ALFRED ADLER PSIHOLOGIJA DJETETA

PEDAGOGIJA - PSIHOLOGIJA

POZICIJA DJETETA U PORODICI

Page 1 / 7

Kod mnoge djece i odraslih nailazimo na tendenciju da se povezuju s drugim ljudskim biima,da zadatke obavljaju u saradnji s drugima i da se sa socijalnog stanovita pokazuju sasvim optekorisni.Individualistika tenja za prevlau poiva na shvatanju da individuum moe da se odri bez grupe, dok osjeanje socijalne privrenosti polazi od miljenja da individuum na izvjestan nain zavisi od grupe.Ono prvo oznaava zdraviji,zasnovaniji i logiki utemeljeniji pogled. Darvin je zapazio da sve ivotinje koje je priroda zanemarila u opremanju oruem za odbranu uvijek ive i kreu se u oporima.Npr.orangutan sa svojom neobinom tjelesnom snagom ivi samo sa svojom saputnicom, dok manje i slabije lanove porodice majmuna uvijek susreemo u grupama.To obrazovanje grupa slui, kako je Darvin istakao, kao naknada ili kompenzacija za ono to je priroda ivotinjama individualno uskratila. U izvjesnom smislu svako osjeenje socijalne privrenosti uvijek je i odraz tjelesne slabosti, s kojom je nerazdvojno povezano.Kod ljudskih bia, bespomonost i spori razvitak dojenadi i djece moda najvie podstie osjeanje za zajednicu. Individualna psihologija se potrudila da pokae da se uticaj sredine uvijek moe prepoznati u grekama koje ini dijete. Tako, npr. neuredno dijete uvijek je u sjenci neke osobe koja sreuje njegove stvari i predmete;laljivo dijete je uvijek u sferi uticaja neke dominantne odrasle osobe koja okrutnou i strogou pokuava da izlijei dijete od nepotenja,itd. Ne smijemo zaboraviti injenicu da se djetetov stil ivota uvruje u doba kad ono ima 4-5 godina. U toku tih godina ivota kod njega se mora razviti osjeanje za zajednicu i sposobnost za preorijentisanje, nuna za prilagoavanje. PSIHOLOGIJA SITUACIJE I KAKO POMOI Kao to smo vidjeli, dijete se razvija u skladu sa svojim nesvjesnim tumaenjem pozicije koju ima u odnosu na svoju sredinu. Vaspitanje djeteta ne smije zapoeti prerano. Dok odrasta, dijete dobija odreeno mnotvo pravila ili formula koji usmjeravaju njegovo ponaanje i odreuju njegove reakcije na razne situacije. Ako dijete pogreno interpretira neku situaciju ili svoju sposobnost da ovlada nekom posebnom situacijom, ta pogrena procjena odredie njegovo ponaanje i nikakva, makar koliko razvijena logika ili common sense nee moi da izmijeni njegovo ponaanje kad odraste, sve dok se ne koriguje prvobitno djetinje pogreno tumaenje. Mnoge situacije imaju takav uticaj na karakter djeteta koji ne treba potcjenjivati. Koliko smo puta vidjeli dvoje djece u porodici od kojih je jedno milo a drugo nevaljalo ! Roditelji ne umiju sebi da objasne takve suprotnosti u istoj porodici. Ako stvar preispitamo, ustanoviemo da je to dobro dijete otkrilo da svojim besprijekornim ponaanjem moe ponjeti vie priznanja i da se moe uspjeno mjeriti sa nevaljalim bratom ili sestrom, zavisno od sluaja. Dijete , moda, dobrim ponaanjem samo zadovoljava svoju tenju ka nadmonosti i nikad ne moemo biti sigurni da e se takvo dobro ponaanje zadrati ako se situacija izmijeni. Meu djecom u koli esto nailazimo na lijeno, inertno dijete koje se povlai u sebe, ne prima znanje, disciplinu, prijekor, ivi u svijetu svoje mate i ni na trenutak ne ispunjava neku tenju ka nadmonosti. Takvo dijete nema povjerenja u svoje sposobnosti da uobiajenim sredstvima postigne uspjeh, pa usljed toga izbjegava sva sredstva i mogunosti zaa postizanje boljih rezultata. Ipak ta bezosjeajnost ne zahvata njegovu cijelu linost;iza toga se obino krije vanredno osjetljiva, potresima podlona dua,kojoj je potrebna ova ispoljena bezosjeajnost da bi se zatitila od patnje i bola. Ako ovjek uspije da nae naina kojim e ovakvo dijete navesti da progovori, ustanovie da se ono sobom pevie bavi, da se stalno predaje sanjarenjima i matanjima u kojima se samo pojavljuje kao veliko i nadmono.U svojim snovima oni su junaci koji sve druge potinjavaju;ili tirani koji postaju moniji od svih drugih;ili muenici koji pomau paenicima .

