hIZABRANI ROMANI E. R.

BURROUGHSA
Edgar Rie Burroughs

EDGAR RIE BURROUGHS

TARZAN MEU MAJMUNIMA Naslov originala TARZAN OF THE APES

COPYRIGHT 1912 FRANK A. MUNSEY COMPANY

Preveo s engleskoga BRANKO BRUSAR

Naslovnu stranicu izradio

TARZAN MEDU MAJMUNIMA

Prvo izdanje u ovoj biblioteci

IGOR KORDEJ
Cover Ari by IGOR KORDEJ Copyright 1986, EDGAR RIE BURROUGHS, INC. AH Rights Reserved

Urednik

ZVONIMIR MAJDAK

IZDAVAKO KNJIARSKA RADNA ORGANIZACIJA

III I i\ (I O S I
ZAGREB 1986

NA MORE
Ovo mi je ispripovjedio ovjek koji nije morao priati ni meni ni bilo kome. Moda je poetak ove udne prie nastao djelovanjem opojna starog vina na pripovjedaa, a nastavak zato to sam ja sumnjao i nisam mu potpuno vjerovao. Kad je moj gostoljubivi domain uvidio da mi je toliko ispriao, a ja da sam jo uvijek sklon sumnjiavosti, njegov glupi ponos preuze zadatak koji je zapoelo staro vino, pa je odnekud iskopao pismeno svjedoanstvo u obliku pljesniva rukopisa, kao i suhi slubeni zapisnik Britanskog kolonijalnog ureda, da bi tako potkrijepio mnoge vane pojedinosti svoje neobine prie. Ne kaem da su ovi dogaaji istiniti, jer ja im nisam bio svjedokom, ali injenica da sam se, prepriavajui vam ih, posluio izmiljenim imenima glavnih junaka pokazuje u posve dovoljnoj mjeri iskrenost moga uvjerenja da bi mogli biti istiniti. ute, pljesnive stranice dnevnika ovjeka koji je ve odavno mrtav i zapisnik Kolonijalnog ureda slau se savreno s pripovijedanjem moga gostoljubivog domaina, pa vam ovo priam onako kako sam muno sabrao iz tih nekoliko izvora. Ako vam se ovo ne uini vjerojatnim, barem ete se sa mnom sloiti da je jedinstveno, neobino i zanimljivo. Iz zapisnika Kolonijalnog ureda i pokojnikova dnevnika saznajemo da su nekom mladom engleskom plemiu, kojeg emo zvati John Clavton, lord Grevstoke, povjerili vrlo delikatan zadatak da izvidi stanje u jednoj britanskoj koloniji na
5

PMfUVSKA SLMMk

K1UI2NICAISITAONIM

/ W * *
signatura

''"**-

zapadnoj obali Afrike, iz koje je, kako se znalo, medu jednostavnim uroenicima, jedna druga evropska sila novaila vojnike za svoju uroeniku vojsku kojom se sluila samo zato da silom otima kauuk i bjelokost divljim plemenima uz rijeke Kongo i Aruvimi. Uroenici ove britanske kolonije alili su se da mnoge njihove mladie vabe od kue lijepim i sjajnim obeanjima. ali da se jedva ikoji vraa svojim obiteljima. Englezi u Africi tvrdili su jo i vie. Govorili su da jadne crnce zapravo pretvaraju u robove, jer kad bi im protekao rok slube, bijeli bi se oficiri koristili njihovim neznanjem uvjeravajui ih da moraju sluiti jo nekoliko godina. I tako je Britanski kolonijalni ured uputio Johna Clavto-na na nov poloaj u Britansku Zapadnu Afriku, ali u povjerenju mu je naredio da tono izvidi kako jedna prijateljska evropska sila postupa sa crnim britanskim podanicima. Meutim, za ovu priu nije toliko vano zato su ga poslali, jer on nije nita izvidio, niti je ikada stigao na svoje odredite. Clavton je bio jedan od onih Engleza koji su se za svoju domovinu plemenito borili i pobjeivali na tisuu bojita jak, muevan duevno, moralno i tjelesno. Stas mu je bio iznad prosjene visine. Oi su mu bile sive, crte lica pravilne i izrazite. Dranje mu je odavalo savreno, krepko zdravlje, kao i utjecaj godina vojne obuke. Iz politikih pobuda zatraio je da ga premjeste iz vojske u Kolonijalni ured, pa mu je tako, jo onako mladom, povjeren delikatan i vaan zadatak u slubi Kraljice. Kad je primio to imenovanje, u isto se vrijeme i obradovao i uplaio. Sama ast inila mu se dobro zasluenom nagradom za savjesnu i pametnu slubu, kao i stepenicom prema poloajima jo vee vanosti i odgovornosti. Ali, u drugu ruku, jedva prije tri mjeseca oenio se plemenitom Aliceom Rutherford, pa gaje pomisao da tu lijepu djevojku povede u opasnost i osamu tropske Afrike obeshrabrivala i plaila. 6

Radi nje bi odbio imenovanje, ali ona to nije htjela, nego je, tovie, traila da ga prihvati i povede i nju sa sobom. Bilo je majki i brae, i sestara, i druge rodbine i svojte, koji su se o tom kojekako izraavali, ali o em su se napose izjasnili povijest uti. Samo znamo da su sjajnoga svibanjskog jutra 1888. John. lord Grevstoke, i lady Alice otplovili iz Dovera u Afriku. Mjesec dana kasnije stigoe u Freetovvn, gdje su unajmili mali jedrenjak Fuvaldu, koji ih treba da preveze do konanog cilja. I otada Johna, lorda Grevstokea, i njegovu enu lady Alice ljudi nisu vie niti vidjeli niti su to o njima uli. Dva mjeseca, otkako su digli sidro i izili iz luke Freetovvn, pola je tuceta britanskih ratnih brodova pretraivalo juni Atlantik ne bi li nali njih i njihov brodi, pa su gotovo odmah naili na olupinu na obali Sv. Helene. To je uvjerilo svijet da se Fuvalda sa svima putnicima potopila, te su tako prestali traiti prije nego to su i poeli, iako je u nekim srcima tinjala nada jo mnogo godina. Jedrenjak Fuvalda, od oko stotinu tona bio je brod onakva tipa koji se esto via u obalnoj trgovini na dalekom jugu Atlantika, s posadom od pomorskog oloa neobjeenih ubojica i razbojnika svake rase i naroda. Fuvalda nije bila izuzetak. Njezini oficiri bili su suncem upaljeni nasilnici koji su mrzili posadu i kojima je posada vraala jednakom mjerom. Kapetan, inae sposoban pomorac, postupao je okrutno sa svojim ljudima. U ophoenju s l j u d i m a on je poznavao dva pomagala, ili se barem njima sluio klin oko kojeg se namata ue i pitolj a ono aroliko drutvo kao da nita drugo nije ni razumjelo. I tako su ve drugog dana putovanja John Clavton i njeuova mlada ena bili svjedoci prizora na palubi Fuvaldeo kolima nisu vjerovali da postoje izvan korica knjiga o moru.
7

Ujutro drugoga dana skovala se prva karika onoga lanca dogaaja iz kojih e potei ivot kakva jamano nije bilo u povijesti ovjeka. Dva su mornara ispirala palube Fuvalde, prvi oficir bio je u slubi, a kapetan se bio upravo zaustavio da progovori nekoliko rijei s Johnom Clavtonom i lady Alice. Ljudi su radili i natrake se pribliavali toj skupinici koja je bila okrenuta na drugu stranu. Toliko su se pribliili da je jedan od njih dospio kapetanu upravo iza lea. Ve idui a-sak bili bi krenuli dalje pa se ovaj dogaaj ne bi nikad zabiljeio. Ali ba se u taj tren oficir okrenuo da odstupi od lorda i lady Grevstoke, pa se spotakao o mornara i pao koliko je dug i irok na palubu preokrenuvi pri tom vedricu tako da se sav smoio prljavom vodom. Na trenutak je bio to smijean prizor. Ali, samo na trenutak. Uz mlaz stranih kletvi, lica zarumenjena od jada i bijesa, kapetan se osovi na noge i jakim udarcem obori mornara. Taj ovjek bio je prilino malen i star, tako da se okrutnost tog ina jo vie istakla. Drugi mornar, meutim, nije bio niti star niti malen golem medvjed, s groznim crnim brkom i velikom bikovskom ijom meu snanim ramenima. Kad je vidio kako mu drug pada, on se zguri, tiho zarei i skoi na kapetana oborivi ga na koljena jednim jedinim snanim udarcem. Oficirovo zarumenjeno lice problijedi, jer to je bila pobuna. Ve i prije u svojoj karijeri doivljavao je i uguivao pobune. Mada se jo nije pravo ni podigao, trgnuo je pitolj iz depa da puca ravno u onu gromadu miia koja se nadvila nada nj. Ali ma koliko on bio brz, John Clavton bio je gotovo isto toliko brz, tako da se kugla koja je bila namijenjena srcu, zabila u mornarevu nogu, jer je lord, kad je oruje za-blistalo na suncu, gurnuo kapetanovu ruku. Clavton je objasnio kapetanu da mu se ne svia okrutan postupak prema posadi, pa ga, dok su on i lady Grevstoke putnici na tom brodu, vie nee trpjeti. 8

Kapetan je htio ljutito odgovoriti, ali se predomislio; okrenuo se na peti i, crn i namrgoen, otiao na krmu. Nije se htio zamjeriti engleskom slubeniku, jer je Kraljiina mona ruka baratala kaznenim sredstvom koje je on znao cijeniti i kojega se bojao dalekosenom engleskom mornaricom. Stariji mornar pomogao je svomu ranjenomu drugu da ustane. Taj veliki svat, kojega su njegovi drugovi zvali Crni Michael, pomicao je oprezno nogu pa se, kad je vidio da mu moe podnijeti teinu, okrenu Clavtonu i grubo mu se zahvalio. Iako se u glasu tog ovjeka osjeala mrzovolja, rijei su mu oito bile dobronamjerne. Jedva je zavrio svoj mali govor, kad se ve okrenuo i odepeljio prema prednjem katelu, S vrlo vidljivom nakanom da prekine svaki razgovor. Nisu ga zatim vidjeli vie dana, a kad je kapetan morao s njima progovoriti, tek je mrzovoljasto zagunao. Jeli su u svojoj kabini kao i prije tog nesretnog dogaaja. Ali kapetan je pazio da mu dunost nikad ne dopusti da jede u isto vrijeme. Drugi oficiri bili su grubi i nepismeni, tek malko iznad lopovske posade koju su muili, pa su vrlo rado izbjegavali drutvo s uglaenim engleskim plemiem i njegovom gospoom, tako da su Clavtonovi bili vrlo esto sami. To se samo po sebi savreno slagalo s njihovim eljama, ali ili je prilino izdvajalo iz ivota brodia, tako da nisu bili u dodiru s dnevnim dogaajima koji e tako brzo zavriti u krvavoj tragediji. U cijeloj atmosferi toga broda bilo je neto to je slutilo 04 nesreu. Na povrini, koliko su znali Clavtonovi, sve se na brodiu odvijalo kao i prije, ali oboje je osjealo da postoji podvodna struja koja ih vodi u nepoznatu opasnost, ali o to me nisu razgovarali. s Drugi dan poslije ranjavanja Crnog Michaela Clavton je doao na palubu upravo na vrijeme da vidi kako etiri druga 9

nose dolje mlohavo tijelo nekog mornara, dok je prvi oficir s velikim klinom za namatanje ueta u ruci stajao mrtei se na skupinicu prkosnih mornara. Clavton nije nita pitao nije bilo potrebno a idui dan, kad su veliki obrisi britanskog ratnog broda izrastali na dalekom horizontu, bio je napola odluio da sebe i enu prebaci na taj brod, jer se sve vie bojao da bi ih, ostanu li na mrkoj, mrzovoljastoj Fuvaldi, moglo stii nekakvo zlo. Oko podneva pribliili su se na dosluh britanskome brodu, ali kad se Clavton ve odluio da zatrai kapetana da ih prebaci, odjednom mu se takav zahtjev uinio smijenim. Kako je zapovjedniku broda Njezina Velianstva mogao opravdati svoju elju.da se vrati? Kako je mogao rei da su oficiri zlostavljali dva mornara? Oficiri tog ratnog broda samo bi se u sebi smijali, pa bi njegov odlazak s broda pripisivali samo jednom razlogu kukaviluku. John Clavton nije zatraio da se prebace na britanski ratni brod, pa je kasno toga popodneva vidio kako obrisi gornjih dijelova iezavaju na dalekom obzorju, ali ne prije nego to je saznao ono to mu je potvrdilo njegovu najveu bojazan i natjeralo ga da psuje krivi ponos koji ga je naveo da prije nekoliko sati ne zatrai sigurnost za svoju mladu enu, kad je sigurnost bila na dohvatu ruke sigurnost koja je sada zauvijek nestala. Bilo je usred podneva kad je mali stari mornar kojega je prije nekoliko dana oborio kapetan, doao onamo gdje su Clavton i njegova ena stajali na boku broda i promatrali kako iezavaju obrisi velikog ratnog broda. Starac je latio mjed, a kad se pribliio Clavtonu rekao je tiho: Bit e vraga, gospodine, na ovome brodu, pazite to govorim, gospodine, bit e vraga. to mislite time, moj dobri ovjee? upita Clavton. Pa zar ne vidite to se dogaa? Niste li uli kako je onaj vraji kapetan sa svojim oficirima namlatio pola posade? Juer su prsnule dvije glave, a tri danas. Crni Michael se
10

oporavio, a on to nee trpjeti, nee. Pazite to sam vam rekao, gospodine. Mislite li, ovjee, da e se posada pobuniti? upita Clavton. Pobuniti usklikne starac. Pobuniti! Misli se na ubojstvo, gospodine, pazite to sam vam rekao, gospodine! Kad? Bit e, gospodine, bit e, ali neu kazati kad, a sad sam rekao vraki previe, ali vi ste onda bili dobri, pa sam mislio da je red da vas opomenem. Ali drite jezik za zubima. Kad ujete pucnjavu, otiite dolje i ondje ostanite. To je sve. Samo drite jezik za zubima, ili e vam staviti pilulu u rebra, pazite to vam kaem, gospodine i starac je nastavio lati-li, to ga je odvelo od onog mjesta gdje su stajali Clavtonovi. Vraki ruiasti izgledi, Alice napomene Clavton. Ti bi morao kapetana odmah upozoriti, Johne. Moda se neprilika jo moe izbjei odgovorila je ona. Valjda i bih ali ja bih ipak iz posve sebinih razloga htio drati jezik za zubima. Ma to oni sad uinili, nas e potedjeti zato to sam se zauzeo za onog Crnog Michaela, a kad bi oni vidjeli da sam ih izdao ne bi za nas bilo milosti, Alice. Tvoja je dunost samo jedna, Johne, a ta je interes vlasti. Ako ne upozori kapetana, ti sudjeluje u svemu to slijedi, jednako kao da si vlastitom glavom i rukama pomo-gao skovati zavjeru i provesti je. - Ti ne razumije, draga odgovori Clavton. Ja mislim na tebe, to je moja prva dunost. Kapetan je skrivio ovo lanje pa zato da onda ja svoju enu izlaem nezamislivim irabotama u po svoj prilici beskorisnom pokuaju da njega spasim od njegove okrutne ludosti? Ti ne moe zamisliti, draga, to bi slijedilo da taj opor razbojnika zagospodari Fuvaldom! - Dunost je dunost, moj muu, pa je nikakvo mudrovanje nee promijeniti. Bila bih jadna ena engleskog lorda
11

kad bih snosila odgovornost za njegovo oito izbjegavanje dunosti. Shvaam opasnost to nadolazi, ali joj se ja s tobom mogu i suprotstaviti suprotstaviti mnogo hrabrije nego to bih se suprotstavila sramoti da uvijek znam da si mogao odvratiti nesreu samo da nisi zanemario svoju dunost. Onda neka bude kako ti hoe, Alice pristane on smijeei se. Moda se izlaemo neprilici. Iako mi se ne svia stanje na ovom brodu, moda napokon i nije tako stra no, jer je mogue da je stari mornar1 samo izrazio elje svojega starog zloudnog srca, a ne govori o stvarnim injeni cama. Pobuna na otvorenom moru moda je bila neto obi no prije stotinu godina, ali u ovoj dobroj 1888. ona jedva da se moe dogoditi. Ali, evo gdje kapetan odlazi u svoju kabi nu. Ako treba da ga upozorim, neka se taj vraji posao to prije svri, jer mi se s tom zvijeri gadi govoriti. Rekavi to, uputi se bezbrino prema prolazu kojim je upravo proao kapetan, pa asak kasnije pokuca na njegova vrata. Naprijed zarei duboki glas toga smrknutog oficira. A kad je Clavton uao i zatvorio vrata, kapetan upita: No? Doao sam da ponovim sadraj razgovora koji sam danas uo, jer osjeam, iako moda od toga nee biti nita, da bi bilo dobro da vas upozorim. Ukratko, ljudi se spremaju na pobunu i ubojstvo. To je la! zagrmi kapetan. Ako se budete ponovno mijeali u disciplinu ovoga broda ili zabadali svoj nos u poslove koji vas se ne tiu, moi ete sebi pripisati i posljedice, odnio vas vrag! Svejedno mi je jeste li engleski lord ili niste. Ja sam kapetan ovog broda, pa od sada ne zabadajte svoj nos u moje poslove. Dok je kapetan govorio, obuzeo gaje toliki bijes da se zajapurio u licu i posljednje rijei po vikao iz svega glasa, po1 Stari mornar (The Ancient Mariner) aluzija na pjesmu engleskog pjesnika Samuela Taylora Coleridgea (17721834) Op. prev.

tkrijepivi ih jakim udarcem po stolu golemom akom, dok je drugom mahao Clavtonu ispred nosa. Clavton nije ni trepnuo, nego je razjarenog ovjeka gledao mirnim pogledom. Kapetane Billingse napokon je progovorio opros tite mi moju iskrenost, ali htio bih vam rei da ste magarac. Na to se okrenuo i otiao iz kabine s istom onom nehajnou koja mu je bila navikom, a koja je podjarivala ovjeka Billingsova kova vie nego bujica kletvi. I tako, dok bi se kapetan bio lako naveo na to da poali svoju naglost, da ga je Clavton samo pokuao umiriti, njegovo je raspoloenje sad nepovratno ostalo onakvo u kakvom ga je Clavton ostavio, pa je tako propala i posljednja prilika da surauju na zajednikom dobru i ouvanju ivota. No, Alice rekao je Clavton kad se pridruio svojoj eni da sam utio, bio bih izbjegao uvredu. Taj se ovjek pokazao vrlo nezahvalnim. Skoio je na mene kao bijesan pas. to se mene tie, neka i on i njegov brod odu k vragu. Dok se ne rijeimo ovoga, ja u se svim silama brinuti o na ma. Mislim da bi zato trebalo najprije otii u nau kabinu i pregledati revolvere. Sad mi je ao to smo puke spakovali i spremili pod palubu. Svoju kabinu nali su u velikom neredu. Odjea iz otvorenih kovega bila je rasuta po prostoriji. I posteljina je bila isprevrtana. Netko se oito za nae predmete zanimao vie nego mi napomenuo je Clavton. to li je taj prostak traio? Po gledajmo, Alice, da vidimo to je nestalo. Kad su sve dobro pretraili, vidjeli su da su nestala samo dva Clavtonova revolvera i mala zaliha municije. A ba sam to najvie elio da nam ostave govorio je Clavton a injenica da su eljeli samo revolvere prijeti nam najzlokobnije otkako smo stupili na ovu trupinu. - to da radimo, Johne? pitala ga je ena. Ja te neu tjerati da ponovno poe kapetanu, jer ne mogu trpjeti da 13

12

le ponovno vrijea. Spasit emo se najvjerojatnije ako ostanemo neutralni. Ako oficiri uzmognu sprijeiti pobunu, nemamo se ega bojati, a ako pobijede pobunjenici nada nam je u tom to ih nismo pokuali ometati ili im se odupirati. Pravo ima, Alice. Drat emo se neutralno. Dok su nastojali urediti kabinu, Clavton i ena opazili su u isto vrijeme kako ispod vrata proviruje komadi papira. Dok se Clavton saginjao da ga dohvati, snebio se od uda kad je vidio kako se papir pomie u sobu, pa je tek onda shvatio da ga netko gura. Brzo i tiho pristupi vratima, ali kad je posegao da uhvati kvaku i otvori, ruka njegove ene pade mu na zapee. Ne, Johne aptala je oni ne ele da ih vidimo, pa ih zato i ne smijemo vidjeti. Ne zaboravi da se drimo neut ralno. Clavton se nasmijei i spusti ruku. Tako su promatrali onaj komadi bijela papira, dok se napokon nije smirio na podu s ove strane vrata. Tada se Clavton sagne i pobere papir. To je bio komad zaprljana bijela papira, nespretno smotan u nepravilni kvadrat. Otvorivi ga, naoe grubu poruku tampanu slovima koja su u mnogo emu odavala grubost ruke nenavikle na taj zadatak. Ukratko, to je bila opomena Clavtonovima da ne prijave nestanak revolvera i ne kau ono to im je rekao stari mornar, i to pod prijetnjom smrti. I mislim da emo biti dobri rekao je Clavton sa sjet nim smijekom. Moemo samo sjediti i ekati to e se do goditi.

DOM U DIVLJINI
I nisu dugo ekali, jer kad se idue jutro Clavton pojavio na palubi kao obino, da bi se proetao prije doruka, odjeknu hitac, pa jo jedan, i jo jedan. Ono to je vidio potvrdilo mu je najgore bojazni. Pred aicom oficira bila je cijela arolika posada Fuvalde na elu sa Crnim Michaelom. Na prvu salvu oficira ljudi su potrali u zaklon, pa su iza jarbola, kormilarnice i kabina vraali vatru onoj petorici ljudi koji su predstavljali mrsku vlast na brodu. Dvojica su pala od kapetanova revolvera. Leali su ondje gdje su i pali, izmeu boraca. Uskoro je prvi oficir pao niice, pa su na zapovijed Crnoga Michaela krvoedni lopovi zapucali na preostalu etvoricu. Posada je uspjela sakupiti samo est komada vatrenog oruja, pa je veina bila oboruana klinovima, sjekirama i ipkama. Kapetan je, kad su ljudi navalili, upravo praznio revolver i nanovo ga punio. Puka drugoga oficira zatajila je, pa su tako ostala samo dva oruja protiv pobunjenika koji su se brzo primicali oficirima. Ovi su sad poeli uzmicati pred navalom la/.bjenjelih ljudi. Obje strane uasno su psovale i klele, to je, zajedno s pucanjem oruja i vriskom i stenjanjem ranjenika odjekivalo palubom Fuvalde kao u ludnici. Prije nego to su ofju m mnakli nekoliko koraka, pobunjenici su ih stigli. Sj^u ra^ma jaka crnca raskolila je
f rov*

14

%
I

kapetanu glavu od ela do brade, a trenutak zatim i drugi su bili oboreni: mrtvi i ranjeni od udaraca i metaka. Brzo i jezovito bilo je djelo pobunjenika na Fuvaldi, a za sve to vrijeme John Clavton bezbrino je stajao naslonjen iza stepenita to je vodilo u kabine, puei lulu i snatrei kao da promatra osrednju igru kriketa. Kad je pao posljednji oficir, sjeti se da je vrijeme da sie eni, da je koji lan posade ne bi dolje naao samu. Iako je izvana bio miran i nehajan, Clavton se u sebi bojao i uzrujavao, jer se zabrinjavao za sigurnost ene u rukama tih neukih poluzvijeri, kamo ih je sudbina tako nesmiljeno bacila. Kad se okrenuo da sie niz stepenice, iznenadio se kad je na njima, tik do sebe, ugledao enu. Kako si dugo ovdje, Alice? Od poetka odvrati ona. Kako strano, Johne! O kako strano! to da oekujemo u rukama takvih ljudi? Doruak, nadam se odgovori on smijeei se hrabro kako bi je umirio. Poi u i upitati ih dodao je. Poi sa mnom, Alice. Moramo im dati do znanja da oekujemo samo pristojan postupak. Ljudi su do tada okruili mrtve i ranjene oficire pa su nasumce i bez milosti poeli bacati preko boka broda i ive i mrtve. S jednakom okrutnou rijeili su se i svojih ranjenika i tjelesa trojice mornara. Odmah je jedan od posade opazio kako se pribliuju Clavtonovi pa je s povikom: Evo, jo dvoje za ribe pojurio prema njima i podigao sjekiru. Ali je Crni Michael bio jo bri, tako da je onaj svat pao od metka u lea prije nego to je prevalio nekoliko koraka. Gromkim glasom Crni Michael privue panju drugih i pokazavi lorda i lady Grevstoke povie: Ovi ovdje su moji prijatelji, pa ih treba ostaviti na mi ru. Razumijete li? Ja sam sada kapetan ovog broda, pa ono 16

to ja kaem treba i izvravati dodao je okrenuvi se Claytonu. Samo se zadravajte u kabini, pa vam nee nitko nita nauditi. Pogledao je prijetei svoje ljude. Clavtonovi su se drali uputa Crnoga Michaela tako dobro, da su jedva viali posadu, pa zato nisu nita ni znali o njihovim namjerama. Od vremena do vremena, uli su priguene odjeke tunjave i svae pobunjenika, a u dva navrata tiinom se opako raz-leglo tektanje vatrenog oruja. Ali Crni Michael bio je pravi voa ovoj mjeavini razbojnika, pa ih je, sve u svemu, dobro drao na uzdi. Peti dan otkako su pobijeni brodski oficiri deurni je opazio kopno. Je li to bio otok ili kontinent, Crni Michael to nije znao, ali najavio je Clavtonu, ako se pokae da je prikladno za stanovanje, da e njega i lady Clayton prebaciti na obalu s njihovim stvarima. Ondje ete nekako proboraviti nekoliko mjeseci tumaio je. A do toga vremena mi emo se ve doepati neke nastanjene obale i malko se raspriti. Onda u se ja pobrinuti da se vaa vlada obavijesti gdje se vi nalazite, pa e po vas uskoro doi ratni brod. Nekako ete proboraviti. A nama bi bilo teko da vas iskrcamo na nekom nastanjenom mjestu, jer bismo se izvrgli mnogim pitanjima na koja nitko od nas ovdje nema ba vrlo uvjerljiv odgovor. Clayton je protestirao zato to hoe da ih iskrcaju na nepoznatoj obali na milost i nemilost divljim zvijerima, a moda jo i divljim ljudima. Ali njegove rijei nisu nita pomogle, nego su ljutile Crnoga Michaela, pa je morao odustati i uiniti to se u tom neugodnom poloaju dalo uiniti. Oko tri sata poslije podne prili su lijepo poumljenoj obali nasuprot uu, kako se inilo, luke okruene sa svih strana kopnom. Crni Michael poalje ami pun ljudi da izmjere dubinu ulaza, kako bi se ustanovilo moe li se Fuvalda probiti.
2 Tarzan meu majmunima

17

Sat kasnije oni su se vratili i izvijestili da je voda u uu i dalje u tom malenom zalivu duboka. Jo prije tame brodica je leala mirno usidrena na povrini luke glatke kao ogledalo. Obale je krasilo suptropsko zelenilo, dok su se dalje od oceana dizali breuljci i visoravan koje je gotovo jednoliko prekrivala prauma. Nigdje nije bilo nikakvih znakova naseljenosti, ali bi se ovjek mogao lako odrati na tom tlu, to je bilo oito po bogatu ptijem i ivotinjskom svijetu koji bi s vremena na vrijeme opaali promatrai s Fuvalde, kao i po Ijeskanju rjeice koja je utjecala u luku i mogla obilovati svjeom vodom. Kad se na zemlju spustila tama, Clavton i lady Alice stajali su jo uz ogradu broda mirno promatrajui svoje budue mjesto stanovanja. Iz tamnih sjena goleme ume dopirali su divlji krikovi zvijeri duboko rikanje lava, a katkad i prodorni vrisak pantere. ena se privila tjenje uz mukarca predosjeajui s uasom strahote u groznoj tami buduih noi, kad e njih dvoje biti sami na toj divljoj i samotnoj obali. Kasnije uveer Crni Michael im se pridruio i dao im upute za iskrcavanje sutradan ujutro. Nastojali su ga nagovoriti da ih prebaci na koju gostoljubiviju obalu koja bi bila blie civilizaciji, tako da bi se mogli nadati da e dospjeti u prijateljske ruke. Ali njihove molbe, kao i prijetnje i obeanje nagrade, bile su uzaludne. Ja sam jedini ovjek na brodu koji vas ne bih radije oboje vidio mrtve, ali iako znam da je to razuman nain da se osigura vlastiti vrat, Crni Michael ipak nije ovjek koji zaboravlja dobroinstvo. Vi ste jednom spasili meni ivot, pa u vam ja zauzvrat spasiti va, i to je sve to mogu uiniti. Moji ljudi moda ne bi podnijeli vie, a ako vas ne iskrcam prilino brzo, mogli bi ak promijeniti svoje miljenje o tom da vam se prui prilika. Iskrcat u vas na obalu zajedno s vaim stvarima, kao i priborom za kuhanje, i neto starih jeda18

ra za atore, pa i toliko jela da vam dotraje dok ne naete voa i divlja. Tako ete se s pukama moi ovdje zatititi i proivjeti dok ne stigne pomo. Kad se sretno sakrijem, pobrinut u se da britanska vlada sazna gdje ste. Ne bih im ni za ivu glavu mogao tono rei gdje ste, jer toga ni sam ne znam. Ali oni e vas ipak pronai. Poto je on otiao, oni su mirno poli dolje, zaokupljeni crnim slutnjama. Clavton nije vjerovao da Crni Michael imalo namjerava obavijestiti britansku vladu o njihovu boravitu, niti je bio previe siguran da se radi o nekoj prevari sutradan, kad e se oni nalaziti na obali s mornarima koji e ih pratiti i pomoi im nositi stvari. Kad se jednom maknu s oka Crnom Michae-lu, bilo koji mornar moe ih ubiti, a da ipak ne uznemiri savjest Crnoga Michaela. A ak ako i izbjegnu takvoj sudbini, nee li se ba zato morati suoiti s jo veom opasnou? Da je on sam, mogao bi se nadati da e se odrati i godine i godine, jer je snaan, atletski razvijen ovjek. Ali to je s Aliceom i s onim drugim malim biem koje e se tako skoro nai usred tekoa i velikih opasnosti iskonskoga svijeta? Clavton je zadrhtao kad je pomislio na stranu ozbiljnost i uasnu bespomonost njihova poloaja. Ali oni nisu mogli da predvide gadnu stvarnost to ih je ekala u mranim dubinama onoga svijeta. Sutradan rano ujutro iznijeli su njihove brojne kovege i kutije na palubu i spustili ih u male amce koji su ondje ekali da ih prevezu na obalu. Te su stvari bile mnogobrojne i raznolike, jer su Clavtonovi raunali i na pet do osam godina boravka u novom domu, tako da su, uz mnogo stvari koje su im bile nune ponijeli i mnoge raskone. Crni Michael odluio je da nita to pripada Clavtonovi-ma ne ostane na brodu. Teko bi bilo rei da li je to inio iz samilosti ili zbog vlastitih interesa. Jasno je da bi prisutnost 19

vlasnitva nestalog britanskog slubenika na sumnjivu brodu bilo teko protumaiti u bilo kojoj civiliziranoj luci na svijetu. Toliko je revno nastojao provesti svoje nakane da je zahtijevao da mornari vrate i Clavtonove revolvere. U male amce takoer su natovarili suho meso i dvopek, s malom zalihom krumpira i graha, igica i suda, kutiju alata i stara jedra to ih je Crni Michael bio obeao. Kao da se i on sam bojao upravo onoga u to je Clavton sumnjao. Crni Michael ih je pratio na obalu, pa ih je posljednji ostavio kad su mali amci, im su brodske bave napunili svjeom vodom, krenuli prema Fuvaldi. Dok su se amci polako micali po glatkoj vodi uvale. Clavton i ena stajali su tiho promatrajui njihov odlazak a u grudima predosjeali su nesreu i krajnju beznadnost, A iza njih, preko niska grebena, promatrale su druge oi smjetene nablizu, zle oi, koje su se svjetlucale pod kud-ravim obrvama. Kad je Fuvalda prola kroz uski ulaz u luku i nestala im s oiju iza nekog rta, Alice zagrli Clavtona, i, kako nije mogla da se obuzda, zajeca. Bila je hrabra kada je izbila na brodu pobuna; gledala je s junakom odvanou u stranu budunost; ali sad kad su ostali potpuno sami, ivci su joj popustili. On nije pokuavao da joj zaustavi suze. Bolje je da priroda na svoj nain ublauje ove dugo suzdravane osjeaje. Prolo je mnogo minuta prije nego to je ena jer jedva da je i bila vie od djeteta ponovno ovladala sobom. O, Johne napokon je povikala kako je to uasno! to da radimo? to da radimo? Samo jedno nam valja initi, Alice govorio je mirno kao da sjede kod kue u udobnoj dnevnoj sobi a to je raditi. Rad nam mora biti spas. Ne smijemo sebi dati vremena da mislimo, jer emo poludjeti. Moramo raditi i ekati. Siguran 20

sam da e pomo doi, i to brzo, kad se jednom vidi da se Fuvalda izgubila, makar Crni Michael i ne odrao svoju rije. Ali, Johne, da se radi samo o tebi i meni jecala je mi bismo mogli izdrati, ja to znam, ali... Da, draga odgovorio je on blago ja sam i na to mislio; ali mi se i s tim moramo suoiti, kao to se moramo suoiti, sa svim to dolazi, hrabro i s najveim povjerenjem u svoju sposobnost da se suprotstavimo svim neprilikama. Stotine tisua godina prije nas nai su se preci u nejasnoj i dalekoj prolosti nalazili pred istim problemima pred kojima sad stojimo i mi, moda i u ovim istim praumama. injenica da smo mi danas ovdje, svjedoi o njihovoj pobjedi. Ono to su oni uinili, zar to ne moemo uiniti i mi? A ak i bolje, jer nismo li oboruani stoljeima velikog znanja koje nam je dala znanost, a o kojoj oni nisu imali ni pojma? Ono to su oni postigli, Alice, alatom i orujem od kamena i kosti, to sigurno moemo postii i mi. Ah, Johne, eljela bih biti mukarac, s mukarakom filozofijom, ali ja sam samo ena koja gleda srcem vie nego glavom, a sve ono to vidim previe je strano, previe nezamislivo a da se izrazi rijeima. Samo se nadam da ima pravo, Johne. Ja u sve uiniti da budem hrabra, iskonska ena, prikladna druica iskonskome mukarcu. Clavtonova je prva misao bila da uredi sklonite za noenje, neto to bi ih moglo zatititi od ivotinja koje vrebaju. Otvorio je kutiju u kojoj su bile puke i municija, pa su se oboje naoruali protiv mogueg napadaja dok rade, i onda potraili mjesto pogodno za prvo noenje. Stotinu metara od ala bilo je ravno mjestance, prilino slobodno od drvea, pa su tu odluili da sagrade stalnu kuu, ali su zasad mislili da je najbolje da izrade leaj na drveu, tako da budu izvan dosega veih divljih ivotinja u carstvu kojih su se sad nalazili. U tu svrhu Clavton je odabrao etiri stabla koja su stvarala kvadrat sa stranicama od oko osam stopa, pa je odsjekao 21

duge grane s drugog drvea i sagradio oko stabla okvir oko deset stopa nad tlom, uvrstivi krajeve grana za stabla s pomou ueta kojim ga je Crni Michael opskrbio iz utrobe Fuvalde. Preko toga okvira Clavton je postavio druge, manje grane jednu tik do druge. Taj pod obloio je golemom paprati to je rasla oko njih u izobilju, a na tu paprat poloio je veliko jedro presavijeno vie puta. Sedam stopa iznad toga sagradio je slini, iako neto laganiji pod, koji e sluiti kao krov, pa je sa strana ovoga objesio ostatak jedrenine kao zidove. Kad je zavrio, imali su prilino udobno gnjezdace, na koje je odnio pokrivae i neto laganiju prtljagu. Sad je bilo kasno popodne pa su ostatak dana posvetili izgradnji grubljih ljestava kojima se Alice mogla popeti u svoj novi dom. Cijeli dan uma oko njih odzvanjala je uzbuenim krikovima ptica sjajnog perja, dok su majmuni plesali i brbljali promatrajui s najotrijim zanimanjem i panjom ove nove pridolice, kako grade divno gnijezdo. Iako su Clavton i ena otro promatrali okolicu, nisu uope vidjeli velikih ivotinja. Ipak su u dva navrata vidjeli kako mali majmunski susjedi dolaze vritei i brbljajui s oblinjega grebena ogledajui se uplaeno preko svojih malih ramena i odajui se jasno, kao govorom, da bjee od neega stranoga to se ondje sakrilo. Clavton je zavrio ljestve upravo prije mraka pa se, napuni vi velik sud vodom iz oblinje rjeice, popeo sa enom u razmjernu sigurnost svoje sobe u zraku. Kako je bilo sasvim toplo, Clavton je zabacio postranine zavjese preko krova. Dok su uali na pokrivaima poput Turaka, lady Alice je, napreui oi da vidi sve tamnije sjene ume, iznenada posegla i uhvatila Clavtona za ruku.
22

Johne apnula je gledaj! Stoje to, ovjek? Kad je Clavton upravio oi u pravcu u kojem je ona pokazivala, ugledao je na sjenama ume nejasne obrise velika stasa kako stoji uspravno na grebenu. Jedno je vrijeme to stajalo kao da slua, a onda se polako okrenulo i nestalo u sjenama dungle. to je to, Johne? Ne znam, Alice odgovorio je on ozbiljno. Previe je tamno a da se tako daleko vidi. To je mogla biti i sjena koju baca mjesec to upravo izlazi. Ne, Johne, to nije bio ovjek, to je bilo neko golemo i nezgrapno ruglo od ovjeka. O bojim se. On ju je zagrlio apui joj u ui rijei hrabrosti i ljubavi, jer je u njihovim nesreama Clavtonu bila najvea muka duevna tjeskoba mlade ene. Iako je on sam bio hrabar i neustraiv, ipak je shvaao onu duevnu nevolju koju uzrokuje strah, a to je rijetka sposobnost. Upravo zato, uz mnoge druge razloge, mladoga lorda Grevstokea potovali su i ljubili svi oni koji su ga poznavali. Odmah poslije toga on je spustio zavjese privezavi ih za drvee tako da su, osim maloga otvora prema alu, bili potpuno zatvoreni. Budui da je sad u njihovu domu u zraku bilo tamno kao U rogu, legli su na pokrivae da otpoinu, u zagrljaju duboka, kratka zaborava. Clavton je leao s licem prema otvoru s prednje strane, s pukom i dva revolvera pri ruci. Jedva da su zatvorili oi, kad je uasan krik pantere odjeknuo iz dungle. Dolazio je sve blie, dok tu veliku ivotinju nisu zauli ravno pred sobom. Jedan sat ili vie sluali su je kako njuka i grebe po drveu to je podupiralo njihov pod, ali je napokon odlunjala preko ala, gdje ju je Clavton jasno vidio na sjajnoj mjeseini velika, lijepa ivotinja: najvea koju je ikad vidio.
23

Za dugih sati tame spavali su samo na mahove, jer su im ivci, ionako ve oslabljeni, sasvim popustili od nonih umova velike dungle pune bezbrojnih ivotinja, tako da su se zbog prodornih krikova ili uljanja velikih tjelesa ispod sebe stotinu puta trzali iz sna.

IVOT I SMRT
Ujutro jedva da su bili ita osvjeeni, iako su s velikim olakanjem doekali svitanje dana. Tek to su pojeli ono malo suhe svinjetine, kave i dvopeka, Clavton je poeo graditi kuu, jer je shvatio da se ne mogu nadati sigurnosti ili duevnom miru u noi, dok ih napokon etiri jaka zida ne odijele od ivota dungle. Taj zadatak bio je naporan i za nj je trebalo vei dio mjeseca, iako je i do tada sagradio samo jednu sobicu. Sagradio je svoju kolibu od malih stabala od oko est palaca promjera zatrpavi pukotine ilovaom koju je pronaao na dubini od nekoliko stopa. Na jednom kraju sagradio je ognjite od kamiaka sa ala. I te je omazao ilovaom, a kad je kua bila posve zavrena, premazao je ilovaom cijelu vanjsku povrinu u debljini od etiri palca. U otvor prozora naslagao je granice u promjeru od jednog palca, i to okomito i vodoravno. Isprepleo ih je tako da je dobio reetku to je mogla odoljeti i snazi jae ivotinje. Imali su i zraka i pravu ventilaciju, a da se nisu morali bojati u svojoj kolibi. Krov u obliku slova A pokrio je granicama koje je poloio jednu tik do druge, a preko njih postavio je dugu travu iz dungle i palmino lie. Zatim je cijeli krov premazao ilovaom. Vrata je sagradio od dijelova kutija u kojima su bile njihove stvari, tako da je zabijao komad na komad pazei da vlakna idueg komada uvijek idu poprijeko prethodnoga,
24 25

dok nije dobio vrsta vrata debela tri palca i takve jakosti da su se oboje morali nasmijati gledajui ih. Ali tada se Clavton sukobio s najveom tekoom, jer kad je sagradio vrata nije imao na to da ih privrsti. Poto je, meutim, radio dva dana, uspio je izraditi dva velika stoera od tvrda drveta pa je na njih objesio vrata, tako da su se lako otvarala i zatvarala. Druge zavrne radove obavili su kad su se uselili, a to su uinili im je kua bila pod krovom. Pred vrata nagomilali su kutije, pa su tako nou imali razmjerno sigurnu i udobnu nastambu. Sagraditi postelju, stolice, stol i police bilo je razmjerno lako, tako da su se do kraja drugoga mjeseca ve dobro smjestili. Osim to su se neprekidno bojali napadaja divljih zvijeri i zazirali pred sve veom samoom, nije im bilo neudobno i nisu bili nesretni. Nou su velike ivotinje reale i rikale oko kolibice, ali se ovjek moe toliko naviknuti na te zvukove, da su im oni posveivali malo panje, pa su cijelu no tvrdo spavali. Tri puta ugledali su naasak ovjekolike spodobe kakva je bila i ona prve noi, ali nikad toliko blizu, da bi sigurno znali jesu li ove napola viene pojave ovjeje ili ivotinjske. One sjajne ptice i majmunii navikli su se na nove znance, a kako oito nisu nikad prije vidjeli ljudska bia, odmah su, im ih je ostavio prvi strah, prilazili blie i blie, tjerani onom udnom radoznalou koja vlada divljim stvorenjima ume i dungle i ravnice, fako da se ve u prvom mjesecu nekoliko tih ptica toliko oslobodilo da je iz prijateljskih ruku Clavtonovih uzimalo hranu. Jedno popodne, dok je Clavton dograivao kolibu, jer je naumio sagraditi jo nekoliko soba, izvjestan broj tih nezgrapnih malih prijatelja doao je drveem iz pravca grebena vritei i nekoga grdei. Skaui s drveta na drvo, bacali su straljive poglede natrag. Napokon zaustavili su se kraj Clay26

w>na klepeui mu uzbudljivo, kao da ga hoe opomenut pred opasnou to mu se pribliava. Napokon je i on ugledao ono ega su se majmunii toj-ko bojali ovjeka-ivotinju koju su Clavtonovi prije vidj^ li samo letimice. Pribliavala se dunglom poluuspravno, samo bi tu i t^ mo hrptove zatvorenih aka stavljala na tlo veliki ovje]^ liki majmun. Dok se pribliavao, reao je duboko i grleno, " katkad bi se oglasio kao da duboko laje. Clavton je bio podalje od kolibe, jer je obarao narow prikladno drvo za gradnju. Kako je u mjesecu neprestane s^ gurnosti postao bezbrian jer u to doba, u satima danj^g^ svjetla nisu viali nikakvih opasnih ivotinja, ostavio je pu^ ke i revolvere u kolibici, pa je sad, kad je vidio kako taj vej-ki majmun tropoe grmljem ravno prema njemu, i to j pravca kojim mu je zapravo presijecao bijeg, osjetio je k^u mu niz kimu prolaze jedva zamjetljivi sitni trnci. Znao je, budui daje bio oboruan samo sjekirom, da rrn je ansa protiv te razjarene grdosije doista mala a Alice i Q. boe, pomislio je, to e biti s Alicom? Ipak je jo preostajalo neto nade da se doepa kolij^ Okrenuo se i potrao prema kolibi uzpozoravajui vikom ;^' nu da utri i zatvori velika vrata, ako mu majmun zaista pr& sijee uzmak. Alice je sjedila nedaleko kolibe, pa kad je ula viku, dig| je glavu i vidjela kako majmun, onako golema i nespretna j^ votinja, skae s gotovo nevjerojatnom brzinom u nastojanj. da predusretne Clavtona. Tiho kriknuvi, ona skoi prema kolibi. Kad je ula, 0^ vrnula se, te joj se dua ispuni uasom, jer je ivotinja pre^ sjekla put muu, koji se sad spremio na obranu uhvativi sj^_ kim objema rukama, spreman da njom zamahne kad na ^ navali razbjenjela ivotinja. Zatvori i zakraunaj vrata, Alice povie Clavton. _^ Ja u ovoga oboriti sjekirom. 27

Ali znao je da se nalazi pred stranom smru a i ona je znala. Majmun je bio veliki mujak, vjerojatno je teio tri stotine funti. Iz runih, tijesno smjetenih oiju, ispod rutavih obrva zrcalila mu se mrnja, dok je velike zube, pasje koljae bijelio na rtvu uasno reei, zaustavivi se naasak. Preko ramena ivotinje Clavton je ugledao vrata kolibe, ni dvadesetak koraka daleko, pa ga je zapljusnuo velik val uasa i straha kad je vidio kako izlazi njegova mlada ena naoruana pukom. Ona se uvijek bojala vatrena oruja, i nije ga htjela ni dodirnuti, ali sad je jurnula na majmuna neustraivo kao to lavica titi svoje mlade. Natrag, Alice povika Clavton zaboga, vrati se. Ali ona ga nije sluala, a ba tada majmun je navalio tako da Clavton vie nije mogao nita rei. ovjek je zamahnuo sjekirom svom snagom, ali jaka ju je ivotinja zgrabila onim uasnim ruetinama, istrgla iz Clavtonovih ruku i odbacila daleko u stranu. Gadno zareavi, ivotinja se priblii svojoj bespomonoj rtvi, ali prije nego to su koljai doprli do vrata za kojim su teili, zau se otar pucanj, i kugla ude majmunu u leda izmeu lopatica. Oborivi Clavtona na tlo, ivotinja se okrenu prema novom neprijatelju. Pred njom je stajala zastraena ena nastojei uzalud da u tijelo ivotinje odapne jo jedan metak. Ona nije poznavala mehanizam vatrenog oruja pa je udarni klin padao uzalud po praznoj ahuri. Vritei od bijesa i boli, majmun poleti na njenu enu. koja se pod njim, na sreu, onesvijestila. Skoro u isti as Clavton se osovio na noge te je, a da nije ni pomislio kako je posve besmisleno ono to ini, pojurio da odvue majmuna sa sruene ene. 28

S malo, s posve malo napora uspio je: velika se tjelesina svalila nepokretno na tratinu majmun je bio mrtav. Kugla je ipak smrtonosno djelovala. Pregledavi na brzinu enu, vidio je da nema nikakvih znakova povreda, te je zato smatrao da je velika ivotinja uginula onaj as kad je skoila na Alice. Njeno je podigao jo uvijek onesvijetenu enu i odnio je u kolibicu, ali je trebalo puna dva sata prije nego to se ona opet osvijestila. Njezine prve rijei ispunile su Clavtona nejasnom bojazni. Poto je dola k sebi, Alice je neko vrijeme sa uenjem gledala po kolibici, a onda je, zadovoljno uzdahnuvi, rekla: O, Johne, tako je ugodno biti zaista kod kue! Uasno sam sanjala, dragi. Mislila sam da vie nismo u Londonu, nego na nekom stranom mjestu gdje su nas napale velike zvijeri. No, no, Alice umirivao ju je on gladei je po elu nastoj ponovno zaspati i ne razbijaj sebi glavu runim snima. Te noi rodio se u kolibici uz praumu sin, dok je leopard vritao pred vratima, a duboke note lava odjekivale s one strane grebena. Lady Alice nije se nikad oporavila od pretrpljenog straha, lako je ivjela jo godinu dana poslije roenja djeteta, nije nikad vie izlazila iz kolibe, niti je ikad potpuno shvatila da nije u Engleskoj. Katkad bi pitala Clavtona o udnim nonim umovima, o i/bivanju slugu i prijatelja i neobino grubom pokustvu u sobi, ali ona, iako je on nije varao, nije nikako mogla da sve to pravo shvati. Inae je bila sasvim razumna, pa joj je zbog radosti i zadovoljstva to posjeduje sinia, i zbog panje koju joj je posveivao suprug, ta godina bila vrlo sretna najsretnija u njezinu mladom ivotu. Clavton je dobro znao da bi je, da je potpuno gospodarila svojim duevnim sposobnostima, opsjedale brige i bojazni. I 29

lako se, dok je, istina, strano trpio to je gleda u takvu stanju, katkada skoro i veselio, radi nje, to ne moe shvatiti beznadnost njihova poloaja. Ve je davno izgubio svaku nadu da e se spasiti, osim pukim sluajem. S nepopustljivim arom nastojao je uljepati unutranjost kolibe. Koe lavova i pantera pokrivale su pod. Ormari i police za knjige redali su se uz zidove. U udnim vazama, koje je on svojim rukama nainio od ilovae toga predjela, nalazilo se lijepo tropsko cvijee. Zavjese od trave i bambusa pokrivale su prozore. A to je bilo najtee, on je svojom mravom zbirkom alata obradio drvo tako da je posve prekrio zidove i strop i u kolibi postavio gladak pod. Malko se udio to se uope i moe laati tako neuobiajenoga posla. Ali taj posao volio je zato to ga je radio za nju i za ono sitno bie koje je dolo da ih razveseli, iako je u tom stranom stanju na njih natovarilo stostruku odgovornost. U godini to je slijedila Clavtona su nekoliko puta napadali veliki majmuni, koji kao da su sad neprestance upadali u susjedstvo kolibe. Ali budui da se vie nikad nije usuivao napolje bez puke i revolvera, malo se bojao tih golemih zvijeri. Pojaao je titnike na prozorima i na vrata kolibe ugradio posebnu drvenu bravu, tako da se, kad je lovio divlja ili tragao za plodovima, kao to je neprestano i morao, nije bojao da ikoja ivotinja prodre u maleni dom. Isprva bi nastrijeljao dovoljno divljai s prozora kolibe, ali su se napokon ivotinje poele bojati toga udnoga brloga iz kojeg je prodirala uasna grmljavina puke. U dokolici Clavton je itao, esto i glasno eni, koristei zalihu knjiga to ih je donio u novi dom. Meu njima bilo je mnogo za malenu djecu slikovnice, poetnice, itanke jer su znali da e im dijete izrasti prije nego to se mogu nadati povratku u Englesku.
30

l'onekad bi Clavton pisao dnevnik, i to uvijek francuski, >i koji je biljeio pojedinosti ovoga udnog ivota. Tu je knjiikljuavao u metalnu kutijicu. (lodinu dana nakon to im se rodio sini, lady Alice mirno je jedne noi preminula. Tako je smireno umrla, daje tek m-koliko sati kasnije Clavton postao svjestan da mu je ena \ a. I Ias log stanja otkrivao mu se vrlo polako, a jedva da je 1.1 potpuno i shvatio veliinu svoje alosti i stranu odgoI nost za ono sitno bie, svoga sinia jo dojene. Posljednji put upisivao je u dnevnik ujutro poto je ona mi la. lako je te alosne pojedinosti nabrajao mehaniki, jo vije istakla ona njegova duga alost i oaj, ona umorna lupjelost od koje veeg trpljenja i nema. Moj sini plae za hranom o Alice, Alice, to da uinim? I kad je John Clavton napisao posljednje rijei to mu ih isudbina dala da napie, spustio je glavu umorno na ruke Dl stolu to ga je nainio za onu koja je sada leala mirna i l i l . i d n a u postelji. I )ngo nije nita prekidalo mrtvu tiinu podnevne dun-<sim jadnoga cviljenja sitnoga ovjekova djeteta.

31

MAJMUNI
U umi na visoravni, milju iza oceana, stari Kerak bjesnio je meu svojim rodom. Mlai i laki lanovi plemena poskakali su na vie granje velikog drvea, da bi tako izbjegli Kerakovu bijesu, stavljajui na kocku ivot na granama koje su im jedva nosile teinu, radije nego da se nau pred starim Kerakom kada ga obuzme jedan od napadaja nezaustavljivoga bijesa. Drugi mujaci rasprili su se u svim smjerovima, ali ne prije nego to je ta razbjenjela zvijer osjetila kraljeke jednoga kako pucaju izmeu velikih zapjenjenih eljusti. Jedna nesretna mlada enka pokliznula se s nesigurna uporita na visokoj grani istrovalila na tlo tik do Kerakovih nogu. S divljim vriskom oborio se na nju istrgavi joj s boka velik komad mesa jakim zubima i izudaravi je otro po glavi i ramenima otrgnutom granom, tako da joj je lubanju zdrobio u kau. A onda je opazio Kalu, koja je bila traila hranu za svoje mladune, pa nije znala da se taj veliki mujak razbjesnio, dok je iznenada glasne opomene drugoga nisu natjerale u bijesne skokove. Ali Kerak je bio tik iza nje, tako blizu da ju je gotovo uhvatio za gleanj, no ona je mahnito skoila daleko u prostor od jednog drveta do drugoga pogibeljna prilika koje se majmuni jedva ikada laaju, osim ako ih na to natjera opasnost, pa drugoga izbora nema.
32

I >n;i je uspjela skoiti, ali u trenutku kada se doepala i ne od trzaja popustio je stisak mladuneta koje joj je gre-prianjalo za vrat, pa je vidjela kako to sitno stvorenje pa-I i i'kreui se i svijajui, duboko sve do tla. S t i h i m krikom oaja Kala pojuri ravno do mladuneta tlu, sada ne mislei na opasnost. Ali, kad je pokupila to i osakaeno stvorenje i pritisla ga na grudi, ivot ga je l bio napustio. njui tiho, privijala je mrtvo mladune, a Kerak je niIII pokuao ometati. Smrt djeteta kao da mu je ugasila deiski bijes, pa je on proao naglo kao to ga je bio i obuKcrak je bio golemi majmun: moda je mjerio tri stotine pedeset funti. elo mu je bilo vrlo nisko i zabaeno, oi ive, malene i smjetene blizu gruboga, spljotenoga nosa. ' i su mu bile velike i tanke, ali neto manje nego u majmuM.I njegove vrste. Njegova strana narav i velika snaga uinile su ga najvenu u malome plemenu, u kojem se bio rodio prije kojih dva-i godina. Sad kad je bio u svojoj mladosti nije bilo ni jednoga majmuna u svoj velikoj umi gdje je on tumarao koji bi mu se u .udio porei pravo da vlada, a nisu ga smetale ni druge vee Mvotinje. Stari Tantor, slon, jedini od svih divljih ivotinja nije ga bojao i on je jedini Keraku zadavao strah. Kad bi Tan-tOl /alrubio, veliki bi majmun pobjegao sa svojima visoko medu drvee druge terase. Pleme ovjekolikih majmuna kojim je vladao Kerak enom rukom i na nj bijelio svoje koljae, brojilo je kojih i do osam obitelji, a svaka obitelj imala je odrasla muja-i enkama i mladima, brojei u svemu oko ezdeset do 'l.nneset majmuna. Kala je bila najmlaa enka mujaka zvanog Tublat, to nailo razbijeni nos, a mladune koje je ona gledala
* i r n medu majmunima

33

kako se ubija bilo je njezino prvoroene. Bilo joj je tek devet ili deset godina. Iako je bila mlada, bila je velika i snana sjajna ivotinja lijepo graenih udova, okrugla, visoka ela, koje je odavalo vie inteligencije nego to ga je imala veina lanova njezina roda. Tako je imala i vie osjeaja za majinsku ljubav i majinsku alost. Ali je uza sve to bila majmun, velika, divlja, strana zvijer one vrste, koja je bliska gorili, a ipak inteligentnija; to je, raunajui snagu njezinih roaka, inilo vrstu strasnijom od onih stranih ovjekovih predaka. Kad je pleme vidjelo da se Kerakov bijes stiao, silo je polako sa skrovita na drveu i zaposlilo se ponovno onim poslovima to ih je on svojim bijesom prekinuo. Mladi su se igrali i lakrdijali meu drveem i grmljem, neki su odrasli legli na meku strunjau od suhoga i truloga raslinstva to je pokrivalo tlo, dok su drugi preokretali komade palih grana i grude zemlje traei kukie i gmazove kojima su se pokatkad hranili. Drugi su, meutim, pretraivali okolno drvee ne bi li nali plodova oraha, malih ptica i jaja. Proveli su tako oko sat, kad ih je Kerak sazvao pa je, naloivi im da ga slijede, zakoraio prema moru. Veim dijelom hodali su tlom, gdje je bilo prokreno, slijedei stazu velikih slonova, koji su jedini probijali putove kroz one zamrene spletove grmlja, povijua, puzavaca i drvea. Prolazili su neprestano se valjajui, stavljajui ake na tlo i zamahujui svojim nezgrapnim tijelima naprijed. Ali, kad su prolazili kroz nie drvee, hodali su bre obilno se koristei granama spretnou svojih manjih roaka. I sve je to vrijeme Kala nosila mrtvo mladune privijajui ga vrsto na grudi. Jedva je prolo podne kad su dospjeli do grebena iznad ala, gdje je pod njima leala kolibica, Kerakov cilj.
34

Vidio je kako su mnogi njegovi otili u smrt pred glasnim kom onoga crnoga tapia u rukama udnog bijeloga imuna koji je ivio u onom udesnom brlogu, pa je Ker-ik u svojoj ivotinjskoj dui odluio da se domogne one tonosne naprave i da pretrai unutranjost one tajanstve-i.i/bine. elio je vrlo, vrlo mnogo, i da osjeti kako zariva zube u one udne ivotinje koju se nauio mrziti i bojati je se /ato dolazio esto sa plemenom da izvia, ekajui as c bijeli majmun popustiti u opreznosti. 11 posljednje vrijeme prestali su napadati, ili se ak i po-' .ili, jer kad su to god u prolosti uinili, tapi je za-0 stranu poruku smrti lanu njegova plemena. Danas nije bilo nikakva znaka ovjeku, pa su odande i ikle su promatrali, vidjeli da su vrata kolibe otvorena. Polako, oprezno i neujno, puzili su kroz dunglu prema kolibiNisu reali, nisu divlje vriskali od bijesa crni ih je tanauio da idu mirno, da ga ne probude. Ili su sve dalje i dalje, dok se sam Kerak nije douljao 00 vrata i zavirio unutra. Iza njega bila su dva mujaka, a zaiiii Kala, koja je vrsto privijala mrtvo tjelece na grudi. 11 jazbini vidjeli su kako se udni bijeli majmun nagnuo ijed na stol i stavio glavu na ruke. A na postelji lealo je i I) pokriveno jedreninom, dok je iz grube kolijevice dolai" alostiv pla djeteta. Kerak je uao neujno sagnuvi se da skoi, a u taj as hn Clavton trgnuo se i pogledao. I )d prizora to ga je ugledao, mora da su mu se oi sledeod uasa, jer su na vratima stajala tri velika majmuna jaka a iza njih gomilali su se mnogi drugi koliko ih je on nije nikad znao, jer su njegovi revolveri visjeli na zipuku, a Kerak je upravo navalio. Kad je golemi majmun ispustio mlohavo tijelo koje je i'- bilo John Clavton, svratio je panju kolijevci. Ali Kala
35

mrom

je bila ondje prije njega, pa kad je htio zgrabiti dijete, ona mu ga preote te iskoi na vrata i pobjee na visoko drvo prije nego to ju je on mogao sprijeiti. Kad je primila ivo djetece Alice Clavton, ispustila je u praznu kolijevku mrtvo tijelo mladuneta, jer je na pla ivoga odgovorio zov sveopeg materinstva iz divljih grudi, materinstva koje mrtvo tijelo nije moglo zadovoljiti. Visoko gore u granju velikog drveta privijala je dijete, koje je vriskalo, na svoje grudi, pa je naskoro nagon koji je vladao tom divljom enkom toliko koliko i grudima njene i lijepe majke nagon majinske ljubavi pomogao napola oblikovanom shvaanju ovjekova djeteta, te se ono umirilo. Onda je glad zatrpao jaz medu njima, pa se sin engleskog lorda i engleske lady dojio na prsima Kale, velike majmuni-ce. Meutim su ivotinje u kolibi oprezno pretraivale sadraj toga udnog brloga. Kad se uvjerio da je Clavton mrtav, Kerak je obratio panju onomu to je lealo na postelji, prekriveno jedreni-nom. Paljivo je podigao jedan ugao te ponjave, ali kad je ugledao tijelo ene, grubo je otrgao platno i uhvatio mirni, bijeli vrat u goleme, dlakave ake. asak je utiskivao prste duboko u hladno meso, a onda se, shvativi da je ve mrtva, okrenuo da pretrai sadraj sobe, i vie nije uznemirivao tjelesa ni lady Alice ni Johna. Najprije mu je privukla panju puka to je visila na zidu. Za tim udnim, smrtonosnim tapiem teio je mjesece i mjesece, ali sad kad mu je bio na dohvatu jedva da je imao smionosti da ga uhvati. Oprezno se pribliio toj stvari, gotov da jurne glavom bez obzira ako ona progovori svojim dubokim glasom, kao to je ve bio uo da govori posljednje rijei njegovima koji su iz neznanja ili naglosti napali udesnoga bijeloga majmuna.

