ROBERT K. G.

TEMPLE

TAJNA ZVIJEZDE SIRIUS

tampa STVARNOST Zagreb SADRAJ Zahvala Pieva napomena Obraanje itaocu U emu se sastoji tajna? PRVI DIO Postavlja se pitanje o Siriusu Prvo poglavlje Dogonsko znanje Sudanski siriusov sustav M. Griaulea i G. Dieterlen DRUGI DIO PITANJE O SIRIUSU POSTAVLJA SE DRUKIJE Uvod Drugo poglavlje Bajka Tree poglavlje Svetih pedeset etvrto poglavlje Psi podzemlja Peto poglavlje Proroka sredita esto poglavlje Dogonsko porijeklo Sedmo poglavlje Izlazak zmijskog zuba TREI DIO S ONE STRANE TAJNE Osmo poglavlje - Basna DODACI Prvi dodatak Planetski sateliti, planete oko zvijezda te revolucija i rotacija svemirskih tijela kako ih je prikazao novoplatoniarski filozof Proklo Drugi dodatak Sauvani Berosovi odlomci u engleskom prijevodu Trei dodatak 1

Zato ba ezdesetih godina etvrti dodatak Znaenje E u Delfima Peti dodatak Zato su Hetiti bili u Hebronu u Palestini? esti dodatak Dogonski stupnjevi upuivanja Bibliografija Indeks

Pri stvaranju ove knjige bili su puni razumijevanja i spremni na pomo i suradnju moja britanska urednica, gospoda Jan Widdows, i ameriki urednik, Thomas Dunne. Kartograf Daniel Kitts veselo je pripremao zemljopisne karte i dijagrame, udovoljavajui zahtjevima koji bi nekoga drugog esto tjerali u oaj. Gospodica Mary Walsh je pokazala dosjetljivost pri traenju slika. Pomogao je i Stephen de Sautoy i ispoljio bogatu matu pri stvaranju zatitnog omota za britansko izdanje knjige, dopustivi piscu da znatno sudjeluje u onome to mu je esto zabranjeno. Posredno dugujem zahvalnost afrikim sveenicima Mandi, Yebnu i Ongnonlouu, te sveenici Innekouzou, bez kojih ne bi, iskreno reeno, bilo ni jasno izraene teme za ovu knjigu. Posebno treba spomenuti dva rana pionira: pokojnog Sir Normana Lockyera, koji je uspio zajedno razmatrati astronomiju i arheologiju, neko odvojene naune grane, i pokojnog Thomasa Taylora iz Londona, koji je svoj ivot posvetio prevodenju i tumaenju zapisa to su preivjeli stoljea zlobe, zloupotreba, spaljivanja knjiga i pokolja to su kroz dva tisuljea bili sudbina onih koji su prihvaali "veliku predaju" a ni Taylor osobno nije, to se tie boli i patnji, izbjegao posljedice svog poloaja. Zahvaljujem i filozofu Proklu to je objelodanio odreene nagovjetaje o tajnim predajama koje je mogao zatajiti.

R. K. G. T.
PIEVA NAPOMENA U drugom je dijelu nakon svakog poglavlja kratak pregled. S obzirom na opseg materijala koji knjiga obrauje, preporuuje se itaocu da taj materijal sagleda cjelovito, tako to e proitati te kratke preglede koji mu mogu i osvjeiti pamenje. Pisac nije mogao izbjei zamrenost materijala, ali moe pruiti tu malu pomo da bi se knjiga lake razumjela. Uinjeno je sve to se moglo kako bi se utvrdilo vlasnitvo svih ilustracija to su reproducirane u ovoj knjizi. Ako se negdje pogrijeilo ili je netko izostavljen pri izraavanju zahvalnosti, pisac se ispriava i u budua e izdanja unijeti potreban ispravak. OBRAANJE lTAOCU U emu se sastoji tajna? Ova knjiga postavlja pitanje: jesu li Zemlju u prolosti posjetila razumna bia iz podruja zvijezde Sirius? Kad sam 1967. poeo pisati knjigu, cijelo se pitanje postavljalo u vezi s afrikim plemenom Dogon, koje ivi u Maliju, bivem Francuskom Sudanu. Dogoni imaju tako nevjerojatne podatke o sustavu zvijezde Sirus da sam svakako htio istraiti taj materijal. Posljedica je toga da sam poslije sedam godina, 1974; uspio dokazati kako su podaci koje imaju Dogoni stari vie od pet tisua godina i kako su ih u doba prije dinastija, prije 3200. prije n, e,, imali drevni Egipani, a od toga naroda, kao to dokazujem, potjee djelomino dogonska kultura, a vjerojamo i Dogoni. Prema tome, ja sam prvobitno pitanje premjestio vie od pet tisua godina u prolost, tako da je ono postalo jo munije. No, poto sam to uinio, tee je odgovoriti na nj. Dogoni su, ini se, ouvali predaju o dodiru s izvanzemaljskim biima. Dobro je, svakako, to se ne mora kao pretpostavka uzeti besmislena pomisao da su se razumna bia iz svemira iskrcala u Africi, saopila odreene podatke jednom zapadnoafrikom plemenu i vratila se u svemir, ostavivi na miru ostatak svijeta. 2

Takva mi se teorija nikada nije inila moguom. No, u poetku je morala posluiti kao radna postavka. Uostalom, nisam slutio da su Dogoni sauvali u svojoj kulturi drevne egipanske vjerske tajne. Isto tako nisam slutio da su drevni Egipani znali bilo to o Siriusu. Bio sam neznalica kao i mnogi koji o starom Egiptu znaju samo to da su Egipani sagradili piramide, ostavili mumije, imali faraona Tutankhamona i pisali hijeroglifima. Dok sam studirao, bavio sam se Orijentom, ali nikada nisam dotaknuo Egipat osim u vezi s islamskim razdobljem poslije 600. n. e. Nisam znao gotovo nita o drevnom Egiptu. Da jesam, moda bih utedio sebi mnogo vremena. Bili su potrebni mjeseci i mjeseci da bi mi se napokon dva-tri sitna, ali vana podatka vrzla dovoljno dugo po glavi i prisilila me da prouavam stari Egipat i cijeli niz tema koje nisam prije toga ni dodirnuo. Sumnjam da bih ak i tada pristao da troim znatne svote novca, kao to je pedeset funti za prijeko potreban i rasprodan Rjenik egipatskih hijeroglifa Wallisa Budgea, koji ima 1356 stranica i ne moe ga podii sa stola ni desetogodinje dijete. Meutim, sudbina je htjela da dobijem jedan od tih golemih rjenika, a i mnoge druge vane knjige o temama kojima je trebalo da se bavim. Tako sam lake savladao svoju uroenu nesklonost prema pomisli da bih morao postaviti poljski krevet u neku kolsku knjinicu i useliti se u nju na nekoliko godina. Dakle, treba da zahvalim svojoj dragoj prijateljici, pokojnoj gospodici Mary Brendi Hotham-Francklyn, to mi je u svojoj devedeset etvrtoj godini poklonila prilino veliku zbirku knjiga, koje su tako zanimljive da ih nisam mogao zanemariti i posljedica je sada pred nama. Cijela ova Siriusova tajna prvi put mi je privukla pozornost oko 1965. Bavio sam se nekim filozofskim i naunim problemima, suraujui s Arthurom M. Youngom iz Philadelphije, izumiteljem helikoptera Bell i u novije vrijeme (1972) jednim od urednika i tvoraca knjige Svijest i stvarnostt. Arthur mi je sam samcat dao, istodobno s mojim slubenim studiranjem od 19611967, vie znanja nego to bi ga mogao pruiti cijeli jedan fakultet. Dok sam krio sebi put kroz jezik sanskrt i druge teke teme na slubenoj sveuilinoj razini, stjecao sam od Arthura znatnu znanstvenu izobrazbu u drutvu nekoliko prijatelja sa sveuilita, s kojima sam godinama sudjelovao u nizu izvanredno poticajnih seminara i istraivakih projekata kojima je rukovodio Arthur Young i koji su povremeno bili povezani s dobrotvornom ustanovom to ju je on utemeljio: Ustanovom za prouavanje svijesti. Arthur Young je naroito rado itao o mitologijama iz cijelog svijeta, ukljuivi i mitologiju malo poznatih plemena. Jednog mi je dana pokazao knjigu Afriki svjetovi, koja ima nekoliko poglavlja, a svako prikazuje po jedno pleme, njegove poglede na ivot, njegove obiaje i mitologiju. Jedno se poglavlje bavi Dogonima, prevedeno s francuskog na engleski, a autori su Marcel Griaule i Germaina Dieterlen, slavni antropolozi.1 Arthur mi je svratio pozornost na jedan odlomak koji je upravo proitao u tom poglavlju, a u kojem ti antropolozi opisuju dogonske kozmoloke postavke. Navest u retke koje sam tada proitao i koji su mi prvi put skrenuli panju na cijelo to izvanredno pitanje, tako da e italac, ba kao i ja, naeti tu temu ovim kratkim odlomkom: Poetna toka stvaranja jest zvijezda koja krui oko Siriusa i zove se 'zvijezda Digitaria', Dogoni je smatraju najmanjom i najteom od svih; zvijezda; ona sadri klice svega. Njeno okretanje oko vlastite osi i kruenje oko Siriusa potpomau sve stvaranje u svemiru. Vidjet emo da njena putanja odreuie kalendar. To je bilo sve. Antropolozi nisu spomenuli da zaista postoji takva zvijezda koja se okree oko Siriusa. Meutim, Arthur Young i ja znali smo za bijelu patuljastu zvijezdu Sirius B koja doista krui oko Siriusa. Znali smo da je "najmanja i najtea" vrsta zvijezde dotada poznata. (O neutronskim zvijezdama i "crnim rupama" nije se jo mnogo raspravljalo, a pulsari jo nisu ni bili otkriveni.) Obojica smo se, dabome, sloili da je vrlo udno to takva nagovijest stie iz navodno primitivna plemena. Kako da se to objasni? Zbog drugih djelatnosti i briga u to vrijeme morao sam napustiti tu temu. Oko dvije godine poslije toga, u Londonu, iznenada me obuzela neodoljiva elja da ispitam taj problem. Na takvu me odluku potaknulo itanje uzbudljivih futuristikih eseja Arthura C. Clarkea, kojega sam ve upoznao. U to se vrijeme nisam vie mogao sjetiti ni kako se zove afriko pleme, pa sam pisao Arthuru Youngu i zamolio ga da mi javi taj podatak. On mi je odgovorio i ljubazno mi poslao fotostat cijelog poglavlja koje sam vidio u Afrikim svjetovima. Tako sam, oboruan spoznajom da se pleme koje me zanima zove Dogon, hrabro krenuo u Kraljevski antropoloki institut kako bih ustanovio to mogu doznati o tom neobinom plemenu. Knjiniar je sa mnom pregledao katalog, ali sam naiao na jednu pote-kou: sve je bilo na francuskom jeziku, a ja nisam znao francuski. Ipak, ustrajao sam i naao na popisu jedan lanak koji je u svom naslovu imao rije Sirius. Probudio je u meni nade (dok druga djela nisu nita obeavala). Zatraio sam fotostat. Kad sam ga uzeo za tjedan-dva (poetkom studenog 1967), nisam mogao, naravno, nita razumjeti. Stoga sam napokon potraio nekoga tko e mi za plau prevesti lanak. Kad sam dobio materijal na en-gleskom, shvatio sam da je onakav kakav sam samo poeljeti mogao.2 Jer, taj se lanak iskljuivo 3

bavio najtajnijom dogonskom predajom koju su antropolozi Griaule i Dieterlenova, godinama ivjevi u tom plemenu, uspjeli izvui od etvoro glavnih sveenika,3 i to poto su plemenski sveenici najprije odrali poseban sastanak i donijeli politiku odluku da svoje tajne saope Marcelu Griauleu, prvom strancu u njihovoj povijesti koji je stekao njihovo povjerenje. Sve najtajnije dogonske predaje tiu se zvijezde koju su Dogoni prozvali prema najsitnijem sjemenu njima poznatom, koje ima botaniko ime Digitaria, i to se ime upotrebljava u lanku kao naziv zvijezde umjesto pravog dogonskog naziva: po. No, ak i u tom lanku koji obrauje iskljuivo tu temu, injenicu da zvijezda zaista postoji i da ini ono to Dogoni pripisuju Digitariji spominju Griaule i Dieterlenova samo u uzgrednoj fusnoti i ovoj kratkoj napomeni: Nije se rijeilo, pa ak ni postavilo, pitanje kako ljudi koji nemaju nikakvih instrumenata mogu znati kretanje i odredene osobine zvijezda koje su gotovo nevidljive."No, govorei ba to, antropolozi su odali svoje nepotpuno znanje o astronomiji, jer zvijezda Sirius B, koja se okree oko Siriusa, nipoto nije gotovo nevidljiva".Ona je potpuno nevidljiva i otkrivena je tek u prolom stoljeu s pomou teleskopa. To mi je napomenuo Arthur Clarke u pismu od 17. srpnja 1968, poto se prije toga ponudio da provjeri injenice: Usput, Sirius B je osme veliine potpuno nevidljiv ak i da ga Sirius A ne pokriva sasvim. Tek 1970. snimio je Sirius B uspjeno Irving Lindenblad iz Pomorskog opservatorija Sjedinjenih Drava; snimak se prikazuje na 1. slici. U lanku to sam ga dobio od Kraljevskog antropolokog instiruta Griaule i Dieterienova su zabiljeili da Dogoni govore kako se zvijezda Digitaria okrene oko Siriusa svakih pedeset godina. Nije mi trebalo mnogo vremena da bih naao podatke o Siriusu B i otkrio da njegovo okretanje oko Siriusa traje zaista pedeset godina. Sada sam znao da sam uistinu na vanom tragu. Od toga sam asa bio potpuno zaokupljen nastojanjima da doprem do dna tajne. Slijedeih mi je nekoliko mjeseci izvanredno pomogao Arthur C. Clarke. Pisao je iz ri Lanke i bio prilino esto u Londonu, tako da smo nas dvojica na dugako i iroko raspravljali i o mnogim zagonetnim injenicama iz cijelog svijeta, koje je poslije istaknuo u javnosti vicarsko-njemaki pisac Erich von Dniken u svom bestseleru Sjeanja na budunost i njegovim nastavcima. U poetku sam pripremao knjigu o svim tim uzbudljivim zagonetkama. (U to vrijeme jo nitko nije uo za von Dnikena.) Arthur Clarke me upoznao s vie zanimljivih profesora a svaki je imao neku svoju omiljenu zagonetku. Derek Price, profesor povijesti nauke na Sveuilitu Yale, otkrio je pravu prirodu danas uvenog mehanikog kompjutora iz otprilike 100. prije n. e., koji je na prijelazu stoljea pronaen u brodskoj olupini kod Antikitere i kojemu se nije poklanjala dovoljna panja sve dok nije u Ateni pao na pod i raspuknuo se, pa su vidjeli o emu je rije. On je, osim toga, otkrio tragove babilonske matematike na Novoj Gvineji i mnogo priao o Raffle-sovoj brodskoj olupini. Zatim dra Alana McKaya, kristalografa s koleda Birkbeck pri Londonskom sveuilitu, zanimali su Disk iz Festosa s Krette, te tajanstvena slitina to je pronaena u jednom kineskom grobu i divlji predjeli oko rijeke Amu-Darje. Ustanovio sam da mi, budui da sam na svakom koraku sretao takve ljude, brojne bljetave zagonetke brzo skreu panju s moje prave potrage. Stoga sam napustio sve te tajne i odluio se usredotoiti na rjeavanje zaista teke i konkretne zagonetke s kojom sam se u poetku suoio: kako su Dogoni doznali tako izuzetne podatke i znai li to da su Zemlju neko po-sjetila nezemaljska bia? Nastojanje da se ozbiljno ispita mogunost izvanzemaljskog dodira sa Zemljom ima tu nezgodnu stranu to e mnoge razumne ljude odbiti ve sama ta pomisao. S druge strane, mnogi medu onima koji e oduevljeno, rairenih ruku, prihvatiti moja istraivanja takvi su da su najmanje poeljni kao istomiljenici. Zbog toga sam se donekle kolebljivo latio obraivanja te teme, i ako me netko za tih godina uporno ispitivao to radim i ako je uspio izvui od mene priznanje da pripremam knjigu, nisam govorio o emu je rije, ve bih samo promrmljao da je rije o starim Egipanima ili, prije tog stadija, o mitologiji nekog afrikog plemena zapravo, nioemu zanimljivom. Ova e me knjiga, vjerojatno, neizbjeno svrstati u vrlo nezavidnu ka-tegoriju onih ljudi koji piu o malim zelenim ljudima iz svemira. Ipak, ovo bi trebalo da bude ozbiljno istraivanje. Gotovo bih se htio ispriati zbog te-me, no bilo bi to besmisleno. Bitno je da se taj neobini materijal potanko predoi javnosti. Otkad je znanje osloboeno tiranije malobrojnih izabranika i otvoreno irokim slojevima, najprije izumom tiskarstva, zatim suvremenim medijima i masov-nim umnoavanjem knjiga i asopisa, te u najnovije doba "revolucijom depnih knjiga", svaka se misao moe objelodaniti i usaditi potrebno sjemenje u mozgove irom svijeta bez posredovanja bilo kakve porote koja bi to odobrila i bez filtra prevladavajueg miljenja koje se temelji na openito prihvaenim gleditima klike zastarjelih umova. Kako se lako zaboravi da nije uvijek bilo tako! Nije udno, dakle, to su, prije nego to je sve to postalo mogue, postojale tajne predaje meu svee-nicima, koje su se stoljeima prenosile usmeno u neprekinutom lancu i briljivo uvale da ih ne bi uhvatila neka cenzura i da se ne bi izgubila poruka. tJ dananje se doba mogu tajne predaje prvi put otkriti bez opasnosti da e se pri tome zatrti. Jesu li, moda, Dogoni spoznali otprilike ba to kad su se, voeni nekim jakim instinktom, poslije vijeanja najviih sveenika, odluili na potez bez presedana: objavljivanje svojih najveih tajni? Znali su da se mogu 4

pouzdati u francuske antropologe, i kad je Marcel Griaule umro 1956, oko etvrt milijuna pripadnika tog plemena okupilo se na njegovu pogrebu u Maliju, iskazujui poast ovjeku kojega su potovali kao velika mudraca izjednaenog s njihovim visokim sveenicima. Takvo potovanje odaje da je rije o izvanrednu ovjeku, kojem su Dogoni mogli slijepo vjerovati. Nesumnjivo, valja zahvaliti osobinama Marcela Griaulea za to to su nam otkrivene svete dogonske predaje. Uspio sam utvrditi da one potjeu jo iz starog Egipta i da, ini se, ukazuju na dodir u dalekoj prolosti izmedu nae planete Zemlje i neke razvijene vrste razumnih bia s nekog drugog planetskog sustava, udaljenog nekoliko svjetlosnih godina. Ako postoji neko drugo rjeenje Siriusove tajne, ono e, zacijelo, biti jo neoekivanije nego ovo. Bez sumnje, nee biti obino. Ne bismo se smjeli uditi to u naoj galaksiji i u cijelom svemiru ima, svakako, i drugih civilizacija. ak ako se u budunosti i ustanovi da je obja-njenje Siriusove tajne potpuno drukije (iako ne mogu zamisliti kakvo bi bilo), treba da zadrimo na umu da je Siriusova tajna, budui da nesumnjivo nismo sami u svemiru, pomogla da razmiljamo kako treba i nae priroeno lijene mozgove uinila mnogo pristupanijima za vano pitanje o izvanzemaljskim civilizacijama koje zacijelo postoje. Privremeno svi mi nalikujemo na ribe u staklenoj posudi i tek povremeno iskoimo iz vode kad se vinu u zrak nai astronauti. Javnosti su dosadila svemirska istraivanja jo prije nego to su pravo poela. Vidimo da je ak i lanovima Kongresa potrebno ubrizgavati neprestano u umorni krvotok injek- cije kao to su spaavanje svemira i nedovoljan broj satelita, poput injekcija heroina, da bi se u svom groznom letarginom stanju potakli na to da izglasaju nova: za svemirske programe, koje mnogi medu njima smatraju dosadnima, bez dovoljno uzbuenja i napetosti. Psiholoki utjecaj Zemljinih snimaka iz svemira, snimaka goleme i lijepe kugle koja ne poiva ni na emu, optoene oblacima i blistave zbog mora, poeo je odjekivati u dugakim i sanjivim hodnicima nae uglavnom omamljene psihe. ovjeanstvo se neprimjetno probija prema novoj i nepobitnoj spoznaji da svi mi zajedniki sudjelujemo u toj igri. Svi smo na kugli koja lebdi, ini se, u praznom prostoru, svi se sastojimo od atoma koji su, takoer, ponajvise prazan prostor, i prije svega jedina smo uistinu razumna stvorenja koja su nam neposredno poznata. Ukratko, sami smo jedni s drugima, sa svim bratoubilakim implikacijama takva napeta stanja. No, istodobno dok svi mi polako to uviamo, poinje se stvarati u nama i nsizbjeni zakljuak koji slijedi poslije svega toga. Ne samo aici izuzetnih ljudi (izuzetno pametnih ili izuzetno ludih) sinulo je ve ovo: ako se mi, uei na ovoj planeti, borimo meusobno jer nemamo nikakve bolje razbibrige, onda ima moda mnogo planeta irom svemira na kojima postoje razumna bia koja su ili preputena svojoj sudbini, kao mi, ili su izala iz ljuture i uspostavila vezu s drugim razumnim biima na drugim planetama. A ako se to zaista zbiva irom svemira, onda emo se, moda, prilino skoro povezati s naim drugovima negdje drugdje stvorenjima koja ive kraj neke druge zvijezde u tom golemom praznom prostoru koji raa planete, sunca i umove. Ve godinama smatram da bi bolje bilo kad bi organizacije, koje troe mi-lijune dolara na mir i pokuaje da se ustanovi to ne valja u ovjejoj naravi kad doputa neto tako perverzno kao to su ratovi, poklonile sav svoj novac svemirskim programima i astronomskom istraivanju. Umjesto seminara o "istraivanju mira" trebalo bi da napravimo vie teleskopa. Odgovor na pitanje: Je li ovjeanstvo perverzno? znat e se kad se budemo mogli usporediti s drugim razumnim vrstama i ocijeniti sebe prema nekom drugom mjerilu, a ne prema mjerilu koje stvaramo iz zraka. Zasada se borimo s iz-miljenim protivnicima, progonimo utvare..... odgovori su negdje na drugim zvijezdama i kod drugih vrsta bia. Samo emo poveati svoje neuroze ako budemo jo introspektivniji i narcisoidniji. Treba da budemo okrenuti van. U isto vrijeme treba, naravno, da se osvrnemo iza sebe i da uporno promatra-mo svoju vlastitu prolost. Nema nikakva smisla ii naprijed ako ne znamo gdje smo bili. Osim toga, postoji vjerojatnost da bismo mogli otkriti tajne o svom vlastitom porijeklu. Na primjer, jedan od rezultata moga istraivanja, koje je bezazleno zapoelo jednim afrikim plemenom, jest otkrivanje mogu-nosti da je takva civilizacija kakvu znamo uvezena najprije s neke druge zvijezde. Povezane kulture Egipta i Sumera u Sredozemlju rodile su se, jednostavno, ni iz ega. To ne znai da prije toga nije bilo ljudi. Znamo da je bilo mnogo ljudi, ali nismo nali nikakvih tragova civilizacije. A ljudi i civilizacija nipoto nisu isto. Uzmimo kao primjer ove rijei pokojnog profesora W. B. Emeryja iz njegove knjige Drevni Egipat: Oko 3400 godina prije nove ere zbila se u Egiptu velika promjena i zemlja je brzo prela iz stanja razvijene neolitike kulture sa sloenim plemenskim obiljejima u dva dobro ureena kraljevstva, od kojih je jedno obuhvaalo deltu Nila, a drugo dolinu Nila. U isto se vrijeme javlja pismo, a mo-numentalno graevinarstvo, umjetnost i obrt razvijaju se do zapanjujue razine, te svi dokazi upuuju na postojanje dobro ureene i ak raskone civilizacije. Sve je to postignuto u razmjerno kratkom razdoblju, jer se ini da taj temeljni razvoj pisma i graevinarstva ima vrlo oskudnu ili nikakvu podlogu. Dakle, pretpostavi li se ili ne da su u Egipat upali napredniji ljudi koji su donijeli svoju kulturu, nepobitno je da se, kad se vraamo tom povijesnom razdoblju, suoavamo s toliko neocjenjivih pojedinosti da ne moemo gotovo nita tvrditi pouzdano. Znamo, meutim, da su se primitivni ljudi najednom nali u uspjenim i bogatim civilizacijama i da se sve to dogodilo prilino naglo. U svjetlu dokaza to su povezani 5

sa Siriusovim problemom, a i drugih dokaza kojima su se bavili drugi pisci ili kojima bi se morali pozabaviti u budunosti, mora se smatrati ozbiljnom mogunost da civilizacija na ovoj planeti duguje poneto posjetu razvijenih izvanzemaljskih bia. Nije ba neizbjeno da se kao polazna toka prihvate letei tanjuri, pa ni bogovi u svemirskim odijelima. Moj je osobni dojam da se ta tema dosada nije obraivala onako kako treba. No, umjesto da se upustimo u puko teoretiziranje o tome kakvi su se Nezemljani spustili itd., prijeimo na dokaze koji barem pokazuju da su moda bili ovdje. U Treem dijelu razmotrit emo neke pojedinosti i uporita u prilog tome da su izvanzemaljski posjetioci sa Siriusa, postojanje kojih uzimam kao pretpostavku, moda bili vodozemna bia koja su osjeala potrebu da ive u vodenoj okolini. Meutim, sve to vodi u spekulacije gdje je tlo vrlo varljivo. Moje je naelo, a i sklonost temperamenta, uvijek bilo da se drim vrstih injenica. Vidjet emo, kad nastavimo, Koliko su vrste injenice, iako je zasada sve to prilino udno. Kao i obino, istina se pokazala udnijom nego matanje. itaocu se preporuuje, ako trai neka luda nagaanja, da proita Trei dio ove knjige. Knjiga koja sada slijedi postavlja jedno pitanje. Ne daje, ve samo predlae, odgovor. U Prvom se dijelu pitanje postavlja u prvobitnom obliku, a u Drugom se dijelu izraava drukije. No, nigdje se ne odgovara na nj sasvim odreeno. Najbolja su pitanja ona koja esto ostaju dugo bez odgovora i vode nas niz nove avenije misli i iskustva. Tko zna kamo e nas na kraju odvesti Siriusova tajna? Ipak, pratimo je neko vrijeme. Ako nita drugo, bit e to pustolovina. . . Napomene
1. Afriki svjetovi, urednik Daryll Forde, Oxford University Press, 1954, str. 83110. Htio bih napomenuti itateljima da je u lanku u Afrikim svjetovima pogreno prevedena francuska rije arche kao svod umjesto kao koveg. 2. Prijevod je, kao to se pokazalo, bio izvanredno neprikladan. Stoga je cijeli lanak preveo ponovno profesionalni prevodilac kako bih ga ukljuio u ovu knjigu. Osim toga, pregledala ga je osobno gospoda Germaine Dieterlen, koja ie ljubazno dopustila da se cijeli lanak, koji su napisali ona i Marcel Griaule, objavi na engleskom jeziku. On je u knjizi neposredno iza Prvog poglavlja. 3. Snimci to etvoro plemenskih sveenika prikazani su na 2. slici. Smatrao sam osobito vanim da te izvorne domorodake izvjestitelje vide itatelji. Osim to su im lica izvanredno zanimljiva, to nas je etvoro i veoma zaduilo. Bez njih ne bi iroka javnost moda nikada doznala nita o Siriusovoj tajni, a cijela bi predaja moda, poslije tisuljea postojanja nestala bez traga.

PRVI DIO Postavlja se pitanje o Siriusu PRVO POGLAVLJE Dogonsko znanje Ako pogledate nebo, najsjajnija je zvijezda koju moete vidieti Sirius! Venera i Jupiter su esto sjajniji, ali oni nisu zvijezde; oni su planete i okreu se oko svoga sunca; koje je zvijezda. Nijedan vam astronom nee rei da postoji bilo kakav osobit razlog da u podruju Siriusa budu razumni ivotni oblici. Sirius je tako sjajan zato to je velik i blizak, vei nego Sunce i vei nego nekoliko drugih bliskih zvijezda. Meutim, pametan e vam astronom rei da moda zvijezde Tau Ceti i Epsilon Eridani, koje prilino slie naem Suncu, imaju planete s razumnim biima. To je dobra pretpostavka. No, meu zvijezde o kojima se najee raspravlja kao moguim utoitima razumnih oblika ivota nije ukljuen Sirius. On nije osobito oit izbor. Projekt Ozma u proljee 1960. i, u novije doba, druga radijska traganja za razumnim biima u svemiru sluili su oslukivanju suvislih signala sa zvijezda Tau Ceti i Epsilon Eridani. No, nisu uhvaeni nikakvi signali. To, dodue, ne dokazuje nita drugo nego da su neki razboriti astronomi zakljuili kako bi u naem susjedstvu u svemiru mogla razumna bia postojati na tim dvjema bliskim zvijezdama.1 Prema projektu Ozma obje te zvijezde oslukivale su se samo zato da bi se ustanovilo da li s njih stiu bilo kakvi signali na odreenoj valnoj duini, u odreeno vrijeme i s velikom energijom zraenja, Nije se dogodilo nita. Poslije su takvi pokuaji postali realistiniji i donekle proirili opseg, no astronomi su potpuno svjesni toga da tapkaju u mraku i da se njihova nastojanja mogu, zapravo, smatrati pukim prkoenjem s obzirom na vrlo malu vjerojatnost da se uspije. Ne mogu biti sigurni da prilaze zadatku kako treba, ali se nadaju da ine 6

ono to je najbolje. Poslije projekta Ozma golemi radio-teleskop u Arecibu u Puerto Ricu, najvei na svijetu, oslukivao je selektivno nekoliko zvijezda ali ne i Sirius. Pisac se nada da e dokazi, predoeni u ovoj knjizi, biti dovoljni da potaknu temeljitije astronomsko istraivanje Siriusova sustava nego to su bila sva dosadanja i da e podloga biti nedavna prouavanja Irvinga Lindenblada.2 Osim toga, smatram da bi trebalo na nekom veem radio-teleskopu ostvariti program oslukivanja Siriusova sustava kako bi se traili nagovjetaji bilo kakvih moguih razumnih signala. Osnova spekulacija o razumnom ivotu u svemiru uvijek e ukljuivati mogunost da je u dodir sa ivotom na naoj planeti stupilo ve neko razvijenije drutvo odnekuda iz svemira.3 U ovoj e se knjizi raspravljati o mogunosti da je naa planeta imala dodir s nekom kulturom, po svoj prilici, iz Siriusova podruja. ini se da postoje vrsti dokazi da se to moglo dogoditi razmjerno nedavno u razdoblju prije sedam do deset tisua godina i da bilo kakvo drugo tumaenje tih dokaza ne bi imalo smisla. Prije nego to prijeemo na dokaze,treba da kaem malo vie o Siriusu. Sredinom prolog stoljea jedan je astronom promatrao prilino uporno Sirius odreeno vrijeme i uznemirio se zato to Sirius nije mirovao.4 Klimao se. Astronom se muio odgonetavajui to i napokon je zakljuio da se Sirius klima zbog neke izvanredno teke i masivne zvijezde koja se okree oko njega. Samo, oko Siriusa se ne okree nikakva velika zvijezda! Naprotiv, pokaalo se da se oko njega okrene svakih pedeset godina neto siuno, pa je tako Sirius nazvan Sirius A, a ono siuno postalo je Sirius B. U to je doba, prema tadanjem stupnju znanja, Sirius B bio jedinstven u svemiru. Meutim, do danas se opazilo ve vie od stotinu takvih tijela, rasprenih po cijelom nebu, a ima ih jo mnogo tisua koje ne moemo vidjeti ni kroz suvremene teleskope jer su vrlo siuni i jer im je svjetlo vrlo slabo. Zovu se bijeli patuljci.5 Bijeli su patuljci neobini zato to su, iako slaba svjetla, zapravo jaki. Ne isijavaju mnogo svjetla, ali imaju fantastino jaku silu teu. Na bijelom patuljku ne bismo bili visoki ni centimetar. Bili bismo spljoteni, uvueni silom teom*. Vidite, pokazalo se da je velika zvijezda zbog koje se klima Sirius A patuljak, no taj patuljak ima, oito, masu i teinu kao obina zvijezda mnogo veeg obujma. Ukratko, rije je o tako gustoj i zbijenoj zvijezdi da se ak i ne sastoji od obine tvari. Sastoji se od takozvane degenerirane ili superguste tvari, u kojoj su atomi stisnuti medusobno, a elektroni zgnjeeni. Ta je tvar 'tako teka da se ne moe zamisliti. U naem Sunevom sustavu, koliko znamo, nema materije poput nje. Meutim, fiziari su je razmotrili teoretski, a u ovom smo se stoljeu donekle pribliili njenu poimanju. Neki astronomi ak tvrde da je u Siriusovu sustavu i Sirius C, odnosno trea zvijezda. Fox je izjavio da je vidio tu zvijezdu 1920, a 1926, 1928. i 1929. vidjeli su je, navodno, van den Bos, Finsen i drugi s opservatorija Union. No, nakon toga se godinama, kad je trebalo da se vidi, nije vidjela. Zagar i Volet rekoe da postoji, jer na nju upuuju klimanja. Znai, moda postoji, a moda i ne6. U novije je doba Siriusov sustav temeljito prouavao astronom Irving W. Lindenblad s Pomorskog opservatorija Sjedinjenih Drava u Washingtonu. Nas smo se dvojica dopisivali, pa mi je poslao svoje publikacije (najnovije su se pojavile 1973) i snimak to se u ovoj knjizi reproducira na 1. slici, koji je napravio 1970. poslije viegodinjih priprema i na kojem se prvi put vidi zvijezda Sirius B, na fotografiji svijetla tokica kraj glavne zvijezde Sirius A, 10.000 puta sjajnije. Kako je Lindenblad uspio snimiti tu zvijezdu, opisuje se u "Napomenama uz slike". Prouavao je Siriusov sustav sedam godina i nije naao nikakvih dokaza o treoj zvijezdi, Siriusu C. On veli7: Dakle, nema mkakvih astrometrijskih dokaza o blisku pratiocu bilo Siriusa A, bilo Siriusa B. U ovom asu, dok se ova knjiga priprema za tiskanje, Sirius B prouava dr Paul G. Murdin s Kraljevskog grinikog opservatorija i pokuava izmjeriti svjetlo te zvjezdice. Poetkom 1974, kad smo se on i ja poeli dopisivati, nije jo uspio u svojim nastoianjima. Obavijestio me da jedan drugi astronom, D. Lauterborn, vjeruje da je u Siriusovu sustavu i trea zvijezda8.
*Na primjer, 0,02832 kubinog metra tvari sa Siriusa B teilo bi 2000 tona. Kutija ibica, puna tvari s te zvijezde, teila bi tonu i etvrt. No, kutija ibica, napunjena tvari iz zvijezdine jezgre, teila bi oko 50 tona. Zvijezda je 65.000 puta gusa od vode dok nae Sunce ima gustou otprilike jednaku gustoi vode.

Murdin dodaje:"Je li nezamijeeni pratilac Siriusa A istovjetan s Aitkenovom zvijezdom C9, to ne znam (iz pisma koje mi je napisao 12. veljae 1974.) Lindenbladovi su dokazi, to se toga tie, konani, ali se nipoto nije jasno utvrdilo da ne postoji Sirius C. To je zanimljiva tema za budua prouavanja, pa e moda biti potrebna dulja promatranja nego to je Lindenbladovih sedam godina (za tih sedam godina ja sam pripremao ovu knjigu). Lindenblad mi je napisao: Kao to je Jakov morao sluiti za Rahelu, tako i Siriusove tajne, ini se, zahtijevaju sedam godina naporna rada; nadajmo se da neemo dobiti Leu! No, kao i Jakovu, tih sedam godina moda je tek uvod. Dakle, vidimo da je Siriusov sustav prilino zanimljiv i zamren. Tek u ovom smo se stoljeu, istraivanjima u nuklearnoj fizici, pribliili spoznaji o degeneriranoj materiji i razumijevanju bijelih 7

patuljaka. Stoga bismo se, ako je netko bez nae suvremene nauke znao o Siriusovu sustavu koliko i mi, svakako iznenadili, zar ne? Na ovom bih mjestu htio navesti odlomak iz zanimljive knjige "Razumna bia u svemiru" dvojice uglednih astronoma, Carla Sagana s Cornella i prije sa Smithsonova astrofizikog opservatorija, te I. S. klovskog iz Sovjetske akademije znanosti. (Sagan je vidio knjigu klovskoga i, proirivi je, napisao ju je na engleskom jeziku.) U vrlo zanimljivu poglavlju Mogue posljedice neposrednog dodira Sagan veli10: [ovjeja evolucija], koju nam je teko rekonstruirati s udaljenosti od milijuna godina, zacijelo je bila mnogo jasnija tehnikoj civilizaciji, mnogo naprednijoj nego to je dananja na Zemlji, koja nas je posjeivala otprilike svakih stotinu tisua godina kako bi vidjela da li se u posljednje vrijeme dogodilo bilo to zanimljivo. Moda je prije otprilike 25 milijuna godina zapazio jedan galaktiki istraivaki brod, posjetivi kao i obino treu planetu razmjerno obine patuljaste zvijezde G [naeg Sunca], zanimljivu posljedicu razvoja koja je mnogo obeavala: Proconsula [pretka /homo sapiensa ili suvremenog ovjeka/. Obavijest se brzinom svjetlosti proirila polako galaksijom i zabiljeena je u nekom sredinjem spremitu podataka, moda u galaktikom sreditu. Ako pojava razumnih bia na nekoj planeti ima za galaktike civilizacije ope nauno ili drugo znaenje, po svoj je prilici, kad se pojavio Proconsul, uzimanje uzoraka s nae planete postalo ee, moda jednom u deset tisua godina. Poetkom najnovijeg postglacijalnog razdoblja razvoj drutvene strukture, umjetnosti, religije i osnovnih tehnikih vjetina izazvao je, vjerojatno, jo ee dodire. Meutim, ako je razmak izmeu uzimanja uzoraka samo nekoliko tisua godina, onda postoji mogunost da se dodir s izvanzemaljskom civilizacijom zbio u povijesno doba. To je vrlo zanimljiv uvod u na prikaz i vjerujem da se sa Saganom i klovskim slae veina astronoma. Bilo kako bilo, nisam jo sreo nijednog suvremenog astronoma koji bi ozbiljno sumnjao u to da ima, zacijelo, bezbroj civilizacija razumnih bia irom svemira na drugim planetima koje se okreu oko drugih zvijezda.11 Oni ljudi koji jo vjeruju da su ovjeja bia kao razumni ivotni oblici jedina u svemiru nemaju zaista veze s pouzdanim i obavijetenim miljenjima znanstvenika i astronoma. Stav da je ovjek jedino razumno bie u svemiru danas je nepodnoljivo ohol, iako je prije dvadeset godina bio jo, vjerojatno, potpuno uobiajen. No, tko je do danas zadrao takvo miljenje taj na sreu onih koji prieljkuju kakav-takav napredak u ovjejim shvaanjima, donekle slii intelektualnim udacima poput onih koji vjeruju u teoriju da je Zemlja ravna. Spominjem tu teoriju zato to sam jednom upoznao neku enu koja je izgledala duevno potpuno zdravom, a ipak je pripadala kultu koji smatra Zemlju ravnom. Bio je to vrlo udnovat doivljaj i korisna pouka za mene. Spoznao sam da ne smijem potcjenjivati sposobnost ovjejeg mozga da, usprkos bilo kakvim dokazima, vjeruje u ono u to eli vjerovati. Dr Melvin Calvin iz Kemijskog odjela s Kalifornijskog sveuilita u Berkeleyu rekao je: U vidljivom svemiru ima najmanje 100 000 000 planeta koje su bile ili su sada vrlo sline Zemlji.... a to znai, svakako, da nismo sami u svemiru. Budui da ovjekovo postojanje na Zemlji traje samo trenutak kozmikog vremena, zacijelo su se na nekima od tih 100 000 000 planeta razvili razumni ivotni oblici daleko iznad nae razine.12 Dr Su u Huang iz Goddardova astronautikog centra u Marylandu napisao je: . . . planete se stvaraju oko zvijezda glavnog niza spektralnog tipa iza F5. Dakle, stvaraju se ba ondje gdje su najvee mogunosti za procvat ivota. S obzirom na to moemo predvidjeti da je prilino velika vjerojatnost da gotovo sve pojedinane zvijezde glavnog niza ispod F5 i moda iznad K5 omoguuju ivot na svojim planetama. Kako ima odreen postotak takvih zvijezda, ivot bi zaista trebalo da bude obina pojava u svemiru.13 Dr A. G. W. Cameron, profesor astronomije sa Sveuilita Yeshiva, bavio se zvijezdama Tau Ceti Epsilon Eridani, koje se smatraju najprikladnijim mjestima za razumna bia u naem neposrednom svemirskom susjedstvu (pet parseka od nas, a parsek je astronomska jedinica udaljenosti). No, na kraju je rekao: Na toj udaljenosti ima, meutim, oko 26 drugih pojedinanih zvijezda manje mase, pa je, prema dosadanjoj analizi, podjednaka vjerojatnost da i svaka od njih ima planetu na kojoj je ivot.14 Dr R. N. Bracewell s Radioastronomskog instituta Sveuilita Stanford rekao je: 15 Budui da je u naoj galaksiji oko bilijun zvijezda, planeta bi moglo biti oko 10 bilijuna.... Dakako, nisu sve planete pogodne za ivot, neke su prevrue, a neke prehladne, ovisno o udaljenosti od njihove sredinje zvijezde; stoga treba da obratimo panju samo na one planete koje su, s obzirom na sunce, smjetene kao naa zemlja. Moemo rei da je rije o poloaju unutar pojasa prikladnog za ivot. To ne znai da se izvan tog pojasa ne moe nai ivota. Moda ima ivih bia koja postoje u vrlo tekim fizikim okolnostima.... Izdvojivi smrznute planete i planete sterilizirane vruinom, procjenjujemo da u galaksiji ima oko 1010 [deset tisua milijuna] pogodnih planeta [za ivot]...Otvoreno govorei, ne znamo na koliko od tih 1010 planeta ima razumnih bia. Stoga ispitujemo sve mogunosti, poevi od mogunosti da su razumna bia esta i da se pojavljuju gotovo na svim planetama. Ako bi tome bilo tako, 8

onda bi zajednice razumnih bia bile meusobno udaljene prosjeno 10 svjetlosnih godina. Radi usporedbe, najblia je zvijezda, bilo koje vrste, udaljena oko 1 godinu svjetlosti. Deset svjetlosnih godina vrlo je velika udaljenost. Radijskom signalu treba, da bi prevalio tu udaljenost, 10 godina... Prema tome, saobraanje s nekim tko je udaljen 10 svjetlosnih godina ne bi naliilo na telefonski razgovor.... Jesmo li sigurni da moemo poslati radijski signal ak 10 svjetlosnih godina daleko? Na to se pitanje moe potvrdno odgovoriti." Nije potrebno da nastavim nizati rijei uglednih znanstvenika i astronoma u prilog mogunosti da u svemiru ima razumnih bia, jer je situacija ve oita. Vrlo je mala vjerojatnost da u naoj galaksiji nisu prilino esta razumna bica. Poto smo to ustanovili, suoeni smo s jo jednim initeljem: u naoj je povijesti tehnoloki razvitak bio brz u kratkom razdoblju. Kad civilizacije bilo gdje u svemiru stignu do toke uzleta kod njih zapoinje tehnoloka eksplozija. Starijim je pripadnicima naeg roda danas dobro poznato da za njihove mladosti nije bilo aviona, automobila, raketa, satelita, elektrine struje, radija ni atomskih bombi. Ljudi su umirali od bolesti koje danas ne shvaamo ozbiljno, oni koje je muila zubobolja nisu mogli oekivati suvremeno zubarsko lijeenje, a pojam osnovne higijene bio je novost. Ne spominjem sva ta uda kao puko obredno zaklinjanje naem novom bogu napretku. Htio bih istaknuti naglost takva napretka. Sve se to moe dogoditi za ivota jedne jedine osobe. "Toka uzleta" vjerojatno je openita pojava. Zajednice razumnih bia u cijelom svemiru ve su je, po svoj prilici, doivjele ili e je doivjeti. Meutim, ivotni je vijek pojedine osobe, u okviru velike svemirske vremenske skale, nevaan s obzirom na razvoj civilizacija, a pogotovu s obzirom na nastanak planeta. Stoga je nesumnjivo da svaka zajednica koja je ispred nae ima vrlo veliku prednost. im dosegnu toku uzleta, drutva razumnih bia razvijaju tako brzo tehnoloke sposobnosti da je usporedba izmeu njih i. netehnolokih drutava gotovo besmislena. Bilo bi glupo pretpostavljati da je bilo koje razvijenije drutvo samo nekoliko godina ispred nas. Vjerojatnije je da je ispred nas nekoliko desetaka tisua godina. A tehhologija i priroda takva drutva nadmauju nau sposobnost zamiljanja. Dakle, u svemiru su dvije vrste drutava razumnih bia: manje razvijena od naeg, primitivna, i fantastino razvijenija, magina. Nai se na toki na kojoj smo mi sada, na razvou izmedu primitivnog i maginog, tako je rijedak dogaaj u svemirskoj povijesti da smo moda jedino drutvo razumnih bia u cijeloj galaksiji koje u ovom asu prolazi kroz taj stadij u svojoj evoluciji. Stoga bi trebalo da se osjeamo povlatenima to smo oevici takva dogadaja. Dabome, tu treba opet imati na umu prirodu vremena i injenicu da se, zapravo, i ne moe govoriti o istovremenosti u galaksiji. No, to je ve druga tema i ovdje emo je zanemariti. Na spomenuta se opaanja nadovezuje jo jedna misao. Pretpostavi li se da su u svemiru, pored naeg udnog prijelaznog stadija, dva oblika drutava, tada su primitivna drutva oito zanimljiva samo razvijenijima od sebe, jer ne mogu saobraati ni s kim drugim. Ona su onakva kakvi smo mi bili prije samo stotinu godina: provincijalna, nepokretna, vjerojatno vrlo krvoedna i samozadovoljna, s povremenim vidovnjacima koje spaljuju na lomai ili razapinju zato sto su uzburkali udorede. No, ona ne mogu slati ni primati meuzvjezdane poruke. Nalazei se na prijelaznom stupnju, mi moemo sadanjom opremom primati takve poruke, ali ih ne moemo slati dok ne sagradimo skupe i naroite ureaje za takve svrhe. To znai, dakle, da je meuzvjezdani razgovor mogu jedino maginim drutvima. Ta su drutva, po svoj prilici; tako razvijena da imaju podatke o iskrslim primitivcima poput nas. Zacijelo postoji uobiajena procedura s obzirom na bia poput nas, a moda su ve zapoeli svoje operacije s dalekosenom namjerom da nas uvedu u svoj klub. No, kao to nijedan londonski otmjeni klub ne eli imati u svojim prostorijama nekog divljaka s komadiem tkanine oko bokova koji e mahati kopljem i otrovnim strijelama, tako ni nas nee meduzvjezdani klub, po svoj prilici, uvui odmah u svoj krug kao potpuno dozrelog lana. Meutim, ja ne elim samo stvoriti u itaocu dojam da u meuzvjezdanom klubu svake galaksije postoji vjerojatno stroga hijerarhija, barem to se tie ogranienja prema novajlijama, nego bih htio i istaknuti zakljuak koji se namee. A zakljuak je da su tako razvijena drutva moda dosegla takvu razinu tehnologije da su im postala mogua meduzvjezdana putovanja, pa se mogu tjelesno prenijeti barem preko skromnih meuzvjezdanih udaljenosti od nekoliko svjetlosnih godina do svojih bliskih susjeda. Ako je tome tako, onda su nau planetu, koju bi i priglup izvanzemaljski astronom negdje u naem susjedstvu mogao ocijeniti za prikladno mjesto za ivot, gotovo nesumnjivo posjetili tjelesno Nezemljani za svojih putovanja. To se moglo dogoditi u bilo kojem trenutku u podugakoj povijesti nae planete. Nema sumnje da su barem nae daleke pretke, peinske ljude, promatrale izvanzemaljske sonde i zabiljeile da se neto dogada na ovoj planeri da se dogaa polako, ali se ipak dogaa. Sagan i klovski vele u onom navodu iz svoje knjige: "Po svoj je prilici.... uzimanje uzoraka s nae planete postalo ee, moda jednom u deset tisua godina.... Meutim, ako je razmak izmeu uzimanja uzoraka samo nekoliko tisua godina, onda postoji mogunost da se dodir s izvanzemaljskom civilizacijom zbio u povijesno doba."16 Ako se to dogodilo, zacijelo je utjecalo na ovjeka i nekako se ukljuilo u njegove predaje. No, ako je od tog vremena do danas prolo nekoliko tisua godina, tragovi utjecaja na ovjekovu kulturu vjerojatno su se 9

uglavnom rasprili i po svoj prilici gotovo ih je nemogue protumaiti. Nadanja da bi se mogle ponovno sastaviti razbacane niti i djelii prvobitne predaje ini se uzaludnom, osim ako bi se pronaao neki odreen i oevidan ostatak, u okolnostima koje bi vjerojatno bile neobine. No, kad bi se mogao nai klju, zacijelo bi se utvrdilo neto. Vratimo se nastavku onoga odlomka Sagana i klovskog. Sluei se usporedbom s provjerljivim prikazom o susreru Francuza s izvjesnim Indijancima 1786, koji je jednom suvremenom antropologu isprian u obliku plemenskog mita, u tom se odlomku nagovjeuje kako se uspomena na susret s izvanzemaljskim biima mogla sauvati na Zemlji od pretpovljesnog ili ranog povijesnog doba:17 Nema pouzdanih izvjetaja o neposrednom dodiru s nekom izvanzemaljskom civilizacijom za posljednjih nekoliko stoljea kad su se prilino proirili kritina uenost i nepraznovjerno rasudivanje. Bilo kakav izvjetaj o ranijem dodiru zacijelo je optereen donekle matovitim uljepavanjem, jednostavno zbog shvaanja koja su prevladavala u doba dodira. Koliko e kasnije promjene i uljepavanja izmijeniti osnovnu grau prikaza, ovisi o vremenu i prilikama. Jedan primjer koji je u vezi s temom kojom se bavimo jest domorodaki izvjetaj o prvom dodiru plemena Tlingit sa sjeveroistone obale Sjeverne Amerike s evropskom civilizacijom ekspedicijom koju je 1786. vodio francuski moreplovac La Perouse. Tlingiti nisu imali nikakvih zapisa o tome; jedno stoljee poslije susreta pripovijedao je o tom dogaaju amerikom antropologu G. T. Emmonsu glavni tlingitski poglavica. Prikaz je dobio mitoloki okvir, u kojem su kao osnova ostali francuski jedrenjaci. No, upada u oi da se vjerno sauvala prava priroda susreta. Jedan slijepi stari ratnik svladao je strah u doba susreta, ukrcao se na jedan od francuskih brodova i trampio stvari s Evropljanima. Usprkos sljepoi, zakljuio je da su na brodovima ljudi. Njegovo je tumaenje dovelo do ivahna trgovanja izmeu La Perouseove ekspedicije i Tlingita. Usmena je predaja zadrala dovoljno podataka tako da se poslije mogla spoznati prava priroda susreta, iako su se mnoge pojedinosti izmijenile u mitolokom okviru na primjer, brodovi su se opisivali kao goleme crne ptice bijelih krila. Drugi su primjer stanovnici Afrike juno od Sahare, koji nisu imali pisma do kolonijalnog razdoblja, pa su sauvali svoju povijest u prvom redu u obliku folklora. Takve legende i mitovi, to ih nepismeni ljudi prenose s pokoljenja na pokoljenje, imaju uglavnom veliku povijesnu vrijednost. Ne znam zato se stanovnici Afrike juno od Sahare kojima se bave nai prvi dokazi spominju na tom mjestu u Saganovoj knjizi, jer se u tom poglavlju vie ne pojavljuju, pa bi se moglo rei da je rije o udnoj igri sluaja to se spominju ba tako, kao grom iz vedra neba. Sagan nastavlja raspravljati o nekim zanimljivim stvorenjima kojima se pripisuje da su osnovala sumersku civilizaciju (koja je nikla ni iz ega, kako protiv volje priznaju mnogi arheolozi koji se bave Sumerom). U klasinom izvjetaju Aleksandra Polihistora ta se stvorenja opisuju kao vodozemci. On veli da su bila zadovoljnija ako su se nou mogla povui u more, a danju se vratiti na kopno. U svim se prikazima opisuju kao poludemoni, kao osobe ili kao ivotinje obdarene razumom, no nikada se ne nazivaju bogovima. ' Bila su nadljudska to se tie znanja i duine ivota, a napokon. su se brodom vratila k bogovima i odvela sa sobom predstavnike zemaljskog ivotinjskog carstva. O tim predajama raspravljam posebno u Osmom poglavlju, dok se sauvani izvjetaji o njima, mogu nai u Drugom dodatku. Sumerska je kultura vrlo vana. Raspravljat emo o njoj u ovoj knjizi poslije. Stvorila je prvobitnu osnovu mezopotamske civilizacije, koja je veini ljudi poznatija zbog mnogo kasnijih Babilonaca i Asiraca koji su naslijedili velik dio sumerske kulture. Pravi jezik Sumerana istisnut je prilino rano od akadskog jezika (koji je semitski; sumerski jezik nije semitski i nema, s njim, ini se, ba nikakvih jezinih slinosti). Akaani i Sumerani se izmijeae i napokon se tako stopie kao to su danas stopljeni u Britaniji neko odvojeni Normani i Anglosasi, samo to su Akaani bili Semiti, a Sumerani nisu, i to su izmedu njih postojale znatne tjelesne razlike. Zatim su grad Babilon sa svojim Babiloncima i na sjeveru oblast Asirija sa svojim asirskim ratnicima a poslije, na istoku, daleka oblast Fars sa svojim Perzijancima vladali mezopotamskim podrujem. Iz sumersko-akadske sredine potjeu i Semiti koji su poznati kao Hebreji ili idovi. Treba posebno napomenuti da u ono doba kad su ivjeli poznati biblijski likovi Noa i Abraham nisu jo postojali Hebreji. Zapravo, Noa, je samo hebrejsko ime jednog mnogo starijeg junaka iz potopa, o kojem se govori u drevnim zapisima to smo ih pribavili iz ranog Sumera.18 Ba o tim Sumeranima govorio je maloprije Sagan, spominjui njihovu legendu o vodozemnom stvorenju koje im je osnovalo civilizaciju. No, to nas zasada ne zanima. Dodat u samo da se idovi i Arapi smatraju, prema predaji, Abrahamovim potomcima, a Abraham nije bio ni idov, ni Arapin. Izvor naih prvih oaravajuih podataka jesu stanovnici Afrike juno od Sahare. Ti se ljudi zovu Dogoni, a ive u dananjoj dravi Mali. Najblii su im gradovi Timbuktu, Bamako i Ouagadougou u Gornjoj Volti. Kad sam poeo istraivanje o Dogonima, otkrio sam u jednom antropolokom asopisu 10

lanak francuskih antropologa Marcela Griaulea i Germaine Dieterlen. 19 lanak je bio napisan na francuskom jeziku, a njegov se engleski prijevod objavljuje, i to prvi put, kao nastavak Prvog poglavlja u ovoj knjizi. Odluio sam objaviti cijeli lanak zato to bi veina zainteresiranih italaca teko pronala francuski asopis u kojem je on prvobitno objelodanjen. Osim toga, izvorni bi lanak mogli proitati samo oni koji znaju francuski. Stoga je cijeli lanak, preveden, s napomenama i svim crteima, pristupaan svima koji ga ele osobno proitati. Tako nije potrebno da ukratko prepriavam njegov sadraj.

1. CRTE

Kad sam prvi put itao lanak, koji se zove "Sudanski Siriusov sustav" (i odnosi se na podruje Francuskog Sudana, a ne na Republiku Sudan, koja je tisuu i pol kilometara istono, ispod Egipta), gotovo nisam mogao vjerovati oima. Jer, preda mnom je bio antropoloki izvjetaj o etirima plemenima, o Dogonima i trima srodnima, koja svojom najtajnijom vjerskom predajom smatraju znanje o sustavu zvijezde Sirius, ukljuivi i odreene podatke o tom zvjezdanom sustavu koje, zapravo, ne moe znati nijedno primitivno pleme. Dogoni misle da je najvanija zvijezda na nebu Sirius B; koja se ne moe vidjeti. Oni priznaju da je nevidljiva. Kako, onda, znaju da postoji? Griaule i Dieterlenova vele: Problem kako ljudi bez ikakvih instrumenata mogu znati kretanje i odreene osobine gotovo nevidljivih zvijezda nije se rijeio, niti se ak postavio. No, govorei to, Griaule i Dieterlenova nagovjeuju da je Sirius B samo gotovo nevidljiv, dok mi znamo da je potpuno nevidljiv, osim kroz jak teleskop. Kakav je, dakle, odgovor? Griaule i Dieterlenova jasno daju na znanje da velika i sjajna zvijezda Sirius nije Dogonima tako vana kao siuni Sirius B, koji nazivaju po tolo (tolo znai zvijezda). Po je itno zrno koje se u Zapadnoj Africi ponajcc zove fonio, a iji je slubeni botaniki naziv Digitaria exilis. Kad spominju zvijezdu po, Griaule i Dieterlenova je nazivaju zvijezda Digitaria ili samo Digitaria. Vana je injenica da je zrno po najmanje zrno poznato Dogonima, izvanredno je siuno i nepoznato je kao hrana u Evropi i Americi. Dogonima predstavlja to sitno zrno sitnu zvijezdu, i zbog toga je zvijezda prozvana po, prema zrnu. U lanku itamo: "Meutim, osnova sustava nije Sirius, ve jedno od orbitnih arista zvjezdice Digitarije, po tolo ... koja. ... vee panju upuenih mukaraca." Dakle, ta tvrdnja veoma zbunjuje. Povran itatelj, dodue, moda i ne zapaa kako je neobino to jedno afriko pleme ima ba takvo gledite. No, Digitarijina putanja, koju Dogoni drugdje opisuju kao jajoliku ili eliptinu (vidi 6. i 7. crte, a i ilustracije uz lanak)" izriito se opisuje takvom da je glavna zvijezda Sirius jedno od arita. Naravno, tehniki izraz arite unijeli su tu antropolozi. No, vjerno su preveli znaenje onoga to su Dogoni rekli na svom jeziku. A rekli su, i sasvim jasno to prikazali na svojim crteima (vidi 2. i 6. crte), da je putanja Siriusa B oko 11

Siriusa A takva da se slae s jednim od Keplerovih zakona o gibanju planeta, proirenim na druga tijela koja se kreu po putanjama. Johannes Kepler (15711630) prvi je spoznao da se nebeska tijela ne gibaju po savreno okruglim stazama. Genijalno je uoio da se planete, gibajui se oko Sunca, kreu po eliptinim putanjama, dok je Sunce u jednom od dvaju arita svake elipse. Veina ljudi s kojima saobraam nemaju pojma o tome da se planete ne kreu u krugu oko Sunca. ak ako su i nauili istinu u koli, ve odavno su zaboravili sve to. A mnogi i ne znaju to je elipsa dok im se ne pokae.

2. CRTE

Elipsa je neka vrst rastegnutog kruga. Moe se zamisliti kao da se uhvatilo sredite kruga i rastrgalo nadvoje i da su se zatim oba dijela povukla u stranu. Tako bi se, naravno, krug spljotio gore i dolje i izboo na objema stranama, a oba dijela rascijepanog sredita nala bi se na pravcu koji spaja dvije najudaljenije toke. Svaki od tih dvaju dijelova rascijepljenog sredita zove se arite, a zajedno su arita elipse. Kad bi se mogla uhvatiti ta elipsa i pritisnuti izboene strane, dobio bi se opet pravi krug. Meutim, ja molim sve itatelje da obrate panju na ovo: odakle pleme Dogon, kojemu nisu bile pristupane Keplerove teorije ni teorije njegovih nasljednika, zna o tome? Odakle im, prije svega, pomisao da postoje eliptine putanje, a ne krune i kako su, pogotovu, primijenili tu misao na neku nevidljivu zvijezdu daleko u svemiru? Osim toga, kako su pogodili da je Sirius A u jednom aritu, a ne bilo gdje u elipsi? Kako znaju da nije u sreditu? Zar ne bi prirodan primitivan zakljuak bio, ak ako je putanja i eliptina, da je Sirius ipak u sreditu? Medutim, ,Dogoni misle drukije. Oito znaju suvie da bi tako pogrijeili. Jer, bit je Keplerova zakona ne samo u tome da su putanje elipse nego i da sunce mora uvijek biti u jednom aritu; inae nije nita kako treba. Da bi se znalo sve to, nije bio zapravo potreban Kepler. Eliptine su putanje univerzalna istina, istinite su ovdje kao i na drugoj strani galaksije ili ak u nekoj drugoj galaksiji. Kepler je samo otkrio prirodno naelo. Nije ga izumio. Prema tome, nije bilo potrebno da Dogoni znaju ba za Keplera. Trai se samo objanjenje kako su mogli to univerzalno naelo upoznati iz nekog drugog izvora, s obzirom na to da ive na ovoj planeti, a mi ne znamo na ovoj planeti (na primjer, u Africi) nikoga drugoga tko je otkrio ta naela. Na 6. crteu usporeujem dogonske skice putanje Siriusa B oko Siriusa A sa suvremenim astronomskim dijagramima te putanje (koje su upravo potvrdili kao ispravne Lindenbladovi najnoviji radovi); osim toga, usporeuje se isti podatak, plemenski i suvremeni, onako kako se vidi u linearnoj 12

perspektivi, rastegnut kroz vrijeme. Ne tvrdim da su dogonske skice nauno potpuno ispravne. No, slinost ie tako uoljiva da i neuvjebano oko moe odmah vidjeti da je opa predodba istovjetna, u svim pojedinostima. Stoga nije potrebno da cjepidlake vade svoja logaritamska raunala i vrpcu za mjerenje. Pred nama je oevidna injenica da Dogoni imaju ispravno ope znanje o vrlo skrivenim i zamrenim naelima gibanja Siriusa B oko Siriusa A.

3. CRTE

4. CRTE

4. CRTE

Dogoni, osim toga, znaju pravo ophodno vrijeme te nevidljive zvijezde, koje iznosi pedeset godina. Govorei o svetom plemenskom obredu Sigui, Dieterlenova i Griaule nam vele: Ophodno se vrijeme rauna dvostruko, to jest stotinu godina, jer se Siguiji sabiru u parove 'blizanaca', kako bi se istaklo osnovno naelo blizanatva." Dogoni, osim toga, govore da se Sirius B vrti oko svoje osi, te time pokazuju da znaju da se zvijezda moe gibati tako. U stvarnosti se sve zvijezde zaista vrte oko svoje osi. Kako Dogoni znaju takvu neobinu injenicu? U lanku je zabiljeeno da su Dogoni rekli: "Osim to se kree kroz svemir, Digitaria se okrene i oko sebe za godinu dana" i to se okretanje slavi obredom bado". SuvremenoJ astronomiji nije poznato koliko traje rotacija Siriusa B; ta je zvijezda tako malena da smatramo uspjehom to je uope vidimo. Pitao .sam jednog astronoma, G. Wegnera s oksfordskog Odjela za astrofiziku i sveuilinog opservatorija, da li bi jedna godina mogla biti razumna procjena vremena koje je potrebno da bi se Sirius B okrenuo oko svoje osi. On je, naravno, odgovorio da ne moemo utvrditi to vrijeme, ali bi mogla biti rije o godini dana; drugim rijeima, ne moe se iskljuiti takva pretpostavka, a ba to sam i htio ustanoviti.

6. CRTE: S lijeve strane: putanja Digitarije (Siriusa B) oko Siriusa prema dogonskim crteima na pijesku. S desne strane: suvremena astronomska shema Siriusove putanje; podaci o godinama oznauju poloaj Siriusa B na putanji u tim godinama. Zanimljivo je da Dogoni ne postavljaju Sirius u sredite svog crtea, ve blizu jednog arita tog lika koji slii elipsi a to je jedna od najneobinijih pojedinosti u njihovu znanju i opasno se podudara sa shemom na desnoj strani.

13

7. CRTE: Linearna ekstenzija na desnoj strani znanstveno je pouzdana i osniva se na mjerenjima okretanja Siriusa B oko Siriusa A. Linearna ekstenzija na lijevoj strani nije nauno pouzdana. Rije je o pretpostavljenom medusobnom odnosu, jer se iz dogonskih podataka ne moe sigurno utvrditi brzina Digitarijina okretanja. Stoga se te linearne ekstenzije ne mogu smatrati vrstim dokazom o medusobnom odnosu. Meutim, vjerojatno su u medusobnom odnosu jer se Digitariji pripisuje brzina okretanja koja ima smisla s astronomskog gledita (ako se slau oblik putanje i udaljenost, tada bi trebalo da se slae i ophodno vrijeme).

Dogoni opisuju Sirius B kao beskrajno siuan. A Sirius B je, kao to znamo, bijeli patuljak i najmanji oblik vidljive zvijezde u svemiru. No, od .svih dogonskih izjava najvie zapanjuje ova: Zvijezda koja se smatra najmanjom na nebu ujedno je i najtea : 'Digitaria' je najmanja stvar koja postoji. Ona je najtea zvijezda'. Sastoji se od kovine sagala, koja je malo svjetlija od eljeza i tako teka 'da je sva zemaljska bia zajedno ne mogu podii'. Naime, zvijezda je teka kao... sve sjemenje ili sve eljezo na Zemlji. . . (sve je to iz lanka Griaulea i Dieterienove koji slijedi).

8. CRTE: Dogonska skica planeta koji krui oko Siriusa C (Emme ya)

Dakle, kao to vidimo, oni predouju teoriju o Siriusu B koja se slae sa svim poznatim naunim injenicama i ak iznosi na vidjelo neke jo nepoznate. Oni znaju da je zvijezda nevidljiva, ali znaju da ipak postoji. Znaju da je zvijezdino ophodno vrijeme pedeset godina, i to je istina. Znaju da Sirius A nije u 14

sreditu njene putanje, i on zaista nije. Znaju da je Sirius A u jednom od arita eliptine putanje Siriusa B, i on je doista ondje. Znaju da je Sirius B najmanja vrst zvijezde, i zaista je tako (ako se izuzmu potpuno nevidljive kolabirajue neutronske zvijezde). Znaju da se Sirius B sastoji od osobite vrste tvari koji nazivaju sagala, prema korijenu koji znai jak, a ta tvar ne postoji na Zemlji. Znaju da je ta tvar tea nego sve eljezo na Zemlji itd., i sve je to potpuno istinito. Jer, Sirius B zaista se sastoji od superguste materije kakve nema nigdje na Zemlji. Sve je to najsvetija i najtajnija dogonska predaja, osnova njihove religije i njihovih ivota. Sa svim tim povezane su njihove izjave o postojanju tree zvijezde u Siriusovu sustavu, koju zovu emme ya i koja je, u usporedbi s Digitarijom, etiri puta laka i putuje po veoj putanji u istom smjeru i za isto vrijeme kao Digitaria (pedeset godina). Njihov je medusobni poloaj takav da su im polumjeri pod pravim kutorm. Ova druga zvijezda ima satelit, to pokazuje da Dogoni ona tijela koja nisu zvijezde smatraju zvjezdanim satelitima. O emme ya vele: Ona je 'ensko sunce'. .'sunace' . . Prati je 'jedan satelit (kao vodi) koji se zove 'enska zvijezda'. . . ili Kozar. Oko astronomskih injenica tog izvanrednog sustava Dogoni su izgradili zamren mitoloki sistem. Sirius B se, prema njihovu miljenju, "neumorno okree oko Siriusa ... a nikada ga ne moe dosegnuti". Sa svim su tim injenicama povezane mitoloke prie i likovi. Pokuao sam izvui iz lanka gole injenice i predoiti ih ovdje itatelju. Medutim, itatelj sada ve uvia vjerojatno sasvim jasno zato sam ukljuio cijeli lanak u ovu knjigu; naime, podaci su tako nevjerojatni da bi mogao pomisliti kako sam sve to izmislio ako mu ne predoim izvor i omoguim mu da ga osobno proita. No, poimo i dalje od lanka "Sudanski Siriusov sustav" Griaulea i Dieterlenove. Razmotrimo jednu kasniju i potpuniju publikaciju u obliku knjige, no ona je suvie opsena da bi se ukljuila u ovu knjigu kao dodatak. Mislim na djelo Le Renard ple (Blijedi lisac), objavljeno 1965. Ta knjiga Griaulea i Dieterlenove nastala je deset godina poslije smrti Marcela Griaulea. Sadri najnovija razmiljanja gospoe Dieterlen o dogonskom Siriusovu sustavu. U tom konanom kompendiju20 veine zajednikih otkria do kojih su doli ona i Marcel Griaule (to je tek prva u nizu knjiga koje bi trebalo da ukratko prikau njihov rad), gospoa Dieterlen je ak dodala kratku dopunu na stranicama 529531, u kojoj o Siriusu i njegovoj zvijezdi pratilici daje podatke u obliku izvatka iz lanka dra P. Baizea to se pojavio g. 1931. u rujanskom broju Astronomije. Ona veli: Izvaci se bave otkriem, putanjom, ophodnim vremenom i gustoom Siriusove pratilice.21 Njena se znatielja, oito, razvila poslije 1950. i objavljivanja Sudanskog Siriusova sustava. No, kao pravi profesionalac, gospoda Dieterlen samo navodi astronomske injenice u kratkom dodatku na kraju knjige22, ne izvlaei nikakve zakljuke, niti ak upuujui na povezanost te teme s dogonskim predajama. Zapravo, kako itatelj ne bi pomislio drukije, treba da istaknem da ni Marcel Griaule, ni gospoa Dieterlen nisu nikada (koliko ja znam) izjavili da je rije o nekom dodiru Dogona s izvanzemaljskim biima. tovie, nisu ni pokuali izravno protumaiti udnovatu injenicu da Dogoni znaju ono to zapravo ne bi smjeli znati. Ja ne bih mogao, poto bih otkrio ono to su otkrili Griaule i Dieterlenova, rei samo (kao oni u lanku): Problem kako ljudi bez ikakvih instrumenata mogu znati ...nije rijeen, niti je ak postavljen. Mislim da takva suzdrljivost zasluuje medalju; tako je neobina da je najvei inilac u prilog otkriima Griaulea i Dieterlenove. Da su se raspriali na sav glas o onome to su otkrili, vjerojatno ih ne bih shvatio ozbiljno.

9. CRTE: Dogonska skica Jupitera i njegovih etiriju glavnih satelita

Bio bih pornislio da su nepouzdani. Eto, prava je ironija da se ponekad moe otkriti neki podatak ba zato to je umalo nestao zbog skromnosti. Sjeo sam i preradio ovu knjigu u svjetlu djela Le Renard pale (nisam uspio ustanoviti je li objavljeno na engleskom jeziku; proitao sam rukopis prijevoda), koje daje potpunije podatke. Velik dio tog materijala nai e se unutar uznapredovale rasprave u Osmom poglavlju. 15

Iz djela "Le Renard pale" moe se doznati mnogo vie o dogonskim vjerovanjima i znanju s obzirom na astronomiju i Siriusov sustav. O Mjesecu vele da je suh i mrtav kao suha mrtva krv.23 Na njihovoj je skici prsten oko planeta Saturna, i ona se prikazuje u ovoj knjizi kao 10. crte. Oni znaju da se planete okreu oko Sunca. Planete se zovu tolo tanaze, 5. zvijezde koje se okreu (oko neega).24 No, to ne znai okretanje oko Zemlje. Dogoni, na primjer, odreeno kau: Jupiter slijedi Veneru okreui se polako oko Sunca.25 Na razne Venerine poloaje podsjeaju na vrlo veliku podruju brojni rtvenici, naslagano kamenje i aranmani u spiljama i zaklonima.26 Venerini poloaji odreuju Venerin kalendar.27 Zapravo, Dogoni imaju etiri razliita kalendara. Tri su obredna: Sunev,Venerin i Siriusov. etvrti je kalendar ratarski, i to Mjeseev.28 Dogonima su, osim Siriusa B i njegovih moguih pratilaca u Siriusovu sustavu, poznata jo etiri nevidljiva nebeska tijela. Ta etiri tijela nalaze se u naem Sunevu sustavu. Naime, Dogonima su poznata etiri najvea, Galilejeva, Jupiterova satelita. Ta se etiri satelita zovu Galilejevi zato to ih je otkrio Galilei kad je poeo upotrebljavati teleskop. Ostali su Jupiterovi sateliti maleni i nevani, jer su prije bili asteroidi koje je u neko nepoznato vrijeme u prolosti zarobila Jupiterova gravitacija. (Smatra se da potjeu iz asteroidnog pojasa izmeu Marsa i Jupitera, koji je, prema miljenju nekih astronoma, neko tvorio planetu to se rasprsnula.) Dogoni govore: "Kad je osakaen (Lisac), krv je jo Tekla. Krv njegovih spolnih organa kapala je na tlo, ali ju je Amma podigao na nebo kao etiri satelita to se okreu oko dana tolo, Jupitera..... 'etiri su zvjezdice Jupiterovi klinovi' . . Kad se prikazuje kao stijena, Jupiter je uklijeten etirima kamenima.29 Dogonska skica Jupitera s njegova etiri satelita reproducirana je na 9. crteu u ovoj knjizi. Griaule i Dieterlenova opisuju tu skicu ovako:30Ovaj crte prikazuje planetu krug okruenu etirima satelitima koji se zovu dana tolo unum, 'djeca dana tolo (Jupitera)'. Ta etiri satelita, koji se dovode u vezu sa etiri vrste sene (bagrema), nastadoe od kapljica krvi iz Lievih unakaenih spolnih organa.etiri su zvjezdice Jupiterove ljuske' .Sektori izmeu satelita predstavljaju godinja doba. Sateliti se okreu oko Jupitera i njihovo kretanje potpomae rast lia sene, jer sene se nou mie na tlu kao zvijezde na nebu; sene se okrene oko svoje osi (za godinu dana) kao satelit. U fusnoti Griaule i Dieterlenova dodaju da su stabla odreenih vrsta sene spiralna. Kue se ne grade od drveta sene jer bi ih ono 'okrenulo'. 'Micanje' sene nou privlai navodno due mrtvih koje se 'sele'.

10. CRTE: Saturn i njegov prsten dogonska skica

to se tie Saturna, prikazanog na 10. crteu, Dogoni istiu njegov uveni halo koji se vidi jedino kroz teleskop. Prema Griauleu i Dieterlenovoj:31 ". . . Dogoni tvrde da je oko zvijezde stalni halo, drukiji od onoga to se katkad vidi oko Mjeseca. . . Zvijezda se uvijek dovodi u vezu s Mlijenom stazom." Saturn je poznat kao 32 zvijezda koja ograniuje mjesto u nekakvoj vezi s Mlijenom stazom. Znaenje nije jasno, pa antropolozi vele da tu temu treba iscrpnije ispitati," no ini se da Dogoni ele izraziti misao da Saturn ograniuje mjesto Suneva sustava, odvajajui ga i istodobno spajajui s Mlijenom stazom u kojoj se Sunev sustav nalazi. Budui da je Saturn krajnja planeta koju spominju Dogoni, moda 16

ba to znaenje je pravo. Dogoni su svjesni toga da je u Mlijenoj stazi Zemlja:34 ... Mlijena staza ... sama je po sebi slika zvijezda koje se kreu u spirali unutar 'svijeta spiralno gibajuih zvijezda' u kojem se nalazi Zemlja. U tom 'zvjezdanom svijetu', os ('Ammine ralje') oko koje se kreu zvijezde povezuje Polarnu zvijezdu. . . i tako dalje. Mlijena se staza opisuje kao udaljenije zvijezde to jest, udaljenije nego planete. Doznajemo da35 za Dogone postoji beskonaan broj zvijezda i svjetova koji se kreu u obliku spirale. Oni paljivo razlikuju tri vrste tolo ili zvijezda" 'Nepomine zvijezde pripadaju 'obitelji zvijezda koje se ne okreu' (oko druge zvijezde).. . planete spadaju u 'obitelj zvijezda koje se okreu' (oko druge zvijezde). . . sateliti se zovu tolo gonoze ,'zvijezde koje krue'.36 Nebeska se gibanja usporeduju s kolanjem krvi. I planete, i sateliti, i pratioci jesu krv to kola.37 A to nas dovodi do vrlo neobinog zakljuka da Dogoni iz svoje vlastite predaje znaju o kolanju krvi u tijelu. U naoj je kulturi kolanje krvi otkrio Englez William Harvey (15781657). Ma kako nam se to sada inilo udnim, prije njega ta pomisao oito nije pala nikome na um. John Aubrey, pisac Kratkih ivota, dobro je poznavao Harveya, te nam pria:38 Govorio mi je da ga je puk, poto mu je objavljena knjiga 'Kolanje krvi'. . . smatrao ludim.... . Meutim, ista teorija, ini se, ne navodi i Dogone na pomisao da su njihovi mudraci ludi. Evo dogonskog izvjetaja o toj teoriji, zabiljeenog njihovim vlastitim rijeima:39 Kretanje krvi u tijelu, koja kola u organima u trbuhu s jedne strane kao 'bistra'krv a s druge kao "ulje" spaja ih obje (rijei u ovjeku): tako napreduje rije. Vodena krv ili bistra prolazi kroz srce, zatim kroz plua, jetru i slezenu; uljevita krv prolazi kroz guterau, bubrege, crijeva i spolne organe. Dogoni kau: . . . hranu koju jedete i pie koje pijete pretvara Amma u crvenu krv; bijela krv ne valja.40 Osim toga vele: Sr hrane prelazi u krv.41 Znaju da krv prelazi u unutranje organe poevi od srca.42 Kao da ak shvaaju ulogu kisika ili barem zraka to ulai u krvotok. Jer, izjednauju zrak s rijei koja, kau, ulazi u krvotok donosei unutranju hranu tako to je tjera srce. Ukljuivanje 'rijei' (zraka) u tijelo ima ujedno veze s hranom koja jaa krv. Svi su dini i probavni organi povezani s tim ukljuivanjem.43 Mlijena staza; usporeena kao to rekoh s kolanjem krvi, opisuje se zatim ovako: . . . izraz yalu ulo oznaava nau Mlijenu stazu ona obuhvaa zvjezdani svijet kojem pripada Zemlja i koji se vrti spiralno ... (ona sadri) umnoavanje i gotovo beskrajan razvoj spiralnih zvjezdanih svjetova koje je stvorio Amma ... (postoje) svjetovi koji se kreu u obliku spirale i ispunjavaju svemir beskonani, a ipak izmjerljivi."44 Amma je za Dogone glavni bog, stvoritelj svemira. Ima jedan zanimljiv prikaz Amme i stvaranja: Na aktivnu ulogu vrenja u doba stvaranja podsjea dananje varenje piva ... vrenje tekuine tvori 'uskrsnue' itarica unitenih varenjem.. . ivot.. se moe usporediti s vrenjem. 'Mnoge su stvari vrele u Ammi pri stvaranju.45 Zatim: Vrtei se i pleui, Amma je stvorio sve zvjezdane svjetove u svemiru to se okreu spiralno."46 . . . Amminim se djelom postepeno stvarao svemir, koji se sastojao od nekoliko zvjezdanih svjetova to su se spiralno okre-tali.47 Dogonima nije ak teko zamisliti razumna bia irom svemira. Oni vele:48 Svjetovi spiralno gibajuih zvijezda bili su naseljeni; jer, Amma je, stvarajui, dao svijetu oblik i kretanje i stvorio iva bia. Na drugim 'Zemljama' ive stvorenja ba kao i na naoj; tu rasprostranjenost ivota zorno prikazuje mit u kojem se govori: ovjek je na etvrtoj Zemlji, ali na treoj su 'rogati ljudi', inneu gammurugu, na petoj 'repati ljudi', inneu dullogu, na estoj 'krilati ljudi', inneu bummo, itd. . Time se jasno pokazuje neznanje o tome kakav je ivot u drugim svjetovima, ali i vrsto uvjerenje da taj ivot postoji. Dogoni znaju da se Zemlja okree oko svoje osi. Kad lisac hoda po plohama za proricanje, nacrtanima na pijesku, "planeta se poinje okretati zbog djelovanja (lisevih) apa.49 Kad se vide jedino tragovi repa, ta se slika usporeuje s kretanjem Zemlje koja se vrti oko svoje osi; veli se :'Lisac je okrenuo rep; Zemlja se okrenula oko svoje osi '.50Tako ploha za proricanje prikazuje Zemlju 'koja se okree zbog djelovanja Lievih apa' dok on hoda po odjeljcima; a 'pouna ploha' predstavlja prostor u kojem se kree Zemlja, te Sunce i Mjesec koje je Amma postavio izvan njegova dohvata.51 "Pouna ploha koja se tu spominje ima dvanaest odjeljaka i tvori Mjeseev kalendar, pri emu svaki odjeljak predstavlja jedan mjesec. Rije je o 96. crteu iz djela Le Renard pale. Tih su dvanaest mjeseci, dakle, prostor u kojem se 17

kree Zemlja" to jest, jednogodinja orbita oko Sunca. A na toj se orbiti Zemlja svakog dana vrti oko svoje vlastite osi. Orbita oko Sunca je Zemljin prostor. Dogoni vrlo dobro znaju da se zbog Zemljina okretanja oko osi ini da se okree nebo. Oni govore o .. . prividnom kretanju zvijezda od istoka prema zapadu, onakvu kakvo vide ljudi.52 Dakle, nisu optereeni opsjenama naih evropskih predaka, koji su smatrali da se nebo i zvijezde okreu oko Zemlje (iako je meu takvim primitivnim miljenjima u Evropi bio jedan izuzetak o kojem nije, barem koliko sam ja mogao ustanoviti poslije obilna traenja, izvijestio nijedan povjesniar znanosti; ukratko sam izloio tu "tajnu predaju u Prvom dodatku i istaknuo njenu povezanost sa Siriusovom tajnom). Dogoni se koriste posteljicom kao simbolom sustava skupine zvijezda ili planeta. Na se Sunev sustav, ini se, spominje kao Ogova posteljica;53 dok se sustav zvijezde Sirius, njene zvijezde pratilice i satelita itd. spominje KaoNommova posteljica.54 Nommo je 'zajedniko ime velikog prosvjetitelja i osnivaa civilizacije koji je doao iz Siriusova sustava kako bi postavio na noge drutvo na Zemlji. Nommo ili, da budemo precizniji, Nommoi bili su vodozemna bia i mogu se vidjeti na dvama plemenskim crteima (32. i 34) u ovoj knjizi. Ti Nommoi odgovaraju manje-vie sumerskoj i babilonskoj predaji o Oannesu. O svemu tome raspravlja se u Osmom poglavlju, gdje se razmatraju pojedinosti o tome kakva bi stvorenja mogla ivjeti u Siriusovu sustavu. Zasada nas, svakako, vie zanima dogonsko astronomsko i drugo nauno znanje. Njihovi opisi svemiraca i slijetanja svemirskih brodova ili, barem, ono to slii tome ostavljeno je za Osmo poglavlje. Evo kako su Griaule i Dieterlenova zabiljeili dogonska vjerovanja o dvjema svemirskim posteljicama koje sam maloprije spomenuo:55 "Dva sustava, to su katkad povezani meusobno, isprepliu se i izvor su raznih kalendara, dajui ritam ivotu i ovjejim djelatnostima. ... Jednom od njih, bliem Zemlji, Sunce je os, Sunce je vidljiv ostatak Ogove posteljice, a u drugome, daljem, Sirius je ostatak posteljice Nommoa, svemirskog nadziratelja. Kretanje nebeskih tijela unutar tih posteljica usporeuje se s kolanjem krvi u pravoj posteljici, dok se tijela usporeuju s krvnim ugrucima. To se naelo primjenjuje i na vee sustave: to se tie stvaranja zvijezda, sjeamo se da 'stazu krvi' predstavlja Mlijena staza. . .,56 . . . planete i sateliti (i pratioci) u vezi su s kolanjem krvi i 'sjemenjem'.. to tee s krvi.57 Siriusov sustav, koji je poznat kao riblja zemlja58 i koji je Nommova posteljica, posebno se zove dvostruka posteljica na nebu,59 uzimajui u obzir injenicu da je rije o dvojnim zvijezdama. Zemlja u Siriusovu sustavu jest ista Zemlja, dok je Zemlja u naem Sunevu sustavu neista Zemlja".60 Nommovo prispjee na nau Zemlju zove se riblji dan,61 a planeta u Siriusovu sustavu s koje je stigao poznata je kao (ista) Zemlja ribljeg dana ... ne (naa) neista Zemlja. . ."62 U naem Sunevu sustavu sve su planete izile iz posteljice naeg Sunca. Tako se govori o planeti Jupiteru,63 koji je iziao iz krvi to je pala na posteljicu. I planeta Venera nastala je iz krvi to je pala na posteljicu.64 (Venera je bila krvavocrvena kad je stvorena, a boja joj je postepeno blijedjela.65) Mars je, takoder, stvoren od ugruaka krvi.66 Na se Sunev sustav, kao to smo spomenuli, naziva Ogovom posteljicom, posteljicom Lisca, koji je neist. Naa planeta Zemlja, to je vrlo zanimljivo, jest "mjesto gdje je Ogova pupkovina bila spojena s njegovom posteljicom... i podsjea na njegov prvi silazak.67 Drugim rijeima, na Zemlji se, tako rei, ukopao"i u ovaj planetski sustav. ini se da Ogo, Lisac, predstavlja zapravo ovjeka, nesavrenu razumnu vrstu koja je sila na ovu planetu ili je nastala na njoj, na planeti s kojom je u naem Sunevu sustavu spojena velika pupkovina. Ogo smo mi, sva naa svemirska neistoa." Zaprepauje nas spoznaja da smo mi Ogo, koji je nesavren, 'nametljiv, izopen. Ogo se pobunio pri svom stvaranju i ostao je nedovren. Podudara se s Luciferom u naoj predaji na kranskom Zapadu. Dogoni priaju da je, da bi se ispravila naa neistoa, umro Nommo i uskrsnuo, rtvujui se za nas kako bi oistio i popravio Zemlju. Usporedbe s "Kristom vrlo su neobine; Nommo je ak raspet na drvetu, prireuje priesni obrok za ovjeanstvo i zatim uskrsne. No, ne namjeravam ovdje obraivati te vjerske elemente. Neka se svaki itatelj bavi njima onako kako mu odgovara, na svoj vlastiti poticaj. Ja samo napominjem da smo, kao Ogo, moda svemirske parije, i mogu se samo nadati da neemo zauvijek morati ostati takvi. Dogoni, ini se, daju nade u otkupljenje ba kao to ih je dao i Isus Krist u svojoj velikoj poruci svijetu. Otkupljenje moe znaiti ono to elite da znai. No, moda bi bilo razumnije smatrati grijeh manje kao nekakvo krenje drutvenih pravila, a vie kao oblik neistoe kakav predstavlja Ogo. Oduvijek mi se ini da meu iskrivljivanja kranstva spadaju iskrivljeni pojam grijeha i sredstva kojima se "grijeh" moe iskoritavati za zemaljsko ucjenjivanje drugih ljudi. Moda je potrebnije da se oslobodimo nekakve neistoe, te bi mogli ak imati pravo oni pisci koji su umovali o tome kako imamo neki genetiki nedostatak. Ako je to istina, jesmo li zaista u ovom asu u svemirskoj karanteni? 18

Navodno e se Nommo vratiti. Na nebu e se jo jednom pojaviti odreena zvijezda68 i bit e dokaz o Nommovu uskrsnuu. Kad je prvi put prispio na Zemlju, Nommo je "zgnjeio Lisca i tako oznaio svoju buduu vlast nad Zemljom koju je stvorio Lisac".69 Tako je, moda, ovjekova ivotinjska narav dovoljno obuzdana ve u dalekoj prolosti. Moda su ti posjetioci, koje Dogoni nazivaju Nommoima, zaista zgnjeili Lisca u nama, gotovo unitili Ogoa i dali nam sve najbolje civilizacijske elemente koje imamo. Ostali smo udna mjeavina ivotinjskog i civiliziranog, i borimo se protiv Ogoa u nama. Dogoni su, ini se, naisto sa ivotom, usred zapanjujue raznolikih nebeskih kretanja oko njih: ... Zemlja se okree oko svoje osi.... i pravi velik krug (oko Sunca)... Mjesec se okree u obliku unjaste spirale oko Zemlje. Sunce zrakama iri svjetlo u svemiru i na Zemlji."70 Sunce je ostatak Ogove posteljice71 i sredite naeg sustava. Zbog nekog razloga, navodno zbog toga to su Zemlju posjetili vodozemni donosioci civilizacije odande, Dogoni ne usredotouju svoj ivot i vjeru na svu tu bljetavu Sunevu i planetsku aktivnost koja im je poznata, nego na sustav jedne oblinje zvijezde i njene nevidljive pratioce. Zato? Moe li zaista biti rije o razlogu koji spominju? Ako je tome tako, da li e se Nommo vratiti? Uistinu bi trebalo, za poetak, da to potpunije ispitamo pojedinosti u dogonskom znanju. U djelu Le Renard pale, nasuprot ranijem lanku koji se ovdje ponavlja, govori se, na primjer, da zvijezda emme ya u Siriusovu sustavu ima moda ophodno vrijeme od trideset dvije godine umjesto pedeset godina kao to tvrde drugi. Vea je od Siriusa B i etiri puta laka. to se tie odnosa prema Siriusu B: Poloaji su im ravni. Nad njom bdije Sirius B, a ona djeluje kao nekakav posrednik, prenosei naredbe Siriusa B.72 Postoji li takvo tijelo? Moemo li dogonska nagovjeivanja smatrati dokazom koji valja provjeriti? Dr Lindenblad veli da ne moe nai dokaze o onakvu Siriusu C kakav su do sada drali vjerojatnim astronomi. No, mogu li se nai dokazi o onakvu Siriusu C kakav nagovjeuju Dogoni? A ako bi se otkrilo takvo nebesko tijelo, da li bi se time konano potvrdila valjanost dogonskih tvrdnji? Kod Dogona se aluzija na besmrtnost i postojanost velikog Stvoritelja izrie u dobrim eljama pri pozdravu ili rastanku to se upuuju prijatelju ili roaku: Neka te besmrtni Amma pusti da sjedi.73 Najbolje je da i mi ostanemo sjediti, jer se spremamo uroniti u tamne vode prolosti nae planete, koje bi mogle znatno izmijeniti nae uobiajene predodbe o njoj. Jer, osim injenice da je moda dolo do dodira izmedu nas i neke strane civilizacije iz svemira, o emu bismo mogli nai dokaze u naim drevnim kultrama, moda otkrijemo i to da drevni svijet, to se dalje vraamo kroz vrijeme, ima sve udniji i udniji okus. Tajne postaju zbijenije, gue i ljepljivije. Ba kao to se, traei porijeklo eera, vraamo sa svjetlijeg sirupa na gustu i vrlo mirisnu melasu, koja kao da ima osobine to se veoma razlikuju od onoga to smo oekivali na poetku, tako je i s prolou. Kroz njena vrata, obloena ve gotovo vrstom pauinom, dopire ustajali zrak to su ga neko udisali preci koje smo svi zaboravili. Napomene
1. Cameton, A. G. W., Meuzvjezdani saobraaj, W. A. Benjamin, Inc., New York, 1963 Vidi 75. str. (Calvin), 88. str. (Huang), 110. str. (Cameron) i osobito 176. str. (Drake) 2. to se tie izvjetaja, vidi Nebo i teleskop, lipanj 1973, 354. str. Publikacije: Lindenblad, Irving"Relativni fotografski poloaji i razlike u veliini Siriusovih komponenata u Astronomskom asopisu, 75, br. 7 (rujan 1970), str. 841848 i Mnogostrukost Siriusova sustava u Astronomskom asopisu, 78, br. 2 (oujak 1973), str. 205207. 3. Sagan, C. i klovski, I. S.: Razumna bia u svemiru, Dell Publishing Co., New York, 1966, str. 437, 440464. 4. Bio je to astronom Johann Friedrich Bessel, 1834. Malo prije smrti 1844. zakljuio je da je kod Siriusa zacjelo rije o dvojnim zvijezdama. Godine 1862. gledao je Amerikanac Alvan Clark kroz najvei teleskop koji je tada postojao i opazio blijedu svijetlu toku ondje gdje bi trebalo da bude Sirius B, te je tako potvrdio njegovo postojanje. Godine 1915. dr W. S. Adams s opservatorija Mt Wilson utvrdio je, poslije potrebnih promatra-nja, da je temperatura Siriusa B 8000, upola manja od Suneve temperature. Tada se poelo uviati da je Sirius B vrlo vrua zvijezda i da zrai tri do etiri puta vise topline i svjetla po etvornoj stopi nego nae Sunce. Potom se mogla izraunati veliina Siriusa B, koji ima samo tri puta vei polumjer nego Zemlja, ali mu je masa samo malo manja od Suneve. U vezi sa Siriusom B razvila se teorija o bijelim patuljcima, a drugi su bijeli patuljci otkriveni poslije. 5. Vidi preanju napomenu. 6. Aitken, R. G.: Dvojne zvijezde, Dover Publications, New York, 1954, str. 240241. Prikaz o Siriusu protee se od 237. str. do 241. str.. 7. Mnogostrukost Siriusova sustava, navedeni lanak (vidi 2. napomenu). 8. Gubitak mase i evolucija bliskih dvojnih zvijezda, Kopenhako sveuilite, 1970, str. 190194. (Seminar koji se odrao u dvorcu Kronborg i na kojemu je sudjelovao Lautenborn 9. Op. cit. (6. napomena) 10. Op. cit. 3. napomena), 33. poglavlje

19

11. Vidi na primjer, knjigu Meuzvijezdani saobraiaj, op. cit. (1. napomena), antologiju s prilozima devetnaest astronoma i znanstvenika. 12. Ibid., 75. str. 13. Ibid., 92. str. 14. Ibid., 110. str. 15. Ibid., 2325. str. 16. Op. cit. (3. napomena), 440464. str. 17. Ibid. 18. Vidi, na primjer, J. B. Pritchard: Zapisi s drevnog Bliskog istoka u vezi sa Starim zavjetom, Sveuilite Princeton, 1955, 42. str., uvodne napomene o prijevodu Potopa,a i str. 9395, prikaz Ope poplave. 19. Griaule, M. i Dieterlen, G.: Un Systeme Soudanais de Sirius, Journal de la Societe des Africainistes, svezak XX, 1. dio, 1950, str. 273294. Engleski je prijevod tog lanka iza prvog Poglavlja u ovoj knjizi. 20. Marcel Griaule i Germairie Dieterlen: Le Renard pale (svezak I, 1. dio), Institut d'Ethnologie, Musee de l'Homme,Palais de Chaillot, Place du Trocadiro, Pariz 16 (75016 Pariz), 1965, 544. str. 21. Ibid., 529. str. 22. Devet se napomena odnosi na Baizeove publikacije, seui do 1938, ajedna na Schatzmana u L'Astronomie 1965, str. 364369. 23. Le Renard ple, 478. str. 24. Ibid., str. 480481. 25. Ibid., 480481. 26. Ibid., 486. str. 27. Ibid., 481. str. 28. Ibid., 226. str. 29. Ibid., 264. str. 30. Ibid., 239. str. 31. Ibid., 292. str. 32. Ibid., 291. str. 33. Ibid., 292. str. 34. Ibid., 321. str. 35. Ibid., 321. str. 36. Ibid.. 323. str. 37. Ibid., 323. str. 38. Aubrey, J.: Kratki ivoti. Penguin, London, 1972. Vidi napomenu o Williamu Harvevu, str. 290291. 39. Le Renard pale 348. str. 40. Ibid., 287. Str., 1. nap. 41. Ibid., 141. str. 42. Ibid., 141. str. 43. Ibid., 141. str. 44. Ibid., str. 102104. 45. Ibid., 128, str. 46. Ibid., 163. str. 47. Ibid., 168. str. 48. Ibid., 170. str., 2. nap. 49. Ibid., 276, str. 50. Ibid., 279. str., ukljueno u nap. 51. Ibid., 280. str. 52. Ibid., 335. str. 53. Ibid., 470. str 54. Ibid., 470. Str. 55. Ibid., 470. str. 56. Ibid., 489. str. 57. Ibid., 323, str. 58. Ibid., 384. str. 59. Ibid., 384. str. 60. Ibid., 381. str. 61. Ibid., 381. str. 62. Ibid., 381. str. 63. Ibid., 287. str. 64. Ibid., 248. str. 65. Ibid., str. 248249. 66. Ibid., 249. str. 67. Ibid., 219. str. 68. Ibid., 440. str. 69. Ibid., 440. str. 70. Ibid., 477. str. 71. Ibid., 477. str. 72. Ibid., 475. str. 73. Ibid., 499. str, 2. nap.

Sudanski Siriusov sustav M. GRIAULEA I G. DIETERLEN Napomena: Slijedei je lanak preveden i objavljen u cijelosti. Napisan je za profesionalne antropologe i etnografe, a predouje se ovdje za one itatelje koje toliko zanima tema da ele vidjeti izvorni materijal. To su, dakle, dopunska objavjetenja, pa nisu bitna za itatelje koji ele samo pratiti razlaganje. PREDGOVOR Domorodako znanje o Siriusovu sustavu koje se prikazuje u ovom poglavlju prikupljeno je od etiriju sudanskih etnikih skupina: Dogona u Bandiagari, Bambara i Bozoa u Segouu1 i Minianka u Koutiali. 20

Glavno je istraivanje obavljeno medu Dogonima od 1946. do 1950, pri emu su obavjetenja ponajvie dali: Innekouzou Dolo, ena izmedu ezdeset pet i sedamdeset godina ivota, ammayana, Ammina sveenica, i proroica, koja ivi u Dozyou-Oreyu, podruju Ogol-du-Bas (Donjeg Ogola) u Sangadu-Haut (Gornjoj Sangi). Pleme: Arou. Jezik: sanga. Ongnonlou Dolo, izmedu ezdeset i ezdeset pet godina ivota, starjeina sela Go, koje je nedavno izgradila skupina Aroua na jugozapadu Donjeg Ogola. Jezik: sanga. Ybn, pedesetogodinjak, sveenik Binou Ybna iz Gornjeg Ogola, ivi u Bari (Gornja Sanga). Pleme: Dyon. Jezik: sanga. Manda, etrdeset petogodinjak, sveenik Binou Mande, ivi u Orosongu u Wazoubi. Pleme: Dyon. Jezik: wazouba. Sistem je kao cjelinu razloio Ongnonlou, dok su razne njegove pojedinost objasnili drugi. Premda nije nadlean za sastavljanje kalendara Siguija, Ongnonlou je upoznat s naelima koja se pri tom uzimaju u obzir, pa je, dok su istraivai bili ondje, uspio dobiti dodatna obavjestenja, s jedne strane, od Aroua u Yougo Dogorouu, a, s druge strane, od stalnog opunomoenika vrhovnog poglavice Aroua u Arou-by-Ibiju.2 Ongnonlou je zapravo starjeina porodice iz koje e se, kad doe slijedei blagdan, odrediti slijedei nosilac tog poasnog naslova. Ongnonlouovo je znanje, dakle, u okviru izvanredno tajnih spoznaja tek poetno upoznavanje tih spoznaja, ili da se posluimo izrazom Bambara, slabano upoznavanje, pa to treba zadrati na umu. Kao to je, za neupuenog, Sirius najsjajnija zvijezda na nebu, privlai mu pogled i najvaniji je pri izraunavanju Siguija, tako se i pravila Siriusova sustava onima koji se tek upuuju u tajne odmah djelomino pojednostavnjuju, a djelomino se zamruju, kako bi se odvratila panja od prorauna koji su mnogo tajniji. Stoga treba shvatiti jednom za svagda da je ovdje opisani sustav samo jedan stupanj otkrivenja to su doputena upuenima koji zauzimaju vrhovne poloaje, ali koji nisu posebno nadleni za proraune u vezi s tim dijelom neba. to se nas tie, prikupljeni nas dokumenti nisu doveli ni do kakve originalne hipoteze ni ispitivanja. Spojeni su jednostavno tako da su se prikazi etvoro glavnih izvjestitelja stopili u jednu izjavu. Problem kako ljudi bez ikakvih instrumenata mogu znati kretanje i odreene osobine gotovo nevidljivih zvijezda nije rijeen, niti je ak postavljen. inilo se prikladnijim da se, u tim naroitim okolnostima, predoe neobraeni dokumenti. ODREIVANJE VREMENA ZA SIGUI Svakih ezdeset godina3 prireuju Dogoni obred koji se zove Sigui (obred).. Njegov je smisao obnavljanje svijeta, a potanko su ga opisali Dogoni 1931. Od poetka ovog istraivanja suoili smo se s problemom utvrivanja postupka to se upotrebljava za izraunavanje razdoblja izmeu dvaju obreda Sigui. Ope je miljenje, koje vue korijen iz mita o stvaranju, da rasjedna pukotina u stijeni Yougo, smjetenoj u sreditu sela Yougo Dogorou,5 zasja rumenim arom godinu dana prije sveanosti. U toj su pukotini razni rtvenici, osobito poprsja Andoumbouloua (ime ljudi niska rasta koji su neko ivjeli na stijenju), i jedna slika na stijeni, nazvana amma bara, bog pomae, koju emo spomenuti poslije. Osim toga, prije nego to se pojavi taj rumeni ar, jedno mjesto izvan sela prekriju dugoljaste tikvice, kakve nitko ne sadi. Kad se opaze ti znakovi, zapoinje naoko jednostavan postupak raunanja, koji obavljaju samo Yougo Dogoroui, pripadnici plemena Arou:6 vijee staraca odreuje vrijeme izmeu Siguija pomou trideset pijanki koje se prireuju svake druge godine i na kojima se pije pivo od prosa; najstariji starac biljei svaku pijanku koljkom kaurija. Te se pijanke pripremaju oko jedan mjesec prije prvih kia, otprilike u svibnju ili lipnju, u atoru ili zaklonu podignutom sjevemo od sredita sela.7 No, to je pravilo samo teoretsko: izmeu posljednjeg Siguija, proslavljenog poetkom stoljea, i 1931.8 prireena je samo jedna pijanka, sredinom tog razdoblja; no, koljke su se pripremale za svake dvije godine i stvorile hrpu koja predstavlja prvih trideset godina. Poslije 1931. pijanke se prireuju svake druge godine. Kad se sakupi druga hrpa od petnaest koljki, proslavit e se drugi Sigui u dvadesetom stoljeu.9 Prema rijeima sveenika Mande, raunanje Siguija biljei se nad vratima svetita Binou dvama likovima od prosene kae, koji prikazuju boga Ammu i njegova sina Nommoa, uitelja novog svijeta.10 Prvi 21

se sastoji od okomita ovala svjetskog jajeta i glavne osi: Amme u prvobitnom mraku. Na desnoj je polovini svaka godina, poevi odozdo, oznaena tokicom. Kod sedme se godine povue izvana neka vrst trozuba, kao neko produenje linije tokica. Isto se uini na lijevoj strani, odozgo prema dolje. Tako se izbroji etrnaest godina: sedam dvostrukih godina za vrijeme kojih je stvoren svijet i kojima se dodaje jedan element to simbolizira cjelinu." Grafiki izraeno, lik prikazuje bogovu posljednju kretnju: digao je jednu ruku i spustio drugu, te tako pokazuje da su nebo i Zemlja stvoreni. Taj se crte ponavlja etiri puta, omoguujui da se izrauna razdoblje od ezdeset godina; prati ga Uiteljev lik,12 koji se sastoji od dviju okomitih nogu to nose glavu na dugaku vratu. Za prvih trideset godina, koje se biljee na oba ovala, lik ima samo desnu nogu. Za drugog se tridesetgodinjeg razdoblja lijeva noga malo produuje svake godine tako da je do Siguija dugaka kao i desna. Mislei ba na taj lik, ljudi govore da se Sigui za tog drugog razdoblja die na noge". RAUNANJE OBREDA SIGUI Kad doe vrijeme Siguija, starci okupljeni u zaklonu tana tono u Yougouu crtaju crvenim okerom simbol na stijeni (crte I), koji prikazuje masku kanaga;13 ona pak prikazuje boga Ammu; ispod nje se iskopa jama koja simbolizira Sigui i time Ammu u svjetskom jajetu. Zapravo, ta dva znaka treba itati obrnutim redom: Amma, u sjeni jajeta (jame), otkriva sebe ljudima (crveni crte) u svom stvaralakom stavu (maska prikazuje bogovu konanu kretnju kojom prikazuje svemir).14

CRTE I: Znak kanaga koji oznauje obrede svakih ezdeset godina, iz Yougo Dogoroua (domorodaka slika)

Jama se tumai i kao jama koju treba iskopati da bi se stavilo u nju sjemenje. Uzimajui u obzir to gledite; jame su po tri u nizu, oznaujui tri Siguija, smjetene svaka pod onim od triju znakova sjemena prema kojem su prozvane. Tako se Sigui na poetku ovog stoljea zvao emme sigi, sirkov Sigui; slijedei e se zvati yu sigi, proseni Sigui; a onaj poslije njega bit e nu sigi, grahov Sigui. Teoretski bi se, dakle, Siguiji mogli biljeiti tim jednostavnim postupkom. U praksi se, meutim, jame zatrpavaju, a slika se ponajee obnavlja umjesto da se stvara nanovo i tako bude dio prebrojiva niza. No, na proe1jima je svetita jedan crte koji otkriva odreenije podatke; zove se sigi lugu, raunanje Siguija, a sastoji se od okomitog niza trokuta koji su naizmjenino obojeni crno, crveno i bijelo; svaka boja odgovara odreenom sjemenu, prva prosu, druga grahu, a trea sirku (crte II). Taj se niz moe itati na dva naina: ili tako da se "urezi" (trokuti) broje samo s jedne strane (na primjer, lijeve), pri emu svaki urez znai dvadeset godina (tu se trokut na koji pada Sigui prenosi u slijedei niz), ili tako da se uzme cijeli crte i rauna dvadeset godina za svaki urez, bez obzira na njegov poloaj (desni niz brojeva na crteu II); tu se urez na koji pada Sigui rauna ponovo. Pouzdaniji je dokaz o slavljenju Siguija velika drvena maska, ije rezbarenje spada meu glavne konkretne svrhe tog obreda. Ta se maska ponajee vrlo velika15 rijetko upotrebljava, ve se uva u nekom zaklonu ili skrovitu meu stijenjem, s onim maskama koje su bile izrezbarene za prijanjih obreda. Zbog brige koja se poklanja tim maskama jer one su, moglo bi se rei, seoski arhiv nije neobino ako se naie na tri-etiri takve maske, od kojih najstarija potjee otprilike iz 1780, odnosno 1720.l6 U izuzetnim sluajevima, ako je zaklon bio dobro izabran i pod stalnim nadzorom, moe broj pronadenih predmeta biti jo vei; tako je u Ibiju 1931. izbrojano devet izrezbarenih kolaca, a prije njih su, oito, postojala jo tri, pretvoreni u komadie i prainu, ali jo vidljivi; jo su se jasno razabirala posebna mjesta u stranjem dijelu zaklona, namijenjena njima, potpuno zatiena od vlage, crvi i ivotinja. Najstariji meu tih devet kolaca, na kojima se, od primjerka do primjerka, vidjelo postepeno starenje,17 potjecao je, dakle, s poetka petnaestog 22

stoljea; uzmu li se u obzir i ostala tri, tada su ostaci najranijeg potjecali iz prve polovice trinaestog stoljea.18 Teko je nai materijalne dokaze koji bi bili stariji od tih kolaca iz Ibija. Pa ipak, ima jo jedan predmet, u jednom jedinom obliku, koji se izrauje u vezi s tim obredima Sigui i koji bi, takoer, mogao biti vaan putokaz u postupku raunanja. Pripremajui se za svetkovinu, svaki mjesni Hogon, pa i vrhovni Hogon Aroua, ima umetak za vrenje, ispleten od baobabovih vlakana; umetak se upotrebljava dok se prireuje prvo obredno pivo. To se pivo dijeli u malim koliinama svakoj obitelji, te se tako jami istovrsnost piva koje pije zajednica. Osim toga, svi su umeci za vrenje spojeni s glavnim umetkom, koji je izuzetno velik: promjer poklopca mu je 40 cm, a etiri su ruke velike kao normalan umetak. Zbog toga moe taj umetak ui samo u velike posude.

