititi nokat. Oboavam Suzan j| smatrana je naj-arobnijim biem na svijetu i silno je volim. Ali ne ljubim je i nisam zaljubljen u nju. Tako on ispusti njezinu ruku i potrai u njezinu licu odgovor na neizgovoreno pitanje. Naprijed, Larry rekla je Joy. Htio sd mi jo neto pripovijedati? Vidi, dijete, ja sam velika rijetkost: mukarac koji nije nigdje vezan. Nisam vezan ni za koga, nitko mi ne pripada, nisam ni u koga zaljubljen, a koliko se mogu sjeati, nikad nisam iskusio to je to zapravo, ta ljubav. Osim toga ne vjerujem da sam time mnogo izgubio. Jedva da mogu sebi ita predoiti to bi u dananjem svijetu bilo manje vano od ljubavi koju toliko precjenjuju, o kojoj toliko govore i toliko lau. To jest, ako ne uzmemo u obzir njenu vrlo znatnu komercijalnu vrijednost, jer ljubav je naposljetku ona materija ilz koje ljudi kroje svoje filmove, svoje lagere i operete, pa pjevai pjevaju o ljubavi, a knjievnici piu o njoj knjige, a cijelo mnotvo ljudi zarauje ono to im je potrebno za ivot iskoriavajui takvu vrst ljubavi. A da i ne spomenem koliko je ona vana za barove, frizerske salone i konfekciju. No, ovaj put si mi lijepo rekao istinu rekla je Joy, malo problijedivi. Kad su izali na ulicu, uhvati je on ispod ruke. Reci mi upita je nakon nijeme stanke za vrijeme koje je razmiljao zato ne poe na neko vrijeme u Evropu, dok je to jo mogue? Za godinu ili dvije godine mogao bi opet izbiti rat, a onda emo morati rei zbogom mnogim ugodnim i korisnim stvarima na ovom svijetu. Bila sam u Evropi, dvije godine, u Francuskoj, u Italiji. No, a rezultat? Nema rezultata. Majka je bila sa mnom prijeko. Moe sigurno predoiti sebi kako su se stvari razvijale. Larry ljutito upne svoju rijetku kosu. Ti nipoto nisi jedina ki koja doputa da je njezina majka ivu prodire, ali jednostavno ne mogu sebi predoiti o kakvoj se vrsti masohizma pri tome radi. Ostavi jednom nau slatku majicu po strani, zakli-njem te. Spakuj svoj sveanj i kreni u svijet, poi kamo god hoe, ali odlazi odavde. Naa majica e to preivjeti, obeajem ti. Moda e upravo to biti lijek koji e joj koristiti. Moda ima pravo rekla je ona. Moda je to jo uvijek mogue, pomislila je, a zatim ponovo osjetila kako se u njoj neznatno pokree onaj njezin stari napola zaboravljeni san,

skriven, priguivan, embrionalan: htjela bih imati dijete, svoje vlastito dijete, pa bih ga odvela u arobnu umu i njegove ruice napunila plavim svjetlom kao to je otac napunio moje. Kad doe u Pariz, Larry, kamo najprije odlazi? Oh, to je veoma razliito. Na toaletu, drim, uz pretpostavku da postoji. K Deux Magots ili ma-dame Charpentiere koja je kuhala za mene dok sam studirao na Sorboni. Ne. Mislim ozbiljno? Ozbiljno? No, dakle, ako je ozbiljno, i ako mi obea da me nee izdati, onda se najprije okupam i operem sa sebe svu prljavtinu i sve grijehe loeg ukusa to sam ih u meuvremenu poinio, pa sperem sa sebe sve umjetne mode i manire koje su se 300 pripale uza me. A kad nakon toga izaem iz Sainte Chapelle, onda opet razaberem razliku izmeu onoga to je dobro i to je zlo. To je, uostalom, stvar koju je bog zabranio, ali s drveta spoznaje dobra i zla ne smije jesti; ako se toga sjea? Znala sam to. Plavo svjetlo. Moe ga grabiti rukama, moe u njemu prati oi. Larry, da smo nas dvoje zajedno u Parizu, bilo bi nam lijepo, izvrsno bismo se zabavljali, ali bili bismo i ozbiljni, sigurno bi nam bilo vrlo lijepo, zar ne? Moda, dijete, ali moda i ne bi. Ali jedno znam: kad bi nas dvoje bili zajedno u Parizu, onda bih iz tebe napravio slikaricu, sve da ti svakoga dana tri puta moram ispraiti stranjicu i svakoga jutra, svako podne, svako vee, zabosti tvoj nos u Rccas-sovu paletu. Ali nema nikakva smisla da o tome matamo, jer ja sam ovdje priiven sve dok ne zavrimo na posao za izlobu, Cahrlev i ja, a za to emo trebati jo itavu vjenost. Ali ti nisi niija zarobljenica, zaista nisi, dijete, a uostalom nije potrebno da to bude odmah Pariz. Samo ako ode odavde i dopusti svojim oima da neto vide. Kadto gledaju tako gladno kao da ve nekoliko godina nisu dobile to da jedu. Zatim su se nijemo uspeli do tornja na vrhu Te-legraph Hilla, i onda stajali na njemu, pa gledali grad i zaljev. Bila je to jedna od rijetkih vedrih noi San Franciska, a mladi su ljudi sjedili posvuda na ogradi zida, iz parkiranih automobila svirali su radio-apa-rati, dolje su ulice plele svoje lance svjetlosti preko breuljaka i preko beskrajnog luka zaljevskog mosta, a kaznionica na otoku Alcatraz, osvijetljena reflektorima, bila je slina slikovitom i vrlo skupom nonom lokalu. Stigavi do kraja dugake utnje, Joy je uzbueno stresla glavom. Ne rekla je. Ne mogu odavde. Osim toga to i ne elim. Zato ne eli? Ima li kakav valjani razlog, osim to si robinja svoje majke? Pogledavi mu u o&, Joy je zadrala dah. Hoe li se jako prestraiti, Larry, ako ti reknem da si 301 ti razlog zbog kojega elim ostati ovdje? rekla je poluglasno. Osjetila je kako mu se ruka trgmula u nesvjesnom pokretu kao da se eli odmaknuti od nje, a onda je brzo jo malo vre stisne uza se. Da rekao je to bi me veoma prestrailo. Zatim ju je ispustio, izvadio lulu i vreicu s duhanom pa je vrlo paljivo napunio i zapalio ibicu, ali je zaboravio da pripali lulu. Samo ju je stisnuo zubima, a zatim ponovo vrsto privukao Jovinu ruku k sebi i krenuo dalje. Uvijek mi se inilo grotesknim rekao je da bi se ovakav slon kao to sam ja mogao bilo kome uiniti poeljnim, izuzevi, dakako, kakvog drugog slona. Ali jednom je ipak postojala djevojka koja se zaljubila u mene, tome je ve vrlo davno. Bila je sestra moga najboljeg prijatelja, kao to si i ti Char-leveva sestra. Ali time prestaje svaka slinost. Bila je posve mlada, jedva je izala iz kole, razmaena, zatiena, krhka, najfiniji i najtanji porculan.

Ta se djevojka sama ubila. To je pripovijest za koju sam ti obeao da u ti je jednoga dana ispiipovjediti. Joy je tieko disala i ekala. Razumije li to ti pokuavam ispiipovjediti, ili moram li ti to ponoviti slovo po slovo? upitao ju je. Na alost zvui pomalo kao iz kakvog petparakog romana. Glorija se, naime, zaljubila u mene, a kad je ustanovila kako sa mnom stoje stvari, poinila je samoubojstvo. To je za mene bio straan udarac, dijete. U ono sam vrijeme i ja bio jo vrlo mlad i nisam znao to da radim. Uistinu, klipan kao to sam ja, morao bi na sebe objesiti ploicu s upozorenjem: ,,2alim, ali meni nije ni malo stalo do lijepog spola", no ja sam umiljao sebi da je moj izgled dovoljan da poplai djevojke, ali, vidi li, da sam Gloriju na vrijeme opomenuo da ne trati svoje osjeaje na takav subjekt kao to sam ja, ona bi vjerojatno danas bila sretna ena i njena majka. Bila je upravo arobno bie i ja sam je vrlo volio. Ali to nije bila ljubav. No, a sada mi jo jednom pripovijedaj da ja ne znam to znai biti sterilan. Joy se sabere. Bilo je to kao kod zubara: ,Miss Ambros, sada e vas moda malo zaboljeti*, a u usti302 ma joj je ostao gorak okus, ali ona ga hrabro proguta pa joj ak uspije da se nasmijei ukoenim smijekom. Zato ba Larry Grant, upravo Larry? To je bilo tako apsurdno. Ta golema planina snage, ti neumorni miii, ta bistra glava, Larry, takav mukarac, s njegovim u boksu zdrobljenim nosom i njegovom neogranienom sposobnou da stvara, da ivi, da oblikuje, i da sam sebe raspoklanja. Taj osjeaj sigurnosti koji je izbijao iz njega, te toplinske zrake to ih je emitirao na sve strane, sve samo uzaludno traenje! Kolika teta! pomisli ona osjetivi otru sitnu porugu. ,Je li vas zaboljelo, Miss Ambros?' ,Nije, gospodine doktore, nije ba previe!' Misli da ti nije stalo do ena? promrmljala je iz dubine svoje smetenosti. Da sam ga pokuala naslikati, ustanovila bih to po njegovim rukama. Njegove bi mi ruke odale tajnu. Danas si zaista gluha, dijete. Meni je stalo do ena, ali ne na uobiajeni nain. Postoje ene koje su mi vrlo, vrlo bliske, na primjer ti, ili Suzana. To iide onda do odreene take, a zatim giljotina pada i svemu je kraj. Kad bih ipak ikad pokuao da prijeem tu taku, ne bi iz toga bilo nita, ili samo nepristojna prevara i neopisiv kaos. Ono najbolje to mogu uiniti jeste da ne ivim protiv svoje vlastite prirode i da pokuam da nikome ne inim nita na ao. Stigli su do kraja breuljka, pa on ispusti njezinu ruku i zastade. Vie volim ivjeti kao rak samot-nik ako ti se to vie svia. Spol, to je toliko vano ili toliko nevano, koliko vanosti tome pridajemo. Zvualo je uzbueno, a istodobno i rezignirano, kao argument kojega neki ovjek nekoliko puta koristi u prepirci, ali njime nikada ne uspijeva potpuno uvjeriti svoga protivnika: svoga protivnika samoga sebe. Ne ini li te to veoma osamljenim? upita Joy, oprezno se usuujui da zae u zatvoreno podruje. Ne, ne vjerujem. Ne vjerujem da sam osamljeni ji nego to su to openito drugi ljudi. Osamlje-nost je nae prirodno boravite, pa je bolje da se 303 I. i pomirimo s tim stanjem s kojim, poevi od druge godine naega ivota, stjeemo obilna iskustva. Osam-ljenost je jezgra svih stvari, dijete, pa mi samo nemoj rei da to ne zna. Ali ja volim ljude, ljude openito, i uivam u poslu, uivam kad izradim nacrt za stolicu ili kakav alat, ili za ureaj kupaonice; u to ovjek mora da uloi svu snagu, pa mu rad prua veliko zadovoljstvo, ako rad uope moe biti neka naknada. Hoe li sada kui pjeice ili da uzmemo taksi? Moja su kola i opet pokvarena. Poli su dalje. Zna li Charley za to? upitala je Joy malo kasnije.

 Ne, samo je po sebi razumljivo da ne zna, ni Charley, ni Suzan, a oni to nikada ne smiju ni doznati, uje li, Joy. Ne znam to bih uope uinio kad bi to dvoje djece ita naslutilo! Joy, ti si jedini ovjek s kojim sam govorio o tim stvarima, jer znam da te neu morati jo jednom zamoliti da o tome uti. Shvaa to bi znailo kad bi Charlev, to bi sve pokvarilo, nain na koji nas troje zajedno radimo i zajedno ivimo to bi sve uinilo napetim i grevitim. Ja, obeaj mi! Joy jo nikad nije vidjela Larrvja tako uzbuena. Ta to je, Larry Trebao bi ve znati da ja nisam sklona trau; u mene se moe pouzdati. Uzeo joj je lice meu dlanove i potraio u njezinim oima odgovor na njegovo neizreeno pitanje. Joy je napeto sauvala svoj pitomi i prijazni smijeak. Od njega dobivam te otre crte u licu, pomislila je. I ti me nee sad manje voljeti, dijete, sada kad zna kako stoje stvari sa mnom? napeto je upita. Ne budi tako glup, Larry. Ta mi imamo na stari ugovor: Bit emo dobri jedno drugome". On se nagne nad nju i poljubi je u usta. Bio je to udesan poljubac, bez teine, hladan, kao vlani list kojega je vjetar po vio sa drveta na njezine usnice... Neke ljude, tako na primjer mene, prati smola, pomislila je. Jesam li bila zaljubljena u Larry Gran-ta? upitala je samu sebe. Nisam, ali bih se mogla zaljubiti u njega i sve bi posve lako moglo postati 304 drukije. Odvukla se natrag u Greenwich Street i sagradila jo jednu malu grobnicu u koju je zakopala jo jednu malu tajnu ... Natrag doktoru Behnmanu: ... malo sam nesreena, gospodine doktore, ivci mi nisu ba u redu... I on je opet jednom eprkao po njoj svojom psiholokom sondom, ali na svjetlo dana nije iznio nita definitivno. U ovom asu zaista ne vidim nekog razloga za zabrinutost, Miss Ambros . .. A kamo smo to sada stigli? U Tokeniu, pono je ve davno prola, a ja sam ubila majku, odnosno bar sam pokuala da je ubijem. Nema razloga za zabrinutost. To sam ja, Joy Ambros, koja ovdje eka na ambulantna kola i pokuava da se oelii za sve one mune stvari koje ju jo oekuju. Presluavanje, istraga, identifikacija iznakaene smrvljene leine, autopsija, i gore od svega toga: morat e se sastati s bratom i do kraja odigrati svoju ulogu. Sve ju je to jo oekivalo, jer ona je izvrila to djelo, i sada je morala jo kroz sve to proi. A prdi tome je itavo to vrijeme osjeala kao da je njezino stvarno ja negdje daleko, da je nekako drukije, da je ona netko drugi. Sad je propala kroz tanki led, utonula, raspala se u dijelove, osjeala je da se rascijepila u dvije polovine, u dvije osobe: u jednu Joy Ambros koja je ubila majku i radovala se tome, i u jednu drugu Joy koja nije mogla shvatiti kako je neto takvo bilo mogue, pa bi vrlo rado rtvovala ivot da to izbrie i da se to nije nikad ni dogodilo. A to, dame i gospodo, rekao je gospodin tajni savjetnik profesor Wurtzelfinger, nazivamo mi moderni psihijatri, izofrenijom. Joy se pone smijati, tiho ali nezadrivo, a mali uti pas uz njezine noge smjesta zamahne repiem. Uspravi se na noge, protegne se, isprui tanki ruir asti jezik i zijevne. Joy se vrsto drala uz njega, uz neku spasonosnu esticu jedne stvarnosti koja je htjela nestati u nejasnom sumraku misli koji ju je gutao. Miss Ambros? ree netko, a na klupu padne dugaka sjena. Joy podigne glavu. Pred njom je 20 uvajte se srna 305 stajao neki oficir, ijega se imena nije mogla sjetiti. Kosa mu je bila gotovo potpuno sijeda, lice izbrazda-no, ali nije bio star. Koa na licu i bjeloonice oiju pokazivale su ukastu