Page 2 / 7

Izvjesna sanjarenja se stalno ponavljaju. Ako elimo da razumijemo djecu, ne bi trebalo da gubimo iz vida jednu veoma vanu injenicu, injenicu da su djeca sklona da sve dijele na suprotnosti ( gore ili dole, dobro ili loe, pametno ili glupo, nadmono ili potinjeno, sve ili nita). I odrasli upotrebljavaju ovu antitetiku shemu apercepcije. Ljudi koji ive po takvoj atitetikoj shemi dre se formule miljenja koja se moe izraziti maksimumom sve ili nita. Naravno, u ovakvom svijetu nemogue je ostvariti takav ideal. Ljudi ne mogu imati sve ili nita. Izmeu ta dva ekstrema ima hiljadu i jedna stepenica. Mnoge osobenosti i karakterne crte kod djece mogu se svesti na ovo stanovite: sve ili nita, npr. svojeglavost ili tvrdoglavost. Radi ilustracije, naveemo sluaj jedne etverogodinje djevojice koja je bila izuzetno svojeglava i zadrta. Jednog dana majka joj je dala narandu, a dijete je epalo, bacilo na pod i reklo: Ne volim da mi neto donosi. Uzeu sama ako hou! Troma, lijena djeca, koja ne mogu imati sve, povlae se sve vie u svoja nekorisna sanjarenja,matanja i graenja kula u vazduhu. Ipak , to povlaenje ne mora nuno znaiti sasvim manjkavo prilagoavanje ili neprilagodljivost. Matanja u toku sanjarenja nisu ni manje ni vie nego zaobilazni putevi kojima individuum kree da bi zaobiao neprijatnosti i mogue promaaje u svom ivotu. Ono to valja zapamtiti jeste da se djeci nikada ne smije prilaziti grubo i odbojno,da ih treba stalno ohrabrivati, stalno im objanjavati znaaj stvarnog ivota da ne bi nastao jaz izmeu njihovih matanja i svijeta. NOVA SITUACIJA KAO TEST PRIPREME Psihiki ivot nije samo jedinstvo u tom smislu to su sva ispoljavanja linosti meusobno povezana u svakom trenutku, nego je i neto to se neprekidno odvija. Razvoj linosti ostvaruje se blagovremeno i bez iznenadnih skokova. Sadanje i budue ponaanje odgovara karakteru u prolosti. To nikako ne znai da su zbivanja u ivotu jednog individuuma, tako rei, mehaniki determinisana prolou i nasljeem, ali svakako znai da su budunost i prolost povezane bez prekida. U sluaju djece, najbolji uvid u njihov karakter dobijamo u trenutcima prelaznih perioda,npr.kad prelaze iz kue u kolu ili kad se iznenadno izmijene njihove kune prilike. Uzeemo za primjer jedno usvojeno dijete. Bilo je nepopravljivo,imalo napade bijesa i nikad se nije moglo predskazati ta e u sljedeem trenutku prirediti. U razgovoru s djetetom, ono nije dalo nikakve razborite odgovore,i govorilo je o stvarima koje nisu imale nikakve veze s pitanjima koja su mu se postavljala. Poto se stekao utisak o itavoj situaciji polako se poela nameteti misao:dijete ivi ve nekoliko mjeseci u domu pooima i pomajke,a jo se prema njima dri neprijateljski. U takvoj situaciji nuno je razumjeti ta dijete osjea i misli-kako ono shvata svoju situaciju-a ne ta roditelji misle. Ovaj sluaj se moe ovako objasniti:dijete je raslo s djecom pooima i pomajke i vjerovalo da se oni o njemu ne brinu koliko o vlastitioj djeci. To svakako nije razlog za takve napade bijesa,ali moramo biti naisto s tim da dijete nije vie htjelo da ostane u toj kui, pa mu se,prema tome,inilo da je opravdan svaki postupak koji bi ga pribliio cilju njegovih elja. Porodici je bilo potrebno neko vrijeme da jasno uvidi da je nuno dati dijete drugima, ukoliko se ne osjeaju sposobnim da izmijene njegovo ponaanje. Ako takvo dijete kanjavamo zbog njegovih propusta, ono e smatrati da je ta kazna dovoljan razlog da ostane nepokorno. Kazna je tada potvrda njegovog osjeanja da je njegovo odbijanje ispravno. Sa stanovita common sensea ovdje ne moemo govoriti o tanom i pogrenom. Djeca prave neku greku esto zato to su sebi postavila pogrean cilj. Ono to proizlazi iz tenje ka pogrenom cilju nuno je i samo pogreno. Nova situacija je u neku ruku test za djetetovu pripremljenost. Ako je dijete dobro pripremljeno,ono e se s puno pouzdanja ponijeti prema nekoj novoj situaciji.Ako mu priprema nedostaje, nova situacija e u njemu izazvati stanje napetosti, koje e kod njega