CRTE II: Raunanje Siguija Ti se predmeti uvaju u Hogonovoj kui, gdje vise o glavnoj gredi i tako tvore neprekidan niz. Ongnonlou ih je vidio est ili sedam u slubenom prebivalitu Hogona Sanga; taj Hogon, jedan od najstarijih ljudi u dogonskom podruju, tvrdi da je njegov pradjed vidio jo osam predmeta koji su prethodili najstarijem u sadanjem nizu.19 Pretpostavi li se da su ih poglavice Sanga imale ukupno etrnaest, onda bi prvi koji gotovo nesumnjivo ne oznauje prvi obred to se odrao u tom podruju bio ispleten u dvanaestom stoljeu, ako se rauna da izmeu dvaju Siguija protekne ezdeset godina. Osim toga, Ongnonlou je u kui vrhovnog Hogona Aroua, u Arou-by-Ibiju, nabrojao osam umetaka u nizu. Dodaje, meutim, da bi trebalo da ih bude dvadeset etiri; iako ne moe objasniti da li postoji idealan broj koji je cilj potpunog niza ili bi, naprotiv, taj broj postojao u stvarnosti da se vlakna nisu pretvorila u prainu.20 Gore opisani postupci za biljeenje obreda i raunanje razdoblja izmeu Siguija jednostavni su i uglavnom pomau pamenju. Za upuenoga su oni povezani s drugim, sloenijim metodama i znanjem s obziromna Siriusov sustav. Dogonski nazivi te zvijezde sigi tolo, zvijezda Siguija,21 ili yasigi tolo, zvijezda Yasiguija22 dovoljno ukazuju na njenu povezanost s obredom Obnavljanja svijeta, koji se zbiva svakih ezdeset godina.

23

Meutim, osnova sustava nije Sirius, ve jedno od orbitnih arita zvjezdice.Digitarije, po tolo,23 ili zvijezde Yourougou,24 yurugu tolo, koja ima presudnu ulogu i koja, "tako rei bez iije pomoi, vee panju upuenih mukaraca. Taj je sustav tako vaan da nije, za razliku od sustava na drugim dijelovima neba, dodijeljen nijednoj posebnoj skupini. Naime, zvijezdama upravljaju plemena Ono i Dommo; medu atribute prvoga spada izlazea Venera, a drugome pripada Orionov pojas. Sunce bi trebalo da se dodijeli najmoriijem plemenu, Arouima; no, kako ne bi bili okrivljeni zbog neumjerenosti, Aroui su predali Sunce Dyonima, koji nisu tako plemeniti, te zadrali za sebe Mjesec. to se tie zvijezde Digitarije i sustava kojem pripada, oni su zajedniki svim ljudima. DIGITARIJINA PUTANJA Putanja kojom se Digitaria kree oko .Siriusa okomita je. prema obzorju, i na taj se poloaj aludira u jednom vrlo uobiajenom obredu u kojem su vane maske: laba ozu p ozugo p ya (staza maske (je) ravna (okomita) ta staza vodi ravno). No, ako se uzme u obzir igra rijei poznata upuenima izmeu po25 (ravno) i p (Digitaria) prijevod je ovakav: staza maske (je zvijezda) Digitaria staza vodi (poput) Digitarije.

CRTE III: Putanja zvijezde Digitarije oko Siriusa

CRTE IV: Simbo linos t Digitarijine put anje, S = Sirius , A = no; B = prepucij

Crte napravljen prosenom kaom (crte III) u sobi s podijem u kui Hogona Aroua stvara predodbu o toj putanji, nacrtanoj u vodoravnom poloaju: elipsa (promjer po duini je oko 100 cm) sadri 24

na lijevoj strani krui, Sirius (S), iznad kojeg drugi krug (DP), sa sreditem, prikazuje Digitariju u najbliem poloaju. Na drugom kraju elipse malen skup tokica (DL) predstavlja zvijezdu kad je najdalje od Siriusa. Kad je blizu Siriusa, Digitaria postaje svjetlija; kad je najudaljenija od Siriusa, Digitaria trepe i izaziva u promatrau dojam da je rije o nekoliko zvijezda.26 Ta putanja simbolizira izrezivanje i obrezivanje, operaciju koju prikazuje najblie i najdalje prolaenje Digitarije kraj Siriusa. Lijevi je dio elipse prepucij (ili klitoris ), a desni je no (crte IV).

CRTE V: Digitarijina simbol inos t

: S = Sirius, D = Digitaria T = Digitarijina putanja; A == no; E = penis; B i B' = prepucij

Ta se simbolika izraava i jednim crteom koji se upotrebljava za druge svrhe27 (crte V). Vodoravni element povezan je s okomitom osi koja spaja dva kruga: S (Sirius) i D (Digitariju); sredite je tog elementa krug T, koji prikazuje Digitarijinu putanju. Crta E je penis, a kuka B' prepucij. Iz kruga stre dva roga i opet prikazuju dva dijela putanje (usp. crte IV): A, no, i B, prepucij. Tako je Siriusov sustav povezan s postupcima obnavljanja ljudi i prema tome u skladu s crnakim mentalitetom s obredima koji slave obnavljanje svijeta. Ophodno vrijeme rauna se dvostruko, tojest stotinu godina,28 jer se Siguiji sabiru u parove blizanaca kako bi se istaklo osnovno naelo blizanatva.29 Zbog tog se razloga putanja zove munu, prema korijenu monye (sjediniti), iz kojega je izvedena rije muno, a to je poasni naslov to se daje dostojanstveniku koji je proslavio (sjedinio) dva Siguija. Prema dogonskoj mitologiji, prije otkria Digitarije rtvovao bi se vrhovni poglavica potkraj sedme godine svoje vladavine (poslije sedme etve). Bio je to jedini poznati nain raunanja; jo se nije utvrdila godina kao jedinica. Da bi se mogla oiviti rtva, prenosila su se njena duhovna i materijalna naela Digitariji, o kojoj se znalo da postoji, ali iji izgled nije bio otkriven ovjeku, jer je ta zvijezda bila nevidljiva. To je pravilo vrijedilo etrdeset devet godina za prvih sedam poglavica, koji su tako hranili zvijezdu i omoguavali joj da periodino obnavlja svijet. No, poto je otkrio zvijezdu, osmi je poglavica odluio izbjei sudbinu svojih prethodnika: uzevi sina kao suuesnika, pretvarao se da je mrtav, mirno je leao nekoliko mjeseci i ponovo se pojavio pred poglavicom koji ga je naslijedio; objavio je da je bio na Digitariji, da zna njene tajne i da e od sada svaki Hogon vladati ezdeset godina to e razdoblje poslije odvajati jedan Sigui od drugoga.30 Vrativi se na svoj poloaj, podigao je razinu neba, koje je dotada bilo tako blizu Zemlje da se; moglo dodirnuti,31 te potpuno preinaio raunanje vremena i brojenje. Do tog su se vremena obredi kojima se slavi obnavljanje svijeta pripremali zapravo svake sedme 32 etve; Hogon je, meutim, raunao na osnovi petodnevnog razdoblja, jedinice koja je utemeljila onakav tjedan kakav je jo i danas, te na osnovi pet etvenih ciklusa. A kako je on bio osmi po redu, nabrojao je 25

osam ciklusa, drugim rijeima etrdeset godina, te je broj etrdeset postao osnova raunanja: mjesec je imao etrdeset dana, a godina etrdeset tjedana (petodnevnih). Meutim, Hogon je ivio ezdeset godina, pa je taj broj protumaen kao zbroj etrdeset (osnova raunanja) i dvadeset (dvadeset prstiju na rukama i nogama simboliziralo je osobu i tako, u najuzvienijem smislu rijei, poglavicu). Tako je ezdeset postalo osnova raunanja33 i prvi je put primijenjeno za utvrdivanje vremenskog razdoblja izmedu dvaju Siguija. Premda Digitarijino kretanje po putanji traje priblino pedeset godina i premda ono odgovara prvim sedam vladavina po sedam godina, ipak se rauna ezdeset godina izmeu dvaju obreda.34 Osim to se kree kroz svemir, Digitaria se okrene (rotira) i oko sebe za godinu dana, i to se okretanje slavi obredom bado. Tada ona izbacuje iz svojih triju spirala bia i stvari koje sadri. Taj se dan zove badyu, mrzovoljni otac, jer je obiljeen opim kretanjem svijeta koje uznemiruje ljude i dovodi ih u nesiguran odnos prema sebi i prema drugima. DIGITARIJINO PORIJEKLO I OSOBINE Osmi je Hogon pouio svoj narod o zvijezdinim osobinama i, openitije, o Siriusovu sustavu. Sirius se ini oku crven, a Digitaria bijela. Ona je izvor svega. Bog je stvorio Digitariju prije bilo koje druge zvijezde.35 Ona je svjetsko jaje, aduno tal, neizmjerno maleno, a kad se razvila, rodila je sve to postoji, vidljivo i nevidljivo.36 Tvore je tri od etiri osnovna elementa: zrak, vatra i voda. Element zemlju zamjenjuje metal.37 Najprije je postojalo samo sjeme Digitaria exilis,38 p, eufemistino nazvano kize uzi, stvarica",39 a sastojalo se od sredinje jezgre koja je, kreui se u obliku unjaste spirale, izbacivala sve vee i vee sjemenke ili izdanke (crte VI). Prvih sedam sjemenki ili izdanaka prikazano je na crteu sedmorim crtama, sve duima, u ovalu koji simbolizira svjetsko jaje.

CRTE VI: P orijeklo spirale stvaranja (domorod. prikaz)

Cijelo je Digitarijino djelo prikazano saeto na jednom crteu iji su razliiti dijelovi sloeni ovako:40 jedna okomita crta izlazi iz ovala to je prvi izdanak to se pojavljuje iz ovoja; slijedei je izdanak u poprenom poloaju, pa tako te dvije crte pokazuju etiri glavne stranesvijeta. injenica da su obje crte ravne simbolizira neprekidnost, postojanost u jednom stanju. Napokon, trei izdanak, pojavivi se na mjestu prvoga, stvara oval kojem je donji dio otvoren, te okruuje osnovicu okomite crte. Nasuprot ravnim crtama, ta krivulja nagovjeuje preobrazbu i napredak. Tako dobivena linost, nazvana ivot svijeta, stvoreno je bie, pokretna sila, mikrokozam koji saeto prikazuje univerzum. Kao teak zametak svijeta koji nastaje svake godine, Digitaria se prikazuje u Wazoubi ili tokom ili ovojem koji obavija koncentrian krug od deset toaka (osam pradjedovskih Nommoa i poetni par Nommoa). Njeno stalno kretanje stvara bia ije due povremeno izlaze iz toaka i vode se prema zvijezdi Sirak41, koja ih alje dalje k Nommou. To se kretanje oponaa rombom koji raspruje stvaranje zvijezde Yourougou u svemiru. 26

CRTE VII: Zvijezda Digitaria (domorod. prikaz)

Oko kruga je nanizano est znakova, kao da su izbaeni iz njega (crte VII):42 o o o o o o dvokrake ralje: drvee peteljka sa etiri kose crte: malo proso etiri toke nanizane kao trapez: krava kojoj je glava obiljeena kratkom crtom43 etiri divergentne crte to poinju od podnoja savijene peteljke: domae ivotinje etiri toke i crta: divlje ivotinje os kojoj su sa strane etiri toke: biljke i njihovo lie.4*

Isto tako, prvobitno je djelo simboliki prikazano koarastim cjedilom, napravljenim od slame, koje se zove nun goro, ,,grahova kapa". Ta se sprava sastoji od korica u obliku neprekidne spirale, ije sredite zapoinje na dnu.45 Spirala nosi mreu dvostrukih polumjera.46 Ona je poetno vrtlono kretanje svijeta, dok polumjeri predstavljaju unutranje treperenje svega. Dakle, izvorno je Digitaria materijalizirano, stvaralako kretanje. Njen prvi proizvod je izvanredno teka tvar koja se taloila izvan krletke kretanja, prikazane koarastim cjedilom.47 Tako stvorena masa podsjea na stupu, dvaput veu nego to su one kojima se slue ene."8 Prema verziji to se pria mukarcima, ta stupa ima tri odjeljka: prvi sadri vodena bia, drugi kopnena, a trei stvorenja to ive u zraku. Zapravo, zvijezda je zamiljena kao debeo oval iju donju polovinu tvori spirala s tri zavoja (tri odjeljka). Prema verziji koja se pria enama, odjeljka su etiri i sadre ito, kovinu, povre i vodu. Svaki se odjeljak, opet, sastoji od dvadeset odjeljaka; ukupno ima osamdeset osnovnih elemenata. Zvijezda je rezervoar i izvor svega: "Ona je spremite svega na svijetu."50 Sadraj zvijezde-posude izbacuje centrifugalna sila, u obliku beskonano malih estica, usporedivih sa sjemenjem Digitarije exilis, koje se brzo razvijaju: Stvar koja ide (koja) se pojavljuje izvan (zvijezde) postaje svakog dana velika kao to jest."51 Drugim rijeima, ono to izlazi iz zvijezde poveava se svakog dana za svoj obujam. Zbog te uloge ta zvijezda, koja se smatra najmanjom na nebu, ujedno je i najtea": Digitaria je najmanja stvar koja postoji. Ona je najtea zvijezda." Sastoji se od kovine sagala,53 koja je malo svjetlija od eljeza i tako teka da je sva zemaljska bia zajedno ne mogu podii. Naime, zvijezda je teka kao 480 magareih tovara54 (oko 38.000 kg), kao sve sjemenje ili sve eljezo na Zemlji,55 iako je, teoretski, velika kao razapeta volovska koa ili stupa. DIGITARIJIN POLOAJ Digitarijina je putanja u sreditu svijeta, Digkaria je os cijelog svijeta,56 i bez njena kretanja ne bi nijedna druga zvijezda mogla ostati na svom putu. Tb znai da je ona ceremonijar nebeskih poloaja; osobito upravlja poloajem Siriusa, najneposlunije zvijezde, odvaja je od drugih zvijezda tako to je obuhvaa svojom putanjom. 27

DRUGE ZVIJEZDE U SIRIUSOVU SUSTAVU

Medutim, Digitaria nije jedina Siriusova pratilica: zvijezda emme ya, enski Sirak, vea je od nje, etiri puta laka i putuje po veoj putanji u istom smjeru i za isto vrijeme kao i ona (pedeset godina). Njihov je medusobni poloaj takav da su im polumjeri pod pravim kutom. Poloaj te zvijezde utjee na razne obrede u Yougo Dogorouu. enski je Sirak sjedite enskih dua svih ivih ili buduih bia." Eufemistino se opisuju tako kao da su u vodama obiteljskih jezeraca: zvijezda izbacuje dva para polumjera (zrake) (enski lik) koji, dosegnuvi povrinu voda, hvataju due.

Emme ya je jedina zvijezda koja isputa zrake poput sunanih zraka; jer ona je ensko sunce, nyn nay, sunace, nay dagi. Zapravo, prati je jedan satelit koji se zove "enska zvijezda", nyn tolo, ili Kozar, enegirin (doslovce: vodi koza), a taj je izraz igra rijei s obzirom na emme girin (doslovce: vodi sirka). Prema imenu bi, dakle, bio vaniji kao vodi enskog Sirka. Osim toga, donekle se brka s veom zvijezdom Kozar, koja je dobro poznata svima.

enska se zvijezda prikazuje kriem,58 dinaminim znakom koji podsjea na kretanje cijelog Siriusova sustava (crte VIII).

enski Sirak predstavljen je trima tokama, mukim simbolom vlasti, to ih okruuje sedam toaka, odnosno etiri (enske) plus tri (muke) koje su enska i muka dua (crte IX). Gledan kao cjelina, sustav enskog Sirka prikazan je krugom s kriem (etiri glavne strane svijeta) ije se sredite sastoji od okrugle toke (zvijezde) i iji krakovi slue kao spremite za muke i enske due svih bia. Ta je skica, nazvana uzorak enskog Sirka, emme ya tnu, u jednom od sredita elipse nazvane muki uzorak, anam tnu, koja se sastoji od pune crte nazvane kozarov put, enegirin ozu, kraj koje su dvije crte obiljeene tokicama; vanjska je staza mukih dua, a unutranja enskih (crte X). 28

Sustav Siriusa, Digitarije i Sirka, prikazuje se "Siguijevim uzorkom" sigi tnu, koji se sastoji od elipse (svijeta) u kojoj je jedno sredite Sirius, Obiljeena su oba naizmjenina Digitarijina poloaja u doba Siguija, a istodobni poloaji enskog Sirka obiljeeni su na dva koncentrina kruga to obuhvaaju Sirius.

CRTE XI: P utanja zvijezda u Siriusovu sustavu

Siriusov se sustav kao cjelina crta u Sangi na razne naine, pogotovu za obreda bado. Na proelju prebivalita velikog Hogona Arou i u slubenim kuama dodijeljenima Hogonima Dyona, put tih zvijezda prikazuje se uzorkom gospodara zvijezde Postolar, dyn tolo bana tnu (crte XI), sastavljenim od okomite osi koja, na dvije treine svoje visine, ima izboinu, Sirius (S), i koja, slomljena u podnoju, tvori izduenu osnovu to pod pravim kutom stri ulijevo: to je putanja zvijezde Postolar (C). Os je pokrivena poluelipsom iji se krakovi sputaju prilino nisko; dodirna toka (D) s tom elipsom simbolizira Digitariju, ija je putanja obiljeena desnim krakom (F). No, taj je krak i enska zvijezda, dok je lijevi krak enski Sirak (E). Donji dio osi (SC), dui od gornjeg dijela (SD), podsjea na to da je Postolar (C) udaljeniji od drugih zvijezda nego Sirius i da se okree u suprotnom smjeru. Za vrijeme obreda bado najstarija ena u porodici crta na kunom ulazu "uzorak enskog svijeta, nyn aduno tnu,59 ili "uzorak vrha i dna svijeta, aduno dale donule tnu (crte XII). Sastoji se od ovala, svjetskog jajeta, u kojem je devet znakova: Da Digitaria; otvorena krivulja na desnoj strani upuuje na prihvaanje svih tvari i sadraja koje stavi u nju Stvoritelj. Db Digitaria na drugom poloaju; dolje otvoreni oval oznauje izlae-nje tvari koja se iri svijetom; A i B pokazuju takoer krajnje Digitarijine poloaje s obzirom na Sirius E zvijezda enski Sirak, Digitarijin pandan; budui da je ensko sunce, smjetena je u sredite jajeta, kao to je Sunce u sreditu Suneva sustava; oval uokviruju po dvije okomite crtice, simbolizirajui zrake koje isijava zvijezda. S Sirius, zvijezda Siguija ili zvijezda Yasiguija; znak se, tako smje-ten da zorno prikazuje kako Sirius povezuje obje gore opisane zvijezde, sastoji od neke vrsti X, kojem ravni krak mrav, key sijee savijeni krak y iji je donji dio Yasigui, a drugi je dio komad organa to je odvojen pri izrezivanju. Premda enskog roda (u originalu nap. prev.;, mrav je tu obiljeen ravnom crtom, kao da je muko. Time se oznauje njegova prevlast nad Yasiguijevom enskom prirodom, jer Yasigui je osakaen. R Yourougou; kuka, sastavljena od krunog luka i ravne crte, ukazuje na to da je Yourougou najprije opisao krivulju oko neba; ne dosegnuvi cilj, ravno se spustio, kao to pokazuje desna crta, koja je istodobno dio otrgnute posteljice.60 29

Zapravo, Digitaria se, kao "svjetsko jaje" (vidi ranije), podijelila na dvije blizanake posteljice iz kojih je trebalo da se rodi po par Nommoa, Uitelja. Meutim, dogodilo se da je iz jedne posteljice izalo samo jedno muko bie; da bi nalo svog blizanca, to je bie otkinulo komad te posteljice, i on postade Zemlja.

CRTE XII: Siriusov sustav

To je uplitanje poremetilo red stvaranja; muko se bie pretvorilo u ivotinju, blijedog lisca, yuruga,61 i prenijelo svoju neistou na Zemlju, tako da je postala suha i neplodna. Lijek protiv tog stanja bilo je rtvovanje nebu jednog od Nommoa, Uitelja, koji su izali iz druge posteljice i silazak na Zemlju njegova blizanca s kiom koja daje ivot i isti.62 Yourougouova je sudbina da zauvijek slijedi svog blizanca blizanca koji je ujedno njegova enska dua. Tako se Digitaria u mitovima smatra Yourougouom kojega u svemiru dri Nommo i koji se neumorno okree oko Siriusa ili, drugim rijeima, oko Yasiguija, no nikada ga ne moe dosei. N Nommov se lik sastoji od okomite crte, Nommoa osobno, na koju se naslanja, malo ispod gornjeg kraja, crta prelomljena na tri nejednaka dijela; prvi je sjedite buduih enskih dua, drugi je sjedite dua umrlih, a trei ivih dua. Fa "enska zvijezda", nyn tlo, nagovijetena spirala podsjea da je rije o satelitu enskog Sirka. Fb "enski znak, nyn tnu, sastoji se od kose crte, mukarca, presijeene crtom koja zavrava ispupenom krivuljom, enom. To pokazuje dodir izmeu spolova.63 tap je uspravan zbog 30

zadivljenosti koju izaziva prizor stvaranja, zapoetog sustavom ena. Simbol ene je iz profila velik trbuh, spreman da rodi. Fc enski je spol prikazan ovalom kojem je donji dio otvoren; to je svijet kao maternica, spremna za raanje, rastvorena dolje kako bi prosula sjeme. SIRIUSOV SUSTAV KOD BAMBARA Bambare zovu Sirius zvijezdom postanka, sigi dolo, to je isti izraz koji upotrebljavaju i Dogoni, a kao i oni zovu zvijezdu Digitariju fini dolo.64 Izraz f dolo fla, dvije zvijezde znanja, openito se primjenjuje na Digitariju, jer ona predstavlja na nebu Farovo nevidljivo tijelo", zamiljeno kao par blzanaca.65 To ime ujedno nagovjeuje da je zvijezda sjedite sveg znanja. Siriusov se sustav prikazuje na kockastom gunju zvanom koso wala, arena slika, koji se sastoji od deset nizova, sastavljenih od tridesetak pravokutnika obojenih naizmjenino plavo i bijelo, koji simboliziraju tamu i svjetlo, zemlju i nebo, te, u mitologiji Bambara, Pembu i Fara. U tim su nizovima rasprena dvadeset tri pravokutnika raznih ara, postavljenih u smjeru utkanih niti, pri emu se izmjenjuju plava, bijela i crvena boja. Dvadeset ih prikazuje zvijezde i zvijea, dok ostala tri predstavljaju dugu, tuu i kiu. Peti niz u sredini, u kojem nema arenih pravokutnika, simbolizira Mlijenu stazu. Deveti niz, na jednom kraju, sadri pet crnih (ne plavih) pravokutnika koji ukazuju na peto stvaranje, u mraku, koje e se dogoditi kad se pojave budue vode.66 Sigi dolo je prikazan najprije sam u hladnom razdoblju i neistoi, devetim pravokutnikom (trei niz); zatim je prikazan u petnaestom pravo-kutniku (osmi niz) tako da su mu. sa strane f dolo fla (dvije crvene crte).67 U mitologiji Bambara, Sirius je Mousso Koroni Koundye, blizanka Pembe, stvoritelja Zemlje, mitska ena koju je progonio kroz svemir i nije ju uspio uhvatiti. Mousso Koroni Koundye se u svakom pogledu moe usporediti s Yasiguijem.68 Ona je uvela obrezivanje i izrezivanje, pa je kao posljedica toga, Sirius zvijezda obrezivanja, podjednako za Bambare.i Dogone. SIRIUSOV SUSTAV KOD BOZOA Sustav je poznat i Bozoima, koji nazivaju Sirius sima kayne (doslovce: sjedee hlae), a njegov satelit ton nalema (doslovce: ona zvijezda). Napomene
1. Jedan Bambara koji ivi u Bandiagari takoder je potvrdio najvanije osobine sustava. 2. Razne podatke dali su neposredno ljudi iz YougoDogoroua 1931, 1936, 1948, 1949. i 1950. 3. Mi smo 1931. prihvatili taj broj i on se zasada moe zadrati kao pouzdan. 4. Usp. Griaule: Masques Dogons, Travaux et Mimoires de l' Institut d'Ethnologie de l'Universite de Paris, knjiga XXXIII (1938), 1. poglavlje. 5. Ibid., 167. str. i dalje, gdje se ta rasjedna pukotina opisuje potanko. 6. Dogoni su podijeljeni na etiri plemena, od kojih je svako imalo svojevremeno drukiju ulogu. Ta su etiri plemena Aroui (proroci), Dyoni (ratari), Onoi (trgovci) i Dommoi (koji su se, to se tie njihove uloge, brkali s Onoima). 7. To se mjesto zove tna tne; usp. Griaule, op. cit., 171. str.. 8. Ili 1933. 9. Vjerojatno 1961. ili 1963, ako taj proraun vrijedi. (Podatak je dobiven od jednog uglednog Yougoa u dobi izmeu pedeset pet i ezdeset godina.) Openito je poznato da se slijedei Sigui nee proslaviti jo desetak godina (to su nam rekli potkraj 1950). 10. Te likove opisuju M. Griaule i G. Dieterlen u napisu Signes graphiques soudanais, L'Homme, 3 (Pariz: Hermann). 11. Dogoni raunaju petodnevni tjedan kao est dana, ba kao to se u francuskom jeziku sedmodnevni tjedan spominje kao osam dana, a dva tjedna kao "petnaest dana". 12. to se tie rasprave o tom zamjeniku Boga Stvoritelja, usp. Griaule: Dieu d'eau, Pariz, Editions du Ch ne, 1848. 13. to se tie opisa te maske, usp. Masques Dogons, 470. str. i dalje. 14. Taj je podatak dobiven od jednog uglednog Yougo Dogoroua. Prema miljenju svih upuenih, maska kanaga prikazuje, s jedne strane, bogovu statinu kretnju, a s druge strane svastiku, tako to se ista kretnja ponavlja pod

31

kutom od 90 u odnosu prema prvoj. Drugi lik predstavlja boga koji se vrti sputajui se na Zemlju kako bi reorganizirao zbrkani svijet. 15. Najvei poznati primjerak dugaak je deset metara. Donijela ga je misionarska organizacija iz Dakara i Djiboutija i predala Musee de l'Homme u Parizu; usp. M. Griaule: Masques Dogons, 234. str. i dalje. 16. Tako su u udubini Yendoumman Damma tri primjerka, Yendoumman Banami etiri, u Yondoumman Di tri, u Barni etiri i u Ennguel-du-Basu tri. Usp. M. Griaule: Masques Dogons, 242. str. i dalje. 17. Ibid. 245. str. i dalje. 18. to se tie jo jednog pokazatelja koji nam omoguuje da utvrdimo minimalnu starost nekog sela, usp. Griaule: Le Verger des Ogol (Soudam franais), Journal de la Socit des Africainistes, XVII, str. 6579. 19. Hogon Sange, ustolien 1935, bio je najstariji ovjek u tom podruju u to doba (tj. najstariji Dyon). Ako prihvatimo da se rodio oko 1855, tada se njegov pradjed, koji je, kao to tvrdi, bio vrlo star dok je on jo bio mlad kozar, vjerojatno rodio izmeu 1770. i 1780. Svaka je posuda za vrenje dokaz o Siguiju za koji je ispletena, a takvom se i smatra. To znai da ti predmeti tvore niz koji za ljude nema samo brojano znaenje. 20. Razdoblje na koje upuuje takav niz iznosilo bi 1440 godina u vrijeme slijedeeg Siguija. Ono se oito, podudara s nizom od ezdeset vladavina svih Hogona, koji obuhvaa razdoblje od oko 1500 godina. Vrhovne se poglavice plemena Arou biraju zapravo dok su jo mladi, suprotno obiajima u drugim plemenima. Prosjena je vladavina, po svoj prilici, dvadeset pet godina. 21. Sig dolo kod Bambara. 22. to se tie rasprave o tom mitskom liku, koji odgovara Mousso Koroni kod Bambara, vidi dalje u ovom lanku. 23. P, Digitaria exilis, najee se naziva fonio u Zapadnoj Africi. 24. to se tie rasprave o tom mitskom liku, vidi dalje u tekstu. 25. U pjesmi postaje samoglasnik malo nazalan. 26. Izrekom da se ini, ako se pogleda Digitaria, kao da se vrti svijet (p tolo yenee aduno gnode ginwo), vjerojatno se eli saopiti taj dojam. 27. Usp. M. Griaule: Signes graphiques des Dogon u napisu M. Griaulca i G. Dieterlen: Signes graphiques soudanais, L'Homme, 3, (Pariz: Hermann). 28. U sistemu biljeenja koji se osniva na 80, taj se zbroj zove 80 i 20. Pedesetogodinje razdoblje vrlo je blisko ophodnom vremenu Siriusova pratioca. Usp. Baize: Le Compagnon de Sirius, L'Astronomie (rujan 1931), 385. str.. 29. to se tie tog naela, usp. Griaule: Dieu d'eau, 183. str. i dalje. 30. Nakon te reforme zamijenjeno je rtvovanje Hogona ivotinjskom rtvom. 31. To vjerovanje jo postoji kod Dogona, a i kod mnogih drugih plemena; usp. Griaule: Jeux Dogons Travaux et Mmoires de l'Inslilut dEthnologie de lUnvversit de Paris knjiga XXXII. 32. to se tie simbolinosti broja 7, usp. Griaule: Dieu d'eau, 60 str. 33. Broj 60 stara je osnova sistema biljeenja to se jo upotrebljava u Sudanu za mnoga obredna raunanja. U nekim je sudanskim jezicima broj 60 poznat kao "mandeovo raunanje, jer se smatra da se taj sistem proirio iz mandea (zasebna grupa meu nigero-senegalskim jezicima nap. prev.). U dananje se doba uzima 80 kao osnova raunanja u raznim krajevima, Usp. G. Dieterlen: Essai sur la religion bambara (Pariz: PUF). 34. Tu postoji protuslovlje koje dosada nije rijeeno. S jedne strane, Dogoni prihvaaju da se Digitaria kree putanjom pedeset godina i da taj broj odreduje raunanje Siguija. S druge strane, Siguiji se odravaju u razmacima od ezdeset godina. No, treba napomenuti da je datum prolog Siguija, koji se proslavio na poetku dvadesetog stoljea, navodno bio pomaknut naprijed. Nagovjeuje li to da se za svaki obred datum redovno pomicao naprijed? Neupueni bi tako ostali uvjereni da je slubeno razdoblje ezdeset godina i da je, zbog sporednih razloga, sluajno skraeno na pola stoljea. Prethodni se mit spominje ovdje kao indikacija o promjenama ili kombinacijama u sustavu raunanja koje se javljaju u povijesti crnakih naroda. 35. p tolo amma tolo l woy mnu 36. Prema rijeima Innekouzou, p tolo, zvijezda Digitaria, vue skriveno etimolosko porijeklo od rijei polo to, duboki poetak. 37. Vidi dolje. 38. Sjeme Digitarije sastoji se od etiri dijela, od kojih samo jedan, i to vanjski omot, ima ime: kobu. Ostala su tri poznata kao yolo. 39. Tim se izrazom uvijek sluio Manda, iji izvanredno oprezan um tako izbjegava ak spominjanje imena jednog od osnovnih tabua totemskkh sveenika. 40. to se tie drugih pojedinostii usp. Griaule: Signes graphiques des Dogos. Vidi i Griaule: L'image du monde au Soudan, Joumal de la Socit des Africainistes, XIX, 2, str. 8189. 41. Usp. dolje. 42. Nabrajaju se u smjeru kazaljke na satu, poevi od najvieg znaka na desnoj strani. 43. Ta krava je Nommovo utjelovljenje. 44. Treba imati na umu da Dogoni, kao i drugi crnaki narodi, upotrebljavaju nekoliko razliitih simbola ili ak nekoliko razliitih nizova slika da bi izrazili jednu jedinu misao ili stvar. Obrnuto, jedan simbol esto ima nekoliko razliitih znaenja.

32

45. Oblik te koare otprilike slii stupi. 46. U vezi sa sustavom simbola koje prikazuje ta koara. 47. Smatra se da je Digitaria imala oblik koare, ali nije bila koara. 48. Upueni imaju drukije miljenje o tirn dimenzijama. 49. aduno kize f guyoy 50. Taj se crte izrauje u Wazoubi u svetitima za vrijeme svetkovine agu. 51. kize wogonode para gwy wokuwogo dega bay tuturu byede 52. p tolo kize woy wo gayle be dedemogo wo sige be 53. Ima isti korijen kao sagatara, jak, moan (domorodaka edmologija). 54. Broj 480 je umnoak osnovnog broja 80 i broja desetica u osnovnom broju 60, koji se neko upotrebljavao. Taj umnoak simbolizira ovdje najvei zamislivi broj. 55. Verzije Innekouzou, Mande i Ongnonloua. 56. p tolo aduno f dudun gowoy 57. Ljudi imaju dvije due blizanke razliitih spolova. Usp. M. Griaule: Dieu d'eau, 183. str. i dalje. Ista je misao openito prihvaena kod Bambara, usp. Dieterlen: Essai sur la religion Bambara, 3. poglavlje. 58. Ovdje prikazani crtei upotrebljavaju se u Wazoubi. 59. Taj je crte Ongnonlou nauio od Hogona Sange u kolovozu 1950. 60. Yourougouu, koji se rodio kao osamljeno bie, sueno je da za sva vremena slijedi ensku duu koja mu je idealan blizanac. Pokuao ju je uhvatiti tako to je majci, Zemlji, otrgnuo dio posteljice to se pojavila poto se on rodio, jer je smatrao da je to njegova dua blizanka. 61. Vulpes pallida 2. Usp. Griaule i Dieterien: Le harpe-luth des Dogon, Joumal de la Socit des Africainistes, XX, 2. 63. Mukarac bi taj znak mogao, isto tako, nazvati anam tnu, muki crte. 64. Rije fini, iz koje je izvedena rije fonio, koja se upotrebljava u djelom sudanskom podruju Afrike, jednaka je rijei p. 65. Izraz moda ukazuje na grupiranje Siriusa i Digitarije ili Digitarije i nekog drugog pratioca. to se tie Fara, ili Fanra, koji kod Bambara ima jednako znaenje kao dogonski Nommo, usp. Dieterlen: Essai sur la religion Bambara, 1. i 2. poglavlje. 66. Usp. ibid., 1. poglavlje. To se odnosi na budui svijet koji e nagovijestiti poplava. 67. Gunj koso wata, koji nose stariji upueni na najvanijim sveanostima Bannbara. (dyo), pripada nizu od osam obrednih gunjeva sa arama i bojama koje prikazuju mitologiju, kozmologiju i drutveni sustav. Upotrebljavaju se nou ili se nose kao odjea, ovisno o poloaju, dunostima i namjerama onih koji se njima koriste. Osim to imaju ekonomsku vrijednost, oni su dokaz o znanju onoga tko ih nosi. Javno se upotrebljavaju u obredima, osobito za svadbenih sveanosti. Dogoni imaju sline gunjeve. Jedan, koji se zove yanunu, neka je vrst vrlo pojednostavljene karte svijeta na kojoj se vide najvanije zvijezde. to se tie injenice da Bambare i Dogoni pridaju veliku vanost tkanju i raznim pamunim vrpcama, usp. Dieterien: Essai, 5. poglavlje, i Griaule: Dieu d'eaui. 68. to se tie slinosti izmedu Mousso Koroni Koundye i Yasiguija, usp. Dieterlen: Essai, 1. poglavlje. U vezi s Mousso Koroni Koundye, Pembom i Farom, usp. S. de Ganay: Aspect de mythologie et de symbolique bambara, Journal de psychologie normale et pathologique (travanj/lipanj 1949); Dieterlen: Essai, 1. i 2. poglavlje.

DRUGI DIO Pitanje o Siriusu postavlja se drukije UVOD Obratit emo sada panju na ulogu koju je zvijezda Sirius imala u povijesti Je li imala nekakvu vanost, i kakvu, u drevnim religijama? Postoje li dokazi iz drevnih kultura da su zagonetne pojedinosti o Siriusovu sustavu bile poznate i drugima, a ne samo dogonskom plemenu? Moemo li otkriti odakle Dogonima podaci? Moram upozoriti itatelje da je Drugi dio teak, zbog tematike koju obrauje. Nastojao sam ga uiniti itljivim, no molim itaoce da mi oproste ako nisam u tome uspio. Rije je o uzbudljivu materijalu, pa e itaoci, vjerojatno, ustrajati uza nj. Uvjeren sam da e iz tunela izii vrlo zapanjeni. Jer, drevne: su kulture mnogo udnovatije nego to se ponajee misli. 33

DRUGO POGLAVLJE Bajka Bila jednom lijepa sjajna zvi|ezda Sotis, divna kao to moe biti samo boica. Dugo je imala glavni poloaj na nebu i svi su joj se divili zbog ljepote. No, najednom se nije osjeala dobro; inilo joj se da joj se gasi ivot. No na no padala je sve dalje i dalje od svog visokog, gordog mjesta na nebu sve blie obzoru, to joj je nagovjetavalo neizbjenu smrt. Malaksala, vrlo malaksala, hvatala se za svaku zvijezdu koju bi uspjela nai, ali je otkrivala da i one osjeaju tu pogubnu slabost i da tonu u neku vrst slatka sna. to da uini? Osjeala je kako joj snaga kopni svake noi; vie nije gotovo mogla sjaji onako kako je eljela. Neko je bila najarobnija, najblistavija kraljica nonog neba koja je ikada viena, a sada se osjeala nevrijednom kao svaka starica, izgubila je svoj poloaj u sreditu svijeta i ljepota joj je stalno blijedjela.... Kad se pribliio kraj, gorko je zaplakala, a oi su joj pocrvenjele od stida zbog budue pomrine. Bila je teko bolesna, obuzeta jakom tjeskobom. Gotovo nestrpljivo ekala je svoju kob i napokon je ona grozna crta od zemlje i bregova, koje se odavno bojala, potpuno progutala njen sjaj. Stigla je no, a nje vie nije bilo. Poivala je pod zemljom, u balzamu smrti. Meutim, budui da je ta nebeska kraljica bila dobra dok je vladala i nije bila suvie ohola ni prostaka, mnogi su oboavatelji njene ljepote oplakivali njenu smrt. Dolje, na priprostoj Zemlji, ivjeli su smrtnici, ni priblino tako blistavi. Noi i noi gledali su sa strahopotovanjem lijepu Sotis dok je jo bila u naponu snage. Neki su ak vidjeli njeno rodenje kad je, crvena kao djetece iz maternice ili kao Sunce na izlasku svakog dana, ta sjajna i lijepa besmrtnica (barem se takvom doimala), neusporediva izgleda, prvi put bacila svoje izvanredno prodorne i bljetave zrake koso na Zemlju gotovo kao da e svojom plamenom ljepotom spriti tlo. Ta njena prva pojava bila je kratka, jer se neposredno iza nje ukazalo veliko Sunce, nenadmaivo velianstveno. Ne obazirui se na Sotis, ono je ubrzo pobijelilo nebo svojim sjajem. Sve su se zvijezde rasplinule kao to mlijene kapljice nestanu kad se vr iznenada napuni do ruba. Tako je veliko bilo Sunce, tako neodoljiva njegova pojava Sunce koje su neki usporeivali s velikim divljim bikom to rie i vlada nebom i zemljom. Ipak, Sunce se svake noi povlailo u svoje poivalite, a plamena boica Sotis oduevljavala je i oaravala no na no smrtnike, neprestano se penjui sve vie i postajui sve savrenijom. Svake je noi izlazila sve vie i vie ispred Sunca.

11. CRTE: Siriusov helijaki izlazak dogonska skica o sjedinjenju Sunca i Siriusa u tom trenutku

Kako je sada, kad je vie nije bilo, nebo izgledalo pusto i sumorno! Nestanak te slavne ljepotice s nebeskog svoda inio se nepodnoljivim gubitkom. Kako je nedostajala boica! Mnogi su smrtnici ronili gorke suze zbog toga to vie nisu vidjeli ljepoticu koja ih je zanijela svojim svjetlucavim oima, draesnim 34

smijekom, tankim strukom i njenim noicama. Zar vie nikada nee vidjeti njen laki korak u nebeskom kolu zvijezda? Slijedili su dani i noi, a tugu brojnih alobnika ublaila su ljekovita krila vremena, koja se polako sklapaju oko patnika u nevidljivim slojevima sna, zaboravljivosti i novih zanimanja koja mora donijeti ivot. Lijepa Sotis, premda oplakivana, nestala je samo s vidika. Jer, svi su je se sjeali, a njena je slika, to se usjekla duboko u pamenje, bila tako velianstvena da se gotovo inilo da bi bilo pretjerano zahtijevati od arolike i promjenljive sudbine njenu stvarnu pojavu. Prolo je sedamdeset dana. Odavno su naputene nade i prihvaene injenice; tuga je postala tupa. Jedan je pastir prije svitanja krenuo k svojim janjcima, starima ve punih est mjeseci. Sunce tek to nije izilo, pribliavala se zora. Pastir je pogledao prema obzorju na istoku i dok je gledao, vidio je kako obzor gori sjajnom vatrom i vidio je svjetlucavo crveno raanje boice. To je bila ona, morala je biti ona! Nijedna druga zvijezda nije imala tu auru, takvu prodornu linost. Pastir je ukoeno stajao; oi mu je oprila svjea zvijezda, mokra od ivotne vode i istodobno u plamenu vatrenog uskrsnua. Dok se brzo Sunce penjalo iza Sotis, kako bi izbrisalo njenu muno kratku pojavu, pastir se okrenuo i potrao prema najbliem naselju. Probudila se! Probudila se! Boica se vratila! Ponovo se rodila, besmrtna, vratila se iz smrti! Svi se tovaoci uzbueno okupie i opet se ponadae. uli su vijest, sutradan ujutro provjerili je svojim oima i tada su utemeljili svetkovinu koja se prireduje jedanput u godini. Ta se svetkovina odrala do dana dananjega, i mnogo je hramova, mnogo je sveenika koji se u mjesecu srpnju okupljaju po cijeloj naoj zemlji Egiptu kako bi prisustvovali posvuda objavljenom ponovnom roenju velike Sotis, majke Izide, darovateljke sloge i milosti svom narodu, koje se zbiva svake godine. U ast sedamdeset dana, koliko je provela u podzemlju, uveli smo sedamdesetodnevne obrede balzamiranja i mumificiranja za nae mrtve, kao to nam nalau pobonost i savjesnost. * Napisao sam tu bajku sa stajalita jednog staroegipatskog sveenika, kako bih saopio itatelju ne samo odreene injenice nego i odreene jednako vane i, na alost, ugasle osjeaje. Jer, stavovi i dojmovi drevnih naroda vani su ba kao i suhoparni opis injenica u koje su vjerovali. Sotis je staroegipatsko ime Siriusa, onakvo kako su ga itali Grci. Egipani su imali Sotisin kalendar, i prva pojava Siriusa na istonom obzorju neposredno prije Sunca poslije 70 dana u Duatu (podzemlju) zvala se Siriusov helijaki izlazak (ili izlazak sa Suncem). Taj se dogadaj zbivao jednom u godini i doveo je do Sotisina kalendara, ije pojedinosti nije potrebno da razmatramo. Siriusov je helijaki izlazak bio tako vaan starim Egipanima (kao to je, zapravo, i Dogonima1) da su goleme hramove gradili tako da glavne lae budu usmjerene ba prema onom mjestu na obzorju gdje e se Sirius pojaviti oekivanog jutra. Siriusovo bi svjetlo, upueno kroz prolaz (zahvaljujui tonoj usmjerenosti), preplavilo rtvenik u unutranjem svetitu kao da se upalio reflektor s uskim snopom zraka. Taj svjetlosni uinak bio je mogu, iako je rije o jednoj jedinoj zvijezdi, zbog nevijerojatno precizne usmjerenosti graevine i zbog toga to je u hramu inae bilo potpuno mrano. Nesumnjivo je da je svjetlost jedne jedine zvijezde, usredotoena samo na rtvenik u golemu, sasvim mranu hramu, ostavljala jak dojam na prisutne. Tako je zvijezda bila prisutna u svom hramu. Jedan takav hram, posveen zvijezdi Sirius, bio je Izidin hram u Denderi. Drevan hijeroglifski natpis iz tog hrama izvjeuje nas ovako:2 "Ona sija u svoj hram na Novu godinu i mijea svoje svjetlo sa svjetlom svog oca Ra na obzorju." (Ra je staroegipatsko ime Sunca.) Siriusov helijaki izlazak bio je vaan i drugim drevnim narodima. Evo kako je starogrki pjesnik Arat iz Solija dramatino opisao "izlazak Siriusa" (esto poznatog kao Pasja zvijezda, jer je u zvijedu Canis ili Pas): Vrh njegove [Pasje] strane gubice obiljeen je zvijezdom iji je sjaj najprodorniji i iji plamen pri, a ljudi je zovu Sirius. Kad Sirius izlazi sa Suncem [helijaki izlazak], drvee ga vie ne ometa slabanom svjeinom svog lia. Jer, on svojim probojnim blijeskom lako prodire u njihove redove, te nekima daje snagu, a drugima potpuno unitava koru. Vidimo da taj dramatian opis izlaska zvijezde ukazuje na dogaaj koji su, bez sumnje, zapazili drevni narodi. Posvuda u starorimskoj knjievnosti spominju se Pasji dani to su slijedili poslije Siriusova helijakog izlaska u ljeto. U to se doba smatralo da okrutnost i suhoa tih vruih, opeenih dana potjeu donekle od Siriusova prenja. O Siriusu je nikla predaja da je crven, jer je zaista bio crven za 35

helijakog izlaska, ba kao to je i svako drugo tijelo crveno na obzorju. Kad bi retoriki aludirali na Pasje dane, stari bi Rimljani esto spominjali Sirius kao crven u to vrijeme, a takav je i bio. to se nas tie, mi kao da i ne opaamo izlaenje i zalaenje zvijezda. Nije uzrok tome samo okolnost da ivimo u velikim gradovima u kojima blijete elektrina svjetla i od naih se isparavanja, dima i umjetne sumaglice odraavaju prema nama. Raspravljajui o zvijezdama s jednim poznatim prirodnjakom, iznenadio sam se doznavi da ak i takav ovjek, koji je cijelog ivota promatrao ivot u divljini i prirodi, nita ne zna o kretanju zvijezda. A on nije zarobljenik smogom okovanih gradova. Na primjer, pojma nije imao o tome da Mali Medvjed moe posluiti kao pouzdana nona ura dok se u malim krugovima okree oko Polarne zvijezde (i djeluje kao nebeska kazaljka za sate s pola brzine to jest, za jedno su mu okretanje potrebna 24 sata umjesto 12). Pitao sam se u emu bi mogla biti pogreka. Naa suvremena civilizacija ne zanemaruje zvijezde samo zato to ih veina nas vie ne moe vidjeti. Postoje, bez sumnje, dublji razlozi. Jer, ak ako i napustimo sumporne pare svojih Gomora i osmjelimo se otii u prirodan krajolik, zvijezde ne ulaze ni u jednu nau zamisao o povratku prirodi. Njima, jednostavno, vie nema mjesta u naim pogledima na svijet. Mi ih gledamo zabacivi glavu, osjeamo strahopotovanje i udimo se to ih je toliko, no na tome se sve i zavrava, izuzevi pjesnike. Rije je, jednostavno, o pukom uenju. Dananje poveano zanimanje za astrologiju nema kao posljedicu neko osobito buljenje u zvijezde. A to se tie utjecaja svemirskog programa na nae nazore o nebu, mnogi e ljudi paljivo pratiti kretanje vidljiva satelita nasuprot zvijezdama u pozadini, kojih im poloaji ba nita ne znae. Drevni mitoloki likovi, skicirani ne nebu, prikazani su nam, dok smo bili djeca, kao starinske pastirske tlapnje koje ne zasluuju panju zrelih umova. Sateliti nas zanimaju zato to smo ih mi napravili, ali zvijezde su strane i nedirnute ovjejim rukama stoga i nezanimljive. Eto, nae nas je tehnoloko ludilo, poput nekakve bakterijske otopine u kojoj se kuhamo od roenja, spustilo na takvu razinu. U nekakvu odnosu prema zvijezdama moe bili samo sastavni dio krajolika. ovjek vie nije takav dio. On ivi u svijetu koji je sve vie i vie njegova vlastita tlapnja. S nebom uspostavljaju odnos seljaci, a isto tako pomorci, vodii karavana deva i zrakoplovci. Jer, cjelokupno je njihovo djelovanje povezano s osnovnim naelom orijentiranja danas gotovo zaboravljenim. Meutim, u gotovo posve sekularnom i umjetnom svijetu orijentacija se smatra suvinom. A broj ljudi u zavodima za umobolne i broj onih koji ive kod kue, omamljeni sredstvima za umirenje, svjedoi o naoj besciljnoj metafizici, noenoj strujom. I o tome da smo se zaboravili orijentirati to se tie godinjih doba (osim to ukljuujemo klimatizaciju ako se znojimo ili grijanje ako drhturimo) ili to se tie smjera (nae jedino prividno prihvaanje svemirske strane oituje se time to nosimo sunane naoale zato to je Sunce ondje). Ono to je neko bilo integralna narav ivota, odreena svemirskom orijentacijomcjelinami smo sveli samo na oslabljene, mlake kone osjete i neugodu mrenice. Nai unutranji tjelesni satovi, poznati kao cirkadijski ritmovi, rade i dalje u nama, ali ne nalaze vezu s vanjskim svijetom. Stoga se pretvaraju u unutra okrenute i osujeene cikluse koji se ne povezuju s naom okolinom. Sami stvaramo od sebe besmislene tjelesne strojeve koji kao da su, ako se promatraju izdvojeno, programirani za svojevoljan niz ciklusa. No, izvlaei sebe iz konteksta, kao to se jo ivo srce upalo iz tijela aztekih rtava, neizbjeno izvravamo nasilje nad svojom psihom. Tu bih novu bolest, s popratnim uinkom "otuenje mladih", nazvao dementia temporalis. Kad sam prvobitno pokuao ispraviti svoje potpuno neznanje o toj temi, ustanovio sam da je to izvanredno teko. itajui suvisla objanjenja, otkrio sam da ih "razumijem", ali ih ne shvaam. Jer, shvaanje se sastoji od razumijevanja iznutra i izvana. Ono to nam nije uistinu vano ili ono u to ne projiciramo stvaralaki svoju svijest, ostaje nam strano; mi to razumijemo izvana (kao kad se opipava naranina kora), no ne uspostavljamo nikakav inherentan odnos, i stoga smo zapravo odvojeni od stvarnosti. Ta poveana odvojenost i otuenost, kulturna snijet na koju se gotovo openito ali civilizirani svijet, jo je jedna posljedica dementije temporalis. Jer, kako moe, uostalom, ui u neto netko tko vie nije ni u svom vlastitom lokalnom univerzumu, s njegovim ciklusima i prirodnim dogaajima? Tko je izvan prirode istodobno je izvan svega. Imajui na umu ta opaanja i djeju bajku koja nas uvodi u predsoblje egipatske psihe, pripremimo se za sputanje niz slap, sigurni da se ne moemo utopiti. Ja sam ve preao taj neobian slap i uvjeravam vas da je uzbudenje zaista divno ako se samo prepustite vodi. No, nesumnjivo je da ete morati plivati prilino naporno. Kreemo .... i odmah smo u zapjenjenim bujicama, gdje treba brzo ustanoviti imena i osnovna naela. Profesori Parker i Neugebauer, koji su strunjaci za takve teme, kau nam:4 36

Egipatska kalendarska godina, na ijoj su osnovi sagraeni dijagonalni zvjezdani satovi (dosada zvani 'dijagonalni kalendari'), dobro je poznata graanska ili 'putujua' godina koju je tvorilo dvanaest mjeseci to su se sastojali od tri desetodnevna tjedna i koja je bila podijeljena na tri etveromjesena godinja doba, poslije kojih je slijedilo pet dodatnih dana, koje su Egipani zvali 'dani na godinu'. Ukupan zbroj od 365 dana nije se mijenjao, te se zbog toga egipatska godina polako pomicala u prirodnoj godini, i to prosjeno jedan dan za eiiri godine. Kao to emo vidjeti poslije .... ta je komplikacija neprestano stvarala potekoe pri prilagoivanju zvjezdanih satova. Osnova tih ura bio je izlazak zvijezda (za koje se uobiajio naziv 'dekani') u intervalima od dvanaest 'sati' tokom noi i u desetodnevnim tjednima tokom godine.

12. CRTE: Zvjezdana karta na kojoj se vide zvijeda Orion, Lepus (Zec), Canis Maior (Veliki Pas, u kojem je "Pasja zvijezda", Sirius) i golemo zvijede Argo (Brod). Pisac i kartograf donekle su izmijenili poredak zvijezda u Argu na ovoj zvjezdanoj karti, to nije neobino, jer je Argo tako velik da se gotovo nikad ne moe nai na jednoj jedinoj potankoj zvjezdanoj karti. Brodski oblik Arga moe se prikazati gotovo kako se hoe da se ipak ostane "unutar pravila". Zanimljivo je da je Orion nad Zecom, kao to se prikazuje na grkoj vazi s 19. slike.

Glavna zvijezda ili dekan bio je Sirius. etiri dekana to su po redoslijedu neposredno ispred njega tvore zvijee Orion. Posljednja Orionova zvijezda die se iznad obzorja jedan "sat" prije Siriusa. Ba zbog tog razloga postao je Orion vaan u egipatskoj mitologiji i religiji. Egipani su se toliko bavili Siriusom, zvijezdom iji je izlazak bio osnova cijelog njihovog kalendara, da se dekan neposredno prije Siriusa smatrao Siriusovim prethodnlkom. A Sirius su Egipani zvali pd ili pdt (nastavak t oznauje enski rod). Katkad se pie kao Sept i tako se izgovara. Orion su Egipani zvali S3h, to se transkribiralo kao Sah. ili Sah i tako se izgovaralo. Sada kad smo utvrdili nekoliko imena i injenica, razmotrimo slijedeu bitnu pojedinost. Trebamo ustanoviti, uzevi kao podlogu miljenje spomenutih profesora, da je zvijezda Sirius zapravo poistovjeivana sa uvenom boicom Izidom, poglavaricom egipatskog panteona. Bit e to vrlo vaan. napredak u naem traganju za istinom. Moramo biti oprezni i ne smijemo nita govoriti bez dokaza. Uobiajena mana dosadanjih knjiga o svemircima to su doli u posjet esto je to to se ne mogu provjeriti njihove tvrdnje o drevnim kulturama (da se i ne spominju brojne oite pogreke). Katkad se ak spominju novinski lanci koji i ne postoje ili tajanstveni profesori iz istonoevropskih zemalja koji se skrivaju, ponijevi sa sobom svoje neobjavljene rukopise. Neki takvi pisci tvrde da postoje tajanstvene hijerarhije "upuenih" djelomino u tajnim spiljama duboko u sreditu planina i da su neki od tih upuenih u neposrednoj vezi s leteim tanjurima i dobivaju naredbe od njih! 37

Vratimo se Egipanima: Siriusov helijaki izlazak zove se na egipatskom jeziku prt pdt. Neugebauer i Parker vele:5 Mi mislimo da je pdt bila izvorno oznaka podrijetla pd, odnosei se na Izidu kao na 'onu od pd'. Da se pd i pdt Sotis poistovjeuju sa Siriusom, jedna je od rijetkih izvjesnosti u egipatskoj astronomiji. Sotis je boica koja se postojano poistovjeuje sa pd i prebiva ondje. No, Sotis se poistovjeuje i s boicom koja nam je poznata kao Izida, ije je egipatsko ime 3st, to se transkribira kao Ast." Profesor Wallis Budee iznosi slijedee zanimljivo zapaanje:6 Prijestolje ili sjedalo, , prvi

, enskom pandanu Ozirisa, i vrlo je vjerojatno je da je prvobitno je znak u imenu As-t, podloga objema imenima bila ista predodba. Oziris se, kao Izidin mu, izjednaavao sa zvijedem Orion. Wallis Budge zatim veli, pokazavi najprije slijedee hijeroglifske oblike Ozirisova imena:7

Osiris, ili , ili

, As-Ar ili , ili

, ili

(ili skenirano

Iz hijeroglifskih zapisa svih razdoblja u egipatskoj dinastijskoj povijesti doznajemo da je bog mrtvih, par excellence, bio bog kojega su Egipani nazivali imenom to bi se moglo pokuati transkribirati kao As-Ar ili UsAr a nama je openito poznat kao'Oziris'. Najstariji i najjednostavniji oblik tog imena to znai da se pie pomou dvaju hijeroglifa, od kojih prvi predstavlja 'prijestolje', a jest, drugi 'oko', no pravo znaenje koje su kombinaciji tih dviju slika pridavali oni koji su je prvi put upotrijebili da bi izrazili ime boje, kao i predodba tog imena u glavama onih koji su ga izmislili, to se ne moe razjasniti. Vrlo se pomnjivo raspravlja o tome to AsAr ne znai, spominju se igre rijei koje su osobito oduevljavale egipatske sveenike itd. Poslije dviju stranica zavrava on ovako: Stari su Egipani, ini se, znali o prvobitnom znaenju imena AsAr tako malo kao i mi i nisu imali nimalo bolje izvore za dobivanje obavjetenja nego to ih i mi imamo.* Pleme Bozo iz Malija, srodno Dogonima, opisuje Sirius B kao onu zvijezdu, a ovdje vidimo da Egipani oznauju Ozirisa okom, iz razloga koji nisu jasni. A Oziris je pratilac zvijezde Sirius. Sluajna podudarnost? Bozoi osim toga, opisuju Sirius A kao "sjedei" a sjedalo je znak za Izidu. Malo poslije toga Budge dodaje: .... u nekim se odlomcima (AsAr ili 'Oziris') spominje jednostavno kao 'bog',

bez dodavanja bilo kakva imena. Nijedan se drugi egipatski bog nije nikada spominjao ni nagovjetavao tako i nijedan drugi bog nije nikada zauzimao tako uzvieno mjesto u mislima Egipana, niti su mu se pripisivale tako naroite osobine. Dalje dodaje:8 Ploica iz Hemake dokazuje da je u doba I dinastije sredite Ozirisova kulta bilo u Abidu, ali to nam ne daje pravo da zakljuimo da se taj bog prvi put tovao ondje i.. . teko je zamisliti da se ve za I dinastije nisu na raznim mjestima u Egipru podizali rtrvenici u Ozirisovu ast.*
* Emery ocjenjuje da I dinastija poinje oko 3200. prije n. e.

Iz toga zakljuujemo da je priznavanje Ast i Asara (Izide i Ozirisa) vrlo staro i da potjee znatno prije dinastijskog razdoblja u Egiptu. Wallis Budge kae :9 Izidin simbol na nebu bila je zvijezda Sept, 38

vrlo omiljena zato to je njena pojava oznaivala ne samo poetak nove godine nego je najavljivala i skoru poplavu Nila, a to je navjeivalo zemlji ponovno 'blagostanje i uspjeh. Kao takva, Izida se smatrala pratilicom Ozirisa,"ija je dua prebivala u zvijezdi Sah,

(ili skenirano tj. Orionu.. Wallis Budge veli i ovo:10 AST, ili ili (ili skenirano

,IZIDA.
)

Premda je As ili Ast, tj. Izida, jedna od najee spominjanih boica u hijeroglifskim zapisima, nita se pouzdano ne zna o osobinama koje su joj se pripisivale u najranije doba. . . Ime Ast, kao i Asar, odolijeva zasada svim pokuajima tumaenja, a prema igrama rijei, kojima su pribjegavali Egipani, jasno je da o znaenju njena imena nisu znali vie negoli i mi ... Simbol Izidina imena u egipatskom jeziku jest sjedalo ili prijestolje, ali mi ga ne moemo tako povezati s boiinim osobinama da bismo dobili razumno objanjenje njena imena, pa sve izvode koji su dosada predloeni treba smatrati samo nagadanjima. . . Ispitivanje zapisa iz svih razdoblja dokazuje da je Izida uvijek imala u mislima Egipana sasvim drukiji poloaj nego bilo koja druga boica, i premda je nesumnjivo da su se njihovi nazori o njoj mijenjali od vremena do vremena i da su se neki oblici ili faze te boice tovali vie u jednom razdoblju, a neki u drugom, moe se rei da je Izida bila od prvih do posljednjih dinastija najvia egipatska boica. Mnogo prije nego to su napisani primjerci tekstova iz piramida koji su se ouvali*, nesumnjive su bile Izidine osobine; ve kad su joj sveenici iz Heliopolisa dodijelili poloaj koji je zauzimala u krugu njihovih bogova izmedu 4000. i 3000. prije n. e., jasno su bile odreene njene dunosti u vezi s mrtvima, a bile su istovjetne s onima koje su joj pripadale u grko-rimsko doba.
* Wallis Budge vjeruje da su tekstovi V i VI dinastije prijepisi ranijih zapisa, uklju-ivi zapise I dinastije, vidi 117. str. u njegovoj knjizi.

Poeo sam sumnjati da je Izidina posestrima boica, Neftis, moda predstavljala Sirius B, tamnu zvijezdu pratilicu koja krui oko Siriusa. (Upravo smo vidjeli da su Egipani vrlo jasno izjednaavali Izidu sa Siriusom; nijednom egiptologu nije ni na kraj pameti da pobija tu injenicu, jer je ona, kao to se uvjerismo, nesumnjivo utvrena). Ipak, moram priznati da nisam oekivao da u otkriti slijedei odlomak:11 to se tie Anubisa, Plutarh izvjeuje (44; 61) o nekim zanimljivim vjerovanjima. Ukazavi na gledite da je Anubisa rodila Neftis, iako se Izida smatra njegovom majkom, on nastavlja: 'Anubisom smatraju vodravan krug koji odvaja nevidljivi dio svijeta, koji zovu Neftis, od vidljivoga, koji su prozvali Izida; budui da taj krug podjednako dodiruje rubove svjetla i tame, moe se smatrati zajednikim njima oboma a iz te okolnosti izvire slinost koju vide izmeu Anubisa i psa, jer se zapazilo da je ta ivotinja budna kako danju, tako i nou'. Taj bi se opis mogao shvatiti kao opis Siriusova sustava. Jasno prikazuje Izidu (koja se, kao to znamo, poistovjeivala sa Siriusom) kao rub svjetla i vidljivoga, dok njenu sestru Neftis prikazuje kao "rub tame" i nevidlji-voga", a objema im je zajedniki vodoravni krug koji ih odvaja vodoravni krug koji, moda, stvara putanja tamne pratilice oko svijetle zvijezde? I tu je jedno objanjenje simbolinosti psa koji se uvijek povezuje sa Siriusom, zvanim Pasja zvijezda.

39

Anubis se u egipatskoj umjetnosti prikazuje katkad s pasjom glavom, a katkad sa agljevom. Wallis Budge o tome dodaje:12 Sigurno je, svakako, da su u drevno doba Egipani iskazivali vrlo veliko potovanje i ast psu..... Osim toga, Anubis se prikazuje kao Neftisin i Ozirisov sin, a ponekad se izjednauje s Ozirisom. Prema jednoj poznatoj prii, on je balzamirao Ozirisovo mrtvo tijelo. Meutim, u Oksirinhu i Kinopolisu bio je Oziris poznat kao Anubis.13 Anubisu (koji je, zapravo, Anpu u egipatskom jeziku) slina po imenu i takoer povezana s IzidomSotis (Siriusom) jest Anukis, Sotisina boanska druica, kojas boicom Satisplovi na egipatskim slikama u istoj nebeskoj lai u kojoj i Sotis. Tako su na okupu tri boice; moda predstavljaju Sirius A, Sirius B i Sirius C i istiu da se Siriusov sustav doista smatrao sustavom triju zvijezda. Da bi naglasio tu pojedinost, Neugebauer posebno napominje:14 Boica Satis, kao i njena pratilica Anukis, teko se moe smatrati zasebnim zvijeem, ve prije Sotisinom druicom. Boica Anukis dri dva vra iz kojih lijeva vodu; moda ukazuje na dvije planete, bogate vodom, oko svoje zvijezde? Kad god se spominje Sotisino nebo, govori se o raju koji obiluje vodom i trskom. Mnogi su arheolozi pomislili da je rije o nekom odreenom egipatskom kraju. No, nitko nije naisto s tim. Pouzdano se zna samo to da se nebo gotovo stalno povezuje sa Siriusovim sustavom i opisuje kao bogato raslinjem i vodom. U Plutarhovoj uvenoj i podugakoj raspravi (iz njegova golemog djela Moralia, koje je jo opsenije nego njegovi ivoti) "Izida i Oziris" (356) moemo proitati: ... Izida se rodila u predjelima koji su uvijek vlani. U izdanju te knjige koje je pripremila Loeb Library, prevodilac F. C. Babbitt dodaje na tom mjestu fusnotu: Znaenje je neizvjesno... Drugim rijeima, nitko ne zna zapravo pouzdano to znae sva ta spominjanja Izide i Sotis i vlanih predjela, koje veina uenjaka smatra, sasvim razborito, prenoenjem mjesnih egipatskih prilika oko Nila u idealno nebesko podruje. Meutim, veina znanstvenika priznaje da su to puka nagaanja. Vlani predjeli mogli bi isto tako biti pokuaj da se opiu neke planete bogate vodom. Treba napomenuti da bismo, ako planete u Siriusovu sustavu obiluju vodom, morali ozbiljno uzeti u obzir mogunost da su tamonja bia vodozemci. To se slae s legendom o Oannesu, koju sam spomenuo u Prvom dijelu. Oannes je vodozemno bie to ga je astronom Carl Sagan spomenuo iz sumerske predaje i donosilac civilizacije ovjeku. Drugim rijeima,.takva bi bia bila, otprilike, poput morskih vila i vodenjaka i mogla bi donekle sliiti naim razumnim prijateljima dupinima. O toj temi raspravljam opirnije u Treem dijelu ove knjige. Moda su to sirene, figurativno, zbor morskih vila koje se pamte iz ranijeg doba. Istodobno je u zoologiji siren pripadnik vrste (Siren) jeguljastih vodozemaca koji imaju male prednje udove, ali nemaju stranjih nogu ni zdjelice, a uz to imaju trajne vanjske krge i plua. Zanimljivo bi bilo provjeriti otkad se ta bia zovu tako. to se tie sirena koje pjevanjem mame mornare na hridine, one se zovu na grkom Seirn (jednina), Seirnes (mnoina), i prvi se put spominju u Homerovoj Odiseji. Homer je znao za dvije sirene, ali poslije su bile tri, a netko je dodao etvrtu. (Platon je zakljuio da ih je osam, jer se taj broj podudara s brojem muzikih tonova u oktavi.) Zanimljivo je da je Sirius u grkom jeziku Seirios. Liddell i Scott u svom konanom grkom rjeniku tumae gornju rije Seirn kao zvijede, poput Seiriosa, Eust. 1709. 54. Slina rije, Seistron, postala je u latinskom jeziku sistrum, a Liddell i Scott je objanjavaju kao egrtaljku to se upotrebljavala u Izidinu ast..... No, obratimo sada panju zanimljivoj knjizi Imena zvijezda, predaja o njima i znaenje Richarda Hinckleya Allena. U toj knjizi, u raspravi o zvijedu Canis Major (Pas), koje sadri Sirius,15 na 130. je stranici opis zvijezde iz tog zvijea, oznaene grkim slovom 8 (delta): To je dananji Wezen, prema (arapskom) Al Wazn, Teina, 'jer se ini kao da se ta zvijezda teko die s obzorja', no Ideler smatra to ime zvijezde udnovatim. Da, s obzirom na ono to mi znamo, zaista je udno! Prije nego to ostavimo tu zvijezdu, vrijedi napomenuti da Allen napominje kako su Kinezi nju i neke zvijezde u Argu nazivali Hu i, 'Luk i Strelica i da su se luk i strelica javljali kod Egipana kao motiv povezan sa Siriusovim sustavom. Kod Neugebauera moemo proitati:16 Boica Satis, kao i njena druica Anukis, teko se moe smatrati zasebnim zvijeem, ve prije Sotisinom druicom. U Denderi B dri ta boica napet luk i strijelu. Druge podatke o Al Waznu, Teini, nalazimo u knjizi Istraivanja o porijeklu i znaenju imena zvijezda dra Christiana Ludwiga Idelera, izdanoj u Berlinu 1809, koju Allen naziva najvanijim kritinim 40

kompendijem podataka o imenima zvijezda osobito arapskim, grkim i latinskim. Ideler je preveo originalni arapski tekst Kazvinijeva djela 'Opis zvijea', napisanog u 13. stoljeu, te ga uzeo kao osnovu svojih 'Istraivanja.... ', s dodacima i objanjenjima iz klasinih i drugih izvora. Odatle potjeu mnogi podaci u mojoj knjizi. Ideler opravdano napominje da je Al Wazn udnovato ime zvijezde. Prikazivanje jedne zvijezde u istoj konstelaciji u kojoj je Sirius pretekom da bi se mogla lako dii iznad obzorja sumnjivo nalii na pokuaj da se opie teka zvijezda poput Siriusa B. Da li pri tom spominjanju teke zvijezde misle moda na Sirius B oni koji su naslijedili malo iskrivljenu predaju o Siriusu B kao supergustoj zvijezdi, nevidljivoj golom oku, i koji su potom izabrali neku od Siriusovih prividnih pratilica (vidljivu sa Zemlje) i pripisali joj opis koji se odnosi na nje-govu pravu pratilicu? Arapi ne spominju 480 magareih tovara da bi, na neobian nain kao Dogoni, opisali njenu teinu, ali se bit misli, ini se, zadrala. Dobro je poznato da drevno arapsko astronomsko uenje potjee iz Egipta i da u arapskoj predaji postoji u iskrivljenom obliku. Prema tome, treba da sada potraimo taj pojam superteke zvijezde u egipatskim predajama! Od poetka sam slutio da je ta dogonska najtajnija predaja doprla do tog plemena iz Egipra isto onako kako je iz Egipta" stiglo do "Arapa uenje o zvijezdama. Neemo lako otkriti ono to nas zanima, jer je, bez sumnje, rije o izvanredno ezoterinoj i tajnoj nauci Egipana, tajnoj kao i kod Dogona'. Ime Wazn upotrebljava se, prilino neodreeno, i za zvijezdu Canopus u zvijedu Argo.17 Opisujui Argo, Allen navodi odlomak starogrkog pjesnika Arata, kojim nam donekle pokazuje odnos Arga prema zvijedu Canis Major, Veliki Pas: Okrenutog krmom naprijed, Veliki Pas repom Vue Arga. . . Zvijede Argo predstavlja Jazonov brod s pedeset Argonauta, ali i Noinu lau.. Jazonov je Argo, kako pie Allen, prevezao Danaja i njegovih pedeset keri iz Egipta na Rod. On dodaje: Prema egipatskoj predaji, ta je laa nosila po vodi Izidu i Ozirisa za vrijeme potopa, dok Hindusi smatraju da su se njome jednako posluili njihovi odgovarajui bogovi Izi i Isvara. Allenov zastarjeli oblik Isvara odnosi se na rije "Ivara". Istraujui znaenja sanskrtske rije iu (ishu), ije je osnovno znaenje strelica, mogu se prikupiti neke zanimljive injenice. Sjetimo se povezanosti luka i strelice sa Siriusom kod Egipana i Kineza. (Drugi se primjeri, a i zanimljive slike, mogu nai u knjizi Seoski mlin.) Iz Monier-Williamsova sanskrtskog rjenika doznajemo da iu znai ne samo strelica nego i svjetlosna zraka. Ivaza znai luk ili strijelac lukom i strelicom. Sjetimo se triju boica i uzmimo u obzir ovo: Iustrikanda, to doslovce znai trostruka strelica, ime je jednog zvijea! Monier-Williams veli da je rije moda o Orionovu pojasu (koji ima tri upadljive zvijezde). Zainteresirani itatelj neka pogleda Seoski mlin Santillane i von Dechendove, gdje se opirno raspravlja o Siriusu, Lunoj zvijezdi. No, vratimo se nebeskoj lai (ili arki) Argo; ve smo sreli tu egipatsku predodbu o nebeskim laama u kojima plove njihovi bogovi po nebeskim vodama. Tri Siriusove boice Sotis, Anukis i Satis sjedile su sve u istoj ladi. Stoga je zanimljiva injenica da se laa Argo povezivala s Izidom i Ozirisom, jer Arga osobito uporno prati broj pedeset. Ja slutim da je rije o ostatku predodbe o pedesetogodinjem ophodnom vremenu Siriusa B oko Siriusa A. Taj zakljuak nipoto nije nategnut kao to se moda doima na prvi pogled. Zapravo, italac e u nastavku otkriti da je takav zakljuak sve oitiji i oitiji. Treba da imamo na umu da je sasvim mogue da se u egipatskim prilikama izrazila putanja Siriusa B oko Siriusa A nebeskom laom. A budui da je Argo Izidina i Ozirisova lada, zar se nije pedesetogodinje ophodno vrijeme moglo najbolje izraziti tako da se lai dade pedeset veslaa? A ba to ima Argo prema predaji je pedeset veslaa ili Argonauta. Da bih potkrijepio svoju tvrdnju, navest u Allenov precizni opis: '8 Mitologija postojano istie da je brod sagradio Glauko ili Argos za Jazona, vou pedeset Argonauta, iji je broj jednak broju vesala na lai.... Drugim rijeima, nisu vani ljudi, nego broj vesala postavljenih du broda. Laa (putanja) s pedeset vesala (pedeset oznaka ili godinjih razdoblja)! A kako nam ne bi promakla vanost broja pedeset, doznajemo da se na Argu vozilo iz Egipta Danajevih pedeset keri! (Oni itaoci koje zanima kakva bi jo mogla postojati povezanost izmeu grkog Arga i starog Egipta, moraju biti strpljivi.) Dakle, Argo ima, kao to sada vidimo, vrlo vanu ulogu. Ima jo mnogo drugih zakljuaka koje nam donosi ne samo Argo nego i broj pedeset. 41

No, prije nego to prijeemo na te zakljuke, vrijedi objasniti pojam veslaa u nebeskoj lai na temelju jednog staroegipatskog zapisa na lijesu, zapisa "Rajsko polje".19 Vrlo je vjerojatno da se iz takvih pojmova razvila predodba o veslau i njegovu veslu, te se ukljuila u mir o Argu i postala simbolina: ... na mjestu gdje Re (Sunce) plovi veslanjem. Ja drim ue za dizanje jedara na lai bojoj; ja sam neumorni vesla u barci Reovoj. (Re je drugi oblik poznatijeg Ra.) Osoba koja u tom zapisu govori u prvom licu jest pokojni faraon.To je jedan od primjera uobiajene egipatske predodbe da faraon, kad umre, postaje nebeski vesla. Oito je, dakle, kako je pojam pedeset veslaa na pedeset poloaja, odnosno vesala, postao vaan kao simbol. Potjee od tog egipatskog motiva. Sada treba da obratimo panju sumerskoj civilizaciji (koja se poslije razvila u babilonsku civilizaciju). Ubrzo emo se vratiti u Egipat, s novim materijalom o Argu. No, zasada treba da idemo na istok. Sumer i Akad su postojali, otprilike, u isto vrijeme kad i stari Egipat i zna se da su te zemlje bile u dodiru s Egiptom. U jednom vanom izvoru moemo proitati20 o sumerskoj rijei Magan: Zemlja Magan veinom se poistovjeuje ili s Arabijom ili s Egiptom. Medutim, ma kakve veze imale te dvije civilizacije, treba da najprije ispitamo sumersku religiju i mitologiju. U vezi s tim oslanjamo se prije svega na izvrsno djelo Samuela Noaha Kramera sa Sveuilita Pennsylvania. Sumerski bog neba zove se Anu. (Na sanskrtu "anupa" znai vodom bogata zemlja). Veoma sam se zaprepastio kad sam otkrio da Alexander Heidel kae u Postanku Babilonije* ovo: ...ba kao to su se otile due Enlila i Anua prikazivale kao divlji magarac i agalj.21 Anua predstavlja agalj. Dabome, agalj je simbol (naizmjenino sa psom) egipatskog Anpua (Anubisa)! Poslije u objasniti zbog ega smatram Anua, bez obzira na ovu oevidnu usporedbu, povezanim sa Siriusovim pitanjem. Privremeno u se pozabaviti jo nekim usporedbama koje me zapanjuju. Anu je kralj nekih niih boanstava koja se zovu Anunnaki. Uskoro emo vidjeti zbog ega su ona vrlo vana za Siriusovo pitanje. No, obratimo panju injenici da se u Sumeru pojavljuje "Anu" u rijeima Anu i Anunnaki, a u Egiptu u rijeima Anpu (Anubis) i Anukis. U svim tim primjerima upleten je Sirius. ak je i agalj, odnosno pas, zajedniki simbol Anua u objema zemljama. Ima i drugih podudarnosti, ali do njih emo stii postepeno. U sumerskom jeziku rije an znai nebo a Anu je bog neba. Wallis Budge veli22 da se egipatski bog Nu esto izjednaivao s Nutom, nebom. Zanimljivo je da on jasno izjavljuje:23 Dakle, iznenauje injenica da se moe utvrditi velika slinost izmeu sumerskih i egipatskih iskonskih bogova, pogotovu zato to ta slinost ne moe biti posljedica posuivanja. Ne dolazi u obzir pomisao da su Asurbanipalovi urednici posudili sistem iz Egipta, niti da su knjievnici u vrijeme Setija I posudili svoje ideje od pisaca u Babiloniji i Asiriji, pa nam se stoga namee zakljuak da su i Sumerani i rani Egipani dobili svoje iskonske bogove iz nekog zajednikog, ali izvanredno starog izvora. SIinost tih dviju bojih drubi ini se prevelikom da bi bila sluajna ... nesumnjivo je da je druba iskonskih bogova ... bila sasvim drukija nego ... ona koja je nastala u Babiloniji i Asiriji kad se u tim zemljama naselilo semitsko stanovnitvo." Osobno sam stvorio sve te zakljuke jo prije nego to sam vidio ovaj odlomak Wallisa Budgea. Ipak, vratimo se Anuu! Katkad se Oziris spominje kao An.24 U jednom hvalospjevu u njegovu ast Oziris25 se naziva bogom Anom od milijuna godina, a naziva se i An u An-tesu, Veliki, Heru-kuti, ti koji ide po nebu velikim koracima. Dakle, to nazivanje Anom naroito je povezano s nebom, a dugaki koraci znae nebesko kretanje. Bavei se Anom i Anuom, treba da opet obratimo panju na Anubisa. Pri tome pogledajmo sanskrt. Sjetimo se, u Plutarhovu izvjetaju kao da se Anubis jasno odnosi na putanju Siriusa B. Na sanskrtu rije anda znai "elipsa" dok rije anu znai siuan, atomski, 'fin', atom tvari, a animan znai siunost, atomska narav, najmanja estica, nadljudska snaga da se postane malen kao atom. Prva bi rije mogla opisivati putanju. Nakon Keplera znamo da se nae planete gibaju prije po eliptinim putanjama negoli po krunim i da je putanja Siriusa B elipsa. to se tie drugih dviju rijei: anu i animan, njihovo znaenje kao da se opasno pribliuje opisu onakva stanja materije (atomskog) kakvo pokazuje prirodu Siriusa B. Mnogo kasnije vidjet emo u ovoj knjizi da postoje i druge slinosti izmeu odreenih sanskrtskih izraza u vezi sa Siriusovim pitanjem i odgovarajuih izraza u Egiptu i na Bliskom istoku. No, tim emo se filolokim temama baviti poslije, kad e se pokazati da su vrlo vane. 42

Vratimo se Anubisu. Wallis Budge kae o njemu:26 Njegov je kult vrlo star i nema sumnje da su ga ve vrlo rano tovali irom Egipta; vjerojatno je stariji od Ozirisova kulta. Osim toga, istie tu, kao i drugdje, da se lice umrlog ovjeka poistovjeuje s Anubisom, a ba Anubisova glava prikazuje se sibolino agljem ili psom. Ve sam napomenuo da se on opisuje kao krug ili putanja koja odvaja tamnu Neftis od svijetle Izide, odnosno Siriusa. Drugim rijeima, vjerujem da Anubis predstavlja putanju Siriusa B oko Siriusa A. On se opisuje i kao vrijeme,27 to pokazuje da se putanja vrlo pronicavo smatra postepenom u vremenu. Prodrljivo vrijeme, motiv koji nam je svima blizak, nije stran ni Egipanima. Stoga se ne smijemo iznenaditi to se Anubis prikazuje i kao dera! Tonije, optuen je da dere bika Apisa. A u bika Apisa je, prema jednoj rasprostranjenoj kasnijoj legendi, zaiven mrtvi Oziris i tako prenesen. No, u biti je boanstvo bik Apis (u doba Ptolemejevia poznato kao Serapis) Asar-Hpi. Oziris osobno! U Egipanskim bogovima moemo proitati: Apis se zove 'ivot Ozirisa, gospodara neba' i vjerovalo se, zapravo, da je Apis oivljen Ozirisovom duom i da utjelovljuje Ozirisa.28 Prema tome, Anubis je, derui Apisa, jeo Izidina mua! U okviru dramatinog mitolokog izraavanja prikazano je to vrlo ukraeno, ali znaenje je jasno. Dalje itamo:29 Drugi, opet, misle da Anubis oznauje vrijeme i da njegovo ime Kuon [gr. pas] ne aludira toliko na njegovu slinost sa psom, iako je to uobiajen prijevod rijei, koliko na drugo znaenje: 'raanje'; jer, vrijeme raa sve iz sebe i nosi to u sebi kao u maternici. No, to je jedno od tajnih uenja koja su poznata samo upuenima u tovanje Anubisa. Dabome. Tajno uenje! to bi se dalo za potankiji izvjetaj! U tome je nevolja veine naih izvora; odaju malo, osim posrednim zakljuivanjem. Tajna se uenja ne zapisuju ba esto i ostavljaju potomstvu. Dogoni su svoje najtajnije uenje otkrili tek nakon mnogo, mnogo godina i to vrlo kolebljivo, poto su se najprije posavjetovali upueni. Ni Egipani nisu bili budale, pa gotovo i ne smijemo oekivati da su ostavili papiruse ili druge zapise u kojima otkrivaju ba ono to su htjeli zatajiti. Moemo samo nastojati prikupiti indicije. No, vidjet emo kako se nae indicije na kraju pretvaraju u pravu pravcatu lavinu. Navedeni odlomak iz teksta Wallisa Budgea jest njegov navod iz Plutarhova, djela Izida i Oziris. Mnogi su egiptolozi zapazili kakva je ironija to nigdje u egipatsklm izvorima pa ak ni u svim izvorima zajedno nemamo potpunog, jasnog prikaza Izide i Ozirisa. Stoga se moramo pouzdati u Plutarha, koji je ipak ostavio dugaak izvjetaj, napisavi ga na svom materinjem, grkom jeziku. Vjeruje se da je i on bio sveenik, a izvjesno je da je bio upuen u tajne Delfa. Umio se sprijateljiti sa sveenicima i "sveenicama". Meu njegove najbolje prijatelje spadala je sveenica Klea iz proroita u Delfima. Njoj je posveena i njoj se obraa njegova rasprava Izida i Oziris. Rasprava zapoinje ovim rijeima: Sve dobro, draga moja Klea, pametni ljudi moraju traiti od bogova; osobito molimo te mone bogove da nam, u naem traganju, dadu spoznaje o sebi koliko su one dokuive ljudima. Ovo donekle pokazuje kakav je ovjek bio Plutarh. U uvodu Loebova izdanja Izide i Ozirisa F. C. Babbitt kae: [Plutarh] je jednom posjetio Egipat, ali ne moemo ustanoviti kako je ondje dugo ostao i koliko je doznao. Po svoj prilici njegova rasprava odraava znanje koje je postojalo u njegovo doba, a koristilo se, bez sumnje, dvama izvorima: knjigama i sveenicima. Zacijelo se prijateljica Klea, koja je imala vrlo vaan poloaj u Delfima, pobrinula za to da Plutarh dobro upozna glavne egipatske sveenike. Bio je to uobiajen postupak; tako je i nekoliko stoljea prije toga grki uenjak Eudokso (Platonov i Aristotelov kolega) dobio, radi prouavanja egipatske religije i astronomije, pismenu preporuku spartanskog vojskovoe Agesilaja, namijenjenu posljednjem domaem faraonu, Nektanebu, i faraon ga je poslao k svojim sveenicima. injenica da se Plutarhova rasprava obraa Klei ukazuje, moda, na to da mu je ona pomogla pri pripremanju rasprave, a i na zajedniku vjersku zanesenost. Plutarh je, nema sumnje, postigao kod egipatskih sveenika ono to su Griaule i Dieterienova kod Dogona doznao je od njih neke tajne predaje. Stoga se ne smijemo uditi to njegovu eseju posveuju veu panju egiptolozi nego klasiari. Plutarh kae: Neki misle da je Anubis Kron (Cronos nap. prev.).30 Chronos, izgovoreno sa h, bilo je, naravno, prodrljivo vrijeme. Kron je na latinskom Saturn. U znanstvenim se krugovima mnogo raspravlja o tome ima li Kron (Saturn), glavni bog prije Zeusa (Jupitera), neke odredene veze s rijei chronos, izgovorenom sa h, koja se katkad upotrebljava kao vlastito ime vremena. Iz te rijei izvodimo hronologiju, hroniku itd. Sumerski je bog Anu vrlo slian grkom Kronu, jer su obojica stari bogovi koje su smijenili mladi: Enlil, odnosno Zeus. Tako se javlja jo jedna mogua veza izmeu Anua i Anubisa, ako smo spremni prihvatiti da u staroj pretklasinoj Grkoj Kron i Chronos nisu bili potpuno odvojene rijei i pojmovi. 43

S obzirom na Plutarha Wallis Budge nastavlja: Spominjui Ozirisa kao 'opi razum koji proima vie i nie oblasti univerzuma' ,on [Plutarh] kae da se, osim toga,'zove 'Anubis, a katkad i Hermanubis (tj. Heru-em-Anpu)'; prvo ime izraava njegov odnos prema viem svijetu, a drugo prema niem. Zbog toga mu rtvuju dva pijetla; jednog bijelog, kao prikladnu oznaku istoe i sjaja gore, te drugog utog poput afrana, kao izraz mjeavine i raznolikosti u niim oblastima. To smatram moguom aluzijom na bijeli Sirius A i tamniji Sirius B. No, nie oblasti mogle bi biti i obzorje, na kojem su bijela nebeska tijela afranove boje kad se raaju i umiru. Jasniji je Babbittov prijevod; Anubis se precizno naziva zdruenim odnosom stvari31, a ne opim razumom koji proima svijetli i tamni svijet. Putanja je ba zdrueni odnos izmeu zvijezde koja se okree i zvijezde oko koje se ona okree. Kako bih jasnije pokazao da je rije o injenici, a ne o mati, navest u Plutarhove rijei iz njegova slijedeeg odlomka (Babbittov prijevod): Osim toga, oni (Egipani) izvjeuju da je u takozvanim Hermesovim knjigama (trismegistikoj literaturi?) zapisano u vezi sa svetim imenima da silu kojoj se pripisuje da upravlja okretanjem Sunca zovu Horus... To je vano, jer tu vidimo da Sunevu putanju izriito nazivaju bojim imenom. Ako su bojim imenom mogli prozvati Sunevo okretanje, onda su i okretanju Siriusa B (uz pretpostavku da su doista znali za nj) mogli dati boje ime. Tu imamo posla s jednim presedanom. Vratit emo se tom odlomku, jer je zanimljiv i zbog drugih razloga: ... ali Grci je zovu Apolon; silu koja je dodijeljena vjetru neki zovu Oziris, a neki Serapis; Sotis u egipatskom jeziku znai 'trudnoa' (kyesis) ili 'biti trudna' (kyein): stoga se u grkom jeziku zvijezda zove, s promijenjenim naglaskom, Pasja zvijezda (Kyon), a smatraju je posebnom Izidinom zvijezdom. Evo jo nekih Plutarhovih podataka o Anubisu:32 A kad je nakon mnogo truda i nevolja pronadeno dijete (Anubis, Neftisino i Ozirisovo dijete), s pomou pasa koji su doveli do njega Neftis, othranjeno je i potom je postalo njen uvar i pratilac, dobivi ime Anubis, te navodno titi bogove kao to psi tite ljude. Ako se Anubis zamisli kao putanja oko Siriusa, onda je zaista Izidin pratilac! Neprestano je obilazi kao pas uvar. "Plutarh nam prenosi jednu zanimljivu priu: Osim toga, Eudokso kae da prema jednoj egipatskoj mitskoj predaji Zeus nije mogao hodati jer su mu noge bile srasle...,33 To veoma podsjea na sumerskog vodozemca Oannesa, koji je imao rep za plivanje umjesto nogu za hodanje. Plutarh nam daje jedan vaan i bitan podatak koji povezuje Izidu s Argom i Argonautima te upuuje na vjerojatan izvor jedne predodbe koja je grdno zbunila klasiare (poslije emo vidjeti da su veze izmeu Izide i "Arga" prilino zamrene): Takva su i egipanska vjerovanja; jer, esto zovu Izidu Ateninim imenom, kad izriu otprilike misao 'ja sam nastao od samog sebe', koja nagovjeuje kretanje na vlastiti poticaj.34 Treba da se sjetimo da je grka boica Atena, boica duevnih sposobnosti i mudrosti, prema grkom vjerovanju iskoila potpuno odrasla iz Zeusova ela. Nije se rodila. Nastala je sama od sebe. Meutim, treba da nastavimo navod kako bismo istakli ono to je vano: Kao to rekosmo, Tifon se naziva Set, Bebon i Smu, a ta imena ukazuju na neko snano i preventivno obuzdavanje, protivljenje i mijenjanje. Osim toga, magnet zovu Horusovom kosti, a eljezo, prema Manetovim zapisima, Tifonovom kosti. Jer, kao to se eljezo ponekad ponaa tako kao da ga mami i vue k sebi magnet, a ponekad kao da ga ne prihvaa i odbija na suprotnu stranu, tako i ljekovito, dobro i svrsishodno kretanje svijeta u jednom trenutku, uvjeravanjem, mami i privlai k sebi i ublauje grubo i tifonsko kretanje, a u drugom se trenutku skuplja i izaziva suprotno gibanje koje zavrava potekoama. Ovo poistovjeivanje Izide s Atenom u vezi s magnetima i kretanjem na vlastiti poticaj podsjea na to da je Atena stavila kibernetiku* hrastovinu iz svetita u Dodoni (koje je, navodno, utemeljio Deukalion, grki Noa, poto se iskrcao iz svoje arke) u kobilicu Arga. To spominje H. W. Parke u svojim knjigama Grka proroita i Zeusova proroita: Atena je, kad se gradio 'Argo', uzela drvenu gradu hrasta u Dodoni (Zeusovu prorokom sreditu) i umetnula je u kobilicu. Posljedica je bila da je 'Argo' 44

mogao govoriti i voditi ili upozoravati Argonaute u kritinim trenucima, kao to se i prikazuje u ouvanim epovima s tom temom. Prvobitni se ep izgubio, ali nemamo nikakvih razloga da posumnjamo da ta udnovata osobina potjee iz njega, a ako je tome tako, onda je star najmanje kao 'Odiseja', u kojoj se ve spominju 'Argo' i njegove zgode. Parke zatim osobito istie da kao vodi djeluje ba drvo. Ono je nezavisno, a ne puko proroko sredstvo. Vidimo, dakle, da je Argo imao jedinstvenu sposobnost da se kree na vlastiti poticaj, koju mu je ugradila Atena (koju Plutarh izjednauje s Izidom).35
* U Kibernetici, pionirskom priruniku o kompjutorskoj teoriji, Norbert Wiener je rekao: Odluili smo da cijelo podruje teorije o kontroli i komunikaciji, bilo u strojevima, bilo u ivotinjama, nazovemo "kibernetika"... (prema grkoj rijei) kormilar.

