Tridesetgodinji rat 1618-1648. Tridesetgodinji rat 1618-1648. predstavlja fenomen u evropskoj historiji.

Javlja se kao posljedica ekonomskih, drutvenih, vjerskih, politikih i filozofskih sukoba koji e u XVII stoljeu doivjeti kulminaciju. Iako se uobiajio naziv Tridesetogodinji rat on iz vie razloga nije adekvatan. Sukobi Francuske i panije se nastavljaju do 1659. Neradi se o jednom nego je rije o nizu vojnih sukoba. Glavne zaraene strane nisu njemake drave iako se najvei dio operacija vodi na podruju srednje i sjeverne Evrope, pa e sukobi poprimiti evropski politiki znaaj. Jedna od bitnih karakteristika je da povod za rat poinje lokalnim zbivanjima a on tada prerasta u evropski sukob. Prvobitni sukob katolika i protestanata se ustupa mjesto spoljnopolitikim interesima evropskih drava. Gotovo sve drave vodile su u to vrijeme konfesionalnu unutranju i vanjsku politiku, i to je politiki zaotravalo suprotnosti izmeu katolika i protestanata. Vjerska netrpeljivost koju je podstakla reformacija nije bila rijeena Augsburkim mirom 1555. Da bi pred sve jaim katolikim pritiskom osigurali svoju samostalnost i posjede i posjede dobivene reformacijom, protestantski kneevi su 1608. godine osnovali Protestantsku uniju pod vostvom falakog izbornog kneza Fridriha V. Kao odgovor na to katoliki kneevi naredne godine obrazuku Katoliku ligu, na elu sa Maximilijsnom I Bavarskim. Veina dravnih upravljaa smatrala je ispravnim politiko naelo da se prua pomo svojim suvjernicima, iri vlastita vjera preko granica svoje zemlje i da se za ostvarenje tog naela daju novac i vojne snage. Primjena tog naela izazvala je Tridesetgodinji rat. Tako je dolo i do grupisanja na dvije strane. Na strani Protestantske unije su se svrstale neposredno i posredno Danska, vedska, Francuska, Engleska, Nizozemska i Rusija a na strani Katolike lige panija, Papska drava i Poljska. Vojna historiografija dijeli Tridesetogodinji rat na nekoliko

perioda: eko-falaki 1618-1623, danski 1625-1629, vedski 1630-35 i vedskofrancuski 1635-1648. Sve je zapoelo s defenstracijom, u Pragu u maju 1618. kada masa eha prodire u Hradane i izbacuje carske slubenike kroz prozor. To je izazvalo ustanak u ekoj, uperen protiv katolike habsburke vlasti u zemlji, to je bio povod za poetak rata. Stalei su svrgnuli Ferdinanda II. (1617-35) u svojstvu kralja eke, i za novog zemaljskog vladara izabrali kalvinistu Fridriha V., falakog kneza-izbornika koji obeava pomo pobunjenicima sa namjerom da se doepa eke krune. Fridrih nastoji da osigura podrku protestantske Evrope, prije svega Engleske, Danske i vedske. a pomo mu obeavaju savojski nadvojvoda Karlo Emanuel i erdeljski vojvoda Betlen Gabor. U poetku sukoba esi postiu uspjehe, to na njihovu stranu privlai nove saveznike. Kriza se iri na cijelo Carstvo. Godine 1619. Je umro car Matias to je otvorilo mogunost pobune protestantskih izbornika protiv Habsburgovaca. U avgustu izbornici jednoglasno biraju Ferdinanda II za cara, koji uskoro saznaje za odluku iz Praga da se za kralja izabere Fridrih. On odluuje da kazni svoje pobunjene podanike. U poetku Ferdinand II ima tekoa da organizuje svoje snage u ekoj. U septembru Fridrih se sveano krunie za ekog kralja suoavajui se sa nepomirljivim neprijateljem, nepouzdanim saveznicima i predvianjima jezuita da e biti samo kralj jedne zime. Habsburki dvor prikuplja snage i finansije kao i saveznike pa mu pristupa pored panije i papske drave i Maksimilijan Bavarski privuen obeanjem da e dobiti izborniko zvanje i dijelove Palatinata. Saksonski izbornik alje svoju armiju u pomo Ferdinandu. Maximilijanova armija od 20-30.000 vojnika pod komandom generala Johana Tilija u dok panske trupe ulaze u Palatinat. Ferdinandove i Maximilijanove trupe nanose esima teak poraz u bici na Bijeloj Gori kod Praga 8. novembra 1620. Fridrihovi saveznici, (Mansfeld i Betlen, iako su se nalazili u blizini, nisu pruli pomo ekim snagama. Nakon poraza Fridrih gubi eku krunu i svoje zemlje u ekoj.

Ferdinandov trijumf je potpun, iako neoekivan. eka je preputena njegovoj milosti. On kanjava smru voe pobune, protjeruje protestante i odobrava svojim trupama da pljakaju Prag. Vri se masovna konfiskacija imanja ekog plemstva koja se dodjeljuju carskim slubenicima. Crkve i samostani dobivaju velike posjede iji vlasnici moraju da bjee iz zemlje. Papski legat Karafa uvodi jezuite u sve vidove ivota to omoguuje potpunu pobjedu jezuita u jednoj protestantskoj zemlji. Prvi period rata zavrava se povratkom eke u krilo katolike crkve i unitavanjem stare strukture drutva na ije mjesto dolazi novo plrmstvo. Porazom eha na Bijeloj Gori i Fridrihovim izganstvom rat se ne zavrava. Jedna od glavnih karakteristika borbi je i pojava privatnih armija. Ernst fon Mansfeld je dugo na strani Fridriha i eha, ali nekoliko puta mijenja stranu stupajui u slubu onoga ko vie plati. Pored Mansfelda i Tilija najpoznatiji vojskovoa je Albrecht Walenstein, eh, koji niz protestantizma prelazi u katolianstvo Ulazi u carsku vojsku kao njen snabdjeva. Valentajn je bio odan carstvu radei na njegovom uvrenju. U proljee 1622 vojne operacije su nastavljene. Trupe Mansfelda i Georga Fridriha, badenskog grofa, porazili su vosku Tilija kod Visloha 27. aprila 1622. Nakon to mu se pridruio panski kontingent Tili je 6. maja kod Vimpfena porazio vojsku Georga Fridriha a 20 juna vojsku braunvajskog vojvode Kristijana kod Hehsta. Te dvije bitke su oznaile zavretak rata u Falakoj pa se sukobi prenose na podruje panske Nizozemske a zatim u Vestfaliju. Tu je Tili nanio poraz snagama Kristijana ime je prvi period Tridesetogodinjeg rata bio zavren. U njemu je pobjedu odnijela Katolika liga- eka je bila umirena, Falaka okupirana a Protestantska unija se nalazila pred raspadom. Danska faza rata eka faza Tridesetogodinjeg rata zavrila se potpunom pobjedom Austrije i katolianstva, to podstie Ferdinandove ambicije.

Predvodnik protestanata bio je danski kralj Kristijan IV koji 1625. odluuje da ospori Ferdinandovo pravo u Njemakoj. On ulazi u rat kao zatitnik protestanata u sjevernoj Njemakoj i ostvari neke teritorijalne dobitke. Istovremeno on eli da zatiti trgovinu Baltika od dominacije Carstva i na taj nain ukloni monog susjeda. Zbog prisustva snane panske armije on oekuje pomo Engleske, Nizozemske, Francuske i vedske. On se prevario u svojim oekivanjima. Engleska alje odbija da prui podrku. maliodred najamnika, Nizozemska novac a vedska

Kristijan upuuje svoje trupe u Njemaku a Ferdinand II dozvoljava Valentajnu da skupi oko 50000 vojnika i poe na sjever. Zajedno sa Tilijem Valentajn nanosi Kristijanu teak poraz u bici kod Lutera 1626. a iste godine i Mansfeldu Deesaua. Naredne godine njegova vojska pljaka kod po sjevernoj i srednjoj

Njemakoj i nanosi potpuni poraz danskim snagama. Dvije godine kasnije, 1629. Valentajnova vojska upada u Dansku nakon ega Kristijan IV zakljuuje mir u Libeku 22. maja 1629. i obavezuje se napasti Njemaku i prestane se mijea u poslove Carstva. Nakon pobjede nad Danskom Ferdinand II predvia pretvaranje Carstva u apsolutistiku i katoliku dravu pod vladavinom Habsburgovaca. On to eli postii povratkom na stanje kakvo je bilo prije zakljuenja Augsburkog vjerskog mira 1555. Ediktom o restituciji od 6. marta 1629. on proglaava sve vjerske i politike promjene nastale u posljednjih 70 godina nevaeim. Katolika imovina oduzeta nakon 1552. mora da bude vraena vlasnicima. Luterani mogu da uivaju pravo u skladu naelom Cuius regio eius religio dok se kalvinistima to pravo ne priznaje. Svi koji se nalaze pod vlau katolikih vladara moraju da promjene vjeru ili da napuste zemlju. Interes se pokazuje u tome da bi primjena edikta dovela do povratka mnogih biskupija, gradova i drugih oblasti u krilo katolianstva. Edikt je potvrdio vlast Habsburgovaca, pokazujui povezanost vlasnitva zemlje sa politikom moi a vjerske vlasti sa svjetovnom. Za savremenike Edikt ima razliito znaenje. Za vjernike oznaava pobjedu prave vjere nad herezom a za katolike i protestante cinian habsburki korak poduzet da se u ime vjere stekne politika

hegemonija. Edikt oivljava snagu protestanata a umanjuje oduevljenje katolika da vode krstaki pohod u korist Habsburgovaca. U vrijeme vojnih operacija Ferdinand II 1630. saziva sabor izbornih kneeva u Regensburgu. To predstavlja pokuaj ujedinjenja njemakih vladara protiv spoljnih neprijatelja. Na sastanku izbornika u Regensburgu zatraio je MaksimiIijan Bavarski, na poticaj vodeeg francuskog dravnika Richelieua, da se smijeni Wallenstein, ne bi li tako oslabio cara koji je stekao preveliku mo. Knez je postigao svoj cilj: u julu 1630. Wallenstein je bio otputen. U tom se asu iskrcao u Pomeraniji vedski kralj Gustav II. Adolf(1611-32), toboe da oslobodi Njemaku habsburke tiranije i spasi protestantizam, a zapravo da proiri vlast vedske nad Baltikim morem osvajanjem njegove june obale (Mecklenburg i Pomeranija). Tu invaziju takoer je pripremio Richelieu. Da rastereti vedsku, kako bi mogla nesmetano udariti na Sjevernu Njemaku, kardinal je 1629. isposlovao estogodinje primirje izmeu vedske i Poljske. S Gustavom Adolfom sklopio je 1631. savez. Francuska je dala kralju novanu pomo bez koje on ne bi bio mogao podignuti protiv Njemake dovoljno opremljenu vojsku. Poto je 1631. kod Breitenfelda u blizini Leipziga porazio vojskovou Lige Tillyja, vedski je kralj prodro u Njemaku do Rajne i Majne, i uao u Bavarsku; 16. novembra 1632. sukobio se kod Ltzena s carskom vojskom, koju je tada ponovo predvodio Wallenstein i u toj bici izgubio ivot. Rat u Njemakoj nalazi se na mrtvoj taki. Istaknute vojskovoe uskoro nestaju sa scene- Valentajn naputa komandu i 1634. biva ubijen a Tili je ranjen. veani su jo neko vrijeme ostali u Njemakoj, ali je carska vojska njima i njihovim saveznicima 1634. nanijela 6. septembra kod Nerdlingena tako teak poraz da su bili spremni napustiti zemlju. Naredne godine car Ferdinand zakljuuje u Pragu mir sa Saksonijom po kojem se povlai Edikt o restituciji a imanja se vraaju protestantima. Tome sporazumu pristupaju Bavarska, Brandenburg rajnske biskupije i Meklenburg. Taj njemaki unutranji mir, koji je caru donio razmjerno vrst poloaj, Richelieu je smatrao taka opasnim po Francusku da je pokuao na svaki nain odvratiti

vedsku od toga da zakljui separatni mir s carem. Umjesto prikrivenog rata, Richelieu se sada upustio u otvorenu borbu s Njemakom. On upuuje u Njemaku vojsku i novac, stvara veliku armiju i potpisuje ugovore o savezu sa vedskom, Nizozemskom, vajcarcima, i Savojom. Rielje eli da otkloni prijetnje Habsburgovaca Francuskoj, pa se rat pretvara u sukob Burbona i Habsburgovaca u kojem vjerska etnika i ustavna pitanja gube znaaj. Rat se uglavnom vodi na njemakoj teritoriji. U maju 1635. Francuska objavljuje rat paniji, ije trupe prodiru u blizinu Pariza. Rielje shvata da su za voenje rata pottrebna vea sredsrva pa ulae napor da se stvori nova francuska vojska sa mladim, sposobnim oficirima. Francuska potpisuje u Hamburgu ugovor sa vedskom i obavezuje se da joj plaa godinju subvenciju od 1 miliona livri. Ratne operacije su se vodile na raznim stranama. Izmeu 1637. i 1642 francuske trupe zauzimaju Artoa na sjeveru i Rusijon na jugu, a 1643. nanose teak poraz pancima kod Rokroa. Istovremeno se vode ratne operacije u dolini Rajne, iz kojih Francuska izlazi kao pobjednik. Poloaj panije postaje kritian, to se pogorava pobunama u Portugalu i Kataloniji. Rielje odbacuje tajne ponude panije za sklapanje mira. veani prodiru do Praga i ugoavaju Austriju. Zbog vrlo sloene situacije u carstvu Ferdinand III saziva 1640. sabor u Regensburgu. Izborni knez Brandenburga Fridrih potpisuje primirje sa vedskom, nanosei veliki udarac Carstvu koje nema snage i sredstva da nastavi rat. Porazi carskih armija kod Frajburga 1644 i Nerdlingena 1645., to jo vie pogorava situaciju a prodor veana i Francuza prema Beu prisiljava Ferdinanda III da trai zakljuenje mira. Ratni sukobi izazvali su velike ljudske i materijalne gubitke. Mnogi gradovi i sela su bili uniteni. Smatra se da je od 16 miliona stanovnika ostalo samo 8. U tanim sukobima ivot je izgubilo oko 350.000 osoba dok su ostali gubici stanovnitva nastupili usljed bolesti, gladi i iseljavanja. Smatra se da je stanovnitvo u pojedinim dijelovima njemakih zemalja (Meklenburg, Pomeranija, Palatinat,

Vitenberg), prepolovljeno. U drugim dijelovima gubici su bili mali (Hanover, Oldenburg)... Istovremeno, broj stanovnika u Hamburgu stalno raste. Gradovi su manje stradali od nezatienih sela, ali su bili pretrpani izbjeglicama. Marburg je bio okupiran 11 puta a Magdeburg pod opsadom 10 puta. Industrija gradova je potpuno unitena, kole i univerziteti su prestali sa radom. U vrijeme sukoba hiljade ljudi i ena su spaljene pod optubom da prizivaju duhove i vjetice. Vestfalski mir 1648. i njegovo znaenje Potpisivanjem Vestfalskog mira 24. oktobra 1648. zavren je Tridesetogodinji rat. Njime je definitivno slomljena habsburko-katolika koalicija. Prema odredbama Vestfalskog mira, njima je car morao ustupiti Elzas, kneevina Mecklenburg morala se odreci Wismara, izborna kneevina Brandenburg morala je dati Prednju Pomeraniju, a pobjednicima su pripale i protestantske sjevernonjemake biskupije. vedska je dobila biskupije Bremen i Verden; Brandenburgu je (u zamjenu za Prednju Pomeraniju) pripao Minden, Halberstadt, Kammin i pravo nasljedstva u Magdeburgu. Mir koji je sklopljen 24. oktobra 1648. izmeu cara i Francuske u Mnsteru, odnosno izmeu cara i vedske u Osnabrcku (oba ta mira ula su u historiju pod zajednikim imenom Vestfalski mir), bio je u isto vrijeme mir meu narodima, mir meu dravama i mir medu vjerama. Njime je proklamovano obvezno vaenje augsburkog vjerskog mira i taoa su tano regulisana otvorena pitanja u stvarima vjere da vie gotovo i nije bilo sukoba na nivou drave i unutar pokrajina. Poloaj vjeroispovijedi naelno je odreen prema stanju iz 1624. (tzv. normalne godine) te pravno utvren za sva vremena. Od tada se drava vie nije mijeala u vjerska pitanja. Dravni knezovi stekli su - tek malo ogranienu - dravnu suverenost; institucija cara dobila je vie reprezentativan karakter, premda je car kao poglavar itave njemake drave uivao neka malobrojna prava. A Njemaka

je bila opustoena i osiromaena, iznutra pocijepana a prema vani nemona; broj stanovnika smanjio se gotovo za treinu. Taj mir, koji su garantovale obje pobjednike sile, donio je Nizozemskoj nezavisnost od panije, a prema njegovim odredbama i vajcarske je prestala biti sastavni dio dravnog saveza. Rat izmeu Francuske i panije trajao je i dalje. Zavrio se Pirinejskim mirom 7. novembra 1659., kojim je panija morala ustupiti Francuskoj pored ostaloga Russillon i dijelove Nizozemske. Taj mir najavio je propadanje panije i prevlast Francuske na kontinentu. Vestfalski mir istovremeno oznaio granicu meu epohama. Povukao je crtu ispod vjerskih ratova, i konfesionalni moment u najveoj mjeri iskljuio iz meunarodnih odnosa. Taj mir je sankcionisao uspon nekih teritorija koji su prije bile pod Njemakom ili panijom, jer ih je praktiki priznao kao vie ili manje samostalne evropske drave. Nasuprot tome, potisnuo je inioce koji su u doba Karla V. odluujue utjecali na historiju njemake drave i igrali neku ulogu ak jo pod Ferdinandom II potisnuo je cara, Crkvu i papu. S mirom zakljuenim 1648. prestalo je doba koje je nosilo crkveni predznak. Nakon Tridesetogodinjeg rata u Njemakom carstvu se uzdiu dvije drave, Brandenburg i Pruska. Dinastikim vezama Brandenburg se udruuje sa pruskim vojvodstvom na istoku i grofovijama Kleve i Julih na Rajni. Veina stanovnika njenog podruja su Luterani, svaka oblast ima svoje stalee a meu njima nema zajednikih interesa. U Brandenburgu i Pruskoj najznaajnija klasa su krupni zemljoposjednici-junkeri. Za vrijeme vladavine Fridriha Vilhelma, Velikog izbornika, Pruska se postepeno pretvara u evropsku silu. On stvara stalnu vojsku. Brandenburg-Pruska. Temelje apsolutizmu u toj zemlji poloio je ve "veliki knez-izbomik" Fridrih Vilhelm (1640-88). Podruja koja je zatekao doavi na vlast ili pripojio poslije Vestfalskog mira povezivala je jedino osoba vladara. Kako bi ta

podruja faktiki spojio u jednu dravu, Fridrih Vilhelm je najprije nastojao da u raznim svojim zemljama iskljui stalee kao politiku snagu, jer su se oni, dakako, protivili svakom ujedinjenju. Borba oko toga tekla je u pojedinim pokrajinama nejednakom brzinom i donijela je razliite rezultate. Bez jaeg otpora, knez je uspio pokoriti stalee u izbornoj marki Brandenburgu: ondje je 1653. iznudio viegodinje odobrenje poreza za stajau vojsku, koju je poeo stvarati krajem Tridesetgodinjeg rata. To oduzimanje politike moi staleima izborne marke on je, dodue, iskupio priznavanjem i ustupanjem ekonomsko-drutvenih povlastica (pored ostaloga: patrimonijalno sudstvo, osloboenje od poreza i carina). Tako je znatno podrao uspon junkerstva (zemljinog plemstva). Kasnije je prestao sazivati zemaljske stalee. Nasuprot tome, uvrenje kneeve vlasti teklo je veoma sporo u marki Kleve i vojvodini Pruskoj, gdje su stalei vladali samostalno i nisu priznavali suverenost velikog kneza-izbornika koju su bile potvrdile odredbe mira u Olivi (1660). Ujedinjavanju je sluila i upravna reforma Fridriha Vilhelma. "Tajni savjet", nekada nadlean samo za izbornu marku Brandenburg, on je pretvorio u sredinju ustanovu za sve zemlje (1615). Taj se Savjet morao osuprijeti suparnitvu upravnih vlasti pojedinih teritorija (u Pruskoj je na primjer postojao takozvani "Vii savjet", u Kleveu "Tajni zemaljski ured"). Fridrih Vilhelm je stvorio pored toga dvije svoje ustanove kako bi s njihovom pomoi aktivirao financijsku snagu drave:

domenske komore i ratne komesarijate. Prve su upravljale zemljama domene

(zemljinog posjeda vladara) i regalijama (potom, rudnicima, itd.), a druge su isprva utjerivale kontribuciju (davanja za potrebe vojske). Kasnije su one upravljale prije svega akcizom, posrednim porezom na robu, koji se odnosio samo na gradove. Tako je veliki knez-izbornik jaao dravne finansije na slian nain kao Colbert u Francuskoj, ne dirajui, u sutini poreske privilegije.

Merkantilistikim mjerama (izgradnja Kanala Fridriha Vilhelma izmeu Odre i

Spreve, podizanje manufaktura, itd.) on je poveao blagostanje na svojim teritorijima koje je Tridesetgodinji rat jako poharao. Vie se uzdao u vlastite snage nego u nesigurne saveze, kao to je to formulisao i u svojoj politikoj

oporuci 1667: "Savezi su dodue dobri, ali vlastite su snage jo bolje, na njih se moemo bolje osloniti, i vladar ne uiva ugled ako nema vlastita sredstva i ljude..." Fridrih Vilhelm je dravni napredak smatrao vanijim od konfesionalnog. Iako se bio odluno opredijelio za reformiranu vjeru, on je, posebno zbog politikoprivrednih pobuda, trpio i pripadnike drugih vjeroispovijedi (ak i omraeno katolianstvo, kojeg je bilo u nekim pokrajinama i koje je on smatrao "bogohulnim"). Obraenje na reformiranu vjeru nastojao je postii samo tada kad se ono moglo provesti bez poremeaja unutranjeg poretka. Tako se u njegovo vrijeme, jednako kao i u zemljama njegovih suvremenika, javio poetak razdoblja sekularizacije.

Engleska u XVII stoljeu Vladavina kraljice Elizabete znaila je polaganje temelja savremene Engleske. Snano je porasla ekonomska, posebno pomorska mo zemlje; potreba izvoza vune i tekstila uvjetovala je prvobitnu akumulaciju ili ograivanje (veleposjednici su zamjenom, strane stvaralo klasu kupnjom ili silom jo od kraja XV st. uzimali opinsku zemlju i seljake oranice i pretvarali ih u panjake, to je ujedno s jedne najamnika bezemljaa, a s druge omoguilo razvitak naprednijih oblika poljoprivrede na veleposjedima); osnivala su se trgovaka drutva s nizom povlastica; zapoela je kolonizacija prekomorskih krajeva; konano je bila pokorena Irska i suzbijena je panska invazija (1588), a kulturni ivot bio je obiljeen procvatom renesanse. Elizabetu je naslijedio Dems I (1603-25) iz kotska porodice Stuart pa je tako kotska bila ujedinjena s Engleskom.

DEJMS I (1603.-1625.) Kraljica Elizabeta, koja se nije udavala, odredila je sebi za nasljednika svog neaka Dejmsa Stjuarta, kotskog kralja. On je bio esti vladar tog imena u kotskoj, a stupio je na engleski prijesto kao Dejms I (James I). Njegova vladavina obiljeena je ozbiljnom krizom engleskog drutva, koja se ispoljila jo pred kraj Elizabetine vladavine. Ono je moralo platiti za svoj procvat tokom 16. stoljea. Nagomilale su se nepravde i velike nejednakosti. Neki slojevi drutva bili su pogoeni vie od ostalih, a to su bili nadniari na selu, sitni zemljoposjednici i male zanatlije. Na drugoj strani brojni slojevi srednje klase stekli su veliko blago. To je ovdje ljude podsticalo da se zanimaju za politiku i da trae uticajnije mjesto u dravnim poslovima, nego to im je to obezbjeivalo ustrojstvo tjudorskog drutva. Tjudori su bili podigli ulogu i znaaj vladarske linosti na najvii stepen. To su mogli postii zahvaljujui propasti feudalnog sistema za vrijeme ratova crvene i bijele rue; Tjudori su stvorili nacionalno osjeanje i centraliziranu vlast, ali oni nisu stigli

da novoj graanskoj klasi obezbijede onaj politiki utjecaj koji joj je pripadao. Zbog toga je vladavina prvog Stjuarta bila ispunjena prikrivenim sukobima izmeu predstavnika graanstva i predstavnika apsolutne monarhije. Njihov sukob se ispoljavao u svim oblastima ivota, jer su to bila dva svijeta sa razliitim ivotnim filozofijama koje su se meusobno iskljuivale. Bogati graani iji je ivotni cilj bio rad i poslovni uspjeh nisu imali nikakvih simpatija za dvorski ivot i dokone zabave dvorjana. Zbog toga su oni poeli mrziti i sve one oblike kulture koji su bili vezani za aristokratske mecene i njihove luksuzne zabave. Otuda puritanska predrasuda protiv umjetnosti. Novi vladar pokazao je malo vladarske vjetine u poslovima sa parlamentom i sa puritancima, koji su ovdje bili znatno zastupljeni. U meuvremenu katolika stranka spremala se da ubije kralja i njegove saradnike. Meutim, zavjera je otkrivena; neko je obavijestio vlasti da su u podrumima parlamenta postavljeni sanduci sa barutom kojim su zavjerenici namjeravali da izvre viestruko politiko ubistvo. (5. novembar se i danas slavi kao uspomena na otkrivenu zavjeru Gunpowder plot). Ono ega se Dejms jo vie bojao nego katolike stranke bili su puritanci, koji su po ugledu na kotsku crkvu, eljeli da ukinu hijerarhiju anglikanske crkve. Kralj je shvatao da crkvena hijerarhija predstavlja stub drutvene hijerarhije i da je glavni saveznik privilegovanih klasa. Zbog toga se odluno suprotstavio puritanskom zahtjevu da se ukine zvanje episkopa. U jednom govoru pred episkopima Dejms je rekao: Ako ne bude episkopa, nee biti ni kralja! Jedna korisna odluka ipak je donijeta na tom skupu episkopa, a to je da se priredi autorizovana verzija Svetog pisma na engleskom jeziku. Ona je objavljena 1611. godine i predstavlja vaan datum u historiji engleske kulture, jer je jezik ovog prijevoda postao uzor knjievnog jezika koji je utjecao i na iroke slojeve naroda i na knjievnike. Oni anglikanski sveenici koji su bili idalje uporni u svom opredjeljenju za prezbiterijansku organizaciju (bez episkopa) bili su otputeni iz slube.

Nezadovoljnici zbog progona puritanaca iseljavali su se u malim grupama u Sjevernu Ameriku, ime poinju migracije iz Velike Britanije u amerike kolonije. Na ekonomskom polju kralj Dejms je takoer doao u sukob sa utjecajnim graanima. Jo za vrijeme kraljice Elizabete bilo je nezadovoljstava meu predstavnicima trgovakog kapitala. Kraljica je davala monopole (na izvoz, uvoz i proizvodnju pojedinih vrsta robe) svojim tienicima, uglavnom pripadnicima visokog plemstva. Meutim, Elizabeta je znala da popusti kad treba i da se ponovo zadobije povjerenje londonskih trgovaca. Zato do otvorenog sukoba nije ni dolo. Njen nasljednik, meutim, imao je ambiciju da vlada kao savreni apsolutista. Zbog toga je izazvao mnoga nezadovoljstva protiv sebe. On je teret poreza rasporedio na poslovne ljude i stalno ga poveavao. Poto su potrebe dravne uprave stalno rasle sa porastom aparata, rasle su i potrebe za veim prihodima dravne blagajne, koja je bila nedovoljna da podmiri velike izdatke. Kralj je traio od parlamenta da mu izglasa nove poreze, ali je parlament zapoeo diskusiju i o drugim javnim poslovima. Kralj nije htio dozvoliti da se iko mijea u njegovu nadlenost, te je raspustio parlament i punih deset godina jr vladao ne sazivajui poslanike. Tako je ovaj visoko obrazovani, ali ne i mudri, vladar ostavio svom sinu u nasljee sukob sa parlamentom. Ti sukobi su se vodili oko stalnih zahtjeva krune za poveanjem poreza, kraljevog nastojanja da provede apsolutistiku vlast i pitanja crkve. ARLS I (1625.-1649.) Kao i njegov otac i arls (Charles) nije znao da nae zajedniki jezik sa parlamentom. Bio je to visoko obrazovan ovjek i ljubitelj umjetnosti. Davao je ogromne sume novca za kupovinu umjetnikih djela i za podsticaj umjetnikog stvaralatva. Time se zamjerao puritancima koji su na umjetnost gledali kao na lakomislenu djelatnost od koje nema koristi. (Budui poslovni ljudi, puritanci su cijenili samo ono to je bilo korisno i unosno).

Drugi razlog arlsove nepopularnosti bila je njegova supruga, katolkinja, francuska princeza. Puritanci su znali da se u dvoru odravaju katolike mise, te su strahovali da se katoliki utjecaj ne povrati. Kao i njegov otac i arls se zanosio ambicijom da vlada kao apsolutni kralj, pa je kao i on doao u sukob sa parlamentom. Zbog toga je odluio da parlament ne saziva (od 1629-1640). U meuvremenu kralj je ubirao prihode na svoju ruku i poveavao nezadovoljstvo protiv sebe. arls se sukobio i sa svojim kotima oko crkve. elio je da im nametne molitvenike sastavljene u Londonu i da ih potini anglikanskoj crkvi. Za kotski narod koji je bio vezan za svoj borbeni puritanski oblik reformacije, potinjavanje engleskoj crkvi bilo je neprihvatljivo., pa se se koti digli na oruje da brane svoju vjeru. Da arls nije doao u sukob sa kotima, moda bi jo dugo vladao ne sazivajui parlament, jer nije bilo zakona koji bi zahtijevao od kralja da ga saziva u odreeno vrijeme. Meutim, arls je sad bio primoran da sazove parlament zbog toga to mu je trebalo mnogo novca za rat sa kotima. (Bishops War) Godine 1640. arls je sazvao kratki parlament, tako nazvan po tome to ga je kralj vrlo brzo raspustio, kad je shvatio da mu poslanici nee odobriti povienje poreza prije nego to budu stavljene na dnevni red brojne peticije koje su bile upuene parlamentu sa raznih strana. kotska pobjeda na sjeveru primorala je arlsa da iste godine opet sazove parlament, koji je poznat pod nazivom dugi parlament. Za englesku historiju taj parlament ima najvei znaaj. Novi saziv parlamenta prvo je odluio da se parlament nee rasturati, osim po vlastitoj odluci i da e zasjedati bar jednom u tri godine. Parlament je oduzeo arlsu I i njegove glavne oslonce, a to su bili Sud dvorane zvjezda i pravo da razrezuje nove poreze. Potom je parlament liio slobode dva kraljeva ozloglaena savjetnika, jedan je bio arhiepiskop, a drugi vojskovoa. Obojici je sueno i obojica su pogubljeni, uz veliko odobravanje londonske mase koja ih je mrzila zbog njihove samovolje. Poto je vidio da e parlament ograniiti kraljevsku vlast, arls odlui da se obrauna sa najutjecajnijim ljudima u parlamentu i da predstavniko tijelo opet

potini sebi. Uputio je naoruane ljude u parlament s naredbom za hapenje petorice poslanika. Ali su ovi na vrijeme bili obavjeteni o kraljevim namjerama, te su se sklonili. Nekoliko dana poslije ovog neuspjelog udara, kralj je otiao u grad Jork i tamo pozvao pod kraljevsku zastavu sve svoje pristalice. elio je da se oruanom borbom obrauna sa parlamentom Tako je 1642. godine poeo graanski rat koji je trajao desetak godina na teritoriji Engleske, Irske i kotske, i koji je podijelio britanske graane u dva tabora. Kralju su ostali vjerni oni krajevi koji nisu bili zahvaeni trgovakim prosperitetom i gdje su se jo zadrali stari patrijarhalni i feudalni odnosi, a to su bile zabaene pokrajine na sjeveru i zapadu Engleske. Uz kralja su takoer ostali graani iz sjedita episkopija u kojima je anglikanska crkva bila mona. Nasuprot njima, za parlament su se opredijelile sve one oblasti koje su bile gue naseljene i bogatije, kao i pristanini gradovi sa ivom trgovinom. London, kao glavni privredni centar zemlje, od poetka je bio na strani parlamenta. Saveznitvo gradova donijelo je parlamentarnoj stranci ekonomsku nadmo. U poetku su pristalice kralja imale prednost zato to su na njegovu stranu stali plemii i oficiri, vini vojnikom zanatu. Zbog toga je kralj u prvim borbama imao vie uspjeha nego parlament. Stanje se izmijenilo u korist parlamenta kad je vostvo povjereno Oliveru Kromvelu. Prije graanskog rata on je bio srednji zemljoposjednik, meutim, u toku revolucionarnih godina je ispoljio veliku vojniku sposobnost i izbio je na elo vojske kao jedan od nekoliko revolucionarnih generala. Uspjesi koje je izvojevao u borbama sa rojalistima donijeli su mu popularnost. Sam on bio je ubjeeni puritanac i oduevljeni borac za stvar parlamenta. Kada mu je 1645. godine povjeren zadatak da reorganizuje i uvrsti armiju, on je zapoeo formiranje nove uzorne armije (New Model Army). Ono to je do tada postigao u svojoj jedinici htio je prenijeti na cijelu vojsku. Njegovi vojnici imali su nadimak gvozdeni a udarnu snagu davao im je njihov vrst moral. Kromvel je prvi moderni vojskovoa koji je shvatio znaaj moralnog lika borca. Nastojao je da njeguje drugarske odnose izmeu vojnika i oficira i da u svoje redove prima samo ubjeene borce; ali je zahtijevao gvozdenu disciplinu.