I >uboko u inteligenciji ove ivotinje bilo je neto to gaje ravalo da je taj gromoviti tap opasan samo u rukama ii i h koji njim znaju baratati, ali mu je ipak trebalo jo nekoliko minuta prije nego se odvaio da ga dotakne. Umjesto toga hodao je tamo-amo po podu ispred puke, ui glavu tako da ni jednom oima nije ostavljao pred-nu i svoje elje. Sluei se svojim dugim rukama kao to se ovjek slui i i kama i valjajui se u hodu golemom tjelesinom s boka na bok, veliki majmun koraao je tamo-amo reei duboko i od vremena do vremena vritei prodorno i strano kako se nivie u dungli ne glasi. Odjednom se zaustavi pred pukom. Polako je podigao mu ruku dok nije gotovo dodirnuo svijetlu cijev, ali je ruku opet povukao i nastavio uurbano hodati. Kao da je ta velika ivotinja pokazivanjem neustraivosti i s pomou svoga divljeg glasa eljela smoi toliko hrabrosti li uzme puku u ake. Ponovno se zaustavio, i taj je put uspio da prisili nevoljku i uku da se spusti na hladno eljezo, samo to ju je i ovaj put brzo povukao i stao ponovno nemirno hodati. Taj se obred neprekidno ponavljao, ali svaki put sa sve vim pouzdanjem, dok napokon nije puku otrgao s klina i drao je u velikim akama. Videi da mu ne ini nita naao, Kerak ju je poeo po- pregledavati. Opipavao ju je s kraja na kraj, zavirio niz mu dubinu cijevi, dodirnuo muice, leite, kundak, pa napokon i otponac. Za sve to vrijeme majmuni, koji su uli, sjedili su okup-ini kraj vrata promatrajui vou, dok su se oni napolju upi-Htli i gomilali da vide ono to se dogaa u kolibi. Odjednom se Kerakov prst priblii otponcu. U kolibi zalusno zagrmi, pa su majmuni s ove i one strane vrata pali jepreko drugoga u divljoj elji da pobjegnu. 37

36

I Kerak se uplaio zapravo toliko da je posve zaboravio odbaciti uzrok tom stranom prasku, ve je skoio prema vratima stiui ga vrsto u ruci. Kako je Kerak prolazio kroz vrata, prednji nian puke zapeo je o dovratak tolikom snagom da su se vrata koja su se otvarala unutra, vrsto zatvorila za majmunom koji je bjeao. Kad se Kerak nedaleko kolibe zaustavio i otkrio da jo dri puku, spustio ju je kao da je uareno eljezo, i nije pokuao da je ponovno pokupi onaj prasak bio je previe za njegove ivotinjske ivce. Ali, sad je bio posve uvjeren da je onaj strani tap potpuno bezazlen ako ga puta na miru. Proao je jedan sat prije nego to su se majmuni ponovno usudili pribliiti kolibi kako bi nastavili istraivanje, ali kad su se napokon pribliili, vidjeli su, na svoju alost, da su vrata zatvorena i tako sigurno uvrena da ih ne mogu silom otvoriti. Onaj lukavo izraen zasun to ga je Clavton izmislio skoio je kad je Kerak iziao. A majmuni nisu mogli ui ni kroz prozore s tekim reetkama. Poto su po susjedstvu kratko vrijeme lunjali, krenuli su ponovno dublje u umu i na vie tlo, odakle su i doli. Kala se nije ni jednom spustila na zemlju s posvojenim djetecetom, ali ju je sad Kerak pozvao da sie k ostalima, a kako mu u glasu nije bilo prizvuka srdbe, ona se lagano sputala s grane na granu i pridruila drugima na putu kui. One majmune koji su pokuavali pregledavati Kalino udno mladune, Kala je odbijala iskeenim koljaima i tihim, prijeteim rezanjem popraenim rijeima opomene. Kad su je uvjerili da djetetu ne misle nita zla, ona im je dopustila da se priblie, ali im nije dopustila da dodiruju ono to je njeno. Kao da je znala da je njeno mladune slabo i njeno, pa se bojala da ga ne rane grube ruke najbliih.
38

Jo je jedno uinila, to joj je oteavalo putovanje. Sjetiv-i se smrti svojega djeteta, ona je oajno jednom rukom prianjala uz novo dok su god hodali. Druga majmunad jahala su na leima svojih matera hvatajui ih ruicama vrsto za kosmate ije, ukotvljujui im se nogama ispod pazuha. Kala nije tako nosila. Drala je djetece, maloga lorda (irevstoka vrsto na svojim prsima, gdje su njene ruke hvala le dugu crnu dlaku to je pokrivala onaj dio tijela. Vidjela |e kako joj je jedno dijete palo u stranu smrt s lea, pa ona ovo vie nee staviti na kocku.

39

BIJELI MAJMUN
Njeno je Kala dojila svoje malo nahoe tiho se udei zato ne jaa i ne postaje spretno kao majmunii drugih matera. Prola je od vremena kad ga je dobila skoro godina, dok je poeo hodati, a penjati se oh, kako je bio glup! Kala bi katkad govorila sa starijim enkama o svojim nadama, ali ni jedna nije mogla shvatiti kako dijete moe tako polako i nespretno uiti da se brine o sebi. ak ni hranu nije moglo samo otkriti, a Kala ga je pronala ima tome ve vie od dvanaest mjeseci. Da su znali da je dijete imalo trinaest mjeseci kad je dospjelo u Kaline ruke, oni bi njegov sluaj smatrali posve beznadnim, jer su majmunii njihova plemena toliko napredovali u dva-tri mjeseca koliko je mali stranac u dvadeset i pet. Tublat, Kalin suprug, zato se mnogo uznemirivao, pa da enka nije dobro pazila, on bi dijete maknuo s puta. Nee nikad biti veliki majmun dokazivao je. Morat e ga uvijek nositi i tititi. to e takav plemenu? Bit e mu samo na teret. Ostavimo ga neka mirno spava u visokoj travi, tako da moe roditi druge i jae majmune da nas uvaju u starosti. Nikada, Razbijeni Nosu odgovorila je Kala. Makar ga uvijek nosila. Onda je Tublat poao Keraku, da ga nagovori neka se kod Kale poslui svojom vlau i prisili je da ostavi maloga Tarzana, koje su ime dali malome lordu, a to je znailo bjelokoac.
40

Ali kad joj je Kerak o tom progovorio, Kala je zaprijeti-i i da e napustiti pleme ako je ne ostave na miru s djetetom. A budui daje na to imala pravo kao i ostali stanovnici dungle koji nisu zadovoljni medu svojim roacima, oni je vie ii isu smetali, jer je Kala bila lijepa mlada enka krasnih udo-\a, pa je nisu htjeli izgubiti. Kad je Tarzan malo porastao, napredovao je bre, tako da |a do desete godine bio izvrstan penja, a i na tlu je znao inili mnoge vjetine kojima nisu bila dorasla njegova braa i stre. U mnogo emu se od njih razlikovao, pa su se oni esto divili njegovu nadmonomu lukavstvu, ali je po snazi i veliin i zaostajao, jer sa deset godina veliki antropoidi potpuno Mrastu, a neki doseu i vie od est stopa, dok je mali Tarzan bio jo uvijek napola odrasli djeak. Ali kakav djeak! Od rana djetinjstva njihao se na svojim rukama od grane do grane poput njegove divovske majke, a kako je rastao, sa-u- i sate na dan jurio je kronjama drvea sa braom i sestrama. Mogao je preskoiti dvadeset stopa u daljinu na vrtoglavoj visini i uhvatiti se nepogreivom tonou, a da se nije Opaao nikakav trzaj, za granu koja se divlje njie na putu tornada koji se pribliuje. Mogao se odjednom spustiti dvadeset stopa s grane na [ranu silazei brzo na tlo, ili se popeti do najvieg vrka naj-leg tropskoga diva s lakoom i hitrou vjeverice. lako mu je bilo tek deset godina, bio je jednako jak kao i normalni mukarac od trideset, ali mnogo spretniji nego najjebaniji atleta. A snaga mu se poveavala iz dana u dan. Njegov je ivot meu divljim majmunima bio sretan, jer >n nije sjeao nikakva drugog ivota, niti je znao da na ijetu postoji-ita osim njegove praume i divljih ivotinja je je on poznavao. 41

Bilo mu je skoro deset kad je poeo shvaati da izmeu njega i njegovih drugova postoji velika razlika. Njegovo tjelece, opaljeno od izlaganja suncu, posta mu iznenada uzrokom jaka stida, jer je shvatio da je posve bez dlaka, poput kakve ogavne zmije ili drugoga gmaza. Nastojao je da to izbjegne oblaui se od glave do stopala muljem, ali bi se ovaj osuio i otpao. Osim toga mulj je bio tako neudoban da je ubrzo odluio da radije podnosi stid nego neudobnost. U vioj zemlji to ju je njegovo pleme posjeivalo bilo je jezerce, pa je u njemu Tarzan prvi put vidio svoje lice u jasnoj, mirnoj vodi. Jednog sparnog dana suhoga doba on i jedan od njegovih roaka poli su na obalu da piju. Kad su se nagnuli, oba mala lica odrazila su se na mirnoj povrini: divlje i strane crte majmuna uz crte aristokratskog potomka stare engleske kue. Tarzan se zaprepastio. Prilino je loe biti bez dlaka, ali imati takvo lice! udio se to ga drugi majmuni uope hoe i pogledati. Ovaj sitni razrez usta i ovi siuni bijeli zubi! Kakvi su samo uz snane usne i jake koljae njegove sretnije brae! I ovaj njegov iljak od nosa! Bio je tako tanak da se inio napola izgladnjelim. Crvenio se kad ga je usporeivao s lijepim irokim nosnicama svoga druga. Tako velikoduan nos! Ta irio mu se preko polovice lica! Svakako mora daje lijepo biti toliko zgodan, mislio je jadni mali Tarzan. Ali kad je vidio svoje oi! Ah, to je posljednji udarac smea toka, sivi krug a onda ista bjelina! Uasno! Ni zmije nemaju tako rune oi kao on! Toliko se odao osobnoj kritici svojega lica da nije uo kako se iza njega rastavlja visoka trava i veliko tijelo gura kra-domice dunglom. Niti je to uo njegov drug, majmun, jer je on pio pa je um sisanja i zadovoljnoga grgljanja prekrio mirni dolazak uljeza.
42

Ni trideset stopa iza ove dvojice uala je Sabor, goleniii lavica udarajui repom. Oprezno je pomakla veliku i.isiuastu apu naprijed stavivi je tiho prije nego to je podigla drugu. Tako je napredovala. Trbuh joj je gotovo dodiri-ao povrinu tla velika maka koja se sprema da skoi na p l i j e n . Sad je bila na deset stopa od dvojice bezazlenih malih ig-u a paljivo je privukla stranje noge pod sebe, a veliki .11 se miii valjali pod lijepom koom. uala je tako nisko da se inilo da je izravnana sa zemljom, da nije bilo luka od svijetlih lea koja su se skupljala U skok. Rep vie nije udarao leao je mirno i ravno iza nje. asak je tako stajala kao da se pretvorila u kamen, a on-l.i je, s uasnim krikom, skoila. Sabor, lavica, bila je mudar lovac. Nekomu tko je manje mudar, ta bi se njezina divlja uzbuna inila ludom. Ta nije li mogla jo sigurnije navaliti na svoje rtve tako da je skoila bez one vriske? Ali Sabor je dobro poznavala udesnu brzinu stanovnika l/ungle i njihovo nevjerojatno izotreno ulo sluha. Njima I i/.nenadno struganje jedne vlati trave o drugu isto tako djeIntvorna opomena kao i krik, a Sabor je znala da ne moe Onaj veliki skok izvriti bez malo uma. Njezin divlji krik nije bio opomena. Ona se oglasila tako li jadne rtve paralizira u onom djeliu trenutka koji e joj ! stajati da snane pande zarije u njihovo meko meso i zali/i ih da ne pobjegnu. Sto se ticalo majmuna, Sabor je mislila ispravno. Taj se nalian zgurio i zadrhtao samo naasak, ali je taj asak bio i s vi m dovoljan da ga upropasti. Nije, meutim, bilo jednako s Tarzanom, ovjekovim djeom. ivot ga je u opasnostima dungle nauio da se susreli neprilikama sa samopouzdanjem, a via inteligencija is43

poljavala se u brzini refleksa koja je bila znatno iznad brzine reagiranja. Tako je krik Sabore, lavice, potakao mozak i miie maloga Tarzana da munjevito djeluju. Pred njim leala je duboka voda jezerca, iza njega sigurna smrt, okrutna smrt pod pandama koje deru i koljaima koji trgaju. Tarzan je uvijek mrzio vodu, osim kao sredstvo kojim je utaivao e. Mrzio ju je, jer ju je dovodio u vezu s hladnoom i neugodnou pljuska, a i bojao je se zbog grmljavine i groma i vjetra koji ih prati. Njegova divlja majka uila ga je da izbjegava duboku vodu jezera, tovie, nije li tek prije nekoliko nedjelja vidio kako mala Nita tone pod mirnu povrinu da se nikad vie ne vrati plemenu? Ali od dva zla njegov je brzi duh izabrao manje, i to prije nego to se prva nota Saborina krika prolomila tiinom dungle, i prije nego to je velika ivotinja napola skoila, Tarzan je osjetio kako mu se ledena voda zatvara nad glavom. Nije znao plivati, a voda je bila vrlo duboka. Ali, jo uvijek nije izgubio ni djeli onoga samopouzdanja i snalaljivosti koja je bila znak viega bia. Brzo je micao rukama i nogama nastojei da se dokopa povrine, pa je, po svoj prilici vie sluajem nego namjerom, stao plivati onako kako pliva pas, tako da mu je za nekoliko trenutaka nos bio izvan vode, a on je uvidio da ga ondje moe drati samo ako nastavi mahati rukama, pa ak i da se moe pomicati vodom. Mnogo se iznenadio i razveselio ovim novim postignuem na koje je tako iznenada naiao, ali sad o tome nije imao vremena razmiljati. Plivao je usporedo s obalom te je vidio kako ondje okrutna zvijer, koja bi ga bila zgrabila, sad ui na mirnomu tijelu njegova malenoga druga u igri.
44

Lavica je paljivo promatrala Tarzana, oito oekujui da se vrati na obalu, ali to djeak nije namjeravao uiniti. Umjesto toga on je povikao zov opasnosti, koji je bio zajedniki signal plemena dodajui mu opomenu koja e upozoriti spasioce da ne utre u Saborine pande. Skoro odmah doao je iz daljine odgovor, pa se etrdeset-pedeset velikih majmuna ubrzo velianstveno vijalo drvee m prema prizoru nesree. Naprijed je bila Kala, jer je ona prepoznala glas svoga najmilijega, a s njom je bila i majka maloga majmuna koji je leao mrtav ispod okrutne Sabore. Iako je bila snana i bolje opremljena za borbu nego majmuni, lavica se nije eljela susresti s tim razbjenjelim plemenom, pa je, zareavi od mrnje, brzo skoila u grmlje i nestala. Tarzan je sad doplivao do obale i brzo se popeo na suhu Zemlju. Osjeaj svjeine i ushienja, to ga je obuzeo od boravka u hladnoj vodi, ispunio mu je malo bie zahvalnim iznenaenjem, pa zato nikad poslije, kad mu je to god bilo mogue, nije gubio priliku da svaki dan zaroni u jezero ili rijeku ili ocean. Dugo se Kala nije mogla naviknuti na taj prizor, jer makar njezini i plivali kad su bili prisiljeni, nije im bilo drago Ulaziti u vodu, pa to nikad nisu inili dobrovoljno. Pustolovina s lavicom ispunjala je Tarzana radosnim osjeanjima, jer takve stvari prekidaju jednolinost dnevnoga divota a inae postoji samo tupa svakidanjost traganja za hranom, jelom i spavanjem. Pleme kojemu je on pripadao, tumaralo je zemljom to se pruala dvadeset i pet milja uz morsku obalu i kojih pedeset milja u unutranjost. To su prelazili gotovo neprestano, ali bi s vremena na vrijeme ostajali na jednom mjestu i po nekoliko mjeseci. No, kako su putovali drveem velikom brzinom, Mto su preli taj predio za ciglih nekoliko dana. 45

Mnogo je zavisilo od opskrbe hranom, klimatskih prilika i nazonosti ivotinja opasnijih vrsta. A ipak ih je Kerak esto vodio na duga putovanja samo zato to mu je dosadilo da ostaje na istom mjestu. Nou su spavali ondje gdje ih je zatekla tama, leei na tlu a katkad pokrivajui glave, a rjee i tjelesa, velikim liem slonovskog uha. A ako su noi bile hladnije, leali su po dvojetroje, zagrljeni, da im bude toplije, pa je tako Tarzan spavao u Kalinim rukama svaku no sve te godine. Da je ta velika, divlja ivotinja ljubila ovo dijete druge rase, jasno je samo po sebi, a i on je toj velikoj kosmatoj zvijeri posveivao svu panju koja bi bila pripala njegovoj lijepoj mladoj majci da je ivjela. Kad je ne bi posluao, ona ga je udarila, istina, ali nije s njim bila nikad okrutna, te ga je ee milovala nego kanjavala. Tublat, njezin suprug, uvijek je mrzio Tarzana, pa je u vie navrata gotovo dokrajio ivot tog djeteta. Tarzan pak nije nikad proputao priliku da pokae kako potpuno uzvraa osjeaje pooima, te ga je, kad god je mogao zadirkivao, ili mu se rugao, ili ga vrijeao, a naroito kad je bio zatien rukama svoje majke ili tankim granama visokog drvea. Njegova via inteligencija i lukavstvo omoguavali su mu da izmilja tisuu vrakih smicalica kojima je optereivao Tublatov ivot. Rano u djetinjstvu nauio je plesti konope frui i veui zajedno duge vlati trave, pa je to neprestano podmetao Tub-latu pod noge ili ga nastojao objesiti na kakvu granu. Neprestano se igrajui i vjebajui, nauio je kako se veu nepopustljivi uzlovi i prave zamke. I tim su se on i mladi majmuni zabavljali. Ono to je Tarzan inio i oni su inili, ali je on jedini izmiljao i bivao vjet. Jednoga dana, dok se tako igrao, Tarzan je bacio konop na jednoga od svojih drugova koji su bjeali, a drugi je kraj 46

zadrao u ruci. Sluajno je petlja pala ba oko majmunova vrata, i taj se zaudo, iznenada zaustavio. Ah, evo nove igre, lijepe igre, mislio je Tarzan. Odmah je pokuao ponoviti tu smicalicu. Tako je, trudei se, neprestano vjebajui, nauio da vjeto barata uzetom. Sad je Tublatov ivot bio doista prava mora. U snu, u hodu nou i danju, nikad nije znao kad e se petlja poskliznuti njemu za vrat i gotovo ga uguiti. Kala je kanjavala, Tublat se kleo da e se osvetiti a stari je Kerak opaao i opominjao i prijetio. Ali sve je bilo uzalud. Tarzan ih je izazivao sve, pa se tanka, jaka petlja i dalje sputala na Tublatov vrat kad bi se on i najmanje nadao. Drugi su majmuni beskrajno uivali u Tublatovoj neprilici, jer je Razbijeni Nos bio neugodan starac kojega i tako ni-iko nije volio. U Tarzanovoj pametnoj glavici kolale su mnoge misli, a iza njih bila je boanska snaga razuma. Ako on moe uhvatiti svoje majmune dugom rukom od mnogo trava, zato ne bi i lavicu Sabor? To je bio zametak misli, kojoj je, meutim, bilo sueno da mu se premee u svijesti i podsvijesti dok ne doe do veli- iiislvenoga postignua. Ali to se dogodilo kasnijih godina.

47

BITKE U DUNGLI
Putovanja su esto dovodila pleme do zatvorene i tihe kolibe uz malu, sa svih strana zatvorenu luku. Tarzanu je to uvijek bio izvor neprestane tajne i radosti. On je virkao kroz prozore sa zavjesama ili se penjao na krov i virio niz crne dubine dimnjaka nastojei uzalud rijeili zagonetku to je leala izmeu ona etiri jaka zida. Njegova djetinja mata slikala je divna stvorenja ondje unutra, a injenica to nije mogao ui, jo je vie pojaala elju da ue. Penjao se po krovu i prozorima sate i sate, nastojei da otkrije kakvu mogunost ulaska, ali je vratima posveivao malo panje, jer su ona bila vrsta kao i zidovi. Kad su idui put pohodili ovaj kraj, poslije pustolovine s lavicorn, pribliavajui se kolibi, Tarzan je primijetio da se iz daljine vrata ine kao poseban dio zida, pa mu se prvi put uinilo da bi ona mogla biti ulaz koji ga je tako dugo izigravao. Bio je sam, kao to je esto bio sluaj kad je pohaao kolibu, jer je majmuni nisu voljeli. Pria o gromovitom tapu nije nipoto gubila na snazi u ovih deset godina, pa je bijeleva ostavljena kua majmune ispunjavala atmosferom neobinosti i straha. Nisu mu nikad rekli kakve on veze ima s tom kolibom. Jezik majmuna ima toliko malo rijei da su malo mogli rei o onome to su vidjeli u kolibi, budui da nisu imali rijei kojima bi valjano opisali ili udne ljude ili njihove stvari, i tako
48

se, jo davno prije no to je Tarzan imao toliko godina da razumije, taj predmet u plemenu zaboravio. Samo na nejasan, nesiguran nain Kala mu je protumaila da mu je otac bio udan bijeli majmun, ali on nije znao da mu Kala nije majka. On je, dakle, taj dan poao ravno k vratima i sate i sate ih pregledavao i prtljao stoerima, kvakom i zasunom. Napokon je naiao na pravi nain, pa su se vrata pred zauenim oima kripei otvorila. Nekoliko asaka nije se usudio ui, ali napokon, kad su mu se oi navikle na nejasno svjetlo u prostoru kolibe, ue polako i oprezno. Na sredini poda leao je kostur. Svaki trag mesa nestao je I kostiju, samo su se za njih drali pljesnivi ostaci nekadanjeg odijela. Na postelji leala je slina sablasna stvar, ali manja, dok je u kolijevci bila trea, mrviak od kostura. Sva ova svjedoanstva uasne tragedije davno minulog dana mali Tarzan nije poastio nikakvom panjom. Divlji ivot u dungli, privikao ga je na mrtve i umirue ivotinje, a da je znao da gleda ostatke oca i matere ne bi se bio nita vie ganuo. Pokustvo i ostali predmeti u sobi prikovali su mu panju. Mnogo je toga detaljno ispitivao udne alate i orua, knjige papire, odjeu ono stoje odoljelo haraenju vremena u vlanom praumskom zraku uz obalu. Pootvarao je krinje i ormare, koji nisu izigrali njegovo malo iskustvo, i pronaao predmete mnogo bolje sauvane. Pronaao je i otar lovaki no. Na otrici odmah je pokuao porezati prst. Nita se ne bojei, nastavljao je svoje pokuse, videi da tom novom igrakom moe sjeckati i odvaljivati iverje sa stola i stolica. To ga je dugo zabavljalo, ali se napokon umorio, pa se okanio istraivanja. U jednom ormaru ispunjenom knjigama naiao je na jednu sa arenim slikama to je bila ilustrirana poetnica za djecu:
4 Tarzan medu majmunima

49

Aaa. to se ui, to se zna. Slike su ga vrlo zanimale. Bilo je mnogo majmuna s licima koja su bila nalik njegovu, a dalje u knjizi naao je, kod M, majmunie kakve je gledao svaki dan kako lete praumskim drveem. Ali nigdje nije bila slika njegovih roaka. U cijeloj knjizi nije nitko sliio Keraku ili Tublatu ili Kali. Isprva je pokuao da te male likove pobere s listova, ali je uskoro uvidio da nisu pravi, iako nije znao to bi mogli biti, niti je imao rijei da ih opie. Brodovi i vlakovi i krave i konji bili su mu posve besmisleni, ali ga nisu toliko zbunjivali kao oni mali likovi koji su se pojavljivali ispod i izmeu slika u boji nekakva udna vrsta kukca, mislio je, jer su mnogi imali noge, iako on nije nigdje pronaao takva koji bi imao oi i usta. To se on prvi put uvodio u slova abecede, a bilo mu je vie od deset godina. Dakako, nikad prije nije vidio tampana slova, ali nije nikad razgovarao sa ivim biem koje bi imalo iole pojma o tom da postoji tako neto kao to je pisani jezik, niti je on ikad koga vidio gdje ita. Stoga nikakvo udo to taj djeak nije mogao pogoditi znaenje tih udnih likova. Pri sredini knjige naao je svog starog neprijatelja, lavicu Sabor, a dalje i smotanu Histu, zmiju. O, to je vrlo napeto! Nikad prije u svih svojih deset godina nije toliko ni u emu uivao. Toliko se zaokupio da nije zamijetio kako se pribliava mrak, dok ga nije sasvim obuhvatio, pa su mu se likovi zamrsili. Stavi knjigu u ormar i zatvori vrata, jer nije elio da bilo tko pronae i razori njegovo blago. Dok je izlazio napolje u sve veu tamu, zatvorio je za sobom i velika vrata kolibe, kao to su i bila zatvorena prije no to je otkrio tajnu brave. Meutim, na izlasku primijetio je lovaki no ondje gdje ga je
50

bacio na tlo, pa ga je pokupio i ponio da ga pokae svojim drugovima. Jedva je zakoraio nekoliko koraka prema dungli, kad se 1/ sjene niskoga grmlja podie nekakvo veliko tijelo. U poetku je pomislio da je to netko od njegovih ali je ve idui trenutak shvatio, da je to Bolgani, golemi gorila. Tako je bio blizu, da nije mogao vie pobjei. Mali Tar-zan znao je da mora stati i boriti se za ivot, jer su te velike zvijeri smrtni neprijatelji njegova plemena. Ni jedni ni drugi, kad se susretnu, ne poznaju milosti. Da je Tarzan bio potpuno odrastao mujak svojega plemena, bio bi i vie nego premac gorili, ali budui da je bio samo malen engleski djeak, iako vrlo miiav, nije bio dorastao protivniku. U njegovim je ilama, meutim, tekla krv najboljih od rase snanih boraca, a to je podupirala i njegova obuka, u ovo kratko vrijeme ivota meu divljim praumskim ivotinjama. Nije poznavao straha, kao to znamo. Maleno srce tuklo mu je bre, ali od uzbuenja i ushienja pred ovom pustolovinom. Da se pruila prilika, on bi pobjegao, ali samo zato to mu je razum govorio da nije po snazi ravan ovoj grdosiji koja je stajala pred njim. Ali, budui da mu je pamet govorila da je nemogue pobjei, susreo se s gorilom oi u oi, a da mu nije zadrhtao ni jedan mii. Zapravo je doekao ivotinju u pola njezina skoka, udarajui golemo tijelo stisnutim akama, ali s uspjehom kao kad bi muha napala slona. No u jednoj je ruci jo stiskao no to ga je naao u oevoj kolibi. Kad je ivotinja, udarajui i grizui, bila sasvim na njemu, djeak je sluajno okrenuo iljak prema dlakavim prsima. Dok je taj tonuo duboko u majmu-novo tijelo, gorila je vriskao od boli i bijesa. Ali je djeak u taj kratki trenutak nauio upotrebljavati svoju otru i svijetlu igraku, tako da je, kad ga je zvijer, trgajui naokolo i udarajui, povukla na zemlju, on ponovno i ponovno gurao otricu do drka u njezine prsi. 51

Gorila se borio na svoj nain, zadavao je strane udarce otvorenom akom i trgao meso s djeakova vrata i grudi snanim koljaima. asak su se valjali po zemlji u divljem bjesnilu borbe. Slabije i slabije udarala je rastrgana i krvava ruka dugom otricom, a onda se malo tijelo zgrilo, i Tarzan se, lord Greystoke, svalio bez ivota na mrtvo i trulo raslinstvo to je pokrivalo njegov dom u dungli. Milju dalje u umi pleme je ulo divlji gorilin zov, pa je Kerak, kao to je bio obiaj kad je prijetila opasnost, sazvao svoje pleme, djelomino da se uzajamno zatite protiv zajednikog neprijatelja, jer taj gorila nije morao biti sam, a ujedno i da vide da li su svi lanovi na broju. Naskoro se otkrilo da nema Tarzana, pa se Tublat jako opirao da poalje pomo. Sam Kerak nije volio to udno nahoe, i posluao je Tublata. Slegnuvi ramenima, okrenuo se hrpi lia na kojoj je sebi priredio leaj. Ali je Kala mislila drugaije. Ona je zapravo, samo poekala da uje da Tarzana nema. Gotovo je poletjela gustim granjem u smjeru odakle su se jo jasno uli povici gorile. Tama je sad bila potpuna. Posve se smrailo, samo je rani mjesec slao slabo svjetlo i stvarao udne, nezgrapne sjene medu gustim liem ume. Tu i tamo sjajne zrake prodirale su do zemlje, ali su uglavnom samo jo pojaavale stihijsku tamu dubina dungle. Poput goleme sablasti, Kala se tiho prebacivala od drveta do drveta. as je spretno trala po kakvoj velikoj grani, as se zanjihala prostorom s kraja jedne grane na drugu, kako bi to prije stigla na mjesto tragedije, o kojoj joj je njezino poznavanje ivota dungle govorilo da se odvija tu negdje blizu. Krikovi gorile upozorili su je da je ovaj u smrtnoj borbi s jednim drugim stanovnikom divlje ume. Odjednom su ti krikovi prestali. Smrtna tiina zavladala je dunglom. 52

Kala nije shvaala situaciju, jer se Bolganijev glas bio napokon podigao u agoniji, i zato to nije ula nikakva glasa po kojem bi mogla odrediti prirodu protivnika. Znala je da je nevjerojatno da bi njezin mali Tarzan mogao unititi velikog gorilu mujaka. Zato se, kako se pribliava mjestu odakle su se uli krikovi, kretala opreznije, a kada se poela sputati na najnie grane, unjala se naroito oprezno, zurei napeto u tamu poprskanu mjeseinom ne bi li ugledala kojeg borca. Odmah ih je opazila. Leali su na otvorenu prostoru pod sjajnom mjeseinom mali Tarzan sav rastrgan i krvav, a kraj njega velik mujak gorila, ve mrtav. Tiho povikavi, Kala pohrli do Tarzana. Privukla je jadno, zakrvavljeno tijelo na grudi i sluala ne bi li ula kakav znak ivota. ula ga je slabo, jedva ujno kucalo je malo srce. Njeno ga je nosila kroz crnu dunglu do mjesta gdje je lealo pleme, i mnogo je dana i noi straarila donosei mu hrane i vode i tjerajui muhe i druge insekte s gadnih rana. O medicini ili kirurgiji ona jadnica nije nita znala. Samo je lizala rane i tako ih istila da ih priroda to prije zacijeli. U poetku Tarzan nije nita jeo, nego se valjao i bacao u divljem deliriju groznice. Samo je elio vode. Kala mu je donosila vodu onako kako je mogla u ustima. Ni jedna majka ne bi mogla pokazati vie nesebine i portvovne odanosti nego to je ova jadna, divlja ivotinja pokazivala prema malom siroetu koje joj je sudbina bacila u ruke. Napokon je groznica popustila. Djeak se poeo oporavhati. Ni jednom rijei nije se poalio, nego je vrsto stiskao usnice, iako je bol od rana bila velika. Dio grudi mu je bio razderan do rebara. Snanim udarcima gorila mu je slomio tri rebra. Jednu ruku veliki koljai gotovo su otkinuli, a i s vrata iupan mu je golem komad 53

mesa, tako da se vidjela vratna ila, koju su okrutne eljusti upravo udom promaile. S upornou ivotinja koje su ga dizale na noge, on je mirno trpio. Vie je volio da otpue nekamo i da se smota u klupko u visokoj travi nego da im pokazuje svoju nevolju. Jedino se radovao to ima uza se Kalu. Ali otkad mu je bilo bolje, ona je odlazila na dulje vrijeme da trai hranu. Dok je Tarzanu bilo onako zlo, ova odana ivotinja jedva da je sama dovoljno jela, pa je toliko omravjela da je postala sjena one snane Kale.

SVJETLO ZNANJA
Otkako je, a njemu se to inila itava vjenost, mali muenik ponovno prohodao, oporavljao se bre, tako da je mjesec dana kasnije postao jai i spretniji nego ikada. Dok je prizdravljao, mnogo je puta u glavi prevrtao bitku s gorilom. Prva mu je misao bila da nae ono divno oruje koje ga je u tom velikom uasu dungle pretvorilo od beznadna izopenog slabia u nadmona borca. Isto se tako htio vratiti u kolibu i nastaviti pretraivati njezin sadraj. Tako je rano jednog jutra, sam poao u potragu. Poslije izvjesnog vremena pronaao je temeljito oiene kosti svoga protivnika, a odmah do njega, djelomino zatrpan palim liem, no pocrvenio od re i osuene goriline krvi. Nije mu se sviala promjena njegove prijanje svijetle i Ijeskave povrine. Ali je to jo uvijek veliko oruje, oruje kojim e se sluiti u svoju korist kad mu se god prui prilika, /nao je da vie nee bjeati od mahnitih napadaja staroga Tublata. Uskoro je bio kod kolibe. Odbacio je zasun i uao. Najprije je htio prouiti mehanizam brave. Podrobno ju je ispitivao, dok su vrata bila otvorena, u elji da vidi to dri vrata i zato se ona na pritisak otvaraju. Uvidio je da vrata i iznutra moe zatvoriti i zakljuati, pa je tako i uinio, da ga nitko ne smeta dok istrauje. Poeo je sistematski pretraivati kolibu. Ali panju mu ubrzo privukoe knjige, koje kao da su na nj vrile udan i 55

54

snaan utjecaj, tako da je, primamljivan udesnom zagonetkom njihove namjene, jedva gledao ita drugo. Meu raznim knjigama bila je i jedna poetnica, nekoliko itanki za djecu, brojne slikovnice i veliki rjenik. Sve je to on pregledavao, ali su mu se najvie sviale slike, premda su oni udni kukii koji su prekrivali stranice gdje nije bilo slika, pobuivali uenje i najdublje misli. uei na stolu u kolibi koju je sagradio Tarzanov otac glatko, smee, golo tjelece nagnuto nad knjigu to mu je poivala u jakim, vitkim rukama, a upa duge crne kose padala mu je niz lijepo oblikovanu glavu i svijetle, inteligentne oi Tarzan-majmun, malen primitivni ovjek, predstavljao je sliku ispunjenu ujedno i patosom i obeanjem alegoriki lik praiskonskog traganja po mrkloj noi neznanja prema svjetlu nauke. Lie mu se ve zanijelo prouavanjem, jer je djelomino shvatio, na maglovit, nejasan nain, osnovnu misao koja e se pokazati kljuem i rjeenjem zagonetke onih udnih kuk-ia. U ruci bila mu je poetnica otvorena kod slike majmuni-a slinoga njemu, ali pokrivenoga, osim ruku i lica, udnim, obojenim krznom, jer je mislio da haljetak i hlae moraju biti krzno. Ispod slike bilo je est kukia: DJEAK A sad je otkrio da se u tekstu na toj stranici tih est kukia ponavlja mnogo puta u istom slijedu. Jo je neto nauio da postoji razmjerno malo pojedinanih kukaca, ali da se ponavljaju mnogo puta, katkada i sami, ali esto u drutvu. Polako je preokretao stranice, pregledavajui slike i tekst ne bi li pronaao gdje se ponavlja rije d-j-e--a-k. Odmah ju je pronaao ispod slike jo jednoga majmunia i udne ivo56

tinje koja hoda na etiri noge, poput akala, i malko mu je i nalikovao. Pod slikom bili su ovi kukii: DJEAK I PAS Tu je bilo onih est kukia koji uvijek prate majmunia. I tako je napredovao, vrlo, vrlo polako, jer je bila teka zadaa koju je sebi postavio, a da nije ni znao zadaa koja bi se vama i meni mogla uiniti nemoguom nauiti itati, a da se nimalo ne poznaju slova ili pisani jezik, ili se nema ni pojma da takvo to postoji. On to nije izvrio u jednom danu ili tjednu, ili mjesecu, ili godini, nego je polako, vrlo polako uio im je shvatio mogunosti to lee u onim kukiima, tako da je kad mu je bilo petnaest znao razluiti smjetaj slova koja su stajala za svaki naslikani lik u maloj poetnici i u jednoj ili dvije slikovnice. O znaenju i upotrebi zamjenica i veznika, glagola i priloga samo je neto vrlo slabo i maglovito nagaao. Jednoga dana, kad mu je bilo oko dvanaest, pronaao je nekoliko olovaka u do tada neotkrivenu pretincu stola. rkajui olovkom po stolu, oduevio se kad je otkrio crnu crtu koju ona ostavlja. Radio je tako uporno tom novom igrakom da je stol doskora bio pun narkanih vitica i nepravilnih crta a iljak olovke se do kraja istroio. Zatim je uzeo jo jednu olovku, ali je ovaj put imao na umu odreeni cilj. Pokuat e proizvesti neke kukie to skakuu po stranicama njegovih knjiga. To je bio teak zadatak jer je on drao olovku kao to se hvata drak bodea, to ba ne olakava pisanje niti omoguuje itljivost. Ali je ustrajao mjesece i mjesece, svaki put kad je mogao doi u kolibu, dok napokon, stalno vjebajui, nije pronaao 57

nain kako da dri olovku, tako da je mogao grubo proizvesti bilo kojeg kukia: Tako je poeo pisati. Prepisujui kukie, nauio je jo jedno, njihov broj. Iako nije znao brojiti kao to to mi inimo, ipak je imao pojam o koliini, a osnova za njegove raune bio je broj prstiju na ruci. Tragajui po razliitim knjigama, uvjerio se da je otkrio sve razliite vrste kukia koji se najee ponavljaju u vezama. Redao ih je u pravi red s velikom lakoom, jer je veoma mnogo prouavao privlanu slikovnicu abecede. Odgoj mu je napredovao. Ali njegovo veliko blago bilo je u neiscrpnoj riznici velikog ilustriranog rjenika, jer je uio vie po slikama nego tekstom, ak i kad je shvatio znaenje kukia. Kad je otkrio kako su rijei sloene u abecedi, uivao je traei i pronalazei kombinacije koje je poznavao, a definicije su ga vodile jo dalje u nedohode uenosti. Do sedamnaeste godine nauio je itati jednostavnu, djeju poetnicu, pa je potpuno shvatio pravi i divni cilj kukia. Vie se nije stidio svojeg golog tijela ili ljudskih crta lica, jer mu je sad razum govorio da on pripada rasi razliitoj od njegovih divljih i dlakavih drugova. On je -O-V-J-E-K, oni su M-A-J-M-U-N-I, i oni veliki i oni mali koji brzaju kronjama drvea. Isto je tako znao da je stara Sabor L-A-V-I-C-A, a Hista Z-M-I-J-A, a Tantor S-L-O-N. I tako je uio itati. Otada je napredovao brzo. S pomou velikog rjenika i ive inteligencije i duha zdrava i nasljedno nadarena s vie nego obinom snagom razmiljanja, mudro je pogaao mnogo toga to nije mogao pravo shvatiti, pa su esto njegovi pogoci bili blizu istine. Bilo je mnogo prekida u tom odgoju, koje su prouzrokovala seljenja plemena, ali ak kad se i nije mogao prikloniti knjigama, ivi mu je mozak nastavljao istraivati i zanimati se za te privlane tajne.

Komadi kore i pljosnati listovi, ak i glatke povrine gole zemlje postali su mu biljenice na kojima je iljkom lovakog noa ispisivao svoje lekcije. A nije zanemarivao ni stroe dunosti ivota, dok je slijedio svoje nagnue da rijei tajnu knjinice. Vjebao se svojim konopom i igrao otrim noem, koji je nauio otriti na glatkom kamenu. Pleme se povealo otkako je Tarzan doao u nj, jer su pod Kerakovim vodstvom protjerali druga plemena sa svog dijela dungle, tako da su imali dovoljno jela i malo ili nita gubitaka od razbojnikih upada susjeda. Stoga se mladim mujacima, kako su odrastali, inilo ugodnije da uzimaju enke iz svog plemena, ili bi ih, ako su ih ugrabili iz drugoga plemena, radije dovodili u Kerakovu skupinu i s njim ivjeli u prijateljstvu nego da osnivaju vlastito pleme ili da se kod kue bore za premo sa stranim Kerakom. Katkada bi koji divljiji pokuao da se bori s Kerakom. uli se jo nije naao takav koji bi palmu pobjede oteo ovome divljem i okrutnom majmunu. Tarzan je imao osobit poloaj u plemenu. Kao da su ga smatrali jednim od svojih, a ipak nekako razliitim. Drugi mujaci ili za nj naprosto nisu htjeli znati ili su ga mrzili tako osvetniki da bi ga ve u rano doba bili makli s puta da nije bilo njegove udesne spretnosti i brzine kao i divlje zatite goleme Kale. Tublat mu je bio najdosljedniji neprijatelj. Ali ba zbog Tublata, kad je Tarzanu bilo trinaest, progonstva neprijatelja iznenada su prestala. Pustili su ga posve na miru, osim kad bi kojega obuzelo ono udno, divlje, luako bjesnilo kakvo obuzima mujake mnogih divljih praumskih ivotinja. Onda nije bio nitko siguran. Na dan kad je Tarzan uspostavio svoje pravo na potovanje, njegovo pleme okupilo se oko maloga prirodnoga amfite59

58

atra koji je dungla ostavila slobodnim od isprepletenih povijua i puzavaca, u dolini izmeu nekoliko niskih breuljaka. Taj slobodni prostor bio je gotovo u obliku krunice. Na svakoj strani rasli su golemi divovi netaknute ume, dok se ikara tako zgusnula izmeu golemih stabala da je jedini prilaz u tu malu, ravnu arenu bio preko gornjeg granja drvea. Tu se pleme, sigurno od iznenaenja, esto skupljalo. U sredini amfiteatra nalazio se jedan od onih neobinih zemljanih bubnjeva to su ih ti ovjekoliki majmuni sagradili radi udnih obreda, zvukove kojih su ljudi uli u dubini dungle ali im nitko nije bio oevicem. Mnogi putnici vidjeli su te bubnjeve velikih majmuna, a neki su uli bubnjanje i graju od divlje, strane raskalaenos-ti tih prvih gospodara dungle, ali je Tarzan, lord Grevstoke, bez sumnje jedino ljudsko bie koje se pridruilo ovom divljem, luakom, opojnom slavlju Dum-Duma. Od ovih primitivnih poetaka nepobitno je da su nastali svi oblici i obredi moderne Crkve i Drave, jer kroz sva bezbrojna stoljea, onamo natrag preko onih posljednjih, najdaljih bedema osvita ovjeanstva, nai su divlji, dlakavi prei plesali obrede Dum-Dum na zvuk zemljanih bubnjeva pod jasnim svjetlom tropskog mjeseca u dubini goleme dungle, koja stoji nepromijenjena danas, kao to je stajala one dugo zaboravljene noi u nejasnim, nezamislivim prizorima davne prolosti, kad se na prvi rutavi predak vinuo sa zanjihane grane i lako skoio na meku tratinu prvoga sastajalita. Na dan kad se Tarzan oslobodio proganjanja, koje je trajalo nesmiljeno dvanaest od njegovih trinaest godina, pleme je, sad zaokrueno na stotinu, tiho hodalo niom terasom drvea u dungli i bez buke spustilo se na tlo amfiteatra. Obredi Dum-Dum obiljeavali su vane dogaaje u ivotu plemena pobjedu, hvatanje zarobljenika, ubijanje kojeg velikog divljeg stanovnika dungle, smrt kralja ili dolazak novoga, a sve se to vrilo po odreenim obredima. 60

Danas se radilo o ubijanju golemog majmuna, lana drugog plemena, pa kad su Kerakovi pripadnici ulazili u arenu, dva su jaka mujaka, kako se vidjelo, nosila tijelo pobijeenoga. Postavili su teret pred zemljani bubanj i onda se uurili kraj njega kao uvari, dok su se drugi lanovi zajednice savili u zakutke obrasle travom da zaspu dok se ne podigne mjesec i ne dade znak da te divlje orgije ponu. Sate je vladala potpuna tiina na toj istini, osim to su je prekidale neskladne note arenih papiga ili krikovi i cvrkuta-nje tisue ptica dungle, koje su neprestano leprale meu ivobojnim orhidejama i plamenim cvjetovima, to su ukraavali bezbroj mahovinom pokrivenih grana umskih kraljeva. Napokon, kad se tama spustila na dunglu, majmuni su se stali micati, pa su naskoro stvorili veliki krug oko zemljanog bubnja. enke i mladi uurili su se u tankoj vrsti na vanjskom rubu kruga, dok su se upravo ispred njih redali odrasli mujaci. Pred bubnjem sjedile su tri starice, svaka oboruana kvrgavom granom dugom petnaest do osamnaest palaca. Polako i njeno poele su udarati po zvunoj povrini bubnja kad su prve zrake uzlazeeg mjeseca posrebrile vrke okolnog drvea. Kako se svjetlo u amfiteatru poveavalo, enke su ubrzavale i pojaavale udarce dok naskoro nije divlja, ritmika buka prodirala u veliku dunglu na milje u svim smjerovima. Goleme divlje ivotinje zastajkivale su u lovu, ulile ui i podizale glave sluajui ono tupo zujanje koje je znailo Dum-Dum majmuna. S vremena na vrijeme pokoja bi prodorno zavritala ili gromko zarikala odgovarajui na izazov divlje buke antropo-ida, ali nijedna nije dola blie, da istrauje ili napada, jer su veliki majmuni, okupljeni u punom broju, ispunjali susjede u dungli dubokim potovanjem. 61

......... umu.... M ............

Kad se buka bubnjeva podigla do gotovo zaglune jaine, Kerak je skoio u otvoreni prostor izmeu uurenih mujaka i bubnjarki. Stojei uspravno, zabacio je glavu pa se, gledajui ravno u mjeseevo lice, koje se sve vie podizalo, udarao velikim dlakavim akama u grudi i strano zarikao. Jednom dva puta tri puta taj strani krik odjeknuo je po samoi tog svijeta koji je neizrecivo vrvio ivotom, a ipak se inio tako nezamislivo mrtav. Onda je, spustivi se, Kerak poeo tiho obilaziti po otvorenom krugu, udaljujui se od mrtvog tijela koje je lealo pred oltarom-bubnjem, ali je, kako je prolazio, drao svoje male, divlje, opake crvene oi na truplu. Zatim je jo jedan mujak skoio u arenu pa se, ponovivi uasne krikove svojeg kralja, oduljao potajno za njim. Jo jedan i jo jedan slijedili su ih brzo dok sva dungla nije poela da odzvanja od krvoednih krikova. To je bio lovaki izazov. Kad su se svi odrasli mujaci pridruili tankom kolu plesaa, zapoe napad. Kerak, uhvativi golemu toljagu s hrpe to mu je bila pri ruci za tu svrhu, jurnu bijesno na mrtvog majmuna i udari ga iz sve snage, dok je u isto vrijeme borbeno zavijao i reao. Sad se bubnjanje pojaalo, kao i brzina udaraca. Ratnici su se pribliavali rtvi, udarali je toljagom i pridruivali se bijesnom vrtlogu Plesa Smrti. I Tarzan je pripadao toj divljoj hordi. Njegovo se smee, oznojeno, miiavo tijelo svjetlucalo na mjeseini, sjalo se podatno i umiljato medu nezgrapnim, nespretnim, dlakavim ivotinjama. Nitko se nije prepredenije uljao u tom lovu, nitko nije divlje i okrutnije napadao, niti je itko skoio tako visoko u zrak u Plesu Smrti, kao Tarzan. Kako je buka i brzina bubnjanja rasla, plesai su se sve vie opijali divljim ritmom i divljakim povicima. Skokovi i 62

poskakivanje je uestalo, sa iskeenih koljaa kapala je slina, a usne i grudi su im se uprljali pjenom. Pola sata potrajao je taj uasni ples, dok nije na Kerakov znak buka bubnjeva prestala a bubnjarke su odskakutale kroz redove plesaa prema vanjskom rubu uurenih enki. Onda su svi mujaci, kao jedan, jurnuli to su bre mogli na ono to su teki udarci pretvorili u masu dlakave kae. Meso im je rijetko dospijevalo meu eljusti u dovoljnoj koliini, pa im je zato neobino prijalo da na kraju ovog orgijanja osjete okus svjeeg mesa: odluili su da prodru neprijatelja. Veliki koljai zabadali su se u truplo otkidajui krupne komade, tako da su najjai osvajali najbiranije komade, dok su slabiji kruili oko opora koji se borio, reao, ekajui priliku da upadnu i pograbe isputeni komadi ili ukradu preostalu kost prije nego to se sve izjede. Tarzan je elio i trebao meso vie nego majmuni. On, koji je potekao od mesodera, nije nikad u ivotu, kako je mislio, zadovoljio svoje elje za mesom, pa se sad spretnim malim tijelom vijugao negdje u gomili majmuna, koji su se borili i trgali, nastojei da dobije i on komad to ga vlastitom snagom ne bi mogao osvojiti. Uz bok visio mu je lovaki no njegova nepoznatog oca, u toku to ga je on sam izradio prema slici u slikovnicama. Napokon dopro je do poslastice koja je tako brzo nestajala. Otrim noem odrezao je vei komad nego to se nadao, cijelu dlakavu podlakticu to je provirivala ispod nogu monog Keraka, koji se toliko zabavio svojim nepovredivim pravom da se nadere da nije ni primijetio tu upadicu. Tako se mali Tarzan izvijao ispod te uskovitlane mase stiui ogavni plijen vrsto na grudi. Meu onima koji su kruili po rubu banketa bio je i stari Tublat. On je bio meu prvima na gozbi, ali se povukao s dobrim komadom da ga pojede u miru, pa je sad nastojao da se doepa jo kojeg komada. 63

Opazio je Tarzana dok se pomaljao iz grabeljive lakome gomile s onom dlakavom podlakticom vrsto privijenom uz tijelo. Tublatove malene, tijesno smjetene, zakrvavljene, svinjske oi zaiskrile su opakom mrnjom kad su opazile prezrenog Tarzana. Silna pohlepa za mesom to ga je nosio djeak pojaavala je njihov sjaj. Ali je Tarzan spazio svog najveeg dumanina isto tako brzo pa je, pogaajui to eli da uini ta velika ivotinja, skoio spretno meu enke i mladunad, nadajui se da e se tamo sakriti. Tublat mu je, meutim, bio za petama, tako da nije imao prilike da se sakrije, nego je morao da bjei. Pourio se prema okolnom drveu. Spretnim skokom jednom je rukom dohvatio niu granu, a zatim se, prenijevi svoj teret meu zube, popeo brzo navie, a u stopu ga je slijedio Tublat. Sve se vie i vie penjao, sve do uznjihanog vrha tog visokoga kralja ume, gdje ga se njegov teki progonitelj nije usudio pratiti. Tu je stao dobacujui poruge i uvrede razbjenje-loj, zapjenjenoj ivotinji pedeset stopa pod njim. A onda je Tublat pobjesnio. S uasnim vriskom i rikom pojurio je na tlo, meu enke i mlade zarinuvi velike koljae u tuce sitnih gr'oca i derui velike komade s lea i grudi enki koje su mu dopale panda. Na sjajnoj mjeseini Tarzan je bio svjedokom cijelog tog bijesnog karnevala ludila. Vidio je enke i mlade kako skau u okrilje drvea. Zatim su veliki mujaci u sredini arene osjetili jake koljae izbezumljenog druga, pa su kao po dogovoru nestajali u crnim sjenama ume to ih je nadvisivala. Osim Tublata ostalo je jo samo jedno u amfiteatru, zakanjela enka, koja je jurila prema drvetu gdje je uao Tarzan, a odmah za njom trao je uasni Tublat. To je bila Kala, pa se, im je vidio da je Tublat sustie. Tarzan spustio brzinom kamena to pada, od grane do grane, prema svojoj pomajci. 64

Sad je ona bila pod granjem drveta, a odmah nad njom uao je Tarzan ekajui da vidi ishod utrke. Ona je skoila u zrak uhvativi se za nisku granu, ali gotovo iznad glave Tublatove, koji ju je bio sustigao. Sad je trebalo da bude sigurna, ali se zaulo pucanje, trganje, grana se slomila pa je ona pala ravno na Tublatovu glavu, oborivi ga na tlo. Oboje su se u trenu digli, ali ma koliko oni bili brzi, Tarzan je bio bri, tako da se razbjenjeli mujak naao pred ovjekovim djetetom koje je stajalo izmeu njega i Kale. Nita toj divljoj zvijeri vie ne bi ni pristajalo, pa je sa slavodobitnom rikom skoio na malenog lorda Grevstoka. Ali mu se koljai nisu nikad sastavili u onom smeem mesu. Miiava ruka posegla je brzo kao munja i zgrabila rutavi vrat, a druga zarila je otri lovaki no nekoliko puta u iroke grudi. Udarci su padali poput munje, a prestali su kad je Tarzan osjetio kako se mlohavo tijelo srozava. Kad se tijelo svalilo na tlo, Tarzan-majmun stade nogom na vrat svog doivotnog neprijatelja. Podigavi oi k punom mjesecu, zabaci unazad divlju mladu glavu i ispusti divlji i strani krik svojega roda. Jedan po jedan spustilo se pleme sa svojih utoita na drveu i stalo ukrug oko Tarzana i pobijeenog neprijatelja. Kad su stigli svi, Tarzan im se obrati rijeima: Ja sam Tarzan povikao je. Ja sam veliki ubija. Neka svi potuju Tarzana-majmuna i Kalu, njegovu majku. Nema meu vama tako snanog kao to je Tarzan. Neka se moji neprijatelji uvaju. Gledajui ravno u Kerakove opake crvene oi, mladi lord Grevstoke udari po jakim grudima i zaurla jo jednom otri krik izazova.