Sada je prikladan trenutak da se vratimo Sumeranima, jer emo u njihovoj kulturi nai mnogo vanih spominjanja pedeset junaka, "pedeset velikih bogova" itd. No, prije toga napustimo pedeset Argonauta i njihov arobni brod te obratimo panju na jedan prilino precizan egipatski opis Siriusova sustava, sauvan u neobinu izvoru. Taj nam izvor daje G. R. S. Mead (koji je bio prijatelj pjesnika Yeatsa i spominje se pod nadimkom Stari Crore [crore == deset milijuna rupija nap. prev.] u Pjevanjima Ezre Pounda), ije djelo Triput najvei Hermes36, u tri knjige, sadri s opirnim predgovorom i napomenama prijevod opskurne i uglavnom zanemarene drevne hermetine "trismegistike literature". Te zapise ponajee preziru klasiari, smatrajui ih neoplatonistikim krivotvorinama. Naravno, nakon neoplatonistikog poleta za vrijeme talijanske renesanse, kad je Marsilio Ficino preveo i tako sauvao za potomstvo (moraju se priznati zasluge porodici Medici zbog toga to je pronalazila i kupovala rukopise!) takve neoplatoniste kao to su Jamblih i ti trismegistiki zapisi, neoplatonisti su stalno u nemilosti. Leob Classical Library" nije jo ni danas objavila sva Plotinova djela. Meutim, veina italaca nije, zacijelo, naisto s izrazom trismegistika literatura ni s neoplatonistima. Stoga treba da objasnim o emu je rije. Neoplatonisti su grki filozofi koji su ivjeli toliko vremena nakon Platona da su za suvremene znanstvenike izgubili naziv platonisti (iako su bili Platonovi duhovni sljedbenici i smatrali sebe platonistima). Suvremeni su uenjaci po svojoj volji dodali platonistima" prefiks "neo" da bi ih razlikovali od njihovih prethodnika, onih platonista koji su ivjeli u razdoblju od 150 godina poslije Platonove smrti. Platonova je akademija postojala u Ateni vie od devet stoljea. Zapravo, znanstvenici govore o srednjim platonistima, sirijskim platonistima, kranskim platonistima,aleksandrijskim platonistima i tako dalje. Predlaem itaocima da pogledaju moj Prvi dodtak, koji e im otkriti mnogo o neoplatonistima i njihovoj povezanosti sa Siriusovom tajnom i koji se bavi prije svega Proklom. G. R. S. Mead potanko objanjava na poetku svog djela Triput najvei Hermes to je trismegistika literatura. Naziva je trismegistikom umjesto da se koristi njenom dotadanjom oznakom hermetina (prema imenu grkog boga Hermesa), kako bi je odijelio od drugih, manje zahimljivih zapisa kao to su egipatske Hermesove molitve i hermetina alkemika literatura. Danas postoje samo odlomci trismegistikih zapisa, koji se sastoje od brojnih izvanredno neobinih propovijedi, razgovora, izvadaka koje su Stobej i crkveni oevi izvukli iz izgubljenih zapisa itd. Oklijevam da dadem njihov kratki pregled i predlaem zainteresiranim itateljima da se osobno pozabave tom temom. Neki materijali nisu prikladni za saete preglede, i ja mislim da je tu rije ba o takvu materijalu. Zapisi sadre neke mistine i svakako neke sublimne elemente. Ficino je obavijestio starog Cosima de Medici da mu moe prevesti ili hermetinu literaturu, ili Platonove dijaloge, ali ne odmah jedno i drugo. Cosimo je znao da umire. Rekao je otprilike: Kad bih mogao proitati Hermesove knjige, umro bih sretan. Platon bi bio zgodan, ali nije tako vaan. Prihvatite se Hermesa, Ficino. I Ficino se prihvatio. Kao to opirno objanjavam u Prvom dodatku, neoplatonisti su toliko prezreni zbog dananjih predrasuda, ma kako udne bile te predrasude, da je i trismegistika literatura optereena optubom da se suvie udaljila od stvarnosti i logike i da naginje mistinome. Ne pristaje ba osobito u kruti racionalizam doba koje je jo sputano (dodue, olabavjelim) sponama deterministikog naunog prejudiciranja iz devetnaestog stoljea. Prava je ironija, dabome, to su ouvani izvorni egipatski zapisi oito mistini, ali se prihvaaju. Trismegistika e se literatura, meutim, dokle god se bude smatrala neoplatonistikom, prezirati zato to je mistina. Ako i jest neoplatonistika, trismegistika literatura nije zbog toga sama po sebi manje vrijedna kao izvjetaj o egipatskoj religiji nego Izida i Oziris Grka Plutarha koji je ivio samo malo prije grkih neoplatonista. Vrijeme je da znanstvenici obrate panju na taj alosno zanemareni materijal. Velik dio 45

trismegistike literature potjee, vjerojatno, iz originalnih izvora i kompilacija kao to je Manetovo izgubljeno djelo Sotis. Ili je, moda, ta literatura ak vrlo stara; tada bi jedan njen dio, u sadanjem obliku, mogao potjecati najranije iz doba Ptolemejevia, kada su, kao to znamo, zodijak uveli u Egipat Grci, a ovi ga, opet, dobili iz Babilona. (Ne mogu ovdje raspravljati o ranijim oblicima zodijaka, kao to je bio onaj u Denderi.) Mead navodi jedan egipatski magini papirus, koji je nepobitno autentian, te ga usporeduje s jednim odlomkom iz trismegistike literature: Zazivam te, gospodarice Izido, s kojom se sjedinjuje dobri Daimon, on koji je gospodar u potpunoj tmini.37 Znamo da se Izida poistovjeuje sa Siriusom A, pa tu moda imamo pred sobom opis njene zvijezde pratilice koja je gospodar u potpunoj tmini, to jest nevidljivog pratioca s kojim je sjedinjena: Siriusa B. Mead, naravno, nije imao pojma o Siriusovu pitanju, ali je naveo taj magini papirus kako bi usporedbom osvijetlio neke neobine odlomke u trismegistikoj raspravi koju je preveo, a koja se zove Svjetska djevica. U svojim napomenama o maginom papirusu Mead veli: Prirodno je povezati Agatodaimona ('dobrog Daimona') s papirusa s Ozirisom, jer je to zaista jedna od njegovih najeih oznaka. tovie, ba se Oziris izrazito povezuje s takozvanim 'podzemljem', nevidljivim svijetom, 'tajanstvenim mrakom'. On je gospodar ondje ... pa je jedna od drevnih misterijskih izreka glasila:' Oziris je mrani bog'. Svjetska djevica je neobina trismegistika rasprava u obliku razgovora izmedu hijerofanta (visokog sveenika) kao Izidina predstavnika i neofita koji predstavlja Horusa. Tako sveenik, pouavajui novajliju, prikazuje Izidu kako pouava svog sina Horusa. Rasprava zapoinje tvrdnjom da je to najsvetije saopenje koje Izida, govorei, otkriva. Stalno se istie hijerarhijsko naelo niih i viih bia u svemiru i naglaava se da zemaljskim smrtnicima povremeno upravljaju druga, via bia, mijeajui se u zemaljske poslove kad ovdje stanje postane beznadno itd. Izida kae u raspravi: Stoga treba da manji misteriji ustupe mjesto veima. Ono to otkriva Horusu veliki je misterij. Mead ga prikazuje kao misterij "koji je obavljao arhohijerofant. Rije je o stupnju (tu se uzima stupanj u smislu stupnja u masonskim misterijima, koji su beznadno iskrivljena i razvodnjena verzija negdanjih izvornih misterija) nazvanom 'mrani misterij' ili 'crni obred'. Taj se obred obavljao samo za one koji su, nakon dugog iskuavanja u niim stupnjevima, ocijenjeni dostojnima; bio je, oito, mnogo svetiji nego pouavanje u misterijima koji bi se dogaali danju. Mead dodaje: Zbog toga slutim da se tu spominje najezoteriniji obiaj u predaji o Izidi ... Pokuavajui objasniti Izidin tajanstveni crni obred na najviem stupnju egipatskih misterija, Mead je naveo onaj magini papirus koji sam ve bio spomenuo. On objanjava crni obred tako to ga povezuje s Ozirisom, miranim bogom, koji je gospodar u potpunoj tmini, u nevidljivom svijetu, tajanstvenom mraku. U raspravi Svjetska djevica opisuje se Hermes koji oito predstavlja vrst bia to su zemaljskim stanovnicima donijeli civllizaciju i koji se potom, naredivi svojim bojim rodacima da budno paze, popeo prema zvijezdama. Sudei prema toj raspravi, ljudi su zadavali takve neprilike da ih je trebalo nadzirati i, za rijetkih kriza, posredovati. Poto je Hermes napustio Zemlju da bi se vratio na zvijezde, bila je u Egiptu jedna osoba ili nekoliko osoba koje su se zvale Tat (Thoth), a bile su upuene u nebeske tajne. Smatram da je rije o egipatskim sveenicima. No, jedan od najvanijih odlomaka u raspravi slijedi neposredno poslije toga izvjetaja i pokazuje, ini mi se, da ta rasprava zacijelo ima neki istinski egipatski izvor, jer nikakav kasni Grk ne bi mogao umetnuti takav odlomak. Da bi se to spoznalo, treba znati tko je bio izvanredni Imhotep, nadareni genij, filozof, lijenik i predsjednik vlade (da upotrijebimo nae izraze) za vrijeme Tree dinastije u Egiptu oko 2600. prije n. e., u doba kralja Zosera, iji je grob i hram on zamislio i sagradio. (Rije je o uvenoj stepeniastoj piramidi u Sakkari, prvoj sagradenoj piramidi i, prema nekima, prvoj kamenoj graevini na svijetu.) Imhotep se tokom stoljea pretvorio postupno u boga i Ptahova sina. Jedan od razloga zbog kojih se njegovo proglaenje bogom odgodilo za nekoliko tisua godina moda je bilo to to su preivjeli njegovi zapisi, kao to je preivjelo i Zaratustrino djelo Gathas, pa se nije moglo tvrditi da je ovjek koji je ostavio zapise zaista bog. Poput Muhameda i Zaratustre, Imhotep je zbog ouvanih spisa ostao neka vrst proroka. A sada, evo cijelog onog vanog odlomka: Poslije njega (Hermesa) slijedio je Tat, koji mu je bio istodobno sin i nasljednik tog znanja [ovo gotovo nesumnjivo ukazuje na sveenstvo], a ubrzo potom Asklepije-Imut, po volji Ptaha koji je Hefest, i svi ostali koji su trebali da istrae pouzdanu izvjesnost nebeske namjere, onako kako je htjelo Predvianje (ili Sudbina), kraljica svega. 46

Dakle, to je uistinu upadljiv odlomak. Tajanstvenog Hermesa nasljeuje egipatsko sveenstvo Thoth. Ubrzo potom javlja se nekakav Asklepije-Imut, po volji Ptaha. Rije je o Imhotepu! Ptah se, poznat Grcima kao Hefest, smatrao u kasnom egipatskom razdoblju Imhotepovim ocem. Zapravo, zanimljivo je da ovaj tekst izbjegava kasni oblik Ptahov sin kao Imhotepov opis. Imhotep je bio poznat Grcima i posluio je kao osnova za njihova boga Asklepija (grki bog lijenitva, koji odgovara Imhotepovu kasnom obliku kao egipatskom bogu lijenitva). Imhotep se zove i Imouthes, Imothes, Imutep itd. Odatle oblik u toj raspravi: Asklepije-Imut. Nema ba nikakve sumnje da se tu misli na Imhotepa. U takvu svjetlu postaju i neke druge tvrdnje u tom odlomku vrlo zanimljive. Ve smo spomenuli da su u takvim raspravama kao to je Svjetska djevica, gdje se boanska imena razbacuju kao sjemenje za ptice, pisci bili pretjerano suzdrljivi i izbjegavali nazivanje AsklepijaImhotepa sinom Ptaha-Hefesta. Moda to zaista ukazuje na neki istinski rani izvor iz vremena kad su Egipani jo smatrali Imhotepa smrtnikom. Hurry veli:38 Godinama su egiptolozi zbunjeno pokuavali objasniti zbog ega Imhotep, koji je ivio u doba kralja Zosera, oko 2900. prije n. e., nije spadao meu prave egipatske bogove do perzijskog razdoblja, koje je zapoelo 525. prije n. e. Proglaenje boanstvom ovjeka, ma kako ugledan on bio, mnogo stoljea poslije njegova ivota na Zemlji ini se zagonetkom. Objanjenje je, po svoj prilici, onakvo kakvo je prvi predloio Erman, tj. da su Egipani smatrali Imhotepa u velikom dijelu tog razdoblja do proglaenja bogom nekom vrstom junaka ili poluboga i iskazivali mu poasti predvidene za poluboanstva. Erman je natuknuo da je taj poluboanski poloaj dobio Imhotep u doba Nove drave, tj. oko 1580. prije n. e., ali noviji dokazi kao da pokazuju da je taj poluboanski stupanj dosegao u mnogo ranijem razdoblju. Tu moe pomoi kronologija. Svjetska djevica" ispravno pokazuje da je Imhotep stigao ubrzo potom, poslije stvaranja egipatskog sveenstva, vjerojatno onakvog kakvo je postojalo nakon ujedinjenja Egipta, za Prve dinastije poslije Menesa. Imhotep je ivio za vrijeme Tree dinastije, na poetku Stare drave. I. E. S. Edwards39 ocjenjuje da je ona zapoela oko 2686. prije. n. e. Poetak Prve dinastije postavlja oko 3100. prije n. e. Tako se Imhotep pojavio doslovce ubrzo potom. Tko je god napisao Svjetsku djvicu, znao je egipatsku kronologiju i nije nazivao Imhotepa Ptahovim sinom. Ima tu jo neto. Ako pogledamo onaj navod iz Svjetske djevice: ....i svi ostali (tj. poslije Imhotepa) koji su trebali da istrae pouzdanu izvjesnost nebeske namjere..., otkrivamo da se spominju Imhotepovi nasljednici koji su istraivali svemirske zagonetke, a i Imhotepovo se djelovanje opisuje kao istraivako. To je takoder umjesno i odraava znatno poznavanje teme. Jer, Imhotep se esto prikazuje kao prvi pravi filozof kojemu se zna ime. Na 30. stranici u svojoj knjizi Hurry govori o oitim nasljednicima, spomenutima na jednom papirusu iz Oksirinha (na grkom jeziku, a objavili su ga Grenfell i Hunt), koji izvjeuje da se Imhotep tovao ve za etvrte dinastije, a njegov je hram bio utoite bolesnih i nesretnih ljudi. Hurry nastavlja: Druge su osobe Horus, sin Hermesov, i Kaleoibis, Apolonov sin (Imhotep je bio Ptahov sin); ne zna se tko su oni bili. Jesu li moda bili Imhotepovi nasljednici pri istraivanju? Vjerojatno e nam budua iskopavanja u Egiptu pomoi da doznamo vie o tim ljudima. Godine 1971. i 1972. iznesen je u Sakkari na vidjelo spomena vrijedan niz tekstova koje je napisao neki Hor (od Horus) i u kojima opisuje svoj ivot u jednom egipatskom hramu u doba Ptolemejevia, pria o svojim snovima i svojim politikim sukobima. Te je tekstove trebalo da objavi 1976. Egipatsko istraivako drutvo. O trismegistikoj (hermetinoj) literaturi Hurry govori ovo: Ako moemo vjerovati podacima o Imhotepu u hermetinoj literaturi, njega su zanimale takoder astronomija i astrologija, iako mu se ne pripisuju nikakva posebna opaanja. Sethe se mnogo puta poziva na tu literaturu i pokazuje da je Imhotep, prema predaji, bio povezan s bogom Thothom (Hermesom) to se tie astronomskih promatranja.40 Oito, Imhotep je, kao glavni sveenik za vrijeme kralja Zosera (jer je zauzimao i taj poloaj), bio povezan s Thothom (Tatom) kao sveenstvom koje smo prije spomenuli i iji je najvii misterij bio crni obred. Tu, dakle, nalazimo istinsku potvrdu da se sveenstvo bavilo astronomijom. Drugim rijeima, moje se astronomsko tumaenje potvruje i iz tog izvora. Lijepo je kad se jedno povezuje s drugim. Natpisi u hramu u Edfuu, to ga je sagradio Ptolemej III Euerget (237. prije n. e.) opisuju Imhotepa kao velikog sveenika Imhotepa, Ptahova sina, koji govori ili pouava. Hurry kae: Imhotepa su smatrali 47

'jednim od najveih egipatskih mudraca';41 slava to ju je stekao mudrou ostavila je tako dubok dojam na njegove sunarodnjake da se stoljeima odrala u narodnoj predaji. to se tie njegova djelovanja kao pisca, smatra se da je stvorio djela o medicini i arhitekturi, ali i o openitijim temama, a neka su njegova djela postojala jo na poetku kranskog razdoblja... njegov je ugled kao pisca doveo do toga da su ga prihvatili kao 'zatitnika pisara'. Drugim rijeima, on je bio prvi veliki filozof. Za svog je ivota, oito, govorio i pouavao. Moda je bio prototip prvog klasinog Grka. Osim toga, moemo se nadati da emo jo poneto doznati o njemu jer njegov grob jo nije otkriven. Vjeruje se da mu je grob u Sakkari, a pokojni je profesor Emery nekoliko puta pomislio da je na pragu otkria; iskopavanja na tom mjestu nastavio je profesor Smith, koji zrai takvom neobinou da jasno stvara dojam kako bi mogao doi do otkria koje bi bilo najvanije u povijesti arheologije i kraj kojeg bi manji i kasniji grob mladog faraona Tutankhamona potpuno izblijedio. to se tie tog mogueg budueg otkria Imhotepova groba, moda je najzanimljivije to to e gotovo nesumnjivo biti pun knjiga. Zar bi ovjeka poput Imhotepa pokopali bez njih? Imajui na umu te knjige (a ja sam uvjeren da nas one ekaju pod zemljom kao tempirana bomba), zanimljivo je proitati ovaj odlomak iz Svjetske djevice koji slijedi ubrzo poslije onoga prije navedenog: Svete simbole svemirskih elemenata skrivale su Ozirisove tajne. Hermes ih je, prije povratka na nebo, zaarao i izrekao ove rijei: '... O svete knjige, stvorene mojim besmrtnim rukama, arolijom neporonosti. ... (na tom je mjestu praznina jer se tekst ne moe odgonetnuti) ...nepodlone propadanju ostanite vjeno i zatiene od vremena! Postanite nevidljive, neka vas ne nae nitko tko bude koraao nizinama ove zemlje, dok staro nebo ne stvori pogodno orue za vas, koje e Stvoritelj nazvati duama'. Tako je govorio on i, zaaravi ih pomou svojih djela, zatvorio ih je u njihovu vlastitom podruju. I prolo je ve mnogo vremena otkad su sakrivene. U raspravi se najvii cilj neukih ljudi koji tragaju za istinom opisuje ovako: (Ljudi) e potraiti. . . skrivenu prirodu svetih prostora u koje ne moe koraknuti niija noga i jurnut e u visinu, elei utvrditi prirodu nebeskog kretanja. To je jo skromno. Jer, ne preostaje vie nita drugo doli Zemlji najdalja podruja; ak e, oni smjeli, ui u trag noi, najdaljoj noi. Jurnut emo u visinu svemira da bismo utvrdili "prirodu nebeskog kretanja", kae se u toj staroj (neodreeno staroj) raspravi. Kako je to istinito! Iskrcali smo se na Mjesec, to je jurnjava u visinu u pravom smislu rijei. I zaista utvrujemo prirodu nebeskog kretanja. Rasprava ima pravo i onda kad kae da je to jo skromno. Jer, kao to svi znamo, ljudi koji se bave svemirskim programom imaju dojam kao da su tek na poetku. ovjek e se zaustaviti tek kad upozna cijeli Sunev sustav i ovlada njime. Tada emo se suoiti s granicama naeg Suneva sustava i s preprekom koja ga odvaja od zvijezda. to dalje? Da, ono to smo dosada uinili svakako se moe smatrati jo skromnim. Vasco da Gama je moda estitao sebi zbog sjajnih pomorskih pothvata, ali ba nam njegov primjer jasno pokazuje da je poetak samo poetak, jo skroman. Sudei prema raspravi, mi emo poslije tog skromnog poetka, mi smjeli, doznati i najveu tajnu ... otkrit emo no. Postat e jasno znaenje crnog obreda. Budui da se taj obred i taj misterij tiu Izide i zvijezde Sirius, te se proroanstvo jasno odnosi na nebo, moe li nas itko optuiti zbog senzacionalizma ako napomenemo da nita nee uzdrmati ovjeji rod toliko kao prvi put dokazano postojanje razumnih ivotnih oblika negdje drugdje u svemiru? to onda ako Siriusov tamni pratilac uistinu skriva rjeenje te tajne? to onda ako je najblie civilizacijsko sredite zaista u Siriusovu sustavu i motri nas s vremena na vrijeme? to onda ako se to dokae tako to emo svojim radio-teleskopom uhvatiti istinske tragove lokalnog radijskog saobraaja, golem val signala koji, raspadajui se, odjekuju kroz prostor dugaak devet svjetlosnih godina i koje svaka kultura, nalazei se barem priblino na naem stupnju razvoja, svakako alje u okolni svemir? to onda ako se to dogodi? Imat emo dojam kao da se rui nebo, zar ne? Napomene
1. Le Renard pale, 325. str.. To se vidi na 109. crteu u toj knjizi, koji prikazuje susret Siriusa i Sunca. 2. Mariette: Dendera, 1. knjiga, 206. str. 3. Arat: Pojave, 331336. str., engleski prijevod u seriji Leob Library, u knjizi u kojoi su Kalimah i Likofron. Vidi bibliografiju.

48

4. Prva knjiga, 1. str., Egipatskih astronomskih zapisa Otta Neugebauera i Richarda Parkera, Brown University Press, 19601967. 5. Ibid., 1. knjiga, 25. str. 6. Egipanski bogovi, London, 1904, 2. knjiga, 114. str. 7. Ibid., 2. knjiga, 113. str. 8. Ibid., 2. knjiga, 117. str. 9. Ibid., 2. knjiga, 215. str. 10. Ibid., 2. knjiga, str. 202203. 11. Ibid., 2. knjiga, 264. str. 12. Ibid., 2. knjiga, 265. str. 13. Ibid., 2. knjiga, 139. str. 14. Neugebauer i Parker, op. cit. 15. Imena zvijezda, predaja o njima i znaenje, R. H. Allen, Dover Publications, New York, 1963, 130. Str. 16. Neugebauer i Parker, op. cit. 17. Imena zvijezda, predaja o njima i znaenje, 68. str. 18. Ibid., 65. str. 19. Drevni bliskoistoni zapisi u vezi sa Starim zav jetom, James B. Pritchard, Princeton University Press, 1955, 33. str. 20. Ibid., 41. str. 21. Alexander Heidel: Postanak Babilonije, University of Chicago Press, 1965, 86. str. 22. Wallis Budge, op. cit., 1. knjiga, 284. str. 23. Ibid., 1. knjiga, 290. str. 24. Ibid., 2. knjiga, 154. str. i 1. knjiga, 446. str. 25. Ibid., 1. knjiga, 154. str. 26. Ibid., 2. knjiga, 261. str. 27. Ibid., 2. knjiga, str. 264265. 28. Ibid., 2. knjiga, str. 195200. 29. Ibid., 2. knjiga, str. 264265. 30. Izida i Oziris, Loeb Library, 107. str. 31. Ibid., 145. str. 32. Ibid., 39. str. 33. Ibid., 149. str. 34. Ibid., 147. str. 35. Zeusova proroita, H. W. Parke, 13. str. 36. Triput najvei Hermes, G. R. S. Mead, John Watkins, London, 1964. 37. Ibid., 3. knjiga, 95. str. 38. Vidi Imhotep, pomonik i lijenik kralja Zosera i potom egipatski bog lijenitva Jamiesona B. urr, Oxford University Press, 1926. 39. I. E. S. Edwards: Egipatske piramide, Penguin, 1970. 40. urr, op. cit.i 20. str. 41. Ibid., 40. str.

KRATAK PREGLED Za stare je Egipane Sirius bio najvanija zvijezda na nebu. Staroegipatski se kalendar osnivao na Siriusovu izlasku. Utvreno je da su stari Egipani katkad poistovjeivali Sirius sa svojom glavnom boicom Izidom. Izidin je pratilac bio Oziris, glavni egipatski bog. Pratilac zvijeda Veliki Pas (u kojem je Sirius) bilo je zvijede Orion. Budui da je Izida izjednaivana sa Siriusom, njenoga pratioca treba, isto tako, izjednaiti sa Siriusovim pratiocem. Tako je Oziris ponekad poistovjeivan sa zvijeem Orion. Znamo da je Siriusov pratilac u stvarnosti Sirius B. Stoga se lako moe zamisliti da je Oziris kao Orion, Siriusov pratilac, zamjena za nevidljivog pravog pratioca Siriusa B. Najstariji i najjednostavniji oblik imena Oziris, doznajemo, jest hijeroglif koji prikazuje prijestolje i oko. Dakle, "oko" je Ozirisovo bitno obiljeje. Pleme Bozo iz Malija, srodno Dogonima, naziva Sirius B onom zvijezdom". Budui da se Oziris prikazuje kao oko i katkad se smatra Siriusovim pratiocem, iz toga se moe zakljuiti da je on ona 49

zvijezda, ali samo ako se prihvati pretpostavka da su stari Egipani zaista znali da postoji Sirius B i da se stoga spominjanja Siriusova pratioca odnose na nj. Znaenje egipatskih hijeroglifa i imena Izide i Ozirisa bilo je nepoznato i Egipanima na poetku dinastijskog razdoblja, pa se ini da ta imena i znakovi potjeu iz doba prije dinastija to znai oko 3200. prije n. e. ili ranije; drugim rijeima, stari su najmanje 5000 godina. Najkasnije od 2800. prije n. e. nije vie bilo u predaji objanjenja o imenima i znakovima za Izidu i Ozirisa. Kroz cijelo povijesno doba bio je za Sirius uobiajen naziv Pasja zvijezda. Drevni bog Anubis bio je bog-pas, to jest imao je ovjeje tijelo i pasju glavu. Raspravljajui o egipatskim vjerovanjima, Plutarh kae da je Anubis bio, zapravo, sin boice Neftis, Izidine sestre, iako se je smatrao Izidinim sinom. Neftis je bila nevidljiva, a Izida vidljiva. (Drugim rijeima, vidljiva je majka bila zamjena nevidljive, prave majke, zbog jednostavnog razloga to se nevidljiva majka nije mogla opaziti.) Plutarh veli da je Anubis vodoravan krug koji odvaja nevidljivi dio svijeta, koji zovu Neftis, od vidljivoga, koji su prozvali Izida; budui da taj krug podjednako dodiruje rubove svjetla i tame, moe se smatrati zajednikim njima oboma. To je vrlo jasan drevni opis putanje (nazvane Anubis) tamne i nevidljive zvijezde (Neftis) oko njene sestre, svijetle i vidljive zvijezde (Izide) a znamo da je Izida poistovjeivana sa Siriusom. Nedostaju slijedei elementi, koji moraju zasada ostati jo pretpostavka: a) krug je zapravo putanja; b) boanski su likovi zapravo zvijezde, naroito u tom kontekstu. Anubis i Oziris katkad su poistovjeivani jedan s drugim. Oziris, Izidin pratilac i ponekad Siriusov pratilac, katkad je poistovjeivan i s putanjom Siriusova pratioca, to ima smisla i moe se oekivati. Izidu kao Sirius prikazivali su stari Egipani na svojim slikama ponajee kako putuje s dvjema druicama u istoj nebeskoj lai. A kao to znamo, Sirius ima, prema miljenju nekih astronoma, dva pratioca: Sirius B i Sirius C. Arapi su jednu Siriusovu zvijezdu pratilicu (u istom zvijedu: Veliki Pas) zvali Teina i smatrali je izvanredno tekom gotovo pretekom da bi se mogla dii iznad obzorja. Ideler smatra to ime zvijezde udnovatim, doznajemo, i to nas ne iznenauje. Stvarni Siriusov pratilac, Sirius B, sastoji se od superguste tvari koja je tea nego bilo koja normalna tvar u svemiru, pa je teina te siune zvijezde jednaka teini goleme normalne zvijezde. I Dogoni, kao to znamo, vele da je Sirius B "teak" i govore o njegovoj teini. Arapi primjenjuju naziv Teina i na zvijezdu Canopus u zvijedu Argo. U mitologiji je Argo brod koji je prevezao na Rod Danaja i njegovih pedeset keri. Na "Argi" je pedeset veslaa pod Jazonovim vodstvom, nazvanih Argonautima. Na njemu je i pedeset vesala, a kraj svakoga je po jedan vesla, Argonaut. Boanski vesla jest stari sredozemni motiv i ima vjersko znaenje. Kretanje Siriusa B oko Siriusa A traje pedeset godina, to se moe povezati s upotrebom broja pedeset pri opisivanju Arga. Stari Egipat i stari Sumer (Babilonija) imaju mnogo zajednikih boanskih imena i drugih elemenata. Sumerani su, ini se, zvali Egipat Magan i bili u dodiru s njim. Sumerski glavni bog, Anu, prikazivao se kao agalj, to je varijanta pasjeg motiva i upotrebljavala se i u Egiptu za Anubisa; pas i agalj su se, oito, izmjenjivali kao simboli. Egipatski je oblik Anubisova imena Anpu i slii : sumerskom Anuu, a obojica su bogovi-agljevi. uveni egiptolog Wallis Budge bio je uvjeren da su Sumer i Egipat dobili svoju kulturu iz nekog zajednikog, izvanredno starog izvora. Anua su Sumerani zvali i An (jedna varijanta). U Egiptu su Ozirisa zvali takoder An. Imajui na umu da je Plutarh rekao kako je Anubis (Anpu u egipatskom jeziku) krug, zanimljiva je napomena da na sanskrtu rije Anda znai elipsa. Moda je to puka sluajnost. Wallis Budge veli da Anubis predstavlja vrijeme. Sloeno znaenje vremena i kruga za Anubisa izrazito ukazuje na kruno kretanje. Anubisov je kult bio tajna misterijska religija, ograniena na upuene (stoga ne znamo njegov sadraj). Plutarh, koji pie o Anubisu, bio je upuen u nekoliko misterijskih religija, pa se opravdano moe vjerovati da njegovi podaci potjeu iz dobro obavijetenih izvora. (On je bio Grk, a ivio je u doba Rimskog Carstva.) Jedan drukiji prijevod Plutarhova opisa Anubisa govori da je Anubis zdrueni odnos Izide i Neftis. To navodi na pomisao na krug kao putanju zdrueni odnos zvijezde koja se kree po putanji i zvijezde oko koje se kree. 50

Egipani su, prema Plutarhu, upotrebljavali ime Horus da bi opisali silu kojoj se pripisuje da upravlja okretanjem Sunca. Dakle, zamiljali su takve osobite sile i davali im imena to je bitna pojedinost. Plutarh kae da je Anubis uvao Izidu kao pas i pratio je. Ta injenica, pored podatka da je Anubis vrijeme i krug, jo vie upuuje na pojam putanje; predodba psa uvara koji obilazi i prati ba je kao stvorena za to. Aristotelov prijatelj Eudokso (koji je posjetio Egipat) priao je da kod Egipana postoji predaja prema kojoj Zeus (glavni grki bog, ije ime upotrebljava Eudokso govorei o odgovarajuem egipatskom bogu, te se zbog toga pitamo na kojega egipatskog boga misli vjerojatno na Ozirisa) nije mogao hodati jer su mu noge bile srasle. To zvui kao da je rije o vodozemnom biu koje ima rep za plivanje umjesto nogu za hodanje. Podsjea nas na poluboansko bie Oannes, koji je, prema predaji, donijelo Sumeranima civilizaciju, a bilo je vodozemno, imalo rep umjesto nogu i nou se povlailo u more. Plutarh povezuje Izidu s grkom boicom Atenom (Zeusovom kerkom) i kae da su obje opisane kao nastale same od sebe" i kao kretanje na vlastiti poticaj. Atena je nadzirala Argo i stavila u njegovu kobilicu hrastovinu iz Dodone (mjesta gdje je pristala grka arka, s grkom verzijom biblijskog Noe, Deukalionom, i njegovom enom Pirhom), koja je vodila brod. Tako je Argo dobio oito kretanje na vlastiti poticaj od Atene, koju Plutarh ba s obzirom na tu osobinu povezuje s Izidom. Prve verzije epa o Argu, koje su napisane prije Homerova doba, na alost su se izgubile. Ouvana se verzija epa lako ita, ali je razmjerno nova (tree stoljee prije nove ere). Sumerani su imali pedeset junaka, pedeset velikih bogova itd., ba kao to su poslije Grci na svom Argu imali pedeset junaka" i Argo je prevozio pedeset keri Danajevih. Prema jednom egipatskom papirusu Izidin pratilac je gospodar u potpunoj tmini. To podsjea na nevidljivi Sirius B. Izidin pratilac Oziris je mrani bog. Trismegistika rasprava Svjetska djevica iz Egipta ukazuje na crni obred, povezan sa crnim Ozirisom, kao najvii mogui stupanj upuivanja u tajne u staroegipatskoj religijion je najvea tajna u Izidinim misterijima. Prema toj raspravi Hermes je doao na Zemlju da bi ljudima donio civilizaciju i potom se opet popeo prema zvijezdama, vratio se kui i ostavio iza sebe egipatsku misterijsku religiju s nebeskim tajnama koje e jednog dana biti odgonetnute. Postoje dokazi da se crni obred zaista bavio astronomijom. Dakle, odnosi se na astronomiju, crnog Ozirisa i Izidu, to dovodi do zakljuka da je tako bio moda povezan s postojanjem Siriusa B. U raspravi Svjetska djevica* postoji proroanstvo da se ljudi, tek kad se ponu baviti nebeskim tijelima i jurnu u visinu, mogu nadati da e shvatiti sadraj crnog obreda. Astronomsko znanje dananjeg svemirskog doba ini nas sposobnima da spoznamo pravu sr crnog obreda, ako je ta sr onakva kakvu je slutimo. To je bilo nemogue u dosadanjoj povijesti nae planete. Ne smijemo zaboraviti da bez dananjeg znanja o bijelim patuljastim zvijezdama koje se vide samo kroz suvremene teleskope, bez znanja o supergustoj materiji to nam ga daje atomska fizika, bez zamrene tehnologije itd. ne bi bila mogua ni naa rasprava o Siriusovu sustavu; ne bismo uope mogli nagovijestiti takvo objanjenje crnog obreda niti bismo mogli naeti Siriusov problem. Velik dio materijala o Sumeranima i Babiloncima pojavio se u javnosti tek potkraj pedesetih i tokom ezdesetih godina ovog stoljea, a nae je znanje o pulsarima jo mlae. Stoga je prijeporno je li ova knjiga mogla biti napisana mnogo ranije. Pisac se ozbiljno latio posla 1967, a knjigu je dovrio 1974. Pa ipak, i sada ima dojam da nedostaje mnogo potrebnih obavjetenja: jo ima neotkopanih arheolokih nalazita, zapisa koji nisu prevedeni s raznih drevnih jezika, a astronomska su istraivanja vjeno nepotpuna. Autor je, osim toga, imao potekoa pri ovladavanju materijalom s vrlo razliitih naunih podruja, te mu je ao to nije bio mnogo osposobljeniji za takav zadatak. Pitanje o Siriusu nije se zaista moglo postaviti mnogo ranije, a budua e otkria na mnogim poljima bitno pomoi da se ono potpuno razmotri. TREE POGLAVLJE Svetih pedeset Treba da se vratimo raspravi Svjetska djevica. U njoj se vrlo jasno kae da su Izida i Oziris poslani da pomognu Zemlji tako to e primitivnom ovje-anstvu dati civilizaciju: 51

Horus na to ree: 'A kako je, majko, Zemlja primila Boje isijavanje?' Izida odgovori: 'Ne smijem priati o (tom) roenju; nije doputeno opisivati porijeklo tvoje, o Horuse, (sine) moni, da ne bi ljudi doznali kako se raaju besmrtni bogovi; rei u ti samo da je Bog Vladar, urediva i graditelj svega, poslao na kratko vrijeme tvog monog oca Ozirisa i najmoniju boicu Izidu da pomognu svijetu, kojem su bili vrlo potrebni. Oni su ispunili ivot ivotom. Oni su prekinuli divljako meusobno ubijanje ljudi. Oni su uinili svetima ograene prostore za bogove, svoje pretke, te mjesta za posveene obrede. Oni su dali ljudima zakone, hranu i krov nad glavom'. I tako dalje. Govori se, zatim, o tome da su nauili ljude kako da se brinu o mrtvima na izrazito egipatski nain, pa se postavlja pitanje kako je neki Grk mogao napisati ovo ako nije ivio u doba Ptolemejevia: Oni su nauili ljude kako e one koji su prestali ivjeti zamotati kao to treba. Svi znamo da je to egipatski, a ne grki obiaj. Koji bi neoplatonist ukljuio takvu tvrdnju u svoje zapise ako je ne bi izvukao iz nekog ranog izvora kojim se sluio i koji je napisao netko tko je zaista ivio u Egiptu? Taj dugi odlomak u raspravi zavrava ovako: Ba oni su, poto ih je Hermes uputio u Boja skrivena pravila, zaeli umjetnost, znanost i sva zanimanja kojima se ljudi bave i dali su zakone. Oni su, poto ih je Hermes pouio da je Bog odredio da prilike dolje budu u skladu s prilikama gore, uveli na Zemlji svete obrede, nad kojima su misteriji na nebu. [injenica da je izostala buna propaganda u prilog astrologiji pokazuje da ta rasprava potjee iz doba prije Ptolemejevia; nakon grkih i babilonskih utjecaja takva bi suzdrljiva izjava bila gotovo nemogua i autor bi uvukao u raspravu sve pojedinosti astrolokog ludila kasnog Egipta.] Oni su, znajui da su (smrtnika) tijela razoriva, izmislili proroki soj, u svemu usavren, kako nijedan prorok koji isprui ruke prema bogovima ne bi bio neupuen u neto, a znali su i to da magija i filozofija hrane duu, a medicina titi tijelo kad pati. Poto smo uinili sve to, sine moj, Oziris i ja opazismo da je svijet (sada) potpuno ispunjen, te nas pozvae natrag oni koji borave na nebu. . . U toj raspravi Izida tvrdi da crni obred slavi nju i daje savrenstvo. Povezan je, osim toga, s neim tajanstvenim to se zove no koja plete svoju mreu brzim svjetlom, iako manjim nego to je Sunevo. Oito je da no nije nono nebo, jer se kree po nebu s drugim misterijima po redu to se kreu na nebu, s nareenim gibanjima i vremenskim razmacima, s odreenim skrivenim utjecajem koji ureuje prilike dolje i izaziva rast. Treba da paljivo ispitamo opis onoga to se u toj raspravi naziva no. Taj opis pokazuje sasvim jasno da no nije no, ve neka ifrirana rije. Jer, govori se da ima svjetlo, iako manje nego to je Sunevo. Siriusov tamni pratilac je zvijezda i ima svjetlo, premda manje nego Sunce. No, osim toga, plete svoju mreu brzim svjetlom, to je izrazit opis objekta koji se kree. Budui da obie Sirius A za pedeset godina, Sirius B se giba ak bre nego tri planete u naem vlastitom Sunevu sustavu: Pluton, Neptun i Uran. Od te tri planete najbri je Uran i njegovo je ophodno vrijeme osamdeset etiri godine. Dakle, rije je o zvijezdi koja proe svojom putanjom bre nego planeta! To se zaista moe nazvati pletenjem mree brzim svjetlom! A sada, obratimo panju na sumersku kulturu ili, bolje reeno, na sumersko-akadsku kulturu. Postojala je otprilike u vrijeme starog Egipta, a ve sam natuknuo da su njeni osnovni religijski pojmovi tako slini egipatskim pojmovima da po svoj prilici imaju zajedniko porijeklo. Potom sam otkrio da je Wallis Budge, kao istaknut egiptolog, sa svog gledita zakljuio to isto. Nije mi poznat nijedan sumerolog koji se bavio tim osobitim problemom. Mnogo se vea panja pridaje poznatim trgovakim vezama to su postojale izmedu Sumera i civilizacije u dolini Inda, te pitanju gdje je bio Dilmun. Kramer smatra da je Dilmun bio dolina Inda; Bibby se slae s Peterom B. Cornwallom i vjeruje da je rije o otoju Bahrain u Perzijskom zaljevu. No, za Sumerane je ta zemlja, koja je, kako se ini, bila na suprotnoj strani od Egipta, imala golemu vanost. Stoga je i zaokupila panju suvremenih znanstvenika koji ispituju sumerske 52

zemljopisne podatke. Kramer smatra da je zemlja Magan bila vjerojatno Egipat i da je Sargon ak slao onamo vojsku. Osnovni pojmovi egipatske astronomije i sumersko-akadske astronomije (tu se pretpostavlja da postoji nekakav kontinuitet, jer iz ranog sumerskog razdoblja nema nijedne prave astronomske rasprave) istovjetni su. to se tie brojnih razlika u onome to vie nije osnovno, moe se pogledati knjiga Egzaktne znanosti u davnini profesora Otta Neugebauera. Meutim, Neugebauera zanima, kao to priznaje, noviji materijal, pa je nepravedan prema starijem, brzo prelazei preko njega i zanemarujui neke vane pojedinosti. Evo primjera njegova stava, izreenoga njegovim vlastitim rijeima na poetku 5. poglavlja: Na opis babilonske astronomije bit e prilino nepotpun. Povijesni emo razvoj prikazati tek u grubim crtama. Na primjer, to se tie Egipta, potanko razmatranje nekoliko sauvanih ranih tekstova ne samo to bi zahtijevalo previe prostora ve bi se i pretjerano uveliala njihova vanost. Meutim, to se tie kasnog razdoblja, situacija je obrnuta. Dakle, profesor Neugebauer barem ne taji svoje sklonosti. Rastavi se s jednim strunjakom koji je dobrovoljno abdicirao, moemo nastaviti. Dokaze emo potraiti u akadskom epu o stvaranju, koji se zove Enuma eli, prema prvim dvjema rijeima iz teksta koje znae "kada gore" (prijevod E. A. Speisera1) Odmah na poetku toga zapisa itamo: Sagradio je stajalita za velike bogove Tako to je njihove zvjezdane slike uvrstio kao zvijeda. Odredio je godinu oznaivi podruja: Postavio je tri zvijeda za svaki od dvanaest mjeseci. Poto je utvrdio dane u godini [pomou] (nebeskih) likova, Osnovao je . . itd. Drugim rijeima, tekst otkriva istovjetan sustav s onim kod egipatskih zvjezdanih satova: dvanaest mjeseci, od kojih svaki ima tri desetodnevna tjedna, a trideset est zvijeda ili dekana oznauju zvjezdane likove bogova. Tekst izriito otkriva da postoji dvanaest mjeseci, sastavljenih od tri razdoblja (ako se ne pretjeruje ba suvie i tvrdi bez bilo kakvih razloga da su ta tri razdoblja nejednaka, onda se svaki sastoji od deset dana dakle, imamo' desetodnevne tjedne kao u Egiptu), i da svakom od tih tjedana odgovara jedno zvijee ili nebesko podruje. Budui da je tri puta dvanaest trideset i est, imamo trideset est dekana, od kojih je svaki oznaen zvijeem. Osim toga, svaki je dekan, kao i u Egiptu, zvjezdana slika jednog velikog boga. udno je to nijedan uenjak nije uvidio da taj odlomak u Enuma eliu opisuje vrlo potanko egipatski sustav zvjezdanih satova. Bez sumnje, i pet dodatnih dana, preostalih kako bi nastalu godinu od 360 dana pretvorili u godinu od 365 dana, spominje se u retku: Poto je utvrdio dane u godini (nebeskih) likova, to se opet poklapa s egipatskom predajom, u kojoj se pet preostalih dana vee uz pet razliitih bogova ili nebeskih likova i tako se oznauje. U Egiptu se tih pet preostalih dana zovu. dani na godinu. Tih pet dana izvanredno su vani i u astronomiji Maja. No, ako se upustimo u raspravu o astronomiji Maja, dirnut emo osinje gnijezdo. Ona nije bitna za ciljeve ove knjige. Vidimo da su astronomski sustavi u Egiptu i Sumeru bili u svojoj biti potpuno istovjetni. Te su slinosti izmeu Egipta i Sumera neto sasvim drugo nego slinosti boanskih imena i vjerskih pojmova. Uvijek se moe tvrditi da ljudi na raznim dijelovima zemaljske kugle stvaraju spontano iste zvukove kad su puni strahopotovanja prema boanskim pojmovima. Svi na svijetu govore majci 'mama', uli smo mnogo puta. Medutim, takav je astronomski sustav sloen niz naroitih podataka. injenica da taj akadski tekst, koji Speiser oprezno pripisuje starobabilonskom razdoblju (tj. prvoj polovici drugog tisuljea prije nove ere), sadri tako sloen astronomski. sustav, istovjetan sa sustavom egipatskih zvjezdanih satova, moe se smatrati dokazom o dodiru izmeu tih dviju civilizacija ili o zajednikom podrijetlu sustava. Osim toga, nagovjeuje se vrijeme koje bi moglo biti gornja granica. Dodir dviju kultura, za vrijeme kojega je saopena ta infbrmacija, nije se mogao zbiti poslije toga. Neka gornja granica bude najkasniji datum koji prihvaa za zapis Enuma eli. Postupimo li tako, tada je gornja granica prvo tisuljee prije n. e., ak i za one koji zahtijevaju nepobitne dokaze. Dodir izmeu Egipta i Sumera zacijelo se zbio mnogo prije ako je bio neposredan, a moda i nije rije o dodiru, nego o zajednikom podrijetlu (to je omiljena pomisao Wallisa Budgea). Egipatski zvjezdani satovi potjeu najkasnije iz doba vladavine Setija I (13031290. prije n. e.) i Ramsesa IV (11581152. prije n. e.), pripadnika XIX, odnosno XX dinastije, u ijim su grobnicama naeni na zidovima. Dakle, ti zvjezdani satovi potjeu najkasnije iz 1300. prije n. e., a ini se da vuku porijeklo jo 53

s poetka egipatske kulture. U prvom su se tisuljeu prije nove ere izmijenili, te je petnaestodnevni tjedan zamijenio desetodnevni. Poslije su se dogodile i druge promjene, pa je sustav poeo propadati i pretvorio se u relikviju. Lako je zamisliti da su zbog poveane popularnosti boga Sunca Ra postale zvijezde i naroito Sirius manje vanima. Nesumnjivo je da se svojstveni integritet Siriusova sustava u Egiptu poeo raspadati i zanemarivati u prvom tisuljeu prije nove ere, istisnut pojmovima koji su bili oitiji i manje skriveni nestrpljivim sveenicima. Moda su neki puristi, kad se to poelo dogadati, otili nekamo drugdje, nadajui se da e tako zadrati predaje i izbjei upletanje dekadentnih faraona. Vratit emo se toj misli poslije i predoiti neke iznenaujue podatke. No, zasada poklonimo panju Sumeru. Na 6. ploici Enuma elia nalazimo zanimljiv odlomak. U njemu se spominju Anunnaki, sinovi Ana (An znai nebo), poznatog i kao veliki bog Anu. Tih Anunnakija bilo je pedeset i zvali su se pedeset velikih bogova. Gotovo uvijek su anonimni, a istiu se njihov broj, veliina i vladanje sudbinom. Nijedan se vaan sumerski bog jasno ne izjednauje s nekim od Anunnakija, ve samo uzgred (to u opisati poslije). Zapravo, Anunnaki su zbunili sve sumerologe. Nisu identificirani i nitko ne zna tono to predstavljaju. esto se pojavljuju u zapisima, pa je zbog toga jo neugodnija injenica da nigdje nisu jasno objanjeni. Meutim, u njihovu oiglednu vanost za Sumerane ne moe se posumnjati. U jednom ranom sumerskom odlomku (iz vremena davno prije babilonske civilizacije), koji pripada materijalu o epskom junaku Gilgameu, nazvanom Gilgame i zemlja ivota", nalazimo prethodnicu grke predaje o Argonautima. Taj je odlomak preveo Kramer2 . Zapravo, mislim da smijem rei kako je taj sumerski odlomak najstariji poznati oblik pripovijesti o tom junaku koji je poslije dobio ime Jazon. U odlomku se pria da je junak, Gilgame, htio otii u zemlju ivota, kojom je, prema opisu, upravljao bog Sunca Utu. U prii o Jazonu i Argonautima junak Jazon eli potraiti zlatno runo, koje se tumai kao Sunev sustav. U sumerskom odlomku nalazimo i ovaj iznenadujui redak: "Junak, njegovi zubi su zmajski zubi." U prii o Jazonu junak sije zmajske zube! (To ini i Kadmo u jednoj drugoj grkoj prii, kojom emo se baviti poslije.) U pripovijesti o Jazonu prati Jazona za vrijeme potrage pedeset Argonauta. U sumerskom odlomku prati Gilgamea takoder pedeset pratilaca! Evo bitnog pasusa (u kojem govori Gilgame): 'Tko ima kuu, neka ide kui! Tko ima majku, neka ide majci! Neka neoenjeni mukarci koji e initi to i ja, pedeset, stanu kraj mene'. Tko je imao kuu, ode kui; tko je imao majku ode k majci, A neoenjeni mukarci koji e initi to i on, pedeset, stanu kraj njega. Zaputi se on prema kovaevoj kui, ..., ... -sjekiru, svoju 'junaku mo', dade ondje izliti. U ... vrt ravnice [zaputi] korak svoj, ...-drvo, vrbu, jabuku, imirovo drvo, ... [-drvo posijee] ondje. 'Sinovima' svoga grada koji ga pratie [stavi ih] u ruke. Pedeset se pratilaca spominje nekoliko puta. Fragmentarni je tekst vrlo isprekidan i zbrkan. Novo svjetlo na motiv sijanja zmajskih zubi baca odlomak gdje se Gilgame, posto je zbog nekog nepoznatog razloga zaspao, budi, opasuje i stoji kao bik na velikoj Zemlji, a nastavak je ovakav: Dodirnuo je (svojim) ustima tlo, zubi su (mu) se tresli. Oito nije ba sasvim sigurno da su usta i zubi zaista njegovi, jer je dodatke u zagradama oba puta stavio prevodilac. No, evo cijelog tog odlomka: Dodirnuo je (svojim) ustima tlo, zubi su (mu) se tresli. Zaklinjem ivotom Ninsun, svoje majke koja me rodila istom Lugulbandi, mom ocu, Neka postanem jedan koji, da bi mu se divili, sjedi na koljenu Ninsun, moje majke koja me rodila. Neovisno o injenici da Gilgameova elja da sjedi na majinu koljenu, na koljenu boice Ninsun, podsjea na Horusa koji sjedi na koljenu svoje majke, boice Izide, to je stalan motiv u egipatskoj umjetnosti, ini se da tu postoji mutna, ali vana aluzija na to da junak, ako dodirne ustima tlo i ako mu se tresu zubi, moe prizvati ponovo roenje snage. Vjerujem da bi trebalo prijevod jo obradivati, no to je teko, jer u sumerskom jeziku ima mnogo rijei ije se znaenje ne razumije sasvim. Bila tu rije o Gilgameovim vlastitim ustima i zubima ili ne, nesumnjivo je da Gilgame trai snagu dodirujui zubima tlo 54

 bilo svojima, bilo tuima. Budui da je prije u istoj prii reeno jasno: Junak, njegovi zubi su zmajski zubi, moemo pretpostaviti da je vjerojatno rije o Gilgameovim zubima o njegovim vlastitim zubima koji su prije toga opisani kao zmajski zubi! Iz redaka poslije dodirivanja tla zubima doznajemo da Gilgame, dodirujui zubima tlo, treba da prikupi snagu, jer se mora boriti. U prii o "Argu" Jazon sije zmajske zube, a iz njih niu naoruani vojnici i poinju se boriti kao i u pripovijesti o Kadmu. Vidimo, dakle, da se u oba grka mita, a i u sumerskom odlomku, zmajski zubi spajaju s tlom, te nakon toga slijedi borba u kojoj junak pokazuje nadovjeju snagu. Poslije emo vidjeti u ovoj knjizi odakle potjee ta neobina zbrka (naime, izvire iz jedne egipatske svete igre rijei) i to sve to znai. U meuvremenu moramo ostati na sadanjoj razini istraivanja. Ova je knjiga anabaza, odnosno putovanje uvis. Razmotrimo malo poblie priu o Jazonu i zlatnom runu. To zlatno runo dobili su Friks i Hela od boga Hermesa. Egipatski je bog Anubis postao kod Grka Hermes. Osim toga, objanjavajui porijeklo zlatnog runa, Diodor Sicilski (IV, 47) i Tacit (Anali, VI, 34) kau da su Friks i Hela (koji su odletjeli na ledima zlatnog ovna prema Kolhidi; na putu je Hela pala u Helespont, pa su te vode dobile njeno ime) zapravo plovili na brodu s ovnovom glavom na pramcu, a nisu jahali na arobnom ovnu, kako se govori u prii. injenica da se u rairenijem mitu, u kojem je pravi ovan, tvrdilo da su oni letjeli na zlatnom ovnu, moda je povezana s predodbom o nebeskoj lai. Tako bi svi imali pravo. Ta bi lada, svakako, bila egipatska i Sumerani bi je zvali maganska laa, ako prihvatimo ono u to vjeruju Kramer i drugi, to jest da je Magan Egipat. Zatim, laa je bila Hermesov dar drugim rijeima, Anubisov. Nije udno, dakle, to se broj pedeset, svojstven Siriusu, povezuje i sa zlatnim runom i s Anubisom. Vrijedi takoer spomenuti da su se pedesetorica Argonauta zvali i Minijci, jer su svi bili u medusobnom srodstvu i iz iste porodice, svi su potjecali od Minija, kralja grada Orhomena u Beotiji u Grkoj. Tako su Jazon i Argonauti, njih pedeset, obavijeni nekakvom tajnom bezimenou koja podsjea na sumerskih pedeset Anunnakija, jer se esto spominju samo kao Minijci kao skupina pedeset srodnih veslaa u nebeskoj lai. Poslije emo se izvanredno paljivo baviti priom o Argu, a i povezanou zemlje Kolhide, cilja njegova traganja, i starog Egipta, pri emu emo se posluiti svjedoenjem povjesniara Herodota. No, najprije treba da do kraja razmotrimo priu o Gilgameu i zemlji ivota. Jer, u tom se odlomku spominje ak i laa, analogna Argu. Maloprije sam izjednaio Argo s egipatskom nebeskom barkom, pa tu misao treba sada imati na umu u vezi sa slijedeim pasusom, u kojem se Gilgameova laa izriito spominje kao maganska laa! Mogao bih dodati da su drveta koja je posjekao Gilgame i, prema tekstu, stavio ih u ruke pedesetorici svojih pratilaca bila vjerojatno njihova vesla! (U etrnaest redaka ba na tom mjestu tekst je suvie isprekidan da bi se bilo to moglo pouzdano tvrditi.) Evo, dakle, pasusa o lai: Za mene nee umrijeti drugi, natovarena laa nee potonuti, Trostruko sukno nee biti prerezano, ..... nee biti nadvladan, Kuu (i) kolibu nee unititi vatra. Pomozi ti meni (i) pomoi u ja tebi, to nam se moe dogoditi? Kad je potonula, kad je potonula, Kad je potonula maganska lada, Kad je laa, 'Magilumova mo', potonula, U ...., lai ivih bia, sjede oni koji su izili iz maternice; Doi, krenimo naprijed, bacimo pogled na nj, Ako krenemo naprijed, (I) ako bude straha, ako bude straha, odbij ga, Ako bude jeze, ako bude jeze, odbij je, U tvoj . . ., dodi, krenimo naprijed. Moram naglasiti da tu postoji zbrka. U jednoj napomeni Kramer istie da poslije retka kad je potonula vie nije sigurno je li jo govori Gilgame. Nije jasno je li maganska laa uistinu potonula ili tu tvrdnju ubacuje Gilgameov vjerni sluga, koji je odmah prije upravo navedenog pasusa rekao Gilgameu: O, gospodaru moj, putuj ti u 'zemlju', ja u putovati u grad, 55

Priat u ti majci o tvojoj slavi, neka klie, Priat u joj o tvojoj buduoj smrti, [neka] lije gorke suze. ini se da tu Gilgame pria svom prestraenom sluzi (koji je ba malo prije toga opisan u tekstu kao obuzet strahom) da nitko drugi nee umrijeti za njega i da natovarena laa nee potonuti. Uto upada opet sluga, prestraen, te zapoinje rijeima kad je potonula hipotetian izvjetaj Gilgameovoj majci. Potom progovara ponovno Gilgame, a prve su mu rijei doi, krenimo naprijed. Izraz oni koji su izili iz maternice, kojim se oznauju oni koji sjede u maganskoj ladi, moda se odnosi na djecu boice Nintu (poznate i kao Ninmah, Ninhursag i Ki zemlja). To kao da je, uzevi u obzir i udno spominjanje zubi, aluzija na djecu boice zemlje koja potjeu iz zemljine maternice jer Ki, boica zemlje (ki znai zemlja u sumerskom jeziku), ujedno je i Nintu ili boica koja raa. (Ninmah znai velika boica, a Ninhursag boica brda, jer je hursag ili brdo podigao njen sin i nazvao je po njemu u spomen jednog vanog mitskog dogaaja; u Egiptu se Anubis takoder zvao Anubis brda, o emu u poslije imati priliku da kaem vie, a zasada je dovoljna napomena da bi se Anubis brda kod Sumerana zvao Anpu-hursag.) Dakle, boica koja raa i boica zemlje kao da su pretee vojnika koji niu iz zmajskih zubi posijanih u zemlju, a i bacanja zemljinih kosti (kamenja) preko ramena; kamene je bacao Deukalion, grki Noa, a iz njih su nastajali ljudi kao iz zubi u drugim priama. (I zubi su kosti!) Zapravo, ima i drugih dodirnih toaka izmedu Deukaliona i pria o Jazonu. Jer, pojam Noine arke poklapa se s pojmom Deukalionove arke; obje su lae arobne, a u njima sjede oni koji su izili iz maternice i nanovo naseljuju svijet nakon potopa. Obje lae, pogotovu Deukalionova, srodne su Argu. (Kao to zna svatko tko je proitao cijeli Ep o Gilgameu, Noina je arka na Srednjem istoku bila, prije nego to su i postojali Hebreji i Noino ime, Ziusudrova laa ili Utnapitimova laa, te je unesena u ep kao ustaljen element mitskog porijekla.) Deukalionova je laa pristala na planini kraj svetog prorokog luga u Dodoni, iz kojeg je Argo dobio kibernetiko drvo to ga je vodilo. Osim toga, pripovijest o potopu i arki (na kojoj su bili parovi arhetipova svih ivih bia, a rije arhe je u grkom jeziku jasno povezana s arkom, kao to emo se svi uvjeriti mnogo kasnije u ovoj knjizi) potjee najkasnije iz Sumera, ako ne i iz nekog ranijeg razdoblja (o emu emo govoriti na drugom mjestu). No, ba iz tog ranog izvora dobili su Grci svog Deukaliona, a Hebreji svog Nou obje su te prie vrlo kasni oblik jedne izvanredno stare pripovijesti, koja je postojala tisue godina prije nastanka Grka i Hebreja. (Koga uistinu zanima podrijetlo grke i hebrejske civilizacije, neka proita izvrsnu knjigu Zajednika podloga grke i hebrejske civilizacije profesora Cyrusa Gordona.'3) Sve to spominje se, zapravo, zato da bi se pokazalo da argonautski motiv pedeset junaka na lai u herojskoj potrazi postoji u Sumeru i da se podudara s pedeset velikih bogova. Jer, ako pedeset junaka s maganske lae sjedi, kao to ponajee sjede Anunnaki, i ako je rije o onima koji su izili iz maternice, dakle o djeci boice Nintu, boice koja rada, onda se oni mogu neposredno izjednaiti s Anunnakima. Kao Anova djeca, Anunnaki su i djeca Anove stare ene Ki ili Nintu. Drugim rijeima, pedesetorica su junaka herojski pandan nebeskih Anunnakija. Zakljuak je da postojanje ba pedeset Anunnakija nije, po svoj prilici, sluajna podudarnost, kao to bi se moglo pomisliti. Sve vie se istie golema vanost broja pedeset. Taj se broj pojavljuje i u zapisu Gilgame, Enkidu i podzemni svijet. Tu Gilgame stavlja na sebe ratnu opremu koja je teka pedeset mina. I ima, takoder, pedeset pratilaca. U kasnijoj babilonskoj verziji te prie izostavljeno je tih pedeset pratilaca. U to se doba zacijelo ve zaboravilo na pravo simbolino znaenje broja pedeset. U svojoj knjizi Sumerani Kramer istie4 da je vladar Gudea naredio da se napravi kultno i simbolino oruje: buzdovani s pedeset glava. Vratimo li se za tren onom zanimljivom sumerskom hursagu, udnom brdu, sjetit emo se da je Ninhursag, boica brda, istovjetna s Nintu, boicom koja raa. To su dva razliita imena istog boanstva. Treba napomenuti da u egipatskom jeziku rije tu znai brdo, pa ako uzmemo rije nin koja znai boica i dodamo egipatsku rije tu, imamo boicu brda, to je zapravo sinonim. To nije nipoto kraj tog zanimljivog istraivanja. Jer, ako uzmemo u obzir da je egipatski oblik Horusa (Izidina i Ozirisova sina) Heru (to donekle zvui kao Heroj, zar ne?) i da se u egipatskom jeziku upotrebljava stalno oblik Heru-sa-itd. da bi se izrazilo Horus-sin-od-itd., tada nam upada u oi da bi neobina i zbunjujua rije hursag mogla, zapravo, biti egipatski oblik Heru-sa-Agga, to znai Horus sin Agge. Sluajno je Agga egipatski sinonim Anubisa. A Anubisa brda ve smo spomenuli. tovie, stariji 56

je sumerski oblik rijei hursag zaista hursagga, kao to se moe vidjeti u Postanku Babilonije Alexandera Heidela, u drugom poglavlju: Sumerski izvjetaj o stvaranju iz Nipura, gdje se govori o boici Ninhursaggi. Isto tako, sluajno je Agga ugledno sumersko ime. Postoji prijevod jednog kratkog teksta (115 redaka) iz sumerskog razdoblja, koji se zove Gilgame i Agga.5 U osamdesetom retku tog teksta spominje se magurru-laa, i to gotovo jednako kao maganska laa u zapisu Gilgame i zemlja ivota. Ba kao to se u tom prijanjem tekstu raspravljalo o tome da li e maganska laa potonuti ili ne, tako se i u ovom drugom tekstu raspravlja o tome da li e magurru-lai biti odrezan pramac ili ne. Zaudo, i u ovoj se prii, kao i u onoj prvoj, prikazuje laa tako kao da je zaista doivjela najgoru sudbinu, jer u devedeset osmom retku doznajemo da je pramac 'magurru-lade'1 odrezan, ba kao to smo u preanjem tekstu proitali: Kad je potonula maganska laa, Kad je laa, 'Magilumova' mo, potonula.

13. CRTE

Veze izmeu egipatskih i sumerskih rijei u vjerskom kontekstu postaju tako mnogostruke da se ne mogu zanemariti zajednike osobine tih dviju kultura. Pogledajmo, na primjer, kakvu zanimljivu ulogu ima cedar koji je, kao to se neprestano tvrdi, posjekao Gilgame. U zapisu Gilgame i zemlja ivota Gilgame veli: Ui u u zemlju posjeenog cedra, a poslije je prikazan kao onaj koji je sruio cedar itd. To je rani sumerski tekst. Meutim, u Epu o Gilgameu, onakvu kakav imamo danas, Gilgame odlazi na Cedrovu goru i ubija udovite Humbaba (ili Huvava) na Cedrovoj gori, prebivalitu bogova. Na 5. ploici pie: [Gilgame] uze [sjekiru u (svoju) ruku] [. . . i] posijee [cedar]. [No, kad Huvava] uo je buku, 57

[On] se razljutio: 'Tko je [doao], [Omalovaio drveta koja] rastu u mojim gorama I posjekao cedar?' U 22. poglavlju Seoskog mlina, Santillana i von Dechcndova izjednauju Huvavu s planetom Merkurom. Imajui na umu da je Huvava i bog cedrove ume, zanimljivo je da u egipatskom jeziku rije seb znai cedar, a i "planeta Merkur"! Tema je jo mnogo zamrenija, no htio sam samo ukazati na jo jednu egipatsku igru rijei kao izvor u vezi s jednim bitnim sumerskim motivom. Drugim rijeima, Huvava je povezan i s Merkurom (planetom) i sa cedrom, jer planeta Merkur i cedar imaju u egipatskom jeziku isti nazivto jest seb. Napustimo sada zagonetnog Huvavu, boga-udovite, te obratimo panju na Ep o Gilgameu zbog jednog drugog razloga. No, pri tome uzmimo u obzir Kramerovo miljenje, koje je on izrazio u svojoj raspravi Ep o Gilgameu i njegovi sumerski izvori,6 da je ve u prvoj polovici drugog tisuljea prije nove ere kolao spjev uglavnom onakav kakav je nama poznat". Sjetimo se da je u jednom ranom sumerskom odlomku Gilgameova majka boica Ninsun, koja je upuena u sve znanje i na ijem je koljenu Gilgame htio sjediti (kao Horus na Izidinu koljenu). Na 1. ploici pie: Zaista Gilgame ustade da bi otkrio snove i ree svojoj majci: 'Majko moja, noas sam snivao san. Na nebu bijahu zvijezde; Kao da je mnotvo s neba [jedna] pade na mene. Pokuah je podii, ali mi je bila preteka; Pokuah je udaljiti, ali [je] nisam mogao ukloniti. Oko [nje] stajala je zemlja Uruk, [Zemlja se skupila oko nje]; [Lju] di se tiskahu [da bi je zatitili]. [Ljudi se gu]rahu oko nje, [. . .] dok su joj moji drugovi ljubili noge; Nagnuh se nad nju [kao] [nad] enu [1] stavih je pred [tvoje] noge, [A ti si je osobno] izjednaila sa mnom'. Postoji druga verzija tog dogadaja (obje je preveo Heidel)7 na poetku 2. ploice u starobabilonskoj verziji, koja je starija nego gornja, asirska verzija, pa je bolje ouvala prvobitno znaenje: Gilgame ustade da bi otkrio snove I ree svojoj majci: 'Majko moja, sino Sam se osjeao sretnim i etao S junacima. Pojavie se zvijezde na nebu. [Mno]tvo s neba pade prema meni. Pokuah to podii, ali mi je bilo preteko; Pokuah to pomaknuti, ali nisam mogao. Zemlja Uruk skupila se oko toga, Dok su junaci ljubili noge tome. Pritisnuh elo [vrsto] uz [to], A oni mi pomogoe. Podigoh to i odnesoh k sebi.' Kramer prevodi obje verzije malo drugaije.8 Meu najvanije izmjene spada prijevod onoga to je prije njega Heidel prikazao kao mnotvo s neba. Kramer ne prevodi An kao nebo, ve kao An (ili 58

Anu), bog koji je otac Anunnakija. O rijei koju Heidel prevodi kao mnotvo raspravlja Kramer vrlo opirno u jednoj fusnoti: to se tie rijei ki-sir, suvie je moguih znaenja. Osim toga, ono koje je prihvaeno za ovaj odlomak (ki-sir Ninurte postoji ve prije ovog odlomka) moglo bi se takoder primijeniti na ... boga rata Ninurtu, boga neba Anua, Enkidua i neto to je palo s neba. Uobiajena pretpostavka da je u tim odlomcima autor moda upotrijebio isti izraz u nekoliko znaenja ne zadovoljava. U prijanjem sam izdanju pokuao opravdati prevoenje rijei kiru kao 'sljedbenik' u nekoliko prijepornih odlomaka. Sada povlaim taj prijedlog. Vjerujem da na pravilan smisao upuuje upotreba tog izraza u medicinskom kontekstu kao 'koncentracija, sr', usp. E. Ebeling: JCS, IV (1950), 219. 'Sr', ili neka nijansa tog izraza, mogla bi se primijeniti i na boanstva i na ono to pada s neba. Na je pjesnik imao na umu, bez sumnje, neku odreenu aluziju, ali ope se znaenje ini dovoljno jasnim. Kramer, dakle, prevodi mnotvo s neba kao Anuovu sr. On kae: Kao Anuova sr spustilo se to na mene. Dodaje jo jednu napomenu, u kojoj raspravlja o rijei to i pita se je li rije o nekoj zvijezdi. Mijenja i posljednje retke u prvoj verziji: [Bio] sam privuen k njoj kao da je ena. I smjestih je pred [tvoje] noge, Jer ti si je navela da se natjee sa mnom. Tu bi mogao biti vaan naglasak na izrazu privuen k njoj. On nastavlja [Mudra majka Gilgameova, koja] je upuena u sve znanje, Govori svom gospodaru; [Mudra Ninsun], koja je upuena u sve znanje, Govori Gilgameu: 'Tvoj suparnik zvijezda s neba, Koja se spustila na tebe kao [Anuova sr]; [Ti si je nastojao podii], bila je presnana za tebe; [Ti si je htio otjerati], ali je nisi mogao ukloniti; [Ti si je smjestio] pred moje noge, [Jer ja sam je navela] da se natjee s tobom; Privukla te k sebi kao da je ena....' Pogledajmo jo jednom dio iz druge verzije, ovaj put onakav kako ga predouje Kramer:9 Majko moja, u nono se doba Osjetih veselim i etah U krugu plemenitih. Pojavie se zvijezde na nebu. Anuova se sr spusti prema meni. Nastojah je podii; bila mi je preteka! Nastojah je pomaknuti; pomaknuti je nisam mogao! Sve ovo to smo ispitali u dva prijevoda dviju verzija isplatilo se razmotriti s tih nekoliko stajalita. Tako moemo lake obuhvatiti sva mogua znaenja. ini se oitim da se govori o zvijezdi povezanoj s "Anuovom sri", koja privlai junaka k sebi, a nalazi se u podruju (pedeset) junaka i superteka je. 59

Vidimo, dakle, da se u Sumeru veu uz tu zvijezdu pojam teke zvijezde (poslije Al Wazn) i broj pedeset. Ne zvui li to poznato? Na 6. ploici Enuma elia itamo10 o Anunnakima i nekakvoj "Lunoj zvijezdi", koja im je brat i meu njima je kad sjede u nebeskim predjelima. Ta je Luna zvijezda ujedno kerka boga Anua, koji je podie medu njih. (Sjetimo se Anuove sri.) ini se da se tu govori o Siriusu. Sjetimo se egipatske boice Sati (ili Satis) i njena luka, jedne od triju boica (ostale dvije su Sotis i Anukis) koje se voze u nebeskoj lai boice Sotis (Sirius). Sjetimo se i drugih povezanosti luka sa Siriusom, ak u Kini. (O tome se mogu nai brojni primjeri u knjizi Seoski mlin.11) Imajui na umu tri boice koje Neugebauer smatra Sotisinim varijantama (Boica Satis, kao i njena druica Anukis, teko se moe smatrati zasebnim zvijeem, ve prije Sotisinom druicom.), obratimo panju na to da se istiu tri imena zvijezde, od kojih je samo jedno Luna zvijezda: Pedeset je velikih bogova sjelo. Sedam bogova sudbine postavi tri stotine [na nebo]. Enlil die l[k, svoje oru]je, i poloi (ga) pred njih. Bogovi, njegovi oevi, vidjee mreu koju je napravio. Dok gledahu luk, kako je spretan njegov oblik, Njegovi oevi hvalie djelo koje je stvorio. Podigavi [ga], Anu progovori skupu bogova, Ljubei lk: 'Ovo je moja kerka!' Spomenuo je imena luka ovako: 'Dugo Drvo (drvo za graenje laa nap. prev.) je prvo, drugo je [....]; Tree je ime Luna Zvijezda, na nebu je postavih da sja.' Odredio je mjesto koje bogovi, braa toga, [....]. O rijei toga iz posljednjeg retka kae se u napomeni: Odnosi se na l k, to pokazuje enski posvojni prefiks u 94. retku. (U egipatskom jeziku rije Sept, ime zvijezde Sirius, znai i vrsta drveta, no moe se samo nagadati je li rije o dugom drvetu ili nije.) Nastavljamo: Poto je Anu odluio o sudbini L ka I postavio uzvieno kraljevsko prijestolje pred bogove, Anu posjedne to na skupu bogova. Izraz skup bogova odnosi se stalno na skup pedeset Anunnakija koji sjede. Jasno se govori, kao to vidimo, da je tu Lunu zvijezdu svoju kerku postavio An na uzvieno prijestolje meu pedeset Anunnakija. U Egiptu se Izida kao Sotis prikazivala takoder kako sjedi na bijelu kraljevskom prijestolju na nebu. I ona je bila kerka boga neba. Sjetimo se, osim toga, da je hijeroglifski znak za Ast (ili Izidu) prijestolje. A hijeroglif kojim se prikazuje njen mu Asar (ili Oziris) jest prijestolje nad okom. Prije nego to nastavimo dobro bi bilo da pogledamo tko su sedam bogova sudbine. esto se spominju kao sedam Anunnakija podzemlja. I to ima, vidjet emo, veze sa Siriusovim problemom. No, ta upotreba izraza "Anunnaki" istie potpunu bezimenost Anunnakija. Nije ni potrebno rei da nijedan od tih sedam Anunnakija nije nikada identificiran kao neki pojedinani bog. Uvijek se govori o sedam podzemnih bogova koji odluuju o sudbini. Strogo nebeski Anunnaki poznati su i kao Igigi. Nijedan sumerolog nije za sve to naao neko zadovoljavajue objanjenje. Sve je uasno neodreeno i zbrkano ako se ne pribavi graa koja pristaje pod vanjski plat i odgovara obrisima, te se moe prihvatiti kao pokusna osnova objanjenja. A sada, pokuajmo se dosjetiti neega to je povezano s nebeskim Anunnakima i Siriusom, a slae se ujedno s predodbom o sedam bogova Anunnakija u podzemlju. Sjetimo se da i u Sumeru i u Egiptu svaki bog koji je vaan u astronomiji ima svoje desetodnevno razdoblje ili tjedan. Ako pomnoimo sedam (bogova) s deset dana, dobivamo sedamdeset dana. Je li to razdoblje ima bilo kakvu vanost za podzemlje u Sumeru ili Egiptu? Ima! U Egiptu se podzemlje zove Duat (ili Tuat), a sedamdesetodnevno razdoblje vrlo je vano u njemu i blisko je povezano sa Siriusom., kao to smo vidjeli u naoj bajci. Parker i Neugebauer vele:12 Tu se jasno vidi da Sirius (Sotis) daje primjer za sve druge dekanske zvijezde. Sirius je, astronomski gledano, bio osnova cijelog egipatskog religijskog sustava. Nebesko gibanje te zvijezde odredivalo je egipatski kalendar, koji se ak zvao Sotisin kalendar. Njen helijaki izlazak 60

oznaavao je poetak egipatske godine i otprilike se podudarao s poplavom Nila. (Plutarh kae da se i Nil ponekad nazivao Siriusom.) Taj helijaki izlazak bio je povod vanoj svetkovini. Reklo bi se, nekoj vrsti Nove godine i Uskrsa istodobno. Helijakim izlaskom nazivao se trenutak kad bi se Sirius ponovno pojavio na nebu poto je sedamdeset dana bio izvan vidokruga, te se smatralo da je za tih sedamdeset dana bio u Duatu, odnosno podzemlju. Tu nailazimo na jo jednu vezu s Anubisom, jer se vjerovalo da Anubis balzamira Sotis za to sedamdesetodnevno razdoblje u Duatu. Kao to svi znamo, smatralo se da e balzamirana mumija opet oivjeti. A ba to se dogaa sa Sotisinom mumijom. Sotis se ponovno raa prigodom svog helijakog izlaska. Parker i Neugebauer vele i ovo:13 Za cijelo vrijeme svog ienja, ona (Sotis, zvijezda) smatrala se mrtvom i tek kad bi ponovno izila iz Duata, mogla se opet smatrati ivom. Egipani su se tvrdoglavo drali uobiajenih sedamdeset dana kao prauzora podzemnog iskustva, usprkos njihovoj neprikladnosti, a kao to smo ve vidjeli, Sirius daje primjer za sve druge dekanske zvijezde. tovie, kroz cijelu se egipatsku povijest provlai obiaj da balzamiranje ovjeje mumije traje ba sedamdeset dana kao oponaanje Siriusa. ak za kasnog razdoblja Ptolemejevia trajanje postupka balzamiranja ostalo je nepromijenjeno: sedamdeset dana. Tako smo nali objanjenje sedam Anunnakija podzemlja! Zaudo, i u starom Meksiku vjerovalo se da podzemni svijet ima sedam peina. Vrijedi napomenuti da se u prii Etana14 o legendarnom kralju Etani, koji je vladao ubrzo poslije potopa i morao se popeti na nebo kako bi izlijeio svoju nesposobnost da ima djecu (a pri tom je dobio sina i nasljednika), spominje boanskih sedam, a prikazuje se kao Igigi, istiui oiglednu meusobnu zamjenljivost izraza Igigi i Anunnaki. Osim toga, veliki Anunnaki opisuju se kao oni koji su stvorili predjele, koji su utvrdili ureenje. U Itarinu silasku u podzemni svijet15 govori se da su Anunnaki stvoreni (spominju se tako kao da su punjene ivotinje koje su izvaene iz ormara, oiene od praine i izloene na natjecanju nadjevaa ivotinja) i da sjede na zlatnim prijestoljima. Opet se pojavljuje pojam prijestolja. ini se da se sav posao Anunnakija sastoji u tome da sjede i budu simbol. Dobri mali Anunnaki sjede, poput pudlica, te se smijee Anuu. Nikada nemaju, jadnici, svoje osobnosti. Treba da spomenem da u toj prii ima podzemlje sedmora vrata koja vode u sedam prostorija (ili peina) to su jedna iza druge. Oito je da je sedamdesetodnevno razdoblje, za vrijeme kojega je prema vjerovanju Egipana Sirius bio u podzemlju, dovelo do razbijanja sedamdeset dana u desetodnevne tjedne, od kojih je svaki imao svoga boga, te je tako bilo sedam bogova. No, tih sedam bogova podzemlja ne smiju imati osobnost kako ne bi njihove osobne osobine odvraale panju od sasvim brojanog znaenja tog pojma. Dabome, sedam prostorija sedmorice bogova jedna su iza druge, vodei iz tjedna u tjedan dok ponovno ne izie Sirius. Vidimo, dakle, jo jednu bitnu vezu izmeu ranih sumerskih pojmova i egipatskih pojmova. Kada e to uzeti u obzir profesor Neugebauer i prestati eprkati po kasnim Babiloncima i Perzijancima? Poslije je bog Marduk prigrabio za sebe sredinji poloaj u panteonu babilonskih bogova. Enuma eli opirno opisuje taj razvoj i zapravo je, priajui o njegovoj slavi, posveen Marduku. Bila je to zaista novost, prava pravcata centralizacija moi. Crnoglavi ljudi, kako sebe ponajee nazivaju Sumerani u svojim zapisima (kad je kontekst vrlo poboan, skrueno zovu sebe zamraenima; zanimljivo je i to da su Grci nazivali Egipane melampodes, odnosno crnonogi ljudi!), oito nisu jednoduno pozdravili Madukov uspon. Enuma eli esto iri bunu propagandu u prilog Marduku, naizmjence pokuavajui da obrati ljude i da im zaprijeti. Ovdje vidimo kako ih autor nastoji predobiti:16 Neka njegova vrhovna vlast bude nedostina i nema suparnika. Neka vodi crnoglave, svoja stvorenja. Neka oni vjeno, ne zaboravljajui, pozdravljaju radosno njegove putove. Na ovom mjestu zapaamo, medutim, stroi pristup, pa se slatki smijeak gubi: Neka naredi crnoglavima da [ga] po[tuju]. No, u slijedeem se trenutku javlja opet nagodba u obliku prividne tr-peljivosti: Neka brane svakako svoje bogove! Neka im se pobolja zemlja, neka grade svoja svetita. 61

Neka crnoglavi ljudi slue svojim bogovima. Drugim rijeima, autor gubi nadu i postaje zlovoljan. Njegove slijedee rijei pokazuju stav: oni nam nisu ni potrebni, uinit emo to sami: A to se nas tie, koliko god mu imena izricali, on je na bog! Proglasimo stoga njegovih pedeset imena! Drugim rijeima, Mardukove su pristalice smatrale da e najbolje slaviti svoga boga ako mu dadu pedeset imena. Tada e, ako bude imalo imao sree, biti svemoan. Kao Marukka, Marduk razveseljava srce Anunnakija i umiruje njihov [duh]. Spominje se svih pedeset imena, a iza svakog je kratak komentar. U jednoj fusnoti Speiser otkriva: Zapis se bavi etimologijom imena slino kao Biblija, objanjenja porijekla rijei, kojima supopraena gotovo sva imena na dugakom popisu, vie su kabalistika i simbolina nego strogo jezina, iako su neka jezino ispravna. Popis se zavrava i itamo u zapisu: Nazivom 'Pedeset' veliki bogovi Proglasie njega ijih je imena pedeset i uinie njegov put najviim. Ta zavrna napomena jo jednom istie vanost vrhovnog boga s titulom Pedeset i oznaivanje pedesetorim imenima. Meu pedeset spomenutih imena jedna je skupina imena osobito zanimljiva. To su Asaru, Asarualim, Asarualimnunna i grupa od tri imena u ijem je sreditu slino ime Asaruludu (ostala dva su Namtillaku i Namru). Slutim da su ta imena srodna egipatskom Asaru (Ozirisu). Ve smo vidjeli da je egipatski An bio u Sumeru poznat ne samo kao An nego kao Anu, dobivi zavretak u. Stoga nije ba nerazumno smatrati ime Asaru sumerskim oblikom rijei Asar kojoj je dodan isti zavretak u. No, i Egipani su imali ime Asaru, ili tonije Asar-uu, koje Wallis Budge prikazuje kao Ozirisov oblik koji se tovao u Donjem Egiptu. Ako Asaru u Sumeru odgovara rijei Asar-uu u Egiptu, to je sa sumerskim Asaruluduom? U egipatskom bi jeziku Oziris kao bog plodnosti bio Asar-rutu, ali su, kao to je dobro poznato, tekui suglasnici r i 1 potpuno zamjenljivi meusobno u egipatskom i prikazuju se istim hijeroglifom. Tako bi Asar-rutu mogao biti i Asar-lutu, a lingvalni se t nasuprot dentalnom t izgovara gotovo kao d, samo to je meki. Ako transkribiramo tako, imamo Asar-ludu. To bi znailo Oziris rastuih biljki. I Asaru se zaista prikazuje u sumerskom zapisu kao darovatelj obradivanja .... tvorac ita i trava, koji tjera bilje da nie. Neposredno poslije jednog od tih Mardukovih imena koja sadre Asaru u Enuma eliu otkrivamo da mu je trinaesto ime Tutu. Meutim, Tutu je ime jednog egipatskog boga. Wallis Budge ga prikazuje kao boga-lava, Neitina sina. (Wallis Budge kae da je Neit bila jedna od najstarijih egipatskih boica. Bila je boica lova i tkanja, ali je poistovjeivana s mnogim drugim boicama kakve su Izida i Mehurt, te su joj se pripisivale njihove osobine.17 Postoji u Egiptu ak precedens upotrebe Tutua kao imena boga koji ima mnogo imena. Egipatsko udovite mraka, Apep, imalo je mnogo imena; da bi se unitilo, trebalo ga je prokleti ba svim imenima pod kojima je bilo poznato. Kako bi potpuno osigurao da e se to moi uiniti uspjeno, papirus Nesi-Amsu ima u dodatku popis tih imena, a budui da su ona osnova mnogih maginih imena na koja se nailazi u kasnijim papirusima, nabrajaju se ovdje....18 Jedno od tih imena je Tutu. Bez sumnje, ta gotovo istovjetna zaokupljenost potrebom da se nabroje ba sva magina imena jednog boga u objema zemljama ima zajedniko podrijetlo pogotovu jer je ime Tutu na popisima obiju zemalja. Vrijedi razmotriti egipatskog boga Tutua jo pomnjivije. Heidel u svom prijevodu Enuma elia daje Asaruluduu rani sumerski epitet namub nasuprot kasnom babilonskom obliku namru oba znae svijetao i dalje u tekstu objanjava: Svijetli bog koji osvjetljava na put. U jednoj napomeni Heidel tumai: Tu pjesnici, oito, ciljaju na sumerski izraz uba, koji se izjednauje s babilonskim rijeima ebbu, ellu i namru, a sve te rijei znae 'svijetao'. Zanimljiva je, medutim, injenica da u egipatskom jeziku rije u znai svijetao i ujedno oznauje boga Sunca koji je zaista svijetli bog koji osvjetljava na put. Vidimo, dakle, da u u egipatskom znai isto to i uba u sumerskom jeziku. Osim toga, oba se izraza upotrebljavaju kao oznaka Sunca. Zatim, sumerski se uba odnosi na Asarluhi, a mi se suoavamo s jo 62

jednom iznenadujuom injenicom da je egipatski bog Tutu, prema miljenju Wallisa Budgea, simbol boga ua, iji je simbol bio lav koji hoda.19 Dakle, istraujui materijal, nailazimo na sve sloenije tkanje zajednikih ara u Egiptu i ranom Sumeru, kako u jezinom tako i u vjersko-astronom-skom smislu. Poslije emo u knjizi vidjeti kako sve to dosie vrhunac koji ima svoj smisao. Napomene
1. Pritchard: Drevni bliskoistoni zapisi Ibid. 2. Ibid. 3. Izdava W. W. Norton & C., New York, 1965; prijanje je izdanje te knjige imalo drukiji naslov: Prije Biblije. 4. Sumerani, University of Chicago Press, 1963, 67. str. 5. Pritchard, op. cit. 6. asopis Amerikog orijentalnog drutva, 64 (1944), 11. str. 7. Alexander Heidel: Gilgameov ep i usporedba sa Starim zavjetom, University of Chicago Press, 1170. 9. Ibid. 10. Ibid.; vidi i dodatak Odlomci iz novih zapisa u istoj knjizi, 514. str.. 11. Giorgio de Santillana i Hertha von Dechend: Seoski mlin, Macmillan & Company Ltd., London, 1969. 12. Egipatski astronomski zapisi, 1. knjiga, 74. str. 13. Ibid., 73. str. 14. Pritchard, op. cit., 114. str. 15. Ibid., 106. str. 15. Ibid., 106. str. 16. Ibid. 17. Knjiga mrtvih, preveo Wallis Budge, 176. str., nap. 18. Wallis Budge: Egipanski bogovi, 1. knjiga, 326. str. 19. Wallis Budge, op. cit., 1. knjiga, str. 463464.

KRATAK PREGLED Crni obred se bavio neim to se zvalo no, a to je, oito, neki objekt koji se kree po nebu s drugim misterijama to se kreu na nebu, s naree-nim gibanjima i vremenskim razmacima. Ima manje svjetla nego Sunce i plete mreu brzim svjetlom. Sirius B se po nebu kree u skladu s odreenim gibanjem i vremenskim razmakom, ima manje svjetla nego nae Sunce i jasno plete mreu brzim kretanjem, jer se okrene oko Siriusa A za mnogo manje vremena nego to se planete Uran, Neptun i Pluton okrenu oko naeg Sunca. Prema tome, no bi se mogla odnositi na Sirius B, ba kao i "crni Oziris" i nevidljiva Neftis. U poetno su doba osnovni pojmovi egipatske i sumerske astronomije bili istovjetni. Poslije su se pojavile brojne razlike. Strunjaci za drevnu astronomiju posveuju malo vremena poetnom razdoblju, pa su zbog toga slinosti izmeu obiju kultura na tom polju ostale prilino nezapaene. U Egiptu i Sumeru (Babiloniji) postojali su jednaki sustavi dijeljenja kalendarske godine na dvanaest mjeseci, od kojih se svaki sastojao od tri desetodnevna tjedna. Svakom je tjednu pripadalo jedno zvijede na nonom nebu (to bismo, govorei suvremenim jezikom, mogli nazvati nekom vrstom zodijaka). Trideset est tih tjedana tvorilo je samo 360 dana, to nije bila cijela godina, pa se godina od 365 dana dobivala tako da se na kraju dodavalo jo pet dana. Tako sloeni istovjetni sustavi u tim objema kulturama otkrivaju da treba temeljitije istraiti vezu izmedu Egipta i Sumera. U Sumeru postoji pedeset velikih bogova, zvanih Anunnaki, koji su bezimeni kao pojedinci i koji se uvijek spominju samo kao pedeset velikih bogova, pri emu se istie njihov broj. Doslovce su se sveli na puku brojanu vrijednost. Neprestano se prizivaju i vani su ali jedino to ine jest da sjede na svojim prijestoljima i da ih je pedeset. U jednoj ranoj sumerskoj prii o epskom junaku Gilgameu, tog sumerskog junaka prati u njegovim pustolovinama pedeset junaka, koji podsjeaju na pedeset Argonauta to su pratili Jazona. Njegovi su zubi zmajski zubi, doznajemo i prisjeamo se Jazona koji je sijao zmajske zube.I Gilgame spaja svoje zube s tlom (toliko moemo razabrati, no odlomak je nejasan, pa on moda i sije zube). Svaki od njegovih 63

pedeset junakih pratilaca nosi na put po jedno drvo, posjeeno ba za tu prigodu pa se kao jedini razuman razlog zbog kojeg su nosili drveta ini objanjenje da su se ta drveta upotrebljavala kao vesla, pogotovu zato to postoji odredena povezanost s brodom. I to podsjea na Argonaute. ini se, dakle, da smo pronali bliskoistonu priu na ijoj su osnovi poslije otprilike dvije tisue godina Grci stvorili priu o Argonautima. Gilgame nekako dobiva snagu dodirujui zubima tlo. U grkoj prii Jazon sije zube i iz njih niu jaki vojnici to je jo jedna slinost. Anubisa, koji nam je poznat ve iz Egipta, izjednaivali su Grci sa svojim bogom Hermesom (kod Rimljana poznatim kao Merkur). Hermes je, prema grkom mitu, prvobitno pretvorio Zlatno runo u zlato. Bilo je to isto ono Zlatno runo za kojim su tragali Jazon i Argonauti i kojega su se uspjeli dokopati i odnijeti ga. U ranoj sumerskoj prii o Gilgameu povezani su nekako Gilgame i njegovih pedeset praArgonauta s brodom (tekst je vrlo isprekidan) koji se zove maganska lada. Sjetimo se da je Magan sumerski naziv Egipta. Prema tome, laa ima veze s Egiptom. Svi grki Argonauti bili su u medusobnom srodstvu i manje-vie bezimeni kao pojedinci to podsjea na starijih sumerskih "pedeset junaka" to su pratili Gilgamea, a i na pedeset velikih bogova, poznatih kao Anunnaki. Grka Deukalionova arka pristala je poslije potopa u Dodoni, odakle je Argo dobio drvo to ga je vodilo. Arka i Argo imaju, oito, i drugih slinosti. Profesor Cyrus Gordon je napisao jednu vanu knjigu o zajednikom porijeklu grke i hebrejske kulture iz egipatsko-sumerske sredine u kozmo-politskom drevnom Sredozemlju (vidi bibliografiju). Sumerskih pedeset velikih bogova, Anunnaki, uvijek sjede. Naravno, sjede uvijek i sveti veslai ili Argonauti dok veslaju. ini se da je ustaljen motiv pedeset koji sjede i pedeset koji sjede i veslaju. Osim oka u hijeroglifu kojim se oznauje Ozirisovo ime, drugi je element prijestolje, koje je ujedno hijeroglifski znak za Izidu. Prijestolje je boansko sjedalo. Sumerani su esto, govorei o Anunnakima, naglaavali da ovi sjede na svojim prijestoljima; ili su katkad, da bi bilo malo dramatinije, govorili da pedeset velikih bogova sjedaju. (Naravno, ni tada nisu inili nita drugo.) Egipatski Anubis (Anpu) bio je bog brda. ena sumerskog boga Anua bila je boica brda. Stariji oblik sumerske rijei koja znai brdo, hursagga, moda ima veze s egipatskim izrazom Heru-saagga, gdje se agga odnosi na Anubisa (koji je poznat kao Anubis brda). Ima i mnogo drugih slinosti izmedu egipatskih i sumerskih rijei i imena. U Epu o Gilgameu opisuje se Gilgameov san u kojem on susree teku zvijezdu koju, ma koliko se trudio, ne moe podii. Ta zvijezda silazi k njemu s neba i prikazuje se kao povezana s Anuom (koji je bog neba). Tako nailazimo u Babiloniji na pojam teke zvijezde mnogo prije nego to su i postojali Arapi, koji e svoju zvijezdu u Velikom Psu (i drugu u Argu) nazvati Teina i opisati je kao teku zvijezdu. Gilgamea neodoljivo privlai ta teka zvijezda, pa taj opis kao da upuuje na nekakvu gravitacijsku privlanost (dabome, onima koji znaju da je teka zvijezda poput Siriusa B ne samo teka nego ima i jaku gravitaciju). Ep o Gilgameu govori o Anuovoj sri koju ima zvijezda. Rije koja je prevedena kao sr upotrebljava se drugdje, u medicinskom kontekstu, kao koncentracija, sr; je li ona nagovjetaj superguste tvari? Ta koncentrirana Anuova zvjezdana sr bila je Gilgameu preteka u snu da bi je digao. Treba da se prisjetimo da je u ranim verzijama epa Gilgame imao pedeset pratilaca (koji su poslije, u babilonsko doba, odbaeni). Dakle, u vezi s Gilgameom naili smo na slijedee: a) pedeset bezimenih pratilaca koji su vani, ini se, samo kao brojani element u prii i poslije su odbaeni kao neupotrebljivi; b) superteka zvijezda povezana s Anom (povremenim egipatskim imenom Ozirisa, mua Izide koja se izjednauje sa Siriusom); c) opis zvijezde prema kojem se ona sastoji od "koncentrirane sri" i ima izvarednu privlanu mo koja se prikazuje tako da podsjea na gravitacijsko privlaenje. Ti elementi sadre gotovo potpun opis Siriusa B: superteka zvijezda, jake gravitacije, sastavljena od koncentrirane superguste materije (sri), praena brojem pedeset (oznakom njena ophodnog vremena?) i povezana s Anom (Anuom), koji se, kao to znamo, u Egiptu (i Gilgameova je maganska laa po svoj prilici egipatska) dovodio u vezu sa Siriusom. 64

ETVRTO POGLAVLJE Psi podzemlja Budui da je Sirius Pasja zvijezda, obratimo panju na pasoglavu sumersku boicu Bau. Thorkild Jacobsen kae1: Bau je, ini se, izvorno bila boica psa i njeno je ime, Bau, oponaalo psei lave, poput engleskog 'bowwou' (vau, vau nap. prev.).* Bau je, osim toga, bila Anova kerka. Tu je, dakle, pasja boica Anova kerka, dok je u Egiptu pasji bog osobno An-pu (Anubis). Kako je An povezan sa Siriusom, ne bismo se smjeli iznenaditi to u Sumeru ima pasju boicu kao ker. Dosada se, medutim, smatralo da u Sumeru nije postojala predaja o Siriusu kao Pasjoj zvijezdi.
* U egipatskom jeziku rije "pas, agalj" glasi Auau i vjerojatno potjee od pseeg lavea kao i sumerska rije Bau.

Budui da su pedeset Anunnakija bili Anova djeca, a Bau mu je kerka, nije pretjerana pomisao da je Bau (jer ona je stara boica, ali je poslije izblijedjela i pala u zaborav) ostatak predodbe o boici-Pasjoj zvijezdi koja odgovara Izidi kao Sotis. Zanimljivo je da je imala samo pasju glavu. Jer, ni Anubis nije bio potpuno agalj ni pas, ve je imao samo agljevu ili pasju glavu. Bauin mu Ninurta bio je Enlilov sin. Kao to je Marduk prigrabio za sebe poloaj glavnog boga, tako je i Enlil neto prije toga oteo taj poloaj Anu. (Situacija se podudara s grkom mitologijom u kojoj je Kron oteo poloaj Uranu, a potom ga je sruio Zeus.) Postoji jedan zanimljiv hvalospjev od 170 redaka, posveen Enlilu2, u kojem kao da se opisuje boje zvjezdano prebivalite. Uzdignuto oko ili uzdignuto svjetlo koje motri i istrauje zemlje podsjea na dogonsku predodbu o Digitarijinoj zraci koja jednom na godinu prijee preko Zemlje. Bilo kako bilo, uzdignuto svjetlo koje istrauje i motri svakako je zraka, i zanimljivo je samo po sebi to su ga Sumerani smjestili u nebesko prebivalite. Treba da unaprijed napomenem itateljima da su Sumerani smatrali da lazurit prikazuje nono nebo. Evo, dakle, vanih izvadaka iz hvalospjeva: "Enlil, ija zapovijed daleko see, ija rije je sveta, Gospodar ija je izjava nepromjenljiva, koji za sva vremena odluuje o sudbinama, ije uzdignuto oko motri zemlje, ije uzdignuto oko istrauje srce svih zemalja, Enlil koji sjedi udobno na bijelom postolju, na uzvienom postolju...." Uzvieno bijelo postolje Sotis-Siriusa je egipatska predodba. Ono je Ast (Izida). Ono je i Asar (Oziris), s dodanim hijeroglifskim okom. Dalje se u tom sumerskom hvalospjevu usporeuje hram iz grada Nipura: Nipur svetite gdje boravi otac, 'velika gora', Postolje obilja, Ekur koji se die...., Visoka gora, isto mjesto....., "Njegov vladar, 'velika gora', otac Enlil, Postavio je svoje sjedite na Ekurovu postolju, uzvienom svetitu; Hram njegovi boanski zakoni poput neba ne mogu se sruiti, Njegovi isti obredi poput zemlje ne mogu se razbiti, Njegovi su boanski zakoni poput boanskih zakona ponora, nitko ih ne moe vidjeti, Njegovo je 'srce' poput daleka svetita, nepoznato kao nebeski zenit. . . Zatim: Ekur, lazuritna kua, uzvieno prebivalite, izvor strahopotovanja, Strahopotovanjem i jezom najblii nebu, Njegova se sjena iri preko svih zemalja, 65

Njegova uzvienost dosee nebesko srce. To spominjanje lazurita u vezi s Enlilovim prebivalitem, a i dosezanje nebeskog srca, pokazuju sasvim oito da nije rije o pukom opisu Sunca. Ne opisuje se izravno Sunce, nego zvjezdano prebivalite. Stoga spominjanje zrake postaje jo zanimljivije, jer se ne odnosi na Sunevo svjetlo kako bi se moglo pomisliti pri povrnom itanju. Nastavimo: Nebo on mu je poput kneza; Zemlja on je njen veliki, Anunnaki on im je uzvieni bog; Kad, okruen strahopotovanjem, odluuje o sudbinama, Nijedan ga se bog ne usudi pogledati. Tu vidimo da se Enlil naziva bogom uzvienim nad Anunnakima (u drugim se tekstovima njegov sin Enki, ili Ea, hvali da im je veliki brat i voa). Osim toga, ovdje se Enlilu pripisuje mo da odluuje o sudbinama, to inae ine Anunnaki. U etvrtom retku poslije gornjeg izvatka nebo je An, a zemlja je Ki. An i Ki su bili vjenani. Sumerska sloenica an-ki (nebo-zemlja) znai svemir. Obratimo panju na slinost izmeu rijei an-ki i imena egipatske boice Anukis koja se izjednauje sa Sotis-Siriusom. Naravno, ne smije se zanemariti ni slinost s imenom Anunnaki. Nali smo, dakle, gornji zvjezdani opis Enlila, svekra pasoglave boice .koju pokusno izjednaujemo sa Siriusom. Nali smo i pedeset neizbjenih Anunnakija, koji se, eto, opet uvlae. Oni se, im im se ukae bilo kakva prilika, uspijevaju pojaviti svugdje gdje se dotakne tema o Siriusu. Na brojne slinosti izmedu Sumera i Egipta koje smo ve zapazili (a bit e ih jo) i koje su nas navele na pomisao da su ta dva naroda bila nekako povezana, moda se odnosi vrlo zanimljiv odlomak iz Josipova djela3, u kojem se spominju Setova djeca. Mnogi su stari pisci vjerovali da je Set zapravo Hermes Trismegistus. Ta je injenica najednom postala vanija nego prije zbog slutnji koje su se poele raati u nama s obzirom na oskudnu sauvanu istinsku hermetinu predaju (oklevetanu i zasjenjenu zbrkanom hrpom nevrijednih, plitkih zapisa to su se ouvali iz kasnijih razdoblja). Evo tog odlomka: 'Setova djeca' izmislie onu osobitu vrst mudrosti koja se bavi nebeskim tijelima i njihovim poretkom; a kako njihov izum ne bi nestao prije nego to postane dovoljno poznat, napravili su imajui na umu Adamovo proroanstvo da e svijet jednom unititi snaga vatre, a drugi put sila i koliina vode dva stupa: jedan od opeke, a drugi od kamena. Opisali su svoja otkria na oba stupa kako bi, ako potop uniti stup od opeke, kameni stup predoio ta otkria ovjeanstvu i ujedno ga obavijestio da je bio podignut i stup od opeke. Taj je stup do dana dananjega u zemlji Siriji ili Seiradu. Taj odlomak izaziva brojne napomene. Prije svega, upada u oi da je stup od opeke u zemlji Siriji, odnosno u Sumeru /Akadu / Babiloniji. Dakle, rije je ba o pravoj zemlji opeke! O zemlji zigurata od opeke ili velike gore golema stupa, moglo bi se rei. No, gdje je zemlja kamena? Pa, takva je zemlja oito Egipat, zemlja velikih kamenih piramida. To je, ' dakle, opis dviju povezanih kultura, od kojih jedna podie velike graevine od opeke, a druga od kamena. U Egiptu imamo Veliku piramidu koja, prema vjerovanju velikog broja ljudi, u svojoj osnovnoj konstrukciji sadri proporcije i mjere kao dokaz da su je sagradili vrlo napredni i civilizirani ljudi. I veliki zigurati iz Babilona i drugih gradova, premda u ruevnijem stanju, kao da ukljuuju u svojoj konstrukciji mnogo zagonetnog. Je li moda Josip Flavije sauvao jednu predaju o vezi izmeu Egipta i Sumera i o njihovim vrstama graevina? On veli da se veza ticala astronomije. Setova djeca prva su posjedovala onu naroitu vrst mudrosti koja se bavi nebeskim tijelima. Ve smo otkrili da su osnovni astronomski i astronomsko-vjerski pojmovi bili zajedniki ranom razdoblju Egipta i Sumera. A sada nam, evo, to govori i Josip, i to-vie, govori nam ono u to nas je htjela uvjeriti rasprava Svjetska djevica da je sve zapoelo s Hermesom Trismegistusom, na nain koji smo ve bili razmotrili. Medutim, ispitajmo sada druge bitne egipatske ogranke koji su naeni drugdje. Vratimo se pri tome Argu i pedesetorici Argonauta, koji su svi bili Minijci (Minijevi potomci), predvoeni Jazonom (takoer Minijevim. potomkom) u potrazi za Zlatnim runom u tajanstvenoj zemlji Kolhidi, koja je uistinu postojala i bila tako neobino poprite kakvo se samo poeljeti moe. Jer, ako se kroz Helespont (prozvan prema Heli koja je tu pala sa zlatnog ovna) uplovi u Crno more (koje su Grci zvali Euksinsko more) i produi du obale 66

dananje Turske do granice dananjeg Sovjetskog Saveza, stigne se u Kolhidu. Prilino je udno to su ba tom predjelu pridavali Grci tako veliku vanost. On je u podnoju golemog Kavkaskog gorja, a nedaleko od njega su Gruzijci, koji u svojim planinama doivljuju udnovatu starost od stotinu i deset godina i koji imaju svoju posebnu kulturu. Nedaleko odatle na jugu lei ono udno mjesto, Ararat, gdje je pristala Noina laa nakon potopa. Zaista, ta je zemlja vrlo neobina i daleka grkom svijetu. Je li uistinu daleka? Minij je imao praunuka Friksa. A Friks je imao etiri sina koji su ivjeli u Kolhidi, kamo je on bio pobjegao na leima zlatnog ovna i gdje je dao Zlatno runo kolhidskom kralju, te je zauzvrat naiao na srdanu dobrodolicu i oenio se kraljevom kerkom. Oito je da su ta etiri sina bila samo napola Kolhiani i da nisu bili ravnoduni prema oevoj domovini na grkom kopnu. Friks ih je na samrtnoj postelji zamolio da se vrate u Orhomen, njegov zaviaj u Grkoj, te zatrae svoja prava to su ih stekli roenjem. Pristali su da to uine. Jer, Friksov je otac bio orhomenski kralj (kao i Minij), pa su ti sinovi imali pravo na poasti i poloaje (da se i ne govori o materijalnim dobrima). No, znali su da nee ba lako postii ono to ele, jer su njihov otac i njegova sestra Hela (koja je pala u Helespont) napustili Orhomen prilino urno na zlatnom ovnu, s Hermesovim blagoslovom, ali i svjesni toga da u Orhomenu ne rone za njima suze. Tako su krenula ta etiri sina i doivjela brodolom, no na sreu su spaeni. A tko ih je spasio? Nitko drugi nego naih pedeset Argonauta, koji su ba prolazili tuda. Zapravo, Argonauti roaci etvorice brae upravo su plovili prema Kolhidi gdje su se htjeli doepati runa. etiri se momka sloie s tom zamisli, pogotovu zato to su i oni potjecali od Minija. Argonauti su ve izgubili nekoliko svojih ljudi (na primjer, Herkul i Hilas su nestali; Hilasa je povukla u rjeicu strastvena nimfa, a Herkul se razbjesnio i odlutao u Tursku dozivajui ga uzalud, zatim je osnivao gradove i bavio se raznim herkulskim pothvatima). Stoga su ta etiri momka iz Kolhide dola kao naruena da popune redove. Medutim, to je s tom Kolhidom? Moda naemo, ako je ispitamo, neke veze s Egiptom. U takvoj arobnoj zemlji sve je mogue. Zapravo, ako zavirimo u Herodotove Povijesti4, moemo proitati: Nesumnjiva je injenica da su Kolhiani egipatskog podrijetla. Zapazio sam to osobno prije nego to mi je to bilo tko drugi spomenuo, a kad mi je pala na pamet ta misao, poeo sam se propitkivati u Kolhidi i u Egiptu, te sam ustanovio da se Kolhidani sjeaju Egipana jasnije negoli Egipani njih. Meutim, Egipani su rekli da Kolhiane smatraju potomcima Sezostrisovih vojnika. Tog Sezostrisa uenjaci kolebljivo izjednauju s Ramsesom II. Herodot nastavlja: Moje vlastito miljenje o toj temi zasnivalo se, prvo, na injenici da oni imaju tamnu put i vunastu kosu (dodue, to ne znai mnogo, jer i drugi narodi imaju takvu put i kosu), a drugo, to je vanije, na injenici da su Kolhiani, Egipani i Etiopljani jedini narodi koji od davnine obavljaju obrezivanje. Feniani i palestinski Sirijci priznaju sami da su taj postupak preuzeli od Egipta, a Sirijci koji ive uz rijeke Termodon i Partenij nauili su ga tek nedavno od Kolhiana. Ni kod jednog drugog naroda ne postoji obrezivanje, a svi ovi narodi slijede, bez sumnje, egipatski primjer. to se tie Egipana i Etiopljana, ne bih mogao rei tko je od koga uio, jer je taj obiaj, oito, vrlo star; no, vrsto sam uvjeren da su ga drugi narodi prihvatili kao posljedicu svog saobraanja s Egiptom, a u tom me uvjerenju snano podrava injenica da Feniani koji se drue s Grcima naputaju taj egipatski obiaj i doputaju svojoj djeci da budu neobrezana. Osim toga, ima jo jedna slinost izmeu Kolhiana i Egipana: jednako tkaju platno, drukije nego bilo koji drugi narod; a slini su jedni drugima i to se tie jezika i naina ivota.*
* Obrezivanje je zbog vjerskih razloga nesumnjivo bitno za dogonsku kulturu.

