Haris S.

atovi

Drama Sinie Kovaevia ,Sveti Sava je trebala biti izvoena jer u njoj nema svetogra

Razlog naeg protesta jeste taj to je Kovaeviev pozorini komad Sveti Sava psovako, prostako, vulgarno, neistinito, barem sa istorijske take gledita, i lano sainjenje.Da, ono vrea naa najdublja, najsvetija i najintimnija vjerska i nacionalna osjeanja Reagovanje iz Svetosavske stranke na pisanje o prekidu pozorine predstave Sveti Sava Iza ove izjave ne kriju se samo novi srpski demokrati predvoeni grupom lanova Srpske svetosavske stranke, nego i pridrueni studenti Bogoslovskog fakulteta u Beogradu, neto pristalica Srpskog pokreta obnove, te drugi opozicionari (mnogi doktori nauka, advokati, ljekari-koji su naveli da se smatraju estokim vjernicima).Ove gore izreene rijei stoje u Politici. Predsjednik ove stranke u zasebnom intervjuu naglaava:Predstava na nedostojan nain prikazuje ivot srpskog sveca! No, ta je to konkretno nedostojno, arko Gavrilovi nije precizirao. Jasno je jedno, da u podsvijesti svi vide Savu kao bie od krvi i mesa, te kao linost koja pored svete misije vapi i za ljudskou. Ali, dokumenti koji nam stoje na raspolaganju ukazuju nam na jednu realnu injenicu, a to je:ovaj pozorini komad upada na scenu u nezgodno vrijeme (31.maja 1990.- znamo da su tad prisutne politike tenzije sa svih strana to e se kasnije u jesen i potvrditi raspadom Jugoslavije(1991.).Znamo da je do kuliminacije politike krize dolo na 14-tom kongresu SKJ. Zbog nesuglasica sa srbijanskim predstavnicima, predstavnici Slovenije i Hrvatske, a zatim BiH i Makedonije su napustili zasjedanje i okonali sudbinu Jugoslavije. Ovim inom Srbija eli sve uzvisiti, a ne pokoriti u okrilju svoje kulture, umjetnosti, religije, nacije i tradicije). Po rijeima protivnika ove predstave, upravo ove sve vaee elemente pod noge je stavila predstava zenikog Narodnog pozorita Sveti Sava iji je autor Sinia Kovaevi, a glavni zastupnik Jovan irilov, upravnik Jugoslavenskog dramskog pozorita.Tako je kuliminiralo ono svojevrsno neprijateljsko raspoloenje prema ovoj predstavi, popraeno grubim, nedolinim i drskim provokacijama 50-tak ljudi koji su prije rezervisali sjedita, a samo s ciljem da odbrane ast svog voe, ponajprije duhovnog. Gavrilovi sasvim smjelo je izjavio za Politiki EKSPRES: Da smo o tome-ta sve sama predstava sadri-obavestili same demonstrante, pre demonstracija, mislimo da ni jedan glumac ne bi izaao napolje itav, pa smo se pravili da predstavu znamo samo po kritici to vrea naa verska i nacionalna oseanja, jer je naa dunost, kao organizatora bila da ne doe do incidenta .