boju. To je zamijetila ak u mutnom svjetlu osamljene arulje koja joj je visjela iznad glave. Bdio je udno da su njezine oi funkcionirale uobiajenim brzim hvatanjem oblika i boja, premda joj mozak nije tome nita pridonosio. A zatim, odjednom, rastepeni kaos njezinih osjetila, misli i refleksa, pronae jedinu odreenu povezanost. Sigurno ste imali mali napadaj malarije, majore Rverson? uljudno ga upita. Tu i tamo, Miss Ambros. Ali to je blaga vrsta i nije mnogo gora od prehlade. George Watts ga je poslao da ispred njega ode na kolodvor. Poi onamo, Tom, i pobrini se za Joy. To je siromano dijete sigurno u stranom stanju. Samo je nemoj ostaviti samu, ve razgovaraj s njome i skreni je s njezinih misli, dok ja pokuavam malo ubrzati puev tempo ovog doktora. Za ljubeznog diplomatu kao to si ti bit e prava sitnica da toj siromanoj djevojci skrati vrijeme. Ali to nipoto nije bila sitnica, razmiljao je Rverson. Da je plakala, da je bila slaba i nemona, biio bi mu lake, mogao bi je zagrliti i malo je tjeiti, ali onda se sjeti; slabe, nemone mlade ene koje plau i rado doputaju da ih tjee, takve su ene obiavale spavati s razliitom gospodom, dok se mu nalazio na nekoj ne ba neopasnoj zadai na Tihom Oceanu ili u uljivom lazaretu na jednom uljivom otoku, s uljivom kombinacijom malarije i dizenteri-je. Meke, punane mlade ene kao to je Corinna, mogle su biti tvrde kao elik kad bi dolo do rasprave o rastavi, te proraunate kurve! to bih mogao uiniti za vas, Miss Ambros? obzirno je upita. Mogli biste mi dati cigaretu. Hvala, ini mi se da sam svoje cigarete ve popuila, a i one koje mi je dao ef stanice. U kratkom trenutku kad je zaplaontjela ibica zavirio joj je u lice: uinilo mu se da je kamen iz kojega je lice bilo isklesano, bio malo manje tvrd nego prije. 306 Donio sam vam malo kave. Naao sam otvorenu neku gostionicu, ondje gdje staju noni omni-busi, a bolje kave nema nigdje ree i odvine ep na svojoj ploki koju je brino ponio sa sobom. Iz boce se uzvinu ugodni mirisni oblai pare. Oprez, vrua je, nemojte opriti jezik opomene je Rverson. Kad je ispila polovinu tekuine, Joy duboko udahnu. Hvala ree jo jednom, to je bilo veoma paljivo od vas, majore Rverson. Promatrala mu je lice upravo udesnom otrinom, koncentriranom radoznalou pod kojom se osjeao neugodno. Vi ste major Rverson, zar ne? A to radite ovdje u Tokemi? Na to se pitanje teko moglo odgovoriti. Nije mogao jednostavno rei: Tko? Ja? Doao sam ovamo iz iste radoznalosti, ja sam okorjeli stari lovaki pas, stari novinski reporter, pa sam nanjuio sonu pe-enku. Ah, samo tako ree neodreeno nisam htio naeg estitog starog Georgea ostaviti samoga. Mislio sam da bih mu moda mogao biti od koristi, ili vama, nespretno doda. George? Tko je George? Rverson je u toku rata vodio previe svojih ljudi za vrijeme oka, a da bi se zaudio. George Watts, odvjetnik. Nije li on va stari prijatelj? popustljivo ree. Ah, da. Dakako! George Watts! Pomogao mi je da gradim dvorce od pijeska kad su mi bile tri godine. Nisam mogla izgovoriti njegovo ime pa sam ga nazvala Gogol. Rverson poe pecati nove teme za razgovor. Skreni je s njezinih misli, naprijed, magare, pokai koliko vrijedi. George mi je pripovijedao da slikate, Miss Ambros? Volio bih pogledati koju od vaih slika. Jesu li gdje izloene? Ona je jo uvijek buljila u njega na onaj isti udesno prodirni nain. Mislim da je Cliff House prodala posljednji Zalaz sunca nad Zlatnim vratima" za vrdjeme rata. Siromani vojnici na dopustu uvijek nasjedaju takvom kiu ree ona, a Rversonu se uini da je na njezinim usnicama otkrio neto slino smijeku, no to je bio samo trzaj, refleks boli, kao kod posve malenog djeteta.

20* 307 Ali vjerujem da u odsada ponovo slikati ree Joy. Pri tom je imala posve jasnu predodbu o tome to najprije eli naslikati. Ve je u svoje sjeanje utisnula majorovo lice, i turobnu stanicu s tranicama koje su dolazile ni iz ega i nestajale ni u emu, kao pozadina, uniforma s otrim akcentom boja, crvene oznake ina na rukavu, itava duga odlikovanja na prsima, sijeda kosa koja je bila smea kad je poeo rat, koa uta od malarije, duboke bore tekog razoaranja i iznurenosti na otvorenom amerikom licu ravnih crta, koje kao da je bilo stvoreno za dobroduni smijeh i agresivni idealizam, ali sada je bilo umorno i iscrpeno. Kani se svega suvinog i naslikaj samo ono to je bitno, uini to neim nelinim, da ne bude pravi portre, ve samo stanje u kojemu je rat ostavio toga ovjeka, stavi to sve u neodreeni oblik i nazovi ga Povratak kui", nemoj mu uope dati nikakvo ime, ve ga samo naslikaj. Naslikaj ga! Rverson se u neprilici stao pomicati pod njezinim koncentriranim pogledom. Da, vjerujem da sam ipak slikarica, samo to sam to predugo zadravala u sebi. Tko zna, moda, da to nisam uinila, ali sada u opet slikati ree ona ako se ondje moe dobiti dozvola za to. Posljednje njezine rijei zvuale su tajanstveno, ali Rverson se nije na njima zadrao. Evo ih, dolaze olakano ree kad je uo kako se neka kola zaustavljaju iza kolodvora. Sef stanice uurbano izae iz svoje krletke, a Joy ustane i pogleda prema ljudima koje je Watts dovodio. Oprosti to je to tako dugo trajalo, Joy. Ovo je erif Lambson i njegov pomonik McFarland. Dopustio sam sebi da obavim sve potrebne formalnosti, to god sam bolje mogao, a sada bi ti erif htio postaviti nekoliko uobiajenih pitanja. Moda e biti najbolje da se poveze sa erifom, a za mene i Ryersona ima dovoljno mjesta u ambulantnim kolima. Zar zaista eli poi s nama? elim, svakako. Ta ja sam, ja sam odgovorna za nesreu. odvrati ona. erif nije nipoto izgledao kao erifi u filmovima. Bio je jo prilino mlad ovjek u tamnomodrom odijelu, ali je na prsima nosio znak, imao ispupene jagodine kosti i miran pogled. 308 McFarland je bio malo stariji, pa je izgledao kruto u svom zakopanom crnom nedjeljnoan odijelu. Imao je one brinosveane i utjene manire to mu ih je dalo njegovo zvanje pogrebnika. Oba su ovjeka drala eire pred prsima, vjerojatno da kerci iskau sau-ee. Dakle, ako vam je pravo, Miss Ambros, mogli bismo odmah krenuti. I za vrijeme vonje moemo porazgovoriti o svemu to je potrebno ree erif. Joy se trgnu. Okay. Poimo dakle ree. uti psi zijevnu, protegne se i odlui da e i on poi s njima. 309 TREI DIO Angelina nije znala koliko dugo ve hoda, ali to je bio beskrajno dugaak mar prema nepoznatom cilj u. Tok vremena izgubio je svako znaenje i pretvorio se u prazninu u kojoj je lutala bez pravca i odreena cilja; prolost, sadanjost i budunost bili su jedno isto, gusta tamna kugla, a ona je visjela u njezinu sreditu i pokuavala da odri ravnoteu. Na tom maru postojale su dugake pruge na kojima je gubila samu sebe i male istine za odmor, a zatim muklo obilaenje oko sablasnih mjesta i est zastaj-kivanje i kretanje stranputicom i vrlo mnogo kaosa koji ju je zaprepatavao, prekinutog munjama zauujue jasnoe. Bila je to dugaka no u toku koje je Angelina prolazila kraj brojnih stanica, a nije znala ni htjela znati na koju e od njih naposljetku stii. Negdje tamo visoko gore, nedokuivo na strmom eljeznikom nasipu, provezao se njezin vlak s njezinom prtljagom, njezinom runom torbicom, njezinim dobrim putnim pokrivaem. U vlaku je bila njezina ki, ali u nju se nisi mogao pouzdati, a ni u George Wattsa koji se

oduvijek podlo vladao. Ali kako je bilo s onim simpatinim majorom Rversonom koji joj je prepustio svoj kupe? Bar on je bio dentlmen. Zato nije zaustavio vlak? Zar nije postojao zakon, zar nisu postojali propisi za spaavanje putnika koji su ispali iz vlaka? Gdje je zapravo bila policija? I emu plaamo te visoke poreze? Kamo je uope stigla naa zemlja? ujte, da, upravo na vas mislim, moram stii na svoj vlak, to je vrlo vano. Apsolutno ootrebno i vano saopila je ona noi oko nje. U toku po310 sljeduje dvije godine navikla se da glasno govori dok je bila sama. U prvom je redu bilo dobro to je tako davala sebi oduka, a zatim se i smirivala kad bi ula svoj glas. Osim toga, bilo je ovdje po srijedi i ono s njezinim uima. U uima joj je brujalo, muklo bubnjalo, ula je otre male katstanjete i sve ju je to veoma smetalo, pa je voljela te neugodne zvukove nadglasati svojim monolozima. U tom je asu u njezinoj glavi bilo sve neobino glasno, jer su se umovi u uima pojaavali kad god bi bila umorna. Ta njezina, krhka, osjetljiva Angelina umjela se cio svoj ivot mnogo tuiti na bolesti i patnje. Ali ni svojoj obitelji, ni girls" nije dosad spomenula te neprilike s uima koje su je toliko ljutile, a mladi je dr Brvamt bio toliko neuljudan da rekne kako su to posve obini simptomi starosti. Ona strese glavom; jednu je minutu jednoliko i sustavno disala, premda ju je svaki udisaj bolio. Iako je osjeala potrebu za tim, ipak nije sama sebi dopustila da sjedne i da se odmori. im jednom sjednem, nikad vie neu moi ustati, opomenula je samu sebe, a onaj pouzdani mali pogonski motor u njoji jo je uvijek funkcionirao i odravao je u pokretu. Nakon nekog vremena nagradilo ju je malo sjeanje: da vidimo malo, Boston? Da, tano je, htjela bih doekati Charleva kad stigne u Boston. Dobro, ali zato moram trati za njim? Zato on ne doe k meni kako se to pristoji? Sjedili bismo pred kaminom i avrljali, a ja bih mu spekla kola koji toliko voli. Onaj stari grandmerin recept iz Bea od dvanaest jaja. Sada, kad je proao rat, ne moramo biti vie tako tedljivi s mojim na crnoj burzi kupljenim eerom i branom. Bog te blagoslovio, sine moj, nikad nee doznati koliko te volim, unato svemu to si mi uinio. Umalo to mi nisi slomio srce svojim egoizmom, Charlev, ali majinska ljubav oprata sve i nikad joj nema kraja ... Stajala je mirno hvatajui sapu a kad je disanjem uspjela svaladati bol u prsima, ona se poe smijeiti, jer je Charlev samo jednu minutu prije toga bio jo djeak od tri godine pa se svojim snanim noicama praakao na njezinu krilu. Ona raskopa svoj pode311 rani krzneni ogrta i prsti joj se, opipavajui, zavu-koe ispod bluze. Da, tako je, tu je bio jo i medaljon, neoteen. To sigurno ne bi nikad pomislio, Charlev, da sa sobom neprekidno nosim jedan uvojak tvoje kose dok si bio jo dojene. Znam da je to sentimentalno i da nije u modii, ali evo, takva sam. Nisam onakva kao ono drsko malo smee s kojim si se oenio. Zna li jo kako su ti prvi puta podrezali kosu? Drao si se kao hrabar mali ovjek, isturio si donju usnicu i usta stegnuo u etverokut kao kutiju, ali nisi plakao. itavog svog ivota nisam vidio dijete s ljepim uvojcima rekao je Mr. Lambert due mi, mogao bi ih poslati u kovnicu i dati da mi od njih dskuju sjajne nove srebrne dolare. Ali to nije udo, kad imamo na umu kakvu draesnu damu ima kao majku, taj mali sretnik, a to je tree pokoljenje potovane obitelji koju imam ast posluivati. Kako se samo tano sjeam Lambertova izloga iz vremena kad sam bila mala djevojica. Dvije votane glave, jedna zlaanoplava sa zanosnim brkovima, a druga s crnim zaliscima ... Zatim se opet zaustavi da udahne zraka. To je upravo smijeno otro ukori samu sebe. Tano se sjeam onih davno iezlih votanih glava u brijanici, ali nikako se ne mogu sjetiti zbog ega sam morala otii u Boston. Parcijalna amnezija posve obian simptom senilnosti, nazvao je dr Behrman sline neugodne zablude i faux-pas generalice. Ah, kojeta, ne budi tako glupa. Generalica nije

nikad bila pri zdravoj pameti, a osim toga je prela osamdeset godina. Ja nisam senilna, mogu se svega sjetiti. Sjeam se svake malenkosti iz svoga ivota. Zaista, voljela bih kad bih mnogo toga zaboravila; ima stvari na koje je neugodno misliti, pa se zaista dobro ne osjeam i sada me ostavi na miru, Florijane, nemoj da se o tome prepiremo, ne sada, ne noas. Zar ne vidi kako sam slaba i umorna, u glavi mi bruji, a svaka me kost boli. Flori, molim te, mora mi vjerovati, mislila sam samo dobro i uinila to jer te volim. Voljela sam te iznad svega na svijetu i to je bio razlog da sam ... 312 Prolazila je milju za miljom, a na svakom je koraku vodila estoke rasprave sa svojim mrtvim muem. Bilo je to raspravljanje koje je poelo prvoga jutra nakon potresa, u Belvedereu, pa se nastavilo svih onih godina njihove potajne burne ljubavne veze, a zatim kroz gotovo dvadeset godina njihova braka, ali nije bdio rijeeno ni kad je Florijan umro. eljezniki je nasip postao malo nii pa nije bio vie tako strm. Angelima duboko udahne zrak, skupi svu snagu i uz krajnji napor volje krenu da se popne na njega. Njezini se oguljeni dlanovi uhvatie za busenje trave, zahvatie u ikove, ljunak, grubi pepeo. Koljena su je pekla a ogrebotine na nogama poee iznova krvariti. Na pola puta prestade joj kucati srce, i prsti joj izgubie uporite, pa kliznu natrag dolje. Leala je ondje, bijesna da bi upravo mogla zaplakati, kad se zemlja zatrese, a njezino srce zabub-nja u novoj panici. Tamo prijeko je neto toptalo, neto je tutnjalo u taktu, pribliavala se neka buka i jarko svjetlo. to je to? Sudnji dan? Ali to je bio samo teretni vlak koji je protutnjao kraj nje i nestao, visoko gore na vrhu nasipa gdje su se tranice pruale prema istoku. Angelina se trgne iz sumraka punog prepasti pa poe mahati i vikati. Ruka joj nikada nije bila manja i slabija nego sada kad je pokuavala da zadri tu neman koja je rigala vatru. No je u meuvremenu postala tamnija, ni mjeseca ni zvijezda, pa se ak nije vie zapaao ni onaj signalni reflektor na udaljenom hrptu breuljka koji je tako podmuklo namigivao. Oblaci su visjeli duboko i niisko kao atorsko krilo koje se mlohavo pomie na vjetru, zrak je postao vlaan i kad se Angelina uzdigla uz estoke boli i napore, pa krenula dalje, pretvorila se ta vlaga u maglu koja ju je bola milijunima mokrih vrhova uglica, pretvorila se u kiu. Angelina se vukla dalje i dalje, naputena u svijetu koji se uinio nevidljivim. Ta nauena sam ja na to, razmiljala je puna jada. Uvijek su me ostavljali samu, a to je bilo najgore. U Leihani, kad sam raala dijete i kad je dijete umiralo. Za vrijeme velikog potresa. U prvom ratu. Kad je Flori jan bio bolestan, kad je umro. Uvijek sama. Lako je tim egoistinim mladim ljudima da se 313 rugaju staroj eni koja se boji samoe. Jednostavno uope i ne znaju emu se smiju. ovjek ini sve za njih i pokuava ih zadrati, ali oni za to ne mare, ve te naputaju i rade to hoe. Da me je Charlev posluao, u kakvom bi poloaju danas mogao biti! Oenio bi se draesnom mladom Bluntovom i naslijedio polovinu Bluntova imetka, a na poetku rata bi mu smjesta dali visok oficirski in, pa bi cio rat mogao provesti na kakvom vanom poloaju u Washingtonu. Ali ne. On se morao ravnati po svojoj glavi i dopustiti da ga uhvati ta prosjakinja, ta nemogua Suzan. I umjesto da stekne naklonost Johnnv O'Sha-ughnessvja, koji moe dijeliti te bogate ugovore, Charlevu ne pada na pamet nita osim te modne besmislice, i ludih projekata koji nita ne nose. Ali dobro se zna to se iza toga skriva. Samo Suzan i taj odvratni kuni prijatelj kojega je ona dovela. Taj farizejski Larry Grant koji se pretvara da ne moe ni muhi uiniti naao! AH ja sam bila prva koja je progledala njega i njegove otrcane trikove! Od prvoga sam trenutka sumnjala da njih dvoje imaju neto meu sobom. I sam bog zna da nisam opomenula Joy kako joj taj fini Mr. Grant udvara samo radi toga da bi Char-leya