5 Tarzan medu majmunima

65

LOVAC S KRONJE DRVEA Ujutro poslije Dum-Duma pleme krene polako kroz umu prema obali. Tublatovo tijelo lealo je ondje gdje je palo, jer Kerako-vo pleme ne jede svoje mrtve. Hodali su traei hranu. Kupusnu palmu i sivu ljivu, pisang-bananu i musales nalazili su u izobilju, s divljim kikirikijem, a povremeno i male sisavce, ptice, jaja, gmazove i insekte. Orahe su trli meu snanim eljustima ili ih, ako su bili pretvrdi, lomili udarajui ih kamenom. Jednom ih je stara Sabor, prelazei njihovim putem, prisilila da pobjegnu u sigurnost visokih kronji, jer ako je ona potovala njihov broj i otre koljae, oni su jednako potovali njezinu divlju snagu i okrutnost. Tarzan je sjedio na niskoj grani, upravo iznad velianstvenog, gipkog tijela koje se tiho provlailo kroz gustu dunglu. Bacio je kikiriki u starog neprijatelja svog roda. Velika je zvijer stala, okrenula se i motrila podrugljivu pojavu na grani. Oinuvi ljutito repom, iskesila je ute koljae, nabrala velike usne tako da joj se ekinjasta gubica runo nazubila, a opake joj se oi pretvorile u dva uska razreza bijesa i mrnje. Zabaenih uiju gledala je ravno Tarzanu-majmunu u oi, a zatim se oglasila divljim, otrim izazovom. A s grane, siguran, dijete-majmun odgovorio je na svoj strani nain. 66

Naasak se ovo dvoje motrilo u potpunoj tiini, a zatim se \ ili ka maka zaputila u dunglu, koja ju je progutala kao to u oceanu nestaje baeni kamen. Ali se u Tarzanovu duhu rodila velika ideja. On je ubio divlje g Tublata, pa nije li on velik borac? Sad e poi za luka\mn lavicom Sabor i isto je tako ubiti. Bit e veliki lovac. Pri dnu njegova malog srca kucala je velika elja da pok r i j e svoju golotinju odjeom, jer je saznao iz slikovnica da u svi ljudi tako pokriveni, dok majmuni i sva druga iva bi-i hodaju goli. Odjea zato mora biti doista znak veliine biljeg nadtnonosti ovjeka nad svim ostalim ivotinjama, jer sigurno ne moe biti drugog razloga da se nose one rune stvari. Prije mnogo mjeseci, dok je on jo bio manji, elio je kozu Sabore lavice, ili Nume, lava, ili Site, leoparda, da pokrije pio tijelo, tako da vie ne bi nalikovao runoj Histi, zmiji. \h sad ponosio se glatkom koom, jer ona znai da on potje-I vel i ke rase, pa su suprotne elje, da hoda gol i ponosno pokazuje svoje porijeklo, ili da se prilagodi obiajima svojeg roda i nosi runu i neudobnu odjeu, naizmjence prevladavaDok je pleme dalje polako napredovalo kroz umu, poto !' proSla Sabor, Tarzan je razmiljao kako e ubiti svojeg neprijatelja, pa je jo mnogo dana poslije toga mislio samo na i s lavicom. \li log je dana, meutim, morao da obraa panju na ne" i l ui j e interese svoga plemena. odjednom posta tamno kao u rogu. umovi dungle su i.ili. Drvee je stajalo ukoeno kao da oekuje kakvu vei skoru nevolju. Cijela je priroda ekala ali ne dugo. (dva ujno, iz daljine, ulo se tiho, alosno stenjanje. Ibliavalo se sve vie i vie i postajalo sve glasnije i glasniVeliko drvee savijalo se u isti mah kao da ga pritite MI i uka. Iako se sve dublje i dublje savijalo prema zem67

................ ............................ ura............................ M..IM.M ni

lji, jo uvijek se nije nita ulo, osim dubokog i stranog stenjanja vjetra. Onda su se, odjednom, divovi dungle povukli natrag, ibnuvi svojim velikim kronjama u ljutitu i zagluenu protestu. Jarko zasljepljujue svjetlo bljesnulo je iz uskomeanih, crnih oblaka. Dubokom tutnjavom grom je zagrmio svoj izazov. Doao je potop sav pakao svalio se na dunglu. Pleme se stislo drui od hladne kie, uz podnoja velikog drvea. Munja, kad je udarila i bljesnula tamom, otkrivala je snano zanjihane grane, povijue to su nemilosrdno ibale i stabla koja su se svijala. Tu i tamo pokoje bi se prastaro drvo, oinuto munjom, raspalo u tisuu komada, obarajui bezbrojno granje i mnoge manje susjede, pa povea ve i tako isprepleteni gusti tropske dungle. Granje, veliko i malo, trgano snanim tornadom, letjelo je divlje zanjihanim zelenilom nosei smrt i propast bezbrojnim nesretnim stanovnicima gusto naseljenog svijeta. Sate i sate trajala je oluja bez predaha, i jo se pleme stiskalo drui od straha. Neprestano u strahu od stabala i granja stoje padalo, paralizirano ivim bljeskom munje i tutnjavom groma, uurilo se jadno i nevoljko ekajui da oluja proe. Svretak je bio iznenadan kao i poetak. Vjetar je prestao, sunce je zasjalo priroda se ponovno nasmijeila. Lie i granje s kojega se tresla kinica i vlane latice prekrasnog cvijea, sve je to zablistalo u sjaju dana koji se vraao. I tako kako je Priroda zaboravila, tako su zaboravila i njezina djeca. ustri ivot nastavljao se kao to je bilo i prije tame i uasa. Ali Tarzanu osvit novog dana protumaio je tajnu odjee. Kako bi mu bilo udobno pod tekim Saborinim krznom! I to je bio jo jedan poticaj na pustolovinu. Nekoliko mjeseci pleme se zadralo blizu ala gdje je stajala Tarzanova koliba, pa je on uio vei dio vremena, ali je. 68

dok je god putovao umom, drao konop u pripremi, i mnoge manje ivotinje pale su mu u zamku. Jednom je pala oko kratkog vrata Horte, vepra. Njegov bijesni skok u slobodu zbacio je Tarzana s grane na kojoj je leao u zasjedi. Moni vepar okrenuo se kad je uo pad tijela, pa je, vide-i .amo lak plijen u liku mladog majmuna, pognuo glavu i bijesno navalio na iznenaenog mladia. Na sreu, Tarzan se nije ranio u padu, jer se poput make kao na sve etiri kako bi ublaio udarac. U asu bio je ii.i nogama. Skoivi spretnou majmuna, kakav je i bio, doipio je na sigurnu nisku granu, kad je Horta, vepar, projurio uzalud ispod nje. lako je Tarzan iskustvom uio ogranienja, kao i mogunosti svog udnog oruja. lom prilikom izgubio je dugi konop, ali je znao, da bi ga lako S grane povukla Sabor, da bi ishod mogao biti posve -li u k i j i , jer bi on, povrh toga, sigurno izgubio i ivot. I rebalo mu je mnogo dana da isplete nov konop, ali kad je napokon zavrio, poao je u lov. Leao je u zasjedi u tom liu velike grane ba iznad dobro ugaenog traga to ulio do napajalita. Nekoliko je ivotinjica prolo, a da im se nita nije dogoIJHo. Nije elio tako beznaajnu divlja. Htio je uloviti jaku Uvotinju, i tako iskuati djelotvornost svoje nove zamisli. Napokon je dola ona koju je Tarzan ekao, s glatkim tenna Sto su se valjale ispod svetlucave koe: dolazila je lal Sabor, debela i sjajna. Njezina velika jastuasta stopala padala su meko i tiho na i rag. Glavu je drala visoko, jer je bila uvijek oprezna, i rep pomicala je polako talasajui ga valovito i skladno, se vie pribliavala mjestu gdje je Tarzan-majmun una grani drei namotaje dugog konopa spremno u ruci. 69

r ...................nliNlll.JM.iu' :m

Poput bronana kipa, nepomino kao smrt, sjedio je Tar-' zan. Sabor je prolazila ispod njega. Zakoraila je korak dalje drugi, trei, a onda je tihi kolut poletio. Naasak joj je petlja, to se sve vie irila, visila nad glavom poput velike zmije, a onda joj je, kad je pogledala gore, da vidi odakle dolazi um, pala na vrat. Brzim trzajem Tar-zan je stegao petlju oko sjajnog vrata, ispustio konop i uhvatio se svog uporita objema rukama. Sabor je bila u zamci. Jednim skokom prestravljena ivotinja krenu u dunglu, ali Tarzan nije elio da izgubi jo jedan konop. Pouilo ga je iskustvo. Lavica je tek napola skoila drugi put, kad je osjetila kako joj se konop stee oko vrata. Tijelo joj se sasvim preokrenuto u zraku. S velikim treskom pala je na lea. Tarzan je dobro privrstio kraj konopa za deblo velikog drveta na kojem je sjedio. Dosad mu se elja savreno ispunila, ali kad je uhvatio konop, uprijevi se o ralje od dviju jakih grana, vidio je da je vrlo teko vui tu veliku masu koja se trga, dere, grize, krii, masu bijesnih eljeznih miia, na drvo i ondje je objesiti. Teina stare Sabor bila je golema. Kad se odupre svojim golemim apama, samo bi je slon Tantor mogao pomaknuti. Sad se lavica nalazila na stazi odakle je mogla vidjeti uzrok svojoj sramoti. Urlajui od bijesa, ona je iznenada navalila, skoila visoko u zrak prema Tarzanu, ali kad joj je tijelo udarilo o granu na kojoj je prije bio Tarzan, Tarzana ondje vie nije bilo. On je sad uao na manjoj grani dvadeset stopa iznad bijesnog zarobljenika. Naasak Sabor je visila preko grane a Tarzan joj se izrugivao i dobacivao joj iblje i granje u nezatieno lice. Zatim zvijer pade na zemlju, a Tarzan brzo prie da zgrabi konop, ali sad je Sabor vidjela da je to samo tanak konop. Zgrabila ga je u goleme eljusti i prekinula ga prije no to je Tarzan mogao petlju zategnuti po drugi put.
70

Tarzana je to mnogo boljelo. Njegova dobro zasnovana misao je propala. Oajan sjedio je na grani, te kriao i kreveljio se na stvorenje koje je pod njim rikalo. Sabor je sate i sate koraala ispod drveta. etiri puta se uurila i skoila na tu sablast koja je plesala nad njom, ali jednako je mogla epati i vjetar to je mrmorio kronjama. Napokon se Tarzan umori od ove zabave. Oprostio se izazovnim krikom i dobro naciljanim zrelim voem, koje se, meko i ljepljivo, rairilo po reeoj gubici neprijatelja, te je brzo odjurio drveem, stotinu stopa iznad tla, i za kratko vri-Hine ve je bio meu lanovima plemena. Tu je ispripovjedio pojedinosti pustolovine, naduvenih grudi i s takvim hvalisanjem da se dojmio i najogorenijih neprijatelja, dok je Kala upravo plesala od radosti i ponosa.

71

OVJEK I OVJEK
Tarzan-majmun ivio je i dalje u divljoj dungli, a da se nekoliko godina nije nita znaajno dogodilo, samo to je jaao i bivao pametniji. Iz knjiga uio je sve vie i vie o stranim svjetovima koji su leali negdje izvan njegove praume. ivot mu nije nikad bio jednolian ili dosadan. Uvijek je bilo Pie, ribe, koju je hvatao u mnogim rjeicama i jezercima, i Sabore, s njezinim okrutnim roacima, tako da su ga drali na oprezu i davali poleta svakom trenu to ga je ovjek provodio na tlu. esto su ga lovili, a jo ee je on njih lovio. Ali, iako ga nikad nisu pravo dosegli onim okrutnim, otrim pandama, ipak bi se katkad jedva provukao debeo list izmeu njihovih panda i Tarzanove glatke koe. Brza je bila lavica Sabor, brz je bio i Numa i Sita, ali Tarzan-majmun bio je munja. S Tantorom se, slonom, sprijateljio. Kako? Ne pitajte me. Ali stanovnici dungle znaju da su mnoge mjeseinom osvijetljene noi Tarzan-majmun i Tantor, slon, etali zajedno, a ondje gdje je put bio ist, Tarzan je jahao visoko na Tantorovim jakim leima. Svi drugi u dungli bili su mu neprijatelji, osim njegova plemena, u kojem je on sada imao mnogo prijatelja. Mnogo dana u tim godinama proveo je u kolibi svog oca, gdje su jo leale netaknute kosti roditelja i mali kostur Kalina mladuneta. Sa osamnaest itao je glatko i razumio gotovo sve to je itao u onim mnogim i razliitim svescima na policama.
72

Znao je pisati tampanim slovima, brzo i jasno, ali pisati obinim slovima nije nauio, jer iako je bilo nekoliko biljenica medu njegovim blagom, bilo je toliko malo engleskog nv i ka u rukopisu u kolibi da nije uviao koristi od muke da naui taj drugi oblik pisanja, iako gaje s mukom znao itati. I tako nalazimo da engleski lord, s osamnaest godina ne /na engleski govoriti, ali ipak svoj materinji jezik zna itati i pi sati. Nikad nije vidio drugog ljudskog bia osim sebe, jer onaj mali predio to ga je prelazilo pleme nije oplakivala nikakva rijeka da bi se mogli naseliti divlji uroenici iz unuti.injosti. Visoki bregovi zatvarali su taj predjel sa tri strane, ocean rta etvrtoj. Vrvio je od lavova, leoparda i otrovnih zmija. Ncdodirnuti nedohodi guste dungle dosad jo nisu namamili smiona pionira preko svoje granice. Ali dok je Tarzan-majmun jednog dana sjedio u oevoj k o l i b i uranjajui u tajne nove knjige, stara sigurnost njegove dungle bila je zauvijek prekinuta. Na dalekoj istonoj granici udna se povorka razvukla u [ednoredu po bilu niska breuljka. Naprijed je ilo pedeset crnih ratnika oboruanih tankim drvenim kopljima, s krajevima ispeenim i otvrdnutim na lltbim vatrama, i s dugim lukovima i otrovnim strelicama. Na leima nosili su jajolike titove, u nosovima veliko prste-11 je, dok je iz upave vune njihovih glava provirivao pramen i rnog perja. Preko ela bile su im tetovirane tri vodoravne obojene Ite, a na svakoj strani grudi tri koncentrina kruga. ute zuz brusili su u otre vrke, a velike, izboene usne jo su vi-- pojaavale nisku, ivotinjsku surovost njihove pojave. Slijedilo je nekoliko stotina ena i djece. Prve su nosile lavama velike terete: lonce za kuhanje, kuanske potrep-ii ne i slonovu kost. Straga je ilo stotine ratnika, nalik u sva-Itom pogledu onima sprijeda.
73

Da su se vie bojali napada na zaelje kolone nego bilo kakva nepoznatog neprijatelja koji bi mogao vrebati sprijeda, vidjelo se po formaciji kolone. Tako je i bilo, jer su oni bjeali pred vojnicima bijelaca, koji su ih toliko namuili izvlaei od njih kauuk i slonovu kost da su jednog dana navalili na osvajae i ubili bijela oficira i malen odred njegovih crnih vojnika. Mnogo dana prederavali su se mesom, ali je zatim doao jai odred vojske i nou napao selo kako bi osvetio smrt svojih drugova. Te su noi crni vojnici bijelaca imali obilje mesa, a ovaj se ostatak nekada snanog plemena oduljao u tamnu dunglu, u nepoznato, u slobodu. Ali ono to je ovim divljacima bila sloboda i traganje za sreom znailo je propast i smrt mnogim divljim stanovnicima njihova novog doma. Tri dana ta mala povorka hodala je polako srcem ove nepoznate i neprohodne ume, dok napokon, rano etvrtog dana, nisu naili na malo mjesto, kraj obale rjeice, to je bilo rjee obraslo nego bilo koje tlo na koje su dotad naili. Tu su se dali na posao da sagrade novo selo. U mjesec dana iskrili su velik prostor, podigli kolibe i ograde, zasijali i zasadili pisang-banane, jamove i kukuruz, pa su u novom domu nastavili stari ivot. Tu nije bilo bijelih ljudi, vojnika. Niti se za okrutne i nezahvalne nadglednike morao skupljati kauuk i slonova kost. Nekoliko mjeseci prolo je prije nego to su se crnci usudili poi dalje u predio to je okruivao novo selo. Nekoliko ih je ve palo kao plijen stare Sabore, a budui da je dungla bila prepuna ovih divljih i krvoednih maki, lavova i leoparda, crni ratnici nisu se usuivali poi daleko od svojih sigurnih ograda. Ali jednog dana je Kulonga, sin starog kralja Mbonge, otiao daleko u guste predjele prema zapadu. Oprezno je ko74

raao, s tankim kopljem uvijek pripremnim, stiui vrsto lijevom rukom dugi jajoliki tit uz glatko crno tijelo. Na leima nosio je luk, a u tobolcu na titu mnogo tankih ravnih strelica, dobro namazanih debelom, tamnom, smolastom tvari koja je usmrivala ma dospjela i u ranicu od uboda igle. No je zatekla Kulongu daleko od ograda sela njegova oca, ali on je i dalje kroio prema zapadu pa je, popevi se u ralje velika drveta, izgradio grubu postelju i savio se da spava. Tri milje prema zapadu spavalo je Kerakovo pleme. Rano idueg jutra majmuni su se razmiljeli kreui se kroz dunglu u potrazi za hranom. Tarzan je, kao to mu je bio obiaj, tragao u pravcu kolibe, tako da se polagano lovei, kad je stigao na al ve bio i najeo. Majmuni su se ratrkali po jedan, dva i tri u svim smjerovima, ali su uvijek ostali toliko blizu da su mogli uti znak u/bune. Kala se polagano kretala po slonovskom tragu prema isto-ku preokretala je trule grane i stabla u potrazi za jestivim kukcima i gljivama, kad se od jedva ujna, udna uma trgnu. Jer pedeset metara pred njom trag je bio ravan pa je u lom lisnatom tunelu vidjela kako se ulja prema njoj lik ud-ii.i i strana stvorenja. To je bio Kulonga. Kala nije ekala da vidi vie, nego je, okrenuvi se brzo Odmicala natrag po tragu. Nije trala, nego je, kako su to i inili njezini kad nisu bili previe uzbueni, htjela radije da iz-bjegne nego da pobjegne. < Kimah za njom dolazio je Kulonga. Tu je bilo mesa. MoKiio je ubiti i danas se dobro omastiti. Brzao je naprijed podi- i\si koplje da ga baci. Na zavoju ponovno ju je ugledao na jo jednom ravnom I omadu puta. Ruku kojom je drao koplje, povue daleko

75

natrag brzo poput munje. Miii su mu se trzali ispod glatke koe. Naprijed sunu ruka, i koplje poleti prema Kali. Slabo je bacio. Samo joj je ogrebao bok. S povikom bijesa i muke majmunica se okrenu svome muitelju. U asu drvee je stalo pucati pod teinom njezinih brzih drugova koji su se hitro primicali prema popritu sukoba odgovarajui na Kalin vrisak. Kad je ona napala, Kulonga je skinuo luk i umetnuo strelicu s gotovo nezamislivom brzinom. Povukavi je daleko natrag zatjera otrovno oruje ravno u srce velikoj majmunici. S uasnim krikom Kala pred zauenim lanovima plemena pade naprijed na lice. Riui i kriei, majmuni jurnue prema Kulongi, ali je taj oprezni divljak potrao niz trag poput zaplaene antilope. On je znao neto o okrutnosti ovih divljih, dlakavih ljudi. Jedina mu je elja bila da izmeu sebe i njih namakne koliko je vie mogue milja. Oni su ga pratili, jurei drveem, na prilinoj udaljenosti, ali su napokon jedan za drugim prekidali hajku i vraali se k prizoru tragedije. Nijedan nije nikad prije vidio ovjeka, osim Tarzana, pa su se nejasno udili kakvo je to udno stvorenje upalo u dunglu. Na dalekom alu, kod kolibice, Tarzan je uo slabe odjeke borbe. Slutio je da se neto ozbiljno dogodilo u plemenu, te je pourio u smjeru galame. Kad je stigao, naao je okupljeno cijelo pleme kako brblja oko mrtvog tijela njegove ubijene matere. Tarzanova bol i srdba bila je bez granica. Ponavljao je i ponavljao runi gromki izazov. Tukao je po velikim grudima stisnutim pesnicama, a zatim je pao na Kalino tijelo i tako izjecao jadnu alost svog osamljenog srca. Izgubiti jedino stvorenje na svijetu, koje je ovjeku uvijek pokazivalo ljubav i panju, doista je velika nesrea. 76

Ta Kala je bila samo divlja i runa majmunica! Tarzanu je bila dobra i lijepa. Kalu je obasipao, a da nije bio svjestan, svim potovanjem i odanou i ljubavlju koju normalni djeak osjea prema majci. Nije nikad druge poznavao, pa je zato Kali davao, iako utke, sve ono to bi pripadalo lijepoj i draesnoj lady A lice, da je poivjela. Poslije prve provale bola Tarzan se pribra. Ispitujui lanove plemena koji su bili svjedoci ubojstva Kale saznao je sve to mu je njihov mravi rjenik mogao ispriati. To mu je, meutim bilo dosta. Rekli su mu kako udan, gol, crni majmun kojemu na glavi raste perje sije smrt iz tanke grane, a onda tri brzinom Bare, jelena, prema izlazu sunca. Tarzan nije vie ekao, ve je skoio u granje drvea i poeo juriti umom. Poznavao je zavijutke slonovskog traga kojim je pobjegao Kalin ubojica, te je zato udario ravno dunglom da presretne crnog ratnika koji je oito slijedio krivuda-ve zaobilaske traga. Uz bok visio mu je lovaki no nepoznatog oca, a preko ramena namotaji dugog konopa. Za jedan sat ponovno je naiao na trag. Spustio se na zemlju i dobro pretraio tlo. Na obali rjeice, u mekom mulju, pronaao je otiske stopala kakve je dotad samo on iz cijele dungle ostavljao, ali mnogo vee od njegovih. Srce mu je brzo tuklo. Zar to on moda lovi OVJEKA pripadnika svoje rase? Bile su dvije vrste otisaka koje su pokazivale suprotne pravce, to je znailo da je njegova lovina ve prola tim tragom i na povratku. Dok je ispitivao noviji trag, sitni komadi zemlje pao je s vanjskog ruba jednog otiska na dno plitke udubine ah, trag je vrlo svje, plijen mora da je tek pro-.10. Tarzan se ponovno vinu na drvee pa je brzo i tiho urio l isoko iznad traga.
77

Jedva je proao milju kad je naiao na crnog ratnika koji je stajao na maloj istini. U ruci mu je bio tanki luk u koji je umetao jednu od onih smrtonosnih strelica. Nasuprot njemu, s one strane istine, stajao je Horta, vepar, sputene glave i zapjenjenih koljaa, spreman da napadne. Tarzan je gledao zaueno ovo udno stvorenje ispod sebe tako poput njega po obliku, a ipak toliko razliito po licu i boji. Njegove su knjige slikale crnca, ali kako je razliit bio tupi, mrtvi otisak od ove glatke i rune ebanovine koja bije ivotom. Dok je taj ovjek stajao ondje s napetim lukom, Tarzan nije toliko prepoznavao crnca koliko strijelca iz svoje slikovnice. S...STRIJELAC Kako je to divno! Tarzan je gotovo odao svoju prisutnost, loliko se uzbudio otkriem. Ali na tlu se poelo neto zbivati. ilava crna ruka povukla je strijelu daleko natrag. Horta, vepar, navaljivao je a crnac je ispustio malu otrovnu strelicu pa ju je Tarzan vidio kako leti brzinom misli i smjeta se u ekinjastom vratu vepra. Jedva je jedna strelica odletjela iz luka, kad je Kulonga smjestio drugu, ali vepar Horta navalio je tako brzo da je on nije imao vremena odapeti. Crnac je sasvim preskoio ivotinju koja je jurila pa je, okrenuvi se nevjerojatnom brzinom, smjestio drugu strelicu u Hortina leda. Zatim je Kulonga skoio na oblinje drvo. Horta se okretao da jo jednom navali na neprijatelja, poao je nekoliko koraka, a onda posrnuo i pao na bok. Jedan su se asak miii grevito koili i poputali, a onda se sve smirilo. Kulonga je siao s drveta.

Noem, koji mu je visio uz bok odsjekao je nekoliko velikih komada s vepra. Usred staze naloio je vatru te spekao i pojeo koliko je htio. Ostalo je ostavio ondje gdje je i palo. Tarzan je bio zainteresiran gledalac. elja da ubije gorjela je snano u njegovim divljim grudima, ali elja da naui bila je jaa. On e slijediti ovo divlje stvorenje neko vrijeme i saznati odakle je. Moe ga lako ubiti kasnije, kad odloi smrtne strelice i luk. Kad se Kulonga najeo i nestao iza zavoja staze, Tarzan se spustio mirno na tlo. Svojim noem odvali nekoliko komada mesa s Hortina trupla, ali ga nije pekao. Vidio je vatru, ali samo kad bi Ara, munja, razorila kakvo veliko drvo. Da bilo koje bie dungle moe proizvesti crvene i crne koljae koji prodiru drvo i ostavljaju samo finu prainu, tome se Tarzan veoma udio, a zato je crni ratnik upropastio slasno jelo zaronivi ga u onu kodljivu vruinu, to je bilo iznad njegovih moi da shvati. Moda je Strijelac njezin prijatelj, pa s njom hoe da podijeli hranu? Ali, bilo kako mu drago, Tarzan nee upropastiti dobro meso ni na kakav glupi nain, pa je zato potisnuo niz grlo ve-liku koliinu sirova mesa, zakopavi ostatak trupla nedaleko staze tako da ga moe pronai na povratku. A onda lord Grevstoke obrie masne prste o gola stegna i pode Kulonginim tragom, tragom sina kralja Mbonge. A u dalekom Londonu drugi je lord Grevstoke, mlai brat pravog oca lorda Grevstokea, vraao kotlete klupskom kuharu zato sto su bili preslabo peeni, a kad je zavrio obrok uronio je vrke prstiju u srebrnu zdjelu namirisane vode i osuio ih komadom snjenog damasta. Tarzan je slijedio Kulongu cijeli dan lebdei nad njim u drveu poput kakva zloduha. Jo ga je dva puta vidio kako bftca svoje razorne strelice jednom na Dangoa, hijenu, a /atim na Manua, repatog majmuna. U oba sluaja ivotinje 79

78

su uginule skoro u isti as, jer je Kulongin otrov bio vrlo svje i vrlo smrtonosan. Tarzan je mnogo razmiljao o toj udesnoj metodi ubijanja, dok je polako zamahivao na sigurnoj udaljenosti iza svoje lovine. Znao je da samo onaj sitni trn od strelice ne bi mogao tako brzo ubiti ove divlje ivotinje koje su se esto trgale i derale i ranjavale, i to strano, u borbama sa svojim susjedima u dungli, ali su se toliko puta i oporavljale koliko se puta i nisu. Ne, neto je tajanstveno povezano s tim sitnim drvenim tapiima koji mogu prouzroiti smrt samom oderotinom. On mora otkriti to je to. Te je noi Kulonga spavao u ralji velika drveta, a daleko iznad njega uao je Tarzan-majmun. Kad se Kulonga probudio, vidio je da su mu luk i strijela nestali. Crni je ratnik bio bijesan i zastraen, ali vie zastraen nego bijesan. Pretraio je tlo ispod drveta, pretraio je drvo iznad tla, ali nije bilo znaka ni luku ni strelicama niti nonom kradljivcu. Kulonga se zapanjio. Koplje je bacio na Kalu, i nije ga pokupio, a sad kad su mu nestali luk i strijele, on je bez obrane, osim to ima jedan jedini no. Jedina nada mu je bila da stigne u Mbongino selo koliko ga noge samo brzo mogu nositi. Bio je siguran da nije daleko od sela, pa je zato poeo brzo kasati slonovskim tragom. Iz velike mase gustog lia, nekoliko metara dalje, izroni Tarzan-majmun i mirno krenu za njim. Kulongin luk i strijele bile su sigurno privezane visoko u kronji divovskog drveta, s kojeg je on ogulio otrim noem sasvim blizu tla komad kore a jednu je granu napola presjekao i ostavio da visi pedeset stopa vie. Tako je Tarzan oznaivao umske tragove i obiljeavao svoja skrovita. Dok je Kulonga nastavljao putovati, Tarzan ga je sustizao dok napokon nije prolazio gotovo nad crnevom glavom. Sad 80

je drao konop smotan u desnoj ruci. Bio je spreman da ubije. On je taj as odgaao samo zato da sazna gdje je ratniko-vo odredite, to je odmah i saznao, jer su odjednom ugledali v e l i k u istinu, naikanu s jedne strane mnogim brlozima. Tarzan je bio upravo iznad Kulonge kad je to ugledao. uma se naglo zavrila, pa se izmeu dungle i sela prostiralo dvije stotine metara zasijanih polja. Tarzan je morao raditi brzo, ili e mu plijen umai. Ali Tarzanova ivotna kola ostavljala je tako malo prostora izmeu odluke i djelovanja, kad se nalazio u nudi, da nije bilo mjesta oklijevanju. I tako, dok je Kulonga izranjao iz sjene dungle, tanak je namotaj konopa zavijao iznad njega s najnie grane velika drveta ravno na rubu Mbonginih polja, pa prije nego to je kraljev sin stupio pola tuceta koraka u istinu vrsta mu se petlja stegnu oko vrata. Tarzan-majmun tako je brzo povukao plijen da se Kulon-i'in krik zaguio u grlu. Ruku na ruku Tarzan je povlaio crnca, koji se koprcao, dok nije visio na vratu usred zraka. Onda se Tarzan popeo na veu granu, povukavi jo uvijek uskoprcanu rtvu u sigurno zelenilo drvea. Tu je privezao konop vrsto za jaku granu, a onda je siao i zabio lovaki no u Kulongino srce. Kala je bila osveena. Tarzan je podrobno pregledao crnca. Nikad nije vidio nijedno drugo ljudsko bie. No s tokom i pojasom privue mu oko. Prisvoji ih. Sviao mu se i bakarni kolut oko gleanja pa je i taj prenio na nogu. Pregledavao je i divio se tetoviranim arama na elu i prsima. Divio se otro izbruenim zubima. Pretraio je i prisvojio pernati ukras na glavi a onda se spremio da poe na posao, jer je Tarzan-majmun bio gladan, a tu je bilo mesa, ulovljenoga, koje se po obiaju dungle moe jesti.
(> :.MU medu majmunima

81

Kako da ga sudimo, po kojem mjerilu, toga majmuna-ovjeka sa srcem i glavom i tijelom engleskog mladia a odgojem divlje zvijeri? Tublata, kojega je mrzio i koji je njega mrzio ubio je u otvorenoj borbi, a ipak mu nikad nije pala na pamet pomisao da jede Tublatovo meso. To bi mu bilo tako odurno kao to je nama ljudoderstvo. Ali tko je Kulonga da se ne bi jeo lijepo kao Horta, vepar, ili Bara, jelen? Nije li naprosto jo jedna od onih bezbrojnih divljih praumskih ivotinja koje vrebaju jedna na drugu da zadovolje osjeaj gladi? Odjednom, udna sumnja zaustavi mu ruku. Nisu li ga knjige nauile da je ovo ovjek? A nije li i Strijelac ovjek? Jedu li ljudi ljude. Jao, to nije znao. emu onda ovo oklijevanje! Jo se jednom napregnu, ali odjednom njim ovlada munina. Nije znao zato. Samo je znao da ne moe jesti crnevo meso, i tako je nasljedni instinkt, stoljetan, djelovao njegovim nepouenim duhom, i tako ga spasio da nije prekrio svjetski zakon o kojem ak nije znao ni da postoji. Brzo spusti Kulongino tijelo na tlo, ukloni petlju i ode ponovno u drvee.

SABLAST
Sa visokog mjesta Tarzan je preko nasada promatrao slamom pokrivene kolibe. Vidio je da je na jednoj toki uma dodirivala selo, pa je zato otiao onamo, privuen grozniavom radoznalou da vidi ivotinje i da naui vie o njima i da vidi udne brloge u kojima stanuju. Divlji ivot meu okrutnim ivotinjama ostavljao je mjesta za pomisao da se tu radi samo o neprijateljima. Tako nije doao ni do pogrenog shvaanja o tome, kako bi ga, da ga sluajno otkriju, primili prvi od njegove vrste koje je ikada vidio. Tarzan-majmun nije bio sentimentalan. Nije znao nita o bratstvu ljudi. Oni koji su bili izvan njegova plemena, bili su mu smrtni neprijatelji, osim nekoliko iznimaka, od kojih je slon Tantor bio znaajan primjer. I on je takve odnose shvaao bez zlobe i mrnje. Ubijati je zakon divljega svijeta koji je on poznavao. Malo je imao primitivnih radosti, ali najvea je bila da lovi i ubija, pa je tako i on drugima doputao da gaje iste elje kao i on, pa makar i sam bio predmet njihova lova. Taj udni ivot nije ga uinio ni mrzovoljastim ni krvoednim. injenica da je on uivao u ubijanju i da je ubijao s veselim smijekom na lijepim usnama nije nikako odavala priroenu okrutnost. Najee je ubijao radi hrane, ali budui daje bio ovjek, katkada je ubijao i iz uitka, to ne ini ni jedna druga ivotinja.
83

82

A kad je ubijao iz osvete ili samoobrane, i onda je ubijao bez histerije. To je bio vrlo poslovan postupak koji nije doputao nikakve lakomislenosti. 1 tako je sad, dok se oprezno pribliavao Mbonginu selu. bio posve pripravan ili da ubije ili da bude ubijen, ako ga otkriju. Prikradao se neobino paljivo, jer ga je Kulonga nauio da veoma potuje drvene treice to su zadavale smrt tako brzo i nepogreivo. Napokon je doao do velikog drveta, teko natovarenog gustim liem i ovjeenog petljama golemih penjaica. Iz toga gotovo posve zakritog skrovita nad selom on je uei gledao dolje i udio se svakoj pojavi novog, udnog ivota. Na seoskoj ulici trala su i igrala se gola djeca. ene su mljele osuene pisang-banane u grubim kamenim muarima, dok su druge pravile kolae od brana. A vani na polju vidio je kako opet druge ene kopaju, plijeve i beru. Sve su nosile udne izboene pojasove od suhe trave oko bokova, a mnoge su bile natovarene mjedenim i bakrenim kolutima oko gleanja i ruku. Oko tamnog vrata visjeli su im udno smotani pramenovi ice, dok ih je nekoliko bilo ukraeno i golemim prstenjem u nosu. .Tarzan-majmun gledao je sa sve veim uenjem ova udna stvorenja. Vidio je kako u sjeni drijemlje nekoliko mukaraca, dok bi na krajnjim rubovima istine katkad ugledao oboruane ratnike koji su oito uvali selo protiv iznenadnog napada. Zamijetio je da samo ene rade. Nigdje nije bilo znaka da bi i mukarac obraivao polje i vrio bilo koju kuansku dunost u selu. Napokon mu se oi zaustave na eni ravno pod njim. Pred njom je bio kotli koji je stajao nad slabom vatrom. a u kotliu je kljuala nekakva debela, crvenkasta, smolasta 84

masa. Na jednoj strani leao je izvjestan broj drvenih strelica kojih je iljke ona uranjala u tu vrelu tvar, a onda ih je slagala na uzan stalak od granja koji je bio na drugoj strani. To je Tarzana-majmuna neodoljivo privlailo. Tu je bila tajna strane razornosti Strijelevih treica. Primijetio je s kakvom izvanrednom panjom ena nastoji da ona tvar ne dodirne njezine ruke, a jednom, kad je malko toga posrnulo na njezin prst, vidio je kako ga ona uranja u posudu s vodom i brzo akom lia trlja tu mrlju. Tarzan-majmun nije znao nita o otrovu, ali mu je dovitljivi razum govorio da ta smrtonosna tvar ubija, a ne mala strelica, koja samo prenosi otrov u tijelo rtve. Kako bi on elio imati jo onih malih smrtonosnih trijesaka! Samo da ta ena naasak ostavi svoj posao, on bi se mogao spustiti, pokupiti aku strelica i ponovno se vratiti na drvo prije nego to ona tri puta udahne. Dok je nastojao neto smisliti da odvue njezinu panju, uo je divlji krik onkraj istine. Pogledao je i vidio crna ratnika kako stoji upravo pod onim drvetom gdje je on prije jedan sat ubio ubojicu Kale. Taj momak vikao je i mahao kopljem nad glavom. Od vremena do vremena on je pokazivao neto na tlu. U selu se zaas podie graja. Oboruani ljudi izili su iz mnogih koliba i sada su trali bjesomuno preko istine prema uzbuenoj strai. Za njima su brzali starci, ene i djeca, tako da se selo u trenu, ispraznilo. Tarzan-majmun znao je da su otkrili tijelo njegove rtve, ali ga je to zanimalo mnogo manje nego injenica da nitko nije stajao u selu da ga sprijei da on uzme zalihu strelica to su pod njim leale. Brzo i bez buke spusti se na tlo uz kotao otrova. Naasak stajao je nepokretno, i brzim je, svijetlim oima pregledavao unutranjost ograde. Nikoga nije vidio. Oi su mu poivale na otvorenim vrati85

ma oblinje kolibe. elio je pogledati unutra, te se oprezno priblii niskoj, slamom pokrivenoj zgradi. Jedan asak stajao je sluajui paljivo. Nije bilo nikakva zvuka. Kliznuo je u polutamu kolibe. Oruje je visilo na zidovima duga koplja, udno oblikovani noevi, nekoliko uskih titova. U sredini sobe bio je lonac za kuhanje a na onom kraju stelja suhe trave pokrivena istkanim hasurama, to je oito sluio vlasnicima kao postelja i posteljina. Nekoliko ljudskih lubanja lealo je na podu. Tarzan-majmun opipa svaki predmet, podie koplja, pomirii ih, jer on je gledao uglavnom svojim osjetljivim i vrlo uvjebanim nosnicama. Odluio je da sebi prisvoji jedan od tih dugih, zailjenih tapova, ali ga nije mogao ponijeti na taj put, jer je morao nositi strelice. Kako je te predmete uzimao jedan po jedan sa zidova, tako ih je gomilao usred sobe, a na sve to postavio lonac za kuhanje, preokrenut, a na vrhu lonca poloio je jednu od onih iskeenih lubanja, i na nju uvrstio ukras sa mrtve Kulongo-ve glave. Zatim je odstupio nekoliko koraka da vidi svoj posao, pa se nasmijeio. Tarzan-majmun volio je alu. Ali sad je vani uo mnogo glasova, i dugo, razvueno alobno zavijanje i glasan pla. Prenuo se. Je li ostao predugo? Brzo je stigao do vrata i zavirio po seoskoj ulici prema ulazu u selo. Uroenici se jo nisu vidjeli, iako je jasno uo kako se pribliuju preko nasada. Mora da su vrlo blizu. Poput munje skoi preko otvorenog prostora prema hrpi strelica. Pokupivi ih toliko koliko ih je mogao nositi pod jednom rukom, prevrnu uzavreli kotao udarcem noge i nesta u liu upravo kad je prvi uroenik uao na ulaz na kraju seoske ulice. Onda se okrenuo da promatra to se dolje dogaa, poput kakve divlje ptice koja je spremna da poleti na prvi znak opasnosti. 86

Uroenici su se poredali ulicom, etvorica su nosila mrtvo Kulongino tijelo. Straga vukle su se ene izvikujui udne krikove i uasno nariui. Poli su dalje sve do vrata Kulongine kolibe, upravo one u kojoj je Tarzan bio harao. Jedva ih je pola tuceta ulo u tu kolibu, kad su izjurili u divljoj zbrci i graji. Drugi su se urno okupili. Mnogi su uzbudljivo mahali rukama, pokazivali i brbljali. Onda se nekoliko ratnika pribliilo i zavirilo u kolibu. Napokon je neki starac s mnogim ukrasima od metala na rukama i nogama i s ogrlicom osuenih ljudskih ruku na prsima uao u kolibu. To je bio Mbonga, kralj, Kulongin otac. Nekoliko asaka svi su utjeli. Zatim je iziao Mbonga, a na runom licu itao mu se bijes pomijean sa strahom. Progovorio je nekoliko rijei okupljenim ratnicima, pa su za asak ljudi lijetali naseljem pretraujui podrobno svaku kolibu i svaki kut u naselju. Jedva je pretraivanje i poelo, kad su otkrili prevrnuti kotao, a s tim i krau otrovnih strelica. Nita vie nisu nali, pa se oko kralja okupila nekoliko trenutaka kasnije posve zaprepatena i zaplaena skupina divljaka. Mbonga nije mogao protumaiti udne dogaaje koji su se zbili. Pronalazak jo toplog Kulongina tijela na samom rubu njihova polja i na dosluhu sela probodena i svuena na vratima oeva doma, to je samo po sebi bilo dovoljno tajanstveno, ali ova posljednja strana otkria u samom selu, upravo u kolibi mrtvog Kulonge, ispunila su im srca stravom i izazvala u jadnim mozgovima samo najstranija tumaenja. Stajali su u malim skupinama, govorili su tiho i kolutali uplaeno onim velikim oima svaki put kada bi se osvrtali. Tarzan-majmun promatrao ih je neko vrijeme s visokog mjesta na velikom drvetu. Bilo je tota u njihovu vladanju to on nije mogao shvatiti, jer on o praznovjerju jo nije uo, a bilo kakav strah samo je nejasno shvaao. 87

ma oblinje kolibe. elio je pogledati unutra, te se oprezno priblii niskoj, slamom pokrivenoj zgradi. Jedan asak stajao je sluajui paljivo. Nije bilo nikakva zvuka. Kliznuo je u polutamu kolibe. Oruje je visilo na zidovima duga koplja, udno oblikovani noevi, nekoliko uskih titova. U sredini sobe bio je lonac za kuhanje a na onom kraju stelja suhe trave pokrivena istkanim hasurama, to je oito sluio vlasnicima kao postelja i posteljina. Nekoliko ljudskih lubanja lealo je na podu. Tarzan-majmun opipa svaki predmet, podie koplja, pomirii ih, jer on je gledao uglavnom svojim osjetljivim i vrlo uvjebanim nosnicama. Odluio je da sebi prisvoji jedan od tih dugih, zailjenih tapova, ali ga nije mogao ponijeti na taj put, jer je morao nositi strelice. Kako je te predmete uzimao jedan po jedan sa zidova, tako ih je gomilao usred sobe, a na sve to postavio lonac za kuhanje, preokrenut, a na vrhu lonca poloio je jednu od onih iskeenih lubanja, i na nju uvrstio ukras sa mrtve Kulongo-ve glave. Zatim je odstupio nekoliko koraka da vidi svoj posao, pa se nasmijeio. Tarzan-majmun volio je alu. Ali sad je vani uo mnogo glasova, i dugo, razvueno alobno zavijanje i glasan pla. Prenuo se. Je li ostao predugo? Brzo je stigao do vrata i zavirio po seoskoj ulici prema ulazu u selo. Uroenici se jo nisu vidjeli, iako je jasno uo kako se pribliuju preko nasada. Mora da su vrlo blizu. Poput munje skoi preko otvorenog prostora prema hrpi strelica. Pokupivi ih toliko koliko ih je mogao nositi pod jednom rukom, prevrnu uzavreli kotao udarcem noge i nesta u liu upravo kad je prvi uroenik uao na ulaz na kraju seoske ulice. Onda se okrenuo da promatra to se dolje dogaa, poput kakve divlje ptice koja je spremna da poleti na prvi znak opasnosti.

Uroenici su se poredali ulicom, etvorica su nosila mrtvo Kulongino tijelo. Straga vukle su se ene izvikujui udne krikove i uasno nariui. Poli su dalje sve do vrata Kulongine kolibe, upravo one u kojoj je Tarzan bio harao. Jedva ih je pola tuceta ulo u tu kolibu, kad su izjurili u divljoj zbrci i graji. Drugi su se urno okupili. Mnogi su uzbudljivo mahali rukama, pokazivali i brbljali. Onda se nekoliko ratnika pribliilo i zavirilo u kolibu. Napokon je neki starac s mnogim ukrasima od metala na rukama i nogama i s ogrlicom osuenih ljudskih ruku na prsima uao u kolibu. To je bio Mbonga, kralj, Kulongin otac. Nekoliko asaka svi su utjeli. Zatim je iziao Mbonga, a na runom licu itao mu se bijes pomijean sa strahom. Progovorio je nekoliko rijei okupljenim ratnicima, pa su za asak ljudi lijetali naseljem pretraujui podrobno svaku kolibu i svaki kut u naselju. Jedva je pretraivanje i poelo, kad su otkrili prevrnuti kotao, a s tim i krau otrovnih strelica. Nita vie nisu nali, pa se oko kralja okupila nekoliko trenutaka kasnije posve zaprepatena i zaplaena skupina divljaka. Mbonga nije mogao protumaiti udne dogaaje koji su se zbili. Pronalazak jo toplog Kulongina tijela na samom rubu njihova polja i na dosluhu sela probodena i svuena na vratima oeva doma, to je samo po sebi bilo dovoljno tajanstveno, ali ova posljednja strana otkria u samom selu, upravo u kolibi mrtvog Kulonge, ispunila su im srca stravom i izazvala u jadnim mozgovima samo najstranija tumaenja. Stajali su u malim skupinama, govorili su tiho i kolutali uplaeno onim velikim oima svaki put kada bi se osvrtali. Tarzan-majmun promatrao ih je neko vrijeme s visokog mjesta na velikom drvetu. Bilo je tota u njihovu vladanju to on nije mogao shvatiti, jer on o praznovjerju jo nije uo, a bilo kakav strah samo je nejasno shvaao. 87

86

Prije nego to je mogao ponovno osloboditi otricu, mujak je nasrnuo da ga zgrabi onim svojim uasnim ruetina-ma, pa je tako oruje ispalo Tarzanu iz ruke. Kerak je dlanom svoje ruke namijenio straan udarac glavi majmuna-ovjeka, udarac, koji bi, da je uspio, bio lako slomio Tarzanovu lubanju. ovjek je bio i previe brz. Sag-nuvi se ispod njega, stisnutom akom udario je Keraka u eludac. Majmun je zateturao pa je od smrtne rane u boku gotovo pao, kad velikim naporom prikupi naasak snage upravo toliko da iz Tarzanova stiska iupa ruku i sa svojim se ilavim protivnikom uhvati u straan kotac. Privlaei majmuna-ovjeka k sebi, traio je eljustima Tarzanov vrat, ali su snani prsti mladog lorda bili na Kerakovu vratu prije nego to su se okrutni koljai stisli na glatkoj smeoj koi. Tako su se borili, jedan da onim svojim stranim zubima dokraji ivot protivniku, drugi da zauvijek zatvori grkljan jakim stiskom, drei u isto vrijeme uzrealu gubicu dalje od sebe. Vea snaga majmuna polako je prevladavala, a zubi napregnute ivotinje bili su jedva palac daleko od Tarzanova vrata, kad se, zadrhtavi, veliko tijelo naasak ukoi, a onda mlohavo padne na tlo. Kerak je bio mrtav. Izvukavi no, koji mu je toliko puta omoguio da svlada jae miie nego to su njegovi, Tarzan-majmun stavi stopalo na vrat pobijeenom neprijatelju i jo se jednom glasno dunglom oglasi okrutni, divlji, pobjedniki urlik. I tako je mladi Grevstoke postao kralj majmuna.

OVJEKOV RAZUM
Samo je jedan iz Tarzanova plemena sumnjao u njegovu vlast. Bio je to Terkoz, Tublatov sin, ali se on toliko bojao otrog noa i smrtonosnih strelica novog gospodara da je ograniavao ispoljavanje svojih prigovora na sitne neposlunosti i uvredljivo vladanje. Tarzan je, meutim, znao da Terkoz samo eka priliku, pa da mu kojim iznenadnim, izdajnikim udarcem preotme kraljevstvo, i zato je uvijek pazio da ga 'ne iznenadi. Mjesece i mjesece ivot ove male skupine odvijao se ughivnom kao i prije, samo to je Tarzanova vea inteligencija i lovaka sposobnost pomogla da se opskrbljuju obilatije nego ikad prije. Veina je stoga bila i vie nego zadovoljna promjenom vladara. Tarzan ih je nou vodio do polja crnaca pa su ondje, opomenuti viom mudrou svojeg poglavice, jeli samo ono to .u eljeli, a nisu unitavali ono to nisu mogli pojesti, kao to je to sluaj s Manuom, repatim majmunom, i s drugim majmunima. I tako, dok su se crnci ljutili to im se neprestano pljaka polje, nisu se obeshrabrivali da i dalje obrauju zemlju, kao 110 lii bio sluaj daje Tarzan dopustio svojim lanovima da bijesno pustoe po nasadima. U to vrijeme Tarzan je esto nou posjeivao selo i ob-navljao zalihu strelica. Ubrzo je primijetio da je hrana uvi-I n;i podnoju drveta kojim je on dolazio u selo. Uskoro je M ro jesti ono to su crnci ostavljali, 99

98

Kad su zaprepateni divljaci vidjeli da preko noi hrana nestaje, obuzela ih je strava i strahopotovanje, jer jedno je ostavljati hranu da se umiri bog ili vrag, ali sasvim drugo ako duh stvarno dolazi u selo i jede. O tako emu nije se jo nikad ulo, pa su se njihove praznovjerne due ispunile svakakvim nejasnim bojaznima. I nije to bilo sve. Povremeno nestajanje strelica i udne psine koje su vrile neviene ruke, dovele su ih do takva stanja da je ivot u novom domu postao pravi teret. Mbonga i njegovi odlinici poeli su sad govoriti da napuste selo i potrae novo mjesto u dungli. I tako su crni ratnici poeli nadirati sve dalje i dalje na jug, u srce dungle, kad su god ili loviti, traei mjesto za novo selo. Ti su putujui lovci ee uznemirivali Tarzanovo pleme. Sad su neporemeenu, divlju samou praume prekidali novi, udni povici. Vie nije bila sigurna ni ptica ni ivotinja. Doao je ovjek! Druge ivotinje kretale su se gore-dolje dunglom danju i nou divlje, okrutne zvijeri a slabiji susjedi uklanjali su im se iz neposredne blizine, da se ponovno vrate kad proe opasnost. Sa ovjekom je drukije. Kad on dolazi, i vee ivotinje instinktivno potpuno naputaju svoj predio, da se rijetko kada vrate. I tako je bilo s velikim majmunima. Oni bjee od ovjeka kao to ovjek bjei od kuge. Kratko vrijeme Tarzanovo pleme je ostalo nedaleko ala, jer je novi kralj mrzio pomisao da ostavi zauvijek toliko cijenjeni sadraj kolibe. Ali kad je jednog dana lan plemena otkrio crnce u veliku broju na obalama rjeice koja im je godinama bila napajalite, pripremajui se da oiste jedan prostor u dungli i podignu kolibe, majmuni vie nisu htjeli ostati, pa ih je tako Tarzan odveo mnogo dana hoda u unutranjost na mjesto koje jo nije oskvrnula ljudska noga. 100

Jednom na mjesec Tarzan se vraao kronjama da provede dan s knjigama i da ponovno popuni zalihu strelica. Ovo mu je postalo sve tee i tee, jer su crnci nou zalihu skrivali u itnice i kolibe. Tako je Tarzan morao danju paziti ne bi li otkrio gdje skrivaju strelice. Dvaput je nou uao u kolibe dok su stanovnici spavali na hasurama, i ukrao strelice s boka samih ratnika. Ali je shvatio da je ova metoda previe opasna, te je dugom, smrtonosnom petljom poeo da lovi samotne lovce, skidajui s njih oruje i ukrase i sputajui im u gluho doba noi tjelesa s visoka drveta u seosku ulicu. Od ovih pothvata crnci su se opet toliko zaplaili da bi, da nije bilo mjesenih odaha izmeu Tarzanovih pohoda, kada su imali priliku da obnove nadu da e svaka nova upadica bi-ii posljednja, ubrzo ostavili i svoje novo selo. Crnci jo nisu doli do Tarzanove kolibe na dalekom alu, ali je majmun-ovjek ivio u neprestanom strahu da e oni, dok on izbiva s plemenom, otkriti i opljakati kolibu. I.iko je sve vie vremena provodio u susjedstvu posljednjeg doma svog oca, a sve manje i manje s plemenom. Odmah su 11.1 novi njegove male zajednice poeli trpjeti zbog Tarzanova inemarivanja, jer su neprekidno nastajali sporovi i svae koje je samo kralj mogao mirno rjeavati. Napokon su neki stariji majmuni o tom progovorili s Tar-in, pa je on mjesec dana poslije toga ostao neprekidno s plemenom. I unosti kraljevske vlasti nisu mnoge i teke meu maj-

munima,
Popodne je mogue da doe Taka da se poali da mu je i Mungo ukrao novu enu. Onda mora Tarzan sazvati IVf, pa ako vidi da ena vie voli novog gospodara, on zapoi i do osiane sve onako kako jest, ili moda da Mungo dai iki jadnu ker zauzvrat.
94

101

Ma to odluio, majmuni to prihvaaju kao konano, pa se zadovoljni vraaju svom poslu. Onda dolazi Tana, vritei i vrsto se drei za bok iz kojega tee krv. Gunto, njezin suprug, okrutno ju je ugrizao! A Gunto, pozvan na suenje, veli da je Tana lijena i da mu nee donositi orahe i kukce ili grepsti leda. Zato ih Tarzan oboje grdi i prijeti se Guntu da e okusiti smrtonosna drvca, ako i dalje bude zlostavljao Tanu, a Tana pak mora obeati da e vie paziti na svoje enske dunosti. I tako to ide, uglavnom male obiteljske razmirice koje bi, kad se ne bi rijeile, moda izazvale vee trzavice i rasap plemena. Ali Tarzanu je to dosadilo kad je vidio da kraljevanje znai ograniavanje slobode. Teio je za kolibicom i suncem ljubljenim morem za svjeom unutranjou dobro graene kue i za nikad nezavrenim udesima onolikih knjiga. to je vie stario, vidio je da nadrastava svoj rod. Njihovi i njegovi interesi vrlo su se razlikovali. Oni nisu ili ukorak s njim niti su mogli ita razumjeti od mnogih udnih i divnih sanja to su prolazile ivim mozgom njihova ljudskog kralja. Rjenik im je bio toliko ogranien da Tarzan s njima nije ak mogao ni govoriti o mnogim novim istinama i velikim poljima misli koja mu je itanje otvorilo pred eljnim oima, ili ih upoznati s ambicijama to su mu uzbuivale duu. U svom plemenu on vie nije imao prijatelja i dobrih znanaca kao prije. Malo dijete moe nai drutvo u mnogim udnim i jednostavnim stvorenjima, meutim odrastao ovjek trai nekakvu jednakost intelekta da bi mogao prijatelje vati. Da je ivjela Kala, Tarzan bi bio rtvovao sve samo da ostane kraj nje, ali sad kad je mrtva, a razigrani prijatelji iz djetinjstva postali su divlje i osorne ivotinje, on je osjeao da mu se vie svia mir i samoa kolibe od kakljivih dunosti voe u hordi divljih zvijeri. Mrnja i zavist Terkoza, Tublatova sina, uinila je mnogo da je Tarzan potisnuo elju da se odrekne kraljevanja nad
102

majmunima, jer kako je bio tvrdoglav mladi Englez, nije se mogao povui pred tako opakim neprijateljem. Dobro je znao da bi umjesto njega za vou izabrali Terkoza, jer je vie puta ova divlja ivotinja dokazala tjelesnu nadmonost nad ono nekoliko mujaka koji su se usudili opr i j e t i njegovu divljem muenju. Tarzan je elio pokoriti ovu runu zvijer, a da se ne laa noa ili strijela. Njegova snaga i spretnost toliko se poveala ii doba zrelosti da je poeo vjerovati da bi mogao savladati nanog Terkoza u borbi prsa o prsa, samo da Terkoz nema velike prednosti koju je nad jadno oboruanim Tarzanom posjedovao zbog golemih koljaa. Ali ovo se rijeilo jednog dana silom prilika, pa je Tarza-ii u budunost ostala otvorena, ili da ode ili ostane. Dogodilo se ovako: Pleme se mirno hranilo, ratrkano po irokom podruju, kad se podigla velika vriska podalje, istono od mjesta gdje je I a i / a n leao na trbuhu uz bistar potok, nastojei brzim smeti im rukama da ulovi prepredenu ribu. Slono kao jedan, pleme se vinu brzo prema uplaenim krikovima, pa su ondje vidjeli kako Terkoz dri staru enku U kosu i nemilosrdno je tue velikim rukama. Kad se Tarzan pribliio, podigao je ruku u zrak da bi Ter1(02 prestao, jer enka nije bila njegova. Pripadala je jednom lUrom majmunu iji su dani borbe ve davno proli, pa zato nije mogao tititi svoju obitelj. I erkoz je znao da je protiv obiaja da se udara tuda enili budui da je bio nasilnik, okoristio se slabou enki-ii.i supruga, te ju je tukao zato jer mu nije htjela dati njena mladog glodavca kojega je uhvatila. Kad je Terkoz vidio da se Tarzan pribliava bez strijela, i\ io je udarati jadnu enku, nastojei uvrijediti mrskog mu kralja. I .u/an nije ponovio znak opomene, nego je odmah navali, i I ci koza, koji ga je ekao. 103

Nikad nije majmun-ovjek bio tako straan boj jo od onog davnog dana s Bolganijem, velikim kraljevskim gorilom, koji ga je tako strano izranio prije nego to se upravo naeni no sluajno zabio u ono divlje srce. Ovom prilikom Tarzanov no jedva je nadmaio svjetlucave Terkozove koljae, a ono malo prednosti to je majmun imao nad ovjekom u ivotinjskoj snazi gotovo se izravnalo Tarzanovom divnom brzinom i spretnou. Sve u svemu, meutim, majmun je imao bolju priliku za borbu i da nije bilo nikakva drugog osobnog atributa koji bi utjecao na konani ishod, Tarzan-majmun, mladi lord Greystoke, bio bi umro kao stoje i ivio nepoznata divlja ivotinja u ekvatorijalnoj Africi. Ali ga je neto dizalo daleko iznad njegovih drugova iz dungle ona iskrica koja znai svu onu golemu razliku izmeu ovjeka i ivotinje razum. To ga je spasilo od smrti pod eljeznim miiima i deraima Terkozovim. Jedva su se borili nekoliko sekundi, kad su se ve stali valjati po tlu, udarajui, derui i trgajui dvije divlje zvijeri koje se bore do smrti. Terkoz je imao vie rana od noa na glavi i prsima, a Tarzan je bio rastrgan i krvav koa na glavi bila mu je napola otrgnuta, tako da je velik komad visio nad jednim okom smetajui mu vidu. Ali dotad je mladi Englez mogao drati one strane koljae dalje od svog grla, a sad, kad su se naasak borili manje divlje, da dou do daha, Tarzan stvori lukavu osnovu. On e se popeti onomu drugomu na lea i, zadravajui se ondje svim snagama, zabijat e no dok Terkoz ne ugine. Taj pothvat uspio je lake nego to se nadao, jer glupa ivotinja, ne znajui to Tarzan smjera, nije osobito nastojala da ga u tome sprijei. Ali kad je, napokon, shvatio da je protivnik vrsto na njemu, ondje gdje su i njegovi zubi i pesnice beskorisni, Terkoz se poeo bacati naokolo po tlu tako estoko da je Tarzan mo104

gao samo oajno prianjati uz to tijelo to je skakalo, okretalo se, vijugalo, pa je, kad je Tarzan tresnuo o tlo, no odletio iz njegove ruke prije nego to je i jednom njim udario, i Tarzan se naao bez obrane. Dok su se nekoliko iduih minuta valjali i borili, Tarzanov stisak je popustio mnogo puta, dok se napokon, u prilici koja je u onim hitrim i promjenljivim obrtima sluajno nad-Oila, nije ponovno uhvatio desnom rukom, a taj je stisak bio, kako je doskora shvatio, nepopustljiv. Ruka mu je ispod Terkozove ruke prolazila odostrag te mu je aka i podlaktica zaokruivala Terkozovu iju. To je bio zahvat modernog rvanja, na koji je ovjek-majmun sluajno naiao, ali mu je razum pokazao u asu vrijednost onoM io je otkrio. To je za njega bila razlika izmeu ivota i
nuli.

I tako je nastojao da doe do slina hvata lijevom rukom, i u je za nekoliko asaka Terkozova bikovska ija pucala pod punim zahvatom. Sad vie nije bilo prevrtanja. Njih dvojica leali su savreno mirno na tlu, Tarzan na Terkozovim leima. Polako se kuglasta majmunova glava sputala sve nie i nie na prsi. I arzan je znao kakav e biti ishod. Zaas e mu puknuti vrat. Onda doe Terkozu u pomo isto ono to gaje stavilo u Mlinu nepriliku snaga ovjeka da razmilja. Ako ga ubijem, mislio je Tarzan, to u imati od toNee li to samo oteti plemenu velika borca? A ako je fcrkoz mrtav, on nee nita znati o mojoj nadmonosti, dok iv uvijek biti primjer drugim majmunima. Ku-goda zapiti Tarzan Terkozu u uho, to je u majmunskom jeziku, slobodno prevedeno, znailo: Predaje li Naasak nije bilo odgovora, pa je Tarzan jo malko pritisIto je veliku zvijer primoralo da uasno zavriti od boli. Ka-goda? ponovio je Tarzan. K.i goda! povikao je Terkoz. 105

 Sluaj rekao je Tarzan malko popustivi, ali ne oslobodivi ga. Ja sam Tarzan, kralj majmuna, veliki lovac, velik borac. U cijeloj dungli nije nitko tako velik. Rekao si mi Kagoda. Cijelo pleme je ulo. Nemoj se vie svaati sa svojim kraljem ili sa svojima, jer u te idui puta ubiti. Razumije li? Hu potvrdi Terkoz. I zadovoljan si? Hu ree majmun. Tarzan ga oslobodi, pa su se za nekoliko asaka svi opet bavili svojim poslom, kao da nije nita poremetilo mir njihovih praumskih boravita. Ali duboko u svijesti majmuna ukorijenilo se uvjerenje da je Tarzan velik borac i udno stvorenje. udno, jer je mogao da ubije neprijatelja, ali mu je dopustio da mirno ivi. To popodne, kad se pleme skupilo, kao to im je bio obiaj prije nego to se tama spusti na dunglu, Tarzan, opravi rane u bistroj vodi rjeice, sazove oko sebe stare mujake. Ponovno ste danas vidjeli da je Tarzan-majmun najvei meu vama rekao je. Hu prihvatie oni jednim glasom Tarzan je velik. Tarzan nastavio je nije majmun. On nije poput vas. Njegovi postupci nisu postupci vaeg roda, pa zato se Tarzan vraa brlogu svoje vrste kraj vode velikog jezera koje nema druge obale. Vi izaberite sebi drugoga vladara, jer se Tarzan nee vratiti. I tako je mladi lord Grevstoke poduzeo prvi korak prema cilju koji je sebi postavio da pronae bijelce kao to je i sam.

NJEGOVA RASA
Idue jutro Tarzan, epav i ranjav od borbe s Terkozom poe prema zapadu i morskoj obali. Putovao je vrlo polako spavajui nou u dungli, pa je do kolibe stigao kasno idueg jutra. Nekoliko dana tek se malo kretao naokolo, samo toliko da pokupi onoliko voa i oraha koliko mu je bilo potrebno da utai glad. Za deset dana bio je opet sasvim zdrav, osim jedne strane, napola zacijeljene brazgotine koja je zapoinjala iznad lijevog oka, prelazila tjemenom i zavravala kraj desnog uha. laj mu je biljeg ostavio Terkoz kad mu je ogulio kou na glavi. Dok je ozdravljao, Tarzan je pokuao nainiti kaput od Saborine koe, koja je sve to vrijeme leala u kolibi. Alije vidio da se ta koa osuila kao daska, a kako nije nita znao o i Injenju koe, morao se odrei svojih namjera. /atim je odluio da otme odjee koliko moe od jednog l i nca iz Mbongina sela, jer je Tarzan-majmun odluio da na ivaki mogui nain oznai svoj razvoj od nieg reda navie, a IM i a mu se nije inilo odlinijim znakom zrelosti nego ukraI i odjea.