Ja razumem to se S.Kovaevi , J.irilov i drutvo ne mogu da uznesu na visinu svetosti Svetog Save, ali ne razumem kako smeju da blate i u kaljuu greha bacaju Svetog Savu.O onome to se deavalo unutar pozorita,mi ne znamo ko je sve tu bio i ije interese zastupao! Oni su bez sumnje, stvorili atmosferu iz koje izviru uvjerenja da ova drama vrijea: 1. najveu srpsku svetinju(svetogre) 2.nacionalna osjeanja 3.religijska osjeanja 4.historiju jednog naroda Ovakav uviaj u takvu zazornost s kakvom su je doekali fanatini mitomani i nacionalnoreligijski satropi i novokomponovani nacionalistiko-religiozni jednoumnici odraava se i na cjelokupnu atmosferu Sterijnog pozorja (Novi Sad). Transparenti i svojevrsni politiki miting je bio potvrda tzv.osjeanja:(NE SKRVNAVITE SRPSKE SVETINJE, SINAN-PAE , NE SPALJUJTE PONOVO SVETOG SAVU, IRILOVE GDJE TI JE NACIONALNI PONOS).Ovo su uradili ljubitelji religioznog koji su vie akt lutkarskog ina i politikog ubjeenja, nego savjesti religije. Ustaljenost je poput trulei, ona je neiskorjeniva i odriva je, to se podvlai i pod ovaj sluaj: znai svetac je svetac, i on nikada ne moe biti ovjek, pa ak ni u metaforinom smislu. To se pokazalo i u Beogradu u okruenju naglaene nacionalnopolitike i religijske naroguenosti, kojoj ne pomau i ne vrijede argumenti umjetnikog promiljanja i stvaralakog reinterpretiranja historijske i mitske grae. Obraaju i se gradskom (SUP-u), Svetom arhijerejskom sinodu (SPC), Bogoslovskom fakultetu SPC i Bogosloviji Sveti Sava. Neeljenici gledanja predstave su traili ishod da se sve okona u njihovu korist. Navesti u jo ovaj odjeljak iz novina kroz koji oni razlau svoje stavove i daju permisu za njihovu elju i zahtjev: A da se radi o svetogru navodimo da se u pomenutoj predstavi Sveti Sava prikazuje kao razvratnik i neukrotivi seksualni manijak, zatim kao perverzna linost, kao psova sa najvulgarnijim renikom, nasilnik i tiranin koji preti da e brau poklati kao urie, kao podvoda koji, koji oslepelom starcu , dovodi guzatu kuvaricu, kao tiranin i prevajani kaluer, koji je u kaluerskom soju-vuijem oporu, ako upotrebimo re i S.Kovaevia. Sami Nemanjii su po S.Kovaeviu pasja sorta, njihov dvor, s oputenjem j.....,dvor pijandura i tirana. Mirenje brae od strane Sv.Save prikazuje se kao podvala, jer Sv.Sava uzima mrtvo telo oca Pajsija i nad njim, kao da je to telo njihovog oca, miri zavaenu brau, dok Nemanja ostaje iv da se kree da j... mater sebarsku svome vojniku. Sveti Sava je ne samo razvratnik i nastrana osoba nego jo i prepredenjak koji eli Grcima u svakoj prilici da uvali maor TO NE ODGOVARA ISTORIJSKOJ ISTINI. Osim toga u predstavi se vrea srpski

