Вы находитесь на странице: 1из 5

Anagram

(izvedbeni rad) Autorica : Ana Vuzdari Akademija likovnih umjetnosti (pisani osvrt na rad) Monique Wittig tvrdi da je kategorija spola politika kategorija koja je temelj heteroseksualnog drutva. Problem feministikih teorija je to su se one razvijale na ve unaprijed utvrenoj politikoj kategorizaciji ene, koja je zapravo operativni pojam koji omoguava politike procese legitimizacije i vidljivosti ene kao politikog subjekta s jedne strane, dok je s druge strane ta kategorizacija normativna funkcija jezika ili otkriva ili iskrivljuje ono to smatra kategorijom ene. Prema feministikoj teoriji sam subjekt ene nije stabilan pojam, da bi se on mogao proiriti prvo se moraju utvrditi kriteriji po kojima se on formira. Problem sa utvrivanjem valjanih kriterija se pojavljuje u odnosu pojedinca i struktura moi na kojima je drutvo izgraeno, one su stvorene pod izgovorom i sa funkcijom kontrole, ograniavanja, zabrane i zatite pojedinca, meutim direktna posljedica toga je da subjekt koji ih je stvorio postaje formiran njima, strukture moi postaju tvorci pod izgovorom zatite. Drugi poroblem kod definiranja valjanih kriterija za definiciju ene jest problem generaliziranja jer se postojei kriteriji temelje na zapadnim sustavima moi. Kada se spominju zemlje treeg svijeta i orijent govori se o barbarizmu ne-zapadnog svijeta unutar kojeg je diskriminacija ene simptomatina. Postavlja se pitanje postoji li univerzalna veza meu enama koja je potencijalno postojala i prije ustolienih sustava moi ili je poveznica meu enama danas injenica da su pod opresijom. Pokua li se ene povezati spolom trebalo bi ga prvo definirati. Jedno od polazita je da se biologiji pridoda sudbinski atribut i da se spol shvati kao bioloko obiljeje u koje se dalje ne sumnja, a da je rod drutveno konstruirana kategorija koja se podudara sa spolom, dobivajui tako bioloko muko koje se ponaa po kanonima mukosti i bioloku enu koja se ponaa u skladu sa kanonima enskosti. Po toj logici je oito da spol definira rod, odnosno da je rod preslika ljudskog tijela koje je definirano spolom to se opet sukobljava sa ranijom pretpostavkom da je rod drutveno formirana kategorija, no odvoji li se rod od spola on postaje slobodnoplutajua estica, varijabla podlona dubljoj analizi. Pitanje koje se postavilo je takoer je li rod neto to osoba ima ili neto to osoba je. Ako se razmotri teorija da je rod zasnovan na spolu tada se mora uzeti u obzir predeterminiranost nekih spolnih obiljeja kojima je definiran. Beauvoir smatra da ena postaje enom pod drutvenim pritiskom, ali takoer smatra da osoba koja postaje enom ne mora iskodino biti enskog spola. Veliki problem u debati koja se vodi je ogranienost jezika u kojem razmiljamo. Jezik je jedan od sustava moi koji podrava binarnu podjelu i prividnu stabilnost spolova i rodova i stvara potekoe u artikulaciji novih ideja i novom definiranju stvari. Beauvoir ne vjeruje u tzv. binarnost spolova, ona smatra da je samo enski spol oznaen dok je univerzalna osoba izjednaena sa mukim spolom. enska je osoba ograniena spolom dok je mukarac iznad tog sustava, univerzalna kategorija koja pripada mukom nadilazi tjelesnu definiranost spolom. Irigaray je pak sklona definiciji ene kao nedostatka, ona smatra da je ena iskljuena iz drutva i da falocentrina ekonomija ostvaruje svoj ideal totalitarizma kroz potpuno iskljuenje ene. Feminizam je je mukarca i mukoorijentirani sustav oznaio kao singularitet te samim time poeo oponaati sustav protiv kojeg se borio, to je uostalom jedna od funkcija samog prevladavajueg sustava, koji da bi se odrao mora povremeno proizvesti opoziciju koja ga pokuava svrgnuti, ali koja ga istovremeno stabilizira. Odgovor na pitanje o tome kako definirati sustave kontrole je ponudio Freud, razmatrajui dva izvorna tabua zapadog drutva, tabu homoseksualnosti i tabu incesta. Ego se