Tu vidimo, dakle, vjerojatno (zapravo, gotovo sasvim sigurno) objanjenje povezanosti Kolhide s priom o Argonautima. Nije udo to je Zlatno runo, koje je poklonio Hermes (to jest, Anubis), bilo u Kolhidi. Jer, Kolhida je bila potpuno egipatska zemlja. No, budui da junaci grke prie moraju biti Grci, a ne Egipani, svi su Argonauti Minijci iz Grke. Poznata bezimenost pedesetorice, koju smo zapazili kod sumerskih Anunnakija, prevladava i kod Argonauta. Razni epski pjesnici koji su obraivali tu priu ubacivali su razliite epske junake. U glavnom sauvanom epu Argonautika Apolonija Roanina, u posadi su Orfej i Heraklo (Herkul), iako je Herkul napustio lau kao to sam maloprije bio napomenuo. Zapravo, oito je da je Herkul posuen kao mamac za publiku i kao zvijezda koja je samo gost, igrajui omanju ulogu, pa ga i ne moemo prihvatiti ozbiljno. 67

Nastavimo razmatrati priu i Argonaute. Rekoh da je veliki filmski redatelj Apolonije Roanin ukljuio u glumaku druinu Orfeja. No, drugi, suparniki raspoloen filmski redatelj, Ferekid, tvrdio je da Orfej nije Argonaut. A Diodor Sicilski, veliki pristaa enske ravnopravnosti, smatrao je da je Atalanta bila Argonautica. Apolonije izriito napominje da je superzvijezda Tezej bio u to doba u Hadu, a i inae zauzet (drugim ugovorom), ali Stacije (koji je, oito, pripadao drugom studiju) ipak je poslije stvorio od Tezeja Argonauta. H. W. Parke istie da su apolonski vidovnjaci oito ubaeni u priu o Argonautima kao propaganda u prilog sve monijem Delfijskom proroitu, koje je nastojalo istisnuti glavno proroite u Dodoni i zauzeti prvo mjesto u oima grke javnosti. Parke je pokazao da su, zapravo, svi sredinji proroki elementi u prii o Argu povezani s Dodonom, a ne s Delfima. Jer, Delfi su bili pravi skorojevi u stoljeima neposredno prije klasinog razdoblja i u poetku nisu bili vaniji od Dodone, iako su poslije, u doba Sokrata i klasine Grke, imali prednost. Parke zakljuuje da su svi delfijski i apolonski elementi u prii o Argu kasni dodaci iz vremena kad su Delfi ve oteli Dodoni prvenstvo. Vjerojatno nisu bili u onom epu o Argu na koji misli Homer kada, spominjui u Odiseji (XII, 6972) slavljeni Argo te Jazona i stijene to se sudaraju, ujedno dokazuje da je legenda o Argu drevna. Zanimljivo je da Homer ne spominje poimence nijednog drugog Argonauta. Uostalom, oito je ve iz onoga to sam prije rekao da je Argonaute prvobitno obiljeavalo to to ih je bilo pedeset i to su bili u rodu (vrlo prikladan oblik bezimenosti roaci!). Istaknuti helenski junaci ubaeni su u njihove redove zbog hirova kasnijih epskih pjesnika koji su htjeli stvoriti dobro poznat ugodaj. Izuzev Jazona, ne postoji ba nikakva suglasnost to se tie pitanja tko su bili Argonauti. Prema miljenju Roberta Gravesa u Grkim mitovima, Jazon je izvorno bio Herkul. A Herkul je izvorno bio Brijarej. Odgovor je, dabome, da Argonauti nisu bili pojedinci, niti su kao takvi zamiljeni. Bilo ih je pedeset, u srodstvu, ponajee su sjedili i plovili u arobnoj lai. Ba kao Anunnaki i kao pedeset Gilgameovih bezimenih pratilaca! A u odlomcima o Gilgameu iz ranog sumerskog doba spominje se laa kao "maganska laa", odnosno egipatska laa. Treba da imamo, osim toga, na umu da je Sumer izmeu Egipta i Kolhide. Pribliavamo se sri prie o Argu. Ne vjerujem da je itko dosada dopro do tako dubokih slojeva te prie. Ne samo Herodot ve i Pindar opisuje Kolhiane kao tamne. U etvrtoj Pitijskoj odi, koja se uglavnom bavi Argonautima, Pindar kae (212): Meu Kolhianima tamnih lica u prisutnosti Ejeta osobno. Potvrduje, dakle, Herodota to se toga tie. Preostaje nam da pokuamo odrediti vrijeme. Ako Herodot ima pravo i Kolhiani su bili potomci egipatskih vojnika iz doba vladavine Sezostrisa (Ramsesa II), onda su ti vojnici stigli u Kolhidu negdje izmedu 1301. i 1234. prije nove ere, jer to razdoblje smatra John A. Wilson5 , vladavinom Ramsesa II. To odreivanje vremena samo nas upuuje na opu starost izvora naeg materijala. ini mi se da nema nikakvih arheolokih podataka o neotkrivenom lokalitetu Eja, kolhidskom glavnom gradu, koji je na obali Crnog mora (neposredno kraj rijeke koja se u staro doba zvala Faza), na graninom podruju izmedu Sovjetskog Saveza i Turske, ali na sovjetskoj strani. Slutim da Eju nije nikada nitko traio! Meutim, tu bi iskopavanja svakako bila zanimljiva. Nala bi se, po svoj prilici, neobino velika koliina materijala u egipatskom stilu, pomijeanog s armensko-kavkaskim stilovima. To bi nalazite bilo zacijelo zanimljivo s obzirom na drevnu umjetnost, a gotovo nesumnjivo obiluje plemenitim kovinama i lijepim radovima od metala, osobito od zlata. Poslije emo vidjeti u ovoj knjizi da je u blizini bilo uveno drevno metalurko sredite. Osim toga, vjerojatno bi se nailo na nalaze koji bi potvrdili Herodotov izvjetaj. Evo opisa toga mjesta za one koji ga ele potraiti: Stigoe do Fazina irokog ua, gdje se zavrava Crno more.... i zaveslae ravno u tu snanu rijeku, koja se, pjenei se, talasala prema objema obalama dok je kroz nju napredovao 'Argov' pramac. S lijeve su im strane bili visoki Kavkaz i grad Eja, a s desne Aresova nizina i Aresov sveti gaj, u kojem je zmija straarila i uvala runo, razapeto na lisnatim granama jcdnog hrasta. (Hrast i gaj su aluzija na Dodonu. Vidjet emo da e ta slinost poslije postati izvanredno vana.) Vraajui se problemu odreivanja vremena (i imajui pri tom na umu Homerovo rano uzgredno spominjanje slavljenog Arga), sjetimo se o kojem sam vremenu govorio kad sam upuivao na istovjetnost sumerskih i egipatskih astronomskih sustava s obzirom na njihove bitne pojedinosti. Tada sam istaknuo da se babilonske ploice pripisuju drugom tisuljeu prije nove ere i da je time odreena gornja vremenska granica za sumersko podruje. Egipatski zvjezdani satovi, na koje one potpuno slie to se tie kalendara, izmijenili su se ve (na primjer, uveden je petnaestodnevni tjedan umjesto desetodnevnog, to pokazuje da je uznapredovalo izopaavanje predaja) u Egiptu u prvom tisuljeu prije nove ere. 68

Vidimo, dakle, da egipatski zvjezdani satovi u prvom tisuljeu nisu vie postojali u odgovarajuem obliku, pa tako dobivamo u Egiptu kao gornju vremensku granicu kraj drugog tisuljea prije nove ere, istovjetnu s gornjom granicom u Sumeru. Htio bih se posluiti izrazom fiziara i podsjetiti itaoce da ti datumi pripadaju redu veliina koji je usporediv s vremenom vladavine Ramsesa II, pokusno uzetim kao doba kad su egipatski naseljenici prispjeli u Kolhidu. Bez sumnje, ta se tri datuma nisu sluajno stopila s istim materijalom! Ne preostaje nam nita drugo nego da prihvatimo priblino 1200. prije n. e. kao gornju granicu irenja (i poetak kasnijeg izopaavanja) u cijelom Sredozemlju naeg materijala u vezi sa Siriusom, iz kojeg god izvora on potjecao. Moda je donekle vana i injenica da se to vrijeme otprilike podudara s krajem minojske prevlasti na Sredozemlju. Imajui na umu irenje materijala o Siriusu, povezao bih to irenje s jednom, ini mi se, oiglednom injenicom: kad je minojska pomorska mo, ija je osnova bila Kreta, propala Egipani i stanovnici Bliskog istoka mogli su razviti (a i razvili su) svoje pomorstvo i ispuniti prazninu to je nastala nakon raspada minojskog brodovlja. Druga je mogunost, ali nevjerojatna, da su Minojci, bjeei poslije propasti svoje drave, rairili svoju kulturu u raznim podrujima Sredozemlja gdje su se naselili; no, ne vjerujem da su oni bili jedini izvor materijala o Siriusu. Sklon sam tome da povjerujem sve vrim i sve obilnijim dokazima da su minojskoj kulturi zadale smrtni udarac erupcije vulkana Tera. U poglavlju. Zrelost i vrhunac minojske kulture u publikaciji Cambridge o drevnoj povijesti F. Matz veli: Teko je objasniti miran prijelaz moi na Kreti s Minojaca na Mikence. Medutim, nije teko ako su vulkanske erupcije oslabile Minojce. Minojski su gradovi bili bez zidina. Jer, Minojci su se, ini se, pouzdavali u to da e njihovo nenadmaivo brodovlje zadrati neprijatelje podalje, ba kao to su u kasno klasino doba Spartanci u svom neutvrenom gradu Sparti na grkom kopnu vjerovali da e njihova nenadmaiva kopnena vojska zaustaviti neprijatelje podalje od grada. Do otoka Krete nisu neprijatelji mogli stii pjeice, pa Minojci, budui da su imali potpunu prevlast na moru, nisu mogli biti ugroeni u svojoj domovini. Najnoviji zakljuci o Teri kao da otkrivaju da su gradovi na tom otoiu blizu Krete naputeni zbog potresa ve nekoliko godina prije konane vulkanske erupcije koja je unitila minojsku civilizaciju. Herodot nam u Prvoj knjizi svojih Povijesti zorno prikazuje kako su bili beznadni pokuaji kopnene sile da zaprijeti pomorskoj sili na moru; opisivao je abare Lidijce koji odustaju od namjere da sagrade brodove i osvoje i otoke,jer su uvidjeli da im je nepoznata ta vjetina. Ako su im brodovlje potopili veliki valovi nakon vulkanskih erupcija, Minojcima zacijelo nije preostalo nita drugo nego da se nagode s Mikencima. Bilo koje drugo rjeenje bilo bi jednako samoubojstvu. Po svoj su prilici sklopili dostojanstven sporazum ili niz sporazuma koji su neizbjenom dali privid dobrovoljnog. A ako su Mikenci tradicionalno osjeali donekle strahopotovanje prema profinjenim Minojcima, to je povoljniji bio poloaj Minojaca kad su se udostojali nagoditi se. No, sfere utjecaja moreplovaca Minojaca nisu mogli odmah preuzeti Mikenci, jer im je nedostajala pomorska vjetina (da i ne spominjemo brodove) koja bi im omoguila da na moru proire uspjeh to su ga postigli zauzevi vei dio otoka Krete i vjerojatno ostavivi, u skladu sa sporazumima koje sam spomenuo, odredena podruja domorodakim Minojcima. Nije Mikencima nedostajalo odlunosti ni volje, no minojsko je brodovlje bilo uniteno, a ni najpopustljiviji minojski pomorci nisu mogli za mikenske osvajae zaploviti na nepostojeim brodovima. Osim toga, uvrivanje vlasti na tek zauzetom otoku oduzimalo je Mikencima, vjerojatno, mnogo vremena i odvraalo im panju. Zbog svih tih razloga, dakle, novi kretski vladari nisu mogli potpuno dosei veliinu svojih prethodnika i sasvim zavladati Sredozemnim morem. Mikenci su se natjecali s Minojcima koliko su god mogli (i napadali ih, vjerojatno pod Tezejevim vodstvom) ve neko vrijeme prije kataklizme. F. H. Stubbings6 nas izvjeuje da su Minojci pripremili poguban pohod na Siciliju, uperen protiv mikenskih trgovakih interesa u sredinjem dijelu Sredozemlja. To nas podsjea, naravno, na poznati atenski pohod na Siciliju koji je bio prava katastrofa i izazvao je Atenin poraz u Peloponeskom ratu. Sicilija je tako bila uzrok dviju velikih povijesnih katastrofa koje su neopisivo izmijenile tok dogaaja drugdje, izvan nje. Vidimo, dakle, da je moda minojska mo ve opadala. Stubbings kae: Uistinu je sigurno, medutim, samo to da je pad Krete otvorio put neizmjerno poveanom mikenskom djelovanju. A moemo biti sigurni da se otvorio put i neizmjerno poveanoj egipatskoj pomorskoj aktivnosti. Budui da se zna da je mnogo trgovao s Kretom za vrijeme Minojaca, Egipat se nesumnjivo naao u poloaju u kojem nije mogao birati: ili e razviti vlastito pomorstvo ili e nastati velika nestaica uvozne robe. Moda ima ak ime Minij 69

(pa stoga i Minijci kao Argonauti) neke veze s Minosom (od kojega nam potjee rije Minojci). Uostalom, Minojci su odravali ivahne odnose s Egipanima i bili najbolji moreplovci svog vremena. Isplatilo se razmotriti sve te pojedinosti o minojskoj propasti otprilike u doba gornje vremenske granice koju smo odredili na drugi nain. Jer, kad je nestala minojska prevlast na moru, velik je broj drugih naroda mogao krenuti morskim putovima i pridonijeti uspostavljanju brojnih raznolikih veza izmeu kultura koje su zbog minojskog monopola na moru bile dotada prignjeene i bezline. Poduzetni su ljudi gotovo svugdje neotesanci s grkog kopna, profinjeni stanovnici rijenog dijela Egipta i spretni Semiti iz Libanona, Kanaana, Palestine uoili veliku priliku i pronalazili neto na emu e se otisnuti na puinu. Svi su ti ljudi, iznenada puteni na more, izazvali neizbjeno uzajamno oploivanje kultura, iako je zacijelo gusarstvo poprimilo zabrinjavajue razmjere. Vjerojatno se utapljalo mnogo vie mornara i mnogo vie je trgovaca doivljavalo brodolom, ali su se istodobno mijeale kulture, pri emu je na materijal o Siriusu procurio izvan egipatskih i sumerskih granica. Dva tisuljea, ili jo vie, imale su egipatska i sumerska kultura mnogo zajednikih tajni, a sada su te tajne putene iz Pandorine krinje i spojie se s buduom grkom kulturom koja e se razviti u aru ratnikih mikenskih pothvata kod Troje i drugdje. Poinjalo je junako doba, iskovat e se krvlju i eljezom arete (klasinogrki uzor kreposti u svemu) u izgubljenoj Tebajadi i sauvanoj Ilijadi, te dopunskim izvorima velike "Odiseje" i ostacima pria o Argu. Duboko ukopan kao otri zmajski zubi to su se zarili u ilavo meso bojnog konja, kostur naeg materijala o Siriusu nazirao se kroz opnu grke epske tradicije i iskoio sada, u naem stoljeu, u obliku prijepornih naoruanih ljudi. Vratili su se na bojno polje, pa se moramo suoiti s njima. Umjesto da se upustimo u bitku, upitajmo radije te strance o njihovu porijeklu. Imamo pred sobom ive fosile iz svijeta koji je gotovo potpuno nepojmljiv za naa suvremena shvaanja. Ta su bia obrasla pauinom iz stoljea to su prethodila klasinoj Grkoj, a i Heziodu i Homeru. Ti duhovi pokazuju drevnost na koju rijetko nailazimo, osim u egipatskim grobnicama i grobovima u Uru. Da bismo jo bolje rasvijetlili argonautski kompleks, obratimo sada panju dragocjenom kompendiju svih neobinosti i divota iz svijeta starih Grka, velianstvenom djelu Grki mitovi Roberta Gravesa. Tu itamo7: Eeja ('jadikovanje') je tipian otok smrti, na kojem dobro poznata boica smrti pjeva dok prede. Prema legendi o Argonautima, nalazi se u gornjem dijelu Jadranskog mora; mogla bi biti rije o Loinju nedaleko od Pule. Kirka (Circe) znai 'soko', a imala je groblje u Kolhidi, zasaeno vrbama to su bile posveene Hekati. U Argonautici, sjeamo se, Jazon u Kolhidi prinosi na Medejin prijedlog rtvu boici Hekati. Vidjet emo poslije da je Hekata izopaen oblik boice Sotis, odnosno Siriusa. No, ispitajmo spomenuti podatak koji nam daje Graves. Prije svega, otkrivamo da Kirka, koja ima vrlo vanu ulogu u "Argonautici", znai soko. To podsjea na istaknutog egipatskog simbolinog Horusova sokola, koji je bio simbol ustajanja mrtvih, odnosno uskrsnua. Horusov jastreb ili soko vladao je egipatskom nekropolom u Memfisu, pa je sasvim jasno da je mogao vladati i egipatskom nekropolom u Kolhidi. Naravno, Grci su povezali sokola sa svojom boicom smrti, Hekatom.* Nisu imali razloga da sauvaju muki rod boga Horusa, jer o njemu nisu nita znali. No, Horusov je soko zacijelo utjecao na njih snano kao simbol, te su ga prenijeli na jedan enski lik u svojoj mitologiji. Zapravo, ono Kirkino groblje u Kolhidi gotovo nesumnjivo je egipatsko groblje iz doba egipatskih Kolhiana o kojima govori Herodot, a kojim je vladao Horusov soko, na grkom jeziku zvan Kirke (Circe), to je na kraju postao enski lik. Nicanje iz zemlje magino posijanih vojnika u prii o Argonautima zacijelo se djelomino odnosi na egipatske vojnike pokopane na Kirkinom groblju koji su trebali da se, prema vjerovanju, dignu od mrtvih pod pokroviteljstvom egipatskog boga uskrsnua, Horusa, iji je simbol bio soko, odnosno kirke. (Iskopavanja bi jednog dana mogla otkriti kolhidsku nekropolu.)
* Opisujui Hekatu, Heziod je opisuje kao prvobitno trostruku boicu, najviu na nebu, na zemlji i u Tartaru; no, Grci su isticali njene razorne moi na tetu stvaralakih... (Imala je) lavlju, pasju i konjsku glavu.. . pas je utjelovljavao Pasju zvijezdu Sirius* (Robert Graves: Grki mitovi, 31,7). Heziod kae (Postanak bogova, 416): Na zvjezdanom nebu ima ona svoje mjesto i besmrtni je bogovi vrlo potuju.

Kirka je ivjela na otoku Eji, koji se zove kao i grad to ga je Jazon posjetio u Kolhidi i iz kojega potjee Medeja. U grkoj mitologiji je Kirka Helijeva i Perzina kerka i sestra kolhidskog kralja Ejeta. Prema tome, ona je Medejina teta (Medeja je pobjegla s Jazonom). to se tie otoka Eje, vjerujem da je rije o otoiu na rijeci Fazi, blizu grada Eje. Kirkin otac Helij je sunce; izlazio je svakog jutra iz svoje velianstvene palae blizu Kolhide, u kojoj je preko noi spavao i drao svoje konje. I otac egipatskog Horusa je sunce, a Horus predstavlja sunce to 70

izlazi. Grka je rije (kirke je u latinskom circe) znai, to je vrlo vano, nepoznata ptica ako pogledamo (to emo od sada initi) u grki rjenik Liddella i Scotta. Oblik kirkos) ima znaenje ( vrsta jastreba ili sokola, vrsta vuka, krug (to je u latinskom postalo circus) ili prsten i nepoznat kamen. (kirkaia) znai neodreena biljka. Od tih rijei ima jedino vlastita imenica (Kirke) posebno znaenje arobnica Kirka, iako ista rije openito znai nepoznata ptica. To je vrlo primjerena reakcija Grka na Horusova sokola njima nepoznat ptiji simbol. Ipak, trudei se da budu odreeniji, stvaraju od rijei ? ( irkos) vrstu jastreba ili sokola, jer im je oito to je to prema k izgledu, ali nisu naisto kakvo su mu osobito simbolino znaenje pripisivali Egipani. Nalikovao je na neku vrstu jastreba ili sokola, no Grci nisu bili spremni da tono odrede vrstu jer rije je bila o egipatskoj predodbi, a ne o grkoj. U ovom nam je trenutku potreban pravni savjet. Nije dovoljno navesti samo rjenik Liddella i Scotta. U vezi s tom temom pozvat emo u pomo Glosar grkih ptica D'Arcyja Thompsona8. U njemu pie uz rije kirkos: Pjesniki i mistini naziv jastreba: sveti Apolonov jastreb; uglavnom astronomski, moda Sunev, amblem ... Kod Homera, Apolonova ptica .... 'Odiseja', XV, 525 .... Ta se ptica ne moe identificirati kao zasebna vrsta, to su zakljuili Scaliger i drugi. Ni kratka napomena o njenoj veliini u jednom iskrivljenom odlomku iz devete knjige 'Historije ivotinja', ni nejasna spominjanja njena navodnog neprijateljstva i osobine o kojima govore Aristotel, Elijan i Filon nisu dovoljan dokaz da je to ime bilo kada upuivalo na neku odreenu vrstu. Rije je pjesnika ....Glavne aluzije u vezi s , oito su mistine, no simbolinost koju skrivaju .... ne moe se odgonetnuti. Na drugom mjestu, uz rije hierax, Thompson otkriva jo neke zanimljive podatke. Rije hierax je generian naziv svih jastrebova. ini se kao da i ona ima Horusov prizvuk, to Thompson izriito napominje kad, govorei o tovanju jastrebova u Egiptu i navodei Herodota i Elijana, kae: U 'Rig-vedi' se Sunce esto usporeduje s jastrebom koji lebdi u zraku .... Njihovo se srce jede da bi se dobila proroka mo. Porf: 'De Abst'., II, 48 9.... Jastreb je u Egiptu uao u bezbroj hijeroglifa ..... (kao) Horus i Hat-Hor, a ovaj drugi je Plutarhovo . Prema Heremonu, 8. odlomak -- = . to se tie svetosti jastrebova u Egiptu i Suneve simbolike povezane s njima, vidi takoer. . . Tu se upuuje na Porfirija, Plutarha, Euzebija i Klementa Aleksandrijskog. Ueni itatelji koji ele pratiti sve to treba da potrae Thompsonovu knjigu. Kirkos znai i nepoznat kamen. Tu opet nailazimo na motiv kamena koji se susree kod Deukaliona (grkog Noe) i drugdje. Iz Deukalionova kamenja nastaju ljudi ljudi rodeni iz zemlje, ba kao to i mrtvi na kolhidskom groblju treba da se ponovo rode iz zemlje. Zatim, Kirka je sa Siriusovim kompleksom povezana i injenicom10 da je na njenu otoku umro Orion. A Orion je kao zvijede poistovjeivan (kao Sah) s Ozirisom, muem Izide koja je, naravno, izjednaavana sa Siriusom. ini se da je ponavljani motiv kamena u nekakvoj naroitoj vezi s Minijcima, kao to sam otkrio u jednoj dragocjenoj torbi punoj podataka; mislim na grkog pisca Pauzanija i njegov Vodi kroz Grku, koji je pravi doivljaj. Minijev grad je, prema predaji, bio Orhomen u Beotiji, a sjetimo se da su svi Argonauti bili Minijci i potomci Minija, orhomenskog kralja. Svi Pauzanijevi navodi kojima u se posluiti uzeti su iz izvrsnog prijevoda Petera Levija, to ga je u dvije knjige objavio Penguin 1971, s opirnim napomenama tog uenog prevodioca, isusovca, koji je obiao veinu predjela to ih opisuje Pauzanij i koji neprestano objanjava u kakvu su stanju danas ruevine i znamenitosti (i nalazita). U 9. knjizi, 34, 5, itamo: S druge strane planine Lafistion je Orhomen, slavan i divan kao svi gradovi u Grkoj. Levi nas u fusnotama obavjetava: Nitko ne zna koja je to planina; vjerojatno ona iznad Hagios Georgiosa i suvremenog Lafistiona; zatim: (Orhomen je) na sjeverozapadu starog jezera Kopais. U Orhomenu su Minijev i Heziodov grob (38,3). Na oblinjoj planini Lafistion bilo je (34,4) sveto podruje lafistionskog Zeusa ... Kip je od kamena. Pria se da je tu Atamant ba htio zaklati Friksa i Helu kad je Zeus poslao djeci ovna sa zlatnim runom, pa su pobjegla na tom ovnu. A sada obratimo panju na ono to Pauzanij veli (38,1) o Minijcima iz Orhomena: Orhomen ima Dionizovo svetite, ali najstarije je svetite posveeno Haritama. Osobito tuju stijene i govore da su pale s neba zbog Eteokla; u moje su se vrijeme posveivali bogovima lijepo izradeni kipovi, ali i oni su bili od kamena. Levi dodaje: Ruevine tih svetita su na mjestu starog samostana (sada, takoder, razruenog). Dakle, ini mi se da se to neobino zapaanje o minijskoj zaokupljenosti kamenjem vrlo dobro slae s ponavljanjem motiva kamena u naem materijalu. Vidjet emo sada da se taj motiv opet pojavljuje i povezuje na drugi nain (38,4): Orhomenci su imali jednu legendu o Akteonu. Neka utvara s kamenjem 71

u ruci pustoila je zemlju; kad su zatraili savjet od Delfa, bog im je naredio da nau sve Akteonove ostatke i pokriju ih zemljom, te da izrade bronan kip duha i prikuju ga eljezom uz stijenu. Vidio sam taj prikovani kip; jednom na godinu prinose rtve paljenice Akteonu kao boanskom junaku. [Kurziv prevoditelja]. Ope uzbuenje 1973. zbog Tizianove slike Akteonova smrt valjda je podsjetilo britanske ljubitelje umjetnosti na podlogu, na mit koji prikazuje ta uvena slika. Akteon je sluajno vidio boicu Artemidu (kod Rimljana poznatu kao Dijana), boicu sa srebrnim lukom, dok se kupala gola. Artemida ga je tada progonila s pedeset pasa, pretvorila ga u jelena i ubila svojim lukom i strijelom (ne samo to su psi povezani s Pasjom zvijezdom ve je i luk dobro poznat simbol, takoer povezan sa Siriusom koji se u drevno doba nazivao vrlo esto i Lunom zvijezdom).* Osim toga, Hadovih pasa koji su progonili Akteona bilo je pedeset, a Robert Graves nam kae da je Akteon bio, po svoj prilici, kralj posveen predhelenistikom kultu jelena, rastrgan potkraj svoje vladavine od pedeset mjeseci, odnosno pola Velike godine ...11 Obratimo panju na to da se tu broj pedeset primjenjuje na vremensko razdoblje. Ophodno je vrijeme Siriusa B oko Siriusa A pedeset godina; vladavina rtvovanog kralja-jelena trajala je pedeset mjeseci. Znamo da u drevnim predajama broj vremenskih razdoblja esto ostaje stalan dok se njihova kvaliteta (trajanje pojedinih razdoblja) mijenja. Klasini su primjeri u Babiloniji, gdje se sedam dana stvaranja odnosi na sedam eona, a godine ivota hebrejskih pratioca poput Metuzalema ne smiju se tumaiti kao Suneve godine, nego kao Mjeseevi mjeseci ili Mjeseeve godine dugake jedan mjesec (u kasnije je doba podruje Bliskog istoka, na kojem su tada ivjeli Hebreji, zahvatilo ludilo Mjeseeva kalendara, pa su ljudi u tom kraju odreivali sva vremenska razdoblja radije prema Mjesecu nego prema Suncu).
* Taj se prizor prikazuje na 17. slici. Na njoj vidimo slikariju na starogrkoj vazi iz ot-prilike 470. prije n. e., na kojoj Artemida i psi ubijaju Akteona.

Uzmimo, osim toga, u obzir spomenutu Veliku godinu od dva puta po pedeset mjeseci, sastavljenu od dviju vladavina. Ukupno ima, dakle, stotinu mjeseci. Ne smijemo se stoga zauditi to ime grke boice Hekate znai na grkom doslovce jedna stotina.**
** Dogonsko pleme esto opisuje pedesetogodinje ophodno vrijeme Siriusa B ovako: Ophodno vrijeme rauna se dvostruko, to jest stotinu godina ... kako bi se istaklo osnovno naelo blizanatva (vidi prvo poglavlje). Ovdje, kod Grka, vidimo isti obiaj sparivanja poput blizanaca svetih razdoblja (50 x 2 = 100). Ujedinjuje ih Hekata (jedna stotina).

Moda je sada ve donekle oigledno pravo znaenje mitova. Stari narodi nisu iz inata sakrili pred nama podatke. Prikrivajui svoje tajne, htjeli su da se te tajne ouvaju. Zaista, stari su Egipani bili tako uspjeni u tome da su Grci esto uvali egipatske tajne o ijem pravom znaenju nisu pojma imali, zadravi samo zbog priroene konzervativnosti odreene arhaine pojedinosti koje su, kao to sada otkrivamo, vrlo vane. Prie nisu mitske i simboline samo po tome to se ne smiju shvatiti doslovce nego sadre ak likove i dogadaje koji imaju sasvim brojano znaenje. No, to je vjerojatno postalo jasno itaocima ve onda kad smo poeli prouavati Anunnakije. Teko nam je, dakako, budui da smo odrasli u naoj strogo doslovnoj civilizaciji u kojoj nema skrivenih znaenja i sve je na povrini, misliti tako da moemo razumjeti drevne mitove. Uostalom, prije samo jednog stoljea tvrdili su toboe pametni ljudi da je Zemlja stvorena 4004. prije n. e., i to na osnovi onoga to navodno pie u Bibliji! A prije samo pola stoljea sudovi u Tennesseeju zakljuili su u vezi sa uvenim procesom Scopes da je terorija o evoluciji ne samo bezbona nego i protuzakonita, te se ne moe uiti u kolama. Mi pogreno smatramo da smo, zato to imamo vrhunsku tehnologiju i znanost, svakako i izvanredno civilizirani i imamo kao podlogu profinjene mislioce. Sve je to velika opsjena. U stvarnosti smo nisko na ljestvama razvoja uma, a u kojeemu (na primjer, to se tie morala i tenje prema savrenstvu) nazadovali smo od vremena davnih mutanta u naoj kukavnoj intelektualnoj povijesti na ovoj planeti kao to su Konfucije, Sokrat, Buda i drugi koje svaki itatelj moe umetnuti prema svom ukusu. Meutim, ovoj knjizi nije cilj da propovijeda o zlima uplje civilizacije. Mi ispitujemo imena nekoliko glavnih likova iz Argonautike, pa je najbolje da se pretvaramo da smo razumna i izvanredno moralna stvorenja i da se opet vratimo toj temi. Ime Jazon znai umiriva, to se slae s njegovom nepostojanom naravi (u vezi s nekim jetkim napomenama o Jazonu vidi predgovor koji je Rieu napisao za svoj prijevod Argonautike to ga je objavio 72

Penguin).12 "Medeja" znai lukavost. Ejet znai moan ili , bio je Medejin otac, kolhidski kralj od kojega je Jazon ukrao runo. Vidjeli smo ve da je Akteon bio povezan s Minijevim Orhomenom, s duhom koji baca kamenje (odjek mita o Deukalionu), s pedeset Hadovih pasa i s pedesetomjesenom vladavinom. Ima i drugih veza. Od Pauzanija (34,4) doznajemo da je na planini Lafistion ovakvo mjesto: Vie (od mjesta gdje je ovan sa zlatnim runom skoio u zrak i poletio) jest vatrenooki Herkul, gdje je kau Beoani, iziao Herkul sa psom iz Hada" Dakle, taj pas iz Hada" je Kerber koji je prvobitno imao pedeset glava! (Poslije je ta predodba pojednostavnjena, pa je Kerber dobio tri glave, kao i Hekata koja je takoer bila iz Hada, jer se pedeset glava vjerojatno inilo besmislenima i jer ih je bilo suvie teko naslikati na vazama. No, i broj tri je, naravno, vaan. Egipani su prikazivali tri boice u Sorisinoj lai: Sotis, Anukis i Satis.)

14. CRTE

Graves nas izvjeuje13 da je Kerber imao u poetku pedeset glava, kao sablasni opor koji je ubio Akteona (vidi 22,1); no, poslije je bio troglav, kao njegova gospodarica Hekata (vidi 134,1). (Troglava Hekata predstavlja tri boice Sotis stopljene u jednu i podzemni je pandan, ba kao i sumerski Anunnaki podzemlja.) A to je s runom? Postoji oigledna povezanost Zlatnog runa i Kolhide s poznatom zlatnoutom bojom to se dobiva od afrana (crocus sativus). afran se i danas brka s mrazovcem (colchicum) iji naziv potjee, oito, iz Kolhide (Colchis nap. prev.), podruja u kojem se ponajvie proizvodio. Mrazovac, koji donekle slii na afran kad je u cvatu, bio je vrlo vaan drevnom svijetu. Bio je jedini poznat lijek protiv kostobolje (a zapravo je jo i danas). Poznato je da se upotrebljavao za lijeenje kostobolje u starom Egiptu i u cijelom drevnom Sredozemlju. Budui da se mrazovac mogao nai u Kolhidi, moda je u tome objanjenje zbog ega su se Egipani najprije naselili ondje! Po svoj je prilici u Kolhidi bilo afrana u izobilju, a i mrazovca, pa su se te dvije biljke brkale u davnini kao i danas. Zapravo, tek suvremena botanika istie takvu razliku izmedu njih da ih vie ne mijeamo slubeno. Budui da se od afrana dobivala vrlo cijenjena boja, nije udno to je Zlatno runo, obojeno zlatnouto afranovom bojom, navodno bilo u Kolhidi! Osim toga,uveno Medejino travarsko znanje vrlo se dobro slagalo s Kolhidom u kojoj se proizvodio jedini lijek za jednu od bolesti kojih su se 73

najvie bojali ljudi u starom vijeku, za bolest koja izaziva strane bolove i uznemirenost i koju je mogla ublaiti samo arobna biljka iz tajanstvene daleke zemlje Kolhide. O davnoj povijesti afrana daje nam zanimljiv podatak I. Burkill.14 On kae da su se oboavatelji Sunca, koji su govorili arijskim jezikom, proirili iz Turske u Indiju, tovali afran i upotrebljavali njegovu boju.15 Taj podatak, koji su objelodanili Tackholm i Drar,16 znatno potkrepljuje moju tvrdnju. Raspravljajui o Ariesu (Ovnu), Richard Allen17 napominje da gospoica Clerke kae da su se zvijezde (egipatskog zvjezdanog ovna) zvale Runo. Dodaje da je bog Zeus-Amen (Amon)-Jupiter poprimio oblik Ovna kad su svi stanovnici Olimpa pobjegli pred divovima koje je predvodio Tifon. U toj raspravi o Ariesu Allen spominje da su se neka Ariesova imena u drugo doba primjenjivala na zvijezdu Capellu u zvijeu Koija*. Na takav emo postupak nailaziti neprestano imena i opisi zvijezda primjenjuju se na susjedne ili sline zvijezde kad se zamuti izvorna predaja. To se osobito zapaa pri primjeni oznake teak i teina na razne zvijezde povezane nekako sa Siriusom, jer prvobitno tijelo kojem je ta oznaka bila namijenjena, Sirius B, nije se vidjelo, a predaja je, u biti konzervativna, zadrala tu oznaku i primijenila je na druge zvijezde srodne Siriusu koje su se mogle vidjeti. Isto se dogaalo s predajom o brojevima, na primjer: s predajom o pedeset; kad se zaboravilo pravo znaenje, simbolu ili pojmu davalo se novo, improvizirano tumaenje. Aries se jasno poistovjeivao sa Zlatnim runom. Allen predouje u vezi s tim mnogo podataka: Za Rimljane je bio uvijek Aries; no, Ovidije ga je nazivao phrixea ovis, Kolumela pecus athamantidos helles, phrixus i portitor phrixi, a drugi phrixeum pecus i phrixi vector, jer je Friks (Phrixus nap. prev.) Atamamov junaki sin koji je na leima tog ovna pobjegao sa sestrom Helom u Kolhidu ... Zavrivi putovanje, Friks je rtvovao ovna i objesio njegovo runo u Aresovu gaju, gdje se ono pretvorilo u zlato i postalo cilj argonautske potrage. Odatle potjeu ostali Ariesovi nazivi: ovis aurea i auratus, chrysomallus, te u novo latinskom Chrysovellus. Budui da je runo bilo Sunev simbol, dobro bi bilo da jo jednom razmotrimo predodbu o Horusu. U egipatskom jeziku Horus je Heru. Od Wallisa Budgea doznajemo da je Heru staro ime boga Sunca.18 Rije heru znai i lice.19 Medutim, razmotrimo slijedee: Heru (Horus) i njegov jastreb/soko vladali su kolhidskim grobljem i dali ime Kirki (koje znai jastreb/soko), Medejinoj teti. Grki bog Sunca Helij drao je, prema predaji, svoje konje u Kolhidi i imao ondje velianstvenu palau iz koje se dizao svakog jutra. A u Kolhidi je bilo i Sunevo Zlatno runo. Sjeamo se da su u egipatskom jeziku slovo l i slovo r potpuno zamjenljivi meusobno i imaju isti hijeroglif. Prema tome, Heru bi mogao biti isto tako Helu. Ako se uzme Helu i doda grki zavretak, dobivamo Helios (Helij nap. prev.)! Ista rije oznauje boga Sunca i u egipatskoj religiji (ranoj) i u grkoj (ranoj). U objema je zemljama napokon zamijenjeno to ime; u Grkoj ga je, na primjer, istisnuo Apolon. Tu imamo, dakle, jo jednu vezu izmeu grke predaje usredotoene oko Kolhide, te tamonje egipatske predaje, samo to je ovaj put dokaz jezini. ini se da neobina grka rije heroj potjee takoer od rijei heru, iako rije slina heroju postoji u sanskrtu, jeziku stare Indije poslije 1200. prije n. e.. Sanskrtska rije koja znai heroj je vira. Upotrebljava se ba u smislu heroja (nasuprot bogovima) u ranoj Rig-vedi, te je tako potvrena u vrijeme prvih seoba Arijaca u Indiju. Nema sumnje da su te dvije rijei srodne. Meutim, pripisujem im objema (a vidjet emo o tome jo primjera u ovoj knjizi) zajedniki izvor: egipatsku rije heru. Rijei heru daje Wallis Budge20 znaenje koje je gotovo istovjetno znaenju rijei heroj i vira te ga opisuje ovako: Primjenjuje se na kralja kao predstavnika boga Sunca na Zemlji. To je ba prikladna oznaka ovjejeg bia na Zemlji koje nije ni bog ni demon, ve heroj. Liddell i Scott objanjavaju da se ta rije nije upotrebljavala samo za ratnike koji bi se istakli u boju nego se njome oznaavao i pjeva Demodok, glasnik Mulije, pa ak (u Odiseji, 7, 44) tako su se zvali miroljubivi Feaani. Kod Homera su heroji bili uzdignuti nad obinim pukom, no naroito kod pjesnika Pindara nalazimo tu rije kao oznaku soja izmedu bogova i ljudi, ba u onakvu smislu kakav se mogao oekivati od rijei heru u nekom drugom jeziku. Egipatska upotreba te rijei namijenjene faraonima odrala se gotovo neprimijenjena u grkom i sanskrtskom jeziku, te poslije u latinskom i indoevropskim jezicima. U Liddellovu i Scottovu tumaenju rijei Helij zanimljivo je da je Homer upotrebljavao taj izraz u vezi s izlaskom i zalaskom, svjetlom i tamom, jutrom i veeri. U Egiptu je prava djelatnost Horusa kao boga Sunca bilo izlaenje i zalaenje. Bio je dijete to se iznova raalo svakog jutra (a kod Grka se Helij 74

raao nanovo svakog jutra u Kolhidi). Prema tome, Homer je upotrebljavao rije Helij, izvedenu iz rijei heru, ba na onakav nain kakav bismo mogli oekivati prije od nekog egipatskog nego grkog pjesnika. Kod Liddella i Scotta nalazimo neposredno iza Helija, Helio-Serapisa egipatsko boanstvo. Preputam itaocima samostalan zakljuak s obzirom na tu jasnu upotrebu rijei Helio kao Serapisova prefiksa. Serapis je grki oblik Asar-Hepa, a Hep je, kao to se zna, u grkom bik Apis. Asar je, naravno, Oziris. U egipatskom se jeziku sasvim uobiajeno spominjanje Horus-Ozirisa" spajanjem Herua i Asara. Ovdje nalazimo to u grkom, ako prihvatimo moju postavku o potjecanju rijei Helio od rijei helu ili heru. itaoci su sada, po svoj prilici, ve otporni na okove to ih izazivaju beskrajna iznenadenja tokom ovog ispitivanja. Stoga e, bez sumnje, spremno prihvatiti spoznaju da od heru, ako skratimo e (iz eta u epsilon) u grkom, dobivamo izvedenicu (u kojoj je ispao glas "h", vjerojatno u vezi sa skraenjem samoglasnika) erion, koja znai vuneno runo! Postoji mogunost da su Heraklo (Herina slava), prema Gravesu prvobitni kapetan Arga, te njegova zatitnica, boica Hera (Zeusova ena i nebeska kraljica) izvedeni od rijei heru, a zna se da su povezani s rijei Seirios, od koje potjee Sirius, i sa sanskrtskim rijeima svar, suryas itd. Na sanskrtu sura znai heroj, to pokazuje da bi i te rijei mogle biti srodne. Liddell i Scott smatraju da je taj skup rijei odvojen od Helijeva skupa, no njihovo je miljenje samo miljenje. Srana znai "vatren", a Seirios "onaj koji pri" (zbog navodnog prenja Pasje zvijezde) itd. Vratimo se runu. Ustanovili smo da je grka rije za pojam vuneno runo srodna egipatskoj rijei za Horus, grkoj rijei za Sunce itd., itd. Toliko o zagonetnoj prirodi nerijeenog pitanja: zato ba runo? Prihvatimo se opet vjerskih igri rijei koja nas neprestano salijeu. Ne zaboravimo Sumerane. Pogledajmo ponovno onaj popis pedeset Mardukovih imena. Jedno od njih je Nebiru. Openito se smatra da je rije o nazivu planete Jupitera, no situacija nije bistra, pa se u Seoskom mlinu i mnogim drugim knjigama o toj rijei raspravlja kao o jednoj od onih sumerskih rijei koje nas tjeraju u bijes i ije bismo znaenje rado otkrili. Odakle potjee? to znai? Zato spada meu pedeset imena? Neposredno iza tog etrdeset devetog imena naziva se Marduk Gospodar zemalja (akadski oblik, koji za nas nema nikakvoga znaenja, (jest Bel Matati; ne znam sumerski oblik, a on bi nam mogao biti zanimljiv). Nakon tog oito pedesetog imena slijedi jo jedno ime, to jest Ea (Enki). Zatim se napominje da Marduk ima pedeset imena. To kao da nema ba smisla, jer je upravo dobio pedeset jedno ime. Smisao se moe nai samo ako se Gospodar zemalja (koji se kod Speisera i Heidela, suprotno svim drugim imenima, spominje na engleskom jeziku) shvati kao Nebiruov sinonim. Postupimo li tako, tada je Ea pedeseto ime i sve je u redu. A sada, razmotrimo jo jednom egipatski jezik. Otkrivamo da je izvanredno uobiajena rije Neb i da se upotrebljava u mnogim sloenicama, a znai gospodar. Bez okolianja izjavljujem da vjerujem kako sumerski Nebiru potjee od egipatskog Neb-Herua. Ako uzmemo starije egipatsko znaenje rijei Heru, znaenje: Sunce, tada se Nebiruov opis u babilonskom Enuma eliu moe prihvatiti kao potpuno odgovarajui opis Neb-Herua, Gospodara Sunca: Nebiru neka dri sjecita neba i zemlje ... On koji neumorno prelazi sredinu mora, Neka 'Prijelaz' bude njegovo ime jer on vlada sredinom mora. . . i tako dalje; time je, kao i predajom o Horusu, prikriven izrazito zvjezdani element koji je iza oitijeg Sunevog elementa. Medutim, ne bih htio, odjednom skidajui previe slojeva, stvoriti preveliku zbrku. Dovoljno je da se prisjetimo ve spomenutih Horusovih veza sa Siriusovim sustavom i da uzmemo u obzir injenicu da postoje Heru-ami-Sept, Sotisin Horus, i Heru-Sept, Horus Pasja zvijezda, a i injenicu da se, opet u vezi s Nebiruom koji je kao to se predpostavlja Jupiter, u egipatskom jeziku nalaze Herusba-res, Horus, juna zvijezda (tj. Jupiter) i Heru-up-et, planet Jupiter; i u Enuma eliu se Nebiru jasno prikazuje kao zvijezda. Horus, osim toga, postoji kao Heru-ami-u, to je krokodil jastrebove glave, s repom koji zavrava pasjom glavom. Pas je povezan sa Siriusom. Heru-ur-efit je Horus u obliku aglja; heru je, takoer, naziv ezla i agljoglava uzora u drugom svijetu. Jedan od nekoliko Horusovih oblika u kojima se upotrebljava esta rije Neb jest Heru-Neb-urr-t, a znai Horus, imalac najvie krune. Drugi je Heru-Neb-pt, sa znaenjem Horus, gospodar ljudi. Heru-Neb-taui je Horus, gospodar dviju zemalja. Sjetimo se Nebiruova sinonima Gospodar zemalja! 75

Prodiremo sve dublje u legendu o Zlatnom runu i otkrivamo u Egiptu izvore grkih i srednjoistonih predodbi, kljune rijei i imena itd. Sve se to vrti oko neobinog Siriusova kompleksa. to li emo jo otkriti? Moda treba da se odmorimo od svih tih egipatskih rijei. Naa se tema moe razmatrati i s mnogih drugih gledita, a tako se sve vie pribliavamo rjeenju tajne tajne koja je izvor nae teme. Napomene
1. O Tamuzovoj predodbi i drugi eseji, Harvard, 1970. 2. S. N. Kramer: Povijest poinje u Sumeru, Doubleday Anchor Book, New York, 1959, str. 9194. 3. idovski stari vijek, 1. knjiga, 2. poglavlje 4. Herodot, prev. A. de Selincourt, 2. knjiga, 103. 5. Pritchard: Drevni bliskoistoni zapisi, 8. str. 6. Uspon mikenske civilizacije, Cambridge o drevnoj povijesti 7. Robert Graves: Grki mitovi, 2 knjige, Penguin Books, London, 1969, 170,5. 8. D'Arcy Wentwort Thompson: Glosar grkih ptica, Oxford, 1896. 9. Porfirije:O odricanju od ivotinjske hrane, za one koji ne razumiju uobiajene skraenice. Porfirije je rani neoplatonist, P lotinov uenik, koji je prepisao Eneade. Thomas Taylor je preveo velik dio ouvanih Porfirijevih vlastitih zapisa, ukljuivi O odricanju.. ., u Odabranim Porfirijevim djelima, London, 1823. 10. Graves, op. cit., 170, 6. 11. Ibid., 22, 1. 12. Robert Graves smatra da Jazon znai umiriva. 13. Graves, op. cit., 31, 3. 14. Spominje se I. Burkill (1935), ali nisam uspio,ui u trag njegovoj publikaciji, iako sam se veoma trudio. Burkill je bio poznat botaniar. Njegova publikacija iz 1936. nije ona prava. U vezi s izvorom vidi 15. napomenu. 15. Tackholm i Drar: Egipatska flora, 3. knjiga, Bilten Fakulteta znanosti, broj 30 Cairo University Press, 1954. 16. Vidi 15. napomenu. 17. Imena zvijezda, op. cit.; vidi rije Aries. 18. Wallis Budge: Hijeroglifski rijenik uz tebansku recenziju Knjige mrtvih, London 1911. Vidi rije Her, 273. str. 19. Ibid., 271. str. 20. Ibid., 273. str., rije Her

KRATAK PREGLED Sumerski bog Anu imao je kerku, Bau (njeno ime oponaa psee lajanje kao i staroegipatska rije pas, auau), koja je bila pasoglava boica. Egipatski bog Anubis (Anpu) bio je pasoglavi bog. Sumerska Bau, kao Anova kerka, sestra je pedeset velikih bogova (Anunnakija) koji su takoder Anova djeca. Budui da bi Bau mogla biti boica Pasje zvijezde Siriusa, vana je injenica dajeona sestra "pedesetorice", jer Sirius B ima ophodno vrijeme od pedeset godina. Zlatno je runo bilo u Kolhidi na Crnom moru, gdje ga je potraio Jazon sa svojim Argonautima. Kolhida je prije 1200. prije n. e. bila staroegipatska naseobina. Herodot istie da su Egipani uveli obiaj obrezivanja, to se odrao i kod Kolhiana koje je bio posjetio (Hebreji su preuzeli obrezivanje od Egipana dok su bili u ropstvu). Vrijedi spomenuti da je dogonski obred Sigui, koji je povezan s dogonskim tajnama o Siriusu, uglavnom usredotoen na obrede obrezivanja. U prii o Argu istie se enski lik Kirka (ije ime znai soko ili jastreb). I Horusa, Izidina i Ozirisova sina, simbolizirao je soko ili jastreb. Kirka je vladala kolhidskim grobljem (koje je prvobitno bilo egipatsko, jer je Kolhida bila egipatska naseobina). A Horus, koji je vladao memfiskim grobljem u Egiptu, navodno je vladao i kolhidskim grobljem dok je egipatski utjecaj bio jo neposredan. Kirka je oito grka izvedenica od Horusa. Grka rije kirka (Circa), koju esto piemo Circa zbog navike da mijenjamo grko k u latinsko c, posebno znai vrsta jastreba ili sokola ili nepoznat kamen a takvu smo zbrku i mogli oekivati kod Grka s obzirom na pojam koji potjee iz egipatske kulture i koji nije potpuno shvaen. Akteona, koji predstavlja rtvenog kralja-jelena, progonilo je pedeset pasa (pasji motiv povezan s pedeset) i potom je ubijen srebrnim lukom (Sirius je u predaji takoer bio poznat kao Luna zvijezda, a u Egiptu boica Sirius dri luk). 76

rtveni kralj, onakav kakvoga predstavlja Akteon, imao je svetu vladavinu od pedeset mjeseci. Prijeporno je da li je pedeset mjeseci skraenica pedeset godina, ali nesumnjive su drevne predaje koje povezuju Sirius s pedeset vremenskih razdoblja (bilo mjeseci, bilo godina) to tvore vladavinu. A ophodno je vrijeme Siriusa B, naravno, pedeset godina koje tvore orbitu, to bi se u mitolokom nainu izraavanja moglo vrlo lako smatrati vladavinom. Kao to se objanjava u estom poglavlju, pedesetomjeseno se razdoblje poslije primijenilo na Olimpijske igre kad su ustanovljene. Ono je odvajalo jedne igre od drugih i priblino je odgovaralo etirima Sunevim godinama. Zapravo, Olimpijske su igre naizmjence odvajala razdoblja od 49 mjeseci zatim 50 mjeseci, pa 49 mjeseci itd. To ukazuje na pokuaj da se mjeseni, kod jo vie priblii ophodnom vremenu Siriusa B koje iznosi 49 i pol godina. Upotrebljavajui naizmjence dva susjedna cijela broja, dobio se pravi rezultat, jer zbroj 49 i 50 jednak je zbroju 49 i pol i 49 i pol. Robert Graves je predoio dosada jedinu teoriju o objanjenju pedeset mjeseci u staroj Grkoj, ali njegova lunarna teorija ne objanjava izmjenjivanje 49 i 50 ni druge zagonetne pojave. Pravo objanjenje, kojemu je osnova Siriusova tajna, vjerojatno je poslije prekrila lunarna predaja koja se, usprkos oiglednim nedostacima, ponudila kao objanjenje neupuenima. U drevno je doba, osim toga, bilo uobiajeno da se dvije svete vladavine od pedeset mjeseci spajaju u Veliku godinu od stotinu mjeseci. (U praksi se, kao kod Olimpijskih igara, zapravo upotrebljavalo 99 mjeseci, ali u teoriji se upotrebljavao okrugli broj: 100 mjeseci, shvaen kao dvije vladavine.) Ime grke boice Hekate (Hecate) znai doslovce jedna stotina. Upletena je u priu o Argu i Robert Graves je izjednauje s Izidom, a i inae je povezana sa Siriusom kao podzemna verzija. Pedeset pasa iz podzemlja koji su progonili Akteona imaju kao pandan Kerbera, psa iz podzemnog svijeta koji je prema ranijoj predaji imao pedeset glava. Tih pedeset glava poslije je odbacila predaja, kao i Gilgameovih prvobitnih pedeset pratilaca, pa su se Kerberu pripisivale tri glave. No, u poetku ih je, prema Heziodovu opisu, bilo pedeset. To je, dakle, jo jedan psei motiv povezan s pedeset (Sirius je Pasja zvijezda) i na razne naine spojen sa Siriusom, na primjer: boicom Hekatom kao Siriusovom podzemnom verzijom. (Pedeset podzemnih Anunnakija takoer je imalo svoje pandane u podzemnom svijetu. Pedeset u podzemlju kao pandani iz svijeta smrti ili kopije pedesetorice na nebu tvore jednu stotinu to je ba znaenje Hekate.) Jedini poznati lijek protiv kostobolje (teke bolesti u starom Egiptu) jest tvar to se dobiva iz biljke mrazovca, nazvane prema Kolhidi gdje je rasla. Ta injenica moda objanjava naseljavanje u Kolhidi. Mrazovac (colchicum) slii na afran (koji takoer raste du crnomorskih obala), od kojega se dobiva zlaana boja, pa bi se time moglo objasniti zlatno runo. Zlatno je runo Sunev simbol. A Horus je bog Sunca. Slova l i r su meusobno zamjenljivi tekui suglasnici. Horusov egipatski oblik Heru moe postati Helu i postati ime grkog boga Sunca, Helija. Smatralo se da Helij dri svoje konje u Kolhidi. Grka rije koja znai vuneno runoe jest erion, a ta je rije slina rijei Heru, samo to je isputen h. PETO POGLAVLJE Proroka sredita Sada e nam u naem istraivanju pomoi razmatranje drevnih prorokih sredita. Pogledamo li povrno ta sredita na Srednjem istoku, ini nam se da su razbacana nasumce. Medutim, u njihovoj raspodjeli postoji zapravo uzorak koji je, kao to emo vidjeti, u odreenoj vezi s naom temom i koji ukazuje na vrlo visok stupanj poznavanja zemljopisa i srodnih naunih grana u starom svijetu. Ispitivanje prorokih sredita pokazat e da postoji veza s brodom Argom i pomoi e nam da donekle ispunimo jo nepotpunu podlogu cijelog sustava drevnih religijskih misterija. Proroka su sredita bila glavna mjesta gdje se primjenjivala religija u starom svijetu. Moe se zakljuiti da poloaji na kojima su nastajala nisu bili plod puke sluajnosti, niti su, pogotovu, bili izabrani zbog prikladnosti. Zar je moglo Geodetski uzorak (lijevo) kao da se podudara sa zvjezdanim uzorkom Arga (desno) biti zabaenijeg mjesta od Dodone u Grkoj? Geografski se nalazila izvan sfere grke civilizacije suvie sjeverozapadno da bi se mogla nazvati pogodnom za Grke. Zato je tako vano i staro kultno mjesto bilo u divljini? Zaista, kad ve govorimo o tome, zato je i Noina arka pristala na planini koju nitko ne posjeuje i koja je jo mnogo zabaenija od Dodone? Arka i Argo i njihova povezanost sa Siriusovom tajnom u bliskoj su vezi, kao to emo vidjeti, 77

sa cijelom geografskom strukturom obavljanja svetih obreda u Sredozemlju. Svakako treba da temeljito ispitamo te izvanredne podatke. Dakle, namjeravamo razmotriti vrlo teak i zamren splet drevnih obiaja, koji ini nam se ipak moemo odgonetnuti. Pribliimo mu se jednostavnijim putem nego to je bio put koji je mene prvobitno doveo do tog spleta. Pogledajmo lau Argo tako kao da se njena projekcija prostire po povrini zemaljske kugle. Ta se misao moda ini udnom, ali neka itaoci budu strpljivi sa mnom. Uostalom, laa je nebeska, pa zato se ne bi odozgo projicirala na Zemljinu povrinu? Najistaknutija u tom zvijeu jest zvijezda Canopus, koju su Arat, Eudokso i Hiparh (vodei grki astronomi prije Ptolemeja) zvali Kormilo, pedalion, kao to nas obavjetava Allen.l

15. CRTE

Na sjevernoj obali Egipta postojao je grad Kanopos (Canopus nap. prev.), vrlo dobro poznat Grcima, koji Allen opisuje ovako: Drevni Kanopos je sada u ruevinama, no na njegovu je mjestu naselje Al Bekr, odnosno Abukir, uveno zbog bitke lorda Nelsona na Nilu 1. kolovoza 1798. i zbog Napoleonove pobjede nad Turcima godinu dana poslije toga; zanimljivo je napomenuti da je ba tu, na terasastim zidinama Serapeuma, Serapisova hrama, Ptolemej stvorio svoja zapaanja. U svojoj knjizi Helenistika civilizacija W. W. Tarn pie o Kanoposu u vrijeme kad je Aleksandar Veliki utemeljio u blizini Aleksandriju i kae da su se od Aleksandrije vrtovi imunih protezali do Kanoposa, Aleksandrijina igralita. Za Grke je Kanopos bio najpoznatiji egipatski grad na sjevernoj obali prije osnutka Aleksandrije. U ranije je doba uven poput Kanoposa bio grad Behdet, preddinastijski egipatski glavni grad prije ujedinjenja Egipta i premjetanja glavnog grada junije, u Memfis. Dakle, kao to je Aleksandrija istisnula Kanopos, tako je i Kanopos istisnuo vrlo stari Behdet koji je prije 3200. godine prije n. e. bio najvaniji grad na egipatskoj obali. U raspravi koja slijedi treba da imamo na umu da se neposredno prije klasinog razdoblja u Grkoj i za vrijeme tog razdoblja slava to je neko pripadala Behdetu prenijela na Kanopos, a isto tako i mnoge predaje to su bile zapravo vezane uz Behdet, tada ve zaputeno mjesto i nepoznato Grcima.*
* Behdet je na istoj zemljopisnoj irini kao i Hebron u dananjem zapadnom podruju Jordana koje je zauzeo Izrael. U etvrtom poglavlju Bijele boice Robert Graves pria o ... Filistejcima, koji su oteli hebronsko svetite u junoj Judeji od Kalebova edomskog plemena; no, Kalebovci ('Pasji ljudi'), saveznici izraelskog plemena Juda, ponovno ga osvojie poslije dvjesta godina ... Vjerojatno su Pasji ljudi povezani sa Siriusom, Pasjom zvijezdom, a Hebron je istoni pandan Behdeta.

78

16. CRTE

Richard Allen govori o gradu Kanoposu i ovo: Ime kojim nazivamo taj grad jest ime glavnog kormilara Menelajeva brodovlja, koji je, kad je Menelaj poslije propasti Troje, 1183. prije. n. e., pristao u Egiptu, umro dvadesetak kilometara sjeveroistono od Aleksandrije i kojem je, Staroegipatska geodetska shema na osnovi Behdeta prema Skilaksu, zahvalni gospodar podigao u ast spomenik, te prozvao njegovim 79

imenom grad i sjajnu zvijezdu koja se u to doba digla oko sedam i pol stupnjeva iznad obzorja. Sir Norman Lockyer govori u "Zori astronomije" da su drevni egipatski hramovi bili orijentirani prema izlasku zvijezde Canopus.2 Upamtimo iz gornjeg izvjetaja o kormilaru Canopusu da se izriito napominje kako su imena grada i zvijezde istog podrijetla i kako potjeu od jednog uvenog kormilara, ovjeka koji je upravljao brodom na elu flote. Opet se, dakle, zvijezda (i naselje) poistovjeuju s kormilom, koje je bilo drugo ime iste zvijezde. Allen predouje jo jedno zanimljivo gledite o nazivu te zvijezde, koje nam je prilino poznato: Spomenuto izvoenje rijei Canopus je staro i omiljeno; no drugo izvoenje, moda jednako staro i vjerojatnije, potkrijepljeno Aristidovim miljenjem, uzima kao osnovu koptski, odnosno egipatski izraz Kahi Nub, 'zlatna zemlja'. Slaui se s time, Ideler je tvrdio da su te rijei izvor i drugih Canopusovih imena: arapskih rijei Wazn, 'Teina', i Hadar, 'Tlo', te povremenih kasnijih latinskih naziva Ponderosus i Terrestris. Iako se ne tumai prikladnost tih imena, lako se moe zakljuiti da bi ona mogla imati veze s veliinom te zvijezde i sa injenicom da je zvijezda blizu obzora; zacijelo je ba zbog te druge osobine Eratosten nazvao zvijezdu Perigeios 'blizu zemlje'. Obratimo panju tome da se nezatomljiva rije Al Wazn, Teina, i njen latinski oblik Ponderosus pojavljuju kad god postoji neka veza sa Siriusom. Allen spominje da su Hindusi zvali (Canopus) Agastja, jednim od svojih Riija, odnosno nadahnutih mudraca i kormilarom njihove Arghe ....", to se upadljivo podudara sa sredozemnim predodbama. U vezi s naim dosadanjim otkriima zanimljivo je i ono to Allen govori o jednoj drugoj zvijezdi iz Arga, o zvijezdi (eta): (Jensen) je smatra jednom od (babilonskih) hramskih zvijezda, povezanom s Eom ili lom [Ea mu je bilo akadsko ime, a Enki sumersko; najjuniji sumerski grad, Eridu, bio je njegov grad; o toj temi lako bi se mogla napisati cijela knjiga, a zainteresiranim itateljima preporuujem za poetak Seoski mlin i relevantan odlomak u Brzoj kornjai vidi Bibliografiju] iz Eridua, Gospodarom mora, inae poznatim kao Oannes, tajanstvena ovjeja riba i najvii bog kraljevstva. Tu nailazimo, dakle, opet na vodozemno stvorenje Oannes, izjednaeno sada s bogom Enkijem, koji je prema sumerskom mitu zaista ivio na dnu Abzua, odnosno Abisusa, u slatkoj (ne slanoj) vodi. A ba je bog Enki pomogao ovjeku prije potopa, upozorivi prauzor Noe iz sumerske prie o potopu da sagradi arku. Tako je izvrio ono to je i vrhovno hebrejsko boanstvo, Jahve iz Starog zavjeta. Koliko idova zna da je njihov bog prvobitno bio vodozemac? Taj rani Noa, odnosno Noin prauzor, kojega je upozorio bog Enki, zvao se ili Ziusudar ili Utnapitim, ovisno o tome iz kojeg razdoblja potjee predbiblijska literatura kojom se sluimo. U ranim priama o potopu alje Noin prauzor ptice iz svoje arke da potrae kopno ba kao i Noa; tovie, i Jazon alje ptice da pronau put izmedu stijena to se sudaraju. H. W. Parke u svojoj knjizi Zeusova proroita jasno povezuje ptice to ih je poslao Jazon s Dodonom. I Dodona i Delfi su tvrdili da je grki Noa, Deukalion, pristao sa svojom laom na planinskim vrhuncima u njihovoj blizini. Noa je, opet, pristao sa svojom arkom na Araratu, koji mu je pronala ptica. Uskoro emo spoznati vanost tih ptica i poloaja koje su otkrile. No, sjetimo se sada povezanosti izmedu Dodone i gore Ararat na koju upuuje zajednika pria o Noi u arki, koji je pronaao oba ta mjesta tako to je poslao pticu koja je otkrila planinu. Istina je da je jedna pria sasvim grka, a druga sasvim hebrejska. Izmeu Dodone i Ararata ne moe, naravno, postojati nikakva stvarna veza. Uostalom, to su mjesta, vjerojatno, odreena potpuno svojevoljno. Sve je to mit i bajka, zar ne? idovi i Grci nisu nikada bili u dodiru. Izmeu njih nije moglo biti nikakve povezanosti. Rije je o posve zasebnim, hermetino zatvorenim kulturama, s nejasnim priama i besmislicama. Nije li tako? Moe li itko pobiti takvo miljenje? Ne moe, dabome. Stoga je zanimljiva injenica da su Dodona i Ararat na istoj paraleli, to jest imaju istu geografsku irinu. Osim toga, s Araratom je povezano jedno sredite koje je sluilo Kavkaanima otprilike onako kao Dodona Grcima. Zove se Metsamor. Evo kako ga opisuju profesor David Lang i doktor Charles urne:3 Arheoloko istraivanje za prolih pola stoljea bitno je izmijenilo nau predodbu o povijesti knjievnosti, znanosti i uenosti u Zakavkazju. Kljuno je mjesto selo Metsamor, nekoliko kilometara zapadno od Emiadzina, a nadomak Araratu i Alagzu. Blizu sela je stjenovita uzvisina iji je opseg oko jedan kilometar, s golim liticama. Uzvisina je proarana peinama, podzemnim spremitima i pretpovijesnim nastambama, a danas je oito da je tu bilo vrlo vano nauno, astronomsko i industrijsko sredite, s razvijenom djelatnou na polju metalurgije, astrologije i primitivne magije u doba prije najmanje pet tisua godina. 80

Metsamorski 'opservatorij' je prekriven zagonetnim, kabalistikim znakovima. Zapravo, hijeroglifsko pismo u Armeniji potjee iz vrlo ranog razdoblja, moda iz mladog kamenog doba. Posvuda u Armeniji nailazimo na piktograme i petroglife, urezane ili ugrebene na kamenima, peinskim zidovima i liticama, koji prikazuju pojednostavnjene ovjeje i ivotinjske likove. Ne postoji gotovo nikakva sumnja da su ti znakovi sluili kao sredstvo saobraanja, a i kao sredstvo obrednog i umjetnikog samoizraavanja. Oni opisuju i metsamorske dalekosene veze s vanjskim svijetom:4 Ne smiju se potcijeniti dostignua Sumerana kao pionira u metalurgiji bakra i bronce... Iako se geografski nalazilo unutar Bliskog istoka, rano zakavkasko kulturno podruje bilo je odijeljeno samo visokim, ali uskim Kavkazom od sjevernih stepa; poto su se nali ondje, trgovce vie nita nije moglo sprijeiti da dopru do srednjoevropskih sredita u kojima se preraivao bakar. Tako su Gruzija i njeni susjedni predjeli bili moda izloeni podjednako utjecajima iz Evrope i s Bliskog istoka. Zakavkazje moda i nije bilo prvobitno sredite, ve prije podruje u koje je talioniarstvo stiglo s dviju razliitih strana i ukorijenilo se, pa se potkraj treeg tisuljea prije nove ere poelo jasno razvijati, sada ve neovisno o vanjskim poticajima. . . Metsamor pokazuje da se, ba kao prije toga u Evropi, smjesta poinjala razvijati mjesna industrija kad bi doli strani trgovci u potrazi za izvorima kovina, pa donijeli bakrene a poslije bronane proizvode, te objasnili, dobrovoljno ili drukije, mjesnom stanovnitvu svoje postupke preraivanja metala. Ako predoeni dokazi zaista ukazuju na Armeniju kao na najstarije metalurko sredite u Zakavkazju, onda ukazuju i na poticaje s Bliskog istoka. udna je injenica da, ako se sredite kruga postavi u Tebu u Egiptu luk prolazi kroz Dodonu i Metsamor. Vratimo se sada Allenu i jo nekim njegovim napomenama5 o Oannesu: Beros je prikazao Oannesa kao uitelja koji je prvobitnog ovjeka pouio u svemu; a u mitologiji je bio ak stvoritelj ovjeka.... dok su ga neki smatrali prauzorom Noe. Allen, osim toga, opisuje zvijezdu Canopus ovako: Budui da se zvijede (Argo) povezivalo na Nilu s velikim bogom Ozirisom, njegova je velika zvijezda postala Ozirisova zvijezda.... Spominje jo jednu primjenu oznake teak: U 'Alfonsovim tablicama je (Canopus) bio Suhel Ponderosus ('kod Perzijanaca je Suhail sinonim mudrosti... / pa je postojao i 'Suhel Sirius'), koji se u jednoj suvremenoj kronici pojavljuje kao Sihil Ponderosa, prijevod izraza Al Suhail al Wazn. Allen zatim spominje nekoliko pria koje pokazuju da se taj naziv prije upotrebljavao za jednu drugu zvijezdu, neko smjetenu blizu Orionovih zvijezda, i da je morao pobjei na jug, to je jasno priznanje da se Canopus naziva imenom neke druge zvijezde. Canopus je juno od Siriusa (koji je blizu Orionovih zvijezda), pa je oito opis nevidljivog Siriusa B pobjegao na jug na prikladnu vidljivu zvijezdu: Canopus. A sada, vratimo se Argovoj projekciji na Zemljinoj povrini. Krmu lae i kormilo stavljamo na oigledno mjesto Kanopos (zapravo, vrlo malo istono, gdje je prvobitni grad Behdet). Razmotrimo Dodonu. Doznali smo da je Atena stavila hrastovo drvo iz Dodone u sredinu 'Argove' kobilice. Protezalo se, oito, du cijelog broda. Meutim, ima i izvjetaja prema kojima je bilo u pramcu. Allen kae u vezi s tim ovo: Mitologija uporno tvrdi da je ('Argo') sagradio Glauko ili Argos za Jazona, vou pedeset Argonauta, iji je broj bio jednak broju vesala na ladi, i to uz pomo Atene Palade, koja je osobno stavila u pramac komad hrasta iz Dodone koji govori; 'Argo' je tako stekao sposobnost da opominje i vodi svoju posadu'. Laa je prevezla uvenu ekspediciju iz Jolka u Tesaliji do Eje u Kolhidi, u potrazi za Zlatnim runom, a kad se putovanje zavrilo, Atena ju je stavila na nebo. Bavei se Argovom projekcijom, polazimo od Behdeta, koji je malo istono od Kanoposa na sjevernoj, sredozemnoj obali Egipta, no u klasinoj se Grkoj uobiajilo zamjenjivati zaboravljeni Behdet Kanoposom; primjer je "kanoposki Heraklo" koji je iao u Delfe i kojeg Pauzanij spominje kao preteu mnogo kasnijeg grkog Herakla iz Tirinta. (Vana je injenica da su Grci priznali da je prvobitni Heraklo bio Egipanin.) Zapravo, i delfijsko proroite usporeuje grkog Herakla vrlo nepovoljno s izvornim egipatskim; sjetimo se, takoer, da je navodno u prvim verzijama prie vodio Argonaute Heraklo, a ne 81

Jazon. Osim toga, danas mnogi znanstvenici smatraju da je Heraklo u mnogoemu ostatak Gilgamea, jer su neobine pobude i djela istovjetni kod obojice junaka. Dakle, ako projiciramo Argo na Zemlji tako da mu je kormilo u Kanoposu (zapravo Behdetu), drugi kraj stavljamo mu u Dodonu, jer je hrastovina u pramcu potjecala odande. Kanopos-Behdet je prozvan prema kormilu, a Dodona je dala pramac. Stoga nije puko matanje ako projiciramo Argovu sliku tako da je kormilo na kormilu na Zemlji, a pramac na zemaljskom izvoru pramca. Zadrimo li kormilo na istom mjestu i okrenemo lau na zemljopisnoj karti tako da se pramac, koji je dodirivao Dodonu, uperi prema Metsamoru, otkrivamo da je tako dobiveni kut ba pravi kut od 90. Ulazimo, dakle, u geodeziju, u podruje koje izaziva strah. Nesumnjivo je da geodezija nije sasvim jednostavna. Bavi se zemljopisnim irinama i duinama, a veina ljudi bjei glavom bez obzira im se one spomenu (izuzev pomoraca i zrakoplovaca). Zapravo, nitko ne bjei pred tom temom tako prestraeno kao arheolozi. Gotovo nita nije tako mrsko arheolozima kao podsjeanje na to kako malo znaju o Zemlji kao svemirskom tijelu i o astronomiji. Prosjean arheolog ponajee ne zna ni osnovne astronomske injenice. O tom stanju stvari mogu se proitati brojni jetki prigovori u "Zori astronomije", to ju je napisao Sir Norman Lockyer6, istaknuti viktorijanski astronom i prijatelj Sir Wallisa Budgea, a u novije su vrijeme izrekli neke zajedljive napomene Santillana i von Dechendova u Seoskom mlinu.

17 CRTE

No, treba da prijeemo na jo neka izvanredno zanimljiva otkria. Egipat je dugaak 7 stupnjeva geografske irine od Behdeta do Velikog katarakta. Zbog odreenih razloga vjerujem da su stari Egipani shvaali udaljenost od 7 stupnjeva kao oktavu, analogno glazbi. Veina italaca zna da oktava sadri osam nota na ljestvici sa sedam intervala (zapravo, pet tonova i dva polutona, no zadrimo se na sedam intervala). Ba kad je ova knjiga bila spremna za tiskanje, u novinama se pojavila potvrda da su drevni sredozemni narodi zaista poznavali naela nae glazbene oktave. Londonski Times7 je objelodanio lanak 82

u kojem se opisuje rad dra Richarda L. Crokera, profesora muzike povijesti, i doktorice Anne D. Kilmer, profesorice asiriologije i dekana Filozofskog fakulteta, oboje sa Sveuilita California u Berkeleyu. Prema lanku, dr Crocker je izjavio: Oduvijek smo znali da je u ranijoj asirsko-babilonskoj civilizaciji postojala glazba. No, do sada nismo znali da je imala istu heptatonsku dijatonsku skalu koja je svojstvena suvremenoj zapadnjakoj glazbi i grkoj glazbi iz prvog tisuljea prije nove ere. Nakon petnaest godina istraivanja Crocker i Kilmerova su dokazali da je na nekim glinenim ploicama iz Ugarita na obali dananje Sirije, koje potjeu otprilike iz 1800. prije n. e., muziki zapis to se osniva na dobro nam poznatoj oktavi. Doktorica Kilmer je jezgrovito zakljuila: To su najstarije tiskane note, koje su nam poznate. tovie, dvoje profesora je na rekonstruiranoj drevnoj liri odsviralo pred publikom, nakon stanke od samo 3700 godina, pronaenu melodiju.8 Moje je miljenje da su Egipani postavili geodetsku oktavu, poevi jedan stupanj sjeverno od Behdeta (da bi istakli njenu odvojenost od Egipta) i dosegnuvi vrhunac u Dodoni. Jer, Dodona je tono osam stupnjeva geografske irine sjeverno od Behdeta! A srodno proroko sredite u Delfima je tono sedam stupnjeva geografske irine sjeverno od Behdeta! (Te dvije injenice otkrio je Livio Stecchini, kao to u objasniti malo poslije.) U vezi s geodetskom oktavom proroita stigao sam do slijedeeg niza (vidi 25. crte): 8. Dodona 7. Delfi (sa svojim uvenim omfalosom, kamenim pupkom) 6. Del, poznato Apolonovo svetite, neko proroko sredite (takoder s omfalosom) 5. Kitera, mjesto na sjeveroistonoj obali (vidi poslije); ili Tera 4. Omfalos (Tene) blizu Knososa na Kreti (u ravnici Omfalej) 3. Neotkriveno mjesto na junoj ili jugozapadnoj obali Cipra? (Paphos?) (Rt Gata?) 2. Jezero Triton (ili Tritonis) u Libiji 1. El Merg (Barca Barce) Spomenuta su mjesta odvojena meusobno jednim stupnjem geografske irine i za odreden su cijeli broj stupnjeva geografske irine udaljena od Behdeta, koji je, kao to emo vidjeti, bio geodetsko sredite starog svijeta (slino Greenwichu u dananje doba), a i preddinastijski glavni grad Egipta. to mi daje pravo da govorim o vezi izmedu prorokih sredita i muzike oktave? Imam nekoliko razloga, pa bi bilo dobro da ih donekle nagovijestim kako bih umirio itaoce koji su opravdano zbunjeni. Graves9 nas upoznaje s nekim zanimljivim injenicama o Apolonu, slubenom bogu pokrovitelju Delfa i Dela (dvaju sredita s naeg popisa): U klasino se doba naoe glazba, pjesnitvo, filozofija, astronomija, matematika, medicina i prirodne znanosti pod Apolonovim nadzorom. Kao neprijatelj barbarstva, on je utjelovljavao umjerenost u svemu, a sedam ica na njegovoj lutnji bilo je povezano sa sedam samoglasnika kasnijeg grkog alfabeta i imalo mistino znaenje, pa su se upotrebljavale za lijeenje glazbom. Napokon, zbog poistovjeivanja s malim Horusom, Sunevom predodbom, tovao se kao Sunce, iji korintski kult je bio preuzeo Sunev Zeus ... (Kurziv )e autora.) Uzmimo tu u obzir i spominjanje Horusa, iji je soko vladao kolhidskim mrtvacima koji su pokopani u nadi da e uskrsnuti. Zapravo, jedno znaenje rijei kirkos, kojim se do sada nisam bavio, jest prsten. Samo uzgred bih htio napomenuti da je prsten prema predaji bio ne samo Sunev simbol (kao Zlatno runo i soko) nego su i jednooki Kiklopi imali zapravo prstenasto oko. Kiklop znai prstenooki. Graves kae:10 Jednookom Polifemu ... moe se porijeklo svesti na Kavkaz .... Ma kakvo bilo znaenje kavkaske prie, A. B. Cook u svom 'Zeusu' (str. 30223) pokazuje da je kiklopsko oko bilo grki Sunev znak. Slijedee Gravesove napomene tee odvajanju jednih Kiklopa od drugih, to moda nije ispravno s obzirom na sva ova nova zapaanja. Uostalom, stariji Kiklopi bili su trojica, divlji i prstenooki, sinovi Geje, boice zemlje, ba kao i tri pedesetoglava udovita (o tome e se mnogo raspravljati poslije). Oni bi, prema mom sistemu, takoer bili Sunevi, a prsten, soko, roen od zemlje, od Geje i Sunev kao da uvijek pristaju jedno uz drugo u tu shemu. tovie, Geja, je prije Suneva Apolona bila glavno boanstvo u Delfima. To i nije iznenaenje, jer je Deukalionova laa pristala na gori Parnas iznad Delfa (prema delfijskoj propagandi) a majka mu je bila Geja, ije je kosti bacao iza sebe kako bi ponovo naselio pustu Zemlju. Nije s Delfima povezana samo Deukalionova laa. Povezan je i Argo, kao to doznajemo od Godfreya Higginsa:11 Za vjerskih sveanosti u Delfima nosio se u procesijama golem amac; imao je oblik mjeseeva srpa i bio podjednako iljast na oba kraja; zvao se Omfalos, odnosno Pupak, ili brod 'Argo'. 83

Higgins, osim toga, povezuje s Delfima sveti slog om iz indoevropskog jezika, o kojem kae da nije daleko od grkog divina vox. Hesihije tumai rije omf kao (theia chldn), boanski glas, sveti zvuk a od toga je nastala rije (omfalos), odnosno Omfovo mjesto. Dovodi sve to u vezu sa svetom glazbom i tradicionalnim svetim bojim imenom koje se sastoji od sedam samoglasnika to izgovoreni jedan za drugim tvore jednu rije, rije koja se ne smije izgovoriti. On kae: Kao to poboni idov nee upotrijebiti rije 'Ieue', tako ni poboni Hindu nee upotrijebiti rije 'Om'. Higgins veli da je f, korijen grkog glagola fa, govoriti ili izgovarati, i fmi, rei. (Mogao bih dodati da je ( fgos, rije koja oznauje hrast, poput onog u Dodoni, (?) fm, znai doslovce proroite.) Prema tome, omf znai govorenje Oma. (U fm Dodoni fgos je doslovce prakticirao omf, jer je ondje govorio hrast.) Delfi su se smatrali omfalosom, pupkom, svijeta. No, bio je to zapravo samo jedan od mnogo pupaka.12 itaoci su, bez sumnje, zapazili da postoji jedan Omfalos blizu Knososa na Kreti, koji spada medu proroka sredita iz geodetske oktave to su udaljena za odreen broj stupnjeva geografske irine od Behdeta, egipatskog preddinastijskog glavnog grada. Osim toga, na 12. slici moe se vidjeti omfalos s Dela. Sedam samoglasnika, sedam ica na Apolonovoj liri, sedam nota oktave (osma je ponavljanje prve za oktavu vie, kao to veina zna), osam prorokih sredita u sjevernoj oktavi proroita, sedam stupnjeva zemljopisne irine to obiljeavaju slubenu duinu starog Egipta, mistino i neizgovorljivo boje ime to se sastoji od sedam samoglasnika spojenih u jednom dahu sve su to dijelovi jedinstvenog skupa elemenata koji tvore sustav. Prije nego to krenemo dalje treba da obrazloim zbog ega sam pokusno izabrao jedno mjesto na otoku Kiteri, koji je kraj june obale Peloponeza, kao peto u mom nizu geodetski smjetenih prorokih sredita. Potrebne sam podatke pronaao itajui zanimljivu knjigu Zajednika podloga grke i hebrejske civilizacije profesora Cyrusa H. Gordona.13 Pri kraju Drugog poglavlja Gordon nam kae slijedee: Katkad su kultna sredita privlaila ljude iz dalekih podruja. Vjerojatno je najei uzrok takva magnetizma bilo djelotvorno sveenstvo, koje se proulo pomaui ljudima kojima su bili potrebni praktini savjeti, psiholoka pouka ili lijenika pomo. Kitera je poela privlaiti strance ve u doba piramida. Na njoj je pronaen kameni pehar na kojem je egipatskim hijeriglifima upisano ime jednog Sunevog hrama [faraona Uzerkafa iz Abusira] iz vremena Pete dinastije [kronologija Richarda A. Parkera odreuje Petoj dinastiji razdoblje od 2501. do 2342. prije nove ere.] Poetkom druge etvrtine drugog tisuljea jedan babilonski natpis Naram-Sina, kralja Enune, posveen je na Kiteri 'ivotu' tog mezopotamijskog vladara. [To je jedan od razloga za pretpostavku da su oba teksta poslana na Kiteru u davnini. Nekakva suvremena prijevara nije vjerojatna, jer je Naram-Sinov tekst naden na Kiteri 1849, prije nego to je odgonetnuto klinovo pismo.] Zanimljivo je da oba teksta pronadena na Kiteri imaju vjersko obiljeje. Herodot (1:105) izvjeuje da su Feniani podigli na Kiteri hram boici neba. Napokon, u klasino je doba Kitera bila vano sredite Afroditina kulta. Drevni su se hramovi gradili u blizini Palajopolisa, otprilike na sredini istone obale. Posjetio sam to mjesto 1958. i ustanovio da je prostrano i da mnogo obeava to se tie iskopavanja.... Tu su dolazili Egipani, Babilonci i Feniani kako bi tovali veliku boicu. [U to je doba i velika boica Geja upravljala Delfima, dok je nije istisnuo Apolon.] Na uzvisini na sjevernoj strani, blizu obale, mogu se i danas vidjeti drevni kultni ureaji, isklesani iz ive stijene. Na dnu jednog bunara, oienog prije nekoliko godina, bili su drevni kipovi.... [postoje] drevni kameni zidovi..... Cijelo je podruje pokriveno lonarijom koja pokazuje da je to mjesto bilo naseljeno u 3. srednjem minojskom razdoblju (oko 17001570), 13. kasnom minojskom razdoblju (oko 15701100) [napomena:' 3. kasno minojsko razdoblje (oko 14001100) je mikensko doba'] i poslije u klasino doba (54. stoljee prije n. e.). Problem koji postavlja drevna Kitera nije jo rijeen. Otok je prilino udaljen od Egipta i Azije, pa je teko zamisliti da su ljudi plovili tamo samo zbog vjerskih razloga. No, ne moe se otkriti nikakav praktiniji razlog. Kitera nije poznata ni po kakvim prirodnim bogatstvima.... U meuvremenu treba da prihvatimo Kiteru kao mjesto gdje svi dokazi zasada ukazuju na to da je bila vano vjersko sredite i da je privlaila razne narode... Takva su svetita ostala dobro poznata kroz vjekove. U klasino doba dolazili su u Delfijsko proroite ljudi iz daleka. Danas Lourdes privlai sa svih kontinenata ljude kojima je potrebna pomo, a koju nisu uspjeli nai nigdje blie. 84

Kitera je tako postala sredite za Egipane i Semite, a i druge narode od Abusira na Nilu do Enune s druge strane Eufrata. Takvi su posjetioci utjecali na egejsku kulturu, a vraajui se kui, odnosili su poneto iz te kulture... Raduje nas injenica to sada profesor George Huxley, po nalogu muzeja Sveuilita Pennsylvania, otkopava Kiteru. Toliko o Kiteri; drugo mogue mjesto jest na otoku Teri. Ili su moda oba mjesta povezana. Odreenu potvrdu u prilog mojoj slutnji da je tree mjesto na jugu Cipra daje uveno spominjanje Afrodite Kiterske ak na Cipru u drevnoj knjievnosti. Osim toga, Herodot (Prva knjiga, 105) spominje hram Afrodite Uranije u Askalonu u Siriji i kae: [To je], koliko sam uo, najstariji hram te boice. to se tie hrama na Cipru, i Ciprani priznaju da on potjee od askalonskog hrama, a onaj na Kiteri sagradili su Feniani, koji pripadaju tom dijelu Sirije. U drugom (nenavedenom) dijelu gore spomenute napomene Gordon objanjava da izraz Feniani u Herodotovu jeziku obuhvaa Minojce. Usput bih htio spomenuti da se otoi nasuprot Kiteri zove Antikitera i da je ondje pronaena uvena brodska olupina u kojoj je bio minijaturni mehaniki kompjutor iz prvog stoljea prije nove ere (o njemu je mnogo pisao profesor Derek Price sa Sveuilita Yale, ukljuivi i glavnu priu u Znanstvenom Amerikancu). Taj mali kompjutor samo je jedan od brojnih ostataka iz drevnog doba koji jasno pokazuju da je dananji uobiajeni stav prema drevnoj tehnologiji neprimjeren i da veoma potcjenjuje davne narode. to se tie Dela, predoit u ovdje podatke iz mjerodavne knjige Grka proroita H. W. Parkea14, koji e pokazati vanost tog prorokog sredita u mojoj pretpostavljenoj sjevernoj oktavi geodetskih sredita: Drugi argument koji je Dodona mogla iznijeti protiv Delfa u svoju korist bila je injenica da je ona bila proroite Zeusa osobno. Apolon je bio u najboljem sluaju Zeusov sin, umetnut donekle nespretno u grki panteon. S obzirom na to, njegova proroanstva nisu mogla biti tako vana kao izjave oca bogova i ljudi. Delfi su odgovorili dobro smiljenom teolokom propagandom. Ne pokuavajui da potcijene Zeusov vrhovni poloaj, tvrdili su da je Apolon njegov izabrani. prorok. Ta se doktrina pojavila prvi put u homerskoj 'Himni Apolonu', ali ne u dijelovima koji se odnose na Delfe. U delskoj himni mali bog izlazi iz povoja i uzvikuje: 'Neka harfa i savitljiv luk budu moja radost i proricat u ljudima nepogreivu volju Zeusovu'. Drugdje u istoj pjesmi spominje se Del kao proroko sredite, a ta je djelatnost nestala u klasino doba. Meutim, taj dio homerske himne, sa svojim opisom delske sveanosti, oito potjee iz ranog doba antike - vjerojatno oko 700. prije n. e.. Dakle, predodba o Apolonu kao Zeusovu proroku moda je potekla iz Dela, no nesumnjivo je da su je Delfi preuzeli i znatno razvili. U knjizi pie i ovo: .... Iako je poslije bio uglavnom poznat kao (Apolonovo) rodno mjesto, oito je da Del neko bio sredite vraanja.15 Moju tvrdnju da su proroka sredita iz Dodona, Delfa, Dela, Kitere, Knososa i Cipra povezana jedna s drugima i tvore niz neovisno o oiglednoj injenici da su sva sredira odvojena meusobno jednim stupnjem geografske irine i za odreden cijeli broj stupnjeva irine udaljena od Behdeta u Egiptu, te da su u jasnoj vezi s Egiptom to se tie predaje i arheologije potkrepljuje jo jedan odlomak iz knjige H. W. Parkea:16 U Delfima, to jest na mjestu klasinog svetita Atene Pronaje istono od Kastalije.... nije bilo kao to je pokazalo iskapanje naselje, nego kultno sredite iz mikenskog doba.... Zanimljivo je s arheoloke strane da mnogi vani nalazi iz ranijih antikih razdoblja otkrivaju jasne slinosti s Kretom ili ak porijeklo s nje. Jer, kao to spomenusmo, homerska 'Himna Apolonu' zavrava opisom kako se 'Feb Apolon tada zapitao koje e ljude izabrati kao svoje tovatelje koji e mu sluiti u stjenovitom Pitou. Dok je jo razmiljao, spazio je na moru, tamnom kao vino, brz brod u kojem su bili valjani i brojni ljudi Kreani iz minojskog Knososa koji prinose rtve gospodaru Apolonu i objavljuju proroanstva Feba Apolona zlatnog maa kad god on prorekne neto s lovorova drveta....' ... Neki uenjaci su zakljuili da su oite arheoloke veze izmeu ranih antikih Delfa i Krete injenina osnova ispod te legendarne fasade, pa je moda Apolonov kult uvezen morem s Krete... U navedenoj homerskoj himni tvrdi se izriito da su minojski Kreani (koji su, naravno, bili suvremenici starih Egipana i trgovali s njima) uveli Apolona iz Knososa u Delfe, mjesto gdje je jedan 85

omfalos. Zatim, ti su ljudi iz Knososa, tvrdi se, potovali proroanstva. Zatim, blizu Knososa je mjesto Omfalos, koje je jedan stupanj geografske irine juno od Kitere, a ona je jedan stupanj juno od Dela, koji je opet jedan stupanj juno od Delfa. Parke daje jo neka obavjetenja.17 Spominje dobro poznate veze izmeu Dela i Dodone to su ih stvarali hiperborejski darovi koje su preko Dodone slali u Del zagonetni Hiperboreici sa sjevera, ija zemlja nije nikada utvrena pouzdano, ali mnogi smatraju da je rije o Britaniji. U Drugoj knjizi Diodora Sicilskog opisuju se Hiperborejci kako promatraju nebeska tijela kroz neto to meni i nekim drugim znanstvenicima jasno nalikuje na teleskop. Zainteresirani itatelji neka pogledaju taj opis. Parke nam kae: Del, u otonoj skupini Cikladi, imao je neko vano apolonsko proroite. . . Moe se pretpostaviti da je ta ustanova postojala. . . potkraj osmog stoljea i vjerojatno iezla u sedmom stoljeu. . . Kad su Pizistrat i Polikrat u drugoj polovici estog stoljea oivili Del kao svetite proricanje je, ini se, ve prestalo i nije obnovljeno.18

18. CRTE: Detalj s jedne zidne slikarije iz Pompeja koji prikazuje W. II. Roscher; omfalos je jednak omfalosu s Dela (vidi 12. sliku, gore desno). Miroljubivu zmiju na omfalosu uznemiruje piton.

Zaista bi suvie zahtijevao pokuaj da se potanko pokae sav zamreni splet podataka o sjevernoj oktavi i o njenim brojnim vezama s predajom o Siriusu. Ne mogu u ovoj knjizi posvetiti astronomskom znanju drevnih naroda onoliko prostora koliko ga ono zasluuje.19 U Seoskom mlinu imamo jedan odlomak koji nam je vaan na ovom mjestu. itaoci treba da prihvate s povjerenjem kako su se u drevno doba sedam nota oktave i sedam planeta smatrali meusobno povezani. Ne moemo se ovdje upustiti u raspravu o ranom pitagorizmu nasuprot neopitagorizmu i o postanku razliitih pojmova o "harmoniji sfera." Evo tog odlomka: Aristotel kae ('Retorika', 2.24, 1401al5) da se, kad se eli opisati 'pas', moe upotrijebiti 'Pasja zvijezda' (Sirius) ili Pan, jer Pindar tvrdi da je on 'pas, promjenjljiva oblika, Velike boice [Geje]'... O udnovatom znaenju Siriusa kao voe planet, kao tako rei osme planete, i Pana, uitelja plesa (horeuta) i pravog kozmokrata, vladara 'triju svjetova', mogla bi se napisati cijela knjiga.20 Dakle, to nazivanje Siriusa tako rei, osmom planetom izvanredno je zanimljivo. (Zapravo, ima nekih dokaza koji nagovjeuju da je drevnim narodima bilo poznato da postoji osmi planet Uran, jer su ga Egipani moda uspjeli opaziti onako kao to je natuknuo Peter Tompkins u Tajnama Velike piramide.21 A ja mislim da je to vjerojatno ne samo istina nego i da se Uran katkad usporedivao sa Siriusom B jer su oba bila nevidljiva. Osim toga, Sirius B se kree oko Siriusa A kao to se planet giba oko Sunca, kako sam ve bio spomenuo, jer je njegovo ophodno vrijeme krae nego vremena naih planeta Urana, Neptuna i Plutona. injenica da se Sirius B, koji je zvijezda, kree bre nego Uran, koji je planet, jo je jedan razlog da se ta dva nebeska tijela smatraju slinima. Osim toga, Sirius B se na neki nejasan nain usporeivao sa siunom planetom Merkurom, najbliim Suncu, iju su putanju simbolizirala ovjeja crijeva u vezi s tim vidi 13. crte a Uran je bio oktavni izraz Merkura.) Razmotrimo tu temu osme planete s obzirom na proroka sredita. Dodona je osmo proroko sredite u sjevernoj oktavi. U glazbi osma nota zatvara oktavu ponavljajui prvu notu povienu za oktavu. Prema tome bi osma planeta ponavljala prvu planetu koja je bila Hermes (na latinskom: Merkur). Upravo je Hermes (Merkur) pribavio zlatnog ovna Friksu tako da je on mogao pobjei u Kolhidu. A u pramac Arga, koji je vratio Zlatno runo, bila je umetnuta hrastovina iz Dodone. U meduvremenu, dok je bilo u Kolhidi, Zlatno se runo nalazilo u Aresovu (Marsovu) gaju. Treba obratiti naroim panju tome da je runo dospjelo u Kolhidu pod okriljem prve planete, da je ondje bilo pod okriljem (planete?) Marsa i da se vratilo pod okriljem Siriusa, osme planete, dok je u Argovu pramcu bila hrastovina iz osmog prorokog 86

sredita. Vidjeli smo ve da Argo dodiruje pramcem Dodonu, a ako se okrene za 90, uperen je ravno prema Metsamoru blizu Ararata. No, ako se "Argo" produlji tako da pramcem dodiruje Dodonu, a kormilom egipatsku Tebu, tada dodiruje pramcem, ako se okrene, i Ararat/Metsamor. Parke veli: U Maloj je Aziji Didima, blizu Mileta, jedino proroko sredite o ijem djelovanju imamo neke dokaze u estom stoljeu.22 Milet je otprilike na istoj paraleli na kojoj i Del, ba kao to je Sard na istoj paraleli na kojoj i Delfi23 A vidjeli smo ve da je gora Ararat (sa svojim sreditem Metsamorom) na istoj paraleli kao Dodona. Moda i postoji sjeveroistona oktava koja odgovara sjevernoj oktavi. Meutim, vidjet emo poslije da su geodetske toke raspodijeljene po velikom teritoriju, a odreene su Behdetom, drevnim Greenwichom. (Na primjer, krunica koja prolazi kroz Eju u Kolhidi, ako je sredite kruga u Behdetu, prolazi i kroz Meku. Crta od egipatske Tebe do Dodone prolazi u blizini Omfalosa i Knososa na Kreti. Crte koje povezuju Tebu, Dodonu i Metsamor, tvore istostranian trokut. Crta od Behdeta do Dodone sijee Teru. Osim toga, pravac prolazi kroz tri toke: Behdet, Meku i Dodonu. to se tie Meke, vjerujem da se mnogi muslimanski uenjaci nee nimalo iznenaditi kad saznaju te vidove svoga svetog sredita. Oni vrlo dobro znaju da to sredite ima veze s geodezijom i da sredinje svetite aba potjee iz pretpovijesnog doba; pria se da ga je utemeljio prorok Abraham.)

19. CRTE

Povezanost Delfa s predajom o Siriusu nije ograniena samo na posjet kanopolskog egipatskog Herakla, noenje Arga u procesiji i svojatanje Deukalionove lae za sebe nasuprot dodonskim tvrdnjama da je Deukalion pristao kraj Dodone (oba ta sredita borila su se medusobno za mo i panju, kao to ve rekoh). Drugi elementi predaje o Siriusu koji su u vezi s Delfima odnose se na Argo i Minijce. Ba je delfijsko proroanstvo nagovijestilo da Zlatno runo treba vratiti iz Kolhide u Jolk i ba je jedan niz delfijskih upornih proroanstava doveo zapravo do toga da smo u dananje doba doznali od Dogona predaju 87

o Siriusu, kao to emo vidjeti pri kraju knjige. Delfi su odredili kasniju sudbinu Minijaca i njihova se predaja do danas odrala u Sudanu. Objanjenje o tome predoit emo malo poslije. Zasada obratimo panju kamenom omfalosu, a i Behdetu. U vezi s tim temama moramo se posluiti neobinom knjigom "Tajne Velike piramide" Petera Tompkinsa (s naunim dodatkom Livija Stecchinija), objavljenom 1971. Tompkins nas izvjeuje:24 Glavni egipatski meridijan podijelio je zemlju po duini ba napola, proteui se od Behdeta na Sredozemnom moru preko otoka na Nilu malo sjeveroistono od Velike piramide sve do ponovnog ukrtanja s Nilom kod Drugog katarakta.... Gradovi i hramovi, kae Stecchini, namjerno su se gradili na takvim udaljenostima od obratnice i glavnog meridijana koje su se mogle izraziti okruglim brojevima i jednostavnim razlomcima. Preddinastijski glavni grad Egipta bio je smjeten blizu ua Nila, u Behdetu, ba na glavnom meridijanu, na 31 30'.... Prvi glavni grad ujedinjenog Egipta, Memfis, bio je takoder na glavnom meridijanu i na 29 51', tono 6 sjeverno od obratnice.... Budui da je svako od tih geodetskih sredita bilo politiki i geografski 'pupak' svijeta, postavljen je ondje omfalos, odnosno kameni pupak, koji je trebalo da prikae sjevernu polukuglu od ekvatora do pola, obiljeenu meridijanima i paralelama to su pokazivali poloaj i udaljenost drugih takvih pupkova. U Tebi je kameni omfalos postavljen u glavnoj prostoriji Amonova hrama, gdje se ba ukrtaju meridijan i paralela..... Da bi povukli potpuno ravan meridijan od 30 zemljopisne irine, od Sredozemnog mora do ekvatora, preko 3000 kilometara, i dodali jo dva meridijana, na jednakoj udaljenosti s istone i zapadne strane, kao granice zemlje [vidi ilustracije u knjizi], starim je Egipanima zacijelo bio potreban golem broj ljudi i paljivo astronomsko promatranje. Jo rafiniraniji bio je njihov postupak utvrivanja geografske duine, koji je rekonstruirao Stecchini. Pomou vrlo jednostavnog sistema brzojavljanja, koji se sastojao od niza signalnih vatri, Egipani su, kae Stecchini, mogli poto bi opazili koja je zvijezda u svom zenitu u odreenom trenutku javiti svjetlosnim signalima podatke drugim promatraima, mnogo stupnjeva istono i zapadno... Zbog razvijene geodetske i zemljopisne znanosti, postao je Egipat geodetsko sredite poznatog svijeta. Druge su zemlje odredile poloaj svojih svetita i glavnih gradova s obzirom na egipatski nulti meridijan, ukljuivi takve glavne gradove kao to su Nimrud, Sard, Suza, Perzepolis, pa, oito, ak i stari kineski glavni grad Anjang.

20. CRTE: Ovaj prikaz svete koare, naden u Horsabadu, vaan je dokaz koji povezuje Oannesa s tradicijom omfalosa. Na koari, koju uvijek nosi Oannes, vide se dva goluba koji su okrenuli glavu to je motiv s omfalosa. Osim toga, koara je ispletena tako da slii mrei koja ponajee prekriva omfalose.

Sva su ta mjesta, veli Stecchini, odabrana na osnovi vrlo tonih mjerenja visine zvijezda. To se odnosi i na idovska, grka i arapska kultna sredita. Prema hebrejskim povjesniarima, prvobitno idovsko kultno sredite nije bio Jeruzalem, ve gora Gerizim, izrazito geodetska toka 4 stupnja istono od glavne egipatske osi. Sredite je poslije 980. prije n. e. samo premjeteno u Jeruzalem. 88

I oba velika grka proroka sredita Delfi i Dodona bila su, prema Stecchiniju, geodetske oznake. Delfi su 7 stupnjeva, a Dodona 8 stupnjeva sjeverno od Behdeta, najsjevernijeg dijela Egipta, na glavnom egipatskom meridijanu. Oito je da mi je tu, na osnovi tog pronicavog Stecchinijeva zapaanja, prvi put pala na um misao o sjevernoj oktavi. itaoci koje je natjerala na razmiljanje udna pria o faraonu Tutankhamonu koji se prije zvao Tutankhaton te o njegovu tastu Amenofisu IV i punici Nefertiti, neka sada uzmu u obzir da se iza Amenofisove elje da sagradi nov geodetski glavni grad, to je i uinio, ali je pri tom razbjesnio sveenike, skrivala geodetsko-vjerska prepirka. Zato su granini kameni tog grada poslije tako divlje unakaeni? Zato to je taj faraon pokuao izmijeniti egipatski geodetski sustav (naravno, zbog nekih vrlo osnovanih razloga), a ti su meai jasno svjedoili o njegovoj namjeri! Na 12. slici mogu itatelji svojim oima vidjeti sauvane kamene omfalose iz Delfa i s Dela25 oba su prekrivena mreom koja predstavlja stupnjeve geografske duine i irine.26 Tu mreu vjerojatno nosi uvijek Oannes (vidi 6, 7, 8. i 9. sliku) kao koaru. Jer, osnova i potka Oannesove / Dagonove svete koare koja se sauvala kao koara liknos grke Demetre (koja je naslijedila filistejskog Dagona ribljeg repa kao boanstvo poljodjelstva, zadravi Dagonovu koaru) izvrsno prikazuju ukrtene paralele i meridijane. Kod Dogona postoji predaja o vjerskoj i mitolokoj vanosti osnove i potke u tkanju i o svetim koarama koje nisu koare, a sve se to opisuje na mnogo mjesta u knjizi Le Renard ple. Na 12. slici moe se vidjeti i omfalos koji je Reisner naao u velikom Amonovu hramu u Tebi u Egiptu. Taj je kamen bio postavljen u glavnoj hramskoj prostoriji, gdje se ukrtaju meridijan i paralela.27 Na 23. crteu prikazani su omfalosi s jednog egipatskog papirusa, na kojima su dva goluba. Ta su dva goluba uobiajeni glif koji znai poloiti paralele i meridijane.28 Rije je o ona dva goluba to su, prema Herodotovu izvjetaju, doletjeli u Dodonu iz Tebe.29 Naravno, to su zapravo golubovi pismonoe. Za odravanje veze preko golemih udaljenosti i brzo izmjenjivanje saopenja izmedu prorokih sredita, to je bilo bitno za uspjeno djelovanje jedinstvene svjetske vjerske mree koja se prostirala preko tisua kilometara, bili su golubovi pismonoe jedino raspoloivo sredstvo. Doznao sam da golubovi pismonoe mogu preletjeti udaljenost od Tebe do Dodone za jedan dan. Da bi se prela takva udaljenost morem i kopnom bili bi potrebni mjeseci. Svakidanji saobraaj izmeu egipatskog vjerskog sredita Tebe i svih njenih prorokih kolonija vjerojatno se obavljao ba pomou golubova pismonoa, koji su jasno prikazani na grkim (vidi 12. sliku) i egipatskim (vidi i 24. crte) kamenim omfalosima i koje je oigledno potvrdio Herodot. Lako mogu zamisliti da je takvo brzo prenoenje vijesti prodrlo potajno u proroka saopenja u raznim sreditima i imalo znatan politiki utjecaj. Jer, ipak nije bilo gotovo nijednog kralja ni vladara bilo gdje u drevnom svjetu koji se nije obazirao na proroku naredbu bogova. Po svoj prilici politiari nisu imali pojma o vruoj liniji za prenoenje vijesti koja je tajno kuckala u mjesnom hramskom prorokom sreditu. Jasno mi je da e priznavanje svih tih injenica izazvati tjeskobne povike i vapaje svih onih arheologa kojima je temeljito mijenjanje njihovih predodbi bolnije nego to bi im bilo amputiranje svih udova bez anestezije. Te su opasnosti popratna pojava uitaka, opojnih kao droga, koje donosi uronjavanje u priznatu teoriju. Filozof David Hume je, govorei o revolucionarnom otkriu kolanja krvi do kojega je doao William Harvey, pronicavo napomenuo: Zapaeno je da nijedan lijenik u Evropi, koji je preao etrdeset godina, nije do kraja ivota prihvatio Harveyevu doktrinu o krvotoku; osim toga, Harveyev se krug pacijenata u Londonu veoma smanjio zbog prigovora koje je izazvalo njegovo veliko i bitno otkrie. Tako sporo napreduje istina u svim znanostima, ak i kad joj se ne suprotstavljaju klike i praznovjerne predrasude!30 Treba posebno istaknuti da su Dodona i Metsamor/Ararat jednako udaljeni od egipatske Tebe. Grka je arka pristala kod Dodone, a hebrejska na Araratu. Pristajanje arke se, dakle, sastoji od polaska iz Tebe i kretanja na sjever prema jednom od dvaju mjesta koja su 8 stupnjeva zemljopisne irine sjevernije i koja su meusobno udaljena koliko i od Tebe. Moda to zvui zamreno, no injenica je da crte koje spajaju Tebu s Dodonom i Araratom tvore istostranian trokut. To ne moe biti sluajnost. Neuvjerljiva je pretpostavka da su grka i hebrejska predaja, meusobno odvojene, spominjale svaka za svoje podruje ba takva mjesta pristajanja arke da su se oba poslije, sluajno, pokazala kao jednako udaljena od Tebe i jednako udaljena jedno od drugoga, a i kao smjetena na istoj geografskoj irini. Budui da su dodonska gora Tamaros i gora Ararat pristajalita arke, to zacijelo znai da na vrh arkina pramca dotie oba ta mjesta kad se laa okree s krmom u Tebi. To je jasno prikazao kartograf na 19. crteu. 89

Prema Herodotu,31 i Amonovo proroite u Libiji, u oazi Siva, utemeljili su golubovi to su doletjeli iz Tebe. Na 15. crteu moemo ak vidjeti usporedbu izmedu uzorka to nastaje ako se crtama poveu medusobno Teba, Behdet, Dodona i Siva i uzorka koji dobivamo ako se poveu jedna s drugom odreene zvijezde u zvijedu Argo. Oito je da su uzorci istovjetni. Moda je oaza Siva izabrana samo zbog tog razloga. U oba primjera polazna nam je toka "Argovo" kormilo: na nebeskom uzorku poinjemo od zvijezde Canopus, izjednaene s Argovim kormilom, a na geodetskom uzorku poinjemo od Tebe, u koju pada zemaljsko Argovo kormilo kad se laa projicira bilo prema Dodoni, bilo prema Araratu. Meutim, postoji i drugi nain projiciranja Arga, pri kojemu je polazna toka Behdet i koji saopava druga znaenja no uvijek treba imati na umu medusobnu povezanost mjest, injenicu da je Behdet jednako udaljen od Sive i Tebe, da je najsjevernija toka Egipta i da je (vidi 16. crte) na glavnom meridijanu koji dijeli Egipat kao to je pokazao Livio Stecchini.32

21. CRTE: Motivi koji su urezani na babilonskom omfalosu; Rawlinson je zakljuio da je rije o zodijaku. Smatrao je oitim da likovi prikazuju zvijea. ini se nesumnjivim da je rije o zvjezdanoj karti, ali to jo ne mora znaiti da se htjelo tono prikazati nebo. Pokuaji da se protumae takve zamrene karte (poznat primjer o tome jest egipatski zodijak iz Dendere) najee ne postiu cilj, pa neu ovdje izazivati sudbinu.