Zato je sabrao razliite ukrase za ruke i noge koje je odurnim ratnicima to su podlegli njegovoj brzoj i beum-EiOj petlji te ih je stavio na sebe onako kako je vidio da ih oni S vrata visio mu je zlatni lanac na kojem je opet bio pri-i en medaljon optoen dijamantima njegove majke, lady 106 107

Alice. Na leima nosio je tobolac sa strelicama na konoj prekoramenici, jo jedan komad pljake od pobijeenog crnca. Oko pojasa bio mu je pas od tankih traka sirove koe koji je on sam nainio da na nj objesi tok (to ga je isto tako sam izradio) za oev lovaki no. Veliki luk, koji je bio Kulongin, visio mu je preko lijevog ramena. Mladi lord Greystoke bio je doista udna ratnika pojava. Gusta crna kosa padala mu je straga na ramena, dok ju je na elu podrezivao lovakim noem u grube ike, tako da mu ne pada na oi. Njegova ravna i savrena pojava, miiava kao to su morali biti miiavi najjai rimski gladijatori, a ipak s mekoom i oblinom grkog boga, govorila je na prvi pogled o divnom sjedinjenju goleme snage s gipkou i brzinom. Tarzan-majmun bio je olienje primitivnog ovjeka, lovca, ratnika. Drei krasnu glavu plemenito na onim irokim ramenima, dok mu je iz onih lijepih, istih oiju izbijao ivot i inteligencija, mogao je doista biti tip nekog poluboga divljeg i ratnikog davnog naroda njegove stare ume. Ali Tarzan na to nije mislio. Bio je u neprilici, jer nije imao odjee da pokae svim stanovnicima dungle da je on ovjek, a ne majmun, pa je esto sumnjao nee li moda jo postati majmun. Nije li mu poela rasti dlaka na licu? Svi majmuni imaju dlaku na licu, ali crnci su posve bez dlaka, s vrlo malo iznimaka. Istina, on je vidio slike u knjigama, ljude s gustom dlakom na usni i obrazu i bradi, ali se Tarzan ipak bojao. Gotovo je svaki dan brusio svoj otri no i strugao i rezao mladu bradu da iskorijeni taj niski znak majmunstva. I tako se nauio brijati grubo i muno, istina ali ipak djelotvorno. 108

Kad se ponovno osjetio sasvim jakim, poslije krvave borbe s Terkozom, Tarzan se jednog jutra uputi prema Mbongi-nu selu. Kretao se bezbrino vijugavim tragom u dungli, umjesto da napreduje drveem, kad odjednom stupi licem o lice s crnim ratnikom. Iznenaenje na divljem licu bilo je gotovo smijeno. Prije nego to je Tarzan mogao odvezati luk, momak se okrenuo i pobjegao stazom viui na uzbunu kao da ga netko progoni. Tarzan ga poe progoniti drveem, pa je za nekoliko asa-ka ugledao te ljude kako nastoje oajno pobjei. Bila su trojica. Trali su mahnito jedan za drugim kroz gusto grmlje. Tarzan ih je lako sustigao, a oni nisu primjeivali kako im on tiho prolazi nad glavama, niti su opazili uureni lik na niskoj grani iznad sebe. Tarzan je ostavio prvu dvojicu da prou, ali kad je trei brzo nadoao, petlja se spustila oko crnog vrata. Brzim ju je trzajem stegao. rtva je bolno zavrisnula, a njegovi drugovi su se okrenuli i vidjeli kako mu se uskoprcano tijelo podie kao kakvim udom polako u gusto lie okolnog drvea. Sa zaplaenim povicima oni se okrenue jo jednom i jurnue. Tarzan je zavrio sa zarobljenikom brzo i tiho, uklonio oruje i ukrase i oh, najvea radosti lijepu odjeu od jelenje koe, kojom je brzo odjenuo sebe. Sad je doista bio odjeven kao pravi mukarac. Nitko sad ne moe sumnjati u njegovo visoko porijeklo. Kako bi se htio vratiti k plemenu da se s tom odjeom proee pred zav i d n i m pogledima! Stavivi crnevo tijelo na rame, kretao se polake drveem prema malom ograenom seocu, jer mu je opet trebalo .udica. Kad se sasvim primakao ogradi, vidio je kako je uzbuena skupina okruila dva bjegunca, koji su, drui od straha i 109

iscrpljenosti, jedva mogli ispriati strahovite pojedinosti svoje pustolovine. Mirando, govorili su, koji je bio neto ispred njih, iznenada je dotrao vritei i viui da ga progoni strani bijeli goli ratnik. Ta su trojica pourila prema selu brzo koliko su ih noge nosile. Ponovno ih je Mirandov otri krik smrtnog straha prisilio da se ogledaju, pa su vidjeli neto najuasnije tijelo njihova druga letjelo je uvis u drvee, ruke i noge lamatale su mu zrakom, a jezik mu je provirio iz otvorenih usta. Nije izustio nita vie, niti je oko njega bilo ikojeg stvorenja. Crnci su se uplaili gotovo panino, ali je mudri stari Mbonga bio sklon prilinoj sumnji to se tie te pripovijesti, pa je sve pripisivao strahu pred nekakvom stvarnom opasnou. Vi nam priate tu veliku pripovijest rekao je zato to se ne usuujete rei istinu. Ne usuujete se priznati da ste, kad je lav skoio na Miranda, otrali i ostavili ga. Vi ste kukavice. Jedva je Mbonga prestao govoriti, kad je strano pucanje granja u drveu iznad njih prisililo crnce da s novim uasom dignu pogled. Od onoga to su vidjeli zadrhtao je i mudri stari Mbonga, jer je odande, okreui se i savijajui u zraku, dolazilo mrtvo tijelo Mirandovo, pa se opruilo po tlu poto se od njega odvratno odbilo. Crnci slono podbrusie pete, i nisu se zaustavili dok se i posljednji nije izgubio u gustim sjenama okolne dungle. Opet je Tarzan siao u selo i obnovio zalihu strelica, a onda je pojeo onu rtvu u hrani to su je crnci prinosili da bi mu ublaili bijes. Prije nego to je otiao, odnio je Mirandovo tijelo do seoske kapije i namjestio ga o palisadu tako da se inilo kao da mrtvo lice gleda oko ugla stupa niz stazu koja je vodila u dunglu. Onda se Tarzan vratio, lovei, uvijek lovei, kolibi uz al. 110

Trebalo je mnogo pokuaja da posve preplaeni crnci ponovno uu u selo, mimo strano nacerenog lica mrtvog druga, a kad su vidjeli da je hrana, kao i strelice, otila, znali su ono ega su se toliko i bojali, da je Mirando vidio zlog pra-umskog duha. To im se sad inilo logikim tumaenjem. Samo oni koji vide tog stranog praumskog boga umiru. Ta nije li istina da ga nitko tko je ostao iv u selu nije nikad vidio? Zato su ga oni koji su umrli u njegovim rukama, morali vidjeti i platiti kaznu svojim ivotom. Dok ga god opskrbljuju strelicama i hranom, on im nee nauditi, osim ako ga ne pogledaju, pa je zato Mbonga naloio da se uz rtvu u hrani takoer prinese i rtva u strelicama za tog Munango-Kivatija, pa se tako nadalje i inilo. Ako sluajno prolazite kraj tog dalekog afrikog sela, vidjet ete jo pred slamnatom kolibicom, sagraenom upravo i/van sela, malen eljezni lonac u kojem se nalazi hrana, a uza nj tobolac s dobro umoenim strelicama. Kad je Tarzan doao na vidik ala gdje je stajala koliba, pred oima mu iskrsnu udan i neobian prizor. Na mirnim vodama zatiene luke plovio je veliki brod, a na al je bio navuen amac. Ali, stoje bilo najudnije, nekoliko bijelih ljudi kao stoje on, kretalo se izmeu ala i kolibe. Tarzan je vidio da su po mnogim detaljima bili poput ljudi iz slikovnice. Puzio je blie drveem, dok nije bio sasvim blizu, iznad njih. Bilo je deset ljudi. Crnomanjasti, suncem opaljeni, lopovske vanjtine. Sad su se okupili oko amaca pa su razgovarali glasno i ljutito, s mnogo mahanja rukama i prijetnji akama. Tada jedan, malen svat prosta lica, crne brade, koji je Tarzana podsjeao na Pambu, takora, stavi ruku na rame diva koji je stajao do njega, i s kojim su se svaali i prepirali. ovjeuljak je pokazao prema unutranjosti, tako da se div morao okrenuti da pogleda u tom smjeru. Kad se on ok111

renuo, maleni ovjek prosta lica izvue revolver iz pojasa i ustrijeli diva u leda. Veliki ovjek mahnu rukama nad glavom, koljena mu klecnue pa je bez glasa pao niice na al, mrtav. Odjek tog oruja, prvo koje je Tarzan ikad uo, vrlo ga zaudi, ali ak ni taj neobini zvuk nije mu mogao uznemiriti zdrave ivce, a kamoli ga zastraiti. Najvie ga je potreslo vladanje bijelih stranaca. Obrve mu se namrtie od duboka razmiljanja. Bilo je dobro, mislio je, to nije popustio prvom porivu i pojurio naprijed da pozdravi ove bijelce kao brau. Oito se nisu razlikovali od crnaca nisu bili civiliziraniji od majmuna nita manje okrutni od Sabore. Jedan asak stajali su gledajui malog, prostog ovjeka, i diva koji je leao mrtav na alu. Onda se jedan nasmije i potapa malog ovjeka po leima. ulo se jo mnogo vie razgovora i mahanja, ali manje svae. Zatim su porinuli amac, uskoili i odveslali prema velikom brodu, gdje je Tarzan vidio kako se drugi likovi miu na palubi. Kad su se popeli na brod, Tarzan se spusti na zemlju iza velika drveta i dopuzi do svoje kolibe drei je uvijek izmeu sebe i broda. Uljeznuvi na vrata, vidio je daje sve isprebacano. Knjige i olovke bile su rasute po podu, oruje i titovi i druga mala zaliha dragocjenosti bila je posvuda rasuta. Kad je vidio to je bilo uinjeno, veliki val srdbe navrije u njemu, pa mu se nova brazgotina na elu odjednom istakla, pruga upaljenog crvenila na smeoj koi. Brzo potri prema ormaru i potrai neto u dalekom zakutku donje police. Ah! Odlanulo mu je kad je izvadio metalnu kutijicu, i otvorivi je, naao nedirnuto svoje najvee blago. 112

Slika nasmijeenog, jakog mladia i oa (!i;i knjiica bile su sigurne. \ / to je to bilo? i / Njegovo brzo uho uhvatilo je slab, ali t) ^ J Potravi k prozoru, Tarzan pogleda pr>i| W i^ f'jr dio da se s velikog broda sputa amac do jV|W / ftfb bio u vodi. Doskora je vidio kako se mnogi L^fl tf.vfjP palube veeg broda i sputaju u amce. VraK\\ . ii/Jj'jV

,gom

Jedan asak Tarzan je promatrao, dok s^

HVW/ S\-w>$ft 4

njeva sputao u pripremne amce, a onda je>' S^m^f iV' li od boka broda, majmun-ovjek zgrabio k-)v- \ W i/V koliko asaka tampao olovkom, dok na pa;^ j>k ' J'u nekoliko redaka jasnih, dobrih, gotovo savre^W j^\ yfy/f Tu je biljeku nabo na vrata otrom drA*^l\ ifl(l ,$ Zatim je uzeo skupocjenu limenu kutiju, IN^V^^Aj'/,*' kopalja koliko je mogao ponijeti pa se pozu \ -ni'^/'/V^' stao u umi. f fc\ VW Kad su se dva amca dovezla do ala ^WH\ J^JM '$' kom, udan se izbor ljudi popeo na obalu. \ i?-, '"V A Bilo je sve u svemu dvadeset dua, akc.V^I V' J iid;l onih etrnaest grubih i lopovskih pomoraca^ ^ y mrtnu iskru, jer to je doista bio najprljavij^^Vi^r , najkrvoedniji sastav ljudi. i^v Vi,. J\w Drugi u toj skupini bili su drukijega k.( \\ fl w $ Jedan je bio postariji ovjek, bijele kos^j \\ ^Kjf o"' l u b l j e n i m naoarima. Njegova malko pog;K \ ;<).' fP Jedan je bio postariji ovjek, bijele kos^J fc\ j| uljenim naoarima. Njegova malko pogA \jjjr i su obuena u nepristali, iako vrlo isti ak\|w\ v/&$\ eir poveavao je neskladnost njegove QI^V\\ ,,#//^#J

dungli.

^S&t'W/

narskim hlaama, dok je odmah iza njega stariji ovjek s vrlo visokim elom i nemir W \*"Jf ffi&ffl vladanjem. ^w ' fff

yfc

"

Drugi lan te skupine bio je velik mlat^

vwVl

Za njima je dolazila golema crnkinja obuena poput Salamona to se tie boja, valjajui velikim oima, oito se bojei dungle, a onda i skupina mornara koji su psujui vadili svenjeve i kutije iz amaca. Posljednja se iskrcala djevojka od oko devetnaest godina, a onaj mladi koji je stajao na pramcu amca podigao ju je na kopno. Ona mu se u zahvalu hrabro i lijepo nasmijeila, ali nisu progovorili ni rijei. Taje skupina tiho napredovala prema kolibi. Bilo je oito da je, ma kakve im bile nakane, sve bilo odlueno prije nego to su sili s broda. I tako su stigli do vrata, mornari nosei kutije i svenjeve, a za njima petoro koje je bilo tako razliitog kova. Ljudi su odloili terete, a onda je jedan ugledao biljeku koju je stavio Tarzan. Ho, drugovi! povikao je. to je ovo? Ovaj znak nije bio ovdje prije jedan sat, ili neka me odnese sam vrag. Drugi su se okupili napreui vratove iznad ramena onih ispred sebe, ali kako ih je malo znalo itati, ili tek vrlo teko, jedan se napokon okrenu stariu u cilindru i aketu. Hej, profesore pozove ga doi i proitaj onu pro kletu biljeku. Tako oslovljen, starac prie polako ondje gdje su stajali mornari, a slijedili su ga drugi lanovi skupine. Namjestivi naoari, gledao je jedan asak tu cedulju a onda je okrenuvi se, otiao mumljajui sam sebi: Vrlo udno! Vrlo udno! Her, stari fosilu povika ovjek koji je prvi zatraio njegovu pomo misli li da smo te trebali da tu prokletu biljeku proita samomu sebi? Vrati se ovamo i proitaj je glasno, ti stari krpelju. Starac se zaustavi i, okrenuvi se, ree: O da, moj dragi gospodine, tisuu puta pardon. Bilo je od mene sasvim nepromiljeno, da vrlo nepromiljeno. Vrlo udno! Vrlo udno! Ponovno je gledao biljeku i proitao je, pa bi se bez sumnje bio ponovno okrenuo da razmisli o njoj da ga mornar nije grubo uhvatio za ovratnik i zaurlao mu u uho:
114

Proitaj glasno, staro blebetalo. O, da, doista. Da, doista! odgovori profesor blago, pa namjestivi jo jednom naoari proita glasno: OVO JE KUA TARZANA, UBIJAA ZVIJERI I MNOGIH CRNACA. NE UNITAVAJTE STVARI KOJE SU TARZANOVE. TARZAN PROMATRA. TARZAN-MAJMUN Koji je to vrag Tarzan? povikao je mornar koji je prije govorio. Oito govori engleski rekao je mladi. Ali to mu znai Tarzan-majmun? povie djevojka. Ne znam, gospoice Porter odgovori mladi osim ako nismo otkrili pobjegla majmuna iz Londonskog zoolokog vrta, koji je u svoj dom u dungli unio evropski odgoj. to vi mislite o tome, profesore Porteru? dodao je okrenuvi se k starcu. Profesor Archimedes Q. Porter namjesti naoari. A da, doista. Da, doista. Vrlo udno! Vrlo udno! govorio je profesor. Alija ne mogu dodati nita onomu to sam ve napomenuo da objasnim ovaj zaista izvanredni sluaj pa se profesor okrenu polako u smjeru dungle. Ali, tata povie djevojka nisi jo o tome nita rekao. Kojeta, dijete, kojeta odgovori profesor Porter blagim i strpljivim glasom. Ne tari sebi lijepu glavu tim tekim i nerazumljivim problemima pa se ponovno uputi U drugom pravcu oiju uprtih u tlo, ruku sklopljenih straga ispod skuta kaputa. 115

 Bit e da taj blesavi stari prostak ne zna o tome vie od nas zarei mornar takorskog lica. Ne budi prost povika mladi kojemu je lice problijedjelo od srdbe zbog mornareva uvredljivog glasa. Poubijao si nae oficire i nas opljakao. Mi smo u tvojoj vlasti, ali e postupati s profesorom Porterom i gospoicom Porter s potovanjem, ili u ti slomiti ovaj tvoj odvratni vrat golim rukama imao ti revolver ili ne i mladi stupi tako blizu mornara takorskog lica da je ovaj, iako je nosio dva revolvera i gadan no za pojasom, uzmaknuo posramljen. Ti prokleta kukavice povikao je mladi. Ti se nikad nee usuditi pucati u ovjeka, dok ti ne okrene leda. U mene se nee usuditi pucati ni onda i on se namjerice .okrenu leima mornaru i ode nehajno dalje kao da ga stavlja na kunju. Mornareva ruka stade lukavo puziti prema kundaku revolvera. Opake oi zurile su osvetljivo u lik mladog Engleza koji je odmicao. Pogledi njegovih drugova poivali su na njemu, ali je on jo uvijek oklijevao. U dui je bio ak i vei kukavica nego to je William Cecil Clavton i mislio. Nikad se nee znati to bi uinio, jer se radilo o jo jednom iniocu o kojem ova skupina jo nije znala da e tako nairoko zalaziti u probleme njihova ivota na ovoj negosto-ljubivoj afrikoj obali. Dva otra oka promatrala su iz lia oblinjeg drveta svaki pokret te skupine. Tarzan je vidio kakvo je iznenaenje prouzrokovala njegova biljeka. Dok on, istina, nije nita razumio od jezika tih stranaca, njihove kretnje i izrazi lica govorili su mu mnogo. To to je onaj mali mornar takorskog lica ubio jednog svog druga, razljutilo je Tarzana u velikoj mjeri, pa mu se sad, kad je vidio kako se svaa s onim naoitim mladiem, uzbuenje jo vie pojaa. Tarzan nije nikad prije vidio djelovanje vatrenog oruja, iako je iz knjiga nauio neto o njemu, ali kad je vidio da ta116

korsko lice hvata kundak revolvera pomislio je na prizor kojem je bio svjedokom tek nedavno, pa je, dakako, oekivao da e mladi biti umoren, kao to je bio onaj golemi mornar prije njega. Zato je Tarzan umetnuo otrovnu strelicu u luk i uzeo na nian mornara takorskog lica, ali je lie bilo tako gusto da je doskora uvidio da bi to lie ili koja granica odvratila strelicu, te je zato sa svog visokog mjesta bacio teko koplje. Clavton je zakoraio samo nekoliko koraka. Mornar sa takorskim licem potegao je revolver. Drugi su mornari stajali i napeto promatrali prizor. Profesor Porter ve je nestao u dungli, kamo ga je slijedio nemirni Samuel T. Philander, njegov tajnik i asistent. Crnkinja Esmeralda sreivala je prtljagu svoje gospodarice iz hrpe svjenjeva i kutija uz kolibu, a gospoica Porter seokre-nula da slijedi Clavtona, kad je neto natjera da se ponovno okrene prema mornaru. I onda su se tri stvari dogodile skoro u isto vrijeme mornar je trgnuo oruje i uperio ga u Clavtonova lea, gospoica Porter je vrisnula da ga opomene, a dugo je, okovano koplje sunulo poput munje odozgo i proburazilo desno rame ovjeka takorskog lica. Revolver je prasnuo bezopasno u zraku, a mornar se sro-zao s krikom boli i uasa. Clavton se okrenuo i pojurio prema tom prizoru. Mornari su stajali u zaplaenoj skupini, potegnuvi oruje, zurei u dunglu. Ranjeni ovjek previjao se i vriskao na tlu. Clavton, a da ga nije nitko vidio, pokupi revolver i spusti ga u koulju, onda se pridrui mornarima pa je i on zurio, zabezeknut, u dunglu. Tko bi to mogao biti? aptala je Jane Porter, a mladi se okrenuo da je vidi kako stoji iroko otvorenih oiju i udei se tik do njega. Rekao bih da nas promatra Tarzan-majmun odgovorio je sumnjiavim glasom. Komu je samo to koplje bi117

lo namijenjeno? Ako Snipesu, onda je na majmunski prijatelj doista prijatelj. Zaboga, gdje su ti otac i gospodin Philan-der? Netko je ili neto u dungli, i oboruano je, ma to bilo. Hej! Profesore! Gospodine Philanderu! povikao je mladi Clavton. Nije bilo odgovora. Sto da se radi, gospoice Por-ter? nastavljao je mladi, lica smrknuta od brige i neodlunosti. Ne mogu vas ostaviti ovdje samu s ovim razbojnicima, a vi se sigurno ne usuujete sa mnom u dunglu. A ipak netko mora ii potraiti vaeg oca. On e vie nego sigurno odlutati bez cilja, bez obzira na opasnost ili pravac, a gospodin Philander je samo neto manje nepraktian. Oprostite mi to sam otvoren, ali su nam u opasnosti ivoti, a kad vam vratim oca, neto se mora uiniti, da shvati opasnosti kojima izlae vas kao i sebe svojom rastresenou. Ja se s vama potpuno slaem odgovori djevojka i nita se ne vrijeam. Dragi stari tata rtvovao bi za mene ivot i bez i jednog aska oklijevanja, samo kad bi ovjek mogao njegov duh na jedan asak zadrati na takvoj sitnici. Samo se na jedan nain moe drati na sigurnu mjestu, a to je da se privee lancem za drvo. On je jadan, tako nepraktian. Sjetio sam se! odjednom povie Clavton. Vi se znate sluiti revolverom, je li? Da. Zato? Ja ga imam. S njim ete vi i Esmeralda biti razmjerno sigurne u onoj kolibi dok ja budem traio oca i gospodina Philandera. Hajde, pozovite enu, a ja u se pouriti. Nisu mogli otii daleko. Jane Porter uini kako je on predloio, a kad je Clavton sigurno zatvorio vrata, okrenuo se prema dungli. Neki su mornari izvlaili koplje iz njihova ranjenog druga, a kad se Clavton pribliio zamolio je da mu posude revolver dok u dungli trai profesora. takorsko lice, kad je vidio da nije mrtav, ponovno se pribra pa je kiom kletvi upravljenih na Clavtona odbio u ime svojih drugova da se mladiu priuti ikakvo oruje. 118

Taj je ovjek, poto je ubio prijanjeg vou, preuzeo ulogu voe, a kako je tek malo vremena proteklo to jo nijedan nije posumnjao u njegovu vlast. Clavton je umjesto odgovora slegnuo ramenima, ali kad je otiao, pokupio je koplje koje je proburazilo Snipesa, pa je tako primitivno oboruan, sin lorda Grevstoka, otkoraao u gustu dunglu. Svakih nekoliko asaka izvikivao je glasno imena lutala-ca. Promatrai u kolibi uz al sluali su kako taj glas biva sve slabiji i slabiji, dok ga napokon nisu progutali bezbrojni umovi praume. Kad su profesor Archimedes Q. Porter i njegov asistent Samuel T. Philander poslije mnogo navaljivanja asistenta napokon krenuli prema logoru, potpuno su se izgubili u divljem i zamrenom labirintu guste dungle, iako oni to nisu ni znali. Samo igrom sluaja krenuli su prema zapadnoj obali Afrike, a ne prema Zanzibaru na suprotnoj strani afrikog kontinenta. Kad su za kratko vrijeme stigli na al, a logora nisu ugledali, Philander je bio siguran da su sjeverno od svog cilja, dok su zapravo bili oko dvije stotine metara juno. Tim nepraktinim teoretiarima nije ni na um palo da glasno poviu ne bi li tako privukli panju prijatelja. Umjesto toga, sa svim uvjerenjem koje deduktivno zakljuivanje s krive premise donosi ovjeku, Samuel T. Philander zgrabio je profesora Archimedesa Q. Portera vrsto za ruku i tog starog gospodina koji je blago protestirao, pourivao u pravcu Capetowna, petnaest stotina milja prema jugu. Kad su se Jane Porter i Esmeralda osjetile sigurne iza vrata kolibe, prva pomisao crnkinje bila je da zabrave iznutra vrata. Poela je da trai neto ime bi to mogla uiniti. Ali kad je razgledala unutranjost kolibe zavrisnula je od uasa pa je uplaeno kao dijete potrala, ta golema crnkinja da nasloni lice na rame gospodarice.

119

Jane Porter, koja se okrenula na taj povik, vidjela je i razlog, pobijeljeli kostur mukarca leao je pruen na podu. Jo jedan pogled otkrio je i drugi kostur na postelji. Na kakvu smo stranom mjestu! promrmljala je za prepateno djevojka. Ali joj u strahu nije bilo panike. Napokon, oslobodivi se od bijesnog Esmeraldinog stiska, koja je jo vikala, Jane Porter prijee sobu da pogleda kolijevicu, znajui to e ondje vidjeti prije nego to se sitni kostur i pokazao u svoj svojoj jadnoj i patetinoj slabosti. Kakvu su stranu tragediju objavljivale ove jadne nijeme kosti! Djevojka je zadrhtala na pomisao o dogaajima koji bi se mogli dogoditi njoj i njezinim prijateljima u ovoj zlokobnoj kolibi, roitu tajanstvenih, moda i neprijateljskih bia. Brzo lupivi nestrpljivo malim stopalom, ona se htjede otresti ovih crnih predosjeaja pa je, okrenuvi se Esmeraldi, zatraila da prestane plakati. Prestani, Esmeraldo, prestani smjesta! povikala je. Ti samo pogorava stvari. No, ja nisam nikad vidjela tako veliko dijete. Zavrila je slomljena, s malo drhtavim glasom zbog pomisli na tri mukarca od kojih je zavisila, a koji sada lutaju dubinom strane dungle. Doskora je djevojka vidjela da se na vratima iznutra nalazi jak drveni zasun, pa im je poslije nekoliko pokuaja uspjelo da ga gurnu zajednikim snagama na mjesto, prvi put u dvadeset godina. Onda su sjele na klupu, zagrlile se i zaplakale.

NA MILOSTI DUNGLE
Poto je Clavton uronio u dunglu, mornari pobunjenici s Arrowa poee raspravljati to da uine. U jednomu su se svi sloili da se moraju pouriti da pristanu uz Arrow, gdje su barem sigurni od kopalja nevidljivog neprijatelja. Pa je zato, dok su se Jane Porter i Esmeralda zagraivale u kolibi, kukavika razbojnika posada veslala brzo prema svom brodu, u ona dva amca kojima su bili doli na obalu. Tarzan je taj dan vidio toliko da mu se od uenja zavrtjelo u glavi. Ali mu je najdivnije od svega to je vidio bilo lice lijepe bijele djevojke. Tu je napokon jedna od njegova roda. U to je bio siguran. I onaj mladi i dva starca: oni su takoer uglavnom onakvi kakvima je on zamiljao svoje ljude. Ali su oni bez sumnje isto tako divlji i okrutni, kao to su to i drugi ljudi. injenica, da oni jedini nisu bili naoruani, moda bi mogla biti i znak da nisu nikog ubili. Tarzan je vidio mladia kako je pokupio onaj pali revolver ranjenog Snipesa i kako ga je sakrio u njedra. I vidio je kako ga je oprezno dodao djevojci, dok je ona ulazila na vrata kolibe. Nije shvaao razloge takvu vladanju. Ali mu se nekako intuitivno sviao onaj mladi i ona dva starca, a za djevojkom je osjeao nekakvu udnu enju koju je jedva razumio. Sto se tie velike crnkinje, ona je oito nekako povezana s djevojkom pa je zato i nju volio. to se tie mornara, a osobito Snipesa, strano ih je zamrzio. Znao je po njihovim prijeteim kretnjama i izrazima 121

120

na opakim licima da su oni neprijatelji. Zato je odluio da ih dobro promatra. Tarzan se pitao, zato su ti ljudi otili u dunglu, a nije mu ni palo na pamet da bi se ovjek mogao izgubiti u labirintu grmlja, koje je njemu bilo jednostavno kao vama glavna ulica vaega grada. Kad je vidio da mornari veslaju prema brodu, a znao je da su djevojka i njezina drugarica sigurne u kolibi, Tarzan je odluio da slijedi mladog ovjeka u dunglu i sazna to mu je posao. Odnjihao se hitro u smjeru kojim je poao Clavton, pa je za kratko vrijeme uo, slabo iz daljine, sad samo povremene povike Engleza koji je dozivao prijatelje. Ubrzo Tarzan sustie bijelog ovjeka, koji se gotovo iscrpljen nasljanao na drvo briui znoj sa ela. ovjek-maj-mun, skrivajui se dobro iza lia, sjedio je promatrajui paljivo taj novi primjerak svoje rase. Od vremena do vremena Clavton bi glasno povikao, pa je napokon Tarzan shvatio da on trai starce. Tarzan je htio otii da ih potrai sam, kad je opazio uti sjaj glatke koe koja se oprezno provlaila dunglom prema Clavtonu. To je bila Sita, leopard. Sad je Tarzan uo kako se tiho savija trava i pitao se kako to da ne uje bijelac. Je li mogue da nije zamijetio tu glasnu opomenu? Nikad prije nije Tarzan znao da bi Sita bio tako nespretan. Ne, bijelac nije uo. Sita se zgurio da skoi, a onda je, resko i strano, nad tiinom dungle odjeknuo strani izazovni krik majmuna, pa se Sita okrenuo, jurnuvi sa tropotom kroz grmlje. Clavton se osovi na noge. Krv mu se sledila u ilama. Nikad u ivotu nije mu tako uasan urlik proparao ui. Nije bio kukavica, ali ako je ovjek ikad outio ledeni strah na srcu, William Cecil Clavton, najstariji sin lorda Grevstoka iz Engleske, outio ga je u gustoi afrike dungle. 122

um velikog tijela to je s lomljavom jurilo gutarom tako blizu njega i zvuk onog stranog krika nad njim, bio je za Clavtonovu hrabrost gotovo prevelika kunja. Ali on nije znao da upravo tom glasu duguje ivot, niti da je stvorenje koje se tako oglasilo njegov bratued pravi lord Grevsto-ke. Popodne se pribliavalo kraju, pa je Clavton, obeshrabren i maloduan, bio u stranoj stisci ne znajui to da radi: da li da dalje trai profesora Portera, uz gotovo sigurnu opasnost da i sam pogine nou u dungli, ili da se vrati u kolibu, gdje moe barem da zatiti Jane Porter od opasnosti to je opkoljavaju sa svih strana. Nije se elio vratiti u logor bez njezina oca, a jo je vie prezao pred pomilju da e je ostaviti samu i nezatienu u rukama pobunjenika s Arrowa, ili stotinu drugih nepoznatih opasnosti dungle. Vjerovao je da su se moda profesor i Philander ve vratili u logor. Da, to je vie nego vjerojatno. Barem e se vratiti da vidi, prije nego to nastavi ono to se pokazivalo kao najncplodonosnije traganje. 1 tako se poeo vraati posrui gustim i neprohodnim grmljem u smjeru u kojem je mislio da lei koliba. Na Tarzanovo iznenaenje mladi je odlazio dalje u dunglu, uglavnom u smjeru Mbongina sela, pa je lukavi mladi majmun-ovjek bio uvjeren daje izgubljen. Tarzanu je to bilo jedva razumljivo. Ali mu je razum govorio da se nitko nije usudio poi u selo okrutnih crnaca naoruan samo kopljem, koje je, kako ga je on nosio, oito bilo oruje na koje bijelac nije bio navikao. Niti je slijedio trag Starca. Oni su ovuda proli i otili ve davno, iako je njihov nag bio svje i jasan pred Tarzanovim oima. Tarzan je bio zbunjen. Divlja dungla lako e i brzo ugrabiti ovog nezatienog stranca, ako ga to prije ne odvede do tala. 123

Da, upravo je sad Numa, lav, vrebao na bijelca nekoliko koraka nadesno. Clavton je uo kako veliko tijelo ide uporedo s njim, a sad se u veernjem zraku zaula i gromka rika te zvijeri. ovjek je stao, podigao koplje i gledao u grmlje iz kojega je izlazila ona strana rika. Sjene su se poveavale, tama je silazila. Umrijeti tu sam, pod koljaima divljih zvijeri, biti razde-ran i rastrgan, osjeati vrui dah zvijeri na licu, dok ti velika apa gazi grudi! Jedan asak sve je bilo mirno. Clavton je stajao ukoen, s podignutim kopljem. Zatim ga slab um grmlja obavijesti kako se prikrada ivotinja. Pripremala se na skok. Napokon ju je vidio, ni dvadeset stopa daleko dugo, vitko, miiavo tijelo i uto-smea glava golema lava sa crnom grivom. ivotinja je bila na trbuhu, pomiui se naprijed vrlo polagano. Kad su joj se oi susrele s Clavtonovima, stala je pa je promiljeno, oprezno skupljala stranje dijelove pod sebe. ovjek je promatrao u smrtnom strahu, bojei se da baci koplje, bez mogunosti da pobjegne. Na drvetu nad sobom zauo je um. Neka nova opasnost, pomislio je, ali se nije usudio otrgnuti oi sa uto-zelenih krugova pred sobom. Zauo se otar bruj kao da se slomila ica bendoa, pa se u isti asak u utoj koi uurena lava pojavi strelica. ivotinja skoi, zaurla od boli i gnjeva, ali je Clavton nekako posrnuo na jednu stranu, a kako se okrenuo ponovno protiv razbjenjelog kralja ivotinja, zaprepastio se nad onim stoje ugledao. Skoro u isto vrijeme kad se lav okrenuo da ponovno napadne, goli div spustio se sa drveta ravno na lea ivotinje. Brzinom munje ruka koja je bila sva obloena eljeznim miiima obuhvati golemu iju pa veliku ivotinju, koja je rikala i udarala apom po zraku, podie odostrag podie lako kako bi Clavton podigao psia.
124

Prizor koji je gledao ondje u polumranim dubinama afrike dungle zauvijek mu se usjekao u mozak. ovjek pred njim bio je utjelovljenje tjelesne ljepote i divovske snage, ali ipak nije o tom ovisio u borbi s velikom makom, jer ma kako mu jaki bili miii nisu bili nita prema Numinima. On je dugovao svoju premonost spretnosti, mozgu i dugom otrom nou. Desnom je rukom obuhvatio lavlju iju, dok je lijevom rukom od vremena do vremena gurao no u nezatienu stranu ispod lijevog plea. Razbjenjela ivotinja trzala se gore i natrag, dok nije stajala na stranjim nogama borei se bespomono u tom neprirodnom poloaju. Da je bitka potrajala nekoliko trenutaka dulje, ishod je mogao biti drukiji, ali je sve bilo izvreno tako brzo da je lav imao jedva vremena da se pribere od zbrke i iznenaenja kad je ve klonuo bez ivota na tlo. Zatim se udni lik koji gaje pobijedio osovio, na truplu i, zabacivi divlju i lijepu glavu zaorio onim stranim krikom koji je prije nekoliko asaka tako prepao Clavtona. Pred sobom vidio je lik mlada ovjeka gola, osim tkanice i nekoliko barbarskih ukrasa oko ruku i nogu. Na grudima se, na glatkoj smeoj koi sjao neprocjenjiv dijamantni medaljon. Lovaki no se vratio u svoj jednostavni tok i ovjek je pokupio luk i tobolac s mjesta gdje ih je bacio kad je skoio na lava. Clavton je progovorio strancu na engleskom zahvaljujui mu se to ga je tako hrabro spasio i estitajui mu na udesnoj snazi i spretnosti koju je pokazao, ali je jedini odgovor bio uporan pogled i slabo slegnue ramenima, to je moglo Enaiti ili da potejenjuje uslugu koju je uinio, ili da ne poz n a j e Clavtonova jezika. Kad je prebacio luk i tobolac na lea, divlji je ovjek ir t a k v i m ga je Clavton sad smatrao jo jednom izvukao no i spretno izrezao nekoliko velikih renjeva mesa iz lav125

Ijeg trupla. Onda je unuo i poeo jesti, ali je najprije dao Clavtonu znak da mu se pridrui. Jaki bijeli zubi zarivali su se u sirovo i krvavo meso s oitim uitkom, ali se Clavton nije mogao prisiliti da dijeli ne-kuhano meso sa svojim udnim domainom. Umjesto toga promatrao ga je, pa mu je odmah zatim sinulo uvjerenje da je to Tarzanmajmun, iju je biljeku tog jutra vidio privrenu na vratima kolibe. Ako je tako, on mora govoriti engleski. Ponovno je Clavton pokuao da govori s majmunom-ovjekom, ali su odgovori, sad glasni, bili u udnu jeziku, koji je bio slian brbljanju majmuna pomijeanu s rezanjem kakve divlje zvijeri. Ne, to ne moe biti Tarzan-majmun, jer je vrlo oito da je ovo potpuni neznalica u engleskom. Kad je Tarzan zavrio obrok, digao se i pokazao u suprotnom smjeru od onoga kojim je bio iao Clavton, a zatim je krenuo dunglom u tom smjeru. Clavton, zauen i zbunjen, oklijevao je da ga slijedi, jer je mislio da ga vodi jo dublje u neprohodnu dunglu, ali se ovjek-majmun, kad je primijetio da ga ovaj nee slijediti, vratio, zgrabio ga za kaput i vukao, dok se nije uvjerio da Clavton shvaa to on trai. Onda ga je ostavio da ga dobrovoljno slijedi. Englez, koji je napokon zakljuio da je zarobljenik, nije vidio nikakva drugog izbora nego da prati svog zarobljivaa, te su tako putovali polako kroz dunglu, dok je tamni ogrta neprodorne umske noi padao, a potajni su se koraci jastuastih apa mijeali s pucketanjem granica i s divljim krikovima ivotinja koje su ih, kako je Clavton osjeao, opkoljiva-le. Iznenada Clavton zau slab pucanj vatrenog oruja jedan pucanj, a zatim tiina. U kolibi uz al dvije su se zaplaene ene stiskale jedna uz drugu dok su sjedile na klupi u sve veoj tami.
126

Crnkinja je histerino jecala oplakujui onaj nesretni dan kad je otila iz svog dragog Marvlanda, dok se bijela djevojka, suhih oiju i naoko mirna, tresla od straha i slutnji. Ona nije toliko strahovala za sebe, koliko za tri mukarca koji su sada lutali po bezdanim dubinama divlje dungle, odakle je sluala krikove i riku, lajanje i rezanje uasnih i stranih pra-siimskih stanovnika koji trae plijen. A sad je zaula um teka tijela to se trljalo o zid kolibe. ula je velike jastuaste ape kako gaze tlo. Onda je naasak sve utihnulo. Cak se i buka u dungli stiala od slaba mrmo-ra. Onda je jasno zaula zvijer kako njui vrata, ni dvije stope od mjesta gdje je ona sjedila. Instinktivno je djevojka zadrhtala i stisla se jae uz crnkinju. - Pst! apnula je. Pst, Esmeraldo jer jecanje i Menjanje ove ene kao da je privlailo ivotinju koja je vrebala iza tankog zida. Na vratima se zaulo lagano struganje. ivotinja je pokudi vala ui silom. Ali struganje je odmah prestalo, pa su se, kako je ula, velike ape kradom povlaile naokolo kolibe. Ponovno su se zaustavile ispod prozora, za koji su se sad uplaene djevojine oi prilijepile. Boe! apnula je, jer je sad, u kvadratiu reetkastog prozora, na mjeseini, vidjela obrise glave goleme lavice. Svijetle oi uprle su se u nju s paljivom okrutnou. - Gledaj, Esmeraldo! proaptala je. Zaboga, to da idimo? Gle! Brzo! Prozor! I smeralda, prianjajui jo vie uz svoju gospodaricu, po-leda jednom prestraeno prema kvadratiu mjeseine, upra-' kad je lavica tiho, divlje zareala. ()iio to je vidjela jadna crnkinja bilo je previe za ve napete ivce. 0, Gaberelle! vrisnula je i kliznula na pod, nepo-I.I i besvjesna masa.
127

inilo se da velika zvijer itavu vjenost stoji sa prednjim apama na podvoju prozora zurei u sobicu. Zatim je okuala velikim pandama snagu reetke. Djevojka je gotovo prestala disati, kad na njezino olakanje glave nestade i zau se kako se ivotinja udaljuje od prozora. Ali je ponovno dola do vrata, pa je jo jednom poelo struganje. Ovaj put sa sve veom snagom, dok ta velika zvijer nije poela derati debelu oplatu s upravo bjesomunom eljom da zgrabi bespomone rtve. Da je Jane Porter znala koliko su debela ova vrata, izgraena od vie slojeva, manje bi se bojala da e je lavica dosei. John Clavton nije ni mislio, kad je izraivao ova gruba ali jaka vrata, da e ona jednog dana, dvadeset godina kasnije, tititi lijepu Amerikanku, koja se tada jo nije ni rodila, od zubi i panda lavice ljudoderke. Punih dvadeset minuta zvijer je naizmjenino njukala i derala vrata, katkada sebi dajui oduka u divljem, okrutnom kriku. Napokon je odustala od pokuaja, pa je Jane Porter ula kako opet dolazi pod prozor, zaustavlja se naasak, a onda se baca svojom velikom teinom u sad ve tronu reetku. Djevojka je ula kako reetke cvile od udarca. Ali su izdrale pa je golemo tijelo palo na zemlju. Lavica je neprekidno ponavljala taj svoj skok, dok napokon ustraeni zatvorenik nije vidio kako poputa jedan dio reetke, pa je zaas jedna velika apa i glava ivotinje bila u sobi. Polako su snana ija i plea odmicale preke, a vitko je tijelo nadiralo sve vie i vie u sobu. Kao u zanosu, djevojka se die, s rukom na prsima, razrogaenih oiju, zurei s uasom u podivljalo lice zvijeri, koja je bila jedva deset stopa daleko. Uz njezina stopala leala je ispruena crnkinja. Daje samo moe dii, svojim bi snagama moda mogle odbiti ovog divljeg i krvoednog uljeza.

Jane Porter se sagnu da uhvati crnu enu za rame. Grubo je strese. Esmeraldo! Esmeraldo! povikala je. Pomozi mi, ili smo izgubljene. Esmeralda je polako otvorila oi. Prvo to su vidjele bili su zapjenjeni koljai gladne lavice. Uasno zavrisnuvi, jadna se ena die na ruke i noge i u tom poloaju pobjee preko sobe viui iz svega glasa: O Gaberelle! O Gaberelle! Esmeralda je teila oko stotinu i etrdeset kila, to nije nimalo smetalo da hoda poput gazele, pa je njena velika urba, zajedno s krupnoom proizvodila najudniji dojam. Jedan trenutak lavica je ostala mirna. Samo je upirala krvoedni pogled u bjeeu Esmeraldu, koje cilj kao daje bio ormar, u koji se pokuala utrpati. Ali kako su police bile rastavljene samo oko devet do deset palaca, jedva je uspjela ugurati glavu, na to je, s divljim vriskom to je nadjaao sve umove dungle, ponovno pala u nesvijest. Sa smirenjem Esmeralde lavica je obnovila svoje napore da provue golemo tijelo kroz sve manje otpornu reetku. Djevojka, koja je stajala blijeda i ukoena uza zid, traila ic sa sve veim uasom rupu kroz koju bi pobjegla. Odjednom pod rukom vrsto pritisnutom o grudi osjeti tvrdi obris revolvera koji joj je Clavton bio ostavio. Hitno ga izvue iz skrovita i, naciljavi u laviinu glavu, povue otponac. Bijesnu plamen, zau se prasak, a ivotinja odgovori ri-I l Hii boli i bijesa. Jane Porter vidjela je kako je ta velika pojava nestala s tora, a onda se i ona onesvijestila, a revolver joj je ispao

ruku.
Ali Sabor nije bila bila ubijena. Kugla je samo zadala bol-i .mu njenu ramenu. Ona je uzmakla samo zbog iznenade-1 od /asljepljujueg blijeska i zaglune grmljavine, istina. i, ali samo privremeno.
' la i/ a n modu majmunima

128

129

Uskoro je bila opet na reetki, pa je s obnovljenim bijesom hvatala apom otvor, ali sa slabijim uinkom, budui da joj ranjeno udo nije moglo koristiti. Vidjela je plijen dvije ene koje su leale u nesvijesti na tlu. Vie nije trebalo savladavati nikakav otpor. Meso je lealo pred njom, pa se Sabor samo morala ugurati kroz reetke da ga uzme. Polako je utiskivala golemo tijelo, palac po palac, kroz otvor. Sad joj je prola glava, sad jedna velika apa i plee. Briljivo je privukla ranjeno udo da ga ugura na onu stranu tijesnih preaka. Jo asak, pa e oba plea, a onda e dugo, vijugavo tijelo i uska bedra lako ui. U tom je asu Jane Porter ponovno otvorila oi.

UMSKI BOG
Kad je Clavton uo pucanj, obuze ga smrtni strah. Znao t je mogao pucati jedan od mornara, ali injenica da je vio revolver Jane Porter, zajedno s previe napetim stan ivaca, uinila ga je bolesno sigurnim da joj prijeti ne.1 velika opasnost: moda se upravo sad pokuava obraiiii od kakva divljeg ovjeka ili zvijeri. su bile misli njegova udnog zarobljivaa ili voe, to < l . i vi o n mogao samo nejasno nasluivati. Ali da je on uo i n i i da je taj na njega nekako djelovao, to je bilo sasvim jer je ubrzao korak toliko primjetno daje Clavton, pom i slijepo za njim, pao mnogo puta nastojei uzaludno da ti stopu prati, ali je ubrzo beznadno zaostao. Bojei se da e se ponovno izgubiti, zvao je glasno divljeg I |flka, pa je u jednom asu sa zadovoljstvom vidio kako se tko ipuSta do njega s granja. m je asak Tarzan dobro pogledao mladia, kao da se mue o dl u i t i to je najbolje uiniti, a onda je, sagnuvi n;ik da ga uhvati oko vrata pa je, s bijelcem na leiI u MU otiao na drvee. Nfkoliko i d u i h minuta taj mladi Englez nije nikad zaboi Uvis, u savitljivo i zanjihano granje nosio ga je, kako i inilo, s nevjerojatnom brzinom, dok se Tarzan griIlO polako napreduje. \ isoke grane to se spretno stvorenje vinulo s ClayR u \ rtoglavu luku do susjednog drveta, a onda su mo"ii matara sigurne noge gazile labirintom ispreplete131

130

nih grana, drei ravnoteu poput pelivana visoko gore iznad crnih dubina zelenila. Od prvog osjeaja zebnje i straha Clavton je preao u otro divljenje i zavist zbog onih divovskih miia i udesnog nagona ili znanja to je vodilo ovog umskog boga kroz no tamnu kao u rogu lako i sigurno kao to bi Clavton etao za pune mjeseine londonskom ulicom. Katkad su doli na mjesto gdje je lie iznad njih bilo rjee, pa bi svijetle zrake mjeseca osvijetlile pred Clavtonovim zauenim oima udnu stazu kojom su prolazili. U takvim asovima ovjek je stvarno zaustavljao dah pred pogledom na one strane dubine ispod sebe, jer je Tar-zan prelazio lakim putem, to je esto bilo preko stotinu stopa iznad zemlje. A ipak je sa svom tom, kako se inilo, velikom brzinom, Tarzan zapravo pipao svoj put s razmjernom sporou, traei neprestano grane prikladne jaine da bi mogle izdrati dvostruku teinu. Ubrzo su doli do istine pred alom. Tarzanovo otro uho ulo je udne umove: Sabor je nastojala da se probije kroz reetku, pa se Clavtonu inilo da su se spustili ravnih stotinu stopa na zemlju, tako je brzo Tarzan siao. A ipak, kad su udarili u zemlju jedva da su se trgnuli. A kad je Clavton prestao drati majmuna-ovjeka, vidio je kako je ovaj su-nuo poput vjeverice na drugu stranu kolibe. Englez je skoio brzo za njim, upravo na vrijeme da vidi stranji dio velike ivotinje koji umalo da nije nestao kroz prozor kolibe. Kad je Jane Porter otvorila oi i shvatila da ponovno prijeti opasnost, njezino hrabro srce izgubi i posljednji trag nade, pa se okrenu da potrai palo oruje, da se moe ubiti prije nego to joj okrutni koljai zadru u lijepu put. Lavica je bila gotovo prola kroz otvor prije nego to je Jane pronala oruje. Ona ga je brzo digla do svoje sljepooi132

a joj zauvijek nestanu s oiju rune ralje koje su zijevale I plijenom. Jedan asak je krzmala, da se nakratko i tiho pomoli, a dok je tako inila oi joj padoe na jadnu Esmeraldu, koja je lifala nepomina, ali iva, uz ormar. Kako da prepusti tu jadnu, vjernu enu onim nesmiljeni ni, u t i m koljaima? Ne, ona mora jedan metak upotrijebili /a onesvijetenu enu prije nego to uperi hladnu cijev po-tn\ no na sebe. Kuko je prezala pred tom kunjom! Ali bila bi okrutnost ii puta manje opravdana dopustiti da ova ljubazna crnki-koja ju je odgajala od djetinjstva s majinskom brigom i II hi, doe do svijesti ispod snanih ralja velike make. Hi ZO Jane Porter skoi na noge i potri do crnkinje. Pritis-i i i|cv revolvera vrsto o odano srce, zatvori oi i... bor uasno zavrisnu. I >jevojka, preseneena, pritisnu otponac i okrenu lice pre-i livotinji, i s istim pokretom podigne oruje na sljepooi/apucala drugi put, jer je na svoje iznenaenje vidjeli, i se velika ivotinja polako povlai kroz prozor, a na mi ugledala je glave i ramena dvojice mukaraca. i ' 4 je < 'l a vt o n zaobiao ugao kolibe gledajui kako ivo-i u..laje unutra, vidio je i kako joj majmun-ovjek hvata objema rukama i upirui se nogama o zid kolibe, M ii-,i ma nastoji izvui zvijer. Ion je brzo pomogao, ali mu je majmun-ovjek govo-/apovjednim i odlunim glasom. Clavton je razu-1(0 nalozi, ali ih on nije mogao shvatiti. pokon se. zajednikim 22 naporima, veliko tijelo poelo vali sve vie i vie izvan prozora. Tek sada shvati p i .mi smionost svog druga. ovjek, goli ovjek, krvoedna ljudodera, koji ipama, s prozora, za rep, da spasi stranu bijelu i je posljednja rije junatva. 133

Koliko se ticalo Clavtona, to je bilo sasvim drugo, jer ova djevojka nije bila samo njegova roda i vrste, ve je bila jedina ena na svijetu koju je ljubio. Iako je znao da e lavica brzo s njim zavriti, vukao je sa eljom da je otrgne od Jane Porter. A onda se sjetio bitke izmeu Tarzana i velikog, crnogrivog lava, koju je gledao nedavno, pa se poeo osjeati sigurnijim. Tarzan je jo uvijek izdavao naloge koje Clavton nije shvaao. Nastojao je kazati glupome bijelcu da zarije u Saborina leda i bokove otrovne strelice i da dosegne divlje srce dugim, tankim lovakim noem koji je visio uz Tarzanov bok. Ali ga ovjek nije shvaao, a Tarzan se nije usudio da popusti svoj stisak i da to sam uini, jer je znao da sitni bijelac ne bi nikako mogao sam zadrati Sabor ni jedan asak. Lavica je polako naputala okvir prozora. Napokon su joj ramena bila vani. A onda je Clavton vidio djelo koje ak ni vjeno nebo nije nikad prije vidjelo. Tarzan, koji je sebi razbijao glavu kako da se sam uhvati ukotac s razbjenjelom zvijeri, iznenada se sjetio svoje bitke s Terkozom. Kako su se velika ramena sasvim oslobodila prozora, te je lavica visjela na podvoju prozora samo na prednjim apama, Tarzan je odjednom popustio stisak. Hitrinom egrtue koja napada bacio se Sabori na leda, a svojim jakim mladim rukama nastojao i uspio na zvijeri izvriti puni zahvat, kao to ga je nauio onomadne kada se tamo krvavo rvao s Terkozom. Riknuvi, lavica se okrenu posve na lea. Pala je svom teinom na svog napadaa. Ali je crnokosi div sve jae stiskao rukama. Derui i maui apom po zraku i zemlji, Sabor se valjala i bacala ovamo i onamo nastojei da zbaci udnog protivnika. Ali ovaj je sve jae i jae stiskao eljeznim rukama, tako da joj se glava sve vie sputala na uto-smee prsi.
134

.yie stezale eline podlaktice majmuna-ovjeka Saborinu iju. Sve slabiji i slabiji postajali su laviini napori. Napokon je Clavton vidio kako su golemi miii Tarzano\ Ih ramena pod srebrnom mjeseinom iskoili u isprepletene i/love. Majmun-ovjek upro je svom snagom, i kraljeci Saborine ije pukli su otrim pucanjem. U trenu Tarzan je bio na nogama, pa je drugi put tog da-1 lavton uo divlju pobjedniku riku majmuna. Zatim je H no kako Jane Porter vie u samrtnom strahu: Cecile gospodine Clavtone! O, to je to? to je to? Trei brzo do vrata kolibe, Clavton je povikao da je sve POdu te ju je zamolio da otvori. Koliko je samo brzo mogla I |e podigla veliki zasun i upravo uvukla Clavtona. Kakva je to bila strana buka? aptala je privivi se n/

Sve su

njega.
lo je bio pobjedniki krik ovjeka koji vam je upravo lio ivot, gospoice Porter. ekajte, ja u ga dovesti da RIU se moete zahvalili. Ztplaena djevojka nije htjela ostati sama. Otpratila je IYtona do one strane kolibe gdje je lealo mrtvo laviino l.ii /a n -ma j mu n je otiao. I lavton je zaviknuo nekoliko puta, ali nije bilo odgovora. Mili dvoje vratilo u sigurniju sobu. K a k a v straan krik! povikala je Jane Porter. "i kail na nj samo pomislim. Ne govorite mi da ljudsko proizvodi taj runi i strani krik. Mi iako je, gospoice Porter odvrati Clavton ili, u" ruku, ako nije ljudsko grlo, onda je grlo umskog da joj je ispripovjedio svoja iskustva s tim udnim kako mu je taj divlji ovjek dvaput spasio illvnoj snazi i spretnosti i hrabrosti o smeoj koi 135

Ja to uope ne mogu shvatiti zakljuio je. Isprva sam mislio da bi mogao biti Tarzan-majmun, ali on niti govori niti razumije engleski, pa se ta teorija ne moe odrati. Pa ma to on bio povie djevojka dugujemo mu svoje ivote. Zaboga, nisam li mrtva? To dvoje okrenu se da vide Esmeraldu kako se podie sa zemlje, oiju to su se valjale s kraja na kraj kao da ne mogu vjerovati u ono to one sada vide. Krik lavice, kad se Jane Porter bila spremala da ustrijeli jadnu Esmeraldu, spasio je crnkinji ivot, jer je djevojin trzaj okrenuo cijev revolvera u stranu pa je kugla otila u tlo. A sad je dola reakcija Jane Porter. Bacila se na klupu vritei od histerinog smijeha.

VRLO UDNO
Nekoliko milja juno od kolibe, na pjeskovitom alu prepirala su se dva starca. Pred njima pruao se iroki Atlantik. Za leima bio im je l .mini kontinent. Odmah u blizini pomaljala se crna dunDivlje zvijeri rikale su i reale. Zvukovi, i runi i strani ili su im ui. Hodali su milje traei logor, ali uvijek u po-nom smjeru. Tako su se izgubili kao da ih je netko odjednom prenio na drugi svijet. U takvoj situaciji trebalo bi da svaki djeli svog mozga ete najvanijem pitanju tog trenutka pitanju ivota i .mili: da pronau put do logora. < tavorio je Samuel T. Philander: Ali, moj dragi profesore, ja jo uvijek mislim da Ferdi-l i Izabela nisu u petnaestom stoljeu pobijedili Maure, i s v i j e t danas bio tisuu godina ispred nas. Mauri su u bitni i snoljiva, irokogrudna, slobodoljubiva rasa poljopriv-Inika, zanatlija, i trgovaca upravo onaj tip ljudi koji je mio ovu civilizaciju koju danas nalazimo u Americi i I vropi dok panjolci... Kojeta, dragi gospodine Philanderu prekide ga proPorter njihova je vjera svakako iskljuivala one mo-n koje vi spominjete. Zaboga, profesore! prekide ga Philander koji je bio 10 prema dungli kao da nam se netko pribliuje. Profesor Archimedes Q. Porter okrenu se u smjeru to ga i/i i o kratkovidni Philander. 137

136

 Kojeta, gospodine Philanderu ljutio se. Koliko vas puta moram opominjati da potpuno skupite svoje duevne sposobnosti, jer samo tako moete najveom silom intelektualnosti pristupiti vanim problemima kojima se, dakako, bave veliki duhovi. A sad ste najneuljudnije prekinuli moju uenu raspravu samo zato da mi svratite panju na pukoga etveronoca roda Felis. Rekao sam, gospodine... Nebesa, profesore, lav? povie Philander napreui svoje slabe oi u smjeru nejasnog lika ocrtanog na tamnom tropskom grmlju. Da, da, gospodine Philanderu, ako se u svojoj raspravi ba hoete posluiti narodnim izrazom, lav. Ali kao to sam rekao... Zaboga, profesore! ponovno ga prekide Philander. Dopustite mi da napomenem da e Mauri koji su bili pobijeeni u petnaestom stoljeu u tom alosnom stanju barem zasad i ostati, makar mi i odloili diskusiju o toj svjetskoj nesrei, dok na onu Felis carnivora ne dobijemo onaj arobni pogled koji, kako se to poslovino dri, daje udaljenost. Meutim se lav pribliio s mirnim dostojanstvom ovoj dvojici, i to na deset koraka, i onda ih stao promatrati. Mjeseina je obasjavala al, a ta se neobina dvojka veoma isticala na utom pijesku. Prava sramota, prava sramota! uskliknuo je profesor Porter s trakom razdraenosti u glasu. Nikada, gospodine Philanderu, nikada prije u ivotu nisam uo da bi se kojoj od ovih ivotinja dopustilo da odlunja iz svoga kaveza. Ja u svakako taj neuveni prekraj etike prijaviti upraviteljima susjednog zoolokog vrta. Potpuno u redu, profesore sloio se Philander i to prije to bolje. Hajdemo odmah. Uhvativi profesora za ruku, Philander se uputi u smjeru koji e izmeu njih i lava poveati udaljenost. 138

Jedva su prevalili komad puta, kad je Philander, ogledav-II se, s uasom primijetio da ih lav slijedi. On je vre uhva-lio nevoljkog profesora i ubrzao korak. - Kao to sam rekao, gospodine Philanderu ponavljao |i profesor Porter. Philander se jo jednom urno ogledao. I lav se pourio, ti |e uporno odravao udaljenost izmeu sebe i njih. On nas slijedi! zinu Philander poevi trati. - Kojeta, gospodine Philanderu protestirao je profeI0r. - Ova nelijepa urba nikako ne pristaje ljudima od peI.I. to e nai prijatelji misliti o nama, koji bi mogli biti na ulici i vidjeti nae lakoumne lakrdije? Molim vas, hodajmo ponosnije. I 'h i l a n d er uputi jo jedan potajni pogled prema lavu. Uas! Lav je lako poskakivao jedva pet koraka iza njih. I 'h i l a n d e r ispusti profesorovu ruku pa bijesno jurnu brzinom koja bi sluila na ast bilo kojoj momadi sa sveuili-i i k a l i t a . Kao to sam rekao, gospodine Philanderu... vrisnu profesor Porter kad je, da se kae slikovito, i on podbrusio p r t e . I on je straga ugledao okrutne ute oi i poluotvorene I lije, i to u neposrednoj blizini. S poletjelim skutima kaputa i sjajnim svilenim eirom fesor Archimedes Q. Porter bjeao je na mjeseini za samim petama Samuela T. Philandera. Pred njima se dungla suavala u iljak pa je prema toj Od drvea Samuel T. Philander upravio svoje izvanredne ove, dok su iz sjene tog istog mjesta virila dva otra oka njujui sa zanimanjem ovu utrku. rarzan-majmun promatrao je nasmijeen tu udnu igru ini Sto i prednjak. Znao je da su ova dva ovjeka sigurna od napada lava. Sa-i n jenica da se Numa odrekao tako laka plijena uvjerila I irzana, koji je dobro poznavao ivot dungle, da je Nu-11 buh ve pun. 139

Lav ih je mogao vrebati dok ne bi ponovno ogladnio. Ali je bilo mogue da mu, ne naljuti li se, dojadi ta ala pa da se odulja u svoj brlog u dungli. Zapravo je prijetila jedna velika opasnost, a ta je bila da jedan od ove dvojice posrne i padne, a onda bi taj uti vrag bio na njemu u trenu, a elja za ubijanjem bila bi prevelika napast, a da joj se odrva. Zato se Tarzan hitro vinuo na niu granu, u smjeru odakle su dolazili bjegunci. A kad je Samuel T. Philander dospio zadihan i ispuhan ispod njega, ve previe umoran, a da se popne na sigurnu granu, Tarzan ga uhvati za ovratnik kaputa i povue na granu do sebe. U slijedeem trenutku prispio je i profesor na doseg prijateljskog stiska, pa je i on povuen na sigurno mjesto upravo kad je zbunjeni Numa, zarikavi, skoio da zgrabi svoju ne-stalu lovinu. Jedan su asak ova dva ovjeka prianjala teko diui za tu veliku granu, dok se Tarzan uurio s leima na stablu promatrajui ih s pomijeanom radoznalou i zabavom. Profesor je prvi prekinuo tiinu. Duboko me boli, gospodine Philanderu, to ste ispoljili toliko malo mukarake hrabrosti u nazonosti jednog iz niih redova te ste me s oitom bojaljivou naveli da se tako neobino namuim da bih mogao nastaviti svoju raspravu. Kao to sam rekao, gospodine Philanderu, kad ste me prekinuli, Mauri... Prof. Archimedese Q. Porteru prekide ga Philander ledenim glasom dolo je vrijeme kad strpljivost postaje zloin, a teka se povreda ini ogrnuta ogrtaem vrline. Vi ste me optuili da sam kukavica. Vi ste dali naslutiti da ste trali samo zato da me preteknete, a ne da izbjegnete pandama lava. Pazite, profesore Archimedese Q. Porteru! Ja sam oajan ovjek. I jaganjcu katkad moe prekipjeti. Kojeta, gospodine Philanderu, kojeta! opominjao ga profesor Porter. Vi se zaboravljate.
140

Jo nita ne zaboravljam, profesore Archimedese Q. Porteru. Nego, vjerujte mi, gospodine, posrem na rubu zaboravljivosti to se tie vaeg uzvienog poloaja u svijetu znanosti, i vaih sijedih kosa. Profesor je nekoliko trenutaka sjedio nepomino, a mrak |d skrivao ukoeni smijeak koji mu je obrubljivao naborano lice. Zatim progovori. - Sluaj, Skinnv1 Philanderu progovorio je ratobor nim glasom ako se hoe tui, skini kaput i sii na tlo pa I n te nabubati po toj tvojoj glavi ba kao to sam te prije ez<lisci godina u uliici iz Porkvjeva2 taglja. Ark! zinu zaueni Philander. Zaboga, kako to Hjcpo zvui! Kad si ovjean, Ark volim te. Ali nekako kao li si u posljednjih dvadeset godina zaboravio biti ovjean. Profesor prui suhu, drhtavu staru ruku u tamu da dotakne rame starog prijatelja. - Oprosti mi, Skinnv ree blago. Nije ba bilo dva deset godina, a sam Bog zna koliko sam nastojao biti ovje ni radi Jane, i radi tebe, otkad mi je On oduzeo moju drun lane. lo se jedna ruka prokradala sa strane Philanderove, da u h v a t i onu koja je leala na njegovu ramenu, i ni jedna dru-U poruka ne bi mogla bolje prenijeti jedno srce k drugome. Nekoliko trenutaka nisu govorili. Lav se pod njima uzrujano IO amo-tamo. Treu priliku u drvetu skrivala je gusta sje-ni 11/ stablo. I taje bila tiha nepomina poput urezane sliSvakako si me povukao na ovo drvo upravo na vrije-progovorio je napokon profesor. elim ti se zahvalili. Spasio si mi ivot. Ali ja vas nisam ovamo povukao, profesore odgovoPhilander. Zaboga! U uzbuenju onog trenutka niSkmny nadimak, neto kao Suhorepac. Prev. Porky nadimak, Krmak. Prev.