formira u zatvorenom krugu pravila koja su nastala kao vanjsko obiljeje unutarnje moralnosti i koja postaju dogmatina i neupitna. Lacan tvrdi da nismo u mogunosti pravilno definirati svoje porijeklo upravo zbog zatvorenosti jezinog sustava koji se formirao kako bi sprijeio govornog subjekta da ga preispituje. Prema Irigaray je rodni identitet povezan sa melankolijom i gubitkom koji je proizvodi. Ona smatra da je prepoznavanje kastracije inicijacija mlade djevojke u stanje gubitka koji je teko definirati. Melankolija je, prema Irigaray, psihoanalitika norma za enu koja poiva na snanoj elji da se posjeduje penis. Potisnuta muka homoseksualnost se oituje u pojaavanju naglaska na idealu mukosti koji mistificira enu. Melankolija se takoer javlja kod mukih heteroseksualaca, kao posljedica nepriznavanja prvotne homoseksualnosti, i drutveno je prihvaena kao cijena koja se morala platiti za stabilno drutvo. Postajanje nekim rodom je zahtjevan i dugotrajan proces naturalizacije. Tjelesna pouda se razdvaja i ukalupljuje prema sustavu drutvenih rodnih kategorija. U pokuaju definiranja tjelesnih razlika izmeu spolova se ponovo nalazimo u zatvorenom sustavu koji onemoguava izlazak iz njega. Drutveno su definirani dijelovi tijela koji pruaju uitak mukarcu i eni, ali su predstavljeni na nain da je takva podjela posljedica prirodne segregacije spolova. Problem pri definiranju dijelova tijela koji pruaju uitak se javlja kod transseksualaca koje je teko jasno kategorizirati. Spolom obiljeena povrina tijela postaje jasan znak iskonskog identiteta i prirodne elje. Gayle Rubin smatra da svako drutvo ima prirodnu sklonost razmnoavanju i samoouvanju te da bi se to moglo ostvariti potrebno je definirati odreene zabrane kao to je tabu incesta. Rubin smatra da tabu incesta u sebi podrazumijeva i tabu homoseksualnosti jer ako se zabrani neka vrsta heteroseksualne zajednice to podrazumijeva da bi svaka zajednica u svojoj biti morala biti heteroseksualna i samim time je tabu incesta u sebi definirao i tabu homoseksualnosti. Prema tome definiranost rodom nije samo poistovjeivanje sa jednim spolom, ono proizvodi elju koja je usmjerena prema drugom spolu. Da bi se stanje heteroseksualnosti odralo ono zahtijeva homoseksualnost, koju onda ne prihvaa i sankcionira, proizvodi elju koju naknadno potie. Rubin takoer smatra da dijete, prije nego ga formiraju drutveni sustavi moi, u sebi nosi sve spolne mogunosti. Sustavi moi ustolieni u razne institucije kulture imaju funkciju pretvarati bioloke mukarce i ene u hijerarhizirane rodove mukog i enskog. Jedina zamjerka takvom razmiljanju je uzimanje bioloke kategorije spolova zdravo za gotovo i ne preispitujui je, iluzija spolnosti prije zakona jest posljedica tih zakona. Preispitivanje rodnih kategorija i veze sa spolnou trai od ispitivaa da nekako zna to je bilo prije postojeih sustava i to je u njima sada, trebao bi biti na neutralnoj poziciji van svih sustava i van kategorije jezika, kao jednog od najjaih sustava kontrole. Naracija se, meutim, dogaa unutar samog sustava i samim time e nedvojbeno biti u funkciji tog sustava. Rubin idealno eli sruiti kategoriju rodova i smatra da bi se interpretacija spolno polariziranih tijela trebala odvijati bez reference na rodnu podvojenost. Lacan smatra da jezik oblikuje drutvo potiskujui vieznanost i pridodajui jedinstveno znaenje pojmovima. Zanimljiva je njegova varijanta na Saussurea i odnos oznaitelja i oznaenog. Dok Saussure govori o oznaenom i oznaitelju kao zatvorenom sustavu unutar kojeg postoji jasno razgranienje, Lacan uvodi novu varijablu u jednadbu. Kao primjer je naveo vrata od WC-a, odnosno injenicu s kojom se susreemo svakodnevno, ali smo toliko navikli na nju da je ne percipiramo kao neto gotovo apsurdno. Vrata su odlian primjer za isto oznaeno koje ima dva oznaitelja, na jednim vratima pie da su za ene, a na drugima da su za mukarce i u skladu sa time se ene i mukarci, u hipotetskom sluaju veernjeg izlaska, podijele na dva reda u kojima zatim stoje i ekaju svoj red. Podjela se dogodila zbog drutveno uvjetovanih parametara kojima se spolovi oznaeni i Lacan taj