Vojsku je redovno plaao. Kromvel je postigao nekoliko znaajnijih pobjeda nad kraljevskom vojskom u srednjoj Engleskoj. To je uplailo neke lanove parlamenta koji su do tada uestvovali u borbi protiv kralja. Bili su to predstavnici krupnog graanstva; njihova stranka nazivala se prezbiterijanskom, prema protestantskoj sekti sa ijim naelima su se identifikovali. Najvei broj parlamentaraca ostao je uz Kromvela, a oni su sebe nazivali independentima. Na krajnjoj ljevici tadanjeg revolucionarnog pokreta nalazili su se takozvani leveleri, pristalice radikalnih drutvenih promjena. Kromvel je uguio jednu pobunu levelera zato to je sam bio pristalica srednjeg kursa i nije se slagao sa njihovim nastojanjem da svrgnu kapitalistiki poredak u zemlji. Iako su Kromvelove pobjede bile ubjedljive, rojalisti su okupljali nove snage za nastavak borbe. Kralju su se pridruile kotska i Irska, dvije zemlje u kojima je vladalo izrazito neraspoloenje prema Engleskoj. Ovdje su bili jo ivi ne samo feudalni ve i rodovski oblici drutvenog ureenja. kote i Irce bilo je lako privui na kraljevu stranu, jer oni nisu razumijevali sutinu tekue borbe. Znali su samo za mrnju protiv Engleske. Poslije ubjedljivih Kromvelovih pobjeda prezbiterijanci su otvoreno zastupali pomirljivu politiku prema kralju. Kromvel se odluio na brzu akciju. Uveo je svoje naoruane ljude u parlament i izbacio odavde sto i etrdeset poslanika prezbiterijanaca i sa svega ezdeset preostalih independenata nastavio je sa radom. Zbog toga to je radio u nepunom sastavu ovaj parlament se zove krnji parlament. Potom je Kromvelova vojska okruila kraljevo uporite i zarobila i samog kralja. arls je izveden pred sud koji ga je okrivio zbog nedjela prema narodu. Suenje je trajalo pet dana, poslije ega je objavljeno da se kralj arls I osuuje na smrt zbog toga to je tiranin, izdajica, ubica i neprijatelj naroda. Kazna javnog pogubljenja izvrena je januara 1649. godine pred velikom masom okupljenog svijeta. Ovaj dogaaj prilino je uzdrmao pozicije independenata, jer je rojalistiki mit bio iv u narodu; kraljeubistvo je pokolobalo jedan dio Kromvelovih pristalica.

REPUBLIKA Engleska je proglaena republikom koja je dobila naziv Commonwealth. Mlada republika bila je opsjednuta unutranjim i spoljnim opasnostima. Ultra lijevi leveleri zahtijevali su korjenite promjene, ali se Kromvel drastino obraunao sa njima. kotska i Irska proglasile su princa od Velsa kraljem arlsom II. Kromvel se lino stavio na elo trupa koje su prele u Irsku da ugue pobunu. Njegov tamonji boravak zabiljeen je krvavim slovima u analima Irske. Kromvel je irski narod smatrao polubarbarskim i heretikim, zato to je ostao vjeran katolianstvu. Engleska kaznena ekspedicija nikoga nije potedjela noa i plamena. Iz Irske je Kromvel poao na kotsku, gdje ga je ekao na elu vojske mladi arls II. Odluna Kromvelova pobjeda primorala je pretendenta da po drugi put emigrira u Francusku. U parlamentu stvari nisu ile glatko. Poslanici su se bojali prevelike vlasti koju je zadobila armija. Kromvel je intervenisao u parlamentu i sazivao svoje pristalice; pa ipak je stalno iskrsavalo pitanje smanjenja vlasti armije. Iako nije eznuo za apsolutnom vlau, Kromvel je postepeno zaveo linu diktaturu. Jedan mu je parlament ak ponudio kraljevsku krunu, koju je on odbio. Godine 1653. proglasio se Lordom protektorom i u tom zvanju je vladao sve do svoje smrti 1658. Njegov savjet sainjavali su vojni rukovodioci, a vojska je bila glavni oslonac njegove vlasti. Vojska je samovoljno nametala narodu puritanske mjere, tako je ukinuto pozorite, zabranjene su proslave 1. maja, i sve druge svetkovine, zatim, kocka, pie, borba pjetlova, pa ak i psovke. Puritanci su silom htjeli da natjeraju narod na svoje pticipe, eljeli su da budu sudije svima, i sputavali su linu slobodu u ime Bojeg zakona. To je u prilinoj mjeri doprinijelo da stvar revolucije izgubi privlanost u oima iroke mase naroda. Kromvel je u engleskoj historiji ostao kao jedna izuzetna i neobina figura. On je nesumnjivo posjedovao sposobnost da upravlja ljudima i vojniki dar. Ali on nije imao odreeni politiki program niti je gledao daleko u budunost. Probleme je

rjeavao pragmatistiki. Sve to je inio bilo je sa dubokim uvjerenjem da postupa po elji Boijoj; bio je ubjeen da ga je sami Bog poslao engleskom narodu. Vrijeme i okolnosti u kojima je ivio uinile su ga diktatorom, pa ak i surovim despotom u Irskoj. Meutim, u privatnom ivotu, Kromvel je bio ovjek blage naravi i ispravnog karaktera. U politici je bio samodrac i nije potovao parlament, ali je u svakodnevnoj praksi ispoljavao veliku toleranciju. Dozvoljavao je slobodu ispovijedanja svih oblika protestantske religije. Dozvolio je Jevrejima, koje je Edvard I prognao, da se nasele u Engleskoj. kotima je omoguio da uivaju sva prava kao i Englezi i da ne budu vie smatrani strancima. Osim toga, Kromvel je zaveo vane novine u administraciji, ustanovio je obavezno voenje matinih knjiga, ustanovio je mogunost sklapanja graanskog braka itd. On je proirio pravo glasa na nove slojeve graanstva koje je do tada bilo bez tog prava. ivo se zanimao za pitanja prosvjete. Zanimljivo je da je za sve vrijeme ovih burnih godina revolucije Engleska prosperirala, usprkos neprestanom ratovanju i neredima. To je, razumije se, bilo mogue zbog samog naina tadanjeg ratovanja. Civilno stanovnitvo bilo je po strani od borbi. Dok su zaraene vojske ratovale, dotle su poslovni ljudi nastavljali da se bave svojim poslovima. RESTAURACIJA Restauracija monarhije izvrena je 1660. godine. Tad je na engleski prijesto stupio arls II (Charles 1660.-1685.). Pozvao ga je general Monk, najbolji Kromvelov vojskovoa, zbog toga to je poslije Kromvelove smrti bilo nastupilo nesreeno stanje. Kromvelov sin, koga je ovaj naimenovao sebi za nasljednika, bio je nesposoban da vodi dravu. On tavie nije htio ni da se primi dunosti, jer ga javni poslovi nisu zanimali. Nesreeno stanje je prekinuto tako to je pozvan kraljevi arls iz izgnanstva da preuzme vlast. On je to i uinio uz odobravanje jednog veeg dijela graanstva, koje je bilo zasieno strogou republikanaca. Narodne mase bile su zbunjene i nisu se suprotstavile ukidanju republike.

ARLS II (1660.-1685.) arls II imao je trideset godina kada je postao kralj. Za sobom je imao teka iskustva iz godina koje je proveo u izgnanstvu na francuskom dvoru. On i njegovi dvorjani bili su eljni sjaja i raskoi. Odmah su pourili da zemlju vrate nekadanjim rojalistikim principima; nasuprot puritanske skromnosti i suzdranosti, na dvoru su raskalaenost i luksuz postali pravilo. Pozorita su ponovo otvorena. Konfiskovana imovina stjuartskih pristalica vraena je njihovim vlasnicima. Sveenici puritanci otputeni su iz slube. A tijelo Kromvelovo izvaeno je iz groba i podignuto na vjeala. Meutim, kraljeva odmazda prema puritancima nije bila masovna. Poraz puritanaca bio je potpun i oni su se povukli iz javnog ivota. Na njihovo mjesto na elo drutva izbila je aristokracija zdruena sa bogatim graanstvom, koje je svoje interese vidjelo u ustavnoj monarhiji. Poto ga je parlament doveo na vlast, arls II je vodio rauna da sa njim bude u dobrim odnosima. Uvaavao je sve one odredbe koje je njegov otac pod pritiskom potpisao. Sazivao je parlament jednom u tri godine; nije skupljao porez bez ovlaenja; nije ugroavao slobodu ni imovinu svojih podanika. Bezbrino raspoloenje restauracije prekinule su dvije elementarne nesree. Godine 1665. izbila je epidemija kuge velikih razmjera. ivi su jedva stizali da sahrane mrtve, tako velika smrtnost kosila je Engleskom. Tek to se narod oporavio od ove strane epidemije, desio se poar Londona, 1666. godine. Vatra se irila gradom puna tri dana i gutala ulicu za ulicom. Izgorjelo je osamdeset osam crkava i dvije treine grada. Poslije poara trgovina je skoro potpuno zamrla. U zemlji se poelo govoriti da su nesree dole kao kazna Boija zbog pokvarenosti i podmitljivosti engleskog drutva. Kralj arls nije imao snage da se otvoreno sukobi sa parlamentom. Zato je namjeravao da nadmudri parlament lukavstvom. Sklopio je tajni sporazum sa svojim roakom i zatitnikom francuskim kraljem Lujem XIV, koji je u to vrijeme podigao ugled Francuske iznad svih zapadnoevropskih drava. Novac koji

parlament nije bio voljan da izglasa kralju, dobio je ovaj tajno od Luja XIV. Trebalo je za uzvrat da pomogne Francuskoj u ratu. Meutim, taj se rat zavrio porazom, a dobiveni novac je potroen, tako da se arls naao bespomoan naspram parlamenta. Zbog toga je morao da popusti i da donese zakon kojim je katolicima zabranjena sluba u dravnoj upravi. Ovim je kraljev brat Dejms, budui da je bio katolik, iskljuen iz nasljedstva. U narodu se poelo govoriti da je i sam kralj katolik i da u njegovoj slubi rade mnogi prikriveni katolici. Nastale su godine razraunavanja u samoj vladajuoj klasi, oformile su se u parlamentu grupe vigovaca i torijevaca (Whig-Tory), koje su narednih stoljea stvorile dvopartijski sistem vlasti. arls je uspijevao da uprkos mnogim tekoama sauva prijesto za svog brata, jer sam on nije imao zakonitih nasljednika. DEJMS II (1685.-1688.) Dejms II (James) je vodio otvorenu prokatoliku politiku, koja je bila vrlo loe primljena u narodu. Postavljao je katolike na visoke poloaje u drutvenoj upravi i vojsci, to je bilo protivno zakonu. Strah od povratka katolike vlasti bio je veliki u ovim godinama velike katolike ofanzive protiv protestantizma u cijeloj zapadnoj Evropi. Ta pokret, poznat pod nazivom katolika reakcija bio je predvoen redom isusovaca, odnosno, jezuita. Dejms je bio u savezu sa njima, to je bilo poznato i vrlo nepopularno u Engleskoj. Upravo tih godina pristizale s u Englesku mase protestantskih izbjeglica koje su ovamo dolazile da se spase od progona kod kue. Kako je u Francuskoj nastao nov val progona hugenota i ovi su zatraili azil u Engleskoj. Bilo ih je oko 50.00060.000, veinom zanatlija. Njihovo stradanje jo vie je irio strah od katolike reakcije meu Englezima. Tri godine je Dejms uspio da se odri na prijestolu u uslovima neprijateljstva i sukoba sa parlamentom i veinom naroda. A onda su vodei ljudi parlamenta stupili u pregovore sa Dejmsovom kerkom i zetom. Izmeu Dejmsove kerke Meri i njenog mua holandskog princa Viljema Oranskog, s jedne strane i

engleskog parlamenta, s druge strane, sklopljen je sporazum o preuzimanju prijestola. Parlamentu je bilo vano to su Meri i Viljem protestanti. (Viljem je bio Dejmsov daleki roak, i u isto vrijeme zet.) SLAVNA REVOLUCIJA Godine 1688. Viljemova vojska se iskrcala na Ostrvo i krenula put Londona. U meuvremenu vei broj kraljevskih komandanata preao je na Viljemovu stranu. Dejms se uplaio i zajedno sa kraljicom i prijestolonasljednikom napustio zemlju i sklonio se u Francusku. Upranjeni prijesto zakonski je pripao njegovoj najstarijoj kerki i njenom muu. Njih dvoje su proglaeni zajednikim vladarima Engleske, poto su prethodno bez opiranja potpisali sporazum sa parlamentom, kome su se obavezali, obnarodujui deklaraciju prava (Bill of Rights). Ovim sporazumom krupno graanstvo je obezbijedilo sebi kontrolu vlasti. Kralj je postao potinjen parlamentu, odnosno, krupnom kapitalu koji je bio najmonija sila engleskog drutva. Kralj je izgubio kontrolu nad vojskom i nad sudovima, pravo da donosi zakone ili da ih ukida i pravo da raspolae dravnim budetom. Predvieno je da se parlament saziva svake tri godine, tom prilikom je takoer predvieno da se provedu izbori za narodne poslanike. Ovim se htjelo sprijeiti da kralj vlada due vremena pomou jednog istog saziva parlamenta. Po deklaraciji koja je potpisana, parlament je dobio pravo da diskutira i odluuje o svim poslovima od interesa za zemlju. Potvrena je sloboda vjeroispovijesti svih varijanti protestantizma (razne sekte zvane jednim imenom nonconformists to znai oni koji se ne potinjavaju zvaninoj crkvi). Katolicima i lanovima protestantskih crkvi i dalje je bilo nemogue da zauzimaju poloaj u javnoj upravi i vojsci. Ovo su samo neke od taaka koje je Viljem potpisao prilikom stupanja na prijesto. Budui da je parlament ovim postigao veliku pobjedu bez krvoprolia, ova miroljubiva revolucija poznata je u historiji pod nazivom slavna revolucija (Glorious Revolution).

Viljem je pristao na sve ove uslove, samo da bi dobio odrijeene ruke u spoljnoj politici. Kao vladajui knez Nizozemske Viljem je elio da se obrauna sa Francuzima, koji su bili najvei neprijatelji u ono vrijeme. On se spremao da je napadne i onemogui njene ekspanzionistike tenje, jer je ona htjela da prigrabi teritorije panske imperije u opadanju, a jedna od njenih teritorija je bila Nizozemska. Zbog spomenutog razloga, Viljem je preduzeo dva ratna sukoba protiv Luja XIV. On je takoer vodio borbu i sa francuskim tienikom, svojim tastom, svrgnutim kraljem Dejmsom II. Uz Dejmsa je pristala Irska koja ga je podravala zbog toga to je bio katolik. Meutim, Dejms je doivio veliki poraz na rijeci Bojn 1690. (Boyne). I kotska je bila privrena Stjuartima, meutim i ovdje je Viljem pobijedio stjuartske pristalice. POETAK IMPERIJALIZMA Koloniziranje Sjeverne Amerike, trajalo je tokom cijelog 17. vijeka, a nije se zaustavilo ni kasnije. Politiki i vjerski razlozi podsticali su mnoge graanske porodice da napuste domovinu i da trae veu slobodu u Novom svijetu. Prenosili su sobom svoj nain ivota i organizaciju. Veinom su to bili ljudi srednje klase, navikli na uporan rad i puni preduzimljivosti. U puritanskoj religiji bio je sadran prodoran duh koji je udario temelje Nove Engleske Okolnosti pod kojima su oni morali ivjeti nisu bile nimalo povoljne. Klima Nove Engleske surova je, a zemljite mravo i na kamenitoj podlozi. uma se sputala do same obale Atlantskog okeana i morala je biti krena pedalj po pedalj. Starosjedioci, Indijanci, nisu dobrovoljno ustupali svoju zemlju; krvave su borbe voene izmeu kolonista i njih. elieni mnogim iskuenjima ovi prvi iseljenici postali su tako vrsti da su nametali doseljenicima iz drugih zemalja i svoj jezik i svoje obiaje i svoja shvatanja. Uticaj prvih doseljenika i njihove tradicije osjea se u Americi do dana dananjeg. U Engleskoj nisu pravljene smetnje onima koji su eljeli da se isele. Njih su pomagali vjerski jednomiljenici. Doavi u novu domovinu puritanci su osnovali

drutvo koje je potpuno bilo podreeno crkvenoj vlasti. Politiko pravo imali su samo lanovi puritanske crkve. Iako su pobjegli od vjerske netrpeljivosti, puritanci su i sami bili vjerski netrpeljivi; ko se nije slagao sa njihovom varijantom protestantizma, morao je traiti sebi hljeba van Nove Engleske. Iseljenici su se ljubomorno drali svoje samouprave. Jo tada se moglo slutiti da e doi do raskida izmeu metropole i kolonije. Na jugu Kontinenta bila je druga engleska kolonija, Virdinija, osnovana jo za vlade kraljice Elizabete. Godine 1664. Engleska je pripojila zemlje izmeu Nove Engleske i Virdinije na jugu, a grad koji se tada nazivao Novi Amsterdam, nazvan je Novi Jork Njujork (New York). Tako su sjevernoamerike zemlje na obali Atlantskog okeana dole pod upravu engleske krune. Usljed prirodnih prepreka (planina) prvim nasljednicima bio je prepreen put do sredita Kontinenta gdje su se nalazila velika prostranstva vrlo plodne crnice. Tamo su tek slijedee generacije prodrle u svom polaganom nadiranju u pravcu zapada. Jedna sekta protestanata po nazivu kvekeri (Queker) dobili su kraljevu saglasnost da mogu osnovati svoju koloniju, zapadno od postojee teritorije. Toj oblasti dat je naziv Pensilvanija, po imenu voe kvekera Viljema Pena (Penn). Kvekeri su se odlikovali ovjenijim stavom prema Indijncima, koje su smatrali takoer svojim blinjima, dok su ih poboni puritanci bez grinje savjesti istrebljivali. Kvekeri su kasnije bili pobornici za ukidanje crnakog ropstva u Americi. Sloboda od feudalnog nasljea i drugih oblika sputavanja line slobode privlaila je iz Evrope sve one koji su zbog nekih razloga bili nezadovoljni u svojoj domovini. Izgled na brzo bogaenje takoer je privlaio odvane ljude da naseljavaju novi kontinent. Tako su se u amerikim kolonijama nali mnogi Nizozemci, veani, Nijemci, Francuzi, koti i drugi. Vremenom oni su se neosjetno pretapali i prihvatali jezik veine kolonista Engleza. Najborbeniji element bili su krajinici, to su bili siromani odvani ljudi nemirna duha. Oni su stalno pomjerali granicu kolonije prema sreditu Kontinenta. Ovi osvajai Divljeg zapada bili su odani demokratskom principu, a u isto vrijeme sumnjiavi prema vlasti. Njihov zakon leao je u puci.

Godine 1700. amerike kolonije imale su oko etvrt miliona stanovnika i predstavljale su vano trite za gotovu robu iz metropole, a isto tako i njenog snabdjevaa sirovinama. Prodiranje na Istok i osnivanje naseobina u Indiji poinje sa osnivanjem Istono-indijske kompanije 1600. godine. Tadanji trgovci i vlasnici trgovake flote nisu mogli raunati na bezbjednu plovidbu morima, te su svoje brodove morali naoruavati. Sukobljavali su se sa konkurentima iz Portugala, Francuske i Nozozemske. Pomorska vjetina je napredovala, a takoer i brodogradilina. U stjuartsko doba Istono-indijska kompanija imala je trideset velikih brodova koji su plovili oko Afrike, pored Rta dobre nade. Pored toga imali su veliki broj manjih laa. Poslije restauracije monarhije, trgovina sa istokom snabdjevala je Englesku ajem i kafom, porculanom i svilom. Ove robe bile su ranije privilegija samo najbogatijih. U ovo vrijeme, meutim, aj i kafa prodiru u narod, a takoer i porculan iz Kine. To je utjecalo na stvaranje novih navika u nainu ivota Engleza. Mada kralj nije nita preduzimao da zatiti interese engleskih trgovaca na dalekim plovidbama, on je zahtijevao ogromne dobiti na ime monopolskih taksa. Irska je kolonizirana od strane Engleza tokom vie stotina godina. Tjudorski vladari zapoeli su u 16. vijeku politiku pokopavanja Irske posredstvom domaeg plemstva. Englezi su podmiivali irske plemie, davali im titule, dijelili i zemlju, koja je po irskom obiajnom pravu, bila svojima cijelog plemena. Elizabeta je provodila neposredniju politiku potinjavanja podstiui englesku kolonizaciju na ovom ostrvu. Novi zemljoposjednici derali su kou domaem stanovnitvu. Gladne godine, konfiskacija, progoni, desetkovali su stanovnitvo. U znak otpora prema engleskom osvajanju, Irci su za vrijeme reformacije ostali vjerni Rimu. Za vrijeme puritanske revolucije nastalo je najtee iskuenje za Irsku, gdje je izbio ustanak za osloboenje. Englezi su preduzeli kaznene mjere i izvrili pravi pokolj stanovnitva. Kromvel je lino predvodio englesku vojsku i nareivao da se stanovnitvo surovo kanjava. Borba se vodila do istrebljenja. Stanovnitvo koje je 1641. godine brojalo 1.500.000 opalo je za deset godina na 850.000. Irski seljaci protjerani su na zapad ostrva, a mnogi su odvueni u Ameriku da rade na plantaama. Vii

slojevi irskog drutva prebjegli su u Evropu. Irska je postala jeftin izvor radne snage i sirovine. Njen poljoprivredni i industrijski razvoj svjesno je koen. Nada Iraca da e poslije Kromvelove smrti povratiti staro stanje, nije se ostvarila. tavie, sjeverni dio ostrva, pokrajina Alster, postala je preteno protestantska jer su ovdje naseljavani engleski veterani iz ratova. Posljedice politike upotrebe grube sile stvorile su trajni otpor Iraca prema Englezima, koji se osjea i danas. Kao to je reeno, godine 1690. odigrala se znaajna bitka na rijeci Bojn (Boyne) izmeu Engleza i Iraca. Ove druge su podravali Francuzi, a predvodio ih je svrgnuti kralj Dejms II, kome je bio oduzet engleski prijesto zato to je katolik. U toj bici Irci su konano poraeni. Uslijedili su novi progoni stanovnitva i katolikog sveenstva. U slijedeem stoljeu zaostalost i siromatvo Irske primoravali su narod da se masovno iseljava, i to preteno u amerike kolonije. RENESANSA U UMJETNOSTI Preporod je zahvatio englesku umjetnost sa zakanjenjem u odnosu na Italiju, odakle je ovaj pokret zraio kroz Evropu. Poslije Italije putevima renesanse krenuli su slikari Francuske, Njemake, Flandrije; ali u Engleskoj slikarstvo renesanse nije dalo velika domaa djela. U 16. st. na dvoru Henrija VIII stvarao je njemaki slikar Holbajn (Hans Holbein, mlai). uveni su Holbajnovi portreti samog Henrija VIII i ser Tomasa Mora, koji je bio slikarev lini prijatelj. U 17. st. proslavio se dvorski slikar, Flamanac, Van Dajk (Anthonis van Dyck) kome dugujemo uveni portret arls I u lovu. U arhitekturi su Italijani takoer bili uitelji neimarima Evrope. U Englesku je renesansni stil stigao tek u 17. vijeku, a do tog vremena, dvorovi, crkva i koledi zidani su u stilu takozvane visoke gotike. Pa ak i kada je u 18. st. gotski stil potisnut, on u Engleskoj nije potpuno naputen, i kao to emo vidjeti, ponovo je oivljen u doba romantizma koja se oduevljavalo srednjovjekovljem. Zaetak engleskog klasicizma bio je arhitekt Inigo Dons (Inigo Jones, 1572.1652.), koji je ostao uzorom svojim sljedbenicima. Najvei engleski arhitekta doba preporoda bio je uveni Kristofer Ren (Christopher Wren, 1632.-1723.), pravi

predstavnik renesansne univerzalnosti studirao je anatomiju, fiziku, matematiku i astronomiju. Poslije velikog londonskog poara 1666. godine, Ren je naimenovan lanom kraljevske komisije za obnovu prijestolnice. Projektirao je katedralu sv. Pavla, na mjestu ranije gotske crkve koja je izgorjela. Uzori su mu bili crkva sv. Petra u Rimu i dvorac Luvr u Parizu. Pored crkve sv. Pavla, Ren je podigao pedeset i dvije crkve u samom Londonu i jo nekoliko znamenitih javnih graevina u Londonu, Oksfordu i Kembridu. Renov mlai savremenik, Don Vanbru (Vanbrugh, 1664.-1726.), bio je arhitekta i dramatiar, (Vanbruove komedije zauzimaju izvjesno mjesto u knjievnosti restauracije). Meu njegovim ostvarenjima najpoznatiji je dvorac Blenem (Blenheim Palace) u Oksfrodajeru. Ovaj velianstveni dvor sagraen je za Dona erila, vojvodu od Malboroa u doba kraljice Ane. U ovom dvorcu rodio se i ser Vinston eril. Kao to je poznato, Engleska je dala ogroman doprinos svjetskoj literaturi u ovom periodu, na elu sa ekspirom i Miltonom, svojim najveim pjesnicima.

B. Jonson (1572-1637) najbolji je u komediji humora

(Volpone,

Alkemiar, Mualjiva ena), po kojoj zasluuje ime engleskog Molierea. Ostali su vaniji pisci ove bogate dramske epohe: F. Beaumont (1584-1616) i J. Fletcher (1579-1625), koji su u zajednici ili pojedinano ostavili oko 50 drama, meu kojima se istie ivahna burleska (Vitez uarenog tuka) zatim G. Chapman (1559-1634), prvi prevodilac Homera obrauje teme iz franc. historije; Th. na engleski, koji u svojim tragedijama

Middleton (1570-1627), pisac satirikih

drama (Igra aha, u kojoj se javlja Markantun Dominis kao debeli biskup);

Ph. Massinger (15831648), ija se komedija Novi nain plaanja starih dugova
zadrala trajno na repertoaru engl. pozornica do dananjega dana; Th. Heywood (umro oko 1650) u ena ubijena ljubeznou dao je buroasku verziju Othella; Th.

Dekker (1572-1632), slikar londonskih zanatskih krugova u

komedijama Obuarov blagdan i Stari Fortunat; J. Webster (1580?- 1625?) u tragediji Bijeli vrag ostavio je impozantan lik kurtizane, baziran na historijskoj linosti (Vittoria Accoramboni). Niz elizabetanskih dramatiara zakljuuju John

Ford (1586?-oko 1640) i J. Shirley (1596-1666).

Nakon Chaucera i Shakespearea javlja se u XVII st. trei veliki engl. pjesnik

Milton (1608-1674), puritanac, pristaa

religioznog eposa Izgubljeni raj. Od Areopagitica, pisan u obranu slobode

Cromwella u borbi protiv kralja, pisac njegovih spisa u prozi istiu se tampe. Potkraj ivota dao je oduka

svome negodovanju prema restauraciji monarhije u drami Samson Agonistes. U isto vrijeme filozof Th. Hobbes (1588-1679) u saetu stilu iznosi teoriju o apsolutnoj vladavini kao obrani od nemani anarhije (Leviathan), a lijenik Sir

Th. Browne (1605 -1682) u pjesnikoj

prozi pokuava izmiriti kranstvo s

mladom medicinskom naukom (Religio Medici).

Ponovno uspostavljanje monarhije za Charlesa II (1660) znai preokret u engl. politikom ivotu i u knjievnosti. Puritanstvo i dalje ivi kao anahronizam u Hodoasnikovo putovanje to ga je 1678. napisao J. Bunyan (1628-1688), propovjednik iz Bedforda. Ali pravi izraz vremena treba traiti u polit. liberalizmu filozofa J. Lockea (1632-1704). Buroazija sve vie jaa, osniva se akademija znanosti (Royal Society, 1662). To je doba proze, zdravog razuma i logikog reda. Dominantna je pojava u knjievnosti J. Dryden (1631-1700), satiriar, dramatiar i kritiar. U novoj drami, koja ima malo veze s elizabetanskom, on se povodi za Francuzima, prepravljajui ak i Shakespearea prema pseudoklas. pravilima (Sve za ljubav). Oploena Moliereom, komedija cvate. W. Wycherley (I640-1716), Sir J. Vanbrugh (1664-1726), G. Farquhar (1677-1707) i osobito W. Congreve (1670 -1729) ostavili su djela trajne vrijednosti. Congreveovo djelo Takav je svijet smatra se najboljom engl. komedijom. Od tragikih pjesnika spomena je vrijedan samo Th. Otway (1652-1685). Njegova se drama Spasena Venecija odrala do danas na pozornici. Uz Drydena se kao satiriar istie S. Butler (1612 - 1680), koji u spjevu Hudibras izvrgava ruglu puritance. Iz toga doba potjee i uveni dnevnik Diary, to ga je ostavio S. Penys (1633-1703).

Francuska kao primjer apsolutistike drave

Meu evropskim dravama 17. st. vlast monarha najvie se emancipirala od stalekih okvira u Francuskoj. Apsolutizam se ondje razvijao laganije nego u panji, gdje je vlast krune bila na vrhuncu ve pod kraljem Filipom II. (1556-98), ali se francuski apsolutizam pokazao vrim i trajnijim. Francuska kralja Luja XIV. upravo je tipian primjer apsolutistike drave. Iz nje su se proirili snani utjecaji na druge europske drave. Pretpostavke i nastanak francuskog apsolutizma. Od kasnog 12. st. u Francuskoj su pod pojedinim snanim vladarima nastajali temelji drave "oslonjene" na kralja. Budui da je mo krune u cjelini rasla, ravnotea izmeu vlasti monarha i vlasti stalea poela se s dolaskom novog vijeka kolebati. Razdoblja velike snage kraljevske vlasti - pod kraljevima Lujem Xl. (1461-83) i Fransoa I. (1515-47) - smjenjivala su se s razdobljima slabosti u vrijeme vjerskih ratova u drugoj polovini 16. st.). U razvoju Francuske u XVII stoljeu mogu se razlikovati dva perioda: prvi do 1661, kada zemlja preivljava brojne krize i sukobe i drugi period nakon 1661., koji je period ope konsolidacije i uspona Francuske u rang prve evropske sile. Na prelazu u 17. st. uspjelo je kralju Anriju IV. (1589-1610) da mo i ugled krune podigne na jo vii nivo od onog u vrijeme Fransoa I. On je izgradio dravnu upravu i oivio privredu zemlje. Anri IV je smatrao da je njegova obavezaa prema Francuskoj iznad svih drugih obzira. Otjelovljenje takve politike je bio Nantski edikt iz 1598., koji je predstavljao primirje nametnuto odnosom snaga u zemlji. Nantski edikt je osigurao Francuskoj vjerski mir u toku 17. stoljea i odreivao naela slobodne crkve u slobodnoj dravi.