141

sam ni znao da je i mene povukla gore neka vanjska sila mora da je netko ili neto tu s nama na drvetu. Ha? uskliknu profesor Porter. Jeste li posve sigurni, gospodine Philanderu? Najsigurniji, profesore odgovori Philander i dodao je mislim da bismo se morali toj stranci zahvaliti. Moda sad sjedi tik do vas, profesore. Ha? Sto? Kojeta, gospodine Philanderu, kojeta! govorio je profesor Porter uzmiui oprezno, blie gospodinu Philanderu. Ba se tada uini Tarzan-majmunu da je Numa ve hodao pod drvetom dovoljno vremena, pa je podigao mladu glavu prema nebu tako da je u ui dvojice prestraenih staraca udario onaj strani izazov, opomena ovjeka-majmuna. Dva prijatelja, stisnuti i drhtavi u tekom poloaju na grani vidjeli su kako se veliki lav, kad ga je iznenadio onaj uasni krik, prestao nemirno etati pa je hitro mugnuo u dunglu i izgubio im se s oiju. ak i lav dre od straha apnuo je Philander. Vrlo udno, vrlo udno mrmljao je profesor Porter hvatajui se grevito Philandera da bi popravio ravnoteu koju je iznenadni strah tako opasno poremetio. Na nesreu za obojicu, Philanderova ravnotea nije se ba u taj as upirala ni u ta, tako da je trebala samo mala sila koju je dala teina tijela profesora Portera pa da se odani tajnik prevrne s grane. Jedan asak lebdjeli su u neizvjesnosti, a onda su se s pomijeanim i vrlo neuenjakim vriskom survali naglavce stisnuti u grevitom zagrljaju. Trebalo je nekoliko asaka da se koji makne, jer su obojica bila sigurna da bi se takvim pokuajem otkrilo toliko lomova i prijeloma da se dalje ne bi mogli ni maknuti. Napokon profesor Porter pokua maknuti jednu nogu. Na njegovo iznenaenje, ona ga je posluala kao u prolim danima. Sad je privukao njezinu drugaricu i ispruio je. Vrlo udno, vrlo udno mrmljao je. 142

- Dobro je, profesore aptao je Philander gorljivo znai da niste mrtvi? - Kojeta, gospodine Philanderu, kojeta upozoravao ga je Porter jo nisam sasvim siguran. S neizmjernom zabrinutou Porter mahnu desnom rukom radosti li! Bila je netaknuta. Bez daha pomakne lijevu ruku iznad ispruenog tijela dala se micati! - Vrlo udno, vrlo udno govorio je. - Komu to maete, profesore? pitao je Philander uzbuenim glasom. Profesor Porter nije se udostojao odgovoriti na ovo dje-I .iiko pitanje. Umjesto toga podie glavu njeno s tla, kimBUVi nekoliko puta. Vrlo udno promucao je. Ostala je netaknuta. Philander se nije pomicao s mjesta gdje je pao. Nije se usu-<iIH. Kako da se ovjek pomakne kad su mu ruke, noge i lea lloiflljeni. Jedno mu je oko bilo ukopano u meku ilovau. Drugo, k o j i m je valjao u stranu, zurilo je sa strahom u Portera i nje|Ove mutne, nejasne pokrete. Kako alosno! uskliknuo je Philander poluglasno. Potres mozga izazvao je potpuno duevno rastrojstvo. Do-r.ia, kako je to alosno! A u jo tako mlada ovjeka! Profesor Porter prevali se na trbuh. Oprezno zgrbi lea luk nije nalikovao na golemu maku kraj lajava psa. Zatim i opipa razliite dijelove svoje anatomije. Zatim se digne i pogledavi otro jo uvijek isprueni lik odina Samuela T. Philandera, ree: Kojeta, gospodine Philanderu. Ovo nije vrijeme da se ni. Moramo ustati i raditi. Philander podie svoje drugo oko iz ilovae te pogleda Portera t i h i m gnjevom. Zatim pokua ustati. Veoma se izne-lidio kad mu se napor odmah okrunio uspjehom. los je pucao od bijesa zbog izazovnih rijei profesora Por-pa je upravo htio osorno odgovoriti, kad mu oi padoe 143

na udnu pojavu koja je stajala nekoliko koraka dalje i pa- ' ljivo ih promatrala. Profesor Porter pokupio je svoj svijetli svileni eir, koji je paljivo ietkao na rukavu kaputa i ponovno ga stavio na glavu. Kad je vidio da Philander pokazuje neto iza njega, okrenu se i opazi diva potpuno gola, osim tkanice i nekoliko kovinskih ukrasa, kako stoji nepomino pred njim. Dobar veer, gospodine pozdravi ga profesor podi gavi eir. Za odgovor div im mahnu da ga slijede, pa zakorai alom u smjeru odakle su bili upravo doli. Mislim da bi bilo pristojno da ga slijedimo napomenu Philander. Kojeta, gospodine Philanderu odvrati profesor. Nema tome dugo vi ste vrlo logiki dokazivali teoriju da logor lei pravo na jugu. Ja sam sumnjao, ali ste me napokon uvjerili. Zato sam siguran da moramo putovati prema jugu do naih prijatelja. Zato u i dalje na jug. Ali, profesore Porteru, ovaj ovjek ovdje moda zna bolje od nas. On kao da je uroenik. Slijedimo ga barem na kratku udaljenost. Kojeta, gospodine Philanderu ponavljao je profesor. Mene je teko uvjeriti, ali kad se jednom uvjerim, moja je odluka nepromjenljiva. Ja u dalje u pravom smjeru, pa makar morao, da stignem na svoje odredite, obii Afriku. Daljnju prepirku prekinuo je Tarzan, koji im je, videi da ga ti udni ljudi ne slijede, priao. Ponovno ih je pozvao, ali su se oni jo uvijek prepirali. Zatim majmun-ovjek izgubi strpljivost zbog njihova glupog neznanja. Zgrabi prestraenog Philandera za rame pa je, prije nego stoje taj vrijedni gospodin znao hoe li ga ubiti ili samo osakatiti za cijeli ivot, Tarzan privezao kraj konopa vrsto oko vrata gospodina Philandera.
144

Kojeta, gospodine Philanderu protestirao je profe sor Porter. Vrlo je nedolino od vas to ste se prepustili ta ko nedostojnom postupku. Ali jedva to je izustio ove rijei, i on se naao uhvaen i vrsto svezan za vrat istim konopom. Zatim je Tarzan krenuo prema sjeveru vodei sad potpuno prestraenog profesora i njegova tajnika. U smrtnoj tiini hodali su, kako se umornim i razoaranim starcima inilo, sate i sate. Ali kad su se popeli na neku uzvisinu, vrlo su se obradovali opazivi pred sobom kolibu, ni stotinu metara daleko. Tu ih Tarzan pusti i, pokazavi im tu kolibu, nesta u dungli. Vrlo udno, vrlo udno! zinuo je profesor. Ali vi dite, gospodine Philanderu, da sam ja imao pravo, kao i obi no. I da nije bilo vae tvrdoglavosti bili bismo izbjegli nizu vrlo poniavajuih, da ne kaemo opasnih upadica. Molim vas da se odsada, kada god vam treba mudar savjet, prepusti li- vodstvu zrelijeg i praktinijeg duha. Gospodinu Samuelu T. Philanderu veoma je odlanulo to se pustolovina sretno zavrila, pa se nije vrijeao na profesorovu okrutnu pljusku. Zgrabio je profesora za ruku i pourio to s njim prema kolibi. Skupini izbaenika vrlo je odlanulo kad se ponovno sjedinila. Jo su u zoru priali svoje razliite pustolovine i razmiLJali 0 onom udnom uvaru i zatitniku kojega su nali na <>voj divljoj obali. Esmeralda je bila sigurna da je to bio sam aneo poslan MUTIO zato da ih uva. Da si ga vidjela kako prodire sirovo lavlje meso, Esmeraldo nasmijao se Clavton drala bi ga vrlo stvarnim

inelom.
Ja o tom ne znam nita, gospodine Clavtone odvrati i imeralda. Ali drim da su mu naprosto zaboravili dati ijer su ga poslali tako urno dolje da se pobrine o nama.

"I Im/mi meu majmunima

145

A sigurno je da ne moe nita pei bez igica tako je, gospodine. U njegovu glasu nije bilo nita aneosko napomenu Jane Porter malko zadrhtavi kada se sjetila one uasne rike poslije Tarzanova obrauna s lavicom. Niti se posve slagalo s onim kako sam ja zamiljao dostojanstvo nebeskih vjesnika spomenuo je profesor Porter kad je... ovaj... taj gospodin privezao dva veoma potovana i uena ovjeka za vratove i vukao ih dunglom kao da su krave.

POGREBI
Budui da se sad ve razdanilo, skupina se, koja nije jela ili spavala od prijanjeg jutra, poela spremati da kuha jelo. Pobunjenici s Arrowa iskrcali su neto suenog mesa, juhe u limenkama i povre, dvopek, brano, aj i kavu za ono pet ljudi koje su bacili na obalu, pa su tim zalihama brzo zadovoljili dugotrajnu glad. Idui zadatak je bio da se koliba uini prikladnom za stanovanje, te su zato odluili da odmah uklone strane ostatke tragedije koja se tu desila jednog davnog dana. Profesor Porter i Philander s dubokim zanimanjem pregledali su kosture. Za ona dva vea tvrdili su da su pripadala mukarcu i eni jedne od viih bijelih rasa. Najmanjem kosturu posvetili su samo prolaznu panju, budui da njegov smjetaj u kolijevci nije dao sumnjati daje pripadao potomku tog nesretnog para. Kad su pripremali mukarev kostur za pogreb, Clavton je otkrio masivan prsten koji je oito u vrijeme ovjekove smrti bio na prstu, jer je jedna od manjih kostiju ruke jo uvijek leala u tom zlatnom kolutu. Pobravi ga da ga pregleda, Clayton zaueno povika, jer je laj prsten nosio grb kue Grevstokea. U isto je vrijeme Jane Porter otkrila knjige u ormaru te je, otvorivi prvi isti list, ugledala ime John Clayton, London. U drugoj knjizi koju je uurbano ispitivala bilo je samo jedno ime: Greystoke. - No, gospodine Clavtone povikala je to to znai? I vo u ovim knjigama imena nekih vaih ljudi.
147

146

 A ovdje odgovorio je on ozbiljno nalazi se veliki prsten kue Grevstokea, koji se izgubio otkako je moj stric, John Clavton, bivi lord Grevstoke, nestao, jamano se izgubivi na moru. Ali kako onda tumaite da se ovo nalazi ovdje, u divljoj afrikoj dungli? uskliknula je djevojka. Samo se na jedan nain moe protumaiti, gospoice Porter odgovori Clavton. Pokojni lord Grevstoke nije se utopio. On je umro ovdje u kolibi, a ovo to je na podu, jest sve to je od njega poslije smrti ostalo. Onda je ovo morala biti lady Grevstoke doda Jane Porter s potovanjem pokazavi bijednu hrpu kostiju na postelji. Lijepa lady Alice odgovori Clavton. Otac i majka esto su mi priali o njezinim brojnim vrlinama i osobitim linim draestima. Jadna, nesretna gospoa promrmljao je alosno. S dubokim potovanjem i sveanou pokopali su tjelesa pokojnog lorda i lady Grevstoke uz njihovu afriku kolibicu a izmeu njih poloili su sitni kosturi mladuneta majmu-nice Kale. Dok je Philander stavljao slabe kosti mladuneta u komad jedrenine, poblie je pregledao lubanju. Zatim je k sebi pozvao profesora Portera, pa su ta dvojica nekoliko trenutaka tiho razgovarala. Vrlo udno, vrlo udno govorio je Porter. Zaboga rekao je Philander moramo odmah o na-. em otkriu obavijestiti gospodina Clavtona. Kojeta, gospodine Philanderu, kojeta! protestirao je profesor Archimedes Q. Porter. Neka mrtva prolost pokopa svoje mrtve. I tako je sijedi starac vrio pogrebni obred nad tim udnim grobom, dok su njegova etiri druga stajala sagnutih i otkrivenih glava. 148

S drvea Tarzan-majmun promatrao je tu sveanost. Ali |i najvie promatrao milo lice i ljupki lik Jane Porter. U njegovom divljem, neodgojenom srcu potakla su se nova uvstva. On ih nije mogao dokuiti. Pitao se zato ga toliko zanimaju ovi ljudi zato se toliko namuio da spasi ona ni mukarca. Ali se nije pitao zastoje otrgao. Sabor od njene puti one nepoznate djevojke. Mukarci su svakako glupi i smijeni i kukavice. ak je i Manu, repati majmun, od njih pametniji. Ako su to stvorenja njegove vrste, on sumnja je li njegov prijanji ponos Imao smisla. Ali djevojka, ah to je drugo. On tu nije razmiljao. Znao je da je orfa stvorena zato da se titi i da je on stvoren da je titi. Pitao se zato su oni iskopali veliku rupu u tlu samo zato da ukopaju suhe kosti. To svakako nema nikakva smisla. Nitko ne eli ukrasti suhe kosti. Da je na njima bilo mesa, on bi mogao shvatiti, jer je samo tako mogue ouvati meso od Dangoa, hijene, i drugih praSumskih grabljivaca. Kad su grob ispunili zemljom, mala se skupina vratila kolibi, gdje je Esmeralda, jo obilato plaui zbog onog para o kujem nikad prije nije ula, i koji je mrtav ve dvadeset godina, sluajno pogledala prema luci. Odmah je prestala plakati. - Gledajte, ondje vani onaj prosti olo! vrisnula je po kazujui prema Arrov/u. Oni nas sve ostavljaju, ba ovdje BI ovom opakom otoku. I doista, Arrowje zaplovio prema otvorenom moru, polako, kroz ulaz u luku. - Obeali su nam da e nam ostaviti oruje i municiju napomenuo je Clavton. Nemilosrdne zvijeri! - To je maslo onog svata kojega nazivaju Snipes, sigurna ..i ni - napomenula je Jane Porter. King je bio lopov, ali |fl imao malko smisla za ovjenost. Da ga nisu ubili, znam 149

da bi se on bio pobrinuo da se opskrbimo kako treba prije nego to nas prepuste naoj sudbini. ao mi je to nas nisu posjetili prije nego to su otplo vili rekao je profesor Porter. Htio sam ih zatraiti da ono blago ostane s nama, jer sam propao, ako se ono izgubi. Jane Porter pogleda alosno oca. Nita zato, dragi rekla je. Ne bi pomoglo, jer su samo radi tog blaga ubili oficire i nas iskrcali na ovu stranu obalu. Kojeta, dijete, kojeta! odgovorio je profesor Porter. Ti si dobro dijete, ali neiskusna u praktinim stvarima pa se Porter okrenu i uputi polako prema dungli, ruku sklopljenih pod dugim skutima kaputa a oiju uprtih u tlo. Njegova ga je ki promatrala s osjeajnim smijekom na usnama, a onda je, okrenuvi se Philanderu, proaptala: Molim vas, nemojte dopustiti da ponovno odluta kao juer. Mi se pouzdajemo u vas, vi znate, da ga dobro promatrate. S njim je svaki dan sve tee rukovati odgovori Philander uzdahnuvi i stresavi glavom. Bit e da sad odlazi da prijavi direktorima zoolokog vrta da je sino jedan od njihovih lavova bio na slobodi. O, gospoice Jane, vi ne znate koliko se ja s njim moram boriti. O da, znam, gospodine Philanderu, ali dok ga mi svi ljubimo, vi imate najvie utjecaja, jer ma to vam on rekao, on potuje vae veliko znanje i zato se toliko pouzdaje u va sud. To jadno drago stvorenje ne pravi razlike izmeu znanja i mudrosti. Philander se, s malko zabezeknutim izrazom na licu, okrenu za Porterom, pa je u svom duhu prevrtao pitanje bi li se osjeao pohvaljenim ili pokudenim na prilino sumnjivu lasku gospoice Porter. Tarzan je vidio zaprepatenje koje se ocrtalo na licima te skupinice dok su promatrali odlazak Arrowa. Zato je, dok mu je i sam brod bio divna novost, odluio da se pouri do 150

rta na sjevernom dijelu luke i izbliza pogleda lau, kao i da sazna, ako. je mogue, smjer plovidbe. Vijui se drveem velikom brzinom, stigao je do rta samo trenutak poslije izlaska broda iz luke, tako daje izvrsno vidio divotu ove udne kue to plovi. Kojih dvadeset ljudi trkaralo je ovamo-onamo po palubi vukui i poteui konope. Lagan povjetarac puhao je s kopna pa se brod probijao iz ua pod nepotpunim brojem jedara, ali sad kad su preli rt, razapeli su svaki komad jedrenine koji su imali na raspolaganju, tako da brod moe ploviti to je mogue bre. Tarzan je promatrao fine pokrete broda sa zanosom i divLjenjem, pa je elio da bude na palubi. Tada otre oi opazie nag dima na dalekom sjevernom obzorju pa se udio odakle dim na debelom moru. Nekako u isto vrijeme promatra na Arrov/u mora da je opazio dim, jer je za nekoliko trenutaka Tarzan vidio kako se jedra mijenjaju i skrauju. Brod se okrenuo, pa je on odmah znao da se vraa k obali. ovjek na pramcu neprekidno je sputao u more konop na kraju kojega je bio uvren nekakav mali predmet. Tarzan se pitao kakvu svrhu ima taj posao. Napokon je brod doao ravno u vjetar. Sidro se bacilo, jedra spustila. Po palubi sve se ustralo. Spustili su amac i u nj stavili veliki sanduk. Onda je nekoliko mornara zapelo veslati pa su se brzo pribliavali toki ud je je Tarzan uao u granju drveta. Na krmi tog amca koji se pribliavao, Tarzan je vidio onog ovjeka takorskog lica. Samo nekoliko trenutaka kasnije amac je dodirnuo al. Ljudi su iskoili i onda izbacili veliki sanduk na pijesak. Nalazili su se na sjevernoj strani rta, tako da ih oni iz kolibe nisu mogli vidjeti. Ljudi su se za jedan trenutak ljutito prepirali. Onda se ui a j takorskog lica, s jo nekoliko drugova uspeo niskom 151

strminom na kojoj je bilo drvo sa sakrivenim Tarzanom. Nekoliko su se trenutaka ogledavali. Ovo je dobro mjesto rekao je mornar takorskog lica pokazavi ispod Tarzanova drveta. Dobro je kao i svako drugo odgovorio je jedan od njegovih. Ako nas uhvate s blagom na brodu, i tako e sve oduzeti. Moemo ga isto tako ovdje zakopati, te ako koji od nas izbjegne vjeala, vratit e se i kasnije uivati. Onaj takorskog lica sad je pozvao one koji su ostali uz amac pa su se polako uspinjali obalom nosei krampove i lopate. Pourite povikao je Snipes. Ku! odvrati mu jedan mrzovoljnim glasom. Nisi ti admiral, ti... patulje. A ipak sam tu kapetan, morat e to shvatiti, ti nespretnjakoviu! kriknu Snipes s mlazom uasnih psovki. Umirite se, momci opominjao ih je jedan koji prije nije govorio. Neemo nikamo dospjeti ako se budemo meusobno tukli. Tako je odgovori mornar kojemu je bio mrzak Snipesov osorni glas ali isto tako neemo nikamo dospjeti ako se u ovom vrajem drutvu bude netko pravio vaan. Momci, kopajte ovdje rekao je Snipes pokazujui mjesto pod drvetom. A dok vi kopate, Peter neka nacrta kartu ovog mjesta, tako da ga moemo ponovno pronai. Ti Tome i Bille povedite jo nekolicinu pa donesite sanduk gore. A ta e ti raditi? zapita ga onaj prijanji nezadovoljnik. Samo zapovijedati? Daj, radi zarei Snipes. Valjda ne misli da e kapetan kopati, je li? Svi su ljudi ljutito digli glave. Nijedan nije volio Snipesa, a to to je on na neugodni nain pokazivao vlast otkako je umorio Kinga, pravoga vou i kolovou pobunjenika, samo je bilo ulje na vatru njihove mrnje. 152

Misli li rei da ne kani uzeti lopatu i pomoi? Rame li nije ba toliko ranjeno rekao je Tarrant, mornar koji je prije govorio. Ni za vraga odvrati Snipes dirajui uzrujano kundak revolvera. Onda, bogami otresao se na nj Tarrant ako ne uzme lopatu, uzet e kramp. Tim rijeima podigao je kramp iznad glave i snanim udarcem ukopao iljak u Snipesov mozak. Jedan trenutak ljudi su tiho stajali promatrajui ishod jezovita humora svoga druga. Onda jedan progovori. Pravo budi tom smrdljivcu rekao je. Jedan je poeo kopati. Tlo je bilo meko, pa je on odbacio kramp i uhvatio lopatu. Zatim su mu se drugi pridruili. Vie nije bilo primjedaba o ubojstvu, ve su ti ljudi radili bolje raspoloeni nego ikada otkako je Snipes bio preuzeo zapovjednitvo. Kad su iskopali rov toliko velik da su mogli zakopati sanduk, Tarrant je preporuio da ga proire i na samom sanduku ukopaju i Snipesovo tijelo. To bi moglo zavesti onoga koji bi ovdje sluajno kopao protumaio je. Drugi su takoer uvidjeli daje ovaj prijedlog lukav, pa su produljili rov da bude dovoljno dug za truplo, a u sredini su iskopali dublju jamu za sanduk, koji su najprije omotali jedreninom, a onda ga spustili, tako da mu je vrh doao oko stopu ispod dna rova. Zemlju su nabacali i nagazili je oko sanduka, dok dno groba nije bilo izravnano s rovom. Dva su ovjeka bez ceremonije prevalila truplo u grob, poto su mu najprije skinuli oruje i razliite druge predmete koje su eljeli lanovi ove skupine. Zatim su ispunili grob zemljom i izravnali. Ostatak iskopane zemlje razbacali su irom. Hrpu suhog granja i lia rairili su to prirodnije po novom grobu, tako da se ukloni svaki trag. 153

Kad su zavrili posao, mornari su se vratili malom amcu i urno odveslali do Arrowa. Povjetarac se prilino pojaao, a kako se sad na obzorju dim razaznavao jasno i u prilinoj koliini, pobunjenici nisu asili asa da odjedre pod punim jedrima prema jugozapadu. Tarzan, koji je sa zanimanjem promatrao sve to se zbivalo, sjedio je razmiljajui o udnim postupcima ovih neobinih stvorenja. Ljudi su doista ludi i okrutniji od zvijeri! Kako je sretan onaj koji ivi u miru i sigurnosti velike ume! Tarzan se pitao to je u sanduku. Ako im nije trebao, zato ga nisu jednostavno bacili u vodu? To bi im bilo lake. Ah, mislio je, ali i oni ga ele. To su ga sakrili zato to se ele kasnije vratiti po sanduk. Tarzan se spusti na tlo i poe ispitivati povrinu svjee zemlje. Gledao je nisu li ta stvorenja ispustila ita to bi on elio posjedovati. Naskoro je otkrio lopatu skrivenu uz suho granje i lie koje su stavili na grob. On je uze i pokua se njom sluiti kao to je vidio da to ine mornari. To mu nije ba sjajno uspijevalo, i bolo mu je gola stopala, ali je on ustrajao, dok nije djelomino otkopao tijelo. Izvukao gaje iz groba i stavio na jednu stranu. Zatim je nastavio kopati, dok nije iskopao sanduk. Taj je isto tako odvukao na stranu, do trupla. Zatim je ispunio manju rupu ispod rova, ponovno stavio tijelo i zemlju naokolo i iznad njega, pokrio ga suhim granjem i liem i vratio se kovegu. etiri se mornara znojilo pod njegovim teretom Tar-zanmajmun pokupio ga je kao da je to prazna kutija za pa-kovanje, pa ga je, zavezavi komadom konopa i lopatu na leda, odnio u najgui dio dungle. S tim nespretnim teretom nije mogao lako putovati drveem zato se drao traga slonova, te je ipak napredovao prilino brzo. 154

Nekoliko sati putovao je malko sjeverno, dok nije doao do neprobojna zida gustog i ispremijeanog raslinstva. Zatim se popeo na nie granje, i za jo petnaest minuta naao se u majmunskom amfiteatru, gdje su se majmuni sastajali na savjetovanje ili na proslavu obreda Dum-Dum. Poeo je kopati usred istine, nedaleko od bubnja, ili oltara. To je bilo tee nego iskopati svjee ubaenu zemlju, ali je Tarzan-majmun ustrajno kopao dok nije s radou vidio rupu dovoljno duboku da primi sanduk i dobro ga sakrije od pogleda. Zato se on toliko muio, a nije znao vrijednost sadraja sanduka? Tarzan-majmun imao je ovjeji lik i ovjeji mozak, ali je po odgoju bio majmun. Mozak mu je govorio da sanduk sadrava neto vrijedno, jer ga inae ljudi ne bi sakrili. A odgoj ga je uio da nasljeduje sve to je novo i neobino, pa ga je sad ona prirodna radoznalost koja je zajednika i ljudima i majmunima, tjerala da otvori sanduk i da mu pregleda sadraj. Ali su teka brava i jaki eljezni okovi zbunili i njegovo umijee i golemu snagu, tako daje bio prisiljen zakopati sanduk, a da svoju radoznalost nije zadovoljio. Do vremena kad je Tarzan, lovei i usput se hranei, dospio do kolibe, sasvim se smrailo. U kolibi gorjelo je svjetlo, jer je Clavton pronaao neotvorenu limenku ulja, koja je stajala netaknuta dvadeset godina. To je bio dio zaliha koje je Clavtonovima ostavio Crni Michael. I svjetiljke su jo bile uporabljive, pa se tako unutranjost kolibe zauenom Tarzanu uinila svijetla kao dan. On se esto pitao to je zapravo svrha svjetiljaka. itanjem i po slikama saznao je to su one, ali nije znao kako se njima postupa da se proizvede ono udesno sunevo svjetlo kakvo je na slikama vidio da se iri po okolnim predmetima. 155

Kad se pribliio prozoru to je bio najblie vratima, vidio je da su kolibu podijelili u dvije sobe, s grubom pregradom od granja i jedrenine. U prednjoj sobi bila su tri mukarca. Ona dva starija ivo su diskutirala, dok se mlai, oduprt nekim pomonim sjedalom o zid, udubio u itanje jedne Tarzanove knjige. Tarzana, meutim, nisu osobito zanimali mukarci, pa je zato priao drugom prozoru. Tu je bila djevojka. Kako su joj lijepe crte lica. Kako joj je njena snjena koa! Ona je pisala pod prozorom za Tarzanovim stolom. Na hrpi trave u drugom dijelu sobe leala je crnkinja i vjerojatno spavala. Jedan sat Tarzan je uivao u djevojci dok je pisala. Koliko je elio s njom progovoriti, ali se nije usudio, jer je bio uvjeren da ga ona, kao i mladi, ne bi razumjeli, a bojao se da je ne uplai. Napokon se digla, ostavivi rukopis na stolu. Pola je postelji na kojoj je bilo prostrto nekoliko slojeva meke trave. Ona ju je jo vie rasprostrla. Zatim je otpustila meku, gustu zlatnu kosu koja joj je krunila glavu. Kao to sunce na smiraju pretvara svjetlucav vodopad u sjajno zlato, tako joj je kosa pala na ovalno lice. Vijugajui se, spustila se ispod pojasa. Tarzan je bio zatravljen. Zatim je ugasila svjetiljku, pa je sve u kolibi bilo ovijeno neprozirnom tamom. Jo je Tarzan promatrao. Dopuzavi sasvim ispod prozora, ekao je sluajui jo pola sata. Napokon je zauo um pravilnog disanja. Ona je zaspala. Oprezno je gurnuo ruku kroz reetku, dok mu cijela nije bila u kolibi. Paljivo je pipao po stolu. Napokon je uhvatio rukopis, pa je isto tako oprezno izvukao to veliko blago. Tarzan je presavio listove u paketi koji je turnuo u tobo-lac k strelicama. Zatim je nestao u dungli tiho i neujno poput sjene.

DUNGLIN DANAK
Rano idueg jutra Tarzan se probudio pa mu je prva misao u novom danu bila kao i posljednja misao prolog dana: o divnom rukopisu to ga je sakrio u tobolac. Uurbano ga je izvadio nadajui se, a da za to nije imao mnogo razloga, da e moi proitati ono to je lijepa bijela djevojka napisala prole veeri. Na prvi pogled vrlo se razoarao, najgore u svom ivotu. Nikad prije nije toliko teio ni za im, kao to je sad elio da razumije poruku onog zlatokosog boanstva koje mu je tako iznenadno i neoekivano ulo u ivot. A to ako poruka nije njemu namijenjena? Onda je izraz njenih misli, a to je Tarzanu-majmunu posve dostajalo. A sad ga zbunjuju udna, nepoznata slova kakva nikad prije nije vidio! Pa ak su u pravcu suprotnom od svega to je ikad vidio ili u tampanim knjigama ili u tekom rukopisu u ono nekoliko pisama to ih je bio pronaao. ak i kukii crne knjige bili su poznati prijatelji, iako mu njihov razmjetaj nije bio jasan. Ali ovi su kukci bili novi i jo nevieni. Dvadeset je minuta mozgao, kad su odjednom poeli poprimati poznate, iako iskrivljene oblike. Ah, stari su to prijatelji, ali gadno osakaeni. Zatim je poeo shvaati rije ovdje i rije ondje. Srce mu je jae zakucalo od radosti. Mogao je itati, i itat e. Za jo pola sata brzo je napredovao, pa je, osim koje izuzetne rijei tu i tamo, vidio da je to lako. Evo to je proitao: 157

156

ZAPADNA OBALA AFRIKE. OKO 10 STUPNJEVA JUNE IRINE (tako kae gospodin Clavton) 3 (?) veljae 1909. PREDRAGA HAZEL! ini mi se ludo to ti piem pismo koje moda nikad nee vidjeti, ali naprosto moram nekomu ispripovjediti nae uasne doivljaje otkako smo na nesretnom Arrowu isplovili iz Evrope. Ako se nikad ne vratimo u civilizaciju, kako se sad ini i previe vjerojatnim, ovo e barem biti kratka zabiljeka o dogaajima to su doveli do nae konane sudbine, ma kakva ona bila. Kao to zna, dralo se da smo otputovali na naunu ekspediciju u Kongo. Tata je, kako se mislilo, imao nekakvu udesnu teoriju o nevjerojatno staroj civilizaciji, ostaci koje lee pokopani negdje u dolini Konga. Ali kad smo ve dobrano otplovili, izbila je istina. ini se da je neki stari knjiki moljac, koji posjeduje u Baltimoreu knjiaru i prodavaonicu starina, otkrio medu listovima vrlo stara panjolskog rukopisa pismo napisano 1550. u kojem se podrobno opisuju pustolovine pobunjenike posade panjolske galije to je s velikom riznicom zlatnika putovala iz panjolske u Junu Ameriku. To je svakako zvualo neobino i gusarski. Pisac je sam pripadao posadi, a pismo je napisao sinu, koji je upravo u vrijeme kad je pismo bilo napisano, bio kapetan panjolskog trgovakog broda. Mnogo godina proteklo je otkako su se zbili dogaaji opisani u pismu, pa je starac postao potovani graanin nepoznata panjolskoga grada, ali je jo uvijek toliko volio zlato da je stavio na kocku sve kako bi obavijestio sina na koji nain da se njih obojica domognu basnoslovnog bogatstva. Pisac je ispriao kako se posada, ve nedjelju dana otkako je isplovila iz panjolske, pobunila i umorila svakog oficira i ovjeka koji im se suprotstavio. Ali su ba tim inom naudili 158

i svojim ciljevima, jer nije ostao nitko sposoban da plovi morem. Dva mjeseca vjetar ih je nosio ovamo-onamo, dok nisu, umirui od skorbuta, gladi i ei na nekom otoiu doivjeli brodolom. Galija je baena visoko na al, gdje se raspala, ali ne prije nego to su preivjeli, kojih je bilo samo deset, spasili jedan od velikih sanduka blaga. Taj su zakopali negdje na otoku, pa su tri godine ondje ivjeli neprestano u nadi da e ih netko spasiti. Jedan za drugim obolijevali su i umirali, dok nije ostao samo jedan ovjek, pisac pisma. Ljudi su od olupine galije sagradili amac, ali budui da nisu imali pojma gdje se nalazi otok, nisu se usudili otisnuti na more. Kad su, meutim, pomrli svi osim njega, uasna samoa lako je pritisla tog jedinog preivjelog da vie nije mogao izdrati pa je radije odluio da umre na otvorenom moru nego da ivi na samotnom otoku. Poslije skoro godinu dana samo-vanja razapeo je na amiu jedro. Na sreu, plovio je prema sjeveru. Poslije nedjelju dana stigao je na liniju panjolskih trgovakih brodova koji plove izmeu Zapadne Indije i panjolske. Tako ga je pokupio jedan brod to je plovio u domovinu. On je samo ispriao o brodolomu, u kojem su poginuli svi osim nekolicine, koji su, osim njega pomrli neto kasnije na otoku. Nije spomenuo pobunu ni sanduk zakopanog blaga. Kapetan trgovakog broda uvjeravao ga je da s poloaja na kojem su ga pokupili i prema vjetrovima to su prole nedjelje prevladavali, on nije mogao biti ni najednom drugom Otoku nego na otoku skupine Rta Verde, koja lei prema Zapadnoj obali Afrike na oko 16 ili 17 sjeverne irine. U njegovu pismu taj je otok detaljno opisan, kao i poloaj blaga, a pratila ga je vrlo gruba, vrlo smijena stara mapica kakvu nisi nikad vidjela. Drvee i peine, sve je bilo narka159

no X-ima da bi se tono pokazalo mjesto gdje je blago bilo zakopano. Kad je otac protumaio pravu prirodu ekspedicije, steglo mi se srce, jer sam znala kako je matovit i nepraktian moj jadni dragi otac uvijek bio, pa sam se bojala da ga je netko opet nasamario, a napose kad mi je rekao da je platio tisuu dolara za pismo i mapu. Da se moja bol jo povea, saznala sam da je od Roberta Canlera posudio jo deset tisua dolara i da mu je za tu svotu dao svoje biljeke. Canler nije traio nikakvo pokrie, a ti zna, draga, to e meni znaiti, ako tata ne bude mogao platiti. O, kako mrzim tog ovjeka. Svi smo nastojali biti vedri, ali su gospodin Philander i gospodin Clavton on nam se pridruio u Londonu samo radi pustolovine sumnjali kao i ja. No, da budem kratka, pronali smo otok i blago ve l i ki kovani hrastov sanduk omotan s mnogo slojeva nauljene jedrenine, i jak i vrst kao kad je prije skoro dvije stotine godina bio ukopan. Naprosto je bio ispunjen zlatnicima, i bio je toliko teak da su se etiri ovjeka savijala pod njegovom teinom. Ta gadna stvar kao da nije donosila drugo osim ubojstva i nesree onima koji su njom rukovali, jer se tri dana otkako smo otplovili s otoka skupine Rta Verde, pobunila i naa posada i poubijala sve oficire. O, to je bio najstraniji doivljaj to ga ovjek moe zamisliti ja ak o njemu ne mogu ni pisali. Htjeli su ubiti i nas ali jedan od njih, voa, ovjek koji se zvao King, nije dao. Plovili smo juno uz obalu sve do samotna mjesta gdje su nali dobru luku i tu su nas iskrcali i ostavili. Danas su otplovili s blagom, ali je gospodin Clavton rekao da e doivjeti sudbinu slinu pobunjenicima na staroj 160

galiji jer je Kinga, jedinog ovjeka na palubi koji je neto znao o plovidbi, umorio jedan na dan kad su nas iskrcali. eljela bih da ti upozna gospodina Clavtona. On je najdrai ovjek to ga moe zamisliti, a ako se ne varam, vrlo Se mnogo zaljubio u mene, malu jadnicu. On je jedini sin lorda Grevstokea pa e jednog dana naslijediti taj naslov i imanje. Osim toga i sam je bogat ali zbog injenica da e biti engleski lord vrlo se alostim ti zna kakvi su uvijek bili moji osjeaji prema amerikim djevojkama koje su se udavale za strance s titulama. O, bar da je samo jednostavni Amerikanac. A to nije njegova pogreka, jadni momak, a on bi u svemu osim po roenju bio na ast mojoj dragoj staroj domovini, a to je najvea pohvala koju mogu dati bilo kojem mukarcu. im smo se ovdje iskrcali, doivjeli smo vrlo udnih stvari. Tata i gospodin Philander izgubili su se u dungli, pa ih je gonio pravi lav. Gospodin Clavton se izgubio, te su ga dvaput napale div-\\c zvijeri. Esmeraldu i mene napala je u staroj kolibi upravo .u a na ljudoderka lavica. O, bilo je naprosto jezivo, kako \c rekla Esmeralda. Ali najudniji dio svega toga je neobino stvorenje koje ii.is je spasilo. Nisam ga vidjela, ali gospodin Clavton i tata i BOSpodin Philander jesu, a oni kau daje on istokrvni bijelac, tamosme od sunca, jak poput divljeg slona, spretan popni majmuna i hrabar kao lav. Ne govori engleski i nestaje brzo i tajanstveno kada izvri k a k v o junako djelo kao daje duh bez tijela. Zatim imamo jo jednog udnog susjeda, koji je napisao lijepu biljeku na engleskom i privrstio je na vrata svoje kollbe, koju smo mi zauzeli, opominjui nas da nita od njego-\ili stvari ne unitavamo i potpisavi se Tarzan-majmun. Nismo ga nikad vidjeli, iako mislimo da se nalazi tu, jer jedan od mornara koji je htio pucati s leda na gospodina
I i.u/.ni medu majmunima

161

Clavtona dobio od neke neviene ruke u dungli koplje u rame. Mornari su nam ostavili samo mravu zalihu hrane, pa zato, budui da imamo samo jedan jedini revolver sa samo tri naboja, ne znamo kako emo nabavljati mesa, iako gospodin Philander misli da moemo ivjeti u beskonanost od divljih plodova i oraha kojih u dungli ima u obilju. Sad sam vrlo umorna, pa u otii u svoju smijenu postelju od trave, to ju je za mene nabrao gospodin Clavton, ali u dodavati ovomu iz dana u dan, ve kako se stvari budu dogaale. Ljubi te J JANE PORTER ZA HAZEL STRONG, BALTIMORE, MARYLAND Tarzan je sanjario dugo kada je proitao pismo. Bilo je puno toliko novih i divnih stvari da mu se mozak zavrtio kad je pokuao da sve shvati. Ta oni i ne znaju da je on Tarzan-majmun. On e im rei. Na drvetu sagradio je grubo sklonite od lia i granja ispod kojeg je, da bi ga zatitio od kie stavio ono svoje blago to je donio iz kolibe. Tu su bile i olovke. Uzeo je jednu i ispod potpisa Jane Porter napisao: Ja sam Tarzan-majmun. Mislio je da e to biti dovoljno. Kasnije e vratiti pismo u kolibu. to se hrane tie, mislio je Tarzan, ne moraju se brinuti on e ih opskrbljivati, i opskrbljivao ih je. Idue je jutro Jane Porter nala nestalo pismo upravo ondje odakle je prije dvije noi nestalo. Bila je zabezeknuta. Ali kad je vidjela natampane rijei ispod njezina potpisa, osjetila je kako joj hladni, vlani trnci prolaze hrptenjaom. Pokazala je pismo, zapravo posljednju stranicu sa svojim potpisom, Clavtonu. I misliti rekla je da je to neobino stvorenje jamano promatralo dok sam pisala u! Drem im na to pomislim. 162

Ali on mora daje ljubazan uvjeravao ju je Clavton jer je vratio pismo, i nije vam htio nauditi, a ako se ne vai a vio je sino pred vrata kolibe i prilian podsjetnik ijcg prijateljstva, jer sam upravo kad sam iziao naao lo divljeg vepra. Kada je jedva proao dan, a da nije donio kakvu divlja i plod. Katkad je to bilo lane, zatim neto udne, kuhane kolai 45 od kasave opljakani iz Mbongina sela ili i.u ili leopard, a jednom i lav. I .u/a 11 je s najveim veseljem lovio meso za ove strance, iiiln mu se da se nikakva radost na zemlji ne moe mjeriti i.lom za lijepu bijelu djevojku. i dnog dana ohrabrit e se i doi u logor po danu i razgo-U ni i tim ljudima pomou kukia koji su poznati i njima i \li mu je bilo teko savladati plaljivost divljih umskih i pa je tako dan slijedio za danom, a da nije ostvario dobru nakanu. Skupina u logoru, ohrabrena prijateljstvom, putovala je I i dalje u dunglu traei orahe i plodove. i je proao dan, a da Porter nije zalutao u svojoj pre-noj nehajnosti prema raljama smrti. Samuel T. Phi-i. i kup nije nikad bio naroito snaan, osuio se do sjene k idne i duevne rastresenosti zbog herkulskih napola uv;i profesora. IO je mjesec dana. Tarzan je napokon odluio da popili I' >goi po danu. I |t rano prij e podne. Clavton je otiao do rta na uu IM li iii-ledao kakav brod. Tu je drao veliku gomilu 11 n u da je zapali, ako bi se na obzorju pojavio pa-1 li jedro. Porter lunjao je po alu juno od logora, s Phi m u/ iebe, koji gaje nagovarao da krenu natrag prije nov no poslanu igraka kakve divlje zvijeri. 163
04

Budui da su drugi izbivali, Jane Porter i Esmeralda otile su u dunglu da skupljaju plodove, pa su se traei udaljivale sve vie i vie od kolibe. Tarzan je tiho ekao pred vratima kuice da se one vrate. Mislio je na lijepu bijelu djevojku. Sad je uvijek na nju mislio. Pitao se bi li ga se bojala, pa je zbog te misli gotovo odustao. Brzo je postao nestrpljiv to se ne vraa, da je moe gledati i biti kraj nje, moda je i dodirnuti. Majmun-ovjek nije poznavao nikakva boga, ali je bio tako blizu da potuje svoje boanstvo kako je smrtni ovjek ikad bio. Dok je ekao, provodio je vrijeme tampajui joj poruku. Ni sam nije znao namjerava li da joj je preda sam, ali se vrlo radovao videi kako su mu misli izraene u pismu u emu on i nije bio tako neciviliziran. Napisao je: Ja sam Tarzan-majmun. elim vas. Va sam. Vi ste moji. ivjet emo ovdje uvijek u mojoj kui. Donosit u vam najbolje plodove, najnjenije jelene, najbolje meso koje luta dunglom. Za vas u loviti. Najvei sam od lovaca dungle. Borit u se za vas. Najjai praumski borac. Vi ste Jane Porter. Vidio sam to u vaem pismu. Kad ovo proitate, znat ete da je za vas i da vas Tarzan-majmun ljubi. Dok je stajao, ravan kao mladi Indijanac, kod vrata, ekajui da se Jane vrati, do uiju mu dopre poznat um. To je kroz nisko granje ume prolazio veliki majmun. Jedan asak paljivo je sluao, a onda je iz dungle dopro smrtni vrisak ene, pa je Tarzan-majmun, spustivi svoje prvo ljubavno pismo na tlo, jurnuo poput pantere u umu. I Clavton je uo vrisak, i profesor i Philander, pa su za nekoliko trenutaka svi dodahtali do kolibe dovikujui jedni drugima bujicu uzbuenih pitanja dok su se pribliavali. Kad su pogledali u kolibu, jo su se vie uplaili. Jane Porter i Esmeralda nisu bile u kolibi. 164

< kimah je Clavton, a za njim dva starca, uronio u dun-ln dozivajui glasno djevojino ime. Pola su sata posrtali, i (lavton, pukim sluajem, nije nabasao na isprueni lik i imeralde. Sagnuo se uz nju pipajui joj bilo i sluajui kucanje srca. /i\ jeli) je. Stresao ju je. Esmeraldo! viknuo joj je u uho. Esmeraldo! Za-i gdje je gospoica Porter? to se dogodilo, Esmeral-l| Zaboga, gdje je gospoica Porter? to se dogodilo, Es-ildo. I'olako je crnkinja otvorila oi. Vidjela je Clavtona. Vi-i je oko sebe dunglu. (), (iaberelle! vrisnula je i ponovno se onesvijestila. Do log vremena stigli su profesor i Philander. Bto da inimo, gospodine Clavtone? upitao je stari i. to da inimo? Bog nije mogao biti tako okrutan 11 ni je sad oduzeo moju djevojicu. Moramo najprije osvijestiti Esmeraldu odgovori ion. Ona e nam rei to se dogodilo. Esmeraldo! po\ i kao je ponovno tresui crnu enu grubo za rame. (), (iaberelle, elim umrijeti! vikala je jadna ena, i je drala vrsto zatvorene. Neka umrem, samo da Idim ponovno ono strano lice. Zato si, boe, poslao vraI jadnu staru Esmeraldu? Ona nije nikomu nita uidoista nije. Ona je potpuno pristojna, da, doista. Hajde, hajde, Esmeraldo vikao je Clavton. Otvori ncrulda u i n i kao to joj je reeno. 0, <Iaberelle! Hvala bogu rekla je. Gdje je gospoica Porter? to se dogodilo? pitao je /.u gospoica Jane nije ovdje? povikalaje Esmeral li prevelikom brzinom za njenu teinu. O, sad se ' Mora da ju je odveo i crnkinja poe jecati i jauka-

165

 Tko ju je odveo? povikao je Porter. Velik, golem div sav pokriven dlakom. Gorila, Esmeraldo? pitao je Philander. Ta su tri mukarca jedva disali kad je on izustio ovu uasnu rije. Ja sam mislila da je vrag, ali rekla bih da je to morao biti jedan od onih goriiefanata. O, moje jadno dijete, slatko moje malo ponovno je Esmeralda zajecala. Clavton se odmah poeo ogledavati za tragovima, ali je pronaao samo pogaenu travu u najbliem susjedstvu, a njegovo poznavanje ivota u umi bilo je premaleno da bi razumio to je vidio. Preostali dio dana traili su po dungli. Ali, kako se pribliavala no bili su prisiljeni da prestanu, oajni i bez nade, jer ak nisu znali u kojem je smjeru ono udovite odnijelo Jane Porter. Dugo poslije nastupa mraka stigli su u kolibu. alosna i tuna skupina sjedila je tiho u kolibici. Profesor Porter napokon je prekinuo tiinu. Njegov glas vie nije bio glas uena pedanta koji teoretizira o apstraktnom i nepoznatom, nego glas ovjeka djela odluan, ali takoer s prizvukom neopisiva beznaa i boli, koja je ugrozila i Clavtonovo srce. Sad u lei rekao je starac i pokuati zaspati. Sut ra rano, im se razdani, uzet-u hrane koliko mogu ponijeti i nastaviti traiti, dok ne naem Jane. Neu se bez nje vratiti. Njegovi drugovi nisu odmah odgovorili. Svaki je utonuo u svoje alosne misli i svaki je znao, kao to je znao i stari profesor, to te posljednje misli znae. Porter se nee nikada vratiti iz dungle! Napokon se podie Clavton i stavi ruku blago na pognuto staro rame profesora Portera. Ja u poi s vama. dakako rekao je. Ne govorite mi da nije trebalo da vam to kaem. Znao sam da ete ponuditi, da ete eljeti poi, gospodine Clavtone, ali vi ne smijete. Jani se sad ne moe s ljudske 166

ine pomoi. Ja naprosto idem zato da mogu s njom zauvil ostati, i takoer da znam da ono to je jednom bilo moja i djevojica ne lei samo i bez prijatelja u stranoj dunIsic e je povijue i lie pokrivati, iste kie po njoj tui. A kad duh njezine majke izae, on e nas nai zajedno u i i, kao to nas je uvijek nalazio u ivotu. Ne, ja sam mo>i, jer je ona bila moja ki sve to mi je na zemlji osi da volim. Ja u poi s vama govorio je Clavton jednostavno. Starac je digao pogled napeto gledajui jako, lijepo lice ^ llliama Cecila Clavtona. Moda je u njemu itao ljubav ko-leala u srcu ljubav prema Jani. Previe se u prolosti bavio svojim mislima, a da bi uoa-.ii iit- dogaaje, sluajne rijei koje bi praktinijem ovje-ikazale da se to dvoje mladih ljudi sve vie i vie priblintu Sad mu se sve to odjednom objasnilo. Kako elite rekao je. Moete i sa mnom raunati pridruio se Philander. Mo/emo svi poi. Bilo bi okrutno i opako ostaviti jadi I imeraldu ovdje samu, a nas troje ne bismo mogli vie ftti od jednoga. Neka bude dosta mrtvih u okrutnoj umi. ino - pokuajmo malko prospavati.

167

ZOV DIVLJINE
Od vremena kad je Tarzan ostavio pleme velikih majmuna u kojem se podigao na noge, ono se razdiralo u neprestanoj borbi i neslozi. Terkoz se pokazao okrutnim i muiavim kraljem, tako da su, jedan po jedan, mnogi od starijih i slabijih majmuna, na kojima je osobito bio sklon iskaljivati grubu narav, poveli svoje obitelji i traili mir i sigurnost u dalekoj unutranjosti. Ako imate vou koji je okrutan, ne inite kao to drugi majmuni ine, da se pokuate, bilo koji od vas boriti protiv njega sam. Nego, radije, napadnite ga zajedno dvojica ili trojica ili etvorica. Onda se, ako budete tako inili, nijedan od voa nee usuditi biti drugaiji nego to mora biti, jer vas etvorica moete ubiti bilo kojeg vou. I majmun, koji se sjetio tog mudrog savjeta, ponovi ga nekolicini drugova, tako da je Terkoz, kad se tog dana vratio u pleme, naiao na topao prijem. Nije bilo formalnosti. Kad je Terkoz dopro do skupine, pet ga je golemih, dlakavih zvijeri zaskoilo. U srcu on je bio prava kukavica, to je jednako u majmunskih i ljudskih muitelja. Zato on nije ostao da se bori i pogine, nego se otrgao koliko je samo brzo mogao i pobjegao u umsko granje, da ga ono zatiti. Jo je dva puta pokuao da se pridrui svome plemenu, ali su svaki put navalili i otjerali ga. Napokon je odustao, pa je krenuo, pjenei se od bijesa i mrnje, u dunglu. Nekoliko dana tumarao je bez cilja gajei mrnju i traei neto na emu da iskali suzdravani bijes. 168

U tome stanju ova je strana, ovjekolika zvijer, vijui se od rveta do drveta, iznenada naila na dvije ene u dungli. Bio je upravo iznad njih kad ih je otkrio. Jane Porter ni jela je njegovu prisutnost tek kad se veliko dlakavo tijelo pustilo na zemlju i kad je vidjela strano lice i uzrealu runu gubicu na stopu do sebe. Prodorni vrisak oteo joj se sa usana kad ju je ivotinjska ,ik.i zgrabila za ruku. Onda ju je privukao prema onim strai koljaima koji su zijevali na njezin vrat. Ali prije nego u oni dodirnuli bijelu kou, drugo je raspoloenje ovladalo
niiinom.