narod na najgrublji nain,jer su Srbi narod valjiv, Srbija puna kopiladi, mri se ko s kim stigne..., a to verovali ili ne kae Sv.Sava. Ovo sauvana graa je nama izgledala suvie labilna, jer su argumenti nedovoljni, i nalaze se u znaku tjeranja vjernika da svoje stavove nametnute od strane vrhovne vjerske vlasti ne podvrgavaju jednom novom licu koji jami za slavom i eli da preuzme prevlast popularnosti, iza koje se krije materijalna i svjetovna mo, od politike pa sve do religije. Nije od vika rei, da je naivno vjerovati da je Rastko Nemanji, obukavi monaku rizu, zauvijek iz vena istoio onu snanu i vrelu dravotvornu nemanjiku krv. Jer sa tih izvora je potekla snaga i umijee da se onako u vuijim vremenima udare temelji potonjoj, slavnoj dravnosti i duhovnosti srpskog naroda. Svjetovni Nemanji i duhovni Simeon i Savea, svejedno, nisu samo svojom duhovnom smirenou i moralnim asketizmom od perfidne Vizantije dobili crkvenu autonomiju, od proraunatog Rima kraljevsku titulu i dravnost. A jo su sa istoka svakog proljea nadirale bugarske ete, sa sjevera maarske. Ne uzimajui Savi nijedan od atributa velikog prosvjetitelja i umnog dravnika, Kovaevi je daleko blie historiji i linostima nemanjikog vremena, ako pokae da se u vuenju tih velikih historijskih poteza po neki put moralo posegnuti i za silom, podvalom, a ne kamoli psovkom. Zato dobar poznavalac historije nee tek tako olahko odbaciti Kovaevievu dramsku verziju. Dobar poznavalac teatra ak e je pozdraviti kao vrijedno dramsko djelo.Tek primitivac kome su historija i teatar daleka nepoznanica, a nacionalno mitomanstvo omiljeno tivo, moe doi na ideju da beogradsku publiku, srpsko pozorite i nacionalne interese tako siledijski brani od Kovaevieve drame. Jasno je da Kovaevi kao savremeni pisac koji pie o Sv. Savi nee valjda pisati hagiografiju, niti e u dramu staviti Sv. Savu kao Sveca , nego ga mora gledati kao historijsku linost. Mi smo u ovom stavu vidjeli spas i realnost. Jasno nam je da ova teza iza sebe povlai tumaenje koje izvire kao l'abme de science(ponor znanja) koji e biti univerzum dokaza, koji su protuvrijeenja ljubitelja tzv.religioznog osjeanja. Oni koji su stali na stranu religije su produkt lutkarskog ina i politikog ubjeenja, nego savjesti religije. Psihologija gleda na religiju sa razumnog stanovita i tumai da ubjeenje prethodi stavu. Ali, trule utkan u nacionalne stavove vjeno e da spava u neijim interesima... Na kraju, ipak vrijednost je potvrena dugotrajnim euforinim ovacijama upuena autorima predstave. Tad za svakog razumnog i dobronamjernog gledaoca bio je najbolji dokaz da predstava ne vrijea najveeg srpskog sveca i nacionalnog idola, niti vrijea bilo ija vjerska i nacionalna osjeanja, nego tavie obogauje i umjetnikim sredstvima oplemjenjuje historijsku i mitsku auru linosti Svetog Save, ali i ljudsku svijest i duhovnost koja iz toga izvire.

Sve ovo navedeno u prethodnoj reenici moe nam sluiti kao potpora da se objasni vrijednost drame. 1. historijske injenice Naime, te pomenute injenice uope nisu izmjenjene, historijat je prikazan identino kao u historiji Srba, a postavke koje je Kovaevi iznio u drami su poklopljene sa itijem koje hronoloki prikazuje ivot Rastka. Isto tako Kovaevi polazi od samog poetka, sve u drami proizilazi od pojave Rastka. Reditelj nita ne dodaje i njegov lik ne idealizira jer ga vidi u tom periodu kao renesansnog ovjeka i ne pridruuje mu nikakve svetosti jer je on tad ipak samo ovjek. U drami on se svjesno ne bavi detaljima kao to to rade historiografi i pisci itija. Likovi koji su spomenuti u drami su identini onim likovima koji se proimaju kroz historiju Nemanjia i kroz kompoziciju itija. Oni likovi koje Kovaevi spominje su sljedei: Rastko Nemanji, kasnije monah Sava, jo kasnije sveti Sava Stefan Nemanja, Savin otac Miroslav, Nemanjin brat, Savin stric, slijepac Tugomir, Savin uenik, prijatelj i desna ruka Stefan Provovenani, Savin brat, prvi srpski kralj Starac ena (ovdje ena je predstavljena kao enja i ponajvie tenja da se prikae elja Rastka za suprotnim polom, koji kasnije postaje nedokuivi slatki grijeh) Ana, ena velikog upana Vojnik (prvi) Vukan, Savin brat Vojnik (drugi) Nekoliko kaluera Patrijah Mihajlo, veliki autorijan Sluga, bez nosa i uiju Strez, bradati ovjek, bugarski uzurpator Lijepa uplakana ena Teodor I

fukara.