namamio na pogrean trag, mogli smo doivjeti drugu aferu Hollenbeck. Kad samo pomislim na to da me ak i Joy umalo nije napustila, kao da me ona ne treba vie nego to ja trebam nju! I nakon svega to sam prola: moj sin na bojitu, dok se njegova ena provodi sa svojim ljubavnikom, a zatim Joy koja svakoga dana postaje sve udnija i oni se nakon svega toga ude to se bojim da ostanem sama. To je samo mala ludost ula je Suzan gdje govori, dok se ona igrala s djecom u susjednoj sobi. Zato ne odvede nau ledy Plushbottom doktoru Behrmanu, Joy? On e ve izgladiti sve te vorove, a zatim moemo svi zajedno ivjeti u miru i slozL To ne vodi niemu, Suzan. Previe je stara za psihoanalitiki divan, i kako ve kae poslovica: Nfe okrei stari kamen i ne diraj u podsvijest ovjeka starijeg od ezdeset godina. Ispod njega bi se moglo izvui previe jezovitosti. To se Charley umijeao u razgovor govorei nerazumljivim i ogorenim na314 rjejem svoga pokoljenja. Usudio se da je nazove ledy Plushbottom, barunastom ledy, kao figuru iz aljivih listova i govorio, o njoj kao o kakvom komadu starog namjetaja na drabi! Naa barunasta ledy je izvrnuti Machiavelli javila se Suzan. Machiavelli je bio uvjeren kako treba samo apelirati na zle nagone u ovjeku pa e ti ljudi uvijek biti na usluzi. Majka, naprotiv, isko-riuje nae najbolje nagone; ini mi se da je njezino povjerenje u ljudsku dobrotu i strpljivost upravo vrijedno uenja. I opet ima pravo, zlatno moje dijete odobrio je onaji podmukli Larry Grant, a Amgelina se oslobodi djece i stane iza napola otvorenih vrataju da uzmogne bolje uti. Ali vie se, koliko je mogla rar zumjeti, nije govorilo o njoj. Svakog dana vidimo kakvu e beskrajnu nevolju izazvati zloupotreba najplemenitijih osjeaja ovjeanstva. Patriotizam, nacionalizam, vjerski ratovi, svi ratovi uope, kriarski ratovi i ratovi za dobru stvar, s lijeva i desna, ve prema promatraevu gleditu, sve se to pokree, a poluga se opire na nae najsvetije osjeaje. Zatiti nau domovinu i nau zemlju! Bori se za slobodu naeg uvjerenja! Spaavaj nae majke, ene, sestre i djecu! U iane svega to je dobro, odlazi i linuj ljude, vjeaj ih, strijeljaj ih, spaljuj im kue, ubijaj svoga blinjeg i pusti da on ubije tebe, bacaj bombe na druge i dopusti da oni bacaju bombe na tebe. Ne, mi to ne bismo uinili ni za svo zlato svijeta. Ne bismo to uinili da nam netko rekne kako smo divlje zvijeri koje s vremena na vrijeme moraju vidjeti krv, jer u sebi nismo jo nadvladali onaj posljednji ostatak ljudoderstva. Ali pripovijedajte nam da smo vitezovi u svjetlucavim oklopima, razvijte zastavu i naslikajte na njoj kri ili kukasti kri, ili krunu, dajte nam bilo koji uzvieni simbol, i mi emo se isprsiti i napuhnuti se visokim idealima, sve dok se ne uzdignemo uvis kao baloni i krenemo kao plemeniti idioti, kakvi i jesmo, da bismo sve porazbijali. A propos, u staretinarnici dolje u Missions Streetu opazila sam danas jedan malo upotrebljavan sanduk za sapun nekog ulinog govornika. Moe ga 315 jeftino kupiti i stati na njega u Union Squareu i dizati bunu u narodu, Grantv rekao je Charlev i oinski potapao Granta po njegovoj eli, a Angelina je napustila svoju zasjedu iz koje je vrebala i umijeala se u razgovor. Ako vjerujete da je pogreno imati povjerenja u ono dobro to je u ovjeku, onda ja sama sebi ne mogu pomoi, jer ja sam odgojena da u to vjerujem. Vjerojatno je to jako staromodno, ali mogu samo rei da ja lino radim samo ono to smatram svojom dunou, a osim toga, dakako, pretpostavljam da i drugi ljudi tako postupaju, moda je to od mene veoma luckasto, ali... Ali ona nipoto nije bila tako luckasta kao to su to mladi ljudi mislili. Temeljito je promatrala Suzan i Mr. Granta, osobito poto su njezina sina poslali u prekomorske krajeve u rat, dok je

onaj veliki tuste Grant ostao kod kue. Kakvu li je prevaru izmislio taj mister Grant da ga nisu pozvali u vojsku? zlovoljno je upitala. Ali majko, zar ne zna da u armiju ne primaju nikoga tko nosi ime Lawrence? upita Suzan, i An-gelitni se opet uini kao da je zalutala u neko pleme divljaka iji jezik ne moe razumjeti. Joy kao da je zbog nekog nepoznatog razloga pocrvenjela, a onda brzo ubaci: Suzan se glupo ali, majko. Larry stvarano ima bolesno srce, a osim toga je previe star da bi ga pozvali. Osim toga tvrdi da armija ne moe pronai uniformu koja bi za nj bila dovoljno velika. Sve u svemu, Charlev se od srca raduje da Larry moe ostati ovdje i brinuti se za poslove, a i za mene i djecu. To sigurno nee propustiti, mrko je razmiljala Angelina. Svijet se izvrnuo naglavce, obiaji i moral su podivljali, ali unato svoj modernoj irokogrudnosti, mnogo se govorkalo i aputalo oko njih dvoje, osobito meu girls". Kad bi oni bili bar malo diskretniji, i kad ne bi tako javno pokazivali svoj odnoaj potuila se ona Joy. Zar ti nikad nije palo na um da moda uope ne postoji nita zbog ega bi mogli biti diskretni? odgovorila je na to Joy. Prekrstila je ruke na le316 dima; bilo je to dranje koje je uvijek malo zapeklo Angelinu jer ju je Joy njime podsjeala na Florijana za njegovih neugodnih momenata. Ostavi ih na miru i ne mijeaj se u njihove stvari, u njihov ivot, jesi li me razumjela? rekla joj je Joy. Glas joj je zvuao potiteno i pri tome je nije gledala. Molim te jednom zauvijek da se ne mijea u to ili e poaliti. Angelina se nije umijeala, ve je samo rano ujutro krenula da Suzan proita pismo koje je upravo stiglo od Charleva. Nikad nije ni jedan posjet uinjen u boljoj namjeri. Majka koja je ustala u zoru i u ledenoj zimi ekala na autobus pa je gotovo za vrijeme itavog puta morala stajati, u najmanju bi se ruku morala onesvijestiti da te grube mlade radnice iz tvornice municije u njihovim modrim radnim hlaama navede na to da svoje mjesto ponude jednoj staroj damdt, majci koja je velikoduno bila spremna da pismo svoga sina podijeli s onom nemilom osobom koju je on oenio. A to je nala u rano jutro u Charleyevoj kui? Suzan u kunom ogrtau ispod kojega joj je izvirivala spavaica, oba djeteta spremna da pou u djeji vrti i Mr. Larry Granta bez kaputa i bez kravate. Mirisao je po kremu za brijanje kao pravi suprug. On dobaci Suzani brzi smeteni pogled, a ona je oito bila sva nemirna. Ali majko, ne bi smjela tako rano ustajati. Zar se neto, nadam se da ne nosi loe vijesti? Je li sve u redu u dvorcu predaka? Je li doao ovjek da popravi zahod? Larry ga je sino naruio za tebe. Smijem li vam speci nekoliko mojih obljubljenih palainki, najdraa Angelina? Dobio sam za njih prvu nagradu na godinjem sajmu u Watson-villeu u Kalif orni ji ponudi joj Grant grevitom revnou. Dakako da nisam htjela smetati tu idilu ukoeno je odgovorila Angelina dok je lopatica za tuen je snijega poela u spretnim Grantovim rukama presti kao makica. Da sam znala da ima posjetioca za doruak, Suzan, sigurno ne bih dola u taj neprikladni as ... 317 Ali moja najdraa, najbolja moja barunasta ledy, molim, nemojte me odalamiti Kniggeom po glavi. Ti nikoga ne smeta. Popij s nama alicu kave, Larry je nagovorio jednog od svojih prijatelja narednika u Post Exchange da mu je prepusti. Larry kae da e mi donijeti plou okolade kad bude slijedei put opet spavao ovdje piskutlji-vo e Maxine.

 I meni, i meni viknuo je mali Florijan, skoio sa stolice i objema ruicama ovio Grantovu nogu da Granta upozori na sebe. Kad e opet spavati ovdje, Larry? Uskoro, Larry? Anlegina je bila nijema od zaprepatenja, a inilo se da je malo potresena ak i Suzanina eljezna besramnost. Radili smo do kasno u no, trebalo je kontrolirati tjedne plae, pa vie nije bilo autobusa, a Larrvjeva kola su opet pokvarena, i tako je Larry prenoio ovdje. On, dodue, s obje strane viri izvan divana u sobi za dnevni boravak, ali tome je on sam kriv jer zato je uope izradio plan za divan kojim se mogu sluiti samo ljudi ispod tri stotine funti? Meni je svejedno ako je to njemu pravo. On veoma esto noi ovdje. Mnogo je ugodnije ako je u kui mukarac. Honny soit qui mal y pense promrmlja Grant kao da govori svojoj tavi, a Suzan zamiljeno pogleda bijelo smrznuto Angelinino lice, ali ipak brzo upita svojom uobiajenom drskom persiflaom: To mora da je u vezi s mojom sumnjivom prolou. Moja je majka vodila jeftini panzion, pa se bez podstanara osjeam otsamljena. Ta drskost, ta besramnost, to besramno pokazivanje nemorala! Angelina je to dugo vakala kao kakav ilavi komad koe, sve dok nije postalo mekano i poprimilo eljeni oblik koji se mogao iskoristiti. Larry je spavao ovdje. Ovdje vrlo esto noi. Mnogo je ugodnije s mukarcem u kui. Je li to bilo priznanje ili nije? Poto se dovoljno i opirno pozabavila njime, Angelina odlui da je to svakako priznanje... Ali to je bilo istina i neto se razderalo, pa ona sklopi oi pred arkim sjajem toga trenutka, a onda se zagleda u svoju vlastitu sliku kao kroz neki pro318 rez, kroz neki prorez koji je zjapio i rascijepao kokon zavaravanja same sebe u kojem je provela cio ivot. Bio je uasan trenutak, suenje i osuda i prokletstvo, sve zajedno sabijeno u jednu jedinu kratku munju spoznaje same sebe. Cio ju je zbor glasova proklinjao u brujanju koje joj je prolazilo glavom i ona ugleda samu sebe, ali ne u ogledalu koje joj je laskalo, i ne svojim vlastitim oima, ve tako kao to je ona (izgledala za tupi i nemilosrdni osjeaj onih koje je ranila i slomila. Beatrice, Mausi, Hop-per, Maud, Joy. A Florijan? Da, ak je ii Florijan stajao u sablasnom lancu onih koji su prolazili kraj nje i proklinjali je. Sada je to bila Suzan, a zatim Charley, njezin vlastiti sin, i na kraju je opaka kraljica morala plesati u uarenim cipelama sve dok nije pala, i nitko je nije alio. Angelina je teko hvatala dah i nagonski pokrila rukama lice da sama sebe vie ne vidi Zatim je proao taj' uasni trenutak i ona se sabrala za obranu. to hoete od mene? Nikoga nisam ubila, ali Joy je pokuala mene ubiti. Imala sam pravo, oduvijek sam znala da e jednoga dana poludjeti. Ona nije bila kao druge djevojke pa se radujem to sam opomenula Freda Hollenbecka, uje li me? Bila je moja dunost da ga opomenem, zar ne? Dobro sam pazila na tvoje dijete, Florijane, to mi mora vjerovati, a i ti, Maud, odrala sam svoje obeanje, zaista, to sam uinila ... Mogla sam se ponovo udati. Danas sam mogla biti ena senatora O'Shaughnessyja i ivjeti u velikom stilu u Washingtonu, ali nikada nisam mislila na sebe, samo na Joy. Uvijek sam se brinula za nju i oduvijek sam nasluivala da e neto slomiti njezin ubogi nepostojani duh, toj nesretnoj izgubljenoj kreaturi. Ali sad je moram smjestiti u bolnicu i) kakav e to teak udarac biti za mog Charleya kraj svega onog ostalog to ga jo oekuje! Prava je srea da ima bar majku koja e mu pomoi kad se bude rastavio od Suzan. Napokon smo zajedno, nas dvoje, Charley i ja; sjedit emo uz kamin i avrljati, a ja u mu ispei kola kojega tako rado jede. 319 Ne. S time ne moe dalje. To nije bilo istina, a te noi nije nita vrijedilo osim istine. Boe, boe, smiluj* mi se zastenja Angelina. Ali ovdje se nije radilo o njoj ni o bogu, jo nije. Jo uvijek je bila samo na rubu zbivanja i koliko god pokuavala izmicati i okoliati, odgaati

i oklijevati, za nju nije bilo milosti ni poputanja, morala je kopati dublje, sve dublje i dublje, do potisnutih skrivenih sredita krivnje i mora se opravdati pred glasovima koji su je optuivali, koji su ispunjavali no i sve glasnije tutnjali su njezinim uima. Usliaj: me, boe, uj me, Florijane, sad govorim istinu. Istina je, mrzila sam svoju sestru, ona mi je stajala na putu pa sam eljela da bude mrtva, gotovo vjerujem da sam molila da umre. Nekoliko sam puta sanjala da je umrla i radovala se tome u snu. Ali stvarno nisam eljela njezinu smrt, zaista nisam, bog mi je svjedok, samo sam htjela da ona pristane na rastavu, Flori jane, da bih te naposljetku mogla imati samo za sebe. Ja je nisam ubila, nisam kriva njezinoj! smrti, Flori jane, uj me, pripovijedat u ti kako se to dogodilo. Rebra mi jo nisu bila potpuno zarasla nakon nae nezgode u automobilu koja je uzvitlala toliko praine u novinama i bolila su me dok sam disala, tano kao sada. Ali istoga dana kad su me otpustili iz bolnice znala sam da ne mogu dulje odgaati razgovor s Maud. Poslala mi je cvijee i poruila mi da mi eli brzi oporavak ali nije dola da me pohodi. Nosila sam jo crninu za siromanim Hopperom i omrsavila sam. Kad, me je ugledala kako teturam ulazei u sobu, prila mi je i pruila mi ruku. Shvatit e: bila sam jo vrlo, vrlo slaba. Sjedi, sjedi rekla mi je. Izgleda kao vlastita sablast. Ja i jesam samo sablast sebe same odgovorila sam i klonula u stolicu. U kaminu je gorjela vatra, a nekoliko Jovinih igraaka lealo je na sagu. Djevojica mi je pritrala da je malo mazim kako je to bila kod mene navikla, ali Maud joj ree: Ostavi tetku na miru, ona se ne osjea dobro. 320 Osjeala sam se vrlo bijedno. Stigla sam u taksiju i ekala na uglu sve dok nisam mogla biti sigurna da si ti, Flori jane, izaao iz kue. Sve do podne bilo je sunano vrijeme a onda se vjetar odjednom okrenuo i nebo se smrailo. Svaku izmjenu vremena osjeala sam u slomljenim rebrima i jedva sam odravala srce da kuca. Htjela bih Angelini pokazati svoju slikovnicu reklo je dijete. Ostavi Angelinu na miru odvratila je Maud. Idi, zeiu moj, ostavi tetku na miru. Nisam pravo znala kako da ponem, a ni Maud mi nije pri tom pomogla. Bilo je ludo od tebe to si izala po takvom vremenu rekla je. Daj popij gutljaj serija. Dola sam da ti kaem koliko mi je ao zbog one stvari. Naa nezgoda i ona buka po novinama i sve to rekla sam. Maud se na to samo nasmijeila. Kad god bih opazila taj smijeak, uvijek bih se razljutila. Bio je tako ravnoduan, malo preziran, upravo kao da sam ja za nju predmet samilosti. Tako. To ti je, dakle, ao; ali s time nije nita rijeeno rekla je. Potrajat e najmanje etiri tjedna prije nego to se Flori opet uzmogne sluiti lijevom rukom. Morao je otkazati itavu svoju seriju komorne glazbe. Grlo mi se steglo. Ne govorim o tome. Mislila sam da mi je ao to ti nisam rekla da sam se s njime izvezla u Carmel. Da, to bi bilo bolje. Bar bih ga mogla opomenuti da nisi pouzdani ofer rekla je. Pogledala sam svoje ruke, a i Maud ih je pogledala. Drim da mi je uvijek zaviala na mom broju rukavica od pet i pol. Jednostavno nisam mogla zadrati kola kad su poela kliziti postrance nastavila sam. Ruke mi nisu dovoljno snane za to. Daj, daj, Ann prekinula me je ona. Nemoj da se uljamo oko vrue kae. Dola si ovamo da mi neto kae. Prijei na stvar i reci mi to mi ima rei. I to mi je pravo odgovorila sam. Kako god hoe. To, dakle, nije bila nesrea. Namjerno sam upravila auto u zid. Samoubojstvo. Htjela sam nas oboje ubiti, Florija i sebe. 21 uvajte se srna 321