Pleme je zadralo njegove ene. On ih mora nadomjestiti. i i gola bijela majmunica bit e prva u njegovu novom opop.i ju je zato bacio grubo preko svog irokog, dlakavog raRiena i skoio u drvee nosei Janu Porter u sudbinu tisuu iuiu goru od smrti. i imeraldin uasni vrisak pomijeao se jednom s vriskom i mr Porter, a onda se Esmeralda, kako je to ona ve i inila i pril i skom opasnosti koja trai prisutnost duha, onesvijes\h Jane Porter nije uope izgubila svijest. Istina je da se )g uasnog lica to se pritiskalo uz njezino, od smrdlji| 'lllil koji joj je udarao u nosnice, ukoila od uasa. Ali glava bila bistra te je shvaala sve to se dogaa, k.iku joj se inilo, ivotinja ju je nosila udesnom brzi-kroz s i l i n u , ali ona ipak nije vikala niti se borila. Izne-I dolazak majmuna zbunio ju je toliko daje sad mislila li prema alu. | UM |iuvala snagu i glas, dok ne vidi da se pribliuju lo-moe privui pomo. dno dijetel Da je samo znala da je nosi sve dalje i dalje liodnu dunglu! li koji je doveo Clavtona i dva starija mukarca, to ili i-1 mljem, doveo je i Tarzana980 majmuna ravno do \( leala Esmeralda, ali se on nije zanimao za Es-

169

meraldu, iako je, zaustavivi se nad njom, vidio da nije ranjena. Jedan asak pregledavao je tlo pod sobom i drvee nad sobom, dok se majmun koji je bio u njemu nije pomijeao s inteligencijom to ju je naslijedio, a koja je njegovu divnom poznavanju ume kazivala sve tako jasno kao da mu se dogaa pred oima. A zatim je ponovno otiao u zanjihano drvee slijedei visoki trag koji ni jedno drugo ljudsko oko ne bi moglo otkriti, a kamoli protumaiti. Na kraju granja, gdje se majmun baca s drveta na drvo, moe se primijetiti trag, ali se jedva moe raspoznati smjer kretanja, jer je ondje pritisak uvijek nadolje, prema tankom kraju grane, odlazi li majmun ili dolazi na drvo. Ali blie sreditu drveta, gdje su znakovi jedva vidljivi, smjer je jasno obiljeen. Tu, na ovoj grani, veliko stopalo bjegunca zdrobilo je jednu gusjenicu, a Tarzan nagonski zna gdje e ista noga zatim stupiti. Ovdje vidi djeli zgaene liinke, esto samo vlanu mrlju. Zatim, ruka to se oeala o drvo povrijedila je mali komadi kore, a po smjeru tog loma uoljiv je i smjer prolaza. Ili se dlakavo tijelo okrznulo o veliku granu ili o samo stablo, pa mu komadi dlake govori o smjeru u kojem se zarila ispod kore da je na pravom tragu. I nije mu potrebno usporavati brzinu da uhvati ove, kako se ini, slabe znakove zvijeri na bijegu. Tarzanu se oni jasno istiu prema bezbroju drugih oiljaka i zgnjeenih mjesta i biljega na lisnatom putu. Ali najjae od svega je miris Tarzana gonio uz vjetar, a njegove uvjebane nosnice bile su osjetljive kao u lovakog psa. Ima onih koji misle da su nie vrste posebno obdarene od prirode boljim mirisnim ivcima nego ovjek, ali to je naprosto stvar razvoja. 170

Opstanak ovjeka nije zavisio toliko od usavravanja osina. Njegova snaga da razmilja oslobodila je osjetila mno-gih dunosti, pa su donekle zakrljali, kao to su zakrljali i m i i i to pokreu ui i kou na glavi. Miii su tu, oko uha i ispod koe na glavi, a isto tako i > i koji prenose osjete u mozak, ali su slabo razvijeni zato i<> ih ne upotrebljavate. Ali tako nije bilo s Tarzanom-majmunom. Od ranog djet i n j s t v a opstanak mu je ovisio od otrine vida, sluha, mirisa, lira i okusa mnogo vie nego od sporije razvijenog organa rizuma. 11 Tarzanu je najmanje bio razvijen osjet okusa, jer je jeo plodove ili sirovo meso, dugo zakopano, s gotovo istim Uitkom. Ali u tom se samo neznatno razlikovao od civilizi-lih cpikurejaca. L ovjek-majmun gotovo je neprimjetno slijedio Terkozov .ili je um njegova pribliavanja dopro do uiju zvijeri li i >|.i je bjeala i poticao ju je na jo veu brzinu. I rebalo je tri milje prije nego to ih je Tarzan sustigao, a I i se Terkoz, videi da vie ne moe pobjei, spustio na tlo u I u otvorenom proplanku, da se moe okrenuti i boriti 'i plijen, ili pobjei bez smetnje, ako vidi da mu je pro|0nitelj vie nego premac. . je drao Janu Porter u velikoj ruci kad je Tarzan skorili leoparda u tu arenu koju je priroda pripremila za slinu iskonskim borbama. I ul je Terkoz vidio da ga progoni Tarzan, zakljuio je da l irzanova ena, budui da su iste vrste bijeli i bez pa se tako poveselio prilici da se dvostruko osveti rnom neprijatelju. Itnl Porter ova udna pojava bijelog ovjeka bila je poput i bolesne ivce. i'i'.u to ga je dobila od Clavtona i svog oca i Philanila je da to mora biti ono isto divno bie koje je njih je u njemu gledala samo zatitnika i prijatelja. 171

Ali kad ju je Terkoz grubo odgurnuo u stranu da moe doekati Tarzanov napad, a ona ugledala golemog majmuna i jake miie i okrutne koljae, srce joj klonu. Zar bilo koji ovjek moe pobijediti tako jaka protivnika. Oni se sudarie poput dva bika, i poput dva vuka posezali su jedan drugome za vratom. Protiv majmunovih dugih koljaa djelovala je tanka otrica ovjekova noa. Vitka, mlada Jane Porter, prislonjena na veliko stablo, ruku vrsto pritisnutih na grudi, koje su se dizale i sputale, oiju irom otvorenih od uasa, zastravljenosti, straha i divljenja promatrala je praiskonskog majmuna kako se tue sa praiskonskim ovjekom za enu za nju. Dok su se veliki miii ovjekovih leda i ramena grbili od velika napora a snano miije i podlaktica drali na udaljenosti one jake derae, veo stoljea civilizacije i kulture pao je sa zamrenog pogleda baltimorske djevojke. Kad je dugi no nekoliko puta duboko otpio krvi iz Terkozova srca, a veliko se truplo prevalilo bez ivota na tlo, ona je praiskonska ena skoila ispruenih ruku naprijed prema praiskonskom ovjeku koji se za nju borio i dobio jeA Tarzan? On je inio ono to nijednom ovjeku ne treba pouke da ini. Primio je svoju enu u ruke i obasuo joj napuene, zadihane usne cjelovima. Jedan je asak Jane Porter ondje leala napola zatvorenih oiju. Jedan je asak prvi u svom mladom ivotu znala to je ljubav. Ali kao to se veo naglo digao, tako se naglo i ponovno spustio, pa joj je povrijeena savjest lice ogrnula rumenim ogrtaem i izmuena je ena odgurnula Tarzana-majmuna i prekrila lice rukama. Tarzan se iznenadio kad je vidio da mu se djevojka, koju je nejasno i samo duhovno ljubio, dobrovoljno predala u ruke. Sad se iznenadio kad ga je odbila. 172

Jo joj se jednom pribliio i primio je za ruku. Ona se ok-ic n iila i poput tigrice udarala ga u velika prsa sitnim rukama. I arzan to nije mogao shvatiti. Trenutak prije kanio je urno odvesti Jane Porter njezini ni ljudima, ali se sad taj kratki trenutak izgubio u nejasnoj i udaljenoj prolosti, koja je bila, ali vie nikad ne moe biti, I.i se s (im i ona dobra nakana pridruila onomu stoje nemo-c, Odonda je Tarzan-majmun osjeao toplo, vitko tijelo pritisnuto uz svoje. Vrui, slatki dah uz njegov obraz i usta za-ptlio mu je u grudima nov plamen, a savrene usne prianjale ii u/ njegove u arkim poljupcima koji su mu duboko igovi duu igom koji je obiljeavao nova Trzana. I'onovno joj je stavio dlan na ruku. Ponovno ga je odgurnula. I zatim je Tarzan-majmun uinio upravo ono to bi i njegov prvi predak bio uinio. i Izeo je svoju enu u naruaj i odnio je u dunglu. Kano ujutro etvoricu u kolibici uz al probudila je rika i u Clavton je prvi pojurio napolje, te je s one strane ua u luku vidio usidrena dva broda. Prvi je bio Arrow, a drugi mala francuska krstarica. Na llubi krstarice nagomilali su se ljudi i zurili prema obali, pa < lavtonu bilo jasno, kao i onima koji su mu se sada priliili, da je top to su ga uli, bio ispaljen da bi im privukao u u sluaju da su jo ostali u kolibi. ()ha broda leala su prilino daleko od obale, te je bilo \ |erojatno da bi oni dogledima mogli opaziti 27 eire kojima i hala mala skupina daleko izmeu rtova luke. i i i u - i a l a je skinula svoju crvenu pregau pa je mahnito 11 11. i nad glavom. Ali Clavton, koji se jo bojao da se ni to I \ HI jelo, pouri prema sjevernom rtu gdje je ve bio pri-Ijcn signalni krije. Njemu se inilo stoljee, kao i onima koji su ekali straga i 11 II p r i j e nego stoje stigao do velike 70 hrpe suhog granja

173

Kad je izbio iz guste ume i ponovno ugledao brodove, zaprepastio se videi da Arrow razapinje jedra, a krstarica je ve na putu. Brzo zapalivi krije na nekoliko mjesta, pouri se do krajnje toke rta, gdje je skinuo koulju, privezao je za palu granu i tako stajao maui. Ali brod je jo uvijek iao dalje. I on je ve izgubio svu nadu, kad velik gust stup dima koji se podigao okomito iznad ume, privue panju promatraa na krstarici, pa se odmah nekoliko dogleda usmjeri na al. Clavton ugleda kako se oba broda vraaju. I dok je Arrou ostao mirno plutati na oceanu, krstarica je plovila prema obali. Na izvjesnoj udaljenosti on se zaustavi, te spusti amac i uputi prema obali. Kad je pristao, mladi oficir stupi na obalu. Monsieur Clavton, drim? zapitao je. Konano ste doli! bio je Clavtonov odgovor. I moda ak ni sad nije kasno. to mislite, gospodine? zapitao je oficir. Clavton mu ispripovjedi o otmici Jane Porter i da su mu potrebni naoruani ljudi koji bi pomogli da se ona nae. Mon Dieu! uskliknuo je oficir alosno. Juer moda ne bi bilo kasno. Danas bi moda bilo bolje da se jad na dama i ne pronae. To je strano, monsieur. Previe stra no. Sad su se i drugi amci otisnuli s krstarice, pa je Clavton, pokazavi oficiru ulaz u luku, uao s njim u amac, te su pramac okrenuli prema zatvorenoj draici, u koju su sad krenuli i drugi amci. Doskora je cijela skupina pristala ondje gdje su stajali Porter, Philander i zaplakana Esmeralda. Medu oficirima u zadnjim amcima bio je i zapovjednik broda. A kad je on uo priu o otmici Jane Porter, velikodu174

no je pozvao dobrovoljce da prate Portera i Clavtona u dun!u.

Gotovo su svi oficiri i mornari eljeli da sudjeluju u ekspediciji. Zapovjednik je izabrao dvadeset mornara i dva oficira, porunika D'Arnota i porunika Charpentiera. Poslali su amac do krstarice radi zaliha, municije i karabinki. Ljudi su u- bili naoruani revolverima. Zatim je, na Clavtonov upit kako to da su se usidrili neda-Itko obale i opalili top, zapovjednik, kapetan Dufranne, protumaio da su prije mjesec dana ugledali kako Arrow putuje prema jugu pod prilinim jedrima, a kad su dali signal da se Pati, Arrow je samo jo pojaao jedra. Drali su ga na vidiku do zalaza sunca, ispalivi za njim n e k o l i ko metaka, ali ga idueg jutra vie nisu vidjeli. Nastavili su krstariti gore-dolje nekoliko tjedana uz obalu, te su go-i zaboravili na Arrow, kad rano jednog jutra, prije nekoliko dana, promatra otkri brod koji se propinjao na uzbur-k.mom moru i oito bio posve izvan kontrole. Kaci su doplovili blie tom nesretniku, iznenadili su se id su vidjeli da je to onaj isti brod koji im je umakao prije 'liko tjedana. Prednje jedro i zadnjaa bili su postavljeni l< i da se hoe pramcem u vjetar, ali su se te ponjave razdijei jedra se u poluoluji trgala u krpe. N;i burnom moru bilo je teko i opasno pokuati popeti se i II brod i zarobiti ga. A kako se na njem nisu vidjeli znaci llvota, odluili su da ostanu uza nj, dok vjetar i more ne jeMII. Ali upravo onda vidjeli su kako se neka pojava penje gradu i nemono im i oajno mae. ( kimah su uputili amac s posadom, koja se uspjela popel Arroiv. Ono to su Francuzi vidjeli kad su se popeli na bilo je uasno. I me mrtvih i umiruih ljudi valjalo se amotamo po pa-i koja se ljuljala oko svoje poprene osovine, ivi pomije175

ani s mrtvima. Dva trupla kao da su djelomino izjeli vukovi. Francuska posada doskora je brod postavila pod ispravna jedra i preivjele lanove tog nesretnog drutva odnijela na njihove leajeve. Mrtve su zamotali u ponjave i bacili na palubu da ih njihovi drugovi, prije nego to ih bace u more, prepoznaju. Nijedan preivjeli nije znao kako su i kad su Francuzi dospjeli na palubu Arrowa. ak ni onaj jadnik koji im je mahao. I on je pao u nesvijest, a da nije saznao je li mahanje pomoglo ili nije. Francuskom oficiru nije trebalo dugo da sazna to je prouzrokovalo ovo strano stanje na brodu, jer kad su zatraili vodu i rakiju da okrijepe ljude, vidjeli su ne samo da nije bilo ni vode ni rakije ve ni trunka hrane. On je odmah dao znak krstarici da poalje vodu, lijekove i hranu, pa je jo jedan amac prevalio pogibeljni put do Arrowa. Kad su se okrijepili, nekoliko se ljudi osvijestilo pa su onda ispriali sve. Mi znademo onaj dio do vremena kad je Ar-row otplovio, poslije umorstva Snipesa i pogreba njegova tijela iznad sanduka s blagom. ini se da je progon krstarice tako zastraio pobunjenike da su nastavili ploviti preko Atlantika jo nekoliko dana, iako su izgubili krstaricu s vida. Ali kad su otkrili mravu zalihu vode i hrane, okrenuli su prema istoku. Budui da na brodu nije nitko znao ploviti, doskora su se poeli prepirati o mjestu gdje se nalaze. A kako poslije tri dana plovidbe nisu ugledali kopno, skrenuli su na sjever, bojei se da ih je jaki sjevernjak, koji je prevladavao, otjerao juno od junoga dijela Afrike. Drali su se sjeveroistonog smjera dva dana, kad ih je zatekla bonaca, koja je trajala skoro nedjelju dana. Vodu su potroili, a hrane su imali jo samo za jedan dan. 176

Situacija je ubrzo postala sve tea i tea. Jedan je poludio i skoio preko palube u more. A drugi je otvorio svoje vene i pio

krv.
Kad je taj umro, bacili su i njega preko palube, iako je bilo i takvih koji su eljeli tijelo zadrati na palubi. Glad ih je pretvarala od ljudskih zvijeri u divlje zvijeri. Dva dana prije nego to ih je nasla krstarica toliko su oslabili da nisu mogli upravljati brodom, a taj su isti dan troji-i umrla. Idue jutro vidjelo se da je jedno truplo bilo djelomino poderano. Cijeli taj dan ljudi su leali zurei jedni u druge poput i ibcljivih zvijeri a idue jutro dva su tijela bila gotovo potpuno oiena od mesa. Ljudi su tek neznatno ojaali od tog demonskog obroka, KI je pomanjkanje vode bila mnogo vea muka s kojom su i morali boriti. A onda je dola krstarica. Kad su se oni koji su to mogli oporavili, ispripovjedili su francuskom zapovjedniku sve, ali su ti ljudi bili prevelike neznalice da bi mogli rei na kojem su mjestu obale bili iskrcali profesora i njegovu skupinu, pa je zato krstarica plovila polako pregledavajui dogledima svaki metar ala. Usidrivali su se nou, tako da ne zanemare ni jedan djeli obale, pa se dogodilo da su prole noi stigli upravo do ala jdje se nalazio mali logor koji su traili. Oni na obali nisu uli signalne hice dan ranije jer su, kako se dralo, bez sumnje bili u dubokoj dungli u potrazi za l.mom Porter, gdje je um njihova prodiranja kroz grmlje sini no priguio pucanj dalekog topa. Kad su te dvije skupine jedna drugoj ispripovjedile svoje pustolovine, amac s krstarice vratio se sa zalihama i oru-i<-m za ekspediciju. Za nekoliko trenutaka maleni odred mornara i dvaju francuskih oficira, zajedno s profesorom Porterom i Clavtonom, krenuo je na beznadno i nespretno traganje po bespuu lingle.
ni medu majmunima

177

NASLJEDSTVO
Kad je Jane Porter shvatila da je nosi kao zarobljenicu udno umsko stvorenje koje ju je spasilo iz majmunovih panda, poela se oajno boriti da pobjegne, ali su jake ruke, to su je drale lako kao da je djetece od jednog dana, samo malo jae stiskale. Zato je ona odmah prestala da se uzaludno bori pa je leala mirno i gledala kroz poluzatvorene kapke lice ovjeka koji je na rukama s njom lako koraao isprepletenim grmljem. Njegovo lice bilo je izvanredno lijepo. Savren tip jaka mukarca nenaeta razuzdanou ili ivotinjskim, niskim strastima. Jer, iako je Tarzan-majmun bio ubija ljudi i ivotinja, on je ubijao iz mrnje iako ne onom planiranom zluradom mrnjom koja svoje nosioce obiljeuje runim crtama. Kad je Tarzan ubijao, ee se smijeio nego mrtio. Jedno je napose opazila djevojka kad je vidjela kako Tarzan navaljuje na Terkoza jasnu rumenu crtu na elu iznad lijevog oka pa do tjemena. Ali sad, kad gaje motrila, primijetila je da je vie nema, a samo je tanka bijela crta obiljeavala mjesto gdje se nalazila. Budui da je leala mirnije u njegovim rukama, Tarzan je malko popustio stisak. Jednom se, pogledavi je u oi, nasmijeio, pa ih je djevojka morala zatvoriti da ne gleda to lijepo, privlano lice. Zatim Tarzan pode u drvee, a Jane Porter, udei se to ne osjea strah, poe shvaati da se nije nikad u cijelom ivotu osjeala sigurnijom nego sad dok lei u rukama ovog ja178

kog, divljeg stvorenja koje je nosi sve dublje i dublje u divlju gustou nepripitomljene ume. Kad je, zatvorenih oiju, poela razmiljati o budunosti, pa joj je iva mata izazvala uasan strah, samo je podigla one kapke i pogledala ono plemenito lice tako blizu njezinu, te se rasprio i posljednji ostatak strahovanja. Ne, on joj nikako ne moe nauditi! U to je bila uvjerena, ier je one lijepe crte lica i iskrene, hrabre oi nad sobom tumaila kao vitetvo koje su one zapravo i znaile. Sve dalje prolazili su, kako se Jani Porter inilo, vrstom masom zelenila, kao arolijom, koje se, kad su proli, opet /atvaralo. Jedva da se koja granica okrznula o nju, a ipak gore i dolje, sprijeda i straga, nije se vidjelo drugo osim vrste gomile nerazdvojivo isprepletenih grana i povijua. Dok je Tarzan neprekidno kretao naprijed, duh mu se zaokupljao mnogim udnim i novim mislima. Tu je bio problem kakav nikad prije nije imao, pa je osjeao vie nego mnovao da mu mora pristupiti kao ovjek, a ne kao majmun. Slobodno kretanje srednjom terasom, koja je bila put to ga je on najee slijedio, pomoglo je da se ohladio ar prve d i vl j e strasti njegove netom otkrivene ljubavi. Sad je razmiljao o sudbini koja bi bila zapala djevojku dfl je on nije spasio od Terkoza. Znao je zato je majmun nije ubio, te je poeo usporeivati svoje namjere s Terkozovima. Istina, po zakonu dungle mujak ima pravo oteti svoju drugaricu silom. Ali zar da Tarzana vode zakoni dungle? Nije li Tarzan ovjek? Ali kako se vladaju ljudi? Bio je zbunjen, jer nije znao odgovoriti. elio je da upita djevojku, ali mu onda pade na pamet da mu je ona ve odgovorila u besciljnoj borbi da mu izbjegne i odbije ga. Ali sad su stigli do svog odredita, pa se Tarzan-majmun, ,i Janom Porter na jakim rukama, lako vinu na tratinu arene 179

gdje su veliki majmuni drali vijea i plesali divlje orgije DumDuma. Iako su proli mnogo milja, jo je bilo usred popodneva, te se amfiteatar kupao u polusvjetlu koje je prodiralo kroz gusto okolno lie. Zelena je tratina bila meka i svjea i privlana. Bezbrojni umovi dungle kao da su bili daleko i zatakani do pukog odjeka zamrenih zvukova, koji su se dizali i padali poput udaranja mora u daleku obalu. Osjeaj sanjivog mira ovlada Janom Porter dok je klonula na travu kamo ju je stavio Tarzan, a kad je pogledala gore njegov visoki stas, obuzeo ju je i udan osjeaj savrene sigurnosti. Dok ga je promatrala ispod poluzatvorenih kapaka, Tarzan je preao tu okruglu istinicu prema drveu. Ona je zamijetila skladno velianstvo njegova dranja, savrenu simetriju divne pojave i dranje lijepo oblikovane glave na irokim ramenima. Kakvo savreno stvorenje! Pod tom vanjtinom ne moe biti nita okrutno ili nisko! Nikad, mislila je, nije takav ovjek koraao zemljom! Jednim skokom Tarzan se vinuo u drvee i nestao. Jane Porter se pitala kamo je otiao. Je li je ostavio njezinoj sudbini u toj samotnoj dungli. Gledala je uzrujano naokolo. Svaka povijua i grm inili su se samo vrebalitem kakve goleme i strane zvijeri koja eka da joj svijetle koljae zarine u meko meso. Svaki um ona je osjeala kao da potajno puzi kakvo vijugavo i opako tijelo. Kako je bilo drukije sad, kad ju je on ostavio! Nekoliko je minuta, to su se zaplaenoj djevojci inile satima, sjedila napetih ivaca ekajui da skoi ono uure-no koje e joj dokrajiti bijedni strah. Gotovo je molila da se od onih okrutnih zubi onesvijesti i tako mine smrtni strah.

ula je iznenada lagan um iza leda. Vrisnuvi, skoi na noge i okrenu se da doeka svoj kraj. Ondje je stajao Tarzan ruku punih zrelog i slasnog voa. Jane Porter posrnu, i pala bi da je nije Tarzan, spustivi svoj teret, uhvatio za ruke. Ona nije izgubila svijest, ali je prionula tijesno uz njega drhtei i tresui se poput preplaene koute. Tarzan-majmun gladio joj je meku kosu i nastojao je utjeiti i umiriti kao to je Kala njega kad se, kao maleni maj-muni, prestraio Sabore, lavice, ili Histe, zmije. Jednom joj je lako pritisnuo usne na elo, a ona se nije pomaknula, nego je zatvorila oi i uzdahnula. Nije uspjela analizirati svoje osjeaje, a niti je eljela da pokua. Bila je zadovoljna to se osjea sigurnom u ovim jakim rukama, i svoju budunost preputala sudbini, jer ju je nekoliko posljednjih sati pouilo da se pouzda u ovo udno, di vlj e umsko stvorenje, kao to bi se pouzdala samo u nekoliko poznatih mukaraca. Dok je mislila kako je to neobino, poelo joj je svitati da je moda nauila jo neto to nikad prije nije znala ljubili. udila se, a onda se nasmijeila. Smijeei se, odgurnula je blago Tarzana, te je, gledajui ga s napola nasmijeenim, napola obijesnim izrazom, koji joj je lice uinio draesnim, pokazala voe na tlu i sjela na rub zemljanog bubnja, jer je glad traila svoje. Tarzan je brzo pokupio voe i donio ga do njenih nogu. A i t i m je i on sjeo na bubanj do nje pa je, izvadivi no, pripremio voe da ga ona jede. Jeli su zajedno, utei, katkad pogledavi potajno jedno drugo, dok se napokon Jane Porter nije veselo nasmijala, a I nizan joj se pridruio. eljela bih da govori engleski rekla je djevojka. Tarzan strese glavom pa mu izraz sjetne i osjeajne tenje Otrijezni nasmijane oi. 181

180

Zatim mu Jane Porter pokua govoriti francuski, pa njemaki. Ali se morala sama sebi nasmijati kako se mui ovim posljednjim jezikom. Bilo kako mu drago ree mu ona engleski ti razumije moj njemaki kao to su ga razumjeli i oni u Berlinu. Tarzan je ve davno odluio to e dalje raditi. Imao je vremena sjetiti se svega onoga to je u knjigama u kolibi itao o postupcima mukaraca i ena. On e postupati kao to je zamiljao da bi postupali mukarci u knjigama da su na njegovu mjestu. Ponovno se digao i otiao u drvee, ali je najprije pokuao protumaiti znakovima da e se odmah vratiti, a to je uinio tako dobro da ga je Jane Porter shvatila, te se nije bojala kad je otiao. Samo je njom ovladao osjeaj samoe, pa je eznutljivim oima promatrala toku gdje je nestao, ekajui njegov povratak. Kao i prije, postala je svjesna njegove prisutnosti im je ula iza sebe um, pa se okrenula da ga vidi kako prelazi tratinu s punim rukama granja. Zatim je ponovno otiao u dunglu. Za nekoliko minuta pojavio se s mekom travom i paprati. Jo je dvaput otiao, dok nije imao pri ruci itavu hrpu tog materijala. Zatim je prostro paprat i travu po tlu i uinio mekan ravni leaj, a iznad njega naslonio je mnogo granja, tako da se sastajalo nekoliko stopa iznad sredine leaja. Na granje rairio je slojeve golemog lia velikog slonovskog uha pa je s jo granja i lia zatvorio jedan kraj tog malenog sklonita. Zatim su sjeli ponovno zajedno na rub bubnja i pokuali razgovarati znakovima. Divni dijamantni medaljon koji je visio oko Tarzanova vrata bio je Jani Porter izvor velikog uenja. Ona ga je sad pokazala, a Tarzan gaje skinuo i predao joj tu lijepu igraku. Ona je vidjela da je to rad vjeta majstora i da se dijamanti vrlo sjaje i da su divno umetnuti, ali je nain na koji su bili brueni odavao da potjeu iz davnih vremena. 182

Takoer je primijetila da se medaljon otvara. Kad je pril i sn ul a skrivenu kopu, vidjela je kako se dvije polovice razdvajaju i otkrivaju u svakom dijelu bjelokosnu minijaturu. Jedna je bila lijepa ena, a druga bi mogla biti slika ovjeka koji je sjedio uz nju, osim fine razlike u izrazu koja se jedva mogla odrediti. Digla je pogled k Tarzanu te je vidjela da se nagnuo prema njoj gledajui te minijature s izrazom udivljenja. Pruio je ruku za medaljonom i oduzeo joj ga ispitujui onu slinost s nedvojbenim znakovima iznenaenja i novog zanimanja. Vladanje mu je jasno pokazivalo da ih nije nikad prije vidio, niti razmiljao da se medaljon otvara. Ta je injenica navela Jane Porter da dalje razmilja, pa je napinjala matu da sebi doara kako je taj lijepi ukras do-10 u ruke tog divljeg i primitivnog stvorenja neistraenih afr i ki h prauma. A to je jo udnije, kako to da sadrava sliku nekoga tko bi mogao biti brat ili, jo vjerojatnije, otac ovom umskomu polubogu, koji ak nije ni znao da se medaljon otvara. Tarzan je jo uporno gledao ona dva lica. Zatim je skinuo tobolac s ramena i, ispraznivi strijele na tlo, posegao do dna te vreaste posude i izvukao ravan predmet zamotan u mno-y,o mekana lia i privezan komadima duge trave. Paljivo ga je odmotavao uklanjajui sloj za slojem lia, dok napokon nije drao u ruci sliku. Pokazujui tu minijaturu ovjeka u medaljonu, pruio je liku Jani Porter drei medaljon otvoren. Zbog te slike djevojka se jo vie zbunila, jer je to oito bila jo jedna prilika istog ovjeka ija je slika poivala u medaljonu uz onu lijepe mlade ene. Tarzan ju je gledao s izrazom zbunjenog divljenja u oima kad ga je ona pogledala. On kao da je u svojim usnama oblikovao pitanje. Djevojka je pokazivala sliku i onda minijaturu i onda njega, kao da je htjela naznaiti da misli da su mu slini, ali 183

je on samo tresao glavom, a onda slegnuo velikim ramenima i oduzeo joj sliku, pa ju je, briljivo je ponovno umotavi, opet spremio na dno tobolca. Nekoliko je asaka tiho sjedio oiju oborenih na tlo, dok je Jane Porter drala medaljoni u ruci okreui ga i okreui nastojei pronai jo koji klju koji bi je mogao dovesti do identiteta pravog vlasnika. Napokon joj pade na pamet jednostavno tumaenje. Medaljon je pripadao lordu Grevstokeu, pa su slike njegova i lady Alice. Ovo divlje stvorenje naprosto ga je nalo u kolibi kod ala. Kako je bila glupa to na to nije prije pomislila. Ali da obrazloi udnu slinost izmeu lorda Grevstokea i ovog umskog boga to je bilo posve izvan njezinih mogunosti, a nije ni udno to ona nije zamiljala da je goli divljak doista engleski plemi. Napokon je Tarzan digao pogled da promatra djevojku dok pregledava medaljon. Nije mogao dokuiti znaenje onih lica u medaljonu, ali je opazio zanimanje i udivljenosl na licu ivog mladog stvorenja uz sebe. Primijetila je da je on promatra, pa mu je pruila ukras, mislei da ga on eli. On je uzeo lani u svoje dvije ruke, stavio joj ukras na vrat, nasmijeivi se njenom iznenaenju zbog tog neoekivanog dara. Jane Porter je snano zavrtjela glavom, htjela je skinuti zlatni lani s vrata, ali joj Tarzan nije dao. Primivi joj ruke u svoje, kad je ona navaljivala, drao ih je vrsto daje u tom sprijei. Napokon ona odustane, pa, malko se nasmijavi, prinese medaljon do svojih usana, ustane i lako mu se nakloni. Tarzan nije posve znao ta ona time misli, ali je pogaao da prihvaa poklon. Zato se i on digao, primio medaljon u ruku i poklonio se ozbiljno kao kakav davni dvoranin. Pritisnuo je usne na isto mjesto gdje su as prije bile njene. 184

To je bio dostojanstven i udvoran mali kompliment uinjen s otmjenou i uzvienou, s potpunom nesvjesnou o samomu sebi. Bio je biljeg njegova aristokratskog roenja, prirodni rezultat mnogih godina lijepog odgajanja, nasljedni instinkt otmjenosti, koju surov i divlji ivot nije mogao iskorijeniti. Sad se smrailo, pa su ponovno jeli plodove, koji su im bili i hrana i pie, a onda se Tarzan podigao i odveo Janu Porter do onog malog sklonita to ga je sagradio. Dao joj je znak da ue. Prvi put u vie sati proeo ju je osjeaj straha. Tarzan je osjeao kako mu izmie i kao da ga se boji. Dodir s tom djevojkom u toku posljednjih sati uinio je od Tarzana drukijeg ovjeka nego to je bio kad se diglo jutarnje sunce. Sad je, u svakoj ilici njegova bia, nasljedstvo govorilo glasnije od odgoja. On nije brzim prijelazom od ovjeka-majmuna postao uglaen ovjek, ali su napokon instinkti ovog posljednjeg prevladali, a iznad svega bila je elja da se svidi eni koju ljubi, i il;i u njenim oima ispadne dobar. Zato je Tarzan-majmun uinio jedino ono to je znao da iv lanu Porter uvjeriti daje sigurna. Izvadio je lovaki no iz korica i predao joj ga s drkom naprijed, dajui joj ponovno znak da ue. Djevojka je shvatila. Uzela je dugi no, ula i legla na meku travu, dok se Tarzan-majmun ispruio na tlu pred ulazom. I tako ih je ujutro zateklo izlazee sunce. Kad se Jane Porter probudila, isprva se nije sjetila onih neobinih dogaaja prolog dana, pa se udila nepoznatoj Okolini maleno lisnato skrovite, meka trava leaja, nepoznati pogled kroz otvor nedaleko njenih nogu. Polako su joj okolnosti njena poloaja jedna po jedna ulazile u duu. I onda se vrlo zaudila veliki val zahvalnosti i 185

sree to je, iako je bila u takvoj uasnoj opasnosti, ipak sretno prola. Pomakla se prema ulazu u sklonite da potrai Tarzana. On je bio otiao. Ali ovaj je put nije obuzeo strah, jer je znala da e se vratiti. U travi na ulazu u sklonite vidjela je otisak njegova tijela, gdje je on leao cijelu no i uvao je. Znala je da joj je samo injenica to je on bio ondje doputala da spava tako mirno i sigurno. Kad je on blizu, tko da se boji? Pitala se ima li jo koji mukarac na zemlji s kojim bi se djevojka mogla osjeati tako sigurna u srcu divlje afrike dungle. Sad se nije bojala ni lavova ni pantera. Digla je pogled da vidi kako mu se vitka pojava lagano sputa s oblinjeg drveta. Kad je on vidio da ga gleda, lice mu se osvijetli onim iskrenim i blistavim smijekom koji je dan prije stekao njezino povjerenje. Kad joj se pribliio, Jani Porter srce je jae zakucalo, a oi su joj se zasvijetlile kao nikad prije kad je vidjela mukarca. On je ponovno nabrao voe, pa ga je stavio pred ulaz u skrovite. Ponovno su sjeli da zajedno jedu. Jane Porter poela se pitati to on namjerava. Hoe li je odvesti na al, ili e je drati ovdje? Odjednom je shvatila da se zbog toga previe ne zabrinjava. Zar joj je moda svejedno? Poela je shvaati, isto tako, da je posve zadovoljna to tu sjedi uz ovog nasmijeenog diva jedui slasno voe u umskom raju daleko u udaljenoj dubini afrike dungle da je zadovoljna i vrlo sretna. Ona to nije mogla shvatiti. Razum joj je govorio da bi je morale razdirati divlje tjeskobe, pritiskati uasne bojazni, muiti crne slutnje. Ali joj je, naprotiv, srce pjevalo, i ona se smijeila u prijatno lice ovjeka. 186

Kad su dorukovali, Tarzan ue u sklonite i pokupi no. Djevojka ga je posve zaboravila. Shvatila je da je to zato to je zaboravila i strah koji ju je natjerao da primi no. Mahnuvi joj da ga slijedi, Tarzan je poao k drveu na rubu arene, pa se, uzevi je u jaku ruku, vinuo u granje. Djevojka je znala daje nosi k njezinim ljudima, samo nije shvaala iznenadni osjeaj samoe i alosti to ju je obuzeo. Sate i sate polako su se kretali naprijed. Tarzan-majmun nije se urio. Nastojao je upiti slatku radost putovanja s ovim dragim rukama oko vrata to je dulje mogue, pa je poao zaobilazno prema jugu, a ne izravno prema alu. Nekoliko puta zaustavili su se da malo otpoinu, to TarZanu nije bilo potrebno, a u podne ostali su jedan sat kraj potoia gdje su ugasili e i jeli. I tako je skoro ve zalo sunce kad su dospjeli do istine. Tarzan je, spustivi se na tlo uz veliko drvo, pomakao visoku travu i pokazao joj kolibicu. Ona ga je primila za ruku da ga odvede do kolibe, da moe kazati ocu daju je taj ovjek spasio od smrti, i jo strasnije Q0 to je smrt, da ju je pazio briljivo kao to bi samo majka pazila. Ali Tarzana-majmuna obuze plaljivost divljeg bia pred ljudskom nastambom. On ustuknu stresavi glavom. Djevojka mu prie gledajui ga moleim oima. Nekako nije mogla podnijeti misao da se on vrati sam u stranu dunglu. On je i dalje tresao glavom, a onda ju je napokon vrlo blago privukao i sagnuo se da ju poljubi, ali joj je najprije pogledao u oi i poekao da vidi svia li joj se to, ili e ga odgurnuti. Upravo asak djevojka je oklijevala, a onda je shvatila istinu. Zabacivi ruke oko Tarzanova vrata, privukla je njegovo lice k svome i poljubila ga bez stida. 187

 Ljubim te ljubim te aptala je. Iz daljine zau se slaba pucnjava mnogih puaka. Tarzan i Jane Porter podigoe glave. Iz kolibe izioe Philander i Esmeralda. S mjesta gdje su stajali Tarzan i djevojka nisu se mogla vidjeti dva broda to su bila usidrena u luci. Tarzan pokae prema pucnjavi, dodirnu svoje grudi i ponovno pokae. Ona je shvatila. On e otii, a neto joj je govorilo da je to zato to misli da su njezini ljudi u opasnosti. Ponovno ju je poljubio. Vrati mi se apnula je. Ja u te ekati uvijek. On je otiao a Jane Porter se okrenula i pola istinom prema kolibi. Philander ju je ugledao prvi. Bio je sumrak, a Philander je bio vrlo kratkovidan. Brzo, Esmeraldo! povikao je. Sakrijmo se. To je lavica. Zaboga! Esmeralda sebi nije dala truda da provjeri ono to je Philander vidio. Njegov glas joj je dostajao. Ona je bila u kolibi i zalupila vratima i zakraunala ih je prije nego to je on izgovorio njeno ime. Zaboga otelo se Philanderu kad je otkrio da ga je Esmeralda, u pretjeranoj urbi, zatvorila na istoj strani vrata s koje se pribliavala i lavica. Tukao je bijesno po tekim vratima. Esmeraldo! Esmeraldo! vikao je. Pusti me. dere me lav. Esmeralda je mislila da to po vratima lupa lavica, pa se. po svom obiaju, onesvijestila. Philander baci prestraen pogled iza sebe. Uas! Sad je ono bilo sasvim blizu. Pokuao se popeti po kolibi. Nekako se uspio uhvatiti za krov pokriven travom. Trenutak je visio hvatajui se stopalima poput make na konopu za suenje rublja, ali se uskoro komad krova otrgnuo a gospodin se Philander, prije njega, strovalio na lea. 188

U trenutku kad je pao, sjetio se izvanredne injenice iz prirodopisa. Ako ovjek hini smrt, lavovi i lavice kao da ga nee napasti. I tako je Philander leao kako je i pao, ukoen u stranoj slici smrti. Kako su mu ruke i noge, kad je udario leima o Zemlju, bile ispruene ukoeno prema gore, ovako mrtvako dranje bilo je sve drugo, samo se nije dublje doimalo. Jane Porter promatrala je njegovu lakrdiju s blagim iznenaenjem. Sad se nasmijala malko prigueno zamrmorila smijehom. Ali to je bilo dovoljno. Philander se prevalio na jednu stranu i provirio. Napokon ju je otkrio. Jane! povikao je. Jane Porter. Zaboga! Pokupio se na noge i jurnuo k njoj. Nije mogao vjerovati da je to ona i da je iva. Zaboga! Odakle ste doli? Gdje ste bili? Kako... Polako, gospodine Philanderu prekide ga djevojka ne mogu nikako zapamtiti tolika pitanja. No, no govorio je Philander. Toliko sam se iz nenadio i obilno razveselio to vas ponovno v i d i m ivu i zdravu da jedva znam to govorim, doista. Ali doite i ispripovjedite mi sve to se dogodilo.

189

SELO MUENJA
Dok se mala ekspedicija mornara muila probijajui se kroz gustu dunglu ne bi li pronala ostatke Jane Porter, beskorisnost njihova pothvata postajala je oitija i oitija, ali stareva bol i beznadne oi mladog Engleza sprijeile su blagog D'Arnota da se vrati. Mislio je da bi joj barem mogli pronai tijelo ili kakve ostatke, jer je bio siguran da ju je prodrla kakva grabeljiva zvijer. Rasporedio svoje ljude u lanac od onog mjesta gdje je bila pronaena Esmeralda pa su se u toj rairenoj formaciji probijali naprijed znojei se i daui kroz isprepletene povijue i puzavce. Polako su napredovali. Podne ih je nalo tek nekoliko milja daleko u unutranjosti. Zaustavili su se da kratko otpoi-nu, pa je jedan mornar, poto su poli neto dalje, otkrio jasno vidljiv trag. To je bio stari trag slonova, pa je D'Arnot, poto se posavjetovao s Porterom i Clavtonom, odluio da ga slijede. Staza se protezala dunglom u pravcu sjeveroistoka, te se kolona kretala u jednoredu. Porunik D'Arnot bio je sprijeda i kretao se brzim korakom, jer trag je razmjerno otvoren. Odmah iza njega dolazio je Porter, ali kako on nije mogao drati korak s mladiem D'Arnot je bio stotinu metara naprijed, kad su ga odjednom opkolila estorica crnih ratnika. D'Arnot je za opomenu, dok su ga crnci opkoljavali, povikao svojoj koloni, ali prije nego to je mogao izvui revolver vezali su ga i odvukli u dunglu. 190

Njegov povik uzbudio je mornare, pa ih je nekoliko sko-. ih) naprijed mimo Portera, trei po tragu u pomo oficiru. Nisu znali pravi razlog poviku, te su povjerovali daje to imo opomena o opasnosti. Projurili su mimo mjesta gdje je D'Arnot bio uhvaen. I ud je koplje baeno iz dungle probolo jednoga, a onda je lolctjela tua strelica. Podigavi puke, opalili su u grmlje odakle su doletjele udice. Do tog vremena stigao je ostatak skupine, pa su plotun za plotunom ispaljivali prema skrivenom neprijatelju. Te su mcnje uli Tarzan i Jane Porter. Porunik Charpentier, koji je vodio zalaznicu kolone, sad dotrao do tog prizora, pa je, uvi o pojedinostima zasjeli-, zapovjedio svojim ljudima da ga slijede, te je uronio u isprepleteno raslinstvo. U trenu borili su se prsa o prsa s kojih pedeset crnih ratnika iz Mbongina sela. Strelice i kugle gusto su se i brzo izmjenjivale. udni afriki noevi i kundaci francuskih puaka mijeali su se jedan trenutak u divljim i krvavim dvobojima, ali su Ubrzo uroenici pobjegli u dunglu, ostavivi Francuze da izbroje gubitke. etvorica su bili mrtvi od dvadesetorice, tuce drugih bilo i a njeno, a porunik D'Arnot bio je nestao. No se brzo putala, a nevolja im se udvostruila i zato to nisu mogli pronai ak ni stazu slonova koju su bili slijedili. Siimo su jedno mogli uiniti: udariti logor ondje gdje su hili, do osvita. Porunik Charpentier naredi da se naini isti-i i iz granja izgradi zasjeka oko logora. To nisu dugo zavrili, i ve se spustio mrak. Ljudi su nalomili golemu vatru usred istine, da bi se moglo uz svjetlo raditi

191

Kad se sve osiguralo koliko se moglo od napada divljih zvijeri i ljudi, porunik Charpentier postavi strae oko malog logora, a umorni i gladni ljudi bacie se na tlo da spavaju. Stenjanje ranjenika mijealo se s rikom i rezanjem velikih zvijeri koje su buka i svjetlo vatre privukli, pa san, osim u vrlo nemirnom obliku, nije dolazio na umorne oi. Ta je skupina alosna i gladna leala cijelu ovu dugu no elei da to prije osvane. Crnci koji su uhvatili D'Arnota, nisu ekali da sudjeluju u borbi, nego su odvukli zarobljenika malko u dunglu, a onda su ponovno poli tragom neto dalje od mjesta gdje su im se drugovi borili. Oni su se s njim urili, dok su zvukovi borbe postajali sve slabiji i slabiji kako su se oni udaljavali, kad odjednom pred D'Arnotom iskrsne prilina istina, na kraju -koje je stajalo slamom pokriveno i ograeno selo. Sad je bio sumrak, ali su straari na vratima vidjeli ovu trojicu to su se pribliavali, i razabrali su da je jedan zarobljenik i prije nego to su dospjeli do vrata. Unutar ograde zauo se povik. Velika gomila ena i djece navali pred njih. I tada zapoe za francuskog oficira najstranije iskustvo koje ovjek moe doivjeti na zemlji prijem bijela zarobljenika u selo afrikih ljudodera. Sotonsku zlobu okrutnog divljatva pojaavalo je otro sjeanje na jo okrutnija barbarstva koja su na njima i njihovima vrili bijeli oficiri onog velikog licemjera belgijskog Le-opolda II, zbog ijih su divljatva oni pobjegli iz Konga jadni ostatak nekad velika plemena. Napali su D'Arnota zubima i noktima, tukli ga tapovima i kamenjem i derali ga rukama kao pandama. Strgli su svaki trag odjee, te su nesmiljeni udarci padali po goloj i drhtavoj puti. Ali taj Francuz nije nijednom zajauknuo. Tiho se molio nebesima da ga brzo oslobode muka. 192

Ali smrt za koju je molio nije tako brzo stigla. Naskoro u ratnici otjerali ene od zarobljenika. On se mora spasiti za plemenitije veselje nego to je ovo. Kad je prvi val strasti jenjao, zadovoljili su se izvikujui poruge i uvrede i pljujui 1 Uskoro doprijee do sredine sela. Tu su D'Arnota vrsto .\c /ali za veliki stup s kojega se nijedan ivi ovjek nije nikad oslobodio. Mnoge ene rasprile su se po kolibama da donesu lonce i VOdu, dok su druge naloile vatre na kojima e se kuhati dijelovi poslastice, a ostatak e se polako suiti u komadima za k a s n i j u upotrebu, budui da su oekivali da e se drugi ratni11 vratiti s mnogim zarobljenicima. Sveanost su odlagali, jer su ekali da se vrate ratnici koji stali da zap^)djenu okraj s bijelcima, tako da je bilo po-IVC kasno kad su svi bili u selu te je ples smrti poeo okrui-\.iti osuenog oficira. Napola se onesvjeujui od muke i iscrpljenja, D'Arnot Ispod poluzatvorenih kapaka promatrao ono to se zbivalo .1 inilo se poput delirija ili kakve strane more iz koje se uskoro mora probuditi. ivotinjska lica, obojena velika usta i klopave usne /ubi, otro zailjeni demonske oi koje su se valjale \ i j e t l a gola tjelesa okrutna koplja. Takva stvorenja do-I-.I.I no postoje na zemlji on mora doista da sanja. Divlja, vrtlona tjelesa kruila su na sve manjoj udalje11 Sad je iskoilo jedno koplje i dodirnulo mu ruku. Otra ijeaj vrue krvi koja je tekla uvjeri ga o stranoj zbilji iva beznadnog poloaja. i jedno koplje, pa zatim jo jedno dodirnu ga. On zaoi i stisnu vrsto zube nee ni pisnuti. 1 'ii je francuski vojnik. Pokazat e ovim zvijerima kako oficir. l irzanu nije trebalo tumaa da shvati one daleke pucnje. loplim poljupcima Jane Porter na usnama kretao se netu iiuiimiinima

193

vjerojatnom brzinom kroz umsko drvee ravno prema Mbonginu selu. Njega nije zanimalo mjesto sukoba, jer je drao da e to doskora zavriti. Onima koji su ubijeni on ne moe pomoi, onima koji su pobjegli njegova pomo nee biti potrebna. urio se k onima koji nisu ni ubijeni niti su pobjegli. A on je znao da e ih nai uz veliki stup usred Mbongina sela. Mnogo je puta Tarzan vidio kako se Mbongini crnci vraaju u skupinama s pljakanja na sjeveru, sa zarobljenicima, te su se uvijek deavali isti prizori oko onog jezovitog stupa, ispod mnogih rasplamsalih vatara. I znao je da ne ekaju dugo, prije nego postignu strane orgije sa zarobljenicima. Sumnjao je da e stii na vrijeme da uini vie nego da se osveti. Tarzan je s uitkom gledao prijanje orgije, a samo bi se katkad umijeao da drai crnce. Ali su dosad rtve bile ljudi njihove boje. Noas je drukije bijelci, ljudi Tarzanove rase moda upravo sad trpe smrtne muke u onom jezovitom selu u dungli. urio se. No je pala a on je putovao visoko po gornjoj terasi gdje je sjajni tropski mjesec osvjetljavao vrtoglavu stazu po blago zaljuljanim granama drvea. Ubrzo ugleda odraz udaljena ara. Leao je desno od njegove staze. To mora biti svjetlo od logorske vatre dvojice ljudi koju su ona dva ovjeka naloila prije nego to su bili napadnuti Tarzan nije znao nita o prisutnosti mornara. Tarzan je bio toliko siguran u svoje poznavanje dungle da nije skrenuo sa pravca, nego je proao onaj ar na razda-ljenosti od pola milje. To je bila logorska vatra Francuza. Jo nekoliko minuta, pa se Tarzan vinuo u drvee iznad Mbongina sela. Ah, nije sasvim zakasnio! Ili, jeste? Nije znao. Prilika na stupu bila je vrlo mirna, a ipak su je crni ratnici tek boli. 194

i u san je znao njihove obiaje. Smrtni udarac jo nije bio Znao je rei skoro na minutu dokle je dopro ples. /.i jedan asak Mbongin e no odsjei jedno rtvino uho obiljeiti poetak svretka, jer e uskoro poslije toga i MIO gomila osakaenog mesa koja se previja. c hiti u njoj ivota, ali e onda smrt biti jedina milost i trai. Stup je bio etrdeset stopa od najblieg drveni je namotavao svoj konop. Zatim se iznad paklen-h p o v i k a demona u plesu podie strani zov ovjeka-maju i se zaustavie kao okamenjeni. ip je zazujao visoko nad glavama crnaca. Bio je po-Idljiv medu rasplamsalim logorskim vatrama. i \ i n o i je otvorio oi. Golem crnac, koji je stajao upra-i njim, sunuo je natrake kao da ga je posjekla nevid- ruka. li u i ini se i vritei, njegovo se tijelo valjalo s boka na i brzo pomicalo prema sjenama ispod drvea. i IH i su, i/baenih oiju od uasa, promatrali kao zatrav* nalo pod drveem, tijelo se diglo ravno u zrak, a n e s t al o u liu prestravljeni su crnci, vritei od uasa, ilili n d i v l j e m trku prema seoskim vratima. i in'i je ostao sam. hrabar ovjek, ali je osjetio da mu se die kosa na i je /.uuo onaj neobini pokli. i i luevo tijelo, previjajui se, podiglo, kao kakvom l lljftkom snagom, u gusto lie ume, D'Arnot je osjeliko mu ledeni trnci prolaze kimom, kao da se smrt i i n i n a groba i stavila hladni i vlani prst na njegoi<- I > \ i n o t promatrao mjesto gdje je tijelo nestalo ni zauo se odande um kretanja. 195'

Granje se razmaklo pod teinom ovjejeg tijela zau se lom, pa se crnac ponovno rairio po zemlji i ostao posve mirno ondje gdje je pao. Odmah poslije njega stiglo je bijelo tijelo, ali je ostalo uspravno. D'Arnot je vidio kako mladi div lijepih udova iskrsava iz sjena na svjetlo vatre i brzo mu prilazi. to to znai? Tko je? Neko novo bie, koje e ga muiti i unititi, bez sumnje. D'Arnot je ekao. Oiju nije skidao s lica ovjeka koji se pribliavao. A one iskrene, jasne oi nisu ni poniknule pod njegovim vrstim pogledom. D'Anrot se osokolio, ali jo uvijek bez mnogo nade, iako je osjeao da ono lice ne moe prikrivati okrutno srce. Bez rijei Tarzan-majmun presijee vezove koji su vezali Francuza. Onako slab od trpljenja i gubitka krvi, on bi bio pao da ga nisu uhvatile jake ruke. Osjeao je da je podignut s tla. Osjeao je kao da leti. a onda se onesvijestio.

KAZNENA EKSPEDICIJA
Kad je zora obasjala mali logor Francuza u srcu dungle, ila se alosna i bijedna skupina. < im se toliko razdanilo da se vidjela okolica, porunik irpentier razaslao je ljude u skupinama po tri u nekoliko pravaca da pronau stazu. Za deset minuta pronali su je, i pcdicija je pourila na al. Napredovali su sporo, jer su nosili estoricu mrtvih, bu-dll< i da su jo dvojica podlegla u noi, a nekolicini ranjenika ilo je pomoi da bi se mogla micati. < harpentier je odluio vratiti se u logor po pojaanje i i pokuati pronai uroenike i spasiti D'Arnota. K.isi io popodne iscrpljeni ljudi stigli su na istinu kraj aili /a dvojicu taj je povratak znaio tako veliku sreu, da U Irenu zaboravili sve trpljenje i bol to im je parala srce. I id je ova skupinica izronila iz dungle, prva osoba, ko-U Porter i Cecil Clavton ugledali bila je Jane Porter. Stajai \ rala kolibe. s povikom radosti i olakanja potrala je da ih pozdravi, i svog oca i zaplakavsi prvi put otkako su ih bacili na ii mtnu pustolovnu obalu. u Porter se borio muki da potisne svoja uvstva, I napregnuti ivci i ivotna snaga bili popustili, pa je i s v o j i m starim licem na djevojinu ramenu zajei popu I umorna djeteta. Porter odvela ga je prema kolibi, a Francuzi su se 11 odakle im je dolazilo u susret nekoliko njiho iva, 197

196

Clavton, koji je elio da ostavi oca i kerku nasamo, pridrui se mornarima i osta da razgovara s oficirima, dok se amac nije vratio na krstaricu gdje je porunik Charpentier prijavio nesretni ishod svoje pustolovine. Onda se Clavton polako vrati prema kolibi. Srce mu je bilo prepuno sree. ena koju je ljubio bila je sretna. Pitao se kakvim se udom spasila. inilo se gotovo nevjerojatnim da je vidi ivu. Kako se pribliavao kolibi, vidio je da izlazi Jane Porter. Kad ga je ugledala, pourila se da ga doeka. Jane! povikao je. Recite mi kako ste pobjegli tko vas je spasio. Nikad je prije nije zvao njenim prvim imenom. Prije etrdeset i osam sati Jane Porter bi se bila njeno zaarila od radosti da je ula s Clavtonovih usana svoje ime sad se prestraila. Gospodine Clavton odgovorila je mirno i pruila mu ruku najprije da vam se zahvalim za viteku vjernost prema mom dragom ocu. On mi je rekao koliko ste bili ple meniti i portvovni. Da li emo vam to ikad moi uzvratiti? Clavton je primijetio da mu ona nije vratila njegov familijarni pozdrav, ali se on za to nije nimalo uzrujao. Ona je toliko toga prola. Ovo nije vrijeme da namee svoju ljubav, brzo je shvatio. Meni je ve naplaeno odgovori im sam vidio vas i profesora Portera spaene i ponovno zajedno. Mislim da ne bih mogao mnogo dulje podnositi uzvienost mirne i ut ljive boli vaeg oca. To je bilo moje najalosnije ivotno isku stvo, gospoice Porter. A zatim je to bila i moja bol najve a dosad. Ali njegova je bila toliko beznadna bila je jadna. To me pouilo da nikakva ljubav, ni ona mukareva prema eni, ne moe biti toliko duboka i strasna i portvovna kao to. je ljubav oca prema keri. Djevojka sagnu glavu. Htjela gaje neto zapitati, ali se inilo gotovo svetogrdno pred ljubavlju ove dvojice i stranom 198

njom to su podnijeli dok se ona sretno smijala sjedei uz iinisko stvorenje, jedui slasno voe i gledajui mu zaklbljenim oima u oi koje su joj jednako uzvraale. \li ljubav je udan gospodar, a ljudska priroda jo udni-i je ona ipak postavila pitanje, iako nije bila toliko ku-na da se pokua opravdati pred svojom savjesti. Osjeala dl ni i/i samu sebe, ali je ipak pitala. (i dje je onaj umski ovjek koji vas je otiao spasiti? se nije vratio? Ne razumijem odgovori Clavton. Koga mislite? Onaj koji nas je sve spasio koji je mene spasio od ilc, 0 povie Clavton, iznenaen. On vas je spasio? ti mi ispriali nita o svojoj pustolovini. Priajte mi sad. 1 a onaj umski ovjek navaljivala je. Niste li ga Kad smo uli pucnje u dungli, vrlo slabe i daleke, MM- je ostavio. Upravo smo bili stigli do istine, te se on I smjeru borbe. Znala sam daje poao da vam pomogNJcn glas gotovo je molio bila je napeta od potiskivala. Clavton je to morao opaziti, pa se nejasno pitao toliko uzbuuje zato toliko uporno hoe saznati ono udno stvorenje. Nije oekivao istinu, a i kako \ Ipak ga je obuzimao osjeaj bojazni da mu prijeti ne-ilost, a u srce mu se, a to nije znao, usadila prva klica ' i sumnje u ovjeka-majmuna kojemu je dugovao NUmo ga vidjeli odgovorio je mirno. Nije nam Idruio A zatim, poslije krae stanke: Moda se Idrulio svom plemenu ljudima koji su nas napali. lito je to rekao, jer on u to nije vjerovao. Ali lju1 MI fospodar. ga je na trenutak pogledala iroko otvorenih

199

 Ne! uskliknula je estoko previe estoko, kako je on mislio. To ne moe biti. Oni su bili crnci on je bi jelac i gospodin. Clavton je bio zbunjen. Onaj ga je zelenooki vrai bockao. On je udno, napola divlje stvorenje dungle, gospoi ce Porter. Ne znamo o njemu nita. Ne govori i ne razumije ni jedan evropski jezik a ukrasi i oruje je onakvo kakvo nose divljaci na Zapadnoj obali. Clavton je govorio brzo. Nema drugih ljudskih bia osim divljaka na stotine milja, gospoice Porter. On mora da pripada plemenima koja su nas napala, ili kakvom drugom plemenu takoer divljem on ak moe biti i ljudoder. Jane Porter problijedi. Ja u to ne vjerujem napola je apnula. To nije is tina. Vidjet ete rekla je obrativi se Clavtonu da e se vratiti i da e vam dokazati da nemate pravo. Vi ga ne pozna jete onako kako gaja poznajem. Kaem vam daje gospodin. Clavton je bio velikoduan ovjek, ali ga je neto u nainu kojim je djevojka zadihano branila umskog ovjeka podbadalo na nerazumnu zavist, tako da je na trenutak zaboravio sve to duguje tom divljem bijelcu, te joj je odgovarao s napola podrugljivim smijekom na usni. Moda imate pravo, gospoice Porter rekao je ali ja mislim da se nitko od nas ne treba zabrinjavati zbog naeg znanca koji jede strvinu. Sva je prilika da je on sulud otpad nik koji e nas zaboraviti bre, ali ne sigurnije nego to emo mi njega zaboraviti. On je samo zvijer ove dungle, gospoi ce Porter. Djevojka nije odgovorila, ali je osjeala kako joj se stee srce. Srdba i mrnja na onoga koga ljubimo elici nam srce, ali prezir i samilost ostavljaju nas utljive i posramljene. Ona je znala da Clavton govori samo ono to misli, pa je prvi put poela analizirati temelj na kojem poiva njezina
200

ljubav te je podvrgla predmet te ljubavi kritikom ispiiM

l'"lako se okrenula i pola prema kolibi. Nastojala je zallllti svoga umskog boga uz nju u dvorani kakva prekoocen.kog broda. Gledala je kako jede rukama, dere hranu poMI grabeljive zvijeri i brie masne prste u stegna. Zadrhtala . ( Hedala je kako ga predstavlja prijateljima nespretna. imena divljaka. Djevojka se trgnula. je stigla u sobu, pa kad je sjela na rub postelje od papi i rave i jednu ruku stavila na grudi koje su joj se dizale i Hitale, osjetila je ispod haljetka tvrde obrise medaljona. l/vadila ga je i drala na dlanu, te je na trenutak nagnula i ni suzne oi. Onda ga je podigla do usana i pritisnuvi i kupala lice u meku paprat, jecajui. Zvijer? promrmljala je. Onda neka i ja posta- vi jer. Jer bio on ovjek ili zvijer, ja sam njegova. loga dana nije vidjela Clavtona. Esmeralda joj je donijei u, a ona je po njoj poruila ocu da trpi od posljedica pustolovine. Idue jutro Clavton je otiao rano s ekspedicijom koja je i i traiti porunika D'Arnota. Ovaj put bilo je dvije stotiRtoruanih ljudi, sa deset oficira i dva kirurga, i zalihama djelju dana. Nosili su posteljinu i ovjese za leajeve, potonje za prije-bolesnih i ranjenih. i je bila odluna'i ljutita eta kaznena ekspedicija, i ona koja je trebala spasiti D'Arnota. Dospjeli su do Okraja prijanje ekspedicije odmah poslije podne, jer sad k r et a l i poznatim tragom, pa nisu gubili vrijeme is tijui.

inde trag slonova vodio je ravno u Mbongino selo. Biti tek dva sata kad se elo kolone zaustavilo na rubu te is-i' nunik Charpentier, koji je zapovijedao, odmah poa-n dio svoje ete kroz dunglu na drugu stranu sela. 201

Drugi odred poslao je do ulaza u selo, dok je on s ostatkom ostao na junoj strani istine. Bilo je odreeno da skupina koja je trebalo da zauzme poloaj na sjeveru, a koja e posljednja stii na svoje odredite, pone napadati, i njihova prva salva bude znak za juri sa svih strana, tako da se selo pokua zauzeti ve u prvoj navali. Pola sata ljudi su s porunikom Charpentierom uali u gustom liu dungle ekajui znak. Njima su se to inili sa-ti.Vidjeli su uroenike u polju, i kako ulaze i izlaze na seoska vrata. Napokon je doao znak otri pucnji puaka, pa je, kao da je to bio jedan ovjek, odgovarajua salva odjeknula iz dungle na zapadu i jugu. Uroenici u poljima spustie svoj alat i udarie mahnito bjeati prema ogradi. Francuske kugle su ih kosile, a mornari su skakali preko njihovih oborenih tjelesa ravno prema seoskim vratima. Taj napad bio je tako iznenadan i neoekivan da su bijelci stigli do vrata prije nego to su ih prestraeni uroenici mogli sprijeiti, pa se idui trenutak seoska ulica ispunila oruanim ljudima koji su se borili prsi o prsi u nerazmrsivoj zbrci. Nekoliko asaka crnci se nisu micali s ulaza u ulicu, ali su revolveri, puke i bodei Francuza ruili uroenike kopljanike i obarali crne strijelce prije nego to su uspjeli odapeti svoje strijele. Ubrzo se bitka pretvori u divlju guvu, a onda u gadan pokolj, jer su francuski mornari ugledali komade D'Arnoto-ve uniforme na nekim crnim ratnicima koji su im se odupirali. Potedjeli su djecu i one ene koje nisu bili prisiljeni da ubiju u samoobrani, ali kad su se napokon zaustavili, zadihani, krvavi i znojni, uinili su to zato to nije bilo nijednog ivog ratnika cijelog divljeg Mbongina sela koji bi im se mogao oduprijeti.
202

Paljivo su pretraili svaku kolibu i zakutak sela, ali nisu nali nikakav trag D'Arnota. Ispitivali su zarobljenike kovima. Napokon je jedan mornar, koji je sluio u franom Kongu, uvidio da ga oni mogu razumjeti ako govori 11 iskrivljeni jezik kojim se slue bijelci u openju s niim nenima obale, ali ak ni tada nisu mogli saznati nita oddcno o D'Arnotovoj sudbini. Samo uzbuene kretnje i izrazi straha bili su im odgovor Upite o D'Arnotu. Napokon su se uvjerili da su to samo loanstva krivnje ovih demona koji su prije dvije noi Ubili i pojeli njihova druga. Konano ih ostavi sva nada, pa se pripremie da tu no IONI ju u granicama sela. Zarobljenike su stjerali u tri kolibe i i vi li jake strae. Strae su takoer postavili kod zatvore-ieoskih vrata. Napokon je na selo pala tiina sna, osim Uo su uroenice jaukale za svojim mrtvima. Smradan ujutro pooe natrag. Isprva su mislili da zapale ali su od toga odustali, pa su zarobljenike ostavili ondje ilau i jecaju, ali s krovovima nad glavom i ogradom da ipase od divljih zvijeri. Polako je ekspedicija natrapala na svoj trag od prijanjeg i Deset natovarenih ovjesa usporavalo im je hod. U im leali su oni jae ranjeni, dok su se dvije njihale pod tein mrtvih. I l;i yton i porunik Charpentier ili su na zaelju kolone. Icz je utio iz potovanja prema Charpentierovoj boli, jer l > Arnot i Charpentier bili nerazdruivi prijatelji od dje-i va. I lavton mora daje razumio daje Francuzova bol to otrifa je D'Arnotova rtva bila uzaludna, jer je Jane Porter I ipasena prije nego to je D'Arnot pao u ruke divljacima, i KatO to je sluba u kojoj je izgubio ivot bila izvan njei i i / n o s t i , a osim toga za strance i tuince. Ali, kad je on H progovorio poruniku Charpentieru, ovaj je samo stre[lavom.
203

 Ne, monsieur odgovorio je. D'Arnot bi bio izab rao takvu smrt. Mene samo boli to ja nisam mogao za nj, ili barem s njim umrijeti. elio bih da ste ga bolje poznavali, monsieur. On je doista bio pravi oficir a to je naslov koji se pridaje mnogima, ali koji tako malo njih zasluuje. On ni je umro uzalud, jer e njegova smrt za mladu Amerikanku potai nas, njegove drugove, da se jo hrabrije suoimo s na im svretkom, ma kakav on bio. Clavton nije odgovorio, nego se u njemu podiglo novo potovanje za Francuze, koje ak ni poslije nije jenjalo. Bilo je ve posve kasno kad su stigli do kolibe uz al. Jedan jedini pucanj prije nego to su izronili iz dungle najavio je onima u logoru i onima na brodu da je ekspedicija zakasnila, jer su se unaprijed dogovorili da e, kad se priblie na milju-dvije logoru, jedan hitac znaiti neuspjeh, tri uspjeh, dok bi dva znaila da nisu pronali trag ni D'Arnotu ni njegovim crnim zarobljivaima. I tako je skupina ozbiljna doekivala njihov dolazak, te se malo govorilo dok su mrtve i ranjene njeno polagali u amce i tiho veslali prema krstarici. Clavton, koji je bio iscrpljen od pet dana napornog hoda dunglom i dviju bitaka s crncima, krenu prema kolibi da potrai zalogaj hrane i zatim razmjernu udobnost svog kreveta od trave, poslije dviju noi provedenih u dungli. Uz vrata kolibe stajala je Jane Porter. A jadni porunik? povikala je. Zar mu niste pronali trag? Zakasnili smo, gospoice Porter odgovorio je alosno. Ispripovjedite mi. to se dogodilo? pitala je. Ne mogu, gospoice Porter, to je previe strano. Valjda ne mislite da su ga muili? apnula je. ' Ne znamo to su s njim inili prije nego to su ga ubili odgovorio je lica razvuena od umora i alosti koju je os204 /

i.) /a jadnim D'Arnotom i naglasio je rijei prije nePrije nego to su ga ubili! to time mislite? Ta valjda ni nisu...? Ta valjda oni nisu...? M i s l i l a je na ono to je Clavton bio rekao o jamanom odsuniskog ovjeka prema tom plemenu, ali nije mogla oblikovati tu stranu rije. Da, gospoice Porter, oni jesu ljudoderi odgovoolovo gorko, jer je i on odjednom pomislio na umivjeka, a ona udna, nerazumljiva zavist koju je osjepi ijc dva dana ponovno je njim ovladala. Zatim, iznenadnom okrutnou koja ne pristaje Clavtonu hko uljudnost ne pristaje majmunu, on izusti: Kad vas je va umski bog ostavio, sigurno se urio na
'Ml.