Radoslav, mladi kralj

*Pojavljuju se i carevi, kraljevi, vaseljanski patrijarsi, kraljice, sebri (robovi), monasi, Drama se deava u Srbiji krajem XII i poetkom XIII vijeka. Znamo da su Teodosijevi i Domentijanovi spisi ispunjeni sakralnim karakterom i svaka fraza koju lik izgovori u itiju i ono to se zabiljei u historiji je posve kazano provjerljivim tonom ( sve je reeno visokim stilom potkrijepljeno harmonijom svetosti). Kovaevi, takve podatke prekodira u korist drame u kojoj nema nikakvog traga svearskom- uzvienom pristupu nacionalnoj mitologiji. Reditelj , jednostavno, od podataka iz Rastkovog ivota gradi dramu koja je u svakom trenutku, u svakoj reenici kosi i ne protivrijei historijskoj podlozi. Rastko je u drami prikazan kao lik, koji je ubaen u politiku aktivnost Nemanjia , koji kroz itavu svoju historiju vodi upornu borbu izmeu Vizantije i Ugarske , zbog prevlasti u sjevernim dijelovima Balkanskog poluotoka. Zahvaljujui toj borbi , naroito poslije smrti monog cara Manuela, uspjelo je Nemanjinom dravnikom talentu da Srbiju razvije kao osjetnog politikog inioca na Balkanskom poluotoku i da joj da dravni program meu srpskim i srodnim slovenskim plemenima za itav niz vijekova. Upravo ovakvu borbu vodi i Kovaevi sa svojim likovima u drami poinjui od vane stavke, da se sazna da je Rastko lik koji je zaduen za prikaz samostalnosti. Prikazati vanost samostalnosti u tadanjem periodu je bilo posve nemogue, jer je u itiju prikazana vie vjerska uloga nego politika borba. Kovaevi je ovo svjesno zgazio i Rastka kao historijskog lika preokrenuo svojom matom u lika koji je sazdan od akcija. A akcije u kojima Rastko okonava razne poduhvate , samo su posljedica vrsto zamiljenog plana. Ono to se proima kroz dramu nosi jasan cilj sa sobom; stvoriti od Srbije dravu sa svim odgovarajuim atributima. Upravo kod Kovaevia, Rastko je posveen ostvarenju te ideje koja je generalna taka prosvjetiteljstva, ali ne u onom pogledu kao u itiju , gdje je kljuna misao prosvjetiteljstva podvrgnuta hrianstvu. I historija vie se obazire na stanje u XII i XIII stoljeu i posmatra Rastka kao individuu, koja je uporite tadanjeg stanja. Zanemarujui itije i Sinia Kovaevi odluuje da gleda na Rastka Nemanjia kao i historiari, posmatrajui ga kao uglednog politiara. Srbija je u tom periodu bila prikazana kaortva koja udi za hrabrom glavom, koja e promijeniti njeno dotadanje stanje, koje je bilo na vrhuncu propasti ljudi tada ruke diu ka Bogu, koji je spasitelj i koji jedini moe pronai kompetentnu osobu koja moe rijeiti Srbiju svih belaja. Ljudi , tad vie daju za pravo religijskim funkcionerima, mada ne koju izgovaraju likovi, u svakoj sceni, nainjena sredstvima savremene dramaturgije, ali se ne

znaju da oni ponajprije imaju lice politiara . Kovaevi historijske injenice koje su bile uobliene u paniku, strah i trepet srpskog naroda prikazuje na umjetniki nain pomou argoniziranja samog dramskog teksta i prikljuujui nemoralne vrijednosti svojim likovima. *** Narod valjiv, Srbija puna kopiladi, mri se ko s kim stigne, Vizantija se raspada, azijatski nekrst nadire, a prinevi karaju i love... 2. politike injenice