Page 3 / 7

dovesti do osjeanja nesposobnosti. To osjeanje nesposobnosti izobliie mu mo rasuivanja, pa e reakcija bit netana,pogrena. Drugim rijeima, odgovornost za neuspjeh jednog djeteta u koli ne moe se svaliti samo na nedovoljnost kolskog sistema, jer za to je takoe odgovorna ona primarna slabost,nedovoljnost djeteta. Na zadatak je da ispitamo novu situaciju, ne zato to vjerujemo da je ona razlog za pogorano stanje djeteta,nego zato to znamo da ona jasnije pokazuje primarnu neprimjerenost pripreme. Svaku novu situaciju trebalo bi smatrati testom pripreme. DIJETE U KOLI Kad dijete doe u kolu,nae se u situaciji koja je za njega sasvim nova i neobina. Kao i svaku novu situaciju, i polazak u kolu moemo smatrati testom prethodne pripreme. Na osnovu detaljnije reakcije u toj novoj situaciji moemo procijeniti njegovu sposobnost za kooperaciju i njegovu sferu interesa. Do svih tih injenica moemo doi prouavajui djetinji stav,njegovo dranje i pogled,nain nakoji slua i zapaziti da li je prijateljski raspoloeno prema uitelju ili se dri na odstojanju od njega, itd. Koliko je nastavni predmet omiljen to uveliko zavisi i od djetinje naklonosti prema nastavniku. U nastavnikovu vjetinu spada to da odri panju djeteta i da otkrije kad dijete ne pazi ili nije kadro da se koncentrie. Mnoga djeca dolaze bez ikakve sposobnosti koncentracije u kolu. Uopte, razmaenu djecu zbunjuje prisustvo tolikih stranih osoba. Karakteristino je da razmaena djeca,koju nastavnik uspije da pridobije esto postaju dobri uenici. Loa priprema uvijek nam ukazuje na uticaj majke. Ako majka zataji u svojoj odgovornosti kao to se to esto dogaa posljedice se mogu vidjeti u ponaanju djeteta u koli. Pored uticaja majke imamo cijeli kompleks domaih uticaja, uticaj oca, rivalstvo meu braom i sestrama, a tu su i spoljanji uticaji,nepovoljne okolnosti i predrasude. Meutim, i pored svih okolnosti bilo bi glupo donositi sud o djetetu samo na osnovu njegovih rezultata u koli. tavie, ocjene u koli trebalo bi smatrati jednim od znakova koji ukazuju na sadanje psihiko ustrojstvo djeteta. Ovdje se postavlja i jedno veoma bitno pitanje a to je kako na djecu utie kolska svakodnevica i njena rutina i da li ih ne preoptereuje nastavni plan koji postavlja velike zahtjeve. Ovdje ne mislimo da bi se trebao smanjiti broj nastavnih predmeta ali je vano te predmete djeci predavati koherentno, povezano,da bi mogla da sagledaju namjeru,cilj, i praktinu vrijednost dotinog nastavnog gradiva. Vaspitai ne smiju da previde i to da djeca koja polaze u kolu imaju osjeanje da moraju da vode linu borbu za konkurenciju. Razred u koli trebalo bi da bude jedinstvo u kojem se svako dijete osjea kao dio cjeline. Djeca ba ne vole kad su drugi na vrhu,pa ili se ne smiruju dok ne preteknu svoje konkurente ili zapadnu u razoarenje i predaju se samozavaravanjima. Iz tog razloga su savjet i uputstvo uitelja toliko vani;jedna njegova ispravna rije skrenue energiju djeteta s tenje ka konkurenciji u tokove kooperacije. Kanjavanje za loe ocjene u koli je problem koji djeci pravi najvee tekoe.Dijete koje dobija loe ocjene nuno konstatuje da ga uitelj ne mari ba mnogo. Prema tome, ono u koli pati a kad doe kui,roditelji mu prave scene i zamjerke . Majka i otac ga grde a nerijetko jo i istuku. Neki nastavnici vjeruju da e se dijete vie potruditi ako kod kue treba da pokae lou svjedodbu. Meutim oni zaboravljaju da neku djecu odgajaju prilino surovo, pa e dijete iz takve porodice dva puta razmisliti da li da kui donese ili ne lou svjedodbu. U izvjesnim okolnostima nee ak ni otii kui ili e ga uhvatiti krajnje oajanje i ubie se u strahu od roditelja. Sve to moemo sprijeiti ako se potrudimo da prihvatimo stanovite individualne psihologije da nijedno dijete ne treba smatrati beznadenim sluajem. Moramo biti uvjereni u