Otklonivi prijetnje panije, Anri IV je posveivao panju neophodnoj privednoj obnovi Francuske. Kao ministar superintendant finansija, Sili nadgleda itav privredni ivot Francuskefinansije, insustriju, poljoprivredu, dravne trgovinu...Sprovodi reformu poreskog sistema, smanjuje dvorske i

rashode, On uvodi i novi izvor prihoda-polet- prodaju dravnih poloaja na devet godina. Zauzet unutranjim problemima Anri IV nijw imao vremena da vodi aktivnu spoljnu poplitiku. U maju 1610. vjerski fanatik Fransoa Ravanjak ga ubija, zaplaen da e on voditi pobunu hugenota. Nakon Anrija IV. uvodi se regentstvo na ijem se elu nalazila kraljica Marija Medii, koja je vladala u ime maloljetnog Luja XIII: Ve 1613. godine je dolo do pobune plemstva, koje je trailo novanu odtetu i poloaje i koje je zahtijevalo da se odri skuptina stalea. Oni su se sastali 1614. ali taj skup nije imao utjecaja na rad centralnih vlasti. Dolazi do otrog sukoba izmeu plemstva i treeg stalea i to je posljednji put da se stalei sazivaju do francuske revolucije 1789, tj. narednih 175. godina. Pravim utemeljiteljem apsolutizma je bio kardinal Richelieu, koji je politiki predstavljao kraljevstvo i slavio ga kao boansku instancu (1624-42. bio je prvi ministar Luja XIII). On je prestao sazivati dravne stalee (Etats generaux); njihov je poloaj ionako bio slab, jer se nisu redovno okupljali, a osim toga su predmete njihova razmatranja propisivali kraljevi. Richelieu je zatim nastojao pokoriti neposluno plemstvo (1626. i 1632. suzbio je pokuaje ustanka). Pored toga dokinuo je poseban politiki poloaj hugenota (osvojivi 1628. njihovu tvravu La Rochelle). Takoer je centralnoj vlasti osigurao utjecaj na provincijsku upravu: uz guvernere, mahom visoke plemie, sistematski je postavljao kraljevske inovnike, intendante, koji su nadzirali guvernere i oduzeli im vlast. Richelieuov nasljednik, kardinal Mazarin (prvi ministar od 1642. do 1661), jo je vie uvrstio centralistiku vlast savladavi "frondu" (od 1648. do 1653),

militantnu opoziciju francuskog visokog plemstva i parlamenta protiv pootrenog centralistikog sistema. Tako su temelji apsolutizma u Francuskoj bili poloeni ve prije poetka samovladavine kralja Luja XIV., 1661. godine. Pa ipak vlast krune tada jo nipoto nije bila svemona. Ograniavale su je privilegije klera i plemstva, a i pojedinih pokrajina. Provincije su jo nesmetano provodile svoj vlastiti ivot, a dijelom su imale i svoje stalee s pravom ubiranja poreza. I u gradovima, seoskim opinama i drugdje, postojali su snani elementi samouprave. Pariski parlament, najvia sudska instanca, obavljao je politiki nadzor nad kraljevim zakonodavstvom: morao je registrovati sve odredbe i edikte, jer oni bez toga nisu mogli stupiti na snagu. Ako bi parlament posumnjao u njihovu pravnu vrijednost, mogao je protiv njih "remonstrirati" (staviti prigovor). U tom sluaju kralj je dodue i mogao iznuditi registraciju, ali samo na sjednici parlamenta kojoj bi i sam prisustvovao ("lit de justice"). Napokon, sebe su u velikoj mjeri smatrali nezavisnima od vrha drave i potkupljivi nosioci dravnih slubi, koje su se ujedno tretirale kao nasljedni porodini posjed. Luj XIV. i njegovo poimanje vlasti. Nakon Mazarinove smrti odluio je Luj XIV., koji je nominalno vladao od 1643., uzeti dravnu vlast u svoje ruke. On navodi u svojim memoarima kako je ta odluka bitno pridonijela razvoju njegove linosti:

"Osjeao sam kako raste moj duh i moja smjelost, meni se priinilo da postajem drugim ovjekom, otkrio sam u sebi snage koje do tada nisam ni nasluivao."
Tako je on preuzimanje vladarske funkcije jednostrano protumaio sa stanovita znaaja svoje vladarske linosti. A ona za njega nije znaila manje, nego barem onoliko koliko i drava. Pretpostavke za samovlae koje je u sebi nosio Luj XIV. bile su povoljne. Ako je njegova inteligencija i bila tek neto vea od prosjene, njemu je ipak uvelike pomagalo dobro pamenje, smisao za dostojanstvo, diplomatska spretnost

i politiki instinkt. Njegovu marljivost i osjeaj dunosti nisu posebno ugroavale ni raskalaene dvorske zabave, ni naslade ni ljubavne afere. U svojim memoarima on kae: "... vrijeme koje posveujemo svojoj ljubavi nikada ne smijemo otimati svojim dravnim poslovima..." Poimanje svoje vlasti Luj XIV. je gradio na vjeri u nadmonost kraljevskog poloaja. Sebe je smatrao boijim zastupnikom na zemlji. Za simbol svoje svemoi odabrao je Sunce (stoga: "Kralj-Sunce"). U njemu je on gledao "najivlju i

najljepu sliku velikog vladara, kako zbog toga to je jedinstveno u svojoj vrsti tako i zbog sjaja to ga okruuje, svjetla koje poklanja drugim zvijezdama to ujedno ine njegovu dvorsku dravu..." (Memoari).
Rado je sluao kako okolina povlauje njegovoj sujeti-: njemu je laskanje savjetnika prijalo i kada oni nisu bili strunjaci - za razliku, recimo, od provjerenih ministara Colberta (za financije i privredu), Lionnea (za diplomatiju) ill Le Telliera (za rat). eznja za moi i slavom mamila je Luja XIV. u spektakularne ali skupe vanjskopolitike pothvate, nerijetko povezane i s gubicima, koji su se teko mogli opravdati s gledita dravnih interesa. Njegova pretjerana potreba za reprezentacijom dovela je u nered dravne financije. Iako je tvrdio - a moda ak i vjerovao u to - da slui interesima drave i dobrobiti podanika, nerijetko je njegove postupke motivisao vlastiti interes. Stapanje odnosno identifikovanje drave s osobom vladara (izraeno u formuli to se pripisuje Luju XIV: "L 'etat c'est moi" = drava, to sam ja) esto je djelovalo suprotno objektivnim interesima drave. Versailles kao svetite kulta apsolutnog vladara. Dvorac Versailles vladarski je autoportret Luja XIV. Kralj je dao da se dvorac podigne u pustom movarnom i pjeskovitom kraju, pa je tako poinio nasilje i nad prirodom. Neponovljivost njegove vladavine simbolizovao je poloaj odvojen od mase podanika - i inae vaan radi line sigumosti kralja i slobode njegova politikog kretanja - a tu su odvojenost isticali i naoko beskonani parkovi oko

dvorca. Luj XIV. pola je stoljea zapoljavao hiljade zanatlija na gradnji velikog ali nimalo toplinom ispunjenog dvorca, a u njemu je stolovao od 1682. Monumentalan, strogo pravilan plan dvorca, usmjeren prema kralju (njegovoj spavaonici!) kao svom sreditu, odraavao je pretenziju Luja XIV. na apsolutnu vlast. Kralj je stvorio oko sebe dvorsku dravu koja je brojala vise hiljada osoba, preteno plemia. To je sluilo ne samo njegovoj potrebi za reprezentacijom, nego i namjeri da nadzire plemstvo. Uslijed svog rastronog ivota u Versaillesu, ono je politiki ve ionako obespravljeno - padalo i u sve veu ekonomsku zavisnost od krune. Dvorske sveanosti, na kojima se Luj iivljavao u ulozi boanstva, i strogi ceremonijal, sluili su kultu svemonog vladara. Svoje dnevne poslove on je velikim dijelom obavljao pred oima dvora.

Raskoni dvor, ija je gradnja otpoela 1661, u svom je dananjem obliku bio uglavnom gotov (osim jednog krila to ga je dao dograditi Napoleon) za vladavine Luja XIV. Dvorac koji su gradili mnogi poznati arhitekti (Le Vau, Hardouin-Mansart i dr.) i koji je sagraen tako da to impresivnije reprezentira svu veliinu, sjaj i rasipnitvo burbonske Francuske, jedno je od najznamenitijih remek-djela franc. barokne arhitekture i dekorativne umjetnosti (radovi Le Bruna). Ispred glavne fronte dvorca nalazi se veliki, brino njegovani park (djelo arhitekta Le Ntrea), unutar kojeg su smjeteni i dvorci za kraljicu, markize i ljubimice (Grand Trianon, Petit Trianon) s umjetnim jezerima i vodoskocima, kipovima, poprsjima i zaselkom (Hameau). U samom je dvorcu meu mnogim bogato ukraenim odajama, kapelama, pozoritem itd. posebno raskona Dvorana ogledala (Galerie des Glaces), u kojoj je 1783. zakljuen sporazum o nezavisnosti SAD, a 1919, proglaen mir s Njemakom. I danas se sveana primanja odravaju u toj dvorani. Objekt u cjelini predstavlja muzej u koji je uklopljena galerija slika s bitkama (Galerie des Batailles) i Muse historique de Versailles.
Utjecaj Versaillesa se jako irio. Mnogi suvereni oponaali su Kralja-Sunce. Podizali su dvorce prema uzoru Versaillesa, i davali baroknim umjetnicima da slave njihovu osobu, iako se njihova mo nije mogla ni izdaleka mjeriti s onom Luja XIV. Poput njega, i oni su esto prenaprezali svoje financijske mogunosti. Francuski

jezik, obiaji i moda (duga perika, i dokoljenice) postali su u Europi uzorom. ivjelo se u "vijeku Francuske".

Usavreni" apsolutizam Luja XIV. Luj XIV. dosljedno je nastavio s izgradnjom dravne vlasti utjelovljene u kruni, koju su zapoeli njegovi prethodnici. Ogranienja to su jo postojala on je uklanjao svom snagom. Naredivi pariskom parlamentu (1673) da sve kraljevske odredbe smjesta registriruje bez remonstrancija, on je za itav svoj ivot iskljuio parlament kao politiku instituciju. Staleima, koji su jo postojali u provincijama, oduzeo je vlast. elei da jae istakne svoju apsolutnu vlast, Luj je sve vise centralizovao upravu. Uloga intendanata, koji su od 1689. godine djelovali u svim provincijama, i dalje se poveavala. Oni su, pored ostaloga, vodili ili nadzirali: upravu, sudstvo i policiju u provincijama. S kodifikacijom prava (npr. kaznenog prava i zakona o trgovini), to je vrijedila za itavu zemlju, zapoeo je proces unifikacije rascjepkanog pravnog poretka koji je na jugu nosio crte rimskog prava, a na sjeveru germanskog obiajnog prava. Dravne financije, koje su iscrpljivali izdaci za upravu, dvorski ivot, vojsku, ratove itd., jaao je privredni i financijski strunjak Luja XIV. Jean-Baptist Colbert. On dodue nije mogao dokinuti poreske povlastice plemia i sveenstva (oni su bili osloboeni najvanijeg neposrednog poreza, faille, koji se isprva plaao kao "nadoknada" umjesto vojne slube); ali Colbert je zato poveao prihode od posrednih poreza (porez na sol, na alkoholna pia, monopol duhana itd), a to je pogadalo posebno sitno graanstvo i seljaki stale. Colbert je aktivirao privredni ivot uvodei sistem merkantilizma Meutim, Luj XIV. odnosio se suzdrano prema dalekosenim kolonijalnim planovima svoga ministra privrede; kraljevo miljenje bilo je previe zaokupljeno kontinentalnom Europom. Unitaristiki stav odredio je i vjersku politiku Luja XIV. Jedinstvo vjere smatrao je on dravnom potrebom. Nije trpio odvajanja od dravne katolike crkve: suzbijao je teoloki smjer jansenizma, koji se u osnovi suprotstavljao katolicizmu (njegov zaetnik bio je Cornelius Jansen, 1638., koji se oslanjao na kalvinistike nazore i naglaavao neodoljivu mo boje milosti). Hugenote je sve

ee progonio i napokon je njihovu vjeru potpuno zabranio (1685. ukinuo je Nanteski edikt). Uslijed toga je iz Francuske pobjeglo oko milion hugenota. Tako strogo provoenje naela jedinstva vjere znatno je oslabila privredu zemlje suprotno tenjama merkantilizma. Oslabio je i ugled Luja XIV. u protestantskim zemljama. Ondje su vladari pruali hugenotima utoite, dakako i radi privrednih interesa (na primjer u Brandenburgu). lz tenje za apsolutistikom svemoi proizala je i namjera Luja XIV. da za volju politikog prvenstva zavlada i francuskom crkvom. Dravnocrkvene tendencije u Francuskoj, takozvani galikanizam, koji je od kasnoga srednjeg vijeka bivao sve snaniji, Luj je u borbi s papom doveo do vrhunca. Te su tendencije dobile klasinu formulaciju u etiri "galikanska lana", deklarirrana 1682. Njih je najveim dijelom sastavio rjeiti propovjednik i gorljivi pobornik monarhova aposlutizma Jacques Benigne Bossuet. lanovi su, pored ostaloga, govorili da su kraljevi i suvereni u svjetovnim stvarima nezavisni od pape, i da papa nije nepogreiv. Apsolutizam Luja XIV. ispoljavao se i u njegovoj agresivnoj spoljnoj politici U slubi te politike nalazila se za tadanje prilike neuobiajeno jaka vojska (g. 1688. blizu 300.000 osoba). Luj XIV. je podigao apsolutizam u Francuskoj na nivo koji nije bio nikada premaen. Luj je uvelike onemoguio poseban ivot provincija i korporacija, i na taj nain, dakako, ujedno razorio i jedan od izvora dravne snage. Ali on i pored toga nije uspio dovesti apsolutizam do "savrenstva". Proces izjednaenja podanika zapeo je, na primjer, ve u poetku - injenica vana za pojavu francuske revolucije. Isto tako, Luj XIV. je prenapregnuo financijske snage drave do iscrpljenosti. Stalni ratovi i teki porezi nametnuti stanovnitvu zbog Lujevog raskonog ivota doveli su do osiromaenja naroda. Kad je umro, iza Kralja-Sunca ostale su posve neuravnoteene dravne financije. Njegovim nasljednicima nije uspjelo srediti ostavtinu: naprotiv, oni su dravne dugove samo poveali. Luj XIV. usmjerio je dravu na svoju linost: sve niti nalazile su se u njegovoj ruci. Srea ili propast Francuske zavisila je od sposobnosti ili nesposobnosti njegovih nasljednika.

Prosvjetiteljsko doba. Nove tendencije, koje izbijaju ve krajem vladavine Luja XIV, sve vie jaaju i daju XVIII st. racionalistiki peat. Duh toga vremena pripremali su racionalisti Fontenelle (Povijest proroanstva, 1687) i Pierre Bayle (Historijski i kritiki rijenik, 1697). To se doba zove prosvjetiteljsko zato to filozofi, naunici i knjievnici ne piu samo za otmjeno drutvo kao dotada, nego ire prosvjetu i u graanski soc., stale. Racionalistika knjievnost suprotstavlja se religiji, uskom patriotizmu i svakoj nametnutoj disciplini; ona u prvi plan stavlja ekon. i polit. probleme; ona je kozmopolitska. Sedamnaesto je stoljee Voltaire stvorilo franc. klasinu dramu i podiglo je do najvee estetske visine. XVIII st. Ni adaptacije Shakespearea u prijevodima komada duhu vremena najvie odgovara Molierea, ve drutvena satira Lesagea stvorio buroasku dramu Chausse plaljivu

nastoji da je na toj visini odri, ali bez uspjeha: tragedija nije odgovarala duhu Voltairea, Le Tourneura i Ducisa nemaju uspjeha. Dominantna knji. vrsta ovoga vijeka nije drama. Od kaz. komedija, i to ne karakterna kao u (Turcaret), Dancourta (Kavalir po

modi) i, osobito, Beaumarchaisa (Figarov pir, Seviljski brija). Diderot je (Nezakoniti sin, Glava obitelji), a Nivelle de Za komediju (Pomodna predrasuda). Posebnog su karaktera suptilnu

komedije koje pie Marivaux (Lane ispovijedi; Igra ljubavi i sluaja; Otok robova), u kojima nalazimo najfinije nijanse franc. jezika XVIII st. i analizu raanja ljubavi (marivaudage). U XVIII st. roman se nalazi u neprekidnom razvoju. Lesageov Gil Blas novo je lice u franc. knjievnosti, koje podsjea na kasnije besprizorne u rus. romanima i naeg Petricu Kerempuha. Marivaux pie socijalne romane Marijin ivot i Seljak skorojevi. Abb Prvost postaje slavan romanom Pripovijest o vitezu Des Grieuxu i o Manon Lescaut a potkraj stoljea Choderlos de Laclos izdaje remek-djelo Opasne veze. Druga grupa romana najavljuje romantizam: Nova Heloiza J. J. Rousseaua i Pavao i Virginija Bernardina de Saint-Pierrea. Meutim, najvie uspjeha postiu filoz. roman i filoz. pripovijetka. Oni su najsigurnije i najpogodnije sredstvo za propagiranje novih ideja. Svi veliki pisci sluili su se njima: Voltaire (Candide, Prostodunik, itd.), Diderot (Rameauov neak; Jakov fatalist), Montesquieu (Perzijska pisma) i

donekle J. J. Rousseau u spomenutom romanu. Lirska poezija ostaje didaktina i sladunjava sve do Andra Chniera, jedinog velikog pjesnika, koji u klasinoj formi pjeva romantine osjeaje. Epistolarna literatura veoma je razvijena; svaki pisac ostavio je po nekoliko svezaka pisama. Sam Voltaire ih je napisao vie od 12 000. Na brojne memoare (najpoznatiji Saint- Simonov o ivotu na dvoru Luja XIV) nadovezuje se literatura s pov. sadrajem, pa Voltaire prvi primjenjuje modernu metodu prouavanja ekon. imaju: gospode de Rivarol, i kult. prilika (Stoljee Luja XIV, Povijest Karla XII). Saloni ostaju i u XVIII st. stjecite intelektualne elite. Najuglednije salone Lambert, de Tencin, du Deffand i Geoffrin. Filozofija i raspravljanje o moralu na dnevnom su redu u salonima i u tisku: Vauvenargues, Diderot (D'Alembertov san, veoma vaan pokuaj materijalistikog (d'Alernbert), tumaenja svijeta kao cjeline), Rousseau i Voltaire piu misli i maksime, rasprave, polemike i filozofske udbenike. Fizika, matematika, astronomija prirodopis (Buffon) razvijaju se i njeguju u svim obrazovanim krugovima. Diderot i d'Alembert ureuju veliku enciklopediju (Encyclopdie ou Dictionnaire raisonn des Sciences, des Arts et des Mtiers). Taj njihov monumentalni pothvat nije bio samo sinteza znanja epohe nego i akcioni plan za obaranje jednog preivjelog sistema, odraz ujedinjene fronte graanstva protiv tiranije. Materijalistiko shvaanje svijeta i drutva uzima sve vie maha, soc. promjene postaju neminovne. L'art classique javlja se u doba Luja XIII, a na vrhuncu je za vladavine Luja XIV (stil Luj XIV), kada se u Parizu gradi Louvre, veliki pravilni trgovi Place des Victoires i Place Louis le Grand (danas Vendome) te golemi graevni kompleks Hotel des Invalides s kupolom crkvom Dme des Invalides, koju projektira glavni arhitekt epohe J. Hardouin-Mansart (1646- 1708). Kamenim slavolucima Porte StDenis i Porte St-Martin u Parizu uzor su slavoluci rim. careva. Reprezentativno je djelo ovog razdoblja dvor Versailles, ijom gradnjom poinje L. Le Vau (16121670), a nastavlja je Hardouin-Mansart i R. de Cotte (1656-1735), koji predstavlja sponu izmeu baroka i rokokoa. Ispred proelja dvora je golem park, to ga je planirao A. Le Notre (1613-1700), stvorivi konani oblik tzv. francuskog parka, u kojemu je sva vegetacija podvrgnuta strogim ravnim linijama i geom. formama. U

parku je Hardouin-Mansart podigao dvorac Veliki Trianon,

jednu od najljepih

graevina toga doba. Po uzoru na versailleske graevine nastaje na ladanju niz kralj. i aristokratskih dvoraca, a u gradovima palae i kue koje slijede stil pariskih uzora. - Kiparstvo u prvoj pol. XVII st. nastavlja tradicionalni zadatak gradnje nadgrobnih spomenika s portretnim i alegorijskim likovima. U drugoj pol. XVII st. dobivaju radovi ove vrste izrazito barokna patetina obiljeja u ostvarenjima F. Girardona (1628-1715) portretna poprsja. i A. Coysevoxa (1640-1720), koji u tom duhu izvode Naglaenim naturalizmom proeti su mitol. likovi P. Pugeta

(1620-1694), koji ostaju u opoziciji spram slubenog dvorskog kiparstva. Ono se razvilo u vezi s izgradnjom Versaillesa, u kojemu kiparski radovi imaju velik ali i posve dekorativan udio. Muzika Na razmei izmeu kasnog baroka i galantnog odnosno ranoklasinog stila nalazi se J. Ph. Rameau (1683-1764), najmarkantnija linost franc. muzike XVII st., obnovitelj franc. opere, majstor muzike za embalo i za komorne sastave i teoretiar koji utemeljuje modernu nauku o harmoniji svedene na njezina prirodna naela, 1722). (Prirunik harmonije,

BAROK, stil u lik. umjetnostima, arhitekturi, knjievnosti i muzici koji je zavladao Evropom po. XVII st. Nazivom barocco eljelo se u poetku oznaiti neto to je manje vrijedno u odnosu prema jednostavnim renesansnim estetskim kanonima. Naziv se dovodi u vezu s portugalskom rijei barroco (biser manje vrijednosti i nepravilna oblika). Prvobitno oznaka za svaki pretjerani umjetniki izraz, barok oznaava stilsku epohu koja je naslijedila renesansu, a razvila se u rokoko i trajala do pojave klasicizma uoi Francuske revolucije (1789). BAROKNI, koji pripada baroku, koji ima obiljeje baroka (barokno pokustvo). U prenesenom smislu: raskoan, prebujan, pretjeran, previe kien; udan, neobian. Barok u knjievnosti javlja se krajem XVI st., najprije u paniji (estilo culto, gongorizam), zatim u Italiji (marinizam), Engleskoj (euphuizam), Francuskoj (precieuses), a najposlije u Njemakoj (tzv. Schlesische Dichterschule); gubi se pojavom racionalizma u XVIII st. Bitne su znaajke univerzalizam, suprotstavljanje graanskog sustava vrijednosti dvorskoj kulturi i enja za drugim svijetom mjesto renesansne ivotne radosti. U pjesnikom izrazu osjea se napetost izmeu ant. forme i kr. sadrine, a u sreditu se osjea misao o prolaznosti svega zemaljskog. Njeguje se sonet i epigram, s antitezom kao omiljelim stilistikim sredstvom. Cjelokupna metaforika aparatura slui da predoi nadzemaljsko u zemaljskom. Vrhunac su knji. baroka djela Calderona i Lope de Vega u paniji, a njegovi se elementi nalaze i u djelima franc. klasicista (Corneille, Racine), u tal. marinizmu i u njem. novolatinista (J. Balde, Gryphius). Izdaju se mnoge poetike i osnivaju akademije za odravanje istoe jezika i pridravanje pravila o knjievnim rodovima i vrstama. Sastavljaju se pod utjecajem ant. uzora i mnogi spjevovi, ali bez veeg uspjeha. Jedno je od najuspjelijih djela baroka Grimmelshausenov Sim plicissimus, a od dramskih radova najznaajnija je jezuitska drama, koja obiluje propovijedima kr. stoicizma i alegorijama o drugom svijetu, i koja u sebi nastoji sjediniti sve umjetnosti, te tako priprema tlo za razvoj evropske opere.

Barok u likovnim umjetnostima i arhitekturi. U nastojanju da se poveu arhitektura, kiparstvo i slikarstvo nastaju graevine razigranih proelja i bogato ukraene u unutranjosti. Pompozni nain graenja i ukraivanja dvorova i palaa forsiraju vladari i aristokracija, a crkva ga primjenjuje istovremeno s protureformacijom. Uz tenju za jakim efektima, arhitektura ostvaruje i nova prostorna rjeenja. U skulpturi dolazi do izraaja naturalistiko shvaanje u modelaciji ljudskog tijela, koje se prikazuje u smionim stavovima i razigranim pokretima. Zaokret u naturalizam karakteristian je i za slikarstvo. U sakralnim kompozicijama prevladava patos, a u mitologijskim temama akt. Primjenom perspektive doarava se iluzija dubokih prostora (stropne freske); koloristiki efekti postiu se jarkim bojama i otrim suprotstavljanjem svjetla i sjene. Pejza i mrtva priroda postaju samostalne slikarske teme, a u grafici bakropis dolazi do savrenstva. Tenja za dekorativnou prisutna je u svim proizvodima umjetnikog zanatstva, posebno u pokustvu, tapiseriji i tuku. Barok se proirio po cijeloj Evropi, a poseban procvat doivljava u nekoliko jakih sredita (Njemaka, eka, Austrija, Italija, panija), gdje su stvorene specifine stilske varijante. Glavni su predstavnici barokne arhitekture: u Italiji Vignola, C. Maderno, G. della Porta, D. Fontana, F. Borromini, B. Longhena; u Francuskoj S. de Brosse, J. Hardouin-Mansart, A. Le Ntre; u Engleskoj Ch. Wren; u Njemakoj i Austriji J. B. Fischer von Erlach, J. L. von Hildebrandt, A. Schlter, D. Poppelmann, B. Neumann; u panjolskoj J. Churriguerra. Znaajni su majstori slikarstva baroka: u Italiji Caravaggio, porodica Carracci, Domenichino, L. Giordano, Guercino, G. Reni, G. B. Tiepolo, G. B. Piazzetta, F. Benkovi, P. Longhi, F. Guardi, A. Pozzo, A. Magnasco; u Francuskoj J. Callot, obitelj Le Nain, N. Poussin, C. Lorrain, Ch. Lebrun, P. Mignard, H. Rigaud; u panjolskoj J. Ribera, F. Zurbaran, B. E. Murillo, D. Velzquez; u flam. i hol. slikarstvu Rubens, Rembrandt, A. van Dyck, F. Hals; u Njemakoj i Austriji A. Elsheimer, C. D. Asam, J. M. Rottmayr; u Engleskoj W. Hogarth, J. Reynolds i Th. Gainsborough.

Barokno kiparstvo reprezentiraju: u Italiji A. Algardi, L. Bernini, S. Maderno; u Francuskoj P. Puget, F. Girardon, A. Coysevox, J. B. Pigalle, E. M. Falconet; u Nizozemskoj A. QuelIinus, H. de Keyser; u Njemakoj i Austriji A. Schlter, R. Donner. Barok u muzici obuhvaa razdoblje priblino od 1600. do 1740. Do stilske priprave i prijelaza dolazi ve ranije pa se uzima kao rana faza baroka vrijeme oko 15701630, srednji ili visoki b. oko 153080. i kasni b. oko 16801740. Nasuprot renesansnom vieglasnom (polifonikom) nainu komponiranja, razvija se u baroku monodija, tj. jednoglasje uz akordiku pratnju, kao posljedica novih, izrazito individualistikih shvaanja. Ta se akordika pratnja ostvaruje u obliku tzv. -> generalbasa, harmonijskog temelja svake barokne kompozicije (po njemu se muz. barok ponekad naziva i razdobljem generalbasa). Nov odnos prema glazbi ogledao se u tenji da se stvori muz. izraz koji bi odraavao subjektivna osjeanja i koji bi sluaoce uzbudio (tzv. stile concitato). Stoga se u baroknoj monodiji muzika oblikuje prema afektivnom sadraju i smislu teksta. Prema naelima monodijskog, tj. izraajnog solistikog pjevanja, stvaraju se u doba baroka posve novi muz. oblici: arija i recitativ te opera, oratorij i kantata. U instrumentalnoj muzici izgrauju se oblici zasnovani na naelima koncertantnog stila, tj. za barok karakteristinog kontrastiranja zvunih masa: Concerto Grosso i solistiki koncert (Concerto). Uz to se razvijaju barokni tipovi sonate - da chiesa i - da camera, u solistikom i komornom sastavu (najee tzv. trio-sonata). Istodobno i dalje ive naslijedeni kontrapunktski oblici i tehnike, ali presadeni u nove forme solistike instrumentalne glazbe (za orgulje, embalo) ricercar, tohatu i fugu. U stvaranju baroknih kompozicijskih tehnika i oblika, poevi od monodije i opere do concerta grossa, predvode i postaju uzorom itavoj Evropi tal. muziari; najznatniji su meu njima: G. Caccini, C. Monteverdi, G. Carissimi, G. Frescobaldi, A. Corelli, A. i D. Scarlatti te A. Vivaldi; u Njemakoj su glavni predstavnici baroka H. Schltz, D. Buxtehude, G. Ph. Telemann, J. S. Bach, G. F. Hndel; u Francuskoj J. B. Lully, F. Couperin, J. Ph. Rameau; u Engleskoj J. Blow i H. Purcell; u

Hrvatskoj V. Jeli i I. Lukai, a u Sloveniji J. B. Hoffer, M. Omerza, V. K. A. Siberau i J. Zupan.

Merkantilizam u teoriji i praksi Teorijski temelji. Centralistiko-apsolutistike tendencije europskih drava poslije tridesetgodinjeg rata donijele su i adekvatnu ekonomsku koncepciju: merkantilizam, koji se temeljio na "ekonomskom miljenju izrazito okrenutom prema dravnoj privredi" (G. Stavenhagen). Svaka drava htjela je maksimalno ojaati svoj unutranji i vanjski poloaj posredstvom privredne politike. Stoga su se neprijateljski sporovi meu europskim dravama sve ee pretvarali u ekonomske ratove. Merkantilistika teorija polazi od gledita prema kojemu bogatstvo i mo drave poiva na novcu, to jest na aktivnoj trgovakoj bilanci. Stoga privredu valja reorganizirati na principu autarkije, a to nala dr e avnim mjerama usmjeravanu ekonomsku politiku. Pri tom je najvanije: monopolistiki posjedovati odnosno pribavljati sirovine; hermetiki se zatvoriti prema konkurentnom uvozu (uvozne carine); ukinuti sve unutranje carine i intenzivirati izvoz; stvarati nove potrebe i nova trita; aktivirati kapitalistiki duh; graditi trgovake putove; iskoritavati rezerve radne snage i voditi "politiku napuivanja"; napokon, usmjeriti dravne investicije u manufakture i trgovake kompanije. Taj katalog u sebi je nosio nov pogled na podanike kao na radnu zajednicu: svaki pojedinac sa svojom radnom snagom postajao je vanim ekonomskim initeljem. A budui da je teorija smatrala kako je ukupan opseg trgovine, novca i privrednog potencijala nepromjenljiv, svaka se drava mogla obogatiti jedino na raun drugih drava. Egoizam nacionalne privrede postao je tako svjesnom maksimom dravne politike. Kad bi se taj sistem optimalno oblikovao, mjere jedne drave teoretski bi morale dovesti do ekonomske blokade drugih. To se u praksi nije dogaalo i stoga to polazna stanja pojedinih zemalja nisu bila jednaka: po jednoj strani nastala je, ve prema zemljopisnom poloaju drava, varijanta pomorskog, odnosno varijanta kopnenog merkantilizma. Ova druga pridavala je veu vrijednost daljnjem razvoju vlastitih privrednih kapaciteta (= proizvodni merkantilizam), a prva je vee interese

vidjela u trgovini (= trgovaki merkantilizam). Po drugoj strani bile su razliite i ekonomskopolitike pretpostavke: u Engleskoj i Nizozemskoj postojao je irok kapitalistiki sloj koji je ostvarivao merkantilizam na temelju privatne inicijative, nezavisan od dravne pomoi. A primjerice u Francuskoj, i u njemakim zemljama, valjalo je, naprotiv, tek umjetno stvoriti kapitalistiki sloj posredstvom dirigistikih mjera. Mo inercije tradicionalnih oblika rada u poljoprivredi i zanatstvu stajala je na putu "viziji budunosti racionalno usmjerenog industrijskog i trgovakog drutva" (F. Wagner), viziji koju je stvorio generalni kontrolor francuskih financija, Jean-Baptist Colbert (8 str. 515). Praktiki oblici u vodeim europskim dravama. Pokazalo se da putove merkantilistike prakse utiru poduzetni "svjetski prevoznici" iz nizozemskih sredita. Istonoindijskom kompanijom (1602), financijski izvanredno jakom "Amsterdamskom bankom" (1608) i daleko najveom svjetskom trgovakom mornaricom (560000 tona; Engleska 100000 tona) , nizozemska je republika sa svega 2,2 milijuna stanovnika imala u ruci instrument privredno- politike moi prvoga reda. Budui da su vodei nizozemski privredni poduzetnici bili ujedno i lanovi svojih gradskih vijea, pokrajinskih skuptina i zajednikog parlamenta, uspostavilo se "nenadmano jedinstvo financija, trgovine, kolonijalne politike i dravne uprave" (F. Wagner). U trgovini zainima Nizozemska je imala gotovo monopolni poloaj. Kao trgovaki narod, Nizozemci su smatrali da njihovim interesima najbolje odgovara slobodna trgovina, pa su se stoga ubrajali medu najvee pobornike slobode trgovanja. Nije sluajno to je upravo jedan Nizozemac, Hugo Grotius, zahtijevao slobodu mora ("De mare libero" = O slobodnom moru; 1809). Slini su bili i interesi Engleske (5,5 milijuna stanovnika), ali ona je izbjegavala opasno jednostranu, iskljuivo trgovaku politiku. Za razliku od Nizozemske, Engleskaje sistematski nastojala unaprijediti i kopnenu privredu, pa je osnivala nove privredne grane, osiguravala sirovine i podupirala domau kapitalistiku proizvodnju u manufakturama (pomagala je izvoz tkanina, odredila uvozne carine