Nije dovoljno samo poznavati dela jednog umetnika, treba takoer znati, kad ih je napravio, zbog ega, kako i u kojim uslovima. Picaso Ove Picasove rijei nam se ine kao dobar poetak ovog odjeljka jer za dokazivanje pomenute teze pomoi e nam period kad Rastko hrli da postigne vrhunac politike moi. Politike injenice su na prvom mjestu, one su zasebne i ne dodiruju se ni u kojem sluaju sa svetou. Naime, kroz dramu se uvjeravamo da je Sava prvo politiar koji tei da svoj opor dovede do autokefalnosti to kroz dijalog u samoj drami se i oituje: Sava: Moramo se to pre osamostaliti, to pre. I crkveno i svetovno. A onda prosveivati. Poumirae od uge i tripera pre nego to Turci i stignu do granice. Sve je stric bio u pravu, sve. Nije vreme za kovanje maeva, od njih spasa nema... Politika u Savinom ivotu je bila veoma irok pojam, pa gledajui sa razliitih aspekata moemo rei da Savina misija je dakako vie okrenuta ka dravi nego ka crkvi. Jedan od koraka jeste i pomirenje brae Vukana i Stefana. To pomirenje je u interesu dobroinstva drave i njenog naroda. Ova tematika se ne mimoilazi sa itijem i historijom. Ista dosljednost je praena u drami i to je jo jedan razlog da Kovaevi vidi svoju dramu u svjetlu koja ne kri pravila vezana za umjetnost. Poto u ovoj drami Sava je postavljen na veliku odgovornost Mii je s pravom komentirajui ovu dramu naglasio: Politika je uistinu kurva. Takav dojam se neodoljivo namee nakon Svetog Save Sinie Kovaevia, drame koju je Udruenje dramskih pisaca Srbije uzdiglo u sasvim zasluene visine Nagradom Branislav Nui, koju su potom anatemisala beogradska pozorita i na kraju balade praizvelo zeniko Narodno pozorite u reiji Vladimira Milina stojei na raskriima historije. Politika katkad dejstvuje mimo svakog semafora logike i

razlonosti i otuda vodi porijeklo svekolika ljudska parodija, koja ovjeka nuno pokorava. Da nije tako izostala bi i kompletna gungula oko reene drame i ovjek bi na miru mogao izloiti svoje ideje koje ne kre kult svetosti, ali podravaju kult politike. Zbog toga to religija svojim oima idealizira Rastka Nemanjia kao vodilju kroz boanske staze, sasvim je razumljivo ako se neko usudi da ga idealizira na drugi nain, da e se kriti norme i da publika e bacati cipele u lice Kovaevia. Lik Rastka , kasnije Save je ponajprije realan, a ne fiktivan to ne sprjeava samog pisca da stvori univerzalnu priu o surovom politikom mehanizmu, koji se u pojedinim historijskim momentima iskazuje kao imperativ pred kojim padaju sve etike vrijednosti jedne civilizacije. Otuda u liku Kovaevievog Save prepoznajemo Makijavelija, ili tanije Vladaoca koji je posluao Makijavelijeve savjete, sposobnog i energinog politiara koji vodi delikatne dravne poslove i predvodi svoj narod, djelujui iz duboke sjenke manastirskih zidina, dovoljno inteligentnog da izabere pravi put, ali i dovoljno smjleog, pa i buntovnog, da pitanja religije i morala svjesno i smiljeno podredi elementarnom zahtjevu vremena kojem pripada, to u konkretnom sluaju znai- opstanku Srba. Ovdje postaje jasno i zato se Kovaevi odluio ba za lik Rastka Nemanjia, jer je oito kako je u srpskoj historiji malo linosti koje su se nale pred dilemama poput onih koje su morale muiti svijest i savjest prvog poglavara Srpske pravoslavne crkve. Rastko ne eli prijestolje, no kao i junak romana Kum Mrija Puza , Majkl Corleone, i on je prisiljen da vlada. Upravo ta nametnuta situacija uinit e od Kovaevievog Save traginu linost. No, on nije Hamlet koji e se dugo nekati i kojem vrijeme dozvoljava luksuz da bude neodluan. Zato e dilema vezana za izvor sredstva koja su dozvoljena kod mladog Nemanjia trajati kratko. Historija, kako je sagledava Kovaevi ima sasvim odreene planove i njih mogu prozreti samo intelektualci. Narodi iji vladari nisu u stanju da sagledaju historijske injenice moraju propasti. Zbog toga, Sava kao politiar uzima sudbinu Srbije u svoje ruke, ali ne zbog line koristi i slave, ve zato to je spoznao animistiki princip historijske neminovnosti Samo narodi koji su svjesni sebe preivljavaju. Kulturna samosvjest i prosvjetiteljstvo su tek dio ( nimalo nevaan) tog Velikog Plana, ija je glavna taka uvijek politika. Kao to smo naveli prije , prosvjetiteljstvo je kljuna rije uspjeha, u ovom sluaju ono je bilo presudno u politikoj misiji. Prosvjeivao je narod i vukao ih za sobom tako to je ve 1917. godine izgradio zajedno sa ocem manastir Hilandar, koji je ubrzo postao najvia kola za srpsko svetenstvo. Time je ustvari poelo sprovoenje Savine zamisli o konanom odvajanju srpske crkve od vizantijske. Sava je uspio da srpska crkva njegovog oca proglasi za sveca. On je tako Nemanju istakao kao uzor svetenstva kaluerima i time uvrstio svoju porodicu kao vladajuu dinastiju. Meutim, kada je osjetio da su unutranje prilike u srpskoj dravi potpuno sazrele otiao je prvo kod ikejskog patrijarha, a zatim kod vizantijskog