Page 4 / 7

to da su uvijek moe nai neka metoda kako bi se pomoglo djetetu. ak i u najgorim okolnostima uvijek postoji odreen pristup koji, razumije se moramo otkriti. Interesantno je prouiti dva tipa razreda na koje nailazimo u koli- napredne i zaostale razrede. Zaostali razredi veinom se sastoje od djece koja potiu iz siromanih porodica. Razlog lei u tome to ona nisu naroito dobro pripremljena, roditelji su previe zaposleni i uopte nisu u stanju da djeci posvete panju, ili moda nisu dovoljno obrazovani za taj zadatak. Ako se sistem zajednikog vaspitanja ne organizuje valjano, djeca se ne usmjeravaju i nadziru na odgovarajui nain nastae, pored svega i seksualni problemi, koji inae u koli predstavljaju teak i zamren problem. Ustvari,kola nije pravo mjesto za upuivanje u seksualne probleme poto nastavnik ne moe znati kako djeca primaju njegove rijei kad govori pred cijelim razredom, ali ako djeca nastavnika privatno zamole za obavjetenje trebalo bi da on na to da umjesne odgovore. Psihologija i vaspitanje su dvije strane iste stvarnosti i istog problema. Da bi smo mogli upravljati psihom, moramo poznavati njen nain rada, a onaj ko poznaje psihu i njen nain rada ne moe da svoje znanje nu upotrijebi za usmjeravanje psihe ka viim i univerzalnijim ciljevima. SPOLJNI UTICAJI Individualna psihologija uzima u obzir i ono to je individualno i ono to je socijalno. Znai ne ograniava se samo na individualnu psihu niti zaboravlja sredinu koja utie na tu psihu, niti usmjerava panju jedino i samo na tu sredinu ne sagledavajui znaaj dotinih duevnih zbivanja. Nijedan vaspita ne bi trebalo da se zavarava vjerujuci da samo on vaspitno utie na dijete. Talasi spoljnih uticaja slivaju se u due djece i formiraju ih, direktno ili indirektno. Vaspita mora uzeti u obzir odreene uslove. Prije svega tu su ekonomski uslovi jer ima porodica koje ve generacijama ive u uslovima koji ih pritiskuju, porodica koje s osjeanjem ogorenosti i jada prihvataju borbu za svoju egzistenciju. Takoer ne smijemo zaboraviti ni to da podue ivotarenje na rubu smrti od gladi ili u pogubnim ekonomskim uslovima tetno utie na tjelesno ustrojstvo, kako roditelja tako i djece i da ti tetni uticaji, sa svoje strane, imaju znatna psihika dejstva. Npr.za vrijeme bolesti dijete osjea da ima mo i da moe gospodariti i upravljati porodicom jer je za vrijeme bolesti na licima roditelja proitalo strah i brigu. Poslije bolesti bi htjelo da ostane u sreditu panje i pokuava da to postigne trudei se da svojim udima i zahtjevima zagospodari roditeljima. S druge strane, bolest katkad predstavlja povod za poboljanje djetinjeg karaktera. Vaan je takoe i susret djece sa stranim osobama. Njima se svia da uveseljavaju djecu ili da rade stvari koje za kratko vrijeme ostavljaju vanredno snaan uticaj na djecu. Obasipaju ih pohvalama te ih tako navode na samodopadljivost i sujetu, i za to kratko vrijeme uspijevaju da ih razmaze, te tako zadaju brige pravim vaspitaima. Naravno, sve to trebalo bi sprijeiti i ne dopustiti nijednoj stranoj osobi da osujeuje vaspitne metode roditelja. Ovdje se trebaju uzeti u obzir i srodnici, koje dijete stalno sisree. To su najprije djed i nena. Kako ljudi stare, osjeaju se, takorei, odgurnutim, satjeranim u kut. To je mnogo vie za aljenje jer bi takvi ljudi mogli mnogo vie da prue. Meutim, na osnovu svojih pogrenih socijalnih navika, stare ljude odbacujemo, mada su oni jo puni elje za radom. Zbog toga su oni prinueni da stalno dokazuju da su jo uvijek ivi i da jo vrijede za ovaj svijet. Trudei se da to dokau stalno se mijeaju u vaspitanje unuadi i prekomjerno ih maze. Njihov trud da neprestano dokazuju da jo znaju kako se odgajaju djeca nanosi pogubnu tetu.