Poalio je prije nego to su rijei izile, iako nije znao ko-| i iu one okrutno ranile djevojku. Samo je alio to je toli-D nezahvalan onomu koji je spasio ivote svakom lanu nje-.k upi ne, a nije nikad ni jednomu naudio. I djevojka podie visoko glavu. Postoji samo jedan jedini odgovor na vau tvrdnju, ine Clavtone odgovorila je ledeno i ja samo a-n i s ai n mukarac da bih vam mogla odgovoriti. Oknu ie brzo i ue u kolibu. I lavton je bio Englez, pa mu je djevojka posve nestala s i MI prije nego s toj e on dokuio to bi mu odgovorio muasne mi rijei rekao je pokajniki ona me nali i laicem. A ja mislim da to i zasluujem dodao je za-10. Clavton, moje mome, znam da si umoran i raseli to nije razlog da od sebe pravi magarca. Bolje bi ide spavati. \h prije nego stoje poao, pozvao je blago Jane Porter na ii.ini zida od jedrenine, jer se elio ispriati, ali se is205

>

to tako mogao obratiti i sfingi. Zatim je neto napisao na komad papira i gurnuo ispod zida. Jane Porter je vidjela tu malu biljeku, ali nije htjela o njoj nita znati, jer se vrlo ljutila i bila je uvrijeena i izmuena, ali bila je ena, pa je napokon podigla i proitala. DRAGA GOSPOICE PORTER! Nisam imao razloga da ono natucam. Jedina mi je isprika da su mi vjerojatno ivci rastrojeni to uope nije isprika. Molim pokuajte misliti da ono nisam izgovorio. Meni je vrlo ao. Najmanje bih htio uvrijediti vas, izmeu svih drugih na svijetu. Recite, da mi opratate. WILLIAM CECIL CLAYTON On je tako mislio, ili ne bi rekao, razmiljala je djevojka, ali to ne moe biti istina, o, ja znam da nije istina! Jedna ju je reenica u pismu uplaila: Najmanje bih htio uvrijediti vas, izmeu svih drugih na svijetu. Prije nedjelju dana ova bi je reenica bila oduevila, sad ju je raalostila. eljela je da nikad nije srela Clavtona. Bilo joj je ao to je ikad vidjela umskog boga ne, veselila se. I bila je i ona druga biljeka, koju je sutradan poslije povratka iz dungle nala u travi pred kolibom, ljubavno pismo koje je potpisao Tarzan-majmun. Tko moe biti taj novi prosac? Ako je on jo jedan od divljih stanovnika ove strane ume, to li on nee uiniti da je dobije? Esmeraldo! Probudi se povikala je. Toliko me ljuti to tako mirno spava, a zna savreno dobro da je svijet pun alosti. Gaberelle! vrisnu Esmeralda sjednuvi. Ta stoje sad? Hiponocerus? Gdje je, gospoice Jane? Besmislica, Esmeraldo, nema niega. Spavaj dalje. Zla si kad spava, ali si beskrajno gora kad si budna. 206 "*

- Da, moja draga, ali to je s vama? Kao da ste veeras nezadovoljni. - O, Esmeraldo, veeras mi je upravo gadno odgovori djevojka. Ne obaziri se na mene ba si zlatna. - Da, milo. Sad lijepo spavajte. ivci su vam uzrujani. Nije ni udo od tolikih ripotamusa i ljudopoderuha o koji-niii je priao gospodin Philander zaboga, nije ni udo to nas sve progone ivci. Jane Porter prijee sobicu smijui se, pa, poljubivi vjerni .1.11 i crni obraz, zaeli Esmeraldi laku no.

207

>

LJUDSKA BRAA
Kad se D'Arnot osvijestio, opazio je da lei na postelji od meke paprati i trave ispod sklonita od granja u obliku slova A. Pri njegovim nogama otvaralo se sklonite na zelenu tratinu, a malo podalje dizao se gusti zid od dungle. Bio je vrlo slab i bolestan i izmuen, a kad mu se svijest u potpunosti vratila osjeti stranu muku od mnogih okrutnih rana, i tupu bol u svakoj kosti i miiu u tijelu, zbog onih gadnih batina to ih je dobio. ak ga je i glava, kad ju je okretao, tako strano boljela da je radije leao mirno, dugo zatvorenih oiju. Nastojao je pokupiti pojedinosti o svojoj pustolovini prije nego to je izgubio svijest, da vidi bi li sebi tako mogao protumaiti svoje sadanje boravite pitao se je li meu prijateljima ili neprijateljima. Napokon se sjetio cijelog onog gadnog prizora na stupu, i napokon se prisjetio i one bijele udne pojave u ijim je rukama pao u nesvijest. D'Arnot se pitao kakva ga sudbina sad eka. Nije ni vidio ni uo kakve znakove oko sebe. Neprestani um dungle utanje milijuna lia zujanje kukaca glasovi ptica i majmuna kao da su se smijeali u umorno predenje, kao da lei posebno, udaljen od ovog mnogostrukog ivota kojega zvukovi k njemu dolaze samo kao zamrena jeka. Napokon mirno zadrijema, pa se nije probudio do poslije podne. 208

Ponovno je osjetio udno, krajnje zaprepatenje kao i kad se prvi put probudio, ali se ubrzo prisjetio nedavne prolosti. Pogledavi kroz otvor uz svoje noge, ugledao je pojavu ovjeka kako se uurila na bedrima. iroka, miiava lea bila su okrenuta prema njemu, ali je D'Arnot vidio da su to lea, iako su bila opaljena suncem, bijela ovjeka. Francuz ga je pozvao slabim glasom. ovjek se okrenu, podie se i prie sklonitu. Lice mu je bilo vrlo lijepo najljepe kako je mislio D'Arnot, koje je ikada vidio. Sagnuvi se, upuzi u sklonite uz ranjenog oficira i stavi mu hladnu ruku na elo. D'Arnot mu progovori francuski, ali ovjek samo strese glavom alosno, kako se priinilo Francuzu. Zatim D'Arnot pokua engleski, ali je ovjek i dalje tresao glavom. Talijanski, panjolski i njemaki doveli su do istog obeshrabrenja. D'Arnot je znao nekoliko- rijei norvekog, ruskog, r.rkog, a takoer je natucao i jezik jednog od crnakih plemena Zapadne obale ali ovjek je sve zanijekao. Poto je pregledao D'Arnotove rane, ovjek je iziao iz sklonita i nestao. Za pola sata vratio se s plodovima i nekom lupljom biljkom slinoj bundevi, punom vode. D'Arnot je malko popio i pojeo. udio se to nema groznice. Ponovno je nastojao razgovarati sa svojim udnim bolniarom, ali je pokuaj bio beskoristan. Odjednom se ovjek pouri iz sklonita da se nekoliko trenutaka kasnije vrati s komadima kore i udo nad udesima olovkom. uurivi se uz D'Arnota, pisao je asak na glatkoj nutarnjoj povrini kore. Zatim je to predao Francuzu. D'Arnot se zaudio kad je vidio, u jasnim, tampanim slovima englesku poruku: -- Ja sam Tarzan-majmun. Tko ste vi? Moete li itati \ aj jezik?
14 lrzan medu majmunima

209

D'Arnot zgrabi olovku zatim se zaustavi. Taj udni ovjek pie engleski oito je Englez. Da odgovori D'Arnot itam engleski. I govorim. Sad moemo razgovarati. Najprije da vam se zahvalim za sve to ste za mene uinili. ovjek je samo stresao glavom i pokazao na olovku i koru. Mori Dieu! povika D'Arnot. Ako ste Englez, za to onda ne govorite engleski? I zatim mu sinu ovjek je nijem, moda i gluhonijem. Ja sam Paul d'Arnot, poruniku francuskoj mornarici. Zahvaljujem vam se za ono to ste za mene uinili. Spasili ste mi ivot, pa je sve to imam vae. Mogu li vas pitati kako to da piete engleski, a ne govorite ga? Tarzanov odgovor ispuni D'Arnota jo veim uenjem: Ja samo govorim jezik svog plemena velikih maj muna koji su bili Kerakovi. I neto od jezika Tantora, slona, i Nume, lava, i drugih bia dungle. Nisam nikad razgovarao s ljudskim biima, osim jednom sa Janom Porter, znakovi ma. Ovo prvi put razgovaram s jo jednim od svoje vrste, pi sanim rijeima. D'Arnot se snebivao od uda. inilo se nevjerojatno da na zemlji ivi potpuno odrastao ovjek koji nije nikad progovorio sa svojim blinjima, a jo nevjerojatnije da takav ovjek zna itati i pisati. Pogledao je ponovno Tarzanovu poruku osim jednom, sa Janom Porter. To je bila amerika djevojka koju je u dungli odnio gorila. D'Arnotu poe svitati to je, dakle, bio onaj gorila. Zgrabi olovku i napisa: Gdje je Jane Porter? A Tarzan odgovori: Sa svojim ljudima u kolibi Tarzana-majmuna. Ona nije mrtva? Gdje je bila? to joj se dogodilo? 210

Nije mrtva. Uzeo ju je Terkoz za svoju enu. Ali ju je larzan-majmun oteo od Terkoza i njega ubio prije nego to joj je mogao nauditi. Nitko u cijeloj dungli ne moe se supPOtstaviti Tarzanu-majmunu u borbi, i ostati iv. Ja sam TarEflji-majmun veliki borac. D'Arnot je napisao. Radujem se to je spaena. Teko mi je pisati. Malko u otpoinuti. Zatim Tarzan: Da, odmarajte se. Kad vam bude dobro, odvest u vas k vaim ljudima. Mnogo je dana D'Arnot leao na postelji od paprati. Dru-\i\ dan je dobio groznicu, pa je D'Arnot mislio da je to zaraza i da e umrijeti. Pade mu na pamet jedna misao. udio se zato na to nije prije pomislio. Pozvao je Tarzana i znakovima mu saopio da bi elio pisali, a kad je Tarzan donio koru i olovku, D'Arnot je napisao: Moete li poi k mojim ljudima i dovesti ih ovamo? Ja U napisati poruku koju im moete odnijeti a oni e vas slije dili. Tarzan strese glavu pa uzevi koru napie: Ja sam na to mislio prvi dan. Ali se nisam usudio. Veliki majmuni esto dolaze na ovo mjesto, pa da vas ovdje nadu ranjena i sama, ubili bi vas. D'Arnot se okrenu na bok i zatvori oi. Nije elio umrije-i i. Ali je osjeao da umire, jer se groznica sve vie pojaavala. I'e noi je izgubio svijest. Tri dana bio je u deliriju a Tarzan je sjedio kraj njega i kupao mu glavu i ruke i prao mu rane. etvrti dan groznica presta iznenada kao to je i dola, ali je D'Arnot ostao sjena onoga to je prije bio. Bio je vrlo slab. I arzan ga je morao dizati da moe piti iz tikve. 211
-

Groznica nije bila posljedica zaraze, kao to je D'Arnot mislio, nego jedna od onih groznica to obino napadaju bijelce u afrikim dunglama, pa ih ili ubijaju ili ih ostavljaju iznenada kao to je ostavila i D'Arnota. Dva dana kasnije teturao je D'Arnot po amfiteatru, a Tarzan ga je podupirao svojom jakom rukom da ne padne. Sjedili su ispod sjene velika drveta a Tarzan je pronaao glatku koru da mogu razgovarati. D'Arnot je pisao prvi: to mogu uiniti da vam platim za sve to ste mi vi ui nili? A Tarzan odgovori: Nauite me jezik ljudi. I tako je D'Arnot odmah poeo pokazujui poznate predmete i ponavljajui njihova imena francuski, jer je mislio da e mu biti lake tog ovjeka nauiti svoj jezik, jer ga je on najbolje razumio. To, dakako, Tarzanu nije znailo nita, jer on nije znao razlikovati jedan jezik od drugoga, pa kad je pokazao rije ovjek koju je napisao na komadu kore, on je nauio od D'Arnota da se izgovara homme, a jednako ga je nauio da izgovara majmun, kao singe, a drvo kao arbre. Bio je vrlo marljiv uenik, pa je za jo dva dana savladao toliko francuski daje mogao izgovarati male reenice kao to su Ono je drvo, Ovo je trava, Gladan sam, i slino, ali je D'Arnot uvidio da ga je teko uiti francusku konstrukciju na engleskom temelju. Francuz mu je napisao male lekcije na engleskom a Tarzan ih je morao ponavljati francuski, ali budui da je doslovan prijevod obino bio lo francuski, Tarzan se esto zbunjivao. D'Arnot je sad shvatio da je poinio pogreku, ali se inilo prekasno da se vraa i pone iznova i Tarzana prisili da zaboravi to je nauio, osobito zato to su se pribliavali toki gdje e moi razgovarati. 212

Trei dan otkako je prola groznica Tarzan je napisao pitanje D'Arnotu osjea li se toliko jakim da bi ga on mogao odnijeti do kolibe. Tarzan je elio ii toliko koliko i D'Arnot, jer je elio da ponovno vidi Jane Porter. Bilo mu je upravo zato teko sve te dane ostati s Francuzom, a to je to inio tako nesebino govori o plemenitosti njegova karaktera are nego injenica da je spasio francuskog oficira iz Mbonginih panda. D'Arnot, koji je i previe elio da krene na taj put, napisa: Ali vi mene ne moete nositi tako daleko kroz tu is prepletenu umu. Tarzan se nasmija. Mais oui1 rekao je, pa se i D'Arnot nasmijao glasno kad je uo taj izraz, kojim se on sluio tako esto, kako glat ko klizi s Tarzanova jezika. I tako su poli na put, pa se D'Arnot divio, kao to su se i Clavton i Jane Porter, divnoj snazi i spretnosti ovjeka-majmuna Usred popodneva stigli su do istine, a kad su se spustili na zemlju s granja posljednjeg drveta, srce mu je ivo zakucalo oekujui da e uskoro ponovno vidjeti Jane Porter. Nitko se nije vidio izvan kolibe, pa se D'Arnot zbunio kad je opazio da niti krstarica niti Arrow nisu usidreni u drai. Ozraje samoe proimalo je to mjesto, koje je odjednom obuzelo i oba ova ovjeka dok su hodali prema kolibi. Nijedan nije govorio, a ipak su obojica znala prije nego to su otvorili zatvorena vrata to e nai unutra. Tarzan je podigao zasun i gurnuo velika vrata na drvenim stoerima unutra. Bilo je kao to su se bojali. Koliba je bila naputena. Okrenuli su se i pogledali jedan drugoga. D'Arnot je znao da su ga njegovi ljudi smatrali mrtvim, ali je Tarzan mislio
1

Ali da

213

samo na enu koja ga je ljubila pravom ljubavlju, a sad je, dok je on sluio jednom od njezinih ljudi, pobjegla. Velika gorina podie mu se u srcu. Otii e daleko u dunglu i pridruiti se svom plemenu. Nikad vie nee vidjeti nikoga od svoje vrste. I nije mogao podnijeti misao da se vrati kolibi. Ostavit e je zauvijek sa svim onim nadama koje je ondje gajio da e pronai svoju rasu i postati u njoj ovjek. A Francuz? D'Arnot? to s njime? Neka se snalazi poput Tarzana. Tarzan ga vie ne eli vidjeti. On eli otii od svega to ga podsjea na Janu Porter. Dok je Tarzan stajao na pragu razmiljajui, D'Arnot je uao u kolibu. Vidio je da su ostavili mnoge korisne predmete. Prepoznao je brojne predmete s krstarice logorsku pe, neke kuhinjske potreptine, puke i mnogo municije, konzerviranu hranu, pokrivae, dvije stolice, visei leaj i nekoliko knjiga i asopisa, veinom amerikih. Mora da e se vratiti, mislio je D'Arnot. Poao je k stolu koji je sagradio John Clavton prije toliko godina, da mu slui za pisanje, pa je na njemu vidio dva pisma upuena Tarzanu-majmunu. Jedno je bilo u jakom mukom rukopisu i nezapeaeno. Drugo je pisala enska ruka i bilo je zapeaeno. Evo za vas dva pisma, Tarzane-majmune povikao je D'Arnot, okrenuvi se vratima, ali njegova druga nije ondje bilo. D'Arnot je poao vratima i pogledao napolje. Tarzana nije bilo nigdje. Povikao je, ali nije bilo odgovora. Mon Dieu! uskliknuo je D'Arnot. On me osta vio. Ja to osjeam. Otiao je u dunglu i ostavio me ovdje sa ma. I onda se sjetio izraza na Tarzanovu licu kad su otkrili da je koliba prazna izraz kakav lovac vidi u oima ranjene koute koju je iz objesti oborio. Tog ovjeka zadesio je straan udarac D'Arnot je sad to shvaao ali zato? To nije mogao shvatiti. 214

Francuz se ogleda oko sebe. Samoa i u^sno ovo jnj^0 poe ga uzrujavati ivci su mu ve bili osl^jii ocj trpljenJa i bolesti to ju je prebolio. Da tu ostane sam uz uasnu dunglu qa nikaci ne uJe ljudskog glasa ili vidi ljudsko lice da se neprestano ^l divljih zvijeri i jo divljijih ljudi da bude piijen Sam^e * beznaa. To je uasno. A daleko na istoku Tarzan-majmun je br^ao ^^^^ te~ rasom natrag u svoje pleme. Nikad nije put^vao takvorn ne" smiljenom brzinom. Osjeao je da bjei dalje 0(j sam0ga se^e da vijui se umom poput prestraene vjeverice bie^ OC* svojih misli. Ali ma koliko brzo iao, nalaziQ j^ :e uvjjek u sebi. Proao je iznad vijugavog tijela Sabore, l^vice koja j6 ^*a u.suprotnom pravcu. Prema kolibi, mislio je Tarzan Sto moe D'Arnot' protiv Sabore ili a^Q Bolgani $0T1~ la, naie na nj ili Numa, lav, ili okrutni jta? Tarzan se zaustavi u svom bijegu. Sto si ti, Tarzane? upitao je sam seDe giasilo- ~~ Majmun ili ovjek? Ako si majmun, uinit e% j,ao gt0 ine majmuni ostavit e druga da umre u dur^jj ajc0 tj sg hoe kamo drugamo. Ako si ovjek, vratit e s^ ^a zatiti5V0^ druga. Nee otrati od svojih ljudi zato t^ te :e \e^ oc* njih napustio. D'Arnot zatvori vrata kolibe. Bio je vrlo Uzrujan a^ se ' hrabri ljudi, a D'Arnot je bio hrabar ovjek, katkad pla^ sa~ moe. Nabio je jednu puku i stavio je do sebe. ^atim ;e po^ ^ stolu i uzeo nezapeaeno pismo naslovljeno na Tarzafl^' Moda sadri vijest da su njegovi ljudi s^j^ privrerfleno otili sa ala. Osjeao je da nee time kriti etiw, _ ako Pr0" ita pismo pa ga je izvadio iz omotnice i proitao TARZANU-MAJMUNU - Zahvaljuje^ vam se ^ vau kolibu i ao nam je to nam niste pruili racjost ^a ^ v'~ dimo i lino vam se zahvalimo.

215

Nismo nita upropastili, nego smo vam ostavili mnogo stvari tako da vam tu u vaem samotnom domu bude udobnije i sigurnije. Ako poznajete onog udnog bijelca koji nam je toliko puta spasio ivot i donosio nam hrane, i ako znate s njim razgovarati, zahvalite mu se na njegovoj dobroti. Putujemo za jedan sat, da se nikad ne vratimo. Ali bismo eljeli da vi i onaj drugi prijatelj iz dungle znate da emo vam biti uvijek zahvalni za ono to ste uinili nama strancima na svojoj obali i da bismo uinili neizmjerno vie da vas nagradimo obojicu da ste nam dali priliku. S potovanjem, WILLIAM CECIL CLAYTON. Da se nikad ne vratimo promucao je D'Arnot i bacio se niice na postelju. Sat kasnije se prenu i poslua. Netko je pokuao ui na vrata. D'Arnot posee za nabijenom pukom i prisloni je k ramenu. Smraivalo se, ali je u kolibi ve bilo potpuno tamno. ovjek je ipak vidio kako se zasun mie sa svog mjesta. Osjeao je kako mu se kosa die na glavi. Vrata su se tiho otvarala. Kroz odkrinuta vrata vidjelo se da netko stoji napolju. D'Arnot je podigao modru cijev u pravcu odkrinutih vrata a zatim povukao otponac.

IZGUBLJENO BLAGO
Kad se ekspedicija vratila poslije bezuspjenog nastojanja da pomogne D'Arnotu, kapetan Dufranne elio je da otplovi to prije, a s tim su se sloili svi osim Jane Porter. Ne rekla je odluno ja ne idem, niti biste smjeli vi, jer e jednog dana iz ove dungle izii dva prijatelja koji oekuju da emo ih ekati. Va oficir, kapetane Dufranne, jedan je od njih, a onaj umski ovjek, koji je spasio ivot svima lanovima skupine mog oca, jest drugi. On me je prije dva dana ostavio na rubu dungle hitajui u pomo mojem ocu i gospodinu Clavtonu, kao to je mislio, a ostao je da spasi porunika D'Arnota. U to moete biti sigurni. Daje zakasnio da pomogne poruniku, on bi se sad ve bio vratio injenica to se nije vratio dovoljan mi je dokaz da kasni zato stoje porunik D'Arnot ranjen, ili je morao slijediti zaroblji-vae dalje nego stoje selo koje su vai mornari napali. Ali uniforma i druga oprema jadnog D'Arnota pronaena je u onom selu, gospoice Porter dokazivao je kapelan i uroenici su pokazivali veliko uzbuenje kad su ih pitali za bijelevu sudbinu. Da, kapetane, ali nisu priznali daje mrtav, a to se tie njegove odjee i opreme, koju su oni posjedovali civiliziraniji narodi nego to su ti jadni divlji crnci svlae sa zarobljenika svaki vrijedni predmet namjeravaju li ih ubiti ili ne. ( ak i vojnici mojeg dragog Juga pljakali su ne samo ive ne-0 i mrtve. Ovo je jaka okolnost, priznajem, ali nije sigurni dokaz. 217

216

 Divljaci su po svoj prilici uhvatili i samog vaeg um skog ovjeka, ili su ga ubili napomenuo je kapetan Dufranne. Djevojka se nasmije. Vi ga ne poznajete odgovorila je, a od malko uzbuenog ponosa ivci su joj zaigrali na pomisao da ona govori o svom najdraem. Priznajem da bi ga imalo smisla ekati, tog vaeg natovjeka nasmija se kapetan. Svakako bih ga elio vidjeti. Onda ga priekajte, moj dragi kapetane nagovarala ga je djevojka jer to namjeravam i ja uiniti. Francuz bi se vrlo zaudio da je znao protumaiti pravo znaenje djevojinih rijei. Dok su govorili, hodali su od ala prema kolibi, pa su se odmah pridruili skupini koja je sjedila na logorskim stolicama u hladu velika drveta nedaleko kolibe. Profesor Porter bio je ondje, kao i Philander i Clavton, s porunikom Charpentierom i dvojicom njegovih drugova oficira, dok se Esmeralda vrzla u pozadini usuujui se od vremena do vremena dati kakvo miljenje ili opasku, s onom slobodom stare obiteljske slukinje kojoj se mnogo gleda kroz prste. Oficiri se podigoe i pozdravie kad se pribliio njihov starjeina, a Clavton prepusti logorsku stolicu Jani Porter. Upravo smo raspravljali o sudbini jadnog Paula na pomenuo je kapetan Dufranne. Gospoica Porter tvrdi da nemamo sigurna dokaza daje mrtav a zaista ga i nemamo. A u drugu ruku ona dri da neprekidno izbivanje vaeg sve monog prijatelja iz dungle znai da je D'Arnotu jo uvijek potrebna njegova pomo, ili zato to je ranjen, ili to je jo uvijek zarobljenik u udaljenijem uroenikom selu. Napomenulo se usudio se rei porunik Charpentier da je taj divlji ovjek moda lan plemena crnaca koji 218

su napali nau skupinu da se on urio da pomogne njima svojem narodu. Jane Porter brzo pogleda Clavtona. To se ini mnogo vjerojatnije ree profesor Porter. Ja se s vama ne slaem protestirao je Philander. I on je sam imao dovoljno prilike da nam naudi ili da dovede svoj narod protiv nas. A on je, za naeg dugog stanovanja ovdje, bio neprestano dosljedan u svojoj ulozi zatitnika i opskrbljivaa. To je istina upadne Clavton. A ipak ne smijemo smetnuti s uma injenicu da su osim njega jedina ljudska bia na stotine milja divlji ljudoderi. On je bio oboruan upravo kao i oni, to pokazuje daje s njima odravao nekakve odnose, a injenica da je on samo jedan protiv moda tisua govori da su ti odnosi mogli biti jedva drukiji nego prijateljski. Onda se ini nevjerojatnim da on s njima nije povezan zakljuio je kapetan moda lan njihova plemena. Ili dodao je jedan od oficira da je inae ivio dovoljno dugo meu divljim stanovnicima dungle, ivotinjskim i ljudskim, da se uvjebao u vjetini ivota u umi ili u upotrebi afrikog oruja. Vi ga prosuujete po svojim mjerilima, gospodo rekla je Jane Porter. Obini bijelac kao bilo koji od vas oprostite mi nisam mislila ba to nego bijelac iznad obine fizike snage i inteligencije ne bi nikad, priznajem, mogao proivjeti godinu dana sam i gol u ovoj tropskoj dungli. Ali ovaj ovjek ne samo da nadmauje prosjenog bijelca po snazi i spretnosti nego isto toliko natkriljuje i nae uvjebane at-lete i jake ljude kao to oni nadmauju djetece od jednog dana. A njegova smionost i estina u borbi jednake su onoj divlje zvijeri. On je svakako dobio vjerna zagovornika, gospoice Porter rekao je kapetan Dufranne smijui se. Ja sam siguran da ovdje nema nijednog od nas koji ne bi rado stotinu 219

puta pogledao smrti u oi u njezinim najstranijim oblicima da bi zasluio pohvale nekoga i napola tako vjernoga ili tako lijepoga. Vi se ne biste udili to ga ja branim rekla je djevojka da ste ga vidjeli kao to sam ga ja vidjela kako se borio za mene s onom golemom dlakavom zvijeri. Da ste ga vidjeli kako je napadao na onu grdosiju kao to bik napada medvjeda bez ikakva straha ili oklijevanja mislili biste da je vie nego ovjek. Da ste vidjeli kako se oni jaki miii napi-nju pod smeom koom da ste vidjeli kako odbijaju one strane koljae smatrali biste ga nepobjedivim. I da ste vidjeli kako je viteki postupio sa udnom stranom djevojkom iz strane rase, vjerovali biste mu potpuno kao to mu ja vjerujem. Vi ste dobili svoju parnicu, moj lijepi branioe povie kapetan. Ovaj sud oslobaa optuenoga krivice, i krstarica e ekati jo nekoliko dana da on moe doi i da dobije priliku da se zahvali boanskoj Portiji'. Zaboga, milo povie Esmeralda. Ta valjda meni neete rei da ete ostati upravo ovdje u ovoj zemlji grabeljivih zvijeri, a imate priliku da pobjegnete na onoj krstarici. Ta ne govorite mi to, milo. No. Esmeraldo! Morala bi se stidjeti povie Jane Porter. Je li to nain da pokae svoju zahvalnost ovjeku koji ti je dvaput spasio ivot? Ali gospoice Jane, to je kako vi kaete. Ali onaj umski gospodar nije nas spasio da ovdje ostanemo. On nas je spasio da moemo lijepo otii odavde. Drim da e se prilino ljutiti kad vidi da smo toliko glupi pa ostajemo ovdje poto nam je on dao priliku da odemo. Ja sam se nadala da neu morati spavati jo jednu no u ovom geolokom vrtu i sluati sve one samotne umove koji poslije mraka dopiru iz one dungle.
1 Portia junakinja Shakespeareova Mletakog trgovca, koja se u jednom prizoru preruila u odvjetnika.

Ja vas nimalo ne grdim, Esmeraldo napomenu Clayton i sigurno ste dobro pogodili kad ste ono nazvali samotnim umovima. Ja nisam za njih nikako mogao pronai pravu rije, ali to oni i jesu, samotni umovi. Za vas i Esmeraldu bilo bi bolje da odete ivjeti na krstaricu preporui im Jane Porter s lijepom porugom. to biste mislili da ste morali cijeli svoj ivot provesti u toj dungli kao to je morao na umski ovjek? Bojim se da bih kao divljak bio vraji neotesanac nasmije se Clavton bijedno. Od one none buke die mi se kosa na glavi. Morao bih se toga stidjeti, ali je istina. Ja ne znam pripomenu porunik Charpentier. Nisam nikad mislio mnogo na strah i takve stvari nikad nisam pokuao odrediti jesam li kukavica ili junak. Ali one noi kad smo leali u dungli, poto je bio odveden jadni D'Arnot, a ona se buka dungle podizala i jenjavala oko nas, poeo sam misliti da sam prava kukavica. Nije na mene toli ko djelovala ona rika i rezanje velikih zvijeri koliko oni po tajni umovi oni koje odjednom uje tik do sebe, a zatim uzaludno slua da ih ponovno uje neprotumaivi umo vi, kao kad se veliko tijelo pomie gotovo tiho, i svijest da ne zna kako je blizu bilo, ili puzi ili blie poto si ga prestao u ti! Ti umovi i oi Mon Dieu! Vidjet u ih nou uvijek oi koje vidi i oi koje ne vidi, nego osjea. Ah, te su naj gore. Svi su jedan asak utjeli, a zatim je progovorila Jane Por-' ler: A on je ondje vani apnula je sa strahopotovanjem. One e oi u njega noas zuriti i u vaeg druga porunika D'Arnota. Moete li ih ostaviti, gospodo, a da im barem ne pruite pasivnu pomo tim da ovdje ostanete nekoliko dana dulje? Kojeta, dijete protestirao je profesor Porter. Kapetan Dufranne eli ostati, a to se mene tie, i ja sasvim pri221

220

stajem, sasvim pristajem kao to sam uvijek udovoljavao tvojim djetinjim muicama. Moemo sutra pronai sanduk, profesore predloi Philander. Tako je, tako je, gospodine Philanderu. Ja sam gotovo zaboravio na blago uskliknu Porter. Moda nam kapetan Dufranne moe posuditi nekoliko ljudi da nam pomognu, a jedan e nam od zarobljenika pokazati mjesto gdje se nalazi sanduk. Svakako, moj dragi profesore. Mi smo vam svi na raspolaganju pristade kapetan. I tako je bilo ureeno da e idui dan porunik Charpen-tier uzeti odred od deset ljudi i jednoga od pobunjenika s Ar-rowa kao vou pa e otkopati blago. I da e krstarica ostati pun tjedan u maloj luci. Nakon tog vremena smatrat e se da je D'Arnot doista mrtav i da se umski ovjek nee vratiti. Ona oba broda treba da odu sa cijelom skupinom. Profesor Porter nije pratio tragae za blagom idui dan, ali kad ih je oko podne vidio kako se vraaju praznih ruku pourio se da ih doeka: inio se uzrujanim i uzbuenim. Gdje je blago? doviknuo je Clavtonu dok ga je od Clavtona dijelilo stotinu stopa. Clavton je stresao glavom. Nema ga rekao je pribliavajui se profesoru. Otilo! Ne moe biti. Tko ga je mogao uzeti? povi-kao je profesor Porter. To nitko ne zna, profesore odgovori Clavton. Bili smo pomislili da je onaj ovjek koji nas je vodio lagao to se tie mjesta, ali njegovo iznenaenje i zaprepatenje, kad je vidio da ispod tijela umorenog Snipesa nema sanduka, bilo je previe istinito, a da bi bilo lano. A onda su nam nae lopate dokazale da je neto bilo zakopano ispod trupla, jer je ondje bila rupa ispunjena rahlom zemljom. Ali tko ga je mogao uzeti? ponavljao je profesor Porter.
222

Sumnja moe dakako, pasti na ljude s krstarice ree porunik Charpentier ali me ovdje potporunik Janviers uvjerava da ljudi nisu imali izlaz da nitko nije bio na obali otkako smo ovdje usidreni, osim pod zapovjednitvom oficira. Ne znam zato biste sumnjali u nae ljude, ali se radujem to sad nema nikakve prilike za tu sumnju. Ne bi mi nikad palo na um da sumnjam u ljude kojima toliko dugujemo odgovori profesor Porter fino. Ja bih isto tako posumnjao u svog dragog Clavtona ili gospodina Philandera. Francuzi su se nasmijeili, i oficiri i mornari. Jasno se vidjelo da im je s glave pao teret. Blago je otilo ve prije nastavljao je Clavton. Tijelo se, zapravo, kad smo ga podigli, raspalo, to znai da je. ma tko uklonio blago, uinio to dok je truplo bilo jo svjee, jer je bilo netaknuto kad smo ga otkrili. Moralo ih je biti vie u skupini napomenula je Jane Porter kad im se pridruila. Sjeate se da su ga nosila et\orica.

Istina! povie Clavton. Tako je. To je morala izvriti skupina crnaca. Vjerojatno je jedan od njih vidio kako ljudi ukapaju sanduk, i odmah se vratio sa skupinom svojih prijatelja i odnio ga. Nagaanja su uzaludna ree alosno profesor Por-ler. Sanduka nema. Neemo ga nikad vie vidjeti, kao ni
Nago.

Samo je Jane Porter znala to znai taj gubitak za njezina Oca, a nitko nije znao to njoj znai. est dana poslije toga kapetan Dufranne najavi da e sutiiI.ni rano otputovati. Jane Porter htjela je moliti da se putovanje jo odgodi, ali ona ipak poela vjerovati da se njezin umski ljubavnik vie nikad vratiti.
223

A da sebi nije mogla pomoi, poela je sumnjati i bojati se. Uvjerljivost dokaza ovih nepristranih francuskih oficira poela je, protiv njezine volje, i nju uvjeravati. Da je on ljudoder, to nije vjerovala, ali da je on usvojen lan kojeg divljeg plemena, to joj se napokon uinilo moguim. Nije htjela vjerovati da je on moda mrtav. Bilo je nemogue vjerovati da bi ono savreno tijelo, tako puno pobjedonosnog ivota, moglo ikad prestati pohranjivati onu ivotnu iskru isto tako bi se moglo vjerovati da je besmrtnost praina. Kad je Jane Porter dopustila da njom ovladaju takve misli, i druge su joj se, jednako nemile, nametale. Ako pripada kojem divljem plemenu, ima i divlju enu tuce njih, moda i divlju djecu. Djevojka zadrhta, a kad su joj rekli da e krstarica sutradan ujutro otploviti gotovo se radovala. Meutim, ona je predloila da se oruje, municija, zalihe i druge korisne stvari ostave u kolibi, oito onoj neshvatljivoj osobi koja se potpisivala kao Tarzan-majmun, i D'Arnotu, ako je jo iv, ali je ona, zapravo, eljela da to bude za njezina umskog boga. I u taj posljednji trenutak ona je njemu ostavila poruku koju e prenijeti Tarzan-majmun. Jane Porter ostavila je posljednja kolibu, vraajui se pod nekom sitnom izlikom, poto su drugi ve poli prema amcu. Klekla je uz postelju u kojoj je prospavala toliko noi, pomolila se za sigurnost svog praiskonskog ovjeka, te je, pritisnuvi njegov medaljon na usne, proaptala: Ljubim te, i budui da te ljubim vjerujem u tebe. Ali da i ne vjerujem, jo bih te ljubila. Neka mi se nebo smiluje to to priznajem. Da si se vratio po mene, pa ako ne bi bilo drugog izlaza, ja bih bila otila s tobom u dunglu zauvijek.
224

PREDSTRAA SVIJETA
Kad je odjeknula D'Arnotova puka, vrata su se rastvorila, a jedan se ovjek strovalio naglavce na pod kolibe. Francuz je u panici podigao puku da ponovno opali u isprueni lik, ali je odjednom u polutami otvorenih vrata vidio da je taj ovjek bijel, a slijedei asak shvatio je da je pucao u svog prijatelja i zatitnika Tarzana-majmuna. Kriknuvi od tjeskobe, D'Arnot skoi do ovjeka-majmu-na, klekne i podigne njegovu crnu glavu dozivajui Tarza-na glasno. Nije bilo odgovora. D'Arnot stavi uho iznad ovjekova srca. Na svoju radost uo je da srce pravilno kuca. Oprezno podigne Tarzana na leaj a onda, poto je zatvorio i zakraunao vrata, upali jednu od svjetiljaka i pregleda ranu. Kugla je okrznula lubanju. Uinila je gadnu ranu u mesu. ali nije bilo znakova daje lubanja probijena. D'Arnot je uzdahnuo s olakanjem, pa je oprao krv s Tar/anova lica. Uskoro je ta svjea voda osvijestila Tarzana, otvorio je oi i sa uenjem pogledao D'Arnota. Ovaj je povezao ranu komadima platna, a kad je vidio da se Tarzan osvijestio, digao se i poao stolu, gdje je napisao poruku koju je predao ovjeku-majmunu, tumaei mu stranu pogreku koju je poinio i kako je sretan to rana nije ozbiljnija.
I J Tarzan medu majmunima 225

Tarzan, postoje proitao, sjede na rub leaja i nasmija se. To nije nita rekao je francuski, a zatim je, budui da mu je nedostajalo rijei, napisao: Trebalo je da vidite to mi je uinio Bolgani, i Kerak, i Terkoz, prije nego to sam ih ubio onda bi ste se nasmijali na takvu ogrebotinicu. D'Arnot prui Tarzanu dva pisma, koja su mu bila namijenjena. Tarzan proita prvo s izrazitom alou na licu. Drugo je preokretao i preokretao traei otvor nije nikad prije vidio zapeaeno pismo. Napokon ga je predao D'Arnotu. Francuz ga je promatrao znajui da Tarzan ima neprilike s omotnicom. Kako je bilo udno to je odraslom bijelom ovjeku omotnica nepoznanica. D'Arnot je otvorio i predao pismo Tarzanu. Sjedei na logorskoj stolici, ovjek-majmun rairi napisani list pred sobom i poe itati: TARZANU-MAJMUNU. Prije nego to odem, htjela bih dodati svoju zahvalnost onoj gospodina Clavtona za ljubaznost koju ste pokazali doputajui nam da se sluimo vaom kolibom. Vrlo smo alili to uope niste doli da se sprijateljimo. Mi smo toliko eljeli da vas vidimo i da vam se zahvalimo. Ima jo jedan kojemu bih se ja htjela zahvaliti, ali taj se nije vratio, iako ne mogu vjerovati da je mrtav. Ne znam mu ime. On je veliki bijeli div koji na svojim prsima nosi dijamantni medaljon. Ako ga poznajete i znate njegov jezik, isporuite mu moju zahvalnost i recite mu da sam ga ekala sedam dana da se vrati. Recite mu takoer da emo ga u mojem domu u Americi, u gradu Baltimoreu, uvijek rado primiti ako eli doi. Nala sam vau biljeku koju ste meni napisali, medu liem ispod drveta kraj kolibe. Ne znam kako ste me zavoljeli. 226

kad uope niste sa mnom progovorili, a meni je vrlo ao, ako ic to istina, jer sam srce ve poklonila drugome. Ali znajte da ostajem uvijek vaa prijateljica, JANE PORTER Tarzan je skoro sat sjedio oiju uprtih u pod. Njemu je bilo oito iz ovih pisama da oni ne znaju da su on i Tarzan-nujmun jedna te ista osoba. Poklonila sam srce drugome, ponavljao je i ponavljao ..im
sebi.

To ga ona ne ljubi! Kako je onda mogla hiniti ljubav i dii ga nadom do takve visine samo zato da ga zabaci u Ovakvu krajnju dubinu oaja. Moda su njezini poljupci bili samo znakovi prijateljstva. Kako je mogao znati on koji nimalo ne poznaje obiaje ljud-i bia? Odjednom se die pa se, rekavi D'Arnotu laku no, kao je bio nauio, baci na leaj od paprati koji je bio onaj JaPorter. I VArnot je ugasio svjetiljku i legao na visei leaj. Nedjelju dana skoro su samo poivali, a uz to je D'Arnot i irzana uio francuski, tako da su ve mogli posve lako ta ovjeka razgovarati. lene veeri, kad su sjedili u kolibi prije spavanja, Tarzan okrenu D'Arnotu. (id je je Amerika? upitao je. I Arnot pokaza prema sjeverozapadu. Mnogo tisua milja preko oceana odgovori. Za-' Ja idem onamo. D'Arnot strese glavom. lo je nemogue, moj prijatelju opomenu ga. I arzan ustade pa se, poavi do ormara, vrati s ve dosta Mim atlasom.
227

Potraivi mapu svijeta, ree: Ja uope nisam sve to posve shvatio. Protumaite mi, molim vas. Kad je D'Arnot tako uinio, pokazavi mu da modrina prikazuje svu vodu na zemlji, a druge boje kontinente i otoke, Tarzan ga zamoli da mu pokae mjesto gdje se sad nalaze. D'Arnot tako uini. Sad pokaite Ameriku zatrai Tarzan. A kad je D'Arnot stavio prst na Sjevernu Ameriku, Tarzan se nasmijei i stavi svoj dlan na tu stranicu obuhvativi veliki ocean koji je leao izmeu dva kontinenta. Vidite, nije vrlo daleko rekao je. Jedva irina moje ruke. D'Arnot se nasmije. Kako da protumai tom ovjeku'.' Zatim uze olovku pa na obali Afrike naznai tokicu. Ovaj mali znak rekao je mnogo je puta vei na ovoj karti nego stoje vaa koliba na zemlji. Vidite li sad kako je to daleko? Tarzan je dugo razmiljao. ive li bijelci u Africi? zapitao je. Da. Gdje su najblii? D'Arnot pokae mjesto upravo sjeverno od njih. Tako blizu? zapita Tarzan, iznenaen. Jest odgovori D'Arnot. Ali to nije blizu. Imaju li velike amce da prijeu ocean? Imaju. Sutra idemo onamo najavi Tarzan. D'Arnot se ponovno nasmijei i strese glavom. Predaleko je. Umrli bismo davno prije nego to bismo stigli. elite li onda ostati ovdje zauvijek? upita Tarzan. Ne odgovori D'Arnot. 228

Onda sutra idemo. Meni se ovdje vie ne svia. Radije bih umro nego ostao ovdje. No odgovori D'Arnot slegavi ramenima ja samo /nam, moj prijatelju, da bih i ja radije umro nego ostao ovdje. Ako idete vi, ja idem s vama. Onda je dogovoreno ree Tarzan. Sutra putujem u Ameriku. Kako ete stii u Ameriku bez novca? upita ga D'Arnot. to je novac? ispitivao je Tarzan. Trebalo je dugo da mu se protumai ak i nepotpuno. - Kako ljudi dolaze do novca? upitao je napokon. - Rade. Vrlo dobro. Onda u i ja raditi. - Ne, moj prijatelju odvrati D'Arnot vi ne treba da te /abrinjavate za novac, niti treba da radite. Ja ga imam do v o l j n o za dvojicu dovoljno za dvadesetoricu vie nego i *' je dobro za jednog ovjeka, pa ete imati sve to vam tre-i samo ako ikad dopremo do civilizacije. 1 tako su idui dan krenuli sjeverno uz obalu, svaki nose-i puku i municiju, osim posteljine i neto hrane i pribora za kuhanje. Ovo se posljednje Tarzanu inilo da mu samo smeta, pa || svoje odbacio. - Ali morate se nauiti jesti kuhanu hranu, moj prijateliu. grdio je D'Arnot. Civilizirani ljudi ne jedu sirovo meBit e vremena kad stignem do civilizacije odvrati l n/an. Meni se to ne svia, tako se samo pokvari okus LI mesa. Mjesec dana putovali su na sjever, katkad nalazei obilje IH-, a katkad gladujui dane i dane. Nisu naili ni na kakve tragove, niti su im smetale divlje ijeri. Putovanje im je bilo udesno lako.

229

Tarzan je ispitivao i brzo uio. D'Arnot ga je pouio u mnogim profinjenostima civilizacije ak kako se upotrebljava no i viljuka. Ali ih je Tarzan katkad odbacio s negodovanjem, te uhvatio hranu u svoje jake smee ruke derui je kutnjacima poput divlje zvijeri: Tada bi mu D'Arnot prigovarao: Ne smijete jesti poput zvijeri, Tarzane, kad ja od vas nastojim da uinim civiliziranog ovjeka. Mon Dieul Civili zirani ljudi ovako ne jedu ovo je uasno. Tarzan se smeteno smijeio, a onda je ponovno uzimao no i viljuku, no u srcu ih je mrzio. Na tom putovanju on je ispripovjedio D'Arnotu o onom velikom sanduku koji je vidio da mornari pokapaju: kako ga je on iskopao i odnio na sastajalite majmuna i ondje zakopao. To mora da je sanduk s blagom profesora Portera napomenu D'Arnot. teta, ali dakako, vi niste znali. Zatim se Tarzan sjeti pisma koje je Jane Porter napisala svojoj prijateljici onoga to ga je ukrao kad su oni stigli u njegovu kolibu, pa je sad znao to je u sanduku i to on znai Jani Porter. Sutra se vraamo po sanduk najavi D'Arnotu. Vraamo? uskliknu D'Arnot. Ali, dragi ovjee, sad ve hodamo tri nedjelje. Jo tri bi trebalo da se vratimo po blago, onda bi nam, zbog goleme teine za koju su, kako vi kaete potrebna etiri ovjeka, trebalo mjesec da ponovno stignemo ovamo. Mora se uiniti, moj prijatelju navaljivao je Tarzan. Vi idite dalje prema civilizaciji, a ja se vraam po blago. Putujem mnogo bre sam. Imam bolji plan, Tarzane povika D'Arnot. Poi emo zajedno do najblieg naselja a ondje emo unajmiti brod i odjedriti natrag niz obalu po blago i tako ga lako prevesti. To e biti sigurnije i bre a neemo se morati ni rastaja-ti. to mislite o tom planu?
230

Vrlo dobro pristade Tarzan. Blago e biti ondje dok ga mi ne odnesemo. Iako bih mogao ii po nj sad i stii vas za mjesec-dva, bit u sigurniji, to se vas tie, znajui da niste sami na tom putu. Kad vidim kako ste bespomoni, D'Arnote, esto se pitam kako je ljudska rasa izbjegla unite nje sva ta stoljea o kojima mi vi priate. Pa sama bi vas Sa bor mogla iskorijeniti tisuu. D'Arnot se nasmija. Mislit ete bolje o svom rodu kad vidite njegove vojske i mornarice, velike gradove i velike tvornice. Onda ete shvatiti da duh, a ne miii, ine ljudsku ivotinju veom od jakih zvijeri vae dungle. Sam i nenaoruan, pojedinac ovjek nije premac ni jednoj velikoj zvijeri. Ali, ako se nadu desetorica ljudi zajedno, oni sjedinjuju svoju pamet i miie protiv divljih neprijatelja, dok se ivotinje, budui da ne mogu razmiljati, ne bi nikad sjetile da se udrue protiv ljudi. Jer inae, Tarzanemajmune, koliko biste vi bili opstali u divljini. Imate pravo, D'Arnot odgovori Tarzan jer da je one noi na Dum-Dumu Kerak pomogao Tublatu, mene vise ne bi bilo. Ali Kerak uope nije mogao misliti toliko unaprijed da se okoristi takvom prilikom. ak i Kala, moja majka, nije znala planirati unaprijed. Ona je naprosto jela ono to joj je bilo potrebno, i kad je bilo potrebno. A ako je sa i i ha hrane bila vrlo krta, iako bi nala dovoljno za nekoliko obroka, ona nije skupljala za kasnije. Sjeam se kako je mi s l i l a da glupo inim to se optereujem suvinom hranom na putu, iako joj je bilo drago jesti sa mnom ako na tom putu nije bilo hrane. - Zar ste poznavali svoju majku, Tarzane? upita I )'Arnot zauen. - Jesam. Ona je bila velika, lijepa majmunica, vea od ne, i dvostruko je teila. - A oca? upita D'Arnot.
231

 Njega nisam poznavao. Kala mi je rekla daje bio bijel majmun i bez dlaka kao i ja. Sad znam da je bio bijelac. D'Arnot je gledao dugo i ozbiljno u svog druga. Tarzane rekao je napokon nije mogue da je majmunica Kala bila vaa majka. Ako takvo to i moe biti, u to ja sumnjam, bili biste naslijedili neke osobine majmuna, ali vi niste vi ste isti ovjek, a rekao bih i potomak dobro odgojenih i inteligentnih roditelja. Ne znate li ama ba nita o svojoj prolosti. Ba nita odgovori Tarzan. Nije li u kolibi bilo kakvih spisa koji bi neto govorili o njezinim prvim stanovnicima? Proitao sam sve to je bilo u kolibi, osim jedne knjige koja je, kako sad znam, bila napisana drugim jezikom, ne engleskim. Moda je moete proitati vi. Tarzan je izvadio mali crni dnevnik sa dna svojega tobol-ca te ga pruio svom drugu. D'Arnot je pogledao naslovnu stranicu. Ovo je dnevnik Johna Clavtona, Lorda Grevstokea, engleskog plemia, a napisan je francuski ree. Zatim stade itati dnevnik koji je bio napisan prije vie od dvadeset godina i koji je sadravao pojedinosti one prie koju mi ve znamo priu o pustolovinama, tekoama i alostima Johna Clavtona i njegove ene Alice, od dana kad su otili iz Engleske do sat prije nego to gaje oborio Kerak. D'Arnot je itao glasno. Katkad bi mu zapeo glas, pa je bio prisiljen da prestane itati, zbog one jadne beznadnosti to se nazirala izmeu redaka. Katkad je pogledao Tarzana. Ali je taj ovjek-majmun sjedio na bedrima, poput izrezana lika, oiju uprtih u tlo. Tek kad se spomenulo djetece, promijenio se onaj uobiajeni prizvuk oaja koji je postepeno uao u dnevnik poslije prva dva mjeseca na obali. Zatim su se odlomci obojili potiskivanom sreom koja je bila ak alosnija nego ostalo.
232

Jedna zabiljeka gotovo je odisala nadom. Danas je naem djeaiu est mjeseci. Sjedi na Alicinu krilu uz stol na kojem piem sretno, zdravo, savreno dijete. Nekako, ak i protiv svog razuma, kao da ga vidim odraslim ovjekom, koji zauzima mjesto svog oca u svijetu drugi John Clavton i koji dodaje nove asti kui Grevstokea. Evo kao da potvruje moje proroanstvo zgrabio je pero svojom debeljukastom aicom i svojim prstiima zaprljanim crnilom stavio na ovu stranicu otiske svojih prsti-a. I zaista, na rubu te stranice bili su djelomino zamreni otisci etiri prstia i vanjska polovina palca. Kad je D'Arnot proitao dnevnik, dva su ovjeka nekoliko minuta sjedila utei. No, Tarzane-majmune, to mislite? zapita D'Arnot. - Zar ova knjiica ne objanjava tajnu vaeg porijekla? Ta ovjee, vi ste lord Grevstoke. Tarzan strese glavom. Knjiga govori o samo jednom djetetu odgovori. Njegov mali kostur leao je u kolijevci, gdje je umrlo plaui za hranom, odonda kad sam ja prvi put uao u kolibu pa dok ga skupina profesora Portera nije pokopala, s njegovim ocem i majkom, kraj kolibe. Ne, ono je bilo djetece o kojem govo ri knjiga pa je tajna mojega porijekla dublja nego prije, jer ja sam u posljednje vrijeme mnogo razmiljao o mogu nosti daje ova koliba bila mjesto mojeg roenja. Bojim se da je Kala govorila istinu zakljuio je alosno. D'Arnot je stresao glavom. Njega to nije uvjerilo, a u duhu stvorila se odluka da dokae ispravnost svoje teorije, jer je otkrio klju koji jedini moe rijeiti tajnu, ili je zauvijek odloiti u carstvo nedokuivoga. Nedjelju dana kasnije dva su ovjeki odjednom naila na istinu u umi.

233

U daljini bilo je nekoliko zgrada okruenih jakom ogradom. Izmeu zgrada i ograde prualo se obraeno polje na kojem je radio izvjestan broj crnaca. Dva se bijelca zausfavie na rubu dungle. Tarzan umetnu u luk otrovnu strelicu, ali mu D'Arnot stavi dlan na ruku. to hoete uiniti, Tarzane? upitao je. Pokuat e nas ubiti ako nas ugledaju odgovori Tarzan. Radije u ja ubiti. Moda su prijatelji napomenuo je D'Arnot. Otkuda znate odgovorio je Tarzan. I ponovno je nategao svoj luk. Ne smijete, Tarzane! povikao je D'Arnot. Bijelci ne ubijaju obijesno. Mon D/012/Koliko jo morate uiti! Jao si ga hvastavcu koji vam se usprotivi, moj divlji ovjee, kad vas dovedem u Pariz. Imat u pune ruke posla da vam sau vam vrat od giljotine. Tarzan spusti luk i nasmijei se. A to da lav Numa skoi na nas, zar bi mu onda morao rei: Dobro jutro, monsieur Numa! Kako je madame Numa? Je li? ekajte dok crnci ne skoe na vas odgovori D'Arnot. Nemojte drati da su vam ljudi neprijatelji, dok to ne dokau. Hajdemo pozva ga Tarzan predstavimo se da nas ubiju. Zakoraknuo je ravno preko polja drei glavu visoko dok je tropsko sunce padalo na njegovu glatku, smeu kou. D'Arnot ga je slijedio odjeven u odjeu koju je u kolibi odbacio Clavton kad su ga oficiri s francuske krstarice bolje odjenuli. Tada je podigao pogled jedan crnac. Ugledavi Tarzana, zavritao je i okrenuo se prema ogradi. U trenutku zrakom su se prolomili povici prestraenih vrtlara koji su bjeali, ali prije nego to su stigli do ograde,
234

bijelac se pomolio izvan ograde, s pukom u ruci, da vidi uzrok toj graji. I kad je ugledao ovu dvojicu, prinio je puku k ramenu, pa bi Tarzan-majmun bio ponovno osjetio hladno olovo da D'Arnot nije glasno povikao ovjeku koji je nianio: Ne pucajte! Mi smo prijatelji! Onda stanite! bio je odgovor. Stanite, Tarzane! povie D'Arnot. On misli da smo neprijatelji. Tarzan uspori hod, pa su zajedno on i D'Arnot prilazili bijelcu uz vrata. Ovaj posljednji ih je gledao zbunjeno i zaueno. Kakvi ste vi ljudi? pitao je francuski. Bijelci odgovori D'Arnot. Izgubili smo se u dungli na dugo vremena. ovjek je spustio puku, pa se sad pribliio ispruene ruIce. Ja sam otac Constantine iz ovdanje francuske misije rekao je te mi je drago to vam mogu zaeljeti dobro dolicu. - Ovo je monsieur Tarzan, oe Constantine odgovori D'Arnot pokazujui ovjeka-majmuna. A dok je sveenik pruao ruku Tarzanu, D'Arnot je dodao: A ja sam Paul 1 I \ 1 not iz francuske mornarice. Otac Constantine prihvati ruku koju je Tarzan pruio oponaajui sveenikovu kretnju, a ovaj je posljednji jednim im, otrim pogledom obuhvatio divno tijelo i lijepo lice. I tako je Tarzan-majmun doao do prve predstrae civilije

IH su ostali nedjelju dana, pa je ovjek-majmun, otro u lajui, nauio mnogo o vladanju ljudi. Crnkinje su, il im, saile odjeu od bijelog jakog platna njemu i D'Ar-'11. tako da su mogli nastaviti put pristojno odjeveni.