 Ta to je zanimljivo rekla je Maud i obrisala rupiem usta, a zatim ga kradomice pogledala; bila je to glupa nezgodna navika: kao da svakog asa oekuje izljev krvi. To je zanimljivo rekla je ali bolje bi bilo da odbacimo cio taj teatar 31 da prijeemo na ono to je bitno. Jesi li mi ti pisala sva ta anonimna pisma da moji mu ima metresu? Odluila sam da se i ne obazrem na tu uvredu pa joj nisam odgovorila ve sam joj samo gledala u lice. To nije bilo ba vrlo fino, Ann nastavila je. Osjetila sam kako su mi suze navrle na oi i nisam uspjela da se savladam, bila sam jo tako slaba, razumije. Boe, u kakvu si se to kau uvalila, Ann, i to s mojim muem poela je opet Maud. Zar ne zna kako su ga ene razmazile? Tako ljupka ena kao to si ti. Zar u tebi uope nema ponosa kad eli da bude jo jedna vie u onoj brigadi koja posvuda tri za njim? Zabuiti se kolima i glavom o zid, to nije nikakvo rjeenje, ni s tvog gledita ni s moga, a pogotovu ne s Florijeva. Ali ti si, i uvijek si bila, bezobzirni i nepromiljeni tvrdoglavac. emu si mi zapravo pisala ta pisma? Zato si htjela da sve novine donose debelim slovima da si sa svojim urjakom kradomice pola na izlet? Zar jo i danas dobiva arlah da drugim ljudima pokvari izlet? Obje smo zaboravile na dijete u kutu. Joy je, uostalom, uvijek bila tihi mali mii. U tom sam trenutku mrzila Maud. A kako da je i ne mrzim? Sjedila je ovdje, to je bila njezina kua i njezina vatra u kaminu, i njezino dijete, i njezin mu, sve je bilo njezino. Sve je to moje, razmetao se njezin smijeak i njezino hladno i nadmono dranje. A zatim sam vidjela samu sebe, osamljenu i naputenu, udovicu, i nikog nije bilo tko bi se zauzeo za mene, ako to sama ne uinim. Vie volim javni skandal nego potajni odnosa j. Ne mogu vie sudjelovati u tome, u toj igri skrivaa i tim laima, u ukradenim poljupcima i ponekom sastanku. Nisam prikladna za ulogu druge ene". 322 Drago mi je da to ujem. Dosad jo nikad nisam posebno uoila tu stranu tvoga znaaja. Ali ako je tome tako, onda mislim da bi bilo najbolje da na nekoliko mjeseci otputuje iz grada i da pusti da se stvar malo zaboravi. Zato ne bi otila u New--York? Ondje bi se dobro zabavljala, a moda bih mogla urediti i da posjeti nae prijatelje Darnel-love u New Orleansu i ostane kod njih preko pok-lada. Dola sam k tebi rekla sam i tako mi boga, nisam dola u namjeri da te povrijedim. Ali ako sa mnom postupa kao s posrnulom enom kojoj treba platiti odstupninu, lijepo, onda ti bez potede moram rei istinu. Flori jan ljubi mene, a ja njega, i ti se nikad nisi smjela ugurati meu nas. Da nema mene, on bi ve izgubio svaku iskru vatre i zanosa, tako je dosadan i svakodnevan ivot kojega mu ti prua. Flori jan treba romantiku, sjaj, uzbuenje, podsticaje. Sumnjam da ga je ba osobito podstaknulo to to ga je netko tresnuo o zdd i uganuo mu runi zglob. I ti se usuuje da doe ovamo i da mi pripovijeda to Florijanu treba! On treba duevni mir i redovite obroke jela i dovoljno sna, i jo nekoliko drugih sitnica za koje ti, ini se, nikad jo nisi ula, na primjer skrb i obzirnost. Flori ima i sam dovoljno vatre, inspiracije i nemira, i zato je jedna prosjena ena kao to sam ja za nj upravo ono to mu treba. Zaista, Ann, ja pokuavam da ne izgubim strpljenje, ali moram odbiti da s tobom raspravljam o mom braku. Znam da si oblijetala oko Florijana jo u vrijeme kad si bila mala iparica, ali ne moe oekivati da u to shvatiti ozbiljno. Kad bih ozbiljno shvatila svaku enu koja je trala za mojim muem ili svaku djevojku koja mu je na tjedan ili dva tjedna za vrtjela glavom, onda ne bih bila prava ena za nj. Bila sam uvjerena da se Maud nipoto ne osjea tako sigurnom i nadmonom kao to se pretvarala; na njezinim su obrazima gorjeli crveni krugovi otrih obrisa pa je neprekidno brisala usta i znoj sa ela koje bi joj se odmah zatim ponovo oznojilo. Ti bi, Ajnn rekla je najbolje morala znati da

21* 323 ja ne drim Florijana uza se. Kad on ne bi raspolagao punom slobodom, ne bi mogao ni otii odavde i s tobom provesti cio tjedan u Carnelu. Njezina poza supruge koja sve razumije i sve oprata natjerala mi je krv u glavu: priuti mukarcu njegovu malu stranputicu, pa e se ubrzo vratiti tebi. Muevi se uvijek vraaju puni kajanja, skrueno i zahvalno, a zatim vole svoju malu enu 3o njenije nego prije. Florijanova sloboda, upravo se o tome i radi. Da je u tebi ma jo samo iskrica ponosa, Maud, ti bi zatraila rastavu, im si ula da smo zajedno bili u Carnelu. Ali ako ustrajno ostane na tome da se ini nijemom i slijepom, onda me prisiljava da ti u lice reknem kako stoje stvari: Florijan ljubi mene i neka ti to napokon bude jasno, on ljubi samo mene i za njega ti nisi nita drugo nego teret kojega vue za sobom, jer je premekana srca da te se otrese. Ako si ikad zaista bila ena za Flori ja, onda bi ve davno morala osjetiti da mu do tebe vie nije nita stalo... To je bilo surovo, znala sam, ali htjela sam biti surova. Nita manje surova nisam bila ni prema sebi samoj kad sam auto upravila u onaj zid. Uinila sam to iz oaja, a i sada sam jo uvijek bila oajna, ali nisam mogla uvidjeti zato da zauvijek ostanem oajna i zato da uvijek ja budem ona koja patim, dok je Maud trebalo tititi pred svakim dakom vjetra koji bi joj mogao nakoditi. Maud se silno naprezala da ostane mirna, ali je poela drhtati. Bila je odjevena u bluzu od irish laoea sa aboom, kakvi su u ono vrijeme bili moderni i svaki iskakani cvjeti i gumbi i porub na tom abou je drhtao. uti, Ann, ti ni sama ne zna to govori - apnula je, nakaljala se i uzalud pokuavala da prigui kaalj. I to je bio obiaj koji me je smetao; kaljucala je i kaljucala, uvijek kao da ima lou savjest. Odlazi odavde, ne elim vie od tebe uti ni rijei prigueno je rekla. I ja sam drhtala od srdbe i povrijeenosti. Zao mi je, ali ja se ne dam tako lako otjerati. Luda si ako vjeruje da sa mnom moe postupati onako kao s jednom od onih djevojaka, koje, kako si rekla, 324 umiju Florijanu na tjedan do dva zavrtjeti glavom, a zatim ih bacate u vjedro za otpatke kad je svemu kraj. Dola sam ovamo da zatraim da se rastavi od Florijana. To je za tebe jedini pristojan put, i neu otii odavde prije nego to mi odgovori. Govori o strpljenju, Maud, ali kako stoji s mojim strpljenjem? I mojem je strpljenju doao kraj. Dojadilo mi je da ekam i1 da me guraju u kut, a ako ne zna to treba da radi, onda u podii takvu buku i uzvitlati takav skandal. Zar zaista misli da u dopustiti da me izbaci iz kue? Zato ne ode sama ako zna da nisi poeljna? Ali ti si tupa i ima debelu kou, zadovoljma si sama sa sobom, a k tome si jo i bolesna. Ti Florijanu samo zakruje put, ti ga koi sa svih strana, ali si ga vezala za nogu svoje postelje... Nemoj, Ann, nemoj promuklo je apnula Maud, ali ja nisam dopustila da me prekine: Vjeruje li da Flori ja ushduje da ui kraj tebe i da te dri za ruku i da gleda kako pljuje u rupi? Ako mu ve i prije nisi dojadila, onda moe biti sigurna da si mu dojadila sada, pa ako ga ne pusti na slobodu, ja u vikati s krovova da Flori jan pripada meni, a ne tebi... Znam, Flori, da sam kadto previe neobuzdana, ali morala sam postati tako jasna da bih prisilila Maud da popusti. Vie od dvije godine primala sam batine, to to govorim, primala sam ih oduvijek, otkako si ti prvi put uao u kuu u Clay Streetu, sjea li se jo? Sad je bio red na Maud da je odgurnu na stranu i da ona zasvira drugu violinu. Ono to sam joj rekla i nije bilo tako teko, zar ne? Da nisi upravo u tom asu stigao kui1, ne bi se nita zlo dogodilo. Maud bi pristala na rastavu, za to bih se ja ve pobrinula, i mi bismo se vjenali i poli na koncertna putovanja i ti bi slavio vee trijumfe nego ikada do tada. I za to bih se ja pobrinula i vie nikad ne bismo trebali ukrstiti svoj put s Maudinim. Ili, ako pravo promislimo: da je onoga dana bilo ljepe vrijeme...

Ali oluja je nahrupila dok sam razgovarala s Maud, prolom oblaka koji je paklenski bubnjao po 325 prozorima. Kao mokar pas stresao si1 vodu iz kose i uao u kuu. Bilo je jo rano popodne, ali ve gotovo tamno i ti sii upalio svjetlo i pogledao Maud, pa mene, i onda opet Maud. Atmosfera je bila nabijena i ja sam osjeala kako mi sa svake vlasi na glavi pucketa elektricitet, a vrci prstiju su me svrbjeli. Mislim da sam morala biti vrlo blijeda. Nisam te oekivala, nisam znala ljuti li se na mene ili ne ljuti. esto si mi predbacivao da sam previe smiona, a ipak ti se Flori, svialo to to sam smiona. Ili moda nije? O, jeste, svidjelo ti se! I Maud je bila blijeda osim okruglih crvenih mrlja na obrazima s otrim rubovima. Istaknuti su znakovi za oluju rekao si. Vrijeme je takvo da ni psa ne bih istjerao iz kue. Jeste, ali kia je dobra za hortenzije rekla je Maud, toga se tano sjeam. Eto, takve gluposti brblja ovjek u kritinim trenucima. to je, djeco? Maud? Angelina? Jeste li imale sestrinski razgovor? Htjela bih te neto upitati, Flori rekla je Maud. Molim da mi ne odgovori nita osim da ili ne. To zvui upravo kao u Bibliji: Neka tvoj govor bude da, da, ili ne, ne. Moja mi sestra saopuje da stoji s njome u ljubavnim odnosima. Je li to istina? Gledaj, Maud, ne smije misliti, stvar nije tako jednostavna... Da ili ne? Dakle, da. Je li to neto ozbiljno? Jeste. A kako dugo to ve traje? Od potresa, preko dvije godine. A ve i prije, mi smo se voljeli ve prije nego to si se udala za njega rekoh. Nisam tebe pitala, Ann. Tfr treba da mi odgovori, Flori. Da, Maud, ali dopusti mi da ti razjasnim. Zahvalna sam ti to mi ne lae rekla je ona. Moram, sad moram o svemu promisliti. Sama, 326 Ne mogu sad razgovarati s tobom, Flori. Kasnije. Moda. Moda te nisam trebala zadrati, Flori, kad si htio poi za njom, ali tako sam beskrajno mnogo trebala da osjetim kako ovaj puta stoji uza me i da se brine za mene, jednom, jednom za mene vie nego za Maud. Upravo sam bila dola iz bolnice, i bila sam jo izvanredno slaba i maglilo mi se pred oima, u stanju u kojem ovjek ne moe bistro razmiljati. Bacila sam ti se u naruaj i vrsto te zagrlila. U tom trenutku nisam mogla podnijeti da te pustim da tri za Maud. Neka se i ona jednom napi je gorkog aja, pomislila sam; nisam to izgovorila, ali zaista nije bilo ba jako dugo to sam te zadravala, zar ne. Tri minute? Pet minuta? Nisam znala i danas jo ne znam koliko je vremena prolo. ula sam samo kako su tresnula kuna vrata, ali nisam znala da je to Maud istrala u oluju. Istinu, samo istinu, i istu istinu! Dobro, dakle. Znala sam, ali nisam htjela da potrim za njom. Ali vjeruj mi, mora mi vjerovati da joj nisam poeljela smrt. Nisam eljela nita osim da ti ona da slobodu. Htjela sam sprijeiti da ti oprosti i da se pomiri s tobom. Nisam mogla dopustiti da me izbaci iz tvog ivota i ne bih mogla podnijeti da te izgubim. Ona je ionako morala prije ili kasnije umrijeti, jer su joj plua bila vrlo slaba. Da je bila zdrava i snana ne bi umrla zbog toga to su joj se smoile noge i to se prehladila. Ne bi umrla ni od upale plua da se bolest nije ve otprije nalazila u njoj. Florijane, mora mi vjerovati: ove noi u kojoj osjeam da moda ni sama neu doivjeti jutro, mora mi vjerovati.