primjer koristi kako bi pokazao da je i kategorija spola drutveno uvjetovana. Lacan i Kristeva se oslanjaju na odnos jezika (mukog entiteta) prema materinjem tijelu (enski entitet). Kristeva se bavi poetskim jezikom, za koji smatra da je povratak materinjem tijelu i to kroz dekonstrukciju simbolinog, kroz ritam, asonancu, intonaciju i zvunu igru. Odvajanje majke od djeteta uzrokovano tabuom incesta oituje se u odvajanju zvuka od znaenja. Element znaenja je simbolika komponenta jezika, dakle muka komponenta, ali on istovremeno posjeduje ritam, tonsko ponavljanje, zvunost te se time odvaja od znaenja i tei autonomnosti. Poetski jezik predlae razbijanje koherentnog, oznaavajueg subjekta u primarni kontinuitet koji je u biti materinje tijelo. Problem kod novodefiniranog subjekta u poetskom jeziku jest taj to je funkcija poetskog jezika unititi subjekt, ako subjekt shvatimo kao govorno bie koje sudjeluje u simbolinom. Kristeva poistovjeuje kulturu sa patrijahatom te smatra da subverzija te kulture ne moe doi iz neke druge verzije kulture, ve iz potisnutog dijela te iste kulture. Kristeva pojam materinjeg tijela uzima zdravo za gotovo i ne ostavlja mogunost varijecije u definiciji istog. Patrijahalnom zakonu je priznala samo opresivnu ulogu i time nije shvatila svu njegovu bit i kompleksnost. Ve se ranije postavilo pitanje o tome mogu li se spolovi uzeti kao polazina toka za daljnju diskusiju oko rodova. Foucault u The History of Sexuality govori o tome kako je ideja spola omoguila grupiranje anatomskih elemenata, biolokih funkcija, osjeta i uitaka u artificijalnu zajednicu kojoj je pridodana kategorija iskonskog i polaznog. Spolonost je postala povijesno specifina organizacija moi, koja proima drutvo i efektivno skriva odnose moi odgovorne za svoj nastanak. Materinje tijelo, o kojem Kriseva govori, bi se moglo shvatiti kao efekt, posljedica sustava u kojem se od enskog tijela zahtijeva preuzimanje majinstva kao esencije samog sebe. Institucija majinstva smatra se obaveznom za ene i definirana je u pre-patrijahalnim terminima te joj je tako dan legitimitet koji postaje neupitan. Patrijahalni zakon koji sankcionira nepotivanje i trai od enskog tijela da se poistovjeti sa svojom reproduktivnom funkcijom urezuje na to tijelo ideju da je majinstvo prirodna potreba. Prema Foucaultu je biti definiran spolom znailo biti podvrgnut setu drutvenih pravila koja upravljaju eljom, uitkom i rodom i predstavljaju se istovremeno kao hermetiki princip samoidentifikacije. Dio svojih teorija zasnivao je na analizi Herculine, hemafrodita koji/a je cijeli ivot vodio/la borbu sa rodnom pripadnou. Foucault je romantizirao njegovu/njezinu podvojenost ne uzimajui u obzir mogunost da su formirane elje i pouda bile ve otprije definirane drutvenim normama. On je njezin/njegov rod svrstao iznad postojee kategorije spola i roda. Vie je vjerojatno da Herculineova/ina spolnost ne pada van postojeih kategorija spola ve da brka i premjeta konstitutivne elemente tih kategorija. Simone de Beuvoir je ustvrdila u The Second Sex da se osoba ne rodi kao ensko, ona postaje enskim. Time sugerira da je kategorija enskog varijabilna tvorba kulture, set znaenja koja su preuzeta iz domene ve formirane kulture i da se osoba ne rodi sa rodom, ona postaje svoj rod. S druge strane Beauvoir priznaje kategoriju spola kao neto s ime se osoba rodi, poistovjeuje spolnost sa bivanjem ovjekom. Ona ne stavlja u istu kategoriju spol i rod, polarizirana spolna tijela imaju mogunost preuzeti vie rodova, nema potrebe za ogranienjem na uobiajena dva te time otvara mogunost rodne raznolikosti te ne vidi potrebu za ograniavanjem rodova spolom. Rod nije stanje, on je akcija koja se manifestira kroz stalno ponavljanje odreenih drutveno definiranih postupaka. Wittig smatra da ne postoji razlika u definiciji spola i roda, ona smatra da je sama kategorija spola politizirana kategorija koja je prikrila svoj izvor te se predstavlja kao naturalizirana kategorija. Wittig lezbijke ne smatra enama, jer za nju je ena definirana samo onda kada stoji u suprotnosti mukarcu u binarnom heteroseksualnom sustavu te odbijanjem heteroseksualnosti gubi svoje mjesto u istom tom sustavu. Postoji samo jedan spol i to enski,