cara. Uspio je da se izbori za odluku o osnivanju samostalne, nezavisne srpske crkve. U daljem radu Sava je izvrio reorganizaciju crkve, teritorijalno je podijelio na eparhije, dao joj je ustav i poeo da radi na obnavljanju starih i podizanju novih manastira. Posebnu panju je posvetio kolovanju svetenikih kadrova. Uporedo sa radom na uvrivanju crkve Sava je pomagao i uvrenje srpske drave. Jo dok je bio u Svetoj Gori uvi, za sukob meu braom Nemanjia, on dolazi u Srbiju i izmiruje ih. Bio je zaduen za najodgovornije politike zadatke, a posebno za one koji su se ticali dobrosusjedskih odnosa i mira na granici. Tako je Sava kao arhiepiskop, politiar i dravnik udario snane temelje srpske srednjovjekovne crkve i drave. Njegovu misiju potvruje i sam Kovaevi u naem izabranom dijalogu. elja da postane ego Srbije i da politike svrhe podvrgne svom uspjehu se proima kroz cijelu ovu umjetniku tvorevinu: Stefan: Uredu, ovo razumem, ovo su konci i elije, ovo crkva, ovo ekonomski deo. A ovo ta je? Sava: To su kola i bolnica. Stefan: Pa ta e ti to? Ajde, bolnica jo ene-ene, mada su i do sada sebri umirali po kuama, ali kola...I to za sevarsku i vlasteosku decu zajedno!? Sava: Upravo tako. Stefan: To su baene pare. Moram samo neto da ti kaem, brate. Ovo radim samo da okajem bratoubilaki rat, kad ovo zavrimo, gotovo je. Ni para vie u te besmislice. Pa ja za taj novac mogu da drim deset dobrih plaenikih eta. I to Kelte. Mogu da naoruam. Sava: Ovo je, Stefane, oruje! Ako hoe da bude prvi srpski kralj, mora ovo da radi... Stefan: ta mi fali i kao upanu, u emu je razlika? Sava: Ti e biti prvi srpski krunisani vladar, a u emu je razlika, to e shvatiti kad se opasulji. Kad poraste, kae ti se samo. Lepo e se oeniti... Sava: Mislite svoje pokajnike suze i vaem e mrtvom roditelju lake biti. Srbija uskoro mora biti kraljevina, potpuno nezavisna kao drava i spotpunom autokefalnou svoje crkve. Na vama je, gospodo srpska, da to uinite, na vama brao moja mila, Stefane, Vukane... Sava: Ma, ko vlada Srbijom, oca ti jebem, da ti jebem? Ko vlada, nemoj da se zaluuje, ti vlada, s gomilom kopiladi i pameu deteta od pet godina. Pa, ti dalje od nosa ne vidi, Stefane, nemoj da ti taj vidik skratim. Utuvi to u glavurdu.

