Вы находитесь на странице: 1из 64

OBLIGACIONO PRAVO OPI DIO

POJAM OBLIGACIONOG PRAVA Obligaciono pravo u objektivnom smislu je dio graanskog prava kojim se reguliu obligacioni odnosi izmeu odreenih subjekata. Njime se regulie prelaz dobara iz imovine jednog u imovinu drugog lica. Obligaciono pravo u subjektivnom smislu je ovlatenje ili pravo odreenog pojedinca (povjerioca) da od drugog lica (dunika) zahtijeva odreeno ponaanje. Kad je to potrebno, povjerilac svoje pravo moe i prinudno ostvariti.

I IZVORI OBLIGACIONOG PRAVA


Izvori obligacionog prava u formalnom smislu su: zakoni, obiaji, sudska praksa i pravna nauka. Zakon je najei izvor obligacionog prava. Zakon o obligacionim odnosima koji je na snazi u BiH donesen je 30.03.1978.godine, a u pravni sistem BiH preuzet je 1992.godine. Ima ukupno 1109 lanova i podijeljen je na opi i posebni dio. Prema ZOO, obaveze nastaju iz: - ugovora; - prouzrokovanja tete; - sticanja bez osnova (neosnovanog bogaenja); - poslovodstva bez naloga; - jednostrane izjave volje (javno obeanje nagrade, hartije od vrijednosti). Osim ZOO, i drugi zakoni sadre odredbe koje predstavljaju izvor obligacionog prava. To su: Zakon o osiguranju imovine i lica, Zakon o prometu nekretnina, Zakon o nasljeivanju, Zakon o vrijednosnim papirima, Zakon o mjenici, Zakon o eku itd. Obiaji. Pod obiajem se podrazumijeva nepisano pravilo nastalo dugotrajnim ponavljanjem. Na ZOO propisuje da su uesnici u obligacionim odnosima duni postupati u skladu sa poslovnim obiajima. Trgovaki obiaji (uzanse) primjenjuju se u sluajevima kad su ih ugovorne strane ugovorile ili kad iz okolnosti proizilazi da su strane htjele njihovu primjenu. Sudska praksa je posredan izvor obligacionog prava. Javlja se kao bitan faktor tumaenja pojedinih zakonskih odredbi, kao i u popunjavanju pravnih praznina. Pravna nauka formalno takoe nije izvor obligacionog prava. Sudovi se na nauna djela ne mogu pozivati prilikom rjeavanja konkretnih sluajeva, ali pravna nauka ipak ima znaajnu ulogu kao pomono sredstvo za kreiranje i tumaenje pojedinih zakonskih odredaba.

II POJAM OBLIGACIJE
1. UOPE O OBLIGACIJI Obligacija je pravni odnos izmeu dvije odreene strane na osnovi kojeg je jedna strana (povjerilac, vjerovnik, kreditor) ovlatena da od druge strane (dunik, debitor) zahtijeva odreeno davanje, injenje ili uzdravanje od neega to bi inae imala pravo initi,a druga strana je obavezna to ispuniti. U tom smislu, obligacija sa stanovita povjerioca predstavlja potraivanje, a sa stanovita dunika dug. Dakle, obligacija je odnos izmeu najmanje 2 lica, od kojih je jedno ovlateno da od drugog zahtijeva da neto ini ili ne ini. 2. HISTORIJSKI RAZVOJ OBLIGACIJE Pravno regulisanje prvih obligacionih pojmova javlja se sa pojavom razmjene, odnosno trgovine. U razvijenijem rimskom pravu obaveze su se dijelile na obaveze iz kontrakta (obligationes ex contractus) i

obaveze iz delikta (obligationes ex delicto). U Justinijanovim Institucijama obaveza je definisana kao pravna obaveza po kojoj je neko prisiljen da neto ispuni prema pravnim normama drave. 3. PRAVNE KARAKTERISTIKE OBLIGACIJE Obligacija je pravni odnos izmeu povjerioca i dunika, koji djeluje inter partes. Povjerilac svoje pravo moe ostvariti samo prema duniku, a ne i prema treim licima. Za razliku od ovog relativnog odnosa, stvarna i lina prava imaju apsolutno dejstvo i djeluju erga omnes, tj. prema svima. Relativnost obligacije nije apsolutna, odnosno i obligacija moe imati apsolutno dejstvo. Npr. zakup kao obligacioni odnos ima relativno dejstvo, a u izvjesnim sluajevima moe imati i apsolutno dejstvo. To e biti sluaj kad se zakup nekretnine upie u zemljinu knjigu. Od principa relativnosti obligacije izuzeci postoje i kod prava pree kupovine. Obligacija je imovinskopravni odnos. Najee obligacija ima neposredno imovinski karakter. Imovinski karakter obligacije ne mora biti vidljiv, jer obaveza moe biti i proputanje, to posredno vodi ostvarenju odreenog prava. Suprotan postupak od onoga koji je predvien obligacijom dovodi do povrede obligacije, a time i prava na naknadu tete. Sadrina obligacije. Sadraj obligacije ine prava i obaveze subjekata (stranaka). 4. SUBJEKTI OBLIGACIJE Subjekti obligacije su povjerilac i dunik. Pravu povjerioca odgovara obaveza dunika, pod prijetnjom prinudnog izvrenja. Ako se na strani povjerioca ili dunika pojavi vie lica govorimo o mnoini subjekata obligacije. Njihov broj mora biti odreen i mora se znati njihov pravni poloaj u obligaciji. Povjerilaka strana obligacije naziva se aktivnom, a dunika pasivnom stranom. Ako se isto lice istovremeno nalazi u ulozi povjerioca i dunika, govori se o dvostrano obaveznom odnosu, npr. kod kupoprodaje. Subjekti obligacije po pravilu su poznati od samog nastanka obligacionog odnosa. Izuzetno, na poetku odnosa moe biti poznata samo jedna strana, a druga e biti poznata naknadno. Npr. u trenutku izdavanja papira od vrijednosti ili javnog obeanja nagrade, poznata je samo jedna strana, a obligacija e proizvesti dejstvo tek kad se pojavi i drugi subjekt obligacije. Ako se drugi subjekt ne pojavi, smatra se da obligacija nije ni nastala. 5. RAZLIKA IZMEU OBLIGACIJE I OBLIGACIONOG ODNOSA U uem smislu, obligacija posmatrana sa stanovita povjerioca je potraivanje, a sa stanovita dunika obaveza. U irem smislu, obligacija je cjelokupan odnos izmeu povjerioca i dunika. Ovaj odnos naziva se obligacioni odnos ili obligacionopravni odnos. Iz navedenog se moe zakljuiti da je obligacija sastavni dio obligacionopravnog odnosa, a za obligacionopravni odnos se moe rei da se sastoji iz vjerovnikovog potraivanja i dunikove obaveze. Potraivanje se po pravilu sastoji iz 2 elementa: povjerioevog subjektivnog prava i zahtjeva za ostvarivanjem tog konkretnog prava. Dunikova obaveza se takoe sastoji od 2 dijela: samog duga i odgovornosti za ispunjenje obaveze. U naoj praksi pojam obligacije se upotrebljava kao sinonim za obligacioni odnos. 6. ODNOS OBLIGACIONOG I STVARNOG PRAVA Obligaciono i stvarno pravo su dijelovi graanskog prava, kao jedne ire pravne cjeline. Stvarno pravo regulie odnose nastale povodom stvari, a obligaciono pravo povodom odreenog ponaanja subjekata obligacije. Stvarna prava djeluju erga omnes, a obligaciono po pravilu inter partes.

Titular stvarnog prava ima negativan zahtjev prema svima. To znai da ga niko nema pravo ometati u njegovom pravu. Titular obligacionog prava ima negativan ili pozitivan zahtjev. Pozitivan zahtjev odnosi se na neko davanje ili injenje dunika, a negativan zahtjev na neko uzdravanje ili trpljenje od strane dunika. Broj stvarnih prava (numerus clausus) je unaprijed tano odreen, a njihov sadraj je regulisan prinudnim normama (ius cogens). Dakle, broj stvarnih prava je mali i tano odreen zakonom. Broj subjektivnih obligacionih prava je znatno vei, sadraj razliit, a njihov broj nije odreen zakonom. U obligacionom pravu ugovorne strane mogu svoja prava i obaveze slobodno regulirati u okviru dispozitivnih normi.

III VRSTE OBLIGACIJA


1. VRSTE OBLIGACIJA S OBZIROM NA OBAVEZU DUNIKA Pozitivne (aktivne) i negativne (pasivne) obligacije. Pozitivne obligacije postoje u sluaju kad je dunik obavezan na aktivno injenje (tj.davanje ili injenje), a negativne kad se od dunika ne oekuje nikakva radnje, ve samo njegovo pasivno dranje. U negativne obligacije spadaju proputanje i trpljenje. Pozitivne obligacije su u praksi ee. Radnja proputena povredom pozitivne obligacije se moe naknadno izvriti. S druge strane, postupanje suprotno negativnoj obligaciji odmah dovodi do povrede prava, a ove obligacije se ne mogu naknadno izvriti. Podjela obligacija na pozitivne i negativne znaajna je i za poetak toka zastare. Kod pozitivnih obligacija zastarijevanje po pravilu poinje tei prvog narednog dana od dana kad je povjerilac imao pravo zahtijevati ispunjenje obaveze. Kod negativnih obligacija zastara poinje tei prvog narednog dana od dana kad je dunik postupio protivno svojoj obavezi. 2. VRSTE OBLIGACIJA S OBZIROM NA IZVOR NASTANKA OBAVEZE Po ovom kriteriju obligacije se dijele na ugovorne i vanugovorne. Ugovorne nastaju izjavom volje, a vanugovorne na temelju radnji, svojstava ili stanja. Ugovorne obligacije najee su regulisane dispozitivnim normama, pa je za njih dispozitivnost primarna karakteristika. Kod vanugovornih obligacija dispozitivnost je sekundarnog znaaja. Ugovorne obligacije su najee. Ugovor je saglasna izjava volje najmanje 2 ugovorne strane, kojom one ele postii pravno dejstvo. Da bi ugovor bio temelj nastanka obaveze, ugovorne strane se moraju saglasiti najmanje o bitnim sastojcima pravnog posla (ugovora). Vanugovorne obligacije. Vanugovorni izvori obligacije su: prouzrokovanje tete (delikt), sticanje bez osnova (neosnovano obogaenje), poslovodstvo bez naloga (nezvano vrenje tueg posla) ili jednostrana izjava volje. 3. VRSTE OBLIGACIJA S OBZIROM NA BROJ LICA I DJELJIVOST PREDMETA Solidarne obligacije Solidarne ili obligacije sa mnoinom subjekata postoje u sluaju kad se na strani povjerioca ili dunika u obligacionom odnosu javi vie lica. Ako je vie lica na strani povjerioca, radi se o aktivnoj solidarnoj obligaciji. U suprotnom se radi o pasivnoj solidarnoj obligaciji. Aktivna solidarna obligacija je sluaj kad je na strani povjerioca vie lica, koja se nazivaju sapovjerioci. Svaki sapovjerilac ima pravo od dunika traiti da u cjelosti ispuni obligaciju. Dunik je obavezan ispuniti dug samo jednom od sapovjerilaca, a ako nije drugaije precizirano, dunik moe svoju obavezu ispuniti bilo kojem od sapovjerilaca. Ako jedan od sapovjerilaca podigne tubu i postupak se okona u

njegovu korist, dunik vie nema pravo izbora u pogledu osobe povjerioca, ve svoju obavezu mora ispuniti upravo prema tuiocu. Aktivna solidarnost se ne prezumira. Najee nastaje ugovorom, a rjee na osnovu zakona. Sapovjerilac koji je primio cjelokupno ispunjenje duan je ostalim sapovjeriocima predati njihov dio. Ako drugaije nije precizirano, svi ti dijelovi su jednaki. Pasivna solidarna obligacija postoji u sluaju postojanja vie dunika od kojih je svaki obavezan u cjelosti ispuniti obavezu prema povjeriocu. Povjerilac je ovlaten da po vlastitom izboru trai ispunjenje obaveze od bilo kojeg dunika, ili od vie njih. Ako jedan od sadunika isplati dug, obaveza svih sadunika se gasi. Sadunik koji je ispunio obavezu ima pravo regresa od ostalih sadunika. Ako drugaije nije odreeno, dijelovi sadunika su jednaki. Djeljive i nedjeljive obligacije Ukoliko se obaveza moe ispuniti u vie dijelova radi se o djeljivoj obligaciji. Kao djeljive obligacije najee se javljaju novane obaveze. Nedjeljive obligacije nije mogue ispuniti u dijelovima, a da se pritom ne izmijeni sutina predmeta obaveze ili ne umanji njegova vrijednost. Nedjeljivost obligacije moe nastati iz 2 razloga: zbog samog svojstva stvari koja je predmet obaveze (npr.predaja ivotinje, predaja knjige i sl) ili zbog pravnog posla na osnovu kojeg je nastala obaveza (npr.obaveza da se odjednom preda odreena koliina brana). U prvom sluaju govori se o faktikoj, a u drugom o pravnoj nedjeljivosti obligacije. Kad se kod djeljivih obligacija vie lica javi na strani povjerioca ili na strani dunika, tada imamo vie samostalnih (razdijeljenih) obligacija, tj. imamo onoliko obligacija koliko ima povjerilaca ili dunika. Druga mogunost je da iz tih djeljivih obligacija dobijemo aktivnu ili pasivnu solidarnu obligaciju. S druge strane, kad je nedjeljiva obligacija sa vie subjekata, ona je uvijek solidarna. Dakle, iz nedjeljive obligacije ne moe nastati zajednika obligacija. 4. VRSTE OBLIGACIJA S OBZIROM NA LINOST DUNIKA S obzirom na to da li je obligacionu radnju obavezno ispuniti tano odreeno lice, obligacije dijelimo na line i neline. Line obligacije se ugovaraju obzirom na odreena svojstva koja posjeduje dunik (npr.poznati muziar) ili s obzirom na odnos povjerenja izmeu subjekata obligacije (npr. pacijent eli da mu zube popravlja glavni zubar, a ne pripravnik). Neline obligacije su ee od linih. Ukoliko nita nije posebno odreeno, niti proizilazi iz prirode obaveze, pretpostavka je da se radi o nelinim obligacijama. Neline obligacije su prenosive, a line nisu. Prava i obaveze kod nelinih obligacija prelaze i na nasljednike. 5. VRSTE OBLIGACIJA PREMA DUINI TRAJANJA Trenutne i trajne obligacije. Ova podjela je izvrena prema tome da li se ispunjenje obligacije sastoji iz jednog akta ili zahtijeva dugotrajnije ponaanje dunika. Kod trenutnih obligacija dunikova radnja se sastoji od jednokratnog postupka (npr.isplata cjelokupne cijene ili predaja stvari). Meutim, ponekad i trenutne obligacije po vremenu izvrenja radnje traju due, npr.kad se odreena stvar povjeri na uvanje radi se o trenutnoj obligaciji, ali njeno izvrenje traje due vremena. Obligacije sa trenutnim izvrenjem nazivaju se jo i prolazne ili proste obligacije. Trajne su one obligacije ije izvrenje traje due vremena, a ponekad uope nisu vremenski ograniene (npr.zakup poslovnih prostorija na neodreeno vrijeme).

6. VRSTE OBLIGACIJA S OBZIROM NA ODREENOST RADNJE Individualne i generike obligacije. Kod individualnih obligacija obaveza dunika je tano odreena. Predmet obaveze i predmet ispunjenja su isti. (npr.predaja tano odreene originalne umjetnike slike odreenog slikara). Individualne obligacije nazivaju se jo i specijalne obligacije. Kod generikih obligacija obaveza dunika odreena je prema rodu ili vrsti, tj. radi se o zamjenjivim stvarima, a predmet obaveze je znatno iri od predmeta ispunjenja (izvrenja). Pritom je posebno znaajno pitanje kvaliteta stvari koja je predmet ispunjenja. Ukoliko strane nisu posebno ugovorile kvalitet stvari, ZOO utvruje da je dunik obavezan predati stvari srednje kakvoe. Osim toga, znaajno je pitanje ko ima pravo izbora ugovorene koliine iz jedne vrste. Ako to nije posebno ugovoreno, niti utvreno posebnim propisom, pravo izbora pripada duniku. Podjela obligacija na individualne i generike je od posebnog znaaja kod propasti stvari. Naime, obaveza po pravilu prestaje kad njeno ispunjenje postane nemogue usljed okolnosti za koje dunik ne odgovara. Meutim, ovo pravilo ne vai kad je predmet obaveze generika stvar, jer se smatra da rod ne moe propasti. Dunik bi se oslobodio svoje obaveze samo u sluaju da se zabrani promet stvari tog roda. 7. VRSTE OBLIGACIJA S OBZIROM NA MNOINU PREDMETA 7.1. Alternativne obligacije Kod alternativnih obligacija obaveza dunika prestaje kad on ispuni jednu od 2 ili vie alternativno predvienih radnji koje su predmet obaveze. Ovdje je bitno kome pripada pravo izbora izmeu vie odreenih radnji. To se najee regulie sporazumom stranaka. Ako stranke nisu nita odredile, a ni iz predmeta obaveze ne proizilazi ko ima pravo izbora, pravo izbora pripada duniku. Ako dunik u odreenom roku ne izvri izbor obaveze, pravo izbora ne prelazi na povjerioca. Povjerilac moe samo podnijeti tubu nadlenom sudu u kojoj e alternativno zahtijevati ispunjenje obaveze, a sud e svojom odlukom takoe alternativno obavezati dunika na izvrenje bilo koje radnje. Kad pravo izbora pripada povjeriocu, a on u odreenom roku ne izvri izbor, tada on dolazi u povjerilaku docnju (zakanjenje). Nakon toga pravo povjerioca da izvri izbor izmeu vie predmeta prelazi na dunika. Izbor jedne od vie alternativnih obligacija moe se izvriti izriito ili konkludentnim radnjama. Time alternativna obligacija prelazi u individualno odreenu obligaciju i ne moe se izabrati dio obaveze iz jedne, a dio iz druge obligacije (npr. ne moe se predati 50% u novcu, a 50% u predmetima -stvarima). Ako obligacija ima 2 predmeta obaveze, a izvrenje jednog predmeta postane nemogue bez krivice bilo koje strane, izvrenje obaveze svodi se na preostali predmet. Meutim, ako se pojavi naknadna nemogunost izvrenja alternativne obaveze usljed krivice jedne od strana, rjeenje nastale situacije zavisi od toga da li je nemogunost nastupila krivicom dunika ili povjerioca, te od toga ko ima pravo izbora. S tim u vezi mogue su slijedee situacije: a) Ako je za nemogunost kriv dunik, a pravo izbora pripada njemu, obaveza ispunjenja odnosi se na preostali predmet obaveze (tj.preostalu alternativu); b) Ako je za nemogunost kriv dunik, a pravo izbora pripada povjeriocu, povjerilac moe traiti preostali predmet ili naknadu tete za predmet ije je ispunjenje nenogue usljed krivice dunika; c) Ako je za nemogunost kriv povjerilac, a njemu pripada i pravo izbora, on moe traiti ispunjenje neke od preostalih obaveza (predmeta). Za onu obavezu ije ispunjenje je postalo nemogue njegovom krivicom, povjerilac je obavezan duniku naknaditi tetu ili izabrati upravo tu obavezu koja je postala nemogua njegovom krivicom i na taj nain ugasiti obligaciju;

d) Ako je za nemogunost kriv povjerilac, a pravo izbora pripada duniku, dunik moe izabrati upravo tu obavezu za iju nemogunost ispunjenja je kriv povjerilac i na taj nain obligacija prestaje. Druga mogunost dunika je da ispuni neku od preostalih obaveza (predmeta), a od povjerioca zahtijevati naknadu tete za propalu obavezu (predmet). Ako bi se desilo da svi predmeti alternativne obligacije postanu nemogui za izvrenje, primjenjivala bi se opa pravila o dejstvu naknadne nemogunosti. 7.2. Fakultativne obligacije (facultas alternativa) Kod fakultativnih obligacija postoji mogunost da se umjesto dugovane radnje (predmeta) izvri druga radnja. Ovlatenje moe biti na strani dunika ili povjerioca, a po pravilu je na strani dunika. a. Fakultativno ovlatenje na strani dunika. U ovom sluaju dunik duguje jedan predmet, ali se svoje obaveze moe osloboditi na nain da umjesto dugovanog predmeta povjeriocu preda drugi predmet. Povjerilac moe zahtijevati samo predmet koji dunik duguje, a ne i predmet koji duniku stoji kao alternativa. Ako dugovani predmet propadne iz razloga za koji dunik ne odgovara, obligacija se gasi, tj. dunik se oslobaa svoje obaveze. b. Fakultativno ovlatenje na strani povjerioca. U ovom sluaju dunik duguje povjeriocu jedan predmet, ali povjerilac umjesto tog predmeta moe zahtijevati neki drugi predmet. Meutim, ukoliko povjerilac ne saopti duniku da eli drugi predmet, obaveza dunika koncentrisana je samo na glavni predmet. Ako glavni predmet postane nemogu prije nego to povjerilac saopti da eli drugi predmet, a do nemogunosti je dolo bez dunikove krivice, dunik se oslobaa obaveze. 7.3. Kumulativne obligacije Kod kumulativnih obligacija dunik duguje 2 ili vie predmeta i sve te predmete mora predati povjeriocu da bi se oslobodio svoje obaveze. Ukoliko bi dunik predao samo neke od predmeta koje duguje, smatralo bi se da on svoju obavezu nije uredno ispunio. 8. NOVANE OBLIGACIJE (OBAVEZE) Novane obligacije imaju svoje specifinosti: 1. Njihovo ispunjenje ne moe postati nemogue, jer se radi o vrsti generikih obligacija. 2. U sluaju kanjenja dunik pored glavnice duguje i zatezne kamate, koje mogu biti ugovorne i zakonske. Pravo na kamatu konstituira se samim kanjenjem, odnosno povjerilac ne mora dokazivati da je pretrpio tetu. 3. Ako mjesto ispunjenja nije odreeno pravnim poslom niti zakonom, novane obaveze se ispunjavaju u mjestu prebivalita odnosno boravita povjerioca. Nenovane se ispunjavaju u mjestu prebivalita, odnosno boravita dunika. 4. Kod novanih obligacija dunik je obavezan platiti odreenu svotu novca, i to onaj broj novanih jedinica na koji obaveza glasi, osim ako zakon odredi neto drugo. Ovo pravilo poznato je kao naelo monetarnog nominalizma.

IV UGOVOR KAO IZVOR OBLIGACIJE


1. POJAM OBLIGACIONIH UGOVORA
Obligacioni ugovor je dvostrani pravni posao u kome se jedna strana obavezuje da e neto odreeno izvriti drugoj strani (dati, uiniti ili dozvoliti) ili neto odreeno propustiti, a druga strana sve to prihvata. Obligacioni ugovori su najei izvor obligacionih odnosa. Svaki obligacioni ugovor pretpostavlja uee najmanje 2 ugovorne strane (kontrahenti, ugovornici ili stranke).

Ugovor predstavlja saglasnu izjavu volja 2 ili vie lica usmjerenu na postizanje dozvoljenih pravnih uinaka, tj. na nastanak, promjenu ili prestanak obligacionog odnosa. Ponekad se dogaa da strane svoju volju izraze na pogrean nain ili da pravilno izraena volja bude pogreno protumaena. Zbog toga se postavlja pitanje koja volja je relevantna da li stvarna ili izjavljena volja. U odgovoru na to pitanje postoje 2 teorije: teorija volje i teorija izjave. Prema teoriji volje, bitno je ono to je ugovorna strana zaista htjela. Ukoliko postoji nesklad izmeu htijenja (volje) i oitovanja (izjave), prednost se daje stvarnoj volji. Ovu teoriju je posebno zastupao njemaki pravnik Savigny. Po teoriji izjave, prednost ima izjava, a ne unutranja volja. Njome se eli zatititi sigurnost pravnog prometa i druga savjesna ugovorna strana, koja moe registrovati samo izjavljenu volju. Ovu teoriju zastupao je njemaki pravnik Khler. Na zakon prednost daje teoriji izjave, a odstupanja su predviena kod mana volje, tj. kad se radi o zabludi, prevari, prijetnji ili prinudi. U tim sluajevima prednost se daje stvarnoj volji. Isto vai ako je volja izjavljena neozbiljno ili u ali. Prema ZOO, ugovor je zakljuen kad su se ugovorne strane sporazumjele o bitnim sastojcima ugovora (essentialia negotii). Meutim, Zakonom nisu definisani bitni sastojci. Oni zavise od tipa ugovora, a to su ustvari oni minimalni sastojci koji su neophodni za postojanje ugovora. Mogu biti objektivni i subjektivni. Objektivni se odreuju zakonom (npr. kod ugovora o prodaji bitni sastojci su predmet i cijena), a subjektivni voljom stranaka. U sluaju spora samo se objektivno bitni sastojci ne dokazuju. Postojanje subjektivno bitnih sastojaka dokazuje ona strana koja se na njih poziva. Pored bitnih, postoje jo i prirodni, kao i sluajni sastojci obligacionih ugovora. Prirodni sastojci (naturalia negotii) su sastojci koje strane ne moraju ugovoriti, ali oni ipak ine sastavni dio ugovora i njihovo postojanje se prezumira. Ukoliko ele eliminisati njihovo djelovanje, stranke to moraju izriito predvidjeti ugovorom. Tipian primjer prirodnih sastojaka je odgovornost prodavca za faktike i pravne nedostatke prodate stvari. Sporedni (sluajni) sastojci (accidentalia negotii) su sastojci koji vae samo ako su ih stranke izriito ugovorile (npr.uvjet - condicio, rok - dies).

II - OSNOVNA NAELA UGOVORNOG PRAVA


1. SLOBODA UREIVANJA UGOVORNIH ODNOSA Sloboda ugovaranja podrazumijeva pravo subjekata (ugovaraa) da zakljuuju ili ne zakljuuju ugovore s kim oni to ele, te da odreuju sadraj i formu ugovora. Dakle, sloboda ugovaranja sadri vie pojedinanih prava odnosno sloboda za svaku ugovornu stranu: pravo da se zakljui ili ne zakljui ugovor; pravo izbora ugovornog partnera; sloboda odreivanja sadraja i vrste budueg ugovora s obzirom na cilj koji se eli postii. sloboda izbora forme, ukoliko zakonom nije drugaije odreeno. Zakon usvaja naelo konsenzualizma, a naelo formalizma je izuzetak. Konsenzualizam podrazumijeva da je za nastanak ugovora potrebna saglasnost volja ugovornih strana u bilo kojoj formi; sloboda ugovaranja podrazumijeva da ugovarai svoja prava i obaveze mogu mijenjati ili stvarati nova.

Naravno, sloboda ugovaranja nije apsolutna i neograniena. ZOO predvia da uesnici u prometu slobodno ureuju obligacione odnose, a ne mogu ih ureivati suprotno Ustavu, prinudnim propisima i

moralu drutva. Ogranienje slobode ugovaranja ponekad podrazumijeva obavezno zakljuivanje ugovora, npr. u sluaju obaveznog osiguranja m/v.

2. SAVJESNOST I POTENJE Naelo savjesnosti i potenja normirano je u ZOO, gdje se kae da su uesnici obligacionih odnosa duni da se pridravaju naela savjesnosti i potenja prilikom zasnivanja, kao i prilikom ostvarivanja prava i obaveza iz tih odnosa. Zakonom nije preciziran sadraj ovih naela, ve je to faktiko pitanje o kome ocjenu donosi sud u svakom konkretnom sluaju.