jer mukarci ne potpadaju pod kategoriju spolnosti, ograniavanje spolom je jedan od naina kako relativizirati odnose, izdvojiti iz cjeline. Ono za to vjerujemo da je bioloko obiljeje od pamtivijeka ja zapravo imaginarna formacija koja reinterpretira fizika obiljeja, koja su sama po sebi neutralna, ali novo znaenje dobivaju podvrgnuta klasifikaciji drutvenog sistema. Spol namee umjetnu zajednicu inae diskontinuiranog seta fizikih atributa. Jezik je, prema Wittig, set radnji koje se ponavljaju u vremenu i tako proizvode realnost, posljedica koja se predstavlja kao injenica koja joj prethodi. Prisiljeni smo prilagoditi tijelo i um predstavljenoj ideji prirode i prirodnog, i ne vidjeti injenicu da su pojmovi mukarca i ene politike kategorije predstavljene u svojo osnovi kao prirodni zakoni. Potrebno je shvatiti i prihvatiti da se mukarci ne raaju sa afinitetom ka univerzalnom i da ene pri roenju nisu ograniene na partikularno. Univerzalno je bilo i u svakom trenutku jo uvijek i jest stvarano od strane mukaraca, radnja koja se protee na razini koncepta, filozofije i politike. Univerzalnost nije stanje stvari, ono mora biti odravano kako bi se odralo (Beauvoir). Spolna orijentacija je za Wittig poprilino jasno definirana, ona primjenjuje tipino razmiljanje heteroseksualnog uma i svodi seksualnost na binarizam, ili heteroseksualnost ili homoseksualnost. Smatra da je lezbijstvo potpuna negacija heteroseksualnosti, meutim Butler smatra da je takva iskljuivost upravo u funkciji i ovisna o sustavu kojeg pokuava nanovo definirati i eventualno nadii. Wittig je u potpunosti iskljuila heteroseksualnu enu iz jednadbe, prema njoj nema nikakvu solidarnost, dapae ne priznaje prirodnost heteroseksualnosti kao takve. Takoer smatra da je lezbijstvo logina politika posljedica feminizma. Pridavanje spolne kategorije tijelu postavlja pak nova pitanja i probleme. Da bi se tijelu pridodao spol potrebno je napraviti generalizaciju tjelesnih obiljeja, konkretnije spolnih obiljeja i razdvojiti ih za ene i mukarce. U tom postupku klasifikacije tijelo postaje pasivni medij, jasno mu se postavljaju granice i te granice se dodatno ukalupljuju u drutveno prihvaena znaenja. Tijelo kao takvo nema znaaj prije nego li je obiljeeno spolom i svime to spol sa sobom povlai. Kategorija unutarnjeg i vanjskog identiteta dolazi pod sumnju ako se promotri pojava transvestita kod kojih je jasno vidljivo nepodudaranje unutarnjeg i vanjskog identiteta, dapae dolazi do sprdnje rodnih pravila i rodnih identiteta. Esther Newton smatra da su transvestiti kompleksna pojava koja vrlo jasno stavlja do znanja da je izgled iluzija. Transvestit jasno kae da je njegov vanjski izgled enski, ali da je njegova unutarnja bit muka, dok istovremeno simbolizira upravo suprotnu inverziju, moj vajski izgled (moje tijelo) je izgled mukarca dok je moja unutarnja bit enska. Performans koji se odigrava kod transvestita je igra sa distinkcijom anatomske odreenosti subjekta i rodne osvjetenosti koja je zapravo glavna tema performansa. Imitirajui rod trensvestit implicitno otkriva imitirajuu prirodu rodne kategorije. Rod je performans koji se svakodnevno izvodi u obvezatnom sustavu, pod prijetnjom kaknenih posljedica ako se ne potuju jasno definirana pravila, jer drutvo nije naklonjeno onima koji se nisu ukalupili u zadane kategorije i uredno ih kanjava. Ako je rod performativan in tada je jasno vidljivo da ne postoji otprije uspostavljeni identitet po kojem se rod formira i stavlja u ostale odnose, ispostavlja se da je stvarni rod zapravo regulativna fikcija. Fundamentalistiko vienje identiteta podrazumijeva da identitet mora otprije postojati kako bi se na njemu temeljili politiki procesi i postupci. Spol se predstavlja kao prirodna i faktika tvorevina, materijalna i tjelesna osnova na kojoj se dalje formira rodni identitet kao kulturoloka inskripcija. Bitno je pitanje koje se postavilo, a to je kojim to postupcima dolazi do sjedinjavanja tijela i identiteta i koliko se u tim ritualnim ponavljajuim postupcima moe intervenirati. Prirodna i spolna odreenost su fantazmatine konstrukcije, koje tijelo pokuava aproksimirati, ali nikada ne moe.