Nisam ubila svoju sestru a nisam ni eljela njezinu smrt, ali sam se radovala kad je umrla i oslobodila mi put. To je istina, ista istina, tako mi bog pomogao. Malo izmoren nakon tekog poroda blizanaca Mrs. Winston, dr Gerrich je sjeo kraj ofera ambulantnih kola, nadajui da e ga svjei zrak odrati budnim. Watts i Rverson bili su ne ba osobito udob327 no smjeteni u kabini klimavih starih bolnikih kola u kojoj su vei dio prostora zauzimala nosila. Na polici je stajala hrpa briljivo pripremljenih ponjava i pokrivaa, a vonjalo je* po jodu i dezinfekciji. S vremena ma vrijeme ofer bi ukopao sirenu. Oba su gospodina bila zamoljena da ne pue, ali su ipak puila. To putovanje nije ba uitak, zar ne? ree Watts. Ne mogu pravo shvatiti zato si se upustio u tu pustolovinu, Tom, umjesto da laka srca otpu-tuje u Washington. No, to je stvar ukusa. Podsjea me na vrijeme kad sam bio sudski reporter, a ovdje se osjeam vrlo udobno, usporedim li to s kojekakvim stvarima koje sam ma otocima doivio u ratu. Ta valjda ne kani rei da si na tragu nekoj reportai. Ah, ne, nije u tome stvar. Ali kad sam ve potpisao ugovor za svoju prvu knjigu, moda sada malo preotro hvatam sve to mi se ini da bi mogao biti dobar materijal za kakvu pripovijest. Sjea li se, kad smo bili jo u vlaku, obeao si mi jednu pripovijest. Kako si je ono nazvao? uvajte se srna? Ili moda: Kako je, do vraga, dolo do toga da je Miiss Ambros ostala stara djevica? Zma li, George, razgovarao sam s njom u Tokemi, samo nekoliko minuta, ali vrlo me se jako dojmila. Djevojka se nije javila ni jednim jedinim histerinim ili laljivim glasom. Divno dranje! Mora da ima vrlo snanu volju i da izvrsno umije vladati sobom. Ona je jedna od onijh ljudi koje ovjek poeli kao druga za vrijeme napadaja aviona bombardera. Pitam se kako? Izvrsno. I dalje pitaj samoga sebe zato se Joy Ambros nije udala, a ja u u meuvremenu upitati tebe to se dogodilo s Ann. Gospode, zaista se pitam to je ovaj put namjeravala uiniti ta pre-vejana starica? De mortuis nihil nisi bene, George. To -jie vrlo, pohvalno gledite, Tom, mladiu moj, pa ti obeajem da u napisati najljepe posmrtno slovo im se budem uvjerio da je mrtva i gotova, ali ni jedne sekunde prije. Ja poznajem Ann, pa ti 328 kaem da kod tog njezina iznenadnog ieznua neto nije u redu. Ne mogu nita dokazati ali moj mi dobri stari nos kazuje da ovdje nije neto posve u redu, i zaista se ne bih iznenadio da je organizirala neku prevaru da izvue novac od osiguravajuih drutava ili da natjera Joy u potekoe, ili da uprilii bilo kakvu drugu svinjariju. Ne znam to je na stvari pa samo njukam i tapkam po tami. Ali pitam sam sebe: budui da se vlak zaustavio odmah nakon nezgode i tranice su gotovo deset minuta temeljito pretraivane kako to da je nismo pronali)? Tu nema leine, nema iznakaenog tijela, nema teko ranjene rtve. Kako da nismo pronali mi traga od Ann Ambros, ako je zaista pala s vlaka? Ali to je fantastino, to je... Ne bi' ti se to uinilo tako fantastinim da poznaje koji od Aninih trikova kao to ih ja poznajem. Dva me je puta prevarila pa ne elim dopustiti da me prevari i treii put, i mita vie. Sve se malo predobro slae. Ne razumijem se mnogo u tvoj posao, ali negdje sam itao da se stvari u dobroj pripovijesti ne smiju ba mnogo tano slagati. U mom je poslu isto tako, Tom. Kao pravni savjetnik jednoga velikog osiguravajueg drutva, koji mora oboriti prilian broj neosnovanih zahtjeva ma osiguranje, mogu ti samo rei da uvijek postajem nepovjerljiv ako se sve previe dobro slae. U Annitnu su se ivotu mnoge stvari malo previe

dobro odvile, a da bi me uvjerile. Ljudi koji su joj stajali na putu, iezli su ili su u pravi as umrli. Razumije me, time ne kamim natuknuti da ih je Ann ubila, nipoto, no oni su ipak umrli. S druge strane, ljude koje je mogla iskoristiti, vrsto je drala na uzdi, a to je, uzgred reeno, odgovor na tvoje pitanje: kako to da je Miss Ambros ostala stara djevica? A kad bi Ann ustrebao novac, uvijek bi se neto dogodilo to joj je bacilo novac u krilo kao pokojnoj Danaji. Moda pokuava aranirati smrtnu nesreu da bi na bilo koji nain inkasirala svoje vlastito ivotno osiguranje. Ne znam nita i samo ongliram s razliitim mogunostima. Zaista moram rei da ima prilinu matu. Kad samo pomislim na sirotu misis Ambros... 329 Sirotu misis Ambros! To je tano ono to su ljudi uvijek o njoj govorili. Bila je sirota misis Hop-per" kad joj je umro prvi mu i kad je ostala izvanredno lijepa mlada udovica. No, ja bih lino u svako doba rekao: Ubogi mdster Hopper". Us naim sam se spisima sluajno namjerio na upravo podlo dopisivanje zbog trokova Hopperova sprovoda. Prije nego to je poao na Amazonku sklopila je ona za nj ivotno osiguranje i on je tako tano podlegao utoj groznici kao da ju je za nj naruila posebnom potom. Zaista bih volio znati ^ato si tako osvetoljubiv prema jednoj ubogoj staroj eni ije ostatke upravo traimo. Ta ne moe je valjda ozbiljno pozvati na odgovornost zbog toga to je njezin mu obolio od tropske groznice i... Ne mogu ozbiljno, a ne mogu ni izravno, ali neizravno, to mogu. Smatram je odgovornom. Imala je, naime, ljubavnika i pobrinula se za to da to njezin mu dozna. Njezin je ljubavnik istodobno bio i mu njezine sestre, pa e priznati da bi to moglo biti dovoljno da mua otjera u dunglu. Rverson je ekao, a Watts utke puio. Kao djeak bio sam vrlo odan Anninoj sestri Maud nastavi zatim. Oko nje je bilo neto, jedna stalnost, tiina, ah, da, teko je opisati jednostavnu dobrotu. Kako se, na primjer, Maud samo smijeila: toplo, puna prijaznosti koja je izbijala iz nje, a ne to cerenje kraljica ljepote koje kese zube, to danas slovi kao smijeak." Najljepa hvala, ne trebam potanje opise. I sam sam upoznao tu vrst smijeka. Intimno sam je upoznao. Mladiu, prestani da i dalje lupa po Corinni i nai mjesta za nove dojmove. Govorili smo o Ann i Maud i Maudiinu muu. Nezgoda je bila to sam sluajno sreo Ambrosa i Annie zajedno u starom Trocaderu; to je bio lokal daleko izvan grada kamo su don Juani San Franciska dovodili mlade dame sumnjiva glasa. Sa svojim chambre-separeeima, svojim glasovitim malim veerama uz ampanjac i svojim grijenim renomeom, Trocadero nipoto nije bio restoran u koji bi ovjek pozvao svoju svastiku na bezazlenu veeru. U ono sam vrijeme bio vrlo mlad 330 i posve nepokvaren momak pa ti mogu rei da sam se estoko trgnuo kad sam ondje ugledao mister Ambrosa u Anninu, drutvu. Upravo su ulazili u svoj automobil i inilo se da su dobro raspoloeni uslijed ampanjca. Sve dotad sam Ambrosa poznavao samo kao njenog supruga i oca. To me je uznemirilo i zabrinulo. Nisam pravo znao kako da se vladam pa me je poevi od toga susreta proimao osjeaj da sam zapleten u neku prljavu intrigu. Bojao sam se da izaem Maud pred oi, a to je bio velik gubitak za mojih esnaest godina, Tom, vjerovao ti to ili ne vjerovao. Rverson se tiho nasmije. To razumijem! Oni su teisto tako uhvatili na stranputici kao i ti njih. Smijena predodba, ti, mladi od esnaest godina u tom brlogu grijeha. S tom tvojom prljavom matom mogao si postati cenzor, Tom! Stvar se odigrala posve drukije. Ja sam se na kotau odvezao u Trocadero da posjetim naeg biveg kuhara, kao katran crnog genija koji je izraivao najbolje okoladne torte itave sjeverne Kali-fornije. Ali

Ann je pokuala da me podmiti ili da me ucijeni, kako god to kani nazvati, a to je bilo zlo za mene. Zaasta? Da te podmiti? Moga estitog Geor-gea? A kako? Tako da me je zagrlila i poljubila da su mi trnci proli kroz kosti, a onda me pogledala razro-gaenSm oima i viknula: Ah, dragi moj George, zaboravila sam da nisi vie mali djeak, a to radi ti u Trocaderu, ti mali razvratnie? U redu, u redu, ne elim to znati, a osim toga neemo ni ivoj dui odati da smo se ovdje sreli, jer to bi samo uznemirilo tvoju majku, zar ne?" To je bfila primitivna ali vrlo djelotvorna metoda i ona se njome sluila itavog svog ivota: poljupci i prijetnja barunastom apom. Mi-sterAmbros je pokuao da spasi poloaj promrm-ljavsi neto o prijateljima koje ekaju da bi s njima proslavili neiji roendan. Uostalom, sav je taj napor bio posve suvian, jer ja bih prije dopustio da me spale na lomai nego da ispripovijedim Maud sto sam znao. Koliko je sati, Tom? Uskoro emo stii na ono mjesto. Jesmo M ve na prijevoju? 331 Jo nismo preli preko njega. Uostalom, svaki bi sud odbio tvoj sluaj. Ne postoje dokazi, a osim toga to se tebe uope ticalo da neki suprug odrava njene veze sa svojom svastikom? Nita, osim to je Maud mnogo znaila za mene i to je taj susret pokvario neto to je za mene bilo vrlo vano, jer sam iza njega izbjegavao susrete s Maud, a ubrzo zatim ona je umrla. Ann i mister Ambros vjenali su se nakon uobiajenog roka. Zatim je doao svjetski rat i obitelj nije dobro ivjela. Kad sam Ann slijedei put vidio bio sam ve iskusni odvjetnik i ona je dola k meni po savjet kako da se domogne one svote novaca koju je stari gospodin Ballard uloio za Joy. Jo uvijek je u prikladnom momentu zaboravljala da vie nije bila mlada susjedova kerkica i da ja vie nisam bio djeai pa je i dalje obiavala da grli svakog mukarca kojega je htjela iskoristiti i da ga obrauje poljupcima. Vrlo me je temeljito obraivala! na svoj nain, ali stari je gospodin bio oprezan i nitko nije mogao ni taknuti Joyin kapital. Moe li mi dati vatre, Tbmmy? Rverson kresnu ibicu i pripali Wattsovu cigaru. Za vrijeme tog kratkog plamsaja ugledao jie na trenutak buldovsko lice starog odvjetnika. Bilo je napeto i zamiljeno, a onda opet zavlada tama, a no je vani bila isto tako neprozirna kao i tama u automobilu. Kia je ponovo poela padati. Ako nema nita protiv toga, htio bih te neto upitati, George ree Ryerson. Zato se zapravo nisi oenio? Watts nije odmah odgovorio. Povukao je dim cigare iji se vrh malo uari, zatim kratka stanka, a onda zlovoljni tih. smijeh. Moram ti priznati, Tom, ima bistru glavu. Ako eli znati ima li Ann kakva posla s time to sam postao mrzovoljni stari momak, onda si u neku ruku na pravom tragu. U neku ruku, i s velikim ogranienjem. Ali ako moda misli da je dama o kojoj! govorim zaludila i mene, no, to bi moda dalo pripovijest koja bi se mogla dobro prodati, ali u stvarnosti se dogodilo upravo obratno. Ona sigurno nije bila jedina ena koju sam uhvatio na stranputici, ali je bdla prva i toga se 332 ovjek nekako nikad ne moe osloboditi. Dragi boe, sve one stvari koje uju i vide odvjetnici i lijenici, mogle bi rasplodnog bika uiniti impotentnim. Ann, arobna Angelima, usadila je u moje srce duboko nepovjerenje prema itavu enskom spolu. Drugim rijeima, utjerala je u mene strah pred .svim enama. Moda bih svladao tu mladenaku bojazan, ali svaki put, upravo kad bih je se poeo oslobaati, dogodilo bi se neto novo s Ann, to je bilo dovoljno da se itavo moje nepovjerenje odri budnim. Studirao sam na njoj kao to mladi medicinari prouavaju kostur. Moda bi ti se to moglo uiniti pretjeranim, sine moj, ali upravo time to sam tako potpuno i temeljito progledao Ann, u meni se neto otrovalo i to je vjerojatno krivo to me mladi ljudi tvoje vrste nazivaju mvsogvnistom. Sad povuci iz toga svoje psiholoke zakljuke, prijatelju!

 Samo zbog toga jer te je poljubila i zatraila tvoj savjet kao odvjetnika? Nisi li otiao malo predaleko, George? upita Rverson. Vidi, vidi, pomisli, kakve skokove i akrobacije izvode osjeaji jednog mrzovoljnog starca. ovjek nikada ne moe zaviriti u duu drugog ovjeka. Okay. Tu je dakle bio Joyin novac, a koliko je od kamata stvarno upotrijebljeno za Joy, to me se nije nita ticalo i to uope nisam elio znati. Znao sam samo da je Ambros plaao visoku premiju za osiguranje svoje glasovite violine. Da reknem istinu, violina je bila osigurana iznad vrijednosti. Ann je imala posve pravo da se zbog toga ljuti; s obzirom na ograniena sredstva kojima je obitelj morala proivjeti bila je upravo besramna rasko to su zadrali tu violinu. To moe, vjerojatno, razumjeti samo violinista, a kako zna, meni nije nita stalo do glazbe. A onda je u njihovoj kui u Vallejo Streetu izbio poar i violina je izgorjela, udesna violina od pedeset tisua dolara, a ja sam zastupao poduzee koje je moralo pljucnuti taj novac. itava se stvar malo previe dobro slagala. Za vrijeme poara nije nitko bio kod kue, ali postojale su razliite sumnjive pojedinosti, tako, na primjer, krpica bar333 unaste podstave kutije za violinu koja je vrlo sumnjivo mirisala po benzinu i paleu. Postojale su vrlo brojne sumnjive take na kojima bi se dala zasnovati parnica. Vjerujem da bdsmo, da smo izali na sud, mogli dokazati da vatra nije izbila sluajno. Sve je to vrlo lijepo, ali mi nismo izali na sud. Ne pitaj me zato nismo. Ann se pojavila u mom uredu, plakala je i jecala i pozivala se na nae staro prijateljstvo, i zazvala uspomenu na Maud, a osim toga je tu bio teko bolestan, gotovo na smrt bolestan mu, a onaj sladunjavi O'Shaughnessv vrio je pritisak na na upravni odbor i... I? Da, i to je bilo onda? upita Rverson iz tame i pripali ibicu da bi mogao odvjetnika pogledati u lice dok je polako pripaljivao lulu. Posve tano, ti ovjee koji umije itati misli. Pogodio si. Popustio sam, pao sam, recimo: ona me je korumpirala. Ne, ni izdaleka ono to sada misli, sine moj. Nisam otiao s Ann u postelju, to mi ni u snu nije palo na pamet. U ono vrijeme bilo joj je oko etrdeset pet godina; bila je dodue vrlo dobro sauvana, ali nipoto nije vie bila zavodljiva Mesalina ili Kleopatra. Mora da se radile, o nekoj vrsti samilosti. Vjeruj mi, ne postoji nita korumptivnije od samilosti na krivom mjestu. To je slabost koja raa nove slabosti. Ann je bila slaba i umjela te je razoruati i smekati ti srce. uvajte se srna! uj, Tom, to je priznanje, pa ga zadri za sebe. Jedva jedvice sam spasao potovanje prema samom sebi. Kako? Da joj nisam dopustio potpuni iznos, ve da sam sklopio nagodbu. Poekaj samo jo trenutak, nemoj jo nita rei: Pet mjeseci kasnije umro Florijan Ambros. Samoubojstvo. Znao sam to. Joy je znala. Lijenik je znao. Ann je znala. Ona je to, tavie, priznala u maloj sceni koja je parala srce, sama samnom u mojoj poslovnici, bez svjedoka. Postojalo je ivotno osiguranja koje je u sluaju samoubojstva gubilo vrijednost. Ne moram ti pripovijedati kako je stvar zavrila. Da, isplatili smo ga. Nisam rekao ni rijei i priutio sam Ambrosu pristojali svretak a moje drutva je to platilo. Pretpostavimo da sam iz obzira prema Joy zamirio na oba oka i drao jezik za zubima. Nisam 334 joj mogao vie poveati teret koji je ve nosila. Vidi, Tom, ja sam staromodan ovjek i moj izvjetaj ima staromodni moral. Ne bi bilo vrijedno truda da tratim ma i jednu rije na Ann kad bi ona predstavljala neto neobino. Ali ona je isto tako obina kao per-un i posvuda vrve milijuni ena njezine vrste, pa jedva da postoji ikoji mukarac koji nije ve posrnuo o jedno bie njezina soja. Psihopatska laljivka, eto, ali to je samo znanstveno pojednostavljenje. Ann je kao kraljica za koju Englezi kau the Queen can't do wrong, jer je uvjerena da je sve pravo to ona radi. Milijuni takvih Anna ive u savrenoj harmoniji same sa sobom, ire svoja aneoska krila dok dave svoju djecu, truju bunare i siju smrtonosni korov u