III - OPI USLOVI ZAKLJUENJA OBLIGACIONIH UGOVORA


Obligacioni ugovor mora ispunjavati slijedee pretpostavke: a) da ugovorne strane imaju poslovnu sposobnost; b) da posoji saglasna volja ugovornih strana; c) da postoji predmet ugovora; d) da postoji valjan osnov ugovora; e) odreena forma (samo kod pojedinih ugovora). 1. POSLOVNA SPOSOBNOST UGOVORNIH STRANA Potpunu poslovnu sposobnost imaju punoljetna fizika lica (koja nisu pod starateljstvom niti im je oduzeta poslovna sposobnost), kao i pravna lica. Poslovnu sposobnost imaju i lica koja nisu navrila 18 godina, ako su zakljuila brak. Lica koja imaju potpunu poslovnu sposobnost mogu vlastitim radnjama sticati prava i obaveze. U praksi je opeprihvaeno da lica koja nisu poslovno sposobna mogu sklapati ugovore manjeg znaaja i dobroine ugovore. U prvu kategoriju spadaju npr.svakodnevna kupovina novina, ivotnih namirnica i sl, a druga kategorija su ugovori iz kojih proizilaze samo prava, a ne i obaveze za poslovno nesposobnu osobu. Ograniena ili djelimina poslovna sposobnost nije regulisana u naem pozitivnom pravu, ali se ta praznina moe popuniti zakonskom analogijom. Naime, Porodini zakon BiH normira da je staralac lica kome je djelimino oduzeta poslovna sposobnost ima prava i dunosti staraoca maloljetnika koji je navrio 15 godina ivota. Prema tome, moe se zakljuiti da Porodini zakon BiH postavlja granicu od 15 godina za sticanje ograniene (djelimine) poslovne sposobnosti. Maloljetnik koji je navrio 15 godina ivota moe zasnovati radni odnos i slobodno raspolagati svojom zaradom. Ovi maloljetnici imaju specijalnu poslovnu sposobnost i mogu samostalno zakljuivati sve pravne poslove koji se odnose na njihovu zaradu. Lica koja imaju ogranienu poslovnu sposobnost mogu zakljuivati samo one ugovore ije im je zakljuenje dozvoljeno zakonom, te ostale ugovore uz saglasnost zakonskog zastupnika. Saglasnost za zakljuenje ugovora mora se dati u propisanoj formi. Ako saglasnost izostane, radi se o nepotpunom ili epavom ugovoru (negotium claudicans). U sluaju naknadne saglasnosti, ugovor e vaiti kao i da je saglasnost postojala prije zakljuenja ugovora. Ako saglasnost izostane, ugovor je nitav od poetka, a strana koja je eventualno neto primila na ime ispunjenja ugovora, morala bi to vratiti. Saugovara ogranieno poslovno sposobnog lica ima pravo odustati od zakljuenja ugovora u 2 sluaja: ako nije znao za poslovnu nesposobnost druge strane ili ako je znao, ali ga je saugovara prevario da ima odobrenje svog zakonskog zastupnika. Pravo odustanka se gasi najkasnije nakon isteka roka od 30 dana od dana saznanja za jedan od navedenih razloga. Poslovna sposobnost pravnog lica je u principu izjednaena sa poslovnom sposobnou fizikih lica. Razlika je u tome to kod pravnog lica nema stepenovanja poslovne sposobnosti.

2. SAGLASNOST VOLJA UGOVORNIH STRANA Volja koja dovodi do zakljuenja ugovora mora imati karakteristike pravno relevantne volje. To podrazumijeva postojanje svijesti i namjere (htijenja). Svijest obuhvata znaaj i posljedice zakljuenja ugovora, a namjera znai da ugovorne strane ele zakljuenje upravo tog ugovora (animus contrahendi). Pravno relevantna volja, osim to je slobodna, mora biti ozbiljna i stvarna. Ozbiljnost znai da volja izraena u ali ne proizvodi pravno dejstvo. Volja mora biti stvarna, a ne simulirana. Ako bi ugovorne strane izjavile da zakljuuju jedan ugovor (npr.o poklonu), a zapravo zakljuuju drugi ugovor (npr.kupoprodajni ugovor), radi se o prikrivenom (prividnom) pravnom poslu,a prema ZOO prividan ugovor nema uinka meu ugovornim stranama. Meutim, ako prividni ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vai ako je udovoljeno uslovima za njegovu pravnu valjanost. Strana koja drugoj nudi zakljuenje ugovora naziva se ponudilac (ponua, offerent), a strana kojoj je ponuda upuena zove se ponueni (ponueno lice). Izjava volje ponudioca usmjerena na zakljuenje ugovora naziva se ponuda (offerte). Ponudu u pravnom smislu potrebno je razlikovati od pojma ponude u svakodnevnom ivotu. Ponuda je jednostrana izjava volje kojom ponudilac ponuenom nudi zakljuenje odreenog ugovora pod odreenim uslovima. Ponuda mora biti tako formulisana da zakljuenje ugovora zavisi samo od saglasnosti ponuenog. Da bi proizvela pravno dejstvo, ponuda mora imati odreena svojstva: 1. Mora sadravati najmanje bitne elemente (essentialia negotii) ugovora (npr.predmet i cijenu kod ugovora o prodaji). Dakle, mora sadrajno odgovarati buduem ugovoru. Pritom moe, ali ne mora sadravati prirodne i sluajne elemente. 2. Mora biti upuena od strane ovlatenog lica koje eli zakljuiti ugovor i to od strane ponudioca ili njegovog punomonika odnosno zastupnika; 3. Mora biti upuena drugom licu sa kojim se eli zakljuiti ugovor (ponueni). Moe se uputiti i neodreenom broju lica. Izuzetak je u sluaju kad se zakljuuje ugovor s obzirom na individualna svojstva ugovaraa. 4. Mora sadravati jasno izraenu volju ponudioca da eli zakljuiti ugovor i to sa ponuenim, a pod uslovima iz ponude (animus contrahendi). Ako bi ponudilac u svojoj izjavi stavio odreene rezerve, to ne bi bila ponuda ve poziv na pregovore, odnosno poziv da druga strana da svoju ponudu. 5. Forma, ukoliko je predviena zakonom (najee pisana forma). Od tog pravila postoji izuzetak ako je ponuda u potpunosti realizirana. Tada se primjenjuju pravila ZOO o konvalidaciji, prema kojima se ugovor za ije sklapanje se zahtijeva pismena forma smatra pravovaljanim mada nije zakljuen u toj formi, ako su ugovorne strane u cjelosti ili u pretenom dijelu izvrile obaveze koje iz njega nastaju. Pravna dejstva ponude. Ponuda je jednostrani pravni akt koji obavezuje ponudioca na pridravanje njenog sadraja, a ne i na izvrenje sadraja ponude. Od ovog pravila postoje izuzeci. Prvi se odnosi na mogunost ponudioca da u samoj ponudi istakne iskljuenje obaveznosti ponude, unoenjem odgovarajue klauzule (npr.bez obaveze, neobavezno i sl). U takvom sluaju postavlja se pitanje da li se takva izjava volje uope moe smatrati ponudom. Drugi izuzetak odnosi se na mogunost opoziva ponude. Prema ZOO, ponudilac moe opozvati svoju ponudu samo ako je ponueni primio opoziv prije prijema ponude, ili istovremeno sa njom. Iz ovoga proizilazi da je ponudu vrlo teko opozvati. Ako je u ponudi ostavljen rok za njeno prihvatanje, on se smatra sastavnim dijelom ponude. Ovi rokovi su dispozitivne prirode i uglavnom zavise od volje ponudioca.

Prema ZOO, ponuda uinjena odsutnom licu u kojoj nije odreen rok za prihvatanje, vezuje ponudioca za vrijeme koje je redovno potrebno da ponuda stigne ponuenom, da je ponueni razmotri, o njoj odlui i da odgovor od prihvatanju stigne ponudiocu. Prihvat ponude je jednostrana izjava volje ponuenog kojom on ponudiocu izraava saglasnost sa njegovom ponudom. Prihvat mora sadrajno odgovarati ponudi. Da bi prihvat ponude bio pravno relevantan, on mora ispunjavati odreene pretpostavke: 1. Mora poticati od ponuenog ili njegovog ovlatenog zastupnika i mora biti upuen ponudiocu ili njegovom ovlatenom zastupniku. Ako bi ponudu prihvatilo neko tree lice, ne bi nastao ugovor ve samo ponuda tog treeg lica ponudiocu za zakljuenje ugovora 2. Prihvat ponude mora sadrajno odgovarati ponudi. Ponueni ne moe uslovljavati prihvat, jer se u sluaju postavljanja uslova ne bi radilo o prihvatu ponude ve o novoj ponudi. 3. Iz prihvata se mora jasno vidjeti volja ponuenog da sa ponudiocem zakljui ugovor (animus contrahendi). Ona moe biti izraena izriito ili konkludentnom radnjom. 4. Prihvat ponude mora ponudiocu stii u predvienom roku. Zakanjeli prihvat smatra se novom ponudom, ako ispunjava potrebne uslove za ponudu. Izuzetak postoji ako je prihvat ponude bez krivice ponuenog stigao nakon isteka roka, a ponudilac je znao ili je mogao znati da je izjava o prihvatu poslana na vrijeme. U tom sluaju ZOO predvia da ugovor ipak nastaje. 5. Ako se ponudom predlae zakljuenje nekog formalnog ugovora, tada i ponuda i prihvat moraju biti dati u toj formi. Vrijeme zakljuenja ugovora. Pitanje perfekcije ugovora ne postavlja se kad je ponuda upuena prisutnom licu. Ako ponueni prihvati ponudu, ugovor je tada i zakljuen, i obrnuto. Spor o vremenu zakljuenja moe se postaviti samo ako je ugovor zakljuen izmeu odsutnih lica. Momenat perfekcije znaajan je iz vie razloga: - od tog momenta ugovor proizvodi pravna dejstva; - pitanje zastare potraivanja; - poslovna sposobnost ugovaraa; - sluajna propast stvari itd. Postoje razliite teorije koje odgovaraju na pitanje kad se ugovor smatra zakljuenim: Po teoriji izjave (oitovanja) ugovor je zakljuen u trenutku kad je ponueni prihvatio ponudu. Ova teorija svoje pristalice nalazi u francuskoj pravnoj koli. Osnovni prigovor joj je to je vrlo teko tano utvrditi kad je ponueni odluio da prihvati ponudu, jer svoj prihvat ne mora istovremeno uputiti ponuau, odnosno moe se desiti da taj prihvat uope ne uputi. Tada uope ne bi dolo do sklapanja ugovora, bez obzira na to to je ponueni zaista prihvatio ponudu. Prema teoriji odailjanja (otposlanja, mail box theory), ugovor je zakljuen kad je ponueni poslao svoj prihvat ponude ponudiocu, npr. kad je pismo sa prihvatom predao na potu. Ova teorija svoju primjenu nalazi u angloamerikom pravu. Prema teoriji prijema, ugovor je zakljuen kad je ponudilac primio izjavu ponuenog o prihvatu ponude. Ovoj teoriji se moe prigovoriti kako u momentu prijema prihvata ponude ponudilac nije odmah proitao pirhvat, tako da i u trenutku prispjea odgovora (npr.u potansko sandue) ponudilac jo uvijek ne zna da li je ponueni prihvatio ponudu ili ne. Po teoriji saznanja, ugovor je nastao kad ponudilac sazna za sadraj izjave o prihvatu ponude. Ova teorija primjenjuje se u italijanskom pravu. Moe joj se staviti prigovor slian onome kod teorije izjave. Naime, vrlo je teko utvrditi momenat u kome je ponudilac zaista saznao za prihvat ponude. Na zakonodavac prihvata teoriju prijema, jer se u ZOO kae da je ugovor zakljuen u trenutku kad je ponudilac primio izjavu ponuenog da prihvata ponudu. Prijem prihvata mora dokazati ponueni.

Mjesto zakljuenja ugovora. U ZOO je odreeno da je ugovor zakljuen u mjestu u kome je ponudilac imao svoje sjedite, odnosno prebivalite u trenutku kad je uinio ponudu.

3. PREDMET UGOVORA Zakon ne definira pojam predmeta ugovora, ve samo odreuje da se ugovorna obaveza moe sastojati u davanju, injenju, neinjenju ili trpljenju. Moe se rei da je predmet ugovora obaveza iz jednog obligacionog odnosa. Kod dvostranih ugovora postoje najmanje 2 predmeta ugovora, odnosno 2 obligacije u jednom obligacionom odnosu. Npr. kod ugovora o prodaji prodavac je kupcu obavezan predati prodatu stvar, a kupac ima pravo zahtijevati predaju stvari. Istovremeno, kupac je obavezan da plati prodajnu cijenu, koju je prodavac ovlaten zahtijevati od kupca. Predmet ugovora potrebno je razlikovati od sadraja ugovora. Predmet je odreena radnja (inidba) koja moe biti pozitivno ili negativno odreena. Sadraj ugovora predstavlja jedinstvo prava i obaveza iz tog ugovora. Dakle, sadraj je iri pojam od predmeta ugovora. Predmet ugovora mora biti mogu, doputen i odreen ili odrediv. Mogunost predmeta ugovora Predmet ugovora mora biti mogu, jer ono to nije mogue izvriti i ne obavezuje (impossibilium nulla obligatio est). Nemogunost moe biti objektivna i subjektivna. Objektivna nemogunost postoji kad ugovornu obavezu ne moe ispuniti ni dunik, niti bilo koje drugo lice. Subjektivna nemogunost postoji kad ugovornu obavezu ne moe ispuniti dunik, ali bi neko drugo lice moglo. S obzirom na vrijeme zakljuenja ugovora, nemogunost moe biti prvobitna (poetna) i naknadna. Poetna (prvobitna) nemogunost je ona koja je postojala u vrijeme zakljuenja ugovora, a naknadna je ona koja je nastupila nakon zakljuenja ugovora. Objektivna nemogunost moe biti poetna i naknadna. Isto vai i za subjektivnu nemogunost. Poetna objektivna nemogunost povlai nitavost ugovora, odnosno u takvom sluaju ugovor uope nije ni nastao. Naknadna objektivna nemogunost povlai nemogunost ispunjenja ugovorne obaveze dunika. Ako je naknadna nemogunost nastupila usljed krivnje dunika, za dunika nastaje obaveza naknade tete. Ako za nemogunost nije kriva nijedna ugovorna strana, ve je ona nastala sluajno ili usljed vie sile, dunik se oslobaa obaveze (obligacija prestaje). Subjektivna nemogunost (poetna ili naknadna) ne povlai nitavost ugovora, ali je dunik obavezan na naknadu tete. Dunik se moe osloboditi te obaveze ako dokae da nije kriv za nemogunost. Od pravila da predmet obaveze mora biti mogu postoji izuzetak ako je ugovor zakljuen pod odlonim uslovom ili rokom. Naime, ako je predmet obaveze u poetku nemogu, a ugovor sadri odloni uslov ili rok, pa prije ispunjenja obaveze postane mogu, smatra se da je ugovor punovaan. Doputenost predmeta ugovora Nitav je ugovor iji je predmet obaveze nedoputen. Prema l.49 ZOO, nedoputen je predmet obaveze koji je protivan Ustavu, prinudnim propisima ili moralnim normama. Nedoputenost obaveze moe proizilaziti i iz prirode stvari. Odreene stvari su izuzete iz prometa (res extra commercium). To se prvenstveno odnosi na javna dobra. Osim toga, postoje i stvari iji promet je ogranien npr.lijekovi, oruje i sl. Odreenost ili odredivost predmeta ugovora

Zakon ne trai da se ugovarai dogovore o svim pojedinostima obaveze, ve da se usaglase o bitnim elementima konkretnog ugovora. Dakle, bitno je da ugovor sadri podatke pomou kojih se moe odrediti predmet ugovorne obaveze. Sudska praksa je na stanovitu da je predmet obaveze odreen kad ugovor sadri dovoljno podataka na osnovu kojih se moe zakljuiti koja stvar je predmet ugovora. Npr. u jednoj odluci je reeno da je ugovor dovoljno odreen kada je prodavac u pismenom ugovoru naveo da prodaje svoju jedinu kuu, iako nije naveo blie katastarske oznake nekretnine. 4. OSNOV UGOVORA Osnov ili kauza (causa) ugovora je cilj, odnosno svrha ugovora (causa finalis). Npr. banka daje kredit da bi dobila kamate. Bitan uslov za nastanak punovanog ugovora je doputenost kauze. Ukoliko je osnova nedoputena ugovor je nitav. Nedoputenom se smatra osnova koja je suprotna javnom poretku, tj. ona koja je suprotna Ustavu, prinudnim propisima i moralu drutva. Pored doputenosti, za valjanost ugovora neophodna je i istinitost osnove. To znai da osnova (kauza) ne smije biti prividna. Prividna kauza moe se javiti u 2 sluaja: 1. Ako ugovorne strane pogreno smatraju da zakljuuju jedan, a u stvari zakljuuju drugi ugovor Npr. jedan ugovara daje drugome stvar na zajam, a taj drugi pogreno smatra da se radi o poklonu. Takav ugovor nema uinka. 2. Ako ugovorne strane simuliraju kauzu. Npr. ako ugovarai zaista zakljuuju ugovor o prodaji, a da bi izbjegli plaanje poreza prema treim licima iznose da su zakljuili ugovor o poklonu. U takvom sluaju simulirana kauza ne proizvodi pravno dejstvo, a prikrivena kauza je valjana ukoliko se ne radi o zabranjenom ili nemoralnom ugovoru. Osnov (kauza) je razliit pojam od motiva, odnosno pobude za sklapanje ugovora. Pod motivom (pobudom) se podrazumijeva unutranji psiholoki faktor ugovaraa, odnosno ono to ga je pokrenulo na zakljuenje ugovora. Jedan ugovara poznaje kauzu drugog, ali najee ne zna njegov motiv (koji mu u krajnjoj liniji nije ni bitan).

V FORMA I TUMAENJE UGOVORA


1. FORMA UGOVORA Pod formom ugovora podrazumijeva se nain, odnosno oblik postizanja saglasnosti izjavljenih volja ugovornih strana. Za pojedine ugovore se zahtijeva da budu zakljueni u odreenoj formi i takvi ugovori nazivaju se formalnim ugovorima. Da li e ugovor biti formalan ili ne zavisi prvenstveno od zakonske odredbe, a zatim i od volje ugovornih strana. Zakonska forma predviena je zakonom i odstupanje od nje najee povlai nitavost ugovora. Ugovornu formu odreuju ugovorne strane. Obligacioni ugovori se najee sklapaju usmeno i bez postojanja unaprijed propisane forme. ZOO prihvata naelo neformalnosti ugovora, od kojeg postoji niz izuzetaka predvienih u ZOO, ali i u drugim propisima. Npr. ZOO predvia posebnu formu za ugovore o prodaji nekretnina, za ugovor o prodaji sa obronim otplatama, ugovor o graenju, o licenci itd. 2. TUMAENJE UGOVORA U sluaju da su pojedine ugovorne odredbe sporne, tumaenjem ugovora se istrauje zajednika namjera ugovornih strana. Tumaiti se mogu samo punovano zakljueni ugovori i to najee samo pojedine njihove odredbe. Jasne i nesporne odredbe ne mogu biti predmetom tumaenja, ve se one primjenjuju onako kako glase. Postoje razliiti naini tumaenja ugovora, od kojih su najpoznatiji subjektivno i objektivno tumaenje. Subjektivno tumaenje panju poklanja iskljuivo volji ugovornih strana i cilj tumaenja je da se pronae

zajednika volja ugovornih strana. Objektivno tumaenje veu panju poklanja znaenju upotrijebljenih rijei i izraza u vezi sa njihovim uobiajenim znaenjem u pravnom prometu. ZOO, kao i veina drugih savremenih zakona, usvaja mjeovito tumaenje, prema kome se ne treba drati doslovnog znaenja upotrijebljenih izraza, ve je potrebno ispitati zajedniku namjeru ugovaraa i odredbu razumjeti u skladu sa naelima obligacionog prava. Nejasne odredbe u ugovoru bez naknade treba tumaiti u smislu koji je manje teak za dunika, a nejasne odredbe u teretnom ugovoru u smislu kojim se ostvaruje pravian odnos uzajamnih davanja.

VI VRSTE OBLIGACIONIH UGOVORA


1. JEDNOSTRANO I DVOSTRANO OBVEZNI UGOVORI Kod jednostrano obvezni ugovora obaveza nastaje samo na jednoj strani strani dunika. Povjerilac stie samo pravo na potraivanje, bez ikakvih obaveza prema duniku (npr.ugovor o poklonu, o posudbi, punomostvu bez naknade itd). Dvostrano obvezni su ugovori kojim se stvaraju obaveze za obje ugovorne strane, koje se istovremeno javljaju i u ulozi dunika i u ulozi povjerioca (npr.kupoprodaja, ugovor o djelu itd). Ova podjela ima viestruk praktini znaaj: Kod dvostrano obveznih ugovora vai princip uzajamnosti obaveza, to znai da jedna strana moe ispunjenje svoje obaveze usloviti ispunjenjem obaveze druge ugovorne strane. Ako jedna strana ne ispuni svoju obavezu, druga moe prostom izjavom raskinuti ugovor. Pravo na ponitenje zelenakog ugovora ili ugovora zbog prekomjernog oteenja mogue je samo kod dvostrano obaveznih ugovora. Kad obaveza jedne strane postane nemogua, kod jednostrano obaveznog ugovora obligacija se gasi, a kod dvostrano obaveznog ugovora postavlja se pitanje krivice, odnosno odgovornosti za nemogunost ispunjenja. Ustupanje je prema ZOO mogue samo kod dvostranih ugovora, ukoliko druga ugovorna strana na to pristane. Pri tumaenju spornih odredaba jednostrano obveznih ugovora uzima se da se dunik obavezao na manju obavezu, a kod dvostrano obveznih ugovora nejasne odredbe se tumae na nain kojim se ostvaruje pravian odnos uzajamnih davanja.

2. TERETNI I DOBROINI UGOVORI Pod teretnim ugovorom podrazumijeva se ugovor u kome jedna ugovorna strana daje inidbu a druga protivinidbu, a dobroini ugovor postoji u sluaju kad jedna ugovorna strana za svoju inidbu ne dobiva protivinidbu. Primjeri teretnih ugovora su ugovor o prodaji, o zakupu, o zajmu sa kamatom, ugovor o djelu itd. Dobroini su npr. ugovor o poklonu, o zajmu bez kamate, o posluzi, o besplatnoj ostavi itd. Svi teretni ugovori su dvostrano obavezni, a svaki dvostrano obavezni ugovor nije uvijek teretan. Npr. ugovor o zajmu je dvostrano obavezan, ali moe biti i teretan i dobroin, to zavisi od toga da li se zajam daje sa ili bez kamate. Podjela ugovora na teretne i dobroine znaajna je kod odgovornosti za fizike i pravne nedostatke stvari, koja postoji samo kod teretnih, a ne i kod dobroinih ugovora. 3. FORMALNI I NEFORMALNI UGOVORI

Ako se za zakljuenje ugovora trai posebna forma, onda se govori o formalnim ugovorima. Odreena forma moe biti zakonska ili ugovorna i kod takvih ugovora forma je bitan element ugovora, to znai da nepotivanje forme povlai nitavost ugovora. Kod neformalnih ugovora je za nastanak ugovora dovoljna saglasnost volja o bitnim elementima ugovora. 4. KONSENZUALNI I REALNI UGOVORI Konsenzualni ugovor je ugovor koji je perfektan (koji nastaje) kad ugovorne strane postignu saglasnost o bitnim elementima ugovora, bez bilo koje odreene forme ili predaje stvari drugoj ugovornoj strani. Dakle, ugovor je perfektan kad ponueni prihvati ponudu. Realni ugovor nastaje kad ugovorne strane postignu saglasnost o bitnim elementima ugovora i kad jedna od ugovornih strana drugoj preda stvar koja je predmet ugovora. Dakle, kod realnog ugovora potrebno je kumulativno ispunjenje dvaju pretpostavki: sporazum stranaka i predaja stvari. Sporazum i predaja mogu, ali ne moraju biti istovremeni. Na ZOO naelno usvaja konsenzualnu koncepciju ugovora, a predaja stvari se smatra aktom izvrenja ugovora. Izuzeci postoje kod ugovora o poklonu i o posudbi, kao i kod davanja kapare, kada se ugovor smatra zakljuenim onda kad je data kapara. 5. KAUZALNI I APSTRAKTNI UGOVORI Kauzalni ugovor je onaj ugovor kod kojeg je osnov obavezivanja (causa obligandi) istaknut kao bitan element ugovora. Apstraktni ugovor je onaj kod kojeg osnov obavezivanja nije vidljiv iz samog ugovora, dakle ne moe se vidjeti cilj zbog kojeg se stranke obavezuju. Npr. ako se jedna osoba pismeno obavee da e drugoj isplatiti 100KM u roku od 2 mjeseca, radi se o apstraktnom ugovoru, jer se iz samog ugovora ne vidi da li obaveza potie iz ugovora o zajmu, prodaji i sl. U pravnom prometu preovlauju kauzalni ugovori, kao to su ugovor o prodaji, o zakupu, o zajmu, o djelu itd). Najei primjeri apstraktnog ugovora su mjenica i ek. 6. EKVIVALENTNI I ALEATORNI UGOVORI Ekvivalentni su ugovori kod kojih ugovorne strane u trenutku zakljuenja ugovora o cjelosti znaju svoja prava i obaveze. Kod aleatornih ugovora ugovorne strane u vrijeme zakljuenja ugovora ne znaju u potpunosti svoja prava i obaveze. Obim prava i obaveza kod aleatornih ugovora esto zavisi od nekog budueg neizvjesnog dogaaja, a obaveza jedne strane ne predstavlja ekvivalent obavezi druge strane. Aleatorni ugovori su ugovori o opkladi, o igri, kao i ugovori o kupovini nade npr. proljetna kupovina cjelokupnog roda ljive u nekom vonjaku, mada se rod oekuje u jesen. Aleatorni ugovori se ne mogu pobijati zbog prekomjernog oteenja niti kao zelenaki. Iz ekvivalentnih ugovora nastaju utuive, a iz aleatornih po pravilu prirodne obligacije. Izuzetak su dravna lutrija i sportska prognoza. 7. PREDUGOVOR I GLAVNI UGOVOR Predugovor je saglasna izajva volja o preuzimanju obaveze da se zakljui glavni ugovor. Njime se dakle dvije strane meusobno obavezuju da e zakljuiti drugi, glavni ugovor. Predugovor obavezuje samo ako su njime odreeni bitni elementi glavnog ugovora. Glavni ugovor je ugovor koji su se stranke predugovorom obavezale zakljuiti. On nema retroaktivno dejstvo, ve proizvodi pravni uinak od trenutka njegovog zakljuenja. U principu, predugovor moe prethoditi zakljuenju i konsenzualnog i realnog ugovora. Predugovor je u naelu neformalan, a ako je za glavni ugovor propisana forma, onda i predugovor mora biti zakljuen u toj formi.