za ito, i drugo). Osnova za takav razvoj bila je na prijelazu iz 15. u 16. stoljee izvrena prvobitna akumulacija kapitala (nasilno odvajanje proizvodaa od sredstava za proizvodnju i koncentracija tih sredstava u rukama kapitalistike klase te pretvaranje proizvoaa u klasu najamnih radnika); u En- gleskoj to je meu ostalim dovelo do toga da su seljacima oduzete goleme obradive povrine i pretvorene u panjake za ovce, jer su manufakturama bile potrebne neograniene koliine vune. S donoenjem Zakona o plovidbi (Navigation Acts, 1651. i kasnije) otpoeo je ekonomski rat protiv nadmone nizozemske konkurencije u trgovini, ali se Engleska probila tek u ranom 18. stoljeu. U to se vrijeme ona, u osobama vodeih lanova parlarnenta, dovinula i do poistovjeivanja privrede i politike. Engleska je pretvorila dravna trgovaka poduzea ("Merchant Adventurers") u slobodne trgovake kompanije (Istonoindijska kompanija 1708. i Kompanija za Juno more 1711), koje su se mogle osloniti na snanu "Bank of England", osnovanu 1694. Samo 1/20 stanovnitva radial je u trgovini, veina pak u tekstilnim manufakturama koje su stjecale goleme dobitke od izvoza vunenih tkanina. Radi zatite te unosne grane, izvoz sirove vune bio je zabranjen. Druge dvije europske pomorske zemlje (panjolska i Portugal) pokuavale su slijediti primjer Nizozemske, ali su u 17. i ranom 18. st. uvelike zaostale. Glavni su razlozi bili u tome sto su se smanjile isporuke zlata i srebra iz njihovih kolonija i to se stanovnitvo panjolske naglo prorijedilo. Kad je drava 1609. iz vjerskih razloga protjerala oko 200000 marljivih Maura (Moriska) , bio je to teak promaaj, jer se stanovnitvo i inae smanjilo uslijed epidemija i iseljavanja. Visoki porezi koili su ionako skuenu privatnu inicijativu i spreavali podizanje industrije. Povrh toga, kolonijalna trgovina sa panjolskim naseobinama bila je preputena preteno inozemnim bankama i trgovcima, a asientom (ugovorom) od 1713. Engleska je sebi izborila pravo da trguje sa panjolskim kolonijama u Junoj Americi (osobito da ondje prodaje crnako roblje). Glavni predstavnik kopnenog merkantilizma bila je Francuska (oko 20 milijuna stanovnika). Colbert je vrlo teko uklanjao prepreke (unutranje carine) i gradio

nune pretpostavke merkantilizma (ceste, kanale, strune skole). Tako su se, na primjer, razlike medu indirektnim porezima i unutranje carine mogle ukloniti tek moda u polovini zemlje, poslije ega su ostale provincije pogotovu poprimile karakter "inozemstva". Colbert je ponajvse nastojao da pored stjecanja i obrane kolonija izgradi monopolistiku industriju kojom e upravljati drava. To nije mogao bez znatnih investicija, pa je zbog njih morao poveati dravne prihode. Stoga je Colbert nastojao smanjiti dohotke poreskih zakupnika ("reijske trokove"), ograniiti broj oprotenih od poreza (plemstvo!), sniziti neposredne poreze (na dohodak) i poveati posredne (na potronju). Propisao je vrste cijene ivenih namimica kako bi mogao odrati niske nadnice, i zabranio izvoz ita. Colbert je 1667. mogao zabiljeiti dvostruki uspjeh: ukupan se fiskalni prihod poveao (na 96 milijuna livri; 1661. iznosio je oko 85 milijuna), a od toga je dravi pripalo 63 milijuna (dvije treine; 1661. tek dobra treina). Drastinim povienjem zatitnih carina (1667) Colbert je pokuao poduprijeti industriju to se izgraivala, ali je Francuska morala prema odredbama mira u Nijmegenu (1678) ponovo uvesti stare carinske tarife. Ni kolonije nije Colbert stjecao onako uspjeno kao nizozemski i engleski suparnici; unato silnim naporima da izgradi brodovlje i podigne kolonijalna uporita, Francuska je sredinom 18. st. izgubila svoje naseobine u Sjevernoj Americi (Kanadu, zemlje na Mississippiju) u korist Engleske. Gledano u cjelini, francuski merkantilistiki sistem nije urodio uspjehom; poetne rezultate ponitili su uglavnom skupi ratovi Luja XIV. i loa financijska politika Colbertovih nasljednika (dravni bankrot 1720). Povrh toga, zemlji je nadasve smetalo to su se nune pretpostavke morale izgraivati vrlo dugo i to nije bilo inicijative kapitalistikog sloja. Pokazalo se daje teak promaaj bilo i opozivanje Nanteskog edikta (1685) koje je dovelo do (zabranjene) emigracije blizu 500000 hugenota. Ti iseljenici, vjeti privreivanju, znatno su ojaali europsku konkurenciju. Kameralizam. Njemake teritorijalne drave (osobito Pruska, Bavarska i Austrija) pridravale su se francuskog modela, ali se njihova privredna praksa usmjeravala

vie prema fiskalnoj nego nacionalno-ekonomskoj politici, i potpuno se podreivala dirigizmu zemaljskih viadara. Otuda i naziv "kameralizam" ("camera" = vladareva riznica). Kameralizmu je bila prva briga da poveava prihode zemaljskog kneza od dobara riznice i od regalija, i da tedijivo upravlja dravom i privredom. Tu njemaku varijantu europskog merkantilizma pruski je kralj Fridrik Vilim I. institucionalizirao kao znanstvenu disciplinu na sveuilistima u Halleu i Frankfurtu na Odri (1727); njegov primjer slijedile su i druge njemake zemlje. Dok je Veil Ludwig von Seckendorf u svojem spisu "Njemaka kneevska drava" (Teutscher Frstenstaat; 1655) dravnu pomo privredi jo povezivao s patrijarhalnom i duhovnom odgovomosti zemaljskog gospodara, dotle su "tri austrijska kameralista", Johann Joachim Becher, Philipp Wilhelm Hrnigk i Wilhelm Schrder, dravni dirigizam u privredi sekularizirali. Becher, koji je dugo utjecao na Bavarsku i Austriju, tumaio je dravu kao privrednu zajednicu u kojoj seljatvo isporuuje materijal, obrt izrauje zanatske proizvode, a trgovci te proizvode prodaju. On je elio da se odbace monopoli, jer iskljuuju mnoge proizvoae i uzrokuju velike drutvene razlike. Hrnigk je u svojemu glavnom djelu pod karakteristinim naslovom: "Austrija iznad svega, samo ako hoe" (1684) zahtijevao da se eksploatiraju sirovinska bogatstva zemlje, i preporuivao da se poljoprivreda unaprijedi sadnjom novih kultumih biljaka (krumpira, eerne repe, duhana). Schrder je, napokon, u knjizi "Kneevska novana i rentna blagajna" (1686) pokazao kako je nuno da novac cirkulira, a to pospjeuju izdaci za veliku vojsku i za raskoan dvorski ivot. Svim kameralistima bila je zajednika nesklonost prema uskogrudnoj i sebinoj politici cehova, koji su svojim "zakljuavanjem" (= brojanim ograniavanjem) zastupali "naelo kruhoborstva" i tako spreavali svako intenziviranje i ekspanziju svojeg zanata. U sreditu svih kameralistikih napora bilo je unapreenje zanatstva u modernom organizacijskom obliku manufacture, koja je djelomice zamijenila tradicionalan sistem kunog rada. Prema uzoru zapadnoeuropskih drava, esto su se podizali sirotinjski i radni domovi (za prosjake), organizirani kao manufakturni pogoni. No

zbog nepovoljnih pretpostavki (nepostojanje kolonija), efekti trgovine i dobave plemenitih metala nisu hili znatni, unato velikim naporima. Johann Heinrich Gottlob von Justi i Joseph von Sonnenfels razvili su znanstveni sistem prema kojemu najvii cilj kameralizma mora biti sveopa "srea" podanika, ostvarena zahvaljujui naporima drave. Oita je veza toga stava s naelom blagostanja prosvijeenog apsolutizma i njegove filozofije. Socijalne i ekonomske prilike u doba merkantilizma Zajednike crte europske socijalne i ekonomske strukture (od 1650. do 1750.) Trend racionalizacije i sekularizacije napredovao je ravnomjerno u svim europskim dravama. Centralistiki organizirana drava unificirala je pravo, izgradila sustav organa vlasti s jasno razgranienim kompetencijama i uklonila privilegije (osim nekih posebnih prava plemstva). Dok se u teoriji priinjalo da je ta koncepcija pravno zasnovana i savrena, dotle je ona u zbilji znala poprimiti crte samovolje i improvizacije. Iako je formula o "milosti bojoj" ostala, ideja drave ipak se polako oslobaala svoje duhovne podloge. Temeljit obuhvat svih stanovnika zemlje jedinstvenim pravnim i upravnim poretkom ujedno je oznaio i zavretak pol tisuljea dugog razvoja od srednjovjekovnog personalno povezanog zajedntva do institucionalnog jedinstva dravnog podruja. U toj se epohi, zatim, jasno raspoznaje crta urbanizacije. Oko 1700. Europa je imala oko 60 milijuna stanovnika, od kojih je 80% ivjelo jo na selu. Taj se odnos tijekom slijedeih desetljea mijenjao u korist gradova. Napredak medicine i higijene, zatim poboljani nain gradnje i bolji uvjeti ivota, donosili su sa sobom neprestani porast stanovnitva (osim u panjolskoj i Francuskoj), pa je raslo i znaenje gradova. Meutim, oko 1700. jo je 60 do 65% gradskog stanovnitva ivjelo u malim gradovima (ispod 5000 stanovnika) i bavilo se, pored svojih gradskih zanimanja, jos i poljoprivredom ("ratarski gradovi"). Iako je red socijalnih vrijednosti bio jo mnogo blii onomu srednjovjekovnom nego novovjekomu, ne treba zanemariti injenicu da se srednjovjekovno staleko

drutvo (sa socijalnim poloajem po roenju) polagano mijenjalo u klasno drutvo (sa socijalnim poloajem koji odreuje uloga u procesu proizvodnje). Graanski dinamine predodbe vrijednosti (pored ostaloga marljivost, svijest o pravima, tolerantnost, obrazovanje, uspjeh) probijale su se nasuprot statinoj razumljivosti stvari po sebi to je vrijedila meu plemstvom i seljatvom. Ruku pod ruku s urbanizacijom ila je i izgradnja financija: naturalna se privreda povlaila, moderne tehnike rada i ivotne okolnosti zahtijevale su opepriznato sredstvo razmjene; novac je polako potiskivao robna davanja ak i na selu. Urbanizacija i izgradnja financijskog sistema naznaivale su da se teiste ekonomske strukture poelo premjetati s agrarnog na zanatsko- proizvodni sektor. Trgovina, zanatska proizvodnja i gradski socijalni slojevi. U vodeim europskim dravama sve je vie raslo znaenje "industrije" tekstila, metala i luksuzne robe. Neke nove grane zahtijevale su i novu tehniku proizvodnje i organizaciju radionica, a to je pak urodilo snanim povratnim uinkom na socijalnu strukturu: pored tradicionalnog sistema kunog rada (= decentralizirana proizvodnja pri kojoj poduzetnik, "nakladnik", nabavlja sirovinu, a nju prerauju njegovi radnici u svojim kuama) pojavila se i manufaktura (= centralizirani veliki pagan s podjelom rada pri kojemu se jo primjenjuju tradicionalne zanatske tehnike). Socioloko znaenje tog novog sistema proizvodnje bilo je velika: radnici su se izdvajali iz zatitne sredine velike obitelji, otvorio se put raspadu obitelji i dotadanje ekonomije pokrivanja njezinih ivotnih potreba. (Cehovi su se, meutim, i pored toga odrali kao organizacijski oblik udruivanja zanatlija). Taj razvoj ne bi se mogao postii bez napretka tehnike. Ona je i tvorila opu pretpostavku racionalnijeg naina proizvodnje kojim se uteuju trokovi i radna snaga. Tako je npr. rudarstvo u Engleskoj postiglo nezapamen uspon zahvaljujui pronalasku parne crpke. Mnogovrsna poboljanja unaprijedila su brzinu i sigurnost brodova, zahvaljujui finijoj optici usavrio se dalekozor i (zajedno s preciznom mehanikom) mikroskop; s pronalaskom mehanikog unka na tkalakom stanu tekstilna se industrija poela mehanizirati, opruge i kovani eljezni obrui na

drvenim kotaima kola unaprijedili su promet pa tako i trgovinu, a mnoge su proizvodne grane poele iskoritavati vodnu energiju: te pojave nagovijetale su poetke industrijskog doba (S str. 529). Otkako je kruna bila oslabila (1660), u Engleskoj se otvorio put politici slobodne trgovine onog novarskog sloja u kojemu su se koncentrirali svi trgovaki i kapitalistiki interesi vanjske trgovine eljne novca. Sprega te novarske aristokracije i drave, to jest Engleske banke i parlamenta, stvarala je mnogo bolje mogunosti ulaganja nego to je bila uobiajeno kupovanje veleposjeda, i nudila je (privremeno) goleme dobitke. U meuvremenu se boom, povezan nadasve s osnutkom Kompanije za Juno more (1711), zavrio sa spekulantskom groznicom i napokon slomom (1720). rtve takvog razvoja bili su sitni plemii (gentry) i radnici, koji su morali snositi izvanredni porez za pokrie dravnih zajmova koje je vlada raspisivala radi likvidnosti dravne banke. Pored trgovine procvala je i industrija tekstila, a poslije 1720. i rudarstvo. Trgovina i industrija privreivale su etiri puta vie nego poljoprivreda (koja se nije podupirala). Uslijed toga to se bogatstvo koncentriralo u malo ruku, to se stanje u privredi nalazilo na rubu krize i to su se nadnice svjesno odravale na niskoj razini, nastao je medu poljoprivrednim stanovnitvom i gradskim radnitvom opasan pauperizam: od 5,5 milijuna stanovnika zavisilo je 1696. godine 1,3 milijuna od dravne potpore sirotinji. Socijalno se nezadovoljstvo gotovo iz godine u godinu iskaljivalo u regionalno ogranienim nemirima koji, meutim, nikada nisu dostigli razmjere socijalne revolucije. Na slian se nain razvijala i socijalna struktura u Francuskoj. Pokreta privrede bio je - iako u manjim razmjerima - tanak kapitalistiki sloj veletrgovaca, brodograditelja i bankara. I tu su terete sistema morali snositi donji slojevi. Za razliku od Engleske, ovdje se ipak razvilo brojano jako i duhovno uzdignuto graanstvo, koje je u 18. st. postalo nosiocem prosvjetiteljstva. Izvanredno velike dobitke Francuskoj je donosila industrija tekstila i porculana, a takoer i umjetniki obrt; industrija eljeza je, naprotiv, zaostajala uslijed nestaice drva za proizvodnju drvenog ugljena potrebnog u tadanjoj metalurgiji. Ali i uspjene industrije nale

su se poslije 1700. na udaru nestabilnosti cijena (pogorao se sastav kovanog novca) , radnike borbe i nestaice sirovina, a nadasve ratova. Povrh toga, privredu i socijalni ivot optereivale su loe strane umjetno forsiranog merkantilizma: nestaica kredita, rad prema naredbi, nezainteresiranost imunog plemstva i bijeda radnitva. Pored financijske aristokracije, koja je zaduenu dravu drala u svojim rukama zakupljujui izvore dravnih prihoda, situaciju su iskoritavali i plemii po slubi i srednje graanstvo: kupovali su goleme komplekse zemljinih dobara, i zadobivali vodee poloaje u znanosti, tehnici, umjetnosti i literaturi; njihov uspon bio je "najznaajniji dogaaj u vrijeme vladavine Luja XIV." (E. Weis). Premda je Nizozemska morala u prvoj polovini 18. st. priznati nadmo Engleske u trgovini, sedam je ujedinjenih drava ipak zadralo vodee mjesto u brodogradnji i tekstilnoj industriji (u pogledu kvalitete). Brodogradnja se od kraja 17. st. razvila u svjetsku industriju. Njezina Ahilova peta bila je zavisnost od uvoza drveta iz Njemake i Skandinavije. Porast stanovnitva nije ni u jednoj europskoj zemlji bio tako ekspanzivan kao u Nizozemskoj (Amsterdam: 1622. - 104000, 1795. - 217000 stanovnika). Vodee mjesto u federaciji pripalo je i po broju stanovnika (etvrtina od ukupno 2,2 milijuna) i po financijskoj snazi (snosila je 58% godinjih izdataka republike) prevladavajuoj pokrajini Holandiji, gdje je ve 1622. godine 54% stanovnitva ivjelo u gradovima. Uslijed nazadovanja u tridesetgodinjem ratu, i merkantilistike politike vodeih susjednih drava, u Njemakoj se trgovina oporavljala tek polako, ali vie nije uzmogla stei meunarodno znaenje (osim u nekim hanzeatskim gradovima). Kameralistika literatura nisko je ocijenila trgovaki stale, i to je neobino oteavalo uspon trgovakih obitelji ili drutava do snage koja bi prelazila regionalne okvire, a razvoj je ometalo i mnotvo carinskih barijera izmeu malih drava. Budui da je svaka njemaka dravica reorganizirala svoju privredu prema naelima autarkije, i zanatstvo i "industrija" spustili su se na pokrajinsku razinu. Iznimke su bili na primjer ugljenokopi u Gornjoj leskoj i u oblasti Ruhra, zanatska

prerada zlata i srebra u Augsburgu i velike manufakture vunene robe u Linzu, ali ondje je dvije treine od ukupno 15600 zaposlenih otpadalo na prelce i tkalce ukljuene u sistem kunog rada. Poslije 1648. (svretak tridesetgodinjeg rata i Vestfalski mir) isprva je najpreom zadaom bila obnova zanatstva, a kvaliteta se tek poslije toga poela podizati na europsku razinu. Trajan porast zanatstva podupirala je potranja luksusnih dobara za dvorove, pa narudbe radi opreme i opskrbe vojske. Propisom o zanatstvu u dravi (1676) dravni su se stalei pokuali zatititi od nadmone francuske konkurencije, ali je Njemaka postigla pozitivnu trgovaku bilancu tek u 18. st. Relativno lako pristupana nalazita rude otvarala su se u Njemakoj ve sredinom 16. st.; do dubljih naslaga moglo se doi tek uz velike investicije. (Zbog njih, i drugih zajmova, raslo je znaenje takozvanih "dvorskih Jevreja", potencijalnih kreditora knezova). Talioniarstvo se sukobljavalo sa sve veom nestaicom drva, sve dok se ruda nije poela taliti prema engleskom uzoru s pomou kamenog uglja ili koksa, da bi se dobilo lijevano eljezo. Posredstvom mijeenja itkog zeljeza nad vatrom ("pudlovanja") kasnije se uspjeno proizvodio i elik. Pojedinacne albe na izrabljivaki sistem (sve su se vie zapoljavale ene i djeca) jo nam ne daju pravo da govorimo o "socijalnom pitanju", jer jo nije bilo ope svijesti o kapitalistikoj zloupotrebi ljudske radne snage, a isto tako ni organizirane radnike klase. S poveanom ponudom mogunosti zaposlenja u obje tehniki racionalne proizvodnje, kunom radu i manufakturi, u velikom je dijelu donjih slojeva porastao strah pred radom. (Donji slojevi razlikovali se od srednjih po tomu to su njima nedostajala etiri obiljeja drutvenog poloaja: samostalno zanimanje, struna izobrazba, gradansko pravo i imovinska razina). U zemljama Njemake pod katolikim duhovnim utjecajem, 25% do 30% stanovnika ivjelo je od prosjaenja, dok je u protestantskim zemljama, pod utjecajem radne etike vodeih stalea, taj postotak bio znatno manji. Tomu je bilo vie uzroka. Pripadnici katolike crkve jako su podupirali prosjaenje. Pored neradnika i kriminalaca, siromanih udovica i izopenih (gubavaca), pa velikih

lutajuih ciganskih obitelji, bilo je nadasve mnogo i onih kojima je egzistenciju unitio rat, ili su bili osakaeni i prognani odlukom strogog pravosua. Budui da gotovo i nije bilo dravnih socijalnih prihvatilita, ti su ljudi spali na prosjaki stap. Povrh toga, radne navike industrijskog radnitva koje su se oblikovale tek u kasnijem vremenu, u ono vrijeme jo nisu bile razvijene i bile su ljudima tue. Poljoprivreda i agrarna struktura. Najvee terete pri podizanju i izgradnji manufakture i industrije morala je u svim zemljama snositi poljoprivreda. Nju su, povrh toga to se nije unapreivala, titali i veliki porezi. Budui da je 75 do 85% stanovnitva jo uvijek ivjelo na selu, a polovina toga fluktuirala je izmedu nadniarenja, prosjaenja i skitnje, socijalno stanje seoskog puanstva bilo je gore od onoga gradskih slojeva. U Engleskoj su mogli opstati samo krupni seljaci, ukoliko njihovu zemlju u razdoblju prvobitne akumulacije (usp. str. 514) nije otkupila novarska aristokracija. Dok je 1660. jo oko 85% zemljita bilo u rukama nieg plemstva i seljaka, te su povrine 1750. spale na ciglih 20%. Parlament i vlada promatrali su taj razvoj koji je njima donosio profite - skrtenih ruku. Ukoliko seljaci ne bi unato opetovanim zabranama napustili zemlju i otili u manufakture po gradovima, njima je preostalo da se zaposle na svojim bivim posjedima kao napoliari ili poljoprivredni radnici, pri emu su uslijed malih prihoda esto morali preuzimati i kuni rad za nekog poduzetnika. Sline su prilike vladale i u Francuskoj, iako je ondje razina dohotka bila neto via zahvaljujui dopunskoj zaradi od vinogradarstva. Odnos nadnica i cijena - ve prema etvi i potranji - nevjerojatno se kolebao. (Cijene su 1708. i 1709. bile 800% vie od normalnih). Iz toga se raala nezaposlenost, glad i (u krvi guene) pobune. Povrh toga, Colbertova politika sve veeg izvoza po svaku cijenu nije se nimalo obazirala na poloaj seljaka, pa se povrh svega toga jo i smanjila sjetva itarica, porastao je bijeg u gradove i broj se stanovnika smanjio (za 1 do 2 milijuna). Agrarna kriza ponajmanje je zahvatila nizozemsku poljoprivredu, budui da nju nije, kao drugdje, optereivao poreski pritisak i jagma kapitalista za kupovanjem

zemljita. U Nizozemskoj su, povrh toga, postojale dijelom monopolne privredne grane poput nadasve uspjenog uzgoja goveda, konja i ovaca (u Friziji) , zatim cvijea, povra, lala i konoplje (u Zeelandu) , pa je to donosilo i znatne prihode. U velikim se koliinama takoder izvozio maslac i sir (Leiden, Gouda). U oblasti kultiviranja tresetita i isuivanja zemljita podizanjem nasipa Nizozemci su bili pioniri (Jan Leeghwater). Oni su na taj nain dobivali nove obradive povrine. U Njemakoj se tijekom 17. i 18. st. agrarna struktura razvijala na dva kolosijeka, dakle drukije nego u ostalim zemljama Europe. Dok je vlasnitvo na latifundijama i dalje kontinuirano trajalo uz manje regionalne promjene, dotle je na poljoprivrednim dobrima na sjeveru i sjeverozapadu (= Ostelbien, podruja istono od Labe) nastao nov oblik vlasnitva u veleposjedu, latifundiji. Latifundist je davao svoju zemlju u zakup (nasljedni zakup) i taka postajao rentijerom bez mnogo prava da sam gospodari, dok je vlasnik poljoprivrednog dobra (najee vrlo prostranog) sam eksploatirao svoj posjed i svoje je kmetove prisilnom primjenom teritorijalnog naela drao u mnogo strooj zavisnosti. U okviru kameralistike agrarne politike, meu mjere obnove spadala je osobito "politika napuivanja". Da bi nadoknadili dijelom velike gubitke u stanovnitvu, njemaki su zemaljski knezovi osobito rado jedan od drugoga vrbovali kvalificirane strunjake zajedno s njihovim obiteljima, primali prognanike (Pruska: 200000 hugenota 1685. godine; 15000 salzburkih protestanata 1731), podupirali sklapanje brakova, podizali domove za siroad i nahoad, i neoenjene katkada optereivali porezom na neenje. U svojoj politici zatite seljaka zemaljski su knezovi najvema nastojali zajaziti irenje (plemikih) zemljinih posjeda i veleposjeda. Ali ondje gdje je u zbilji vladalo samo plemstvo, na takvu se politiku nije mogio pomiljati, pa se na primjer u Mecklenburgu broj seljakih gospodarstava smanjio od 14300 (1628) na 6200 (1729). Agrikultura se unapreivala i tako da se zemljite poboljavalo ("melioriralo"), sadile se nove kulturne biljke (krumpir) i osnivale kreditne organizacije koje su trebale privatnim zemljinim posjednicima davati novane predujmove za modernizaciju, a na svim se kameralistikim katedrama predavala "poljoprivredna znanost".

Premda je, dakle, poloaj poljoprivrede u veini europskih zemalja bio lo, ona je ipak imala koristi od mnogih pronalazaka i novotarija onoga doba. Tako su s primjenom prirodnog gnojiva, eljeznog pluga, tropoljnog plodoreda i novih mlinova prinosi porasli, ali je ponajvie pomoglo to to su se poela obraivati jo neiskoritena zemljita, koja su na zapadu zauzimala 50%, a na istoku i do 90% ukupnih povrina. Paletu poljoprivrednih proizvoda obogatio je uzgoj voa i ratarskih plodina, pa livadarska kultura i sjetva njiva. I u tomu su prednjaile zapadnoeuropske zemlje, pa se u njih odnos izmeu posijanih i ubranih koliina (koji je u srednjem vijeku iznosio 1:3, a u 16. se st. kretao od 1:3 u Poljskoj i Rusiji do 1:6 u Francuskoj i Engleskoj, pa i 1: 10 ili ak 1: 15 u Nizozemskoj) popeo na okruglo 1:10 do 1:15 (u Nizozemskoj i znatno vie). Reakcijom na mauhinski postupak drave i njezina dirigizma prema poljoprivredi valja smatrati teoriju fiziokrata (pored ostalih i Pierrea Quesnaya), prema kojoj je produktivna jedino poljoprivreda, i koja je istaknula postulat s/obodne privrede.

Ratovi za dinastiko nasljee

Sve do 3. decenije XX stoljea po meunarodnom ratnom pravu

rat je bio

dozvoljen. Svaka nezavisna i suverena drava je imala pravo na voenje rata. To pravo je bilo jedan od atributa njene suverenosti. Pravo drave na rat je osporeno stvaranjem Drutva naroda 1919. kada je uinjen pokuaj da se on pravno zabrani. Prvi put u historiji rat je bio zabranjen Brijan-Kelogovim paktom 27. avgusta 1928. Drave potpisnice tog ugovora obavezale su se da u meusobnim odnosima nee pribjei ratu i odrekle su se prava na rat. Ta obaveza je vaila samo za lanice Drutva naroda, pa je rat i dalje bio pravno dozvoljen izmeu drave lanice i one koja nije bila lan. Rat je bio dozvoljen i u sluajevima pravine samoodbrane i kolektivne akcije protiv prekrioca meunarodnih obaveza. Rat za pansku batinu Rat za pansko nasljee voen je od 1701. do 1714. izmeu Francuske i njenih saveznika panije, Bavarske, Kelna, Savojskog Vojvodstva (od 1703. Pijemont), i Portgala s jedne i koalicije Austrije, Engleske (od 1707. V. Britanije) Nizozemske, Pruske i njemakih kneevina sa druge strane. Za vrijeme vladavine Luja XIV Francuska izgrauje snane vojne snage i vodi niz osvajakih ratova: Devolucioni rat 1667-1668., Francuskonizozemsko - panski rat 1672-1678. i Falaki rat 1688. 1697. Ti ratovi su u znatnoj mjeri oslabili Francusku ekonomski i primorali je na smanjenje njenih vojnih efektiva. U tenji za daljnjom ekspanzijom, Francuska i Engleska su se spremale da prigrabe posjede panije u zapadnoj i junoj Evropi.

Povod za rat bio je testament panskog kralja Karlosa II koji je svoj prijesto i panske posjede ostavio u naslijee Filipu Anujskom unuku Luja XIV., koji je kao Filip V proglaen 1700. za panskog kralja. Poto je i austrijski car Leopold teio da panski prijesto osigura za svog sina Karla, rat izmeu Francuske i Austrije je postao neizbjean. Dolaskom Burbona na panski prijesto uklanja se habsburka dravna struktura. Filip V i njegovi saradnici pretvaraju savjete u ministarstva u skladu sa francuskim uzorima. Francuzi provode i potrebne finansijske reforme. Strahujui da pansko nasljee ne pripadne Francuskoj, Engleska i Nizozemska su se prikljuile Austriji i 7. septembra 1701. u Hagu stvorile koaliciju protiv panije i Francuske, kojoj prilaze Pruska, Danska, i Portugal, Savojsko Vojvodstvo i njemake kneevine osim Bavarske i Kelna. Ratne operacije su uglavnom voene na 4 ratita, njemakom, nizozemskom, talijanskom i panskom. Vojne operacije su poele upadom austrijskih snaga pod komandom Eugena Savojskog u Italiju. Nakon to su 9. jula kod Kapija porazili Francuze prisilili su ih na povlaenje. Pojaanjem francuskih snaga rat je nastavljen. I pored brojne premoi Francuzi su poraeni izgubivi 3000 vojnika. U tom sukobu dola je do izraaja premo austrijskog vatrenog oruja i slabosti francuskog borbenog poretka. U njemakoj i panskoj Nizozemskoj 1701. nije bilo sukoba. Na talijanskom ratitu u zimu 1701-02 austrijske snage su poele opsadu Mantove. U napadu na Kremonu 1. februara 1702. Austrijanci su zarobili tri francuska generala. panski kralj Filip V je preao u ofanzivu i kod Santa Vitorije 26. jula odbacio francuske trupe. U sukobu kod Lucare 15. avgusta 1702. Eugen Savojski je sprijeio francusku ofanzivu. Na nizozemskom ratitu francuske i panske snage su drale utvrenu liniju kod Antverpena i niz utvrenja u panskoj Nizozemskoj. Engleska je 15. maja objavila rat Francuskoj, a u Nizozemsku je upuen kao komandant zdruenih englesko-nizozemskih snaga

vojvoda Dems Molbro. Njegove trupe su uspjele da 23. septembra osvoje tvravu Venlo, 2. oktobra Stevensvert a 23. oktobra Lije. Na njemakom ratitu francuske snage su porazile trupe Ludviga Bavarskog u bici kod Fridlinke ume. 14. oktobra 1702, ali nisu uspjele da se probiju preko varcvalda. U proljee 1703. francuske snage su prodrle u Bavarsku gdje su se sjedinile sa bavarskom vojskom kneza Maksimilijana II Emanuela. Bavarske snage su upale u sjeverni Tirol ali su bile prinuene na povlaenje zbog ustanka i prelaska Savoje na stranu koalicije. Ludvig Badenski je preao Dunav i 5. septembra zauzeo Augsburg a zatim su francusko-bavarske snage kod Hehteta 20. septembra porazile Austrijance. Francuzi su imali uspjeha na Rajni. gdje su porazile Austrijance kod pajera, nakon ega je Landau kapitulirao a 13. decembra je zauzet i Augsburg. Poto je u toku 1702. Portugal potpisao tzv. Metjuinove ugovore Portugal je u maju 1703. pristupio koaliciji, obeavajui da e uestvovati sa svojih 20.000 vojnika. Teite vojnih operacija u toku 1704. godine bilo je na njemakom ratitu. Uviajui opasnost koja je prijetila da Austrija zbog djelovanja francusko-bavarskih snaga napusti koaliciju general Molbro je krenuo iz Nizozemske u Bavarsku da bi zaustavio ofanzivu francusko-bavarskih snaga protiv Austrije i 22. juna kod Ulma se spojio sa trupama Eugena Savojskog i Ludviga Badenskog. Austrijske snage E. Savojskog dobile su zadatak da sprijee prelazak francuskih snaga preko Rajne dok su Molbro i Ludvig Badenski preduzimali ofanzivne operacije u podruju Dunava u Bavarskoj. Francuske snage koje su se nalazile u podruju Strazbura dobile su nareenje da posjednu poloaje na Rajni kod Landaua i zatite pokrajinu Elzas. Bavarske snage su upuene da posjednu i brane vaan prelaz na Dunavu kod Donauverta. ali su tu doivjele teak poraz. Francusko-bavarske jedinice povukle su se na jug ka Augsburgu, a zatim prele na lijevu obalu Dunava ali su 12. avgusta izmeu Lucingena i Blindhajma pretrpjele teak poraz od udruenih

snaga Molbroa i Eugena Savojskog. To je bila najznaajnija bitka rata za pansku batinu koja je iz osnove izmjenila odnos snaga u korist koalicije. Austrujanci su okupirali Bavarsku a ostatak bavarske vojske nastavio je borbu protiv koalicije u Francuskoj i paniji. Poraene francuske snage su potisnute na Rajnu i prinuene na odbranu. Na italijanskom ratitu Francuzi su uspjeli da osvoje Pijemont i njegove tvrave osim jedne. Na nizozemskom ratitu je nastalo zatije zbog upuivanja engleskih snaga na njemako ratite. Na panskom ratitu Francuzi su zauzeli nekoliko portugalskih tvrava. Najvei uspjeh koalicije je bio prepad englesko- nizozemske flote od 24. jula i osvajanje Gibraltara, a pokuaji Francuza i panaca da ih povrate ostali su bezuspjeni. U toku 1705. nije bilo znaajnijih opracija izuzev na italijanskom ratitu. Koalicija nije iskoristila pobjedu kod Blindhajma da protivnicima nanese odluujui poraz. U bici kod Kasana 16. avgusta francusko-panske snage su nanijele poraz snagama Eugena Savojskog i zaustavile njegov prodor u Pijemont. Na panskom ratitu englesko- nizozemske trupe su zauzele Barcelonu i potinile cijelu Kataloniju. Godine 1706. glavne vojne operacije su voene na nizozemskom i italijanskom ratitu. Na italijanskom ratitu Francuzi su 19. aprila nanijeli poraz austrijskim trupama kod Kalinata, ali su trupe Eugena Savojskog 7. septembra 1706. kod Torina nanijele odluujui poraz francusko-panskim snagama, potiskujui ih iz Italije. Na panskom ratitu Francuzi su imali izvjesnog uspjeha gdje su uspjeli zauzeti Madrid i Kartahenu, tako da su Karlu ostali Katalonija i Aragon. U toku 1707. na nizozemskom ratitu nije bilo ozbiljnijih sukoba. Na talijanskom frontu snage koalicije su zauzele Napulj, a zatim su iz Savoje i sa mora upale u junu Francusku i izvrile opsadu Tulona. Tu su bile poraene pa su bile prinuene na povlaenje u Pijemont. Na panskom ratitu francusko-panske snage su odbile napade Britanaca, Portugalaca i Nizozemaca, nanosei im teak poraz 25. aprila 1707. u bici kod Alamanse, nakon ega je veliki dio panije ostao do kraja rata pod francuskom kontrolom. Nakon spajanja austrijskih i britanskih snaga na nizozemskom ratitu dolo je do borbe kod Audenarda 11. jula 1708. u

kojima su Francuzi pretrpjeli poraz. Koalicija je tada zauzela Lil, Gent i Bri. Iscrpljena Francuska je povela pregovore za mir, koji su prekinuti zbog neprihvatljivih uvjeta za nju, pa su ratne operacije nastavljene. U toku 1709. sukobi su uglavnom voeni na nizozemskom ratitu. U proljee Francuzi su poeli sa vojnim operacijama sa ciljem da koaliciju prinude na mir. Britanske i austrijske snage su poduzele takoer ofanzivu pa je 11. septembra 1709. dolo do borbe kod Malplakea, najvee i najkrvavije bitke u toku rata za pansku batinu. Snage koalicije su porazile Francuze ali nisu iskoristile tu pobjedu da im nanesu odluujui poraz. Francuzi su iskoristili i krajem godine odnos snaga je bio povoljniji za njih. Na njemakom i panskom ratitvu nije bilo znaajnijih zbivanja. Francuzi su ponudili mir ali je koalicija ponudila tee uvjete pa je rat nastavljen. Na panskom ratitu 1710. austrijski general tarhemberg je 27. jula pobijedio pance kod Almenara a 20. avgusta ojaan britanskim snagama i kod Saragose. Madrid je zauzet 28. septembra ali je francuska intervencija prisilila Austrijance da napuste Aragoniju i povuku se u Kataloniju. Na njemakom frontu Eugen Savojski je spreavao prelaz Francuza preko Rajne, titei Frankfurt. Nakon smrti austrijskog cara Jozefa I na prijesto je doao Karlo VI, dotadanji pretendent na panski prijesto. Stupanje nadvojvode Karla VI 1711. na austrijski prijesto navodi V. Britaniju i Nizozemsku da odustanu od rata one podravaju Filipa V pod uvjetom da odustane od pretenzija na francuski prijesto. Strahujui od poremeaja ravnotee u Evropi Velika Britanija se protivila spajanju austrijskog i panskog prijestolja pa je poela pregovore o miru sa Francuskom. Zbog toga je smijenjen general Malbroa a novom komandantu Demsu Ormondu je zabranjena ofanziva protiv Francuza. Nezadovoljna Austrija je nastavila operacije protiv Francuske. Na njemakom i nizozemskom ratitvu nije bilo znaajnijih vojnih operacija. Na nizozemskom ratitu Austrijanci su se nalazili u ofanzivi sve do 24. jula 1712. kada su trupe Eugena Savojskog pretrpjele teak poraz kod Denona, pa su morale da preu u defanzivu.