polja, usauju opake elije raka u glave svojih dragih roaka i prosjeni dom pretvaraju u najdublji pakao. Tako mi bog pomogao, nadam se da je Ann slomila vrat dok je jo vrijeme za Mau-dimu ker da pone ivjeti svojim vlastitim ivotom. On povue zastor, spusti prozor i izbaci kraj svoje cigare. No je svojim crnim mrkim neprekidnim umovima kie ibala ambulantna kola. Da, tako stoji stvar ree Watts. Misli li; da smo ve preli preko prijevoja, mladiu? Angelina je teko hodala kroz kiu. Razderane arape toliko su joj visjele da je pri svakom koraku stupala na njih, ali kad je pokuala da se sagne i da ih povue gore, morala je od toga odustati jer su joj ruke i noge bile klonule i boljele su je. Oprla se protiv kie kojom ju je estoko ibao hladni vjetar. Njezin je krzneni kaput bio sav pun vlage pa e vjerojatno stajati itav imetak da ga nakon te pustolovine da popraviti. Generaliinu antiknu komodu prodala je za dvije tisue etiri stotine dolara muzeju i za taj novac kupila ogrta. Tko bi mogao pomisliti da takav klimavi stari komad namjetaja moe donijeli toliko novaca! Uostalom, velika komoda je u malom stanu u Greenwich Streetu bila uvijek samo na putu, dok je ogrta davao eni klasu. On je bio kao znak, kao lanska karta njezina' stalea koja je objavljivala da je ona, unato svim nezgo335 dama sudbine, jo uvijek spadala u dobro drutvo. Ali u slobodnoj prirodi, u neobuzdanoj krajini Divljeg Zapada, za vrijeme burne noi u kojoj je ibala kia, taj joj ogrta nije pruao nikakvih prednosti. Angelkne su se misli splele u neobino zamreno klupko sjeanja, rijei, slika, a tu i tamo poneki jarki bistar blistaj stvarnosti, sve to muklo izmijeano kao neposredno prije nego to ovjek zaspi. Ali ona je prisilila sebe da ne zaspi'. Jedno joj je bilo jasno: nije smjela prestati da hoda. I opet je, dodue, zaboravila, zato i emu, i kamo, ali ilava izdrljivost koja je ivjela u njoj, odravala ju je u pokretu. eljezniki nasip postao je josi nii i Angelina se naposljetku nala u istoj razini s tranicama. Malo kasnije dopre joj do svijesti da se s one strane tranica, s one strane uske pruge zemlje, sakrivena iza neprozirnih zastora kie, prua glatka cesta kao da je doziva. Zmirnula je i zagledala se u tamnu vlagu, ali trepavice su joj se lijepile od vlage i kia je kao zastor od bisernih niiti visjela izmeu nje i one ceste. Izvadila je svoj promoeni rupi i uzalud pokuavala da njime obrie lice, proraunavajui u duhu opasnosti koje su je ekale kad bude prelazila preko tranica. Jednom ili dva puta mogla je prijeko razabrati reflektore teretnih automobila koji su prolazili kraj nje. Kako sam samo luda, pomisli Angelina, ovdje se muim na pogrenoj strani, dok prijeko postoji lijepa glatka cesta puna automobila koji e me rado povesti sa sobom. To je idiotski. Ona se zacereka u sebi. Poekaj samo dok girls" ispripov-jedim svoju pustolovinu. Angelina zatrese glavom. Mlake kapljice vode kliznue joj niz zatiljak, u bluzu i niz hrptenjau, i ona se strese od jeze. Ta ja to trim u krugu, tuno pomisli. Ne smijem dobiti zimicu. Ne smijem poeti sa zimicom, jer onda dolazi upala plua kao kod Maud. Moram se usuditi da prijeem preko tranica i da stignem na cestu. inilo se da je to posve jednostavno, ali tek to se usudila da poe nekoliko koraka naprijed traei meu eljeznikim pragovima uporite za noge, kad se itavo tlo zatrese, jer se pribliavala neka soptava 336 neman koja se pojavila ni iz ega i neizmjernom brzinom narasla u golemu veliinu. U jednoj je sekundi sve bilo uzbuenje, kaos i blizina smrti, ali ona je slijepo/ posrnula dalje i na protivnoj strani tranica klonula, mala mlohava hrpica straha. U mokroj skliskoj travi jedva je hvatala dah, borila se za to da ne umre na tom mjestu. Jo uvijek se uo onaj glas koji je kroz tutnjavu i grmljavinu, kroz tropotanje vlaka i kroz no i kroz kiu dozivao: Ne smije zaspati, Angelina, ustani, ne poputaj, mora hodati dalje!"

 Ne mogu vie, zar ne vidi kako sam umorna? oajno viknu ona. Htjela bih spavati, samo spavati, htjela bih ostati ovdje gdje sam sada, odmoriti se, spavati... Odmoriti se, spavati i umrijeti rekao je glas. Dobro. I umrijeti. Meni je sve pravo, ni do ega mi vie nije stalo, promrmlja Angelina, ali istodobno se uspravi i otvori oi, a zatim ustade tiho jadikujui. Zamolit u prva kola koja naiu da me rjovedu sa sobom, pa u sjediti kraj ofera, i nasloniti glavu na njegovo rame i spavati, tjeila je samu sebe. Mogla je pred sobom posve jasno razabrati ofera. Visok, snaan ovjek, crvenokosi orija, sirov ali dobroduan, odjeven u koulju i jahae hlae sa slamnatim eirom irokoga ruba i vrpcom od fazanovih perca. Gotovo da je mogla osjetiti miris njegova tekog tijela: pivo, duhan, znoj, preni eer i uta praina Leihane. Gledaj da nestane, odlazi ree glasno Hopperu i on se odulja da ustupi mjesto oferu u gruboj debeloj konatoj bluzi postavljenoj krznom. Bude li vozio u suprotnom smjeru i dovezao je natrag u San Francisko, to bolje. Moj vlastiti stan obeavala je sama sebi moja postelja, oh, kako e to biti dobro! Joy e zapaliti vatru u kaminu moje spavae sobe i skuhati mi aj, ali najprije u je zamoliti da mi pusti vodu u kadu za vruu kupelj s epsonskom solju, a moda i s nekoliko kapi engleskog despika, a zatim mala masaa, hvala ti, dijete, i molim te nemoj zaboraviti da zatvori radio im zaspim. 22 uvajte se srna 337 Ne smije zaspati, samo nemoj poputati, zlato moje rekao je Hopper, ali moda je to bio i Johnnv O'Shaughnessv ili moda kondukter koji se kao nekom arolijom pojavio iz noi. Moda ak i njezin otac, Mr. Ballard. Svakako visok, snaan ovjek kojemu je mogla utei u najveoj nevolji. Angelina posluno sabere svoje kljenute bolne udove i krenu da prijee preko uske tamne pruge livade koja se pruala izmeu eljeznikog nasipa i ceste. Ali ono to se na prvi pogled inilo prilino jednostavnim pothvatom, pokazalo se kao opaki lanac zapreka. Najprije je doao jarak pun klokotave vode u koju je zapala gotovo do koljena. Zatim zapreka od trstike i aa s liem kao bodeima, otrim i iljatim, a zatim ograda od bodljikave ice koja joj nije dopustila da poe dalje. Ali isto tako se inilo da se ne moe ni vratiti. Nekoliko sekundi udarala je oko sebe kao divlja, a zatim brinu u pla. Gorko plaui hodala je du ograde od bodljikave ice sluei se opipom. I opet se pribliie kola a iza njih je proao teki teretni automobil dok je ona vikala i domahivala. Nije vie mislila na to kako je izgrebena, oderana i slomljena, prestala je uope ita osjeati osim teine ogrtaa iz kojega je curila voda, i slomljenosti njezina tijela. Da vidimo poe glasno govoriti sama sebi malena sam i vitka pa u se ve nekako provui. Sad mi je milo to sam uvijek pazila na svoju figuru: ima struk kao mlada djevojka", jo uvijek govore mukarci. ,Pravo ste udo, Ann!' Dakle naprijed, moramo pokuati zapovijedi sama sebi. Skinula je krzneni ogrta i objesila ga preko ice. Unato kii koja ju je ibala, osjeala se bolje, osloboena tereta ogrtaa. Legla je na zemlju, pritisla se o mokru kratku travu na livadi, podigla najdonju icu i provukla se ispod nje. Tako, to sam obavila ponosno ree im je opet smogla daha i nimalo joj nije bilo stalo do toga to su iljci na ici poderali lea njezina sakoa. Maud se nikada ne bi ovuda provukla, a ni Joy. Neko je vrijeme potrajalo dok se nije toliko oporavila da je mogla ustati i ponovo zaogrnuti teki ogrta. Plitki jarak uz cestu kojega je jo morala prijei na drugoj strani mokre livade, 338 bio je jedva vrijedan spomena, a miris nakatranjena drveta pokaza joj je put do hrpe greda nai rubu ceste. Sjela je na njih da poeka prvo vozilo bez obzira na to u kojem pravcu kree. Kia je malo popustila.

Nakon duljeg vremena pojavio se teretni 'automobil. Angelina zamahne svojim mokrim rupiem onako kao to moda brodolomac vjea koulju na improvizirani jarbol svoje splavi. Ali zastavica kojom je traila pomo nije vie bila bijela. Krv, mulj i prljavtina uinili su je gotovo nevidljivom i kola se pribliie obasjavajui mokri asfalt dugakim sjajnim odrazima svjetla i provezoe se kraj nje. Vidjela je jo kako nestaje stranje svjetlo podmuklo namigujui, zajedno s bukom i tropotom i zadahom po vruem ulju dizelova motora. ofer nije opazio An-gelinu. Vjerojatno je zadrijemao uz volan, ili je moda ak bio pijan, a moda mu se jednostavno nije dalo da stane, ta svinja. Angelina strese ake i stane ga grditi. Bila je nepodnoljivo umorna kad je ponovo klonula na tvrde nakatranjene grede. Teretni automobil je ve davno proao, ali buka je ostala. Ili je to moda bila iscrpljenost koja je ekiala i tutnjila u njezinim uima. Brujanje u uima, pomisli. Kadto bi joj u glavi zvomilot svojeglavo zvonce, duge sate, kadto je u njoj pucketalo i tropotalo kao okrutna vatra, umni slapovi, siktava para, tutnjava morskog mlata, a zatim gotovo neprekidno jeka kucanja njezina srca, glasna kao ratni bubanj, a pogotovu ako je bila sama i umorna. Sada je bila veoma umorna. Sve tamo od velikog potresa nije bila tako umorna, a glasovi koji su dozivali oko nje tutnjali su joj u glavi. A onda, kao da je netko zavrnuo nevidljivi prekida, utihnuo je svaka zvuk i odjednom zavlada tiina, potpuna tiina koja je izazvala strah. Iznad toga ponora nijemosti napeo se samo jedan vrlo visok i veoma tihi ton. Cvrak? Duh ubijene violine ... ? Ne, ne, ne, oh, molim ne, ne, ne! viknu Angelina i pritisne ruke na ui da bi sprijeila da u njih prodre ton koji se nije dao priguiti. Ne, Flori molim te, prestani. Podlo je od tebe da me tako 22 339 mui, to je najgore to si mi mogao uiniti, ne podsjeaj me na to, to ja ne mogu izdrati. Ne mogu ako sam tako na smrt umorna i osamljena. Ali sjeanje na onu no kad je izgorjela kua u Vallejo Streetu zajedno s Caricom", to sjeanje nije poznavalo milosti ve se zagrizlo u nju kao opor bijesnih pasa; bili su posvuda, dolazili su sa svih strana, a ona je bila preslaba da se brani i mrtva se je violina javljala sve dalje i dalje, uvijek onaj visoki jezoviti ton u tiini bez obala koja ju je plaila. Zar je ta tiina moda znaila da je Angelina ogluila, ili zar je to bio kraj? Konana tiina, smrt... ? Boe, boe neujno apnu ti zna kako se to dogodilo. Ti to najbolje zna. Nemoj me sada napustiti, boe.' Unitenje Carice" bilo je, naime, jedna od onih rijetkih prilika kod kojih se Angelina pouzdala u boga, bar manje ili vie. Poevi od one veeri u Beu, otkako je otkrila da sq ne moe pouzdati ni u svoga vlastitog oca, nije vie bila sposobna da u bilo koga ima potpuno povjerenje, pa ak ni u boga. Ali ipak je dolo vrijeme kad ona, onako njena i nemona, nije vie znala to da radi pa se u svom oaju li svojoj nevolji obratila njemu, a on, bog otac, jo uvijek je bio stvoren prema uzoru starog Mr. Charlesa Ballarda, dobroudni bradati stari dentlmen koji joj je bio sklon i opratao joj sve, ali je esto bio zao u drugim stvarima i inilo se da je rastresen i da nije potpuno pouzdan, iako se nadala da e za nju uiniti sve to moe. I tako se, u velikoj nevolji, Angelina obratila njemu molei ga da joj pomogne. Otkako se Florijanovo zdravlje pogoralo, on nije vie gotovo nita zasluivao. Upravo joj se paralo srce kad je promatrala kako vene ovjek kojega je ljubila, a nije imala dovoljno novaca da plati najskuplje lijeenje, najglasovitije specijaliste, jedinu kuru koja bi ga izlijeila. Angelina nije htjela vjerovati da bi je ita drugo nego pomanjkanje novaca moglo sprijeiti u tome da kupi Florijanovo zdravlje. Ali novaca nije bilo^ samo Joyine etiri tisue. Neugodna osrednjost koju je trebalo skrivati. iv340

jeli su u pravoj dungli dugova i neispunjenih obaveza. Kua je bila optereena hipotekama, njezin nakit zaloen, umalo to nije propustila da plati premiju osiguranja, to ludo visoko osiguranje za Flori-jevu beskorisnu violinu. Upravo su se utapali u poplavi neplaenih rauna: mesar, trgovac povrem, svemoni boe, ta ipak moramo jesti i ti treba lijenika, a ako uskoro ne platimo, zatvorit e nam telefon, a listo tako i plin. Trebali bismo nabaviti ugljen za zimu, krov prokisnjuje, a ovjek koji je trebao popraviti zahod nije doao, jer mu dugujemo jo posljednji raun. A moram ti rei i to, ako ne dobijem novi zimski ogrta, ne mogu se vie pokazati na ulici. Bilo je to godine 1927. Posvuda oko nje plivali su ljudi u novcu, novac se prosipao i tratio pa je grad upravo pucao od burzovnih dobitaka i lako steenog imetka tako da je suprotnost izmeu svega toga preobilja i njezinog sitniarenja bila razlog da je Ann jo tee podnosila svoj poloaj. Zna koliko te volim, Flori, ali mora da si zaista izgubio pamet kad si jednom zauvijek odbio da proda svoju violinu. Nita ti ne predbacujem, dragi, znam da se ne osjea dobro, ali sve je tako beznadno, i ja sam tako oajna, jednostavno vie ne znam kako da to ide dalje. Sluajno je upravo u vrijeme nova katedrala na Nob Hillu ula u modu. Plan za rjeenje svih financijskih problema otkrio se Angelini u itavoj njegovoj jednostavnosti za vrijeme nedjeljne mise. Dolebdio je do nje na zvucima orgulja i kosim sunevim zrakama pa ju je odmah ispunio tako jedinstvenim osjeajem olakanja i harmonije da je mogla samo povjerovati kako joj sam bog otac pokazuje taj put. Bila je to poruka koju je poslao gospod kao odgovor na njezinu mlaku molitvu, a koju je ona primila ponizno i zahvalno i odmah je poela pretvarati u djelo. Poto joj je bog u silnoj moi i dobroti usadio u glavu taj plan, ona je preuzela ostatak. Oito je bio sretan sluaj da je Joy iste veeri morala odrati predavanje u San Joseu kad je Florijan uporno zahtijevao da prisustvuje prvom koncertu 341 Paula Homera, tako da iznimno nitko nije bio kod kue. Jesi li siguran da se dosta dobro osjea da moe izai, dragi moj? Nee li te toi previe izmoriti? Zar je zaista tako vano da veeras uje mladia kako svira? upitala je Angelina puna brine skrbi, dok se potajice nadala da e Florijan ustrajati kod svoje odluke. Prestani jadikovati nada mnom, draga moja, ja se izvrsno osjeam. Moda to za mene i nije ba jako vano, ali mladiu bi itav koncert bio pokvaren kada mu ja ne bih prisustvovao. Osim toga sam veoma radoznao kako e se Paul ponijeti pred publikom. On je moj nasljednik, ima talent koji mnogo obeava, pa se nadam da e nastaviti ondje gdje sam ja morao prekinuti. esto mi se ini kao da se stara iscrpljena Evropa upravo posljednji puta klanja i da je za Ameriku i za Amerikance dolo vrijeme da preuzmu rad na kulturi. Uzmognem li svojim uenicima predati samo dio moje batine na podruju muzikalne tradicije, osjetit u da sam pridonio svorj dio i to bolje nego to sam vozio ambulantna kola kroz ratni mulj Francuske. Te malo previe sveane rijei prole su kraj Angelininih uiju a da ih nije ni ula, ali je Florijanu poklonila rastreseni smijeak pun ohrabrenja. No, onda je sve u redu, dragi moj, ali uini mi veselje pa poi gore u sobu i dobro se odmori. Ostani u svojoj sobi i nemoj se ni maknuti dok se taksi ne zaustavi pred vratima. Ja u se pobrinuti za sve... Nije bilo ba tako da je sama zapalila kuu. U bojim je rukama bilo da se to izvri. Izgovorila je ak kratku nijemu molitvu poto je sluajno boicu s benzinom za Florijev upalja istresla na meku svilenu oblogu razmaene suparnice, Carice". Na poklopcu klavira leale su kojekakve lako zapaljive trice, dovoljne da izgori cio Vallejo Street,; ako je bog u svojoj velikoj dobroti tako odluio. Naprotiv, ako on ne namjerava spaliti violinu, onda se nee dogoditi nita, pa se dakle radilo samo o malom nesporazumu izmeu njega i nje. Na klaviru je stajala hrpa listova s notama a kraj otvorene kutije s violinom stajala je elektrina