Page 5 / 7

ADOLESCENCIJA I SEKSUALNO VASPITANJE Za individualnu psihologiju adolescencija nije nita drugo ve jedna faza u razvoju kroz koju moraju proi sve individue. Pri tome se ne misli da bilo koja situacija ili faza u razvoju moe izmijeniti osobu. Ali takva jedna faza djeluje kao test, kao nova situacija koja uslovljava izbijanje na vidjelo karakternih crta formiranih u prolosti. U adolescenciji moemo lake nego ikad ranije sagledati stil ivota nekog ovjeka. Tad najlake moemo utvrditi da li neka osoba lako stie prijatelje, da li druge smatra svojim blinjima, je li za druge socijalno zainteresirana. Nekad se osjeanje za zajednicu ispoljava u prejakom obliku, pa susreemo mlade koji su izgubili svaki smisao za odmjerenost i samo ele da ivot rtvuju za druge. Oni su prekomjerno socijalno prilagoeni, pa i ova okolnost moe biti prepreka za njihov razvoj. S druge strane, ima i onih koji su obuzeti osjeanjem potpune socijalne izgubljenosti. Jedan od problema ivota jeste ljubav i brak. S jedne strane mladi se prema problemu ljubavi ne odnose ni romantino ni s nekom posebnom zadrtou. Oni, u odnosu na drugi pol,nalaze valjane norme ponaanja. S druge strane imamo mlade koji u pitanjima pola ispoljavaju pretjeranu bojazljivost. U doba adolescencije esto nailazimo i na elju da se ide od kue, to je moda povezano s injenicom da to dijete nikad nije bilo zadovoljno prilikama u kui pa samo trai pravu priliku da prekine veze sa roditeljskim domom. Ta ista tendencija zapaa se kod djece koja ostaju kod kue ali koriste svaku moguu priliku da nou odsustvuju od kue. Takoe, iznenadni gubitak blagonaklonosti i priznanja znatno tee pogaa djecu u adolescenciji nego to bi to bio ranije sluaj. Iz svega ovoga proizlazi da je jedno od najboljih preventivnih sredstava protiv poremeaja i tekoa u adolenscenciji njegovanje prijateljstava. Trebalo bi da djeca meusobno budu prijatelji i dobri drugovi. Porodica treba da predstavlja jedinstvo, u kojem svako ima povjerenje u drugoga. Trebalo bi da dijete vjeruje svojim roditeljima i nastavnicima i da ima povjerenja u njih. GREKE U VASPITANJU Roditelji i nastavnici nikad se ne smiju obeshrabriti neoekivanimpojavama u vaspitanju djece. Nikad ih ne smije napustiti nada samo zatoto njihovi napori nisu odmah krunisani uspjehom. Individualna psihologija zahtijeva da se ulae podjednak trud za svu djecu i da se unapreuju njihove duhovne sposobnosti time to e im se ulivati vie hrabrosti, vie samopouzdanja; time to e se ona poduavati da na tekoe ne gledaju kao na nesavladive prepreke, nego kao na probleme s kojima se ovjek hvata u kotac i savladava ih.