 Sava: Prvom, kako stvari stoje, tast ti nee jo dugo biti vizantijski car; drugo, nisi ti sebarska boranija, oni mogu da se ene iz ljubavi; kraljevi ne. Otpratie je slepom otpremninom, pa od volje joj. Ili nazad, ocu, ili u manastir... Sava: Grki se govori na grkom dvoru, ovde ne. Bar dok sam ja iv. itajui ove citate, shvatamo da je Kovaevi razumno prikazao Savu kao vjetog politiara, koji nailazi na prepreke koje su prikazane u historiji Srba, ali su bile pogodno tlo za uspjeh sveca. 3. Svetost nije igra, ali je posluila za otkrivanje mogue relativne istine. Ovdje lik Rastka Nemanjia, kasnije Save je promatran kao svetac politike , a ne kao uzor religije. Sava je u drami predstavljen kao individua koja povlai svoj narod za dobrobit drave, ime Kovaevi ne naruava svetost, jer ne zalazi u uda koja su osnova religije. Ismijavanje je grub pojam za autora i on sam ubjeuje da nije imao namjeru da povrijedi vjernika uvjerenja. Kroz dramu se naglaava samo prosvjetitejska i politika uloga, ali u njoj se skriva samo pridjev svetih, koji ne oslikava ono to su itije uzdigle do religijske moi. Svako udo nije ni najmanje povrijeeno, ali beogradska publika i ostale hrianske ustanove i politike stranke su ovo djelo vidjele kao provokativnost jer bi se njihova visina snizila i drama bi postala uporite dobra i zarade. Kovaevi se poigrao sa Rastkom, jer je on u oima srpskog naroda bio ikona po kojoj se ravnaju sve dobre stvari. Mi ne moemo rei da je argon ugrozio svetost, jer je on samo istakao Kovaeviev renesansni duh. Sve institucije su s ciljem osporile vladavinu Kovaevieve drame, jer bi on prodro visoko i umanjio njihovu cijenu (ne moemo rei da je drama bila svugdje derogirana, jer u naoj maloj ekspediciji smo se uvjerili da kritiari daju visoku ocjenu, a na prezentaciji emo pokazati dokaz da je ova drama dobila niz nagrada.

Nagrade su: Zlatna plaketa i diploma igara za najbolje umjetniko ostvarenje, Diploma igara i novana nagrada za najbolju reiju dodjeljena Vladimiru Milinu za reiju predstave Sveti Sava, te niz drugih nagrada. Crkva nije zabranila 1990. godine navodei razlog da je umjetnost grana koja ne ovisi o religiji.