Kad je "Argovo" kormilo u Behdetu (blizu Kanoposa), a ne u Tebi, i pramac dodiruje goru Ararat, ustanovit emo, ako okrenemo pramac prema Dodoni i tako stvorimo kut od tono 90 stupnjeva (pravi kut), da je tada pramac predug i da ga treba skratiti. Zapravo, o toj osobitosti postoji i dokaz u jednom babilonskom zapisu. U treem smo poglavlju naveli odlomak u drugom kontekstu, a ja u se ovdje vratiti na nj. Potjee iz kratke sumerske epske pjesme Gilgame i Agga, izvanredno stare, ije ouvane ploice ptjeu iz prve polovice drugog tisuljea prije nove ere. Taj sumerski ep sadri, u okviru mjesne politike uljive prepirke, odreenu udnu jezgru koju nije dosada nijedan znanstvenik protumaio tako da bismo mogli biti zadovoljni.33 (Politika se strana epa, ini mi se, suvie istakla zbog Jacobsenova i Kramerova razumljivog uzbudenja kad su u pjesmi pronali istinski dokaz o postojanju dvodomnog parlamenta prije 4000 godina, parlamenta koji je Kramer u svojoj izvrsnoj knjizi "Povijest poinje u Sumeru"34 iscrpno prikazao kao jedan od poetaka u povijesti ovjeanstva.) Ep spominje (104. redak) pticu koja se udaljuje, pri emu je, vjerujem, moda rije o aluziji na mreu golubova listonoa o kojoj smo maloprije raspravljali. No, najvaniji su elementi u tom epu, ini mi se, dvije oito proturjene tvrdnje: 1) Pramac 'magurru-lae' nije odrezan (80. redak); 2) Pramac 'magurru-lae' je odrezan (98. redak). U treem sam poglavlju razglabao o tome zbog ega su magurru-laa i maganska laa, iz jedne druge pjesme, zapravo ona laa koja je poslije postala poznata kao Argo. 90

Vjerujem da se prva tvrdnja odnosi na Argo projiciran iz Behdeta prema raratu, druga na Argovu projekciju iz Behdeta prema Dodoni. Pri toj drugoj projekciji treba odrezati, odnosno skratiti pramac, kako se Argo ne bi protezao iza Dodone. Dokle god nije odrezan pramac u Gilgameu i Aggi, itamo da se mnotvo nije pokrilo prainom u znak alosti. Jer, projekcija se jo protezala preko sjeverozapadne Mezopotamije, pa je sumerska domovina bila u blizini barem u irem smislu. Pravac Behdet-Ararat prolazi kroz uveno proroko sredite Hijerapolis35 na 36 30', koje smatram petim istonim proroitem. Osim toga, u toj pjesmi pie da, dok nije odrezan pramac, nisu svladani narodi svih stranih zemalja. Drugim rijeima, projekcija nije pala na strance poput onih koji su ivjeli u Grkoj. Ona nije doslovce svladala narode stranih zemalja, ve ih je zasjenila ili prela preko njih.

22. CRTE: Babilonski omfalos (prema Rawlinsonu), spljoten prikaz cijelog tog unjastog oblika vidi se na prethodnoj ilustraciji.

Medutim, kad je skraen pramac, Argova projekcija je potpuno napustila Mezopotamiju, i tada se mnotvo pokrilo prainom, a narodi su stranih zemalja svladani. U tom asu kae Gilgame Aggi: "O, Agga, pticu koja se udaljuje nasitio si itom" (drugim rijeima, nahranio je goluba pismonou pripremajui ga za let do drugog i drukijeg prorokog sredita to jest do Dodone a ne do Metsamora). Cijela se pjesma vrti oko jednog ponavljanog refrena koji Kramer naziva zagonetkom,36 a koji se bavi kopanjem i dovravanjem bunara, malim zdjelama zemlje i eljom da se dovri vezanje konopaca. Tu bi nam samo neki sumerolog mogao rei da li postoje jo neka znaenja ili se tekst moe drugaije proitati tako da bi odlomak postao jasniji; jer, moda se vezanje konopaca odnosi na konopastu mreu koju vidimo, na primjer, na omfalosima iz Delfa i Dela. Mogu li male zdjele zemlje biti geodetske toke ili njihove oznake, upravo kameni omfalosi koji slie na male zdjele? Jesu li moda male zdjele bile uobiajen izraz za omfalose u sumerskom nainu govora? Odgovore na ta pitanja moglo bi dati samo desetak uenjaka na svijetu. ak ni strunjaci za akadski jezik ne mogu nam tu pomoi, jer sumerski jezik nije semitski. Naravno, i odgovor nekog strunjaka mogao bi biti pogrean, jer svatko moe pogrijeiti. Stoga se, uzdahnuvi nad teinom ove teme, vratimo Egiptu. Stecchini kae:37 Zbog toga to su egiptolozi zanemarili geodetske toke i linije, lik revolucionarnog Amenofisa IV postao je najtajanstveniji i najprijeporniji u dugakoj povijesti egipatskog kraljevstva. Izrazivi nekoliko vrlo kritinih napomena o Cyrilu Aldredu i drugima, nastavlja: Odbijajui da prihvate injenice, potkrijepljene vrstim dokazima, priznati su znanstvenici posvetili svoje snage raspravljanju o teorijama je li Amenofis IV bio impotentan, ili homoseksualac, ili ena koja se preruila u mukarca; neki povjesniari tvrde da su obavijeteni o intimnim odnosima izmeu njega i njegove ene, lijepe Nefertiti. Budui da je predodba o Amenofisu IV ostala neodreena i mutna, uenjaci se slue njome da bi projicirali svoje vlastite osjeaje. Oni kojima se Amenofis IV ne svia, prikazuju ga kao psihopata i nateu se oko klinike definicije njegove bolesti.... Ako razmotrimo dokazima potkrijepljene injenice, umjesto da pokuamo zamisliti kakve su bile hijeroglifske biljeke psihoanalitiara kraljevske obitelji, tada se vidi da je najvanije djelo za Amenofisove revolucionarne vladavine bilo utemeljenje novog egipatskog glavnog grada, grada 91

Ahetatona, 'Atonova poivalita'. Kilometrima dugaki ostaci gradevina tog grada pronaeni su i otkopani na mjestu koje se danas zove Tell el Amarna. Za Amenofisove je vladavine znatan postotak nacionalnog dohotka bio namijenjen graenju tog grada. Uenjaci u prolom stoljeu, koji jo nisu prigrlili modu psihologiziranja, spoznali su barem politiko znaenje premjetanja egipatskog glavnog grada. Amenofis IV je htio u korijenu sasjei mo sveenika iz Amonova hrama u Tebi, koji su, vladajui nacionalnim proroitem, poistovjeenim s bogom tog hrama, prigrabili kraljeve funkcije. Medutim, ti uenjaci nisu znali da je Amonov hram bio egipatsko geodetsko sredite, pupak Egipta, smjeten ondje gdje istona os (32 38' istone duine) sijee Nil, na paraleli koja je na 2/7 udaljenosti od ekvatora do pola (25 42'51" sjeverne irine), i da je bog Amon poistovjeivan s polukuglastim kamenom koji je oznaivao tu toku. Novi grad koji je trebalo da zamijeni Tebu kao egipatski glavni grad i geodetsko sredite, utemeljen je na poloaju koji nam se ne ini prikladnim za glavni grad. Neki su znanstvenici protumaili tu injenicu kao jo jedan dokaz o duevnoj poremeenosti njegova utemeljitelja... Novi glavni grad posveen bogu Atonu koji je uzdignut i pretvoren u jedinog istinskog boga, bio je smjeten na 27 45' sjeverne zemljopisne irine, na sredini izmedu najsjevernije toke, Behdeta, i june egipatske granice na 24 00' sjeverne irine... Amenofis IV je htio dokazati da Teba zapravo ne moe tvrditi kako je ona egipatsko geodetsko sredite i da je on izabrao geodetsko sredite u skladu s nesumnjivo strogim tumaenjem pojma 'maet', svemirskog poretka koji utjelovljuju dimenzije Egipta. Kako bi se pridravao potpuno egzaktnih pravila mjerenja, vratio se preddinastijskom geodetskom sustavu koji je, poevi od Behdeta, raunao u geografskim laktovima... S obzirom na sustav to se osnivao na preddinastijskom glavnom gradu Behdetu, nesumnjivo je bilo da je Ahetaton 'pravi i istinski' pupak Egipta. Taj zakljuak ukazuje na to da bi trebalo ponovno ocijeniti cijelu Amenofisovu povijesnu ulogu, uzimajui kao polaznu toku ono to je on osobno smatrao poetnim korakom u svom programu pravog i istinskog uskladivanja s 'maetom'. Moda su njegove revolucionarne reforme, koje su se protezale od vjere do umjetnosti i obiteljskih odnosa, shvaene kao opi povratak preddinastijskim predodbama i postupcima. Upamtimo injenicu da je Teba postala pupak Egipta, ali ne na osnovi behdetskog sustava koji je Amenofis IV oito pokuao oiviti. Ona pokazuje kako je stara, zacijelo, sjeverna oktava ako se osnivala na behdetskom sustavu, a Teba nije. Jasno obuhvaanje Tebe sustavom sjeverne oktave nije iskljueno, ve se dopunjuje s Behdetom. Kod Herodota, u Drugoj knjizi (54), nalazimo ovaj zanimljivi izvjetaj: U Dodoni... sveenice koje prenose proroanstva.... priaju slijedee: iz Tebe u Egiptu odletjela su, kau, dva crna goluba, i jedan je sletio u Dodoni, a drugi u Libiji. Prvi, spustivi se na hrast i govorei ovjejim glasom, rekao im je da tu, ba na tom mjestu, treba da bude Zeusovo proroite. Oni koji su ga uli shvatili su rijei kao zapovijed s neba i odmah su je posluali. Isto tako, golub koji je doletio u Libiju rekao je Libijcima da osnuju Amonovo proroite koje je, takoer, Zeusovo proroite. Taj su mi podatak ispriale tri dodonske sveenice Promeneja, najstarija,Timareta, srednja, i Nikandra, najmlada a njihove su rijei potvrdili i drugi Dodonci koji imaju neke veze s hramom. Zaista je zanimljivo to je Herodot bio tako prisan s dodonskim sveenicama jer je kao to smo ve vidjeli nekoliko stoljea poslije toga i Plutarh bio slino prisan s delfijskom sveenicom Kleom. Oito, te su sveenice bile za ambiciozne povjesniare uistinu dobar izvor obavjetavanja. Koliko je zapravo tona dodonska pria postat e uskoro jo jasnije. No, to se tie problema Teba nasuprot Behdetu, povezanog s Amenofisovim problemom, dopustite mi da ne diram to prijeporno pitanje. Svrstajte me meu one koji o tome nemaju nikakvog miljenja. Treba da uzmemo u obzir slijedee Stecchinijeve napomene o Delfima:38 Delfijski bog Apolon, ije ime znai 'kamen', poistovjeivan je s jednim pronaenim predmetom, 'omfalosom', 'pupkom'. Taj je predmet jajolik kamen.... Delfijski omfalos slii na predmet koji je prikazivao boga Amona u Tebi, na 'pupak' Egipta. Godine 1966. predoio sam na godinjem 92

sastanku Amerikog arheolokog instituta jednu raspravu u kojoj sam tvrdio da povijesni izvjetaji, mitovi i legende, pa i neki delfijski spomenici, pokazuju kako su ondje utemeljili proroite faraoni egipatske dinastije. Zbog toga su Grci slikali Delfa, delfijskog eponimikog junaka, kao crnca. Stecchini objanjava i svoju teoriju da su proroita prvobitno djelovala pomou odredenih raunala: Jedan predmet koji slii na kota rulete, a zapravo je njen pretea, bio je postavljen u sredite na vrhu omfalosa. Odgovori su se dobivali vrenjem kuglice; svaka od 36 bica kotaa odgovarala je odreenom slovu. Prouavajui drevna raunala, otkrio sam da su se upotrebljavala i za dobivanje prorokih odgovora. Tu je podrijetlo mnogih sredstava za proricanje kojima se sluimo jo i danas, kao to su karte i ploe 'ouija'... Delfijski kota rulete prvobitno je bio neka vrst raunaljke s kuglicama za izraunavanje kutova. Slijedee Stecchinijevo obavjetenje koliko je iznenaenje toliko i vrijedan podatak s obzirom na priu o Argu, Kolhidi itd.:39 Vrlo je zanimljiva injenica da je osnovna linija bila obiljeena du paralele na 45 12' sjeverne zemljopisne irine na sjevernoj strani Crnog mora. Ta osnovna linija poinjala je kod ua Dunava, prelazila preko Krima i zavravala u podnoju Kavkaza. Poevi od te osnovice, premjerena je Rusija u duini od 10 stupnjeva, zajedno s tri meridijana koji su bili tri egipatske osi, do 55 12' sjeverne geografske irine. Rijeka Dnjepar smatrala se simetrinim pandanom Nila, jer tee izmeu istih meridijana. Kljuni poloaji du Dnjepra poistovjeivali su se s odgovarajuim kljunim poloajima du Nila, tako da su se ak prenosili egipatski nazivi mjesta u Rusiju. O postojanju tog geodetskog sustava doznajemo iz opisa jedne zemljopisne karte Rusije, koja se osniva na tom sustavu. Opis te zemljopisne karte pokazuje da se ona upotrebljavala potkraj estog stoljea prije nove ere, no vjerojatno je starija; bilo kako bilo, ima i drugih izvora o osnovnoj liniji koji ukazuju na to da je obiljeena vrlo davno."

23. CRTE

24. CRTE

U Tompkinsovoj i Stecchinijevoj divnoj knjizi40 ima prvorazrednih snimaka i crtea kamenih pupaka, omfalosa, koji veoma pomau da se lake shvati sve to. Sasvim je drukije kad se moe vidjeti svojim oima kako su fantastini ti predmeti, predstavnici jedne visoko razvijene drevne nauke koja je jo nedavno bila potpuno nepoznata. Omfalosi se ovdje prikazuju na 23. i 24. crteu i na 12. slici. Osim toga, zanimljivo je u vezi s Noinom arkom, Ziusudrovom (ili Utnapitimovom) arkom, Deukalionovom arkom i Argom sa svih su poslane ptice preko vode (kao to su se i iz Tebe slale ptice) da uobiajeni egipatski hijeroglif za polaganje paralela i meridijana prikazuje, kao to smo vidjeli, dva 93

goluba okrenuta jedan prema drugome. Stecchini kae: U religiji Stare drave (egipatske), Sokar je vaan bog orijentiranja i groblja. On i geodetska toka prikazivali su se kamenim predmetom koji su Grci zvali 'omfalos', 'pupak', a koji se sastojao od polukugle (sjeverne polukugle) na valjku (svemirskom temelju). Ponajee su na Sokaru, kao na vrhu svakog omfalosa, prikazane dvije ptice okrenute jedna prema drugoj; u drevnoj ikonografiji te su dvije ptice, uglavnom golubovi, uobiajeni simbol za odredivanje meridijana i paralela.

25. CRTE: Pojasevi zemljopisne irine poput onih koji se pruaju preko omfalosa (vidi 12. sliku) slikovito prikazuju proroke oktave od Dodone do Behdeta i od Ararata do Hebrona.

Vidimo, dakle, jo jednu povezanost Egipta s grkim i bliskoistonim priama u kojima se putaju ptice da odlete i potom brod pronalazi planinu prorokog sredita. S prorokim je sreditima bio vjerojatno povezan i kod drvea. Dodona je imala svoj hrast. S Delfima se dovodio u vezu lovor. A iz Elegija pjesnika Teognida iz estog stoljea prije nove ere i iz homerskih Himni doznajemo da se Apolonovo proroko sredite na Delu osobito povezivalo sa palminim drvetom. Bilo koje mjesto u Libanonu, kao to su gorje Libanon i vjerojatno srodno sredite Sidon, svakako je u vezi sa uvenim cedrovima, koji su nam i iz Epa o Gilgameu poznati kao blisko povezani s Gilgameovim pothvatima na Cedrovoj gori u Libanonu. Pri sastavljanju sheme drvea suoavamo se sa znatnim problemima, ali ovo je barem nekakav poetak. Brojni podaci o abecedi drvea mogu se nai u knjigama Roberta Gravesa "Grki mitovi"41 i jo vie u njegovoj Bijeloj boici.42 Vrba je u vezi s kolhidskim grobljem i Kirkinim otokom Eejom, no predaja je osobito povezuje s otokom Kretom. Meutim, te u se teme prihvatiti nekom drugom zgodom, kako ne bih ovu knjigu opteretio svakakvim sitnicama. Od Roberta Gravesa smo doznali da je proroko sredite Hebron koje je na istoj zemljopisnoj irini kao Behdet i doima se kao njegov istoni pandan bilo povezano s drvetom sant, odnosno divljom akacijom, vrstom koja ima zlaane cvjetove i otro trnje.... To je.... proroki 'gorui grm' u kojem se Jahve ukazao Mojsiju. Graves dodaje: Akacija je i danas sveto drvo u Arapskoj pustinji, te se vjeruje da e svatko tko otkine makar granicu umrijeti najkasnije za godinu dana.43 94

Simbolinost u vezi sa Siriusovom tajnom djelo je prave genijalnosti, a slikovito je objanjava Teofrast:44 Postoje dvije vrste, bijela i crna; bijela je slaba i lako propadne, a crna je jaa i ne propada tako brzo.... To je savrena usporedba dviju zvijezda; crni je Sirius B, s obzirom na svoju veliinu, jak nasuprot bijelom Siriusu A. I o vrbi (etvrta sredita) izvjeuje nas Teofrast:45 Postoji vrba koja se naziva crnom.... i ona koja se naziva bijelom..... Crna vrsta ima ljepe i korisnije grane..... Postoji jedan (patuljast) oblik.....

SLIKOVNI PRILOG

1. Obiteljski portret: prvi snimak (1970) Siriusa B, koji je siuna tokica dolje desno od velike zvijezde Siriusa (s lijeve i desne strane vide se Siriusovi odrazi). (v. Napomene uza slike) Dr Irving Lindenblad, Pomorski opservatorij SAD

1. slika: Taj izvanredni snimak veliko je znanstveno dostignue. Do 1970, usprkos nastojanjima tokom desetljea, nitko nije uspio snimiti malu bijelu patuljastu zvijezdu: Sirius B. Zahvaljujui svojoj dosjetljivosti, dr Irving W. Lindenblad s vaingtonskog Pomorskog opservatorija SAD napokon je smislio postupak koji je omoguio takvo snimanje. Lindenblad kae (1970; vidi Bibliografiju): ... istodobno promatranje Siriusa A i B uobiajenim nainom snimanja uvijek je bilo problem zbog male odvojenosti i velike razlike u veliini tih komponenata, te zbog razliitih emulzijskih uinaka. Budui da je Sirius A mnogo sjajniji od Siriusa B, lako je razumljivo da on brie manju zvijezdu koja se kree oko njega. Prema tome, kako da se uope snimi ta manja zvijezda ? Lindenbladov je snimak protumaio dr Paul Murdin s Kraljevskog grinikog opservatorija i dopustio mi da to tumaenje navedem ovdje: est iljaka na Siriusu A prouzrokovalo je esterokut na prednjoj strani teleskopa. Pri takvu je snimanju bitno ovo: Sirius A je oko 100 puta sjajniji od Siriusa B, pa njegovo svjetlo tei tome da se proiri preko Siriusa B i uini ga nevidljivim. Upotrijebivsi esterokutne lee u svom teleskopu, (zapravo, okrugle lee od 66,04 cm sa esterokutnom maskom), Lindenblad je uspio stisnuti sliku zvijezde u odreenim smjerovima; okrenuo je esterokut tako da je Sirius B dospio u jedno od stisnutih podruja i mogao se vidjeti ... iana reetka koju spominje Lindenblad stvara male odraze Siriusa A s obiju strana (postoje i mali odrazi Siriusa B, ali su premali da bi se vidjeli). Sjajna slika Siriusa A (slika 'nultog reda') tako je velika da Lindenblad nije mogao izmjeriti poloaj Siriusa B s obzirom na Sirius A. Napravio je slike prvog i drugog reda, izmjerio je Sirius B s obzirom na njih i uspio izraunati gdje je Sirius B s obzirom na sliku nultog reda Siriusa A. Ti su prorauni omoguili Lindenbladu da prilagodi esterokutni otvor tako da Sirius B pogodi oslabljeno podruje Siriusova svjetla i da izviri. No, izviriti je mogao tek poto ga je Lindenblad pronaao! Oito je, dakle, kako je domiljat morao biti Lidenblad da bi postigao bilo kakve rezultate. Meutim, nisu mu to bili jedini problemi. Ozbiljne je tekoe donosilo i stezanje fotografske emulzije. Lindenblad (1970) kae: Vano poboljanje odvajanja Siriusovih komponenata uslijed stezanja emulzije, odnosno Rossova uinka (1924), ovisilo je, prema van Albadinu postupku, o mjerenjima [slika] drugog reda ... No, taj se postupak nije mogao ovdje primijeniti zato to disperzija openito ini slike drugog reda neizmjerljivima. Stoga je izmiljena druga metoda za odreivanje stezanja emulzije. 95

To je izvrstan primjer o tehnolokim pothvatima koji se stalno zbivaju iza scene kako bi se stvorili rezultati koje potom javnost prihvaa kao gotovu injenicu, ne znajui kakve su se tekoe javljale na putu do tih rezultata. Lindenbladov sam snimak mogao prikazati bez ikakvih napomena i objanjenja, ali je njegova pozadina dio snage o nastojanjima da se odgonetnu Siriusove tajne. Sirius tako uva svoje tajne da nam je uskraivao ak taj snimak sve do 1970. Stoga se jos vie udimo Dogonima koji, iako nemaju pojma o naim znanstvenim naporima, oduvijek crtaju na pijesku Sirius i njegova pratioca kao da je to razumljivo samo po sebi!

Manda d' Orosongo

Innekouzou

Ongnonlou

Ybn

3. Dogonsko selo u Maliju: levo: selo Songho

desno: stijena i selo Banani. A Costa

4. Dogonska sveenika kua; bogovima je ponuen napitak, pa tee niz proelje kue

96

5. Egipatska boica Izida, s malim ribljim repom u ukrasu na glavi 6. Babilonski poludemon Oannes, nebesko vodozemno bie ribljeg repa koje je osnovalo civilizaciju na Zemlji. 1z Nimrod-a

7, 8. i 9. Jo neki prikazi vodozemnog nebeskog bia, Oannesa; dva su s asirskih peatnih valjaka, a na jednom se vide ostaci Oannesova golema kipa, pronaenog na Kujundiku. Berlinski dravni muzeji, Knjinica Pierponta Morgana, Layard (1853)

97

10. Visoka gora Ararat u Turskoj, gdje je pristala biblijska arka.

11. Oblinje mjesto Metsamor, istaknuto vjersko kultno sredite i astronomsko sredite koje nije dosada proueno kao to bi trebalo

12. Omfalosi (pupkovi svijeta)

I Delfi (Scala)

II Del IIIMilet (Sharing); palmin motiv na istoj geografskoj irini na kojoj je i Del IV Babilonija (Michael Holford) V Napata, Amonov hram VI Egipat

12. slika: Gore lijevo: lijepi kameni omfalos naden u Delfima u Grkoj, prekriven mreom koja je smatra se simbol paralela i meridijana na Zemlji. (Tom se teorijom, iscrpno bave Tajne Velike piramide Tompkinsa i Stecchinija, osobito Stecchinijev Dodatak.) Gore desno: divni omfalos otkriven na Delu, koji prikazuje delski motiv palme (reproduciran je u djelu "Nova prouavanja omfalosa" W. H. Roschera, Leipzig, 1915). 98

U sredini lijevo: reljef otkriven u Miletu u Maloj Aziji. Apolon se odmara na omfalosu (u Miletu je otkriven i pravi omfalos), prekrivenom mreom, dok se u prednjem planu vidi drugi, manji omfalos, sa zmijom. I tu se istie palma. Milet je na istoj geografskoj irini kao Del, a palma je kod drvea za tu geografsku irinu, u shemi prorokih oktava. Del je zapadno, a Milet istono sredite na 37 30'. Oblinje mjesto Branhide (poznato i kao Didima) na jugu preuzelo je, ini se, proroke funkcije koje su prvobitne bile povezane s Miletom. Taj se reljef pojavljuje kao 101. slika (posljednja u knjizi) na 411. stranici Delfiniona u Miletu Georga Kaweraua i Alberta Rehma, objavljenog u Berlinu 1914. Prikazuje ga i Roscher. Kawerau i Rehm kau u vezi s njim (410. stranica) ovo: Ovdje smo ve zapazili u kasnijim razdobljima jasnu slinost s pitijskim Apolonom, koji je openito poznat, pa nije nimalo neobino to je pronaden taj delfinionski kultni prizor: omfalos i zmija... U sredini desno: dva babilonska rtvenika boga Anua na kojima kao da su omfalosi. Dolje lijevo: egipatski omfalos koji je pronaen u Amonovu hramu u Napati u Nubi (vidi "asopis o egipatskoj arheologijie, 3. svezak, 4. dio, 1916, 255. str.). Prikazuje ga W. H. Roscher kao 6. sliku u Razmiljanju o omfalosima. Leipzig, 1918. On veli o tom kamenu: "Dvadeset prvog travnja 1917. dobio sam pismo od prof'esora Gunthera Roedera, danas upravitelja muzeja 'Pelizaeus' u Hildesheimu, kojim me obavijestio da je Reisner (Harvardsko sveuilite), pri iskopavanjima to ih je za Bostonski muzej obavio u Debel Barki (Napata) u Sudanu, pronaao u hramu nubijsko-merotskih kraljeva jedan kamen koji je omfalos iz Amonova proroita u Napati... Dolje desno: jo jedan egipatski omfalos: prikazuju. ga Tompkins i Stecchini (vidi Bibliografiju).

13. Velianstveni Delfi u Grkoj, s ruevinama proroita, Apolonova hrama. Alinari

Gore lijevo: zavjetni reljef iz petog stoljea prije nove ere iz Sparte prikazuje Apolona i Artemidu i izmedu njih omfalos kraj kojega su dva goluba koji su okrenuli glavu, to je uobiajeno za te prizore (sa 7. slike u knjizi Omfelos W. H. Roschera, Leipzig, 1913). Gore u desno: zavjetni reljef s Egine prikazuje omfalos s dva goluba koji su okrenuli glavu (sa 8. slike u knjizi Omfalos W. H. Rochere, Leipzig, 1913). 99

14. slika: Novi prvi: novi iz Delfa prikazuje Apolona kako sjedi na omfalosu i naslanja se na svoju liru. Dri lovorovu granu, koja je "kod drvea" za Delfe. Obratimo panju na jasno razlikovanje drvea ovdje i na prijanjim delskim i miletskim primjerima sa 12. slike; u Delfima se pokazuje kao to je i primjereno lovor, a Del i Milet istiu palmu. Taj je novi uzet iz Imhoof-Blumerova Nuzmamitikog komentara o Pauzaniju. Dva donja novia drugi i trei: to su jo dva primjera omfalosa na drevnim noviima na kojima se vide zmije i geodetska mrea, oba su u Britanskom muzeju. Jedan e iz Delfa a drugi iz Pergama. Dva donja novia etvrti i peti: oba ta novia iz Delfa prikazuju ulaz Apolonova hrama u drevno doba. Na ulazu visi slovo E; ono je drugi samoglasnik, a Delfi su drugo proroko sredite odozgo (drevna je oktava bila silazna, a ne uzlazna nepoznavanje te injenice odvelo je s pravog puta mnoge suvremene strunjake kad su pokuali odgonetnuti zamrenu pitagoristiku teoriju o harmoniji). Oba ta novia prikazuju se i kod Imhoof-Blumera (gore). Drugi je novi u Kopenhakom muzeju, dok je prvi u prolom stoljeu bio u privatnoj zbirci dra Imhoof-Blumera, a njegova dananja sudbina nije poznata piscu ove knjige.

15. Jazon, Medeja i zmajski zubi na jednoj drevnoj slici na vazi, (v. Napomene uz slike) Mansell

15. slika: Slika s antike vaze u rimskom Etrusanskom muzeju; Jazon, kojega oito povraa zmija-zmaj, naslanja se na zmijske zube. "Zmijski zub" e eutemizam za Sirius (vidi Sedmo poglavlje). Gleda ga enski lik u odjei sa zmijskim glavama i dri prorokog goluba; mogla bi biti Medeja ili neka boica. U pozadini se vidi zlatno runo, objeeno u gaju, koje uva zmija. Obratimo panju na injenicu da se oklop za prsa enskog lika, na kojem je iskeeno gorgonsko lice, sastoji od ljuski poput onih koje ima zmija/zmaj. Na kacigi joj je grka sfinga (mitoloko bie povezano s grkom Tebom). Iako se mogu raspoznati pojedini 100

elementi, teko je odgonetnuti to znae kao cjelina. Pisac nije uspio doznati na koje se mitoloke dogadaje odnosi ta neobina vaza.

16. Jazon i Medeja alkemijski pretvaraju runo ivog ovna u zlato. (v. Napomene uza slike) (Michael Holford)

16. slika: U loncu za taljenje je ovan, a njegovo se runo vjerojatno pretvara alkemijski u zlato. Je li u to doba postojala alkemija? Openito se alkemija smatra srednjovjekovnom disciplinom. No moda nastojanje da se neplemeniti materijali pretvore u zlato nije vezano samo uz odredeno vrijeme, pa je u antici imalo, kao to pretpostavljamo ovdje, manje kemijsko, a vie simbolino obiljeje. (Nijedan srednjovjekovni alkemiar nije, da bi stvorio zlato, stavio u posudu ovna!)

17. Gore: Artemida (Dijana) i pedeset pasa podzemlja ubijaju Akteona (Njemaka fototeka, Dresden); dolje: Artemida gleda kako mali Apolon, koga dri njihova majka Leta, gaa strijelom Pitona (Mansell). (v. Napomene uza slike)

101

17. slika: Gore: boica Artemida puta pse podzemlja na Akteona i ubija ga. Dri luk Siriusa, Lune zvijezde. Psi su psi Siriusa, Pasje zvijezde. Ona je osobno, u tom ruhu, grka verzija boice Sirius. No Grci su pobrkali predaju i razbili je na elemente koje su upotrijebili za gradenje drugih mitova. Artemida uglavnom ne predstavlja Sirius, nego Mjesec. Luk i psi su samo ostaci jednog starijeg, ve zaboravljenog simbolinog sustava (slika s jedne crvene vaze u Berlinskom muzeju iz razdoblja oko 470. prije n. e.). Dolje: bog Apolon jo kao dijete, etiri dana poslije roenja, gaa iz majina naruja zmiju Pitona. No taj prizor nije delfijski nego delski, jer palme su delski kod drvea. Ta atika slika na vazi vana je kao potvrda da je zgoda koja se navodno zbila u Delfima bila povezana i s Delom. Ako je Piton bio ne samo u Delfima nego i na Delu, onda je on prije predodba negoli bie. To je jo jedan dokaz u prilog geodetskoj prorokoj oktavi koja obuhvaa Delfe i Del, odvojene jedan stupanj zemljopisne irine. Del je prestao djelovati kao proroko sredite oko 600. prije n. e., to nam jasno ukazuje na veliku starost tog sustava; u klasinoj Grkoj, kad je Sokrat koraao atenskom agorom, na Delu se nisu vie izricala nikakva proroanstva.

18. Gore: drevni prikaz graenja broda Argo. Na lijevoj strani boica daruje Ateni hrastovinu iz Dodone. Argos marljivo radi na pramcu u kojem e biti hrastova greda. Prizor ukraava hrast kojemu upadljivo nedostaje jedna grana (Alinari). Dolje: drevni babilonski peatni valjak prikazuje moda sijanje zmijskih-zmajskih zuba (Orijentalni institut, ikako sveuilite). (v. Napomene uza slike)

102

18. slika: Dolje: to je jedan od najzanimljivijih sauvanih peatnih valjaka iz babilonske kulture. Prikazuju ga Henri Frankfort u "Peatnim valjcima na 20. slici i Samuel Noah Kramer u Sumerskoj mitologiji na 12. slici, gdje Kramer kae o njemu: "... dva boga upravljaju plugom, koji moda vuku lav i crvolik zmaj. Frankfort pise o tom peatu ovo: Dva boga oru; jedan dri plug, a drugi tjera zapregu (koja se sastoji od zmijolikog zmaja i lava) lijevom rukom, koja ili dri tipavca ili ima oblik tipavca: vide se jo ptica, osmerokraka zvijezda i polumjesec." U novijoj Frankfortoj knjizi Slojeviti peatni valjci nalazi se taj prizor na 62. stranici. Izraen je u akadskom stilu, a potjee iz kasnog agadskog razdoblja. Taj je peatni valjak tako vaan dokaz da zahtijeva opirno tumaenje. Lav je zemaljski lav, dobro poznat kao simbol boice Zemlje na drevnom Bliskom istoku (vidi, na primjer, Sirijsku boicu Stronga i Gartanga). No obratimo panju injenici da se neposredno pod zvjezdanim simbolom ore i da se ravno do rala prua neobian oblik zmijolikog zmaja. Gotovo se ini kao da se gubica zmije-zmaja zaorava u tlo. Vjerujem da se ba to i htjelo prikazati. Oito je rije o oranju i sijanju zmijskih zubi, to je kao to znamo u egipatskom jeziku bila hijeroglifska igra rijei za "boicu Sirius"; osim toga, znamo da je rast zmijskog zuba iz tla igra rijei koja oznauje dizanje iznad obzorja one zvijezde ije je drugo znaenje "zmijski zub", tj. Sirius. Njen izlazak jednom na godinu bio je osnova egipatskog kalendara. Prihvatimo li to, tada se moe protumaiti lik ija se ruka pretvorila u tipavca. Oito se misli na zvijede korpion, koje je udaljeno od Siriusa otprilike za treinu nebeske "kugle". Od Arata, starogrkog pisca koji se bavio astronomijom, doznajemo da korpion, kad izlazi, tjera Sirius i Orion ispod obzorja. Opisuje ga ovako (Pojave, 63480): Krivudava e se Rijeka (zvijede Eridanus blizu Oriona) odmah spustiti u more koje tee kad se pojavi korpion, iji izlazak tjera u bijeg ak monog Oriona ... Zbog toga ljudi i govore da Orion, kad na istoku izie korpion, bjei na zapadni rub ... tada slabe sve zrake nonog Psa (u tom je zvijedu Sirius) i gasi se Orionovo svjetlo, a blijedi i Zec (zvijede Lepus), kojega pas progoni u beskrajnoj trci. Dakle, ini se da se ovdje ukazuje na nestanak "zmijskog zuba" (Siriusa) ispod zapadnog obzorja, na nestanak zmijskog zuba koji ulazi u tlo (kako bi ponovno izrastao iz njega za 70 dana u vrijeme svog helikog izlaska), jer liku koji predstavlja nebo pretvorila se lijeva ruka (istok) u korpiona, dok desna ruka (zapad) guta zmijski zub. Taj Siriusov zalazak nadzire, kao to se moglo i oekivati, zemaljski lav glavom i vue plug koji stvara brazde (tri se vide) koje e progutati zvijezdu, koja brzo nestaje, neposredno iznad rala. Polumjesec se moe shvatiti kao znak da je zvjezdino svjetlo oslabilo, ve gotovo nestalo to nas ne smije iznenaditi ako imamo na umu da u mnogim mitovima Mjesec zamjenjuje Sirius. (Kramer je, zbog oranja, smatrao da taj prizor prikazuje bogove vegetacije).

19. Kadmo sa zecom, on podsjea na poloaj Oriona koji je na nebu nad Lepusom, Zecom. (v. Napomene uz slike)

19. slika: Vrlo vaan prikaz iz Louvrea; Kadmo iz Tebe (to jest grke Tebe) ubija zmiju-zmaja. Zubi se istiu gotovo vie nego cijelo tijelo. ini se, da Kadmo predstavlja zvijede Orion, jer mu se pod nogama 103

vidi zec, koji po svoj prilici prikazuje zvijede Lepus. Stjee se dojam da se eli naglasiti zvjezdana simbolinost, jer su s obje strane Lepusa ini se zvijezde. Prema tome zmija, s lijeve strane i malo nie od Kadma, odgovara poloaju koji ima Sirius na nebu. (itateljima napominjem da je na 12. crteu u ovoj knjizi zvjezdana karta tog dijela neba koja pomae da se lake zamisle zvijeda, iako nisu ucrtani uobiajeni likovi ovjeka, zeca itd.) Budui da znamo da su Kadmo i Jazon sijali zmijske zube, a ova zmija ima istaknut niz zubi (zanimljivo je da se ne istiu otrovni zubi, nego niz zubi) i zauzima poloaj zvijezde Sirius na toj slikovitoj zvjezdanoj karti, imamo dokaz (ako prihvatimo tumaenje zvjezdane karte) da je Grcima zacijelo bila poznata egipatska igra rijei u kojoj je "zmijski zub u hijeroglifima sinonim boice Sirius. Golubovi i svetite sa zmijama su elementi prorokih sredista povezanih s predajom o Siriusu u Grkoj.

20. Kip Horusa, boanskog jastreba pred hramom u Edfuu u Egiptu; (vidi Napomene uza slike) Michael Holford

20. slika: Veliki jastreb Horusov pred hramom u Edfuu u Egiptu; vjerojatno su slini kipovi stajali na egipatskom groblju u Kolhidi i uzrokovali grke predaje o Kirki ("jastrebu") u legendama o Argonautima i njihovoj potrazi za Zlatnim runom u Kolhidi, koju nam Herodot prikazuje kao egipatsku naseobinu.

21. Glava filozofa Prokla, Prvi dodatak; v. Napomene uza slike) Atenski muzej

21. slika: Identifikacija se moe nai u klasinoj "Enciklopediji". Pauly-Wissove pod Proklom. Skulptura glave je u Atenskom rnuzeju, a prikazuje se (dodue, neidentificirano) u Grkim portretima Gerharta Rodenwaldta. Kod Rodenwaldta se, osim toga, mogu vidjeti eoni i boni snimak poprsja koje, kao to se poslije ustanovilo, prikazuje starijeg novoplatoniarskog filozofa Jambliha.

104

PROROKA SREDITA PREGLED PROROKIH OKTAVA ZAPADNA SREDITA 8. Dodona (gora Tomaros) 7. Delfi (gora Parnas) ISTONA SREDITA Metsamor (gora Ararat) Sard (gora Sipil) DRVEA KOD hrast (fegos) lovor "PLANETSKI" KOD ROENJE BOGOVA Ljudski rod roen iz kamenja (zemljinih kostiju) u Dodoni (Ljudski rod roen iz kamenja u Delfima, prema suparnikoj predaji)

Saturn? Sunce?

6. Del (gora Kint)

Milet (Didima, palma Mjesec poznata i kao Branhide, s njim povezano proroko sredite) ?

Mjesec (Artemida Artemida (Dijana) i se rodila prva, a ne Apolon, roeni na Apolon) Delu

5. a) negdje na Hijerapolis sjeveroistonoj obali (Bambik) Kitere? b) Rod? c) Tera na otoku Teri? (razorio ju je vulkan) 4. Omfalos (Tene) okolica Latakije? blizu Knososa na Kreti

Mars?

vrba (prema Pliniju, vrba je rasla iz kretske peine u kojoj se rodio Zeus)

Jupiter

Zeus (Jupiter) rodio se na Kreti

3. negdje na junoj okolica Tripolija? obali Cipra? (u vezi s Palmira? Paphosom? Akrotirijem?) rt Gata? 2. jezero Tritonis (poznato i kao Triton) u Libiji/ /Tunisu) 1. El Merg (Barca) Libija 0. Behdet Sidon (gorje Libanon)

empres (rije Venera empres (rissus - nap. prev.) izvedena je od Cipra) cedar

Afrodita (Venera) roena na Cipru

Merkur? (seb u Atena (Palada) rodena egipatskom jeziku na jezeru Tritonis znai i cedar, i planeta Merkur) ?? Zemlja? ?

Babilon Hebron

?? divlja akacija

Napomena: Jedan stupanj geografske irine sjeverno od Dodone i Ararata nalazi se sredite kabirskih misterija na otoku Samotraka.

105

Napomene
1. Imena zvijezda, op. cit., 67. str. 2. Sir Norman Lockyer: Zora astronomije, London, 1894. (Knjigu je ponovo tiskao ezdesetih godina ovog stoljea izdava M. I. T. Press u SAD, s predgovorom profesora de Santillane.) 3. Narodi s brda, drevni Ararat i Kavkaz, London, 1971, 226. str. 4. Op. cit., 73. str. 5. Allen: Imena zvijezda, op. cit., 73. str. 6. Vidi 2. napomenu. 7. 7. oujka 1974. 8. Tjedan dana poslije toga, 14. oujka, pojavilo se u Timesu pismo Briana Galpina, u kojem je tvrdio da je ve njegov otac, P. W. Galpin, utvrdio starost heptatonske dijatonske skale u svojoj knjizi Sumerska, babilonska i asirska glazba, Cambridge University Press, 1937. Mjesec dana nakon toga pojavilo se u Timesu pismo dra Crockera i doktorice Kilmer, dugako i ne ba jasno. Koliko se moglo zakljuiti, htjeli su zahvaliti profesoru Gurneyu s Oxforda na odreenoj pomoi i osuditi F. W. Galpina zbog toga to je stvorio svoje zakljuke na drukijoj osnovi nego to je njihova. Crocker i Kilmerova su, oito, namjeravali razbistirti neke nesporazume, ali su uspjeli samo zamutiti vodu (barem je mene pismo zbunilo). 9. Grki mitovi, 21, 10 10. Ibid., 170, 3 11. Godfrey Higgins: Anakalipsa, New York, 1927, 1. svezak, 3. knjiga, 2. poglavlje, 4. odlomak. 12. Prema Dogonima, Sirius je pupak svijeta. Vidi Le Renard ple, str. 324325. 13. Op. cit. 14. H. W. Parke: Grka pro roita, Hutchinson (depno izdanje), London, 1967. 38 str 15. Ibid., 32. str. 16. Ibid., str. 3334. 17. Ibid., str. 9495. 18. Ibid., 94. str. 19. itaoce koji osjeaju neodoljivu elju da se oslobode neznanja upuujem na Zoru astrono mije, arobno djelo Sir Normana Lockyera. Trebalo bi da se ta knjiga ita u svim kolama, iako je mjestimice izrazito tehnika (itaoci koji nisu tehniki izobraeni neka samo povrno prelete preko tih dijelova). Tu je knjigu 1894. objavio u Londonu Cassell, ali ju je na poticaj profesora Santillane ponovno objelodanio M. I. T. Press* u Americi ezdesetih godina ovog stoljea (vidi 2. napomenu). Naravno, jo jedna izvrsna, moda i prijeko potrebna knjiga o toj temi jest Seoski mlin Santillane i von Dechendove (vidi 3. poglavlje, 11. napomenu). Iako je knjiga dugaka, autori priznaju da je ona tek uvodna rasprava, a pri itanju zbunjuje vie nego to bi smjela. Autori su, iskreno reeno, dopustili da ih materijal zatrpa; uhvatili su se u kotac s mnogo opsenijim materijalom nego Lockyer, pa ih je on preplavio kao golemi val. Otvorili su sasvim novo polje za suvremene znanstvenike i zasluili su odlikovanje kao pioniri na tom podruju. 20. Seoskt mlin, op. cit., 286. str. 21. Peter Tompkins: Tajne Velike piramide, Harper and Row, New York, London, 1971; dodatak je napisao Livio Stecchini. 22. Parke, op. cit., 95. str. 23. Livio Stecchini spominje: ... niz grkih izvjetaja koji povezuju Delfe sa Sardom, glavnim gradom Lidijskog kraljevstva u Maloj Aziji, koji je na istoj paraleli (38 28' sjeverne irine), 349. str. (Stecchinijev dodatak) kod Tompkinsa, op. cit.. Vjerujem da je s tim geodetskim sreditem povezana gora Sipil, sjeveroistono od Smirne (dananjeg Izmira). Vidi: Pauzanij, 3. knjiga, 22. poglavlje, 4. str. i John Garstang: Sirijska boica, London, 1913, 13. str.. Na gori Sipil je vrlo star golemi lik Velike boice isklesan iz ive stijene, a glavno sredite te boice postao je Hijerapolis, jo jedno iz niza prorokih sredita. Velika boica, Geja (kod Grka), bila je prvobitna pokroviteljica Delfa, prije nego to ju je istisnuo Apolon (.... boica zemlje bila je prvobitno ensko boanstvo.... u kasno mikensko doba..... moe biti je kultu pripadalo proroite..... dolazak Apolona kao boga proricanja bio je u poetku neprijateljski upad....., 36. str., Parke, op. cit.). Vjerujem da je Malatia (Malatya), dublje na kopnu nego Sard na istoj paraleli, moda povezana nekako s Delfima i Sardom (oito, vie sa Sardom nego s Delfima). U vezi s tim vidi kod Garstanga, str. 1415. 24.Vidi 20. i 22. napomenu. 25.Vidi i etvrti dodatak. 26.Vjerojatno o takvoj mrei govore Dogoni kad spominju "koaru koja nije koara". Vidi u ovoj knjizi Sudanski Siriusov sustav Griaulea i Dieterienove. 27.Tompkins, op. cit., 182. str. 28. Ibid., 298. str. 29. Herodot: Povijesti, depna knjiga u izdanju Penguin, London, 1971, 124. str. (navodi iz 2. knjige, 5459) 30. David Hume: Engleska povijest, Porter i Coates, Philadelphia, bez datuma (devetnaesto stoljee), 5 svezaka; 5. svezak (kraj 62. poglavlja), 57. str Vidi i John Aubrey: Kratki ivoti, uz ime William Harvey; Hume je mnogo

106

podataka preuzeo od Aubreya. (Humeu se ne moe uvijek vjerovati; besramno iskrivljuje pobude generala Morika usprkos Aubreyevu jasnom izvjetaju. Neka itaoci koje ne zanima povijest Engleske iz sedamnaestog stoljea oproste zbog tog skretanja.) 31. Vidi 28. napomenu. Poznato Amonovo proroite u Libiji, koje je posjetio Aleksandar Veliki poto je osvojio Egipat (ako se moe govoriti o osvajanju), bilo je u oazi Siva, gdje su jo sauvane neke ruevine. Vidi i zemljopisne karte u ovoj knjizi. 32. Tompkins, op. cit., 181. str. 33. Pritchard, op. cit., 44. str. i dalje; uenjaci, ukljuivi Jacobsena, spominju se na 45. str.. 34. S. N. Kramer: Povijest poinje u Sumeru (prvobitan naslov Sa sumerskih ploica, 1956) Doubleday Anchor Book (depno izdanje), New York, 1959. 35. Garstang, op. cit. (vidi 23. napomenu); Garstangova knjiga sadri prijevod Lukijanova djela De Dea Syria u vezi s Velikom boicom u Hijerapolisu. 36. Vidi 32. napomenu. 37. Tompkins, op. cit., 336. str. 38. Ibid., 349. str. 39. Ibid., 346. str. 40. Vidi 20. napomenu. 41. Op. cit. 42. Robert Graves: Bijela bo ica, povijesna naela poetskog mita, Vintage, New York bez datuma (prvobitno pravo izdavanja je 1948. imao Graves). 43. Ibid.; vidi stranice koje su u kazalu navedene uz "akaciju". (Preputam to itaocima, jer moje izdanje te knjige nije oznaeno datumom i vjerojatno se stranice ne bi podudarale sa stranicama u knjigama koje imaju itaoci.) 44. Teofrast: Ispitivanje biljaka, 4. knjiga, 2. poglavlje, 8. str., preveo A. F. Hort, Loeb Classical Library, William Heinemann Ltd., London, i Harvard University Press SAD, 2 sveska. Teofrast je bio otac botanike i naslijedio je svog prijatelja Aristotela kao upravitelj peripatetike kole na atenskom Liceju. ivio je od 370. do otprilike 285. prije n. e., a na vrhuncu svoje nastavnike kanjere imao je 2000 uenika. 45. Ibid., 3. knjiga, 13. poglavlje, 7. str. (1. svezak, 249. str.)

KRATAK PREGLED Druga zvijezda koju su Arapi zvali Teina bila je u zvijedu Argo. Vidimo, medutim, da je zvijede Argo povezano sa Siriusom, ba kao i prva zvijezda nazvana Teina koja je u zvijeu Veliki Pas i vidljiva je Siriusova pratilica. Ako se Argo projicira na zemaljsku kuglu tako da mu je kormilo blizu staroegipatskog grada Kanoposa na sredozemnoj obali (zvijezda Canopus je kormilo nebeskog Arga) a pramac u Dodoni (odakle potjee hrastovina to je umetnuta u Argov pramac), i ako drimo krmu vrsto na Kanoposu, ali okreemo vrh lae na istok dok se pramac ne uperi prema Araratu, gdje je navodno pristala Noina arka, otkrivamo da tako opisan luk tvori pravi kut od 90 stupnjeva. Umjesto Kanoposa treba da se zapravo posluimo susjednim poloajem danas potpuno iezlog grada Behdeta, koji je prije osnivanja Memfisa bio glavni grad preddinastijskog Egipta. Dodona je ba 8 stupnjeva geografske irine sjeverno od Behdeta. Delfi su ba 7 stupnjeva sjeverno od Behdeta. Del (jo jedno vano davno proroko sredite, nestalo u doba klasine Grke) sjeverno je od Behdeta tono 6 stupnjeva. Behdet je do 3200. prije n. e. bio Greenwich drevnog svijeta i sluio je kao geodetsko glavno sjedite. S oblinjim Araratom bio je povezan, kao misterijsko sredite, danas malo poznati Metsamor. Ararat je 8 stupnjeva sjeverno od Behdeta i na istoj paraleli kao Dodona. Zna se da je Kitera, kao vjersko sredite, imala veze s Egiptom iz ranog dinastijskog razdoblja i da je oko 5 stupnjeva sjeverno od Behdeta. No, moda je otok Tera bio proroko sredite. Unitila ga je poznata vulkanska erupcija u minojsko doba. Povezanost svih tih mjesta koja ine niz, nazvan geodetska oktava, otkrila je projekcija Arga, koji ima veze sa Siriusom, na zemaljsku kuglu. Sirius je bio bitan element najsvetijih predaja ne samo kod Dogona i starih Egipana nego oito i u cijelom civiliziranom i kozmpolitskom Sredozemlju barem do 3000. prije n. e., a vjerojatno u dugom razdoblju prije 3200. prije n. e.. Vodozemno bie Oannes, koje je donijelo civilizaciju Sumeranima, katkad se izjednaivalo s bogom Enkijem (Eom) koji je vladao zvijezdom Canopus iz Arga. Enki je bog koji spava na dnu ponora ispunjenog 107

vodom, te podsjea na Oannesa koji se nou povlaio u more. Osim toga, Enki daje uputstva o gradnji arke u ranim sumerskim i babilonskim priama iz kojih potjeu biblijska arka i pripovijest o potopu. O grkoj arki se tvrdilo da je pristala i u Dodoni i u Delfima. U procesiji u Delfima nosila se neka arka. U Delfima i na Delu sauvali su se kameni omfalosi (pupkovi). Omfalos blizu Knososa na Kreti jest 4 stupnja sjeverno od Behdeta. Iz homerske "Himne Apolonu" doznajemo da su Minojci (prije 1200. godina prije n. e.) uveli Apolona iz Knososa u Delfe. Reforma egipatskog faraona Amenofisa IV bila je, zapravo, barem djelomino geodetska, pa ta injenica objanjava premjetanje njegova glavnog grada. Moda se elio vratiti istom sustavu iz preddinastijskog doba. Herodot nas obavjetava da je Dodona (prema rijeima njenih sveenica koje je poznavao) osnovana iz Egipta tonije, iz egipatske Tebe. A Teba je jednako udaljena od Dodone, gdje je pristala grka arka, i od gore Ararat, gdje je pristala hebrejska arka. Te tri toke, kad se spoje, tvore istostranian trokut. Prema Herodotovu obavjetenju, iz Tebe je osnovana i oaza Siva s Amonovim proroitem. Ta oaza i Teba jednako su udaljene od Behdeta. Dakle, u starom su Egiptu obavljena izvanredno tona geodetska mjerenja u skladu sa spoznajom da je Zemlja okruglo svemirsko tijelo i projekcije na njoj trebalo je da utjelove predaju o Siriusu za potomstvo. ESTO POGLAVLJE Dogonsko porijeklo Vratimo se sada Heraklu i broju pedeset. Veza izmedu njih oituje se u Pauzanijevoj Devetoj knjizi (27, 5), gdje se raspravlja o jednom-gradu u Beotiji, kraju u kojem je Orhomen. Taj se grad zove Tespije "pod planinom Helikon", kae on. Nastavlja ovako: Imaju Heraklovo svetite u kojem slui djevianska sveenica dok ne umre. Objanjavaju da je uzrok tome okolnost to je Heraklo u jednoj jedinoj noi spavao sa svih pedeset Testijevih keri osim sa jednom. Samo ona nije htjela opiti s njim. Zakljuivi da ga eli uvrijediti, osudio ju je da bude njegova djevianska sveenica cijelog ivota. uo sam i jednu drugu legendu o tome: Heraklo je u jednoj jedinoj noi opio sa svim Testijevim djevianskim kerima i sve su mu rodile muku djecu, ali su mu najmlaa i najstarija rodile blizance. Meutim, ne mogu povjerovati u onu prvu priu, ne mogu povjerovati da bi Heraklo postupio tako oholo prema prijateljevoj keri. Osim toga, Heraklo je, dok je bio jo na zemlji, kanjavao oholost pogotovu ako bi bila uperena protiv vjere; stoga nije vjerojatno da je utemeljio svoj vlastiti hram i postavio u nj sveenicu kao da je bog. Zapravo stekao sam dojam da to svetite potjee iz vremena prije Amfitrionova sina Herakla i da pripada idskom Daktilu zvanom Heraklo, ija sam svetita otkrio, takoer, u Eritri u Joniji i u Tiru. Uostalom, i Beoanima je poznato to ime, jer govore da je zatitnik svetita mikaleske Demetre ba idski Heraklo. Levi dodaje u fusnoti da tirsko svetite spominje Herodot (2, 45), te nabraja i druge izvore.1 Vratimo se Heraklovu napornom ljubavnikom poslu. Nadam se da je itaocima upalo u oi da Pauzanij jasno istie povezanost te prie s vanim gradom Tirom, mjestom nedaleko od obale dananjeg Libanona. Tu imamo, barem, odreen dokaz iz antikog doba o vezama izmedu beskrajnih grkih neobinih predaja o broju pedeset i njihovih pandana na Srednjem istoku, ili barem srednjoistonog podruja. Dobro bi bilo da sada provjerimo to nam o toj prii veli Robert Graves. On zove Testija imenom Tespij i prilino opimo razmilja o njegovu znaenju.2 Tumai ga kao boanski zvuan, ali rado bi pronaao neko drugo znaenje. Ja sam, medutim, zadovoljan tumaenjem boanski zvuan, i to zato to vjerujem da su drevni narodi pridavali veliku vanost glazbi, zvuku i harmoniji. Grci su, na primjer, bili poznati po tome to su glazbu smatrali najviom umjetnou, a pitagoristi su od harmonije i ritma stvorili pravu religiju. Uvidjeli smo ve da je upotreba oktave bitna tema u naim razmatranjima i uoili smo moguu povezanost omfalosa i oma ova druga rije je indoevropski sveti slog koji se pjeva zbog svog boanskog zvuka i koji se sauvao u kranstvu i islamu kao amen. Budui da bismo, kad bismo traili grku rije kojom se moe izraziti sveti slog om, po svoj prilici izabrali vlastito ime koje znai boanski zvuan, to nam se znaenje nipoto ne ini neprikladnim. 108

Graves nam kae slijedee:3 Kralj Tespij imao je pedeset keri sa svojom enom Megamedom (Mega--Medejom?), Arnejevom kerkom, najveselijih u Tespijama. Bojei se da bi mogle izabrati nepogodne momke, odluio je da sve imaju dijete s Heraklom, koji je u to doba lovio od zore do mraka lava; jer, Heraklo je spavao u Tespijama pedeset noi uzastopce. [Obratimo panju injenici da se tu broj pedeset upotrebljava za niz dana. No, bez obzira na to da li je rije o danima, mjesecima ili godinama, bitan je broj pedeset.] 'Moe uzeti moju najstariju ker Prokridu u svoj krevet,' rekao mu je gostoljubivo Tespij. Meutim, svake je noi posjeivala Herakla druga kerka, dok nije napokon spavao sa svima. Neki pak govore da ih je posjedovao sve u jednoj jedinoj noi. Zanimljivo je da ime najstarije kerke, Prokrida, znai "prva izabrana". A rije prokrossoi, to je srodan oblik od istog korijena, znai poredan u pravilnim razmacima kao stepenice. Dakle, zar se moglo dati razumljivije ime najstarijoj keri nego to je ime s takvim prizvukom i znaenjem ako se jasno htjelo istaknuti, a to je oito, da se keri ne smiju smatrati kao pojedine osobe, ve kao obiljeje pedeset uzastopnih vremenskih razdoblja konkretno, dvadeset etverosatnih razdoblja, odnosno dana? Nesumnjiva je namjera da se naglasi niz od pedeset vremenskih razdoblja to ih utjelovljuju keri s kojima je spavao svugdje prisutni Heraklo, povezan na razne naine sa Siriusovim kompleksom. Graves dodaje:4 Tespijevih pedeset keri poput pedeset Danaida, Palantida i Nereida ili pedeset djevojaka s kojima je keltski bog Bran (Foronej) spavao u jednoj jedinoj noi vjerojatno su bile zbor sveenica to su sluile boici Mjeseca, kojima je jednom na godinu, za vrijeme njihovih erotinih orgija oko kamenog falosa nazvanog Eros ('erotina elja'), smio pristupiti sveti kralj u lavljoj koi. Njihov je broj odgovarao broju mlaaka izmeu Olimpijskih sveanosti. Tu nailazimo na Gravesovu nezatomljivu boicu Mjeseca i njene razmake od mlaaka do mlaaka! Kamo god pola, ona nosi sa sobom te razmake. No, Gravesov hrabar pokuaj da nae lunarnu osnovu broja pedeset, na alost, ne zadovoljava. Olimpijske su se igre, kao i danas, pripremale svake etiri godine, a Olimpijade, odnosno razmaci od etiri godine, navodno su zapoele 776. prije n. e., to je vrlo kasni datum u usporedbi s velikom starou broja pedeset gdje se god on pojavljuje. Na primjer, u Homerovo doba, kad su o 'Argu' svi priali i kad su se pedesetorica Minijaca spremala da uu u knjievnost budueg zapadnog svijeta i postanu besmrtni, nije bilo Olimpijada. Mnogo je vjerojatnije da je razdoblje od pedeset razmaka od mlaaka do mlaaka nastalo prema odavno ustanovljenoj predaji ezoterinom pedesetogodinjem razdoblju. Od tog uzora potjeu vjerojatno i druga pedesetomjesena i pedesetodnevna razdoblja. Vjerujem da je ciklus od pedeset razmaka od mlaaka do mlaaka, koji tu spominje Graves, istovjetan s pedesetomjesenom vladavinom rtvenog kralja, koja je navodno pola Velike godine od stotinu mjeseci. Da li moda pedeset, kao polovica od stotinu, predstavlja svojim udvostruenjem odnos dva prema jedan kao nagovjetaj glazbene oktave u kojoj takoer postoji odnos dva prema jedan?* Je li to moda razlog zbog kojega se smatra da se Argo nalazi sav na nebu (Arat), a zvijede ipak prikazuje samo stranji dio broda? Jesu li te oito dvosmislene rijei moda jo jedan nagovjetaj odnosa dva prema jedan? Vanim se ini i to to se svako pedesetomjeseno razdoblje izriito spominje kao jedna vladavina, premda je samo polovica Velike godine. Da li moda jedna vladavina odgovara jednom ophodnom vremenu, a "Velika godina", sastavljena od dvaju ophodnih vremena, stvorena je da bi izrazila harmonijski oktavni odnos dva prema jedan?*
* Frekvencija tona udvostruuje se kad se on povisi na jednu oktavu odatle odnos 2:1. To se moe vidljivo pokazati na jednoj jedinoj ici i nisu potrebna suvremena mjerenja frekvencije.

Brojevi pedeset i stotina pojavljuju se i u vezi s trima udovitima to ih je Geja, zemlja, rodila Uranu, nebu. Zvala su se Kot, Brijarej i Gig. 'Iz njihovih je ramena raslo stotinu nesavladivih ruku, a nad tim snanim udovima dizalo se pedeset glava, spojenih s leima. 'Zbog toga su se zvali Hekatonhejri ili Centimani, doznajemo iz pouzdanog izvora.5 Ta udovita slie na udovinog Kerbera, psa podzemnog svijeta, koji je prvobitno imao pedeset glava, ali je poslije pojednostavnjen, pa je imao samo tri glave vjerojatno zbog istog razloga zbog kojeg su ta udovita tri, a i zbog istog razloga zbog kojeg je Hekata (kojoj je Kerber bio pas mezimac, te koja je 109

bila oblik Izide-Siriusa i ije ime znai doslovce jedna stotina) imala tri glave ili oblika, i zbog kojeg su u starom Egiptu sjedile u Siriusovu amcu tri boice zajedno. Drugim rijeima, vjerojatno je rije o istom razlogu zbog kojega Dogoni uporno tvrde da su u Siriusovu sustavu tri zvijezde. (Iako je astronomija nedavno zakljuila da ne postoji trea zvijezda, nipoto nije izreena o tome posljednja rije. Ako postoji trea zvijezda, ona ne stvara smetnje koje su joj se pripisivale prije sedmogodinjeg promatranja to ga je nedavno zavrio astronom Irving Lindenblad.6) Sjetimo se da se u poetku smatralo kako je Heraklo vodio ekspediciju na "Argu". U verziji Apolonija Roanina on prati ekspediciju. Kod Gravesa moemo, meutim, proitati o jo jednom Heraklovu tradicionalnom pothvatu na Crnom moru.7 Krenuo je u potragu za Hipolitinim pojasom na Crno more, a pojas je pripadao keri Brijareja ('jakog'), jednog od Storukih.... koji je, naravno, imao i pedeset glava. Zapamtimo njegovo ime: Jaki! Rije (briaros) znai jak, a drugi je oblik (briarots), to znai snaga, mo, dok srodan oblik . (britos) znai teina, a (britosin) znai teina, teret. Gdje smo ve susreli tu misao? Uzmimo u obzir injenicu da Hipolita znai pustiti konje. A iz Kolhide su se svakog jutra putali Sunevi konji, jer su ondje, prema grkoj predaji, bili preko noi u staji. Osim toga, rije hipoped, ije je obino zemaljsko znaenje konjska spona, upotrebljava se i u jednom zaista neobinom smislu: svemirskom. U Liddellovu i Scottovu rjeniku itamo da je tu rije upotrebljavao astronom Eudokso (onaj koji je posjetio Egipat i kojega smo spomenuli prije) kao oznaku krivulje koju opisuje planeta. Doznajemo to iz Simplicijeva komentara uz Aristotelovo djelo O nebu i Proklova komentara o Euklidu.* Svakako je bolje imati dva izvora nego jedan. Vjerojatno neemo nikada otkriti sve u vezi s tim, jer su potrebni tekstovi nestali.
* Simplicija i Prokla potcjenjuje pravovjerni nain miljenja, jer su oni bili neoplatoniari. Vidi Prvi dodatak.8

Ispitamo li ime Gig, ime jednog od triju udovita meu koja je spadao Brijarej, ustanovit emo da njegovo znaenje ima isto porijeklo kao izraz gigantelos, od kojeg potjee dananja rije gigantski, no nesumnjivo je da znaenje tog izraza nije nipoto bilo samo gigant. Graves pridaje Gigu znaenje roen iz zemlje, a i taj smo pojam ve sreli u mitovima u vezi sa Siriusom. Ba kao to je kamenje, koje su Deukalion i njegova ena Pirha bacali preko ramena, bilo isupano iz majke zemlje, Geje, i predstavljalo njene kosti to su se pretvarale u ljude kako bi se ponovno naselila Zemlja nakon potopa i putovanja grke arke, i ba kao to su Jazon i Kadmo sijali zube iz kojih su nicali ljudi roeni iz zemlje, tako je i Gig "iz zemlje roen". I kao to je Gilgame traio snagu iz zemlje tako to su mu se "zubi tresli" pri dodiru sa zemljom, tako otkrivamo da rije gigas znai moan ili jak i da je Heziod upotrebljava spominjui sinove Geje (Zemlje), to smo samo poeljeti mogli, jer se oituje nepobitna i svjesna veza izmeu Deukalionove Gejine djece, Gejina potomstva iz kolhidskih zubi i "Gejinih sinova" koji su bili divovski rod, te Giga, ija je majka bila Geja. Ne smijemo zaboraviti da Gig, poput Brijareja, moe znaiti snaga mo, iako s naroitim prizvukom koji ukazuje na znaenje da se snaga i mo izvlae iz zemlje, to bi mogao biti opis supergustog tijela od degenerirane materije. Uostalom, supergusta materija je jaka zemlja. Treba da upamtimo i to da Gig ima pedeset glava. to se tie imena Kot, imena treeg udovita, Graves nas obavjetava da ono nije grko. Kae (3, 1): Kot je eponimiki [po kojem je dobiveno ime] predak Kotijanaca koji su tovali orgijastiku Kotis i proirili njen kult s Tracije kroz sjeverozapadnu Evropu. Ta se plemena opisuju kao 'storuka', moda zato to su njihove sveenice bile okupljene u zborovima od pedeset lanica, poput Danaida i Nereida; a moda zato to su mukarci bili okupljeni u vojnim etama od stotinu lanova, poput ranih Rimljana. Ime Kotijanaca potjee moda od jedne egipatske rijei. Mogla bi biti posrijedi rije , ili qeti, koja znai veslai, a primjenjivala se na boanske veslae. S drukijim determinativumom i kad se ne upotrebljava za ovjeka, ta rije znai "putanja", okretanje, ii uokolo. Primjenjivala se i na skupinu odredenih ljudi u odreenom podruju. Qetu su bili stanovnici predjela Qeti, koje Wallis Budge 110

smatra Krugom, to jest "sjevernom sirijskom obalom oko zaljeva Is i pustinjama izmedu Eufrata i Sredozemnog mora". Osim toga, postojao je u Egiptu jedan raniji primjer upotrebe istog imena za boga. Qeti je bog abisusa, a udvostrueno ime Qetqet oznauje jednog od trideset est dekana. Zatim, Qetu se odnosi izriito na 'golu', odnosno sirijsku boicu,** to je ini se jasan orgijastiki element, a Graves kae da je Kotis bila orgijastika boica. Dakle, prilino je oito da je Kot egipatskog podrijetla i da se prvobitno primjenjivao na putanju Siriusa B, te da je ve u egipatsko doba doveden u vezu s jednim sirijskim narodom koji se naselio na Traciji. Ve u egipatsko vrijeme imalo je to ime sva svoja znaenja; upotrebljavalo se za jedan strani narod, za jednu orgijastiku boicu i za pojmove u vezi sa Siriusom ukljuivi veslae i putanju, dvije predodbe koje sam ve dosada esto povezivao. Tu otkrivamo u egipatskom jeziku da putanja ima naziv koji se isto tako prikladno upotrebljava i za boanske veslae. Ta se rije sauvala u imenu pedesetoglavog Kota! Pedeset veslaa, pedeset godina na putanji, pedeset glava Siriusova udovita. Kako je to jednostavno i kako skladno!
** Kad se spominje ta sirijska boica, zacijelo se misli na veliku boicu iz Hijerapolisa (jednog od prorokih sredita). Vidi 35. napomenu uz Peto poglavlje, gdje se spominju Lukijanovo djelo De Dea Syria (O sirijskoj boici nap. prev.) i Garstang, vidi Bibliografiju.

Zahvaljujem svom prijatelju Michaelu Scottu, koji je neko veslao na Oxfordu, to mi je dosjetljivo skrenuo panju na to da gotovo ne moe biti prikladnijeg simbola za odreden prostorni i vremenski razmak nego to je zaveslaj. Veslanje je tono odmjerena disciplina kad se netko ozbiljno bavi njime, kao to su se zacijelo bavili njime ljudi u drevno doba kad je ono bilo jedan od dvaju osnovnih naina plovljenja po moru i jedini pouzdan ako bi iznevjerio vjetar, to se vrlo esto dogaalo. Ono, osim toga, predstavlja pouzdanje u samoga sebe, to objanjava kretanje svemirskog tijela na vlastiti poticaj (odnosno, prividno kretanje na vlastiti podcaj). Treba da napomenem da je izvorno ime lika koji nam je poznat kao Heraklo bilo, prema Robertu Gravesu u Grkim mitovima, ba Brijarej. Isto tako smo doznali da je izvorni oblik Jazona bio Heraklo (iji je prvobitni oblik Brijarej). Tako otkrivamo da je pedesetoglavi Brijarej bio prvi kapetan Arga s pedeset vesala Brijarej, ije ime znai teina i iji se brat zvao vesla i putanja. Osim triju pedesetoglavih udovita, Geja je rodila i Garamasa, koji je bio ne samo roden iz zemlje nego je i izrastao na poljani poput kolhidskih ljudi roenih iz zemlje. Graves kae:9 Libijci, meutim, tvrde da se Garamas rodio prije Storukih i da je, kad je izrastao na poljani, rtvovao majci Zemlji (Geji) slatki ir. ir je hrastov plod a hrast predstavlja Dodonu, drvo u Argovu pramcu i kolhidski gaj! Iz Gravesove napomene10 doznajemo neto to ima za nas uistinu golemu vanost: Garamas je eponimiki predak libijskih Garamanata, koji su ivjeli u oazi Djado [sic], juno od Fezana, i koje je pokorio rimski vojskovoa Balb 19. prije n. e. Navodno su bili kuitsko-berberskog podrijetla, a u drugom stoljeu nove ere nali su se pod vlau srodnih Lemta Berbera. Poslije su se stopili sa crnakim starosjediocima na junoj obali Gornjeg Nigera i prihvatili njihov jezik. Do danas su se odrali u jednom jedinom selu koje se zove Koromance. Paljivim je itaocima gotovo suvina napomena da je juna obala Gornjeg Nigera dogonski zaviaj! Treba, meutim, odmah ispitati kakvi su odnosi izmeu tih kukavnih ostataka Garamanata i okolnih Dogona i drugih plemena. Osim toga, moda se ustanovi da i stanovnici sela Koromance imaju predaju o Siriusu. Na vrlo detaljnoj francuskoj karti tog podruja postoji selo Korienze, samo stotinu kilometara od Bandiagare, usred dogonske zemlje. Ono je na junoj obali Gornjeg Nigera, pa je vjerojatno rije o naselju na koje misli Graves. U vezi s tim vanim otkriem napomenut u to Herodot govori u Drugoj knjizi (103. i 106): Nesumnjivo je da su Kolhiani egipatskog podrijetla... Kolhiani, Egipani i Etiopljani su jedini narodi koji od davnine obavljaju obrezivanje. Feniani i palestinski Sirijci priznaju sami da su taj postupak preuzeli od Egipta, a Sirijci koji ive uz rijeke Termodon i Partenij, te njihovi susjedi Makronci, nauili su ga tek nedavno od Kolhiana. Ni kod jednog drugog naroda ne postoji obrezivanje, a svi ovi narodi slijede, bez sumnje, egipatski primjer. Obrezivanje je bitno obiljeje dogonske kulture i sredinji je dio obreda Sigui koji Dogoni prireuju svakih ezdeset godina i premda sam sve to istaknuo ve prije, nije loe da to ponovim. itajui Argonautiku, svakako treba da uzmemo u obzir injenicu da su Argonauti skrenuli s kursa i privremeno se nasukali u Libiji. U svojoj knjizi Herodotova istraivanja11 Seth Benardete 111

spominje Garamante i daje im drugo ime: Gamfazanti. Herodot ih opisuje u etvrtoj knjizi (poslije 178. poglavlja) kao stanovnike dublje na kopnu, junije, u onom dijelu Libije gdje se mogu nai divlje ivotinje. U 179. poglavlju Herodot povezuje Jazona i argonautsku posjetu Libiji s moguim utemeljenjem u Libiji stotinu grkih gradova. Benardete povezuje u svojoj knjizi Argovu posjetu Libiji i libijski grad Kirenu: Herodot najprije pokazuje kako su blisko povezani Libija, Egipat, Skitija i Grka. Preci osnivaa grada Kirene bili su potomci Jazonovih pratilaca koji su plovili u Kolhidu, prvobitno egipatsku naseobinu na istonoj obali Crnog mora; a tree pokoljenje tih Argonauta protjerali su s Lemnosa isti oni Pelazgi koji su poslije oteli Atenjanke iz Braurona, gdje je ba kao kod Tauriana na Krimu postojao kult Artemide-Ifigenije; a o Jazonu se pria da je s kursa skrenuo prema Libiji. U Kireni su se mijeali egipatski, libijski i skitski elementi. O njenu utemeljenju izvjeuje, ini se, jedna skitska pripovijest. Navodno su s neba pala dva zlatna predmeta, koji su sipali vatru kad su im se pribliila Kolaksajeva dva starija brata, no Kolaksaj ih je uspio odnijeti kui. Tim nebeskim stvorenjima [sic: poimata] ovdje odgovaraju delfijski proroki stihovi koji su, kako u tebanskoj tako i u kirenskoj verziji, potaknuli slanje jedne kolonije u Libiju.

26. CRTE

Robert Graves je svoje podatke12 o seljenju Garamanata iz Libije na Gornji Niger saznao iz niza knjiga Eve Meyrowitz, koja je antropolog i godinama je prouavala gansko pleme Akan, neposredno juno od Dogona.13 Graves prepriava njene knjige: Akani su posljedica drevnog seljenja na jug libijskih Berbera roaka prethelenskog stanovnitva Grke iz saharskih pustinjskih oaza (vidi 3, 3) i njihova mijeanja sa crncima iz okolice Timbuktua na rijei Niger. Timbuktu je Dogonima najblii veliki grad. Graves nastavlja: U jedanaestom stoljeu nae ere preselili su se jo junije, u dananju Ganu. Htio bih istaknuti da put seobe iz Timbuktua u Ganu vodi ravno kroz dogonsko podruje, koje je neposredno na jugu od Timbuktua. Dakle, sasvim je jasno da su narodi koji su bili blisko povezani s predajom o Siriusu stigli iz Grke u Libiju i odande na jug do libijskih oaza u Sahari, zatim su kroz Saharu produili na jugozapad do Timbuktua i dogonskog podruja, gdje su se pomijeali sa crncima iz dogonskog podruja i prihvatili njihov lokalni jezik, tako da se to se tie izgleda i govora vie nisu razlikovali od mjesnog afrikog stanovnitva, ali su zadrali svoje stare predaje kao najtajnije uenje. Put kojim su se selili vidi se na 27. crteu.14 112

Zaista zvui prilino nevjerojatno da su se Argonauti odrali u skrivenim predjelima Sudana! Jer, ti narodi, meu koje prema mom miljenju spadaju Dogoni i njihovi neposredni juni susjedi (Dogoni prodaju luk Gani, i to im je jedan od izvora uzdravanja), oito su izravni potomci Grka s Lemnosa koji su tvrdili da su unuci pravih Argonauta! Gotovo suvie udnovatom da bi bila istina ini se injenica da smo ovu knjigu zapoeli razmatranjem jednog neobinog afrikog plemena, zatim se bavili slinim sredozemnim predajama o Siriusu koje potjeu iz starog Egipta i nakon toga se vratili k afrikom plemenu koje, kao to otkrivamo, potjee neposredno od sredozemnih naroda upuenih u Siriusov kompleks! Poslije u se malo opirnije baviti Pelazgima koji su ivjeli.u Arkadiji i koje, tako nas izvjeuje Herodot, nisu pokorili dorski osvajai Grke u pretklasino doba. No, ovdje ih spominjem da bih predoio jo neke vane podatke o toj vezi s Libijom. Graves kae:15 Prema Pelazgima, boica Atena se rodila kraj jezera Tritonis u Libiji. Osim toga, obavjetava nas: Platon je izjednaivao Atenu, pokroviteljicu grada Atene, s libijskom boicom Neit.... Neit je imala hram u Saisu (u Egiptu), gdje je Solon bio dobro prihvaen samo zato to je bio Atenjanin.... Herodot je napisao (IV, 189): 'Atenine haljine i plat posudili su Grci od Libijki....' ... Mlade Etiopljanke jo nose takvu odjeu.... Herodot dodaje da su pobjedonosni povici olulu i ololu u Ateninu ast (Ilijada, VI, 297301) bili libijskog podrijetla. Tritone znai 'trea kraljica'. Evo opet aluzije na tri boice. Osim toga, sjetimo se da je u Libiji bilo Amonovo svetite analogno dodonskom Zeusovu proroitu, kamo je odletjela druga od dviju ptica to su krenule iz egipatske Tebe. A Atena, Zeusova kerka, izjednaena je sa kerkom Amona, koji je poistovjeen sa Zeusom.

27. CRTE: Pravac dogonske seobe

Atena je bila poznata i kao Atena Palada, a razloge spominje Graves. On dodaje da je trei Palant bio otac "pedeset Palantida, Tezejevih neprijatelja (vidi 97. g i 99. a), koji su ini se prvobitno bili borbene Atenine sveenice". Ponovno se pojavljuje broj pedeset. Graves nam otkriva neto zanimljivo:16 Pronaena lonarija ukazuje na doseljavanje Libijaca na Kretu ve 4000. prije n. e.; a velik broj libijskih izbjeglica sa Zapadne delte, koji su tovali boicu, stigao je 113

onamo ini se kad su se Gornji i Donji Egipat prisilno ujedinili u vrijeme Prve dinastije oko 3000. prije n. e. Prvo minojsko razdoblje zapoelo je ubrzo nakon toga, a kretska se kultura proirila na Traciju i ranu heladsku Grku. Budui da smo opet dotakli temu o broju pedeset, htio bih predoiti jo neke podatke u vezi s Kerberom, pedesetoglavim psom podzemnog svijeta. Graves veli:17 Ehidna je rodila strano potomstvo Tifonu, to jest Kerbera..... itd. Sjetimo se da se Tifon izjednaavao s Pironom18 u homerskoj Himni Apolonu i drugdje; Piton je udovite koje je, prema legendi, ubio Apolon i ije je tijelo, raspadajui se, lealo neposredno pod Delfijskim proroitem. Graves nastavlja:19 ini se da je Kerber, kod Dorana povezan s pasoglavim Anubisom koji je vodio due u Podzemlje, prvobitno bio boica smrti Hekata ili Hekaba; prikazivali su je kao kuju jer psi jedu mrtva tijela i tule na mjesec.... Ort [potomak Ehidne i Tifona] bio je Sirius, Pasja zvijezda, i nagovjeivao je atensku novu godinu. Imao je dvije glave, poput Jana, jer je preinaena atenska godina imala dva doba, a ne tri. Tri glave Hekate, Kerbera u pojednostavnjenom obliku itd., moda prikazuju staru, prvobitnu godinu koja je imala tri doba i potjecala iz Egipta gdje su postojala tri tradicionalna godinja razdoblja: poplava; sjetva i etva. No, se misao ne ini vjerojatnom. Jer, zato tri boice plove na Siriusovoj lai na egipatskim slikama koje nemaju ba nikakve veze s kalendarom? Ukratko, tri boice i troglavost, koja se javlja uvijek u vezi sa Siriusom, nemaju uope kalendarsko obiljeje. Meutim, u vrlo kasno atensko doba uobiajila su se, moda, kalendarska objanjenja za ono to se nije moglo drukije protumaiti. Nadam se da je itateljima upao u oi u gornjim odlomcima podatak koji povezuje Anubisa (kojega sam ja mnogo prije poistovjetio, iz sasvim drukijih razloga, s putanjom Siriusa B) s njegovom grkom verzijom, pedesetoglavim Kerberom. U egipatskoj predaji nisam naiao ni na kakvu jasnu vezu izmeu Anubisa i broja pedeset. Otkrili smo, dodue, da rije qeti znai vesla i putanja, a budui da je u grkoj u sumerskoj legendi uvijek pedeset veslaa na laama to su povezane sa Siriusom, pribliili smo se identificiranju na vrstoj osnovi. Meutim, ovdje je napokon izila na vidjelo jasna veza koja ini mi se blistavo potvruje moje poistovjeivanje! Osim toga, vidimo da se pas Ort, koji je bio Kerberov brat, posebno izjednauje sa Siriusom. Pronali smo, dakle, na Sredozemlju sve elemente iz opisa Siriusova sustava koje imaju Dogoni. Isto smo tako pratili put sredozemne predaje o Siriusu do Dogona preko Libije, saharskih oaza, Timbuktua do june obale Gornjeg Nigera i dogonskog podruja. Putujui preko tisua kilometara i kroz tisue godina, otkrili smo izvor te neobine predaje, jo nedirnute kod jednog plemena duboko u mranoj Africi. No, moemo jo tota doznati. Treba da paljivije ispitamo sredozemnu predaju, a osobito njene najstarije egipatske izvore u nerasvijetljenom preddinastijskom Behdetu (koji nije otkopan i vjerojatno se izgubio u mulju delte Nila). Otac Orta, Siriusa/psa, i njegova brata Kerbera, pedesetoglavog psa, bio je udovini Tifon, kojega smo spomenuli malo prije. Isplati nam se pogledati to u Liddellovu i Scottovu "Grkom rjeniku" pie o znaenju imena Tifon i o srodnim oblicima te rijei. Jedno je znaenje rijei (Tifon), zaudo vrst kometadrukije reeno, zvijezda koja se kree! Drugi je oblik ili Tifeus, ili Tifos, i jasno se odnosi na najmlaeg sina Geje, koja je bila i majka triju pedesetoglavih udovita i Garamasa. Tifos znai dim, para, a i samodopadljivost, tatina (jer ta osobina zamagljuje, pomrauje ovjeji um). Glagol tiflo znai oslijepiti, uiniti slijepim ili zaslijepiti, zbuniti. Znai i "oviti dimom". Budui da se Tifon izriito spominje kao Siriusov (Ortov) otac, a jedna od neobjanjenih definicija njegova imena moe se shvatiti kao zvijezda koja se kree, dok mu sin ima pedeset glava, smatram da sve aluzije na nejasnost i nevidljivost upuuju na to da Tifon predstavlja Sirius B, koji je Siriusov tamni pratilac i nama nevidljiv. Drugim rijeima, mi smo tiflos (slijepi) s obzirom na Tifona, jer on kao da je sakriven tifosom (parom, dimom), pa smo zbunjeni, slijepi (tiflos) kao da smo obavijeni dimom (tiflo). Moda je izvor rijei Tifon egipatska rije tephit, odnosno teph-t; oba ta oblika znae peina, upljina, jama u zemlji. Ta egipatska rije izvrsno oznauje ponor u Delfima u kojem je, navodno, leao Piton trunui i dimei iz zemlje. A Piton se, kao to smo vidjeli, neko izjednaivao s Tifonom. Uzmemo li egipatsku rije tep, otkrivamo da ona znai usta, a oblik tep ra znai doslovce usta boga, ali pravo je znaenje "boansko proroite". Tep teph bez aspiracije. Delfijski tep ima ispod sebe tephit, ponor. Poslije u razmotriti i neke druge veze s egipatskom rijei tep. Zasada je, meutim, dovoljno to smo ustanovili da Tifon gotovo nesumnjivo potjee od egipatske rijei koja oznauje upljinu ili jamu u zemlji, jer su Egipani utemeljili tep, odnosno proroite u Delfima i, naravno, upotrijebili svoju vlastitu rije da bi oznaili upljinu. Budui da su Delfi uli u grku kulturu, a Egipani su gotovo sasvim zaboravljeni osim u mutnim legendama kao to je ona o uvenom posjetu kanoposkog Herakla Delfima, 114

izvorni se naziv delfijske upljine vjerojatno zadrao zbog konzervativnih sklonosti vjerskih organizacija, koje su poznate po tome to uvaju vrlo dugo stare izraze i jezik, zaboravivi ve njihovo podrijetlo. Stoga su i Grci, koji nisu imali pojma o egipatskoj kulturi ni o tome da je ona neko prodrla u njihovu domovinu, nazivali upljinu u Delfima, iz koje su se dizale sumporaste pare, Tifonovom jamom prema izvornom egipatskom nazivu tephit. Uostalom, zapazili su ve i drugi, bogatiji znanjem nego ja, da se sumerska rije koja oznauje upljinu, ponor, abzu, sauvala u grkom jeziku kao abisos i prela u druge jezike. Pare to su se dizale iz delfijske upljine potakle su, oito, upotrebljavanje oblika te rijei u znaenju skrivati dimom, mrakom itd. A uzrok bliskom povezivanju personificiranog Tifona sa Siriusom zacijelo je injenica da se ta rije, koja je ula u grki jezik i dobila proireno znaenje tama, skrivenost upotrebljavala u predaji o Siriusu koja je prihvaena u Grkoj. Druga su se znaenja te rijei zatim razvila odatle, izuzev oita popularna znaenja, kao to je upotreba te rijei za pojam tatina, jer tatina zamuuje ovjeji razum to je, zaista, velianstveno proirenje znaenja tako da se ono moe upo-trebljavati kao pjesniki i kao svagdanji izraz. Vjerojatno se zbog znaenja takvih izraza kao to je rije tifonski u smislu povezanosti Siriusa B s tamom i skrivenou, a odatle i s mrakom kakav je u upljini u zemlji, poslije pripisivalo nekim boanstvima, koja imaju veze sa Siriusom, da ive u mranom podzemlju. Prauzor takvih boanstava jest osobito Anubis, koji je balzamirao mumije. On prvobitno nije bio predvien kao bog smrti i ve smo objasnili njegovu povezanost s mumijama i podzemljem. Egipatske su se mumije, kao to rekoh, balzamirale sedamdeset dana, kako bi se to razdoblje podudaralo s brojem dana svake godine kad je zvijezda Sirius bila u Duatu, odnosno podzemlju i nije se vidjela na nonom nebu. Dakle, ta sedamdesetodnevna Siriusova smrt svake je godine osnova i izvor elemenata podzemnog svijeta u predaji o Siriusu. Naravno, Anubis je, kao utjelovljenje putanje Siriusa B, bio nevidljiv cijelo vrijeme, a ne samo sedamdeset dana u godini. Zbog toga se mogla u kasnijoj predaji jo vie proiriti trajna tifonska tama i poveati vanost podzemnog svijeta. Ta predodba o nevidljivosti i tami vjerojatno je postajala s vremenom sve vanija i vanija, a pravu prirodu tih tajni sve nepotpunije i nepotpunije poimala su pokoljenja upuenih to su bila sve dalje od prvobitnih izvora podataka, iako su Dogoni ak do danas sauvali podatke u razmjerno istom obliku. Tako je, dakle, nastalo u grko doba podzemno obiljeje pedesetoglavog Kerbera-Anubisa. Kod ranijih Egipana nije, kao i obino, postojala jedinstvena predodba o podzemlju. irokoj su javnosti sasvim dovoljni za objanjenje podzemlja bili Siriusov nestanak na sedamdeset dana injenica koju su svi mogli opaziti i njegova ponovna pojava u zoru nakon tog razdoblja, prigodom helijakog izlaska zvijezde. Medutim, sveenici su znali da se Siriusov mrani pratilac nikada ne vidi. Razmotrimo sada malo paljivije psa Orta, koji je bio Sirius. Ort je pas pastira Euritiona. Graves zanimljivo usporeuje tog Euritiona sa sumerskim Enkiduom, Gilgameovim pratiocem, koji je bio dlakav i divlji, potjecao je iz stepe i bio obdaren nevjerojatnom snagom:20 Eurition je 'nametljivac', uobiajen lik.... Prvi mitski primjer nametljivca je ba Enkidu: omeo je Gilgameovo sveto vjenanje s boicom Uruka i izazvao ga na borbu. Vrlo je zanimljivo to Graves usporeuje grkog pratioca Siriusa sa sumerskim Enkiduom, kojega takoder izjednaujem sa Siriusovim pratiocem. Jer, Eurition je ba Siriusov pratilac; ako je Ort Sirius, a pastir Eurition ga prati, onda je Eurition Siriusov pratilac. Enkidu je snaan dlakav divlji ovjek koji je izdrao odmjeravanje snage s Gilgameom i koji je, nakon rvanja, postao Gilgameov pratilac. I Eurition i Enkidu su dlakavi i rustini likovi, pa se ini da su srodni i bogu Panu koji im slii svojom dlakavou i rustinom naravi. Motiv nametljivca i ometanja i izazivanja da se provjeri snaga zacijelo ima veze sa injenicom da sjajnu zvijezdu Sirius izaziva njena jaka zvijezda pratilica. Graves dodaje: Jo jedan nametljivac je Agenor, a Agenor znai "vrlo muevan". Omeo je Perzejevo vjenanje s Andromedom. Perzej je bio sin Danaje, praunuke Danaja koji je imao pedeset keri. Kao to doznajemo od Gravesa,21 i Danaja je imala veze s jednom arkom. Njen je otac zatvorio nju i malog Perzeja u drvenu krinju koju je bacio u more. Poslije je Perzeja pratila u njegovim pothvatima "kiklopska druina".22 To je jo jedna dobro poznata primjesa. Perzej se zaljubio u Andromedu, Kasiopejinu kerku. Graves kae:23 Kasiopeja se hvalila da su ona i njena kerka ljepe od Nereida koje su se poalile zbog te uvrede, itd... Dabome, Nereida je, emu se ne smijemo uditi, bilo pedeset. O njima Graves govori:24 to se tie pedeset Nereida, po svoj je prilici rije o zboru Mjeseevih sveenica. esto ponavljani broj pedeset objanjava Graves u vezi s predajom o Mjesecu. To je hrabro, ali neuvjerljivo rjeenje, no koliko je uenjaka dosada pokualo pronai rjeenje? 115

S obzirom na to da znamo da je Danaj imao pedeset keri, zanimljivo je proitati poetak Pindarove desete "Nemejske ode"25, koja se opirno bavi gradom Argosom (ime je srodno Argu, kao i ime Argova graditelja, Argusa, i rije arka): O Danajevu gradu I pedeset njegovih keri na sjajnim prijestoljima Pjevajte, Harite, O Argosu, domu Herinu, domu boanskom. Perzej i Danaja povezani su, takoer, s Argosom. A to se tie ovdje spomenutih Harita (Gracija nap. prev.), one su se prvi put poele tovati u Orhomenu. esto su se dovodile u vezu s Hermesom i nazivale Hermesovim Haritama, a to se dogada osobito u djelu ivoti filozofa26 povjesniara Eunapija, ija se Opa povijest, na alost, izgubila. U spomenutom djelu Eunapije nam pria neto izvanredno zanimljivo o behdetskom i kanoposkom podruju u Egiptu. Govorei o Antoninu, sinu znamenite i nadarene ene Sozipatre, Eunapije nam veli: Stigao je do Aleksandrije i tada je, divei se, tako zavolio ue Nila kod Kanoposa da se potpuno posvetio tovanju bogova ondje i njihovim tajnim obredima.27 Dalje pie: Antonin je bio dostojan svojih roditelja, jer se naselio na kanoposkom uu Nila i potpuno posvetio vjerskim obredima na tom mjestu.28 Zanimljivo je to su u Kanoposu postojali naroiti obredi kojima se moglo iskljuivo posvetiti. Malo poslije29 Eunapije spominje da su krani razorili hramove u blizini i unitili aleksandrijski Serapeum, te na mjestu Kanoposa naselili svoje crno odjevene redovnike kako bi ondje istisnuli poganstvo. Vidimo, dakle, da je to osobito mjesto imalo izuzetnu vanost. Svakako bi ga trebalo otkopati. Tamonji poganski misteriji, to su ih unitili krani, vjerojatno su bili nastavak behdetske predaje i povezani s naim pitanjem o Siriusu. No, vratimo se gornjem Pindarovu navodu. U tom Pindarovu odlomku osobito je vaan izraz i pedeset njegovih keri na sjajnim prijestoljima. Sjetimo se da je prijestolje hijeroglif za Ast ili Izidu, izjednaenu sa Siriusom, da je pedeset sumerskih Anunnakija sjedilo na prijestoljima itd. U svim ranijim predajama veoma se isticalo prijestolje u vezi s materijalom o Siriusu, a tu nailazimo na istu stvar i kod kasnog Pindara. Nazivajui ga kasnim, uzimam u obzir nau vremensku ljestvicu u vezi sa Siriusom, jer on inae, naravno, pripada poetku grkog klasinog doba. Postoje jo neke veze izmedu Siriusova sustava, te Argosa i Danaja. A veze s minijskim Libijcima mnogostruke su. Danajev otac bio je Posejdonov sin Libije.30 Osim toga, Danaj je poslan da vlada Libijom.31 Meutim, jaka je i povezanost s Egiptom. Danajev brat blizanac zvao se Egipt, o kojem moemo proitati:32 Egipt je dobio Arabiju kao svoje kraljevstvo; no, pokorio je i zemlju Melampoda ['crnonogih ljudi' Egipana] i prozvao Egipat prema sebi. Dobio je pedeset sinova s raznim enama: Libijkama, Arabljankama, Feniankama i drugima. Vidimo, dakle, da je Danajev brat blizanac imao pedeset sinova. A Danaj je imao pedeset keri. Time se rui Gravesova tvrdnja da su one vjerojatno zbor pedeset Mjeseevih sveenica i istie veza s pedeset Gilgameovih pratilaca, pedeset Argonauta, pedeset Anunnakija itd. Obratimo panju injenici da tu postoje dvije srodne, ali i jasno odvojene pedesetolane skupine. Zajedno ine stotinu hekatu i imaju istog djeda i baku, no u biti su dvije zasebne grupe. Ne samo to imaju razliite roditelje, pogotovu razliite oeve, ve se jasno razlikuju i spolom. Danaj doznaje da njegov brat eli oeniti svojih pedeset sinova s njegovih pedeset keri i da mu je namjera da sinovi pobiju Danajeve keri poslije vjenanja. Stoga Danaj bjei sa svim kerima na Rod* i zatim u Grku, gdje objavljuje, poto su se iskrcali, da su ga bogovi odredili da bude kralj Argosa. Obratimo panju tome da je izabrao Argos. To i njegova povezanost s brojem pedeset osobito su vani poslije kad se bavim porijeklom rijei Argo, Argos itd. Naroito je zanimljiva injenica da Danaj, bjeei pred bratom, plovi laom koju je sagradio uz Ateninu pomo ba kao to su i Argonauti sagradili uz Ateninu pomo Argo.
* Moda to pokazuje da Rod; na geografskoj irini od 36 30', zaista pripada nizu prorokih sredita kao to sam pokusno nabacio u Pregledu na kraju Petog poglavlja.

116

Danaj je postao kralj Argosa tako to je s brda siao vuk i zaklao bika predvodnika, te su stanovnici Argosa shvatili to kao znamenje. Danaj je, uvjeren da je taj vuk bio prerueni Apolon, namijenio uveno svetite u Argosu vujem Apolonu i postao tako moan vladar da su se svi Pelazgi u Grkoj prozvali Danajcima. Osim toga, sagradio je tvravu u Argosu, a njegove su keri donijele iz Egipta Demetrine misterije, nazvane Tezmoforije, i uputile u njih Pelazgijke. No, nakon dorskog upada Tezmoforije se vie ne obavljaju na Peloponezu, osim kod Arkadijaca.33 Dobro je poznato da su se poslije dorskog osvajanja Pelazgi odrali u Grkoj samo u zabaenoj Arkadiji. Zbog toga su se neke starije predaje sauvale u tom odvojenom kraju poto su ve prestale postojati drugdje u Grkoj. Arkadija je u izvjesnom smislu bila grki Wales. Pelazgi su sebe smatrali roenima iz zemlje, o emu u ubrzo raspravljati. Upamtimo da se izriito spominje da su egipatski tajni obredi preneseni u Grku medu Pelazge. Izriito se govori da je Danaj, pobjegavi iz Egipta u Argos, donio egipatske misterije: Tezmoforije. Vjerojatno se tako prenio Siriusov kompleks. (Treba proitati to pie Herodot u Drugoj knjizi, 165170.) Vaan je element vuk, koji katkad zamjenjuje psa u predaji s obzirom na Pasju zvijezdu. On je oiti evropski nadomjestak nepostojeeg Anubisova aglja. Budui da u Evropi nema agljeva, u obzir je uao vuk. Apolon kao vuk zapravo je agalj. Ba to mijenjanje aglja u vuka uslijed prilagoivanja evropskom podneblju izazvalo je u divljoj Arkadiji nastanak naroitih predaja o vuku, koje su se u pretklasino doba pretvorile u predodbe o vukodlacima. Vampiri koji siu ljudima krv, upotreba enjaka kao zatitnog sredstva protiv njih i vukodlaka likantropija bujali su u pretklasino vrijeme u arkadijskoj divljini meu Pelazgima koji su se odrali nakon dorskog upada. Ta pojava podsjea na obilje bajki u Irskoj, s mnotvom fantastinih dogaaja i likova. to je vukodlak? ovjeje tijelo s vujom glavom. Ba to je postao Anubis kad je prenesen u Grku; umjesto ovjejeg tijela sa agljevom glavom, bio je ovjek s vujom glavom, jer u Grkoj nema agljeva. A ni hramovi Vujeg (odnosno Likejskog) Apolona nisu nipoto bili rijetki u Grkoj. Aristotelova poznata kola u Ateni, Licej (Lykeion nap. prev.), bila je na tlu hrama Likejskog Apolona, neposredno pred atenskim vratima Diohar. Naziv Licej potjee od Likejskog Apolona, Vujeg Apolona. Vrlo je zanimljivo proitati kod Pauzanija (Druga knjiga, 38, 4) da su blizu Argosa pristanita gdje se navodno iskrcao u Argolidi Danaj sa svojim sinovima. Tu ima Danaj sinove, a ne keri. To je jak indicij da bitno obiljeje Danajeva potomstva nije bio spol, ve broj pedeset. A od Pindara smo doznali da je potomstvo sjedilo na pedeset prijestolja. injenica da je egipatski Egipt imao takoder pedeset sinova i da su Danajeve keri (ili sinovi) upoznale Grke s egipatskim misterijima ukazuje na presadivanje vrlo vane predaje iz Egipta u Grku kako bi ona od tada bila zajednika objema zemljama predaje o broju pedeset, povezanom s Pasjom zvijezdom, Siriusom, i o nebeskim prijestoljima. Prema Gravesu,34 zmijski zubi koje je sijao Jazon bili su zubi to su preostali Kadmu pri sijanju u Tebi. U vezi s Kadmovim sijanjem Graves kae:35 ini se da se jedno malo pleme, koje je govorilo nekim semitskim jezikom, preselilo iz sirijske ravnice u Kadmeju u Kariji Kadmo je semitska rije koja znai 'istoni' a odande je potkraj drugog tisuljea prelo u Beotiju, zauzelo Tebu i zavladalo zemljom. Mit o posijanim ljudima.... Meutim, prije nego to nastavim njegovo objanjenje, navest u njegov opis dogadaja. Na 15. slici je na jednoj starogrkoj vazi prikazan Kadmo kako stoji nad zecom, ba kao to Orion stoji na Lepusu, Zecu, na nonom nebu. Graves nam kae:36 Kadmo je doplovio s Telefasom na Rod [gdje se i Danaj zaustavio bjeei prema Argosu], gdje je posvetio Ateni Lindskoj mjeden kotao i sagradio Posejdonov hram, te ostavio nasljedno sveenstvo da se brine o njemu. [Kao i Danaj, Kadmo je uvodio vjerske obrede gdje bi god doao.] Zatim su pristali na Teri [mjestu gdje su poslije Minijci napustili svoje naselje i otili u Libiju] i sagradili slian hram, te su napokon stigli do zemlje tracijskih Edonaca koji su ih doekali gostoljubivo. Tu je Telefasa [koja je bila Kadmova majka i ije ime znai daleko sjajna; njen mu, Kadmov otac, bio je Agenor, sin Libije i Posejdona i blizanac Bela, (koji) je napustio Egipat da bi se naselio u Kanaanu, gdje se oenio Telefasom, zvanom i Argiopa ('sjajno lice'), koja mu je rodila Kadma itd.; zapamtimo ime Argiopa, o kojem emo uskoro raspravljati u vezi sa skupom rijei Argo] iznenada umrla i nakon njena pokopa zaputio se Kadmo sa svojim pratiocima pjeice u Delfijsko proroite. Kad je upitao gdje bi mogao pronai Europu (svoju nestalu sestru), Pitija (delfijska proroica) savjetovala mu je da odustane od potrage i da, umjesto toga, slijedi jednu kravu i sagradi grad gdje bude krava legla zbog umora.... Napokon je (krava) legla ondje gdje je sada grad Teba, pa je tu (Kadmo) podigao Atenin kip i dao mu feniko ime Onga. Upozorivi pratioce da treba da 117

odmah rtvuju kravu Ateni, Kadmo ih je poslao da s Aresova (Marsova) izvora, danas zvanog Kastalija, donesu vode za ienje od grijeha, ali nije znao da taj izvor uva velika zmija. Ta je zmija ubila veinu Kadmovih ljudi, pa joj se on osvetio tako to joj je smrskao glavu stijenom. Tek to je prinio rtvu Ateni, pojavila se boica, pohvalila ga zbog onoga to je uinio i naredila mu da posije zmijske zube u zemlju. im ju je posluao, odmah su nikli naoruani vojnici, zveckajui orujem. Bacio je meu njih kamen [ba kao i poslije Jazon], te su se posvaali, optuujui jedan drugoga da je bacio kamen, te se poeli boriti tako estoko da ih je napokon preivjelo samo pet; Ehion, Udej, Htonij, Hiperenor i Pelor jednoduno ponudie svoje usluge Kadmu. Meutim, Ares je zahtijevao osvetu zbog zmijine smrti, pa je boanski sud osudio Kadma da mu slui jednu Veliku godinu. Zapamtimo ovdje da je motiv zmijskih zubi opet povezan s brojem pedeset. Jer, Velika godina traje stotinu mjeseci i sastoji se od dva zasebna ciklusa od pedeset mjeseci, kao to sam ve prije spomenuo. Dobro je io su nam Higin i Apolodor sauvali te zanimljive podatke, koje je potom Graves preuzeo od njih. Aresov izvor podsjea na Aresov gaj u kojem je visjelo Zlatno runo, a oba ta mjesta uvale su zmije. Osim toga, i u prii o Argu i u ovoj prii junak baca kamen meu posijane ljude. Dakle, nailazimo opet na motiv kamena, a sjeamo se da je bacanje kamena bitno u prii o Deukalionu i u prii o orhomenskom duhu itd. Uostalom, i Kadmo je smrskao zmiji glavu kamenom. Isto tako, krava u prii o Kadmu podsjea na egipatsku svetu kravu Hator, poistovjeenu s Izidom. Hator je oblik koji upotrebljavamo umjesto izvornog egipatskog oblika He-t-Her, koji znai Horusova kua. (Horus je, naravno, na oblik egipatske rijei Heru ili Her.)