Na panskom frontu ratne operacije su zaustavljene pa je Karlo VI povukao svoje trupe u Kataloniju a Portugal je u novembru poeo pregovore o primirju. Najzad izmeu Velike Britanije i Francuske zakljuen je mir u Utrehtu 11. 04. 1713. Tom ugovoru su pristupile i panija, Pruska, Nizozemska, Portugal i Savoja. Velika Britanija je dobila Gibraltar i ostrvo Menorku, a Savoja Siciliju. Nakon zakljuenja separatnog utrehtskog mira izmeu Francuske i panije Austrija je sama nastavila rat protiv Francuske ali je zbog iscrpljenosti bila prinuema na zakljuenje Rajtatskog mira, 7. Marta 1714. Milano, Napulj, Mantova, i Sardinija, koja je 1720. zamjenjena za Siciliju. Bavarskoj i ostalim njeemakim kneevinama koje su uestvovale u ratu vraene su njihove teritorije. Francuska je Utrehtskim i Rajtatskim mirom sauvala panski prijesto za Filipa Anujskog, ali bez nizozemskih i talijanskih posjeda koji su pripali Austriji. Rat za poljsko naslijee 1733. 1735. Voen je od 1733. 1735. izmeu Austrije i Rusije s jedne i Francuske, panije i Sardinije sa druge strane. Nakon smrti poljskog kralja Augusta II 1733. plemstvo privredno razorene i politiki rascjepkane Poljske podijelilo se oko njegovog nasljednika. To je bio povod da se u borbu za utjecaj u Poljskoj umijeaju velike europske sile, to je dovelo do rata za poljsko nasljee. Dio poljskog plemstva proglasio je 13. septembra 1733. za kralja Stanislava Leinjskog, koji je bio u porodinoj vezi sa Lujem XV ( njegov zet), to je znailo pretvaranje Poljske u saveznicu Francuske. Drugi dio plemstva podravan je od Austrije, ija se vojska prikupljala u lezvigu i Rusije, ije su snage 3. oktobra upale u Poljsku i 5. oktobra proglasile za poljskog kralja Augusta III, sina Augusta II. Zbog uplitanja u poljsko dinastiko pitanje Francuska je u oktobru 1733. objavila rat Austriji, a stvarni razlog je bio izbacivanje Austrije iz Italije. Francuskoj su prile panija i Sardinija, a austrijske snage su bile pojaane sa po 6.000 Britanaca i Rusa.

Leinjski se sklonio u Dancig, da bi nakon to su grad opsjele ruske trupe otiao u Prusku. Francuske snage koje su pokuale izvriti desant na Dancig predali su se Rusima koji su 9. jula 1734. uli u grad. Istovremeno, borbe su voene na tri ratita: U Njemakoj francuska vojska je 12. oktobra 1733. Prela Rajnu i zauzela Kel. Francuzi su bili sprijeeni u namjeri da zauzmu Brajzah i Majnc. U sjevernoj Italiji francusko-pansko- sardinske snage su nakon estokih borbi kod Milana, Mantove i Parme sredinom 1735. odbacile Austrijance u Tirol. U junoj italiji i na Siciliji panska vojska je zauzela 10. maja 1735. Napulj a 22. augusta se iskrcala na Siciliji i osvojila je u julu 1735. Rat je zavren Bekim ugovorom o miru, 3. X 1735., po kojem se Leinski odrekao poljskog prijestolja u korist Augusta III. Mirovnim ugovorom Francuska je dobila Loren. Rat za austrijsko nasljee 1740. 1748. Fridrih Vilhelm je umro u maju, a Karlo VI u oktobru 1740. Prvi je ostavio za nasljednika sina Fridriha II, a drugi kerku, mladu i neiskusnu u dravnim poslovima Mariju Tereziju. Rat su vodile Pruska, Bavarska, Saksonija, Francuska,

panija, Napuljska kraljevina, enova, Falaka, Keln, i vedska protiv Austrije V. Britanije, Nizozemske, Hanovera, Pijemonta i Rusije.
Pruski kralj Fridrih II Veliki odluio je da osvoji bogatu provinciju leziju, ime je pokrenuo opi sukob koji se vodio na tri kontinenta. To je ujedno poetak borbi za dominaciju izmeu Hoencolerna i Habsburgovaca. U decembru 1740. pruske trupe su upale u leziju, da bi prekinule vezu izmeu Saksonije i Poljske i ojaale geografski poloaj u odnosu na susjede. Marija Terezija se suoila sa njemakim, ekim i ugarskim plemstvom a mnoge evropske drave su uslovile prihvatanje Pragmatike sankcije davanjem raznih ustupaka. Fridrih je nastojao da mirnim putem dobije leziju ali ne uspijeva. Nakon upada pruskih trupa u leziju, poslanik u Beu predlae garancije za nepovredivost

austrijskih teritorija u Njemakoj, plaanje odtete i podrku Franji Lorenskom u izboru za cara. Fridrih se zadovoljava podjelom lezije u naknadu za sporazum sa Austrijom, ali se to ne prihvata u Beu. Oruani sukob je jedini nasin da se spor rijei. Prvi oruani sukob u aprilu 1741. kod Molvice zavrio se pruskom pobjedom: to je bio poziv Francuskoj da ue u rat na strani Pruske. Prijetnja Hanoveru navodi kralja Dorda II da potpie ugovor koji garantuje neutralnost njegovih posjeda. U jesen 1741. francuske i pruske snage su upale u eku. Suoena sa takvom situacijom Marija Terezija zakljuila tajnu konvenciju u Klajn nelendorfu, nakon ega su austrijske trupe protjerale Francuze i Bavarce iz eke i Austrije. Ugovorom u Breslavi 1742, Pruska je zadrala itavu leziju, Marija Terezija se nadala da e uspjeti povratiti izgubljene oblasti. Poetkom juna 1743. nastavljene su vojne operacije. Saveznika armija je nanijela poraz Francuzima kod Detingena na Majni a Austrijanci su upali u Bavarsku i Alzas. Naredne godine Fridrih II je poduzeo drugi rat za leziju. U ljeto 1744. njegove trupe su zauzele Prag, a nakon toga Marija Terezija stvara savez sa Velikom Britanijom, Saksonijom i Nizozemskom. U maju 1745. Fridrih je nanio poraz Austriji kod Hohenfridberga, a u septembru kod Sura. Drugi leski rat zavravio se u decembru mirom u Drezdenu. lezija je ostala u rukama Pruske. U Nizozemskoj su se 1746. operacije odvijale nepovoljno za Austrijance i njihove saveznike. Francuzi su 20. februara osvojili Brisel, u maju Antverpen, julu arleroa a 30. septembra Namir. Moric Saksonski je kod Rokua 11. oktobra odsudno porazio Karla Lotarinkog. U 1747. rat se nastavio francuskim osvajanjem Nizozemske Flandrije. U Italiji je maral Bel II sa francusko-panskim snagama upao u Pijemont ali je 19. jula poraen u napadu na Asti. Francuzi su 1748. opsjeli i zauzeli Mastricht 7. maja dok su Austrijanci i Britanci bili neaktivni u oekivanju ruskih snaga. Kad je Rusija na osnovu saveznikog ugovora uputila svoje trupe na Rajnu, sklopljen je mir u Ahenu 18. oktobra 1748. kojim je zavren rat za austrijsko

naslijee. Sankcionisano je ustupanja austrijske lezije Pruskoj a vojvodstva Parme, Pijaence i Gvastale paniji. Taj mir je u stvari bo primirje. Marija Terezija je razmiljala o novim koracima, pa su diplomate pripremale teren a ministri provodili unutranje reforme. Meu diplomatima posebno se isticao grof Kaunic, ovjek koji je vjerovao u politiki racionalizam i nije bio optereen tradicionalnim shvaanjima. Njegove koncepcije o spoljnoj politici dovele su do diplomatske revolucije, koja je otvorila put u sedmogodinji rat, 1756.-1763. Rat za bavarsko nasljee 1778. -1779. Voen je izmeu Austrije i Pruske oko nasljednih prava na Bavarsku. Nakon smrti bavarskog izbornog kneza Maksimilijana III Jozefa, bavarski prijesto je preao 1777. na falaku liniju dinastije Vitelsbacha, koja je od tada vladala objedinjenom Kneevinom Falaka-Bavarska. U sporazumu sa falakim knezom Karlom Teodorom, Austrija je posjela Donju Bavarsku. Tom sporazumu se suprotstavila Pruska, pa je u savezu sa Saksonijom poela rat protiv Austrije. Prusi i Saksonci su 5. jula 1778. upali u eku sa oko 160.000 vojnika i posjeli poloaje na Labi i Jizeri , gdje su Austrijanci imali vojne snage od oko 170.000 osoba. Izbjegavajui odsudnu bitku, obe strane su se ograniile na manje akcije. U akcijama malog rata do izraaja su dole lake trupe, obrazovane od konjice i husarskih jedinica Vojne krajine. Te snage su koritene za izvianje i napade na pruske komunikacije i prepade na njihove transporte i osiguranje. U jesen 1778. Pruska je povukla svoje snage iz eke. Posredstvom Rusije zakljuen je 13. maja 1779. Tjeinski mir kojim je Austrija donila samo oblast na desnoj obali Donjeg Ina, tzv. Insku etvrt, dok je Pruska dobila Bejrojt i Ansbach.

PROSVJEENOST je opi duhovni pokret u evropskim zemljama XVIII stoljea protiv dogmatskog autoriteta, za pobjedu kritikog uma u knjievnosti, umjetnosti, filozofiji, politici i javnom ivotu Samosvijest ljudskog uma probudila je renesansa. Ipak trebalo je da proe odreeno vrijeme da sazriju klice novog, i da njegovi plodovi postanu pristupani ovjeku novoga vijeka. Ideologija graanskog drutva, ispoetka vie fragmentarna i mraku, uvjerenje preteno polemina, postaje u XVII stoljeu sve potpunija i

obuhvatnija, i svjetovnu afirmaciju svojih principa shvaa kao irenje svjetlosti u kao prosvjetljivanje ili prosvjeivanje svijeta. To je temeljno ovoga pokreta, koji potpuno ovladava evropskim duhom u stoljeu

izmeu dviju najveih graanskih revolucija: engleske slavne 1688. i francuske 1789. Osamnaesto stoljee se zbog toga s pravom naziva ge des lumires, pri emu ne treba smetnuti s uma injenicu da neki njegovi utjecajni predstavnici djeluju ve krajem XVII stoljea (Locke i Leibniz), te da s druge strane duhovi kao Rousseau i Kant, koji u svom razvitku prelaze granice prosvjetiteljstva, polau temelje novom pokretu (romantizam, idealizam). Kao kulturno-politiki pokret prosvjeenost se temeljila na filozofiji zdravog razuma, a odatleje postepeno prelazila na ostala podruja duhovnoga stvaralatva. Nije samo sluaj to gotovo svi prosvjetiteljski filozofski spisi, od Lockeova Ogleda o ljudskom razumu (1690) pa sve do Kantove Kritike istoga

uma (1781), ve u samom naslovu govore o umu odnosno razumu. isti uvid,
razumna spoznaja, usmjeravaju svoju kritiku protiv postojeih, samo objavljenih istina: sve to se ne moe legitimisati pred zdravim razumom proglaava se zabludom, predrasudom i praznovjerjem, pa mora biti odbaena. Prelazei postepeno iz filozofije u javno miljenje, prosvjeenost prodire u politiki ivot, naglo se iri i postaje opim naprednim pokretom u velikim zemljama zapadne Evrope. Knjievna i propagandna djelatnost prosvjetitelja poinje u Velikoj Britaniji, prelazi u Francusku, a zavrava u Njemakoj. Postepeno djeluje i na sve ostale evropske narode. Vodea uloga pripada filozofiji, ali ne neposredno, kao

rezultatu sistematske filozofske proizvodnje, ve mnogo vie knjievnosti koja je proeta filozofijom (filoz. romani, satire, aforizmi i dopisivanja). Na prijestolju su tada sjedili prosvjetiteljski vladari kao Friedrich II, Katarina II ili Josip II. Premo filozofije u opoj knjievnosti toga vremena tako je potpuna da se one nikakvim naporom ne mogu jasno razgraniiti (npr. Pope u Britaniji, Voltaire u Francuskoj, Lessing u Njemakoj). Udio evropskog naroda u prosvjetiteljskom pokretu nije bio jednak. Budui da je graansko drutva najbre i najdjelotvornije kroilo naprijed u Britaniji tamo je i niknuo sam pokret prosvjetiteljstva (Locke, Shaftesbury, Pope, Hume). Ako je prosvjeenost u cjelini, kao pokret i kulturna epoha, danas u Evropi i svijetu poznata i cijenjena, onda to zahvaljuje u prvome redu svome francuskom obliku. Francuski jezik i duh, ukus i obiaji pretvorili su rimskolatinsku Evropu u francusku Evropu, a francuskm su geniju osigurali svjetsku slavu. Djela pisaca kao to su Montesquieu, Rousseau i Diderot nala su svoj zajedniki izraz u Enciklopediji (1751-72). Prosvijeeno ili suvremeno, ivo je i suvremeno po svom voltaireovskom duhu. U tom razdoblju uinjeni su i prvi vani koraci empirijskih prirodnih znanosti, u prvom redu mehanike, fizike i njihovih primijenjenih disciplina. U isti mah javljaju se meutim, i prve drutvene nauke, kao to su politika ekonomija i moderna politika historiografija. Istiui mo uma i prosvjeenost je prvo postavila demokratske moralni i tehnoloki napredak ovjeanstva Od Johna Locka potie prosvjetiteljska koncepcija drutva. Nakon dominacije teolokih doktrina u srednjem vijeku, novi pristup filozofiji prava zapoinje suprostavljanjem koncepcije prirodnog prava ovjeka koncepciji boanske nepromjenjivosti pravnog poretka. prirodnu dobrotu ovjekovu, principe graanske politike filozofsko stoljee postalo je francusko par excellence, a ako je po emu i danas ivo i

jednakosti. Ona podjednako vjeruje u neogranieni politiki drutveni, nauni,

U svoje dvoje rasprave o upravljanju dravom Lock tvrdi kako je narod povjerio vlast upravljanja vladaru, ime je suverenost naroda uzdigao na nivo temeljnog naela drave. Lock trai da se vladari sprjeavaju u zloupotrebi vlasti i da se osigura privatnopravna sfera, da se zakonodavstvo i sudstvo odvoje od izvrne vlasti. Kritikovao je postojee apsolutistike teorije drave, smatrajui, nasuprot Hobsu, da prirodno stanje nije stanje rata svih protiv svih, nego stanje ope slobode i jednakosti. Smatra da je zadatak drave da to prirodno stanje samo garantuje. Izvrio je veliki utjecaj na razvoj filozofske i drutveno politike misli. Proklamujui princip da na razumu treba da poiva sva individualna i drutvena aktivnost ovjeka, Lock je postao zaetnik prosvjetiteljstva, koje e dominirati duhovnim ivotom Evrope. Njegove liberalistike politike doktrine ule su u ameriki ustav a na njima se u osnovi temelji britanska ustavna tradicija. I francuski i britanski prosvjetitelji razvijali su Lockove ideje u razliitim smjerovima. Ideje prosvjeenosti odvijaju se izmeu dvije revolucije Slavne u Engleskoj 1688 i Francuske r. 1789. U tom periodu djeluju 3 generacije filozofa. U prvoj su najistaknutiji Monteskje, Volter i ambatista Viko. Monresque, predstavnik inovnikog plemstva zavrio je pravne nauke i bio predsjednik Vrhovnog suda u Bordou. Godine 1721. pie Persijska pisma u kojima je na duhovit nain izvrgao ruglu intelektualnu i moralnu dekadenciju vladajue francuske klase za vrijeme Filipa Orleanskog. Od 1728. do 1733 putuje po Evropi (Austrija, Ugarska, Nizozemska, Italija, vajcarska, V. Britanija) i 1734. objavljuje knjigu Razmatranja o uzrocima veliine i propasti Rimljana u kojoj daje logiku interpretaciju historije, pri emu je na primjeru Rima dokazivao da 2svijetom ne vlada sluaj, nego da postoje opi uzroci, fiziki i moralni, koji djeluju u svakoj dravi bilo da je uzdiu odravaju ili rue i da su svi sluajevi ovisni o tim uzrocima. U svom kapitalnom djelu O duhu zakona, (eneva 1748.) razradio je teoriju dravnog prava, po kojoj se svrstao meu snage za predstojei otvoreni

sukob sa pristalicama apsolutistike monarhije. Prihvativi antiku teoriju o trima osnovnim formama dravne vlasti (tiranija, monarhija, republika) Monteskje zakljuuje da je republika idealan ali teko odriv oblik vladavine. Stoga se zalae za konstitutivnu monarhiju britanskog tipa, kao kompromisno rjeenje, kojim se po njegovom miljenju lake postii najvii politiki cilj blagostanje naroda uz potpunu slobodu unutar granica utvrenih zakonom. Zakonitost treba da bude vrhovni princip u dravi, a to znai da zakon treba da st6oji niznad vlasti. Da se sprijei zloupotreba vlasti i krenje zakonitosti do ega nuno dolazi kad se vlast nalazi u rukama jednog ovjeka, Montesque u Duhu zakona predlae politiki sistem u kojem je dravna vlast odvojena na zakonodavnu, izvrnu i sudsku i podijeljena izmeu tri samostalna dravna organa (zakonodavna tijela, efa izvrne vlasti i sudskih organa) od kojih svaki vri jednu od triju funkcija vlasti. Time je on dao teoriju o podjeli vlasti koja je temelj graanske demokratije. Monresque se zalagao za podjelu predstavnikog tijela na dva doma, po ugledu na V. Britaniju. Duh zakona je posluio graanstvu kao ideoloko orue u borbi protiv feudalnog apsolutizma. Naelo podjele vlasti provedeno je najprije u Ustravu SAD, od 1787 u Deklaraciji o pravima ovjeka i graanina od 1781 a u XIX stoljeu u ustavima svih graanskim demokracija. ambatista Viko (1668-1744) je nastojao da uoi naela evolucije civilizacije. Njegovo djelo Nova nauka (1725) predstavlja pokuaj analize ljudskog saznanja, pri emu su polaznu taku prestavljali antiki Rim i rimsko pravo. On je dijelio napredak civilizacije u tri etape: boansku ili teokratsku, herojsku, doba velike epske poezije i doba u kome se uobliava knjievni jezik. Sredinom XVIII stoljea djelovala je nova generacija mislilaca: Benjamin Franklin, dravnik, naunik i filozof, Dejvid Hjum, historiar i filozof, an ak Ruso, Deni Didro, Etjen Kondijak, Klod Helvecijus, an Dalamber... Hjum objavljuje svoju raspravu o ljudskoj prirodi u kojoj razvija ideju modernog skepticizma. On tvrdi da ljudske akcije i uvjerenja potiu iz navike. Pie

o demografiji, politikoj ekonomiji, historiji, sociologiji vjere. Njegova rasprava o naelima morala iz 1751. potvruje njegovu reputaciju, iako mnogi ne prihvataju njegov skepticizam.

an ak Ruso (eneva 1712-Pariz 1778). Njegov uspon u karijeri poeo je 1750. kada je na nagradno pitanje akademije u Dionu Da li napredak nauke i umjetnosti doprinosi poboljanju

morala odgovorio negativno svojim radom Rasprava o nauci i umjetnostima. U

njemu razvijenoj intelektualnoj kulturi suprostavlja izvorne vrline neciviliziranih ljudi. Njegova rasprava O porijeklu nejednakosti meu ljudima (1755.) osuuje imovinu kao izvor drutvene nejednakosti. U sentimentalnom romanu ili ili nova Heloiza pisanom u obliku pisama razmatra filozofska, moralna i drutvena pitanja. Zbog romana Emil morao je napustiti Pariz i enevu. To je filozofska rasprava o djetinjstvu i obrazovanju. U romanu provodi usamljeno dijete kroz negativno prirodno obrazovanje kojim izbjegava izvjetaenost i njeguje prvo osjeanja a potom razum. Vaspita treba da podstie uenika da trai srei i vrlinu. Emil treba da proivi otrinu ivota, da proe kanjavanje koje mu namee priroda. Za Rusoa razum se razvija posljednji i sa najveim tekoama. Poto dijete provodi kroz odreene etape njegovog razvoja, Ruso zakljuuje da se obrazovanje zavrava u trenutku kad se ono eni. Politika rasprava Drutveni ugovor iz 1762. predstavlja kljuno djelo njegove politike filozofije.Knjiga poinje sa pozivom na emancipaciju ovjek se raa

slobodan a svugdje je u lancima. Ruso propovijeda pribliavanje prirodnom

stanju meuljudskih odnosa, iz ega proistie njegova koncepcija slobodne drave koja bi poivala na opoj volji naroda i u kojoj bi graanske slobode zamijenile slobodu pojedinca. Takvoj bi zajednici najbolje odgovarao demokratski poredak.Samome pojedincu treba omoguiti prirodan odgoj u kojem se oslanjamo

na instinkte pa djecu ne treba podvrgavati prisili, nego treba slobodno razvijati njihova duhovna i tjelesna svojstva. Istaknuti lan grupe filozofa je Deni Didro, autor mnogih spisa i Enciklopedije. U svom romanu ak fatalista uoava protivrjenosti izmeu uenja o ljudskoj slobodi i ateizma. On vjeruje u razum i njegovu snagu. Kao naunik on se odrie mehanike i statike filozofije i prihvata evoluciju. Uvaavanje filozofa za nauku svoj izraz nalazi u Enciklopediji ili promiljenom rjeniku nauka, umjetnosti i zanata u 17 velikih tomova objavljenih izmeu 1751-1772. Njeni urednici su Didro i D Alamber, koji piu mnogobrojne lanke za enciklopediju, a njen cilj je da se pokae red i povezanost ljudskog znanja. Gotovo svi filozofi piu za Enciklopediju: Volter o duhu i knjievnosti, Bifon o prirodnim naukama, D Alamber o matematici, Ruso o muzici, .... Enciklopedija istie svjetovnu moralnost a ljudska srea je cilj ovozemaljskog ivota. Naglaava se uvjerenje da se ljudski napredak postie svjetovnim znanjem a ne teolokim doktrinama. Time filozofi uklanjaju postepeno osnove starog reima. Sam Didro najavljuje da dobra enciklopedija treba da promijeni opi nain miljenja. Zabrana ernciklopedije 1766. predstavlja znak promjene. Ona se ilegalno stampa u Francuskoj iako nosi oznaku da je tampana u Neuchatelu. U to vrijeme na scenu stupa nova generacija filozofa, Najistaknutije ime meu njima je Imanuel Kant, filozof iz Koenigsberga, koji u svojim studijama Kritika zdravog razuma i

Kritika miljenja mijenja ustaljeno miljenje da je struktura ljudskog miljenja

odraz strukture spoljnog svijeta. Ona odgovara ljudskom umu i ovjek mora da zna zato to je takav. Meu njemakim filozofima se istiu Mozes Mendelson, Gotold Lesing i Kristof Viland. Lesing pie poeme, o estetici, vjeri, pozoritu.Vilard razmatra ideje o slobodi miljenja, zalaui se za razum, toleranciju, odgovornost i civilizaciju. Najistaknutiji predstavnik historiografije prosvjeenosti je Edward Gibon. Njegova

Historija propadanja i pada Rimskog carstva (1776-88) opisuje postepeno

opadanje Carstva sa vrhunca snage i sjaja do poetka modernih vremena.

Poglavlje o usponu kranstva izaziva otre kritike vjernika. Za propast Rima ne optuuje kranstvo i upade barbara nego dugotrajni mir, veliinu carstva i ekonomske prilike.

Austrija Podruje Austrije je 1278. prela u ruke Habsburgovaca. Njeno sredite postao je Be. Habsburgovci su u toku XIV st. stekli Koruku (1335), Tirol i Vorarlberg (1363), Breisgau i Freiburg (1368) te Trst (1382). Kad je 1437. umro igmund Luksemburki, njegov zet Albrecht V Habsburgovac izabran je za njemakog cara, batinivi u isto vrijeme i vlast u ekim, hrvatskim i ugarskim zemljama. Nakon uspjenih ratova s Osmanlijama Austrija je stekla Karlovakim mirom (1699) Hrvatsku do Une, Slavoniju, Srem i Ugarsku osim temivarskog Banata, a Poarevakim mirom (1718) dijelove Bosne i Srbije, Malu Vlaku i Banat. Beogradskim mirom (1739) ustalila se granica Austrije prema Osmanskom carstvu na Uni, Savi i Dunavu. Sukobi s Francuskom u drugoj pol. XVII st. uvukli su Austriju u Rat za panjolsku batinu (1701-14), nakon kojega je morala prepustiti Burboncima paniju, ali je stekla pansku Nizozemsku, Milano, Napulj i Sardiniju,

koju je 1720. zamijenila za Siciliju. Bekim mirom (1735), nakon Rata za poljsku batinu, ustupila je paniji Napulj i Siciliju, Kraljevini Sardiniji Novaru i Tortonu, a zadrala je Parmu, Piacenzu i Guastallu. Karlo VI bio je posljednji muki Habsburgovac. Da bi osigurao nasljedstvo i u enskoj lozi, objavio je 1713. Pragmatiku sankciju. Kad je na prijestolje stupila njegova kerka Marija Terezija, izbio je Rat za austrijsku batinu (1740-48). U tom ratu i u kasnijem Sedmogodinjem ratu (1756-63) Austrija je Pruskoj morala prepustiti lesku, a paniji Parmu, Piacenzu i Guastallu. Neto kasnije u diobama Poljske (1772. i 1795) stekla je Galiciju i Lodomeriju, a 1775. od Osmanskog carstva Bukovinu. Nakon izbijanja Francuske revolucije Austrija je sudjelovala u svim protivfrancuskim savezima. Mirom u Campo Formiju (1797) izgubila je Nizozemsku i Lombardiju, a ustupila Francuskoj svoje posjede na lijevoj obali Rajne; u isto vrijeme stekla je Veneciju, Istru i Dalmaciju. Habsburko carstvo obuhvatalo je na poetku 18. stoljea pored habsburkih nasljednih zemalja (sa tajerskom, Korukom i Kranjskom) kraljevine Ugarsku, eku, Milansko vojvodstvo, Sardiniju, austrijsku Nizozemsku, Napulj, Toskanu i Erdelj. Svaka od pokrajina je imala svoje institucije, to je ometalo jaanje apsolutizma. Ugarska je bila posebno osjetljivo pitanje. Ugarsko plemstvo se suprotstavljalo pokuaju cara da nametne svoju vlast o emu je svjedoila duga borba izmeu Franje Rakocija i Josipa I, koja se zavrila mirom u Satnaru 1712. Novi car Leopold II je dao amnestiju i potvrivao prava Ugarskoj i Erdelju. Karlo VI (1711-1740) je nastavio politiku pomirenja i potvrivao brojne privilegije u zemlji. U vrijeme pregovora sa ugarskim plemstvom pojavilo se i pitanje naslijea, glavnog problema Karlove vladavine. On nije imao mukog nasljednika, pa je nastojao da svojim kerkama osigura prijesto. eka i Austrija su prihvatale pravo vladara da odredi nasljednika, dok u Ugarskoj to nije sluaj. Karlo tada odluuje da potvrdi pravo ugarskog Sabora da bira vladara u sluaju izumiranja muke linije, ali 19. aprila 1713. proglaava Pragmatiku sankciju, dokument u kojem se povrivalo da poslije njegove smrti sve nasljedne zemlje i

kraljevine pripadaju njegovom mukom nasljedniku u skladu sa primogeniturom . U sluaju da nema mukih nasljednika kruna prelazi u ruke enskih nasljednika prema starjeinstvu. Karlo dobiva dvije keri i time pitanje Pragmatike sankcije dobiva veliki znaaj. On upuuje tekst svim saborima 1720. 1720 i trai njihovu saglasnost. Stalein svih njemakih zemalja, eke, Moravske, talijanski posjedi i Nizozemska prihvataju Karlov zahtjev. Ugarski sabor raspravlja o dokumentu 17221723. i u elji da se osigura od Osmanskog carstva odobrava ga iste godine. Ugarska se smatra dijelom Carstva, iako je car morao da potvrdi slobode i prava plemstva. Osiguravi pristanak svojih posjeda Karlo je poduzeo korake da to priznaju evropski vladari i dvorovi. Sankciju priznaju izbornici Saksonije i Bavarske, a ostali pokuaji se u poetku zavravaju neuspjeno. panija prihvata Sankciju 1725. a Velika Britanija 1731., pod uvjetom da Karlo zabrani rad Ostendske kompanije i pristane na pansku okupaciju Parme i Pjaence. poljsku batinu Francuska 1735. prihvata Sankciju. Za vrijeme Karlove vladavine ne postie se mnogo na centralizaciji dravne uprave, iako se vre izmjene u postojeim tijelima. Najvanije tijelo je Privatni savjet, kojem predsjedava car. Visoki ratni savjet i Visoki savjet su odluivali o vojnim i politikim pitanjima. Postojala su i posebna tijela koja su raspravljala i odluivala o pojedinim pokrajinama. Ugarska je zadrala drukiji poloaj od ostalih zemalja, njeni stalei su mogli odluivati o mnogim pitanjima. Marija Terezija je stupila na prijesto 1740. u tekim prilikama za Austriju. Armija je bila poraena i demoralisana, blagajna prazna, Ugarska i eka nezadovoljne politikom Habsburgovaca. Izmeu rata za austrijsku dinastiku batinu i Sedmogodinjeg rata (1756-1763) Marija je provodila mnoge reforme. Stvara 1749. Upravu za javne i novane poslove, koja je odluivala o svemu to je bilo zajedniko za pokrajine. Preuzela je prikupljanje poreza iz ruku lokalnih stalea, nametala plemstvu i crkvi plaanje odreenih dabina. Visoki savjet je postao centralno finansijsko mjesto, a Dvorska i i Dravna kancelarija je odluivala o svim pitanjima spoljne politike. Dolazi 1749. Nakon rata za