ZOO ne predvia rok kao bitan element u kome su predugovorne strane obavezne zakljuiti glavni ugovor. Zakonom je odreeno da se zakljuenje glavnog ugovora moe zahtijevati u roku od 6 mjeseci od isteka roka predvienog za njegovo zakljuenje. Ukoliko taj rok nije odreen, onda u roku od 6 mjeseci od dana kad je prema prirodi posla i okolnostima glavni ugovor trebao biti zakljuen. Predugovor se znaajno razlikuje od pregovaranja, jer pregovaranje ne obavezuje, a predugovor da. Meutim, predugovor ne obavezuje ako su se okolnosti nakon njegovog zakljuenja toliko izmijenile da predugovor ne bi bio ni zakljuen da su takve okolnosti postojale u trenutku njegovog zakljuenja. Smrt ili poslovna nesposobnost jednog od pregovaraa ne dovodi do gaenja predugovora, osim ako se radi o strogo linoj obavezi. 8. IMENOVANI I NEIMENOVANI UGOVORI Imenovani ugovori su oni koji su zbog svog znaaja i este primjene dobili svoj naziv i kao takvi regulisani zakonom, npr.ugovor o prodaji, zakupu, o poklonu itd. Bitni i prirodni elementi imenovanih ugovora propisani su zakonom. Izostanak bitnih elemenata povlai nitavost ugovora, a prirodni elementi se primjenjuju ukoliko ugovorne strane nisu ugovorom odredile drugaije. Neimenovani ugovori su oni koji u zakonu nisu oznaeni posebnim nazivom, niti su posebno regulisani. Oni svojim sadrajem ipak moraju odgovarati opim propisima o obligacionim ugovorima. Znaaj ove podjele je prvenstveno u tome to za razliku od neimenovanog, ugovarai ne moraju detaljno regulisati sva pitanja iz imenovanog ugovora. Dovoljno je da se sporazumiju o bitnim elementima, a ostala pitanja reguliu se primjenom dispozitivnih propisa. 9. GLAVNI I SPOREDNI UGOVORI Glavni ugovor je ugovor kojim se potpuno samostalno zasniva i regulie obligacioni odnos izmeu ugovornih strana (npr.ugovor o zakupu, o djelu, o poklonu itd). Sporedni (akcesorni) ugovori se dodaju glavnom ugovoru i dijele sudbinu glavnog ugovora. Oni najee slue kao sredstvo pojaanja ili osiguranja glavnog ugovora. Sporedni ugovori su npr. ugovor o zalogu, o jemstvu, o kapari i dr. 10. TRAJNI I TRENUTNI UGOVORI Trajni su ugovori ije ispunjenje traje due vrijeme, bilo kontinuirano ili perodino (npr.ugovor o zakupu, o doivotnom izdravanju, o osiguranju itd). Kod trenutnih ugovora obaveza se izvrava odjednom (npr.kupovina hrane u prodavnici). Znaaj ove podjele ogleda se u sluaju raskida ugovora. Kod trajnih ugovora kod kojih nije odreen rok trajanja, ugovorni odnos se okonava jednostranom izjavom volje (otkazom). Raskidanje i izmjena ugovora zbog promijenjenih okolnosti mogua je samo kod trajnih, a ne i kod trenutnih ugovora. Samo kod trajnih ugovora mogue je preutno produenje ugovora. 11. LINI I NELINI UGOVORI Lini ugovori su oni koji su zakljueni s obzirom na svojstvo tano odreenog lica (ugovori intuitu personae). Tu spadaju ugovor o djelu, ugovor o punomostvu, o ortakluku, o poklonu itd. Kod nelinih ugovora, teite je na izvrenju odreene obaveze, a ne na linosti. Takvu obavezu moe izvriti bilo koje lice, a ne samo dunik. Nelini ugovori su ei. Znaaj podjele je u tome to se prava i obaveze iz linih ugovora ne mogu, a iz nelinih mogu prenositi odnosno ustupati. Lini ugovori se mogu ponititi zbog zablude u linosti (error in persona), a i prestaju u sluaju smrti jedne ugovorne strane.

12. GENERALNI I POSEBNI UGOVORI Generalni ugovori se uglavnom zakljuuju na dui vremenski period, gdje se utvruju samo opi elementi ugovora i uslovi izvrenja. Najee se sklapaju prilikom izgradnje velikih investicionih objekata (tvornica, puteva i sl). Poseban ugovor se zakljuuje u okviru generalnog ugovora i njime se konkretiziraju pitanja znaajna za izvrenje generalnog ugovora. Poseban ugovor mora biti u okvirima koji su predvieni generalnim ugovorom, jer bi se u suprotnom radilo o sporazumnoj promjeni generalnog ugovora.

VII POSEBNA DEJSTVA DVOSTRANIH UGOVORA


1. PROMIJENJENE OKOLNOSTI Kod pojedinih ugovora izmeu zakljuivanja i izvrenja moe proi dui vremenski period. U tom periodu moe doi do promjena okolnosti u odnosu na one koje su postojale prilikom zakljuenja ugovora. S tim u vezi postavlja se pitanje uticaja ovih promjena dalje izvrenje ugovora. Pitanje promjena okolnosti regulisano je u ZOO. Da bi se govorilo o promijenjenim okolnostima, potrebno je ispunjenje slijedeih uslova: 1. da su promjene nastupile nakon zakljuenja ugovora 2. da su promijenjene okolnosti takve da oteavaju ispunjenje obaveze jedne ugovorne strane ili se zbog njih ne moe ostvariti svrha ugovora; 3. da je nakon nastupanja novih okolnosti oigledno da ugovor vie ne odgovara oekivanjima ugovornih strana i da bi ga po opem miljenju bilo nepravino odravati na snazi. Okolnosti koje bi eventualno dovele do raskida ili izmjene ugovora moraju biti nepredvidive i neotklonjive, tj. na njih se ne moe povati strana koja je takve okolnosti morala uzeti u obzir prilikom zakljuenja ugovora. Strana koja se poziva na promijenjene okolnosti mora putem nadlenog suda traiti raskid ugovora. Pravo na zahtjev za izmjenu ugovora ima samo druga, tj. tuena strana. Ako sud donese odluku o raskidu ugovora, tada e na zahtjev tuene nevine strane obavezati tuioca da naknadi pravian dio tete. Prema ZOO, ugovorne strane se mogu unaprijed odrei prava da se pozivaju na oddreene promijenjene okolnosti, osim ako je to u suprotnosti sa naelom savjesnosti i potenja. 2. PREKOMJERNO OTEENJE (LAESIO ENORMIS) Jedno od osnovnih naela obligacionog prava je naelo jednake vrijednosti davanja, tj. da kod dvostranih ugovora inidba odgovara protuinidbi. Povreda ovog naela postoji kod prekomjernog oteenja i zelenakog ugovora. Prekomjerno oteenje postoji kod dvostranih (naplatnih) ugovora ako je u vrijeme njihovog zakljuenja postojala oigledna nesrazmjera izmeu obaveza ugovornih strana. Dakle, pretpostavke postojanja prekomjernog oteenja su: 1. ugovor mora biti dvostrani, odnosno naplatni. Prekomjerno oteenje nije mogue kod dobroinih ugovora, igara na sreu, javne prodaje, kao ni onda kad je za stvar plaena via cijena zbog posebne naklonosti prema toj stvari; 2. izmeu obaveza mora postojati oita nesrazmjera (radi se o faktikom pitanju); 3. nesrazmjera mora postojati u trenutku zakljuenja ugovora Oteena strana moe traiti samo ponitenje ugovora, pod uslovom da pravu vrijednost obaveza tada nije znala niti je morala znati. Svoj zahtjev za ponitenje podnosi podizanjem tube ili isticanjem prigovora na zahtjev za ispunjenje obaveze.Rok za podnoenje zahtjeva je 1 godina od dana zakljuenja ugovora (a ne od dana saznanja za prekomjerno oteenje). Ovaj rok je prekluzivan.

Druga strana ima mogunost izbora (facultas alternativa). Moe pristati na ponitenje ugovora ili dopuniti svoju inidbu do stvarne vrijednosti i tako odrati ugovor na snazi. Ugovorne strane se ne mogu unaprijed odrei prava na ponitenje ugovora zbog prekomjernog oteenja, odnosno ovo odricanje nema pravni uinak. 3. ZELENAKI UGOVOR Zelenaki ugovor je takav ugovor kojim jedno lice, koristei se stanjem nude ili tekim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenou ili zavisnou, ugovori za sebe ili nekog treeg korist koja je u oiglednoj nesrazmjeri sa onim to je on drugom dao ili uinio, ili se obavezao da e dati ili uiniti. Dakle, pretpostavke postojanja zelenakog ugovora su: 1. izmeu inidbe i protuinidbe mora postojati oita nesrazmjera i to u vrijeme zakljuenja ugovora; 2. jedna ugovorna strana je iskoristila odreeno stanje nude druge ugovorne strane. Ako oteena strana dokae postojanje ovih pretpostavki, ona moe traiti da se ugovor poniti ili da se njena obaveza smanji na pravian iznos. Rok za podnoenje zahtjeva je 5 godina od dana zakljuenja ugovora.

VIII SREDSTVA OBEZBJEENJA UGOVORA


Sredstva za obezbjeenje pravilnog izvrenja ugovora tradicionalno se dijele na 2 grupe: 1. STVARNA SREDSTVA OBEZBJEENJA UGOVORA Kod ovih sredstava povjerilac stie stvarno pravo na stvari dunika ili treeg lica. Ako dunik ne izmiri svoju obavezu, povjerilac se moe namiriti iz tih stvari. Stvarna sredstva obezbjeenja su: kapara, kaucija, avans, zaloga i hipoteka. 1.1. Kapara Kapara (arrha) je odreeni iznos novca ili drugih zamjenjivih stvari koje jedna ugovorna strana daje drugoj kao znak da je ugovor zakljuen i u cilju obezbjeenja izvrenja ugovora. Kapara je akcesoran ugovor koji se moe zakljuiti istovremeno sa glavnim ugovorom ili nakon zakljuenja glavnog ugovora. Ugovor o kapari je realan ugovor jer predmet ugovora mora biti predat drugoj strani. Dakle, ZOO kod ugovora o kapari odstupa od naela konsenzualizma. Kapara ima najmanje 2 svrhe, a uslovno se moe rei da ima 3: 1. Kapara je znak da je ugovor zakljuen. Glavni ugovor nastaje i bez kapare, ali ako se dokae da je data kapara, time je dokazano i da je zakljuen ugovor. 2. Kapara slui kao obezbjeenje ispunjenja ugovora i njena svrha je da podstakne dunika na ispunjenje obaveze. Po pravilu, kaparu daje jedan od ugovaraa, ali nema smetnje i da je daju obojica. 3. Kad je kaparu dao ugovara koji je nakon toga ispunio svoju obavezu, tada se kapara uraunava u izvrenje ukoliko je istovrsna sa predmetom ugovora. Dakle, u ovom sluaju kapara predstavlja djelimino ispunjenje obaveze. Pravno dejstvo kapare zavisi od toga da li je obaveza ispunjena u potpunosti, djelimino ili uope nije ispunjena. Ako je ugovor valjano ispunjen, kapara se vraa onoj strani koja ju je dala, ili se uraunava u ispunjenje obaveze.

Ako je ugovor djelimino ispunjen, savjesna strana ne moe zadrati kaparu ve ima 2 mogunosti: 1. traiti potpuno ispunjenje ugovora i naknadu tete pretrpljene zbog neurednog ispunjenja; 2. traiti naknadu tete zbog nepotpunog ispunjenja obaveze. Ako ugovor nije ispunjen, u zavisnosti od krivice ugovornih strana razlikuju se 4 sluaja: 1. Ako za neizvrenje nije odgovorna nijedna strana, kapara se mora vratiti; 2. Ako su za neizvrenje odgovorne obje strane, kapara se takoe vraa; 3. Ako je za neizvrenje odgovorna strana koja je dala kaparu, druga strana moe zadrati kaparu ili traiti ispunjenje ugovora (ako je ono jo mogue) i naknadu tete zbog zakanjenja ispunjenja; 4. Ako je za neizvrenje odgovorna strana koja je primila kaparu, druga (nevina strana) moe izabrati jednu od slijedeih mogunosti: (1) traiti izvrenje ugovora (ako je jo mogue) i naknadu tete zbog kanjenja; (2) odustati od ugovora i traiti naknadu tete zbog neispunjenja; (3) odustati od ugovora i traiti od druge strane isplatu dvostrukog iznosa kapare. 1.2. Kaucija Kaucija (vadium) je odreeni iznos novca koji dunik daje prilikom zakljuenja ugovora. Ugovor o kauciji je realan i akcesoran. Ako dunik ispuni obaveze iz glavnog ugovora, kaucija se po pravilu uraunava u izvrenje obaveza, ali se moe i vratiti. U sluaju neizvrenja ugovora dunik gubi kauciju, i to bez obzira na njegovu krivicu. Kaucija se najee daje kod ugovora koji se zakljuuju putem aukcije ili za primljenu ambalau kod ugovora o prodaji. Kaucija se od kapare razlikuje u sljedeem: - kaucija propada bez obzira na razlog neizvrenja, a kapara samo ako je dunik odgovoran za neizvrenje ugovora; - kod kapare povjerilac (nevini ugovara) ima mogunost izbora, a kod kaucije ne; - kaucija obezbjeuje samo primaoca kaucije, a kapara obje ugovorne strane; - visina kapare se pod odreenim uslovima moe smanjiti, a kaucija ne. 1.3. Zaloga ZOO regulie zalogu kao: (1) zalono pravo na pokretnoj stvari i (2) zalaganje potraivanja i drugih prava. Zalono pravo na nekretninama (hipoteka) regulisano je putem ZOVO. Zaloga (runa zaloga) je zalono pravo na pokretnoj stvari. Najee se zasniva ugovorom, a mnogo rjee na osnovu zakona i sudske odluke. Ugovorom o zalozi dunik ili neko tree lice obavezuju se da e povjeriocu predati neku pokretnu stvar iz koje se on moe namiriti, ukoliko mu potraivanje ne bude isplaeno o dospjelosti. Dakle, ugovor o zalozi je konsenzualan, a i akcesoran. Povjerilac stie zalono pravo kad mu stvar koja je predmet ugovora bude predata. Dotad on prema drugoj strani ima obligacionopravni zahtjev usmjeren na izvrenje ugovora, tj. na predaju stvari. Objekat zalonog prava moe biti svaka stvar u prometu kojoj se moe odrediti vrijednost. Zaloiti se moe i suvlasniki (alikvotni) dio, kao i tua stvar. Stvar koja se zalae po pravilu mora biti odreena, ali se pod odreenim uvjetima moe zaloiti i generika stvar. Zalog se moe dati za buduu, kao i za uslovnu obavezu. Osim stvari, zaloiti se mogu i potraivanja i neka druga prava. Subjekti zalonog prava su zalogoprimac (zaloni povjerilac) i zalogodavac (zaloni dunik). Zaloni dunik je najee i dunik iz glavnog ugovora, mada to moe biti i tree lice. Nain ostvarivanja. Ugovarai u ugovor ne mogu unijetu klauzulu prema kojoj e zaloena stvar automatski prei u vlasnitvo povjerioca ako njegovo potraivanje ne bude namireno o dospjelosti. Dakle, povjeriocu je zabranjeno da se jednostrano namiri iz zaloene stvari, ve on od suda moe zahtijevati prodaju zaloene stvari. Da bi se stvar mogla prodati, povjerilac prvo mora dobiti izvrni naslov, tako to e kod nadlenog suda podii tubu (zalona tuba actio pigneratia), ishoditi presudu i nakon toga u

izvrnom postupku traiti prodaju stvari. Za podizanje tube moraju se kumulativno ispuniti 2 pretpostavke: 1. povjerioevo potraivanje mora biti dospjelo; 2. dunik se mora nalaziti u zakanjenju sa ispunjenjem obaveze. Pravilo da se zaloni povjerilac namiruje sudskim putem ima nekoliko izuzetaka: 1. Ako bi trokovi javne prodaje bili nesrazmjerno veliki u odnosu na vrijednost zaloene stvari. U tom sluaju sud moe odluiti da povjerilac proda stvar po cijeni koja je utvrena procjenom strunjaka ili da je zadri za sebe po toj cijeni. 2. Ako je u zalogu data stvar ija cijena je propisana, ugovarai se mogu sporazumjeti da povjerilac zaloenu stvar proda po propisanoj cijeni ili da je po toj cijeni zadri za sebe. Ukoliko bi prilikom zakljuenja ugovora bile ugovorena i nedozvoljena klauzula da e zaloena stvar automatski prei u vlasnitvo povjerioca (lex commisoria), ugovor bi bio valjan, a nitava bi bila samo ta klauzula. Meutim, ako ugovarai ovakvu odredbu ugovore nakon zakljuenja ugovora o zalozi, tada e ona biti valjana. To se pravda injenicom da dunik vie nije pod pritiskom zakljuenja ugovora, a i sama naplata iz predate stvari moe utediti vrijeme i novac ugovornim stranama. Prava i obaveze iz ugovora o zalozi. Primarna obaveza zalogodavca je predaja zaloene stvari bez materijalnih ili pravnih nedostataka. U suprotnom, zaloni povjerilac ima pravo traiti drugu odgovarajuu zalogu. Zaloni povjerilac je zaloenu stvar duan uvati sa panjom dobrog domaina (fizika lica), odnosno dobrog privrednika (pravna lica). To znai da zaloenoj stvari mora pokloniti veu panju nego to bi poklonio svojim stvarima. U sluaju neispunjenja ove dunosti, sud na zahtjev zalogodavca moe zaloenu stvar oduzeti od zalogoprimca i predati je treem licu da stvar dri za raun zalogoprimca. Osnovno pravo zalonog povjerioca je da se namiri iz zaloene stvari ako njegovo potraivanje ne bude izmireno o dospjelosti. Ako je ista stvar zaloena za obezbjeenje vie potraivanja, redoslijed naplate odreuje se prema vremenu nastanka zalonog prava, a ne prema vremenu nastanka glavnog obligacionog zahtjeva. Zalono pravo na pravima stie se ugovorom o prenosu potraivanja na zalonog povjerioca. Ovim ugovorom zaloni dunik na povjerioca prenosi odreeno svoje pravo prema treem licu. Zaloni dunik mora svog dunika pismeno obavijestiti o sklopljenom ugovoru o zalogu i naloiti mu da obavezu koju je trebao ispuniti njemu, sada ispuni zalonom povjeriocu. Da bi se mogla zalagati, prava moraju biti samostalna, prenosiva i imati imovinski karakter (vrijednost). 2. LINA SREDSTVA OBEZBJEENJA UGOVORA Kod linih sredstava obezbjeenja, dunik se obavezuje da e povjeriocu dati odreenu stvar (najee novac) ukoliko ne ispuni svoju obavezu. U lina sredstva obezbjeenja spadaju: ugovorna kazna, jemstvo i odustanica. 2.1. Ugovorna kazna Ugovornom kaznom dunik se obavezuje da e povjeriocu isplatiti odreeni novani iznos ili mu pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni ili zakasni sa ispunjenjem svoje ugovorne obaveze. Visina i nain odreivanja ugovorne kazne su preputeni ugovaraima. Najee se ugovara istovremeno sa ugovorom o glavnoj obavezi, kao taka glavnog ugovora. Meutim, ugovorna kazna se moe regulisati i posebnim ugovorom, s tim to on mora biti u istoj formi kao i glavni ugovor. Ugovorna kazna je akcesorne prirode. Uglavnom se odreuje i plaa u novcu, ali moe se ugovoriti i u drugim stvarima. Izuzetak je kod novanih obaveza, gdje se obezbjeenje postie plaanjem zateznih kamata.

Ugovorna kazna se moe ugovoriti za sluaj neispunjenja ili za sluaj zakanjenja ispunjenja obaveze. Ukoliko je ugovorena za sluaj neispunjenja obaveze, povjerilac moe alternativno zahtijevati ispunjenje ugovorne obaveze ili isplatu ugovorne kazne. Jednom izvreni izbor izmeu zathjeva za ispunjenjem obaveze i isplate kazne je konaan, a pravo izbora ima povjerilac. Kad je ugovorna kazna ugovorena za sluaj zakanjenja ispunjenja obaveze, povjerilac kumulativno moe zahtijevati isplatu ugovorne kazne i ispunjenje obaveze. Ta kazna naziva se i kumulativnom ugovornom kaznom. Ukoliko ugovorne strane nisu precizirale o kojoj vrsti ugovorne kazne se radi, smatra se da je ugovorena kazna za sluaj zakanjenja. ZOO ne regulie sluaj kad dunik pravovremeno, ali neuredno ispuni svoju obavezu. Smatra se da bi u takvom sluaju povjerilac imao ista prava kao da se radi o zakanjenju ispunjenja obaveze. Odnos izmeu ugovorne kazne i naknade tete regulisan je na nain da povjerilac ima pravo zahtijevati ugovornu kaznu i kad uope nije pretrpio tetu. Ako je teta vea od ugovorne kazne, povjerilac ima pravo na cjelokupnu naknadu tete, ali ne moe kumulativno traiti i naknadu tete i ugovornu kaznu. Npr, ako je ugovorna kazna 750KM, a povjerilac je pretrpio tetu od 1.000 KM, on ima pravo na ugovornu kaznu u visini od 750KM bez ikakvog dokazivanja tete. On takoe ima pravo i na naknadu tete u iznosu od dodatnih 250KM, ali mora dokazati naknadu tete. Meutim, povjerilac ni u kom sluaju ne moe traiti kumulativno puni iznos naknade tete i ugovorne kazne (tj.ne moe traiti 1.750KM) Visina ugovorne kazne u principu nije limitirana. Meutim, ako ugovorna kazna prelazi razumnu mjeru, dunik moe od suda zahtijevati njeno smanjenje. Sud e cijeniti visinu ugovorne kazne obzirom na vrijednost i znaenje predmeta obaveze. U svakom sluaju, sud ne bi mogao smanjiti ugovornu kaznu ispod visine pretrpljene tete. Ugovornu kaznu treba razlikovati od tzv.penala. Penali su zakonom propisana naknada koju plaa ono lice koje ne postupi po pravnoj normi. Penali i njihova visina se propisuju zakonom, a ugovorna kazna sporazumom ugovornih strana. Ugovorna kazna se moe smanjivati, a penali ne. U sluaju da je za neispunjenje ili zakanjenje ispunjenja odreene obaveze zakonom propisana odreena naknada, a istovremeno ugovorena i ugovorna kazna, povjerilac ne moe zahtijevati i zakonsku i ugovornu naknadu, ve samo jednu od njih. Pravo izbora izmeu ugovorne i zakonske naknade pripada povjeriocu. 2.2. Jemstvo Jemstvo je ugovor zakljuen izmeu povjerioca i jemca, kojim se jemac obavezuje da e ispuniti punovanu i dospjelu obavezu dunika ukoliko dunik to ne uini. Jemac povjeriocu odgovara cjelokupnom svojom imovinom. Ugovor o jemstvu se moe zakljuiti i protiv volje glavnog dunika, koji ovdje nije ugovorna strana. Ugovor je jednostrano obavezan i dobroin, jer se njime obavezuje samo jemac i on za svoju obavezu od povjerioca ne dobiva nikakvu protivuslugu. Jemstvo moe nastati i na osnovu zakona, mada je to rijedak sluaj, a najpoznatiji takav primjer je jemstvo drave za tedne uloge graana u bankama. ZOO trai da ugovor o jemstvu bude sainjen u pismenoj formi. Kod jemstva glavni dunik i jemac nisu dunici istog ranga. Glavni dunik odgovara na prvom mjestu, a jemac supsidijarno. Prema ZOO, povjerilac se za ispunjenje dospjele obaveze mora prvo pismeno obratiti glavnom duniku, ostavljajui mu istovremeno odreeni rok za ispunjenje obaveze. Po isteku tog roka, povjerilac moe od jemca traiti ispunjenje obaveze. Dakle, da bi zatraio ispunjenje obaveze od jemca, povjerilac ne mora prethodno putem suda zahtijevati ispunjenje obaveze od glavnog dunika.

Uz supsidijarnost, druga najvanija osobina jemstva je akcesornost, tj. postojanje obaveze jemca zavisi od obaveze glavnog dunika. Od naela akcesornosti postoji izuzetak, a to je sluaj kad se jemac obavezao povjeriocu za neko poslovno nesposobno lice. Tu bi se prije moglo rei da se radi o zasnivanju samostalne obaveze jemca, nego o postojanju jemstva. Jemstvo se moe dati za svaku punovanu obavezu, bez obzira na njen sadraj. Osim toga, jemiti se moe i za uslovnu i za buduu obavezu. Kad se radi o buduoj obavezi, ona mora biti odreena. isto line obaveze takoe se mogu obezbijediti jemstvom, ali ne istog sadraja jer isto linu obavezu moe ispuniti samo dunik, a ne i tree lice. Meutim, u ovom sluaju se moe jemiti za eventualno nastalu tetu koja moe nastati ako glavni dunik ne ispuni svoju obavezu. Akcesornost jemstva podrazumijeva slijedee: obaveza jemca u potpunosti slijedi sudbinu obaveze glavnog dunika (postojanje, prestanak, cesija..) obim obaveze jemca ne moe biti vei od obaveze glavnog dunika; jemeva obaveza mora biti kvalitativno ista kao i obaveza glavnog dunika, (sa izuzetkom strogo linih obaveza); jemac odgovara kako za ispunjenje glavne obaveze, tako i trokova koje je povjerilac uinio u cilju naplate duga od glavnog dunika. Jemac uz to odgovara i za svako poveanje obaveze koje bi nastalo dunikovim kanjenjem ili dunikovom krivicom, osim ako je drugaije dogovoreno. poloaj jemca ne smije biti slabiji od poloaja glavnog dunika. Zbog toga jemac ima pravo povjeriocu isticati sve one prigovore koje bi mogao istai i glavni dunik, a koji se odnose na dug.

Ako jemac umjesto glavnog dunika ispuni obavezu prema povjeriocu, to potraivanje sa svim sporednim pravima i jemstvima prelazi na jemca. Ovdje se radi o zakonskoj personalnoj subrogaciji, jer na jemca potraivanje prelazi ipso iure, bez ikakvog dodatnog akta od strane povjerioca ili glavnog dunika. Zakonska personalna subrogacija u potpunosti odgovara svrsi jemstva. Ta svrha je obezbjeivanje povjerioevog potraivanja, a ne oslobaanje glavnog dunika od obaveze. Jemac od glavnog dunika moe zahtijevati samo onaj iznos koji je on (jemac) platio povjeriocu. Glavni dunik moe jemcu istai sve prigovore koje je jemac mogao istai povjeriocu prilikom ispunjenja obaveze, kao npr. zastarjelost potraivanja, oprost duga i sl. U skladu sa obavezama jemca razlikuje se nekoliko vrsta jemstva: obino ili supsidijarno jemstvo, solidarno jemstvo, podjemstvo, sajemstvo i jemstvo za naknadu tete jemcu. Kod solidarnog jemstva nema supsidijarnosti i povjerilac ispunjenje svoje obaveze moe zahtijevati bilo od glavnog dunika, bilo od jemca, a moe i istovremeno od obojice. Razlika izmeu solidarnog jemstva i solidarne odgovornosti dunika je u slijedeem: - obaveze solidarnih dunika su nezavisne jedna od druge, dok je obaveza solidarnog jemca akcesorna i zavisi od obaveze glavnog dunika; - solidarni jemac koji plati dug ima regresno pravo prema glavnom duniku u cijelom iznosu obaveze, a solidarni dunik ima pravo samo na odgovarajui dio koji otpada na ostale solidarne dunike. Solidarno jemstvo je izuzetak a ne pravilo. Zbog toga se, ukoliko nita nije izriito ugovoreno, smatra da se radi o obinom, a ne solidarnom jemstvu. Izuzetak od ovoga su obaveze nastale na osnovu ugovora u privredi, gdje se prezumira solidarno jemstvo. Podjemstvo je takva vrsta jemstva gdje se tree lice (podjemac, jemev jemac) obavezuje povjeriocu da e mu ono izmiriti obavezu ukoliko to ne uini jemac. Sajemstvo postoji kad se vie jemaca obaveu da e odgovarati za ispunjenje glavne obaveze. Ta lica nazivaju se sajemci i odgovaraju solidarno za obavezu glavnog dunika. Povjerilac moe traiti ispunjenje obaveze od bilo kog sajemca ili od svih njih zajedno, ali tek poto svoje potraivanje nije uspio

naplatiti od glavnog dunika. Sajemstvo se i razlikuje od solidarnog jemstva po tome to je obaveza sajemaca supsidijarna u odnosu na obavezu glavnog dunika. Jemstvo za naknadu tete jemcu postoji onda kad se jedno lice obavee jemcu da e mu naknaditi eventualnu tetu koju bi on (jemac) pretrpio zbog toga to je kao jemac platio glavni dug. Tree lice se ustvari obavezuje da e jemcu naknaditi onaj dio koji on ne bi mogao naplatiti od glavnog dunika u regresnom postupku. Jemstvo prestaje kad prestane i glavna obaveza, a izuzetno u sluaju da ga povjerilac oslobodi obaveze ili istekom roka ako je jemstvo zakljueno na odreeni rok. 3. Odustanica Odustanica je pravo jedne ili obje ugovorne strane da plaanjem odreenog iznosa novca odustanu od glavnog ugovora. Najee se odreuje posebnom klauzulom u glavnom ugovoru i to kao pravo jedne strane, ali moe biti ugovorena i kao pravo obje strane. Ako rok za odustanak nije odreen, ovlatena strana moe odustati od ugovora dok ne protekne rok odreen za ispunjenje njene obaveze. Odustanica moe biti ugovorena zajedno sa kaparom. U tom sluaju kapara se javlja kao odustanica. Ako odustane strana koja je dala kaparu, tada ona gubi kaparu. Ako odustane strana koja je primila kaparu, ona mora vratiti kaparu u dvostrukom iznosu. Odustanica se od kapare razlikuje u slijedeem: odustanica se samo obeava i obino se ne daje, a kapara se predaje drugoj ugovornoj strani; odustanicom se zasniva pravo odustanka od ugovora, a davanje kapare je znak da je ugovor zakljuen; pravo na odustanicu ima ona ugovorna strana u iju korist je ona ustanovljena, dok pravo na kaparu ima samo nevina strana (tj.ona koja nije odgovorna za neizvrenje ugovora);

Odustanica se od ugovorne kazne razlikuje u slijedeem: odustanicom ovlatena strana plaa odreeni iznos novca i nije obavezna drugoj strani naknaditi tetu. Kod ugovorne kazne povjerilac moe traiti i naknadu tete i ugovornu kaznu ako je kazna manja od prouzrokovane tete; odustanica se po pravilu ne moe smanjiti, a ugovorna kazna moe; plaanjem odustanice raskida se ugovor, a ugovorna kazna se moe kumulirati sa ispunjenjem ugovora.