28. CRTE: Hijeroglifi zuba i trna

Zanimljivo je to se krava Hator Horusova kua izjednauje s Izidom, koja je kao Sotis zvijezda Sirius i takoer Horusova majka. ini se da Hator predstavlja stvarni Siriusov sustav kuu, odnosno podru u nebeskim oblastima. Vana je injenica da je Izidina sestra, Neftis, koju sam ve poistovjetio sa Siriusom B, tamnom zvijezdom u sustavu, na oblik izvorne egipatske rijei Neb-t-He-t, koja znai Gospodarica kue. itaoci se svakako sjeaju rasprave o rijei Neb koja znai gospodar. Neb-t je samo enski oblik te rijei i znai gospodarica. Kua u kojoj je Neftis gospodarica vjerojatno je Horusova kua. Drugim rijeima, gospodarica je stanovnik Siriusova podruja koliko i Sirius. Puka okolnost da je ona tamna sestra ne znai jo da se u Horusovoj kui ne osjea kod kue kao i Izida. 118

Toliko o kravi koja je dovela Kadma do zmijskih zubi. Sve e biti jo suvislije kad nastavimo. Priekajmo da otkrijemo to zapravo znae zmijski zubi. Vratimo se opet Gravesovu izvjetaju o Kadmovim pustolovinama u Tebi:37 Mit o posijanim ljudima i Kadmovu robovanju Aresu nagovjeuje da su Kadmejci, nadirui, osvojili Beotiju tako to su se uspjeno umijeali u gradanski rat medu pelazgikim plemenima koja su tvrdila da su autohtona ['nikla iz zemlje'] i to su prihvatili tamonje pravilo o osmogodinjoj [stotinu lunarnih mjeseci, prema Gravesovim lunarnim teorijama, no zapravo je rije o samo devedeset est mjeseci vladavini rtvenog kralja. Kadmo je ubio zmiju u istom smislu kao to je Apolon ubio Pitona u Delfima (vidi 21, 12). Imena posijanih ljudi Ehion ('guja'), Udej ('iz zemlje').... Na tom u ga mjestu ponovno prekinuti.38 Razmotrimo to udno ime Udej. Svakako treba da uzmemo u obzir injenicu da slina rije (odaks) znai "grizui zubima" i potjee od glagolskog korijena (dak) i njegova infinitiva dakein, koji znai gristi (kad se govori o psima)! Moda je to indicij o vanosti zubi, jer je u grkom jeziku postojala rije "gristi" koja se izriito odnosila na pasje grizenje, pa je lako mogue da je u rano prethelensko doba uao pasji aspekt u predaju o Pasjoj zvijezdi na osnovi jedne od brojnih igri rijei kojima su obilovale sve visoko razvijene civilizacije u Sredozemlju. Da bismo shvatili negdanju sklonost prema igri rijeima treba da se oslobodimo svojih suvremenih predrasuda s obzirom na igre rijei kao oblik humora. U drevno doba nisu igre rijei imale neposrednu humoristiku svrhu. U sredini gdje su bile prijeko potrebne ifre i alegorije igre rijei bile su kao stvorene za prikrivanje istine upotrebom sinonima. Bila je to igra, ali sveta igra, ludens. Jer, Teba je bila na mjestu izvora Kastalija, kao to spomenusmo maloprije, i s njom su biliblisko povezani ludi (igre nap. prev.) drevnog svijeta. Osim toga, kirke znai prsten, ali takvo znaenje ima i rije daktilios, koja oznaava bilo to prstenasto. Vidimo, dakle, jo jedno zajedniko znaenje u spletu izraza to su povezani s predajama o Siriusu. Slijedei primjer o tome nalazimo u egipatskim hijeroglifima. Wallis Budge nas u Egipatskom jeziku, u popisu hijeroglifa,39 obavjetava da je znak za trn (koji je biljkin zub) gotovo istovjetan sa znakom za Sotis-Sirius. Isti znak, kad se naheri za 45 stupnjeva, predstavlja atb, zemlju s jedne strane Nila, a ako se postave jedan na drugi, tada ine par koji znai cijeli Egipat. Ba isti znak ukljuen je u znak za rt, eljusnu kost sa zubima. Sjetimo se Gilgamea koji je eljust priljubio uz tlo "i zubi su mu se tresli". Bez sumnje, sve to ima, svoje znaenje. Zapravo, isti pojedinani znak koji znai zemlja s jedne strane Nila i slii na nagnuti zub ima i ope znaenje zemlja, a taj je pojam vrlo vaan u svim kasnijim grkim predajama o Siriusu. Lako je mogue da sve te igre rijei u vezi s bitnim hijeroglifskm znakom za Sirius ine, u skladu s uobiajenom sklonou egipatskih sveenika prema igri rijei, zamreno uenje o Siriusu obuhvaajui zube, roenje iz zemlje, prstenast oblik, sokola ili jastreba (Kirku) itd., itd. Stoga se ne smijemo nimalo iznenaditi to staro-egipatska rije zub, abeh, ima potpuno jednak hijeroglif kao i rije Zemlja. Odatle potjee, gotovo nesumnjivo, povezanost zubi i Zemlje! Jer, u starom su se Egiptu pisale te rijei istim znakom, nagnutim oblikom znaka kojim se oznaavao Sirius! Napomene
1. Levijev prijevod Pauzanija, op. cit. 2. Graves: Grki mitovi, op. cit., 120, 1. 3. Ibid. 4. Ibid 120, 1. 5. Larousse: Enciklopedija mitologije, Paul Hamlyn, London,1965. str. 9091. 6. Lindenblad, op. cit. (vidi napomene uz Prvo poglavlje); vidi i raspravu u Osmom po-glavlju. 7. Grki mitovi, 131, g i 131, 2. 8. Proklo o Enklidovim Elementima, op. cit.; postoje dva prijevoda: Thomasa Taylora (1792) i Glenna Morrovva (1960). Taylorov prijevod velikog dijela Simplicijeva komentara o Aristotelovu djelu De Caelo (O nebu) nalazi se u Aristotelovim djelima, London, 18061812, 9 svezaka, sve je preveo Thomas Taylor i "tiskano je za prevodioca". Meutim, tiskano je samo pedeset primjeraka i ni jedan jedini svezak tog djela ne moe se nai u knjinici Britanskog muzeja ni u oksfordskoj Sveuilinoj knjinici. Objavljivanje su prvobitno pomogli novanoWilliam i George Meredith, mecene s poetka devetnaestog stoljea. Takvi su pokrovitelji u dananje doba, ini se, vrlo rijetki, otkad su postala dobroinstva njujorkog fonda Bollingen, Geoffrey Watkins, londonski izdava i knjiniar, koji je povremeno tiskao u malim nakladama djelo Thomasa Taylora, sada je u mirovini, a njegovi su nasljednici napustiti njegovu politiku da se osobito panja pridaje ekologiji. Spomenutih devet svezaka sadre jedini engleski prijevod veine novoplatoniarskih komentara o Aristotelu. No, ne samo to se ne tiskaju ti prijevodi ve se oni ne mogu pronai ni u najuglednijim svjetskim knjinicarna. (Zaista bi trebalo da se te knjinice malo potrude i nabave fotostate

119

ili mikrofilmove tih knjiga.) Jedan moj prijatelj ima nekoliko svezaka, a jednom se znancu ukazala prilika da na Sothebyjevoj drabi kupi neke sveske, ali je rekao da su dosegli takvu groznu cijenu da su postali nedohvatljivi za njega. 9. Grki mitovi, 3,c 10. Ibid., 3, 3. 11. Seth Benardete: Herodotova istraivanja, The Hague, 1969, 126. str. 12. Vidi kraj uvoda u Grkim mitovima, op. cit. 13. etiri knjige Eve Meyrowitz ve su rasprodane. U etvrtoj knjizi iz toga niza (vidi 14. napomenu) autorica opisuje seriju: Ovo je etvrti svezak serije, u kojoj prvi svezak, Sveta akanska drava [1951], prikazuje staru akansku civilizaciju. Drugi svezak, Akanske predaje o podrijetlu [1952], bavi se ranom povijeu ljudi koji danas nazivaju sebe Akanima. Trei, Ganski Akani i njihova drevna vjerovanja [1958, prvobitan naslov: Akanska kozmoloka drama], pokazuje razvoj njihove vjere. U etvrtom svesku, koji se sada pojavljuje, objanjava se da akanska vjera, koja obuhvaa kult baanskog kralja i glavne osobine njihova drutvenog ureenja, uglavnom potjee iz starog Egipta. Eva Meyrowitz je antropolog iz Cape Towna, a radila je na Zlatnoj obali (dananja Gana) od 1936. do 1945. i prouavala tamonje stanovnitvo. Gore spomenuti trei svezak (1958) sadri zavrno poglavlje koje ima naslov Slinost akanskih vjerovanja i obiaja u libijskom dijelu Sjeverne Afrike. to se tie Akana, oni govore jezicima ogranka tvi podrazreda "kva" zapadne sudanske jezine skupine i ive u istonom dijelu Obale Bjelokosti, u junoj polovici Gane i u odreenim dijelovima Toga. Veina je u Gani, gdje su se naselili u uzastopnim valovima od 11. do 18. stoljea. Sve gornje Meyrowitzine knjige i etvrtu knjigu, koja se spominje u 14. napomeni, objavio je londonski Faber. 14. Boansko kraljevstvo u Gani i stari Egipat (prvobitan naslov Ganski Akam, akansko boansko kraljevstvo i njegov prauzor u starom Egiptu), Paber, London 1960, rasprodano u veljai 1963. Zemljopisna karta izradena je prema jednoj karti u toj knjizi. 15. Grki mitovi, op. cit., 8. 16. Ibid. 8, 2. 17. Ibid. 34. 18. Ibid. 21.2. 19. Ibid. 34,1. i 34,3. 20. Ibid. 143,5 21. Ibid. 73, c 22. Ibid, 73, p 23. Ibid. 73, j 24. Ibid. 33,3. 25. Pindarove ode, prev. C. M. Bowra, Penguin, 1969, 196. 26. Eunapije: ivoti filozo fa i sofista, prev. W. C. Wright, u 134. svesku serije Loeb Library (Filostrat i Eunapije), Heinemann, London, Harvard, University Press, SAD,1961. 27. Ibid., 419, str. (u tekstu 471) 28. Ibid., 417. str. (u tekstu 470) 29. Ibid., 421425. str. (u tekstu 472): Zatim su na sveta mjesta doveli redovnike, kako su ih nazivali, koji su po izgledu bili ljudi, ali su ivjeli kao svinje, te su inili i doputali bezbrojne neizrecive zloine. Smatrali su pobonou pokazivanje prezira prema svemu boanskom. Jer, u to je vrijeme svatko tko je nosio crnu halju i pristao da se u javnosti vlada neobino, imao tiransku mo; eto, do takvih je uzvienih vrlina stiglo ovjeanstvo! Sve sam to, medutim, opisao u Opoj povijesti. Naselili su te redovnike i u Kanoposu, i tako sputali ljudski rod da mora tovati ropstvo... Meu neizrecive zloine na koje je mislio Eunapije spada djelo biskupa Teodozija koji je unitio veliku aleksandrijsku knjinicu zato to se u njoj bile poganske knjige. Dakle, gubitak stotina tisua knjiga iz drevnog svijeta, za kojima danas mnogi ale, skrivio je fanatian kranski biskup nastojei da izbrie sve tragove povijesti prije Krista, a ne sluajan poar u doba Marka Antonija, kao to se obino pria. 30. Graves, Grki mitovi, op. cit., 60, a 31. Ibid. 60, b 32. Ibid. 60, b 33. Ibid. 60, f 34. Ibid. 152, e 35. Ibid. 58,5. 36. Ibid. 58, e-g 37. Ibid. 58, e-g 38. Dovrit u navod iz Gravesova djela ovdje: ...Htonij ('iz tla'), Hiperenor (ovjek koji nie) i Pelor ('zmija') obiljeja su prorokih junaka. Meutim, Pelor nagovjeuje da su svi Pelazgi, a ne samo Tebanci, tvrdili kako se su rodili tako; njihova zajednika svetkovina jest Peloria (vidi 1, 2 ). Vidimo, dakle, da su i preostala tri imena ba onakva kako se moglo i oekivati. 39. E. A. Wallis Budge: Egipatski jezik, Routledge, Kegan Paul Ltd., London, 1951, 4394. str.

120

KRATAK PREGLED U grkoj je mitologiji kralj Testij (ili Tespij) imao pedeset keri, s kojima je Heraklo, koji je navodno Jazonov pretea kao voa Arga i koji, kao to se moe dokazati, djelomino potjee od Gilgamea, spolno opio pedeset uzastopnih noi. Dakle, opet je broj pedeset povezan s vremenskim razmacima u ovom primjeru danima umjesto mjesecima i opet je u vezi sa skupom mitova to se tiu Siriusa. udovita Kot, Brijarej i Gig iz grke mitologije imala su po pedeset glava. Brijarej je izvorno ime lika koji se poslije zvao Heraklo, a budui da je Heraklo prvobitni Jazon, moe se zakljuiti da je prvobitni zapovjednik Arga s pedeset vesala imao pedeset glava. Ime Brijarej izvedeno je od rijei koje znae snaga i teina. I Gig znai snaga. to se tie imena Kot, Graves veli da ono nije grko. ini se, zapravo, da ono porjee od egipatske rijei qeti, koja znai veslai (to nije udno, jer je Brijarej bio prvobitni zapovjednik pedeset veslaa), a i putanja. injenica da su u egipatskom jeziku rijei za veslaa i "putanju" iste objanjava moda zbog ega pedeset veslaa simbolizira pedesetogodinje ophodno vrijeme. Zaveslaji su idealni stalni vremenski razmaci povezani sa stalnim prostornim razmacima (prijeenom udaljenou), pa su savreni simboli razmaka na putanji. U grkom se jeziku egipatska rije koja znai putanja i "veslai" sauvala, ini se, kao ime pedesetoglavog udovita. Zakljuak je ovakav: putanja od pedeset razmaka (godina), povezana nekako sa Siriusom i s neim to se naziva Teina (ve nam je poznato da su Arapi tako nazivali Siriusova vidljivog pratioca), oito ukazuje na pedesetogodinje ophodno vrijeme Siriusa B. Ime Garamasa, brata triju gore spomenutih udovita, prihvatili su Garamanti. Ti su Garamanti bili stanovnici Libije i preselili su se odande preko Alira na obale rijeke Niger u Maliju, gdje su se pomijeali s tamonjim crncima. O Argu doznajemo da se privremeno zaustavio u Libiji, a posljedica toga bilo je utemeljenje stotinu grkih gradova u Libiji. Libijci od kojih su potekli Garamanti smatraju se "potomcima Argonauta" preko Grka s Lemnosa, koji su se naselili u Libiji. Ti su Garamanti tokom stotina zapravo tisua godina svoje seobe u Mali donijeli, oito, u to podruje svoju najtanju i najsvetiju predaju, predaju o Siriusu, to su je sada predoili Dogoni, vjerojatno njihovi potomci. (I Dogoni tvrde da im sadanja domovina u Maliju nije pravi zaviaj.) Libijska verzija grke boice Atene imala je pedeset Palantida kao sveenice i oita je veza u davno doba s Garamantima. Psa Orta, brata boga Kerbera koji je imao pedeset glava, Grci su jasno poistovjeivali sa zvijezdom Sirius. Robert Graves izjednauje meusobno Anubisa, Kerbera i Hekatu. To povezuje Anubisa, putanju, s Kerberom, pedesetoglavim psom, te Hekatom, koja znai jedna stotina, a i s Ortom, koji je Sirius, Pasja zvijezda. Ortov je otac bio Tifon, ije ime moe znaiti vrst kometa ili zvijezda koja se kree. Drugo je znaenje slijep ili "zamraen"; vidimo, dakle, da bi se ta rije mogla odnositi na pokretnu, ali nevidljivu zvijezdu. A njegov sin Ort jasno se poistovjeivao sa Siriusom i imao je pedesetoglavog brata. Ort (Sirius) bio je pas pastira Euritiona kojega Robert Graves usporeuje s Enkiduom, Gilgameovim pratiocem. Moda ime Ort potjee od egipatske rijei urt, koja znai zalazak zvijezde. U Sedmom poglavlju vidjet emo da se ta rije spominje u vezi sa Siriusovim kompleksom. Na Argu je plovilo pedeset Danajevih keri. Danaj je poslan da vlada Libijom i imao je brata blizanca Egipta, kralja Egipta (koji je prema njemu dobio ime), a Egipt je imao pedeset sinova. Katkad Danaj ima pedeset sinova umjesto pedeset keri. Oito je bio vaan njihov broj, a ne spol. Starac iz mora, kojega su Grci zvali Nerej, imao je pedeset keri koje su se zvale Nereide (a nabraja ih Heziod u svom Postanku bogova, 241). Nerej podsjea na Oannesa i Enkija na vodozemne mudrace openito. Grki pjesnik Pindar (peto stoljee prije n. e.) prikazuje pedeset Danaida na sjajnim prijestoljima, to podsjea na pedeset Anunnakija na njihovim sjajnim prijestoljima i na Izidu na njenu sjajnom prijestolju. (Prijestolje je hijeroglifski znak za Izidu koja se izjednauje sa Siriusom.) Danaj se, osim toga, povezue s motivom vuka ili psa, a taj se motiv odnosi na Pasju zvijezdu, Sirius.

121

SEDMO POGLAVLJE Izlazak "zmijskog zuba" Razmotrimo sada potanko otkria do kojih smo nedavno doli. Treba da uzmemo u obzir da u egipatskom jeziku zmijin hijeroglif et znai istodobno zmija i tijelo. Kobrin hijeroglif r znai i zmija i boica. Drugdje se r pojavljuje esto u uobiajenom openitom znaenju boica! esto ukljuivanje zmije u kasnu predaju o Siriusu kod Grka potjee, vjerojatno, od igre rijei ili iskrivljavanja egipatskog odreenog obllika za boicu koji se odnosio na boicu Sotis-Izidu (Sirius). Zapravo, kad bi neki Egipanin htio hijeroglifima napisati boica Sirius, rezultat bi bio ovakav: a to bi se (igrajui se rijeima) moglo sasvim doslovce proitati i kao zmijski zub! Pored te egipatske igre rijei ima i jedna grka igra rijei, povezana s priom o Jazonovu sijanju zubi. U grkom se jeziku rast zuba iz desni izrie rijeju anatol; inaica je anatel. Te rijei oznauju, dakle, rast zubi iz temelja, a osnovno im je znaenje izazvati izlazak ili roditi. Meutim, upotrebljavaju se i za oznaivanje izlaska zvijezde i zvijea. Prema tome, ako se htjelo rei da zvijezda Sirius izlazi na obzorju, mogla se izabrati igra rijei i kazati: Zub raste iz temelja kao iz desni, to jest temelj raa zub. Odatle sve ona brojna stvorenja roena iz zemlje i povezana sa zvijezdama, osobito sa Siriusom. Zapravo, postavlja se pitanje nije li pri prevoenju danas izgubljenih davnih pria o Argu s grkog na engleski jezik trebalo umjesto "zubi u temelju rodie..." prihvatiti isto tako doslovan prijevod Sirius, to jest 'zub', iziao je nad obzorje. Ukratko, kada igra rijei prestaje biti igra rijei i postaje samo pogrean prijevod koji se osniva na nepoznavanju pravog sadraja? Moda su neke igre rijei to su se prenosile iz egipatskog u grki jezik pratili nesporazumi kao i pri naem prevoenju s grkog na engleski. Tako postoji moda dvostruk sloj koji dananjim itateljima zamrauje pravi sadraj. Onim strunjacima za grku mitologiju koji se osjeaju na sigurnom tlu dok raspravljaju o mitolokim biima "roenima iz zemlje" kao da su doslovno niknula iz zemlje, koe jo oblijepljene blatom i prijavtinom kad su poskoila u zrak, moe se preporuiti da uzmu u obzir injenicu da ta bia nisu zamiljena uistinu kao da izlaze iz jama, ve kao da se diu nad obzorje, jer rije je o zvijezdama i zvijeima. A ako su ta bia svemirske pojave, onda njihovi neobini oblici i osobine postaju odmah manje udni i imaju oitiji smisao. Znamo da je, prema grkoj mitolokoj predaji, u Kolhidi Helij drao u staji svoje konje i dizao se svakog jutra. Budui da je Kolhida, nalazei se na istonom kraju Crnog mora za grke pojmove najistonije dokle se moe doi, bila zbog toga za Grke arhetipsko mjesto izlaska Sunca na istoku, predstavljala je zapravo istok. Kad se to uzme u obzir, onda je razumljivo zato je Jazon ondje posijao zmijske zube. Jer, rast zubi iz tla ba na tom mjestu znaio je simbolino ovo: Zvijezda (boica) Sirius, poznata u tajnom pismu kao 'zmijski zub', izlazi helijaki na istonom obzorju, koje simbolino predstavlja Kolhida. A budui da Sunce neposredno prati tu zvijezdu pri njenu helijakom izlasku, to je jo jedan razlog da zmijski zub nikne ondje gdje Sunce, Helij, provodi no i zatim izlazi. Drugo sijanje zmijskih zubi zbilo se u grkoj Tebi (ondje ih je posijao Kadmo) zato to su egipatska Teba i Eja u Kolhidi jednako udaljene od grke Tebe (vidi 14. crte). To je, vjerojatno, i razlog zbog kojega se u Grkoj jedan grad zvao Teba. Grka je Teba u izvjesnom smislu ifra za Kolhidu, jer sve to se dogaa u njoj moe se smatrati dogaajem unutar simbolinog okvira to ga ini trokut Teba-Kolhida-Teba (14. crte). Ii u Tebu u Grkoj znailo je simbolino koraknuti na kolhidsku os. Sijanje zubi u grkoj Tebi bilo je kolhidski in na grkom tlu, jer se znala meusobna geodetska veza tih mjesta. Takav se stav osniva na teoriji o podudarnostima, koju Dogoni pokazuju u svim svojim, i sasvim neznatnim, svagdanjim inima.1 Smatram da je zdrav duh koji moe obavljati simboline ine unutar duevnih okvira koji nisu oiti na prvi pogled. A bolestan je onaj duh koji vie ne shvaa tu vrst spoja i nee priznati bilo kakvu osnovu za takvo simbolino miljenje. Dvadeseto se stoljee osobito istie stvaranjem takvih bolesnih duhova duhova kod kojih su se izvanredno spojili neznanje i oholost. Uporni hiperracionalisti dvadesetog stoljea rugali bi se teoriji o podudarnostima u svagdanjem ivotu kao primitivnom praznovjerju. Meutim, takvim izjavama ne izriu racionalisti miljenje o simbolinom pogledu na svijet, ve o sebi samima, pokazujui da su ivi mrtvaci. Grka Teba Ftiotska sasvim razliita od glavne grke Tebe gotovo granii s Jolkom u Tesaliji, udaljenim samo nekoliko kilometara, iz ije je luke Jazon na "Argu" isplovio prema Kolhidi. Putovanje 122

Arga moe se shvatiti kao simbolino putovanje. Jer, put od grke Tebe bilo prave, bilo istoimene zamjene do Kolhide bio je jednak putu od grke do egipatske Tebe: udaljenost je ista. Grka Teba, gdje su posijani zmijski zubi, jednako je udaljena od Kolhide, gdje su takoer posijani zmijski zubi, i od egipatske Tebe, gdje se tovao zmijski zub. Brod koji plovi jednom od tih linija, putuje zapravo objema. Laa Argo, kasniji oblik maganske lade, odnosno egipatske lae, plovila je kako u Kolhidu tako i u jednako udaljeno egipatsko sredite Tebu, gdje je u Amonovu hramu bio smjeten glavni omfalos. ini se da ime Danaja, koji je s pedeset keri (ili sinova) pobjegao iz Egipta u Argos, potjee od rijei (Danae), koja je prema Liddellu i Scottu "mitoloko ime 'suha zemlja', ije je sjedinjenje sa zrakom koji oplouje prikazano u pripovijesti o Zeusu i Danaji". A kao to smo vidjeli, Danaja je povezana sa Siriusovim kompleksom i takoer se nala na moru u arci. Moda je vana, a moda i nije, injenica da je egipatski hijeroglifski znak za vjetar ili zrak, s kojim se navodno sjedinila Danaja, jedro. to se tie rijei arka, ona je tako zanimljiva da se isplati ispitati je. Znamo ve da je srodna rije Argo naziv broda s pedeset vesala koji je, vjerujemo, simbolizirao Sirius B na pedesetogodinjoj putanji. Ima li moda ta rije arka veze i s drugim obiljejima Siriusa B, to jest s njegovom snagom? Neemo se razoarati. Grki glagol (arkeo) znai, prema Liddellovu i Scottovu rjeniku, biti dovoljno snaan! Rije Argus upotrebljavala se za jednog psa. Tako se zvao Odisejev (Uliksov) stari lovaki pas, koji je prepoznao svog gospodara Odiseja kad se on napokon vratio sa svojih putovanja i koji je, pozdravivi ga, uginuo. Nitko drugi nije prepoznao Odiseja nakon dvadesetogodinjeg izbivanja osim tog vjernog starog psa, koji je, poto je pozdravio gospodara kojega odavno nije vidio, smjesta izdahnuo. Grci su Argusom zvali i stooko udovite kojem je Hera dala zadatak da uva Iju. Ba je Ija, krava, odvela Kadma iz Delfa u Tebu, gdje je posijao zmijske zube. Ako se rijei arka, Argo, Argus itd. mogu doista protumaiti kao izvedenice iz staroegipatskog jezika (koji je svakako morao postojati neko vrijeme prije upada Indoevropljana u Indiju oko 1500. prije n. e., jer ta je rije i u sanskrtu, kao to emo vidjeti ubrzo), onda potjeu zacijelo od rijei arq i arqi koje su i Te srodne rijei imaju razna neobina znaenja u egipatskom jeziku i mogu se napisati na mnogo drugih naina pored najjednostavnijeg, gore spomenutog. rq znai dopuniti, dovriti, u smislu zatvorenog kruga. Znai i posljednji ili kraj neega. Na primjer, rq renpet znai svetkovina posljednjeg dana u godini. rqit znai zavretak neega. Sva ta znaenja podsjeaju na znaenje Argusa kod Homera psa koji prisustvuje Odisejevu povratku i odmah ugiba poto je jo jednom, poslije mnogo godina, vidio gospodarevo lice. Veliki je krug dovren Odisej je kod kue. I Argus smjesta ugiba. U tom djelu, koje spada meu najstarija u grkoj knjievnosti, vidimo da se "Argus" upotrebljavao kao sinonim egipatske rijei rq. Jo je vanija egipatska rije rqi. Obratimo panju na zavrni odredujui znak (koji ne slui kao slovo) , na krug s tokom u sredini. Znaenje je te rijei kraj razdoblja, posljednji dan u mjesecu. Taj izraz ima, dakle, veze s kalendarom. Moe se, isto tako, primijeniti na kulminaciju nekog razdoblja. Herino udovite Argus ima stotinu oiju, a Velika se godina sastoji od stotinu mjeseci (dva niza po pedeset). Tu je Argus u ranoj grkoj predaji pjesniki sinonim za rqi, kraj razdoblja njegova kulminacija, ukupnost kad se zavri. Nau sumnju da se jasno misli na ophodno vrijeme Siriusa B pothranjuje jo jedno znaenje rijei rq: pojas, koje ukazuje na neto oko sredita. rq ima i glagolsko znaenje vezati okolo, to je jasna aluzija na kruno kretanje. Latinska rije arcere znai okruiti, opasati, a dananja rije arc u engleskom jeziku takoer izraava predodbu o krunom kretanju. Nije nikakvo udo to je rqu izobraen ovjek, mudrac, strunjak, znalac. Lako je zamisliti da su svi oni koji su bili obavijeteni o tajnama rqa ujedno bili znalci, upueni i mudri ljudi. Stoga se onaj koji je znao to znai rije rq zvao rqu. Kod Wallisa Budgea nalazimo2 opis (preuzet od Maua) jednog talijanskog hrama iz prvog stoljea prije nove ere, sagraenog pod egipatskim utjecajem, u kojem je bilo sedam velikih slika to su prikazivale egipatske krajolike, zatim Iju dok je uva Argus i Iju kad je prima Izida u Egiptu. [Slika Ije dok je uva Argus vidi se na 29. crteu. Naslikana je, naravno, u rimskom stilu i umjetniki je sasvim osrednja.] U toj su 123

se prostoriji obavljali vjerojatno Izidini misteriji. Tu imamo, dakle, jasan arheoloki dokaz da je stooki Argus bio naslikan na zidu unutranjeg svetita u Izidinu hramu, a Izida je, kao to znamo, poistovjeivana sa Siriusom. Naslikana je bila i Ija, koju sam ve usporedio s egipatskom Hator, a ova je, opet, povezivana sa Siriusovim sustavom; rije je, naravno, o istoj onoj Iji koja je dovela Kadma do grke Tebe (postojala je i egipatska Teba, kao to se itatelji dobro sjeaju). Kakvi su bili ti Izidini misteriji? ini se da su bili srodni Tezmofbrijama, koje su Danajeve keri navodno donijele iz Egipta u Argos. Jer, u Liddellovu i Scottovu rjeniku moemo proitati da se ime Tezmoforos (zakonodavac) pripisivalo Izidi. To se ime najee davalo grckoj boici Demetri, no upotrebljavalo se u Grkoj i za Izidu. Ukratko, Izida se u vezi s tim misterijima prikazivala kao Demetra, ali u spomenutom je talijanskom hramu bila oito prikazana ba kao ona osobno. Na brojeve pedeset i stotinu, povezane kao to smo vidjeli s Danajem, nailazi se i u ruevinama tog talijanskog hrama, gdje je u unutranjem svetitu naslikan stooki Argus. to se tie imena Tezmoforos, ono nas ne bi smjelo suvie zbuniti. Potjee od rijei Tezis, koja izmeu ostaloga ima i znaenje dananje "teze", a tezmos znai ono to je postavljeno ili utemeljeno, odnosno ustanovljeno. Glagol tezmde znai davati proroke upute, a to nas znaenje zacijelo ne iznenauje.*
*Plutarh nas u Izidi i Ozirisu (378 D) izvjeuje: I Grci obavljaju mnoge obrede koji su slini egipatskim obredima u Izidinim svetistima, a obavljaju ih otprilike u isto doba. U Ateni ene poste za vrijeme Tezmoforija, sjedei na tlu.5

Kod Wallisa Budgea itamo3 u jednom egipatskom zapisu o zvijezdi Septet (Sotis, Pasjoj zvijezdi), ija su sjedala ista, to jasno upuuje na zakljuak da postoje sjedala oko Siriusa a sjedala su, naravno, dovela do pedeset prijestolja Anunnakija, pedeset veslaa na Argu itd..

29. CRTE: Ija s Hermesom, a uva je Argus; prizor se sauvao na zidu unutranjeg svetita u talijanskom Izidinu hramu iz 1. stoljea prije nove ere.

Kod Wallisa Budgea4 moemo proitati i izvatke iz egipatskih zapisa o svetim emanacijama iz Siriusa i Oriona koje oivljuju bogove, ljude, stoku i gmizavce.... jednako bogove i ljude i koje su izljev sjemenja due. Dabome, Dogoni tvrde isto, gotovo istim rijeima. Prema njihovu miljenju, sjemenje koje daje snagu svijetu struji iz Siriusova sustava. 124

Wallis Budge nam daje jo jedno osobito zanimljivo obavjetenje.6 Doznajemo da duh pokojnog ovjeka odlazi k Neftis i k nebeskoj lai. Odavno smo izjednaili tamnu Neftis sa Siriusom B. Stoga je zanimljiv podatak da se pokojnik, im posjeti Neftis i im se njegov dvojnik (ka) zabiljei u nebu, poinje okretati kao sunce to je, smatram, prilino jasan astronomski opis. Dok se okree, vodi dalje Tuat (podzemlje ili nebo) a taj neobini izraz nagovjeuje ples uokolo ili barem kretanje koje ima neki cilj i 'ist od ivota' je u obzorju kao Sahu (Orion) i Sept (Sirius, Pasja zvijezda). Nadam se da su itatelji zapazili da tu pie "u obzorju" a ja sam ve odavno izrazio svoje uvjerenje da se izraz obzorje odnosi izriito na putanju Siriusa B. Tu se, dakle, pokojnik okree poput sunca, s odreenim ciljem, u obzorju. Ne vjerujem da su se Egipani mogli izraziti jasnije i odredenije. Wallis Budge napominje: "Zanimljivo je spominjanje Oriona i Sotis, jer pokazuje da su svojedobno Egipani smatrali te zvijezde prebivalitem pokojnikih dua." Poto smo doznali to (kao to znamo, Dogoni imaju ista vjerovanja), vratimo se rijei rq, koja je prema mom miljenju izvor arke, "Arga" i Argusa u grkom jeziku, povezanih sa Siriusom. Moda se itaoci nee previe zauditi ako ih sada obavijestim da je rq heh nekropola", a rq hehtt drugi svijet koji su, kao to smo upravo saznali, davni Egipani smjes-tili na zvijezdu Sirius! (Sjetimo se, osim toga, da je uvarica nekropole u grkoj prii o Argu bila Kirka.) rq znai i mjera, moda zato to je uobiajeno da se u rq-hehttu mjere duhovi. Kao jo jednu tajanstvenu primjesu dodat u da rq moe znaiti uvijati se (poput zmije) to je u vezi sa znaenjem vezati okolo a rq ur je naziv tajne nad tajnama: sfinge! Ista rije znai i srebro, a Wallis Budge tvrdi da od nje potjee grka rije (argiros), od koje smo dobili latinski izraz argentum i naziv zemlje Argentine. Budui da je prema miljenju uglednog strunjaka taj izraz na grkom jeziku potjee od izraza "rq ur (ur znai glavni ili veliki), smatram da se ne moe prigovoriti mojem zakljuku da i druge grke rijei potjeu od izraza rq i njegovih oblika.*
* Raspravljajui s profesorom O. R. Gurneyem s Oxforda, koji je bio sumnjiav to se tie egipatskog podrijetla indoevropskih rijei, ustanovio sam da on smatra Budgeovo miljenje moguim na dvjema osnovama: a) rije je tehnika; b) ispravno je moje tumaenje o povezanosti s Kolhidom kao geografskim sreditem gdje su bili mogui takvi jezini utjecaji.

No, kao to rekoh, te su izvedenice ule iz Egipta u indoevropski jezik prije upada Indoevropljana u Indiju, jer u sanskrtu rqa znai zvjezdani, koji pripada zvijezdama ili zvijeima ili je odreen njima a rqa-vara je zvjezdana godina ili okretanje zvijeda. To veoma nalikuje na znaenje u egipatskom jeziku kraja razdoblja i kalendarsku primjenu na kraj mjeseca. Osim toga, u sanskrtu rqa znai pripadati Suncu ili biti u vezi s njim. Arkam znai daleko kao Sunce, ukljuivi i Sunce. rki je postalo ime Saturna, koji se u to vrijeme smatrao najdaljim planetom. Arc znai sjati, svijetliti, a moe znaiti i izazvati sjaj. rkin znai isijavati svjetlosne zrake. Arka znai zraka, a ujedno je i vjerska svetkovina. Arka-kara je sunana zraka. Arkaja znai roen od Sunca, porijeklom sa Sunca, a ta rije i arkanandana mogu se upotrijebiti za planet Saturn. Arkaparna je ime zmijskog demona. Arka-putra je takoder Saturn. Oblici te rijei odnose se i na razne astronomske dogaaje, na svetkovinu Arka i biljku arka s plodom u obliku zrna kojem se pridaje odreena vanost, to podsjea na dogonsko zrnje (koje se moe poblie upoznati ako se proita o Dogonima vie nego to sam napisao u ovoj knjizi), osobito na zrno Digitaria, prema kojem su Dogoni prozvali Sirius B naravno, na svom jeziku! Arc znai tovanje, divljenje. Arjuna je ime poznatog hinduskog mitskog lika, ali znai ujedno bijel, bistar i srebrn ovo drugo znaenje oito je povezano s izrazom rq ur, jednim od egipatskih oblika rijei arq, koji znai srebro o emu sam govorio maloprije i koji, prema Wallisu Budgeu ima u grkom jeziku srodnu rije argiros (srebro). Budui da je Argo zvijee na nebu, ne bismo se smjeli zauditi to se u Indiji sanskrtska rije Arjuna odnosi na odreeno zvijede u Vedama. Pravo je ime tog zvijea Falguni. Fala znai zrno ili sjeme. Fal-granta je djelo koje opisuje djelovanje nebeskih pojava na ovjeju sudbinu. Sanskrt je povezan i s jednim izrazom koji se tie stegna; u grkom je jeziku Arktos postao naziv dananjeg zvijea Ursa Maior (Veliki Medvjed nap. prev.), koje je Egipanima bilo poznato kao stegno. Ako itatelji mogu podnijeti jo neke rijei, predlaem da razmotrimo nekoliko rijei koje su vane na drugi nain. Htio bi opet ukazati na djelo Wallisa Budgea, koje nam je sada ve prilino dobro poznato7, jer sam ga esto navodio na prethodnim stranicama. itaoci neka imaju na umu da se pribliujemo kraju 125

teme i neka prikupe posljednje ostatke strpljivosti za zavrni muni pohod po hijeroglifskom tlu, ma kako neravno bilo ono. Dakle, kod Wallisa Budgea nailazimo na odlomak iz jednog teksta iz piramida, u kojem se Oziris opisuje kao mu boice Sotis (Sirius) i preklinje: Ne budi ljutit u ime enterua. Treba da ispitamo tu planu molbu. Zbog ega je, zaboga, tako straan taj enteru? Rije en, da ponemo objanjavanje, znai ljutnja, srdba. Prema tome, oito je i znaenje rijei enteru. No, nastavimo istraivanje. Malo dalje itamo u istom tekstu iz piramide o roenju Horusa, Ozirisova i Sotisina sina: HorusSept [Horus-Sirius] izlazi iz tebe u obliku 'Horusa, stanovnika Septa [Siriusa]'. Ti mu daje 'duh koji ivi u enteru Dakle, sada vidimo u zanimljivom novom svjetlu taj enteru, koji nam se na prvi pogled uinio vanim iako se razlozi nisu mogli odmah vidjeti. Postoji neka veza sa Siriusom. Samo, kakva? Oito bliska povezanost mjesta enteru i Siriusova sustava navela me na ispitivanje te rijei i njenih srodnih oblika. Ustanovio sam da entha znai prijestolje. Zatim sam doznao da enh-t znai greda (brodska) to je ve drugo vano znaenje. A otkrio sam i tree. Naime, ens znai teina! To je ipak previe da bi bilo puka sluajnost. Najprije se Siriusov sustav prikazuje kao mjesto enteru, zatim otkrivamo da srodni oblici te rijei oznauju tri pojma koji su jasno povezani sa Siriusom: prijestolje, brodska greda i teina. enteru je mjesto teine i Egipani ga poistovjeuju sa Siriusovim sustavom! Otkrio sam, osim toga, da je enti dvoglav bog (poslije je to ime postalo jedno od Raovih sedamdeset pet imena i izgubilo prvobitnu vanost). Meutim, dvoglavi bog, kojem svaka glava predstavlja jednu putanju i ima pedeset oiju, zapravo je stooki bog, a kod Grka je stooko udovite bio Argus. Wallis Budge kae da drugi oblik rijei ens, teina, glasi tens i znai takoer teina. A ve slijedea rije u golemom rjeniku je teng, to znai patuljak! Vidimo, dakle, da oito sline izvedenice iste rijei znae "teak" i patuljast, dok se ta rije izriito upotrebljava za Siriusov sustav. No, ako ipak ima jo nekih sumnjiavaca (a uvijek ih ima), mogla bi nam pomoi egipatska rije enit. Ona znai Ozirisov boanski dvor. Ujedno znai i krug, opseg, a ent znai "kruenje, obilaenje, okretanje". enu znai opseg, krug, obodnica, putanja, okretanje, a postoji poseban izraz koji se, kao to nas obavjetava Budge, pie ovako: (ili skenirano ) a znai dva opsega dva puta pedeset je stotinu, pa tako dobivamo Veliku godinu. en-ur znai Veliki krug" ili opseg Velikog kruga" ili otoci en-ura; to posljednje znaenje osobito je zanimljivo zato to nagovjeuje da to mjesto Veliki krug nije samo boanski dvor Ozirisa, mua boice Sotis (Sirius), nego i mjesto s otocima (zvijezdama ili planetama) gdje se vjerojatno moe ivjeti. ini se da su Egipani imali o Siriusovu sustavu jasnu predodbu kao i Dogoni. Glagol enu znai obii, okruiti, a glagol en znai lebdjeti nad neim; po svoj je prilici velika putanja iznad nas na nebu i lebdi nad nama u prostoru. Egipatska rije hemut znai vrui suhi vjetrovi, hamasin ili hamsin, tj. vjetrovi 'pedeset' vruih dana. To je vrlo zanimljivo.*Poslije su se pasji dani u vrijeme Siriusova izlaska, nazvani pasjim danima prema Pasjoj zvijezdi, smatrali vruim i suhim. esto ih spominju Plinije i Vergilije. Tu, meutim, imamo jednu stariju predaju o vruim danima koja sadri Siriusov broj pedeset. Izvedenice rijei hemut imaju dobro poznata znaenja. Hemu-urtu znai "zvijezde koje ne miruju". Hemiu-hepu znai vrsta zvijezda. I hemiu--hemu znai vrsta zvijezda. Ukratko, hemiu znai zvijezde. Tako hem (iako se oito ne upotrebljava samostalno u sauvanim zapisima) zapravo znai zvijezda, a odnosi se i na pedeset dana.
* Arapska rije hamsin, pedeset, te hebrejska hamin, pedeset, oito potjeu iz tog egipatskog izvora.

Hem ima i ova znaenja: rtvenik, svetinja nad svetinjama, svetite", zatim malen, sitan, zatim onaj ije je ime nepoznato, tj. bog, zatim bog raanja i stvaralake moi, te biti vru i nepoznat. Sva su ta znaenja vana s obzirom na Siriusove tajne. Siriusov se sustav, kao to smo ve vidjeli, smatrao izvorom stvaralake moi i sposobnosti raanja, a Sirius B je, naravno, bio nepoznat i malen, sitan i bio je zvijezda koja ne miruje (to jest, stalno se kree po putanji, to nije nipoto uobiajeno za zvijezde). Spominjui zvijezdu koja ne miruje, na to se moglo misliti ako ne na Sirius B ? Jer,osim upadljivog izuzetka: Siriusa B jedino planete nisu mirovale, a njih su stari Egipani dobro poznavali i razlikovali. Dakako, pri tome izuzimamo komete i meteore koje su Egipani takoer svrstali u zasebnu skupinu. 126

Na steli iz doba XVIII dinastije oko 1500. prije n. e., smjetenoj u parikoj Nacionalnoj biblioteci, sauvana je jedna himna posveena Ozirisu, koju moemo proitati kod Wallisa Budgea. Otkrivamo da se u toj zanimljivoj himni upotrebljava hem u slijedeem odlomku:9 Taj je odlomak izvanredno zanimljiv zbog teme prijestolja (ta je rije kao vlastita imenica u jednini Izidino ime) to se ponavlja u vezi s Ozirisovim nebeskim podrujem koje je kao to znamo, Siriusov sustav. Naravno, pri povrnom se pogledu moda ini da se u tom odlomku samo spominje neodreeno neki veliki bog koji je negdje na nebu i ima nebesko prijestolje i mnotvo zvijezda to trepere tu i tamo oko njega, dajui poseban ar. No, ako se paljivo ispita ono to je tu reeno, tada se ne moe odrati takvo tumaenje. Egipani su bili nevjerojatno precizni u izraavanju i sve to su zapisali ima neko znaenje. Ne smiju se svojevoljno tumaiti nezgodni precizni izvjetaji koji nam se ine nerazumljivi i dovode nas u iskuenje da ih zanemarimo kako bismo izili na kraj s tim tekstom. U gornjem odlomku otkrivamo da su hem, odnosno zvijezde povezane zapravo, poistovjeene s prijestoljima, jasno odvojenima od Ozirisova prijestolja. To se potpuno podudara sa sumerskim opisom Anuova prijestolja i prijestolja Anunnakija koja ga okruuju. I ovdje postoji veza s nebom i Siriusom. Osim toga, i ovdje su prijestolja zvijezde koje nikada ne miruju a to bi mogao biti opis kretanja Siriusa B, pri emu se dobro poznato znaenje godinjeg koraka na putanji izjednauje s prijestoljem. Nedostaje samo broj pedeset. Meutim, ista rije, hemut, ima veze s pedeset dana, a i sa Siriusom! Prema tome, sada imamo i onaj jedini sastavni dio koji je nedostajao! Jo jedna egipatska rije mogla bi malo rasvijetliti nau temu. Moda se zmijski zubi iz kojih su niknuli vojnici mogu objasniti igrom rijei to se osniva na egipatskoj rijei meni. Ta rije znai vojnik i orati, obraivati zemlju, gajiti. Spoj obaju znaenja stvara neobinu predodbu o vojnicima koji nastaju oranjem. A u Argonautici mora Jazon najprije upregnuti bikove i uzorati polje i tek tada moe posijati zmijske zube. To je, zacijelo, poznato svima koji su proitali Argonautiku. Jazon nije tek tako doao na neko polje, razbacao zmijske zube kao ptiju hranu i priekao da se odmah dogodi sve! Morao je uzorati polje. Morao je izvriti meni da bi stvorio meni.

aukhemu Zvijezde koje nikada ne slabe

seku

her st su pod prijestoljem

hrf njegova lica

ili skenirano

astf njegova prijestolja

pu su 127

ukhemu urtu zvijezde koje nikada ne miruju.

ili skenirano Sada obratimo panju tajanstvenoj egipatskoj rijei m. Uobiajeno je znaenje te rijei ezlo, moda zato to je m en Anpu Anpuovo (Anubisovo) arobno ezlo. mti su strijelci lkom, a Sirius je, kao to znamo, Lu na zvijezda. Meutim, osobito e j zanimljivo slijedee znaenje rijei m: "vrsta plemenite kovine". U zapisima postoje razni izrazi na primjer: najfiniji m , pravi m i m s vrha brda. Stjee se dojam da je taj m neto izuzetno. Vjerojatno je Anubisovo ezlo, m ezlo, izraeno od tog materijala m. ezlo je izraz vladanja i moi. injenica da postoji " m s vrha brda moe, jednostavno, znaiti da je rije o kovini koja se iskopava u brdima, no vjerojatnije je da je povezana s Anubisom, i to ne samo preko njegova ezla nego i preko vrha brda kao bojeg prebivalita u smislu zigurata iz Sumera. Jer, Anubis je bio poznat kao Anubis brda. Kod Wallisa Budgea nalazimo u tekstovima iz piramida10 jo neke podatke o mu. Tu se on spominje izriito u vezi sa zvijezdama. Opisuje se pokojni faraon, u tom primjeru Pepi I. Pepijev otac je Tem, veliki bog Ana (Heliopolisa) i prvi ovjek-bog, stvoritelj neba i zemlje. I u Sumeru je veliki bog An bio stvoritelj neba i zemlje, ali nije, koliko znamo, postojao grad prozvan po njemu poput egipatskog grada Ana, koji je Grcima bio poznat kao Heliopolis. O Pepiju itamo u tom tekstu da je izgled tog boga na nebu jednak Temovu izgledu na nebu. Sve je to oigledno laskanje svojstveno zapisima u kojima se oplakuju umrli faraoni. Svaki faraon nalikuje na velikog boga Ana i sve druge velike bogove i ini na nebu sve to se moe zamisliti. Faraon je mrtav, ivio faraon! Dakle, razni bogovi, ukljuivi vladara Lune zemlje i Septa (Siriusa) pod njegovim drveem, nose ljestve Pepiju. Nakon toga se Pepi pojavljuje na Izidinim dvama bedrima. Pepi se odmara na Neftisinim dvama bedrima. Tem postavlja Pepija na elo svih bogova i Pepi kree na put svojom laom, a prati ga Horus. Potom stoji "medu vjenim zvijezdama, koje stoje na svojim m ezlima i podupiru se na svojim prekama". Tu kao da se jasno nagovjeuje da je kovina m ujedno odreena zvjezdana tvar koja podupire zvijezde*
* U grkoj je predaji postojala "najvra kovina i zvala se adamant. Kron se posluio njome da bi ukopio Urana; u mitologiji je ona bila najvra mogua kovina.

Dalje itamo:11 Ovaj Pepi ivi vie nego vaa ezla u. Izraz au au znai pas, agalj, pa nasluujem vezu s Pasjom zvijezdom i Anubisom, koji je agalj/pas. Osim toga, au-t en athen je au-t Sunca, odnosno Sunev put. No, da nastavimo: O, vi., bogovi nebeski, vi koji ste vjeni, koji plovite zemljom Tehenu [Tehentiu su iskriavi bogovi, zvjezdani izvori svjetla, prema rijei tehen koja znai iskriti se, svjetlucati] u svojim laama i upravljate njima svojim ezlima, ovaj Pepi medu vama upravlja svojom laom ezlom uas [Uasar je drugi oblik Asara, Ozirisova imena, a uas-t je vrsta ivotinje, pas (?)12] i m ezlom, i on je etvrti meu vama [to pokazuje da se pridruuju skupini od triju zvijezda!]. O, vi, bogovi nebeski, vi koji ste vjeni, koji plovite zemljom Tehenu, koji prenosite sebe pomou svojih ezla, ovaj Pepi meu vama prenosi sebe pomou uasa i ma, i etvrti je meu vama.... Ovaj Pepi je tvar anes koja izlazi iz Neftis.... Pepi je zvijezda.... Pepi je Sept, pod drveem sebt... Zvijezda Septet 128

(Sotis) uzima Pepija za ruku. Pepi ore zemlju.... Ozirise [tim se imenom oslovljava Pepi], ti si dvojnik svih bogova. [Uas je, ujedno, egipatsko ime Tebe.] Tu se, dakle, opisuju nebeski posmrtni doivljaji mrtvog faraona Pepija. On odlazi u zvjezdane predjele i, pridruivi se trima zvijezdama, postaje "etvrta". Upotrebljava tri ezla moi: u (slino rijei koja oznauje psa/aglja), uas (ujedno ime Tebe, slino jednoj drugoj rijei koja oznauje psa i srodno jednom obliku Ozirisova imena) i m (tajanstvena kovina i ezlo boga Anubisa pasje/agljeve glave). Izriito se opisuje kako ga zvijezda Sirius uzima za ruku. I Pepi se pretvara u zvijezdu, jer jasno pie: Pepi je zvijezda. On postaje zvijezda i za ruku ga uzima zvijezda Sirius, to moe znaiti jedino to da postaje zvijezda u Siriusovu sustavu, etvrta meu njima. Potom se po redu izjednauje s ostalim trima zvijezdama u Siriusovu sustavu, to jest s Izidom-Sotis, Neftis i Ozirisom. Prva isputa tvar anes, druga je Neftis, enskog roda, koja bi mogla biti istovjetna sa enskim Sirkom, to jest dogonskim Siriusom C (iako se drugdje povezuje ponekad sa Siriusom B), a trea se naziva dvojnikom svih bogova jer je pratilica koja krui i arhetipski dvojnik mnogih likova od Izide do Gilgamea. Tu je sasvim oito rije o Siriusu B. Osim toga, postoji m, zagonetna, jaka zvjezdana kovina koja se prikazuje kao mo boga Anubisa, kojega smo ve prije spoznali kao utjelovljenje putanje Siriusa B. m je vrlo slian prije spomenutoj rijei ens, teina, te njenim srodnim oblicima tens, teina, tensmen biti teak, te slinoj rijei teng, patuljak. Poredamo li te oite srodne rijei: ens tens teng m, tada bi znaenje bilo ako zanemarimo gramatika naela teina teke patuljaste zvjezdane kovine, pri emu ne smijemo zaboraviti da se m, osim toga, jasno poistovjeuje s moi boga Anubisa kojega smo ve izjednaili s putanjom Siriusa B, patuljaste zvijezde to se sastoji od superteke zvjezdane kovine. to se tie te zvjezdane kovine, treba da uzmemo u obzir i injenicu da u Izidi i Ozirisu (376 B) Plutarh kae o Egipanima ovo:13 Osim toga, zovu magnet Horusovom kosti, a eljezo, prema Manetovim zapisima, Tifonovom kosti (Manetov fragment 77). Sjetimo se da su zemljine kosti u drevnoj predaji kameni. Zanimljivo je to je jedna teka kovina Tifonova kost, a Tifona smo ve prije spoznali kao prikaz Siriusa B. A magnetino eljezo je kost Horusa, Izidina i Ozirisova sina. Ba takva se predaja i mogla oekivati. Imajmo na umu da je Anubis na oblik pisanja izvorne egipatske rijei Anp ili Anpu. Glagol anp znai omotati, te je oito povezan s Anubisovim svetim balzamiranjem. Zanimljivo je da je Anp heni agljoglavi bog koji je uvao vatrenu rijeku, Anubisov oblik. Ve smo zakljuili da bi vatrena rijeka mogla biti prikaz putanje zvijezde Sirius B, pa je vrlo zanimljivo to se Anubis, kojega smo ve spoznali kao putanju, izriito spominje kao uvar te vatrene rijeke. A rije omotati ima moda, osim oiglednog znaenja poviti neto, i znaenje u vezi s putanjom. Sjeamo se da je jedan od izraza u kojima je rije m, navedenih u Rjeniku14 Wallisa Budgea, m s vrha brda. Osim toga, upravo smo izjednaili m s Anubisom. Stoga se ne smijemo iznenaditi to je jedan Anubisov naziv: Tepi tu-f onaj koji je na brdu. Kao to spomenuh maloprije, ini se da je posrijedi predodba o ziguratu kao u Mezopotamiji. Vrlo je zanimljiv skup rijei u vezi s tepi, pa ga treba ispitati. Tepi znai najistaknutija toka na brodskom pramcu, najstranji dio krme i izvanredno se podudara s mojim miljenjem to je bilo vano na brodu Argo. Tepi znai i prvi dan nekog razdoblja, a ja sam ve prije zakljuio da vrci Argova pramca i krme (i izmeu njih pedeset mjesta za veslae) simboliziraju putanju Siriusa B. Sjetimo se, osim toga, da rqi znai posljednji dan nekog razdoblja. Dakle, svako razdoblje ima u egipatskom jeziku tepi, prvi dan, i rqi, posljednji dan. S Argom imaju veze kako tepi tako i rq, od kojeg ak potjee rije Argo. Zatim, Tepi je dio bitnog opisnog naziva Anubisa kojega sam izjednaio s Argom. tovie, postoji jo jedna veza izmeu rijei tepi i Siriusova kompleksa. Izraz tep ra znai osnovica trokuta, dok rijei septu i sep znae trokut Septit je Sirius, a trokut je njegov hijeroglif. Osnovno je znaenje rijei tep usta (odatle znaenje tep ra sebek, 'krokodilska usta' jedna ona bolest), a jo osnovnije je znaenje poetak neega. Za prouavanje razvoja geometrijskih pojmova zanimljivo je, svakako, to su Egipani smatrali osnovicu trokuta njegovim ustima ili poetkom. Povezivan]e rqija i tepija tojest, 'kraja jednog ciklusa i poetka sledeeg lako bi moglo izazvati zbrku. Budui da je posljednji dan starog ciklusa rqi, a prvi dan novog ciklusa tepi, lako bi se mogao najednom rqi shvatiti kao poetak uostalom, on i tepi su jedan kraj drugoga i gotovo se stapaju. Moglo bi se rei da je pravi kraj jednog ciklusa ve poetak slijedeeg. Kod nas se Nova godina prikazuje starcem 129

sa srpom ili kosom koji odlazi i djetetom koje utjelovljuje novu godinu. Oba ta lika su zajedno. Tako su rqi i tepi, takoer, nerazdvojivi suputnici. Kako je vrijeme prolazilo i predaje postupno blijedjele, zacijelo se rqi lako poeo shvaati kao pravi poetak novog ciklusa, jer je bio zavretak starog. Vjerujem da se ba to dogodilo u grkom jeziku, jer glagol (arhomai) znai "treba poeti". Srodan je rijei arhe, koja znai poetak, poetna toka itd. i koja se sauvala u naim rijeima arhitektura i arhetip. To je jo jedan dokaz da rijei od korijena ark u indoevropskim jezicima potjeu od egipatskih rijei s korijenom arq. Na jo jednu povezanost skupa rijei s korijenom ark i prie o Argonautima nailazimo na jednom neobinom mjestu. Meu najudnije sauvane rasprave iz antike spada, bez sumnje, zanimljiva rasprava O imenima rijeka i planina i onome to se moe pronai u vezi s tim. 15 Ta se rasprava sauvala u zbirci Plutarhovih zapisa, ali je oito da nije njegovo djelo. Zapravo, meni se ona ini otrom satirom na vrst pisanja koje je tada bilo uobiajeno. Meu rijekama o kojima se raspravlja u toj raspravi nalazi se i Faza, rijeka kojom je Jazon doplovio do Eje u Kolhidi. O toj rijeci moemo proitati: Neko se zvala Arktur.... Ne uputajui se u potanko razglabanje o tome, htio bih samo istaknuti injenicu da je ba ta rijeka u Kolhidi imala, moda, neko ime koje bi moglo biti povezano sa skupom rijei ark. Arktur znai vjerojatno uvanje medvjeda i odnosi se na uvanje medvjeda koji je nama poznat kao Ursa Maior, Veliki Medvjed. Allen smatra Arktura u Bootesu njegovim pratiocem i veli da je bio povezan s Ozirisom i moda Horusom. Po svoj je prilici to jo jedna meu brojnim zbrkama to nastaju meusobnim usporeivanjem pratilaca. No, kao to rekoh, ne bih htio skrenuti s puta i razglabati o imenu Arktur i svemu onome to bi ono obuhvatilo. Napominjem samo da je Faza neko bila Arktur, i neka ostane na tome. Ime Faza imalo je veze s pticama, na primjer: s izrazom fazan. Sjetimo se Kirkine povezanosti s Kolhidom. Zanimljivo je, zatim, da je fasa u grkom jeziku golub grivnja. Oblici te rijei odnose se na golubove, a golubovi su, kao to smo ve vidjeli, blisko povezani s omfaloskim prorokim sreditima koja su odreena iz Behdeta. Osim toga, znamo da je kolhidska Eja, koja je na rijeci Fazi i tako ima veze s Argom i proroitima, povezana s golubovima ne samo time nego i injenicom da su golubovi puteni s arki i Arega. Stoga nije udno to su povezani Faza i fasa. ini se da je ta rijeka, zvala se ona Faza ili Arktur, imala ba prikladno ime. Osim toga, valja napomenuti da je u grkom jeziku faso-fonos, "ubojica golubova", ime jedne vrste jastreba. A takvu pticu oznauje i Kirka! Prije nego to se rastanemo od Plutarha, upamtimo jo i ovo: u "Izidi i Ozirisu" on nam otkriva da je Ozirisovo ime bilo Omfis. To je zanimljiva veza s proroitima koja su u Plutarhovo doba bila u Egiptu jo u pogonu. Vraajui se rijei tepi, spomenimo da tep ra znai ne samo osnovica trokuta nego i boansko proroite, to je takoer vrlo vano. Pretpostavio sam ve da su proroita povezana s Argom kao simbolom putanje Siriusa B, poetak koje oznaujem rijeju tepi, a sada otkrivamo da se proroite u egipatskom jeziku naziva tep ra. Tepi je postala rije preci, zbog povezanosti s rijei tepi kao poetkom. A tepi-ui-ker-en-pet bili su boanski preci nebeskog kruga, to je takoer vano. Moda je rije o posjetiocima? Na bogove nebeskog kruga odnosi se, ini se, Plutarhov izvjetaj o perzijskoj religiji u Izidi i Ozirisu (370 AB). Kao to mnogi znaju, perzijska je religija prije islama bio mazdaizam, koji se do danas odrao kao vjera Persa u Bombaju u Indiji, kamo su pobjegli iz svoje domovine Perzije kad su je poeli zauzimati muslimanski osvajai. Perzijanci nisu semitski Arapi, ve Indoevropljani, te su im jezik i prvobitna religija blisko povezani s indoevropskim Indijcima i sanskrtom. Zapravo, poetni oblik sanskrta, zvan vedski jezik, vrlo se malo razlikuje od poetnog oblika iranskog jezika, nazvanog avestijski jezik. Poznato je da je Zaratustra postavio dva osnovna boanska naela: Ahura Mazdu, naelo svjetla i dobrote te Ahrimana, naela zla i tame. Ta se dva naela zovu, takoer Ormuzd i Arejmanij, a ta se imena upotrebljavaju u Plutarhovoj raspravi. Sjetimo li se Plutarhova prikaza, to smo ga prije naveli, da je Anubis krug koji prema egipatskoj vjeri odvaja svjetlo od tame, tada je zanimljiva injenica da on (369 EF) s tom predodbom izjednauje, opisujui ga slinim rijeima, iranskog boga Mitru koji posreduje izmeu tame i svjetla. Zatim nailazimo (370) na ovaj zanimljivi odlomak: Osim toga, (Perzijanci) priaju mnoge legende o svojim bogovima, na primjer poput ove: Ormuzd, roen iz najistijeg svjetla, i Arejmanij, roen iz tame, neprestano ratuju medusobno; Ormuzd je stvorio est bogova boga dobrih misli, boga istine, boga reda, te bogove mudrosti, blagostanja i asnih uitaka. Meutim, Arejmanij je stvorio jednak broj suparnika. Tih dvanaest bogova mogli bi biti zodijak. No, osobito je zanimljiv slijedei odlomak, neposredno poslije spomenutoga: Tada se 130

Ormuzd trostruko poveao i udaljio toliko od Sunca koliko je Sunce udaljeno od Zemlje, te je ukrasio nebo zvijezdama. Jednu je zvijezdu postavio ondje prije svih drugih straara i uvara, Pasju zvijezdu. Stvorio je jo dvadeset etiri boga i smjestio ih u jaje. Medutim, oni koje je stvorio Arejmanij i koji su se svojim brojem podudarali s Ormuzdovim bogovima, probie jaje i prodrijee unutra; stoga su sada zla pomijeana dobrim. U napomeni u tom izdanju "Loeb Library" dodaje se: Oito je da su se obje skupine bogova pomijeale, ali iz teksta nije jasno jesu li zli bogovi uli unutra ili su dobri izili. Taj odlomak uistinu zasluuje da mu obratimo panju. Vrlo se odreeno prikazuje da se sve to zbiva u podruju koje se razlikuje od naeg Suneva sustava. Perzijancima je, ini se, bilo sasvim jasno da su zvijezde stajaice izvan sustava naeg Sunca. Stjee se, barem, dojam da ele saopiti ba to razliitost mjesta. Bilo kako bilo, svijetli bog Ormuzd i tamni bog Arejmanij stvorili su svaki po dvadeset pet bogova, ukupno pedeset. Potom su ih smjestili u jaje, koje je eliptino ba poput putanje. Jedan od dvadeset pet bogova koje je stvorio Ormuzd bio je, prema malo iskrivljenoj predaji, Sirius no svakako je Ormuzd stvorio Pasju zvijezdu, Sirius, i jo dvadeset etiri boga, to je ukupno dvadeset pet, a Arejmanij je stvorio takoer dvadeset pet, te su se svi pomijeali u jajolikom obliku. Na to to podsjea? Izriito se tvrdi da je Sirius bio glavni. Budui da je Arejmanij bio tamni bog i njegove su tvorevine bile tamne, zacijelo je njegova tvorevina nasuprot Siriusu bio tamni Sirius, nije li tako? A to se tie pedeset bogova rasporeenih oko Siriusa (govorei samo na osnovi tog teksta, trebalo bi rei: etrdeset devet bogova rasporeenih oko Siriusa, no smatram da je rije o iskrivljenoj predaji jer, prema onom to smo ve doznali iz drugih takvih opisa, Sirius bi zapravo trebalo da bude pedeset prvi element), oni oito predstavljaju pedeset godina kretanja Siriusa B po jajolikoj putanji oko Pasje zvijezde, "straara i uvara". U drevnim predajama ima jo nekih primjera o kolebanjima izmeu etrdeset devet i pedeset. Kod Gravesa moemo nai ove zanimljive napomene:16 Glavne su se sveenice izabirale natjecanjem u tranju (porijeklo Olimpijskih igara), a tranje se prireivalo naizmjenino na kraju pedeset mjeseci, odnosno etrdeset devet. Neovisno o injenici da Graves tu spominje pedeset mjeseci kao pretee Olimpijada, o emu smo raspravili mnogo prije, vidimo da se naizmjence upotrebljavaju etrdeset devet i pedeset za mjerenje vremena. To prilino nalikuje na kolebanje izmedu etrdeset devet i pedeset u gornjem perzijskom opisu. Imamo i u Bibliji, u Levitskom zakoniku, 25, 813, takav primjer: Nabroj sedam sedmica takvih godina, sedam puta sedam godina. Sedam sedmica godina iznosit e ti etrdeset devet godina. A onda zaori u trubu! U sedmome mjesecu, desetoga dana toga mjeseca, na Dan pomirenja, zatrubite u trubu irom svoje zemlje. Tu pedesetu godinu proglasite svetom! Zemljom proglasite oslobaanje svim njezinim stanovnicima. To neka vam bude jubilej, oprosna godina. Neka se svatko va vrati na svoju oevinu; neka se svatko vrati k svome rodu! Ta pedesetogodinjica neka vam je jubilejska godina: nemojte sijati, nemojte eti to samo od sebe uzraste, niti berite groa s neobrezane loze. Jer jubilej vam mora biti svet! Hranite se onim to njiva donese od sebe. Gornje rijei i mnoge koje jo slijede, ali koje neu navesti (jer svatko moe pogledati u Bibliju i proitati cijeli tekst), izgovorio je Bog Mojsiju na Sinajskom brdu, a rije je o Jahvinim uputama Izraelcima to moraju uiniti. Jo je vanije to se mnogo poslije toga u istom govoru, koji je sav posveen pedesetogodinjem jubileju i onome to treba da povodom tog jubileja uine Izraelci, pripisuju Jahvi ove rijei: Jer Izraelci su moji slubenici; oni su moji slubenici koje sam ja izveo iz zemlje egipatske, ja, Jahve, Bog va. Sjetimo se da je iz Egipta, izvora predaje o Siriusu, odnio Danaj Siriusove misterije i predaje u Argos itd. ini se da su u tome sudjelovali i Izraelci, iako tu pomisao nee mirno prihvatiti, vjerojatno, nijedan rabin. to je, dakle, s kolebanjem izmeu etrdeset devet i pedeset? Moda treba da potraimo objanjenje u knjizi Dvojne zvijezde Roberta Aitkena17. Raspravljajui o duini ophodnog vremena Siriusa B oko Siriusa A, on veli: Dakle, ophodno vrijeme koje je izraunao Volet 1931. i koje se vrlo malo razlikuje od mojega vremena, objavljenog 1918, iznosi 49,94 godine, dok Auwers spominje 49,42 godine. Bitno je to da je ophodno vrijeme Siriusa B izmeu etrdeset devet i pedeset godina i da je malo krae od pedeset godina. Aitkenova nas knjiga, osim toga, pouzdano izvjeuje da je putanja elipsa, kao to su putanje svih nebeskih tijela. Naravno, kad se openito govori o putanji Siriusa B, ne kae se elipsa, ve se kae 131

krug. U svagdanjem govoru velimo: Planete krue oko Sunca, premda znamo da su im putanje eliptine. Stoga se i u veini naih izvora spominje putanja Siriusa B kao krug. Medutim, Dogoni naravno crtaju na pijesku izrazitu elipsu kad prikazuju putanju Digitarije (Siriusa B). Na 6. crteu jasno se usporeuje dogonska plemenska skica putanje Siriusa B oko Siriusa A sa suvremenom astronomskom skicom te putanje. Ve na poetku ove knjige ustanovili smo da Dogoni znaju ne samo da je putanja Siriusa B oko Siriusa A elipsa nego im je poznato i udnovato naelo eliptinih putanji po kojem je ono tijelo oko kojeg se kree drugo tijelo neizbjeno u jednom od dvaju arita elipse. Dogoni izriito vele: Sirius.... je jedno od sredita putanje siune zvijezde Digitarije. Kepler je prvi izrekao to naelo kao zakon o planetskom gibanju bio je to revolucionaran korak naprijed u zapadnjakoj znanosti. Dogoni, osim toga, prikazuju putanju enske zvijezde (planete koja se kree oko Siriusa C) kao elipsu kojoj je u jednom sreditu Sirius C. Dakle, uzimajui u obzir maloprije spomenuto kolebanje izmedu etrdeset devet i pedeset te natuknicu da sedam puta sedam iznosi etrdeset devet, pa povezujui to sa injenicom da je ophodno vrijeme Siriusa B izmeu etrdeset devet i pedeset godina, te mislei na to da se taj vremenski razmak moe prilagoditi tako da se, kao to Graves govori o Svetoj godini, (naizmjenino pedeset mjeseci, odnosno etrdeset devet), izmjenjuju uzastopce pedeset godina, pa etrdeset devet godina, pa pedeset godina itd. moemo razumjeti zato se ophodno vrijeme Siriusa B oko Siriusa A rauna dvostruko da bi bilo stotinu godina, kao to vele Dogoni i kao to se radilo u Egiptu i Grkoj, i to nas je dovelo do dvostruke Svete godine od jedne stotine, do grke boice Hekate koja znai stotina, do Storukih iz grke mitologije i tako dalje! Sve to izazvala je okolnost to se ophodno vrijeme Siriusa B moralo raunati dvostruko kako bi se pribliilo cijelom broju. A injenica da su tako postupili i Dogoni i narodi u Sredozemlju pokazuje gotovo nesumnjivo da je dogonska predaja o Siriusu ostatak sredozemne (to jest, egipatske) predaje koju su prenijeli dogonski preci iz garamantskog kraljevstva u Libiji, kamo su je donijeli minijski doseljenici. Vano je, takoer, to Dogoni izriito kau: Digitarijino je ophodno vrijeme oko pedeset godina i odgovara prvih sedam sedmogodinjih vladavina prvih sedam poglavica.... Zatim: To je pravilo vrijedilo etrdeset devet godina za prvih sedam poglavica, koji su tako hranili zvijezdu i omoguavali joj da periodino obnavlja svijet. No, poto je osmi poglavica otkrio zvijezdu.... Tu se javlja i predodba o rtvovanju svetog poglavice, koju neprestano istie Graves spominjui esto pedesetomjesenu Svetu godinu. Taj odlomak iz Griauleova izvjetaja o onom to su mu ispriali Dogoni doimlje se gotovo kao doslovan navod iz biblijskog Levitskog zakonika. Ili iz Gravesovih "Grkih mitova"! Moe li jo biti bilo kakvih sumnji da su obje predaje istovjetne? I da su Dogoni donijeli predaju iz Sredozemlja u skrivenu divljinu, gdje je razorno djelovanje vremena i vladavina ta predaja preivjela udnovato nedirnuta i jasna? I da se sredozemna predaja uistinu bavila Siriusom i putanjom Siriusa B? Dogoni su, zaista, ostaci Argonaut, od kojih sasvim doslovce potjeu te su tako Minijci usred Zapadne Afrike. Obratimo li sada panju egipatskoj rijei henti, ustanovit emo da je ona Ozirisovo ime, zatim "bog s krokodilskom glavom u Tuatu", egipatskom podzemlju, a i jednostavno "krokodilski bogovi". Hent je Setov krokodil: a hen-t je, to je zanimljivo, odreeno mjesto u podzemlju i znai predjel u Tuatu. No, u irem je smislu hen-t mitoloko mjesto, pa ne mora biti ba u podzemlju. Moglo bi se, dakle, zakljuiti da je legendarni Hen-t mjesto koje je imalo pandan u podzemlju i koje je, oito, nekako povezano blisko i s Ozirisom i s krokodilima. Ime tog predjela Hen-t kad se uzme kao obina imenica, a ne kao ime, znai dvojina. To je jak indicij o prirodi legendarnog predjela. Naime, predjel koji je blisko povezan sa Siriusom i ije ime znai dvojina podsjea svakako na Plutarhov opis kruga, odnosno elipse koja ima dvojno obiljeje razdvajajui svjetlo od tame. Kako ne bi itatelji pomislili da je to tumaenje nategnuto, treba da odmah dodam jo jedno znaenje rijei hen-t: "granica, mea", a i znaenje dva nebeska zavretka; ini se da se sve to odnosi na krug, te da se istiu hen-t (dvojna) priroda vanjskog i unutranjeg i dvije krajnosti povezane promjerom. Hen-t znai i zavretak, krajnja granica, a henti je vremenski odsjek od 120 godina. Sjetimo se da se dogonski Sigui prireuje svakih ezdeset godina, pa su dva dogonska Siguija jedan egipatski henti. Zapravo, hen-t henti bi bio Sigui, ili moda obrnuto, ovisno o tome kakvoj se gramatici daje prednost. (Rije dvojni moe se upotrebljavati dvojako i tumaiti kao prepolovljivanje ili udvostruavanje, ovisno o kontekstu.) I taj dvojni vremenski odsjek prilino slii na dva pedesetomjesena razdoblja koja tvore stomjesenu svetu Veliku godinu, a ona je povezana sa Siriusom i ima dvojno obiljeje. 132

Henti znai, osim toga, beskrajan pa se moda odnosi na beskrajno kruenje Siriusa B oko Siriusa A. Vjerojatno je posrijedi neka takva predodba, jer kako bi inae mogla ista rije znaiti istodobno beskrajan i 120 godina? Moda je rije o beskrajnoj putanji Siriusa B ili o ciklikoj osnovi Siguija. Bilo kako bilo, taj podatak otkriva da je kao ciklus koji se beskrajno ponavlja prihvaen vremenski razmak od 120 godina, to ukazuje na injenicu da se razdoblje od 120 godina zacijelo smatralo vrlo vanim, a ba to se i moglo oekivati. U Treem dodatku predlae se jedno tumaenje prave prirode Siguija.... a i hentija, zasnovano na odreenim astronomskim injenicama. Budui da henti ima sva ta znaenja, pa i znaenje krokodilski bogovi itd., iznenaduje nas podatak da henn znai orati, a hennti je ora. Odmah pomiljamo na Jazona kako ore polje da bi posijao zmajske (krokodilske?) zube. Lako je mogue da se motiv zmijskih zubi, koji je u igri rijei imao veze s boicom Sirius, proirio u nekom drugom sloju igri rijei na zmajske zube kao aluzija na krokodile. U vezi s mogunou da je Sirius B dlakavi, bestijalni Enkidu, zanimljivo je da hen znai vladati se poput ivotinje, a henti je posebno bestijalan ovjek. Osim to je rije henti ime Ozirisa, Siriusova pratioca, ona oznauje i bestijalna ovjeka koji je arhetipski pratilac u legendama to su povezane sa Siriusom. Osim toga, boica Hator, boica-krava, oblik Izide- Siriusa, spominje se kao Hennu-Neferit. (Neferit znai jednostavno lijepa.) No, rije hennu s dvostrukim n ima osnovno znaenje falos i faliki determinativni hijeroglif, pa moda nije srodna rijeima hen s jednim n. Hen-ta znai to je zanimljivo zrno, pa se slae s dogonskom predodbom o Siriusu B kao zrnu. Henu oznauje Sekera, boga-jastreba, i njegovu henu lau. Ta laa (odraz nebeskog Arga) jest sveta laa Sekera, memfiskog boga smrti. Dakle, ovo nas podsjea na skup rijei kirke i kolhidskog boga smrti. Treba istaknuti da se jastreb i soko neprestano brkaju meusobno ne samo u naunim raspravama o Egiptu. Pitao sam sokolare kakva je razlika izmedu jastrebova i sokolova, no odgovorili su mi prilino neodreeno, spomenuvi razliitu boju oiju i injenicu da je soko manji. Jastreb ima navodno zlaane oi (sunane?), a soko smee. Meutim, navike im nisu jednake, pa budui da ima raznih vrsta jastreba i sokola vlada potpuna zbrka. ini se da drevni narodi nisu razlikovali jastreba i sokola, barem ne onako kao afran i mrazovac. Naravno, u praksi su se uoile razlike, ali treba da imamo na umu da u drevnom svijetu nije postojala aristotelska podjela biljki i ivotinja na rodove i vrste i da se jo nije pridavala osobita vanost jezinom, odnosno semantikom razlikovanju pojmova. Za poblie oznaivanje upotrebljavali su se opisni pridjevi, ali sistematske suvremene bioloke terminologije nije jo bilo. Stoga smo ve otkrili u grkom jeziku da Kirka znai jastreb ili soko. Ukratko, te su dvije rijei bile u terminologiji medusobno zamjenljive kao 1 i r to se tie izgovora i simbola u egipatskom jeziku. ini se da Egipani, kao dananji Kinezi koji govore piljana lia umjesto pirjana ria, nisu mogli razlikovati ta dva likvidna glasa. Zapravo, i kod 1 bi se mogla razlikovati dva oblika da su nam uha uvjebanija. Moe se izgovoriti mnogo lingvalniji, a manje dentalan 1 nego to ga mi izgovaramo u engleskom jeziku. No, to se tie francuskog "r", priznajem da ne mogu prisiliti jezik da izgovori taj glas, kao to ni Aristotel nije, na primjer, mogao izgovoriti grko ro koje su Grci smatrali ukavim.18 Medutim, vratimo se temi. ini mi se da se moe nai rjeenje pitanja o jastrebovima i sokolovima. Seton Gordon, vjerojatno najvei strunjak na svijetu to se tie orla zlataa, nije mi znao objasniti kako se mogu razlikovati te dvije ptice. Nije mi to znao objasniti ni prijatelj koji je iskusan sokolar. Bio sam ve nestrpljiv to ne mogu nai odgovora, a onda sam od jednog prijatelja, Robina Baringa, koji je neko htio postati ornitolog, doznao da izmeu jastreba i sokola ipak postoji razlika, ali teko zamjetljiva. Prema njegovoj tvrdnji, jastrebu je etvrto ili peto letno pero due i tvori zaobljeno krilo, dok je sokolu due drugo ili tree pero i tvori iljasto krilo. Ne znam je li to vrijedi za sve brojne vrste. U Glosaru grkih ptica19 D'Arcy Thompson napominje da je starogrki pjesnik Kalimah (koji je bio vrlo uen ovjek) tvrdio da postoji deset vrsta jastrebova, a Aristotel je tvrdio da su egipatski manji nego grki. Stjee se dojam da su ljudi, otkad postoji svijet, pokuavali odvojiti jastrebove od sokolova. Medutim, ako su itateljima dosadile te ptice kao to su piscu, napustimo ih i suoimo se s nekoliko preostalih egipatskih rijei. Preivjeli smo sputanje niz slap, a moemo li sada prikupiti toliko snage da se izvuemo na obalu? Hensekti znai dlakav, a oznauje i boice Izidu i Neftis. Moda se Neftis poistovjeuje sa Siriusom B, arhetipski dlakavim, no vjerojatnije je da je ona povremeno ime Siriusa B, a povremeno Siriusa C, enske zvijezde koja je takoer nevidljiva. Henmemit su "mukarci i ene minulog doba". Znaenje orati rijei henn i znaenje mea rijei hen-t povezani su preko orae zemlje (henb-t) u rije hen-b koja znai "ograniiti, izmjeriti zemlju, postaviti medu". (To kao da ipak povezuje rijei s jednim n s rijeima s dvostrukim n.) Pojavljuju se, dakle, nove mogunosti za igre rijei, jer s jedne 133

strane imamo putanju Siriusa B koja ograniuje, a s druge strane "oranje" u vezi s oranjem tla da bi se posijali zmijski zubi kao to znamo, zmijski su zubi igra rijei s obzirom na boicu Sirius. Iz toga nastaje niz meusobno isprepletenih igri rijei koje zbunjuju. Dodajmo jo i to da je Hen-b ujedno zmijski bog Tuata, a Henb-Reku bog-agalj, to nas povezuje sa agljoglavim/pasoglavim Anubisom i putanjom Siriusa B, te nam ukazuje na jo jednu igru rijei u vezi sa zmijom. Sjeamo se da su prijestolje i veslo dvije najee aluzije na godinje korake na pedesetogodinjoj putanji Siriusa B. Osim toga, ime boice Izide, u egipatskom jeziku Ast, znai prijestolje i prikazuje se hijeroglifskim znakom prijestolja. Vano je, zatim, da as-ti, napisano istim hijeroglifsldm znakom prijestolja, znai jedan na mjestu drugoga, nasljednik. To jasno upuuje na niz prijestolja. A putanja koju predstavljaju, poznata i kao Anubis, posebno je oznaena sloenim oblikom Ast Anpu (Izida-Anubis) Drugo ime Izide kao boice Sirius jest Aahu-t. to se tie toga novog imena, ne udimo se to ono znai "bog koji prebiva u obzorju". A aahu-t eta-t znai tajno obzorje. Aahuti su dva duha, tj. Izida i Neftis. Osim toga, aahu-t su ureusi na kraljevskoj kruni itd. to pokazuje porijeklo glavnog faraonskog znaka vlasti. Tu je, dakle, jo jedan dokaz o povezanosti Siriusova sustava s tajnim obzorjem putanje Siriusa B i o njegovoj velikoj vanosti za Egipane. Jo jedan oblik Izidina (Astina) imena je Aas-t, koje je podjednako vano ako obratimo panju na injenicu da aasten znai jedan od osam bogova-majmuna u Thothovoj pratnji; on je bio na elu ostale sedmorice.... Tu imamo usporedbu s dogonskom priom u vezi sa Siriusom, u kojoj je osmi poglavica na elu prethodne sedmorice poglavica koji su simbol ophodnog vremena Siriusa B, ophodnog vremena koje zapoinje opet dolaskom osmog poglavice poslije sedam poglavica od kojih je svaki vladao sedam godina, to iznosi sedam puta sedam, odnosno etrdeset devet godina. Na tu predodbu o Siriusu odnosi se ovdje drugi oblik egipatskog imena Izide, koja se poistovjeivala sa Siriusom. Izida i Neftis nazivaju se i Ar-ti, dvije boice s ureusima, Izida i Neftis. Postoji jedan vrlo srodan oblik te rijei, Arrut, od kojega vjerojatno potjee ime sumerske boice Aruru. Jer, ona je bila Izidin pandan u Sumeru, a zvala se i Ninhursag, Nintu, Ninmah itd. Imenom Aruru osobito se isticalo da je ona stvorila dlakavog Enkidua, Gilgameova pratioca. Bez sumnje, ba zato to je Enkidu povezan sa Siriusom B, pojavljuje se ona pod tim imenom u Epu o Gilgameu; jer to je njeno ime, izvedeno iz egipatskog oblika, u bliskoj vezi s predajom o Siriusu. Budui da je Ar-ti zajedniko ime Izide i Neftis, a Neftis je povezanija sa Siriusovim pratiocem, ime Aruru blie je Siriusu B, kojega prikazuje i Enkidu, negoli neko drugo ime boice Sirius koje nije zajedniko i tamnoj pratilici Neftis. Ta rije znai ureusi, a maloprije smo vidjeli da je druga rije koja oznauje ureuse povezana s obzorjem putanje Siriusa B, a istodobno je zajedniko ime Izide i Neftis zajedniko je, oito, zato to jedna opisuje putanju oko druge, a kao to smo vidjeli ve nekoliko puta, putanja im je zajednika objema i odvaja njihova podruja. Stoga i rijei u vezi s tom putanjom moraju biti zajednike objema. Zar su Sumerani mogli pronai prikladnije ime za tu boicu kao stvoriteljicu Enkidua, Gilgameova tamnog pratioca, nego to je ime izvedeno iz tog aspekta boice? Budui da se Pasja zvijezda, Sirius, prikazuje hijeroglifom zub, vaan je takoder podatak da u egipatskom jeziku postoji rije koja znai i zub i pas. Mislim na rije ar, zub, a a je vrsta psa, a-t, kuja, ai, pasji bog, dok je ait oblik boice Hator koja se izjednauje s Izidom. Osim toga, a-t znai "jedna stotina", pa je egipatski sinonim grke Hekate. Zub oznauje i rije abeh, a srodan oblik iste rijei znai agalj. Zatim, aba znai uiniti jakim, a ab-t znai staza. App znai prijei, a ap su koraci. Ako mi se dopusti da zanemarim gramatiku, tada app ab-t em ap znai prijei stazu koracima, a to se ba podudara s onim to ini Sirius B na svojoj putanji. Budui da se Anubis poistovjeivao s putanjom Siriusa B, nije udno to se taj bog zvao "brojilac srdaca", pri emu je brojilac rije api, a abu znai srca. Meutim, ako api-abu izmijenimo u api-abt, to nije velika promjena, tada dobivamo znaenje brojilac mjeseci, jer abt je mjesec. To je jo jedna igra rijei s dubljim znaenjem, a tie se stotinu mjeseci (ili godina) to ih broji Anubis, koji je putanja, dok prelazi svoju ab-t em ap, svoju stazu koracima. Dalje bi ispitivanje egipatskog jezika bilo suvino s obzirom na nae ciljeve. Isto bi tako suvino bilo neprestano tumaenje sumerskih vjerskih imena koja potjeu iz egipatskog jezika. Medutim, dobro bi bilo predoiti jo neke podatke o putu sredozemne predaje o Siriusu na jug, iz Libije do rijeke Niger. Herodot nas obavjetava da su libijski Garamanti bili potisnuti sve dalje i dalje na jugozapad. Graves kae da su se morali povui u Fezan, u pustinjske predjele june Libije. Podatke nalazimo i u Povijesti Zapadne Afrike J. D. Fagea: 20 134

Piui oko 450. prije n. e., Herodot spominje Garamante, stanovnike oaze Djerma u Fezanu (koji bi se u suvremenom jeziku zvali Tuarezi), te ih prikazuje kako u bojnim kolima na dva kotaa, to ih vuku etiri konja napadaju u Sahari 'Etiopljane', tj. crnopute narode. Oko 400 godina poslije toga pie jedan drugi davni veliki geograf, Strabon, otprilike isto o Faruzijcima iz zapadne Sahare, koji bi mogli biri preci Sanhaj.... Garamantska i faruzijska bojna kola bila su vrlo laka vozila, nepogodna za prevoenje robe, no vrlo je zanimljivo da je Herodotove i Strabonove izvjetaje o djelovanju Garamanata i Faruzijaca potvrdilo i upotpunilo nekoliko stotina jednostavno nacrtanih ili urezanih vozila s dva kotaa i etiri konja koja su pronaena na saharskim stijenama. Najvanije je obiljeje tih crtea to se gotovo svi nalaze samo du dvaju putova kroz Saharu: du zapadnog puta iz junog Maroka prema Gornjem Nigeru i du sredinjeg od Fezana do istone strane Nigerove okuke. U Bijeloj boici govori Robert Graves takoer o Garamantima:21 Herodot je imao pravo kad je, govorei o moi egipatskih sveenika, tvrdio da su crni golub i kultovi Zeusova/Amonova prorokog hrasta u Libijskoj pustinji i Zeusova prorokog hrasta u Dodoni jednako stari. Profesor Flinders Petrie stavlja sveti savez izmedu Libije i kopnene Grke duboko u tree tisuljee prije nove ere. O Amonovu hrastu brinulo se pleme Garamanata; Grci su njihova pretka Garamasa smatrali 'prvim ovjekom'. Zeus iz Amonova proroita bio je neka vrst Herakla ovnovske glave, srodan Ozirisu ovnovske glave i Amon-Rau, ovnoglavom bogu Sunca iz egipatske Tebe odakle su, tvrdi Herodot, poletjeli crni golubovi u Amonovo proroite i Dodonu. U svom djelu Izgubljeni afriki svjetovi22, koje zaista oarava, James Wellard prilino opirno raspravlja u Treoj knjizi. "Narod s bojnim kolima", o Garamantima i srodnim temama. Jedan od najzanimljivijih dijelova u tom prikazu bavi se nekom oito nestalom civilizacijom pod saharskim pijeskom koja je neko bila sredite garamantskog carstva i koju su razbili upadai, arapski muslimani. Wellard opisuje tu civilizaciju na prikladno tajanstven nain. Na putu to se protee od Sebhe, suvremenog fezanskog glavnog grada, do oaze Ghat na alirskoj granici, putnik prelazi preko podzemnog vodenog sustava koji, to se tie domiljatosti i truda, gotovo i nema premca u afrikoj povijesti.... Kad se gledaju iznutra, glavni su tuneli visoki najmanje tri metra, a iroki etiri metra; iskopani su u vapnenakoj stijeni jednostavnim oruem i nije se ni pokuala izgladiti povrina stropa i zidova.... Koliko ih se zapravo sauvalo, nije jo sigurno, premda ih se jo vidi vie od dvije stotine. Ponegdje nisu medusobno udaljeni ni est metara, a prosjena im je duina, od stijene gdje poinju do oaza gdje se zavravaju, pet kilometara. Pretpostavimo li na osnovi 230 rovova koji su jo vidljivi da ih je bilo 300 u tom pustinjskom podruju, tada imamo, raunajui i bone rovove, oko 1600 kilometara tunela iskopanih u stijenju pod pustinjom. Jo nismo naisto kako je djelovao taj sustav. Prije svega, gdje je ulaz u te tunele? Mogu se potroiti sati i sati traei otvor, i premda se rjeenje ini na prvi pogled lakim, jer se pretpostavlja da se odreen nasip protee cijelom duinom tunela, napokon se stigne do hrpe kamenja u podnoju strmine i ne moe se odgonetnuti kamo je nestao rov.... (sustav moda) ukazuje na dovoljnu i redovitu kiu, a takva je morska klima u pustinji Sahari mogla postojati davno, oko 3000. prije n. e.. Mogu li 'fogare' biti tako stare?.... Danas su u Vadi el Ajalu jedini izvor vode bunari i oni su dovoljni za dananjih 7000 stanovnika. Usporedimo li taj broj sa 100.000 ili vie grobova to su dosada pronaeni u Vadiju, a potjeu iz vremena graditelja vodenog sustava, moemo stei odreenu predodbu o tome kako je bilo naseljeno to podruje.... Osim toga, gradnja tako golemog hidraulikog kompleksa ukazuje na vjet i tehnoloki napredan narod koji je dosegao vii stupanj kulture nego to ga je imala sjeverna Evropa prije rimskog osvajanja. Stoga moemo pouzdano zakljuiti ovo: a) izmeu 5000. i 1000. prije n. e. ivjelo je u velikom dijelu pustinje Sahare stoarsko i ratarsko negroidno stanovnitvo koje je pomou 'fogara' uinilo to podruje plodnim i prikladnim za ivot; b) ba blagostanje tih nezatienih Afrikanaca potaklo je bijele doseljenike na libijskoj obali da zauzmu Fezan. Ti doseljenici (koji su prvobitno, ini se, stigli u Afriku iz Male Azije) bili su Garamanti, narod sa etveroprenim bojnim kolima; prvi ih spominje Herodot i opisuje ih kao ve vrlo brojan narod u njegovo doba. Nakon toga se naizmjence pojavljuju i nestaju tokom klasinog doba sve dok, oko 700. n. e., ne nestaju potpuno 135

kad njihovoga posljednjeg vladara odvode u zarobljenitvo arapski osvajai Fezana. Njihovo je saharsko carstvo trajalo vie od tisuu godina. Pa ipak, o Garamantima ne znamo gotovo nita, a razlog je oigledan: kad je propalo Rimsko Carstvo, Afrika je postala 'izgubljeni' kontinent, tako da nijedan evropski putnik nije dopro ak ni do Fezana, koji nije daleko na jugu, sve do poetka devetnaestog stoljea. Treba da dodam da je prije dolaska muslimana unitio sjevernoafriku civilizaciju car Justinijan. Wellard kae, osim toga, da na garamantskom podruju postoji velik broj grobova, piramida, utvrda i naputenih gradova koje jo nije dirnula arheoloka lopata. Posjetio je, na primjer, utvreni grad arabu, koji lei u pustinji i postepeno tone u pijesak. To je mjesto posjetilo najvie nekoliko desetaka evropskih putnika, jer je podalje od karavanskih putova, u jednoj prilino nepristupanoj udolini pjeanog mora Murzuk.... Zapravo, arheoloka su istraivanja u Fezanu tek zapoela.... Poto su Arapi zauzeli garamantsko carstvo, preivjeli su Garamanti pobjegli na jugozapad, te se pomijeali sa starosjediocima, crncima, na junoj obali Gornjeg Nigera i prihvatili njihov jezik, kao to nas obavjetava Graves u Grkim mitovima23, a to je doznao iz knjiga antropologa Eve Meyrowitz.24 Sada nam je, dakle, malo jasnije kako su se Dogoni i srodna crnaka plemena s Gornjeg Nigera dokopali udnovatih podataka. Pria je stara tisue godina, a drama se odigravala na tisuama kilometara, to se ini ba u skladu s naravi poruke koja se prenosila u sasvim razliit svijet u kulturu dvadesetog stoljea. Prema Dogonima, tvorac svijeta je posjetio Zemlju i, poto je dao ljudima kulturu, vratio se u Siriusov sustav. Sada kad je na rod koraknuo na drugo nebesko tijelo i kad poinjemo istraivati svoj Sunev sustav, spremni smo ozbiljno razmisliti o susjedima koji su moda nekoliko svjetlosnih godina od nas i imaju svoj vlastiti sunev sistem, u kojem ive obuzeti eljom za doznavanjem, uenjem, spoznavanjem, a prije svega eljom da stvore pravu etiku civilizaciju, eljom koja potie najbolje meu nama. Jer, bez takvih pobuda ne bi vjerojatno ni mogli preivjeti svoju vlastitu tehnologiju. U ljubavi se moe ivjeti, ali bez ljubavi svaki svijet otruje sam sebe. Stoga se namee zakljuak da su bia sa Siriusa, ako postoje ondje, prihvatila spasonosnu etiku, bitnu za ivot. Ako je Sirius zaista zaviaj "tvorca svijeta", trebalo bi da nas to potakne da i mi postanemo tvorci svjetova. Napomene
1. Griaule i Dieterien: Le Renard ple, op. cit., 44. str: Odre ivanje kategorija klasifikacije, podudarnosti stvara okosnicu koja se moe usporediti s graevinskim skelama ili ovjejim kosturom. Ono to ih oivljuje, to im daje njihove vlastite ivotne funcije, za Dogone je veza s bogom i sa svjetskim poretkom koji je on stvorio, to jest s nainom kako je organiziran svemir i kako funkcionira danas. Sve to rasvjetljava mit. Tokom vremena pojavljuju se postupno strukture, jedna nad drugom, a svaka ima svoje naroito znaenje i blisko je povezana s drugim strukturama. To daje smisao nizu kategorija i klasifikacijskim stupnjevima koji svjedoe o odnosima izmeu ovjeka i onoga to nije ovjeje u svemiru. Da bi se vie doznalo o tome kako se okosnica simbolinih meusobnih veza protee ak na najmanja svagdanja dogonska djela, trebalo bi proitati cijeli odlomak Dogonsko miljenje, 4050. str. u knjizi Le Renard ple. Taj odlomak prikazuje vrlo dobro kakav je mentalitet potreban u takvu drutvu koje se na svim razinama osniva na stvarnosti. Jedina je mana takva naina miljenja to moe okotati ako se pretjerano usavri poput baroknog labirinta i to moe uiniti bezvrijednim bilo kakvo slobodno istraivanje, kao to se u srednjem vijeku dogodilo u Evropi kad je Crkva imala odgovor na sve, pa tko se god nije slagao s njenim odgovorom, mogao je odmah zapaliti sebi lomau. Sve ima svoje opasnosti; nijedan sistem miljenja nije savren. Samo neprestano i neumorno primjenjivanje slobodne volje i panje moe ispravno usmjeriti taj vrlo loe sainjen organizam, ovjeju linost, te ga zadrati na pravom putu. Svi su sistemi panaceje, bila rije o miljenju ili drutvu, i svi su podjednako beskorisni za nebudnog pojedinca. Uenje o umjerenosti to ga sadre sve zdrave filozofije zapravo je uenje o pridavanju panje u svako doba; akrobat na nategnutoj ici arhetip je uspjenog ovjeka. (Treba li da dodam da tu izraz "uspjean" nema nikakve veze s raunom u banci?) 2. Sir E. A. Walis Budge: Oziris i egipatsko uskrsnue, 2 svezak, London, 1911, 2. svezak, 294295. str. 3. Ibid., 1. svezak, 156. str. 4. Ibid., 1. svezak, 389390. str. 5. Plutarh, op. cit.; o toj raspravi moe se itati u mom etvrtom dodatku. 6. Ibid., 1. svezak, 106107. str. 7. Oziris, op. cit., 1. svezak, 93. str.

136

8. Ibid. 9. Egipanski bogovi, op. cit., 2. svezak, 164. str. 10. Oziris, op. cit., 2. svezak, 311. str. 11. Ibid., 2. svezak, 341. str. 12. Vidi Sir E. A. Wallis Budge: Rjenik egipatskih hijeroglifa, London, 1920. 13. Vidi 6. napomenu. 14. Vidi 12. napomenu. 15. U 5. svesku Goodwinova prijevoda Plutarhovih Moralia, 1874, op. cit. 16. Grki mitovi, op. cit., 60, 3. 17. Dvojne zvijezde, 238. str. 18. Nesposobnost Kineza da razlikuju dva likvida osobito je udna zato to u svom jeziku imaju manje-vie oba ta glasa. L je sasvim uobiajen, a glas koji je prilino slian "r" upotrebljava se u rijeima to ih ponajee transkribiramo sa j, poput jen koja se u engleskom jeziku izgovara gotovo kao run (rannap. prev.) i konfuijevski je izraz za vrlinu. 19. Op. cit., 65. str., uz rije hierax 20. J. D. Fage: Povijest Zapadne Afrike, Cambridge University Press, 1969, 1416. str. 21. Op. cit., 182. str. 22. James Wellard: Izgubljeni afriki svjetovi, Hutchinson., London,1967; tiskao i The Travel Book Club, London, 1967. 23. Op. cit., 3, 3. 24. Vidi 13. i 14. napomenu uz prolo poglavlje.

KRATAK PREGLED U staroegipatskom jeziku znak hijeroglifi rije koja oznauje boicu znae istodobno zmija. A Siriusov hijeroglif znai i zub. Prema tome, zmijski zub je igra rijei u vezi s boicom Sirius. U prii o Argu posijao je Jazon zmijske zube, pa ta predodba potjee vjerojatno iz te egipatske igre rijei. Osim toga, grka rije izlazak zvijezde ima veze s rastom zubi iz desni. Dakle, kad su se zmijski zubi posijali u tlo, izrasli su iz njega kao iz desni to jest zvijezda Sirius (zmijski zub) digla se nad obzorje. Vidimo tu na djelu mitoloki ifrirani jezik u svetim igrama rijei. Iza mitova se skrivaju znaenja koja se mogu odgonetnuti ako se vratimo hijeroglifima i pronaemo sinonime koji tvore igru rijei. Traei egipatske izvore, pronalazimo objanjenja rijei Argo, arka, "Argos" itd. Te rijei potjeu od egipatske rijei rq. No i srodne rijei u grkom jeziku daju vane podatke: Argus je pas povezan sa ciklusom. Drugi Argus ima stotinu oiju i uva Iju, koja je povezana s predajom o Siriusu i s Izidom. Egipatska rije rqi odnosi se na kraj ciklusa, to ga u Odiseji utjelovljuje Argus. Egipatska rije rq odnosi se na predodbu ciklusa, kruga i izvor je latinske rijei arcere. U Izidinu hramu u junoj Italiji postoji u unutranjem svetitu slika stookog Argusa (ima, meutim, normalno lice i oi). U tom unutranjem svetitu slavili su se Izidini misteriji. Osim toga, prema predaji, Danajevih pedeset keri donijelo je iz Egipta u Grku (i odatle u junu Italiju) Tezmoforije, koje su prema Plutarhu bile Izidini misteriji. Vidimo, dakle, da je Izida u vrlo tajnom i svetom kontekstu bila blisko povezana s pedeset i jednom stotinom (Hekatom) a Izida se izjednaivala sa Siriusom. Rani su Egipani vjerovali da je Sirius prebivalite pokojnih dua, a to vjeruju i Dogoni. Egipani su govorili da je pokojniki duh otiao k Neftis, da se okree u obzorju i da se okree kao sunce. To je prilino jasan opis tamne Neftis koja se kao sunce okree oko Siriusa. Egipani su, osim toga, tvrdili da emanacije iz Siriusova podruja oivljuju stvorenja na Zemlji. Tako misle i Dogoni. Budui da su Egipani smatrali Sirius drugim svijetom pokojnih dua, zanimljivo je to su drugi svijet zvali rq-hehtt, upotrebljavajui opet poznatu rije rq. U egipatskom se jeziku oznauje Siriusovo podruje rijeju koja znai, osim toga, prijestolje i teina, a slina je rijei patuljak. Egipatska rije pedeset (od koje su izvedene arapske i hebrejske rijei koje znae pedeset) odnosila se na pedeset vruih Siriusovih "pasjih dana", a i na zvijezdu koja ne miruje oito je rije o zvijezdi koja se giba, to jest o Siriusu B i njegovu pedesetogodinjem ophodnom vremenu. Sirius je u Egiptu Luna zvijezda. Egipatska rije strijelac lukom odnosi se i na teku zvjezdanu kovinu, povezanu s Anubisom (koji je, kao to smo ve naslutili, putanja Siriusa B, a Sirius B se, uostalom, sastoji od teke zvjezdane kovine). Rije koja oznauje teku zvjezdanu kovinu slina je rijeima "patuljak" i teina. 137

Egipatska rije koja znai poetak ciklusa (i koja se slae s rijei rq, kraljem ciklusa) znai ujedno proroite i "prednji i stranji vrak broda" to potvrduje moju postavku o Argu i proroitima. Ista rije znai i osnovica trokuta (a rije trokut je varijanta Siriusova imena, koje se oznauje hijeroglifom trokut). Osim toga, postoje geodetski trokuti, povezani s arkom, kojima su poetna toka Teba, odnosno Behdet. Plutarh nas upoznaje s perzijskim prikazom Pasje zvijezde, Siriusa, okruene pedesetoricom bogova koji tvore jajolik oblik (eliptinu putanju) u kojem se svijetli bog suoava s tamnim bogom. U biblijskom Levitskom zakoniku nareuje Mojsije Hebrejima da svakih pedeset godina slave jubilej, no nisam nikada uo da su postupili tako. Oito, nisu shvatili pedesetogodinje ophodno vrijeme Siriusa B koje je Mojsije (upuen u egipatske tajne i "odrastao kod faraona") vjerojatno imao na umu. U egipatskom jeziku rije tajno obzorje znai ujedno dva duha to jest svijetla Izida i tamna Neftis. Ista rije znai, osim toga, "bog koji prebiva u obzorju" i Izida kao Sirius. ini se da se tajno obzorje odnosi na putanju Siriusa B u kojoj Sirius B ivi. Egipatska rije pas znai i zub (hijeroglif trokut znai Sirius i zub), ali i pasji bog i jedna stotina. Druga egipatska rije koja oznauje zub znai prelaziti stazu koracima i uiniti jakim, a upotrebljava se u vezi s Anubisom tako da se moe dobiti znaenje brojilac mjeseci dok prelazi stazu. Jedan sinonim znai stotina i Sirius. Tako dobivamo: "brojenje stotinu mjeseci dok se prelazi Siriusova staza". Meutim, Anubis (koji to ini) jest krug. Stoga imamo: brojenje stotinu mjeseci dok se prelazi kruna Siriusova staza. Zamijenimo li mjesec godinama (kao to ih je moda zamijenio Mojsije?), tada imamo dva pedesetogodinja ophodna vremena Siriusa B. Vidimo da su stari Egipani imali istu predaju o Siriusu na koju smo naili kod plemena Dogon u Maliju. Znamo da su Dogoni to se tie kulture, a vjerojatno i fiziki, potomci Grka s Lemnosa koji su tvrdili o sebi da potjeu od Argonauta i koji su doplovili u Libiju, preselili se na zapad kao Garamanti (koje je opisao Herodot), potom bili potisnuti na jug i poslije mnogo, mnogo stoljea stigli do rijeke Niger u Maliju i pomijeali se s tamonjim crnakim stanovnitvom. Dogoni uvaju kao svoju najsvetiju tajnu predaju ba onu predaju koju je iz preddinastijskog Egipta donio Danaj Grcima, koji su je prenijeli u Libiju i odande, napokon, u Mali, predaju koja se bavi Siriusovom tajnom. Tako smo urvrdili da izvor vrlo neobinog znanja o sustavu zvijezda Sirius A, Sirius B i moda Sirius C, koje imaju Dogoni, lei ak u preddinastijskom Egiptu mnogo prije 3000. prije nove ere. Uspjeli smo, dakle, izmijeniti pitanje o Siriusu, premda ne i odgovoriti na nj. Vie se ne postavlja pitanje: Kako su Dogoni doznali to? Sada pitanje glasi: Kako su Egipani iz preddinastijskog doba prije 3200. prije n. e. ili njihovi (nepoznati) prethodnici doznali sve to? Kakav je odgovor na Siriusovo pitanje? Ne znamo ga. Meutim, da bi se napokon shvatilo bilo to, potrebno je znati prava pitanja. Brojna istraivanja koja bi trebalo da zaponu poto se postavilo pitanje o Siriusu, moda nam dadu vie odgovora nego to u ovom asu moemo zamisliti. Arheologe oekuje teak zadatak da pokuaju protumaiti brojne slinosti izmedu Sumera i Egipta, koje ukazuju na neki jo neotkriven zajedniki izvor obiju kultura na neku potpuno zaboravljenu civilizaciju iji ostaci zacijelo negdje postoje. Razmatrajui poetne elemente onoga to moemo nazvati ovjejom civilizacijom na ovom planetu, treba svakako da uzmemo u obzir mogunost da su primitivni ljudi kamenog doba dobili civilizaciju na pladnju od izvanzemaljskih bia koja su posjetila Zemlju i ostavila nam svoje tragove da ih odgonetnemo. Ti tragovi sadre potanka obavjetenja o sustavu zvijezde Sirius, razumljiva samo drutvu koje je tehnoloki razvijeno kao nae dananje. Vjerujem da je sada kucnuo as kada treba da otkrijemo te ifrirane podatke. Kucnuo je as kad treba da se suoimo s neizbjenom injenicom da postoje izvanzemaljske civilizacije i da imaju, vrlo vjerojatno, mnogo razvijeniju kulturu nego to je naa da i ne spominjemo tehnologiju koja im je omoguila meuzvjezdana putovanja! Moda emo morati prihvatiti misao koja nas vrlo uznemiruje, ali i uzbuuje: razumna bia odnekuda iz nae galaksije posjetila su ve Zemlju, znaju ve da postojimo, moda nas nadziru u ovom trenutku automatskom sondom negdje u naem Sunevu sustavu i moda se namjeravaju jednog dana vratiti osobno da bi provjerila kako napreduje civilizacija koju su ona utemeljila.