do podjele sudske i politike administracije i stvara se Vrhovni sud. Visoki ratni savjet je zadrao potpuni nadzor nad vojnim pitanjima. Svaka pokrajina je imala svoju deputaciju koja je trebala da brine o vojnim pitanjima ali vremenom je dobivala nove prerogative. Nakon Sedmogodinjeg rata austrijski vladari su nastavljali sa reformama. Nakon smrti Franje Lorenskog najstariji sin Marije Terezije Josip II postaje 1765 njemaki car i suvladar svoje majke. Jo u toku Sedmogodinjeg rata nastavljale su se reforme. Unapreuje se finansijska administracija, to omoguava potpuni uvid u stanje prihoda i rashoda, i odreivanje dravnog budeta. Zakonom iz 1767 poznatim kao Urbarium ugarski seljaci su postal nasljedni zakupnici sa pravom da napuste zemlju. Zakon je odreivao radne obaveze seljaka prema feudalcu a njihovo provoenje nadgledali su carski inovnici. Marija Tererzija je pokazivala namjere da ukine kmetstvo i izmjeni postojei sistem agrarnih odnosa. Mnoge reforme odnosile su se na katoliku crkvu. kojoj se zabranjivalo da stie nove posjede. Morala je da plaa porez a ukidali su se i neki samostani. Josip II, kao suvladar nadgledao je reforme vojske i odbrane. Smrt Marije Terezije 1780 dovela je na elo carstva Josipa II. On je stalno objavljivao nove dekrete, uklanjao otpor i stare obiaje i prava. Kao centralista, on je preuredio stara i stvarao nova ministarstva. Uklanjao je samoupravne ustanove u Ugarskoj i austrijskoj Nizozemskoj, i zamjenjivao ih centralizovanom birokratijom: nije ispunio svoja obeanja i provodio je germanizaciju, pa je 1784 njemaki jezik proglasio slubenim. On je 1784 naredio da se popie stanovnitvo, to je nailo na veliki otpor plemstva, koje je guio silom. Josip II je donio niz mjera radi poboljanja poloaja seljatva. Jo je Marija Terezija poduzela mjere da se ogranii radna obaveza i utvrdi granica poreskih optereenja. Josip II je poduzimao zakonske mjere da se seljak od orua pretvori u podanika austrijske drave. Njegovi zakoni su uklanjali linu potinjenost, predviali kazne koje sud moe da nametne seljaku i kako moe da

se brani od pritiska plemia. Nakon 1785. seljak je morao da plaa 18 % ukupnog prihoda. Zemljini i imovinski cezus zavrio se 1789. kad se utvrivalo da seljak i plemi trebaju da plaaju 12 % na godinji prihod. Od seljaka se zahtijevalo potpuno ispunjavanje njegovih obaveza prema feudalcu. Josip II je nastojao da industriju oslobodi svih pritisaka i ogranienja. Ukinuo je esnafe i smanjio dravnu pomo krupnim preduzeima. Dravni prihododi su brzo rasli. Josipova politika zavrila se neuspjehom. U pojedinim dijelovima carstva izbijale su pobune; u njima su uestvovali seljaci, crkvena lica, plemstvo i intelektualci. Sa njegovom smru nestale su i njegove reforme. Spoljna politika Nakon Utrehtskog mira 1713. Karlo VI je nastavljao rat protiv Francuske do marta 1714., kada je Eugen Savojski potpisao mir u Rajtatu. On je utvrivao Karlove posjede u Italiji i panskoj Nizozemskoj. Austrija je vodila rat na Balkanu protiv Osmanskog carstva, koje je objavilo 1714. rat Veneciji i osvojilo njene posjede u Moreji i Kritu. Karlo VI je obnovio 1716. ugovor sa Venecijom i traio od Porte da povue svoje trupe. Porta je odbila taj zahtjev, to je Eugen Savojski koristio da ubijedi cara da je to prilika da se porazi Osmansko carstvo. Osmanske trupe su upale u Ugarsku, ali im je Austrija nanijela teak poraz kod Petrovaradina 1716. Ratne operacije se prekidaju do idue godine, kada Austrija 1717. osvaja Beograd. Poraz Osmanske vojske dovodi do mira u Poarevcu 1718. dok Venecija uspijeva da zadri Krit. Osmansko carstvo se odrie dijela Banata, Vlake, sjeverne Srbije, sa Beogradom i dijela sjeverne Bosne. Venecija je izgubila svoje posjede osim Krfa i Jonskih ostrva a dobila male teritorije u Dalmaciji. Za vrijeme rata za poljsku batinu, Karlo VI je vodio diplomatsku borbu protiv koalicije sa Francuskom na elu. Preliminarni mir je zakljuen u Beu 1735. Naredne godine Marija se udala za Franju Lorenskog, a dvije godine kasnije

zakljuen je mir po kome je Austrija dobila Parmu i Pjaencu., panija Napulj, Elbu i Siciliju, a Franjo Lorenski Toskanu. Kraj Karlove vladavine zavrio se tragino. Brojni ratovi su iziskivali velike rashode i rtve. Nakon smrti Eugena Savojskog 1736 armija je ostala bez sposobnog komandanta. Beogradskim mirom 1739. Austrija je izgubila sve teritorije dobivene Poarevakim mirom. Za vrijeme sedmogodinjeg rata 1756-1763 Austrija nije uspjela da odri svoje poetne diplomatske uspjehe. Njena armija nije bila spremna, generali su bili nesposobni a stalei nezadovoljni. Nakon sedmogodimnjeg rata spoljna politika Marije Terezije je postal suzdrana. Rat za Bavarsko nasljee voen je izmeu Austrije i Pruske oko nasljednih prava na Bavarsku. U sporazumu sa falakim knezom Karlom Teodorom, Austrija je posjela Donju Bavarsku. Tom sporazumu se suprotstavila Pruska, pa je u savezu sa Saksonijom poela rat protiv Austrije. Posredstvom Rusije zakljuen je 13. maja 1779. Tjeinski mir kojim je Austrija donila samo oblast na desnoj obali Donjeg Ina, tzv. Insku etvrt, dok je Pruska dobila Bejrojt i Ansbach. Spoljna politika Josipa II upravljena je na zakljuenje saveza sa Rusijom. U maju 1781. Josip II i Katarina II su najavili planove o zajednikoj akciji protiv Osmanskog carstva. i diobi njegovih evropskih posjeda. Poetkom 1788. Austrija je objavila rat Osmanskom carstvu. Operacije austrijske vojske su se odvijale u dolini Save i Podunavlju i zavrile su se 1789. osvajanjem Beograda. Pruska, Saksonija i Poljska su prikupljale snage na austrijskim granicama pa je car morao raunati na rat na dva fronta. Konano, mir je 1791. potpisan u Svitovu.

Rusija u XVII stoljeu

kljune rijei: dinastija Romanov, teritorijalni obim, crkvene prilike, drutvena struktura, evropeizacija Rusije, kulturni razvoj

Kronologija- Rusija u XVII st.

1565. Uspostavljena oprinina autokratski reim protiv boljara 1582. Ataman Jermaj Timofejevi osvaja Zapadnosibrski mongolski kanat 1584. Osnovana luka Arhangelsk 1589. Osnovana Moskovska patrijarija 1591. Ubijen Dmitrij Ivanovi, sin Ivana IV. 1598. Kraj dinastije Rjurikovia 1598-1605. Boris Godunov 1603-13. Doba smutnje razdoblje borbe za prijestolje 1613-45 Mihajlo Romanov 1617. Mirom u Stolbovu zavren rat izmeu Rusije I vedske; Rusija potisnuta s Baltikog mora 1645-76. Aleksej I. Mihajlovi 1649. Novi Zakonik (Ulo enije) 1654. Ukajina pripojena Rusiji 1656. Raskol u ruskoj crkvi; progon starovjeraca 1666. Osnovana ruska pota 1667-71. Ustanak Stjenke Razina 1681. Spaljen Avakum, voa starovjeraca 1676-82. Fjodor Aleksandrovi 1682-1725. Petar I. Veliki 1682-89. Namjesnitvo Sofije Aleksejevne

1682. Ukinut stari red plemikog prvenstva (mesniestvo) 1686. Rusija pristupa Svetoj ligi osnovanoj protiv Turske 1687-89. Golicinovi vojni pohodi na Krim 1695-96. Ratni pohod Petra I. Velikog na Azov (sukob s Turcima zbog izlaza na Crno more) 1697-98. Petar I. putje u Njemaku, Nizozemsku, Englesku I Austriju 1698. Poeta reformi Petra I. 1700. Uveden julijanski kalendar 1700-21. Nordijski rat (Sjeverni rat) 1701. Poraz kod Narve 1703. Osnova Petrograd 1707-08 Ustanak Kondratija Bulavina 1709. Pobjeda nad vedskim kraljem Karlom XII. Kod Poltave 1718. Smaknut prestolonasljednik leksej 1721. Nystadski mir Petar Velki uzima carski naslov 1722. Ukaz inovima 1725-27. Katarina I. 1726. Osnovana Akademija znanosti u Petrogradu 1727-30. Petar II.

Smutno vrijeme je izraz koji se odnosi na period ruske historije od smrti Ivana IV 1584. do kraja vlade Mihaila Romanova 1613. godine. Nakon smrti Ivana IV. (1584) carevina se kratko vrijeme u miru oporavljala, da bi je ubrzo snale velike poteskoe. Umjesto pobonog ali slaboumnog Fjodora vladao je od 1587. godine namjesnik Boris Godunov, koji je kao regent bio zasluan za oslobaanje ruske crkve od njene nominalne zavisnosti od carigradske patrijarije. Godine 1598. njega je Zemaljska skuptina (Zemskij sobor) izabrala za novog cara. Suparnike boljarske obitelji (meu njima i Romanovi) optuile su Borisa

zbog nerazjanjene smrti najmlaeg Ivanova sina Dmitrija Ivanovia (1591); za Dmitrija se izdavao neki odbjegli monah (od 1603. do 1606), pa je on uz potporu Poljske ak uao u Moskvu, i zemlja se nala u graanskom ratu. Lani car je pokazivao znake naprednog shvatanja, alio se na neobrazovanje i izolovanost bojara, odbacujui brutalnost i ceremonijalne dvorske obiaje. Novi masovni ustanak u Moskvi organizovan je 1606. godine i u njemu je car ubijen. Poslije smrti Godunova (1605) boljari su izabrali za cara jednoga od svojih, Vasilija ujskog. Njemu je odmah osporio vlast drugi lani Dmitrij (1607- 10). Kad je ujski pozvao u pomo vedsku, poljske snage su zauzele Moskvu i sruile cara, a kao pretendent na prijestolje pojavio se jedan poljski kraljevi. To "doba smutnje " okonalo se tek kad su Rusi protjerali Poljake i prijesto povjerili Mihajlu (1613-45), prvom caru iz dinastije Romanov. On i njegov nasljednik Aleksej (1645-76) svoju vlast su u najveoj mjeri preputali utjecaju patrijarha Filareta (1619- 33) i Nikona (1652-66) koji su, analogno caru, svojatali ak i naslov "gosudar". Dok je carstvo u 17. st. zauzelo itav Sibir i ugovorom u Nerinsku (1689) uspostavilo prijateljske odnose s Kineskim carstvom, iako se moralo odrei Amurske oblasti, dotle su se na zapadu teritorijalni gubici iz "doba smutnje" mogli tek djelimino nadoknaditi. Smolensk je pripadao Poljskoj sve do 1654. vedska je poslije mira u Stolbovu (1617) vratila Novgorod, ali je zadrala Ingermanovu zemlju, koja je privremeno bila u posjedu Rusije, pa se tako pristup Baltikom moru ponovo zatvorio. U ustrojstvu i socijalnoj strukturi Ruskog carstva nastale su promjene. Budui da se vlast esto mijenjala, porastao je utjecaj Zemskog sobora. Dok se Sobor od sredine 16. st. sazivao tek u neredovitim razmacima, dotle je on od 1613. do 1622. zasjedao neprestano. Ali carska se autokracija nije poljuljala. Oko sredine 17. st. Zemski je sobor napokon izgubio svoju ulogu. Jednako su brzo ieznula i ostala prava visoke aristokratije. Boljarska duma praktiki vie nije imala nikakva utjecaja; zastarjeli red plemikog prvenstva (mestniestvo) bio je napokon ukinut

(1682) kao smetnja modernoj upravi. Staro boljarsko plemstvo dalje je gubilo teren u korist plemstva po slubi. Najgore su proli seljaci. Nakon to je njima ve krajem 16. st. bilo zabranjeno mijenjati vlastelinstvo, oni su prilikom obimne nove kodifikacije prava (Uloenija) potpuno izgubili slobodu kretanja. Sve su vie zapadali u teko kmetstvo koje je bilo daleko gore od kmetske zavisnosti seljaka u Zapadnoj i Srednjoj Evropi. Da bi umaknuli veleposjednikom pritisku, pojedini su seljaci od sredine 15. st. bjeali u stepu i okupljali se, posebno na Donu i Dnjepru, u vojniki organizirane kozake zajednice. Pod svojim slobodno izabranim voama - "atamanima" u ruskih donskih Kozaka i "hetmanima" u poljskih Kozaka na Dnjepru - kozake su jedinice, iako tek labavo ili nikako vezane uz dravu, djelimino preuzimale vane obrambene funkcije protiv Tatara i Osmanskog carstva. Ruski su Kozaci uinili caru neprocjenjive usluge pri osvajanju Sibira. Pa ipak su oni esto bili nemiran element. Poljski Kozaci s Dnjepra, koji su zbog svoje nekadanje pripadnosti Kijevskoj dravi etniki, kulturno i vjerski naginjali Rusiji, odvojili su se pod svojim hetmanom Bogdanom Hmeljnickim od Poljske i podvrgnuli se 1654. godine caru. Taj znatan teritorijalni dobitak - daljnji korak pri "okupljanju ruskih zemalja" Poljska je 1667. potvrdila mirom u Andrusovu: itava Ukrajina lijevo od Dnjepra zajedno s Kijevom pripala je Rusiji. I ruski Kozaci, kojima su pritjecali nezadovoljni seljaci, znali su se pobuniti protiv svojih moskovskih gospodara. U seljakim ustancima pod vodstvom Ivana Bolotnikova (1607) i Stjenke Razina (1667-71) oni su vodili borbu protiv gospode i izrabljivaa. Oba ustanka bila su okrutno uguena. Ruska crkva, kojom je od 1589. upravljao patrijarh, zapala je sredinom 17. st. u teku krizu. Miroljubiva suradnja crkve i drave poremetila se kad je patrijarh Nikon starom slikovitom usporedbom Sunca i Mjeseca (kao crkve i drave) formulirao i pokuao provesti primat duhovne vlasti pred svjetovnom, to se, prema svemu sudei, zapoelo ve pod Filaretom. Koncil je ipak priznao prvenstvo svjetovnoj vlasti, i Nikon je bio smijenjen (1666). Mnogo su teim posljedicama urodili dogaaji to su se zbili neto ranije, i doveli do raskola u ruskoj crkvi. Nikon je, uz carevu potporu, od 1653. pokuavao reformirati liturgiju u koju su se uslijed

loeg prijevoda grkog teksta bili uvukli pogreni obredi. Radilo se o stvarima naoko nebitnim, na primjer, treba li se kriati s pet prstiju, s dva, ili s tri prsta. Ali za starovjerce, koji su se bili okupili oko protopopa Avakuma pripravni da za svoje uvjerenje pou i u smrt, bio je to napad na temeljne dogmatske istine, koji je inscenirao antikrist, i ujedno prodor tuih, "latinskih" humanistiko-znanstvenih naela, od kojih se valjalo odluno obraniti. Avakumova izreka: "Svreno je s naom starom Rusijom" objanjavala je kako carevina, preuzimajui strane tvorevine, poinje naputati jedinstvo stare moskovske kulture. Ve je Ivan III. dovodio sa Zapada arhitekte, inenjere, ljevae topova. Pod Ivanom IV., Borisom Godunovim i carem Aleksejem Rusija je preuzimala i druge tekovine europske civilizacije i kulture. Otkako su se u 17. st. otvorila u Moskvi stalna strana poslanstva, znatno su oivjeli i diplomatski dodiri. Meunarodna trgovina, koju su od 1553. godine carevi vodili preteno posredstvom engleske "Muscovy Company", a odvijala se osobito preko luke Arhangelska na Bijelom moru (osnovane 1584), mahom se, kao i unutranja trgovina, nalazila u rukama stranaca. Kao vrhovni gospodar trgovine, car je ruske veletrgovce (goste), jednako kao i trgovce na malo, drao u stalnoj slubenoj zavisnosti. U zemlju su se sve vie pozivali zanatlije, tehniari, muziari, glumci, oficiri, znanstvenici, lijenici i ljekarnici sa Zapada. Sedamdesetih godina 17. st. u Rusiji je bilo oko 18.000 stranaca. Njima je bila u Moskvi dodijeljena neka vrsta geta, Nemeckaja sloboda (Njemako predgrae). U gradovima Rusije nije se moglo razviti autonomno graanstvo, organizovano u cehove i gilde. Ono ne bi moglo igrati vodeu ulogu ve i zbog monopola Crkve u obrazovanju. Stav utjecajnih krugova Rusije prema europeizaciji bio je dvojak. Na jednoj strani zapadna se civilizacija nije ni htjela ni mogla odbaciti ako je Rusija eljela ostati doraslom svojim protivnicima, a po drugoj se strani osjealo kako ta tua civilizacija polako nagriza staru kulturu. Podupirali su se formalno pozitivni utjecaji, a istodobno je bilo pokuaja da se stranci izoliraju i njihov negativan utjecaj sprijei, pa se njima zabranjivalo da putuju, a strogim naredbama se suzbijalo odijevanje i noenje brade prema

zapadnjakoj modi. Europeizacija je u drugoj polovini 17. st. ipak zahvatila ve i neke boljarske porodice. Knez Vasilij Golicin, utjecajni milosnik regentkinje Sofije, odravao je, na primjer, mnoge veze sa strancima, teno je govorio latinski i drao dvor poput nekog italijanskog kneza. Ali plemstvo, Crkva, a pogotovu narod, ostali su u veini vjerni starim obiajima. Ipak, europska budunost Rusije je bila ve poela. Petar Veliki Poslije slabia Fjodora (1667-82) vladala je kao regentkinja u ime oba malodobna cara Ivana i njegova polubrata Petra, najstarija Aleksejeva kcerka Sofija. Petar je nominalno preuzeo vlast 1689., aktivno tek 1694. Isprva su u njega prevladavali drugi, ponajvie vojni interesi kojima se mladi posveivao u drutvu svojih vrnjaka iz svih drutvenih slojeva. Ratne igre, koje su poprimale sve ozbiljniji karakter, i strastvena sklonost brodogradnji i pomorskoj plovidbi, obogatile su Petra mnogim znanjima korisnim za budunost, a on je ta znanja upotpunjavao u dodiru sa stanovnicima predgraa za strance. Petrova strast za sve sto je novo donijet e Rusiji dosljednu europeizaciju, koju je on bezobzirno provodio. Ali Petrov se interes bio najprije usmjerio prema jugu. Rusija se 1686. prikljuila protuosmanskoj "Svetoj ligi" njemakog cara, Poljske i Venecije. Taj odluujui politiki potez koji se do tada izbjegavao izuzevi arke s krimskim Tatarima u vlasti Osmanskog carstva - kako Rusija ne bi vodila rat na dvije fronte, isprva je donio samo neuspjehe, Golicinovi su pohodi 1687. i 1689. propali, a Petrov napad na Azov 1695. bio je odbijen. S pomou samo izgraene male flote, koja je grad odsjekla od mora, Azov je ipak bio zauzet (1696). Pristup Crnom moru otvorio je ruskoj politici nove mogunosti. U elji da svoje antiosmanske pothvate postavi na iru osnoviu, Petar je 1697/98. godine putovao Europom, o emu je nastala i itava legenda. Napola inkognito, on se bio pridruio poslanstvu koje je vodio njegov saradnik Franz Lefort; zbog ponaanja koje se protivilo finoj etiketi

baroknih dvorova, njemu su se udili kao kakvoj rijetkoj zvjerki, ali Petar je ipak nakupio tehnika i diplomatska znanja koja e kasnije iskoristiti. Budui da je Zapad pokazao slab interes za njegove antiosmanske planove, Petar se vratio protuvedskoj politici svojih prethodnika i stupio u nordijski rat (1700-21). PosIije jednog tekog poraza (1700. kod Narve) i jedne sjajne pobjede (1709. kod Poltave), koju je izvojevao unato otpadnitvu ukrajinskih Kozaka pod Mazepom, caru su poslije mira u Nystadu (1721) pripali Livonska, Estonska, Ingermanova zemlja, dijelovi Karelije i ostrva Saarema (prije Osel) i Hiumaa (prije Dago). Vjeta enidbena politika dovela je pod ruski utjecaj i Kurlandiju. Sa slobodnim pristupom Baltikom moru i dobitkom vanih gradova (Rige, Revala, Viborga) ostvario se dugo prieljkivani cilj ruske politike. Skrila se prevlast vedske na Baltikom moru. Petar I. nije dirao vjersku, ustavnopravnu i drutvenu strukturu osvojenih podruja, njihovu luteransku vjeru, staleku samoupravu, njemaki slubeni jezik, njihovo kolstvo i sudstvo, pa je tako stekao relativno odane podanike. Neposredno poslije zakljuenja mira u Nystadu carski je kancelar Golovkin proglasio Petra I. "ocem domovine" i njemu nadjenuo ime "Veliki", a car je "na molbu naroda" uzeo carski naslov ("imperator itave Rusije"). Deset godina prije toga zamalo se bila dogodila vojna katastrofa. Osmanslije su 1710. poeli napadati u trenutku koji je bio za cara sasvim nepovoljan, pa je on pozvao balkanske krane na ustanak, ne bi li tako proirio frontu. To se nije ostvarilo, i ruska je vojska 1711. na Prutu dospjela u bezizgledan poloaj. Suprotno oekivanju ("udo na Prutu"), Osmanlije su postavili relativno blage uvjete, moda zbog unutranjih problema: u zamjenu za predaju Azova i prodaju crnomorske flote, oni su dopustili Rusima da se slobodno povuku. U eri svojih mnogobrojnih ratova, i najvie pod diktatom ratnih potreba, Petar Veliki je stvorio "drukiju Rusiju". Iako su se promjene najee nazivale "reformama", pa su ih pratile velike nade - mjerama je ipak "prvenstveno bila svrha da tehniki poboljaju funkcioniranje instrumenata dravne sile" (H. van Rimscha). Te su mjere intenzivirale svemo drave i pojedinom su podaniku donosile u pravilu vie tereta nego koristi. Novotarije poput odijevanja na europski

nain, rezanja brada i uvoenja julijanskog kalendara (od 1. sijenja 1700) vrijeale su iroke slojeve stanovnitva, a strog sistem novaenja u vezi s poveanjem i reorganizacijom vojske prema pruskom uzoru ubrzo je doveo do masovnog dezertiranja. Podizanje Petrograda (1703), jednako kao i bezobzirno forsiranu gradnju istonomorske fiote, pratili su veliki ljudski gubici. Poveane potrebe apsolutistike drave mogla je zadovoljiti jedino strogo voena centralna uprava. Njezin je vrhovni organ bio "Vladajui senat", a stare "prikaze" zamijenilo je, prema vedskom uzoru, vie "strunih ministarstava (kolegija). Pored toga postojala je birokratski zasnovana pokrajinska uprava (gubernije, provincije, distrikti). Njen uspjean rad se trebao osigurati posredstvom razgranatog sistema nadzora s brojnim revizorima. inovi uvedeni 1722. godine, koji su ostali na snazi sve do 1917., potpuno su uklonili razlike izmeu plemstva po rodu i plemstva i po slubi, svako je morao sluiti, pri emu se pristup plemstvu otvorio posve novom sloju.! inovi u mornarici, vojsci i upravi, kojih je bilo etrnaest, svakomu su pruali ansu da se popne i do najvieg poloaja zahvaljujui jedino svojem radu. Nosioci osam viih inova stjecali su nasljedno plemstvo. Pod utjecajem ranoprosvjetiteljskih ideja, drava je podvrgavala svojim svrhama i Crkvu, pa je i nju svela na neto kao dio dravne uprave. Monasi, utonuli u kontemplaciju, dobili su nove, "korisne" zadae, pored ostaloga na socijalnom podruju, a umjesto patrijarha bio je, prema "Duhovnom pravilniku (1721), postavljen upravni gremij podloan caru, Presveta upravna sinoda. Najtei teret i dalje su snosili seljaci. Oni su 1707. i 1708. pod vodstvom atamana Kondratija Bulavina jo jednom uzalud pokuavali ostvariti svoje socijalnorevolucionarne zahtjeve. Potpuno zavisni od svoje vlastele, oni su bili izjednaeni s robovima.Mogli su ih po volji kanjavati ili prodavati, a otkako je drava uvela porez po giavi, oni su kao "poreske due" bili de facto lieni svih prava. U vojnoj sluzbi ili u tvornici, jedinim legalnim utoitima, njihovi su izgledi bili podjednako loi. Petrovi napori da prema zapadnim uzorima stvori autonomno graanstvo, koje bi sebi biralo gradonaelnika i autonomno upravljalo svojim cehovima i

gildama, propali su jer za to nije bilo nikakvih uvjeta. Ni svekolika administracija nije funkcionirala onako kao to se oekivalo, uslijed sve vee korupcije. Bolje su se posreili privredni pothvati koji su, prema merkantilistikom konceptu, donijeli autarkiju u vanim granama poput tvornike izrade uniforma, jedrenog platna i papira, a utemeljile su se i druge industrije. Car je takoer postigao bitne uspjehe podignuvi "raunske" i strune kole koje su sluile potrebama upravne tehnike, pomorstva i vojske. One su predstavljale poetke sekularizovanog kolstva. Petar Veliki zacijelo je dao Rusiji nov izgled. Ali mnoge je pothvate zapoeo prerano i provodio bezobzirno. Carevina je postala velesilom, "imperator itave Rusije" vanim sudionikom koncerta evropskih sila. Ali unutranji se odnosi nisu temeljno preobrazili. Autokratski sistem vladavine i socijalna struktura u biti se nisu promijenili. Gledajui s raznih stajalita i iz raznih perspektiva, neki e Petra smatrati "vie nosiocem blagodati - kakvim je on, iskreno elio biti - a neki vie nosiocem zle kobi" . Petar I obratio je veliku panju ekonomiji i prosvjeti. Poticao je trgovinu, razvijao promet i forsirao manufakturu, koju je pomagao kreditima, protekcionistikim carinama i osiguranjem radne snage (pripisivanje dravnih seljaka preduzeima i dozvola poduzetnicima da kupuju seljake od veleposjednika). Osnivale su se prve laike i vojne kole, prevodila tehnika djela i izradio projekt za rusku Akademiju nauka (osnovana 1725). Poslije Petrove smrti protivnici reformi uzalud su pokuavali da obnove staro stanje i uspostave aristokratsku oligarhiju.

Kultura

Knjievnost

XVII stoljee je za Rusiju doba krize. Bizantija je propala a Moskva je jo nije zamijenila. Crkvenoslavenski jezik je u opadanju a ruski jo nije roen. Ruske epske usmene pjesme doprle su do nas u zapisima s kraja XVIII i po. XIX st.

U toku nekoliko stoljea ruske epske pjesme su mijenjale

razliite etnike i

socijaalne sredine, pa su doivjele mnoge promjene: likovi neprijatelja (Polovaca, Peenega, Tatara) slili su se s fantastinim i mitolokim likovima, nekadanji feudalci postali su seljacima ili kozacima (Ilja Muromec). Epske pjesme su predstavljale ciklus oko starih junaka (Svjatogor, Voljga i Mikula Seljaninovi) s naglaenim mitolokim elementima, zatim u knezom Vladimirom, oko kojega se okupljaju kijevski ciklus s historijskim junaci Ilja Muromec, Aljoa

Popovi, Dobrinja Nikiti, i u novelistiki urbani novgorodski ciklus s Vaskom Buslajevom i trgovcem Sadkom kao osnovnim likovima. U XVII stoljjeu u ruskoj knjievnosti razvija se i svjetovna novelistika Zlu-nesrei, Pripovijest o Frolu Skobejevu), a posebno u konzervativni starovjerac protopop Avakum pie svoje itije

(Pripovijest o sudu), a i knjievnosti.

satirikoj formi (Pripovijest o Grgeu Grgeeviu, Pripovijest o emjakinovu narodnim jezikom. Zbog svega toga govori se i o predrenesansi u ruskoj

U to doba dospijeva pod vlast Moskve i Ukrajina, u koju su preko Poljske prodirali zapadnoevropski kulturni utjecaji pa se razvijalo kolstvo s orijentacijom na poznavanje latinske i starogrke knjievnosti. Odatle prodire i u Moskvu kolska poezija i drama, a najznaajniji predstavnik ruskog baroka i prvi ruski knjievnik koji nije vie anoniman Simeon Polocki (1629- 1680) stvara silabiki stih (viri), osnovan na antikim i poljskim metrikim uzorima. U Rusiju sve vie prodiru i anonimne ljubavne i avanturistike pripovijetke i aljive novele (facetije). Neki historiari smatraju stoga ve XVII st. po. novovjekovne ruske knjievnosti. Vladavina Petra I otvara jo ire vrata zapadnoevropskim utjecajima i svjetovnoj knjievnosti. Pokuava se organizovati stalno pozorite, jaa svjetovna pripovijetka i roman, pojavljuje se i ljubavna lirika. Kajem XVII st. primjetni su utjecaji baroka, koji dopiru sa zapada. Jedan je od prvih graevnih spomenika s ovim obiljejima crkva Bogorodice u Filiama, imanju boljara Narikina; na njoj je uoljivo kako je ruska sredina uspjeno prilagodila

stranu

graevnu koncepciju svom nacionalnom izrazu. Po ovoj graevini dobiva naziv bizantskih i

klasificirane su te stilske vrste kao narikinski barok. Krajem XVII st. dopiru preko susjedne Poljske barokni elementi u Ukrajinu, gdje taj stil kozaki barok. - Naputanje tradicionalnih autohtonih, pa

orijentalnih graevnih oblika uz odlunu orijentaciju prema Zapadu i evropskom kasnom baroku nastaje za vladavine Petra Velikog, a posebno kod izgradnje nove prijestolnice Petrograda (Sankt Peterburg) poevi od 1703.(Petrograd, pa Lenjingrad). Stambene zgrade podizane uz Nevu ukazivale su isprva sa svojim strmim krovovima i jednostavno ukraenim zabatima na nizozemske i poneto skandinavske utjecaje. Prvi je graditelj i rukovodilac planiranja nove prijestolnice Talijan Domenico Trezzini, koji je ranije djelovao u Kbenhavnu; primjenjujui elemente karakteristine za njem., niz, i dan. barok, sagradio je Ljetni dvorac, Petropavlovski sabor sa 100 m visokim iljastim zvonikom i zgrade Univerzitet. Kiparstvo. Kao u svim zemljama, u kojima je ikonoklastiko pravoslavlje zaziralo od plastinog prikazivanja svetakih likova, tako i u Rusiji skulptura ima stoljeima podreenu ulogu dekoracije; ona je na vanjtini sakralnih graevina klesana u kamenu, a u unutranjosti rezbarena u drvu (ikonostasi, crkveni namjetaj). Tek u doba Petra Velikoga javlja se u vezi s profanim slikarstvom i profana skulptura, koja slijedi uzore sa Zapada. U zemlji nalaze zaposlenja mnogi strani majstori, napose kao portretisti i dekorateri graevina i njihovih interijera. Nakon pobjede nad Mongolima vodee je muziko sredite postala Moskva gdje od XV st. dobiva velik zamah crkveno pjevanje. Za cara Ivana III (1462-1505) osnovan je glasoviti Carev pjevaki zbor koji je djelovao do Oktobarske revolucije. Po uzoru na taj zbor utemeljen je 1598. i Patrijarijski pjevaki zbor koji se, od 1721. kao Moskovski sinodalni zbor, takoer odrao do 1917. Usporedo se strofna, od druge pol. XVII st. razvija novi oblik rus. vieglasja-kant, za kasniji

veinom troglasna pjesma, isprva religioznog anra (himna, psalam),

zatim

u doba procvata, u XVIII st., svjetovna, lirska, ili aljiva pjesma, ili novovjeku

pohvalnica (tzv. panegirini kant). Ta dva glavna oblika rus. vieglasja, duhovni koncert i kant, ine prijelaz iz liturgijski vezane crkvene glazbe na umjetniku glazbu. Dolaskom na vlast Romanovih (1613) zapoeo je proces prodiranja i usvajanja zapadnoevropske muzike kulture u rusku muziku, najprije preteno posredstvom muziara iz Poljske i Nizozemske, angaovanih u Rusiji. U Moskvi je 1672-1676. otvoreno Dvorsko pozorite u kojem se izvode dramska djela (tzv. kolske drame), popraena brojnim muzikim takama (intermediji, zborovi, vokalne solistike partije). Za Petra Velikog i njegovih nasljednika jaaju posebno italijanski utjecaji. Mnogi su istaknuti italijanski majstori Petrogradu i Moskvi (B. Galuppi, T. angaovani na vodeim poloajima u Traetta, G. B. Pergolesi, G. Sarti i D.