4. Pravo zadravanja Pravo zadravanja (ius retentionis) je pravo povjerioca da nakon dospjelosti potraivanja zadri dunikovu stvar koja je u njegovom posjedu, sve dok mu ne bude isplaeno to potraivanje. Ako dunik ne ispuni svoju obavezu, povjerilac se moe namiriti iz zadrane stvari istim postupkom kao zaloni povjerilac. Da bi se povjerilac mogao koristiti pravom zadravanja, potrebno je da se ispune odreene pretpostavke: povjerioevo potraivanje mora biti dospjelo. Izuzetak postoji u sluaju ako je dunik postao nesposoban za plaanje. Tada povjerilac ne mora ekati dospjelost potraivanja da bi se posluio pravom zadravanja; pravo zadravanja moe se vriti na pokretnoj ili nepokretnoj stvari koja mora imati odreenu prometnu vrijednost; stvar mora biti u posjedu povjerioca.

Koneksitet nije uslov prava zadravanja, odnosno stvar koju povjerilac zadrava ne mora poticati iz istog obligacionog odnosa iz kojeg povjerilac ima potraivanje prema duniku. Povjerilac se iz zadrane stvari namiruje na isti nain kao i zaloni povjerilac, s tim to je duan da o svojoj namjeri pravovremeno obavijesti dunika. Od prava zadravanja postoje izuzeci, tj. povjerilac nema pravo zadravanja na: - stvari koje su od dunika oduzete protiv njegove volje; - stvari koje su mu predate na uvanje ili poslugu; - stvari koje se ne mogu izloiti prodaji; - punomo, isprave, legitimacije i sl. Pravo zadravanja moe prestati prestankom obaveze ili gubitkom posjeda na stvari koja je predmet zadravanja.

IX UGOVOR U KORIST TREEG LICA


Ugovorom u korist treeg lica se jedna ugovorna strana (promitent ili obeavalac) obavezuje drugoj (promisar ili stipulant) da e izvriti odreenu radnju u korist treeg lica (korisnik ili beneficijar). Korisnik moe biti bilo koje lice, pa i ono koje nema poslovnu sposobnost. Za valjanost ugovora ne zahtijeva se saglasnost korisnika, ali je on ovlaten odbiti prijem ispunjenja takvog ugovora. U takvom sluaju se smatra da ugovor nije ni zakljuen. Ugovor u korist treeg lica moe biti tzv.pravi i nepravi. Kod pravog ugovora korisnik stie pravo da od promitenta zahtijeva ispunjenje obaveze. Kod nepravog ugovora u korist treeg lica, korisnik je ovlaten primiti, ali nije ovlaten traiti prisilno ispunjenje obaveze. Naravno, ispunjenje obaveze u oba sluaja moe traiti promisar. Na ZOO regulisao je samo pravi ugovor u korist treeg lica. Kod ugovora u korist treeg lica postoje 3 meusobna odnosa i to: 1. Odnos promitenta i promisara, tj.njihova meusobna prava i obaveze nastale su na osnovu ugovora; 2. Odnos promitenta i korisnika. Korisnik ima pravo da zahtijeva ispunjenje ugovorne obaveze, ali ne moe uticati na oblik i sadraj ugovora, jer on nije ugovorna strana. S druge strane, promitent moe prema korisniku isticati sve prigovore koje ima prema promisaru, a koji proizilaze iz osnovnog pravnog posla; 3. Odnos promisara i korisnika moe biti razliit, u zavisnosti od motiva zbog kojih promisar ugovara neko pravo za korisnika. Na taj odnos promitent nema uticaja. Nasuprot ugovoru u korist treeg lica bio bi ugovor na tetu treeg lica, koji nastaje tako to jedna ugovorna strana obea drugoj da e joj trea osoba izvriti neku inidbu. Ovakav ugovor ne obavezuje treu osobu, ali strana kojoj je inidba obeana ima pravo na naknadu tete od obeavaoca ukoliko trea osoba odbije izvriti inidbu. Obeavalac ne odgovara za tetu ako se samo obavezao da e se zauzeti kod treeg za neku inidbu.

X NEVANOST UGOVORA
Pod nevanou ugovora ZOO regulie nitave i pobojne ugovore. Zakon i sudska praksa ne poznaju kategoriju nepostojeih ugovora. 1. NITAVI UGOVORI

Nitavi su ugovori oni koji su protivni ustavnom ureenju, prinudnim propisima ili moralu drutva. Osim ovih, ZOO propisuje i druge razloge nitavosti i to: - poslovna nesposobnost stranaka; - nesporazum prilikom izjave volje (disens); - nemogunost predmeta obaveze; - nedoputenost predmeta obaveze; - neodreenost odnosno neodredivost predmeta obaveze; - nepostojanje osnove - nedoputenost osnove - nepostojanje forme, ako je ona propisana. Na nitavost se mogu pozvati sva zainteresirana lica, a sud na nitavost pazi i po slubenoj dunosti. Pozivanje na nitavost ne zastarijeva (nema konvalidacije). Kod nitavosti se smatra da ugovor nije ni nastao. U skladu s tim, dovoljno je da se zainteresirano lice pozove na nitavost tako to e istai prigovor nitavosti ili traiti povrat onoga to je dato suprotnoj strani. Dakle nije potrebno podizanje posebne tube. Meutim, ponekad moe biti sporno da li izmeu samih ugovornih strana postoje razlozi nitavosti ili ne. U tom sluaju da bi zainteresirano lice moglo podnijeti tubu za utvrenje, pri emu bi odluka suda imala samo deklaratorni (a ne konstitutivni karakter). Pravne posljedice nitavog ugovora prvenstveno se oituju u tome to svaka ugovorna strana mora drugoj strani vratiti sve ono to je primila na osnovu nitavog ugovora (potpuna restitucija). Izuzetak od potpune restitucije regulisan je u ZOO na nain da sud moe odbiti zahtjev za vraanjem onog to je dala nesavjesna strana, ako je ta strana svojim ponaanjem dovela do nitavosti ugovora. Iz istih razloga sud moe odrediti da druga strana preda opini ono to je primila po osnovu zabranjenog ugovora. Pored restitucije, savjesna strana ima pravo i na naknadu tete. Savjesnom se smatra ona strana koja nije znala, niti je prema okolnostima sluaja mogla znati da postojanje uzroka nitavosti. Postavlja se pitanje kakav je pravni poloaj treeg lica koje je na osnovu valjanog pravnog posla steklo stvar koja je prethodno bila predmet nitavog ugovora. Npr.A proda bicikl B-u, a zatim B proda bicikl Cu. Pitanje je da li C moe zadrati bicikl ako se naknadno ustanovi da je ugovor izmeu A i B nitav. Dosljednom primjenom principa da niko na drugog ne moe prenijeti vie prava nego to ga sam ima 1, moglo bi se zakljuiti da trei (C) od svog saugovaraa ne moe stei nikakva prava, te bi A nakon ponitenja svog ugovora mogao tubom zahtijevati povrat stvari od novog sticaoca. Od navedenog pravila postoje izuzeci, ustanovljeni zbog sigurnosti pravnog prometa: 1. Kad se na strani sticaoca ispune uvjeti za sticanje prava vlasnitva po osnovu dosjelosti. 2. Sticanje prava vlasnitva od nevlasnika. Ovo je jedan od naina originarnog sticanja vlasnitva na pokretnim stvarima (uvjeti: savjestan sticalac, teretni ugovor, pokretna stvar). Djelimina nitavost. Nitavost jedne odredbe ne mora znaiti nitavost i cijelog ugovora. Da bi ugovor mogao opstati i pored neke odredbe, moraju se ispuniti i dodatni uvjeti: - da se ne radi o bitnoj odredbi ugovora; - da ta odredba nije bila uvjet zakljuenja ugovora; - da nitava odredba nije bila odluujua pobuda za zakljuenje ugovora. Pitanje da li e ugovor opstati je faktiko pitanje o kome sud odluuje u svakom konkretnom sluaju. 2. POBOJNI UGOVORI Pobojni (relativno nitavi) ugovori proizvode pravna dejstva, ali se mogu ponititi na zahtjev zainteresiranih lica. Kao razlozi pobojnosti u Zakonu su navedeni: - ograniena poslovna sposobnost ugovaraa; - mane volje: zabluda, prijetnja i prevara;
1

nemo plus iuris ad alium transphere potest quam ipse habet

prekomjerno oteenje; pravne radnje dunika preduzete na tetu povjerioca.

Za ponitenje pobojnog ugovora ovlatena je samo ona ugovorna strana u iju korist je pobojnost ustanovljena. Pobojan ugovor proizvodi pravna dejstva sve dotle dok ne bude poniten. U sluaju donoenja sudske odluke, ista nee imati deklaratoran, ve konstitutivan karakter. Tom presudom se ugovor ponitava, i to sa retroaktivnim dejstvom. Protekom odreenog vremena ugovor e konvalidirati. Konvalidacija moe biti izriita i preutna. Izriita pretpostavlja jednostranu izjavu lica u iju korist je pobojnost ustanovljena, da se odrie prava pobijati ugovor. Preutna konvalidacija je situacija kad osoba u iju korist je pobojnost ustanovljena ispuni ugovor (u cjelosti ili djelimino). Ovdje se pretpostavlja da je ta osoba znala za mogunost pobijanja, ali je od toga dobrovoljno odustala putem ispunjenja. Ponitenje mogu zahtijevati slijedea lica: 1. Zakonski zastupnik ogranieno poslovno sposobnog lica, ili samo to lice kad postane potpuno poslovno sposobno; 2. Ugovara koji je u zabludi, prinuen ili prevaren (ako se ugovor pobija zbog mana volje); 3. Ugovara koji je prekomjerno oteen; 4. Povjerilac koji je oteen dunikovim pravnim radnjama; 5. Nasljednici (univerzalni sukcesori) gore navedenih lica. Subjektivni rok za podnoenje zahtjeva za ponitenje pobojnog ugovora je 1 godina od dana saznanja za pobojnost, odnosno od prestanka prinude, a objektivni je 3 godine od dana sklapanja ugovora. Rokovi su prekluzivni. Izuzeci od navedenih rokova postoje kod ugovora pobojnih zbog ograniene poslovne sposobnosti jednog od ugovaraa i kod prekomjernog oteenja. Naime, u roku od 3 mjeseca od dana sticanja potpune poslovne sposobnosti, ugovara moe zahtijevati ponitenje ugovora koji je zakljuio tokom svoje ograniene poslovne sposobnosti, a bez odobrenja zakonskog zastupnika. Kod prekomjernog oteenja postoji samo objektivni rok od 1 godine od dana zakljuenja ugovora. Zbog sigurnosti pravnog prometa drugoj ugovornoj strani data je mogunost da i ona sama trai izjanjenje od svog saugovaraa da li ostaje pri ugovoru ili ne, dajui mu pritom rok za izjanjenje koji ne moe biti krai od 30 dana. Ako se pozvana strana ne izjasni u ugovorenom roku, smatra se da je ugovor poniten, a eventualno dato izjanjenje je konano i ne moe se naknadno mijenjati. Pravne posljedice ponitenja pobojnog ugovora su takve da ugovor prestaje vaiti, i to od njegovog zakljuenja (ex tunc). Uz restituciju primljenog, posljedica moe biti i pravo na naknadu tete. Ako je jedna ugovorna strana kriva za pobojnost ugovora (npr.zbog prijetnje ili prevare), ona je obavezna drugoj ugovornoj strani naknaditi tetu, i to pozitivni i negativni ugovorni interes. Pozitivni ugovorni interes je izgubljena korist koju bi druga ugovorna strana ostvarila da je dolo do ispunjenja ugovora. Negativni ugovorni interes je teta koju je pretrpila ugovorna strana postupajui u uvjerenju da je ugovor valjan, dok je druga strana istovremeno znala ili je morala znati za postojanje razloga koji dovode do pobojnosti ugovora. Slinosti i razlike izmeu nitavih i pobojnih ugovora su slijedee: - Nitav ugovor ne moe konvalidirati, a pobojan moe; - Na nitavost se mogu pozivati sva zainteresirana lica, a na pobojnost samo ugovara u iju korist je pobojnost ustanovljena; - Na nitavost sud pazi po slubenoj dunosti, a na pobojnost ne; - Sudska odluka kod nitavog ugovora ima deklaratoran, a kod pobojnog konstitutivan karakter; - Pravo pozivanja na nitavost ne zastarijeva, a pobojnost se moe isticati samo u Zakonom predvienim rokovima.

XI RASKID UGOVORA
Raskid ugovora moe biti sporazumni i jednostrani. 1. SPORAZUMNI RASKID UGOVORA Sporazumni raskid je novi ugovor, zakljuen izmeu istih ugovaraa, kojim se ugovara prestanak vaenja do tada punovanog ugovora. Do sporazumnog raskida moe doi samo ako ugovarai nisu u potpunosti ispunili svoje obaveze. U suprotnom se ne radi o ugovoru o raskidu, ve o posebnom, novom ugovoru. Ako ugovarai nisu uope ispunili svoje obaveze, pravne posljedice sporazumnog raskida su takve da se uzima kako ugovor uope nije ni nastao. Ako su obaveze djelimino ispunjene, ugovarai e sporazumno odrediti sudbinu dotad ispunjenog dijela ugovora. Oni se u naelu mogu sporazumjeti i da raskid djeluje retroaktivno. Izuzetak od ovog naela su trajni ugovori, kod kojih je odreivanje retroaktivnog dejstva suprotno prirodi ovih ugovora. Kad je u pitanju forma, ZOO u naelu dozvoljava da se i neformalni i formalni ugovori mogu raskinuti neformalnim sporazumom ugovaraa, uz 2 izuzetka: - da je zakonom drugaije propisano; - kad cilj zbog kojeg je propisana forma ugovora zahtijeva i za raskid ugovora istu formu. Bitno je napomenuti da raskid ugovora djeluje samo izmeu ugovaraa, odnosno njime se ne moe dirati u steena prava savjesnih treih lica. 2. JEDNOSTRANI RASKID UGOVORA Vaei propisi omoguavaju ugovornim stranama da svojim ugovorom reguliu i jednostrani raskid ugovora. Najei razlog za jednostrani raskid ugovora je neispunjenje ugovornih obaveza. 2.1. Raskid ugovora zbog neispunjenja Kad jedna ugovorna strana ne ispuni svoju obavezu, druga moe zahtijevati ispunjenje ili pod odreenim uslovima raskinuti ugovor. Ispunjenje obaveze moe traiti samo strana koja je svoju obavezu ve ispunila, ili je spremna da je ispuni. Da bi jedna ugovorna strana imala pravo na jednostrani raskid ugovora, potrebno je ispunjenje slijedeih uslova: 1. da druga ugovorna strana svojom krivicom nije ispunila obavezu ni u naknadno ostavljenom roku; 2. da je povjerilac obavijestio dunika o raskidanju ugovora. Neispunjenje obaveze moe biti potpuno ili djelimino. Kod potpunog neispunjenja situacija je jasna, a kod djeliminog se u svakom konkretnom sluaju mora ispitati da li to djelimino ispunjenje odgovara oekivanjima ugovornih strana zbog kojih su i zakljuile ugovor. Ugovor se ne moe raskinuti ako dunik nije ispunio samo neznatni dio ugovorne obaveze. Krivica dunika se prezumira, im on zakasni sa ispunjenjem obaveze. Radi se o oborivoj pretpostavci i dunik moe dokazivati da je neispunjenje posljedica sluaja ili vie sile. U takvoj situaciji ugovor e prestati zbog naknadne nemogunosti izvrenja. Naknadni rok. Zakon ne odreuje trajanje tog roka, ve se on odreuje u svakom konkretnom sluaju, u zavisnosti od svih okolnosti i naina na koji dunik treba ispuniti svoju obavezu. U odreenim sluajevima povjerilac nije obavezan duniku ostaviti naknadni rok. To su: 1. tzv.fiksni ugovori ili fiksni pravni poslovi, kod kojih ispunjenje obaveze u odreenom roku predstavlja bitan sastojak ugovora. Fiksni rok, kao bitan sastojak ugovora moe biti odreen izriitim

sporazumom strana, ali moe biti fiksan i po samoj prirodi ugovora (npr.kad se ugovori fotografisanje svadbe, nedolazak fotografa u tano odreeno vrijeme predstavlja povredu fiksnog roka, jer se ta obaveza ne moe naknadno izvriti). Kod fiksnih ugovora krivica dunika nije vana. Dovoljno je da dunik svoju obavezu nije izvrio na vrijeme. 2. Ugovori kod kojih se iz prirode posla i cilja ugovora jasno zakljuuje da ispunjenje obaveze nakon ugovorenog roka vie nije u interesu povjerioca (npr.osoba narui taksi u 10,00 sati, da bi stigla na eljezniku stanicu u 11,00, a taksi doe u 11,15). 3. Ako iz dunikovog dranja oigledno proizilazi da on svoju obavezu nee izvriti ni u naknadnom roku. Obavjetenje dunika. Na ZOO prihvata vansudski nain raskida ugovora. Povjerilac je obavezan dunika bez odlaganja obavijestiti o raskidu. Radi se o jednostranoj izjavi volje, koja duniku moe biti saoptena pismeno ili usmeno. 2.2. Pravna dejstva raskida Raskid u pravilu ima retroaktivno dejstvo (ex tunc), to podrazumijeva povrat u prijanje stanje. Izuzetak su trajni ugovori ije ispunjenje je ve zapoeto. Tipian primjer je ugovor o zakupu, gdje dejstvo raskida nastupa od momenta raskidanja (ex nunc). Pored prava na raskid, povjerilac ima pravo od dunika zahtijevati naknadu pretrpljene tete.

XII PROUZROKOVANJE TETE


1. UOPE O PROUZROKOVANJU TETE Obligacija po osnovu prouzrokovanja tete nastaje kad jedno lice (tetnik) svojom radnjom (tetna radnja) nanese tetu drugom licu (oteeni). U tako nastaloj obligaciji oteeni je u ulozi povjerioca, a tetnik u ulozi dunika. teta moe biti materijalna (imovinska) i nematerijalna (neimovinska). ZOO uspostavlja razliku izmeu ugovorne i vanugovorne odgovornosti za tetu. Pritom se pravila o vanugovornoj odgovornosti posmatraju kao opa, odnosno primjenjuju se i na ugovornu odgovornost, ako nije posebno predvieno neto drugo. Opi uslovi odgovornosti za tetu, tj.opi uslovi nastanka obligacionog odnosa po toj osnovi su: 1. postojanje dvaju razliitih subjekta obligacije: povjerilac-oteeni i dunik-tetnik; 2. protivpravna tetna radnja; 3. tetna radnja; 4. postojanje tete; 5. uzrona veza izmeu tetne radnje i tete. 1.1.Subjekti odgovornosti za tetu tetnik moe biti svako fiziko i pravno lice. Meutim, da bi postojala obaveza naknade tete, odnosno odgovornost za naknadu tete, tetnik mora imati deliktnu sposobnost. Deliktna sposobnost je sposobnost da se odgovara za prouzrokovanu tetu, odnosno za graanskopravni delikt. Dijete do navrene 7.godine ivota je potpuno deliktno nesposobno. Za tetu koju ono uini odgovara njegov zakonski zastupnik. Za maloljetnike od 7.-14.godine ivota vrijedi oboriva zakonska pretpostavka o nesposobnosti za rasuivanje. Maloljetnik sa navrenih 14 godina je potpuno deliktno sposoban. Deliktno su nesposobna i lica koja su nesposobna za rasuivanje zbog duevne bolesti, zaostalog duevnog razvoja ili nekih drugih razloga. Lica koja su prouzrokovala tetu u stanju prolazne nesposobnosti za rasuivanje (pod uticajem opojnih sredstava) e odgovarati ukoliko su u to stanje dospjeli vlastitom krivicom. Ako ih je u takvo stanje dovela trea osoba, onda e ona odgovarati za tetu.

Pravno lice je u potpunosti deliktno sposobno.

1.2.Protivpravna radnja Protivpravnost radnje mora istovremeno predstavljati povredu i objektivnog i subjektivnog prava. Naime, kad neka osoba vrijea objektivnu normu (npr.vozi auto u pijanom stanju), ona samim tim nije izazvala tetu treem licu, koje i nema pravo na naknadu tete. Tek ako bi takva osoba (pijani voza) povrijedio neije subjektivno pravo (tijelo ili imovinu), nastala bi obaveza naknade tete. Mogue je da je tetna radnja sama po sebi protivpravna, ali joj zakon izuzetno oduzima karakter protivpravnosti. U te izuzetke spadaju: nuna odbrana, stanje nude, doputena samopomo, pristanak oteenog, izvrenje dunosti, vrenje prava, sluaj i via sila. Nuna odbrana je neophodno potrebna radnja kojom se od sebe ili drugog odbija istovremeni protivpravni napad. Lice koje postupa u nunoj odbrani bie obavezno nadoknaditi tetu ukoliko prekorai granice nune odbrane. U sluaju da lice koje postupa u nunoj odbrani nanese tetu treem licu (npr.sluajnom prolazniku), to tree lice moe zahtijevati naknadu tete od tetnika (tj.lica u nunoj odbrani) ili od lica koje je bilo napada. Naknada od tetnika zahtijeva se po pravilima objektivne odgovornosti, tj. bez obzira na krivicu. tetnik se moe osloboditi odgovornosti ako dokae da je za tetu kriv napada. Ako tetnik ipak naknadi tetu treem licu, on ima pravo regresa prema napadau i to u iznosu koji je isplatio treem licu. Naknada od napadaa zahtijeva se po pravilima subjektivne odgovornosti, tj. po pravilima na osnovu krivice.

Stanje nude (krajnja nuda) postoji kad osoba otklanja od sebe ili drugog istovremenu neskrivljenu opasnost koja se na drugi nain nije mogla otkloniti, a pritom uinjena teta nije vea od tete koja je prijetila. Dakle, kod nune odbrane se radi o sukobu prava i neprava, a kod krajnje nude o sukobu 2 prava. Postupanjem u nunoj odbrani dolazi do povrede prava napadaa, a u krajnjoj nudi do povrede prava treih osoba. Trea osoba koja je u takvoj situaciji pretrpjela tetu moe zahtijevati naknadu od lica koje je krivo za nastanak opasnosti ili od lica od kojih je teta (tj.opasnost) otklonjena. Od lica od kojih je opasnost otklonjena naknada se zahtijeva po pravilima o objektivnoj odgovornosti, s tim to se ne moe traiti naknada via od od koristi koju su ta lica imala otklanjanjem opasnosti. Lice od kojeg je opasnost otklonjena ima pravo regresa od lica koje je skrivilo nastanak opasnosti. Doputena samopomo je pravo svakog lica da otkloni povredu prava koja neposredno prijeti od strane nekog treeg. Npr.vlasnik ima pravo otjerati tuu stoku sa svog imanja. Ako bi tom prilikom neka od ivotinja zadobila povredu prolazei kroz ogradu, vlasnik imanja ne bi bio odgovoran za naknadu tete. Pristanak oteenog uz ispunjenje odreenih uslova takoe predstavlja osnov iskljuenja protivpravnosti. To su slijedei uslovi: - oteeni mora biti poslovno sposoban, a izjava volje ne smije biti data pod pritiskom, usljed zablude ili prevare; - oteeni je dozvolio tetniku poduzimanje odreene radnje; - radnja mora biti pravno dozvoljena. Pristanak na zakonom zabranjenu radnju je nitav, a smatra se da bi u tom sluaju postojala podijeljena odgovornost jer je i oteeni doprinio vlastitoj teti. Tipini primjeri pristanka oteenog kao osnova iskljuenja protivpravnosti su hirurke intervencije i sportska takmienja.

Izvrenje dunosti. Lice koje u vrenju slubene dunosti, postupajui u okviru svojih ovlatenja, nanese tetu drugome, nee odgovarati za tako prouzrokovanu tetu. Odgovornost za tetu postoji u sluaju prekoraenja ovlatenja, i to za dio tete nastao prekoraenjem, a u skladu sa pravilima subjektivne odgovornosti. 1.3. tetna radnja Pod pojmom tetna radnja podrazumijeva se odreeno ponaanje lica koje svojim radnjama prouzrokuje tetu drugom licu. To moe biti injenje i neinjenje. tetna radnja moe biti takva da njome nastaje obligacioni odnos, ili da se mijenja neki postojei obligacioni odnos. U prvom sluaju radi se o graanskom deliktu, a u drugom o ugovornoj odgovornosti za tetu. Graanski delikt je potrebno razlikovati od krivinog delikta: 1. Krivini delikti su tano nabrojani u zakonu, a graanski ne, te je odgovornost za graanski delikt mnogo ira od krivine odgovornosti; 2. Svrha krivine odgovornosti je kanjavanje i prevaspitavanje uinioca, uz istovremeni preventivni uticaj na potencijalne uinioce. Svrha graanske odgovornosti je naknada prouzrokovane tete; 3. Odgovornost uinioca krivinog djela se uvijek zasniva na krivici, to nije isto kod graanskog delikta (objektivna odgovornost, odgovornost za djecu i sl); 4. Krivina odgovornost je iskljuivo lina, a kod graanske je mogua i odgovornost za drugog (npr. nasljednici za tetu koju je izazvao njihov ostavilac); 5. Krivina odgovornost mogua je i za pokuaj, a graanska ne. 6. Novana kazna za krivini delikt se moe pretvoriti u kaznu zatvora, a za graanski ne. Obaveza plaanja novane kazne za krivino djelo je neprenosiva, a za graanski delikt prenosiva. 1.4.teta ZOO definira tetu kao umanjenje neije imovine (obina teta) i spreavanje njenog poveanja (izmakla dobit), kao i nanoenje fizikog ili psihikog bola, ili straha drugome (nematerijalna teta). Zavisno od kriterija koji se uzima u razmatranje, teta se moe podijeliti na: Imovinska i neimovinska teta. Imovinska teta se neposredno odraava na umanjenje imovine oteenog. Neimovinska teta postoji kad su povrijeena pravna dobra (npr.ivot, zdravlje, sloboda, ast i sl). Povreda nekog neimovinskog dobra (npr.zdravlja) moe dovesti i do imovinske tete, kad uklanjanje neimovinske tete umanjujue djeluje na imovinu. Imovinska teta moe biti oteenje nekog dobra, prava ili interesa. Ona moe biti izraena kao obina teta ili kao izmakla dobit. Obina teta (damnum emergens) sastoji se u umanjenju postojee imovine oteenog. Obinom tetom se oznaava i razlika u imovini oteenika prije i nakon nastupanja tetnog dogaaja. Ispoljava se u umanjenju aktive ili poveanju pasive oteenog. Izmakla dobit (lucrum cessans) je gubitak imovinske koristi koju bi oteeni ostvario da nije bilo tetne radnje. Npr. ako bi pijani voza svojom krivicom otetio taksi vozilo. Popravak auta bio bi obina teta, a zarada koju taksista nije mogao ostvariti bila bi izmakla dobit. Pod neimovinskom tetom podrazumijeva se nanoenje drugom boli ili straha. Ona se ne moe procijeniti u novcu na nain na koji se moe procijeniti imovinska teta. Meutim, to ne znai da se oteenom ne moe dosuditi odreeni iznos novca. Neposredna i posredna teta. Neposredna teta je uvijek neposredno povezana sa tetnom radnjom kao uzrokom, dok je posredna teta potekla od neke druge radnje. Npr.neposredna teta je povreda tijela, a posredna teta izgubljena zarada.

