ENEOLITIK I ENEOLITIKE KULTURE U BOSNI I HERCEGOVINI Brunislav Marijanovi

Ve u vrijeme klasino shvaenih kasnih neolitskih kultura ovog podruja - vinanske, butmirske i hvarsko-lisiike - u kulturnim sadrajima nekih od nalazita koja im pripadaju zapaaju se stanoviti elementi koji se ne mogu smatrati njihovim izvornim vrijednostima, nego se moraju dovesti u vezu s procesima koji karakteriziraju podruja izvan Bosne i Hercegovine. Oni obiljeavaju poetak preoblikovanja tamonjih kulturno-etnikih pojava neolitskoga tipa u eneolitske manifestacije, ili odraavaju izravnu smjenu autohtonih neolitskih novim eneolitskim kulturama. Na podruju Bosne i Hercegovine ti se elementi, ve zbog njihove malobrojnosti, i krajnje ograniene uloge u daljnjem razvoju, posebice u preoblikovanju u nove vrijednosti, prihvaaju vie kao medij dostignua ostvarenih u drugim oblastima, a manje kao generator razvojnih procesa dalekosenijeg znaenja. U vinanskoj kulturi sjeveroistone Bosne, tonije u Gornjoj Tuzli, to dovodi do poetnih spoznaja o mogunostima obrade i uporabe bakra, ali te spoznaje ostaju posve zatvorene u lokalne okvire, pa ak i bez ozbiljnijega udjela u ukupnosti razvoja i na samom tom naselju. Na podruju butmirske kulture ni ti elementarni procesi nisu ostavili nikakva traga. Dakle, vrijeme koje je na srednjobalkanskom i dijelu panonskog prostora obiljeeno ve izrazitom prisutnou eneolitskih kultura, na ovomu podruju je jo uvijek okarakterizirano tipinim neolitskim kulturama, u kojima se samo pojedinano i bez vidnijeg znaenja osjeaju odrazi promjena na istoku od Drine i sjeverno od Save. Premda je na temelju sinkronizama, koji se preko vinanske kulture mogu uspostaviti s ranim eneolitskim kulturama karpatskopodunavskoga prostora, oigledno da neolitske kulture Bosne i Hercegovine kronoloki ve pripadaju ranomu eneolitiku, sve njihove bitne znaajke jo uvijek imaju tipian neolitski karakter. Premda u osnovi jo tipino neolitski, takav razvojni tijek ipak pokazuje opu silaznu liniju koju najbolje pokazuje gubljenje tipskih odlika kasnoneolitskih kultura i njihovo postupno pretvaranje u prilino bezlian izraz. To gubljenje tipskih odlika, koje najpotpunije ilustrira ope stanje autohtonoga supstrata i njegovih stvaralakih sposobnosti, djelomice objanjava i razloge oiglednog razvojnog zaostajanja u vrijeme obiljeeno irenjem BubanjSalcuta-Krivodol kulturnog kompleksa na podruje istone i june Srbije i sjeverne Makedonije, te Tiszapolgar kulture u Vojvodini. Tome treba dodati i oiglednu odsutnost znaajnih etnikih kretanja i dolaska novoga stanovnitva na ovo podruje, koje bi, istovjetno ili na slian nain kao u drugim podrujima, bitno utjecalo na dalje razvojne tokove. Meutim, bez obzira to su te okolnosti utjecale na ope razvojno zaostajanje, one su, ini mi se, ovdje imale i jednu pozitivnu posljedicu. Nisu dovele do brza i potpuna iezavanja autohtonog supstrata i otklonile svaki njegov udio u poslijeneolitskom razvoju. tovie, taj je autohtoni supstrat, u veoj ili manjoj mjeri, mogue prepoznati sve do razvijene faze

eneolitika. Nakon klasine hvarsko-lisiike kulture na podruju nastupa period obiljeen gubljenjem upravo tih tipskih odlika, pri emu je veoma vano to je taj proces istodobno praen i prisutnou elemenata kojima nije mogue pripisati izvorni hvarsko-lisiiki karakter. Uvoenjem i usvajanjem tih elemenata u materijalnoj kulturi autohtonog supstrata nastaju bitne promjene, koje omoguavaju da se od trenutka njihova uvoenja sa sasvim novom etapom razvoja, neovisno o tomu to je lokalni, hvarsko-lisiiki, supstrat njezin potpuni nositelj. Kulturne utjecaje o kojima je rije nije, meutim, mogue vezati samo za jedan izvor i jedan prostor, barem ne na hercegovakom podruju, jer se u raspoloivu materijalu izdvajaju dvije skupine nalaza: jedna izvorno vezana za Bubanj-Hum skupinu, i druga veoma bliska badenskoj kulturi. Priblino u isto vrijeme koje odgovara irenju tih utjecaja u Hercegovini, na bosanskom prostoru odvija se proces razgradnje butmirske i vinanske kulture. Usporedo s odvijanjem tih procesa unutar autohtonih kultura dolazi i do prvih kulturno-etnikih promjena uvjetovanih postupnim prodiranjem nositelja lasinjske i badenske kulture, koji zauzimaju pojedine dijelove sjeverne Bosne. Veoma je znaajno da etnika kretanja ne podrazumijevaju ni kulturno ni etniko preslojavanje autohtonoga supstrata, pogotovo ne njegovo potpuno nestajanje. Sasvim ozbiljne promjene ovdje nastaju tek s prodorom nositelja kostolake i vuedolske kulture, a na dananjemu stupnju istraenosti ini se da i jedna i druga ovdje nastupaju u priblino isto vrijeme. Uzimajui u obzir tu injenicu, a potom krupne i oigledne promjene u materijalnoj kulturi, pa i promjene ukupne "demografske situacije", oito je da vrijeme njihova prodiranja predstavlja i poetak mlae eneolitske faze u Bosni. Od toga vremena vie nije mogue prepoznati bilo kakve ostatke autohtonih kultura, a nositelji lasinjske i badenske kulture potpuno nestaju. Takva bit prelaska ranoga u razvijeni eneolitik na bosanskomu prostoru, posve se razlikuje od procesa koji se priblino u isto vrijeme odvijaju u Hercegovini. Tamo se nastavlja prilino mirno pretapanje jednoga razvojnog stupnja u drugi, dokumentirano, uz ostalo, oblikovanjem novih tipova posuda ije podrijetlo nije mogue traiti izvan toga prostora. Taj se proces nije odvijao posve autonomno i bez ikakva udjela vanjskih imbenika, ali je njihov udio bitno drukiji od uloge koju su imali u oblikovanju eneolitika u Bosni. U Hercegovini to podrazumijeva izraenije djelovanje mehanizma kulturnih utjecaja, premda se ni prisutnost novoga stanovnitva i ne smije i ne moe potpuno iskljuiti.