U svom radu sam pokuala dati komentar drutvene odreenosti spolova i rodova, konkretno kroz jezik, jer smatram da nas jezik sve istovremeno definira, daje nam prostor za manevriranje unutar zatvorenog sustava ije granice ne moemo jasno definirati, ali nam ne ostavlja mogunost izlaza, prisiljeni smo biti u njemu i sluiti se njime kako najbolje znamo i umijemo. Slaem se sa Judith Butler u tome da je preambiciozno traiti neki novi sustav i krenuti ispoetka ve da je potrebno, koliko je god mogue, istraiti mehanizme na kojima funkcionira trenutni sustav, bilo jezini, bilo drutveni, spolni i svi ostali sustavi koji se veu na njih, i krenuti od toga. Meni su bile zanimljive definicije pojma ene, enskog i enstvenosti, koje u sebi nose dozu sudbinskog i kada sam se suoila s njima izazvale su u meni odreenu nelagodu, jer smatram da sama sebe jo nisam u potpunosti pronala i izdefinirala, i da e mi za to trebati ostatak ivota, a netko drugi je ve napravio registrator sa uredno posloenim dokumentima u kojima se ja navodim kao ena, objekt, pasivna, simbol i sl. Suoena sa njima sam ih odluila dekonstruirati i napraviti od njih premetaljke kojima su za mene postale bezopasne, izgubile su onu poetnu vrstou i predeterminiranost. Odabrala sam deset definicija na koje sam naila itajui raznu literaturu i presloila ih. -Ti si pasivni objekt Bik i sitna povijest -Ti si nedostatak falusa Ode fatalni stisak usta -Ti si prijetnja kastracijom Krtica mijenja stariji post -Ti si materijal kojeg oblikuju nisi tvorac Trobojni trag tijela je sam u kocki i sivilu -Ti ne polae pravo na pogled Potrone opale glavni pade -Ti si definirana ne-drutvenim prostorom Ni narod ni sisa prividno trome trumfete -Ti ne djeluje Je je und leti -Ti si simbol nisi stvarna Mast stisni a boli vrisni -U binarnom sustavu spolova ti si nula Pisni tu u vatru sablasno slovo i naum -Ti kao takva uope ne postoji Tui sve to je naopako a pitko Nain na koij sam ih presloila je bio kao da igram igru sama sa sobom, konkretnije igrala sam igru sa svojom projekcijom, koja mi je davala mehanike upute, tj govorila mi je definicije koje sam ja unutar minute trebala presloiti. Tako presloene sam imala nasnimljene na mali diktafon sa kojeg sam onda za vrijeme igre putala tako presloene reenice. Na takav postupak odvajanja svoga tijela, slike i glasa sam se odluila iz istog razloga iz kojeg sam odluila presloiti definicije. Smatram da sam drutveno definirana svojim tijelom i pokuala sam se nekako odvojiti od njega, u cijeloj izvedbi nije bilo bitno koncentrirati se na mene kao na jednu toku koja djeluje ve na vanjski proces dekonstruiranja i na pokuaj obestjeljenja same sebe u tom procesu. Rad je nastao kao rezultat istraivanja koje je trajalo cijeli semestar i bio je izloen na zavrnoj izlobi studenata ALU, ali osim toga nije bio javno prikazivan.