40.

Koje su osobitosti akavskog knjievnojezikog tipa hrvatske literarne tradicije

Najbujniji procvat knjievne akavtine pada u 16. stoljede, kada je svoj pjesniki opus Juditom okrunio Marko Marulid i kada su svoja djela stvarali Hanibal Lucid, Petar Hektorovid, i dr. Ti su knjievnici nastavili izgraivati onaj tip pisanog jezika koji je od poetaka hrvatske pismenosti i knjievnosti postojao u cijelom srednjovjekovlju te kojim su se stilizirali neliturgijski tekstovi. Na teritoriji Dalmacije razvijaju se uporedo, ali nezavisno jedna od druge, dvije razliite knjievnosti. Jedna ivi na sjeverozapadu Dalmacije i u Hrvatskom Primorju: to je knjievnost glagoljska. Nezavisno od te, isto puke knjievnosti, razvila se u dalmatinskim gradovima gradska , uena, moderna knjievnostkoja nije imala tako tijesnih veza sa irim narodnim slojevima. Ona se javlja u Srednjoj Dalmaciji i Dubrovniku. U Srednjoj Dalmaciji, naroito u Zadru, Splitu i okolnim ostrvima imamo u poetku 16. vijeka nekoliko pisaca koji poinju pisati umjetnika djela u duhu savremene evropske umjetnike knjievnosti, i to jezikom kojim se govorilo u tim krajevima Dalmacije, tj. akavskim dijalektom. Jezik u djelima tih pisaca se nikako ne razlikuje od jezika glagoljskih isprava i statuta 13-15 st. To je akavtina, ali sa nekoiliko primjesa tokavskih osobina koje se ispoljavaju u djelima Marulida, Hektorovida, a u jo vedoj mjeri kod Lucida. Tu tokavtinu ne moemo svesti na tamonje narjeje, nego na utjecaj dubrovakih pjesnika, ija su djela ti pisci poznavali i za kojima su se povodili u motivima, pjesnikoj frazi i u jeziku. Jeronim Vidulid naporedo oblici ki-koji, tve-tvoje (vesel koji te vidi, blaen koji te jima; i tvom gospom ja se budu zvati; blaeni as ter hip v ki te majka stvori) dominira akavsko-ikavska osnova (ako mi ne da lik, pogiba ivot moj, mene ti je kratak vik, u sebi se ne dvoj), - javlja se rima lik-vik koja de se ustaliti u cijelom hrvatskom petrarkistikom pjesnitvu; uz knjiki ekavizam (a sada oito ja du veru dati) nezamijenjeno zavrno l (vesel koji te vidi, blaen koji te jima) ne mijenja se poetna suglasnika grupa vs (gizdava vsuda gre, kako i sokol gleda)

Mika Pelegrinovid

pisao hvarskom akavtinom koja je obilno proeta tokavskim jezinim osobinama unoenje tokavskih osobina zavrno o umjesto l, dubrovako pojednostavljivanje s- st (milos, rados)

arhaini oblici deklinacije imenica javlja se dubletni G mn. ak. planin, i tok. na a strana utjecaj tokavske narodne poezije

Petar Hektorovid (Hvar, 1487. - Hvar, . 1572) O Hektorovidevim knjievnim tekstovima izreena je ocjena da u njima jezik izlazi znatno blii govornoj podlozi nego u Lucida, Pelegrinovida, ali ipak u njegovim djelima nije govorni jezik kakvim je, npr., pisana suvremena dijalektalna poezija. I u djelu Pismo Miki Pelegrinovidu nazire akavska (hvarska) dijalektalna osnovica, koju potvruju mnoge pojave na svim jezinim razinama: d'>j (svi oni ki tuja pisma istumauju prilini su viditi) st'>d (svezanimi nogami postupa, najmanjemu potepen'ju ne praaju) starije deklinacijske karakteristike: u mnoini imenica m.r. G- (hvale dostojne, privardajudi ovih dan minutih knjige), D- om (za ne stati na putu nenavidosti i jezikom zlorikim), I-i (izmiano bie s nikimi nauci prudnimi) No pisac sporadino unosi i neke osobine tokavskog narjeja: l prelazi u o (uklanjao sam se rado od toga, nito za ne biti) koristi nesaete zamjenike likove koji , kojega, koje...(iziskujudi napokon koji vojvoda ali koji obranitelj pristoji s njim na ovomu izaastju) naporedo su prisutni saeti, akavski oblici (svi oni ki tuja pisma istumauju prilini su viditi) Sljedede Hektorovideve osobine: Pod romanskim utjecajem u dijalekt su ule konstrukcije za+infinitiv (pojdosmo k Neujmu za kuati sridu), preko akavsko-tokavskog prepletanja (ki, koji), do grafijskih ostataka