Cimarosa), dolaze i itave strane operne druine te izvode opere i balete, a sve je to dalo poticaje domaem muzikom stvaralatvu. Filozofija. Ve u svojim poecima, a vrlo esto i poslije, rus. filozofska misao povezana je s raznolikim drutveno-polit., literarnim i prirodoznanstvenim pravcima i shvaanjima, pa je zbog toga nemogue luiti eminentno filozofsku od ope problematike i opih pov. tendencija koje karakteriziraju rusko drutvo odreenog vremena. Iako se u djelima razliitih crkvenih kroniara i historiara XVI stoljea (posebno u knjizi I. S. Paresetova Povijest o Carigradu) nalaze mnoge filozofske opservacije i maksime, prvi znaajni filozofi-prosvjetitelji javljaju se tek krajem XVII st. V. N. Tatiev (1686-1750), Poljska

Nakon smrti posljednjeg Jagelovia - Sigismunda, Augusta II (1548-72) - polj. kralj je postao Henrik Valois (1573-74), zatim Stjepan Bathory (1575-86), za ije su vladavine Rusi odstupili Poljskoj Livoniju (1582). Kralj Sigismund III iz ved. dinastije Vasa (1587-1632) nastavio je ekspanziju na istok, osvojio 1609. Moskvu i

dao svog sina Vladislava proglasiti za ruskog cara; meutim ve 1612. Poljaci su bili protjerani iz Moskve. Osmansku najezdu Poljaci su razbili pobjedom kod Hotina 1621; rat sa vedskom zbog Baltikog primorja zavrio je neuspjehom; mirom u Altmarku 1629, Poljska je izgubila Gdansk, Memel (Klajpedu) i Rigu. Feudalno ugnjetavanje dovelo je krajem XVI i u prvoj polovini XVII st, do seljakih ustanaka (1592, 1610, 1630). Nakon poljsko-ruskog rata 1632-34. Vladislav IV bio je prisiljen da se odrekne pretenzija na rusko prijestolje. Za Ivana Kazimira II (1648-68) izbio je (1648) veliki ustanak ukrajinskih Kozaka pod vodstvom hetmana Bogdana Hmeljnickog, koji je 1654. prihvatio vrhovnu vlast rus. cara, zbog ega je izbio novi rat s Rusijom. Poljska je mirom u Andrusovu (1667) izgubila Ukrajinu na lijevoj obali Dnjepra, te Kijev i Smolensk. God. 1655. u Poljsku je prodro vedski kralj Karlo X Gustav zauzevi velik dio teritorija i gradove Varavu, Krakov, Poznan. Naiavi na otpor irokih slojeva naroda i uplevi se u rat s Rusijom, veani su se povukli, no mir u Olivu (kraj Gdanska) 1660. bio je vrlo nepovoljan za Poljsku, koja je pretrpjela znatne gubitke na Baltiku. Neto ranije, 1657, P. je bila prisiljena da prizna nezavisnost i Pruskoj, koja se sjedinila s Brandenburgom. Nakon ved. okupaciie dola je u drugoj pol. XVII st. nova najezda Osmanskog carstva. Ono je 1672. steklo Podoliju i velik dio teritorija na desnoj obali Dnjepra. God. 1673. Ivan Sobjeski razbio je Osmanslijekod Hotina. Izabran za kralja (1674-96), Sobieski je 1683. porazio Osmanlije pod Beom, Karlovakim mirom 1699. zaustavivi time njihov prodor u srednju Evropu.

Podolija je vraena Poljskoj. Slabljenju Poljske u drugoj pol. XVII st. mnogo je pridonijela unutranja nesreenost, posebno nakon to je ljahta uspjela provesti naelo Liberum veto (1652), prema kojem je prihvaanje zakonskih prijedloga i zakljuaka mogao obezvrijediti bilo koji zastupnik plemike skuptine (Sejm i Sejmik). Otada se strane sile poinju upletati u izbor poljskih kraljeva. Tako je izabran za kralja saski knez August II (1697-1733), iju su kandidaturu podupirale Austrija i Rusija. Uvuena u Sjeverni rat protiv vedske (1700-21) Poljska je pretrpjela teak neuspjeh. Nakon poraza kod Rige, pali su Varava i Krakov; Karlo XII dao je 1704. za kralja izabrati Stanislava Leszczynskog. Poslije Karlova poraza

kod Poltave (1709) na prijestolje se vratio August II, a nakon njegove smrti ponovo je bio izabran (1733) Stanislav Leszczynski, to je dovelo do rata za polj. krunu; s jedne su strane pristae Leszczyriskog, a s druge Augusta III Saskog, koji je uz pomo Rusije i Austrije doao na polj. prijestolje (1733- 63). Stalni ratovi u XVII i po. XVIII st., unutranje borbe izmeu plemikih grupacija, sve je to Poljsku opustoilo i izazvalo golemu bijedu meu stanovnitvom

Ratovi za dinastiko nasljee

Rat za pansku batinu

Rat za pansko nasljee voen je od 1701. do 1714. izmeu Francuske i njenih saveznika panije, Bavarske, Kelna, Savojskog Vojvodstva (od 1703. Pijemont), i Portgala s jedne i koalicije Austrije, Engleske (od 1707. V. Britanije) Nizozemske, Pruske i njemakih kneevina sa druge strane. Za vrijeme vladavine Luja XIV Francuska izgrauje snane vojne snage i vodi niz osvajakih ratova: Devolucioni rat 1667-1668., Francusko- nizozemsko - panski rat 1672-1678. i Falaki rat 1688. 1697. Ti ratovi su u znatnoj mjeri oslabili Francusku ekonomski i primorali je na smanjenje njenih vojnih efektiva. U tenji za daljnjom ekspanzijom, Francuska i V. Britanija su se spremale da prigrabe posjede panije u zapadnoj i junoj Evropi. Povod za rat bio je testament panskog kralja Karlosa II koji je svoj prijesto i panske posjede ostavio u naslijee Filipu Anujskom unuku Luja XIV., koji je kao Filip V proglaen 1700. za panskog kralja. Poto je i austrijski car Leopold teio da panski prijesto osigura za svog sina Karla, rat izmeu Francuske i Austrije je postao neizbjean. Dolaskom Burbona na panski prijesto uklanja se habsburka dravna struktura. Filip V i njegovi saradnici pretvaraju savjete u ministarstva u skladu sa francuskim uzorima. Francuzi provode i potrebne finansijske reforme.

Strahujui da pansko nasljee ne pripadne Francuskoj, Velika Britanija i Nizozemska su se prikljuile Austriji i 7. septembra 1701. u Hagu stvorile koaliciju protiv panije i Francuske, kojoj prilaze Pruska, Danska, i Portugal, Savojsko Vojvodstvo i njemake kneevine osim Bavarske i Kelna. Burbonski kralj mijenja odnos izmeu monarhije i provincija. Centralizam ne trpi provincijske autonomije iako Filip V povruje lokalne zakone i privilegije. Postepeno izbijaju sukobi izmeu centralne vlasti i provincija (Katalonija, Aragon). Katalonci trae pomo od Velike Britanije i proglaavaju nadvojvodu Karla za kralja. Britanske trupe ulaze u Aragon i Valensiju. Rat za pansku batinu pretvorio se u panski graanski rat. Dogaaji su se razvijali nepovoljno za pobunjenike: trupe Filipa V ulaze 1707. u Aragon i Valensiju, koji gube sve slobode i privilegije. Slino se deava sa Katalonijom nakon zakljuenja mira izmeu Velike Britanije i Francuske. Stupanje nadvojvode Karla VI 1711. na austrijski prijesto navodi V. Britaniju i Nizozemsku da odustanu od rata one podravaju Filipa V pod uvjetom da odustane od pretenzija na francuski prijesto. Ugovorom u Utrehtu 1713. Velika Britanija i Nizozemska su priznale takvo rjeenje. Nakon zakljuenja separatnog utrehtskog mira izmeu Francuske i panije Austrija je sama nastavila rat protiv Francuske ali je zbog iscrpljenosti bila prinuema na zakljuenje Rajtatskog mira, 7. iii 1714. Milano, Napulj, Mantova, i Sardinija, koja je 1720. zamjenjena za Siciliju. Bavarskoj i ostalim njeemakim kneevinama koje su uestvovale u ratu vraene su njihove teritorije. Francuska je Utrehtskim i Rajtatskim mirom sauvala panski prijesto za Filipa Anujskog, ali bez nizozemskih i talijanskih posjeda koji su pripali Austriji. Rat za poljsko naslijee 1733. 1735. Voen je od 1733. 1735. izmeu Austrije i Rusije s jedne i Francuske, panije i Sardinije sa druge strane.

Nakon smrti poljskog kralja Augusta II 1733. plemstvo privredno razorene i politiki rascjepkane Poljske podijelilo se oko njegovog nasljednika. To je bio povod da se u borbu za utjecaj u Poljskoj umijeaju velike europske sile, to je dovelo do rata za poljsko nasljee. Dio poljskog plemstva proglasio je 13. septembra 1733. za kralja Stanislava Leinjskog. koji je bio u porodinoj vezi sa Lujem XV, to je znailo pretvaranje Poljske u saveznicu Francuske. Drugi dio plemstva podravan od Austrije, ija se vojska prikupljala u lezvigu i Rusije, ije su snage 3. oktobra upale u Poljsku i 5. oktobra proglasile za poljskog kralja Augusta III, sina Augusta II. Zbog uplitanja u poljsko dinmastiko pitanje Francuska je u oktobru 1733. objavila rat Austriji, a stvarni razlog je bio izbacivanje Austrije iz Italije. Francuskoj su prile panija i Sardinija, a austrijske snage su bile pojaane sa po 6.000 Britanaca i Rusa. Leinjski se sklonio u Dancig, da bi nakon to su grad opsjele ruske trupe otiao u Prusku. Francuske snage koje su pokuale izvriti desant na Dancig predali su se Rusima koji su 9. jula 1734. uli u grad. Istovremeno, borbe su voene na tri ratita: U Njemakoj francuska vojska je prela 12. oktobra 1733. Rajnu i zauzela Kel. Francuzi su bili sprijeeni u namjeri da zauzmu Brajzah i Majnc. U sjevernoj Italiji francusko- pansko - sardinske snage su nakon estokih borbi kod Milana, Mantove i Parme sredinom 1735. odbacile Austrijance u Tirol. U junoj italiji i na Siciliji panska vojska je zauzela 10. maja 1735. Napulj a 22. augusta se iskrcala na Siciliji i osvojila je u julu 1735. Rat je zavren Bekim ugovorom o miru, 3. X 1735., po kojem je se Leinski odrekao poljskog prijestolja u korist Augusta III. Mirovnim ugovorom Francuska je dobila Loren.

Rat za austrijsko nasljee 1740. 1748.

Fridrih Vilhelm umire u maju, a Karlo VI u oktobru 1740. Prvi ostavlja za nasljednika sina Fridriha II, a drugi kerku, mladu i neiskusnu u dravnim poslovima Mariju Tereziju. Rat su vodile Pruska, Bavarska, Saksonija, Francuska, panija, Napuljska kraljevina, enova, Falaka, Keln, i vedska protiv Austrije V. Britanije, Nizozemske, Hanovera, Pijemonta i Rusije. Pruski kralj Fridrih II Veliki odluio je da osvoji bogatu provinciju leziju, ime je pokrenuo opi sukob koji se vodio na tri kontinenta. To je ujedno poetakm borbi za dominaciju izmeu Hoencolerna i Habsburgovaca. U decembru 1740. pruske trupe su upale u lesiju, da bi prekinule vezu izmeu Saksonije i Poljske i ojaale geografski poloaj u odnosu na susjede. Marija Terezija se suoila sa njemakim, ekim i ugarskim plemstvom a mnoge europske drave su uslovile prihvatanje Pragmatike sankcije davanjem raznih ustupaka. Fridrih nastoji da mirnim putem dobije leziju ali ne uspijeva. Nakon upada pruskih trupa u leziju, poslanik u Beu predlae garancije za nepovredivost austrijskih teritorija u Njemakoj, plaanje odtete i podrku Franji Lorenskom u izboru za cara. Fridrih se zadovoljava podjelom lezije u naknadu za sporazum sa Austrijom, ali se to ne prihvata u Beu. Oruani sukob je jedini nasin da se spor rijei. Prvi oruani sukob u aprilu 1741. kod Molvice zavrio se pruskom pobjedom: to je poziv Francuskoj da ue u rat na strani Pruske. Prijetnja Hanoveru navodi kralja Dorda II da potpie ugovor koji garantuje neutralnost njegovih posjeda. U jesen 1741. francuske i pruske snage su upale u eku. Suoena sa takvom situacijom Marija Terezija zakljuila tajnu konvenciju u Klajn nelendorfu, nakon ega su austrijske trupe protjerale Francuze i Bavarce iz eke i Austrije. Ugovorom u Breslavi 1742, Pruska je zadrala itavu leziju,

Marija Terezija se nadala da e uspjeti povratiti izgubljene oblasti. Poetkom juna 1743. nastavljene su vojne operacije. Saveznika armija je nanijela poraz Francuzima kod Detingena a Austrijanci su upali u Bavarsku i Alzas. Naredne godine Fridrih II je poduzeo drugi rat za leziju. U ljeto 1744. njegove trupe su zauzele Prag, a nakon toga Marija Terezija stvara savez sa Velikom Britanijom, Saksonijom i Nizozemskom. U maju 1745. Fridrih je nanio poraz Austriji kod Hohenfridberga, a u septembru kod Sura. Drugi leski rat zavravio se u decembru mirom u Drezdenu. lezija je ostala u rukama Pruske. Druge zemlje su nastavile rat i ugovorom u Ahenu u oktobru 1748. rijeile talijansko pitanje. Taj mir je u bio stvari primirje. Marija Terezija je razmiljala o novim koracima, pa su diplomate pripremale teren a ministri provodili unutranje reforme. Meu diplomatima posebno se isticao grof Kaunic, ovjek koji je vjerovao u politiki racionalizam i nije bio optereen tradicionalnim shvaanjima. Njegove koncepcije o spoljnoj politici dovele su do diplomatske revolucije, koja je otvarila put u sedmogodinji rat, 1756.-1763. Rat za bavarsko nasljee 1778. -1779. Voen je izmeu Austrije i Pruske oko nasljednih prava na Bavarsku. Nakon smrti bavarskog izbornog kneza Maksimilijana III Jozefa, bavarski prijesto je preao 1777. na falaku liniju dinastije Vitelsbacha, koja je od tada vladala objedinjenom Kneevinom Falaka-Bavarska. U sporazumu sa falakim knezom Karlom Teodorom, Austrija je posjela Donju Bavarsku. Tom sporazumu se suprotstavila Pruska, pa je u savezu sa Saksonijom poela rat protiv Austrije. Prusi i Saksonci su 5. jula 1778. upali u eku sa oko 160.000 vojnika i posjeli poloaje na Labi i Jizeri , gdje su Austrijanci imali vojne snage od oko 170.000 osoba. Izbjegavajui odsudnu bitku, obe strane su se ograniile na manje akcije.

U akcijama malog rata do izraaja su dole lake trupe, obrazovane od konjice i husarskih jedinica Vojne krajine. Te snage su koritene za izvianje i napade na pruske komunikacije i prepade na njihove transporte i osiguranje. U jesen 1778. Pruska je povukla svoje snage iz eke. Posredstvom Rusije zakljuen je 13. maja 1779. Tjeinski mir kojim je Austrija donila samo oblast na desnoj obali Donjeg Ina, tzv. Insku etvrt, dok je Pruska dobila Bejrojt i Ansbach. Austrija Habsburko carstvo pored habsburkih nasljednih zemalja (sa tajerskom, Korukom i Kranjskom) obuhvata kraljevine Ugarsku, eku, Milansko vojvodstvo, Sardiniju, austrijsku Nizozemsku, Napulj, Toskanu i Erdelj. Svaka od pokrajina ima svoje institucije, to ometa jaanje apsolutizma. Ugarska je posebno osjetljivo pitanje. Ugarsko plemstvo se suprotstavlja pokuaju cara da nametne svoju vlast o emu svjedoi duga borba izmeu Franje Rakocija i Josipa I, koja se zavrava mirom u Satnaru 1712. Novi car Leopold II ( daje amnestiju i potvruje prava Ugarskoj i Erdelju. Karlo VI (1711-1740) nastavlja politikun pomirenja i potvruje brojne privilegije u zemlji. U vrijeme pregovora sa ugarskim plemstvom pojavljuje se i pitanje nasljea, glavnog problema Karlove vladavine. On nema mukog nasljednika, pa nastoji da svojim kerkama osigura prijesto. eka i Austrija prihvataju pravo vladara da odredi nasljednika, dok u Ugarskoj to nije sluiaj. Karlo odluuje da potvrdi pravo ugarskog Sabora da bira vladara u sluaju izumiranja muke linije ali 19. aprila 1713. proglaava Pragmatiku sankciju, dokument u kojem se povruje da poslije njegove smrti sve nasljedne zemlje i kraljevine pripadaju njegovom mukom nasljedniku u skladu sa primogeniturom . U sluaju da nema mukih nasljednika kruna prelazi u ruke enskih nasljednika prema starjeinstvu. Karlo dobiva dvije keri i time pitanje Pragmatike sankcije dobiva veliki znaaj. On upuuje tekst svim saborima 1720. 1720 i trai njihovu saglasnost. Stalein svih

njemakih zemalja, eke, Moravske, talijanski posjedi i Nizozemska prihvataju Karlov zahtjev. Ugarski sabor raspravlja o dokumentu 1722-1723. i u elji da se osigura od Osmanskog carstva odobrava ga iste godine. Ugarska se smatra dijelom carstva, iako car mora da povdrdi slobode i prava plemstva. Osiguravi pristanak svojih posjeda Karlo je poduzeo korake da ton priznaju evropski vladari i dvorovi. Nju priznaju izbornici Saksonije i Bavarske, a ostali pokuaji se upoetku zavravaju neuspjeno. panija prihvata Sankciju 1725. a Velika Britanija 1731., pod uvjetom da Karlo zabrani rad Ostendske kompanije i pristane na pansku pkupaciju Parme i Pjaence. Nakon rata za poljsku batinu Francuska 1735. prihvata Sankciju. Za vrijeme Karlove vladavine ne postie se mnogo na centralizaciji dravne uprave, iako se vre izmjene u postojeim tijelima. Najvanije tijelo je Privatni savjet, kojem predsjedava car. Visoki ratni savjet i Visoki savjet odluuju o vojnim i politikim pitanjima. Postoje i posebna tijela koja raspravljaju i odluuju om pojedinim pokrajinama. Ugarska zadrava drukiji poloaj od ostalih zemalja, njeni stalei mogu odluivati o mnogim pitanjima. Marija Terezija stupa na prijesto 1740. u tekim prilikama za Austriju. Armija je poraena i demoralisana, blagajna prazna, Ugarska i eka nezadovoljne politikom Habsburgovaca. Izmeu rata za austrijsku dinastiku batinu i Sedmogodinjeg rata (1756-1763) Marija provodi mnoge reforme. Stvara 1749. Upravu za javne i novane poslove, koja odluuje o svemu to je zajedniko za pokrajine. Preuzima prikupljanje poreza iz ruku lokalnih stalea, namee plemstvu i crkvi plaanje odreenih dabina. Visoki savjet postaje centralno finansijsko mjesto, a Dvorka i i Dravna kancekarija odluuju o svim pitanjima spoljne politike. Dolazi 1749. do podjele sudske i politike administracije i stvara se Vrhovni sud. Visoki ratni savjet zadrava potpuni nadzor nad vojnim

pitanjima. Svaka pokrajina ima svoju deputaciju koja treba da brine o vojnim pitanjima ali vremenom stiu nove prerogative. Nakon Sedmogodinjeg rata austrijski vladari nastavljaju sa reformama. Nakon smrti Franje Lorenskog najstariji sin Marije Terezije Josip II postaje 1765 njemaki car i suvladar svoje majke. Jo u toku Sedmogodinjeg rata nastavljaju se reforme. Unapreuje se finansijska administracija, to omoguava potpuni uvid u stanje prihoda i rashoda, i odreivanje dravnog budeta. Zakonom izb 1767 poznatim kao Urbarium ugarski seljaci postaju nasljedni zakupnici sa pravom da napuste zemlju. Zakon odreuje radne obaveze seljaka prema feudalcu a njihovo provoenje nadgledaju carski inovnici. Marija Tererzija pokazuje namjere da ukine kmetstvo i izmjeni postojei sistem agrarnih odnosa. Mnoge reforme odnose se na katoliku crkvu. kojoj se zabranjuje da stie nove posjede. Mora da plaa porez a ukidaju se i neki samostani. Josip II kao suvladar nadgleda reforme vojske i odbrane. Smrt Marije Terezije 1780 dovodi na elo carstva Josipa II. Stalno objavljuje nove dekrete, uklanja otpor i stare obiaje i prava. Centralista, preureuje stara i stvara nova ministarstva. Uklanja samoupravne ustanove u Ugarskoj i austrijskoj Nizozemskoj, i zamjenjuje ih centralizovanom birokratijom: ne ispunjava svoja obeanja i provodi germanizaciju. 1784 njemaki jezik proglaava slubenim. On 1784 nareuje da se popie stanovnitvo, to nailazi na veliki otpor plemstva, koje gui silom. Josip II donosi niz mjera radi poboljanja poloaja seljatva. Jo je Marija Terezija poduzela mjere da se ogranii radna obaveza i utvrdi granica poreskih optereenja. Josip II poduzima zakonske mjere da se seljak od orua pretvori u podanika austrijske drave. Njegovi zakoni uklanjaju linu potinjenost, predviaju se kazne koje sud moe da nametne seljaku i kako moe da se brani od pritiska plemia. Nakon 1785. seljak mora da plaa 18 ukupnog prihoda. Zemljini i imovinski cezus zavrava se 1789. kad se utvruje da da seljak i plemi trebaju

da plaaju 12 % na godinji prihod. Od se ljaka se zahtijeva potpuno ispunjavanje njegovih obaveza prema feudalcu. Josip II nastoji da industriju oslobodi svih pritisaka i ogranienja. Ukida esnafe i smanjuje dravnu pomo krupnim preduzeima. Dravni prihodo brzo rastu. Josipova politika zavrava se neuspjehom. U pojedinim dijelovima carstva izbijaju pobune; u njima uestvuju seljaci, crkvena lica, plemstvo i intelektualci. Sa njegovom smru nestaje i njegovih reformi.

Spoljna politika Nakon Utrehtskog mira 1713. Karlo VI nastavlja rat protiv francuske do marta 1714. kad Eugen Savojski potpisuje mir u Rajtatu. On utvruje Karlove posjede u Italiji i panskoj Nizozemskoj. Austrija vodi rat na Balkanu protiv Osmanskog carstva. Osmansko carstvo objavljuje 1714. rat Veneciji i osvaja njene posjede u Moreji i Kritu. Karlo VI obnavlja 1716. ugovor sa venecijom i trai od Porte da povue svoje trupe. Porta odbija zahtjev to Eugen Savojski koristi da ubijedi cara da je to prilika da se porazi Osmansko carstvo. Osmanske trupe upale su u Ugarsku, ali im je Austrija nanijela teak poraz kod Petrovaradina 1716. Ratne operacije se prekidaju do idue godine, kada Austrija 1717. osvaja Beograd. Poraz Osmanske vojske dovodi do mira u Poarevcu 1718. dok Venecija uspijeva da zadri Krit. Osmansko carstvo se odrie dijela Banata, Vlake, sjeverne Srbije, sa Beogradom i dijela sjeverne Bosne. Venecija gubi svoje posjede osim Krfa i Jonskih ostrva a dobiva male teritorije u Dalmaciji. Za vrijeme rata za poljsku batinu, Karlo VI vodi diplomatsku borbu protiv koalicije sa Francuskom na elu. Preliminarni mir se zakljuuje u Beu 1735. Naredne godine Marija se udaje za Franju Lorenskog, a dvije godine kasdnije zakljuuje se mir po kome Austrija dobiva Parmu i Pjaencu., panija Napulj, Elbu i Siciliju, a Franjo Lorenski Toskanu.

Kraj Karlove vladavine zavrava se tragino. Brojni ratovi iziskuju velike rashode i rtve. Nakon smrti Eugena Savojskog 1736 armija ostaje bez sposobnog komandanta. Beogradskim mirom 1739. Austrija gubi sve teritorije dobivene Poarevakim mirom. Za vrijeme sedmogodinjeg rata 1756-1763 Austrija ne uspijeva da odri svoje poetne diplomatske uspjehe. Njena armija nije spremna, generali nesposobni stalei nezadovoljni. Nakon sedmogodimnjeg rata spoljna politika Marije Terezije postaje suzdrana. Rat za Bavarsko nasljee Voen je izmeu Austrije i Pruske oko nasljednih prava na Bavarsku. Nakon smrti bavarskog izbornog kneza Maksimilijana III Jozefa, bavarski prijesto je preao 1777. na falaku liniju dinastije Vitelsbacha, koja je od tada vladala objedinjenom Kneevinom Falaka-Bavarska. U sporazumu sa falakim knezom Karlom Teodorom, Austrija je posjela Donju Bavarsku. Tom sporazumu se suprotstavila Pruska, pa je u savezu sa Saksonijom poela rat protiv Austrije. Prusi i Saksonci su 5. jula 1778. upali u eku sa oko 160.000 vojnika i posjeli poloaje na Labi i Jizeri , gdje su Austrijanci imali vojne snage od oko 170.000 osoba. Izbjegavajui odsudnu bitku, obe strane su se ograniile na manje akcije. U akcijama malog rata do izraaja su dole lake trupe, obrazovane od konjice i husarskih jedinica Vojne krajine. Te snage su koritene za izvianje i napade na pruske komunikacije i prepade na njihove transporte i osiguranje. U jesen 1778. Pruska je povukla svoje snage iz eke. Posredstvom Rusije zakljuen je 13. maja 1779. Tjeinski mir kojim je Austrija donila samo oblast na desnoj obali Donjeg Ina, tzv. Insku etvrt, dok je Pruska dobila Bejrojt i Ansbach. Spoljna politika Josipa II upravljena je na zakljuenje saveza sa Rusijom. U maju 1781. Josip II i Katarina II najavljuju planove o zajednikoj akciji prootiv Osmanskog carstva. i diobi njegovih evropskih posjeda.

Poetkom 1788. Austrija objavljuje rat Osmanskom carstvu. Operacije austrijske vojske se odvijaju u dolini Save i Podunavlju i zavravaju se 1789. osvajanjem Beograda. Pruska, Saksonija i Poljska prikupljaju snage na austrijskim granicama pa car mora raunati na rat na dva fronta. 1791. Svitovski mir

Velika Britanija u XVIII stoljeu

Revolucija 1688Period od 1688. dfo 17114 godine bio je odluujui za njenu fizionomiju, koju e zadrati naredna dva stoljea Od Viljema III (1688-1694) do kraljice Ane 1702-1714. Vladar jo ima velikog utjecaja- on imenuje oficire kopnene vojske i mornarice i visoke dravne inovnike. Meutim, njegova vlast je ograniena. Trijumfuje teorija o monarhiji zasnovanoj na ugovoru. Parlament izglasava kraljevu civilnu listu, a Aktom o ustanovljenju iz 1701. godine. Parlament odreuje kraljeve nasljednike, jedino u protestantskoj grani njegove porodice.
Aktom o trijenalitetu iz 1694 preko Donjeg doma, biranog svake tree godine, kralj i kraljica ostaju u tijesnoj vezi sa graanstvom. Ta klasa praktino vlada dravom i drutvom.

Zadatak drave je samo stvaranje povoljnih uvjeta za slobodnu djelatnost poduzetnika. Nakon revolucije drava ostavlja zemljoposjednike i trgovce da upravljaju ekonomskim ivotom. Prosperitet se poveava na tritu koje je proireno ujedinjenjem Engleske i kotske 1707. Drava vie ne intervenie ni u lokalnoj upravi, potpuno preputena upravi uglednih graana. Skromne drutvene

radove seoske i gradske unitavaju poduzetnici, pa 1715. dolazi do otvorenih pobuna. V. Britanija 1714. godine jo ima srednjovjekovnu ekonomiju. Zemlja je rasparana zbog nedostatka dobrih komunikacija, sa regionalnim esto zatvorenim tritem. Poljoprivredu karakterie openfield, sistem otvotrenih i izduenih polja. Eksploatacija zemljita ima rutinski i kolektivni karakter. Svake godine jedna treina zemljita se ostavlja u ugar, obrada ostale dvije parcele vri se samo uz zajedniku saglasnost. Osim ovog trogodinjeg smjenjivanja raznih kultura na istom zemljitu, ovaj sistem karakterie pravo ispae. izmeu etve i sjetve , prema davnanjem obiaju zajednice, svako ima pravo da istjera stoku na svaku zemlju u selu, kao to ima pravo da je izgoni preko cijele godine na komone, opinsku zemlju. Najvanija privredna grana je industrija vune. Razvijena je i razdijeljena na brojne male industrijalce ili zanatlije, od kojih je svako imao samo mali kapital. Rije je o domaoj radinosti. U principu industrija je potinjena korporativnim propisima nastalim iz Zanatlijskog statuta od 1563. koji je predstavljao poetak socijalnog zakonodavstva: predvieno je 7 godina uenja u privredi, arbitraa radnih sporova kao i to da nadnice odreuje mirovni sudija. Britanska ekonomija se nalazila na putu transformacije. Usljed poleta pomorke trgovine, iri se kapitalistiki duh. U poljoprivredi on se ispoljavao u pokretu ograivanja imanja, pokretu koji je zapoet u XVI stoljeu a koji su usporili Stjuartovci u XVII. nastavljen je nakok revolucije 1688. ak i prije demografske revolucije on je imao za cilj da sauva privatna dobra od kolektivne prakse, da bi se razvilo gajenje ovaca, proizvodila i prodavala vuna. Sopstvenici, proeti komercijalnim duhom, ograivali su ne samo sopstvenu zemlju ve i dio opinske zemlje, za koju su smatrali da im, kao vlasteli pripada. U industriji dolazi do izvjesne komercijalne koncentracije. Trgovac- manufakturista snabdijeva sirovinom seoskog radnika,m dolazi mpo proizvod i prodaje ga. Za trgovca, kapitalistikog poduzetnika radi sistem sitnih industrijskih radionica.

Industrijska revolucija
Nakon Utrehtskog mira 1713. ubrzan je uspon trgovine. Politika mojen tada u rukama graanina ili plemia koji su zainteresirani za poslove. Merkantilistiki sistem nema za cilj da ojaa dravu, kao u Francuskoj, nego da da obogati vladajuu klasu. Politika i zakonodavstvo su ureeni na najbolji nain za njene interese. Intenzivna trgovina pamukom koji se uvozi sa Istoka i iz Amerike, izaziva ubrzanu trgovaku koncentraciju: trgovci- manufakturisti postaju gospodari trita tekstila na raun zanatlija rasutih po selima. Ponekad se mogu vidjeti radionice u kojima je, prije mehanizacije, izvrena podjela rada. Vjetin koju je stekao radnik specijalizovan za jednu od operacija u industriji vune, poveava i poboljava njegovun proizvodnju za isto radno vrijeme. To obara cijenju kotanja i dovodi do serijske proizvodnje. Jedna mala fabrika igala sa deset radnika proizvodi 48.000 komada dnevno, bez maine, jer je svaki radnik specijalizovan u jednojn ili dvije od 18 operacija iz kojih se satoji proizvodnja igle. Drugi faktor razvoja vezan je za promjene na zemljoposjedu. Uveana potranja poljoprivrednih proizvoda ne moe se porediti sa proizvodnjom vune iz XVII stoljea. To podstie sve one kojin imaju zemlju da joj se posvete. Obogaeni trgovci vide tu dobar plasman i i znak socijalnog ugleda pa kupuju zemlju. Da bi se vie proizvodilo, trebalo je poboljati tehniku obraivanja. Tako nastaju prve eksperimentalne kulture pa i prvi teorijski radovi. Iz ovoga su proistekle vane posljedioce- Openfield sprjeava sopstvenika da mjenja kulture po svojoj volji, treba ograditi imanja da bi se mogao primjeniti datium sjetve i nain obrade, da bi se mogla izvriti selekcija stoke. Plemii

uspjevaju da od parlamenta dobiju dozvolu da ograde imanja, da manje parcele spoje u vee cjeline, oni ograuju ak i opinsku zemlju. Ovaj pokret se naroito ubrzao u drugoj polovini XVIII stoljea. Seljak je esto upropaten. Prilikom nove raspodjele on je esto dobio lou zemlju, ne moe da koristi opinsku zemlju, ne moe da se bori kvalitetom svojih proizvoda protiv velikih posjednika. On esto prodaje zemlju i pada na nivo poljoprivrednog proletera. Bijeda nadniara koji su ivjeli na opinskoj zemlji je jo vie porasla. Industrijska revolucija ija je sutina u prihvatanju maina, rodila se u V. Britaniji. zato to je nakon niza ugovora otvorila sebi veliko trite. Da bi zadovoljila sve brojnije kupce morala je da proizvodi bre i jeftinije. Imala je sirovine i radnu snagu, ono to joj je bilo porebno je tehniko usavravanje. Svi pronalasci raaju se iz ekonomske neravnotee. U tekstilnoj proizvodnji razboj predstavlja radni instrument sa mnogo mana. Kako je neophodno da se runi unak provue kroz konce potke ograniena je irina komada na dimenzije radnikove ruke. Godine 1733. Don Kej je pronaao letei unak koji se pokree polugama. Sada se moe poveati irina tkanine: PROIZVODNI KAPACITET RADNIKA JE UDVOSTRUEN. Godine 1738. Luis Pol a zatim ems Vajat konstruiu mainu za predenje. Druga ekonomska neravnotea se pokazuje u metalurgiji: nedostatak goriva usljed irenja zemljoradnje i stoarstva na raun ume prijeti da uniti britanske vlasnike topionica. Jedan od njih, Darbi, uspijeva da vri topljenje pomou koksa, jer je sirovi ugalj inio izlivene proizvode lomljivim. Ovi izumi, koji su djelo prostih tehniara, imali su presudni znaaj. Izum leteek unka nailazi na neprijateljstvo radnika. Tek oko 1760. ulazi u opu upotrebu. Istovremeno je prihvaeno topljenje pomou koksa. Pri kraju XVII stoljea Francuz Deni Papen je otkrio princip maine na paru, ali ga nije eksploatisao. Poetkom XVIII stoljea Saveri i Njukamen konstruisali su prvu mainu na paru, koja je trebala da crpi vodu iz rudarskih jama (1705). pumpe koje su tada radile na paru nazvane su vatrene pumpe. Njihov korisni efekat nije bio u srazmjeri sa koliinom potroenog goriva.