Konkretna i apstraktna teta. Konkretna je teta ija se visina u svakom konkretnom sluaju moe dokazati. Apstraktna je teta ije postojanje se pretpostavlja, a njena visina se odreuje prema unaprijed propisanim parametrima. esto se visina apstraktne tete odreuje u paualnom iznosu, a najee se primjenjuje kod eljeznikog i potanskog prometa. Pozitivni i negativni ugovorni interes. Pozitivni ugovorni interes je teta koju je povjerilac pretrpio zbog toga to je dunik neuredno ispunio, ili uope nije ispunio svoju ugovornu obavezu. Negativni ugovorni interes je teta koju je jedna ugovorna strana pretrpjela zato to se pouzdala u valjanost pravnog posla, dok je druga ugovorna strana znala ili je morala znati da pravni posao nije valjan. U takvom sluaju savjesna strana ima pravo na naknadu tete koja e je dovesti u onakvo stanje u kakvom bi bila da nikada nije ula o tom pravnom poslu. Savjesna strana ne moe traiti ispunjenje posla, jer je posao nitav. 1.5. Uzrona veza izmeu protivpravne radnje i tete Lice moe odgovarati samo za tetu koja je nastala kao posljedica njegove konkretne radnje. Veza izmeu radnje i tete naziva se uzrona veza ili odnos kauzalnosti. Postojanje uzrone veze je faktiko pitanje koje sud rjeava u svakom pojedinom sluaju. Radnja kao uzrok moe biti svako postupanje odgovornog lica, kao i bavljenje opasnom djelatnou ili dranje opasne stvari. Npr. za tetu e odgovarati vlasnik psa, ukoliko se pas otrgne s lanca i nanese povrede sluajnom prolazniku. Poinilac odgovara i za posljedice svog djela koje nije predvidio, pa i za one koje nije elio. Opeprihvaeno je miljenje da se odgovara i za tetu nastalu zbog proputanja dune radnje. Uzrona veza izmeu radnje i tete mora biti neprekinuta. Npr. osoba X lake povrijedi osobu Y, usljed ega Y mora dvaput sedmino ii u ambulantu na previjanje rane. Trokove snosi X. Meutim, ako bi Y na putu za ambulantu nastradao u saobraajnom udesu, X ne bi odgovarao za tetu. Teorije o uzronoj vezi. Postoji vie teorija, a najbitnije su: Teorija uslova. Po ovoj teoriji radnja je uslov nastanka tete (condicio sine qua non). Dovoljno je da je uinilac stvorio jedan od uslova nastanka tete, pa da odgovara za cjelokupnu tetu. Ova teorija danas ima malo pristalica. Teorija neposrednog uzroka. Po ovoj teoriji relevantan je samo vremenski ili prostorno najblii uzrok tete. Taj uzrok naziva se neposredni, a svi drugi uzroci su posredni i nisu od primarnog znaaja. Ova teorija primijenjena je u Francuskom Graanskom zakoniku. Teorija adekvatne uzronosti. Prema ovoj teoriji, kad vie dogaaja (injenica) djeluje na nastanak tete, za uzrok se uzima samo onaj dogaaj koji je adekvatan uinjenoj teti. Ova teorija je prihvaena i kod nas. Konkurencija uzroka. teta moe poticati i od vie samostalnih dogaaja pogodnih da budu uzrok nastanka tete. Ako teta nastane usljed djelovanja vie lica, postavlja se pitanje uzrone veze i odreivanje udjela svakog od tih lica u nastanku tete. U tom smislu razlikuju se 3 vrste uzroka: alternativni, kumulativni i hipotetiki. Alternativni uzroci postoje kad se utvrdi da je teta uzrokovana radnjom dvaju ili vie lica, ali se ne moe tano utvrditi koja pojedinana radnja je dovela do nastanka tete. Npr.vie lica uestvuje u tui, jedno lice je teko povrijeeno, ali se ne moe utvrditi ko je povredu nanio. U takvim situacijama svi uesnici u tui se tretiraju kao solidarni dunici, tj. odgovaraju solidarno. Pretpostavka postojanja odgovornosti je da postoji neki postupak koji ugroava tue interese preko uobiajene mjere. Kumulativni uzroci javljaju se kad 2 ili vie lica razliitim radnjama uzrokuju tetu, a pojedinaan udio svakog od uesnika nije lako dokazati. U tom sluaju lica koja su uzrokovala tetu odgovaraju solidarno.

Hipotetiki uzroci postoje kad je teta ve uinjena jednom radnjom, ali je neposredno nakon toga drugi tetni dogaaj djelovao na istu stvar kao prethodni. Npr. osoba A oteti prednja lijeva vrata automobila osobe B. Zbog toga automobil ostane u garai, gdje narednog dana izgori zajedno sa garaom od udara groma. Postavlja se pitanje da li e A odgovarati za oteenje vrata na automobilu koji je u cjelosti izgorio. Ovdje se iz razloga zdravog razuma ne moe dozvoliti da se A oslobodi odgovornosti samo zato to je nekom kasnijom radnjom isti predmet uniten. Zbog toga e A odgovarati nezavisno od drugih uzroka.

XIII RAZNE VRSTE ODGOVORNOSTI


1. UGOVORNA I VANUGOVORNA ODGOVORNOST Ova podjela je izvrena prema tome da li je povreda nastala u okviru postojeeg obligacionog odnosa ili ne. Kod ugovorne odgovornosti teta se oituje u povredi ve postojeeg ugovornog odnosa. Iz povrede ugovora proizilazi obaveza naknade tete. Naknada moe zamijeniti ugovornu obavezu, a ponekad e ugovorna obaveza ostati a tetnik e uz nju dugovati i naknadu (npr.u sluaju zakanjenja). Svoju obavezu dunik moe povrijediti samo prema povjeriocu, a ne i prema treim licima. S tim u vezi naknadu tete nastale kao posljedica povrede ugovora oteeni moe traiti samo od svog saugovaraa. Pod povredom ugovorne obaveze podrazumijevaju se 3 situacije: a) neizvrenje obaveze; b) manjkavo (loe ili neuredno) ispunjenje; c) zakanjenje (docnja) u ispunjenju obaveze. Kod ove vrste odgovornosti potrebno je da oteeni dokae kako je pretrpio tetu zbog krenja ugovora. Krivica dunika se pretpostavlja. To je praesumptio iuris tantum, tj. oboriva pretpostavka. Dunik se oslobaa obaveze naknade tete ako dokae da je do povrede ugovora dolo zbog okolnosti nastalih nakon zakljuenja ugovora, a koje on nije mogao sprijeiti, otkloniti ili izbjei. Ugovorom se odgovornost dunika moe pootriti i proiriti u odnosu na povrede ugovora za koje bi on odgovarao pod normalnim okolnostima. Ovo proirenje odgovornosti ne smije biti protivno naelu savjesnosti i potenja. S druge strane, ugovorom se ne moe iskljuiti dunikova odgovornost za povredu ugovora koju on izazove namjerno ili usljed krajnje nepanje. Vanugovorna odgovornost postoji u onim sluajevima kad jedno ili vie lica drugom licu nanese tetu protivpravnom (deliktnom) radnjom. Prouzrokovanjem tete zasniva se obligacioni odnos naknade tete. Delikt moe nastati injenjem ili proputanjem odreene (dune) radnje. U graanskom deliktu tetnik odgovara samo oteenom, a ne i treim licima, pa ak i u sluaju da su trea lica posredno oteena. Inae, razlike izmeu ugovorne i vanugovorne odgovornosti za tetu su: 1. 2. 3. 4. 5. Ugovorne obaveze nastaju voljom ugovornih strana, a vanugovorne na osnovu postojeih pravnih injenica ili stanja. Obje vrste se mogu mijenjati ili prestati voljom strana; Vanugovorna odgovornost je ira od ugovorne i javlja se kao lex generalis u odnosu na ugovornu odgovornost; Kod vanugovorne odgovornosti odgovorna mogu biti i poslovno nesposobna lica, a za povredu ugovorne obaveze odgovorna mogu biti samo poslovno sposobna lica; Kod vanugovorne odgovornosti povjerilac moe biti bilo koja oteena osoba, a kod ugovorne odgovornosti povjerilac moe biti samo druga ugovorna strana; Kod vanugovorne odgovornosti tetnik odgovara samo za uzrokovanu tetu, a kod ugovorne dunik moe pored naknade tete odgovarati i za ispunjenje obaveze preuzete ugovorom.

2. SUBJEKTIVNA I OBJEKTIVNA ODGOVORNOST 2.1. Subjektivna odgovornost Postojanje subjektivne odgovornosti pretpostavlja postojanje krivice tetnika. Krivica je subjektivni odnos uinioca tetne radnje prema toj radnji i njenoj posljedici. Moe se podijeliti na namjeru (umiljaj, dolus) i nepanju (nehat, culpa). Nepanja se dijeli na grubu (culpa lata) i obinu nepanju (culpa levis). Namjera (umiljaj) postoji kad je tetnik bio svjestan posljedice, ali je pristao na takvu radnju (htio njeno nastupanje). Nepanja predstavlja zanemarivanje potrebne panje u prometu. tetnik ne eli nastanak tete, ali u konkretnoj situaciji nije upotrijebio potrebnu panju. Krajnja nepanja postoji kad tetnik nije ni onoliko paljiv koliko se oekuje od svakog ovjeka (npr. voza m/v se nou sa sporednog puta ukljuuje na glavnu cestu bez svjetala, smatrajui da u tom trenutku nee naii drugo vozilo). Prosta nepanja postoji kad tetnik zanemari panju koja se oekuje od naroito briljivog i paljivog ovjeka. tetnik odgovara za svaki stepen krivice, s tim to sud moe, vodei rauna o materijalnom stanju oteenika, osuditi odgovorno lice da isplati naknadu manju nego to iznosi teta pod uslovom da teta nije uzrokovana namjerno niti krajnjom nepanjom. Osim toga, poklonodavac ili poslugodavac odgovara samo za onu tetu koju je izazvao namjerno ili krajnjom nepanjom. U naem ZOO kao pravilo je prihvaen princip pretpostavljene krivice, jer je propisano da je lice koje drugom prouzrokuje tetu duno tu tetu naknaditi, ako ne dokae da je teta nastala bez njegove krivice. Pritom se pretpostavlja postojanje tetnikove obine nepanje. Tei stepen krivice oteeni mora dokazati. 2.2. Objektivna odgovornost Uope. Pod objektivnom odgovornou podrazumijeva se odgovornost kod koje krivica nije bitan element, ve se za tetu odgovara samim tim to je teta nastala. Kod objektivne odgovornosti oteeni mora dokazati postojanje tete, te da teta potie od opasne stvari ili djelatnosti. Zakon ne daje definiciju opasne stvari niti opasne djelatnosti, ve je to faktiko pitanje. Moe se rei da je opasna stvar svaka pokretna ili nepokretna stvar koja zbog svog poloaja, upotrebe ili nekog drugog svojstva predstavlja poveanu opasnost za okolinu (npr.automobil je opasna stvar kad je u pokretu, a nije opasan ako je parkiran). Opasnim djelatnostima smatraju se one djelatnosti kojima se stvara poveana opasnost za nastanak tete, a ta se teta ne moe izbjei i pored paljivog odnosa zaposlenih radnika (npr. rad sa opasnim energijama, eskplozivom itd). Odgovorna lica. Za tetu koja potie od opasne stvari odgovara imalac te stvari, a za tetu nastalu od opasne djelatnosti odgovara lice koje se tom djelatnou bavi. Pored vlasnika, odgovorno je i lice koje dri, odnosno koje se koristi opasnom stvari. Suvlasnici odgovaraju solidarno za tetu izazvanu treim licima. Ako je lice na protivpravan nain imaocu oduzelo opasnu stvar, za tako prouzrokovanu tetu e odgovarati nezakoniti posjednik. Npr. ako kradljivac automobila uzrokuje udes, on e, a ne vlasnik ukradenog automobila, odgovarati za nastalu tetu. Ali ako je vlasnik automobila ostavio kljueve u autu i time zanemario svoju dunu panju, on se nee potpuno osloboditi odgovornosti, ve e za tetu odgovarati kao za mjeoviti sluaj.

Ako je imalac opasne stvari povjerio stvar drugom licu, odgovornost za tetu zavisi od toga da li je lice kome je stvar povjerena u radnom odnosu kod imaoca ili ne. Ako je lice kod njega zaposleno, za tetu prouzrokovanu treim licima odgovarae vlasnik stvari, a ne zaposleni. Zaposleni e oteenom direktno odgovarati samo ako je tetu izazvao namjerno. Imalac opasne stvari e po principu objektivne odgovornosti odgovarati treim licima i u sluaju kad je opasnu stvar povjerio licu koje nije osposobljeno ili nije ovlateno da njome rukuje. Osloboenje od odgovornosti. Odgovorno lice e se osloboditi odgovornosti ako dokae: a) da je teta nastala od uzroka izvan stvari, ije djelovanje se nije moglo predvidjeti, izbjei ili otkloniti pod ovom formulacijom podrazumijeva se djelovanje vie sile (vis maior) npr.zemljotres, poplave i sl; b) da je teta nastala iskljuivo radnjom oteenog lica koju tetnik nije mogao predvidjeti i ije posljedice nije mogao izbjei ili otkloniti (npr.estogodinji djeak, koji nije u stanju shvatiti znaaj svoje radnje i upravljati svojim postupcima, iznenada istri pred automobil u pokretu i izgubi ivot. Ovdje nema odgovornosti za tetu priinjenu zbog smrti djeteta). c) Da je teta nastala iskljuivo radnjom treeg lica koje imalac opasne stvari nije mogao predvidjeti, a tetne posljedice nije mogao izbjei niti otkloniti. Npr.voza da bi izbjegao nadolazeeg biciklistu, neoekivano skrene i sudari se sa drugim autom. Ako je oteeni djelimino doprinio nastanku tete, tada se imalac opasne stvari djelimino oslobaa odgovornosti za naknadu. S druge strane, tree lice koje je djelimino doprinijelo nastanku tete solidarno e odgovarati zajedno sa imaocem opasne stvari. Kad tetnik ili tree lice naknade tetu oteenom, u unutranjem meusobnom odnosu isplaenu naknadu e podijeliti srazmjerno svojim udjelima u nastanku tete. Posebni sluajevi objektivne odgovornosti. ZOO sadri posebna pravila o odgovornosti u sluaju udesa izazvanog m/v u pokretu i o odgovornosti proizvoaa stvari sa nedostatkom. Odgovornost u sluaju nezgode izazvane motornim vozilom u pokretu javlja se u sluaju sudara najmanje 2 m/v u pokretu. Meusobna odgovornost vozaa rjeava se u skladu sa pravilima subjektivne odgovornosti, tj. u zavisnosti od krivice za udes. Svaki imalac odgovara za tetu u skladu sa stepenom svoje krivice. Ako nema krivice nijednog imaoca, tada e oni snositi tetu u jednakim dijelovima ukoliko se iz razloga pravinosti ne zahtijeva neto drugo. U takvom sluaju se radi o objektivnoj odgovornosti, jer imalac odgovara i ako nema njegove krivice. Za tetu koju pretrpe trea lica, imaoci m/v im odgovaraju solidarno. Dakle, odgovornost prema treem licu je objektivna, a tek u njihovom unutranjem odnosu, tj. u regresnom zahtjevu, imalac koji je iskljuivo kriv snosie cjelokupnu tetu. Odgovornost proizvoaa stvari sa nedostatkom. Proizvoa odgovara za tetu koja nastane usljed nedostatka na stvari i to ne samo za naknadu vrijednosti same stvari, ve i za tetu nastalu na ostalim pravno zatienim dobrima (ivot, zdravlje ili druga dobra oteenog). Odgovornost proizvoaa je objektivna. Pored proizvoaa, oteenom solidarno odgovara i prodavac stvari. Proizvoa e odgovarati po pravilima objektivne vanugovorne odgovornosti, a prodavac po pravilima subjektivne ugovorne odgovornosti. 3. ODGOVORNOST ZA DRUGOGA Kod odgovornosti za drugoga tetnik i odgovorno lice su dvije razliite osobe i tetu nee naknaditi tetnik, ve drugo lice koje je sa tetnikom u odreenom pravnom odnosu. Najee je to roditeljski ili radni odnos. 3.1. Odgovornost za maloljetnike

Kad tetu prouzrokuje dijete do navrene 7.godine ivota, za tetu odgovaraju njegovi roditelji po principu objektivne odgovornosti. Kad je prouzrokuje maloljetnik stariji od 7 godina, roditelji odgovaraju po principu pretpostavljene krivice, tj.mogu se osloboditi odgovornosti ako dokau da je teta nastala bez njihove krivice. Po istom principu odgovaraju ustanove i pojedinci koji su preuzeli obavezu uvanja i nadzora nad maloljetnicima (kole, staratelji i sl), osim ako dokau da su nadzor vrili na nain na koji su obavezni ili da bi teta nastala i pri briljivom vrenju nadzora. Mogue je da pored roditelja ili ustanove, za tetu odgovara i maloljetnik. U takvim situacijama roditelji ili ustanove odgovaraju zajedno sa maloljetnikom po principu solidarne odgovornosti, a u regresnom odnosu izmeu ustanove i maloljetnika isplaena naknada se dijeli prema stepenu njihove krivice. 3.2. Odgovornost za duevno bolesne i zaostale u duevnom razvoju Za ove osobe odgovaraju njihovi staratelji, tj. roditelji sa produenim roditeljskim pravom, staratelji ili ustanove. Svi odgovaraju po principu pretpostavljene krivice. 3.3. Odgovornost poslodavca za radnike Ova odgovornost je najei sluaj odgovornosti za drugog. Poslodavac treem licu odgovara za tetu koju mu je nanio njegov zaposlenik, pod uslovom da je tetna radnja uinjena na radu ili u vezi sa radom. Ovdje se treim licima smatraju i ostali zaposlenici istog poslodavca. Odgovornost poslodavca zasniva se na pretpostavljenoj subjektivnoj odgovornosti. Poslodavac se moe osloboditi odgovornosti ako dokae da je radnik u datim okolnostima postupio onako kako je trebalo. Odgovornost poslodavca e biti objektivna ako je radnik radio sa opasnim stvarima ili ako se djelatnost poslodavca moe okarakterizirati kao opasna. U sluaju namjerno uzrokovane tete, oteeni moe zahtijevati naknadu od poslodavca ili od radnika, ili od oba subjekta istovremeno, a po pravilima solidarne odgovornosti. Kad poslodavac isplati tetu treem licu, on ima pravo regresa prema radniku, pod uslovom da je radnik tetu izazvao namjerno ili usljed krajnje nepanje. Pravo regresa zastarijeva u roku od 6 mjeseci od dana isplaene naknade. 3.4. Odgovornost pravnog lica za tetu koju prouzrokuje njegov organ Pravno lice odgovara za tetu koju njegov organ treem licu nanese u vrenju ili u vezi sa vrenjem svojih funkcija. Za tetu odgovara pravno lice bez obzira na krivicu. Njegova odgovornost se zasniva na neoborivoj pretpostavci krivice (praesumptio iuris et de iure). Pravno lice se moe osloboditi odgovornosti pod istim uvjetima pod kojima se oslobaaju lica koja odgovaraju po objektivnoj odgovornosti. Naknadu tete oteeni moe zahtijevati samo od pravnog lica, a ne i od lica koje je neposredno izvrilo tetnu radnju. Kad oteenom isplati tetu, pravno lice ima pravo regresa od lica koje je tetu skrivilo namjerno ili krajnjom nepanjom, ako u konkretnom sluaju nije zakonom odreeno neto drugo. Ovo pravo zastarijeva u roku od 6 mjeseci od dana isplaene naknade. 4. ODGOVORNOST VIE LICA ZA ISTU TETU Ako je tetu prouzrokovalo vie lica, oni solidarno odgovaraju u slijedeim sluajevima: 1. ako su tetu uzrokovali kao sauesnici; 2. ako su tetu izazvali neovisno jedan od drugog, ali se njihovi udjeli ne mogu utvrditi; 3. kad je nesumnjivo da je tetu prouzrokovalo jedno od 2 ili vie odreenih lica, a ne moe se utvrditi koje od njih je stvarno prouzrokovalo tetu. Kad jedan od solidarnih dunika isplati oteenom cjelokupnu naknadu ili vie nego to iznosi njegov udio u teti, on ima pravo regresa prema ostalim dunicima. Udio svakog tetnika u regresnom postupku

odreuje sud, vodei rauna o krivici i teini posljedice njegovog djelovanja. Ako se udjeli ne mogu utvrditi, onda su jednaki, osim u sluaju kad razlozi pravinosti ne upuuju na drugaije rjeenje.

5. ODGOVORNOST PO OSNOVU PRAVINOSTI Kad tetu prouzrokuje neuraunljivo lice, ZOO predvia mogunost da sud osudi takvog tetnika da naknadi tetu, ukoliko to zahtijevaju razlozi pravinosti, a posebno s obzirom na materijalno stanje tetnika i oteenog. Uslov za to je da se teta nije mogla naplatiti od lica koje je bilo duno vriti nadzor nad neuraunljivim tetnikom. Dakle, odgovornost neuraunljivih lica je supsidijarna. Na pravinosti se moe zasnivati i odgovornost roditelja. Naime, ako je tetu prouzrokovao maloljetnik koji je sposoban za rasuivanje ali zbog imovinskih prilika ne moe naknaditi tetu, sud moe iz razloga pravinosti obavezati roditelje da naknade tetu. Dakle odgovornost roditelja je supsidijarna, a pri odreivanju visine naknade sud vodi rauna o imovinskom stanju roditelja i oteenog. 6. POSEBNI SLUAJEVI ODGOVORNOSTI 6.1. Odgovornost usljed teroristikih akata, javnih demonstracija ili manifestacija Za tetu u ovakvim sluajevima odgovara zajednica iji su nadleni organi u skladu sa propisima bili duni sprijeiti takvu tetu (drava, opina i sl). Njihova odgovornost je objektivna, a zajednica ima pravo regresa od lica koje je retu prouzrokovalo. 6.2. Odgovornost organizatora priredbi Organizator okupljanja veeg broja ljudi na otvorenom ili u zatvorenom prostoru odgovara za tetu nastalu zbog smrti ili tjelesne povrede koju neko pretrpi usljed vanrednih okolnosti kao to je kretanje mase, opi nered i sl. Organizator odgovara po principu objektivne odgovornosti, ali samo za tete na linosti, a ne i na imovini lica. 6.3. Odgovornost zbog uskraivanja neophodne pomoi Lice koje bez opasnosti za sebe uskrati pomo licu iji su ivot ili zdravlje oigledno ugroeni, odgovara za tetu koja nastane. Dodatni uslov koji se mora ostvariti jeste da li je spasilac tetu mogao predvidjeti. U svakom konkretnom sluaju sud mora procijeniti da li su ispunjeni svi navedeni uslovi, a ako pravinost zahtijeva sud moe takvo lice osloboditi obaveze da naknadi tetu. 6.4. Odgovornost u vezi sa obavezom zakljuenja ugovora Odreena lica obavezna su zakljuiti ugovor sa svim licima koja ispunjavaju odreene uslove. Npr. prevoznik je obavezan primiti na prijevoz svako lice koje ispunjava uslove odreene u objavljenim opim uslovima. Lica koja uprkos obavezi zakljuenja ugovora odbiju zakljuiti ugovor na zahtjev zainteresiranog lica, moraju naknaditi prouzrokovanu tetu. 6.5. Odgovornost u vezi sa vrenjem poslova od opeg interesa Organizacije koje vre komunalnu ili neku drugu djelatnost od opeg interesa odgovaraju za tetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neuredno vre svoju uslugu (organizacije koje isporuuju vodu, el.energiju, plin, odvoze smee itd).

XIV NAKNADA TETE


1. UOPE O NAKNADI TETE

Obaveza naknade tete nastaje bez obzira na volju tetnika i oteenog, ali sama realizacija prava zavisi od volje oteenog. Oteeni moe, ali ne mora, zahtijevati naknadu. Odgovorno lice moe namiriti tetu dobrovoljno. Ako to ne uini, oteeni je ovlaten podnijeti tubu sudu i nakon donesene presude traiti prinudnu naplatu tete. tetu naknauje odgovorno lice, a ne tetnik. Najee su odgovorno lice i tetnik ista osoba, ali to ne mora uvijek biti tako (npr. roditelji, poslodavac). Naknada treba biti takva da se njome moe uspostaviti prijanje stanje. Oblik u kome e se izvriti naknada pored ostalog zavisi i od vrste tete. Naknada imovinske tete vri se naturalnom restitucijom ili novanom naknadom, a naknada neimovinske tete novanom naknadom ili satisfakcijom. 2. NAKNADA IMOVINSKE TETE To je obaveza odgovornog lica da oteenom kompenzira nastalo smanjenje imovine. Nae pravo kao princip usvaja naturalnu restituciju, a novana naknada se javlja u sluajevima kad naturalna restitucija nije mogua ili kad sud smatra da uspostava prijanjeg stanja nije nuna. Naturalna restitucija se najee vri popravkom oteene stvari, a moe se ostvariti i davanjem druge stvari iste vrste i kvalitete, ukoliko je oteena generika stvar. U praksi se novana naknada ipak javlja ee nego naturalna restitucija i to iz praktinih razloga (jednostavnost izvrenja i iskljuena mogunost daljih sporova). Novana naknada je oblik naknade tete gdje se odgovorni obavezuje oteenom isplatiti odreeni iznos novca na ime naknade tete. Visina naknade moe se odrediti sporazumno, a ako se oteeni i odgovorno lice ne mogu sporazumjeti, visinu naknade odreuje sud svojom presudom. U izvjesnim situacijama mogua je kombinacija naturalne restitucije i novane naknade. To su sluajevi kad se uspostavom prijanjeg stanja teta ne namiri u potpunosti, pa je odgovorno lice za ostatak obavezno dati naknadu u novcu. Primjer za to je automobil nakon sudara, koji se uprkos izvrenim popravkama vie ne moe prodati po onoj cijeni po kojoj se mogao prodati prije udesa. Smatra se da je oteeni ovlaten zahtijevati naknadu te umanjene vrijednosti (merkantilna umanjena vrijednost) i to odmah nakon to se takvo umanjenje ustanovi. U ZOO je odreeno da se novana naknada moe dati u slijedeim sluajevima: - kad uspostava prijanjeg stanja nije mogua; - kad je mogua, ali sud smatra da to nije nuno; - kad oteeni trai naknadu u novcu, a okolnosti datog sluaja ne opravdavaju restituciju; - kod djelimine restitucije, kad se ostatak tete naknauje u novcu; - kad stvar koja je protivpravno oduzeta imaocu propadne usljed vie sile (odgovorno lice je obavezno dati naknadu u novcu). 2.2. Odreivanje visine naknade tete Visina naknade treba odgovarati visini stvarno prouzrokovane tete. Tano odreenje vrijednosti naknade zavisi od vie faktora. Prije svega, znaajan je kriterij po kome se odreuje teta. Po objektivnom kriteriju naknada se izraunava prema trinoj vrijednosti koju je stvar imala prije oteenja. Kod subjektivnog kriterija se u obzir uzima posebna vrijednost koju odreena stvar ima za oteenog (uspomena i sl). To je tzv.afekciona (subjektivna) vrijednost ili interes. U naem pravu se visina tete naelno odreuje po objektivnom kriteriju. Primjena subjektivnog kriterija mogua je ako je stvar unitena ili oteena krivinim djelom koje je uinjeno sa umiljajem. Osim navedenog, mogue je da teta bude uinjena na jednoj stvari, ali se gubitak odraava na cjelokupnu imovinu oteenog. (Npr. dvije ivotinje su posebno istrenirane za potrebe snimanja nekog filma. Povreda ili smrt jedne ivotinje moe se odraziti na neupotrebljivost i druge ivotinje). U takvom sluaju odgovorno lice snosi naknadu tete nastale u cjelokupnoj imovini.