342 svjetiljka s oguljenom, loe izoliranom icom. Angelina je, opreza radi, naruila ak i elektriara da popravi svjetiljku, ali zbog jednog malog neplaenog rauna ovjek je samo neprijazno promrmljao da e u toku narednog tjedna poslati jednog od svojih momaka, moda. Angelina stavi ugljen na vatru u kaminu i dzvrnu boicu s petrolejom koja je stalno stajala kraj vjedra s ugljenom da bi se petrolejom mogla, podjariti vatra. Malo petroleja prolilo se na sag, nipoto mnogo, ali ako bi posve sluajno komadi uarenog ugljena pao na taj sag i kad bi se zapalile note koje su kliznule s police i kad bi se plamen podigao uz zastore i stigao do improvizirane zone opasnosti na klaviru... ofer taksija zazvonio je na vratima, a Angelina prebaci ovratnik od inile preko svoje stare veernje haljine. Ogledalo u garderobi joj je kao obino aptalo kompliment. Nita ne djeluje tako elegantno na jednoj dami kao inila, pa mi dopustite da vam reknem, madame, da izgledate mnogo mlai nego to jeste. Vrijeme je, moramo poi, Flori! viknu ona kroz stubite taksi nas eka* Floriijao izae iz spavaonice, a u nainu na koji je silazio niz stepenice skrivao se potresni pokuaj da nastupa starom elegancijom: bio je odjeven u smoking i nosio ispravni crni eir, a elegantni ogrta nemarno je zabacio preko ramena. Smijeio se automatskom nemarnou virtuoza koji izlazi iz sobe za umjetnike pred kojom se guraju njegovi obo-avaoci ekajui ga. Kako si samo visok ree ona, nije udo da ene tre za tobom kad ovako izgleda! Doi, mora se sagnuti, ja sam premalena za tebe. On se sagne k njoj a ona mu dotjera crnu kravatu, uzdigne ogrlicu na njegovu ogrtau i na sekundu poloi vrhove prstiju na njegove jagodine kosti koje su, dodue, postale otrije, ali su jo uvijek bile lijepe. Ti, stari ciganine, ti! ree uz njeni smijeak. ofer taksija nestrpljivo pozvoni po drugi puta. Na pragu stuba ona se jo trenutak pridri uz Flo-rijana i ruke 303 ogrlde njegov ubogi mravi zatiljak. 34S Nikad nee doznati, Flori, da sve to inim za tebe, pomisli ona, jer to je tajna izmeu mene i samoga boga. Florijan galantno otvori za nju kuna vrata i pusti je da izae. Ah, zaboga, zaboravila sam rukavice! Poi samo naprijed, ne smije se prehladiti, i poekaj u taksiju na mene ree i gotovo ga ugura u kola. Zapravo bih ti morao biti jo i zahvalan da me u koncert ne prevozi u bolesnikim kolicima, ti mala ludice ree on zadovoljno. Angelina se vrati u sobu za glazbu. Rijetko je puila, ali sad naglo zapali cigaretu duboko udahne nekoliko dimova promatrajui kako je mala arka iskra oivjela a zatim, ne gledajui kamo e pasti, nemarno ispusti cigaretu na poklopac klavira. Zatim uzme tipaljku za eravicu, izvadi dva ili tri uarena komadia ugljena iz kamina pa i njih pusti da padnu gdje im se svidjelo. Zatim izgovori nekoliko rijei koje kao da su bile molitva. Uinila sam to sam mogla, dragi boe, a sad sve preputam tebi. Radi to hoe, ali ako si sveznajui onda i ti zna da novac trebamo nunije nego violinu. Uinila sam ono to je spadalo na mene, gospode, a ti sad uini ono to je tvoja dunost. Amen! Je li bila osvetljiva? Malo osvetljiva, malo ljubomorna? Da, bila je, moda je bilo tako, ali zato su postojali i temeljiti razlozi. Nikad nije voljela Caricu" i nikad nije shvaala Flordjanovu strast za njegov instrument. Bit e pravo olakanje ako je se rijei. Ona se razvaganila u njegovu ivotu i gutala gotovo itav jedan imetak u obliku premija za osiguranje. Angelina uze svoje dugake rukavice koje je namjerno zaboravila na stolcu. Na vratima baci jo jedan pogled u sobu. Nekoliko razasutih listova nota na podu poelo je dobivati smeu boju i svijati se na rubovima. Kad je Angelina zakljuala vrata i izala iz kue, opet je osjetila da je uinila svoju dunost. Kad se uspela u taksi poela se baviti brojnim malim dugmetima

na svojim dugakim rukavicama, a onda potrai Florijevu ruku. Nisi li zaboravila da utrne svjetiljku na klaviru? upita je on. 344 Namjerno sam ostavila nekoliko svjetiljki da gore. Otkako je u susjedstvu izvreno toliko provala, preporua policija da kuu ne ostavimo u tami. O-sim toga ne mogu podnijeti kad pri povratku kui tapam u mraku. Ili zar si zaboravio kakva sam ja mala kukavica? vedro je odvratila ona. Ali kad su se vratili, naoe kuu previe jasno osvijetljenu. Plamtjela je, a ulica je bila zatvorena i svugdje su vrvjeli vatrogasci i parne trcaljke, gumena crijeva i radoznali ljudi. Angelina je iz svega srca i posve ponizno bila zahvalna dragome bogu pa je poela razmiljati o tome da kao poboni dokaz svoje zahvalnosti pokloni crkvi u kojoj je primila blagoslovljenu poruku, kakav vei dar. Cim primim svojih pedeset tisua od osiguravajueg drutva, poklonit u crkvi stotinu dolara, a moda i dvije stotine, budem li ih imala na raspolaganju, obea ona samoj sebi i dragome bogu. Ali kasnije, kad su se pojavile sve one potekoe oko osiguranja i kad je Florijanovo zdravstveno stanje naglo nazadovalo i on je naposljetku napustio bez razjanjenja i oprotaja, poela je Angelina samu sebe pitati nije li moda unato svemu krivo shvatila boju volju. Odbacila je sve misli na pobonu dareljivoist i ubrzo se u crkvi poela neugodno osjeati pa je sve rjee i rjee odlazila na elitnu slubu boju u novoj katedrali, sve dok naposljetku uope nije prestala dolaziti. Bilo je upravo tako kao da izbjegava susrete s bogom, onako kao to ovjek izbjegava nekoga prema kome je uinio drutveni f aux pas... Ali te noi nije bdio takvog lakomislenog i nadmenog izbjegavanja. Te je noi bila postavljena sama suelice sebi. To je bio njezin sat kajanja i spoznaja, tu nije bilo vie ogledala koja su laskala i pripovijedala joj! da je najljepa u cijeloj zemlji. Zgrbljena kao da ju je pritisla neka teka apa uala je na tvrdim gredama uz rub ceste. Strano mi je ao, dragi boe apnu strano mi je ao ako sam neto krivo uinila, i odsad u redovito ii u crkvu, to ti obeaj em. Ali, ti, svemoni boe, ti zna kako sam dobro mislila ... 345 Prola su jo dvoga kola a da je nisu opazila, a onda presta svaki promet na cesti. Zapuhao je hladan otar vjetar, a s druge strane te crne, puste i prazne hladnoe, poeo ju je Florijan opet natjeravati. Ustani, Angelina, ovdje ne moe ostati. Poi dalje. Put je kratak i nee vie dugo potrajati..." Ali ne mogu vie, Flori. Jednostavno ne mogu vie. Umorna sam, zar ne vidi, stara sam, slaba i na smrt umorna branila se ona. Unato tome je nakon nekog vremena otkrila da ponovo ide dalje. Noge su joj marirale jedna za drugom, a da ih ona uope nije morala na to siliti, po bijeloj crti usred ceste, i na svakom koraku javljao se onaj runi pljeskavi zvuk u njezinim promoenim cipelama, a vjetar je sada jurio za njom i gurao je dalje. Kia se opet pojaala u pravi prolom oblaka, a vjetar se pretvorio u oluju koja ju je nasilno tjerala pred sobom i prisiljavala njezine stare noge da tre, pa je savijala kao ibano drvce, udarala je po leima i pritiskala, joj mokru odjeu o hrptenjau kroz koju su joj prolazili trnci, dizala joj suknju i rezala bore u ranjenu kou njezinih nogu. Bila je ogorena zbog toga nasilja i to joj je dalo malo snage. Dobro dakle, meni je pravo mrko je soptala ako se bog eli malo naaliti samnom, ja pristajem. Ako ta oluja treba da bude lekcija i da me poui o tome to je moja sestra Maud propatila onoga dana kad je dobila upalu plua, onda ne mogu rei nita drugo nego da alim ono to sam uinila, da se kajem zbog toga. uje li me, kajem se od svega srca. Moda sam bila malo nepromiljena, nemam dovoljno razvijenu matu, bar Joy mi to neprekidno predbacuje. Ali zar je to zloin? Previe sam egocentrina, to mi govori Suzan, a Charlev to misli o meni. Ali kako da se tome usprotivim? Da se promijenim, da postanem drugi ovjek? Kako se to moe uiniti? Stare pse ne moe nauiti novim vjetinama, tako se govori, a ja sam veoma stari pas, veoma star i izbatinan, ali ipak u

pokuati, Da, pokuat u, obeajem to. Pomozi mi, Florijane, pomozi mi da sretno stignem kui, pomozite mi Joy, Charlev, djeco moja, pomozite mi, a ja u pokuati da postanem drukija. Pokuat u svom snagom. 346 A onda opet beznadno pomisli: Sve to vie ne pomae, i nikad vie neu doi kui. Nikad vie. Ne mogu dalje. Gotova sam. Svreno je sa mnom. Voljela bih neke stvari ispraviti u kojima sam pogrijeila, ali sad je prekasno. Oprosti mi, Flori, moda te nisam voljela na pravi nain, ali to je jedini na in koji sam poznavala, a moda i nije dobro voljeti jednog ovjeka tako kao to sam ja voljela tebe. Oprosti mi, dragi boe, a oprostite mi i vas dvoje, Joy i Charley, djeco moja. Kajem se. Moete li me uti? Kajem se, kajem ... Gotova, oborena na tlo, izgubljena. Na kraju ne preostaje nita drugo osim nagona ranjene ivotinje, zatita pred okrutnim nevremenom, mir za slomljeno tijelo. Jo jedan kratak odmor iz milosti za klonulo srce i za plua koja sopu. Nita se drugo ne ubraja kad je Angelina stigla do posljednje stanice te noi. Iz tame se izvukla cesta i zakrenula onamo gdje se u pravom kutu sastaje s drugom velikom cestom, a zatim se na protivnoj strani opet zavlai u tamu. Ceste se kriaju tako da jedna prolazi ispod druge i taj mali tunel razjapljuje ralje i guta Angelinu. Bila je previe iscrpljena a da bi potpuno shvatila to udo: dolje je suho, nema kie, a ak i vjetar ostaje negdje vani i zrak se ponovo pretvara u poznati element kojega moe udisati umjesto onih potoka kie kojima ju je dosad ibao vjetar i koji umalo to je nisu uguili. Tamo dolje je toplo i to dublje zalazi u tunel, biva sve toplije. To je tamna kolijevka koja je zatiuje, to je sigurnost. Jo jednom je tako kao ispod Beatricinog crnog vunenog rupca. Angelina se leima nasloni na kamenu stijenu i upravo beskrajnom zahvalnou primi taj potporanj. Pustila se da klizne niza stijenu i u tami otkrila neku vrst plonika na kojemu je mogla sjediti I noge spustiti u jarak da se odmore. Ovdje osjeti jednostavnu ugodnost skitnice bez krova i poe uivati u posljednjem zadovoljstvu onih najsiromanijih bia, koja ive pod gradskim mostovima i leaj pripremajiu u naputenim ambarima. Samo skitnice su bile bolje opremljene za takav ivot od Angeline. Kad bi sad imala cigaretu da smiri ivce, kutiju ibica ili depnu svjetiljku da malo pogleda svoje iskrovite! Hrpu sta347 rih novina da ih ugura izmeu tijjela i svoje mokre odjee. Sto bi jo trebala, da bude zadovoljna? Moda nekoliko suhih granica ili ostatke kakva drvenog sanduka da pripali vatricu uz koju bi se mogla osuiti i ogrijati. Odjednom je njiezina inae vrlo nedostatna mata poela grozniavo raditi i kao nekom arolijom stvarati sve vie i vie radosti; alica vrueg aja ili guste juhe kakvu dijeli armija spasa ili, jo bolje, gutljaj jake rakije koja pee u grlu pa makar bila i prosta pira, samo da protjera zimicu. Postelja u koju bi mogla lei, ha, je li na itavom svijetu postojalo jo neto tako divno, tako poeljno i nebesko kao to je bila postelja? Ispruiti se u postelji, pokriti se pokrivaem, samo postelju, i mirovati u njoj. Ona se izvue iz hladnog odvratnog krznenog kaputa s kojega se cijedila voda jj koji umalo da jje nije povukao sa sobom u dubinu. Do avola sa svim krznenim kaputima! Uzmite moj ogrta od nerca i umjesto njega mi dajte suhi runik, bilo kakvu suhu krpu da da se vrsto otarem i zagrijem. Suknja joj je bila teka od kie i ona je skine. Sako joj je bio s vanjske strane mokar ali podstava je bila svega neto malo vlana, a bluza ispod nje gotovo suha. Komad za komadom odbacila je odjeu, cipele koje su strano cvi-ljele, razderane najlonske arape, etiri dolara po paru. One su u njoj samo pobudile enju za debelim vunenim arapama i visokim gumenim izmama. Njezin je steznik bio jedini komad koji je sprijeio vodi da joj prodre do tijela. I tako se opet moe vidjeti da sam imala pravo kad sam Joy neprekidno pouavala da se dama, ma kako vitka bila, nikad ne smije pokazati bez steznika. Pretpostavimo da je Joy zapala u takav neugodni poloaj i da nije imala steznika: to bi je ouvalo pred time da oboli od upale plua i da umre od nje kao njezina majka?