138

TREI DIO S one strane tajne OSMO POGLAVLJE Basna Sjedila tako jednom jedna djevojicana morskoj obali. Majka ju je bila poslala da se igra. Promatrajui valove, mislila je: Kad bi mi se barem dogodilo danas neto divno! Sunce je obasjavalo vrlo toplim zrakama al i omamilo je. Tiho zapljuskivanje valova sliilo je uspavanki. Zadrijemala je. Iznenada se probudila. Zrak je postao svje, sumaglica od vruine se rasprila i sve se vidjelo neobino bistro. U daljini je spazila neki blijesak u moru, zatim jo jedan blijesak, svjetlucanje neega na suncu. Opet je ugledala neto neto to se pribliavalo obali, probijajui se kroz valove. Vjerojatno je rije o dupinu, pomisli djevojica. Veoma se uzbudila. Dogaa se neto zbog ega e upamtiti taj dan. Vie nee morati tupo sjediti na morskoj obali i dosadivati se. Budui da se dupin sve vie pribliavao, uznemirila se. Zar se namjerava zaletjeti na pijesak, poput golemih kitova koji to ponekad ine u oaju? Zar se taj dupin zaista eli ubiti? Uurbano je potrala prema mjestu koje je, koliko je mogla zakljuiti, bilo dupinov cilj. Vidjela mu je za tren repnu peraju, ve vrlo blizu. Uinilo joj se da vidi u vodi i nekakvu morsku travu koju vue za sobom. Taj je dupin bio svijetao, gotovo sjajan.... pribliavao se sve vie pijesku.... to li e uiniti? Sada ga je jasnije vidjela u vodi. Zaustavio se. inilo se da pue po pijesku. Rep mu se trznuo uvis i spustio. Potom je ostao nepomian. Jadni se dupin nasukao na pijesak! Obuzeta saaljenjem, djevojica zagazi u vodu i krene prema njemu. No, on se malo povue. Nije se, dakle, nasukao. Nalazei se pod vodom, gledao ju je. to li eli? Djevojica se vrati na obalu, a dupin se opet priblii. Uto izroni tik kraj njega neka enska glava. Imala je na licu srebrnastu minku i pogledala uvis. Djevojica je bila zabrinuta zbog dupina. Uhvatila si dupina? zapita enu. Neposredno ispod eninih ramena zauje se takav zvuk kao da su joj naramenice kupaeg kostima pucnule o kou. Odgovorila je djevojici ukoenim pogledom i visokim tuljenjem, nalik na pjesmu. Krenula je prema djevojici, ne skidajui pogleda s nje. Oi su joj bile bistro-plave, poput neba. Izgledale su kao dva otvora kroz koje se moe nebo vidjeti. Opet joj pucne naramenica kupaeg kostima. Oi joj bijahu poput vrueg sunca. Djevojicu poe hvatati san. enine su oi naliile umu valova. Djevojica sjede na pijesak i pokua je bistrije pogledati. enino lice kao da je zaista bilo srebrnasto. Nad vodom se pojave enine grudi. Bile su gole. Vjerojatno su joj puknule naramenice kupaeg kostima. Prsa su joj bile lijepe srebrnasto zelene boje i sjajna na suncu. inilo se da ne moe dalje. Gledala je djevojicu i bila nepomina, osim to se blago njihala. Tko si ti? zapita djevojica. Doplivala si s neke lae? ena dugo zacvili, ali joj se izraz lica ne promijeni. Tada se zauje opet pucketanje kupaeg kostima. Ovaj put, medutim, djevojica vidje da su eni nad grudima, ba ispod lijepih kljunih kosti, dvije dugake uske pukotine koje su se otvorile i zvuno zatvorile kao da njima upravljaju miii. ena se promekolji kao da sjedi neudobno na visokoj stolici. Izgledala je nezadovoljna, te skoi naprijed, iskrivivi tijelo, pa pljusne u vodu blizu onog mjesta gdje je sjedila djevojica. Nije imala nogu. Bila je ono bie koje je djevojica u poetku smatrala dupinom. Bila je sirena. Ispruila je tijelo, dugako, glatko i sjajno na suncu, dok su se valovi valjali mimo nje i povlaili se. Naslonivi se na lakat, podigla je malo svoj dupinski rep i blago pljusnula njime nekoliko puta po plitkoj vodi, kao to je djevojica kuckala ponekad prstima po klupi u koli. Sirena nije imala ljusaka kao obina riba. Koa joj je nalikovala na kou dupina to u akvariju skau kroz kolutove. No, bila je srebrnastija i zelenija. Osim toga, na leima joj je leprala nekakva dlaka poput morske trave, koja se inila smeom, srebrnastom, zelenom, sivom, ak crnom. Sve su se te boje mijeale. Sirena je jo pljuskala repom po vodi i promatrala djevojicu. Veoma je sliila goloj eni. Slii majci kad urno oblai kunu haljinu prije kupanja, pomisli djevojica. Ponovno se zauje pucketanje, ali ovaj put tie. Djevojica opazi da su se duge uske pukotine na eninim prsima otvorile i odmah zatvorile. Uto ena ispusti tih, ugodan glas, slian zujanju; izgledala je 139

pospana. Nagne se naprijed i vjerojatno grlom, koje se stezalo i micalo, stvori udnovat niz coktanja i pucketanja. Djevojica ustade i ree joj: Jo nikada nisam vidjela sirenu. Smijem li pozvati mamu? Sirena kao da je odgovorila lupkanjem peraje o kou negdje iza sebe, ljuljajui se i zujei otegnuto i glasno. Jo vie se nagne naprijed i pogleda djevojicu, a oi kao da joj pozelenjee. Otvorila je usta, tako da su joj se na ruiastim desnima vidjeli iljasti zubii, te ispustila dug aputav glas koji je podsjeao na um mora u daljini. Tada je rukom i prstima s opnom za plivanje pozvala k sebi djevojicu. Stojei u pliaku, djevojica je dotakne. Kako si meka ree nisi poput riba. Mislim, i ribe su meke, ali ti si glatka. Svidjela joj se sirena. Jo nikada nije vidjela nikoga tako glatkog, srebrnastog i lijepog. Kladim se da pliva bolje od obinih ljudi. Otrat u k mami i rei joj da si ovdje! Poe se povlaiti. Nee otii, zar ne? ekaj me ovdje! Smijeila se i nastojala saopiti svoje namjere. ena kao da je kimnula u znak slaganja. Djevojica brzo otri, osvrui se esto kako bi vidjela da li je sirena eka. Sirena se nije ni pomaknula, ve je samo gledala za njom. Majka je iz daljine opazila da neto lei u morskoj pjeni na obali, dok ju je kerka uzbueno vukla za suknju. To je neto s neke brodske olupine ree majka. Nije, mama, to je sirena odvrati djevojica. Ne budi smijena, duo, sirene ne postoje. One ive samo u priama. Dakle, to si pronala? U to se ono na obali iznenada pomakne. Bilo je grozno, poput zmije. O, pa to je ivo! Mie se! Ne! okrenula se majka i pokuala gurnuti djevojicu prema kui. Idem po tatu. On e najbolje znati to treba uiniti. Moda je to stvorenje ranjeno. Poi sa mnom. Medutim, djevojica joj umakne i potri prema moru. Ne, mama, to je sirena! Doi i pogledaj je! Osjeajui muninu i strah u elucu, majka krene za kerkom, dozivajui je slabim glasom. Djevojica ubrzo stigne do svoje prijateljice iz mora, a majka, vidjevi je kako stoji kraj tog stvorenja koje se micalo, krikne: Nemoj! Bjei! Bjei od toga! Tada potri i opazi da je to bie zaista napola ena, a napola riba. Zaista je vidjela pred sobom srebrnastu sirenu! Nemoj, duo, nemoj! Bjei od nje! Grozna je! Djevojica joj posluno prie, dok je ona, ispunjena gaenjem, gledala to uasno sluzavo morsko bie s nasadenim ovjejim tijelom.... to udovite, tu grozotu. Osjetivi da joj se gri eludac, nagnula se naprijed mislei da e povraati. O, boe! prostenje. Idi kui! Idi kui! izusti i ustro gurne kerku kako bi je natjerala da potri. to je, mama? zapita djevojica koju je sada takoder obuzimao strah. Mama! uzvikne panino, no majka joj se guila i iskolaenih oiju teturala prema njoj, ispruivi ruku kako bi je gurnula prema kui. Mama! Mama! U tom asu zaue pljuskanje vode i, okrenuvi se, vidjee jo sirenu kako se munjevito, bez napora, vraa u duboku vodu... i odmah nestaje s vidika. O, boe! prozbori majka, uhvati se objema rukama za glavu i pade na koljena. Otila je, mama. Sirena je otila. No, vidjela si je! Majka pogleda kerku tako kao da bi se i djevojica mogla svaki as pretvoriti u sirenu. O, to je to bilo, duo? Reci mi da nije istina! prostenje i spusti glavu na vrui, otri pijesak. * To je priica o djetetu i odrasloj osobi i o njihovoj razliitoj reakciji na nepoznato, razumno vodozemno bie. Za dijete moe ono bolje plivati, srebrnasto je i divno. Majci je ono odvratno i strano. U drugom dodatku nai e itaoci prijevod sauvanih odlomaka iz nestale Babilonske povijesti to ju je na grkom jeziku napisao babilonski sveenik Beros, koji je ini se poznavao Aristotela i koji je, piui povijest svoje zemlje na osnovi izvornih dokumenata, crpio podatke iz hramskih zapisa (naravno, 140

napisanih klinovim pismom) u svom zaviaju. itatelji su bili kozmopolitski stanovnici helenistikog svijeta, nastalog osvajanjima Aleksandra Velikog. U svom djelu Beros opisuje predaju iz svoje domovine o porijeklu njene civilizacije. Ta je pripovijest neobina. Jer, Babilonci su utemeljenje svoje civilizacije pripisivali skupini stranih vodozemnih bia. Glavni pojedinac u toj skupini vodozemaca zove se Oannes. Ve smo imali priliku da ga upoznamo. U knjizi ima nekoliko njegovih slikovnih prikaza (6, 7, 8. i 9. slika, te 30. i 31. crte). U neto kasnijim predajama nego to su one kojima se sluio Beros pretvorio se Oannes u filistejskog ribljeg boga Dagona, dobro poznatog mnogim itateljima Biblije. Tada je Oannes, kao Dagon, postao boanstvo poljodjelstva. U ouvanim se Berosovim odlomcima ne govori o filistejskoj predaji, pa vjerojatno neemo nikada doznati da li ju je Beros spomenuo ili nije. Meutim, u Berosovim odlomcima koje je sauvao povjesniar Apolodor itamo da se iz Eritrejskog mora pojavio jo jedan lik poput prvoga, imao je isti zamreni oblik izmeu ribe i ovjeka i zvao se Odakon. Prilino je oito da je to iskrivljen oblik Dagona. Dabome, ako Dagon nije iskrivljen oblik Odakona.1

30. CRTE: Oannes ribljeg repa na gemama u Britanskom muzeju; na desnoj se vidi zvijezda i Ozirisovo oko nalazimo, dakle, egipatski hijeroglif na babilonskoj gemi.

Apolodor prigovara Abidenu, Aristotelovu ueniku, to nije spomenuo da je osim Oannesa bilo i drugih vodozemnih bia. Kae: to se tie tih bia, Abiden ih nije spomenuo. Stoga je, bavei se Berosom, obratio osobitu panju pojedinosti koju je Abiden, zbog svojih razloga, zanemario. Rije je, kao to emo sada vidjeti, o izvanredno vanoj pojedinosti. Prema Apolodorovu vrlo pomnjivu izvjetaju, Beros naziva vodozemce skupnim imenom Anedoti. Prikazuje ih kao poludemone, a ne kao bogove. Neko sam vrijeme smatrao da je rije Anedoti prikladno i u predaji potvreno vlastito ime tih bia. Bilo mi je stalo do toga da imaju neko ime jer, kao to emo odmah doznati, Dogoni tvrde da su vodozemna stvorenja ribljih repova utemeljila i njihovu kulturu, te da su stigla iz sustava zvijezde Sirius. Ako na nekoj planeti u Siriusovu sustavu ive razumna bia, ona su sudei prema svemu vodozemna i izgledaju kao nekakav krianac izmeu ovjeka i dupina. Stoga je, ako namjeravamo povremeno raspravljati o njima, potrebno neko ime za ta bia. Imajui to na umu, iznenada sam se upitao to bi zapravo mogla znaiti rije Anedot, koja nije nigdje prevedena u Coryjevim prijevodima Berosovih odlomaka. Jo jednom sam proitao Berosov fragment koji je sauvao savjesni Apolodor i paljivo sam ispitao prijevod tog teksta, u kojem pie: ....u ije se doba pojavio iz Eritrejskog mora Muzar Oannes, Anedot. Eritrejskim morem nazivali su stari narodi vodeno podruje koje danas dijelimo na Crveno more, Perzijski zaljev i Indijski ocean. to li su znaile neprevedene rijei Muzar i Anedot? Zaudo, dok nisam nabavio svoj vlastiti primjerak Coryjevih Drevnih fragmenata2, nisam ni zapazio da rije i Muzar i Anedot nisu prevedene. U knjinicama, uvijek u urbi, lako izmaknu takve pojedinosti. Nisam to opazio ni u Apolodorovu izvjetaju koji navodi Carl Sagan u svojim Razumnim biima u svemiru.3 Zbog svih tih razloga smatrao sam da treba da ukljuim kao dodatak ovoj knjizi sve Berosove sauvane fragmente (osim onih nekoliko koji nemaju veze s naom temom, a mogu se nai u treem, konanom izdanju Coryjeve knjige, objavljenom posmrtno 1876). Jer, ako nije nadohvat ruci sav materijal uvijek izmakne neto i ne 141

usporeuju se tekstovi onako esto kao to je potrebno da bi se postupno poelo itati izmeu redaka i da bi se stekle dodatne spoznaje. Nekako se najee navodi ona verzija Berosova izvjetaja koju je sauvao Aleksandar Polihistor.4 No, ba tu poinju problemi, jer Aleksandar Polihistor ne upotrebljava u svom prikazu rijei anedot i muzar. A u verziji koju je sauvao Abiden upotrebljava se rije anedot samo kao vlastito ime: .... u njegovo je vrijeme jedan poludemon, zvan Anedot, vrlo slian Oannesu, iziao drugi put iz mora.... to se tie rijei muzar, nju Abiden uope ne upotrebljava.

31. CRTE: Oannes ribljeg repa s asirskog peatnog valjka; stoji pred omfalosom koji je prekriven geodetskom mreom sa silaznim oktavama na objema stranama. Gore je ona zvijezda, a dolje lijevo su Nommova usta.

Stoga sam potraio znaenje tih rijei u rjeniku. Pretpostavio sam da bi ih Cory preveo na engleski da im je znaenje jednostavno i oigledno. No, ustanovio sam, na svoje iznenadenje, da je njihovo znaenje sasvim jednostavno i jasno. Muzar je grozota, a anedot je odvratan. Moda itaoci sada razumiju zato sam napisao onu malu basnu. Jer, Babilonci su ona stvorenja kojima su pripisivali utemeljenje civilizacije na Srednjem istoku i koja su potovali i podizali im goleme kipove (9. slika) otvoreno nazivali odvratnim grozotama. Nita ne ukazuje tako uvjerljivo na istinitost tih izvjetaja kao ba ta babilonska predaja da su vodozemci, kojima duguju sve, odvratni i strani i da ih je grozno pogledati. Izmiljena bi predaja o podrijetlu civilizacije po svoj prilici veliala divne bogove ili junake koji su je osnovali. No, umjesto toga nalazimo jasne opise ivotinja obdarenih razumom (izvjetaj Aleksandra Polihistora) koje u svojim zahvalnim i strahopotovanjem ispunjenim tienicima izazivaju muninu svojom odvratnou. tovie, predaja to otvoreno priznaje! Problem odvratnosti je teak. Vjerojatno je odvratnost djelomino posljedica onoga to smo nauili u mladosti. O tome bi, bez sumnje, mogli mnogo vie rei psiholozi. No, ma kakvi bili izvori gaenja, njime se vie ne moe gotovo nikako vladati kad se ono jednom razvije. Ako se nekome gade zmije ili pauci, bilo bi potrebno vrlo mnogo uvjeravanja da bi se izmijenio taj stav; zapravo, nade da se uspije zaista su minimalne. Kao ljudska bia, skloni smo osjeaju odbojnosti prema svim sluzavim stvorenjima, stvorenjima koja puu i uvijaju se. Zapravo, oni ljudi koji pokazuju izrazitu sklonost prema takvim stvorenjima ponajee su bolesni. Poznavao sam jednu djevojku koja je u svojoj spavaoj sobi, kraj kreveta, drala arenog udava radi drutva. Svakog ga je etvrtka hranila ivim miem i uivala je gledajui kako ga udav prodire ivoga. A najvie je uivala u tome kad bi nou, u mraku, ula zmiju kako se sklie niz bonu stranu svog spremita; to ju je veoma uzbuivalo. Ne elim osuivati tu djevojku zbog njena udnog ukusa, ali vjerujem da e se veina itatelja sloiti kako je ona zanimanje za zmiju pretvorila nekako u neto drugo. A takva zamjena ukazuje na matu koja se vjerojatno moe smatrati bolesnom, iako ne i opasnom (izuzev mia). Imajui na umu taj ovjeji odnos prema ljigavim stvorenjima i problem odvratnosti openito, smatram zaista velikom ironijom to u naem bliskom susjedstvu postoji moda vrsta razumnih bia koja su 142

skliska i odvratna, ali koja su udarila temelje mnogim elementima nae ovjeje civilizacije i imaju tako razvijenu tehnologiju da mogu putovati izmeu zvijezda. Zaista, kad svi drugi uici u ivotu izostanu, ostaje nam uvijek uivanje u ironiji. Preporuuujem je i ljudima, i Anedotima. Prema Berosovu prikazu koji je sauvao Aleksandar Polihistor, vodozemci izgledaju ovako: Cijelo je tijelo te ivotinje nalikovalo na riblje tijelo; pod ribljom je glavom imala jo jednu glavu, a i noge, sline ovjejima, dodane ribljem repu. Osim toga, glas i govor bili su joj razgovijetni i ovjeji; njena se slika sauvala do dana dananjeg.... Kad bi zalo sunce, to bi bie opet uronilo u more i provelo cijelu no u dubini; jer bilo je vodozemno. Tko je bio Beros i koliko se moemo pouzdati u njega? Najbolje je da podatke o tome potraimo u Coryjevu predgovoru: Babilonac Beros bio je u naponu snage za vladavine Aleksandra Velikog i ivio je neko vrijeme u Ateni; mnogi tvrde da je kaldejsku povijest napisao na grkom jeziku. Kao Belov sveenik, iskoristio je hramske zapise i kaldejsko znanje i predaje; ini se da je stvorio svoje djelo iskreno potujui istinu. Povijest davnog doba skicirao je na osnovi slika na hramskim zidovima: u zapisima i predaji potvrdile su se mnoge pojedinosti kao istinite, tako da se nije moglo sumnjati u njih; ispravljajui jedne prema drugima, stvorio je neobino povijesno djelo.... Prva knjiga te povijesti zapoinje, to je razumljivo, prikazom Babilonije.... Druga je knjiga, ini se, obuhvaala povijest svijeta prije potopa; vjerojatno pripadaju toj knjizi prva dva odlomka.

32. CRTE: Dogonski prikaz Nommoa

to se tie dvojice kasnijih pisaca koji su sauvali Berosove odlomke, Abiden Aristotelov uenik napisao je Asirsku povijest, danas izgubljenu, a Megasten je napisao Indijsku povijest, takoder izgubljenu. Ni jednome od etvorice pisaca koji su sauvali Berosove odlomke nisu ni vlastiti zapisi ostali nedirnuti do dananjeg doba. Kasniji pisci, poput Euzebija, kranskog povjesniara iz etvrtog stoljea nove ere, i Sinkela, bizantskog povjesniara iz devetog stoljea nove ere, sauvali su opet sve Berosove odlomke koje su raniji pisci naveli u svojim djelima. ini se da se Berosov original izgubio mnogo prije izvornih izdanja Abidena, Apolodora, Megastena i Aleksandra Polihistora. Ako u nekoj skrivenoj bizantskoj redovnikoj knjinici, ili na nekom egipatskom papirusu iz helenistikog doba, ili na nekoj babilonskoj 143

ploici ne pronademo, ipak, jo neke odlomke, moda neemo nikada znati o Berosu vie nego to znamo sada iz tree ruke. Berosovi se odlomci objavljuju ovdje prvi put poslije 1876.5 Pogledajmo sada to nam moe rei pleme Dogon o vodozemnim biima koja su navodno utemeljila i njegovu kulturu, a dola su ini se sa Siriusa. Na 32. i 34. crteu vidi se kako Dogoni prikazuju izgled tih bia. Pripisuju im da su se spustila arkom, koju prikazuju na 35. crteu kako se brzo okree dok se sputa. Vodozemce je poslao na Zemlju Amma (ije je ime, uvjeren sam, ostatak imena boga Amona iz oaze Siva), bog svemira. Oni se zovu Nommoi. No, kao to su Babilonci. radije spominjali Oannesa, vou, nego skupno Anedote, tako i Dogoni esto govore samo o Nommou kao pojedincu. Nommoi se skupno nazivaju Gospodarima vode, a i Uiteljima ili Nadzirateljima. Oni moraju ivjeti u vodi: Boravite Nommoa je u vodi.6 To veoma slii babilonskoj predaji o bogu Ei (Enkiju kod Sumerana), ije je boravite takoder u vodi i koji se ponekad povezuje s Oannesom. Pristajanje arke opisuje se izvanredno potanko. Pria se da se arka spustila na Zemlju sjeveroistono od dogonskog podruja,7 odakle su Dogoni prema svojim vlastitim tvrdnjama neko doli (prije nego to su otili u Mande), a to je, naravno, otprilike pravac prema Egiptu i Srednjem istoku. Dogoni opisuju zvuk pri arkinu sputanju. Kau da je Nommo bacio svoju rije na etiri strane dok se sputao* i da je ona odjekivala kao kad djeca bacaju u odreenom ritmu kamenove u etiri velike stijene u vrlo maloj peini kraj jezera Debo.8 Vjerojatno ele saopiti da proizvode zaglunu buku. Moe se lako zamisliti kakva je buka u toj peini. Sputanje arke zacijelo je bilo buno kao i uzlijetanje mlanjaka ako se stoji u blizini.
* itaoci se vjerojatno sjeaju da sam potkraj Prvog poglavlja spomenuo da je rije za Dogone poput logosa, jer znai zrak. Moemo zakljuiti da se taj opis ne odnosi samo na buku nego i na jak vjetar.

Dogoni opisuju i vidljive uinke arkina sputanja:9 Arka se spustila na Lievu suhom tlu i premjestila hrpu praine to ju je podigao vihor koji je izazvala. U vezi s tim pogledajmo 33. crte. Dalje nas izvjeuju: Od snanog sudara postalo je tlo hrapavo.... ona je zastrugala po tlu. O Nommou, vjerojatnije o njegovoj arci, kae se: On je poput plamena to je iziao kad je dodirnuo Zemlju. Osim toga, Dogoni vele: Nommo je bio 'crven kao vatra'..... kad je pristao, pobijelio je.10 Otuda se razvilo i odredeno narodno vjerovanje: "Albin je zemaljski dokaz o Nommovim opekotinama dok se sputao: kae se da je on 'trag opekline', Nommov oiljak."11

33. CRTE: Nommov silazak s neba (dogonski prikaz)

ini se da se Dogoni slue izrazom trcanje krvi za ono to bismo mi nazvali ispuhom rakete. Imajmo na umu da su, izuzev antigravitacijskih strojeva (koji moda i nisu mogui), najprikladnije sredstvo za slijetanje na neku lanetu rakete, bez obzira na to koliko je usavren meuzvjezdani matini brod i koliko se razlikuje od raketa i bez obzira na to kako je razvijena civilizacija koja priprema sputanje na planetu. Jer, raketno je naelo tako jednostavno da se vjerojatno nee odbaciti sasvim ni u predvidivoj buduoj tehnologiji. to vie, Dogoni kao da jasno razlikuju arku kojom su se Nommoi spustili na Zemlju i ono to bi, prema naoj pretpostavci, mogao biti pravi meuzvjezdani svemirski brod koji je lebdio u daljini na nebu, a to oni opisuju kao pojavu nove zvijezde na nebu, zvijezde koja je otila s Nommoima kad su oni napustili Zemlju. Takav se opis, zapravo, moe i oekivati. Meuzvjezdani bi svemirski brod vjerojatno 144

izgledao poput neke sjajne nove zvijezde, moda vidljive danju i nou, a vozilo za iskrcavanje bilo bi jednostavna raketa, ne ba osobito drukija to se tie naela od naih dananjih letjelica kojima se sluimo za sputanje na Mjesec. Treba da ovdje istaknem kako ne vjerujem da u ovom asu jure naim nebom svemirski brodovi izvanzemaljskih civilizacija. Nisam zanesen leteim tanjurima. Ne vjerujem da bi se svemirski brodovi ponaali tako hirovito kao to se ponaaju NLO-i. Ne vidim nikakvoga smisla u tome to bi svemirski brodovi godinama letjeli besposleno uokolo i prireivali nekakve nedovoljno jasne spektakle. Kad bismo mi krenuli na neku drugu naseljenu planetu, zar bismo tratili vrijeme i novac na takve oite besmislice? Meni se ini da NLO-ima nedostaje smisla koji bi se mogao uvjerljivo spojiti s posjetom izvanzemaljskih bia. Stoga ne vjerujem da su letei tanjuri svemirska vozila, iako spremno priznajem da se moda varam. U vezi s tim doekala me paljba s obiju strana oni koji vjeruju u letee tanjure ne mogu shvatiti da nisam njihov istomiljenik, poto sam napisao knjigu o nezemaljskim biima i ak zakljuio da su svemirski brodovi u prolosti posjetili Zemlju, a oni koji ne mogu ni za tren prihvatiti pomisao da su posjetili Zemlju svemirski brodovi smatraju, naravno, da se moja knjiga bavi leteim tanjurima. Meutim, treba da dodam ovo: vjerujem da u ovom asu nadzire Zemlju neka naprednija izvanzemaljska civilizacija i slutim da to nadziranje obavljaju automatske kompjutorske sonde, ostavljene u ovom sunevu sustavu jednom u prolosti. Premda smatram veinu takozvanih opaanja NLO-a pukom histerijom ili obinom zabludom, mogao bi ipak malen postotak NLO-a biti ba ono to tvrde odane pristalice NLO-a. Zaista je teta to je ta tema tako optereena opresivnim zanosom ljudi koje mogu nazvati jedino fanaticima.

34. CRTE: Dogonski prikaz Nommoa

35. CRTE: Nommov svemirski brod se brzo okree dok se sputa (dogonski prikaz).

Dogoni moda oznauju meuzvjezdani svemirski brod koji lebdi visoko iznad Zemlje izrazom ie pelu tolo, zvijezda desetog mjeseca (u smislu prirodnog satelita nap. prev.). Oni kau: "Kad je (arka) pristala, teina arke izazvala je trcanje 'krvi' prema nebu."12 To nalikuje na prizemljenje raketnog vozila. No, to trcanje krvi (plamena?) navodno se pojavilo i kod ie pelu tolo i dalo zvijezdi istinitost i sjaj.13 Na 37. crteu moemo vidjeti tri razliita plemenska prikaza ie pelu tolo koji se meusobno dopunjuju. ini se da je na njima zvijezda u trima odijeljenim stanjima koja se razlikuju s obzirom na koliinu krvi koju trca zvijezda, odnosno svemirski brod. Osim toga, govorei o zvijezdi, Dogoni spominju krug crvenkastih zraka oko nje, a taj krug zraka bio je poput mrlje koja se iri, ali je ostao jednako velik.14 Navodno e se Nommoi vratiti. Doi e do Nommova uskrsnua. Stoga se ne smijemo iznenaditi to je nebeski simbol uskrsnua 'zvijezda desetog mjeseca'1, ie pelu tolo... Ta se zvijezda ne vidi lako... Deset zraka, u parovima, nalaze se unutar kruga zato to zvijezda nije jo 'izila'; ona e se oblikovati kad se spusti Nommova arka, jer ona je simbolino i uskrslo Nommovo 'oko'.15 Drugim rijeima, zvijezda nije zvijezda i moi e se vidjeti samo kad se vrati Nommo i kad se njegova arka spusti na Zemlju. Nommo je nadziratelj svemira, 'otac' ovjeanstva, uvar njegovih duhovnih naela, djelitelj kie i openito gospodar vode.16 Nisu svi Nommoi doli na Zemlju. Jedan koji se zove Nommo Die, odnosno Veliki Nommo, ostao je "u nebu s Ammom, i on je njegov zamjenik".17 On se oituje dugom koja se zove Nommova staza.18 Osim toga, on je uvar duhovnih naela ivih stvorenja na Zemlji.19 145

Postoje jo tri razliite vrste Nommoa, a svaku utjelovljuje pojedinac. Nommo Titiyayne je glasnik (ili izaslanik) Nommoa Die.... on (izvrava) njegova velika djela.20 Nommoi koji su stigli svemirskim brodom na Zem-lju pripadaju vjerojatno toj vrsti. Ta su bia prikazana na 32. i 34. crteu.

36. CRTE: Dogonski prikaz ie pelu tolo; deset zraka u parovima, nalaze se unutar kruga zato to zvijezda nije jo izila.

37. CRTE: Tri stadija ie pelu tolo na nebu (dogonski prikaz)

Treu vrstu Nommoa predstavlja O Nommo, Nommo s jezera. On e biti rtvovan radi ienja i preureivanja svemira.... Dii e se u ovjejem obliku i sii na Zemlju, u arci, s precima ljudi.... zatim e poprimiti svoj prvobitni oblik, vladati vodama i roditi mnogo potomaka.21 etvrti Nommo je neposluni smutljivac Ogo, odnosno Nommo Anagonno. Ba kad je trebalo da bude dovren (stvoren), pobunio se protiv svog stvoritelja i unio nered u svemir. Na kraju e postati Blijedi Lisac (le Renard ple), slika svog pada.22 U mnogoemu Lisac slii egipatskom boanstvu Setu. Ime Nommo potjee od dogonske rijei koja je povezana s korijenom nomo, "napojiti nekoga". Pria se da je Nommo razdijelio svoje tijelo meu ljude da bi ih nahranio; stoga se pria takoder da je, budui da je svemir 'pio njegova tijela', napojio i ljude. Osim toga, dao je ljudskim biima sva svoja ivotna naela.23 On je razapet na drvetu kilena, koje je takoer umrlo i uskrsnulo.24

38. CRTE: Dogonski uzorci maske sirigi

Poto je, prema Dogonima, arka pristala, zbio se niz zanimljivih doga-aja koji su objanjivi ako se ima na umu da je rije o vodozemnim biima. Pojavilo se neto opisano istodobno kao konj i sasvim jednostavno kao etveronoac, to je uetima odvuklo arku do jedne udubine.25 U tom se stadiju arka privremeno pretvorila u kola koja vue uetima etveronoac.26 Udubina se zatim napunila vodom. No, tada se zbila jedna nezgoda: Poslije prve kie, kad se jezerce, napunilo vodom,uao je u vodu.... vodeni kukac.... htio je 'ugristi' Nommoa za glavu.... ali nije mogao dosei rub arke.27 146

Zli 'vodeni kukac', dakle, nije uspio ostvariti svoju elju da nakodi. Poto je voda napunila jezerce, arka je plutala na njoj kao golema piroga.... Pria se: 'Velika je arka izila iz neba i spustila se. U sreditu je stajao Nommo i spustio se. Tada se vratio vodi.'..... Od tada se zove O Nommo, 'Nommo s jezera' ali ga zbog potovanja ljudi ne zovu tim imenom, ve ga umjesto toga zovu di tigi, 'gospodar vode'.28 Vidimo, dakle, da su druga i trea vrsta Nommoa zapravo iste, ali predstavljaju uzastopna stanja. A to se tie budunoti, doznajemo ovo: Poslije e sii njegov blizanac s Kovaem, 'rtvinim blizancem', i takoder se preobraziti u jezeru. Imat e mnogo potomaka i bit e uvijek prisutni u slatkoj 'mukoj' potonoj, rijenoj, jezerskoj i izvorskoj vodi, a i u 'enskoj' morskoj vodi.29 to se tie tog spominjanja slatke vode kao muke i morske kao enske, postoji slinost u drevnoj babilonskoj i sumerskoj predaji gdje je Apsu (Ab-zu) bio muko slatkovodno boanstvo, a Tiamant ensko boanstvo morske vode. Dogoni vele30 da "O Nommo boravi u zemaljskim vodama", to se podudara s opisom Enkija/Ee kojega sam spomenuo prije. Vjerujem da u ovoj knjizi svakako treba da pokaem dogonski prikaz etiriju uzoraka dogonske maske sirigi (38. crte). Jasno se vidi da slie raketnim brodovima. Griaule i Dieterlenova31 potanko izvjetavaju o znaenju rombova, trokuta itd. Izriito se napominje da svi ti razliiti uzorci predstavljaju arkino sputanje i udar o tlo.32 Sputanje arke bilo je poput romba, a udar poput trokuta.33 Moda zbog toga kau Dogoni: Kad se arka sputala, bio je prostor etverouglast; kad se arka spustila, prostor je imao etiri strane.34 Uzorak sirigi prikazuje 'kuu na katove'.... (i) pokazuje arku i njeno sputanje.35 Prema tome, moda su Dogoni nacrtali ba raketni brod. Dogoni vele36 da su po tolo (Sirius B) i Sirius neko bili ondje gdje je sada Sunce. ini mi se da bi se tako mogao opisati dolazak u na Sunev sustav iz Siriusova sustava i zamjenjivanje tih zvijezda naom zvijezdom, Suncem. No, oprostimo se sada sa svojim prijateljima Dogonima. Krenimo onamo gdje su sunca Sirius i njegov bijeli patuljasti zvjezdani pratilac i gdje je nae Sunce samo obina zvijezda na nebu. Posjetimo planetu vodozemaca. Kakva su sunca Sirius i Sirius B? Znamo da se okreu oko zajednikog sredita, to znai zapravo da se Sirius B okree oko Siriusa A po eliptinoj putanji. Sirius A, velika i sjajna zvijezda, ima dva i pol puta veu masu nego nae Sunce. Sirius B ima devedeset pet posto mase naeg Sunca, ali se to ne zamjeuje zato to se sastoji od degenerirane materije i to je vrlo malen. Kad Sirius B, sa svojom masom, ne bi bio bijeli patuljak, mogli bismo ga lako vidjeti sa Zemlje kao zvijezdu druge veliine, iako bismo ga zbog paralakse teko odvojili od Siriusa A. Nesumnjivo je da bi Sirius B, kad bi bio sam na istoj udaljenosti od Zemlje na kojoj je sada i kad ne bi bio bijeli patuljak, bio jedna od najsjajnijih zvijezda na nebu. U stvarnosti je Sirius A deset tisua puta sjajniji od Siriusa B. Sjajniji je trideset pet i pol puta od naeg Sunca. To znai da je vrlo vru. Moemo biti uvjereni da mu planeta vodozemaca nije osobito blizu. Podruje u kojem se moe ivjeti, o kojem smo raspravljali u Prvom poglavlju, mnogo je udaljenije od Siriusa nego od naeg Sunca. to se tie veliine Siriusa A, njegov polumjer iznosi malo vie od jednog i pol Sunevog polumjera. Dakle, Sirius je, gledan s planete, manji na nebu nego nae Sunce. Zapravo, mnogo je manji, ali isijava otprilike jednaku koliinu topline, to mu i nije teko s obzirom na njegovu stranu vruinu i sjaj. Nama bi, dakako, bilo neobino kad bi tako malo nebesko tijelo davalo toliko topline i svjetla. Gledanje ravno u nj bilo bi, vjerojatno, tetno kao i gledanje u lunu svjetiljku. To je jo jedan razlog da se ivi pod vodom i izbjegne napast. Planeta na koju mislimo po svoj je prilici vrlo topla. tovie, vjerojatno je ponajee ili uvijek prekrivena ak slojem pare u obliku oblaka. Moda iz daljine slii donekle Veneri, iako Venera, naravno, nema takve temperature ni oblaka koji bi bili prikladni za iva bia. Zacijelo je na toj prilino vruoj planeti, punoj pare, vano sauvati svjeinu (hladnokrvnost igra rijei, nap. prev.). Stoga su se razumna bia vjerojatno razvila kao vodozemci i nisu zavoljela kopno. Lako se moe zamisliti da ti vodozemci ive na vodenoj povrini, jer im je ako nemaju krga kao ribe potreban zrak; osim toga, vjerojatno su neka vrsta sisavaca kako bi se mogao razviti velik mozak i druge osobine to prate razum. Po svoj prilici borave mnogo u movarama, pa su prvobitno stvorili nain ivota prilagoen toj okolini, upotrebljavajui pletenu trsku za kolibe, prijevoz i tako dalje. (Ve odavno su, naravno, preli taj stupanj.) Tko zna, moda je njihov poetni nain ivota, kojega se moda eznutljivo sjeaju kao dobrih starih vremena kad su ivjeli 147

jednostavno i bezbrino, sliio donekle ivotu iz knjige Arapi iz movara37 , u kojoj Wilfred Thesiger opisuje stanovnike junog Iraka u movarama donjeg Tigrisa i Eufrata (teko je zanemariti injenicu da su, prema predaji, u blizini proveli veinu vremena Oannes i njegovi prijatelji!). Kad bismo bili neko od tih bia, osjeali bismo se otprilike kao dupin s rukama. Kao vodozemci, imali bismo osim usta i otvor za disanje. Mogli bismo dugo zadrati dah, a kad bismo disali kroz taj otvor, uo bi se dahtaj. Otvor bi se otvorio i gotovo u istom asu zatvorio; disali bismo rijetko, ali glasno i brzo. Moda bi se taj otvor sastojao od dviju pukotina, dugakih i uskih, tik ispod kljunih kosti. Zapravo, prema dogonskoj predaji Nommoi su disali kroz kljune kosti.38

39. CRTE: Nommo die kroz rupe za zrak na kljunim kostima, koje prikazuje ovaj dogonski prikaz.

Ne bismo se mogli gole koe dugo izlagati djelovanju atmosfere. Ve poslije nekoliko sati koi bi bila prijeko potrebna vlaga; kad bi se koa osuila, nali bismo se u agoniji goroj nego to je ovjeja uslijed opekotina od sunca. Budui da bismo se esto zadravali na vodenoj povrini, neizbjeno bi se znatno razlikovala gornja polovica tijela od donje. Takvu situaciju prikazuje vrlo dobro predaja o sirenama. Nai donji udovi veoma bi sliili ribljima, ali bismo na gornjoj polovici tijela imali dobro razvijene udove i prste, a koa bi nam bila otpornija na sunane zrake i stoga slinija koi kopnenih sisavaca. Vjerojatno bi se na glavi razvili hrskavini dijelovi i ukoili, istaknuli crte lica, te tako zamijenili jednostavni aerodinamini oblik potreban za iskljuivo podvodni ivot; osim toga, vjerojatno bismo na gornjem dijelu tijela imali nesto poput dlake moda poput dlake moreva. Zubi bi nam, vjerojatno, bili slabi u usporedbi sa zubima divljih mesodera kakvi su morski psi. Po svoj prilici razvili bismo se iz miroljubivih stvorenja, sposobnih da se hrane manjim ribama kojih ima dovoljno. Nai bi preci ivjeli, zacijelo, u jatima poput dupina, pa bismo i mi bili drueljubivi. Golotinja bi vjerojatno bila neto sasvim prirodno za nau vrstu. Ne bi nas muio problem prenapuenosti, jer najvei dio planete pokriva voda, a sva voda je prikladna za ivot. ak i na Zemlji ima dupina, procjenjuje se, dvostruko vie nego ljudi, a ne moe se rei da su mora pretrpana. Kao takvo bie moda bismo smatrali ljude odvratnima, i to zbog mnogih razloga. Vjerojatno bi nam veoma smetala njihova gruba dlaka, suha koa, koati udovi i pogotovu otri mirisi. Njihova se koa ne bi stalno ispirala kao to bi nau kou stalno istila voda u kojoj ivimo. Kao vodozemci, imali bismo izvanredno razvijen osjet njuha i okusa. Kuali bismo mirise i tragove nekih ivotinja pod vodom na golemoj udaljenosti, a njuh bi nam, premda ne tako osjetljiv, bio vrlo dobar. Suprotno nama, ljudska bia imaju mjesta u svojima nastambama ili blizu njih koja zaudaraju na njihove izmetine i mokrau; na ta mjesta odlaze redovito da bi obavila nudu. Kao vodozemcima ije se otpadne tvari raspruju u vodi takva nam se pomisao gadi. Kako mogu ljudi podnijeti da se dan na dan vraaju istom smradu? Meu pojedinosti koje bi nam najvie smetale spadao bi ovjeji hod. Kad stoje skupljenih nogu, ljudi izgledaju gotovo normalno. Meutim, kad se iznenada raskole nadvoje i ponu hodati, to izaziva u nama blagu muninu i uznemiruje nas. Mui nas pomisao kako bi grozno bilo da se mi raskolimo i postanemo bogalji u vodi. Divimo se spretnosti ljudi na kopnu. Mogu se popeti na drvee i stijene, i to nas se duboko doimlje. Mogu se kretati velikom brzinom po kopnu (to nazivaju tranjem), a mogu ak preskoiti prepreke; nisu onako hitri na kopnu kao to smo mi u vodi, ali se dobro snalaze. Katkad ih ne bismo vidjeli dobro jer nam, budui da ivimo u vodi, vid ne bi bio osobito dobar na daljinu. Osim toga, ljudi se, budui da su suhi, ne istiu na pozadini onako kao to bi se moglo poeljeti. Kad se miu, moe se odmah otkriti micanje iako se ne vide jasno, ali kad se pritaje i ne miu, tako se stope s pozadinom da se ne mogu razabrati golim okom. Pouzdajemo se u njuh kao nosorog. No, kad nam ne pomae vjetar, nemoni smo. ovjek na kopnu moe nas lako sprijeiti da ga vidimo ako zna kako treba da se vlada; dabome, ako ne bismo imali pri ruci svoje naoari ili tehnika pomagala. 148

Imali bismo izvanredan smisao za matematiku. Nai su se preci razvili iz primitivnog stanja tako to su raunanjem spoznavali zamrene astronomske pojave i zraenja to su padala na planetu iako ih nisu mogli neposredno promatrati. Tako je mozak nae vrste potaknut na poimanje i rjeavanje vrlo zamrenih apstrakcija. Naa sposobnost da zadrimo na umu zapletene matematike strukture dok obavljamo s njima matematike operacije zaista je izvanredna. Imamo fenomenalnu mo shvaanja i uopavanja. Lako poimamo nevidljive ak i nezamjetljive sile, zato to ivimo u okolini koja ponajee samo nagovjeuje injenice, a ne otkriva ih jasno. Vie kuamo i njuimo svoju okolinu nego to je vidimo. Nae su telepatske sposobnosti izvanredno razvijene i po svoj su prilici svojstvene naoj vrsti jo od davnine. Raspon pogodne klime na naoj planeti vei je ak nego na Zemlji, jer nema ledenih kapa zbog obilnijeg zraenja dviju ili triju zvijezda u naem viesunanom sustavu. Stoga su i naa mora vea, jer ih ne steu ledene kape na polovima. Svemirski je let manje neugodan za nas nego za ljude, s obzirom na to da se pod vodom moemo esto pribliiti besteinskom stanju (uostalom, na Zemlji vjebaju astronauti pod vodom). Stoga je na krvotok bolje prilagoden besteinskom stanju negoli u ljudi i nimalo nam nije teko ivjeti u golemim tankovima s vodom to krue oko nae planete i pripadaju brojnim satelitskim svemirskim gradovima. U svemiru se lake moe stvoriti vodeni ambijent nego kopneni. Nae su potrebe malobrojne i ivimo jednostavno. Ne jedemo kuhanu hranu i nemamo pei za grijanje. Poljodjelstvo se u nas sastoji uglavnom od uzgajanja ukusnih ribica, pa su obroci pravi doivljaj, jer nam se svia lov i zadovoljstvo nam je da sami uhvatimo svoju hranu. Objed je obiteljska zabava. Eto, to bi bile usporedbe izmeu vodozemaca i stanovnika Zemlje. Vodozemci moraju imati neko ime i ini se da je najprikladnije ime koje su im dali Dogoni: Nadziratelji. Nadziratelj je odreenija rije nego Uitelj, a Gospodari mora je predugaak naziv. Nema smisla upotrebljavati eufemizam Anedoti, kad znamo da on znai Odvratni. ini mi se da bi prikladnija i nepristranija oznaka bio jednostavan izraz Siriusovci. Ako ikada stupimo ponovno u dodir s njima, vjerojatno emo ih slubeno zvati Siriusovci, a njihova e civilizacija biti "Siriusova civilizacija". Umjetnost e im se obuhvatiti pojmom Siriusova kultura, a tehnologija e biti Siriusova tehnologija. No, to e biti s njihovom vjerom? To je kakljiva tema. Zvat emo je Siriusovom vjerom i vladat emo se kao da ona nema nikakve veze s nama. Meutim, neizbjeno emo morati prihvatiti injenicu da se kulture i tehnologije mogu ograniiti na neko podruje, ali vei problemi u vezi s naravi ivota i s odnosom pojedinca prema svemiru egzistencijalni problemi ne mogu. Nee, zapravo, ni postojati Siriusova vjera kao nekakav konaan pojam, osim u etnografskom smislu. Ako budemo govorili o Siriusovu bogu, upast emo u neprilike. to imamo na umu kad govorimo o idovskom ili o kranskom bogu? Nema sumnje da e nas dodir s izvanzemaljskom civilizacijom najjae uzdrmati na onom polju koje ima za nas najdublje znaenje na polju religije i filozofije. A ba smo na tom podruju lako drobljivih predrasuda najranjiviji. Tu se mogu temelji naih vjerovanja raspasti ve pri prvom udarnom valu. Tu se moe sruiti cijela zgradurina nae civilizacije. Samo ako budemo pripremljeni, moi emo sauvati svoj kulturni integritet. Ne smijemo spekulacije poput ovih u koje smo se ovdje upustili odbaciti kao traenje vremena, mislei da moemo priekati i vidjeti to e se jednog dana pojaviti u nekom svemirskom brodu.Ako nas oekuje neposredan dodir s vodozemnim Nezemljanima, trebalo bi da razmislimo barem o njihovim tjelesnim osobinama i potrebama ako ni zbog ega drugog, a ono da ih doekamo kako treba. Carl Sagan potpuno ispravno kae: .... prie poput legende o Oannesu... zasluuju da se mnogo kritinije ispitaju nego dosada.39 Kritina bi ispitivanja trebalo da potaknu vlade najmonijih drava i da stvore slubene programe. Novac koji curi u dravne fondove to su namijenjeni programima za spreavanje vojne agresije, za kemijsko ratovanje i nuklearne eksplozije, trebalo bi da se dodijeli i programima kojima bi bila svrha da pripreme nau planetu za iznenadan susret s Nezemljanima, koji se moe zbiti bez gotovo ikakva upozorenja, te da sprijee slom nae planete kao cjeline. Ma kako paljiva bila neka nadmona izvanzemaljska civilizacija u ophoenju s nama, ipak je potrebno prije svega da se mi pripremimo za kontakt. Usudio bih se ak rei da nas ve u ovom asu motri, odnosno nadzire, izvanzemaljska civilizacija iz Siriusova sustava i da promatra na razvoj kako bi ustanovila kad emo pripremiti sami sebe za njihov dodir s nama. Drugim rijeima, lako je mogue da nam je preputeno da sami odluimo kada e se uspostaviti taj dodir. Zanima me to e za desetak godina (radijski valovi kreu se brzinom svjetlosti, pa im je, da bi preli udaljenost od deset svjetlosnih godina, potrebno deset godina) pomisliti mogua vodozemna izvanzemaljska bia u Siriusovu sustavu kad od neke automatske nadzorne sonde, koja je uhvatila vijest u nekom radijskom ili televizijskom programu sa Zemlje, doznaju da je upravo objavljena knjiga o 149

vodozemnim Nezemljanima koji ive u Siriusovu sustavu. Da li e pomisliti da im je to mig? Ako je ono to predoujem u knjizi zaista istina onda povlaim svemirski okida? Kad je ova knjiga prihvaena za objavljivanje, pozvao me direktor izdavakog poduzea u svoj ured na prvi sastanak. Osobno je bio odluio da se prihvati knjiga i osobno ju je proitao. Stoga mu je prvo pitanje bilo: Gospodine Temple, vjerujete li vi u to? Vjerujete li vi osobno? Odgovorio sam: Da, vjerujem. U to me uvjerilo vlastito istraivanje. U poetku sam samo ispitivao. Bio sam sumnjiav. Traio sam prijevare, mislei da to ne moe biti istina. No, tada sam poeo otkrivati sve vie i vie dijelova koji se podudaraju. Zbog toga je moj odgovor potvrdan: da, vjerujem. to se tie obavjetenja koja donosi ova knjiga, ona nipoto nisu dovrena njenim objavljivanjem. Nadam se da e mnoge ljude zainteresirati ogranci onoga to sam predoio ovdje. To probueno zanimanje oitovalo se ve ne-koliko mjeseci prije objavljivanja knjige. Dijelove knjige ili odreene verzije knjige proitao je ve znatan broj ljudi, i gotovo svi su izrekli korisne napomene. Kad je rije o takvoj novoj temi, gotovo svatko moe zapaziti neto novo. I potpuno neizobraen ovjek moe izrei vrlo duboku misao o nekom aspektu tog pitanja. Meutim, napredak se oekuje prije svega od strunjaka. Tim materijalom treba da se pozabave osobito astronomi. Na sreu, oni nisu ogranieni predrasudama, moda zato to nije ogranien ni svemir koji prouavaju. Vjerojatno e zanimati itatelje primjer kako je na ovu knjigu reagirao jedan ugledan astronom, poznat na tom polju u meunarodnim krugovima. Profesor W. H. McCrea, umirovljeni profesor astronomije sa Sveuilita Sussex i bivi predsjednik Kraljevskog astronomskog drutva, proitao je poetni koncept ove knjige. Premda se od tada knjiga znatno izmijenila, navest u neke njegove reakcije iz pisma koje mi je napisao 20. kolovoza 1973: Moje su napomene ovakve: A. Dobro je poznato naroito zanimanje Egipana i drugih za Sirius, a Vi ste (kao i oni koje navodite) vrsto potkrijepili postavku da je dogonsko zanimanje za Sirius povezano s tom okolnou. B. Pri svom vrlo pronicavom ispitivanju egipatskih, sumerskih, grkih.... mitova, pokazali ste ini mi se da su neki od tih naroda moda imali predodbu o nekoj tamnoj, gustoj zvijezdi koja bi mogla biti povezana sa Siriusom. No, kao to rekoh, nita drugo nije ini mi se utvrdeno. C. Usprkos svemu tome, dopustite da to kaem, smatram Vaa ispitivanja zanimljivima, a knjigu uzbudljivom. D. ini mi se da Vae djelo istie osobito jasno dojam da se, kao to Vi velite, drevne kulture nisu razvile postupno. Ne znam da li taj dojam ima neko znaenje, no treba ga ispitati. Nije mi jasno kako bi to moglo imati bilo kakve veze sa svemirskim putnicima. No, imate pravo da zastupate svoje stajalite. [Na alost, profesoru McCrea nije, kad je to pisao, bio poznat materijal iz Osmog poglavlja ove knjige, jer je to poglavlje kao i tota drugo dodano u kasnijoj verziji knjige.] Htio bih dodati da mi je jasno da su neke teme o kojima piete moda bile vjerske tajne, pa ne moemo oekivati nita odredenije od Vaeg opisa. Osim toga, kao to kaete, oito je postojala sklonost prema igrama rijei. Stoga nam moda dogonska otkria predouju ono to je bilo tajna 6000 godina.... Donekle sam advocatus diaboli, te Vam pokazujem sa ime ete se suoiti kad Vam djelo bude objavljeno. Velik broj zamjerki, koje nisam ovdje naveo, imao sam na umu kad sam potpuno preraivao knjigu poto su mi profesor McCrea i drugi ljubazno ukazali na odreene elemente. Manje sam sree imao traei takve napomene od strunjaka za drevnu povijest. U cjelini su za tu temu pokazali najvee zanimanje astronomi, jer ih se ona neposredno tie. No, nijedan astronom nije izrazio tako potanko ocjenu dogonskih izvjetaja kao dr Irving W. Lindenblad s vaingtonskog Pomorskog opservatorija Sjedinjenih Drava, koji mi je u pismu od 14. lipnja 1974. istaknuo ove napomene: Slaem se da se dogonski podaci ne mogu olako odbaciti. Meutim, s astronomskog gledita javljaju se potekoe s obzirom na dogonsko miljenje da trea Siriusova komponenta ima ophodno vrijeme od 32 ili 50 godina, ali 'veu putanju'. Prema treem Keplerovu zakonu, kvadrati ophodnih vremena razmjerni su treoj potenciji veih osi ophodnih staza. Dakle, 'veu putanju' mora pratiti vee ophodno vrijeme. 150

Promatrajui mnoge trojne zvijezde koje krue oko zajednikog gravitacijskog sredita, ustanovljeno je da je uvijek treem lanu mnogo vea udaljenost i ophodno vrijeme nego drugim dvjema komponentama. Nebeska mehanika objanjava tu pojavu injenicom da je trojni sustav nestabilan ako su obje sekundarne zvijezde gotovo jednako udaljene od gravitacijskog sredita tog sustava. Ako su ophodna vremena tijela B (Digitaria) i C (emme ya) slina, kao to tvrde Dogoni, onda i njihove putanje moraju biti podjednake (Keplerov zakon). No, to bi uzrokovalo nestabilnost sustava (nebeska mehanika), a i protuslovilo bi dogonskoj postavci da emme ya ima 'veu putanju'. Dogoni su vjerojatno spoznali da polumjeri ophodnih staza Digitarije i emme ya ne mogu ostati pod pravim kutom jedan prema drugom ako ophodna vremena nisu ista. Bio bi to dokaz u prilog prihvaanju predaje koja dodjeljuje emme ya pedesetogodinje ophodno vrijeme, nasuprot predaji koja odreuje ophodno vrijeme od 32 godine. to se tie skica u ovoj knjizi (6. i 7. crte) kojc prikazuju usporedbu izmeu dogonskih i suvremenih astronomskih predodbi o odnosu putanji Siriusa A i Siriusa B, Lindenblad koji je prouavao Siriusov sustav sedam godina izraava u pismu od 7. oujka 1974. ovakvo miljenje o njima: S obzirom na Vae skice putanji, moj rad ne bi nimalo utjecao na njih. Promjene kojima sam se bavio tako su siune da se mogu otkriti samo pomou velikih teleskopa, a i tada dugotrajno promatrati. Dr Lindenblad nije proitao ovu knjigu prije tiskanja, ali je proitao prikaz o dogonskom Siriusovu sustavu to su ga napisali Griaule i Dieterlenova i vidio je skice. A to se tie profesora McCrea, on je sasvim neovisno o mom djelu otkrio da Dogoni znaju da postoji Siriusova nevidljiva zvijezda pratilica. O tome ga je obavijestio jedan prijatelj iz Argentine, koji je proitao neki francuski izvjetaj u kojem se spominjao rad Griaulea i Dieterlenove. McCrea je potroio mnogo vremena prouavajui dogonsku predaju, pa oekujem njegovo miljenje kad bude pregledao sav materijal, koji zasada nije jo prikupio. (Zapravo, ja sam pribavio velik dio materijala poto sam napisao knjigu, pa sam je morao preraditi kako bih ukljuio u nju nove podatke. Novi je materijal samo potkrijepio, a ne oslabio moju postavku.) to se tie materijala koji sam objelodanio u ovoj knjizi, nadam se da e ozbiljni znanstvenici imati na umu da misao o postojanju vrlo inteligentnih vodozemaca, s razvijenom civilizacijom, dosada nije bila nepoznata. Jo 1966. Roger MacGowan i Frederick Ordway napisali su u svojoj knjizi Razum u svemiru ovo:40 Teko se moe rei bilo to odredeno o opim tjelesnim osobinama.... ivotni oblici, pogotovu inteligentniji, pokazuju sklonost tome da budu mali, samostalni i vrlo pokretljivi..... Ljudi, kao kopnene ivotinje, rado zamiljaju razum u vezi s kopnenim ivotinjama, no znamo da more sadri vrlo raznolike oblike ivota. Osim toga, svi dokazi ukazuju na zakljuak da ivot vjerojatno i potjee iz iskonskih mora. Oceani su izvrsna okolina za ivotinjske ivotne oblike, a natjecanje izmedu brojnih vrsta potie brzu evoluciju. Tekuina kao okolina daje ivotinjskim tijelima veu gipkost i bolje ih podupire nego atmosferski plin. Stoga se moe oekivati da u morskoj okolini nastaju mnoge vrste koje su vee nego veina vrsta kopnenih ivotinja. Znajui da vea tijela mogu nositi vei mozak, moemo pretpostaviti da bi se nadmoan razum mogao nai kod veih morskih ivotinja. Imajui u vidu potencijalno vea tijela, veliku raznolikost ivota, povoljnu stabilnu okolinu u morima i natjecanje meu vrstama, u prvi smo as skloni zakljuku da veina razumnih ivotnih oblika izvan Suneva sustava ivi u moru..... Savrene za kretanje u moru, peraje nisu osobito pogodne za razvoj alata (a time i mozga). A malo je morskih vrsta razvilo druge tjelesne dodatke koji bi bili prikladniji za sluenje alatom. Meutim, hobotnica vrlo dobro poznato morsko stvorenje mogla bi u daljoj evoluciji razviti sposobnost rukovanja alatom. I neka bia s morskog dna mogla bi razviti organe poput ovjejih ruku.... Oito visoka inteligencija odreenih kitova i dupina namee pitanje jesu li privjesci za rukovanje alatom uistinu bitni za razvitak nadmonog razuma. Stoga je teko rei je li vjerojatnije da neki razumni ivotni oblici izvan Suneva sustava ive u moru, a ne na kopnu.... Zakljuujemo da se veina razumnih biolokih vrsta ne razlikuje znatno od ovjeka to se tie osnovnih morfolokih osobina. Moe se oekivati da su neke upola 151

manje od ovjeka, a neke i nekoliko puta vee, te da imaju, ponajee, dvije noge i dvije ruke sa akama i prstima. U malobrojnim su sluajevima mogue i etveronone ivotinje nalik na centaure, s dvjema rukama sa akama i prstima, ili etveronone ivotinje nalik na slonove, s jednom rukom ili rilom. Druga su mogunost neki morski ivotni oblici s perajama i dvjema kratkim rukama sa irokim akama i prstima spojenima opnom. Kao to sam napomenuo u Prvom poglavlju, a sada ponavljam, moda se Sirius C kree oko Siriusa A i Siriusa B po putanji u obliku broja osam. Moda je njegovo ukupno ophodno vrijeme 50 godina, a vrijeme vee petlje je 32 godine. Mogue je da je ravnina njegove putanje pod pravim kutom s obzirom na ravninu staze Siriusa B. Rije bi bila zaista o veoj putanji, jer bi njena osmica obuhvaala obje druge zvijezde, no stvarna udaljenost i vrijeme ipak bi se slagali s Keplerovim treim zakonom i ne bi bili vei od udaljenosti i vremena Siriusa B. Zapravo, podudarnost ophodnih vremena Siriusa B i Siriusa C moda ukazuje na istovremenost koja daje stabilnost takvu sloenu sustavu. Dogoni, ini se, tvrde da se planeta na kojoj ive vodozemci kree po eliptinoj stazi oko zvijezde emme ya, Siriusa C. Trebalo bi da sada neki struan astronom izvri brojne proraune i ustanovi kakvoj bi koliini zraenja bila izloena planeta koja prati zvijezdu Sirius C na putanji u obliku osmice. Da li bi na takvu tijelu bio mogu ivot? Astronom Su u Huang napisao je raspravu Podruja u blizini dvojnih zvijezda koja su pogodna za ivot, objavljenu u knjizi "Meuzvjezdani saobraaj".41

40. CRTE: Shema dra Su u Huanga o moguim putanjama planete prikladne za ivot u sustavu dvojnih zvijezda; A i B su zvijezde; krivulje s razliitim vrijednostima za C su predloene putanje, a jedna od njih ima oblik osmice. Upravo kad je knjiga bila napokon spremna za tiskanje, doznao sam da je nedavno jedan astronom, dr B. M. Oliver u lanku "Blizina galakih civilizacija u "Icarsu", 25, 360367 (1975), takoer zakljuio da planete prikladne za ivot mogu lako postojati u dvojnim i viestrukim zvjezdanim sustavima.

U toj se raspravi ispituju prilike u kojima mogu planete pogodne za ivot postojati u sustavima koji nemaju samo jedno sunce. Na 40. crteu prikazujem njegovu skicu priblinih putanja onih planeta na kojima se moe razviti ivot u sustavima dvojnih zvijezda. Obratimo panju injenici da jedna takva putanja ima oblik osmice ba kao i putanja koju predlaem za Sirius C i planetu koja ga prati. Meutim, takva bi putanja vjerojatno bila nepostojana. Mogua je, ali ako je i postojala u nekom stadiju, po svoj se prilici ubrzo pretvorila u neki drugi oblik mnogo prije nego to se u Siriusovu sustavu mogao razviti ivot. Situaciju je izvrsno ocijenio dr Paul Murdin s Kraljevskog grinikog opservatorija, rekavi da novi, ako ga bacimo u zrak, moe zaista pasti na svoj brid, ali ako i padne, ubrzo e se prevrnuti, tako da vjerojatnost da e baeni novi pasti na brid nema nikakve vanosti u stvarnosti. Tako ni naa putanja u obliku osmice ne moe, vjerojatno, postojati kao stalna osobina Siriusova sustava, ma kako nam privlana bila u teoriji. No, moja misao o putanji Siriusa C pod pravim kutom s obzirom na ravninu gibanja Siriusa B (ali bez osmice) po svoj je prilici, kao to me uvjerio Murdin, idealno rjeenje. Jer, pretpostavljena bi zvijezda mogla prodrijeti u ravninu gibanja Sirius B na vrlo velikom broju mjesta ne poremeujui putanju Siriusa B, dokle bi god postojala meusobna okomitost obiju ravnina gibanja. Stoga je potpuno mogua pedesetogodinja, odnosno trideset dvogodinja eliptina staza Siriusa C u ravnini koja je okomita na ravninu putanje Siriusa B. S tim kretanjem viestrukih zvijezda povezana je tako zamrena nebeska mehanika da potrebni prorauni znatno 152

nadmauju sposobnost veine profesionalnih astronoma. Samo bi neki astronomi, strunjaci, mogli obaviti takav posao. U vezi s moguom putanjom tree zvijezde u nekim sustavima dvojnih zvijezda izraene su skice, pa sam, kad je knjiga bila napokon spremna za tiskanje, zatraio miljenje R. S. Harringtona, S. . Huanga i D. Lauterborna o tim hipotetinim problemima. Harrington je pokazao da je sustav trojnih zvijezda postojan kad periastarska udaljenost na vanjskoj putanji podijeljena veom osi unutranje putanje nije manja od 3,5 ako je putanja direktna, odnosno 2,75 ako je retrogradna. Imajui to na umu, dr Paul Murdin s Kraljevskog grinikog opservatorija zakljuuje: ini mi se da nema nikakvih razloga zbog kojih ne bi mogao postojati Sirius C, moda jo jedan bijeli patuljak, na udaljenosti od Siriusa A koja je etiri stotine puta vea od polumjera naeg Sunca, s orbitalnom ravninom u nebeskoj ravnini tako da ne smeta brzini Siriusa A. Osim toga, kae da njegova putanja vjerojatno pokazuje zbog Siriusa B odreen vremenski pomak, no ophodno je vrijeme vee od ophodnog vremena Siriusa B, pa moda ne moemo privremeno vidjeti smetnje. (To se odnosi na Lindenbladove negativne rezultate.) Na kraju bih htio istaknuti jo neto vrlo vano. Pretpostavimo da je sve ono to sam natuknuo u ovoj knjizi zaista istina. Prihvatimo sve postavke. Uzmimo da doista postoji neka razvijenija civilizacija u Siriusovu sustavu. Bez sumnje, stalno nas nadziru. I bez sumnje, znaju otprilike na kojem smo stupnju razvoja. Uhvatili su nae radijske signale. Znaju da smo bili na Mjesecu. Pretpostavimo da nam ele dobro. Pretpostavimo ak to da e stupiti u dodir s nama jednog dana kad zakljue da smo spremni za taj dodir ili poto ih mi otkrijemo istraujui Siriusov sustav kao to ja predlaem i pronalazei dokaze o njihovu postojanju. Pretpostavimo sve to. Dakle, ako osvane taj dan ili ako ne osvane taj dan, ve neki drugi, tj. ako upoznamo neku drugu civilizaciju na nekoj drugoj zvijezdi ne smijemo zaboraviti jedno. Uvijek moramo imati na umu da su oni, ma kako velianstveni i uzvieni bili, ipak smrtna bia u svemiru koji je i njima jo tajanstven. Ne mogu znati sve odgovore, niti e ih ikada doznati. Moda ak mi imamo neke odgovore koje oni nemaju. Moda vladamo nekim vjetinama kojima oni ne mogu ovladati. Moda posjedujemo neku osobitu priroenu darovitost koja njima nedostaje, premda se ona privremeno ne oituje. Moda imamo neke tako vrijedne osobine da neemo biti kraj njih nevrijedni primitivci. Nemojmo smatrati sebe primaocima svemirskog milosra. Mi smo ljudi i, usprkos svim svojim manama, imamo neke osobine koje zasluuju potovanje. Imali smo u svojoj povijesti izvanrednih linosti i imat emo ih jo. Ma to se mislilo o onome to je poslije smrti, oekivao se potpun nestanak, reinkarnacija ili nebo i pakao, genetska rijeka tee dalje. Bit e jo ljudi, a bit e ih i velikih. Mi smo sposobni da prihvatimo izazove. Dokazali smo hrabrost tijekom povijesti. Svaka razvijena civilizacija ima, moda, iza sebe neku jo razvijeniju civilizaciju koja je zanima. Ne zaboravimo naelo hijerarhije, imajmo uvijek na umu mogunost da su iza jednih vrata druga vrata, a iza tih vrata opet slijedea vrata. Ako ikada budemo potlaeni, znajmo da ima drugih negdje koji e nas osloboditi. Svemir je konaan, ali neogranien. Po svoj prilici ima samo u naoj galaksiji od deset do stotinu milijuna civilizacija razumnih bia. Nakon jednog uspostavljenog dodira postoji uvijek mogunost da se uspostavi veza s nekom novom civilizacijom. Moemo priutiti sebi da idemo od tezge do tezge u trgovini velikoj kao svemir. Napomene
1. itatelji se moda pitaju je li ime plemena Dogon nekako povezano s imenima Dogoni i Odakon. To je puka spekulacija, ali mislim da nije nevjerojatna. 2. U vezi s tim vidi Drugi dodatak. 3. Carl Sagan i J. S. klovski: Razumna bia u svemiru, Dell, New York, 1966; vidi 33. poglavlje. 4. Na primjer, kod Kennetha Demaresta u Svijesti i stvarnosti 351. str. 5. Vidi kraj Drugog dodatka i Bibliografiju. U svojoj Povijesti kaldejske filozofije London, 1662, 12. str., Thomas Stanley dodaje jedan zanimljiv podatak o Berosovoj obitelji: Berosovu kerku spominje Justin babilonski prorok koji je proricao u gradu Cumae...) Na 10. stranici opisuje Stanley Barosa kao ovjeka "koji je prvi donio kaldejsko uenje u Grku". 6. Le Renard ple, 462. str. 19. Ibid. 156160. str. 13. Ibid. 440. str. 7. Ibid. 458. str. 20. Ibid. 156160. str. 14. Ibid. 440. str. 8. Ibid. 460. str. 21. Ibid. 157-160. str. 15. Ibid. 309310. str. 9. Ibid. 440. str. 22. Ibid. 157160. str. 16. Ibid. 309310. str. 10. Ibid. 441. str. 23. Ibid. 287. str. 17. Ibid. 156150. str. 11. Ibid. 441. str. 24. Ibid. 284. str. 18. Ibid. 156160. sir. 12. Ibid. 440. str.

153

33. Ibid. 437439. str. 29. Ibid. 444445. str. 25. Ibid. 444. str. 34. Ibid. 436. str. 30. libd. 506. str. 26. Ibid. 444445. str. 35. Ibid. 436439. str. 31. libd. 439. str. 27. Ibid. 444445. str. 36. Ibid. 474. str. 32. Ibid. 438. str. 28. Ibid. 444445. str. 37. Arapi iz movara Wilfreda Thesigera, Penguin Books, London, 1967, prvobitno Longmans Green, London 1964. 38. Le Renard ple, 370. str. 39. Sagan i klovski, op. cit., 461. str. (Nije istina kao to on tvrdi na 460. stranici, prethodnoj stranici da misao o kruenju planeta oko sunca i zvijezda u biti potjee od Kopernika, u to se moe uvjeriti svatko tko proita Prvi dodatak.) 40. Robert MacGowan i Frederick Ordway: Razum u svemiru, PrenticeHall Inc., New Jersey, SAD, 1966, 242 244. str. 41. Meuzvjezdani saobraaj, uredio A. G. W. Cameron., op. cit. 93. str.; dr Huang je sada na opservatoriju u Dearbornu u SAD.

PRVI DODATAK Planetski sateliti, planete oko zvijezda te revolucija i rotacija svemirskih tijela kako ih je prikazao novoplatoniarski filozof Proklo . . . U svakoj planetskoj sferi ima nevidljivih zvijezda koje se okreu sa svojim sferama. . . To je izrekao Proklo, Platonov nasljednik, 438. nove ere. itatelji koji nisu strunjaci vjerojatno da nisu nikada uli za Prokla, jednog od najveih umova u povijesti filozofije, koji je ivio od 410. do 485. nove ere. Jedini lako nabavljiv engleski prijevod iz golemog opusa tog grkog filozofa jesu njegovi Elementi teologije1 (koji nisu vani s obzirom na ono to razmatramo ovdje). Meutim, tko uporno trai, moe nai na engleskom jeziku Komentar o Euklidu2 i Komentar o Platonovu 'Prvom Alkibijadu'3 (prva knjiga potjee iz Amerike, a druga iz Nizozemske). A iz Liechtensteina se sada moe nabaviti na engleskom kraj sedme knjige njegova Kometara o Platonovu 'Parmenidu'.4 No, vjerojatno se ni iz jednog skupa podataka o toj temi ne moe doznati da je veinu Proklovih djela preveo u Engleskoj na engleski jezik Thomas Taylor na prijelazu izmeu osamnaestog i devetnaestog stoljea i da se mogu nai u nekoliko knjinica (premda ni Britanski muzej nema ni priblino potpunu zbirku Taylorova ivotnog djela). Moda bi bilo dobro da navedem miljenje Thomasa Taylora o Proklu. Treba da imamo na umu da je Taylor prvi preveo na engleski sva Platonova djela to je bio golem posao, ali ne tako zamoran kao prevoenje veine Proklovih radova! Dakle, evo to Taylor kae o Proklu: Za ljubitelje grke mudrosti uvijek e imati neprocjenjivu vrijednost svaki Proklov sauvani zapis, jer on zbog raznolikosti svojih sposobnosti, ljepote izraavanja, velianstvenosti misli i rasvjetljavanja mutnih drevnih dogmi nema premca meu Platonovim uenicima. Mnogi klasiari rado zakljuuju da je grko zlatno doba jedino vano razdoblje u grkoj filozofiji. U taj se vremenski odsjek mogu smjestiti Sokrat, Platon, Aristotel, Euripid, Sofoklo, Eshil, Demosten i povjesniari Herodot, Tukidid i Ksenofont. Ta blistava imena lako zaslijepe i dovedu do zablude da je Grka u svim drugim periodima svoje povijesti raala samo drugorazredne umove. Mnogi su se znanstvenici strastveno posvetili ismijavanju svih grkih umova prije i poslije tog zlatnog doba. Drugi su se uenjaci, opet, izrazili zajedljivo u vezi s tim, pa je nepobitna tenja da se Grci prije i poslije "zlatnih Grka", koji su nam najpoznatiji, zanemare i potcijene ak zataje i poreknu. Stoga je, svakako, odreenim klasiarima neugodna injenica da je Platonova Akademija djelovala u Ateni jo devet stotina godina. to se tie Akademije, George Sarton kae u djelu Povijest znanosti; antika znanost u grko Zlatno doba ovo:5 Kad je (car) Justinijan zatvorio njena vrata, (Akademija) je upravo mogla proslaviti svoju 916. godinjicu.... Akademija se tijekom stoljea izmijenila znatno; samo Stara akademija moe se 154

smatrati Platonovom Akademijom, a ona je trajala stoljee i pol ili manje. Na to se moe odgovoriti da se svaka ustanova mora mijenjati usporedo s mijenjanjem prilika, pa to due ona ivi, to se vee promjene mogu oekivati. Imajui na umu te napomene, moemo stvoriti ovaj zakljuak: atenska Akademija, koju je osnovao Platon, postojala je vie od devet stoljea. Onima koji teko poimaju kronologiju bez usporedbi, moglo bi pomoi ovo: Platonova Akademija postojala je (oito, na istom mjestu) u Ateni toliko koliko do sada postoji na engleskom tlu Vestminsterska opatija; odnosno, 916 godina postojanja Akademije kao filozofske ustanove jednako je vremenu od normanskog osvajanja Britanije 1066. do 1982. (ak i poto je razbijena, Akademija je nastavila ivjeti u izgnanstvu u Iranu itd.) Vidimo, dakle, da je Platonova Akademija postojala na jednom mjestu due nego to Britanija postoji poslije Vilima Osvajaa. Platonistika tradicija u irem smislu, s gnostikim i heretikim prizvucima i s bezbroj kasnijih oitovanja u neobinim i oaravajuim likovima poput Giordana Bruna, Marsilija Ficina, Johna Deeja, ak i Sir Philipa Sidneya i grofa od Leicestera (Roberta Dudleya nap. prev.) da se i ne spominju provansalski trubaduri, Dante u Italiji i poubijani deseci tisua albigenza u Francuskoj, templari i beskrajan niz beznadnih pokuaja tokom dva i pol tisuljea, muan je i nerjeiv problem za pravovjerne, ma kakvo bilo njihovo vjerovanje. Jer, platonizam je uglavnom vjerovanje koje porie vjerovanje, predaja koja je uperena protiv institucija i koju njene pristalice zovu Velika predaja. Odbijanjem doktrinarnih dogmi ona podsjea na Drutvo prijatelja (kvekere). Istinski je slobodna, nema lanstva, ne ubire desetinu, ne namee pravila; nema pape ni kalifa. Meutim, plai one slabije duhove koji eznu za vrsto odredenim vjerskim sustavom; oni je neprestano pokuavaju unititi, ali uspijevaju unititi samo pojedince i pojedinane pokrete unutar te predaje koja je mnogo ira. Kako bi neko "intelektualno ureenje" moglo priznati da je ta skrivena struja duhovnosti tekla izvan pravovjernih granica slubene kranske vjere poslije treeg stoljea i Origenova vremena? Osim toga, kako da se prizna da je Proklo, ivei sedam stotina godina nakon Platona, bio na svoj nain blistav mislilac poput Platona? to bi tada bilo s hermetino zapeaenim grkim udom? Ako se platonizam odrao dvije tisue godina i vie kao progonjeni tajni pokret, to se mora zakljuiti o navodnoj otvorenosti pravovjerne zapadne kulture? Ako se pokae da se na openito prihvaeni uzorak civilizacije osniva na lai, na poricanju nepravovjernog, to bi moglo imati goleme posljedice, moglo bi izazvati opu pobunu duhova. Posljedice bi vjerojatno osjetili svi koji imaju neka ovlatenja, na sveuilinoj katedri ili u nekom tjedniku, u velikoj privrednoj organizaciji ili na televizijskoj stanici (ili u biskupiji). Uinci ne bi morali biti onako razorni kao u politikoj ili socijalnoj revoluciji, no bili bi temeljitiji i stoga dalekoseniji. Rije je, zapravo, o strahu od konstruktivne promjene (odnosno, o strahu od nepoznatog). To je pravo znaenje tih problema. Oni ujedno objanjavaju zbog ega itatelji nisu dosada uli nita o brojnim temama koje su neposredno povezane s onim ime se bavimo. Jedna takva tema jest Proklo. Nitko se ne usuuje raspravljati o tome za to se Proklo zapravo zauzimao i to on neovisno o svojim osobitim mislima predstavlja. im se spomene linost poput Prokla, to je kao da smo izvukli neku sramotnu tajnu i poeli prijetiti njome. Proklo ne zasluuje ak da bude zasebno spomenut u djelu Penguinov prirunik uz knjievnost od 4 sveska, koje se bavi klasinom knjievnou. Spominje se u okviru pojma neoplatonizam o kojem pie D.R. Dudley: On je bio neobian spoj mogu u to doba filozofa, logiara, matematiara i mistiara. Neoplatonizam je dao intelektualcima u posljednjem stadiju poganstva metafiziku religiju... Na kasnim carskim sarkofazima nalazi se esto lik mudraca koji zamiljeno gleda uvis. Obratimo panju izrazu mogu u to doba, koji nagovjeuje da u dananje doba izopaene pretjerane specijalizacije nitko i ne pomilja na to da pokua doznati neto na toliko podruja. Proklo je, kao to proitasmo, bio neobian spoj. Dudley nam ne otkriva nita o tome to je Proklo napisao, nita o njegovim mislima, nita iz njegovih izvanredno opsenih djela, a u bibliografiji nas upuuje samo na bezazlene i teke Elemente teologije. Treba da zakljuimo da je Proklo bio nekakva izumrla vrsta poput dodovke, zanimljiv samo zato to je bio neobian spoj mogu u to doba. Vrlo se malo povjesniara bavi petim stoljeem nove ere. Prema onom to nam kae Dudley, ini se da bi jedino njih mogao zanimati neobian spoj mogu u to doba. Dakako, Proklo o kojem nismo doznali nita vano potpuno je nevaan. Zar bi Penguinov prirunike doveo u zabludu svoje itatelje? To je nezamislivo. 155

Profesor A. C. Lloyd sa Sveuilita Liverpool dobio je zadatak da obradi Prokla u svom prilogu za Cambridgeovu povijest kasne grke i rane srednjovjekovne filozofije6, zbirku kakva nije postojala do 1967. i koja je, s nekim ispravcima, ponovno objavljena 1970. Objelodanjivanje te velike knjige od 715 stranica oznailo je stadij u izuavanju klasike u kojem mnogi znanstvenici slubeno izjavljuju da su iscrpli teme u uobiajenim podrujima i da bi trebalo da ponu prikupljati podatke za prouavanje dugo zanemarene teme iz spomenute knjige. Zatraena je pomo od osamljenih uenjaka poput Richarda Walzera, Philipa Merlana i pokojnog I. P. Sheldon-Williamsa koji su se odavno bavili tim tajnim ispitivanjima zbog puke zainteresiranosti kako bi odredili granice unutar kojih bi nov narataj studenata imao neka nova polja za svoje doktorske radnje, a i profesorima koji su prilino dobro sredili razdoblje prije Sokrata potrebno je neko novo podruje na kojem e rjeavati prave probleme. No, vratimo se profesoru Lloydu i njegovu zanimljivom pokuaju da prikae Prokla i neke aspekte njegovih misli i zapisa. Vano nam je da doznamo vie o Proklu kao ovjeku.7 Evo jednog odlomka iz Lloydova prikaza: Proklo se rodio u Carigradu 410. ili ubrzo poslije toga. No, roditelji patriciji iz Likije u jugozapadnom dijelu Male Azije poslae ga na kolovanje u svoju zemlju i zatim u Aleksandriju da bi studirao knjievnost i govornitvo. Umjesto prava, koje je bilo oevo zanimanje, privlaila ga je filozofija, pa je sluao predavanja o matematici i Aristotelu. Slijedei je stupanj bila Atena. Potom se opisuje njegovo uenje na Platonovoj Akademiji, gdje e poslije postati upravitelj: Ne zna se kad je preuzeo upravljanje tom kolom, no ostao je na njenu elu dok nije umro 485. Nikada se nije oenio, a jedine su mu mane bile ljubomora i raspaljivost. ini se da je raspaljivost imala veze s nestrpljivou koju je pokazivao prema onima koji su sporo shvaali ono to je govorio ili koji su zapinjali na nevanim pojedinostima. Na primjer, svoje golemo djelo Komentar o Platonovu 'Timeju' zapoinje ovom vrlo mrzovoljnom reenicom: ini mi se da bi injenica da Platonov 'Timej' obuhvaa cijelu fiziologiju i da se odnosi na teoriju o svemiru, raspravljajui o njoj od poetka do kraja, morala biti potpuno jasna svima koji nisu sasvim nepismeni. Sada se poinjemo baviti Proklovom vezom sa irom temom iz nae knjige. Nastavimo prikaz profesora Lloyda o Proklu: Proklo se kretao u utjecajnim politikim krugovima, ali je kao i drugi vodei platonisti podravao poganstvo protiv carske politike i zbog toga je upadao u neprilike. Nesumnjivo je da je osobno vjerovao u vjerske obiaje. Vrlo se savjesno drao vegetarijanske dijete, molitava suncu, obreda kaldejskih upuenih, ak je slavio egipatske svete dane. Navodno je od kerke Plutarha [platonista, a ne pisca ivota] stekao praktino znanje o teurgiji, a mogao je prema vlastitoj tvrdnji dozvati sjajne prikaze boice Hekate. Osim toga, nesumnjivo je da je teurgiju, kao osloboenje due, postavio iznad filozofije. No, iako je njegova filozofija puna apstraktnih kretanja naprijed i natrag, on je filozofiju smatrao samo vraanjem, povratkom k jedinome, premda ona dovodi samo do nepotpuna sjedinjenja. Njeno se mjesto moe vidjeti u gotovo fantastino razraenom metafizikom sustavu; meutim, iako taj sustav ne bi bio stvoren da nije bilo religije kao njegova opravdanja, njegova vrijednost ne ovisi o religiji, niti mu je Proklo namijenio takvu ovisnost. Spominjanje Hekatinih misterija i Proklova obavljanja egipatskih i kaldejskih misterija budi odmah u paljivim itateljima sumnju da je Proklo moda znao neto o Siriusovoj tajni. Moe li to biti istina? Ubrzo emo razmotriti neka Proklova miljenja o nebeskim tijelima, koja svakako zapanjuju, a na koja se nije obazro nijedan povjesniar znanosti kojega sam dosada susreo (vjerojatno zato to nitko zapravo ne ita knjiurinu Komentar o Platonovu 'Timeju' koju sam maloprije spomenuo). No, osim te slabane injenice koja bi mogla povezati Prokla s opom sredinom nae predaje o Siriusu, ispitajmo i druge dokaze. Profesor Lloyd nam daje jo neke zanimijive podatke: Proklo je vjerovao da je njegova metafizika pravo, premda skriveno znaenje Platonovih zapisa i da ona, kao i cjelokupna grka 'teologija', potjee od tajnih pitagoristikih i orfikih uenja. O njoj se moe itati u dvama djelima: 'Elementima teologije' i 'Platonovoj teologiji', te mjestimice u komentarima o 'Parmenidu', 'Timeju' i 'Alkibijadu'. 156

Treba istai da su u obliku takvih komentara objelodanili neoplatonisti velik dio sasvim izvorne i stvaralake filozofije. Privremeno je u modi ismijavanje njihovih komentara kao izvedenog i nierazrednog pisanja. To je jedan pokuaj da se izvrgne ruglu ono to se ne moe ili ne eli ocijeniti. Kao primjer moe se spomenuti prikaz profesora Roberta Browninga s koleda Birkbeck, pri Londonskom sveuilitu, u Penguinovu priruniku u kojem komentare Proklova nasljednika Simplicija naziva "pogreno zamiljenima i dosadnima". Izraz pogreno zamiljeni otkriva nam odmah da se profesor Browning ne slae s njima naelno i stoga im se izruguje. Meutim, kad sam osobno proitao, na primjer, Simplicijev "Komentar o Epiktetu", zadivio me bistar um to se oituje u tom komentaru, um ija su razmiljanja o slobodnoj volji tako suvremena da sam ih odmah usporedio s djelima iz naeg modernog kibernerikog doba, na primjer s fascinantnim knjigama Norberta Wienera. U Prvom poglavlju govori Simplicije o onima koji pogreno tvrde da su naa miljenja i elje i, openito govorei, sve nae odluke i namjere zapravo neizbjenost i ne ovise o nama, da su izazvani vanjskim uzrocima, uzrocima izvan nas, i ne potjeu od nae vlastite volje. Napada bihevioriste svog vremena jasnim i snanim rijeima, ije se znaenje nipoto ne ograniuje samo na njegovo doba. Mnogi su mu zakljuci tako otroumni, a opaanja tako duboka da mi nije jasno zbog ega se ni od jednog izdavaa na svijetu ne moe dobiti na engleskom jeziku ni jedna jedina rije iz njegovih zapisa. Meu Proklovim djelima treba da obratimo panju naroito Komentaru o Platonovu 'Timeju' (koji u od sada spominjati skraeno kao O Tim.) kao izvoru u kojem je izrazio svoja gledita o svemiru i o platonskom preuzimanju ezoterine predaje iz drevnih misterijskih religija. U napomeni uz posljednji navedeni odlomak profesor Lloyd ne upuuje na te elemente, ve upuuje na druga Proklova djela. Zapravo, u cijeloj svojoj raspravi o Proklu spominje Lloyd oskudno i povrno O Tim.Pa ipak, nas zanima ba to djelo. Budui da spominjanje stranica iz grkog teksta ne bi pomoglo veini italaca, spominjem brojeve stranica iz Taylorova engleskog prijevoda, I i II svezak. Pri kraju 4. knjige u O Tim. Proklo veli (II, 307): No, pitagoristiki je drati se orfikog rodoslovlja. Jer, znanje o bogovima stiglo je iz orfike predaje preko Pitagore Grcima, kao to Pitagora osobno kae u 'Svetom razgovoru'. injenica da se to miljenje odnosi na misterijske religije oituje se u njegovim napomenama u djelu O Tim., 5. knjiga (II, 312): No, takve su orfike predaje. Ono to je Orfej mistino izrekao u tajnim priama doznao je Pitagora poto ga je Aglajofem upoznao s mistinom mudrosti koju je Orfej stekao od majke Kaliope. To miljenje povezuje sa svojom raspravom o nebeskim pojavama u O Tim.. Ubrzo nakon gornjeg odlomka kae: Jer Orfej naziva Mjesec nebeskom zemljom. A u 3. knjizi veli Pitagoristi govore... (da) je Mjesec eterina zemlja. Izriui takva miljenja i izjavljujui da je osobito Hekatin tovalac (sauvana je Proklova Himna Hekati u kojoj je naziva uvaricom vratato je staroegipatsko Horusovo ime i Majkom bogova to je drevno Izidino ime; vidi Grantove Helenistike religije, IV, 4, )8, Proklo kao da je upuena osoba i zna neto o Siriusovoj tajni. Koliko sam mogao ustanoviti nigdje to ne spominje, a vjerojatno bi smatrao bezbonitvom otvoreno spominjanje takva ezoterinog uenja. No, ustanovio sam da mnoge njegove teorije kao da odraavaju tu tajnu i osnivaju se na pretpostavci o nevidljivoj zvijezdi. Te su teorije tako neobine da ih treba prikazati. Za nas je posebno zanimljivo to u njima Proklo uporno tvrdi da nesumnjivo postoje odreena nevidljiva nebeska tijela. Ta tijela su planetski sateliti i planete drugih zvijezda. Osim toga, Proklo je ini se nevjerojatno obavijeten i o drugim nebeskim pojavama. U 3. knjizi u O Tim. Proklo veli (I, 425): Mjesec se sastoji od nebeske zemlje. Zato bi inae, osvijetljen, bacao sjenu i zato ne prolazi kroza nj sunano svjetlo?.... otkrit emo da vatra i zemlja postoje analogno i na nebu; vatra je, zapravo, bit neba, no osim nje postoje i svi drugi elementi. Malo poslije kae: Elementi, zamiljeni s jedne strane kao nepomijeani, a s druge kao pomijeani, tvore u prvoj mjeavini nebo, koje sadri sve to je u skladu s vatrenim obiljejem.... Jer, sve je na nebu u skladu s vatrenim oblikom. 157

Iz drugih gornjih navoda doznali smo da je teorija da je Mjesec nebeska zemlja, koju je prihvatio Proklo, pitagoristiko-orfika. injenica da on tu proiruje to opaanje na opu prirodu nebeskih tijela nagovjeuje da te misli potjeu iz istog izvora. Nebo je zaista "vatreno"; danas znamo na osnovi naunih istraivanjada zvijezde imaju sve uobiajene kemijske elemente u obliku vatre. Proklov se opis nebeskih tijela podudara, ini se, sasvim s dananjim naunim spoznajama. Istina je da se, kao to Proklo kae, zvijezde mogu opisati rijeima: vatra je, zapravo, bit neba, no osim nje postoje i svi drugi elementi. Premda plamte, zvijezde kao to je poznato sadre sve elemente. Proklo sasvim jasno istie da, govorei o "vatri" na nebu, govori u prenesenom smislu. On veli (280. stranica): Stoga je tamonja vatra (u nebeskim tijelima) svijetla; ne bi bilo ispravno ometati raspravu o njoj skreui nam panju na gustu i tamnu vatru u sublunarnom podruju [ispod Mjeseca, odnosno u zemaljskom podruju]. A kako bi iskljuio bilo kakav nesporazum, dodaje (281. stranica) da je vatra na nebu vatra koja nije sasvim vatra, ve je zvjezdana vatra prije vatra koja je energija. Te predodbe uistinu zapanjuju s obzirom na suvremenu znanost. to-vie, suvremene teorije o tome kako u svemiru postoji neki meuzvjezdeni medij koji je tako rijedak da se teko moe zamijetiti, ali i vrlo rairen (nije rije o staromodnom eteru!), imaju neugodnog preteu u ovoj Proklovoj neobinoj tvrdnji iz 3. knjige O Tim. (I, 425): Osim toga, neizbjeno je da srednji elementi budu u nebeskim tijelima, ali da drugim elementima obiluju drugi dijelovi nebeskih podruja. Na nekim je mjestima neizbjeno da vatrena narav daleko iri svoj sjaj, zbog krutosti, kao kod zvjezdanih tijela; a na drugima je ona skrivena od nas, kao u sferama koje nose zvijezde. Ma kako se tumaile te Proklove napomene, nepobitno je da on zvijezde smatra skrutnutim tijelima u nebeskom mediju i da je izmeu njih vatrena tvar koja je nama nevidljiva. to se tie spomenutih sfera, one kao to emo vidjeti oito nisu staklene kuglice, dobro nam poznate iz uobiajenije antike astronomije. U 4. knjizi O Tim. (II, 293) Proklo se podsmjehuje epiciklima i veli da su izvrstan izum za analiziranje i poimanje pravih jednostavnih gibanja zvijezda. Dodaje: To je kao da netko, tko ne moe izmjeriti spiralno kretanje oko valjka, pretpostavi kretanje pravca oko valjka i jednom tokom na pravcu izmjeri to kretanje, te tako ustanovi koliinu kretanja u spirali u odreenom vremenu. Tako postupaju oni koji primjenjuju evolvente, epicikle i ekscentre pri jednostavnim kretanjima da bi otkrili raznoliko gibanje. Vidimo, dakle, da Proklo premda je ivio kasno nije bio zarobljenik Ptolemejeve teorije o svemiru. Ptolemej je ivio trista godina prije njega, no Proklo se bunio protiv njegovih epicikla i davao prednost spomenutim gleditima. Zapravo, Proklo izraava o sferama miljenje koje veoma iznenauje, jer u 4. knjizi O Tim. (273. stranica) kae: Planete se, dakle, pomiu naprijed, ali ne i planetske sfere. To je sasvim jasna tvrdnja da se planete kreu, dok su njihove sfere ili smijemo li to rei? orbite zapravo prostor u kojem se zbiva to kretanje. Meutim, tu i ne moramo biti suvie oprezni. Benjamin Jowett upotrebljava rije orbita u svom prijevodu Platonova teksta (3839) koji komentira ovdje Proklo. Prema tome, ne postoji nikakav razlog da i mi ne uinimo isto. Imamo, dakle, pred sobom jasan Proklov opis (manje mutan nego Platonov vlastiti neodreeni izvjetaj) planeta to se kreu po orbitama koje su jasno zamiljene kao prostor putanji. Ta je predodba nauno tako tona i napredna i tako suprotna tada pomodnom gleditu da se kreu planetske sfere i nose sa sobom planete da moramo cijeniti Proklovu ranu zrelost koju je pokazao predoivi tu misao tako jasno i uporno. Platonov bi se tekst mogao protumaiti isto tako, ali to nije uobiajeno, a i suvie je neodreen. Tipian primjer standardnog tumaenja odlomka iz Platonova Timeja daje nam profesor A. C. Crombie u 1. svesku djela Augustin Galileju (iako na 33. stranici prikazuje vrlo odluno Timeja kao pitagoristiku alegoriju, to je svakako smiono) na 49. stranici: Razliite sfere u kojima je bilo sedam 'planeta': Mjesec, Sunce, Venera, Merkur, Mars, Jupiter i Saturn, okretale su se razliitom jednolinom brzinom koja je predstavljala zamijeeno kretanje tih tijela. 158

To je samo tumaenje jednog mutnog teksta. Isto bi se tako moglo rei da je Platon tvrdio da se sfere ne kreu, a kreu se planete u njima, kao to jasno izjavljuje Proklo (oito vjerujui da je tako mislio i Platon). Proklo ak kae ovo (279. str.): (Platon) oito smatra da se planete same od sebe udaljuju i pribliuju Zemlji i da je njihovo okretanje u irinu izazvano njihovim vlastitim napredovanjem, a ne nosi ih neto drugo, kao to su evolvente i epicikli. Time je Proklo zauzeo pri tumaenju Platonova teksta stajalite sasvim suprotno stanovitu profesora Crombiea. to se mene tie, bojim se da moram u toj prepirci stati na Proklovu stranu. Bilo kako bilo, profesor Crombie je ve pokazao, kad se u vezi s jednom drugom temom dopisivao s piscem ove knjige, da je spreman promijeniti miljenje ako mu se predoe novi dokazi. Blizu kraja 4. knjige u O Tim. (293. str. i dalje) Proklo veli: Meutim, to se tie zvijezda, one koje su stajaice okreu se oko svog vlastitog sredita.... No, planete se okreu zajedno s postojanom sferom, i svaka se kree sa svojom sferom na istok i okree se sama od sebe u irinu i dubinu, i oko svog vlastitog sredita. Isplati nam se paljivije ispitati te napomene. Prije svega, postojana sfera zvijezda stajaica okree se oko Zemlje, a planete ine to isto zajedno s njom. To je najjednostavnije gibanje. No, osim njega ima jo nekoliko gibanja: prvo, zvijezde stajaice vrte se oko svoje osi; drugo, tako se vrte i planete: tree, planete se gibaju i drukije: svaka se planeta sama od sebe (tj. kretanjem koje je odvojeno od svih drugih zvijezda i planeta, a i od sfera) "okree u irinu i dubinu", to je oito u vezi s napomenom iz prolog navoda da se one same od sebe udaljuju i pribliuju Zemlji. A ta dubina planetskog gibanja, koju Proklo jasno naziva kretanjem "u irinu i dubinu", doslovce dodaje novu dimenziju svim teorijama o planetskom gibanju. Jer, dok svatko tko dugo promatra nebo moe vidjeti da planete postaju mutnije i svjetlije kao da se udaljuju i pribliuju Zemlji, opis planeta koji im dodaje gibanje pod pravim kutom s obzirom na njihovo oigledno okretanje zaista kao da ukazuje na neko sredite njihova okretanja, sredite koje nije Zemlja. Prema predaji Platon je prihvatio to miljenje, koje je iznio Aristarh iz Samosa, a djelomino ga zastupao Platonov prijatelj Heraklid s Ponta. Doznajemo da je to bilo poznato Proklu: Dopustimo stoga Heraklidu s Ponta, koji je bio Platonov uenik, to miljenje; jer on je pripisivao Zemlji kruno gibanje (O Tim., II, 288). Ukratko, smatrao je da se Zemlja okree oko nekog drugog sredita kao to je Sunce. ....No, priznajmo da je Platon zakljuio da je ona nepomina (ibid.). Proklo, dakle, priznaje proturjenost i oprezan je to se tie okretanja oko Sunca. Zaista je neobino to je Proklo imao znanje koje nam je teko shvatljivo i to je na osnovi tog znanja pripisao svim nebeskim tijelima vrtnju oko osi. A budui da je Zemlja nebesko tijelo, moemo se upitati nije li Proklo stvorio prikladan zakljuak da se Zemlja vrti i da nam se zbog toga ini da se nebo okree oko nas. U vezi s tim treba da imamo na umu da u Timeju Platon spominje okretanje nebeskih tijela oko osi (40 ab): I (Stvoritelj) je dao svakoj (zvijezdi) dva kretanja: prvo, jednolino kretanje na istom mjestu.... drugo, kretanje naprijed. . . Time se prilino neodreeno izrie da se zvijezde okreu i da nebo krui. (Ako je Platon umetnuo kao to se tvrdilo tuu raspravu u svoj dijalog, a nije bio potpuno upoznat s materijalom, time bi se mogla objasniti ta neodreenost, iako se Platon ne snalazi bolje ni u Zakonima i pokazuje da je lo astronom.) U istom odlomku nailazimo i na ovaj Platonov opis: Zemlja, naa hraniteljica, krui oko motke koja se prua kroz svemir, to se odnosi na okretanje Zemlje oko svoje osi. Proklo, ini se, dodaje po svojoj volji druga kretanja jer Platon, koliko se moe zakljuiti, spominje samo dva. Osim toga, Platonov je tekst suvie kratak i maglovit da bi bilo sasvim jasno to je mislio. Nesumnjivo je, meutim, da je Proklo upotrijebio tisue i tisue rijei tumaei smisao Platonovih tvrdnji na svim poljima i objanjavajui ih vie nego to je Platon mogao ili htio. to se tie nekih tema, to ne privlai osobito panju. No, kad je rije o naoj temi, svaki je podatak bitan za odgonetavanje pravog smisla Platonovih tvrdnji. U jednoj raspravi iz svojih Platonistikih pitanja (koja jo nisu objavljena u seriji Loeb Library budui da od predvienih etrnaest radova nije izdano jo samo to djelo, i tu vidimo da se platonistikim naunim radovima pridaje najmanja vanost ali su objavljena na engleskom 18749) Plutarh nam 159

predouje bitan dokaz o tome da se Platon, usprkos Proklovu uznemirenom oklijevanju, jasno odrekao svojih ranijih geocentrinih predodbi. Plutarh kae u Osmom pitanju: to misli Timej [vidi Platonova Timeja, 42 D] kad govori da su due rasprene u Zemlju, Mjesec i druge vremenske instrumente? Da li se Zemlja kree kao Sunce, Mjesec i pet planeta, koje on zbog njihova gibanja naziva vremenskim organima ili instrumentima? Ili je Zemlja privrena uz svemirsku os, ali ne tako da bude nepomina, ve da se okree i vrti oko sebe kao to su u meduvremenu istakli Aristarh i Seleuk? Aristarh je to samo pretpostavljao, a Seleuk je tvrdio. Teofrast pie da se Platon, kad je ostario, pokajao to je smjestio Zemlju usred svemira, gdje joj nije mjesto. (Plutarh potom izrie svoje vlastito miljenje da se Zemlja ne kree.) To Teofrastovo svjedoenje je neoborivo, no vjerojatno nije Proklo znao za nj, jer se u njegovo doba veina Teofrastovih djela ve bila izgubila. Teofrast je bio Aristotelov nasljednik i upravitelj atenskog Liceja, te nepobitno pouzdan izvor; a Plutarh jasno napominje (vidi Protiv Kolota, epikurejca, 14, u djelu Moralia) da je paljivo proitao Teofrastova izvorna djela, pa tu ne dolazi u obzir pogrean navod ili izvjetaj iz druge ruke. Spomenuti Seleuk bio je matematiar i astronom, a George Sarton10 ga opisuje ovako: Taj je Babilonac bio sljedbenik Aristarha iz Samosa. Meutim, Seleuka drukije opisuje Giorgio de Santillana, pripisujui mu drugu narodnost u Izvorima znanstvene misli na 250. stranici: Poznat nam je samo jedan [astronom] koji je prihvatio [Aristarhov] sustav poslije jednog stoljea: Seleuk iz Seleukije, orijentalni Grk iz Perzijskog zaljeva. Svakako, Platonovo nas miljenje o Zemljinu poloaju u svemiru ne zanima samo po sebi tako kao u vezi s tumaenjem koje mu pridaje Proklo, a i u vezi sa suvremenim povjesniarima znanosti koji su skloni tome da zanemare mogunost da je Platon moda prihvatio heliocentrinu teoriju o okretanju Zemlje oko Sunca, koju je mutno izrazio u Timeju, a manje suzdrljivo sloio se s njom kad je ostario, pri emu treba da imamo na umu da Timej ne spada medu njegova rana djela. U istoj Plutarhovoj raspravi (29) nalazimo dokaz da se uvjerenje da svemir ne sadri samo jedan element zadralo i poslije Platona, a zastupao ga je Platonov uenik Ksenokrat. No Proklo, je kao to vidimo ovdje, znatno nadmaio Platonovu i Ksenokratovu ogranienu teoriju. Bit Ksenokratovih teorija izvuena je vjerojatno iz izgubljenog djela "O astronomiji", koje se sastojalo od est knjiga, ili iz knjige O pitagorizmu. Ksenokrat je bio dvadeset pet godina upravitelj Akademije, sve dok kao osamdeset dvogodinjak nije umro zbog ozljeda to ih je dobio padnuvi nou preko neke sprave, kao to nas izvjeuje Diogen Laertije.11 Nesumnjivo je da tree gibanje pod pravim kutom prema okretanju, koje kao to vidjesmo ne spominje Platon, ne potjee od Prokla. Spominje ga Plutarh u dijalogu O licu koje se pojavljuje na Mjeseevu krugu, 24.12 On kae ondje: Ni Mjesec se ne kree samo jednim gibanjem, ve kao to su ga obiavali zvati Trivia ili Tri Puta putuje kroz zodijak u duinu, irinu i dubinu; prvo gibanje nazivaju matematiari neposrednim okretanjem, drugo zavojitim okretanjem ili kosom vrtnjom van i unutra, a tree (ne znam zato) nejednakou, premda vide da nijedno njegovo gibanje, na cijelom njegovu putu, nije jednolino, ustaljeno i izvjesno. Plutarhovi izrazi nazivaju matematiari i kao to su ga obiavali zvati pokazuju da on spominje neka neutvrena i danas izgubljena astronomska djela. Njegovo izlaganje nije onako jasno kako bi se moglo poeljeti, a u slijedeem se odlomku suprotstavlja drugi govornik koji podupire pomodniju teoriju da se zapravo kreu sfere, dok o Mjesecu, na primjer, neki pretpostavljaju da se ne kree. Usput je zanimljivo da tu govornik spominje i Aristarha iz Samosa, i to u vezi s prepirkom oko jednog stiha iz Homerove "Ilijade", koji Plutarh navodi, a nedostaje u dananjem Homerovu tekstu; rije je o stihu koji brani Krates, a napada Aristarh, o stihu u kojem se ispravno tvrdi da more pokriva "najvei dio Zemlje". Ne smijemo se previe udaljiti od Prokla. No, u potrazi za njim htio bih spomenuti njegov utjecaj na Johannesa Keplera, ovjeka koji je u esnaestom stoljeu otkrio tri zakona o planetskom gibanju (koji su nam i danas jedini). I tu imam jedan prigovor. Jer, nijedno vee Keplerovo djelo nije prevedeno na engleski 160

jezik.13 To je dovoljno da zainteresirane natjera u oaj. Tko je spreman da se mui sa srednjovjekovnim latinskim da bi proitao Keplera a i tko ga moe proitati? Meutim, kakve veze ima Kepler s Proklom? Dakle, Kepler je duboko proet Proklovim mislima. Zainteresirani itatelji neka pogledaju zavrne stranice "Svjetskog sklada" u 16. svesku izdavaa Encyclopaedia Brittanica: "Ptolomej, Kopernik i Kepler"14 i uvjere se na svoje oi. Nai e napomene o Proklu, poslije kojih Kepler kae: Osim toga, nedavno sam naiao na himnu platoniara Prokla, esto spominjanog u prethodnim knjigama, koju je posvetio Suncu i ispunio potovanja vrijednim tajnama. To je povezano s razmiljanjem o tome to su mislili stari pitagoristi kod Aristotela nazivajui svjetsko sredite (koje su spominjali kao 'vatru', ali su podrazumijevali Sunce) 'Jupiterovim straarskim tornjem'? Tu vidimo da je Kepler, Newtonov veliki pretea, bio oduevljen Proklovim potovanja vrijednim tajnama. S obzirom na ono to ve znamo o Proklovim teorijama i to emo ubrzo otkriti, malo dalje u ovom dodatku, kakav su uinak imale te tajne na Keplerovo razmiljanje? Je li iza Keplera bio Proklo kao Aristarh iza Kopernika? Kad e se sva Keplerova i Proklova djela moi dobiti na engleskom jeziku tako da ih svatko razuman moe osobno ocijeniti, a da ne mora najprije ovladati srednjovjekovnim latinskim, esto punim strunih izraza? No, prije svega, jesu li najvei napredak na poetku suvremenog kozmolokog miljenja potakli prigueni i nepravovjerni antiki izvori kao to su Proklo i Aristarh? Je li tajna strana antike astronomije od pitagorista do Prokla zaista zaela naa suvremena uenja o svemiru? Iz toga izvire ovakav zakljuak: ako je tome tako, ne onemoguujemo li onda nagli napredak potiskujui one izvore koji su moda potakli poetni napredak? Zar moemo, reui Keplerov korijen, oekivati da e grana i dalje cvasti? Ako injenice o Proklovim teorijama koje predoujemo u ovom dodatku nisu zapazili vodei povjesniari znanosti, u koje se svi ponajee pouzdajemo kako bismo od njih posredno doznali sve one injenice za koje nemamo dovoljno vremena da ih otkrivamo neposredno, onda neto oito ne valja sa sistemom. Treba da temeljito pregledamo stroj. Inae emo se nastaviti zavojito sputati, a mislit emo da se diemo. Stoga upuujem na naine i izvore nadahnua. Ja ni za tren ne sumnjam u golem napredak na mnogim podrujima. No, odluno tvrdim da je na sistem dobivanja poticaja za razmiljanje o svemiru bezuman, jer je nepotpun i stoga neuravnoteen. Trebalo bi da smo dosada formulirali ve vie zakona ili naela o gibanju planeta. Medutim, uobiajilo se da se oni koji itaju Keplerove prijevode iz druge ruke izruguju tom znanstveniku. On je bio aknut. Neemo ovdje prouavati njegov nain miljenja, niti utvrivati postojanje mnogih njegovih najvanijih izvora. Jedan od tih izvora bio je Proklo. Proklova su djela tako opirna da, moram priznati, nisam nipoto prikupio iz njih iscrpan pregled njegovih pogleda. Ovaj je dodatak samo pokazivanje uzorka. Meutim, nismo jo ni stigli do najzanimljivijih gledita, koja emo sada razmotriti: Pri zasjenjenju su (planete) u takvu poloaju da zamrae nas i sve drugo. Jer, jedno je tijelo ispred drugoga, prednje je ispred stranjega. I... prolaze jedno ispod drugoga. Postoje i njihove pomrine pod suncem i njihovo pretvaranje u svjetlo. Zanimljivo je da se tu vraa temi: Treba da se u vezi s vidljivim pojavama prisjetimo nevidljivih priroda. Jer, kao to nam ti instrumenti i sjene omoguuju da zaponemo razmiljanje o nebeskim tijelima tako nam i sjeanja na nevidljive prirode omoguuju da se prisjetimo nevidljivih kolanja. Nije lako shvatiti na to misli Proklo. Iznenada nabacivi tu opsenu, ali mutnu aluziju, zacijelo nije elio da je razumiju svi ak ni oni koji nisu sasvim nepismeni, kao to nas je razdraljivo upozorio ve u prvoj reenici svoje knjiurine. To njegovo neobino djelo ita se izvanredno teko, a u prijevodu Thomasa Taylora nema nikakva kazala ni popisa sadraja koji bi pomogli da se u tekstu pronau odreene teme, imena i izrazi. Djelo na grkom jeziku ima kazalo, ali se ne moe usporeivati s Taylorovim prijevodom jer u prijevodu nema brojanih oznaka. Da li se moda spominjanje nevidljivih kolanja odnosi na nevidljiva kolanja Siriusova pratioca? Na to se pitanje ne moe odluno odgovoriti nijeno, a mogunost da je tome tako postaje vea kad proitamo slijedee Proklove nazore iz O Tim., 4. knjiga (11, 281): "No, budui da Aristotel istrauje zato sfera zvijezda stajaica, koja je samo jedna, obuhvaa mnoge zvijezde, a u svakoj planetskoj sferi, kojih je mnogo, samo je jedna zvijezda, rjeenje spojivo s 161

njegovim gleditem moe se nai u njegovim djelima. Meutim, ve smo rekli neto u vezi s tim, a sada u skladu s onim to smo tvrdili prije izjavljujemo daje svaka planeta svijet za sebe i sadri mnoge boanske vrste, nama nevidljive. No, svima njima vlada vidljiva zvijezda.... u svakoj (planetskoj sferi,) ima nevidljivih zvijezda koje se okreu zajedno sa svojim sferama; dakle, svugdje postoji cjelina i voa kojem je dodijeljena izuzetna nadmo.... svaka je sfera jedan svijet; i teolozi nas to ue kad govore da su u svakoj bogovi jai od demona, meu kojima su neki opet pod vlau drugih ...iz svega toga je oigledno da je svaka planeta uistinu voa mnogih bogova, koji dopunjuju njezino neobino kolanje." Taylor to opravdano naziva u napomeni izvanrednim odlomkom raspra-ve! Kurziv sam ja umetnuo. Na drugom mjestu Proklo kae (O Tim., II, 260): Ima, meutim, drugih boanskih ivih bia koja slijede kolanje planeta, iji su voe sedam planeta. Taylor dodaje u napomeni: Oni se, kao to smo ve zapazili, danas zovu sateliti. U jednoj drugoj publikaciji, kao predgovor svom prijevodu Platonova Timeja, Thomas Taylor je napisao ovo:15 (Za) svaku od tih sfera.... kao to smo ve objasnili, slijedi da svaka planeta ima, slino zboru zvijezda stajaica, oko sebe odreen broj satelita, i da je svaka sfera ispunjena bogovima, anelima i demonima, koji se slau s osobinama sfera u kojima ive. Ta je teorija zaista vaan klju za teologiju drevnih naroda, jer nam pokazuje na prvi pogled zbog ega se isti bog vrlo esto slavio pod imenom drugih bogova, to je neko navelo Makrobija na pomisao da su svi bogovi samo razliite suneve sile, a nae je povrne suvremenike, koji skupljaju podatke iz kazala, potaknulo na to da stvore o drevnoj teologiji tako smijene hipoteze da one ne zasluuju veu panju negoli luako trabunjanje ili djeja neobuzdana matanja. No, da bi se uvjerili u to, neka itaoci obrate panju slijedeim izvanrednim odlomcima iz divnih Proklovih komentara o 'Timeju'. Prije svega, injenica da svaku planetu prati velik broj satelita oita je iz ovog navoda: 'Ima, meutim, drugih boanskih ivih bia koja slijede kolanje planeta, iji su voe sedam planeta; a oni se okreu i vraaju u svom kolanju zajedno sa svojim voama, ba kao to zvijezdama stajaicama upravlja kolanje postojane sfere' [279. str.]... Na istom nas mjestu obavjetava da je okretanje tih satelita slino okretanju planeta koje prate; a to je prema Platonu, saopava nam malo-prije, spiralno okretanje.... (i) 'oko svake planete je odreen broj (satelita).... svi imaju svoja vlastita prikladna kolanja' (275. str.]. Neka itatelji obrate panju na injenicu da Thomas Taylor naziva to znanje vanim kljuem za teologiju drevnih naroda. Iz jednog odlomka novoplatoniara Damaskija16 doznajemo da su egipatski filozofi, koji ive medu nama, objasnili svoju okultnu istinu to su je dobili iz nekih egipatskih rasprava. Dakle, prema njihovim je izjavama rije o slijedeem. Jedinstveno svemirsko naelo slavi se kao Nepoznata Tama i triput se izgovara.... No, odakle god stigao taj podatak, nepobitno je da su Proklo i njegove kolege, novoplatoniari, smatrali da postoje dvije osnovne vjerske tajne: nevidljiva Tama i nevidljivo kolanje odreenih nebeskih tijela, od kojih su neka bila tako malo ezoterina da su se mogla poblie oznaiti, to jest sateliti naeg planetskog sustava. I na 247. stranici u O Tim., II, raspravlja Proklo o podrijetlu tog znanja iz svetih glasina to se bave nevidljivim kolanjima. Budui da Proklo tu i u odlomku iz O Tim., II, 281, jasno naziva orbite nebeskih tijela njihovim kolanjima (tu je rije u engleskom jeziku izabrao Taylor), "nevidljiva kolanja" koja spominje zacijelo su nevidljive orbite nebeskih tijela, a govori nam da ima i nevidljivih nebeskih tijela. Dakle, koje su nevidljive putanje nevidljivih nebeskih tijela tako vane da nam mogu, kao to nas je izvijestio Proklo, omoguiti da zaponemo razmiljanje o nebeskim tijelima i obratno? Nije li to vrlo neobina misao? Kako je zakljuio da ima nevidljivih putanji koje, to se tie vanosti, ne zaostaju za vidljivim putanjama i da jedne dopunjuju druge tako da ak utjeu na nau sposobnost da razmiljamo o nebu? Za odlomak iz Proklova djela, II, 281, bitan je izraz: teolozi nas to ue. Tim rijeima Proklo odluno poistovjeuje te misli s teolokom, a ne filozofskom predajom, i tako ih povezuje s jednom ili vie misterijskih religija. Ba takav nam je dokaz potreban. Jer, te misterijske religije, kao to znamo, sadravale su u svom tajnom uenju bit Siriusove tajne. Osim toga, Proklo je kao to smo ve vidjeli nastojao protumaiti Platona u smislu ezoterine predaje s kojom je, kao upueni, bio neposredno povezan. 162