Proces koji je u Britaniji zapoeo, razvija se dalje i usavrava. Ekonomski poremeaji doveli su do daljih pronalazaka. Letei unak Dona Keja omoguio je tako brzu proizvodnju da dolazi do nedostatka prediva. Tada su izumljene tri maine za predenje koje proizvode konac u istom ritmu: predilica Deni, koju je izumio Hargrivs 1765., tei da proizvodi vrlo tanak konac. Ove tri maine mogu se pokretati runo ali i vodenom snagom. Proizvodnja konca se tada toliko poveala da razboji nisu uspijevali da ga potroe. Kartrajt stvara 1785. novi tip mehanikog razboja, iji e se koristan rad potpuno pokazati tek kada razboj bude pokretala parna maina. Brz je i napredak motorne energije. Dems Vat koristi istraivanja naunika Bleka i pronalazi kondenzator, koji za 2 treine smanjuje potronju goriva. Do kraja XVIII stoljea Britanija je sauvala monopol u izradi parnih maina, koje jedino ona moe da proizvodi. Poremeaji u ekonomskoj ravnotei doveli su do napretka u metalurgiji. Topljenje gvozdene rude vri se pomou koksa a ne drva, tako da nastaje superprodukcija sirovog eljeza koje se ne prerauje u kovano eljezo. Topljeni elik, pronalazak Hantsmena, polako se probija. Poslije vie pokuaja Onion i Kort pronalaze nain za preiavanje eljeza (1783-1784). Britanija tada moe da proizvodi u velikim koliinama eljeznike ine za vagone u svojim radionicama. Vilkinson gradi prvi eljezni most preko rijeke Severn 1779. a potom prvi brod sa eljeznom konstrukcijom.1787. Tehnika revolucija je imala izuzetno znaajne posljedice. Ona je uslovila trostruku koncentraciju. Na finasijskom planu sve je ee udruivanje kapitalista zbog visokih cijena maina. Na planu preduzea, radna snaga se grupie u fabrikama sa po nekolikop stotina radnika. Ali, ta evolucija je dosta spora i jo preovlauje sitna industrija. Manje od esnaestine ukupne koliine platna proizvedeno je u fabrikama, sve ostalo proizvode domae zanatlije. Poto su se prvo smjestili u obalsti vodopada i uma, fabrikanti se sele prema ugljonosnim oblastima i plovnim putevima. Lenkir

postaje veliki svjetski centar pamune proizvodnje. Nortamberlend postaje iskljuivo ugljarski. Britanija, koja je proizvodila 1700. 2,5 miliona tona uglja, 1750. proizvodi 5, a 1800. 10 miliona. Da bi se ugalj mogao transportovati, poeli su se probijati brojni kanali, a Jorkir i oblasti oko Kardifa pokriveni su visokim peima i topionicama.

Politiki i drutveni ivot Institucije

Snaan ekonomski razvoj utjecao je i na politiki ivot zemlje. Izborno pravo imaju samo seoski izborni okruzi i gradovi koji su imali vanost u srednjem vijeku. Mjesta koja su se razvila zahvaljujui industrijskom ili trgovakom razvoju nemaju svoje predstavnike nikako ili nedovoljno. nasuprot tome, gradovi koji su nekad gusto naseljeni, a sad su bili u opadanju, alju i dalje svoje predstavnike u Donji dom. to su tzv. trula izborna mjesta, U svarnosti, dentri gospodare izborima. Svuda su biraka tijela sastavljena samo iz male oligarhije, koju je lako pridobiti obeanjima da e dobiti novac ili poloaje. U stvarnosti, Donji dom kao i Dom lordova predstavljaju povlaenje po roenju i bogatstvu.

Politiki ivot
Dvije velike partije dijele izmeu sebe lordove i poslanike. Torijevci odbacuju politiku filozofiju Loka i njegovu teoriju ugovora. Nasuptot njih veina vigovaca prihvata hanoverskog kralja koji ne upravlja zemljom i odluna je da sauva stvarnu vlast. Vigovci ostaju na vlasti do 1761. Oni smatraju da je pretendent Stjuart jo opasanda bi se moglo dozvoliti torijevcima da uestvuju u vlasti.

Prvo vigovsko ministarstvo uklonjeno je poslije jednog velikog finansijskog skandala 1720. godine oko Kompanije Junih mora. Robert Volpol postaje prvi lord rizniar i kancelar finansija. Glasove u Donjem domu zadobio je dodjeljivanjem nagrada ili funkcija. Odan djelu revolucije iz 1688, on je pacifista. On smatra da bi pomou strane intervencije omoguilo restauraciju predrevolucionarnog reima.

Drutveni ivot
Za vrijeme Volpolovog ministrovanja dolo je do brzog bogaenja i pekulacija, to je dovelo ozbiljnog moralnog poremeaja. Montjeske tada za britaniju biljei da je ovdje suvereno cijenjen, a ast i vrline vrlo malo. Novi bogatai daju primjer u rasipanju i razvratu. Alkohol je vana stvar-porto za bogatae, din za siromane. Sve vie vlada bezvjerje- Kada je neko u Donjem domu rekao vjerujem u to kao u boga, svi su se poeli smijati. Pokolebano je i osjeanje patriotizma- Ako neprijatelj naie, pristajem da platim. Ali da se tuem. To ne- kae heroj jednog romana koji je tada bio u modi. Pri tome je izraavao osjeanja mnogih Britanaca Volpolovog doba. Ova rasputenost izaziva ive reakcije. U pamfletima osuuje se nemoral i dekadencija koja prijeti zemlji. Pojavljuje se 1727. Sviftova knjiga Guliverovo putovanje. Moralno stanje poinje da se popravlja oko 1735. Don Vesli zapoinje svoju propovjedniku misao u Oksfordu, u malomm prijateljskom krugu ali se ubrzo obraa narodnim masama. On je propovjednik strogog morala. Progonjen od zvanine crkve, osniva metodistiku crkvu koja je doivjela velike uspjehe naprije u Britaniji a zatim u prekookeanskim posjedima i oivjela vjersko osjeanje kod siromanih.

Politiko buenje

Britanska hegemonija ustanovljena Utrehtskim mirom, trajala je samo petnaestak godina. Francuska je ponovo preuzela inicijativu. Torijevskoj manjini pridruuje se grupa mlaih vigovaca nezadovoljnih ministrovanjem Volpola. Njihov voa je nekadanji oficir, poznati govornik Viljem Pit, koji Volpolu prebacuje korupciju i pacifizam koji je koristio Francuzima i pancima.Pit pridobija poslovne ljude, zabrinute zbog strane konkurencije. Tako je Volpol bio prisiljen da 1739. ratuje protiv panije, a zatim 1740. da uestvuje u ratu za austrijsko dinastiko nasljee. On je okrivljen za prve ratne neuspjehe i 1742. podnosi ostavku. Odlazak Volpola oznaava u Britaniji poetak nove epohe. nacvionalnog buenja. Pit podstie patriotsko osjeanje svojim govorima u Gornjem domu i radom kao ef Kabineta 1757.1761. On ne tedi novac i ljude da ojaa britansko carstvo. etiri godine vodi rat kao despot, jer ima javno mnijenje iza sebe. Da je ostao na vlasti on bi Francuskoj nametnuo jo suroviji mir nego to je to uinio Parikim ugovorom. Meutim, novi kralj ore III neprijateljski je raspoloen prema pustolovinama spoljne politike jer eli da povede novu unutranju politiku. On ne podnosiPitovu svemom i ovaj daje ostavku u oktobru 1761. Postavi lord altam onn je za Britance postao simbol ponovo naenog britanskog patriotizma.

Drutvene promjene
Dolo je do dubokog preobraaja britanskon drutva. Lenndlordovi ive kao i ranije, ali svoje zemljie racionalno obrauju, udruuju se sa dentrijom i u dobrim su odnosima sa krupnim zakupcima, to postepeno zamjenjuju jomene, koji odlaze. U Britaniji se stvara klasa velikih manufakturista, koji su se uzdigli svojim radom ili skloniosti prema riziku. Oni zahtjevaju svoj udio u politikom ivotu, nadaju se da e se stopiti sa dentrijom i biti birani u Parlament. Bivi jomeni, zanatlije ili nadniari) zbijaju se u bijednim stanovima industrijskih gradova. Njihove su zarade

nedovoljne,a uslovi ivota i rada teki. U sluajevima nezaposlenosti njihov bijes eksplodira i obruava se na maine, koje smatraju glavnim krivcem. Taj ludistiki pokret pojaava klasnu borbu proletarijata protiv velikih fabrikanata. Dvadeset godina apsolutistikog iskustva 1762-1782. Kralj patriota treba da vlada i upravlja. On smije da neslua kabinet ili oligarhiju. On treba da postane vod svojih podanika, protiv aristokracije. Takvu doktrinu je opasno sprovoditi u Britaniji, jer uspostaviti linu vlast znai biti izloen ozbiljnom sukobu sa Parlamentom. Od samog poetka kraljeva vlast nailazi na otpor javnog mnijenja. Poslanik Vilks, pisac pamfleta, uhapen je jer je kritikovao kralja, a to je bilo u suprotnosti sa privilegijama parlamenta. Sud je presudio u korist Vilksa i osudio dravnog sekretara za nezakonito hapenje. Za vrijeme ove afere uvruje se sloboda tampe- osnovano je nekoliko velikih dnevnih listova. Porazi u Americi na kopnu i na moru su doveli kralja u poniavajui poloaj. Do 1780. sve vei dio britanskog javnog mnijenja eli da se amerikim kolonijama prizna nezavisnost. Ishod rata izaziva estoku agitaciju, sa mitinzima i napadima tampe. Bilans line vladavine Dorda III izgleda alostan. Vojni poraz u Americi spasio je ustavnu monarhiju u V. Britaniji. nakon 1783. Dore III se odrie da vlada sam. Poto je osvojio izbornu veinu torijevaca korupcijom, on poziva na vlast mlaeg sina Vilijama Pita. On je poeo borbu protiv line vladavine. Istie se posebno svojim sposobnostimas finansijera i brzo popravlja sitacija koju je poremetio rat. Sa Francuskom zakljuuje koristan trgovaki ugovor, osigurava red u finansijama. Tei da pomiri kralja sa Parlamentom i da stvori trajan sporazum. Kada je 1788. Dore pokazao jasne znake ludila, Pit se zaloio da jedino Parlament moe da odluuje kome e pripasti vlast. On dobija bitku i Parlament definitivno odnosi pobjedu u Francuskoj. nad autoritetom krune a da nije bilo potrebno da se institucija dovodi u pitanje, kao to se to desilo

PROSVJEENOST je opi duhovni pokret u evropskim zemljama XVIII stoljea protiv dogmatskog autoriteta, za pobjedu kritikog uma u knjievnosti, umjetnosti, filozofiji, politici i javnom ivotu Samosvijest ljudskog uma probudila je renesansa. Ipak trebalo je da proe odreeno vrijeme da sazriju klice novog, i da njegovi plodovi postanu pristupani ovjeku novoga vijeka. Ideologija graanskog drutva, ispoetka vie fragmentarna i mraku, uvjerenje preteno polemina, postaje u XVII stoljeu sve potpunija i

obuhvatnija, i svjetovnu afirmaciju svojih principa shvaa kao irenje svjetlosti u kao prosvjetljivanje ili prosvjeivanje svijeta. To je temeljno ovoga pokreta, koji potpuno ovladava evropskim duhom u stoljeu

izmeu dviju najveih graanskih revolucija: engleske slavne 1688. i francuske 1789. Osamnaesto stoljee se zbog toga s pravom naziva ge des lumires, pri emu ne treba smetnuti s uma injenicu da neki njegovi utjecajni predstavnici djeluju ve krajem XVII stoljea (Locke i Leibniz), te da s druge strane duhovi kao Rousseau i Kant, koji u svom razvitku prelaze granice prosvjetiteljstva, polau temelje novom pokretu (romantizam, idealizam). Kao kulturno-politiki pokret prosvjeenost se temeljila na filozofiji zdravog razuma, a odatleje postepeno prelazila na ostala podruja duhovnoga stvaralatva. Nije samo sluaj to gotovo svi prosvjetiteljski filozofski spisi, od Lockeova Ogleda o ljudskom razumu (1690) pa sve do Kantove Kritike istoga

uma (1781), ve u samom naslovu govore o umu odnosno razumu. isti uvid,
razumna spoznaja, usmjeravaju svoju kritiku protiv postojeih, samo objavljenih istina: sve to se ne moe legitimisati pred zdravim razumom proglaava se zabludom, predrasudom i praznovjerjem, pa mora biti odbaena. Prelazei postepeno iz filozofije u javno miljenje, prosvjeenost prodire u politiki ivot, naglo se iri i postaje opim naprednim pokretom u velikim zemljama zapadne Evrope. Knjievna i propagandna djelatnost prosvjetitelja poinje u Engleskoj; odande prelazi u Francusku, a zavrava u Njemakoj. Postepeno djeluje i na

sve ostale evropske narode. Vodea uloga pripada filozofiji, ali ne neposredno, kao rezultatu sistematske filozofske proizvodnje, ve mnogo vie knjievnosti koja je proeta filozofijom (filoz. romani, satire, aforizmi i dopisivanja). Na prijestolju su tada sjedili prosvjetiteljski vladari kao Friedrich II, Katarina II ili Josip II. Premo filozofije u opoj knjievnosti toga vremena tako je potpuna da se one nikakvim naporom ne mogu jasno razgraniiti (npr. Pope u Britaniji, Voltaire u Francuskoj, Lessing u Njemakoj). Udio evropskog naroda u prosvjetiteljskom pokretu nije bio jednak. Budui da je graansko drutva najbre i najdjelotvornije kroilo naprijed u Britanijin tamo je i Pope, Hume). Ako je prosvjeenost u cjelini, kao pokret i kulturna epoha, danas u Evropi i svijetu poznata i cijenjena, onda to zahvaljuje u prvome redu svome francuskom obliku. Francuski jezik i duh, ukus i obiaji pretvorili su rimskolatinsku Evropu u francusku Evropu, a francuskm su geniju osigurali svjetsku slavu. Djela pisaca kao to su Montesquieu, Rousseau i Diderot nala su svoj zajedniki izraz u Enciklopediji (1751-72). Prosvijeeno ili suvremeno, ivo je i suvremeno po svom voltaireovskom duhu. U tom razdoblju uinjeni su i prvi vani koraci empirijskih prirodnih znanosti, u prvom redu mehanike, fizike i njihovih primijenjenih disciplina. U isti mah javljaju se meutim, i prve drutvene nauke, kao to su politika ekonomija i moderna politika historiografija. Istiui mo uma i prosvjeenost je prvo postavila demokratske moralni i tehnoloki napredak ovjeanstva Od Johna Locka potie prosvjetiteljska koncepcija drutva. Nakon dominacije teolokih doktrina u srednjem vijeku, novi pristup filozofiji prava zapoinje prirodnu dobrotu ovjekovu, principe graanske politike filozofsko stoljee postalo je francusko par excellence, a ako je po emu i danas ivo i niknuo sam pokret prosvjetiteljstva (Locke, Shaftesbury,

jednakosti. Ona podjednako vjeruje u neogranieni politiki drutveni, nauni,

suprostavljanjem koncepcije prirodnog prava ovjeka koncepciji boanske nepromjenjivosti pravnog poretka. U svoje dvoje rasprave o upravljanju dravom Lock tvrdi kako je narod povjerio vlast upravljanja vladaru, ime je suverenost naroda uzdigao na nivo temeljnog naela drave. Lock trai da se vladari sprjeavaju u zloupotrebi vlasti i da se osigura privatnopravna sfera, da se zakonodavstvo i sudstvo odvoje od izvrne vlasti. Kritikovao je postojee apsolutistike teorije drave, smatrajui, nasuprot Hobsu, da prirodno stanje nije stanje rata svih protiv svih, nego stanje ope slobode i jednakosti. Smatra da je zadatak drave da to prirodno stanje samo garantuje. Izvrio je veliki utjecaj na razvoj filozofske i drutveno politike misli. Proklamujui princip da na razumu treba da poiva sva individualna i drutvena aktivnost ovjeka, Lock je postao zaetnik prosvjetiteljstva, koje e dominirati duhovnim ivotom Evrope. Njegove liberalistike politike doktrine ule su u ameriki ustav a na njima se u osnovi temelji britanska ustavna tradicija. I francuski i britanski prosvjetitelji razvijali su Lockove ideje u razliitim smjerovima. Ideje prosvjeenosti odvijaju se izmeu dvije revolucije Slavne u Engleskoj 1688 i Francuske r. 1789. U tom periodu djeluju 3 generacije filozofa. U prvoj su najistaknutiji Monteskje, Volter i ambatista Viko. Monresque, predstavnik inovnikog plemstva zavrio je pravne nauke i bio predsjednik Vrhovnog suda u Bordou. Godine 1721. pie Persijska pisma u kojima je na duhovit nain izvrgao ruglu intelektualnu i moralnu dekadenciju vladajue francuske klase za vrijeme Filipa Orleanskog. Od 1728. do 1733 putuje po Evropi (Austrija, Ugarska, Nizozemska, Italija, vajcarska, V. Britanija) i 1734. objavljuje knjigu Razmatranja o uzrocima veliine i propasti Rimljana u kojoj daje logiku interpretaciju historije, pri emu je na primjeru Rima dokazivao da 2svijetom ne vlada sluaj, nego da postoje opi uzroci, fiziki i moralni, koji djeluju u svakoj dravi bilo da je uzdiu odravaju ili rue i da su svi sluajevi ovisni o tim uzrocima.

U svom kapitalnom djelu O duhu zakona, (eneva 1748.) razradio je teoriju dravnog prava, po kojoj se svrstao meu snage za predstojei otvoreni sukob sa pristalicama apsolutistike monarhije. Prihvativi antiku teoriju o trima osnovnim formama dravne vlasti (tiranija, monarhija, republika) Monteskje zakljuuje da je republika idealan ali teko odriv oblik vladavine. Stoga se zalae za konstitutivnu monarhiju britanskog tipa, kao kompromisno rjeenje, kojim se po njegovom miljenju lake postii najvii politiki cilj blagostanje naroda uz potpunu slobodu unutar granica utvrenih zakonom. Zakonitost treba da bude vrhovni princip u dravi, a to znai da zakon treba da st6oji niznad vlasti. Da se sprijei zloupotreba vlasti i krenje zakonitosti do ega nuno dolazi kad se vlast nalazi u rukama jednog ovjeka, Montesque u Duhu zakona predlae politiki sistem u kojem je dravna vlast odvojena na zakonodavnu, izvrnu i sudsku i podijeljena izmeu tri samostalna dravna organa (zakonodavna tijela, efa izvrne vlasti i sudskih organa) od kojih svaki vri jednu od triju funkcija vlasti. Time je on dao teoriju o podjeli vlasti koja je temelj graanske demokratije. Monresque se zalagao za podjelu predstavnikog tijela na dva doma, po ugledu na V. Britaniju. Duh zakona je posluio graanstvu kao ideoloko orue u borbi protiv feudalnog apsolutizma. Naelo podjele vlasti provedeno je najprije u Ustravu SAD, od 1787 u Deklaraciji o pravima ovjeka i graanina od 1781 a u XIX stoljeu u ustavima svih graanskim demokracija. ambatista Viko (1668-1744) nastoji da uoi naela evolucije civilizacije. Njegovo djelo Nova nauka (1725) predstavlja pokupaj analize ljudskog saznanja, pri emu polaznu taku prestavljaju antiki Rim i rimsko pravo. On dijeli napredak civilizacije u tri etape: boansku ili teokratsku, herojsku, doba velike epske poezije i doba u kome se uobliava knjievni jezik.

Sredinom XVIII stoljea djeluje nova generacija mislilaca: Benjamin Franklin, dravnik, naunik i filozof, Dejvid Hjum, historiar i filozof, an ak Ruso, Deni Didro, Etjen Kondijak, Klod Helvecijus, an Dalamber... Hjum objavljuje svoju raspravu o ljudskoj prirodi u kojoj razvija ideju modernog skepticizma. On tvrdi da ljudske akcije i uvjerenja potiu iz navike. Pie o demografiji, politikoj ekonomiji, historiji, sociologiji vjere. Njegova rasprava o naelima morala iz 1751. piotvruje njegovu reputaciju, iako mnogi ne prihvataju njegov skepticizam.

an ak Ruso (eneva 1712-Pariz 1778). Njegov uspon u karijeri poeo je 1750. kada je na nagradnno pitanje akademije u Dionu Da li napredak nauke i umjetnosti doprinosi poboljanju morala odgovorio negativno svojim radom Rasprava o nauci i umjetnostima. U njoj razvijenoj intelektualnoj kulturi suprostavlja izvorne vrline neciviliziranih ljudi. Njegova rasprava O porijeklu nejednakosti meu ljudima (1755.) osuuje imovinu kao izvor drutvene nejednakosti. U sentimentalnom romanu ili ili nova Heloiza pisanom u obliku pisama razmatra filozofska, moralna i drutvena pitanja. Zbog romana Emil mora napustiti Pariz i enevu. To je filozofska rasprava o djetinjstvu i obrazovanju. U romanu provodi usamljeno dijete kroz negativni prirodno obrazovanje kojim izbjegava izvjetaenost i njeguje prvo osjeanja a potom razum. Vaspita treba da podstie uenika da trai srei i vrlinu. Emil treba da proivi otrinu ivota, da proe kanjavanje koje mu namee priroda. Za Rusoa razum se razvija posljednji i sa najveim tekoama. Poto dijete provodi kroz odreene etape njegovog razvoja, Ruso zakljuuje da se obrazovanje zavrava u trenutku kad se ono eni. Politika rasprava Drutveni ugovor iz 1762. predstavlja kljuno djelo njegove politike filozofije. Knjiga poinje sa pozivom na emancipaciju ovjek se raa slobodan a

svugdje je u lancima.

Ruso propovijeda pribliavanje prirodnom stanju meuljudskih odnosa, iz ega proistie njegova koncepcija slobodne drave koja bi poivala na opoj volji naroda i u kojoj bi graanske slobode zamijenile slobodu pojedinca. Takvoj bi zajednici najbolje odgovarao demokratski poredak.Samome pojedincu treba omoguiti prirodan odgoj u kojem se oslanjamo na instinktem pa djecvu ne treba podvrgavati prisili, nego treba slobodno razvijati njihova duhovna i tjelesna svojstva. Istaknuti lan grupe filozofa je Deni Didro, autor mnogih spisa i Enciklopedije. U svom romanu ak fatalista uoava protivrjenosti izmeu uenja o ljudskoj slobodi i ateizma. On vjeruje u razum i njegovu snagu. Kao naunik on se odrie mehanike i statike filozofije i prihvata evoluciju. Uvaavanje filozofa za nauku svoj izraz nalazi u Enciklopediji ili promiljenom rijeniku nauka, umjetnosti i zanata u 17 velikih tomova objavljenih izmeu 1751-1772. Njeni urednici su Didro i D Alamber, koji piu mnogobrojne lanke za enciklopediju, a njen cilj je da se pokae red i povezanost ljudskog znanja. Gotovo svi filozofi piu za Enciklopediju: Volter o duhu i knjievnosti, Bifon o prirodnim naukama, D Alamber o matematici, Ruso o muzici, .... Enciklopedija istie svjetovnu moralnost a ljudska srea je cilj ovozemaljskog ivota. Naglaava se uvjerenje da se ljudski napredak postie svjetovnim znanjem a ne teolokim doktrinama. Time filozofi uklanjaju postepeno osnove starog reima. Sam Didro najavljuje da dobra enciklopedija treba da promijeni opi nain miljenja. Zabrana ernciklopedije 1766. predstavlja znak promjene. Ona se ilegalno stampa u Francuskoj iako nosi oznaku da je tampana u Neuchatelu. U to vrijeme na scenu stupa nova generacija filozofa, Najistaknutije ime meu njima je Imanuel Kant, filozof iz Koenigsberga, koji u svojim studijama Kritika zdravog razuma i

Kritika miljenja mijenja ustaljeno gledite da je struktura ljudskog miljenja

odraz strukture spoljnog svijeta. Ona odgovara ljudskom umu i ovjek mora da zna zato to je takav.

Meu njemakim filozofima se istiu Mozes Mendelson, Gotold Lesing i Kristof Viland. Lesing pie poeme, o estetici, vjeri, pozoritu. Vilard razmatra ideje o slobodi miljenja, zalaui se za razum, toleranciju, odgovornost i civilizaciju. Najistaknutiji predstavnik historiografije prosvjeenosti je Edward Gibon. Njegova Historija propadanja i pada Rimskog carstva (1776-88) opisuje postepeno opadanje Carstva sa vrhunca snage i sjaja do poetka modernih vremena. Poglavlje o usponu kranstva izaziva otre kritike vjernika. Za propast Rima ne optuuje kranstvo i upade barbara nego dugotrajni mir, veliinu carstva i ekonomske prilike.

Rat za nezavisnost u sjevernoamerikim kolonijama. 1876-1783. Nakon otkrivanja podruja sjeverne Amerike, stvorene su kolonije. Dvije treine dananjih SAD bile su nekada panski posjedi (Florida, Teksas, New Mexico, Arizona, California, pa do kanadske granice na sjeveru. Podruje oko Misisipija pa prema sjeveru bilo je francusko, a New York i okolina holansko. Od 1620. na na plantae se naseljava dosta radnika. Prvo dolaze puritanci- independenti. Do 1790. dolazi 3,2 miliona stanovnika. Od toga bilo je 760,000 afrikih robova, koji su veinom postali protestanti. Ima i oko 40.000 katolika. Protestanri stvaraju SAD, jer oni, shodno svome stavu ne priznaju vlast drave ukoliko ne

uestvuju u njoj. Nisu se mijeali sa tamnoputim stanovnitvom, kao to su npr. radili panci, pa tako nisu pravljene rasne kombinacije. U Engleskoj i drugdje vlada politika merkantilizma, po kojoj se tei izvozu gotove robe , a uvozi se sirovina. U aAmerici je ve bila jaka podjela rada a uzrok rata je bilo izrastanje amerikih kolonija u kapitalistiko-industrijsko drutvo koje je izvelo drugu industrijsku revoluciju. Povod su bile mjere engleske vlade, tj. oporezivanje amerike robe na engleskom tritu, ime je ona postajala skuplja. U Ameriku je prodro i fiziokratizam koji su prenosili protjerani jezuiti. Osnivai fizioktatizma su bili Viktor Mirabo i Fransoa Kene, a po toj teoriji bogatstvo naroda se formiralo preko poljoprivrede, pa se preko trgovine prenosilo na industriju. Prema tome poljoprivreda bi se trebala najvie i u Americi su ele ista prava koja imaju Englezi. Traili su da u Donji dom engleskog parlamenta alju predstavnike. Rat je poeo sa motivom Nema taksacije bez reprezentacije, tj. Ne dozvoljavamo poreze na robu ako nemamo svoje predstavnike, dakle, otpor porezima je bio povod ratu. U to vrijeme u Engleskoj je vladao Dord III (1760-1820), koji je teio uvrenju apsolutizma u Engleskoj, a smatrao je da se to mora izvravati posebno u kolonijama. Rijenik amerike revolucije nije osloboen religioznosti ali nje ima mnogo manje nego u engleskoj i nizozemskoj revoluciji. Postoje i drugaije ideoloke osnove o politikoj autonomiji. Ideologija je obuhvatila i srednje klase, koje tee smanjivanju poreza na industrijsku robu. Jezuiti se nisu proirili meu protestantima na sjeveru, ali su pojaali atmosferu. Prvi zahtjevi srednje klase 13 kolonija su bili usmjereni na stvaranje Komonvelta, sa svojim predstavnicima u parlamentu. 1765. donosi se Zakon o taksenim markama koji izaziva otpor u kolonijama, jer je donesen bez njihovog uea. Zakon je propisivao

da dokumenti kolonija nose taksene marke kao oznaku da su obuhvaene porezom. 7. oktobra 1765. odran je Stamp act kongres predstavnika 13 kolonija, na kome je izraeno protivljenje ovoj odluci engleskog parlamenta. Zakon je povuen 1766, ali ne definitivno, dakle, ostala je ambicija za dalje poveanje poreza. 1767. su doneseni Traunsendovi zakoni, o porezima u kolonijama, po kojima su neki zakoni promijenjeni, ali je praksa ostala ista, tj. porezi su zadrani. Ovo je izazvalo proteste koji su u nekim gradovima dobili nasilne forme. Engleski vojnici 1770. u Bostonu pucaju na demonstrante (Bostonski masakr), 1772. dolo je do spaljivanja jednog broda, a 1783. dogodila se bostonska ajanka, kada je aj dovezen iz Engleske prosut u more. Tu protivnici nisu bili samo u engleskoj adinistarciji nego i u Americi, tzv. lojalisti. Britanski parlament je 1774. donio pet zakona kojima je ogranieno pravo proizvodnje odreenih, uglavnom baznih artikala eljeza i jo nekih metala, to je samo pojaalo otpor u kolonijama. One sazivaju novi Prvi kontinentalni kongres, neku vrstu lokalnog parlamenta 13 kolonija. On zasjeda do 1789., kada je donesen prvi Ustav, po kojem drava poinje da funkcionie. Brritanija nema Ustavam ali ima odreene ustavne norme, prema kojima se zakoni ravnaju. Parlamentarizam nije dovren pa jo nema propisa o jasnom poloaju vlade. Zbog toga Dord III pokuava da uvede novi stil u britanskoj politici suprotan tenjama svjetske historije- vraanje apsolutizma. 19. aprila 1775. poeli su oruani sukobi u Lexingtonu. Kolonisti, iako vojniki slabiji, pobjeuju. U britanskoj vojsci ima plaenika /Nijemaca, Rusa.../, ali im je oruje slabije. Kod Amerikanaca je puka pravljena iz lovakih razloga, da preciznije gaa, pa ima duu cijev. Ta vojska nije profesionalna, pa se osipa. Zbog toga, Dord Vaington nije uspio da je organizuje. Ali, umjesto streljakog stroja

stvoren je rasuti stroj, to e se kasnije, u XIX stoljeu pokazati kao strateka prednost, budui da rasuti stroj vie odgovara gerilskom nainu ratovanja. Na II kontinentalnom kongresu u Filadelfiji, 4. jula 1776. proglaena je Deklaracija o nezavisnosti. Rat nije zavren. Postojale su snage lojalista koje su se borile ne samo za to da ostanu podanici Velike Britanije, nego i za to da se presele u Kanadu. Oktobra 1781. borbe su uglavnom zavrene. Velika Britanija je proglasila blokadu 13 kolonija, ali se Francuska odluuje na sklapanje saveza sa njima, pa B. Frenklin odlazi u Pariz i sklapa savez. panija ne priznaje nezavisnost 13 kolonija, a Rusija donosi deklaraciju o naoruanoj neutralnosti, ime je zapravo pomogla Ameriku, iako je ostala neutralna. Stvorena je i liga neutralnih ( vedska, Danska, Austrija, Nizozemska, Portugal...). 3. septembra 1781. doneseni su lanci konfederacije, po kojima je svaka od kolonija proglaena nezavisnom. Svaka je imala svoj parlament, kuje vlastiti novac, vodi samostalnu politiku. Tek 1789. one donose zajedniki Ustav, po kojem je obrazovano zakonodavno tijelo sastavljeno iz dva dijela: Kongresa, kojeg sainjavaju predstavnici biraa, i Senat, sa 13 predstavnika kolonija. Predsjednik se bira na 4 godine; on formira vladu ali ona ne moe nita da uradi bez odobrenja parlamenta. Formiran je i Savezni sud. Ipak, postoje tendencije da se predsjednik osamostali. Pravo glasa nije dato Crncima, a imali su ga odrasli mukarci. Od 160.000 osoba sa pravom glasa, glasalo je 100.000, to znai da je njih 100.000 donijelo Ustav za 3.500.000, to nije bio najdemokratskiji nain izbora, ali je sam Ustav bio demokratski.