Zakljuak je suvie bitan za okvirenje ove teze; iako je Kovaevi naglasio: Svetost sama po sebi nije zanimljiva, ali ova premisa nije utjecala na to da je reditelj dira i ugroava. 4. Umjetnost iznad svega Kovaevi prati svoju intuiciju i hrani je podacima iz historije, to mu je glavni oslonac, ali njegovo lino vienje je elno jer svoju impresiju je odluio iznijeti po svaku cijenu, to je vrlo opravdano, jer Kovaevi promatranjem glavnog lika ponajprije gleda kroz talenat i umee glavni lik da interpretira sveca svoje nacije i ovom prilikom on je ujedno s likom stoer cijele predstave, epicentar iz koga zrae ne samo ideje ve i diktiraju ritmovi predstave, prepliu planovi, izvlae kontrapunkti. U drami, Kovaevi koristi ovaj slogan :U jeziku nema stida ili u umjetnosti nema prepreka, to znai da koritenjem argona Kovaevi oslikava kompletan stav o likovima i njihovim osobinama i time umjetnost nadvisuje itije, gdje je jezik odabran i specifian. Primjeri iz drame: Sava: Ja sam sebi u narednih nekoliko godina namenio askezu. Meditaciju i samou na nekoj Hilandarskoj steni. Strez: Tvoj je brat, pope, upak-efendija, pika i slabi. Ko mu je kriv kad je budala, gostoprimstvo se ne daje svakom jel tako, ljudi...? Ovi citati su odlika stila Kovaevieve drame koja bjei od historije i itija i time se izdvaja kao posebnost umjetnikog dara. Kovaevi njeguje sve to drama podrava, ali kritiari naglaavaju da usprkos kvalitetu djela postoji jedna mala zamjerka koja se tie rascjepkanosti drame, dok itamo imamo dojam da je svaki list ini poseban lanak. Kovaevi svoju umjetnost ponajprije razvija na domiljatosti i pridavanju realnih osobina glavnom liku Rastku, pa potom njegovoj drugoj polovici historijsko-znamenitom liku, svetom Savi. On njega vidi kao obinog ovjeka koji ima iste potrebe kao svi ljudi, ali poblie oznaeno i kao ostali likovi ove drame. Sinia kao dramaturg potuje dramu kao umjetniku tvorevinu, a ne zalazi u drugu problematiku. Jezik koji je predstavljao glavni problem pri izvoenju drame je po Kovaeviu samo hranitelj umjetnosti i slobodnog ovjeka.

Zakljuak: Kroz ove date take uvjerili smo se da je drama bez razloga skinuta sa repertoara, te da je nekvalitetno ocijenjena od nekih javnih institucija i pozorita. Mi tvrdimo da poduhvativi se da napie dramu o svetom Savi, prvom srpskom prosvjetitelju i svecu., Sinia Kovaevi je imao dva pouzdana oslonca, ijim ukrtanjem on nastoji podii veo mraka srednjovjekovlja i postii vie dramsku, ali i povjesnu autentinost. Prvi mu je oslonac bio dobro poznavanje svog naroda, koji se pokazuje u politikim razraunavanjima od srednjovjekovlja do naih dana ( a i inae nije atipian na ovim balkanskim prostorima): prijekost, estina, oslonost, naprezanje od zloina ako je potrebno, da bi se dolo do eljenog cilja. Iz pouzdanih historijskih argumenata o sudbinama mnogih srpskih vladara ( oslijepljivanje, progonstvo), Kovaevi radi jednu vrlo moguu projekciju dramske situacije koja pokazuje da su ispunjeni svi elementi koji ne kre ni kulturno, ni vjersko stanje, nego prikazuje samo politiko godite u Srbiji izmeu Vizanta i Venecije. Drugi oslonac Kovaeviu je opi civilizacijski uvid u prilike svijeta u kojem je sveti Sava ivio i djelovao. Kao to smo naveli da Kovaevi ponajprije gleda na Savu kao na ovjeka kojeg nosi kroz pustinju renesansni duh, ali pomou njegovih skladnih i velianstvenih umjetnikih emanacija ije je uporite uokvireno u njegov mali svijet koji mora biti ohrabren i dozvoljen drugima da u njega provire i zraknu ta krije druga polovica Rastka Nemanjia, odnosno Save.

Literatura: Drama Sinie Kovaevia, Sveti Sava itije Svetog Save, Teodosije Carski in Stefana Nemanje, Svetislav Mandi Iz nae knjievnosti feudalnog doba, Svjetlost, Sarajevo, 1954. Sava Nemanji- Sveti Sava (historija i predanje) Hilandar, D. Bogdanovi, V.J. uri, D. Medakovi Pregled jugoslavenake knjievnosti, Dragutin A. Stefanovi, Vukain Stanisavljevi Stara knjievnost, ore Trifunovi Rjenik stranih termina, Marijan Filipovi