Proklo je, dakle, vjerovao da postoje nevidljive zvijezde koje prate planete i da je svaka planeta jedan svijet. A vidljiva zvijezda, to jest planeta, svakako vlada nevidljivim satelitima. Kako to slii predaji o Siriusu! Kao to znamo iz Prvog poglavlja ove knjige, i Dogonima je poznato da postoje sateliti barem oko jedne planete, pa se ini da je znanje o satelitima bilo sastavni dio Siriusove tajne. Smijemo li iz toga zakljuiti da je i Proklo bio upuen u Siriusovu tajnu? Proklo je na jednom drugom mjestu odreeniji to se tie planetskih satelita. U njegovu djelu Platonova teologija, 14. poglavlje u 7. knjizi (II svezak, 1401. str. u Taylorovu prijevodu), moemo prokati: No, planete se zovu Vladari Svijeta (kozmokratori) i dodijeljena im je potpuna mo. Kako i postojana sfera ima velik broj zvjezdanih ivih bia, svaka je planeta voa mnotva ivih bia ili odreenih drugih stvari te vrste... Stoga je u svakoj planetskoj sferi, slino zboru zvijezda stajaica, odreen broj satelita koji imaju svoja vlastita prikladna kolanja. Osim toga, okretanje tih satelita slii okretanju planeta koje prate, a to je okretanje, prema Platonu, spiralno. Nadalje, to se tie tih satelita, prvi su oko svake planete bogovi, nakon njih se okreu demoni u sjajnim okruglim tijelima, a njih slijede nepotpune due poput naih. U jednoj napomeni u O Tim., 4. knjiga (II, 299), Taylor tumai: Jer 'prirode koje slijede' zvijezde oito su njihovi sateliti, koje je ve nekoliko puta spomenuo Proklo. Na istoj stranici dodaje u drugoj napomeni: Iz onoga to ovdje govori Proklo moglo bi se zakljuiti da zvijezde stajaice, kao i planete, imaju satelite i da se taj opis odnosi na zvijezde koje se ponekad vide, a ponekad nestanu. To nas dovodi na rub otvorenog objavljivanja naela Siriusove tajne ali bez imena. Te se napomene odnose na odlomak koji je neposredno iza odlomka to smo ga maloprije naveli, gdje smo prvi put naili na Proklovo mutno spominjanje nevidljivih kolanja. Zanimljivo je da taj odlomak ima oblik komentara o odreenom odlomku iz Platonova Timeja (40c), koji ne samo to spada meu najnejasnije Platonove odlomke (Ne oekujte od mene da tumaim te zagonetke, kuka zbunjeni George Sarton, 451. str., op. cit.) ve u njemu Proklo navodi rijei kojih inae nema u dananjem Platonovu tekstu! Jo je udnije to su nestale rijei koje Proklo navodi: kai ta toutois ephexs, a o njima Tajylor veli: "Meutim, te se rijei ne mogu nai u Platonovu tekstu, pa su udnovat dodatak" Taylor bi to morao znati, jer je prije toga preveo sve Platonove dijaloge, ukljuivi i taj. Budui da je Proklo bio upravitelj Akademije, moe se zamisliti da je imao u Akademijinoj knjinici pouzdan primjerak Platonova teksta. Ako u Platonovoj vlastitoj Akademiji nije imao pouzdanoga primjerka Platonova teksta, iji je onda pouzdan tekst mogao uope nai? Stoga te rijei treba priznati kao moda ispravnu verziju i vjerojatno bi trebalo da ih klasiari dodaju danas prihvaenom tekstu. Taylor je te rijei preveo kao "prirode koje slijede" to jest slijede zvijezde. A tumaenje mu je ovakvo: Jer prirode koje slijede zvijezde oito su njihovi sateliti, koje je ve nekoliko puta spomenuo Proklo. Ne bismo se, zapravo, smjeli uditi to su iz Platonova ortodoksnog teksta isputene rijei koje upuuje na satelite zvijezda. Koji je pisar mogao dokuiti znaenje? Pri prepisivanju rukopisa tokom stoljea uvlae se u njih iskrivljavanja. Spominjanje zvjezdanih satelita vjerojatno je suvie zaprepatavalo, smatralo se suvie udnim. Pri prenoenju su rijei zacijelo isputane kao nerazumljivo zastranjivanje ili umetak. Te izvorne rijei sauvale su se samo u Akademijinoj vlastitoj knjinici, gdje nitko nije dirao tekst. Samo u Akademiji je unitavanje uiteljeva teksta bilo zabranjeno. Ne vjerujem da smo, traei kod Prokla materijal koji je vaan s obzirom na Siriusovu tajnu, sluajno naili na izgubljen dio teksta iz Platonova dijaloga Timej. injenica da su te rijei isputene ba iz tog dijaloga a sva su Platonova djela inae potkrijepljena vrlo dobro brojnim komentarima i navodima kroz stoljea jasno ukazuje na prijepornu narav nae teme kao i sve druge sluajnosti na koje smo ve naili u ovoj knjizi. Siriusova nas tajna ne ostavlja na cjedilu. Svaka tema koju smo naeli u vezi s njom preobrazila se iznenada kao u arobnom ogledalu u zabavitu. to se god inilo sreeno i ustaljeno nije uspjelo zadrati svoj oblik. ak i Platonov vrst tekst poinje podrhtavati kao hladetina. Iz brojnih okotalih tema ispuzala su tajanstvena mala stvorenja i bez potovanja zaplesala na svojim pretpostavkama, pokazujui da te teme ne ele mirovati i biti proglaene mrtvima. One ive. U njima se are silfi i tajne. Ne moemo ih prisiliti da se okamene. One etiri rijei isputene su iz teksta vjerojatno zato da bi se izbjegle goleme posljedice koje bi slijedile da su rijei zadrane: oito bi bilo da je Platon, iako nije poznavao astronomiju kao strunjaci na tom polju, nekako bio povezan s predajom koja, budui da je bila ezoterina, kao da nije imala 163

nikakva smisla izvan tajnog misterijskog konteksta. To je istina bez obzira na to je li Platon osobno napisao odlomke ili je umetnuo pitagoristiku raspravu kao to se pretpostavljalo (vidi dalje). Platonov dijalog Timej nesumnjivo je najtei i najudniji meu svim nepobitnim Platonovim djelima (jo udniji je Epinom, no ini se da ga je napisao Platonov uenik Filip Opuntski). Pogledajmo nekoliko napomena Georgea Sartona (op. cit.) o tom neobinom djelu: U 'Timeju' ima vie orijentalne predaje nego grke mudrosti(423. str., napomena). Astroloka besmislica, koja je mnogo natetila Zapadu i truje jo i danas slaboumne, potjee iz 'Timeja', a Platonova je astrologija bila izdanak babilonske. Da bismo bili pravedni prema Platonu, treba dodati da je njegova astrologija ostala nepomuena i duhovna i nije se izopaila u prezira vrijedno vraanje (421. str.). Utjecaj 'Timeja' na kasnije doba bio je golem i uglavnom opak (423. str.). Mnogi su se uenjaci prevarili i prihvatili matarije iz te knjige kao pravu istinu. Ta je zabluda sprijeila napredak znanosti; 'Timej' je ostao do dana dananjeg izvor mranjatva i praznovjerja (430. str.). To su teke rijei. Timej oito izaziva otru reakciju kod nekih! Tu vidimo da Sarton, jedan od najistaknutijih i najuglednijih povjesniara znanosti svih vremena, histerino bulazni da je opaki Timej skrivio spreavanje napretka znanosti. Openito su Sartonove ocjene o Platonu nevjerojatno otre i neprijateljske, iako su mnogi njegovi prigovori Platonu sasvim opravdani i prihvatljivi ako se zanemari uljiv jezik. Nesumnjivo je da su Platonove teorije imale mnogo mana, pogotovu politike postavke koje je Aristotel ispravno smatrao odbojnima, pa su toliko razljutile Sartona da se okomio i na jadnog Timeja. No, to je uobiajeno medu vrsnim znanstvenicima. Ponajee se moraju obuzdavati zbog profesionalnog dranja i objektivnog postupka. Pa ipak, katkad se raspukne krinka i izviri osjetljiv ivac. to se tie zbunjenosti ili srdbe koju Timej izaziva u mnogima koji ga pokuaju prouiti, treba da imamo na umu da je vrlo vjerojatno istinska predaja prema kojoj najvei dio dijaloga, koji se sastoji od Timejeva dugakog govora o naravi svemira, nije napisao Platon, ve ga je umetnuo kao rijei oito imaginarnog (ili preruenog) lika. U mnogim se drevnim izvorima tvrdi da je taj dio dijaloga zapravo pitagoristika rasprava koju je Platon pribavio za vrijeme jednog posjeta Siciliji. Kako ne bi ta rasprava pala u zaborav, navodno ju je Platon umetnuo u dijalog kao rijei jednog lika i iskoristio je razglabanje drugih likova tako da ju je mogao prikladno istaknuti. Ba ta navodno pitagoristika rasprava sadri sve ono to nam je zanimljivo u vezi sa Siriusovom tajnom. to se tie pitagorista, oni su bili vjerska zajednica i imali su misterijsku predaju iji su korijeni bili u Egiptu i Babilonu (Pitagora je navodno bio upuen u tajne obiju tih zemalja). Duan sam predoiti itateljima dokaz da onaj odlomak iz Timeja koji nam je vrlo vaan i na kojem se osniva Proklov komentar o nebeskim tijelima nije ni napisao Platon. Stoga navodim iz ivota uglednih filozofa Diogena Laertija, 8. knjiga, 85 (u prijevodu Loeb Library) ovo: Filolaj iz Krotona bio je pitagorist i Platon je zatraio od Diona da kupi njegove pitagoristike rasprave... Njegovo je uenje da se sve dogaa neizbjeno i u meusobnom skladu. Prvi je izjavio da se Zemlja kree u krugu (oko sredinje vatre), iako to neki pripisuju Hiketu iz Siracuse. Napisao je jednu knjigu, i ba je o toj knjizi, prema Hermipu, rekao jedan pisac da ju je filozof Platon, kad je posjetio Dionizijev dvor na Siciliji, kupio od Filolajevih roaka za etrdeset aleksandrinskih srebrnih mina [rije je o ekvivalentnoj vrijednosti, jer je to bilo prije Aleksandra Velikog] i da je iz nje prepisao 'Timeja'. Neki priaju da je Platon dobio to djelo kao poklon zato to je uspio nagovoriti Dionizija da pusti iz tamnice jednog mladog Filolajeva uenika. Prema Demetrijevoj tvrdnji u djelu 'Ljudi istog imena', Filolaj je prvi objavio pitagoristike rasprave, pod naslovom 'O prirodi', koje poinju ovako: 'Priroda u sreenom svemiru sastojala se od neogranienih elemenata, pa tako i cijeli svemir i sve u njemu.' S tom predajom da je rasprava u Platonovu Timeju pitagoristikog podrijetla i, prema tome, potjee iz Egipta i Kaldeje (Babilonije) slau se slijedee Proklove zanimljive napomene u "O Tim.", 4. knjiga (II, 273): Prije (Hiparha i Ptolemeja) Egipani su, na osnovi opaanja, a jo prije Egipana Kaldejci (Babilonci), koje su pouili bogovi, prije opaanja, imali slino miljenje kao i Platon o kretanju zvijezda stajaica. Jer proroanstva ne samo jednom nego esto govore o pomicanju naprijed zvijezda stajaica. 164

Zapamtimo upadljiv izraz pouili bogovi, prije opaanja. On istie da su predaju saopili ljudima bogovi i da su je potom nastavili u skladu s opaanjima stari Egipani. Ne uputajui se u potanko razglabanje o pita-gorizmu, orfizmu i onom to Proklo naziva proroanstvima, nadam se da su itaoci stekli dovoljno jasnu predodbu o sri te teme. Vidimo da je Proklo, koristei se tankom, ali ipak bitnom osnovom: Platonovom oito drevnom pitagoristikom knjigom O prirodi, sauvanom u Timeju, uporno tvrdio da planete imaju satelite, da i zvijezde imaju satelite, da u svemiru ima nevidljivih tijela s nevidljivim putanjama koje su nam, nekako, izvanredno vane, da su bogovi pouili stare srednjoistone narode o tim astronomskim injenicama, sauvanim kao pitagoristika i orfika predaja u grkom svijetu, da su epicikli i druga pomodna sredstva za objanjavanje astronomskih gibanja puka besmislica, da se sfere ne okreu, ve samo planete u njima, a nagovijestio je i rotaciju Zemlje oko osi. Osim toga, zna se da je Proklo bio upuen u egipatske i babilonske misterijske kultove i da je bio posebno povezan s obredima Hekate, boice koja je kao to ve doznasmo bila oblik zvijezde Sirius. Stoga moemo zakljuiti da nam je Proklo zanimljiv u naem neumornom traganju za Siriusovom tajnom. Moda mu je ona bila poznata, pa je zaobilazno objelodanio naela te tajne predaje u svojim djelima koja imaju openitije obiljeje nagovijestio je nevidljive putanje ne odredivi ih pojedinano i tvrdio je da su one vane, ali nije predoio razloge koji bi nas mogli zadovoljiti. Stjee se dojam da je htio otkriti naela ne prekrivi svetu zakletvu da nee odati pojedinosti. Budui da je bio izvanredno poboan, moe se oekivati da je potovao takve zakletve. No, kako je istodobno bio strastveno sklon objavljivanju opih svemirskih naela, vjerojatno je uinio ba ono to pretpostavljamo ispriao nam je priu, ali nam nije odao imena likova. Zacijelo e se isplatiti paljivije prouavati Prokla u budunosti. Vjerojatno ima u njegovim djelima i drugih vanih odlomaka kojima bi se trebalo pozabaviti. Meutim, vidjeli smo da sada treba ponovno ispitati i Platona, jer Proklo je pokazao da je "Timej" tajanstvenije djelo nego to su slutili i najogoreniji znanstvenici.17 Mrea Siriusove tajne iri se sve vie i vie kroz drevne predaje i knjievnost svih razdoblja. Dva Proklova suvremenika, Makrobije i Marcijan Kapela, takoder su napisali napredne astronomske teorije i obojica su se drali novoplatoniarske predaje. Zastupali su miljenje da se Zemlja okree oko Sunca. Kad tri ovjeka, pripadnici iste predaje, u isto vrijeme piu i raspravljaju o tako naprednom materijalu, onda se ve moe rei da postoji odreena pozadina.18 Naravno, povjesniari znanosti nisu jo uspjeli zapaziti tu nezgodnu sitnicu. Niti su se potrudili da nas poblie obavijeste o Ivanu Skotu Eriugeni iz devetog stoljea nove ere, koji je proglasio teorije Makrobija i Marcijana Kapele na dvoru Karla elavog i napisao golemo filozofsko djelo Periphyseon od pola milijuna rijei. To djelo sada objavljuje polako na engleskom jeziku irska vlada, poto su zakljuili da je Eriugena (to znai rodom iz Irske) jedan od velikih sinova njihove zemlje i da bi trebalo da ga prikau u to ljepem svjetlu. teta to se i Proklo nije rodio u Irskoj. Moda se jedino tako moe postii da se tiskaju ta djela ak na engleskom jeziku. Zar se ne bi moglo pronai jo nekoliko zemljica koje trae svoje slavne sinove i potom im dodijeliti sinove? Tako bismo moda doivjeli neku vrstu kulturnog preporoda. Renesansa je nastala zahvaljujui tome to su Firentinci ponovo otkrili platonistiku predaju. Kad emo je mi otkriti? Ovaj sam dodatak zamislio, pripremio i napisao poto je rukopis knjige ve prihvaen za objavljivanje. Zbog toga je prilino oskudan. No, bolje je barem malo upoznati Prokla nego nikako. U pustinji nitko ne odbija kap vode. Napomene
1. Elementi teologije, uredio i preveo E. R. Dodds, Obford, 1963. 2. Komentar o prvoj knjizi 'Euklidovih elemenata', preveo profesor Glenn Moriow, Princeton University Press, 1970. 3. Komentar o Platonovu Prvom Alkibijadu, preveo W. O'Neill, The Hague, 1965. 4. Serija Corpus Platonicum Medii Aevi, uredio R. Klibansky; 3. svezak Plato Latinus (Parmenides, Proclus in Parmenidem); sadri engleski prijevod G. E. M. Anscombea i L. Lalovskog, Warburg Institute, London., 1953. Moe se nabaviti kao Krausovo novo izdanje, Nendeln, Liechtenstein, 1973. 5. Vidi Bibliografiju. Rije je o 400. str. 6. Cambridgeova povijest kasne grke i rane srednjevjekovne filozo fije, uredio A. H. Armstrong, Cambridge, 1970.

165

7. Postoji Proklov ivotopis koji je napisao njegov uenik i sljedbenik Marin. Preveo ga je Thomas Taylor i objavljen je u 1. svesku Proklovih filozo fskih i matematikih komentara o prvoj knjizi 'Euklidovih elemenata', London, 1792. Novije se izdanje na engleskom moe nai u Proklovoj filozofiji L. J. Rosana, Cosmos, New York, 1949. 8. Helenistika religija, uredio F. C. Grant, Bobbs-Merrill, Indianopolis i New York, 1953. Engleski prijevodi etiriju Proklovih himni nalaze se na 170172. str. (Do danas se sauvalo sedam Proklovih himni i odlomak iz osme.) 9. U 5. svesku Plutarhovih Morala, uredio W. W. Goodvrin, Boston, 1874. Platonistika pitanja, koja je preveo R. Brown, nalaze se na 425449. str. 10. Povijest znanosti, vidi 16. napomenu, 159. str. 11. Vidi Ksenokratov ivot u ivotima uglednih filozo fa Diogena Laertija, 2 sveska, preveo R. D. Hicks, serija Loeb Library: Heinemann, London: Harvard University Press, SAD, 1966. 12. Prijevod je u istom svesku kao u 9. napomeni. Takoder u Loeb Libiary. 13. Na engleski su jezik prevedena tri kratka cjelovita Keplerova djela: Keplerov san, koji su iz Somnium, Sive Astronomia Lunaris preveli cijeli, s napomenama, John Lear i P. F. Kirkwood, University of California Press, Berkeley i Los Angeles, 1965, Keplerov razgovor s Galilejevim siderinim glasnikom, preveo Edward Rosen bro) 5 iz serije Izvori znanosti, Johnson Reprint Corp., London i New York, 1965; Keplerova kratka rasprava esterokutna snjena pahuljica, preveli Colin Hardie i L. L. Whyte, Oxford University Press, 1965. Na engleskom postoje i dva poglavlja (4. i 5) iz Keplerov Epitoma iz Kopernikove astronomije i jedno poglavlje (5) iz njegova Svjetskog sklada, koje je preveo C. G. Wallis u 16. svesku: Ptolomej, Kopernik, Kepler iz serije Velike knjige Zapada, Encyclopaedia Britannica, Inc., Chicago, London, Toronto, 1952. Pojavio se drugi prijevod Keplerova sna, s napomenama prevodioca Edwarda Roscna, University of Wisconsin Press, 1967. 14. Vidi prethodnu napomenu. 15. Kratil, Fedon, Parmenid i Timej, s napomenama o Kratilu, engleski prijevod Thomasa Taylora s napomenama; London, 1793. Navod je s 388. stranice., iz Taylorova predgovora Timeju. Primjerak knjige kojim sam se sluio pripadao je neko pjesniku ru Byssheu Shelleyu i moe se nai u Shelleyevoj zbirci u Oksfordskoj knjinici. 16. Sauvano i prevedeno u Coryjevim Drevnim frag mentima, 2. izdanje, 320. str. 17. Marin nas u Proklovu ivotopisu obavjetava da je Proklu bilo dvadeset osam godina kad je napisao O Tim., to ukazuje na 438. n. e. s poetka ovog dodatka. 18. Smatrao sam da ne bi bilo ispravno da zauzimam ovdje prostor raspravljajui opirno o openito zanemarenim drevnim heliocentrinim teorijama Makrobija Marcijana Kapele, cara Julijana (Apostate), Nikole Kuzanskog i t. d. Kao primjer te predaje (koju je Proklo spomenuo i odbacio, pogreno mislei da je nije prihvatio ni P laton) navodim odlomak iz etvrtog govora (Heliju) cara Julijana Apostate, 146 CD, koji se moe nai u seriji Loeb Library' u kojoj su objavljena Julijanova djela u tri sveska: Jer oito je da planete, dok pleu u krugu oko (Sunca), uvaju kao mjeru svog gibanja sklad izmedu tog boga i svojih vlastitih kretnji.... Grcima je moda ono to govorim neshvatljiv o kao da im se mora govoriti samo ono to je poznato i blisko. To ukazuje na izrazito ezoterinu predaju koju je Julijan preuzeo od svog prijatelja i uitelja, novo-platoniara Jambliha, Proklova prethodnika. Neposredno prije tog odlomka Julijan veli: "Jamblih iz Kalkisa, koji me svojim djelima upoznao ne samo s drugim filozofskim uenjima nego i s ovim... nipoto ne zaostaje za (Platonom) to se tie genijalnosti...." Osim toga, upuujem itatelje na 135 B u istom Julijanovom govoru, kako bi bolje upoznali njegove heliocentrine predodbe, koje moemo smatrati odlomcima iz Jamblihovih izgubljenih djela. Isto tako predlaem knjigu Makrobije Thomasa Whittakera, Cambridge, 1923. Na 75. stranici nalazimo saetak Makrobijevih pogleda: Merkur i Venera (imaju) putanje.... po kojima prate sunce kao sateliti. Na alost, na engleskom jeziku nema nijednog djela Martianusa Capelle.

KRATAK PREGLED to je znao Proklo? 1. Ptolemejeva teorija o nebu potpuno je pogrena. 2. Mjesec se sastoji od zemlje koja je postavljena na nebo, pa je ona nebeska zemlja. 3. Planete se okreu, a ne njihove sfere. Okreu se "u svojim sferama (odnosno orbitama)". 4. Sve se zvijezde vrte oko svoje osi. 5. Sve se planete vrte oko svoje osi. 6. Planete se, okreui se, udaljuju od Zemlje i pribliuju joj se. 7. Nebo sadri sva etiri elementa u raznim omjerima, ali u vatrenom obliku. Vatra u zvijezdama drukija je od zemaljske vatre i zapravo je vie energija. (Zemaljska je vatra taman i pokvaren oblik prave vatre, ili kao to se Proklo izraava: ostatak i talog vatre.) 166

8. Proklo spominje heliocentrinu teoriju Heraklida s Ponta, ali je odbacuje zato to ju je odbacio Platon. (Iako nas Teofrast izvjeuje da ju je Platon prihvatio kad je ostario, to Proklo nije znao.) 9. Planete imaju nevidljive satelite koji se okreu oko njih. 10. I neke zvijezde stajaice imaju nevidljive satelite. 11. Te nevidljive putanje vane su za nas kao i vidljive, i mogu nam omoguiti da zaponemo razmiljati o nebeskim tijelima. 12. Svaka planeta ili zvijezda je jedan svijet. 13. Proklo je bio upuen u egipatske i babilonske misterije, pa mu je tako, vjerojatno, bila poznata Siriusova tajna.

DRUGI DODATAK Sauvani Berosovi odlomci u engleskom prijevodu Napomena: Slijedei se odlomci objavljuju prvi put poslije 1876. kako bi bili pristupani svim itateljima. Na alost, ovdje nije ukljuen izvorni grki tekst, ali se moe nai u Coryjevim Drevnim fragmentima (u vezi s njima vidi Bibliografiju). Ti drevni fragmenti izvjetavaju o babilonskoj predaji da su civilizaciju prvobitno utemeljila vodozemna bia poznata kao Oannes, Muzari ili Anedoti (na grkom). Ta se predaja upadljivo slae s dogonskom predajom o vodozemnim Nommoima, odnosno Nadzirateljima, koji su stigli iz Siriusova sustava da bi osnovali civilizaciju na Zemlji. BEROSOV ODLOMAK - KOD APOLODORA O kaldejskim kraljevima Ovo je povijest koju nam je prenio Beros. Govori nam da je prvi kralj bio Alor iz Babilona, Kaldejac vladao je deset sarija; nakon njega je vladao Alapar, te Amelon koji je doao iz Pantibiblona; zatim Amenon, Kaldejac, u ije se vrijeme pojavio iz Eritrejskog mora Muzar Oannes, Anedot. (Aleksandar Polihistor veli, ubrzavi dogaaj, da se pojavio prve godine, a Apolodor kae da se to zbilo poslije etrdeset sarija; kod Abidena se, meutim, drugi Anedot pojavljuje poslije dvadeset est sarija.) Potom je slijedio Megalar iz grada Pantibiblona i vladao osamnaest sarija; a poslije njega je Daon, pastir iz Pantibiblona, vladao deset sarija; u njegovo doba pojavio se iz Eritrejskog mora etvrti Anedot, a imao je isti oblik kao prethodni, riblji oblik pomijean sa ovjejim. Zatim je vladao Euedoreshije iz Pantibiblona, i to osamnaest sarija; u njegovo se vrijeme pojavio iz Eritrejskog mora jo jedan lik poput prijanjih, imajui isti zamreni oblik izmeu ribe i ovjeka, a zvao se Odakon. (Svi su oni, kae Apolodor, iscrpno pripovijedali sve o emu ih je obavijestio Oannes; Abiden to, meutim, ne spominje.) Tada je vladao Amempsin, Kaldejac iz Laranhe; kao osmi po redu, vladao je deset sarija. Potom je vladao Otiart, Kaldejac iz Laranhe; vladao je osam godina. Nakon Otiartove smrti vladao je osamnaest sarija njegov sin Ksizutar; u njegovo se vrijeme dogodio veliki potop. Dakle, kraljeva je ukupno bilo deset i ukupno su vladali stotinu i dvadeset sarija. Sinkel Chron. 39 Euzebije Chron. 5. BEROSOVI ODLOMCI - KOD ABIDENA O kaldejskim kraljevima i potopu Toliko o mudrosti Kaldejaca. Pria se da je prvi kralj zemlje bio Alor, koji je objavio da ga je Bog postavio kao pastira naroda; vladao je deset sarija jedan sarus se ocjenjuje kao tri tisue est stotina godina, neros kao est stotina, a sosus kao ezdeset. Poslije njega je Alapar vladao tri sarija; naslijedio ga je Amilar iz grada Pantibiblona, koji je vladao trinaest sarija; u njegovo je vrijeme jedan poludemon, zvan Anedot, vrlo slian Oannesu, iziao drugi put iz 167

mora; nakon njega je Amenon, iz grada Pantibiblona, vladao dvanaest sarija; potom je Megalar, iz istog grada, vladao osamnaest sarija; a onda je pastir Daos vladao deset sarija; on je bio iz Pantibiblona; u njegovo su vrijeme izila iz mora na kopno etiri bia dvostrukog lika, koja su se zvala Euedok, Eneugam, Eneuboul i Anement; nakon tih bia doao je Anodaf, u Euedoreshijevo doba. Potom je bilo drugih kraljeva, a posljednji je bio Sizitar; ukupno je bilo deset kraljeva, a njihova je vladavina trajala stotinu i dvadeset sarija. (Izmedu ostalog, to nije nevano za nau temu, on govori i o potopu:) Nakon Euedoreshija su vladali neki drugi, zatim Sizitar. Njemu je bog Kron unaprijed najavio da e petnaestog dana mjeseca dezija nastati potop i naredio mu da sve zapise koje ima pohrani u gradu Sunca u Sipari. Posluavi te zapovijedi, Sizitar je odmah otplovio u Armeniju i smjesta ga je nadahnuo Bog. Dok su vode prekrivale zemlju, Sizitar je poslao ptice kako bi ocijenio da li se vode povlae. No, ptice su letjele nad bezgraninim morem i, ne naavi mjesto gdje bi se odmorile, vratile su se Sizitru. Ponovio je to. Kad je poslije treeg pokuaja uspio, jer su se ptice vratile blatnih nogu, premjestili su ga bogovi iz ljudske sredine na nebo. to se tie lae, koja je jo u Armeniji, tamonji sranovnici izraduju od njena drveta narukvice i amulete. Sinkel 38 Euzebije Praep. Evan., 9. knj. Euzebije Chron. 5. 8. O babilonskom tornju Pria se da su prvi stanovnici zemlje, hvalei se svojom snagom i veliinom i prezirui bogove, odluili sagraditi ondje gdje je danas Babilon toranj iji e vrh dosegnuti nebo; no, kad se toranj pribliio nebesima, pomogoe bogovima vjetrovi i sruie ga na one koji su ga smislili; navodno su njcgove ruevine jo u Babilonu; bogovi uvedoe razne jezike meu ljude, koji su do tada govorili svi istim jezikom; a izmeu Krona i Titana izbio je rat; no mjesto na kojem su gradili toranj zove se danas Babilon zbog zbrke jezika zbrka je na hebrejskom jeziku babel. Euzebije Praep. Evan., 9. knj. Sinkel Chron. 44 Euzebije Chron. 13. BEROSOVI ODLOMCI - KOD ALEKSANDRA POLIHISTORA O kozmogoniji i uzrocima potopa Beros nas u svojoj prvoj knjizi, koja se bavi povijeu Babilonije, obavjetava da je ivio u doba Aleksandra, Filipova sina. Spominje da su se u Babilonu vrlo briljivo uvali pisani izvjetaji, koji su obuhvaali razdoblje od stotinu i pedeset tisua godina. Ti su zapisi sadravali povijest neba i mora, povijest roenja ovjeanstva, te povijest vladara i njihovih djela. Prije svega opisuje Babiloniju kao zemlju izmeu Tigrisa i Eufrata. Spominje da je ona obilovala penicom, jemom, sezamom; a u jezerima je bilo korijenja zvanog gonga, pogodnog za jelo i po hranjivosti slinog jemu. Bilo je, osim toga, palmina drvea i jabuka, te mnogih vrsta voa, zatim riba i ptica, onih koje samo lete i onih koje ive na vodi. Onaj dio Babilonije koji granii s Arabijom bio je gol i bez vode, dok je dio na drugoj strani bio brdovit i plodan. U Babilonu su se (u to doba) okupljali ljudi raznih narodnosti, koji su prebivali u Kaldeji i ivjeli bez reda i zakona kao ivotinje s polja. Prve se godine pojavila, iz onog dijela Eritrejskog mora koji granii s Babilonijom, neka ivotinja obdarena razumom, koja se zvala Oannes. (Prema Apolodorovu izvjetaju) cijelo je tijelo te ivotinje nalikovalo na riblje tijelo; pod ribljom je glavom imala jo jednu glavu, a i noge, sline ovjejima, dodane ribljem repu. Osim toga, glas i govor bili su joj razgovijetni i ovjeji; njena se slika sauvala do dana dananjeg. To je bie danju razgovaralo s ljudima, ali nije u tom razdoblju nita jelo; dalo im je osnovno znanje, nauke i sve vrste umjetnosti. Nauilo ih je graditi kue, osnivati hramove, sastavljati zakone i objasnilo im je naela geometrije. Protumailo im je kako se moe razlikovati zemaljsko sjemenje i pokazalo im kako se beru plodovi; ukratko, pouilo ih je svemu to je moglo ublaiti nain ivota i humanizirati ljudski rod. Njegove su pouke bile tako univerzalne da od tada nije dodano nikakvo bitno poboljanje. Kad bi zalo sunce, to bi bie opet uronilo u more i provelo cijelu no u dubini; jer bilo je vodozemno. Nakon toga su se pojavile i druge ivotinje poput Oannesa; Beros obeava da e izvijestiti o njima kad prijee na povijest kraljeva. Osim toga, Oannes je pisao o podrijetlu ljudskog roda, o njegovu razliitom nainu ivota i o politikom sustavu; ovo je smisao onoga to je rekao: Neko nije bilo niega osim tame i vodenog ponora u kojem su ivjela vrlo odvratna bia, stvorena na osnovi dvostrukog naela. Ljudi su imali dva krila, neki i 168

etiri, te dva lica. Imali su jedno tijelo, ali dvije glave, jednu muku, a jednu ensku. I neki drugi organi bili su im istodobno muki i enski. Drugi su ljudski likovi imali kozje noge i rogove. Neki su imali konjske noge; neki su opet, imali otraga konjske udove, no sprijeda su imali ovjeji oblik i nalikovali su na hipocentaure. Bilo je, osim toga, bikova sa ovjejorn glavom; i pasa sa etverostrukim tijelima i ribljim repovima. Zatim, bilo je konja s pasjom glavom; isto tako ljudi i drugih ivih bia s konjskom glavom i tijelom te ribljim repom. Ukratko, bilo je bia s udovima svih vrsta ivotinja. Dodajmo tome ribe, gmazove, zmije i druge udne ivotinje, koje su poprimale jedna od druge oblik i izgled. O svima njima sauvali su se crtei u Belovu hramu u Babilonu. Svima njima vladala je ena Omoroka, koja se na kaldejskom jeziku zove Talat, a Grci joj ime izgovaraju Talasa (more); no, prema najispravnijoj ocjeni, ona odgovara Seleni (Mjesecu). U takvoj je situaciji doao Bel i prerezao tu enu nadvoje; od jedne njene polovice stvorio je Zemlju, a od druge nebo; istovremeno je unitio ivotinje u ponoru. Sve to bio je alegorijski opis prirode. Jer, cijeli se svemir sastojao od vlage i u njemu su neprestano nastajale ivotinje; spomenuti bog (Bel) odrezao je sam sebi glavu, a ostali su bogovi pomijeali krv, kad je iknula, sa zemljom; odatle su nastali ljudi. Zbog toga su oni razumni i imaju donekle boansko znanje. Taj Bel, kojega ljudi zovu Dis, podijelio je tamu i odvojio nebo od Zemlje, te uredio svemir. Meutim, ivotinje nisu mogle podnijeti prevlast svjetla i uginule su. Tada je Bel, vidjevi da je golem prostor potpuno pust iako je vrlo plodan, naredio jednom bogu da mu odree glavu; kad mu je odreu, neka pomijeaju krv sa zemljom i od te mjeavine stvore druge ljude i ivotinje, koji e moi podnijeti svjetlo. Bel je, osim toga, oblikovao zvijezde, Sunce, Mjesec, pet planeta. (Takav je sadraj prve Berosove knjige.) (U drugoj je knjizi bila povijest deset kaldejskih kraljeva i njihovih vladavina, koje su ukupno trajale stotinu i dvadeset sarija, odnosno etiri stotine trideset dvije tisue godina, sve do potopa. Drei se kaldejskih zapisa koji nabrajaju kraljeve do Ksizutra, kojega nazivaju desetim vladarom, Aleksandar Polihistor nastavlja ovako: Ardata je poslije smrti naslijedio sin Ksizutar i vladao osamnaest sarija. Za njegova se vremena dogodio veliki potop, ija je povijest ovakva. Ukazao mu se bog Kron i obavijestio ga da e petnaestog dana mjeseca dezija nastati potop koji e unititi ljudski rod. Stoga mu je zapovjedio da napie povijest nastanka, razvoja i zavretka svega i da zakopa taj izvjetaj na sigurnom mjestu u gradu Sunca u Sipari, zatim da sagradi lau i povede u njoj sa sobom prijatelje i rodbinu, te da uzme na lau sve to mu je potrebno za ivot i sve vrste ivotinja koje lete ili se kreu kopnom i da se otisne na more. Kad je upitao boanstvo kamo da zaplovi, dobio je odgovor: K bogovima! Nakon toga je izrekao molitvu za dobro ovjeanstva. Posluao je boanski savjet i sagradio lau, dugaku pet stadija (stadij je 178 metara nap. prev.) i iroku dva. U nju je stavio sve to je pripremio; napokon je smjestio u nju enu, djecu i prijatelje. Poto je na zemlji nastao potop i nakon nekog se vremena poela voda povlaiti, Ksizutar je poslao nekoliko ptica s lae; budui da nisu nigdje nale hrane niti se mogle odmoriti, vratile su mu se. Poslije nekoliko dana poslao ih je drugi put; ovaj su se put vratile blatnih nogu. Pokuao je to i trei put; sada mu se ptice nisu vratile; iz toga je zakljuio da je zemljina povrina opet iznad vode. Napravivi otvor na lai i ustanovivi, poto je pogledao van, da je lau donijela voda do jednog obronka, smjesta ju je napustio, praen enom, kerkom i kormilarom. Odmah se poklonio zemlji; podigavi rtvenik, prinio je rtve bogovima. Poto je to obavio kako treba, Ksizutar i oni koji izidoe s njim iz lade nestadoe. Oni koji su bili u lai izioe jadikujui kad su uvidjeli da se ostali ne vraaju i neprestano dozivahu Ksizutara. Vie ga nisu ugledali, ali su razabrali njegov glas u zraku i uli ga kako ih opominje da potuju bogove; osim toga, ispriao im je da je zbog svoje pobonosti prenesen k bogovima i da su istu poast doivjeli njegova ena i kerka, te kormilar. Tome je dodao da bi htio da se to prije vrate u Babiloniju i potrae zapise u Sipari, koje treba objaviti cijelom ovjeanstvu; objasnio je da su sada u zemlji Armeniji. uvi te rijei, ostali su prinijeli rtve bogovima i otputovali prema Babiloniji. Budui da se laa nasukala u Armeniji, jo su neki njeni dijelovi u armenskom Korkirejskom gorju*; ljudi struu s njih bitumen, kojim je bila premazana laa, te ga upotrebljavaju kao protuotrov i amulet. Tako su se preostali s lae vratili u Babilon; naavi zapise u Sipari, poee graditi gradove i podizati hramove, i Babilon je tako bio opet naseljen. Sinkel Chron. 28 Euzebije Chron. 5. 8.
* Ili Kordijskom gorju Corduarum montibus

BEROSOVI ODLOMCI - KOD JOSIPA ITD. 169

O Abrahamu U desetom pokoljenju poslije potopa bio je kod Kaldejaca jcdan ovjek slavan zbog svoje pravednosti i velikih pothvata, te upuenosti u nebeske znanosti. Euzebije Praep. Evan., 9. knj. O Nabonazaru Od Nabonazarove vladavine ispravno su upoznati s nebeskim gibanjem samo Kaldejci (od kojih prepisuju grki matematiari); jer Nabonazar je sakupio i unitio sve to je podsjealo na kraljeve prije njega, kako bi nabrajanje kaldejskih kraljeva moglo poeti od njega. Sinkel Chron. 207. O razaranju idovskog hrama On (Nabapolasar) poslao je sina Nebukadnezara s velikom vojskom protiv Egipta i Judeje, poto je doznao da su se te zemlje pobunile protiv njega; pokorio ih je i zapalio hram u Jeruzalemu; otjerao je sav na narod iz njegove vlastite zemlje i odveo ga u Babilon, te je na grad bio pust sedamdeset godina, do vremena perzijskog kralja Kira. (Zatim kae da) je taj babilonski kralj osvojio Egipat, Siriju, Feniciju i Arabiju te svojim pothvatima nadmaio sve vladare prije sebe u Babilonu i Kaldeji. Josip Contr. Appion, 1 knj , 19. pogl. O Nebukadnezaru Kad je Nabapolasar, njegov (Nebukadnezarov) otac, doznao da se zapovjednik kojega je postavio da upravlja Egiptom i dijelovima Sirije i Fenicije pobunio, nije vie mogao podnositi njegove prijestupe, te je povjerio neke dijelove vojske sinu Nebukadnezaru, koji je tada bio jo mlad, te ga poslao protiv pobunjenika; Nebukadnezar se borio s pobunjenikom i porazio ga, te ponovno zavladao zemljom. Ba tada se njegov otac, Nabapolasar, razbolio i umro u gradu Babilonu, poto je vladao dvadeset devet godina. Doznavi ubrzo o oevoj smrti, Nebukadnezar je sredio stanje u Egiptu i drugim zemljama i predao zarobljene idove, Feniane, Sirijce i pripadnike egipatskih naroda nekim svojim prijateljima, kako bi oni odveli teko naoruane jedinice i preostalu vojnu opremu u Babiloniju; on je, medutim, pourio s malom pratnjom kroz pustinju u Babilon. Ondje je, kad je doao, ustanovio da su Kaldejci dobro upravljali i da mu je njihov voa sauvao prijestolje; tako je zavladao svim oevim podrujima. Naredio je da se zarobljenici raspodjele u naseobine na najprikladnijim mjestima Babilonije. Ukrasio je raskono i pobono Belov hram i druge hramove plijenom koji je stekao u ratu. Osim toga, obnovio je stari grad i dodao mu grad s vanjske strane, te tako preuredio Babilon da nitko u budunosti, tko bude opsjedao grad, nee moi skrenuti rijeku i tako olakati sebi ulazak u nj; postigao je to tako to je sagradio tri zida oko unutranjeg grada i tri zida oko vanjskog. Neke je zidove sagradio od peene opeke i bitumena, a neke samo od opeke. Poto je tako utvrdio izvrsno zidinama grad i velianstveno ukrasio njegova vrata, dodao je nov dvorac palaama u kojima su mu neko ivjeli preci; taj je dvorac spojen s tim starim zdanjima, ali ih je nadmaio visinom i velikim sjajem. Moralo bi se predugo priati kad bi se htio opisati; meutim, premda golem i velianstven, zavren je za petnaest dana. U tom je dvorcu napravio vrlo visoke staze za etnju, koje su podupirali kameni stupovi; posadivi takozvani visei rajski vrt i napunivi ga svim vrstama drvea, stvorio je dojam kao da je rije o planinskom kraju. To je uinio da bi ugodio kraljici, koja je odrasla u Mediji i voljela planine. Josip Contr. Appion., 1. knj., 19. pogl. Sinkel Chron. 220 Euzebije Praep. Evan., 9. knj. O kaldejskim kraljevima poslije Nebukadnezera Poto je poeo graditi spomenuti bedem, Nebukadnezar se razbolio i umro poslije etrdeset tri godine vladavine; tada je kraljevstvo pripalo njegovu sinu Evilmerodahu. On je upravljao dravom suprotno zakonima i neprikladno, pa je poslije samo dvije godine vladanja ubijen u zavjeri koju je pripremio protiv njega sestrin mu Neriglisor. Poslije njegove smrti njegovo je mjesto zauzeo Neriglisor, koji se bio urotio protiv njega i vladao je etiri godine. Od njega je naslijedio prijestolje sin Laborosoarhod, iako jo dijete, te ga zadrao devet mjeseci; no, budui da se pokazao kao lo vladar, urotili su se protiv njega prijatelji, te ga nakon muenja ubili. 170

Poslije njegove smrti okupie se urotnici i jednoglasno okrunie Naboneda, ovjeka iz Babilona i jednog od voa pobune. Za njegove su vladavine pomnjivo sagraeni od peene opeke i bitumena bedemi grada Babilona. No, u sedamnaestoj godini njegove vladavine doao je iz Perzije Kir s velikom vojskom i, poto je zauzeo sav ostali dio Azije, pourio je prema Babiloniji. Kad je Naboned opazio da ga namjerava napasti, okupio je svoju vojsku i suprotstavio mu se, ali je doivio poraz i pobjegao sa svojom malobrojnom pratnjom, te se zatvorio u grad Borsip. Kir je zauzeo Babilon i naredio da se vanjske zidine srue, jer mu je grad zadao mnogo muke i teko ga je osvojio. Potom je krenuo prema Borsipu i opkolio Naboneda; meutim kad mu se Naboned predao bez otpora, bio je u poetku blag prema njemu, zatim ga je protjerao iz Babilonije i dopustio mu da ivi u Karmaniji. Tako je Naboned proveo ostatak ivota u toj zemlji i u njoj je umro. Josip Contr. App., 1. knj., 20. pogl. Euzebije Praep. Evan., 10. knj. O svetkovini Sakeja U prvoj knjizi svoje babilonske povijesti Beros kae da se u jedanaestom mjesecu, zvanom loos, slavila u Babilonu pet dana svetkovina Sakeja; pri tom je postojao obiaj da gospodari sluaju svoje sluge, od kojih bi jednoga, obuenoga u kraljevsku odjeu, vodili oko kue i zvali ga Zogan. Athenaeus, 14. knj. MEGASTENOV ODLOMAK - KOD ABIDENA O Nebukadnezaru Abiden je u svojoj asirskoj povijesti sauvao slijedei Megastenov odlomak u kojem pie: Nebukadnezar je, postavi moniji od Herakla, napao Libiju i Iberiju, a kad ih je prisilio da mu plaaju danak, podvrgnuo je svojoj vlasti i stanovnike na obalama na desnoj strani mora. Osim toga, Kaldejci priajii da je jednom, kad se popeo u svoj dvorac, ovladao njime neki bog i da je tada uzviknuo: O! Babilonci, ja vam, Nebudaknezar, proriem veliku nesreu koja e se uskoro dogoditi, a ni Bel, moj predak, ni njegova kraljica Beltis nemaju takve moi da bi mogli boice sudbine odvratiti od nje. Doi e perzijska mula i uz pomo bogova nametnuti vam jaram ropstva; njegov e tvorac biti jedan Medijac, glupi ponos Asirije. O, prije nego to tako izda moje podanike, neka ga proguta neko more i neki vir i izbrie zauvijek uspomenu na njega; ili neka bude prognan da luta pustinjom gdje nema gradova ni ljudskih tragova, neka bude osamljeni izopenik medu stijenama i peinama, gdje ive samo zvijeri i ptice. No, za mene je, prije nego to njegov um smisli te nesree, predvien sretniji zavretak. Prorekai to, izdahnuo je; naslijedio ga je sin Evilmaluruh, kojega je ubio roak Neriglizar; a Neriglizar je ostavio iza sebe sina Labasoaraska; kad je i on ubijen, postao je kraljem Nabanidoh, koji nije bio ni u kakvu srodstvu s kraljevskom obitelji; za njegove je vladavine Kir zauzeo Babilon i dodijelio mu jednu kneevinu u Karmaniji. A to se tie Nebukadnezarove obnove Babilona, on pie ovo: Pria se da je na poetku svega postojala voda, zvana more (Talat?), te da je Bel prekinuo to stanje i odredio svemu pravo mjesto; i okruio je Babilon zidom; no, s vremenom je taj zid nestao; Nebukadnezar je ponovno ogradio zidom grad i taj se zid, s mjedenim vratima, sauvao do makedonskog osvajanja. Poslije nekih drugih napomena kae ovo: Naslijedivi prijestolje, Nebukadnezar je sagradio trostruke babilonske bedeme za petnaest dana; osim toga, skrenuo je rijeku Armakal, pritok Eufrata, i Akrakan; a nad gradom Siparom iskopao je spremite za vodu, iji je opseg bio etrdeset parasanga (parasanga je imala oko 30 stadija nap. prev.), a dubina dvadeset lakata; na ulazu spremita postavio je vrata kad bi se ona otvorila, natapala se nizina; ta vrata zovu Ehetognomon (brane); zatim je podigao nasipe kao obranu od provala Eritrejskog mora i sagradio je grad Teredon kao zatitu od arapskih upada; i ukrasio je dvorac drveem koje je nazvao viseim vrtovima. Euzebije Praep. Evan., 10. knj. Euzebije Chron. 49.

ODLOMAK CARA JULIJANA (Vladao od 360. do 363. n. e.) 171

U Kirilovu djelu Contra Julianum V, 176 (Migne) nalazimo ovaj odlomak iz Julijanova izgubljenog djela Protiv krana: "No, iz onoga to slijedi moe se vidjeti da se taj bog nije brinuo samo o Hebrejima ve u svojoj ljubavi prema svim narodima nije podario Hebrejima nita osobito vrijedno spomena, dok je nama dao mnogo vee i bolje darove. I Egipani, ijem rodu pripadaju imena ne malog broja mudraca, mogu rei da su imali mnoge koji su slijedili Hermesove stope. Mislim na Treeg Hermesa koji je obiavao doi k njima u Egipat. Kaldejci mogu takoder priati o Oannesovim i Belovim uenicima, a Grci o desecima tisua onih koji su dobili mudrost od Hirona. Jer, on ih je uputio u prirodne tajne i upoznao ih s boanskim, stoga se, u usporedbi sa svim tim, ini da se Hebreji samo hvaliu svojim dostignuima." Taj se prijevod moe nai u djelu G. R.'S. Meada: Triput najvei Hermes, 3. svezak, 199. stranica (1964). HELADIJEV ODLOMAK Sauvan kod Foci (oko 820-893. n. e.) Sauvan u obliku saetka (kodeks 279) (Heladij) pria o nekom ovjeku koji se zvao Oe i koji je iziao iz Crvenog mora, a imao je riblje tijelo i ovjeju glavu, noge i ruke; pouavao je o astronomiji i davao ope znanje. Prema nekim je izvjetajima iziao iz velika jajeta odatle mu potjee ime i bio je zapravo ovjek, ali je izgledao kao riba zato to je bio odjeven u kou morskog bia. Zahvalan sam Kennethu Demarestu to mi je u svojoj raspravi Krilata mo skrenuo panju na taj skriveni odlomak kod bizantskog patrijarha Focija. Ujedno navodim dio njegovih vlastitih napomena nakon odlomka: Heladijev je izvjetaj izvanredno vrijedan, pogotovu zato to ga potvruju ouvane slike tog mudrog bia (nazvanog 'Roden iz jajeta') koje je izilo u neobinu odijelu iz neke vrste lae usporeene s jajetom to je 'pala' u more. To potkrepljuju drugim pojedinostima Higin, Manilije i Ksanat, govorei o bogovima u iju se ast smatra svetim riblji oblik i koji su s neba uronili u vode Eufrata. U drugoj varijanti (koja se nalazi u komentaru Germanikova izdanja Arata) snaga svete ribe izbacila je na obalu Eufrata blizu Babilona 'jaje' iz kojega se pojavilo 'boanstvo'. Prije nego to je pala u vodu jajolika je laa bila sjajna. Tako nas povjesniar Sozomen izvjeuje da se istovrsno boanstvo spustilo u Eufrat kao 'plamena zvijezda' s neba..... Kao to su se te posjetiteljske kapsule u vodi upamtile kao 'jaja' iz kojih su izili vii ljudi u ribljem odijelu, tako su se kapsule, dok su bile na nebu, slikovito opisivale kao velike plamene ptice ili grifoni... ili pak kao krilati likovi ili deificirani ljudi koji lete u krilatu kolutu ili kapsuli.... Danas bismo ih nazvali 'posjetiocima iz svemira'. TREI DODATAK Zato ba ezdeset godina? Dogonski se obred Sigui slavi svakih ezdeset godina. Kakvi se primjeri o tom odsjeku vremena s vjerskim obiljejem mogu nai u drevnom svijetu? Egipani su takvo razdoblje povezivali s Ozirisom.1 Osim toga, kod njih nailazimo na udvostrueni ezdesetogodinji period, a udvostruenje nam je dobro poznato u vezi s dvostrukim pedesetogodinjim ophodnim vremenom Siriusa B, a i dogonskim obiajem da govore o "sjedinjavanju dvaju Siguija": "Henti razdoblje sastojalo se od dvaju razdoblja, od kojih je svako obuhvaalo ezdeset godina." To se razdoblje opisuje u "Himni Ozirisu" .... vrlo je strano njegovo ime 'Asar' (Oziris). Trajanje njegova postojanja jest vjeno henti razdoblje u njegovo ime 'Un-Nefer'. Henti razdoblje je moda, igrom rijei, imalo neke veze s falosom (henn). To nagovjeujem samo zbog povezanosti obrezivanja s dogonskim obredima Sigui. Rije je o pukoj spekulaciji. Henti je ujedno Ozirisov naziv, vjerojatno zato to se trajanje Ozirisova postojanja smatralo vjenim henti razdobljem. U vezi sa ezdesetogodinjim razdobljem pomiljam na usklaenost ophodnih vremena dviju planeta, Jupitera i Saturna, jer se ona mogu smjestiti u okvir od ezdeset godina. Jupiterovo je ophodno vrijeme otprilike dvanaest godina, a Saturnovo otprilike trideset. Pet puta dvanaest je ezdeset, a i dva puta trideset je ezdeset. Dakle, ezdeset godina tvore razdoblje koje dovodi do vremenskog podudaranja gibanja obiju 172

velikih vanjskih planeta koje se mogu vidjeti golim okom. Nimalo ne sumnjam da je to ezdesetogodinje razdoblje bilo vrlo vano u davnini i da su ga pronicavi Egipani dobro poznavali. Bavei se Jupiterovim i Saturnovim kruenjem, novoplatoniar Olimpiodor je napisao ovo:3 Jupiterovo... se zavri za dvanaest godina. A..... Saturnovo..... se zavri za trideset godina. Stoga se zvijezde rijetko sjedinjuju u svom kruenju. Na primjer, Saturnova i Jupiterova sfera sjedine se u svom kruenju za ezdeset godina. Jer, ako se Jupiterova sfera nae na istom poloaju za dvanaest godina, a Saturnova za trideset godina, onda je oito da, dok Jupiter obavi pet kruenja, Saturn obavi dva; jer dvaput trideset je ezdeset, kao i pet puta dvanaest; prema tome, njihova se kruenja sjedinjuju za ezdeset godina. Stoga se due kanjavaju na takva razdoblja. Ta Olimpiodorova zapaanja, iz njegova komentara u obliku skolije o Platonovu Gorgiji, navodi Thomas Taylor kao tumaenje uz Apulejev odlomak (Apulejevo je najpoznatije djelo Zlatni magarac) u jednoj Apulejevoj platonistikoj raspravi:4 Jer, da bi se upoznale vremenske mjere i okretanja te postala vidljiva namotavanja svijeta, zapaljeno je Sunce; i obratno, izumljena je neprozirna no da bi ivotinje dobile poinak koji po prirodi ele. Osim toga, stvoren je mjesec (odsjek vremena nap. prev.) tako to se Mjesec, zavrivi svoje okretanje, vraa na isto mjesto s kojega je krenuo. A godinja su razdoblja odreena time to Sunce prolazi kroz etiri razliita doba i stie u isti znak. Brojanje tih kolanja koja se vraaju u sebe i ponovno nastavljaju otkriveno je primjenom sposobnosti rasuivanja. Pa ipak, ima nekih kruenja zvijezda koja se stalno dre pravilnog puta, ali ih ovjeji um teko moe pojmiti..... najvie je kruenje (zvijezda stajaica).... drugo je dodijeljeno Saturnu, tree Jupiteru..... Taj ezoterini ciklus koji sjedinjuje Saturnovo i Jupiterovo gibanje inio se, vjerojatno, izvanredno vanim svim drevnim astronomima koji su dobro vladali svojim naunim podrujem. Ciklus od ezdeset godina tako je dugaak da nitko ne moe ivjeti dovoljno dugo da bi provjerio njegovo ponavljanje. Da bi se steklo znanje o takvu ciklusu, bilo je potrebno neprekidno promatranje, a ta injenica ukazuje na sveenstvo s astronomskim sklonostima. Otkrie i provjera tokom nekoliko pokoljenja ezoterinog ciklusa kad se sjedinjuju dvije velike vanjske planete zacijelo su drevnim sveenicima bili uzbudljivi kao i otkrie DNA (dezoksiribonukleinskih kiselina nap. prev.) suvremenim biokemiarima. Deifriranje tajni o gibanjima dviju vanjskih planeta pravi je pothvat. Stoga nije udno to Dogoni tvrde da je sveenik koji je sjedinio dva Siguija zaista neto posebno. Neovisno o injenici da se vrlo teko moe doivjeti 120 godina, pa se sjedinjavanje dvaju Siguija prihvaa kao slavljenje dvaju obreda Sigui za vrijeme jednog ovjejeg ivota, udvostruenje ciklusa moe se shvatiti kao znak da se ciklus moe provjeriti samo ako se gleda da li e se dogoditi i drugi put. Sjedinjenjem dvaju ciklusa postie se henti, koji su Egipani kao to malo prije vidjesmo opisivali kao 120 godina i kao vjean. Kako mogu 120 godina biti "vjenost"? Mogu ako se vjenost shvati kao niz ciklusa. Drugim rijeima, vjenost nije pravac to vodi u beskrajnost, ve beskrajan niz podjednakih spirala, stisnutih tako da tvore jednu veliku oprugu, poznatu kao vrijeme, i ija je pokretna sila dogaanje. Sluajno sam u jednoj vrlo nejasnoj staroj knjizi5 s poetka devetnaestog stoljea naiao na spominjanje ezdesetogodinjeg razdoblja u davnini. Ta knjiga sadri prije svega labirint teorija o Stonehengeu i britanskim kamenim krugovima. Tu se istie da Stonehenge ima ezdeset kamenova u svom vanjskom krugu. Dalje itamo:... (taj) vanjski krug je istonjaki Vrihaspatijev ciklus, 60.6 Pisac potom dodaje:7 Veliki hram Rolrich, u Oxfordshireu,8 okruen je sa 60 uspravnih kamenova; Vrihaspatijev ciklus, primjer koji nije daleko od drugih (tekst je nejasan, kao to istie pisac nap. prev.). Poslije pisac napominje: Na broju 60 temelji se poznati krug saros od 3600 godina kod Kaldejaca u Babilonu.... Osim toga, spominje da je broj 60 desetina perioda neros, ciklusa od 600 godina, s drevnog Bliskog istoka. Meutim, to se tie poznatog indijskog Vrihaspatijeva ciklusa, ini se da je pisca zbunilo objanjenje indijskih brahmana da je taj ciklus "nastao od 5 kruenja planete Jupitera...."9 Ostavivi staru neobinu knjigu koja nam je posluila kao izvor, ispitajmo taj indijski Vrihaspatijev ciklus. Ubrzo otkrivamo da on doista postoji u indijskoj predaji, gdje je poznatiji kao Brihaspatijev ciklus. Brihaspati (odnosno Vrihaspati) je na sanskrtu ime planete Jupitera, a ciklus koji je nazvan prema toj planeti traje ezdeset godina. Nastavivi istraivanje, otkrio sam da Brihaspati-kakra ima dva specifina znaenja: ezdesetogodinji ciklus hinnu i osobita astroloka shema. Nisam uspio pronai uzorak te sheme, ali injenica da ona postoji pokazuje mi jo jasnije da se tu moda misli na podudarnost pet Jupiterovih kruenja i dvaju Saturnovih. Jer, uobiajeno je da se pomou naroite astroloke sheme raunaju meusobni poloaji Saturna i Jupitera. Dvije takve sheme prikazu-jem ovdje na 41. i 42. crteu. Pripremio ih je 173

Johannes Kepler, koji je otkrio tri zakona o gibanju planeta i o kojem sam povrno raspravljao u Prvom dodatku.10 U vezi ba s tim shemama Santillana i von Dechendova kau nam u Seoskom mlinu ovo:11 'Veliko sjedinjenje' tako odgovara okretanju jednog vrha ili kuta trokuta Jupiterovih i Saturnovih sjedinjenja to nastaju svakih ezdeset godina (tonije: 59,6 godina) kroz cijeli zodijak.... Dalje itamo: ... (u) Grkoj, gdje imamo osim rvanja Krona i Saturna u Olimpiji i 'Daidalije', koje su se prireivale u razmacima od ezdeset godina ezdesetogodinji ciklusi u Indiji i u Zapadnom Sudanu teko se mogu razumjeti ako su znanstvenici skloni preuivanju trokuta Jupiterovih i Saturnovih sjedinjavanja.....

41. CRTE: Detaljan prikaz kretanja trokuta velikih sjedinjenja od 1583. do 1763.

Vidimo, dakle, da Santillana i von Dechendova izriito poistovjeuju ez-desetogodinje cikluse iz Zapadnog Sudana, gdje ive Dogoni, s podudaranjem Jupitera i Saturna svakih ezdeset godina. To mi nije bilo poznato kad sam pomislio isto; itatelji zacijelo uviaju da me takvo slaganje gledita navelo na zakljuak da je ta misao ispravna.

174

42. CRTE: Shema velikih sjedinjenjae Saturna i Jupitera, te njihov skok kroz osmi znak i prolaz kroz sva etiri trostruka zodijaka.

Dogoni povezuju ezdesetogodinje razdoblje s Amminim stvaranjem svijeta.12 S obzirom na to, zanimljivo je da u zapadnoj astrolokoj predaji Saturn daje mjere stvaranja Jupiteru meusobnom povezanou njihovih putanja onako kako smo opisali. To objanjavaju vrlo dobro Santillana i von Dechendova13, a za tu su temu vana i djela De Stella Nova i De Vero Anno Johannesa Keplera.14 Zanimljive su i sheme na 41. i 42. crteu prema kojima Saturn daje Jupiteru (vremenske) mjere stvaranja. Svakih dvadeset godina, kako pokazuju sheme, nastaje veliko sjedinjenje Jupitera i Saturna. I Dogoni dijele ezdesetogodinje razdoblje na manje odsjeke od 20 godina. itatelji mogu, ako prelistaju ponovno lanak Griaulea i Dieterlenove neposredno iza Prvog poglavlja u ovoj knjizi i pogledaju crte II uz lanak, vidjeti da se ezdesetogodinja razdoblja Siguija dijele na odsjeke od 20 godina. Za Dogone je obrezivanje simbol putanje Siriusa B oko Siriusa A. Lako je mogue da ta sklonost prema upotrebljavanju genitalnih simbola u vezi s nebeskim gibanjima objanjava Zeusovo kopljenje Krona u grkoj mitologiji. Crte XII iz lanka Griaulea i Dieterienove u ovoj knjizi prikazuje Siriusovu vlast, koja osakauje, nad enskom prirodom Yasiguija. U djelu Le Renard ple spominju se esto osakaenja spolnih organa, kopljenja, obrezivanja mukaraca i ena i tako dalje. Te neobine predodbe o nasilju nad genitalijama, simbolino povezane s nebeskim gibanjima, oito su stigle k Dogonima s ostalim drevnim predajama, a donekle su se sauvale i u Sredozemlju. Zeusovo sakaenje Krona i razna bia koja su 175

se stvorila iz nastale krvi i sjemena pripadaju istoj predaji kao i svi slini elementi koji se mogu nai kod Dogona i koji su povezani s meusobno usporedivim putanjama Saturna i Jupitera, a i putanjama drugih nebeskih tijela. Pojavljuje se ponovno i posteljica. Vidjeli smo u glavnom tekstu knjige da je za Dogone posteljica simbol planetskog sustava, pa su na Sunev sustav i njegove planete posteljica. Stoga je zanimljivo to Dogoni kau da je 60 broj svemirske posteljice.15 Time se jasno ukazuje na 60 godina kao broj koji obiljeava na planetski sustav, a taj broj ujedno oznauje usklaivanje Saturnovih i Jupiterovih giba-nja. Svaki je sustav odreden granicama, a kako Dogoni smatraju Saturn i Jupiter krajnjim planetama naeg sustava, sjedinjavanje tih nebeskih tijela odreuje za njih nau svemirsku posteljicu, na Sunev sustav. Dogoni ak razbijaju broj 60 na 5 nizova po 1216 i dva puta trideset, to nagovjeuje prilino jasno da naa postavka ima vrstu osnovu. Uostalom, te zakljuke potkrepljuje i crte nad vratima dogonskog svetita u Binouu17. Kraj tog prikaza je prikaz Nommoa, podijeljenog na dva dijela: desna mu noga oznauje prvih trideset godina, a lijeva drugih trideset godina. Noge su spojene tako da pokazuju kako ta dva tridesetogodinja razdoblja imaju smisao samo kad se shvaaju zajedno. A kao to znamo, Nommo nije imao noge. Imao je ud u obliku ribljeg repa. injenicu da svaka noga predstavlja odreden broj godina otkriva podatak da se lijeva noga malo produuje svake godine tako da je u vrijeme Siguija jednako dugaka kao i druga noga. To podsjea na Plutarhovu napomenu mnogo prije u ovoj knjizi da su Zeusu (Jupiteru) noge bile spojene. Ukratko, Jupiterove su noge bile spojene zato to je svaka "noga" predstavljala jedno tridesetogodinje ophodno vrijeme njegova oca Saturna (Krona nap. prev.), a na svom ocu je stajao. Jer Saturn je potpomogao Jupiterovo stvaranje dajui mu vremenske mjere, kao to objanjavaju Santillana i von Dechendova.18 Tu zamrenu predaju ouvali su najbolje Dogoni, emu se ne bismo smjeli uditi. Oni govore da je 60 broj posteljice i zaista je tako. Bez broja 60 ne bismo mogli odrediti na Sunev sustav u skladu s tradicionalnim gleditem o njemu a to tradicionalno gledite osniva se na sposobnostima opaanja, to je razborko. Ako danas odreujemo na sustav, govorei da je ogranien kretanjem siunog nebeskog tijela zvanog Pluton to ne znai nikome nita. A ako se drimo tekih i jednolinih gibanja dviju vidljivih planeta, Saturna i Jupitera, pa odredujemo Sunev sustav moda pjesniki njihovim kretanjem kao udovima, tada sviramo skriven akord iz glazbe o sferama, o kojoj smo uli svakakve udnovate prie, ali nam je danas nepoznata. No, glazbu, koju ne uju ui moe ponekad uti dua. Uostalom, glazba se i ne mora uvijek uti. Harmonija nadmauje osjetilno opaanje. Promatranje nebeske harmonije u starim kulturama pridonijelo je zdravom pogledu na svijet. Iz priznavanja dubokog glasnog basa ezdesetogodinjeg ciklusa potekao je osnovni pjesniki mit o Sunevu sustavu, izraen golemom mreom koja je istkana oko svih nebeskih tijela i koja povezuje ovjeka i planete tako da su svemirsko jedinstvo, a to je jedinstvo dalo ovjeku dostojanstvo i smisao u svijetu ije je periode i cikluse odredio i slavio u vjerskim svetkovinama. ak i danas inimo to, ali vie nismo svjesni toga; na primjer, Uskrs je odreen Mjesecom. No, tko opaa to? Svemirska tijela proizvode svoju tihu glazbu, no mi smo zaepili ui. Ne elimo se, promatrajui velika kretanja iznad sebe, potpuno povezati sa svemirskom okolinom. Treba samo da itatelji izvade iz uiju vatu i osluhnu. ut e tiinu. A ciklusi i periodi te tiine lijepa su svemirska glazba. No, dokle nam god budu ui zaepljene, zagluivat e nas naa unutranja buka i imat emo na licu suvremeni patniki izraz. Napomene 1. Wallis Budge: Oziris i egipatsko uskrsnue, op. cit., 2. svezak, 67. str. 2. Ibid. 3. Odlomak iz njegova komentara o Platonovu Georgiji to gaje preveo Thomas Taylor; navodi ga Taylor u fusnoti uz Apulejevu raspravu o Platonovim doktrinarna, O prirodnoj filozofiji, na 333. stranici u knjizi koja se spominje u slijedeoj napomeni. 4. Apulej: Metamorfoza ili Zlatni magarac i filozofska djela, preveo Thomas Taylor, London, 1822; ta knjiga sadri etiri Apulejeve rasprave, od kojih se tri inae ne mogu dobiti u engleskom prijevodu; jedna se bavi Sokratovim bogom, a tri se bave Platonovom filozofijom; ovdje je vana prva od tih triju rasprava; 333334. str. (Rasprava o Sokratu prevedena je i za Bohnovu seriju.) 5. Godfrey Higgins: Keltski sveenici, London, 1827. 6. Ibid., 240. str. 7. Ibid., 241. str. 176

8. Spomenik koji Higgins naziva Rolrichom danas je poznat kao Rollright. On je u privatnom vlasnitvu. Tko ga god eli paljivo razgledati, neka stupi u dodir s vlasnicom: Pauline Flick, 1 Sparke's Cottages, Graham Terrace, London S. W. 1, Engleska. Spomenik je Rollright Stones, u Little Rollrightu, Oxfordshire, Engleska. 9. Higgins, op. cit., 144. str. 10. Ti crtei potjeu iz Seoskog mlina Santillane i von Dechendove, op. cit., i mogu se nai ondje nasuprot 134. stranici i nasuprot 268. stranici. 11. Ibid., 23. dodatak 12. Marcel Griaule i Germaine Dieterlen: Le Renard ple, op. cit., 8334. str. 13. Vidi 11. napomenu. 14. Ibid; o tim Keplerovim djelima raspravljaju Santillana i von Dechendova. 15. Le Renard ple, 177. str. 16. Ibid., 185. str. 17. Vidi Sudanski Siriusov sustav u ovoj knjizi. 18. Vidi 11. napomenu. ETVRTI DODATAK Znaenje E u Delfima Plutarh je napisao veoma zanimljivu raspravu "E u Delfima",1 koja ima zapravo oblik razgovora, a u njoj se pojavljuju Plutarh i nekoliko sugovornika. Sjetimo se da je Plutarh bio bliski prijatelj Klee, delfijske sveenice u njegovo doba, te da je znao mnogo i uvijek nastojao doznati jo vie o naravi i povijesti proroita, ne samo u Delfima nego i drugdje. Ipak, ponajvie su ga zanimali Delfi, jer je u njima bio jedan od dvojice Apolonovih sveenika. Sredinja je tema te rasprave slovo E, koje je bilo upadljiv natpis na delfijskom svetitu. (To jest, slovo E je bilo sasvim samostalno urezano u kamen u Delfima i tako je izazvalo brojna nagaanja klasinih Grka, koji nisu sauvali nikakvu predaju o znaenju negdanjeg ispisivanja tog zasebnog slova.) F. C. Babbitt kae u svom predgovoru razgovora ovo:2 Plutarh nam u ovoj raspravi o E u Delfima govori da osim dobro poznatih natpisa u Delfima postoji i prikaz slova E, petog slova grkog alfabeta. Grki je naziv tog slova EI, a taj je dvoglas, osim to se u Plutarhovo doba upotrebljavao kao naziv slova E (oznaka broja pet), takoer i grka rije 'ako', a i rije koja oznauje drugo lice jednine glagola 'biti' (ti si). Traei objanjenje nerazumljivog, svakako treba ispitati ta tri znaenja EI ('pet', 'ako', 'ti si') kako bi se vidjelo da li bi neka postavka koja se temelji na bilo kojem od njih mogla donijeti razumno objanjenje... Plutarh iznosi sedam moguih tumaenja tog slova.... U suvremeno su doba pokuali objasniti to slovo Gottling.... Schultz.... Roscher.... C. Robert.... O. Lagercrantz... W. N. Bates nastoji u 'Amerikom arheolokom asopisu', XXIX (1925), 239246. str., dokazati da E potjee od minojskog slova E.... i da je poslije preneseno u Delfe. Budui da se to slovo nije moglo razumijeti, povezano je, kao i sve drugo u Delfima, s Apolonom. To je slovo pronaeno na starom omfalosu to je 1913. otkriven u delfijskom Apolonovu hramu. Zanimljiva su dva novia to se prikazuju u 'Numizmatikom komentaru o Pauzaniju' Imhoff-Blumera i P. Gardnera na 10. slici (u tekstu na 119. str.), a na kojima E visi izmeu dvaju srednjih hramskih stupova. Strunjaci bi trebali imati na umu da je prikazano slovo E, a ne EI, prema tome, tumaenja koja se osnivaju na pravom dvoglasu vjerojatno su pogrena. Ispravno je, zapravo, drugo tumaenje koje nam predlae Plutarh. Evo to on kae: Amonij se nijemo osmjehne, u dui slutei da Lamprijad uiva u svom miljenju i da izmilja povijest i predaju u vezi s temom o kojoj ne moe mjerodavno govoriti. Netko drugi meu prisutnima ree da sve to slii besmislici koju je nedavno izrekao jedan posjetitelj iz Kaldeje: to jest, da u alfabetu ima sedam samoglasnika i da postoji sedam zvijezda ije je gibanje nezavisno i slobodno, te da je E drugi po redu samoglasnik, a Sunce druga planeta poslije Mjeseca, i da gotovo svi Grci izjednauju Apolona sa Suncem. 177

ini se da se vrlo dobro slau meusobno injenice da su Delfi drugo sredite odozgo u geodetskoj oktavi i da ih simbolizira drugi samoglasnik: E. Sedam samoglasnika uzastopce (od kojih je svaki odgovarao jednom prorokom sreditu) upotrebljavali su egipatski sveenici kao sveto neizgovorljivo boje ime. Demetrije iz Falerona, uenik Aristotelova Liceja i osniva uvene velike aleksandrijske knjinice kad je poslije bio prognan u Egipat, govori nam u svojoj ouvanoj raspravi O stilu ovo: U Egiptu pjevaju sveenici himne bogovima upotrebljavajui sedam samoglasnika uzastopce, a taj zvuk stvara u onima koji ga sluaju takav dojam kao da sviraju frula i lira. O tome razglaba i Robert Graves u 16. poglavlju Bijele boicee, te navodi Demetrija. Osim toga, spominje oblik svetog imena od osam slova. Ako se ubroji i temeljno proroko sredite (koje je u usporedbi s glazbom oktavni izraz gornjeg sredita), tada se dobiva osmeroslovni oblik. Taj oblik imena glasi: JEHUOVA. (Obratimo panju na injenicu da je E drugo slovo.) Suoeni smo s arheolokim dokazom da je drugi samoglasnik, E, bio upadljivo povezan s drugim prorokim sreditem odozgo. (Vidi 12. sliku u ovoj knjizi.) Osim toga, od Herodota smo doznali da su Dodonu, gornje proroko sredite, navodno utemeljile egipatske sveenice iz Tebe u Egiptu. Isto tako znamo da su odreeni egipatski sveenici pjevali sedam samoglasnika uzastopce (odnosno osam samoglasnika, ukljuivi jednu aspiratu). Vidjeli smo ve da geodetska proroka sredita imaju po svoj prilici oktavnu osnovu. Kad je ova knjiga bila spremna za tiskanje, objavljeno je otkrie koje ukazuje na postojanje heptatonske dijatonske ljestvice na starom Bliskom istoku. Moemo ak pretpostaviti da je upotrebljavanje sedam samoglasnika uzastopce odgovaralo moda sedmorim tonovima oktave (ali moda neemo nikada znati to pouzdano). Svakako treba da istaknemo kako povezanost pojedinog samoglasnika s pojedinim prorokim sreditem, ma kako nam udna ona bila, nije na izum ni pretpostavka. O slovu E moe se ne samo itati kod Plutarha nego se ono moe i vidjeti na starim noviima i na kamenom omfalosu (jedno i drugo se prikazuje na 14. slici). Tu povezanost drugog samoglasnika s Delfima nije nitko uspio protumaiti. Prihvatimo li sve to smo spomenuli, kakav se zakljuak namee? Ako je sa svakim prorokim sreditem bio povezan jedan samoglasnik, onda povezanost drugog samoglasnika s drugim sreditem vjerojatno nagovjeuje odgovarajue veze drugih sredita. A ako je to istina, onda je cijeli sustav povezan s geodetskim sricanjem preko osam stupnjeva geografske irine neizgovorljivog svetog bojeg imena, kod Hebreja openito poznatog kao Jehova. Izvanredno je vano da svi koje je zainteresirala ta mogunost nastave paljivo traiti nove dokaze. Treba da tragamo za prikazima drugih samoglasnika ili povezanou drugih samoglasnika s drugim sreditima. Moda su ti podaci ve poznati strunjacima ili propadaju, nerazvrstani i neprotumaeni, u podrumu nekog muzeja. Ili e moda izii na vidjelo takvi dokazi jednom u budunosti. Mislim da bi, izmeu ostalog, trebalo ispitati omfalos s Dela, koji se moe vidjeti u ovoj knjizi na 12. slici. Je li na tom omfalosu napisano jedno jedino slovo kao na delfijskom omfalosu? Osim toga, to je sa svim drugim omfalosima, poput onoga iz egipatske Tebe (vidi 12. sliku)? Jesu li tako dobro ouvani da bi se na njima mogao vidjeti neobian zasebni hijeroglif nekog samoglasnika? Dosada se nisam osobno bavio takvim istraivanjima. ini se, dakle, da je delfijsko slovo E sastavni dio nekog jedinstvenog sustava poput onoga koji predlaem i da objanjenje zagonetke treba povezati s Plutarhovim drugim objanjenjem objanjenjem koje istie injenicu da je E drugi samoglasnik. (Stoga se ini bitnim i, prema mom miljenju, uvjerljivim Babbittovo odbacivanje dvoglasa na osnovi drevnih novia sa 14. slike u ovoj knjizi.) Napomene
1. Razgovor E u Delfima moe se nai na engleskom jeziku u 5. svesku Plutarhova djela Moralia (ukupno 15 svezaka), objavljenom u Loebovoj seriji klasine knjievnosti; London, William Heinemann Ltd., i SAD, Harvard University Press. Svezak se prvi put pojavio 1936, a preveo ga je Frank Cole Babbitt. U istom su svesku i Plutarhova djela "Izida i Oziris", Delfijska proroanstva koja vie nisu u stihovima i Zastarjelost proroanstva. 2. Ibid.; vidi 14. sliku u ovoj knjizi.

178

PETI DODATAK Zato su Hetiti bili u Hebronu u Palestini? U Knjizi postanka (23:7) napisano je da se Abraham die, pa se stanovnicima tog kraja, Hetitima, duboko pokloni. Nezgoda je jedino u tome to, prema naem izvanredno pouzdanom arheolokom znanju, nije smjelo biti Hetita u tom kraju to jest u Hebronu u Palestini. Hetitska se osvajanja nisu nikada proirila toliko na jug. Dakle, to emo s tom zagonetkom? U svojoj knjizi Hetiti profesor Oliver Gurney posveuje toj temi cijeli jedan odlomak (od 59. do 62. str.) pod naslovom Hetiti u Palestini. U njemu kae: "Treba da se sada pozabavimo paradoksalnom injenicom da se, s jedne strane, pojavljuju Hetiti u Starom zavjetu kao palestinsko pleme, a s druge strane, nae sve bogatije znanje o povijesti tog starog naroda vodilo nas je sve dalje od Palestine, dok nismo njegov zaviaj otkrili u srcu Anatolijske visoravni. Osim toga, obrisi poetne hetitske povijesti pokazuju da prije upiluliumove vladavine nije bilo hetitske drave juno od Taurusa, da su sirijske vazalne drave hetitskog carstva bile ograniene na podruje sjeverno od Kadea na Orontu i da hetitske ete, premda su stigle do Damaska, nikada nisu ule u Palestinu. Nijedna novohetitska drava nije bila juno od Hamaha, a Hamah nije obuhvaao nijedan dio Palestine jer je bio odvojen od nje aramejskim damakim kraljevstvom. Dakle, postojanje Hetita u Palestini prije izraelskog osvajanja postavlja pred nas neobian problem. Zasada smo daleko od njegova rjeenja, a sve nae prikupljeno znanje o hetitskom narodu samo zamruje jo vie taj problem." U Bibliji se Hetiti spominju, osim toga, u Postanku, 23 (cijelo poglavlje), Postanku, 26:911, 34 5; 27:46 (gdje Rebeka veli Izaku: Moj mi je ivot dosadio zbog ovih ena Hetitkinja! Ako se i Jakov oeni kojom kao to su ove uroenice, Hetitkinjom, to e mi onda ivot!) i 36:13. Na jo jedno bitno spominjanje Hetit nailazimo u Knjizi brojeva, 13:29. Tu ljudi koje je Mojsije po Bojoj zapovijedi poslao da izvide Hebron (u Brojevima, 13:223 doznajemo da je Hebron osnovan sedam godina prije nego Soan u Egiptu to je zanimljiva napomena, jer nagovjeuje vezu izmedu Hebrona i Egipta, ali i to da je postojalo neto osobito u Hebronu to se moglo oznaiti kao osnovano), dakle, ti ljudi izvjeuju Mojsija da su u Hebronu vidjeli Hetite. Znai, u biblijskim knjigama pronalazimo jasan dokaz da su Hetiti ivjeli u Palestini. A naselja su im u hebronskim brdima. Gurney veli: Tko su, onda, bili ti Hetiti iz palestinskih brda? Vrlo otrouman odgovor predoio je E. Forrer. Bit je u tome da su mnogo prije 1335. prije nove ere neki Hetiti otili iz grada Kurustame na sjeveroistoku Anatolije u Egipat, o emu postoje pismeni dokazi: Ma kako to neobino bilo, ovdje navedeni tekst izriito tvrdi da su za upiluliumove vladavine neki ljudi iz tog opskurnog sjevernog grada uli u 'zemlju egipatsku', a taj se izraz vjerojatno odnosi na cijelo podruje pod egipatskom vlau. Tekst ne objanjava okolnosti u kojima se to dogodilo, ali spominjanje boga vremena Hatija kao zaetnika seljenja ukazuje vie na namjerni dravni in nego na uzmak bjegunaca pred hetitskim osvajaima, kao to pretpostavlja Forrer. Bilo kako bilo, sigurno je da je tu rije o skupini Hetita (tj. podanika kralja Hatija) koji ulaze u egipatsko podruje, pa se ne smije zanemariti mogunost da su se naselili u rijetko naseljenim palestinskim brdima... (Meutim,) seoba anatolijskih Hetita u Palestinu zacijelo nije bila est dogaaj... (te) postoji stanovita nada da e budua iskapanja [tekstova] u arhivima u Bo azkaleu donijeti nova objanjenja. Treba istaknuti da je upiluliumova vladavina, za vrijeme koje se zbila spomenuta seoba, trajala od 1380. do 1346. prije nove ere. Ba njemu je Tutankhamonova udovica, egipatska kraljica Ankhezenamun, trea kerka faraona Amenofisa IV, poslala plano pismo i zamolila ga da joj jedan njegov sin postane muem. Poslao joj je jednog sina, ali je taj sin napadnut iz zasjede na putu u Egipat i ubijen; vjerojatno je to uinio Hor-em-heb, koji se doepao egipatskog prijestolja i prisilio Ankhezenamun da se uda za njega kako bi ozakonio svoju otimainu. To je tuna pria, ali nas se ovdje, zapravo, ne tie. Spominjem je samo kako 179

bih oivio kronologiju seobe u Hebron, a i zato to pokazuje kako su u to doba moda bile prisne veze izmeu Hetita i Egipta. One koji ele proitati cijelo to pismo i upoznati tu zanimljivu osobnu tragediju upuujem na Drevne bliskoistone zapise (uredio Pritchard, vidi Bibliografiju), 319. i 395.. str. No, hetitska seoba za upiluliumove vladavine nije mogla biti prvobitno hetitsko naseljavanje u Hebronu. Jer, ako je Abraham sreo Hetite kad je stigao u Hebron, onda su zacijelo bili ondje ve nekoliko stotina godina prije upiluliumove vladavine koja je trajala od 1380. do 1346. prije nove ere. Od Georga Rouxa doznajemo u njegovoj knjizi Stari Irak, 242. str., ovo: Abraham i njegova obitelj dooe iz sumerskog Ura u kanaanski Hebron vjerojatno oko 1850. prije n. e., a Josipova se seoba u Egipat moe opravdano smjestiti u razdoblje Hiks (17001580. prije n. e.). Usprkos tome to se moe tvrditi da je Abrahamov Ur neki drugi Ur, bitno je vrijeme, jer je Abraham doao u Hebron i sreo ondje Hetite ve pet stotina godina prije seobe koju spominje Gurney. Roux jo jednom odreuje isto vrijeme i daje podatke na 215. stranici u svojoj knjizi. Po svoj su se prilici, pola tisuljea nakon Abrahama, preselili Hetiti na egipatsko podruje za vrijeme upiluliumove vladavine, o emu imamo dokaze, i to vjerojatno u Hebron, kako bi pojaali hetitsku zajednicu koja je ondje postojala ve stoljeima, a koja je proivljavala teke dane. Dovoljno je proitati prevedene Amarnske dokumente u Drevnim bliskoistonim zapisima ivopisna, potresna, oajnika pisma da bi se upoznala anarhija koja je u to doba zahvatila Palestinu. Vladar hebronskog podruja, uvardata, najprije se borio protiv Apirua, napadaa koji su preplavili zemlju, a onda im se pridruio, pobunivi se protiv faraona pred kojim se jo nedavno, u pismu, klanjao sedam puta i jo sedam puta, licem prema zemlji i licem prema nebu. No, Egipat je bio slab, pa je u Palestini zavladala zbrka. Nije udno to su se u tom razdoblju doselili Hetiti na podruje koje je slubeno pripadalo Egiptu. Nijedno se hetitsko naselje u Hebronu nije moglo osjeati sasvim sigurnim. Medutim, zbog ega su se uope selili Hetiti u Hebron? S obzirom na nae tumaenje geodetskih prorokih oktava, ini se oitim da se postojanje Hetita u Hebronu moe objasniti vjerskim razlozima. Jer, znamo da je Hebron bio temeljno proroko sredite u istonoj geodetskoj prorokoj oktavi. Gornje sredite te oktave bio je Metsamor na Araratu, sjeveroistono od hetitskog podruja, pa su vjerojatno ba zbog toga Hetiti, koji su se za upiluliumove vladavine selili na egipatski teritorij, potjecali iz nekog opskurnog sjeveroistonog grada (jer je sjeveroistoni dio hetitskog podruja bio najblii Araratu). Predjel oko Ararata postao je poslije kraljevstvo Urartu, a znamo da to kraljevstvo i Hetiti nisu bili potpuno tui jedno drugome, jer kod Gurneya, 4445. str., doznajemo: Sjevernosirijske hetitske drave.. moda su bile, to se tie rase i kulture, donekle povezane s Urartuom... Budui da imamo pismeni dokaz da su Hetiti po bojoj zapovijedi krenuli u 14. stoljeu prije nove ere u kraj koji smatramo Hebronom, zakljuujemo da su sluali proroki nalog. To je sasvim prirodno ako su njihovi postupci bili povezani s prorokim sreditima. Zapravo, u takav iskljuivo boanski, a ne dravni pothvat nisu se ni mogli upustiti bez boanske naredbe. Moda Gurney ima potpuno pravo kad veli da je putovanje bilo namjerni in, a ne uzmak bjegunaca. Postojala je namjera kao i kad su golubovi doletjeli u Dodonu. Imam jasan dokaz da je u Hebronu zaista bilo proroko sredite, neovisno o injenici to je on na istoj zemljopisnoj irini kao i Behdet. Da bismo ispitali to, obratimo panju Bijeloj boici Roberta Gravesa, gdje pisac u 9. poglavlju raspravlja vrlo opirno o Hebronu. No, Kaleb... je donio Duh sveti u Hebron kad je, u Jouino vrijeme, protjerao Anakovce iz svetita Makpele. Makpela, proroka peina u stijeni, bila je Abrahamova grobnica, pa je Kaleb iao u nju da bi traio savjet od njegova duha... vjerojatno nisu u poetku ni Izak, ni Jakov, a ni njihove 'ene' imali nikakve veze s tom peinom. O njenu kupovanju od Efrona... i o... Hetitima pria se u Postanku, 23. Iako je novijeg datuma i mnogo redigirano, to poglavlje ipak kao da izvjeuje o prijateljskoj nagodbi izmedu tovalaca boice Sare, boice Izakova plemena, te njihovih saveznika, tovalaca boice Het (Hator? Tetis?) kojima je pripadalo svetite; Saru je drugo pleme istjeralo iz Beer Lahaj Roia, pa je potraila utoite u oblinjem Hebronu (162. str.). Graves tvrdi (164. str.) da je Abraham bio zapravo pleme i da je to pleme stiglo iz Armenije (blizu Ararata). On kae: 'Abraham' je u tom smislu pleme izdaleka, koje se doselilo iz Armenije u Palestinu potkraj treeg tisuljea prije nove ere. Zapravo, treba da malo razmislimo o odabranom narodu poslije poznatom kao Hebreji jer se njegova odabranost vjerojatno sastojala u tome to je bio osobito 180

povezan s nekim prorokim sreditem ili sreditima. Je li Abraham otiao u Hebron zbog istih razloga zbog kojih i Hetiti? Graves veli (164. str.): J. N. Schofield napominje u svom djelu 'Povijesna podloga Biblije' da stanovnici Hebrona ni do danas nisu oprostili Davidu to je premjestio glavni grad u Jeruzalem ('Sveti Salem'), koji nazivaju 'Novim Jeruzalemom', kao da je Hebron onaj pravi. U Talmudu je zabiljeena jedna idovska heretika sekta, zvana Melhizedekijanci, koja je posjeivala Hebron kako bi tovala Adamovo tijelo (traila savjet od duha?) zakopano u peini Makpeli. Zapravo, premda su se smatrali hereticima, ti su Melhizedekijanci moda bili sljedbenici jednog istijeg, neiskrivljenog oblika tovanja. Moda je David veoma izopaio idovsku vjeru premjestivi Sveti Salem iz Hebrona. Graves nastavlja: ini se da je Adam, 'crveni ovjek', bio prvobitni proroki junak iz Makpele; vjerojatno je Kaleb traio savjet od njegova duha, a ne Abrahamova, osim ako su Adam i Abraham imena istog junaka. Ilija Levit, hebrejski komentator iz petnaestog stoljea, zabiljeio je predaju da su kuni kumiri koje je Rahela ukrala ocu Labanu bili mumificirane proroke glave i da je meu njima bila Adamova glava. Ako ima pravo, onda pripovijest iz Postanka govori o tome kako je Saulovo pleme Benjamin otelo Kalebovcima hebronsko proroko svetite. Kaleb je pripadao Edomcima, to upuuje na istovjetnost Edoma i Adama; oznauje ih ista rije: 'crven'. Meutim, ako je Adam uistinu bio Edom, onda se moe oekivati predaja da je u Hebronu bila zakopana i glava Ezava, praoca Edomaca; a takvu nam predaju predouje Talmud... otkriva nam da su Ezavovo tijelo odnijeli sinovi na goru Seir da ga pokopaju i da mu je glavu zakopao u Hebronu Josip... Na drugom mjestu (167 str.) Graves govori: Premda su Kalebovci tumaili 'Adama' kao semitsku rije Edom ('crven'), moda je ipak prvobitni hebronski junak bio danajski Adam ili Adamast, 'Nesavladivi' ili 'Neumoljivi', to je kod Homera Hadov epitet, posuden od boice smrti, njegove majke. Graves kae da se, u skladu s predajom (161. str.), moe Hebron smatrati sreditem zemlje, jer je blizu mjesta gdje se spajaju dva mora i tri kontinenta Starog svijeta. Kako ta oznaka sredita zemlje slii delfijskom epitetu pu-pak svijeta! Sva glavna proroka sredita bila su pupana, odnosno omfaloska sredita zemlje. Takva se Hebronova oznaka mogla ba oekivati. I predaje o tome kako je u Hebronu stvoren Adam i kako je ondje bio rajski vrt, o emu nam pria Graves u tom poglavlju, imaju smisla kad se rauna s tim da je Hebron bio osnova cijele istone geodetske oktave prorokih sredita. Bio je istoni pandan Behdeta. Na poetku etvrtog poglavlja izvjeuje nas Graves o kasnijoj povijesti Hebrona: Udruena trgovaka plemena, u Egiptu zvana 'ljudi s mora' prodrli su u Siriju i Kanaan, meu njima Filistejci, koji su Kalebovu edomskom rodu oteli hebronsko svetite u junoj Judeji; no, Kalebovci (Pasji ljudi') saveznici izraelskog plemena Juda, ubrzo ga osvojie ponovo Ta su posuivanja poslije usklaena u Petoknjiju sa semitskim, indoevropskim i azijskim mitom, pa su tako nastale vjerske predaje arolikog izraelskog plemenskog saveza. Na kraju trebamo, ne ba iznenaeni, obratiti panju na injenicu da su uvari hebronskog svetita, Kalebovci, bili Pasji ljudi. Psi su uvari i tite tajne Pasje zvijezde ,Sirijusa, osobito izraene u drevnim geodetskim prorokim oktavama. to se tie Hetita, oni su bili u Hebronu i samo na tom mjestu u Palestini zbog tamonjeg prorokog sredita. Zbog toga ih je vjerojatno poslala boanska zapovijed, poslije nekoliko stoljea, da zatite ba to mjesto od opasnosti nemirnih vremena kad je oslabila egipatska vlast u doba Amenofisa IV.

181

ESTI DODATAK Dogonski stupnjevi upuivanja Slijedei opis dogonskog sustava postupnog upuivanja u tajne plemenske vjere uzet je iz djela Le Renard ple (Blijedi lisac) Marcela Griaulea i Germaine Dieterlen: Dogoni, koji sve razvrstavaju, ustanovili su slojevitu hijerarhiju uenja koja prenose upuenima. Njihovo je znanje podijeljeno prema vanosti na etiri stupnja: giri so, benne so, bolo so i so dayi. Giri so, 'rije koja ima vrijednost sprijeda', prvi je stupanj znanja i obuhvaa jednostavna objanjenja ondje gdje su mitski likovi esto prerueni, gdje su im doivljaji pojednostavnjeni i izmiljeni, a i nepovezani meusobno. Bavi se nevidljivim dogaajima u vezi s uobiajenim obredima i materijalima. Benne so, 'rije sa strane', obuhvaa 'rijei u giri so' i temeljito prouavanje odreenih dijelova obreda i prikaza. Njihova se sukladnost oituje samo u velikim odsjecima uenja koji nisu sasvim otkriveni. Bolo so, 'rije straga', s jedne strane dopunjuje prethodno uenje, a s druge daje sinteze za veu cjelinu. No, ni taj stupanj ne obuhvaa jo uenje o pravim tajnama predaje. So dayi, 'jasna rije', bavi se cijelim znanjem i njegovim zamrenim sastavnim dijelovima. Meutim, upuivanje nije samo prikupljanje znanja, ni filozofije, ni nain miljenja. Ono ima odgojno obiljeje, jer stvara pojedinca, oblikuje ga dok on usvaja znanje to ga tako stjee. Ono je i vie od toga, zbog svoje vanosti za ivot; upoznavajui svemirsku gradju i sustav, upueni se postupno pribliava svjesnom i potpunom nainu ivota u svom drutvu, u onakvu svijetu kakav je zamislio i stvorio bog. ... Tako ulazi u ivot Dogona 'etvrta dimenzija', svojstvena mitu, simbol koji im je za ivot prijeko potreban kao hrana i voda, dimenzija u kojoj se kreu lako i gipko, ali i duboko svjesni stalne prisutnosti nevidljivog koje prizivaju.... i u datom trenutku, kad se priprema ovaj ili onaj obred, znaju kakvu mitu i kakvu kontekstu pripada (njihov) in. . . Naslov originala Robert K. G. Temple: THE SIRIUS MYSTERY Sidgwick and Jackson, London, 1976 Copyright 1976 by Robert Kyle Grenville Temple Preveo Tomislav Odlei Opremio Svetozar Domi Fotografija na. ovitku: Dr Hans Vehrenberg,Photographiser Stern Atlas, Dsseldorf, 1963. Izdava: Zvjezdarnica Zagreb. Autori; Tatjana i Gustav Kren. 182