Pipajui po tami i traei uspjela je Angelina da se odjene na vrlo problematian i fragmentaran nain, da tijelo pokrije upola suhom odjeom a promoenu da baci. Onom zauujuom sposobnou kojom raspolau ljudi niskoga stasa brzo se oporavila. Ali jo uvijek je bila upravo neshvatljivo umorna. Kako je ovjek uope mogao biti tako umoran i unato tome 348 ivjeti? Ona nasloni glavu na zid, sklopi oi i poe obraunavati sama sa sobom. Sad se osjeala dobro, ni sa ime nije bila optereena i sav teak teret briga bio joj je skinut s ramena. itav je uzorak bio od samoga poetka posve pogrean", rekla je smijeei se sama seta. Upravo kao onda kad je pokuala da, izraujui goblene, zaradi novaca. Brojala je ubode, brojala ih, ali bi pogrijeila, jednu sitnu pogreku ovdje, drugu ondje, i cio bi uzorak odjednom leao ukoso. Nisi mogao uiniti nita drugo nego da sve baci ili otpara do posljednjeg uboda, tolike brojne pogreke u goblenu moga ivota, ali hoe li mi preostati jo dovoljno vremena da ih otparam? Bila sam egoistina a da to nisam zaiala, no sada znam. Egoizam je neto najosamljenije na svijetu, rekao mi je jednom netko, to je bio onaj Larry Grant. Zvualo je kao da poznaje ivot osamljenih ljudi ali u ono sam vrijeme bila gluha. Tek sada mi je proradio sluh, tek sada, dragi boe, daj mi malo vremena, molim te samo toliko vremena da izbriem sve ono opako to sam nanijela drugima, a i sebi samoj!. Uvijek sam zahtijevala vie nego to sam imala i nikad nisam bila zadovoljna. Odakle dolazi taj osjeaj mira i zadovoljstva kad mi ne pripada nita osim suhog mjestanca na kojemu smijem sjediti i odmarati se u tami? __ Mnogo uzaludnog nemira jednom je to nazvao Florijan. Eto, to je bilo: mnogo uzaludnog nemira. Proporcije svih stvari su se izmijenile, teret je bio drukije raspodijeljen i to god joj se prije inilo vanim, sve je to odvejala tamna oluja te noi. Ostavi mlade ljude da ive svojim ivotom, a ja u ivjeti svojim, koliko mi je od njega jo preostalo, pomisli ona. Moe li mil netko rei zato sam se toliko uzrujavala zbog Charleva i Suzan i Larry Granta? Sve me se to nita ne tie, a ja sam ionako previe stara da bih shvatila dananje mlade ljude. A sto se tie Joy, boe moj, pokuala je da me ubije, a ja jos uvijek ne znam pravo to sam uinila da me tako gorko mrzi, dok je ja ipak volim. Toliko sam te voljela dok si bila beba, Joy, na rukama sam te iznijela iz zapaljene kue, to nije la, zaista sam to uinila. Istina je, Beatriice je ila ispred nas, ali da nje i nije 349 bilo, vjeruj mi, ja bdh te posve sama spasila, to mi moe vjerovati, mala moja Joy. Ve je gotovo spavala, drei malu Joy na krilu. Ti si lijepa, ti si moja lijepa mama, rekao je Charlev i gladio joj obraze svojim ljepljivim djeakim prstima. Naa mala Ann ima dara za brojke rekao je otac. Kladimo se da e biti kraljica plesa? Smilujrte mi se i obeajte mii jo jedan valcer, ili u si morati prostrijeliti glavu rekao je nadvojvoda. Znam da nisam dosta dobar za tebe, ali ja te upravo ludo ljubim, enice rekao je neki skreni visoki crvenokosi mukarac ijeg se imena nije mogla sjetiti. Dovoljno je da kae samo jednu rije, Ann, pa u svoju enu otjerati do avola i oeniti se s tobom rekao je Johnnv O'Shaughnessv, a zatim je ovdje opet bio Charlev, odrastao ovjek i rekao: Mi te samo draimo, majko. Kad te ne bismo voljeli, ne bismo se s tobom ni alili. A djeca te upravo ludo vole. uti, majko, lezi, sve je dobro, odmah u ti donijeti termofor rekla je Joy. Ona zaroni u nekakvu veliku toplinu koja ju je okruivala sa svih strana ublaujui, oslobaajui i njeno miriui. Tako mnogo ljudi, toliko glasova i svi su joj htjeli neto dati. Sklonost, privrenost, blizinu. Blago je klizila nekamo u vjenom ritmu i izmjeni davanja i uzimanja, ali glasovi je nisu isputali i ona se trgne.

Gledaj, Joy, ti ne bii postala sretna s tvojim Fre-dom Hollenbeckom. On nije bio pravi ovjek za tebe. Daleko previe ambiciozan, a ambicioznost je gorko pie, to mi moe vjerovati, ja to znam. Glupost, ti nisi previe stara da se uda, Joy, a neto emo uiniti za tvoju kosu. ula sam da je Lambert dobio izvrsnu novu frizerku. Istina, nije bilo lijepo od tebe to si me htjela ubiti, ali svaka stvar ima dvije strane, da sam to samo prirje shvatila. uj me, Florijane, to god sam pogreno uinila, ja te ipak ljubim. Nisam uvijek govorila istinu, ali u tome nisam nikad lagala: Poevi od trenutka kad sam te prvi puta ugledala, ljubila sam te i nikad nisam prestala da te ljubim, i ljubit u te do svog smrtnog asa pa i nakon njega. 350 Angelina je zaspala. Krzneni je ogrta bio jo skroz naskroz mokar, ali kosa joj se poela suiti. Ta se fina svilena djeja kosa uvijek brzo suila. Upravo se htjela pustiti da duboko padne u meke jastuke sna kad ju je Florijan ponovo pozvao. Angelina! Doi k meni! Probudi se i doi k meni! Ne ba sada, molim te, dopusti mi da se malo odmorim, umorna sam. Angelina, Angelina, Angelina! Ona otvori oi i strese glavu. Je li to bio san ili joj je opet umjelo u uima? avo neka odnese te simptome starosti doktora Bryanta! Piljila je u crni tunel koji joj je pruio zaklon i| sad je pred njenim oima poeo poprimati oblik. Kao prve slabane povrine svjetla i sjene u fotografskom razvijau polako se u crnoj boji pojavila velika siva etvorina, ondje gdje je zavravao tunel. Slabani pokret nekog dalekog svjetla prodro je u taj otvor i otvor posta proziran, poe se osvjetljavati a zatim je neki ukasti sjaj pozlatio mlazove kie tamo vani. 2uto svjetlo prodre dublje u tunel i klizne kraj zida koji odjednom posta vidljiv sa svojim opekama. Svjetlo i njegovi sjajni odrazi se pojaae, postadoe otri i jai, a glas ju je dozivao sve odlunije a ipak iz jedne sve nedohvatljivije daljine. Zatim nije mogla vidjeti vie nita osim jarke svjetlosti. Da Flori jane, evo me, idem posluno odvrati Angelina i bosih nogu izae u kiu, u' susret onoj svjetlosti!. Krzneni ogrta ostane za njom zaboravljen, prljavi mokri sveanj. Sad zaista ne znam to bdh mislio o tome promrmljao je erif Lambson prije nekoliko minuta briui kiu s lica. Pretraili smo svaku prokletu stopu u itavu podruju izmeu prijevoja i rijeke, ali nigdje ni najmanjeg traga kakvom ovjeku ili kakvoj nezgodi. Dakle, prema mom iskustvu, leine ne mogu jednostavno ustati i odmarirati, a ranjeni ljudi ostavljaju tragove. 351 Jo jednom je u svjetlu depne svjetiljke pregledao izvetaj to su ga slubenici vlaka ostavili u To-kemi. Kako god gledali tu stvar, nikako je ne moemo prozrijeti. Miss Ambros je ula u salonska kola i zatraila viski odmah poto je vlak proao kroz trei zavoj, a stara je dama nestala prije nego to je vlak stigao do prijevoja. Preostaje nam dakle najvie dvanaest milja na kojima bismo je mogli potraiti. Pregledali smo svaki prokleti kamen pa ako se itko iv sad snalazi... Jedino to znam, jeste da sutra rano ujutro u sedam sati moram operirati jedan intrauterinalni tumor, a sad su tri sata ve prola promrmlja dr Gerrick. Prema mom miljenju uinili smo sve to smo mogli, pa smatram da je krajnje vrijeme da poemo ku6L. McFarland koji je po svom zvanju umio postupati s leinama jo uvijek je svojom depnom svjetiljkom eprkao u nekom trnovitom grmlju mokrom od kie. Major Rverson poao je naprijed prema erif ovim kolima u kojima je sjedila Miss Ambros, vrlo kruta, vrlo uspravna, sa strano bijelim usnicama. Rverson osjeti estoku elju da neto uini, da uini bilo to kako bi je malo otopio, natjerao je u pla ili u bilo to drugo. Cigaretu, Miss Aimbros?

 O, da. Hvala. Najljepa hvala, majore Rverson. To je strana stvar. Mi mukarca smo trebali biti pametniji a ne dopustiti da poete s nama. Ne, dobro je takoi Poludjela bih da sam morala i dalje ekati na onom kolodvoru. - George Watts mi je pripovijedao koliko ste privreni svojoj' majci, koliko ste bili privreni. Vama se sve to mora uiniti veoma okorjelim, ali struni postupak u takvoj prilici obino pobuuje taj dojam. Svemu sam ja kriva. Voljela bih da sam mrtva samo kad bi to moglo pomoi da majka ponovo oivi. Ne smijete vjerovati, majore Rverson, da se volim sluiti teatralnim izrazima. A ja opet ne bih volio da stojim pred vama kao ludi optimist. Ne mogu pravo povjerovati da vam je maj*ka mrtva. Moda je jo imala dovoljno snage da 352 se nekamo odvue, ili, a to mi se ini jo vjerojatnije, moda ju je u meuvremenu netko pronaao i odvezao u nekom drugom smjeru, na primjer u Winnemuc-cu na cesti 40. Kamenim licem prijee mali titraj. Vi imate ivu matu, majore Rverson, s kojom se moe lako ivjeti. Konj koji pobjegne akoi ga pravodobno ne nauimo na uzde. Tako je, pomisli Rverson. A to znate vi o tome, Miss Ambros, i kakav to konj kani pobjei dok vi sjedite na sedlu? Moja je mata dobro odgojena, gotovo prikladna za salon, htio bih ustvrditi. Vidite, pokuavam pisati novele pa ih ak i objaviti odgovori on. Odjednom se smeo. Njezine dugoljaste sive oi promatrale su ga dugim pogledom, gledale kroz njega. Je li to razlog zbog kojega ste poli na taj mali izlet? Jeste li moda na tragu kakvom zgodnom i zanimljivom gradivu? upita ona. Bilo je udno da su joj rijei zvuale vie tuno nego otro. Bojim se da moji razlozi nisu ni meni potpuno jasni;, ali vas uvjeravam da je u ratu bilo dovoljno uzbudljivog gradiva da me za cio ivot opskrbe zalihom. Pretpostavimo da sam poao ovamo zato jer sam mislio da bih mogao biti od koristi. Ili zvui li to previe nezamreno? Ne. To je bilo lijepo od vas. Oprostite mi ako se neuljudno vladam. ivci su mi malo napeti. Njezina se ruka oklijevajui isprui iz prozora automobila ekajui njegovu. On brzo skine rukavicu i primi tu hladnu ruku svojom toplom pa je jo asak zadri. Eto, dolazi erif. Sada emo uti to kani uiniti. U svakom sluaju, glavu gore, Joy! To je prilino tvrda glava, i, hvala na cigareti. Hvala na svemu. Odveset emo se dalje u Winnemuccu da vidimo nisu li je moda odvezli onamo izjavi erif i pope se u kola. Samo jo malo strpljenja, gospoo, neemo popustiti dok ne pronaemo vau majku, ivi ili mrtvu. ivu ili mrtvu, pomisli Joy. Bilo to bilo, za mene je to kraj. Ako je mrtva, sama u dati da me zatvore 23 Gurajte se srna 353 u ludnicu, a ako jo ivi, ona e me smjestiti u tamnicu pa makar je to stajalo posljednjeg daha. Siromani Charlev! Njegova je nesrea to ima majku i sestru koje inu obje ele odvie dobra! Kakva je to gorka ironija: iz rata je doao bez ijedne ogrebotine, a sada nalazi ovo kao dobrodolicu! Ubogi moj mali brat, ubogi Charlev! O, prokletstvo, sada ne smije postati mekana, glavu gore, Joy, samo jo malo strpljenja, gospoo. Auto zakripi na mokroj cesti kad je McFarland pritegao konice, a ambulantna kola iza ojega nale-tjee na erif ova kola i udarie o njih. Do avola, to je to? ree erif piljei u pojavu koja je izala iz tunela i sada stajala golih nogu i uzdignutih ruku u jarkom svjetlu reflektora.

Zatim je slijedilo nekoliko posve zamrenih trenutaka kojih se kasnije nitko nije mogao sjetiti, ali ini se da su svi istodobno istrali iz oba automobila pojurili prema Angelini, Joy na elu, kao konj za trku tik ispred cilja. Majko viknu koliko god glasno je mogla, ali iz grla joj nije izbio ni glas majko, ti jo ivi, majko, nisi jo mrtva. Hvala, oh hvala ti, hvala ti... Ni sama nije znala to da uini, da zagrli tu vitku sijedu pojavu, da je uzdigne, nosi je, ljubi je, da joj neprekidno i iznova zahvaljuje to jo ivi. Ali onda odjednom zastane i zadri u sebi taj nijemi izljev na dva koraka ispred Angeline. Trenutak kasnije mukarci je stigoe i svi poee istodobno govoriti. Vikali su, vikali, pitali, jedan sve glasnije od drugoga. Sada, pomisli Joy, sad e im ispripovjediti kako se dogodilo, sad sam izgubljena. Charley, siromani, ubogi Char-ley. Nikad nije Angelina bila manja, njenija, nemo-nija i tako silna kao sad u svojoj slabosti. Siuna, prljava, gola stopala, prljavo lice izbrazdano tragovima suza. Vitke stare jo uvijek graciozne noge prekrivene korom krvi,. Sijeda joj se kosa uzdizala oko glave kao njeno kovrava svetaka aureola a tijelo joj je bilo pokriveno upravo ludim kaosom donjeg rublja, bluzom, steznikom i njezinim alom umjesto suknje. Ali Angelina se unato svemu smijeila. Bio 354 je to polagani aneoski smijeak koji se uzdizao kao siuni izlaz sunca, novi, veoma dobrostivi smijeak, ali ipak zainjen s malo ensko-lukavog razumijevanja. Joy nije mogla s vati ti znaenje toga smijeka sve dok Angelina nije progovorila. Silno mi je ao da sam vam zadala toliko muke vrlo je ljubezno rekla. Morate mi oprostiti, George, i vi, majore Rverson, a i vi gospodo. Ja sam vrlo luckasta stara ena, a srce mi nije osobito zdravo, mora da me je uhvatio napadaj1 omaglice, znate, pa sam pala s vlaka. Takva nespretnost, tako glupo od mene. A zatim, bar tako se uini Joy, neznatno je na-mignula desnim okom kao u nekoj zavjeri koja je zabavlja. Neko se brdo poelo okretati i pomicati i naputati svoje mjesto u Joyinim prsima, ondje gdje je leala njegova teina otkako je mogla pamtiti. Majko, draga, draga... neujno apnu, a onda se i ona poe smijeiti. Nije znala zato, ali smijeila se. Angelina je iskoristila taj trenutak da konano popusti i da onesvijetena klone erifu u naruaj, Major Ryerson uhvati Joy koja se, potpuno nenavikla na to neobino olakanje to ga je doivjela, takoer onesvijestila. Bez svijesti na nekoliko blaenih sekundi olakanja, ona se jo uvijek smijeila. Ryerson je malo zaueno promatrao njezino Lice koje je odjednom postalo mekano, izgubilo napetost i postalo lijepo. Tko zna? Moda...? pomisli u sebi, kao da se pred njim otvaraju jo neodreeni horizonti, i za njega... Eto sad imamo, i to obje odjednom, ne, to je zaista previe ree George Watts najmrzovoljnije to je uope mogao. Dajte da pronaemo bar kakvo suho mjestance jer u inae i ja klonuti. Rekavi to krene na elu male spasilake povorke u zaklon tunela. McFarland je strunjaki ponio s ambulantnih kola pokriva na kojega su oprezno poloili An-^elinu. Joy je jo uvijek sklopljenih oiju leala u Ryersonovu alaruju i jo uvijek se smijeila, a on oklijevajui podigne ruku i poe milovati njezino vedro lice. Dr Gerrick je priao Mrs. Ambros, pregledao je, osluhnuo pomou stetoskopa i opipao je lijenikim 23* 355 prstima. Kako je, doktore? Hoe li se spasiti? __ upita Watts. Dr Gerrick ustane, oprai hlae na koljenima i nasmije se. Sve je u najboljem redu - zaueno ree. Normalan puls, bez unutranjih ozljeda, a koliko mogu vidjeti, nema ak ni jedne slomljene kosti; srce joj je zdravo da bi joj ovjek upravo mogao zavidjeti. Stara je dama malo iznurena, i to je sve. Upravo ne bih mogao povjerovati, takva stara dama pada

najprije s vlaka a zatim marira dalje, koliko je milja prema vaem miljenju prola kroz tu oluju? Osam ili devet? Nevjerojatno. Snopom svjetla svoje depne svjetiljke prijee preko krhkog dirljivo njenog lica i zatrese glavom. Najilavija stara mrcina na koju sam nadao u toku itavog svog ivota promrmlja bez ikakve njenosti. George Watts sklopi ruke i kaljucne. Amen ree. Za izdavaa DARIVOJ 2ILI