235

VRHUNAC CIVILIZACIJE
Nakon jo mjesec dana dospjee do male skupine zgrada na uu iroke rijeke, pa je ondje Tarzan vidio mnogo laa, te ga je obuzela ona stara plaljivost divljeg bia pred velikim brojem ljudi. Postepeno se navikao na udnu buku i neobine postupke u civilizaciji, tako da sad nitko nije mogao znati da se prije dva kratka mjeseca taj lijepi Francuz u bijelom odijelu, koji se smijao i avrljao s najveselijima, vijao gol praiskonskim umama da se obori na koju nepaljivu rtvu, koja e mu, sirova ispuniti prazni trbuh. Tarzan je sad no i viljuku, koje je prije mjesec dana s prezirom odbacivao, upotrebljavao isto tako dobro kao i uglaeni D'Arnot. Bio je tako dobar uenik da je mladi Francuz marljivo nastojao da od Tarzana-majmuna uini uglaena, civilizirana ovjeka, dobroga vladanja i govora. Tek to su stigli u tu malu luku, D'Arnot je poslao kablogram svojoj vladi da je iv i zdrav, te je ujedno zatraio i tri mjeseca dopusta, to je i dobio. Takoer je poslao kablogram svojim bankarima da mu poalju novca, pa su morali ekati mjesec dana, to ih je obojicu muilo zato to nisu mogli unajmiti brod kojim bi se vratili po blago u Tarzanovu dunglu. Za njihova boravka u tom obalnom gradu monsieur Tarzan bio je predmet divljenja i bijelaca i crnaca zbog nekih dogaaja, koji su se Tarzanu inili tricama. 23

Jednom je golem crnac, teko pijan, pobjesnio, te je utjerao strah u sve stanovnike, dok ga zlosretna zvijezda nije dovela na mjesto gdje se crnokosi div zavalio na verandi hotela. Penjui se irokim stepenicama, maui noem, crnac je poao ravno prema skupini od etvero ljudi koji su sjedili za stolom i srkali neizbjeni apsint. Viui uzbueno, ova etvorica podbrusie pete, a onda je Crnac opazio Tarzana. Riui, jurnuo je na ovjeka-majmuna, dok je pola stotine glava virilo iza zaklona prozora i vrata da vide kako e taj divovski crnac zaklati jednog Francuza. Tarzan je doekao taj napad s borbenim smijekom koji je radost zbog bitke uvijek donosila na njegove usne. Kad je crnac bio na njemu, elini miii zgrabie crno /iipee iznad podignute ruke s noem, pa je samo jednim brzim trzajem aka ostala visjeti ispod slomljene kosti. Od muke i iznenaenja bjesnilo ostavi crnca, a kad je I arzan ponovno sjeo na stolicu, ovjek se okrenuo vritei od muke i jurnuo divlje prema svojem selu. Jednom drugom prilikom, kad su Tarzan i D'Arnot sjedili i objedovali s drugim bijelcima, zapoeo je razgovor o lavovima i o lovu na lavove. Miljenja su se razlikovala to se tie hrabrosti kralja iv o t i n j a neki su mislili da je on kukavica, ali su se svi sla;ili da se radi vee sigurnosti hvataju ekspresnih puaka kad kralj dungle rie nou oko logora. D'Arnot i Tarzan su se dogovorili da e prikrivati Tarzanovu prolost, pa je samo francuski oficir znao koliko Tarzan poznaje ivotinje. - Monsieur Tarzan se nije izrazio spomenuo je jedan. ovjek njegove odvanosti, koji je proveo neko vrijeme u Urici, kao to ujem da monsieur Tarzan i jest, mora da je n c s i o doivio s lavovima je li? Jesam neto odgovori Tarzan suho. Toliko da nam da svaki od vas ima pravo to se tie osobina lavova
237

koje ste vi sreli. Ali bi ovjek isto tako mogao suditi sve crnce po momku koji je proli tjedan pobjesnio, ili misliti da su svi bijelci kukavice zato to je sreo jednog bijelca kukavicu. Ima mnogo individualnosti u niim vrstama, kao to je ima i medu nama. Danas bismo mogli izii i nabasati na lava koji je plaljiv on bi moda pobjegao. Sutra bismo se mogli sresti s njegovim stricem ili blizancem^ pa bi nam se prijatelji udili zato se ne vraamo iz dungle. to se mene tie, drim da je lav okrutan, pa me nikad nee uhvatiti na spavanju. Bilo bi malo radosti u lovu odvrati prvi govornik kad bi se ovjek bojao ivotinje koju lovi, D'Arnot se nasmijei. Tarzan da se boji! Ne znam to ba mislite pod strahom rekao je Tarzan. Kao i u pitanju lavova, tako je i strah razliita stvar u razliitim ljudima, ali meni je jedina radost u lovu kada znam da mi lovina moe nauditi koliko i ja njoj. Kad bih iziao s nekoliko puaka i nosaem puke, kao i sa dvadeset-tri-deset haj kaca da lovim lava, ne bih smatrao da lav ima mnogo izgleda, pa bi mi zato radost lova bila manja u omjeru prema veoj sigurnosti to bih je osjeao. Onda bih rekao da bi monsieur Tarzan vie volio poi gol u dunglu, oboruan samo kljocom, da ubije kralja ivotinja? nasmijao se onaj drugi dobroduno, ali s prizvukom poruge u glasu. I s komadom konopa doda Tarzan. Upravo tada duboko je zarikao lav u udaljenoj dungli, kao da izaziva na mejdan. Evo vam prilike, monsieur Tarzan zadirkivao je Francuz. Nisam gladan ree Tarzan jednostavno. Ljudi se nasmijae, svi osim D'Arnota. Samo je on znao, da je na usne ovjeka-majmuna divlja zvijer izgovorila svoj jednostavni razlog. 238

Ali se bojite, kao to bi se bilo koji od nas bojao, da izie onamo gol, oboruan samo noem i komadom konopa nastavljao je zadirkiva. - Nije li tako? Nije odgovori Tarzan. Samo budala ini neto bez razloga. Pet tisua franaka je razlog ponudi drugi. Kladim se s vama za tu svotu da ne moete dovesti lava iz dungle u uvjetima koje smo naveli gol i naoruan samo noem i komadom konopa. Tarzan pogleda D'Arnota i kimnu glavom. Neka bude deset tisua predloi D'Arnot. Dobro prihvati drugi. Tarzan se die. Ostavit u odjeu na rubu naselja, tako da, ne vratim li se prije zore, imam neto na sebi na ulicama. Neete valjda poi sad usklikne kladilac nou? Zato ne? upita Tarzan. Numa nou lovi bit e ga lake pronai. Ne odgovori kladilac ne elim vau krv na svojim rukama. Bit e dovoljno smiono ako poete danju. Idem sad odgovori Tarzan, te pode u sobu po svoj no i konop. Ljudi su ga pratili do ruba dungle, gdje je on ostavio svoju odjeu u malu skladitu. Ali kad je htio ui u tamu grmlja, nastojali su ga odgovoriti. A kladilac je navaljivao vie od svih da se okani smionog pothvata. Priznat u vam da ste dobili ree i evo vam deset lisua franaka, samo ako se okanite ovog ludog pokuaja, ko ji se moe zavriti samo vaom smru. Tarzan se nasmija, a ve idui trenutak progutala ga je dungla. Ljudi su nekoliko trenutaka stajali utei, a onda se polako okrenue i pooe prema verandi hotela. 239

Tek to je Tarzan uao u dunglu, vinuo se na drvee, pa je s osjeajem velike slobode ponovno letio umskim granama. To je ivot! Ah, kako to voli! Civilizacija nema nita takvo u svom uskom, ogranienom krugu, obrubljenom zabranama i konvencionalnostima. ak je i odjea smetnja i neprilika. Napokon je slobodan! Nije ni shvaao kakav je bio zarobljenik! Kako bi lako bilo zaokruiti prema obali a onda se uputili prema jugu i njegovoj dungli i kolibi. Sad je uhvatio miris Nume, jer se kretao uz vjetar. Zatim mu otre ui otkrie poznati um stopala i struganja golema, dlakava tijela kroz grmlje. Tarzan je mirno doao nad zvijer, koja nije nita sumnjala, pa je tiho slijedio dok nije stigla do mjesta osvijetljenog mjeseinom. Zatim se njegova brza petlja smjestila i stegla oko smee-utoga vrata. Tarzan je, kako je to znao uiniti stotinu puta ranije, privrstio jedan kraj za jaku granu, te se, dok se ivotinja borila i grabila pandama da se oslobodi, on spustio na tlo uz nju i skoio na velika lea i zario mnogo puta dugu tanku otricu u divlje srce. Zatim je sa stopalom na Numinu truplu kriknuo stranim pobjednikim krikom svog divljeg plemena. Jedan je asak Tarzan stajao neodluan, izmeu uvstva vjernosti D'Arnotu i velike elje za slobodom u dungli. Odjednom se sjeti lijepa lica Jane Porter i njenih toplih usana na svojim, i ovo sjeanje raspri privlaljivu sliku to ju je u sebi nosio o prijanjem ivotu. ovjek-majmun baci toplo Numino truplo preko ramena pa se jo jednom vine meu drvee. Ljudi su na verandi sjedili ve jedan sat i jeli. 240

Pokuali su bez uspjeha razgovarati o razliitim predmetima, ali je, zbog onoga to im je bilo najvie na pameti, taj razgovor uvijek propadao. Mon Dieu! napokon progovori kladilac. Ne mogu vie izdrati. Idem u dunglu sa svojom pukom da dovedem natrag tog luaka. Ja idem s vama ree jedan. I ja i ja i ja u horu se pridruie drugi. Kao daje taj prijedlog prekinuo uasnu moru, pourie u svoje stanove i krenue zatim prema dungli svaki ovjek teko naoruan. to je to? odjednom povie jedan Englez, kad im je Tarzanov krik, iako slab, dopro do uiju. Ja sam to ve jednom uo rekao je neki Belgijanac kad sam bio u zemlji gorila. Moji su nosai rekli da je to krik velika majmuna mujaka koji je neto ubio. D'Arnot se sjetio kako mu je Clavton opisao onu stranu riku kojom je Tarzan javljao svoje pobjede, pa se malo nasmijeio, unato uasu koji ga je ispunjavao na pomisao da taj strani zvuk izlazi iz ljudskog grla s usana njegova prijatelja. Kad je skupina napokon stigla do ruba dungle raspravljajui kako da najbolje rasporede snage, trgnuli su se zbog tiha smijeha to su ga uli negdje u blizini. Okrenuli su se i ugledali kako prema njima ide golemi lik nosei na irokim ramenima mrtva lava. ak i D'Arnot kao daje bio gromom oinut, jer mu se inilo nemoguim da je taj ovjek tako brzo unitio lava onim jadnim orujem koje je imao, da je sam nosio golemo truplo kroz onu isprepletenu dunglu. Ljudi su se okupili oko Tarzana s mnogo pitanja, ali je on, sam smijui se, potcjenjivao svoje djelo. Tarzanu je to bilo kao da netko hvali mesara to je junaki ubio kravu, jer Tarzan je toliko puta ubijao da se prehrani ili da se obrani da mu se ovaj lov nije inio nimalo vanim.
16 Tarzan meu majmunima

241

Ali je u oima ljudi on doista bio junak, a ti su ljudi bili navikli da love krupnu divlja. Usput reeno, Tarzan je dobio deset tisua franaka, jer je D'Arnot navaljivao da Tarzan zadri sve. To je Tarzanu bilo vrlo vano, jer je poeo shvaati silu to se krije iza onih komadia kovine i papira koji uvijek mijenjaju ruke kad god ljudi jau ili jedu, ili spavaju, ili se oblae, ili piju, ili rade, ili se igraju, ili se sklanjaju od kie ili hladnoe ili sunca. Tarzanu je postalo oito da se bez novca ne moe ivjeti. D'Arnot mu je rekao neka se ne zabrinjava, jer on ima vie nego to njima obojici treba, ali je ovjek-majmun nauio mnogo toga, pa je opazio da ljudi preziru ovjeka koji prima od drugoga novac? a da zauzvrat ne da protuvrijednost. Uskoro poslije dogaaja s lovom na lava D'Arnot je uspio unajmiti stari brodi za obalnu plovidbu do Tarzanove zatvorene luke. Obojici je osvanulo sretno jutro kad je brodi digao sidro i zaplovio na otvoreno more. Put do ala bio je bez dogaaja, pa se, ujutro poto su se usidrili uz kolibu, Tarzan, ponovno opremljen opremom iz dungle, i nosei lopatu, uputio sam prema amfiteatru majmuna gdje je lealo blago. Vratio se kasno idueg dana nosei na ramenu veliki sanduk a za suneva izlaza brodi je proao kroz luko ue i uputio se prema sjeveru. Tri nedjelje kasnije Tarzan i D'Arnot bili su putnici na francuskom parobrodu za Lyon, a poslije nekoliko dana provedenih u tom gradu D'Arnot je Tarzana poveo u Pariz. ovjek-majmun elio je da nastavi put u Ameriku, ali je D'Arnot navaljivao da ga otprati prije u Pariz, a nije mu htio otkriti zato to eli. Prvo to je D'Arnot uinio otkako su stigli bilo je da posjeti visoka policijskog slubenika, stara prijatelja. I Tarzana je poveo sa sobom. 242

Spretno je D'Arnot vodio razgovor od toke do toke, dok policajac nije protumaio zainteresiranom Tarzanu mnoge ladanje metode za hvatanje i identificiranje zloinaca. Tarzanu nije bio manje zanimljiv ni onaj dio o otiscima prstiju u tom privlaljivom umijeu. Ali kakvu vrijednost imaju ti otisci pitao je Tarzan kad se poslije nekoliko godina crte na prstima posve promijene, budui da se istroi staro tkivo te naraste novo? Crte se nikad ne promijene odgovori slubenik. Od djetinjstva do starosti otisci prstiju pojedinaca mijenjaju se samo u veliini, osim ako povrede ne promijene petlje i zavoje. Ali ako postoje otisci palaca i etiri prsta obiju ruku. ovjek bi morao izgubiti obje ruke da izbjegne identifikaciji. To je divno uskliknu D'Arnot. emu nalikuju crte na mojim rukama? Moemo brzo vidjeti odgovori policijski slubenik pa pozvoni po pomonika, kojemu je izdao nekoliko uputa. Taj je ovjek iziao iz sobe, ali se odmah vratio s tvrdom drvenom kutijicom, koju je stavio na pisai stol svojega starjeine. Sad ete rekao je oficir imati otiske prstiju za trenutak. On izvadi iz kutijice kvadrat ravnog stakla, tubu guste tinte, gumeni valjak i nekoliko snjenobijelih karata. Istisnuvi kaplju tinte na staklo, on ju je razmazivao gumenim valjkom dok se cijela povrina stakla nije prekrila t a n k i m jednolinim slojem tinte. Stavite etiri prsta desne ruke na staklo, ovako pozvao je D'Arnota. Sad palac. Tako je dobro. Sad ih stavite u upravo istom poloaju na ovu kartu, ovdje, ne malko udesno. Moramo ostaviti mjesta za palac i prste lijeve ruke. Evo, tako. Sad isto s lijevom. Hajde, Tarzane povika D'Arnot da vidimo kakvi su vai zavoji. 243

Tarzan se spremno odazva postavljajui slubeniku mnogo pitanja. Pokazuju li otisci prstiju razne znaajke? pitao je. Biste li mogli odrediti, na primjer, samo po otiscima prstiju je li ta osoba crnac ili Kavkaanin? Mislim da ne bih odgovori slubenik iako neki tvrde da crnaki nisu toliko zamreni. Bi li se otisci majmuna mogli razlikovati od ovjejih? Po svoj prilici, jer majmunovi bi bili mnogo jednostavniji nego ljudski. Ali krianac izmeu majmuna i ovjeka mogao bi pokazivati znaajke i jednoga i drugoga roditelja? propitkivao se Tarzan. Da, mislim da bi odgovori slubenik. Ali znanost nije toliko napredovala da bi u takvim stvarima bila dovoljno sigurna. Ne bih se elio u nju pouzdati dalje od razlikovanja izmeu pojedinaca. Tu je posve sigurna. Ni dva ovjeka roena na ovom svijetu po svoj prilici nemaju istovetne crte na svim svojim prstima. Vrlo je nevjerojatno da e se ikoji otisak prsta posve podudarati s drugim prstom, osim s onim koji ga je prvi izvrio. Treba li za tu usporedbu mnogo vremena ili truda? upitao je D'Arnot. Obino samo nekoliko trenutaka, iako su otisci jasni. D'Arnot izvue crnu knjiicu iz depa i pone listati stra nicama. Tarzan je zaueno pogledao knjiicu. Kako je D'Arnot doao do njegove knjige? Odmah se D'Arnot zaustavi na stranici na kojoj je bilo pet sitnih mrljica. On prui otvorenu knjigu policajcu. Jesu li ovi otisci slini mojima ili onima monsieur Tarzana, ili moete li rei da su istovetni s jednima ili drugima. Slubenik izvue iz stola povealo da paljivo ispita sva tri otiska biljeei usput na komadu papira.
244

Sad je Tarzan shvatio smisao njihova posjeta policijskom slubeniku. Odgovor na zagonetku njegova ivota leao je u tim sitnim mrljama. Napetih ivaca sjedio je nagnuvi se naprijed na stolici, ali odjednom napetost popusti, pa se on, nasmijeivi se, zavali u stolicu. Vi zaboravljate daje mrtvo tijelo djeteta koje je ostavi lo ove otiske lealo dvadeset godina u kolibi svog oca i da sam gaja cijeli ivot gledao kako ondje lei napomenuo je Tarzan gorko. Policijac je pogledao zaueno. Samo nastavite, kapetane, svoja ispitivanja ponuka ga D'Arnot kasnije emo vam ispriati ako pristaje monsieur Tarzan. Tarzan kimnu glavom. Ali vi ste ludi, moj dragi D'Arnot nastavljao je Tarzan. Oni prstii pokopani su na Zapadnoj obali Afrike. Ja to ne znam, Tarzane odgovori D'Arnot. To je mogue, ali ako vi niste sin Johna Claytona kako ste onda, zaboga, dospjeli u onu dunglu, kamo nijedan bijelac osim Johna Claytona nije nikad stupio svojom nogom? Vi zaboravljate Kalu napomenuo je Tarzan. Ja je ak ne uzimam u obzir odgovori D'Arnot. Dok su razgovarali, prijatelji su prili irokom prozoru s kojeg se otvarao pogled na bulevar. Nekoliko trenutaka gledali su zaposleno mnotvo, svaki zaokupljen svojim mislima. Treba neko vrijeme da se usporede otisci, mislio je D'Arnot osvrnuvi se na policijskog slubenika. Na svoje zauenje vidio je kako se slubenik zavalio u naslonja te urno pregledavao sadraj malog crnog dnevnika. D'Arnot je zakaljao. Policajac je digao glavu i, susrevi se s njegovim pogledom, podigao prst da ga upozori na tiinu. 245

D'Arnot se okrenu prozoru, i tada je progovorio policijski slubenik. Gospodo rekao je. Obojica se okrenue. Oito se radi o velikoj stvari, koja u veoj ili manjoj mjeri zavisi od potpune preciznosti ove usporedbe. Zato vas molim da sve ovo meni ostavite, dok se na strunjak, monsieur Desquerc, ne vrati. Radi se samo o nekoliko dana. Nadao sam se da emo saznati odmah potuio se D'Arnot. Monsieur Tarzan plovi sutra u Ameriku. Obeavam da mu moete poslati kablogram o ishodu za dvije nedjelje odgovori oficir. Ali kakav e taj biti, ne usuujem se rei. Ima slinosti, a ipak no, bolje da to rijei monsieur Desquerc.

PONOVNO DIV
Taksi se zaustavi kraj starinske stambene zgrade na periferiji Baltimorea. ovjek etrdesetih godina, dobro graen i s izrazitim pravilnim crtama lica, iziao je i, plativi vozau, otpustio ga. asak kasnije putnik je ulazio u knjinicu starog doma. Ah, gospodine Canleru! uskliknuo je starac diui se da ga pozdravi. Dobar veer, moj dragi profesore povika ovjek pruajui srdano ruku. Tko vas je doveo? upita profesor. Esmeralda. Onda e ona obavijestiti Jane da ste ovdje ree starac. Ne, profesore odgovori Canler jer ja sam prije svega doao da vas vidim. Ah, poaen sam prihvati profesor Porter. Profesore nastavljao je Robert Canler vrlo zamiljeno, kao da paljivo vae rijei. Dolazim veeras ovamo da s vama razgovaram o Jani. Vi znate moje elje, ta bili ste toliko velikoduni pa ste odobrili moju pronju. Profesor Archimedes Q. Porter uzvrti se u naslonjau. Zbog toga se uvijek osjeao neudobno. Nije mogao shvatiti zato. Canler je bio izvrsna partija. Ali Jane nastavljao je Canler nju ne mogu shva titi. Ona me odbija najprije zbog jednog razloga a onda zbog drugog. Uvijek osjeam da joj odlane kad odlazim.
247

246

 Kojeta rekao je profesor Porter. Kojeta, gospodine Canleru. Jane je najposlunija ki. Ona e uiniti upravo ono to joj ja kaem. Onda mogu jo uvijek raunati na vau podrku? upitao je Canler, a u glasu mu se naziralo olakanje. Svakako, gospodine, svakako, gospodine uskliknuo je profesor Porter. Kako moete u to sumnjati? Postoji mladi Clavton, znate nabacio.je Canler. On se ovdje vrze mjesecima. Ne znam mari li Jane za nj. Ali osim svoje titule, kau, naslijedio je prilino imanje od oca, pa ne bi bilo udno da je on napokon i predobije, osim... Canler zauti. Kojeta, gospodine Canleru. Osim to? Osim ako vi ne uvidite da je prikladno traiti da se Jane i ja odmah vjenamo predloi Canler polako i jasno. Ja sam ve predlagao Jani da bi to bilo poeljno odgovori profesor Porter alosno jer vie ne moemo sebi priutiti da uzdravamo ovu kuu i ivimo kao to trai njezino drutvo. ta je ona odgovorila? pitao je Canler. Rekla je da nije spremna da se uda ni za koga odgovori profesor Porter i da moemo otii stanovati na farmu u sjevernom VVisconsinu koju joj je ostavila majka. Na njoj se donekle moe ivjeti. Najamnici su uvijek mogli na njoj preivjeti, a ak su svake godine i Jani slali kakvu sitnicu. Ona namjerava da odemo tamo u ponedjeljak. Philander i gospodin Clavton ve su otili da sve pripreme. Clavton je otiao onamo? povika Canler s oitim negodovanjem. Zato se nije meni reklo? Ja bih bio rado otiao i pobrinuo se da se sve dobro pripremi. Jane osjea da smo vam se ve previe zaduili, gospodine Canleru odgovori profesor Porter. Canler je htio odgovoriti, kad se iz predsoblja zaue koraci. Jane Porter ula je u sobu. 248

O, oprostite! uskliknula je zaustavivi se na pragu. Mislila sam da si sam, tata. Samo sam ja, Jane ree Canler, koji je ustao. Nee li ui i pridruiti se obitelji? Upravo smo govorili o tebi. Hvala prihvati Jane Porter ulazei i sjedajui na stolicu koju joj je postavio Canler. Samo sam htjela rei tati, da Tobey sutra dolazi s koleda da spakuje knjige. elim da bude siguran, tata, da ree to ti sve nije potrebno do jeseni. Molim te, nemoj cijelu ovu knjinicu nositi u Wisconsin, kao to si je htio nositi u Afriku, pa sam te morala sprijeiti. Je li Tobey bio ovdje? upitao je profesor Porter. Da, upravo smo se rastali. On i Esmeralda sad na stranjim vratima izmjenjuju vjerske misli. Kojeta, moram ga odmah vidjeti! povie profesor. Oprostite mi na asak, djeco i starac pouri iz sobe. Tek to je on odmakao toliko da se nije moglo uti, Can ler se obrati Jani Porter. Sluaj, Jane rekao je odluno. Koliko e to jo trajati? Nisi me odbila, ali nisi mi ni obeala da e se za me ne udati. elim sutra dobiti doputenje, tako da se moemo mirno oeniti prije nego to ti ode u VVisconsin. Ja ne marim ni za kakvu paradu, a siguran sam da ni tebi nije stalo. Djevojku je zazeblo oko srca, ali se drala hrabro. Tvoj otac to eli, zna dodao je Canler. Da, znam. Govorila je jedva glasnije od apta. Shvaate li, da me kupujete, gospodine Canleru? rekla je napokon hladnim, mirnim glasom. Kupujete za nekoliko piljivih dolara! Jest, kupujete me, Roberte Canle ru, a upravo to ste i oekivali kad ste posudili ocu novac za onu glupost, koja bi ipak, da nije bilo neke vrlo tajanstvene okolnosti, bila, na moje iznenaenje, i uspjela. Ali vi biste se, gospodine Canleru, bili najvie iznenadili. Niste imali ni poj ma da bi onaj pothvat mogao uspjeti. Vi ste previe poslovan ovjek. I predobar ste poslovni ovjek da biste posuivali ne249

kom novac bez jamstva osim ako nemate u vidu neki posebni interes. Znali ste da bez jamstva drite vre Portero-vu ast nego sa jamstvom. Znali ste najbolji nain da me prisilite na udaju, a da se ne ini kao da ste me prisilili. Niste uope spomenuli posudbu. Kod svakog drugog ovjeka ja bih vjerovala da ga na to tjera velikoduan i plemenit karakter. Ali vi ste prepredeni, gospodine Canleru. Poznajem vas bolje nego to vi mislite. Svakako u se za vas udati, ako ne bude drugoga izlaza, ali shvatimo to jednom zauvijek. Dok je ona govorila, Canler se naizmjence crvenio i blijedio, a kad je prestala govoriti, on se digao pa je sa cinikim smijekom na licu rekao: Iznenauje me, Jane. Mislio sam da se vie savlauje da si ponosnija. Dakako, ima pravo. Kupujem te, i znao sam da ti to zna, ali sam mislio da e ti se vie sviati da glumi kao da nije tako. Mislio sam da e iz samopotovanja i ponosa prezati pred tim da prizna, makar i samoj sebi, da si kupljena ena. Ali neka ti bude kako ti hoe, draga djevojko dodao je nehajno. Ja u te imati, a to je sve to me zanima. Bez rijei djevojka se okrenula i otila iz sobe. Jane Porter nije se udala prije nego to je otila s ocem i Esmeraldom na malu farmu. Dok se hladno opratala od Roberta Canlera, a vlak je ve polazio, on joj je doviknuo da e im se za nedjelju-dvije pridruiti. Na odreditu doekali su ih Clavton i Philander u velikim putnikim kolima koja su pripadala Clavtonu, pa su brzo odjurili kroz gustu sjevernu umu prema farmi, koju djevojka nije posjetila jo od djetinjstva. Kua, to je stajala na uzvisini kojih stotinu metara udaljena od najamnike kue, bila je posve preureena za tri nedjelje koliko su ovdje boravili Clavton i Philander. Prvi je doveo malu vojsku tesara i tukatera, limara i liilaca iz daleka grada, pa je ono to je prije nego to su oni doli bila rasklimana bajta, sad postala udobna jednokatnica 250

puna svih suvremenih predmeta koji su se u tako kratkom vremenu mogli nabaviti. Zaboga, gospodine Clavtone, ta to ste uinili? povikala je Jane Porter, a srce joj se stislo kad je shvatila kolika se svota za to morala utroiti. opominjao ju je Clavton. Neka ne sazna va otac. Ako mu ne kaete, nee uope primijetiti, a ja naprosto ne bih mogao trpjeti da on ivi u onoj uasnoj prljavtini i smradu koji smo zatekli gospodin Philander i ja. To je bilo tako malo, dok bih ja uinio toliko mnogo, Jane. Zbog njega, molim, nemojte uope spominjati. Ali vi znate da vam ne moemo platiti povikala je djevojka. Zato me toliko strano zaduujete. Nemojte, Jane govorio je Clavton alosno. Da se radilo samo o vama, vjerujte mi, ne bih to bio uinio, jer sam znao od poetka da bi me to samo ponizilo u vaim oima, ali nisam mogao zamisliti da bi taj dragi starac ivio u onoj rupi koju smo mi zatekli. Molim vas, vjerujte, da sam to uinio samo za njega, i pruite mi barem tu mrvicu radosti. Vjerujem vam, gospodine Clavtone rekla je djevojka jer znam da ste tako veliki i tako velikoduni da ste kadri to uiniti samo za njega i, o, Cecile, eljela bih da vam mogu vratiti kao to vi zasluujete kao to biste eljeli. A zato ne moete, Jane? Jer ljubim drugoga. Canlera? Ne. Ali ete se za nj udati. On mi je to rekao prije nego to sam otiao iz Baltimorea. Djevojka se trgnu. Ja ga ne ljubim rekla je gotovo s ponosom. Je li to zbog novca, Jane? Ona kimnu. 251

 Ta jesam li ja toliko manje poeljan od Canlera? Ja imam dovoljno novaca, i mnogo vie, za svaku potrebu rekao je gorko. Ja vas ne ljubim, Cecile rekla je ali vas potujem. Ako se ve takvom trgovinom moram poniziti s bilo kojim ovjekom, onda vie volim da je to s onim kojega ve mrzim. Mrzila bih ovjeka kojemu bih se prodala bez ljubavi, ma tko on bio. Vi ete biti sretniji zakljuila je sami s mojim potovanjem i prijateljstvom, nego sa mnom i mojim prezirom. On nije dalje navaljivao, ali ako je ikad ovjek imao umorstvo na umu, imao ga je William Cecil Clavton, lord Greystoke, kad se nedjelju dana kasnije Robert Canler dovezao pred farmu u svojem estcilindrau koji je tiho brujio. Prola je nedjelja dana. Napet, dosadan, neudoban tjedan za sve stanovnike farme u Wisconsinu. Canler je navaljivao da se Jane za nj odmah uda. Napokon je ona popustila iz puke mrnje prema neprestanom i mrskom navaljivanju. Dogovoreno je da se sutradan Canler odveze u grad i donese doputenje i dovede sveenika. Clayton je elio otii im je najavljena ta enidba, ali ga je zadrao djevojin umorni, beznadni pogled. Nije ju mogao ostaviti. Neto se jo moe dogoditi, mislio je nastojei se utjeiti. A u srcu je znao da e trebati samo sitna iskra da mu mrnju na Canlera pretvori u krvoednost ubojice. Rano idueg jutra Canler se otputio u grad. Na istoku vidjelo se kako nisko nad umom lei dim, jer vatra je nedjelju dana nedaleko pustoila, ali je vjetar jo uvijek puhao sa zapada, pa im nije moglo nita nauditi. Oko podne Jane Porter krenu na etnju. Nije dopustila da je prati Clavton. eljela je biti sama, rekla je, a on je potovao njezine elje. 252

U kui profesor Porter i gospodin Philander udubili su se u diskusiju o nekom tekom znanstvenom problemu. Esme-ralda je drijemala u kuhinji a Clavton se, oiju tekih od neprospavane noi, bacio na leaj u dnevnoj sobi i doskora zadrijemao nemirnim snom. Na istoku crni oblaci dima dizali su se sve vie prema nebu, iznenada su se uskomeali i zatim poeli brzo napredovati prema zapadu. Dopirali su sve dalje i dalje. Stanovnici najamnike kue su otili, jer je bio sajmeni dan, pa nitko nije vidio kako se brzo pribliava taj vatreni demon. Doskora je plamen prekrio cestu prema jugu i tako presjekao Canleru povratak. Mala promjena smjera vjetra sad je umsku vatru zaokrenula prema sjeveru, zatim je vjetar puh-nuo natrag, pa je plamen gotovo stao, kao da ga dri na uzdi ruka nekog gospodara. Odjednom, sa sjeveroistoka, velika su crna kola dojurila cestom. S trzajem zaustavie se pred kuom, pa crnokosi div iskoi iz kola i potri prema vratima. Bez zaustavljanja jurnu u kuu. Na leaju leao je Clavton. ovjek se zabulji iznenaen, ali je jednim skokom bio kod spavaa. Prodrmavi ga grubo za rame, povie: Zaboga, Clavtone, jeste li svi ovdje ludi? Ne znate li, da vas je vatra gotovo zaokruila? Gdje je gospoica Porter? Clavton skoi na noge. Nije prepoznao ovjeka, ali je razumio rijeci, pa je jednim skokom bio na verandi. Scott! povikao je, a zatim je, skoivi u kuu krik nuo: Jane! Jane! Gdje ste? U asu se Esmeralda, profesor Porter i Philander pridru-ie onoj dvojici. Gdje je gospoica Jane? viknuo je Clavton uhvativi Esmeraldu za ramena i tresui je grubo. O, Gaberelle, gospodine Clavtone, ona je otila na etnju. 253

 Nije li se jo vratila? pa je, a da nije ekao odgovora jurnuo u dvorite, a slijedili su ga ostali. Kojim je putem ila? povikao je crnokosi div prema Esmeraldi. Onom cestom vikala je prestraena crnkinja pokazujui prema jugu, gdje je velik zid plamtee vatre zakrivao vidik. Stavite te ljude u druga kola povikao je stranac Clavtonu. Vidio sam jedna dok sam dolazio i poveite ih sjevernom cestom. Ostavite moja kola ovdje. Ako pronaem gospoicu Porter, trebat e nam. Ako ne pronaem, nikome nee trebati. Uinite kako kaem rekao je kad je vidio da Clavton oklijeva, pa su onda vidjeli kako njegova vitka pojava skae preko istine prema sjeverozapadu gdje je stajala uma jo nedodirnuta plamenom. U svima dizao se neprotumaiv osjeaj da im je velika odgovornost pala s ramena. Neko neobjanjivo povjerenje u snagu stranca da e spasiti Jane Porter ako se ona moe spasiti. Tko je to bio? zapitao je Porter. Ne znam odgovori Clavton. Zvao me po imenu i poznaje Jane, jer je i za nju pitao. I Esmeraldu je nazvao imenom. Bilo je u njemu neto veoma poznato povikao je Philander a ipak, znam da ga nikad prije nisam vidio. Kojeta! povikao je profesor Porter. Vrlo udno! Tko je to mogao biti, i zato osjeam da je Jane sigurna, sad kad ju je on poao traiti? Ne mogu vam rei, profesore napomenu Clavton trijezno ali znam da se isto tako neobino osjeam. Ali doite povikao je moramo i sami otii odavde, ili e nas zatvoriti pa se skupina pouri Clavtonovu autu. Kad se Jane Porter okrenula da poe kui, uznemireno je opazila kako joj se pribliava dim umskog poara, a kad se 254

pourila naprijed uzbuenje joj gotovo prijee u paniku kad je opazila da se oganj brzo probija izmeu nje i kue. Napokon je bila prisiljena da se vrati u gustu ikaru i pokua probiti prema zapadu, da tako zaobie vatru i dopre do kue. Za kratko vrijeme uvidjela je da joj je pokuaj uzaludan, pa joj je onda jedina nada bila u tome da se vrati na cestu i bjei, da spasi ivot, k jugu prema gradu. Onih dvadeset minuta koliko joj je trebalo da ponovno doe na cestu bilo je dovoljno da joj se odsijee uzmak, kao to joj je prije bilo potpuno odsjeeno i napredovanje. Samo je kratko vrijeme trala niz cestu, pa se uasnuta zaustavila, jer se pred njom isprijeio jo jedan plameni zid. Krak poara sunuo je pola milje na jug i svojim nesmiljenim pandama obuhvatio ovaj komadi ceste. Jane Porter znala je da je besmisleno ponovno pokuati probiti se kroz grmlje. Jednom je pokuala, i nije uspjela. Sad je shvaala da se radi samo o minutama, pa da cijeli prostor izmeu neprijatelja na sjeveru i neprijatelja na jugu postane vrtlona gomila ognja. Mirno je djevojka klekla u prainu ceste, te je molila ne bi li dobila snage da hrabro doeka svoju sudbinu i da se njezin otac i prijatelji spase smrti. Nije pomislila da se pomoli za svoj spas, jer je znala da nema nade nitko je sad nije mogao spasiti. Odjednom zau kako se njezino ime izvikuje u umi: Jane! Jane Porter! odzvanjalo je snano i jasno, ali udnim glasom. Ovdje! odgovorila je viui. Ovdje! Na cesti! Zatim je vidjela kako se kroz granje drvea vije lik brzi nom vjeverice. Promjena vjetra obavije ih dimom, pa ona vie nije vidjela ovjeka koji je brzao prema njoj, ali je odjednom na sebi 255

osjetila veliku ruku. Zatim ju je podigao, pa je osjeala vjetar, i katkad bi je okrznula grana kako ju je nosilo. Otvorila je oi. Daleko ispod nje leala je iroka i tvrda zemlja. Oko nje njihalo se umsko lie. Od drveta do drveta vijala se divovska prilika koja ju je nosila, a Jani Porter se inilo da ponovno u snu proivljava doivljaj to ga je proivjela u dalekoj afrikoj dungli. O, da je to samo onaj isti ovjek koji ju je onda tako brzo nosio onim isprepletenim zelenilom! Ali to je nemogue! No tko drugi na svijetu posjeduje takvu snagu i spretnost da ini ono to ovaj ovjek sada ini? Kradomice i iznenada pogledala je lice tik do njezina, pa je onda, malko zaplaeno, zinula od uda to je bio on! Moj ovjek! promrmljala je. Ne, to je delirij koji prethodi smrti. Mora da je progovorila glasno, jer su se oi koje su se od vremena do vremena na nju obarale osvijetlile smijekom. Da, tvoj ovjek, Jane Porter. Tvoj divlji, praiskonski ovjek doao je iz dungle da zatrai svoju druicu enu koja je od njega pobjegla dodao je gotovo divlje. Nisam pobjegla aputala je ona. Pristala sam da odem tek onda kada su ekali nedjelju dana da se vrati. Sad su doli do toke vatre, pa se on okrenuo prema istini. Hodali su prema kui jedno uz drugo. Vjetar je jo jednom zaokrenuo, pa je potisnuo vatru jo jedan takav sat i kua e izgorjeti. Zato se nisi vratio? pitala je. Njegovao sam D'Arnota. Bio je teko ranjen. Ah, znala sam! uskliknula je. Rekli su da si se pridruio crncima daje to tvoj narod. On se nasmije. Ali im ti nisi vjerovala, Jane?

Nisam. Kako da te zovem? upitala je. Kako se zove? Bio sam Tarzan-majmun kad si me prvi put upoznala rekao je. Tarzan-majmun! povikala je. To sam ja, kad sam odlazila odgovorila na tvoje pismo? A ije bi bilo? Nisam znala. Znala sam samo da ne moe biti tvoje, jer Tarzan-majmun pie engleski, ti nisi razumio ni rijei bilo kojega jezika. On se ponovno nasmije. To je duga pripovijest, ali ja sam pisao ono to nisam mogao govoriti a sad je D'Arnot pogorao stvari, jer me je nauio francuski umjesto engleski. Hajde dodao je sko i u moja kola, moramo dostii tvog oca, oni su samo malko odmakli. Dok su se vozili, on je rekao: To onda znai, kad si u svom pismu Tarzanu-majmu-nu napisala da ljubi drugoga moda si mislila mene? Moda jesam ona odgovori jednostavno. Ali u Baltimoreu o, koliko sam te traio rekli su mi da si se moda ve udala. Da je ovamo doao neki Canler da se s tobom vjena. Je li to istina? Jest. Ljubi li ga? Ne. Ljubi li mene? Ona pokri lice rukama. Obeana sam drugome. Ne mogu ti odgovoriti, Tarza-nemajmune plakala je. Odgovorila si. Sad mi reci zato bi se udala za nekoga koga ne ljubi. Moj mu otac duguje novaca. Odjednom se Tarzan prisjeti pisma to ga je bio proitao
17 Tarzan meu majmunima

256

257

 i Roberta Canlera u njemu, kao i natuknute neprilike koju on nije mogao shvatiti. Nasmijei se. Da ti otac nije izgubio ono blago, ti se ne bi osjeala prisiljenom da odri obeanje tomu Canleru? Mogla bi ga moliti da me oslobodi. A ako bi on odbio? Obeala sam mu. On je trenutak utio. Kola su jurila neravnom cestom nesmiljenom brzinom, jer im je vatra prijetila nadesno, pa bi jo jedna promjena vjetra mogla bijesno nasrnuti na ovaj jo jedini izlaz iz opasnosti. Napokon su proli toku opasnosti, pa je Tarzan smanjio brzinu. A da ga ja pitam? usudio se upitati Tarzan. On bi jedva popustio na upit stranca rekla je djevojka osobito kad se radi o takvomu koji me i sam eli. Terkoz jest ree Tarzan mrko. Jane Porter zadrhta i pogleda straljivo u divovsku pojavu do sebe, jer je znala da on misli na velikog antropoida kojega je ubio branei nju. Ovo nije afrika dungla odgovorila je. Ti vie nisi divlja zvijer. Civiliziran si ovjek, a takvi ne ubijaju samo tako. Ja sam u srcu jo uvijek divlja zvijer rekao je t i h i m glasom kao sam sebi. Ponovno su neko vrijeme utjeli. Jane Porter progovorio je napokon ovjek da si slobodna, bi li se za mene udala? Ona nije odmah odgovorila, ali je on strpljivo ekao. Djevojka je nastojala da se sabere. to ona zna o tom udnom stvorenju uza se? to on zna o sebi? Tko je on? Tko su mu roditelji? Ta i ime odzvanjalo je tajanstvenim porijeklom i d ivl j i m ivotom.
258

Nema imena. Bi li se ona usreila s tim nahoetom iz dungle? Bi li nala ita zajedniko sa suprugom koji je ivot proveo u kronjama afrike divljine veselei se i borei s divijim majmunima, derui hranu s drhtava boka netom ubije-n.i plijena zabadajui jake zube u sirovo meso i trgajui svoj dio, dok su mu drugovi reali i borili se za svoj dio oko njega? Bi li se on ikad mogao podii do njezina drutvenog kru-M? Bi li ona podnijela misao da se spusti do njegova? Bi li oboje bili sretni u takvom neprilinom braku? - Ne odgovara progovorio je. Nee da me rani? - Ne znam to da odgovorim rekla je Jane Porter alosno. - Ne znam ni sama to bih eljela. Ne ljubi- me onda? upitao ju je mirnim glasom. - Ne pitaj me. Bit e sretniji bez mene. Ti nisi odreen da i vi u ogranienjima i konvencionalnostima drutva civilizacija bi te razdraivala, pa bi za kratko vrijeme teio za slobodom svog starog ivota ivota za koji sam ja upravo lako nesposobna kao to si ti za moj. - Mislim da te razumijem odgovorio je mirno. Ne-iii te siliti, jer bih radije vidio da si ti sretna nego da i sam budem sretan. Sad vidim da ti ne bi mogla biti sretna s majmunom. Tek mu se malko nazirala gorina u glasu. - Nemoj! protivila se ona. Ne govori tako! Ti ne shvaa. Ali prije nego to je mogla nastaviti, iza zavoja ceste odjednom se naoe usred seoceta. Pred njima stajala su Clavtonova kola opkoljena ljudima koje je on dovezao iz kue.

259

ZAKLJUAK
im su spazili Janu Porter povici olakanja i oduevljenja oteli su se sa svih usana, a kad su se Tarzanova kola zaustavila uz ona druga, profesor Porter zagrli svoju ker. Jedan asak nitko nije primijetio Tarzana, koji je mirno sjedio na svom sjedalu. Clavton se prvi sjetio, pa se okrenuo i pruio ruku. Kako da vam se zahvalimo? uskliknuo je. Vi ste nas sve spasili. Nazvali ste me u kui po imenu, ali ja kao da se ne sjeam vaega, iako ste mi poznati. Kao da sam vas do bro poznavao u vrlo razliitim okolnostima i ve davno. Tarzan se smijeio dok je stiskao pruenu ruku. Imate potpuno pravi, monsieur Clavton rekao je francuski. Oprostite mi ako ne govorim engleski. Upravo ga uim, i dobro ga razumijem, ali ga vrlo slabo govorim. Ali tko ste vi? navaljivao je Clavton govorei ovaj puta i sam francuski. Tarzan-majmun. Clavton iznenaeno ustuknu. Zaboga! uskliknuo je. Istina je. I profesor Porter i gospodin Philander progurae se naprijed da svoju zahvalnost dodaju Clavtonovoj i da izraze iznenaenje i radost to vide prijatelja iz dungle tako daleko od njegova divljeg doma. Skupina je uskoro ula u skromnu gostionicu, gdje je Clavton ubrzo sve pripremio za gozbu. Sjedili su u zaguljivoj sobici za bolje goste, kad im panju privue um automobila koji se pribliavao. 260

Philander, koji je sjedio kraj prozora, pogleda napolje k.ul se auto pribliio i napokon stao uz druga kola. - O! kliknuo je Philander, sa sjenkom neugodnosti u " I .isu. Ovo je gospodin Canler. Nadao sam se, ovaj mis lio sam ili ovaj kako bismo morali biti sretni to ga nije z a h v a l i l a vatra zavrio je labavo. Kojeta! Gospodine Philanderu! rekao je profesor Porter. Kojeta! Ja sam esto savjetovao svojim acima da p r i j e nego to progovore izbroje do deset. Na vaem mjestu, gospodine Philanderu, ja bih brojio najmanje do tisuu, a on-ila bih pametno utio. - Zaboga, jest! sloi se s njim gospodin Philander. Ali koji je ono s njim gospodin? ini se kao sveenik. Jane Porter problijedi. Clavton se nelagodno pomicao na stolici. Profesor Porter je uzrujano skinuo naoari i dahnuo u siakla, ali ih je stavio na nos, a da ih nije obrisao. Svagdje prisutna Esmeralda zaguna. Jedino Tarzan nije shvaao. Tada Robert Canler upadne u sobu. Bojao sam se najgorega, dok nisam ugledao vaa kola. ( l a v t o n e . Presjeklo me na junoj cesti, pa sam se vratio u grad i udario istono na ovu cestu. Mislio sam da neemo nikad slici do kue. Nitko kao da se nije previe oduevljavao. Tarzan je motrio Roberta Canlera kao to Sabor motri svoj plijen. Jane Porter ga je gledala i uzrujano kaljala. - Gospodine Canleru rekla je ovo je monsieur lar/.an, stari prijatelj. ( anler se okrenu i prui ruku. Tarzan se podie i nakloni onako kako je samo D'Arnot mogao nauiti kakva gospodina d.i se naklanja, ali kao da nije vidio Canlerove ruke. I sam Canler kao da nije opazio taj propust. 261

 Ovo je veleasni gospodin Touslev, Jane napome nuo je Canler okrenuvi se prema sveeniku iza sebe. Gospodin Touslev, gospoica Porter. Gospodin Touslev se nakloni smijeei se. Canler ga predstavi drugima. Moemo odmah izvriti obred, Jane pozva je Can ler. Onda moemo ti i ja uhvatiti vlak za grad. Tarzan je odmah shvatio to ovaj namjerava. Gledao je poluzatvorenih oiju Jane Porter, ali se nije micao. Djevojka je oklijevala. U tiini sobe osjealo se da su svi napetih ivaca. Sve oi okrenule su se prema Jani Porter, oekujui da ona odgovori. Ne bismo li poekali nekoliko dana? zapitala je. Sva sam rastrojena. Toliko sam toga danas prola? Canler je osjeao neprijateljstvo to je izbijalo iz svakog pojedinog lana ove skupine. To ga je ljutilo. ekali smo toliko koliko sam ja namjeravao ekati odgovori grubo. Obeala si da e se za mene udati. Neu da se sa mnom vie poigrava. Imam doputenje, a ovdje je i sveenik. Hajdete, gospodine Touslev. Hajde, Jane. Ima do voljno svjedoka vie nego dovoljno dodao je s neugod nim prizvukom, te je Jane Porter primio za ruku i poeo je voditi prema sveeniku koji je ekao. Ali jedva je zakoraio, kad ga teka aka zgrabi za ruku poput elika. Druga aka sunu prema njegovu vratu, pa se u trenutku tresao visoko iznad poda, kao mi kad ga trese maka. Jane Porter se okrenu k Tarzanu s uasnim zaprepatenjem. A dok ga je gledala u lice, opazila mu je na elu onaj crveni oiljak koji je onomad gledala u dalekoj Africi, kad je Tarzan bio u smrtnoj borbi s velikim majmunom Terko-zom. 262

Znala je da ono divlje srce prijeti umorstvom, pa je ciknuvi od uasa skoila naprijed da moli ovjeka-majmuna. Ali, ona se vie bojala za Tarzana nego za Canlera. Znala je kakvu strogu kaznu pravda odmjeruje ubojici. Meutim, prije nego stoje ona do njih i stigla, Clavton je skoio do Tarzana i pokuao mu izvui Canlera iz stiska. Jednim zamahom jake ruke Englez je odletio preko sobe. Zatim je Jane Porter stavila odlunu bijelu ruku na Tarzano-vo zapee i pogleda ga u oi. Radi mene rekla je. Stisak na Canlerovu vratu popusti. Tarzan pogleda u lijepo lice pred sobom. - Zar hoe da ovo ivi? zapitao je iznenaeno. - Ne elim da umre u tvojim rukama, moj prijatelju. Ne elim da ti postane ubojica. Tarzan ispusti Canlerov vrat. Oslobaate li je njezina obeanja? pitao je. To je cijena vaeg ivota. Canler je, koprcajui se u zraku, kimnuo. - Hoete li otii i nikad joj vie neete dosaivati? Ponovno ovjek kimnu glavom, lica iznakaena od straha pred smru koja mu je bila tako blizu. Tarzan ga ispusti, pa Canler otetura prema vratima. Idui trenutak ve ga nije bilo, a s njim ni zaprepatenog sveenika. Tarzan se okrenu Jani Porter. - Mogu li naasak s tobom progovoriti, sam? zamoli |e. Djevojka kimnu pa poe prema vratima koja su vodila na usku verandu gostionice. Ona je izala da eka Tarzana, te tako nije ula razgovor koji je slijedio. - ekajte! povika profesor Porter, kad ju je Tarzan htio slijediti. Profesor je zanijemio od iznenaenja zbog brzog razvoja U ovo nekoliko prolih trenutaka. 263

 Prije nego poemo dalje, gospodine, elio bih da mi protumaite dogaaje koji su se upravo odigrali. Kojim ste se pravom, gospodine, umijeali izmeu moje keri i gospodina Canlera? Ja sam mu obeao njezinu ruku, gospodine, pa se, bez obzira na ono to elimo ili ne elimo, to obeanje mora odrati. Ja sam se umijeao, profesore Porteru odgovori Tar/an zato to vaa ki ne voli gospodina Canlera ona se /a nj ne eli udati. To je meni dovoljno da znam. Vi ne znate to ste uinili odgovori profesor Porter. - Sad je on sigurno nee htjeti oeniti. I nee! naglasi Tarzan. A osim toga dodao je ne treba da se bojite da e vam trpjeti ponos, profesore Porteru, jer ete moi isplatiti onom Canleru ono to mu dugujete onaj as kad se vratite kui. Kojeta, gospodine! uskliknu profesor Porter. to to mislite, gospodine? Pronalo se vae blago odgovori Tarzan. to to to govorite? povikao je profesor. Vi ste poludjeli, ovjee. To ne moe biti. A ipak jest! Ja sam ga bio ukrao, ne znajui niti vrijednost niti komu pripada. Vidio sam da ga mornari zakapaju, pa sam ga, poput majmuna, iskopao i ponovno ga drugdje zakopao. Kad mi je D'Arnot rekao to je to i to vam znai, vratio sam se u dunglu i otkopao ga. Ono je prouzroilo toliko zloina i trpljenja i alosti da je D'Arnot mislio da je najbolje da se ne pokuava samo blago donositi ovamo, kao to sam ja namjeravao, pa sam umjesto toga donio ek. Evo ga, profesore Porteru te Tarzan izvadi iz depa omotnicu i preda je zauenom profesoru dvije stotine etrdeset i jedna tisua dolara. Blago su najpaljivije procijenili strunjaci, ali da ne biste imali nikakvih pitanja u glavi, sam gaje D'Arnot kupio te ga uva za vas, za sluaj da biste vie eljeli blago nego ek. 264
i

Ve i tako-velikom teretu naih dugovanja prema va ma, gospodine rekao je profesor Porter drhtavim glasom dolazi sad i ova najvea usluga. Omoguili ste mi da spa sim svoju ast. Clavton, koji je bio otiao iz sobe asak poslije Canlera. sad se vrati. Oprostite rekao je. Mislim da bi bolje bilo da stignemo u grad prije mraka i da prvim vlakom otputujemo iz ove ume. Upravo je jedan ovdanji stanovnik projahao sa sjevera, te je rekao da se vatra polako mie u naem smjeru. Ta je vijest prekinula razgovor, pa je cijela skupina izala do automobila koji su ih ekali. Clavton je s Janom Porter, profesorom i Esmeraldom zaposjeo svoja kola dok je Tarzan uzeo sa sobom Philandera. Boe moj! uskliknuo je- Philander kad su se kola pokrenula za Clavtonovim. Tko bi to ikad drao moguim! Posljednji put kad sam vas vidio, bili ste pravi divljak koji je skakao po granama tropske afrike ume, a sad me vozite viskonsinskom cestom u francuskim kolima. To je veoma udno! Jest potvrdi Tarzan a zatim, poslije stanke, doda: Gospodine Philanderu, sjeate li se ikojih pojedinosti o pronalasku i zakapanju triju kostura pronaenih u maloj kolibi u onoj afrikoj dungli. Sasvim jasno, gospodine, sasvim jasno odgovori gospodin Philander. Je li bilo ita neobino u vezi s ikojim od onih kostura? Gospodin Philander napeto je motrio Tarzana. Zato pitate? To meni mnogo znai odgovori Tarzan. Va odgovor mogao bi rijeiti moju tajnu. Ne moe, u svakom sluaju, uiniti nita gore nego da to jo ostane tajna. U posljednja dva mjeseca vrzla mi se po glavi teorija o onim kosturi265

ma, pa elim da mi odgovorite kako najbolje znate jesu li ona tri kostura koja ste ukapali, bili svi ljudski kosturi? Nisu odgovori Philander najmanji, onaj koji je bio pronaen u kolijevci, bio je kostur ovjekolikog majmuna. Hvala vam ree Tarzan. U prvim kolima Jane Porter mislila je hitro i napeto. Osjeala je zato je Tarzan s njom htio progovoriti nekoliko rijei, i znala je da se mora spremiti da mu uskoro dade odgovor. On nije osoba koju naprosto moe odbiti, pa se ba na tu pomisao zapitala ne boji li se ona njega. A bi li mogla ljubiti onoga koga se boji? Ona je shvaala ar koji ju je obavijao u dubinama one daleke dungle, ali sad, u prozainom VVisconsinu, nema cara. I besprijekorni mladi Francuz nije djelovao na praiskonsku enu u njoj kao to je onaj snani umski bog. Ljubi li ga? Nije znala sad. Ispod oka gledala je Clavtona. Ta nije li tu mukarac odgojen u istoj drutvenoj koli u kojoj je odgojena i ona mukarac s drutvenim poloajem i kulturom kakvu su nju uili da smatra najhitnijom za skladnu vezu? Zar njezino najbolje miljenje o tom mladom engleskom plemiu, za iju ljubav ona zna da je od one vrste, koju samo civilizirana ena moe poeljeti, ne govori da bi joj on bio odgovarajui par? Bi li mogla ljubiti Clavtona? Nije vidjela zato ga ne bi mogla voljeti. Jane Porter nije po prirodi bila raundija, ali odgoj, okolina i nasljee, nastojalo je da je poui da razmilja ak i u stvarima srca. To to ju je zanijela snaga mladog diva kad su je njegove velike ruke obuhvatile u dalekoj afrikoj umi, pa ponovno danas, u viskonsinskoj umi, inilo joj se da se moe pripisati samo injenici da se privremeno vratila svom primitivnom ti266

pu psiholokoj privlanosti praiskonskog mukarca za praiskonsku enu. Ako je on vie nikad ne dodirne, razmiljala je, ona vie nikad nee osjetiti njegovu privlanost. Ona ga onda nije ljubila. To je bila samo prolazna obmana prouzrokovana uzbuenjem i dodirom. Uzbuenje nee neprekidno obiljeavati njihove budue odnose, ako se za nj uda, a snagu tjelesnog dodira napokon e otupiti svakidanjost. Ponovno je pogledala Clavtona. On je vrlo lijep, i svakim svojim djeliem gospodin. Ona bi se vrlo ponosila takvim suprugom. A onda je on progovorio minuta prije ili minuta kasnije mogla je biti presudna za njihova tri ivota ali sluaj se umijeao, i kao da je Clavtona upozorio da je doao njegov as. Sad si slobodna, Jane rekao je. Nee li rei da pristaje? Ja u posvetiti svoj ivot da tebe uinim najsretnijom. Pristajem aputala je. Onu veer u maloj ekaonici na stanici Tarzan je uhvatio Janu Porter naasak nasamo. Sad si slobodna, Jane rekao je ja sam iziao iz stoljea nejasne i udaljene prolosti, iz brloga praiskonskog ovjeka da te potraim radi tebe postao sam civilizirani ovjek radi tebe preao sam oceane i kontinente radi te be bit u sve to ti hoe da budem. Mogu te usreiti, Jane, u ivotu koji poznaje i najvie ljubi. Hoe li se za mene udali.

Prvi put ona je osjetila dubinu ljubavi tog ovjeka sve to je uinio u tako kratko vrijeme uinio je samo iz ljubavi. Okrenuvi glavu, zakopala je lice u njegove ruke. to je uinila? Zato to se bojala da bi mogla podlei molbama ovog diva, ona je za sobom spalila mostove u neos267

novanoj bojazni da bi mogla poiniti stranu pogreku, poinila je jo goru. I onda mu je sve rekla rekla mu je istinu rije po rije, a da nije pokuavala da se zatiti ili ispria svoju pogreku. to moemo uiniti? zapitao je on. Ti si priznala da me ljubi. Zna da ja tebe ljubim. Ali meni nije poznata drutvena etika kojom se ti vodi. Preputam ti da odlui, jer ti najbolje zna to e za tebe napokon znaiti sreu. Ne mogu mu rei, Tarzane opirala se. I on me ljubi, a dobar je ovjek. Ne bih nikada mogla pogledati u lice tebi ili kojem potenom ovjeku kad bih prekrila svoje obeanje gospodinu Clavtonu. Morat u ga odrati a ti mi mora pomoi da nosim taj teret, makar se poslije ove veeri vie i ne vidjeli. Drugi su sad uli u sobu, pa se Tarzan okrenuo prema prozoriu. Ali vani nije vidio nita unutra je vidio zelenu tratinu okruenu gustim, sjajnim tropskim biljkama i cvijeem, iznad sebe treperavo lie velikog drvea, a iznad svega modri-nu ekvatorijalnog neba. U sredini tratine sjedi mlada ena na humku zemlje, a uz nju sjedi mladi div. Jedu sono voe i gledaju jedno drugom u oi i smijee se. Vrlo su sretni i posve sami. Misli mu je prekinuo ef stanice, koji je uao pitajui ima li u toj skupini ovjek koji se zove Tarzan. Ja sam monsieur Tarzan ree ovjek-majmun. Ovdje vam je poruka poslana iz Baltimorea. To je kablogram iz Pariza. Tarzan uze omotnicu i otvori je. Poruka je bila od D'Arnota. Pisalo je: Otisci prstiju dokazuju da si Grevstoke. estitam! D'ARNOT 268

Kad je Tarzan proitao, uao je Clavton i priao mu ispruene ruke. Tu je ovjek koji nosi Tarzanov naslov i posjeduje Tarzanovo imanje, i oenit e se enom koju Tarzan ljubi enom koja ljubi Tarzana. Jedna jedina rije mogla bi posve promijeniti ivot tog ovjeka. Oduzela bi mu naslov i zemlju i dvorce, a time bi se sve to oduzelo i Jani Porter. Sluajte, stari povie Clavton. Nisam imao prilike da vam zahvalim za sve to ste za nas u ini l i. ini se kao da ste imali pune ruke posla samo da nama spaavate ivote u Africi i ovdje. esto sam mislio o vama, znate, i o neobinoj vaoj okolini. Ako smijem pitati, kako ste, do vraga, dospjeli u onu prokletu dunglu? Ondje sam se rodio odgovori mirno Tarzan. Moja je majka bila majmunica, pa mi, dakako, nije mogla mnogo o tom rei. Nisam uope znao tko mi je otac.

269

SADRAJ Strana Na more .......................................................................... 5 Dom u divljini................................................................. 15 ivot i smrt ..................................................................... 25 Majmuni ......................................................................... 32 Bijeli majmun ................................................................. 40 Bitke u dungli ................................................................ 48 Svjetlo znanja .................................................................. 55 Lovac s kronje drvea .................................................... 66 ovjek i ovjek................................................................ 72 Sablast ...................................................................... 83 Kralj majmuna ................................................................. 89 ovjekov razum............................................................... 99 Njegova rasa .............................................................. 107 Na milosti dungle . .............................................. 121 umski bog ..................................................................... 131 Vrlo udno .................................................................. 137 Pogrebi............................................................................ 147 Dunglin danak ............................................................... 157 Zov divljine ..................................................................... 168 Nasljedstvo...................................................................... 178 Selo muenja ................................................................... 190 Kaznena ekspedicija ................................................... . 197 Ljudska braa .................................................................. 208 Izgubljeno blago .............................................................. 217 Predstraa svijeta ............................................................. 225 Vrhunac civilizacije ......................................................... 236 Ponovo div....................................................................... 247 Zakljuak .................................................................. 260
270

Izdavako knjiarska radna organizacija MLADOST Zagreb, Ilica 30 Generalni direktor BRANKO JURIEVI OOUR Izdavaka djelatnost Zagreb, Gupeva zvijezda 3 Direktor TIPAN MEDAK Likovni urednik IRISLAV METROVI Tehniki urednik JOSIP ZDUNI Korektori MARIJA MOLNAR SEFIJA IBRAHIMPAI

Nacionalna i sveuilina biblioteka, Zagreb Katalogizacija na izvoru: 820-31-862 BURROUGHS, Rie Edgar Tarzan medu majmunima / Edgar Rie Burroughs ; [preveo s engleskoga Branko Brusarl. 1. izd. u ovoj biblioteci. Zagreb : Mladost, 1986. - 270 str. ; 18 cm. -(Izabrani romani E. R. Burroughsa) Prijevod djela: Tarzan of the apes. - Nakl. 5000 primj.

Tisak: SOUR Vjesnik - OOUR TM, Zagreb - 1986.