Visina tete se odreuje u vrijeme donoenja sudske odluke, ako zakonom nije drugaije regulisano. ZOO prihvata princip integralne naknade tete, to znai da odgovorno lice naknauje kako obinu tetu, tako i izmaklu dobit. U pogledu naknade tete nema razlike u tome da li je tetna radnja uinjena nepanjom ili namjerno. Stepen krivice bitan je samo izuzetno, npr.kod ugovora o poklonu ili ugovora o posluzi. 2.3. Snienje naknade Ukoliko u ukupno nastaloj teti postoji i doprinos oteenog, sud e srazmjerno tom doprinosu umanjiti naknadu oteenom. Ka se ne moe tano utvrditi koliki dio tete potie od tetnika a koliki od oteenog, sud e dosuditi naknadu vodei rauna o okolnostima sluaja. Naknada se moe smanjiti i ako je oteeni imao odreene koristi od oteene stvari (npr. ako je uspio prodati dijelove slupanog auta). U takvim sluajevima govori se o prebijanju koristi sa tetom. tetnik po tom osnovu moe zahtijevati smanjenje naknade samo ako su i korist i teta posljedica iste tetne radnje. tetnik se ne moe pozvati na korist koju je oteeni dobio na poklon od treih lica. Na kraju, i sud je ovlaten da smanji iznos naknade vodei rauna o materijalnom stanju tetnika i oteenog. Fakultativni osnov za smanjenje naknade je da je odgovorno lice slabog imovnog stanja tako da bi ga isplata potpune naknade dovela u oskudicu. Smanjenje po ovom osnovu mogue je samo ako teta nije prouzrokovana namjerno niti krajnjom nepanjom. Sud moe odrediti manju naknadu oteenom kad je tetnik prouzrokovao tetu radei neto u korist oteenog i pritom pokazao briljivost koju pokazuje u vlastitim poslovima. 2.4. Naknada u obliku rente Naknada u obliku novane rente (doivotno ili za odreeno vrijeme) odreuje se u sluaju smrti, tjelesne povrede ili oteenja zdravlja. Renta se plaa mjeseno, ako sud ne odredi neto drugo. Ustanovljena visina rente moe se mijenjati zavisno od promjena okolnosti, a po zahtjevu oteenog i tetnika. Pravo na naknadu tete u obliku novane rente zbog smrti bliskog lica ili zbog povrede tijela ili oteenja zdravlja ne moe se prenijeti drugom licu. Dospjeli iznosi se mogu prenijeti ako je iznos naknade odreen pismenim sporazumom strana ili pravosnanom sudskom odlukom. 3. NAKNADA NEIMOVINSKE TETE 3.1. Uope o naknadi neimovinske tete Zakonom je odreeno da se pod tetom podrazumijeva i nematerijalna teta, koja se oituje u nanoenju drugome fizike ili psihike boli ili straha. Neimovinska teta se moe naknaditi uspostavom prijanjeg stanja ili novano. 3.2. Uspostava prijanjeg stanja kao oblik naknade neimovinske tete Uspostava prijanjeg stanja mogua je samo kod nekih oblika neimovinske tete. Najee je to povreda prava linosti (slobode, asti ugleda i sl). U tim situacijama uspostava prijanjeg stanja postie se na nain da sud naredi objavljivanje presude, odnosno ispravke ili narediti da tetnik povue svoju izjavu kojom je povrijedio pravo linosti drugoga. Objavljivanje presude ili ispravke vri se na raun tetnika. Objavljivanje presude ili izvinjenje tetnika je osnovni, ali ne mora biti i jedini nain naknade. Oteeni e imati pravo i na novanu naknadu kad je izjava tetnika prouzrokovala bol ili strah kod oteenog. 3.3. Novana naknada neimovinske tete U ZOO su navedeni oblici neimovinske tete za koje se moe dosuditi naknada za postojeu i buduu neimovinsku tetu:

Za pretrpljene fizike bolove. Na osnovu sudske prakse moe se rei da se kao fiziki bolovi najee javljaju: operacije, infuzije, razne vrste fiksacija, previjanje rana, upotreba invalidskih kolica itd. Visina naknade zavisi od intenziteta i vremena trajanja tih bolova, to se utvruje vjetaenjem. Za pretrpljene duevne bolove koje oteeni i dalje trpi i to: a) za duevne boli zbog umanjenja ivotne aktivnosti najee su posljedica povrede tijela; b) za duevne boli zbog naruenosti relevatna je samo naruenost koja se smatra bitnom po objektivnim mjerilima; c) za duevne boli zbog povrede ugleda, asti, slobode ili prava linosti npr.zbog neosnovanog liavanja slobode; d) za duevne boli zbog smrti bliskog lica ovo pravo mogu ostvariti brani drug, djeca i roditelji umrlog, te braa sestre i vanbrani drug umrlog; e) za duevne boli zbog naroito tekog invaliditeta nekog lica naknadu mogu ostvariti brani drug, djeca i roditelji. Za pretrpljeni strah. Strah je psihiko stanje u kome se jedno lice nalazi svjesno neposredne opasnosti. Strah moe uzrokovati depresije, neurotina stanja, okove i dr. Takav strah predstavlja povredu zdravstvenog i tjelesnog integriteta ovjeka, to se manifestuje kao oblik nematerijalne tete. Visina naknade zavisi od intenziteta i vremena trajanja straha. Potraivanje naknade za neimovinsku tetu prenosi se na nasljednika samo ako je priznato pravosnanom odlukom ili pismenim sporazumom. Pod istim uslovima, to potraivanje moe biti predmetom ustupanja, prebijanja i prinudnog izvrenja.

XV - STICANJE BEZ OSNOVA (CONDICTIO SINE CAUSA)


1. POJAM Sticanje bez osnova javlja se kao jedan od izvora vanugovornog nastanka obligacije. Postoji onda kad je dio imovine jednog lica bez pravne osnove preao u imovinu drugog lica. 2. PRETPOSTAVKE STICANJA BEZ OSNOVA 1. Mora nastupiti neosnovano poveanje imovine na strani obogaenog lica, i to poveanjem aktive ili smanjenjem pasive. 2. Smanjenje imovine na strani osiromaenog lica (osiromaenje). Nastaje kao posljedica nekog izdatka ili nesticanja imovine na strani osiromaenog, a u korist obogaenog. 3. Uzrona (kauzalna) veza izmeu osiromaenja i obogaenja. 4. Za sticanje dobiti ne postoji punovaan pravni osnov (ako nije postojao od poetka, ako je naknadno otpao ili ako je ispunjeni ugovor poniten zbog zablude). 5. Da je do obogaenja dolo na zakonit nain. Ukoliko je obogaenje nastalo nezakonitom radnjom ili povredom obligacije, tada se ne radi o sticanju bez osnova, nego o naknadi tete. Do sticanja bez osnova moe doi radnjom obogaenog, radnjom osiromaenog, a i radnjom treeg lica (npr.prodava pogreno isporui namjetaj treem licu umjesto kupcu). Izmakla dobit se ne smatra vrstom umanjenja imovine u smislu sticanja bez osnova (neosnovanog bogaenja), nego se ona ostvaruje u skladu sa pravilima koja vae za naknadu tete. 3. VRSTE STICANJA BEZ OSNOVA 3.1. Plaanje neduga (condictio indebiti) Plaanje nedugovanog postoji u 3 sluaja:

1. kad jedno lice u zabludi ili neznanju isplati odreeni iznos ili preda odreenu stvar drugom licu, a pravni osnov takvog davanja uope ne postoji; 2. kad jedno lice (osiromaeni) plati tui dug u uvjerenju da plaa vlastiti dug; 3. kad osiromaeni dva puta plati isti dug. U svim ovim sluajevima osiromaeni ima pravo traiti vraanje onoga to je neosnovano plaeno, ali uz ispunjenje slijedeih uslova: - Da je osiromaeni odreenu inidbu izvrio u u namjeri da ispuni neku svoju postojeu obavezu, a da je druga strana to primila kao isplatu dugovanog. Lice koje zna da plaa nepostojei dug ne moe traiti povrat po pravilima sticanja bez osnova. - Osiromaeni mora dokazati da je platio nepostojei dug. Lice koje ispuni naturalnu obligaciju ne moe traiti povrat plaenog. - Osiromaeni mora biti u zabludi, tako da pogreno smatra kako je duan platiti dug, mada u stvarnosti nije. Ta zabluda moe biti zabluda o pravu i zabluda o injenicama. Ako osiromaeni ispuni 2 ili vie alternativnih obligacija, pogreno smatrajui da ih treba ispuniti kumulativno, ima pravo na povrat svega to je dao preko ispunjenja jedne alternativne obaveze. Pritom treba voditi rauna koja strana ima pravo na izbor alternativne obaveze. 3.2. Sticanje s obzirom na osnov koji je kasnije otpao (condictio ab causam finitam) Ova vrsta postoji ukoliko je u vrijeme ispunjenja obaveze postojao pravni osnov, koji je naknadno otpao. Npr.dvije strane su zakljuile ugovor o zakupu, uz obavezu zakupoprimca da na poetku godine isplati cjelokupnu godinju zakupninu. Ako bi se takav ugovor raskinuo nakon 6 mjeseci, zakupodavac bi se neosnovano obogatio za zakupninu koju je naplatio za preostalih 6 mjeseci, te bi istu bio duan vratiti. 3.3. Sticanje s obzirom na osnov koji se kasnije nije ostvario (condictio causa data ili condictio ab causam futuram) Ovo je sluaj kad je jedno lice (osiromaeni) dalo drugom licu (obogaenom) odreenu stvar ili izvrilo odreenu inidbu u nadi da e i druga strana izvriti protivinidbu. Dakle, moraju se ispuniti 2 pretpostavke: 1. da je jedna strana izvrila svoju inidbu oekujui protivinidbu; 2. da je oekivana protivinidba izostala. Osiromaeni mora dokazati da je inidba izvrena, da protivinidba nije izvrena, te da su ove inidbe bile uslovljene oekivanim uspjehom. 3.4. Upotreba stvari u tuu korist Ako neka osoba upotrijebi svoju ili tuu stvar u korist treeg lica, na strani tog treeg postoji neosnovano obogaenje. Trei je duan vratiti stvar ili naknaditi njenu vrijednost, ako povrat nije izvodljiv. Ovdje je bitno utvrditi da li je osiromaeni namjerno upotrijebio stvar u korist treeg ili ne. Ako je stvar nenamjerno upotrijebio, radi se o neosnovanom bogaenju, a ako je stvar upotrijebljena namjerno, o poslovodstvu bez naloga. 3.5. Upotreba tue stvari u svoju korist Ako jedno lice upotrijebi tuu stvar u svoju korist, duno je vlasniku stvari naknaditi korist koju je imalo od njene upotrebe. 4. OBIM VRAANJA Pravilo je da sticalac ne vraa vie od onoga to je stekao neosnovanim obogaenjem. Sticalac je prvenstveno duan izvriti naturalnu restituciju, a ako ona nije mogua, isplatiti novanu protivvrijednost. Predmet obogaenja duan je vratiti i savjesni i nesavjesni sticalac.

Savjesni sticalac duan je vratiti plodove i platiti zatezne kamate od dana podnoenja zahtjeva za vraanje, a nesavjesni od dana sticanja. Savjesni sticalac je onaj koji nije znao, niti je prema okolnostima sluaja morao znati da se neosnovano obogatio na tui raun. Nesavjesni je onaj koji je znao, ili je morao znati da se neosnovano obogatio. S druge strane, savjesni sticalac ima pravo naknade nunih i korisnih trokova. Nesavjesni nema pravo na naknadu nunih trokova, a za korisne mu pripada naknada samo do iznosa koji predstavlja uveanje vrijednosti stvari u trenutku vraanja.

XVI - POSLOVODSTVO BEZ NALOGA (NEGOTIORUM GESTIO)


1. POJAM Poslovodstvo bez naloga je obligacionopravni odnos koji nastaje tako to jedno lice svjesno i bez naloga (ovlatenja) obavlja neki posao ili drugu radnju u korist drugog lica. Lice koje obavlja posao naziva se poslovoa bez naloga ili samo poslovoa (gestor), a lice u iju korist se posao obavlja naziva se gospodar posla (dominus). 2. PRETPOSTAVKE POSLOVODSTVA 1. Posao mora biti tui. Poslovodstvo bez naloga postoji i u sluaju kad poslovoa vri posao djelimino za sebe, a djelimino za gospodara posla, npr. kada jedan suvlasnik kue bez odobrenja ostalih izvri popravku krova. 2. Poslovoa treba da je ve izvrio ili preduzeo izvrenje jednog ili vie tuih poslova. Izvrenje radnje moe se sastojati samo od injenja. Pasivna inidba (neinjenje ili trpljenje) nije poslovodstvo bez naloga. 3. Poslovoa mora imati volju da preduzimajui posao zatiti interes gospodara posla, a ne svoj. U nekim sluajevima gospodar posla moe biti i budue lice (pravno lice u osnivanju ili nasciturus) 4. U vrijeme preduzimanja posla poslovoa ne smije imati ovlatenje (nalog) gospodara posla. U suprotnom bi se radilo o nalogu, odnosno zastupanju. 5. Posao koji se preduzima mora biti koristan za gospodara posla, odnosno posao se preduzima da bi se otklonila neposredna i iznenadno nastupajua teta. 6. U vrijeme preduzimanja posla na strani poslovoe mora postojati namjera da od gospodara posla trai naknadu za izvreni rad. Ako takve namjere nema, radi se o poklonu, a ne o poslovodstvu bez naloga. 7. Preuzeti posao ne smije biti nezakonit niti nemoralan. 3. VRSTE POSLOVODSTVA 3.1. Nuno poslovodstvo bez naloga (negotiorum gestio necessaria) Ono postoji kad je posao izvren u nudi, da bi se od gospodara posla otklonila neposredno prijetea teta. Nastupanje neposredne opasnosti moe biti vezano za linost ili za imovinu gospodara posla. Poslovodstvo bez naloga postoji i ako poslovoa nije svojom radnjom postigao namjeravani uspjeh, jer je za ovu vrstu poslovodstva bitno da je poslovoa postupao savjesno i da je preduzimanje radnje bilo nuno. Obaveze i prava poslovoe i gospodara posla. Osnovna obaveza poslovoe je da o svom postupku to prije obavijesti gospodara posla i da shodno mogunostima nastavi zapoeti posao sve dok brigu o poslu ne preuzme gospodar posla. Poslovoa je pritom obavezan postupati sa panjom dobrog domaina, odnosno dobrog privrednika. Nakon obavljenog posla duan je gospodaru posla poloiti raun i ustupiti mu sve to je stekao vrei njegov posao.

Istovremeno, poslovoa ima pravo na naknadu svih nunih i korisnih izdataka u onim sluajevima kad su ti izdaci bili cjelishodni, pa ak i onda kad korist nije nastupila a poslovoa nije skrivio neuspjeh. Poslovoa ima pravo zadrati gospodarevu stvar radi naknade izdataka, a ima pravo i na naknadu pretrpljene tete. Na ZOO propisuje da poslovoi pripada i primjerena nagrada za trud, ako je uspjeno otklonio tetu za gospodara posla. 3.2. Korisno poslovodstvo bez naloga (negotiorum gestio utilis) Korisno poslovodstvo postoji kad je poslovoa preduzeo neki posao za gospodara posla, da bi mu pribavio neku materijalnu ili linu korist. Korisnost se ocjenjuje sa stanovita gospodara posla, a ne po linim shvatanjima poslovoe. Poslovoa je duan voditi rauna o stvarnim i vjerovatnim namjerama i potrebama gospodara posla. U naem pravu poslovoa ima pravo na naknadu trokova kao i kod nunog poslovodstva, odnosno pravo na naknadu se ne vee za uspjeh posla, odnosno korist koju je ostvario gospodar posla kao to je to sluaju u nekim drugim sistemima. Kad su u pitanju prava i obaveze, za korisno poslovodstvo u naem pravu vai sve to je reeno i za nuno poslovodstvo. 3.3. Poslovodstvo protiv zabrane gospodara posla (negotiorum gestio contra voluntatem domini negotii) Ovo poslovodstvo postoji kad se poslovoa prihvati posla protivno zabrani gospodara posla. Takvo poslovodstvo je nedozvoljeno i poslovoa nema prava koja pripadaju poslovoi bez naloga. On je gospodaru posla odgovoran za svu tetu koja je posljedica njegovog mijeanja u tue poslove, pa ak i ako je do tete dolo bez njegove krivice. Kod ovakvog poslovodstva poslovoa samo ima pravo da odnese stvari kojima je poveao imovinu gospodara posla, pod uslovom da se time ne pogorava stanje stvari gospodara posla (ius tollendi - pravo odvajanja). Uslov za postojanje ovakvog poslovodstva je da poslovoa zna za postojanje zabrane. Zabrana ne mora biti izriito reena, ve je dovoljno da se postojanje zabrane pretpostavlja ili da proizilazi iz same prirode stvari. Zabrana obavljanja posla ne smije biti nezakonita ili nemoralna. 3.4. Nepravo poslovodstvo Kod nepravog poslovodstva poslovoa obavlja tui posao u namjeri da postignutu korist zadri sa sebe, mada zna da je posao tui. U tom sluaju je obavezan na zahtjev gospodara posla poloiti raun i predati mu svu postignutu korist. Gospodar posla moe zahtijevati i vraanje stvari u prijanje stanje i naknadu tete. 4. NAKNADNO ODOBRENJE (RATIHABITIO) Ukoliko gospodar posla naknadno odobri posao, smatra se da je poslovoa od poetka radio po nalogu gospodara posla. Dakle, naknadno odobrenje ima retroaktivno dejstvo.

XVII - JEDNOSTRANA IZJAVA VOLJE


Jednostrani pravni poslovi su takvi poslovi kod kojih se jedno lice obavezuje drugom licu ili neodreenom broju drugih lica, da e izvriti odreenu obligacionu radnju. Jednostranim pravnim poslom mogu se stvarati samo obaveze, a ne i prava. U naem ZOO jednostranim pravnim poslovima smatraju se javno obeanje nagrade i izdavanje vrijednosnih papira. 1. JAVNO OBEANJE NAGRADE 1.1. Pojam i pretpostavke

Javno obeanje nagrade postoji kad se jedno lice javnim oglasom obavee dati nagradu onome licu koje izvri neku radnju ili postigne odreeni uspjeh pod uslovima predvienim tim oglasom. Da bi proizvelo pravne uinke potrebno je kumulativno ispunjenje slijedeih pretpostavki: 1. Lice koje obeava nagradu mora imati poslovnu sposobnost (izvrilac ne mora); 2. Obeanje mora biti uinjeno javnim oglasom. Najee je to objavljivanje putem medija, mada nema smetnji da se to uini i usmeno, ali na takav nain da se sa sadrajem mogu upoznati lica od kojih se moe oekivati izvrenje traene radnje; 3. Obeanje mora biti upueno neodreenom broju lica. 4. Obeavalac mora odrediti radnju koja je predmet javnog obeanja nagrade. Radnja mora biti mogua i dozvoljena. 5. Obeavalac mora odrediti rok za izvrenje traene radnje. Ako to ne uini, svako ko eli uestvovati ima pravo traiti da sud odredi odgovarajui rok. Obaveza davanja nagrade za obeavaoca nastaje u trenutku davanja izjave. Pravo na nagradu druga strana stie tek nakon izvrenja traene radnje. Pravo na nagradu ima onaj ko prvi izvri traenu radnju. Ako je vie lica istovremeno izvrilo radnju, pripadaju im jednaki dijelovi nagrade, osim ako na drugaije rjeenje upuuju razlozi pravinosti. 1.2. Opoziv obeanja nagrade Javno obeanje nagrade se u principu moe opozvati sve dok se ne izvri traena radnja. Opoziv se mora objaviti na isti nain na koji je objavljeno i obeanje. Ukoliko obeavalac zbog prirode obeanja ima neposredne kontakte sa potencijalnim izvriocima, on im moe i linim saoptavanjem opozvati obeanje. Ako su o opozivu obavijetena samo pojedina lica, opoziv djeluje samo prema njima. Opoziv nema dejstvo ni prema licima koja su do trenutka obavjetenja o povlaenju nagrade izvrila predvienu radnju. Obeavalac je obavezan naknaditi trokove koje su savjesna trea lica pretrpjela izvravajui radnju odreenu u javnom oglasu. Visina naknade trokova ne smije prei iznos obeane nagrade. Javno obeanje nagrade se ne moe opozvati u 2 sluaja: 1. ako je oglasom odreen rok za izvrenje radnje; 2. ako se obeavalac nagrade u javnom oglasu odrekao prava na opoziv. 1.3. Prestanak obaveze Obaveza davanja javno obeane nagrade moe prestati: 1. isplatom nagrade licu koje je izvrilo traenu radnju; 2. opozivom obeane nagrade; 3. istekom roka za izvrenje radnje objavljenog u oglasu. Ako rok nije odreen, obaveza prestaje istekom zakonskog roka od 1 godine od dana objavljivanja oglasa. 2. VRIJEDNOSNI PAPIRI 2.1. Ope odredbe o vrijednosnim papirima Vrijednosni papir ili hartija od vrijednosti je pismena isprava kojom se izdavalac obavezuje da e zakonitom imaocu isprave ispuniti obavezu upisanu na toj ispravi. Najee se radi o isplati odreenog novanog iznosa.

Vrijednosni papiri su formalni jednostrani pravni poslovi. Po njihovom sadraju mogu se podijeliti na linopravne, stvarnopravne i obligacionopravne vrijednosne papire. Linopravni predstavljaju pravo uea u upravljanju i odluivanju u odreenom pravnom licu (npr.dionice). Stvarnopravni su papiri ijom se predajom zamjenjuje predaja stvari upisanih na tom papiru (npr.konosman, skladinica, tovarni list i sl). Obligacionopravni papir sadri odreeno potraivanje, odnosno dug (mjenica, ek). Zbog znaaja nekih vrsta vrijednosnih papira, za njih se pravila postavljaju u vidu posebnih zakona. Kod nas su doneseni Zakon o mjenici, Zakon o eku i Zakon o vrijednosnim papirima. Osim toga, opi propisi sadrani u ZOO vae za sve vrijednosne papire kao lex generalis. U odgovoru na pitanje kada i kako nastaje obligacija iz vrijednosnih papira postoje 3 teorije: 1. Ugovorna teorija smatra da su vrijednosni papiri posebna vrsta ugovora, te je za nastanak obaveze na osnovu tih papira potrebna saglasnost ugovaraa; 2. Teorija emisije, prema kojoj obaveza nastaje kad izdavalac papir dobrovoljno pusti u promet; 3. Teorija kreacije, prema kojoj obaveza nastaje u trenutku kad izdavalac sastavi i potpie vrijednosni papir. Na ZOO naelno prihvata teoriju emisije, a teoriju kreacije izuzetno i to kod vrijednosnog papira na donosioca. 2.2. Bitni sastojci vrijednosnih papira Vrijednosni papir mora sadravati slijedee bitne sastojke: 1. Oznaku vrste papira (mjenica, ek, skladinica i sl); 2. Ime izdavaoca papira (za pravno lice naziv i sjedite, za fiziko lice ime i prebivalite, a najee i broj LK); 3. Oznaku korisnika ili naznaku da papir glasi na donosioca. Korisnik se naziva i remitent; 4. Tana obaveza izdavaoca koja proizilazi iz vrijednosnog papira; 5. Mjesto i datum izdavanja, kao i serijski broj za one papire koji se izdaju u seriji. 6. Potpis izdavaoca, odnosno faksimil potpisa na papiru koji se izdaje u seriji. Posebnim zakonima se za pojedine vrijednosne papire mogu predvidjeti i drugi bitni sastojci. 2.3. Vrste vrijednosnih papira Prema linosti titulara prava iz vrijednosnih papira, razlikuju se 3 vrste vrijednosnih papira: na donosioca, na ime i papiri po naredbi. Papiri na donosioca su takvi vrijednosni papiri kod kojih se dunik (izdavalac papira) obavezuje ispuniti naznaenu obavezu svakom donosiocu papira. Povjerilac je dakle svaki donosilac papira, pod uslovom da je savjesni sticalac, odnosno zakoniti imalac. Savjesnost se prezumira. Obaveza iz ovih papira je apstraktna, jer se ne vidi razlog obavezivanja. Za realizaciju papira na donosioca dovoljno je posjedovanje papira i njegova predaja duniku. Papiri na donosioca su lako prenosivi, ali gubljenjem papira vlasnik gubi i pravo upisano u papir. Zbog toga vlasnik kome je papir nestao moe traiti ponitenje te isprave putem suda. Ovakvo ponitenje naziva se amortizacija vrijednosnih papira, a provodi se po pravilima vanparninog postupka. Papiri na ime su vrijednosni papiri na kojima je upisano ime povjerioca. Papiri na ime su npr. polica osiguranja, tedna knjiica i sl. Papiri na ime mogu biti i mjenica i ek, ako se unese tzv.rekta klauzula (tj.zabrana prenoenja). Pravo upisano na ovakvom vrijednosnom papiru moe se prenositi samo cesijom, u okviru koje cedent predaje cesionaru vrijednosni papir.

Papiri po naredbi sjedinjavaju sigurnost i mogunost brze promjene povjerioca. Naime, u papiru po naredbi povjerilac je odreen imenom, ali povjerilac moe biti i svako drugo lice kojeg prethodni povjerilac odredi svojom naredbom. Meu najvanijim papirima po naredbi su mjenica i ek. Prenos prava iz ovih papira vri se indosamentom. Indosament je izjava dosadanjeg povjerioca (korisnika) upisana na vrijednosni papir, kojom on svoje pravo iz papira prenosi na drugo lice. Lice koje prenosi svoje pravo naziva se indosant, a lice na kojeg se pravo prenosi naziva se indosatar. Indosament moe biti puni, blanko i na donosioca. Puni sadri sve bitne elemente indosamenta i to: izjavu o prenosu, firmu odnosno ime indosatara i potpis indosanta. Kod blanko indosamenta stavlja se samo potpis indosanta i to na poleini papira. Indosament na donosioca nastaje kad se u vrijednosnom papiru na mjesto indosatara upie rije "donosiocu". Indosament na donosioca vrijedi kao blanko indosament. 2.4. Papiri slini vrijednosnim papirima Legitimacioni papiri su isprave iz kojih za imaoca proizilazi pravo da od izdavaoca trai izvrenje naznaene radnje (npr.tramvajska karta). Kod ovih papira ime povjerioca najee nije naznaeno, mada moe biti naznaeno (npr.mjesena karta za gradski prevoz). Njihova vanost je najee vremenski ograniena. Za razliku od vrijednosnih papira, u legitimacionim papirima nije inkorporirano pravo ve oni samo mogu posluiti kao dokazno sredstvo u sluaju spora. Legitimacioni znaci nisu isprave, nego samo znaci na kojima je utisnut broj ili neka druga oznaka. Tipini primjeri su garderobni broj i potvrda o predaji prtljaga.