VASPITANJE RODITELJA Ovdje govorimo prije svega o vaspitanju izvan nastavnog plana, ne mislimo na uenje nastavne grae nego na obrazovanje linosti linosti,to je i najvaniji dio vaspitanja. Neku posebnu ulogu nema odgovor na pitanje da li se dijete razvija i vaspitava pod rukovodstvom nastavnika ili roditelja,pod pretpostavkom da dijete dobija valjano vaspitanje. Nada individualne psihologije u pripremanju djece sutranjice poiva u prvom redu na mijenjanju kola i nastavnika, mada se saradnja roditelja nikada nee odbacivati. U toku nastavnikovog vaspitnog rada neizbjeno dolazi do konflikta sa roditeljem. Poneki nastavnik konstatuje da je esto tee prii roditeljima djeteta koje zadaje brige nego samom djetetu. Srazmjerno tome, nastavnik se u svojim postupcima mora uvijek drati pretpostavke da roditelji nisu
Objavljeno na: www.4study.info - Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na podruju ex-yu

Page 6 / 7

odgovorni za loe osobine koje je dijete ispoljilo. Roditelji prosto nisu iskusni i ako ih zbog djece pozovu u kolu, oni sami sebi izgledaju kao kakvi optueni zloinci. Stoga je veoma poeljno da se u takvim sluajevima nastavnik potrudi da u roditeljima izazove prijateljsko, oputeno i neusiljeno raspoloenje, da im ponudi pomo i pouzda se u njihove dobre namjere. Roditelje ne treba grditi i predbacivati im. Mnogo emo vie postii ako uspijemo da s roditeljima sklopimo neku vrstu pakta, ako ih nagovorimo da promijene svoje dranje i da s nama sarauju u smislu naih naela. Ako im obajsnimo da su ovo ili ono pogreno uradili, samo emo ih povrijediti i paralisati im volju za saradnju. Nikad im ne treba govoriti previe kategoriki ili previe dogmatski. Podsticaje, savjete ne bi nikako valjalo davati autoritarno. Nae reenice uvijek treba da sadre poneko moda , vjervatno , mogue , i trebalo bi da pokuate ovako .ak i kad tano zanmo gdje je greka i kako je otkoloniti, ne bi valjalo roditelje na to otvoreno i neposredno goniti. Nije uopte vano dokazati da smo u pravu, nego je nuno samo utrti put kojim moramo krenuti ako elimo djetetu pomoi. Mnogi roditelji bi eljeli da ih potedimo prijedloga i podsticaja. Oni su zaueni ili povrijeeni,srditi ili neprijateljski raspoloeni zato to je nastavnik doveo u tako neprijatnu situaciju njih i njihovo dijete. Mnogi roditelji idu ak i dalje od toga. Oni napadaju nastavnika bujicom rijei negodovanja i pokazuju se sasvim nepristupani.U takvim sluajevima, bolje ih je umiriti i navesti da s nastavnikom govore prijateljski, otvoreno.Ne smijemo zaboraviti da su roditelji najee uhvaeni u mree tradicionalnih, zastarjelih metoda, pa se ovih ne mogu lako da oslobode. PRIMJER: imamo sluaj direktora jedne vie kole koji je svog sina doveo do ivice sloma neprestanim kritikovanjrem i zanovijetanjem. U razgovoru je jasno sagledao posljedice svog ponaanja; ali potom je otiao kui i sinu oitao stranu bukvicu. Opet se razbjesnio zato to sin nije pokazao dovoljno marljivosti. Kad god bi sin inio neto to mu se nije svialo njega bi spopao bijes, pa ga je obasipao nemilosrdnim rijeima. Ako je tako neto mogue kod ovjeka koji sebe smatra pedagogom, onda moemo zamisliti kako stoje stvari sa roditeljima koji su odrasli s dogmatskom predstavom da je ispravna kazna za svaku djetinju greku porcija batina. Onaj ko uvijek razborito i objektivno sudei pristupa vaspitavanju i prevaspitavanju djece vjerovatno e biti u stanju da s veom sigurnou predskae rezultate svojih nastojanja. Za pedagoki rad potrebni su praksa i hrabrost,kao i nepokolebljiva vjera da e se uvijek, kakve god bile okolnosti, nai put da se dijete sauva od sloma. Prije svega trebalo bi upamtiti jedno staro i osvjedoeno pravilo:onaj ko je navikao da ljudsko bie shvata kao jedinstveno, a simptome kao sastavne dijelove tog jedinstva,mnogo bolje e razumjeti dijete i pomoi mu nego neko ko je stekao naviku da iz cjeline izvlai simptome i da se prema njima odnosi po krutoj shemi, kao ,npr, u sluaju nastavnika koji roditeljima alje poruku im je dijete propustilo da uradi domai zadatak.Veoma je vano stalno imati na umu da jedna pojedinana manifestacija u ponaanju, odvojena od linosti kao cjeline, nema nikakvog znaaja, nema smisla, i da emo je razumjeti jedino ako je ispitamo kao povezanu cjelinu s tim ovjekom.

Page 7 / 7