tradicionalnog knjievnog jezika (koga, mnim, da si ul i knjige njega til). No, tenja glasovnim efektima, toliko svojstvena svim renesansnim hrvatskim pjesnicima i ovdje se dobro potvruje. Hektorovid ritmiki ponavlja iste ili sline skupine glasova: segment avi- u susjednim rimama (koji Split ostavi i tamo se zavi/cid boje ljubavi da ga bolje slavi); vokalima varirane segmente ul/il (dugo vrime Marul Marko je tuj njim bil/koga, mnim, da si ul i knjige njega til); segment il- u polustihu (...svim je bil drag i mil) Marko Marulid Judita Ti si on ki da kripost svakomu dilu nje I nje kipu lipost s potenjem istinje; Ti poni sad mene tako jur napravi, Jazik da pomene a misal pripravi. Ti si onaj koji je dao snagu svakom njezinu djelu i njenom liku ljepotu s potenom istodom ti dakle sad mene tako ved podesi Jezik da iznese ta misao pripravi.

ki- saeti oblik relativnih zamjenica (koji) kripost, dilu, lipost ikavizam potenjem- nemijenjanje suglasnike grupe t poni-dakle, jur ved arhaini leksik jazik- nazalno e prelazi u a a- ta, upitno-odnosna zamjenica misal- l ne prelazi u o

Ja vami hrabrimi sve sebi podloih a godir oimi mojima obazrih; Slavan se uinih ter tovan visoko, I glas dili mojih prostri se iroko. Sada jure poko nitkore ne stoji U zemaljski oko ki me se ne boji,

Ja pomodu vas hrabrih sve sebi podloih ta god oima mojim obazrih slavan se uinih te tovan visoko I glas djela mojih prostri se iroko. A sad kad u zemaljskom krugu nikoga nema koji se mene ne boji

Poslat du da koji s nami meja ima, poslat du poruku svojim susjedima Zapovidi moji podloan prijima. da mi se moraju pokoriti.

vami, hrabrimi, oimi, nami- arhaini oblici dativa mnoine a- ta upitno-odnosna zamjenica godir- god tovan- nemijenjanje suglasnike grupe t dili- ikavizam jure- vie, poko-poto arhaini leksik ki i koji- naporedo se koriste meja j prema tokavskom , mea, granica

Sliavi to stari vitezi uistinu, Kako kim se mari vuhlit gospodinu, Svaki svu kapinu sa glave snimie, Ter pad na kolinu, dvorno zahvalie.

Sasluavi to stari vitezovi uistinu, spremni da polaskaju gospodinu, skinue kapu s glave Te padoe na koljena i dvorno zahvalie.

sliavi- crkvenoslavenska osobina od glagola slyati aktivni particip preterita vitezi- arhaini oblik nominativa mnoine o-osnove vuhlit- laskati crkvenoslavenska osobina arhaini prezent u 3. licu mnoine snimiti- skinuti arhaini leksik pad- stari asigmatski aorist

Jo kino sidudi na konjih vojuju, Dvanadest tisudi bie jih po broju; Usteudi voju, jedino jizjahu, Pripravni ka boju; konji jim rzahu.

Jo koji sjededi na konjima vojuju, Dvanaest tisuda bilo je na broju steudi uzde, zajedno jeahu Pripravni za boj, konji im rzahu.

konjih- arhaini oblik L mnoine dvanadest- dvanaest; stsl. dva na desete tisudi- A mnoine stsl.?? bie- stari aorist sigmatski

jih, jim protetsko j ispred i jizjahu- grupa zj umjesto akavska osobina

Pojdoe zanose tud ovud nogami, Sami se nadnose, kimljudi glavami; U obraz jim plami a na nosu para I na brade prami ladae se ckvara.

pojdoe- neizvreno jotovanje nogami, glavami arhaini oblik instrumentala mnoine plami, prami biva n-osnova N jd. (stsl.) brade od nekadanjeg L jd. e umjesto jata jim- protetsko j ispred i ladae- d umjesto t, tipina akavska osobina ckvara- mast arhaini leksik

Hanibal Lucid Kod Lucida moemo pratiti sve izvorniji izraz, koji je ak i po jeziku nov. Lucid je, zapravo, piudi stvarao knjievni jezik temeljen na hvarskoj akavtini, ali i na tokavsko-akavskom idiomu kojim je pisala prva generacija Dubrovana, pa, ak, i na jeziku narodne poezije. Po tome se on razlikuje i od Marulida i Hektorovida, koji su se mnogo vie oslanjali na govorni jezik. Hanibal Lucid U pohvalu grada Dubrovnika Dubrovnie, asti naega jezika, Ka cvate i cvasti vazda de dovika Pravda je temelj tvoj, razum je tva pida, Tve stan'je u pokoj poiva njih cida.

Slobodan i vian njima si, dobro znaj, I od svih razlian koji su tebe kraj.

Osobine narodne poezije: upotreba vokativa umjesto nominativa, red rijei stilski obiljeen; naporedo oblici tva-tvoja ikavska zamjena jata manja upotreba arhainog leksika nazalno e daje e prisutna grupa c- lica