XVIII - ZAKANJENJE (DOCNJA)


1. DUNIKO ZAKANJENJE (MORA DEBITORIS, MORA SOLVENDI) ZOO prihvata objektivni koncept zakanjenja, jer se po ZOO dunik nalazi u zakanjenju kad ne ispuni obavezu u roku predvienom za ispunjenje. 1.1. Pretpostavke dunikog zakanjenja Neispunjenje obaveze - kod zakanjenja je jo uvijek mogue ispuniti obavezu. Ako to ispunjenje nije mogue ni u naknadnom roku, radi se o naknadnoj nemogunosti ispunjenja, a ne o zakanjenju. Kod poslova sa fiksnim rokom dunik po pravilu ne moe zapasti u zakanjenje jer nemogunost nastupa odmah po isteku roka. Dospjelost obaveze - prije dospjelosti dunik ne moe biti u zakanjenju. Obaveza dospijeva u vrijeme odreeno sporazumom stranaka. Ako sporazuma nema, obaveza dospijeva s obzirom na svrhu (cilj) posla. Ako se ne moe odrediti prema svrsi posla, dospjelost se odreuje prema prirodi obaveze i ostalim okolnostima. Ako se rok ne moe odrediti po prethodnim kriterijima, povjerilac moe odmah zahtijevati ispunjenje obaveze, odnosno dunik moe zahtijevati da povjerilac odmah primi ispunjenje. Dunik moe doi u zakanjenje i kod naturalnih obligacija, s tim to nee biti obavezan ispuniti dug ako istakne prigovor. Opomena - opomena je jednostrana izjava volje kojom povjerilac obavjetava dunika da je duan ispuniti svoju dospjelu obavezu. Opomena je slina pravnom poslu, ali se s njim ne moe izjednaiti jer se opomenom samo zahtijeva realizacija ve postojeeg prava iz obligacionog odnosa. Opomena moe biti saoptena usmeno ili pismeno, kao i zapoinjanjem nekog postupka ija svrha je postizanje ispunjenja obaveze. Opomenom se smatra i nalog za isplatu, prezentiranje mjenice i sl. Opomena nije potrebna u 3 sluaja:

Ako je datum (rok) ispunjenja obaveze tano odreen Ako iz ponaanja dunika proizilazi da opomena ne bi imala nikakvog efekta. Ako se dunik odrekne prava da bude prethodno opomenut ili kad naknadno obea ispunjenje obaveze na tano odreeni dan. 1.2. Pravne posljedice dunikog zakanjenja Povjerilac ima pravo traiti ispunjenje obaveze i naknadu cjelokupne tete koju je pretrpio usljed zakanjenja. Dunik tokom zakanjenja odgovara i za djeliminu ili potpunu nemogunost ispunjenja obaveze i ako tu nemogunost nije skrivio, ali je ona nastupila nakon ulaska dunika u zakanjenje. Kad dunik zakasni sa isplatom novanog duga, obavezan je povjeriocu platiti i zatezne kamate, bez obzira da li je povjerilac zbog zakanjenja pretrpio tetu ili ne. Ako je dunik u zakanjenju kod dvostranog ugovora, povjerilac moe zahtijevati ispunjenje obaveze ili raskinuti ugovor ostavljajui duniku naknadni rok za ispunjenje njegove obaveze. Ako dunik ne ispuni obavezu ni u naknadnom roku, povjerilac moe zahtijevati naknadu tete. Dunik se moe osloboditi odgovornosti ako dokae da je zakasnio zbog okolnosti nastalih nakon zakljuenja ugovora, a koje on nije mogao sprijeiti, otkloniti ili izbjei. 1.3. Prestanak dunikog zakanjenja Zakanjenje prestaje kad dunik ponudi uredno ispunjenje svoje obaveze, odnosno svih obaveza nastalih zbog njegovog zakanjenja. Zakanjenje prestaje za budue vrijeme, ali dotadanje posljedice zakanjenja dunik mora snositi. Obavezu umjesto dunika moe ispuniti i neka druga osoba koja ima pravni interes za to (npr.jemac, zalogodavac i sl). Ako povjerilac odbije primiti ispunjenje obaveze od tih lica, on pada u povjerilako zakanjenje, a duniko zakanjenje prestaje. 2. POVJERILAKO ZAKANJENJE Povjerilac se nalazi u zakanjenju ako bez osnovanog razloga odbije primiti uredno ponueno ispunjenje, ili ga svojim ponaanjem sprijei. Povjerilac se takoe nalazi u zakanjenju ako ne izvri izbor kod alternativnih obligacija ili ne preduzme sve potrebne radnje za preuzimanje ispunjenja. Kod dvostrano obaveznih ugovora povjerilac dolazi u zakanjenje i ako je spreman primiti ispunjenje dunikove obaveze, ali sa svoje strane ne nudi istovremeno ispunjenje svoje dospjele obaveze. 2.1. Pretpostavke povjerilakog zakanjenja dospjelost obaveze; dunik mora povjeriocu ponuditi ispunjenje obaveze, koju je zaista u stanju i da ispuni. Ako bi povjerilac dokazao da dunik u vrijeme ponude nije bio u mogunosti ispuniti obavezu, povjerilac se ne bi nalazio u zakanjenju; odbijanje povjerioca da prihvati ponueno ispunjenje. Postojanje krivice povjerioca nije bitno, jer postoji njegova obaveza na preuzimanje ispunjenja.

2.2. Posljedice povjerilakog zakanjenja Povjerilako zakanjenje ne dovodi do osloboenja dunika od obaveze, ali padanjem povjerioca u zakanjenje prestaje duniko zakanjenje.

Dunik odgovara samo za tetu koju je prouzrokovao namjerno ili krajnjom nepanjom, a na povjerioca prelazi rizik sluajne propasti stvari. Ako dunik duguje generiku stvar, ne oslobaa se obaveze kod sluajne propasti, osim ako je prethodno izdvojio ugovorenu koliinu i o tome obavijestio povjerioca. Kod dvostranih obligacija dunik ima pravo od povjerioca traiti izvrenje protivinidbe. Od dana povjerilakog zakanjenja prestaju tei kamate. Povjerilac je obavezan duniku naknaditi svu tetu pretrpljenu zbog zakanjenja, kao i trokove nastale u vezi uvanja stvari. Kad je povjerilac u zakanjenju, dunik se svoje obaveze moe osloboditi tako to e dugovanu stvar poloiti kod suda i to stvarno nadlenog suda u mjestu ispunjenja, osim ako razlozi ekonominosti ili priroda posla ne zahtijevaju da se polaganje izvri u mjestu gdje se stvar nalazi. Povjerilako zakanjenje prestaje prijemom ispunjenja obaveze od dunika.

XIX - ZASTARJELOST
1. POJAM Zastarjelost nastupa kad protekne zakonom odreeno vrijeme u kome je povjerilac imao pravo zahtijevati ispunjenje dunikove obaveze. To vrijeme naziva se rok ili vrijeme zastarijevanja. Zastarijevanje poinje tei prvog dana nakon dana dospijea potraivanja i to kod obaveza na pozitivnu inidbu. Smatra se da je potraivanje dospjelo onda kad povjerilac moe zahtijevati ispunjenje obaveze. Ako se obaveza sastoji u proputanju odnosno neinjenju, zastarijevanje poinje tei prvog dana nakon dana kad je dunik postupio suprotno svojoj obavezi. Vrijeme zastarijevanja vezano je za obavezu, a ne za linost dunika, te se u njega uraunava i vrijeme proteklo u korist dunikovih prethodnika. Zakonom je propisano da se rokovi zastare ne mogu mijenjati pravnim poslom, niti se moe ugovoriti da zastara odreeno vrijeme nee tei. Dunik se ne moe unaprijed odrei zastarjelosti. Ako ispuni zastarjelo obavezu, ne radi se o plaanju neduga ve o ispunjenju naturalne obaveze. Zastarjelost glavnog potraivanja praena je i zastarjelou sporednih potraivanja (kamate, plodovi, trokovi, ugovorne kazne). 2. VRIJEME ZASTARJELOSTI Razlikuju se opi i posebni zastarni rokovi. Opi rok iznosi 5 godina. Posebni rokovi su 3 i 1 godina. Nakon 3 godine zastarijevaju: povremena potraivanja, koja dospijevaju godinje ili u kraim odreenim razmacima vremena (npr.kamate, izdravanje, anuiteti). To ne vai za otplate u obrocima i druga djelimina ispunjenja. meusobna potraivanja pravnih lica nastala na osnovu ugovora o prometu robe i usluga, kao i potraivanja naknada za izdatke uinjene u vezi sa tim ugovorima. potraivanje zakupnine, bilo da se plaa povremeno (npr.mjeseno) ili u jednom ukupnom iznosu. potraivanje naknade za uinjenu tetu i to od trenutka saznanja za tetu i tetnika (subjektivni rok). Objektivni rok u ovom sluaju je 5 godina od dana nastanka tete. potraivanja osiguravaa iz ugovora o osiguranju

Nakon 1 godine zastarijevaju: potraivanja naknade od domainstava za isporuenu el.energiju, grijanje, plin, vodu, dimnjaarske usluge i odravanje istoe; potraivanja RTV pretplate; potraivanje PTT za usluge telefona i potanskih pretinaca, kao i druga njihova potraivanja; potraivanje pretplate na povremene publikacije, raunajui od isteka vremena na koje je publikacija naruena. Zastara tee iako su isporuke ili usluge produene.

Zastarni rok za potraivanja utvrena pravosnanom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadlenog organa iznosi 10 godina. Ovo se odnosi i na potraivanja za koja zakon predvia krai rok zastarjelosti. 3. ZASTOJ ZASTARIJEVANJA Zastoj zastarijevanja postoji kad usljed zakonom predvienih injenica ili okolnosti zastarijevanje ne moe zapoeti ili ve zapoeto zastarijevanje prestaje tei dok te okolnosti postoje. Nestankom tih okolnosti zastarijevanje se nastavlja. Vrijeme proteklo prije zastoja uraunava se u zastarni rok, a vrijeme trajanja zastoja ne. Zastarijevanje ne tee: izmeu branih drugova; izmeu roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo; izmeu tienika i staraoca, kao i organa starateljstva, za vrijeme trajanja starateljstva i dok ne budu poloeni rauni; izmeu vanbranih drugova, dok postoji vanbrana zajednica; za vrijeme mobilizacije, neposredne ratne opasnosti ili rata za potraivanja vojnih obveznika; u pogledu potraivanja lica zaposlenih u tuem domainstvu prema poslodavcu i lanovima njegove porodice koji zajedno sa njim ive, a dok taj radni odnos traje; za svo vrijeme za koje povjeriocu zbog nesavladivih prepreka nije bilo mogue da sudskim putem zahtijeva ispunjenje obaveze.

4. PREKID ZASTARIJEVANJA Prekid zastarijevanja postoji kad usljed odreenih injenica ili okolnosti zastarijevanje ne moe poeti, a ve zapoeto zastarijevanje prestaje tei. Prestankom okolnosti koje dovode do prekida zastarijevanje poinje tei iznova (prethodno vrijeme se ne uraunava). Prekid zastarijevanja moe nastupiti preduzimanjem odreenih radnji od strane povjerioca ili dunika. Prekid nastupa kad dunik prizna dug. Za priznanje se ne zahtijeva nikakva forma, a ono moe biti dato i konkludentnim radnjama (npr.plaanje kamate, jemstvo i sl). Povjerilac moe prekinuti zastarijevanje podizanjem tube i svakom drugom radnjom preduzetom protiv dunika pred sudom ili drugim nadlenim organom. Da bi prekinuo zastarjelost, povjerilac mora preduzeti strogo formalne procesne radnje i to u parninom, izvrnom ili upravnom postupku. Ako povjerilac odustane od tube ili radnje koju je preduzeo, smatra se da prekid zastarijevanja nije ni nastupio. Zastarijevanje treba razlikovati od prekluzivnog roka. Istek prekluzivnog roka povlai gubitak samog prava, a istek zastarnog roka povlai samo gubitak prava na tubu, odnosno na prinudno ispunjenje obaveze. Osim toga, kod prekluzivnih rokova nema zastoja niti prekida, a na njih sud pazi po slubenoj dunosti.

XX - PROMJENA SUBJEKATA OBLIGACIJE


1. UOPE U savremenoj pravnoj teoriji i praksi opeprihvaeno je miljenje da se prava i obaveze povjerilaca i dunika mogu odvojiti od njihove linosti. To praktino znai da se subjekti obligacije mogu zamijeniti drugim licima. Promjena subjekta obligacije moe se javiti kao promjena povjerioca, promjena dunika, te promjena subjekta u dvostranom ugovoru. Najei pravni osnov promjene subjekta obligacije je ugovor. Ugovorna promjena povjerioca ostvaruje se na dva naina: putem cesije ili ustupanjem potraivanja, te putem ugovorne personalne subrogacije. Promjena dunika se ostvaruje ugovorom o preuzimanju duga i ugovorom o asignaciji. Kod dvostranoobaveznih ugovora putem ustupanja ugovora cjelokupan ugovorni odnos, odnosno pravni poloaj jedne ugovorne strane prelazi na tree lice. Uslov za to je pristanak druge ugovorne strane. Pravni osnov promjene subjekata obligacije moe biti i zakon. Najei sluajevi su kod univerzalne sukcesije, nacionalizacije ili konfiskacije, te zakonska personalna subrogacija. Sudskom odlukom takoe moe doi do promjene subjekaata obligacije. Najee je to u postupku prinudnog izvrenja, zatim kod diobe zajednike imovine i sl. Jednostranom izjavom volje moe se promijeniti samo linost povjerioca, a ne i dunika. Ovaj nain se ostvaruje testamentom ili legatom, kada testator ili legatar ustupi svoje potraivanje nasljedniku ili legatoru. 2. UGOVORNO USTUPANJE POTRAIVANJA (CESIJA) 2.1. Pojam cesije Ustupanje potraivanja je ugovor izmeu starog i novog povjerioca kojim dotadanji povjerilac prenosi potraivanje koje ima prema duniku na novog povjerioca. Ugovor kojim se potraivanje ustupa naziva se cesija. Prethodni povjerilac je cedent (ustupilac), a novi povjerilac cesionar (prijemnik). Dunik se zove cesus. Osim ugovorne, postoje zakonska i sudska cesija. Do zakonske cesije dolazi nastupom odreenih zakonom predvienih injenica. Npr. na jemca prelazi potraivanje prema duniku koje je jemac umjesto dunika namirio povjeriocu. Sudska cesija se javlja u izvrnom postupku, kad sud zaplijeni potraivanje koje dunik ima prema treim licima, i to potraivanje prenese na traioca izvrenja, tj.dunikovog povjerioca. Da bi dolo do ugovorne cesije potrebno je ispunjenje odreenih pretpostavki. Prije svega, potrebno je zakljuenje ugovora izmeu cedenta i cesionara. Razlog ustupa potraivanja nije bitan za valjanost cesije. Ako cedent ispunjava svoju obavezu prema cesionaru iz nekog njihovog ranijeg ugovornog odnosa, tada imamo solvendi causa, a ako cedent poklanja cesionaru svoje potraivanje radi se o donandi causi. Za valjanost cesije nije potrebna saglasnost dunika, jer on nije ugovorena strana. Bitno je da se poloaj dunika ne smije pogorati. Izuzetak od pravila da je cesija valjana i bez saglasnosti dunika postoji u sluaju kad su dunik i cedent prethodno ugovorili da se potraivanje ne moe prenijeti bez dunikovog pristanka. Da bi cesija bila valjana, potrebno je da potraivanje koje se ustupa nije obuhvaeno zakonskom zabranom ustupanja, da nije vezano za linost povjerioca ili da se po svojoj prirodi ne protivi prenoenju na drugog. Ugovor o cesiji je po svojoj prirodi konsenzualan pravni posao. Potraivanje postaje imovina cesionara samim inom sklapanja ugovora. Obavjetenje dunika o cesiji nema konstitutivni karakter, ve

predstavlja samo mjeru publiciteta. Budui da se iz cesije ne vidi cilj njenog zakljuenja, ugovor o cesiji je apstraktan pravni posao.

2.2. Predmet ustupanja Predmet ustupanja je odreeno potraivanje, a ne kompletan obligacioni odnos iz kojeg je to potraivanje proizalo. Ustupanje kompletnog poloaja ugovorne strane nije cesija ve ustupanje ugovora. Naelno je mogue ustupiti svako potraivanje. Izuzeci su predvieni u l.436 ZOO. Predmetom cesije mogu biti dospjela i nedospjela, uslovna, pa i budua potraivanja, s tim to se od dunika ne moe zahtijevati naplata budueg potraivanja prije njegovog dospjea. Ustupljeno potraivanje mora biti odreeno ili barem odredivo. Za ustupanje buduih potraivanja vae opa pravila ustupanja, gdje poseban znaaj ima odreenost, odnosno odredivost potraivanja. Djelimino ustupanje je doputeno ukoliko je potraivanje djeljivo i ako ga strane nisu sporazumom iskljuile od prenosa. Djelimino ustupanje dovodi do veeg broja povjerilaca. Zbir njihovih potraivanja predstavlja prvobitnu obavezu, a njihova prava su neovisna jedna od drugih. Ako se duniku za ispunjenje obaveze obrati vie povjerilaca, prioritet ima onaj koji se prije obratio. Potraivanja iz dvostrano obaveznih ugovora. Kod dvostrano obaveznih ugovora, gdje se kao povjerilac javlja i cesus, za neispunjenje obaveze prema cesusu odgovoran je cedent, a ne cesionar, jer je cedent ugovorna strana sa kojom je cesus zakljuio posao. Forma ugovora o cesiji. Ugovor o cesiji je neformalan. Dovoljna je saglasnost volja ugovornih strana. Izuzetak je u sluaju kad je za pravni posao koji ini osnov ustupanja potrebna odreena forma. Takva cesija e biti formalna. 2.3. Zabrana ustupanja Zabrana ustupanja moe proizilaziti iz zakona ili prirode pojedinog prava. Ustupiti se ne mogu slijedea potraivanja: Potraivanja iji prenos je zabranjen zakonom (pravo na naknadu tete u obliku novane rente, zbog smrti bliskog lica ili zbog povrede tijela ili naruavanja zdravlja. Dospjeli iznosi naknade se mogu cedirati ako je visina odreena pismenim sporazumom stranaka ili pravosnanom sudskom odlukom). Potraivanja vezana za linost povjerioca (alimentacija, penzija i sl, sa izuzetkom dospjelih obroka alimentacije). Potraivanja koja se po svojoj prirodi protive prenoenju na drugoga. To su prvenstveno potraivanja koja u osnovi imaju odnos povjerenja (npr.ugovor o nalogu). S druge strane, postoje potraivanja kod kojih zahtjevi ine neraskidivo jedinstvo sa pravnom osnovom (npr.zahtjev za predaju stvari, zahtjev za proputanje odreene inidbe). Potraivanja iji prenos je iskljuen ugovorom. Ugovor o ustupanju sklopljen uprkos ugovornoj zabrani (pactum de non cedendo) nema uinak prema duniku. Meutim, dunik moe naknadno dati saglasnost na taj ugovor. 2.4. Prelaz sporednih prava Sporedno pravo dijeli sudbinu glavnog potraivanja (npr.pravo prvenstvene naplate, hipoteka, zaloga itd). Zaloena stvar se moe predati cesionaru samo ako zalogodavac na to pristane. Dospjele, a neisplaene kamate prenose se zajedno sa glavnim potraivanjem, o emu se cedent i cesionar mogu drugaije dogovoriti. 2.5. Obavjetenje dunika o cesiji

Da bi cesija djelovala prema cesusu, on mora o njoj biti obavijeten. Obavjetavanje je zakonska obaveza cedenta. Do trenutka obavjetavanja (denuncijacije) cesus svoju obavezu ispunjava cedentu, a nakon toga cesionaru. Ukoliko cedent ne moe dokazati da je cesus obavijeten o cesiji, odgovoran je cesionaru za nastalu tetu. Cesusa o cesiji moe obavijestiti i cesionar (a ne samo cedent). Zakon ne propisuje posebnu formu obavjetenja. 2.6. Zatita dunika (cesusa) Dunik cesijom ne moe biti doveden u loiji poloaj od onoga u kome je bio prije cesije. Zatiti dunika slui zakonska odredba prema kojoj se savjestan dunik, koji nije znao za cesiju, oslobaa obaveze ukoliko je ispuni cedentu. Osim toga, ZOO regulie da cesus moe cesionaru istai i prigovore koje je mogao istai cedentu do trenutka kad je saznao za cesiju. 2.7. Prebijanje potraivanja kao zatita dunika Prebijanje je jedan od naina prestanka obaveze koji se realizira tako to se dvije uzajamno jednorodne obligacije prebijaju jedna za drugu. Cesus moe cesionaru prebiti ona svoja potraivanja koja je do obavjetavanja o cesiji mogao prebiti cedentu. Dakle, bitno je da je potraivanje cesusa prema cedentu nastalo prije obavjetenja o cesiji. U ovom sluaju se odstupa od pravila meusobne uzajamnosti potraivanja, jer dunik cesionaru prebija potraivanje koje on ima prema cedentu. Cesus ne moe izjaviti prebijanje cesionaru ako je on svoje potraivanje prema cedentu stekao nakon obavjetenja o cesiji. 2.8. Viestruko ustupanje Cedent po pravilu svoje potraivanje moe ustupiti samo jednom, a novo ustupanje od strane cedenta na drugog povjerioca je bez pravnog dejstva. Ukoliko se desi da cedent svoje potraivanje cedira nekoliko puta, ZOO regulira da u takvom sluaju potraivanje pripada onom cesionaru o kome je cedent prvo obavijestio dunika, odnosno onom cesionaru koji se prvi javio duniku. Ukoliko je cesus znao samo za jednu cesiju, on e se osloboditi obaveze ukoliko je ispuni tom poznatom cesionaru. Meutim, ako je znao za viestruko ustupanje, cesus svoju obavezu mora ispuniti upravo onom cesionaru na kojeg mu je ukazao cedent. 2.9. Odnos cedenta i cesionara Ovi odnosi po pravilu se reguliraju ugovorom o cesiji. Ukoliko odreena pitanja nisu regulirana ugovorom, primjenjuju se zakonski propisi. Radi lake realizacije ustupljenog potraivanja cedent je duan predati cesionaru obveznicu ili drugu ispravu o dugu. Ako cedent na cesionara prenosi samo dio potraivanja, on mu je obavezan predati ovjereni prepis obveznice ili druge isprave kojom se dokazuje postojanje ustupljenog potraivanja. Isto tako, cesionar moe od cedenta traiti ovjerenu potvrdu o ustupanju. Jedno od dejstava cesije odnosi se na cedentovu odgovornost za postojanje potraivanja i odgovornost za naplativost. Odgovornost za postojanje potraivanja. Ako je ustupanje potraivanja bez naknade (npr.poklon), cedent nije odgovoran za postojanje niti za naplativost potraivanja. Kod ustupanja potraivanja sa naknadom, cedent garantuje cesionaru da je potraivanje istinito i punovano. On garantuje da potraivanje postoji u momentu cesije (veritas nominis), da potie iz punovanog pravnog posla, te da ne moe biti poniteno zbog bilo kojih prigovora.

Odgovornost za naplativost. Cedent je odgovoran i za naplativost ustupljenog potraivanja ako je to ugovoreno, ali samo do visine onoga to je primio od cesionara. Da bi cedent odgovarao, pored ugovorom preuzete obaveze potrebno je ispuniti jo 2 uslova: da je nenaplativost postojala ve u momentu zakljuenja cesije. Za kasnije nastalu nenaplativost cedent ne odgovara. da u vrijeme ustupanja potraivanja cesionar nije znao za postojanje nedostataka.

3. POSEBNI SLUAJEVI USTUPANJA POTRAIVANJA Prema ZOO, ti sluajevi su: ustupanje umjesto ispunjenja, ustupanje radi naplaivanja i ustupanje radi osiguranja. 3.1. Ustupanje umjesto ispunjenja Dunik (cedent) umjesto ispunjenja svoje obaveze moe svom povjeriocu (cesionaru) ustupiti potraivanje koje ima prema treoj osobi. Dakle, razlika u odnosu na redovnu cesiju je u tome to je u ovom sluaju cedent istovremeno dunik cesionaru. Cedent svoj dug namiruje jednim drugim dugom, gdje se on javlja kao povjerilac prema treoj osobi. Svrha ustupanja umjesto ispunjenja jeste da se cedent oslobodi svoje obaveze prema cesionaru. Ovaj oblik cesije ustvari je jedan od sluajeva zamjene ispunjenja (datio in solutum). Cedent moe na cesionara prenijeti i samo dio svog potraivanja prema treoj osobi. U tom sluaju se radi o djeliminom ustupanju. U u ovom sluaju cedent je odgovoran za postojanje i naplativost ustupljenog potraivanja. Ako povjerilac (cesionar) prilikom realizacije potraivanja koje mu je cedirano (naplate svog duga), dobije vie nego to iznosi njegovo potraivanje prema cedentu, on (cesionar) ima obavezu da sve to je naplatio vie od iznosa svog potraivanja ustupi cedentu, tj. svom duniku. 3.2. Ustupanje radi naplaivanja Ustupanje radi naplaivanja je poseban sluaj cesije, gdje cedent ustupa svom povjeriocu (cesionaru) neko svoje potraivanje radi toga da cesionar to potraivanje naplati od dunika. Samim inom ustupanja cedentova postojea obaveza prema cesionaru se ne mijenja. Ta obaveza se gasi (odnosno smanjuje) tek kad cesionar naplati ustupljeno potraivanje. To je i osnovna razlika u odnosu na ustupanje umjesto ispunjenja, kod kojeg samim zakljuenjem ugovora ustupljeno potraivanje odmah prelazi u imovinu cesionara. Druga specifinost kod ustupanja radi naplaivanja jeste u tome to i nakon obavjetenja o cesiji cesus svoju obavezu moe ispuniti po svom izboru - cedentu ili cesionaru. 3.3. Ustupanje radi obezbjeenja Ustupanje radi obezbjeenja slui osiguranju potraivanja koje cesionar prema cedentu ima po nekom drugom pravnom osnovu. Ustupljeno potraivanje cesionaru slui samo kao osiguranje njegovog potraivanja prema cedentu. Cesionar ustupljeno potraivanje ne moe naplatiti ni za sebe niti za cedenta. Tek ako cedent ne ispuni postojeu obavezu prema njemu, cesionar bi mogao naplatiti cedirano potraivanje (od cesusa). Pritom je cesionar obavezan sav eventualni viak predati cedentu. Ako cedent ispuni svoju obavezu, cesionar mu je duan natrag cedirati ustupljeno potraivanje. U tom sluaju radi se o povratnoj cesiji.

XXI - PROMJENA DUNIKA


1. UOPE Promjena dunika ostvaruje se putem ugovora zainteresiranih lica ili na osnovu zakona. ZOO je regulirao samo situaciju kad se promjena dunika ostvaruje ugovorom. Ugovornom promjenom dunika sadraj obligacije ostaje isti, a samo se mijenja linost dunika. Promjena dunika mogua je na 3 naina: preuzimanjem duga, pristupanjem dugu, te preuzimanjem ispunjenja. 2. PREUZIMANJE DUGA Preuzimanje duga je ugovor izmeu dunika i treeg lica, kojim tree lice na sebe preuzima dunikovu obavezu. ZOO ovo lice naziva preuzimaocem. Da bi taj ugovor proizveo pravno dejstvo, povjerilac mora dati svoju saglasnost. Zakonom nije utvreno kad povjerilac moe dati svoju saglasnost na ugovor o preuzimanju duga, te se smatra da se saglasnost moe dati prije, nakon ili istovremeno sa zakljuenjem ugovora. Povjerilac moe dati bezuslovan pristanak, ali takoe moe pristanak i usloviti. Zakon ne propisuje mogue naine uslovljavanja pristanka. Osim toga, zakonom nije blie odreena forma u kojoj povjerilac moe dati svoj pristanak. Ukoliko se preuzima dug iz formalnog ugovora, onda pristanak povjerioca treba biti u istoj formi. Svoj pristanak povjerilac moe dati izriito i preutno, s tim to preutna saglasnost treba biti izraena na jasan i nedvosmislen nain. Za preutan pristanak povjerioca trebaju biti ispunjena 2 uslova: 1. da je povjerilac ispunjenje od primaoca duga primio bez ikakvih primjedbi 2. da je preuzimalac stavio do znanja povjeriocu da je on (preuzimalac) ispunjenje izvrio kao svoju obavezu ( u svoje ime). Ako povjerilac odbije dati saglasnost, ili se u odreenom roku uope ne izjasni, ugovor ne proizvodi pravna dejstva prema povjeriocu. Takav ugovor proizvodi pravna dejstva izmeu ugovornih strana Zakonom je propisano da ugovor o preuzimanju duga na koji povjerilac nije dao svoju saglasnost proizvodi dejstva kao ugovor o preuzimanju ispunjenja. Po pravilu se mogu preuzeti svi dugovi, osim onih koji su u vezi sa linou dunika. Ugovor o preuzimanju duga je naelno neformalan. Izuzetak je ukoliko se preuzima dug nastao na osnovu nekog formalnog ugovora. U tom sluaju i ugovor o preuzimanju duga mora biti zakljuen u istoj formi. 2.2. Pravni uinci preuzimanja duga Uope. Osnovno dejstvo ugovora o preuzimanju duga je to to umjesto starog dunika obavezu povjeriocu mora ispuniti preuzimalac. Preuzimalac u svemu ima isti poloaj prema povjeriocu kakav je imao i stari dunik, dakle sadraj obligacije se ne mijenja. Ako je povjeriocu pripadalo i neko sporedno pravo, on moe ispunjenje glavne obaveze zahtijevati zajedno sa tim sporednim pravom. Izuzeci od ovog pravila su jemstvo i zaloga. Poto je dunik prestao biti strana u obligacionom odnosu, eventualni rizik nenaplativosti preuzetog duga snosi povjerilac. Ako je u vrijeme povjerioevog pristanka na ugovor o preuzimanju duga preuzimalac prezaduen, a povjerilac to ne zna niti bi morao znati, prijanji dunik se ne bi oslobodio obaveze, a ugovor o

preuzimanju duga imao bi dejstvo ugovora o pristupanju dugu. Ova odredba ZOO predstavlja mjeru zatite povjerioca. Sporedna prava. Sporedna prava se tretiraju kao akcesorna, sa izuzetkom jemstva i zaloge. Jemstvo prestaje u sluaju preuzimanja duga, jer je jemac svoj pristanak dao za ranijeg, a ne novog dunika (preuzimaoca). Kad je u pitanju zaloga, ako ju je dao dunik, ona ostaje i nakon promjene dunika. Ako ju je dalo tree lice, zaloga prestaje preuzimanjem duga. Naravno, mogue je da jemac ili vlasnik zaloene stvari pristanu garantirati i za novog dunika, ali se u takvom sluaju njihova garancija mora posebno ugovoriti. Povjerilac sam snosi rizik ako pristane na ugovor o preuzimanju duga, pa se naknadno ispostavi da je doao u loiji poloaj od onog u kome je bio prije promjene dunika. Prigovori preuzimaoca. Preuzimalac naelno moe istai sve prigovore koje je mogao istai i stari dunik (prigovor zastare, da je dug isplaen, da potraivanje nije punovano zbog postojanja nedostataka ili mana volje). Izuzeci od ovog naela su: prigovori line prirode koje je mogao istai stari dunik; prigovore u vezi sa pravnim odnosom koji je preuzimalac imao sa starim dunikom, a koji je bio osnov preuzimanja.

Sluaj kad je dug obezbijeen hipotekom. Kad vlasnik nekretnine koja je pod hipotekom tu nekretninu proda treem licu, hipotekarni povjerilac ima 2 dunika: starog dunika kao linog dunika i novog vlasnika nekretnine kao hipotekarnog dunika. ZOO u ovakvom sluaju dozvoljava da se stari i novi vlasnik nekretnine mogu sporazumjeti i o preuzimanju duga zbog kojeg postoji hipoteka na prodatoj nekretnini. O preuzimanju duga stari vlasnik nekretnine mora obavijestiti povjerioca i to u pisanoj formi. Povjerilac moe prihvatiti ili odbiti preuzimanje tog duga. Ako ne eli odobriti preuzimanje duga, povjerilac o tome mora obavijestiti starog dunika. Ako se povjerilac uope ne izjasni u roku od 3 mjeseca, smatra se da je pristao na preuzimanje duga. 3. PRISTUPANJE DUGU I PREUZIMANJE ISPUNJENJA 3.1. Pristupanje dugu Pristupanje dugu je ugovor koji se zakljuuje izmeu povjerioca i treeg lica. Njime se tree lice povjeriocu obavezuje da e ispuniti dunikovu obavezu, i to cjelokupan dug ili samo jedan dio. Ovaj ugovor se zakljuuje bez uea dunika, a moe se zakljuiti ak i protiv njegove volje. Posljedica ovog ugovora je da su i dunik i tree lice, neovisno jedan od drugog, obavezni ispuniti obavezu povjeriocu. Meutim, povjerilac moe ispunjenje primiti samo od jednog od njih (u suprotnom bi se neosnovano obogatio). Mada na prvi pogled postoje slinosti, institut ugovora o pristupanju dugu potrebno je razlikovati od jemstva i solidarnih obaveza. to se tie jemstva, lice koje kao jemac isplati dunikov dug ima pravo regresa prema duniku. Na jemca se prenose povjerilaka prava na osnovu zakonske subrogacije. S druge strane, lice koje je dunikovu obavezu ispunilo na osnovu ugovora o pristupanju dugu nije ni supsidijarni niti solidarni dunik, izuzev ako je solidarnost posebno ugovorena. Takoe, kod ugovora o pristupanju dugu moe biti ugovorena subrogacija, tako da bi se na toj osnovi tree lice regresiralo od dunika. ZOO posebno obrauje pristupanje dugu u sluaju preuzimanja neke imovinske cjeline. To je sluaj kad jednoj osobi pripadne odreena imovinska cjelina u cjelosti ili djelimino i to kako aktiva tako i pasiva. Zakon ne pravi razliku izmeu ugovora na osnovu kojih se imovinska cjelina prenosi. Najee su to ugovora o prodaji zanatske radnje, podjele zajednike imovine ili sunasljedstva. Radi efikasnije zatite povjerioca imovinske cjeline koja je prenesena na novo lice, Zakonom je predvieno da za dugove koji se odnose na tu cjelinu uz dotadanjeg dunika solidarno odgovara i sticalac te imovine. Zakon takoe

propisuje da prema povjeriocima nema pravnog uinka odredba ugovora kojom bi se iskljuivala ili ograniavala odgovornost ranijeg i novog imaoca.

3.2. Preuzimanje ispunjenja Do preuzimanja ispunjenja dolazi ugovorom izmeu dunika i treeg lica kojim trei preuzima obavezu da umjesto dunika ispuni dunu inidbu. Ugovor o preuzimanju ispunjenja pravne uinke proizvodi samo izmeu ugovornih strana, tj. izmeu dunika i treeg lica. Povjerilac ne stie nikakva nova prava, tj. on moe ispunjenje ugovora traiti samo od svog dunika. Tree lice nije preuzelo dug, niti je pristupilo dugu. Ono se samo obavezalo duniku da e ispuniti njegovu obavezu. Ugovorom o preuzimanju ispunjenja uspostavljaju se odreena prava dosadanjeg dunika i obaveze treeg lica. Dunik ima pravo zahtijevati od treeg lica da povjeriocu blagovremeno i uredno ispuni dunikov dug. Ako neblagovremeno ili neuredno ispuni obaveze prema povjeriocu, tree lice e odgovarati duniku. Vrstu i obim odgovornosti odreuju same ugovorne strane, a ako to ne uine trei odgovara prema opim pravilima. Ugovor za povjerioca ne moe proizvoditi nikakve obaveze, osim obaveze prijema ispunjenja duga. Naime, prema opim pravilima ispunjenja propisanim u ZOO, obavezu moe ispuniti dunik ili neko tree lice. U skladu s tim, povjerilac je duan primiti ispunjenje od treeg lica jer bi se u suprotnom naao u povjerilakom zakanjenju.

XXII - USTUPANJE UGOVORA


Promjena povjerioca vri se cesijom, a promjena dunika preuzimanjem duga. Cesijom cedent prenosi svoje potraivanje na cesionara, ali u dvostranom ugovoru cedent ostaje u obavezi prema cesusu. Analogna situacije je i kod preuzimanja duga. Potpuni izlazak jedne ugovorne strane iz obligacionog odnosa postie se ustupanjem ugovora. Ustupanje ugovora je pravni posao kojim jedna ugovorna strana u dvostranom ugovoru treem licu ustupa svoju cjelokupnu pravnu poziciju, pod uslovom da na to pristane druga ugovorna strana. Ustupanje ugovora na nain na koji to regulira ZOO mogue je samo na osnovu ugovora. Pored toga, u praksi je mogua i izmjena linosti ugovaraa na osnovu zakona i sudske odluke. Meutim, to su posebni instituti koji se razlikuju od sporazumnog, odnosno dobrovoljnog ustupanja ugovora. Na osnovu zakona to se deava u sluaju konfiskacije, nacionalizacije ili nasljeivanja kod univerzalne sukcesije. Na osnovu sudske odluke, ugovaraa je mogue izmijeniti kod podjele zajednike imovine. Ustupanje ugovora mogue je samo kod dvostrano obavezujuih teretnih ugovora. Cesija i preuzimanje duga mogui su kod svih ugovora (teretnih, besteretnih, dvostranih, jednostranih). 2. PRETPOSTAVKE ZA VALJANOST USTUPANJA UGOVORA 1. Sporazum o ustupanju ugovora. Ustupanje ugovora mogue je obaviti samo kod dvostranih ugovora i to na osnovu sporazuma izmeu ustupioca i primaoca. Za nastanak ugovora o ustupanju vae opa pravila kao i za nastanak svakog drugog ugovora. 2. Predmet sporazuma o ustupanju ugovora. Pod pojmom ustupanja ugovora podrazumijeva se ustupanje ugovornog statusa ustupioca, odnosno njegovog pravnog poloaja (tj.prava i obaveza). 3. Dvostrano obavezni ugovor. Ustupanje ugovora mogue je samo kod dvostranoobaveznih ugovora i to samo ako obaveze nisu ispunjene. Kad jedna ugovorna strana ispuni svoje obaveze, ona svoje potraivanje moe cedirati, a nikako to potraivanje ne moe prenijeti u smislu ustupanja ugovora. Isto

tako, druga strana kojoj je ostala samo obaveza, svoju obavezu moe samo prenijeti na tree lice u skladu sa pravilima preuzimanja duga. Bitno je napomenuti da se ustupiti mogu samo oni ugovori koji nisu vezani za linost ugovaraa, tzv.intuitu personae. 4. Pristanak druge ugovorne strane. Da bi sporazum proizveo pravne uinke, potrebno je da na njega pristane druga ugovorna strana. Saglasnost se moe dati prije, u toku ili nakon zakljuenja sporazuma izmeu ustupioca i primaoca. Prema ZOO, sporazum o ustupanju ugovora proizvodi dejstvo u trenutku kad druga strana pristane na ustupanje. Ako je druga ugovorna strana svoj pristanak na ustupanje ugovora dala unaprijed, primalac ulazi u ugovorni odnos u trenutku kad je obavijeten o ustupanju. 3. PRAVNA DEJSTVA USTUPANJA UGOVORA 3.1. Odnos izmeu ustupioca i primaoca Ovaj odnos regulira se sporazumom o ustupanju ugovora, dakle sporazumom ustupioca i primaoca. 3.2. Odnos izmeu ustupioca i druge ugovorne strane Meusobna prava i obaveze ustupioca i druge ugovorne strane prestaju kad druga ugovorna strana da pristanak na ugovor o ustupanju, odnosno kad bude obavijetena o ustupanju ugovora ako je pristanak dala unaprijed. 3.3. Odnos izmeu primaoca i druge ugovorne strane Perfekcijom sporazuma o ustupanju ugovora primalac zauzima mjesto ustupioca, preuzimajui njegova prava i obaveze. Preuzimalac dakle postaje subjekat obligacije. Postavlja se pitanje ta je sa sredstvima obezbjeenja potraivanja. Ako je sredstvo obezbjeenja (npr.zalogu, kaparu, kauciju i sl) dao sam ustupilac, ona i dalje obezbjeuju izvrenje primaoeve obaveze. Kad je tree lice dalo zalogu ili preuzelo jemstvo radi obezbjeenja ustupioeve obaveze, potreban je pristanak tih treih lica u vezi sa njihovom odgovornou za novog dunika, odnosno za primaoca. Dakle, sporedni dunik se treba izjasniti da li preuzima odgovornost za primaoca ili ne.

XXIII - ASIGNACIJA
1. POJAM ASIGNACIJE Asignacija ili uput je izjava volje jednog lica kojom ono upuuje i ovlauje drugo lice da za njegov raun izvri odreenu inidbu treem licu, a to tree lice ovlauje da inidbu primi u svoje ime. inidba koja je predmet asignacije najee se sastoji u plaanju odreene novane sume. Lice koje izjavljuje volju naziva se asignant ili uputilac, lice koje je upueno i ovlateno da izvri inidbu je asignat ili upuenik. Lice koje prima inidbu u svoje ime je asignatar ili primalac upute. Asignacija sadri 2 ovlatenja: 1. ovlatenje asignatu da za raun asignanta izvri inidbu asignataru; 2. ovlatenje asignataru da tu inidbu primi. Asignacija je apstraktni pravni posao, jer cilj koji se njime eli postii nije vidljiv za trea lica. Ugovor o asignaciji je neformalan. 2. DEJSTVO ASIGNACIJE Asignacijom se zasniva trostruki odnos:

1. Odnos izmeu asignanta i asignata (odnos pokria) najee se javlja kod nekih bankarskih poslova, gdje je banka asignat, a fiziko ili pravno lice asignant. Ovaj odnos zavisi od toga da li je asignat dunik ili nije. Asignat nije obavezan prihvatiti asignantovu uputu, ak i ako je on asignantov dunik, izuzev ako mu je to obeano. Meutim, kad mu je uputa izdana na temelju asignantova duga prema asignataru, tad je asignat obavezan izvriti uputu ako mu to ni po emu nije tee od ispunjenja obaveze prema asignantu. Asignant moe opozvati ovlatenje sve dotle dok asignat ne izjavi da prihvata uput ili dok ga ne izvri. 2. Odnos izmeu asignanta i asignatara (valutni odnos). Ovdje je bitno znati da li je asignatar asignantov povjerilac ili nije. Ako jeste, onda asignatar moe, ali ne mora prihvatiti asignantov uput. Ako odbije uput, asignatar je obavezan odmah o tome obavijestiti asignanta. U suprotnom mu odgovara za tetu. Asignatar koji je pristao na asignaciju moe zahtijevati ispunjenje obaveze prvenstveno od asignata, a od asignanta supsidijarno. Ako asignatar nije asignantov povjerilac, tada on nije obavezan prihvatiti asignaciju. 3. Odnos izmeu asignata i asignatara. Kad asignat prihvati uput, asignatar ima pravo od njega zahtijevati ispunjenje obaveze. Tu nije bitno da li je asignatar asignantov povjerilac ili ne. Uputa izdana u pisanoj formi moe biti na donosioca. U takvom sluaju ima svojstva vrijednosnog papira. Svaki imalac tog papira u odnosu na asignanta ima poloaj asignatara.

XXIV - PRESTANAK OBLIGACIJE


1. UOPE U poglavlju IV ZOO regulisani su naini prestanka obligacije: - Ispunjenje; - Zakanjenje te polaganje i prodaja dugovane stvari; - Kompenzacija; - Otpust duga; - Novacija; - Sjedinjenje; - Nemogunost ispunjenja; - Protek vremena i otkaz; - Smrt; - Zastarjelost (ovdje prestaje samo pravo zahtijevati prinudno izvrenje obaveze). 2. ISPUNJENJE (SOLUTIO) Pod ispunjenjem se podrazumijeva valjano izvrenje inidbe koja je predmet obaveze dunika. Ono moe biti neposredno i posredno. Neposredno predstavlja realni akt dunika i najee se radi o isplati odreenog novanog iznosa. Kod posrednog ispunjenja dolazi do meusobnog obraunavanja uzajamnih inidbi (kompenzacija ili prebijanje). 2.1. Ko moe ispuniti obavezu Po pravilu, obavezu ispunjava dunik ili od njega ovlateno lice. ZOO propisuje da je povjerilac obavezan primiti ispunjenje od svakog lica koje ima pravni interes da obaveza bude ispunjena. Tim licima se smatraju svi oni koji mogu pretrpjeti tetu zbog neispunjenja dunikove obaveze. U ovu kategoriju spadaju jemac, zalogodavac i protivnik pobijanja. Povjerilac mora primiti ispunjenje od tih lica, a u suprotnom bi bio u povjerilakom zakanjenju. Izuzetak je sluaj kad dunik ponudi da sam odmah ispuni svoju obavezu. Tada je povjerilac obavezan primiti ispunjenje od dunika i odbiti prijem ispunjenja od treih lica.

Kad je dunik saglasan da njegovu obavezu ispuni neko trei, povjerilac je duan primiti to ispunjenje bez obzira da li se radi o treem licu koje ima pravni interes ili ne. Izuzetak je situacija kad je dunik obavezan lino izvriti inidbu, zbog samog ugovora ili prirode obaveze. Ako tree lice eli ispuniti obavezu bez dunikovog znanja, povjerilac moe ali i ne mora primiti ispunjenje. Ako tree lice eli dunikovu obavezu ispuniti protiv volje dunika, dunik koji za to sazna moe ponuditi da sam odmah ispuni svoju obavezu. U takvom sluaju povjerilac ne moe primiti ispunjenje od treeg lica. Tree lice koje ispunjava dunikovu obavezu mora imati poslovnu sposobnost. 2.2. Personalna subrogacija Personalna subrogacija je prenos povjerioevog potraivanja na tree lice koje je ispunilo obavezu umjesto dunika. Lice koje je ispunilo obavezu umjesto dunika naziva se ispunilac ili solvens. Ispunilac stupa na mjesto dotadanjeg povjerioca. Naelno je personalna subrogacija mogua u svakoj obligaciji. Izuzeci postoje kod obaveza vezanih za linost i ako su strane ugovorile da ih moe ispuniti samo dunik. Personalna subrogacija mogua je na osnovu ugovora i zakona. Ugovorna subrogacija. Njen osnov je ugovor koji se zakljuuje izmeu povjerioca i ispunioca ili izmeu dunika i ispunioca. Treba biti sklopljen prije ili najkasnije prilikom ispunjenja, jer se subrogacija nakon toga ne moe ugovarati. Ugovorom o subrogaciji ugovorne strane trebaju regulirati i prijelaz sporednih prava. Ukoliko nita ne ugovore, sudbina sporednih prava se rjeava prema opim pravilima o odnosu glavnih i sporednih prava. Pretpostavke valjanosti personalne subrogacije su: 1. Povjerilac ili dunik moraju zakljuiti ugovor sa ispuniocem, u kome e se naznaiti da se radi o personalnoj subrogaciji; 2. Ugovorne strane ovaj ugovor moraju zakljuiti prije isplate, najkasnije sa samom isplatom; 3. Da bi ispunilac stupio u obligaciju na mjesto povjerioca, on mora ispuniti dunikovu obavezu. Saglasnost povjerioca na ugovor izmeu dunika i ispunioca nije potrebna. ak ne postoji ni obaveza obavjetavanja povjerioca o zakljuivanju personalne subrogacije izmeu dunika i ispunioca. Ipak, smatra se da povjerilac treba znati da e njegovo potraivanje ispuniti neko drugi, a ne glavni dunik. Pravila o ugovaranju personalne subrogacije su dispozitivne prirode, a za valjanost ugovora nije propisana nikakva forma. Slinosti i razlike izmeu personalne subrogacije i cesije Slinosti: Oba instituta slue za prenos potraivanja; Kod oba instituta mijenja se subjekat obligacije na povjerilakoj strani, a sadraj ostaje isti; Osnov promjene je ugovor; Pravni poloaj dunika se ne mijenja i ne smije se pogorati; Ne trai se saglasnost za zakljuenje od ugovorne strane koja u tome ne uestvuje.

Razlike:

Kod cesije se dunik uope ne moe javiti kao ugovorna strana. Personalna subrogacija nastaje na 2 naina: ugovorom izmeu povjerioca i ispunioca, ali i ugovorom izmeu dunika i ispunioca. Dakle, o cesiji odluuje povjerilac, a zakljuenje personalne subrogacije mogue je ak i protiv volje povjerioca; Dejstvo cesije nastupa u trenutku zakljuenja ugovora, a dejstvo subrogacije u trenutku ispunjenja ugovora; Cedent odgovara cesionaru za postojanje i naplativost potraivanja. Kod subrogacije ne. Kod cesije se na cesionara prenose i sporedna prava, ukoliko drugaije nije ugovoreno. Kod subrogacije se na ispunioca prenose samo ona prava koja su ugovorena. Cesionar moe od cesusa zahtijevati ispunjene obaveze u cjelosti, bez obzira koliko je on za nju platio cedentu. Kod personalne subrogacije ispunilac ne moe od dunika zahtijevati vie od onoga to je on (ispunilac) isplatio povjeriocu. Dakle, na ispunioca se potraivanje prenosi samo do one visine koliko je on platio.

Zakonska subrogacija nastaje po sili zakona i ne mogu je sprijeiti ni dunik niti povjerilac. Dovoljno je da ispunilac u konkretnom sluaju ima pravni interes i da moe dokazati da je ispunio dunikovu obavezu. Ispunilac moe biti i lice koje nema pravni interes, ali dunikovu obavezu eli izvriti iz njemu poznatih razloga. Kod zakonske subrogacije se sporedna prava prenose na ispunioca zajedno sa potraivanjem. Za razliku od toga, kod ugovorne subrogacije prenose se samo ona sporedna prava koja su stranke ugovorile. 2.3. Predmet, vrijeme i mjesto ispunjenja Predmet ispunjenja je samo ona radnja koja za dunika proizilazi iz jednog obligacionog odnosa. Ako je stvar tano odreena, moe se predati samo ona, a ako se radi o generikoj obavezi, dunik je obavezan predati stvar srednjeg kvaliteta (ako zakonom ili ugovorom nije odreeno drugaije). Meusobnim sporazumom povjerilac i dunik mogu regulisati da dunik umjesto dugovane inidbe izvri neku drugu. U tom sluaju se radi o zamjeni ispunjenja ili o davanju umjesto ispunjenja (datio in solutum). Ako predmet koji je dat kao zamjena ispunjenja ima odreenih nedostataka, povjerilac moe zahtijevati ispunjenje prvobitnog potraivanja i naknadu tete ili zahtijevati odgovornost dunika za materijalne, odnosno pravne nedostatke stvari. Isto vai i za sluaj ako tree lice po bilo kom osnovu oduzme predmet od povjerioca. Od zamjene ispunjenja treba razlikovati predaju ili dvanje radi ispunjenja. Davanje radi ispunjenja postoji kad dunik svom povjeriocu preda odreenu stvar ili neko drugo pravo da ih povjerilac proda i iz dobivenog iznosa naplati svoje potraivanje, a eventualni ostatak vrati duniku. Dunik je duan svoju obavezu ispuniti u cjelosti. Od tog pravila postoje izuzeci i to: kad priroda obaveze nalae djelimino ispunjenje (npr.isporuka vode, struje i sl), ili kad je dunikova obaveza novac. U sluaju kad obaveza glasi na novac, povjerilac ipak moe odbiti djelimini prijem ako za to ima poseban interes. Vrijeme i mjesto ispunjenja. Kad i gdje e dunik biti obavezan ispuniti svoju obavezu zavisi od sporazuma izmeu povjerioca i dunika. Tek ako ne postoji sporazum, primjenjuju se zakonske odredbe. Ako rok nije odreen ugovorom, a iz svrhe posla, prirode obaveze ili ostalih okolnosti ne proizilazi da treba izvjestan rok za ispunjenje obaveze, povjerilac moe zahtijevati ispunjenje obaveze odmah. S druge strane, dunik moe od povjerioca odmah zahtijevati da primi ispunjenje. Kad je rok ustanovljen u iskljuivom interesu dunika, on moe svoju obavezu ispuniti i prije ugovorenog roka, ali o tome mora pravovremeno obavijestiti povjerioca. S druge strane, povjerilac moe traiti ispunjenje obaveze prije roka u slijedeim sluajevima:

1. kad mu dunik nije dao obeano obezbjeenje; 2. kad na povjerioev zahtjev dunik nije dopunio smanjeno obezbjeenje bez povjerioeve krivice; 3. ako je rok ugovoren iskljuivo u korist povjerioca. Ako se plaanje vri posredstvom banke, smatra se da je dug namiren kad banci stigne novana doznaka ili virmanski nalog u korist povjerioca. Ako se plaanje vri potom, dug je izmiren kad se novac uplati u potu. Kad mjesto ispunjenja nije odreeno ugovorom ni zakonom, niti se prema svim okolnostima moe odrediti, ispunjenje se vri u mjestu u kome je dunik imao prebivalite odnosno boravite (kod pravnih lica sjedite). Kod novanih obaveza je suprotno, tj. mjesto ispunjenja je ono mjesto u kome povjerilac ima prebivalite odnosno boravite (za pravna lica sjedite). 2.4. Uraunavanje ispunjenja Kad izmeu dunika i povjerioca postoji vie istorodnih obaveza, a ono to dunik plaa nije dovoljno da se podmire sve obaveze, postavlja se pitanje koju je obavezu dunik ispunio. Ovo se rjeava pravilom o redu uraunavanja (l.312 ZOO): - prije svega, ispunjenje se odnosi na obavezu koju su sporazumno odredili povjerilac i dunik; - ako nema sporazuma, redoslijed odreuje dunik prije ispunjenja ili najkasnije istovremeno sa ispunjenjem; - ako se dunik nije izjasnio, onda redom kojim su obaveze dospjele; - ako je vie obaveza dospjelo istovremeno, prvo se namiruju one koje su najmanje obezbijeenje; - ako su podjednako obezbijeene, onda prvo one koje su duniku na najveem teretu; - ako su u svemu prethodno navedenom jednake, obaveze se namiruju redoslijedom kojim su i nastale; - ako su nastale istovremeno, ono to je dunik dao na ime ispunjenja rasporeuje se na sve obaveze srazmjerno njihovim iznosima. Ako dunik pored glavne obaveze mora platiti kamate i trokove, prvo se namiruju trokovi, zatim kamata i na kraju glavnica. 3. PREBIJANJE (KOMPENZACIJA) 3.1. Uope Prebijanje (kompenzacija) je nain prestanka obligacije meusobnim obraunavanjem potraivanja jedne strane (povjerioca) s uzajamnim protivpotraivanjem druge strane (dunika). Prebijanje se vri jednostranom izjavom volje bilo koje strane. Druga strana ne moe sprijeiti prebijanje ako postoje zakonske pretpostavke za to. 3.2. Naini nastanka kompenzacije Ugovorna kompenzacija. Za ovo prebijanje dovoljno je da su potraivanja uzajamna. Subjekti se mogu sporazumjeti da prebiju dospjelo sa nedospjelim potraivanjem, zastarjelo sa nezastarjelim i sl. Jednostrana kompenzacija je najei nain prebijanja. Vri se na osnovu izjave volje jedne strane kad se ispune zakonske pretpostavke za prebijanje. Da bi dolo do jednostrane kompenzacije, potrebno je da budu ispunjene i druge pretpostavke: 1. Uzajamnost potraivanja. Potraivanja, odnosno dugovanja koja se prebijaju moraju biti uzajamna. Od ovoga postoje 3 izuzetka: (1) jemac moe izvriti prebijanje dunikove obaveze prema povjeriocu sa dunikovim potraivanjem; (2) cesus moe cesionaru prebiti potraivanja koja je do obavjetenja o cesiji mogao prebiti cedentu; (3) solidarni dunik moe potraivanje svog sadunika prebiti sa povjerioevim potraivanjem, ali samo za onoliko koliko iznosi dio duga tog sadunika

2. Istovrsnost potraivanja. Potraivanja moraju biti istovrsna (jednorodna). Kompenzirati se mogu novana potraivanja ili druge zamjenjive stvari. Istovrsnost ne mora postojati od poetka. Ona moe nastupiti i tako to se npr. jedno ili oba potraivanja pretvore u naknadu tete. Kvantitativna jednakost potraivanja nije uslov kompenzacije (manje potraivanje prestaje, a vee ostaje postojati za onu razliku). 3. Utuivost potraivanja. Utuivost pretpostavlja da oba potraivanja uivaju sudsku zatitu, tj. da se realizacija moe ostvariti prinudnim putem. Potraivanja iz naturalnih obligacija se ne mogu jednostrano kompenzirati. Takva potraivanja se mogu kompenzirati samo pod uslovom da druga strana ne istakne prigovor da se radi o naturalnim obligacijama. 4. Dospjelost potraivanja. Dospjela su potraivanja kod koih je nastupio rok za njihovo ispunjenje, odnosno to je momenat kad povjerilac moe zahtijevati ispunjenje obaveze. Na zakon trai da su oba potraivanja dospjela, meutim smatra se da je dovoljna dospjelost protivpotraivanja, tj. onog potraivanja sa kojim se vri prebijanje. Naime, ako je jedno lice ovlateno ispuniti i obavezu prije njene dospjelosti, ne moe mu se uskratiti pravo da to potraivanje kompenzira sa drugim, dospjelim potraivanjem. Na zakon ne poznaje zakonsku kompenzaciju. 3.3. Dejstvo prebijanja Prebijanje djeluje retroaktivno (ex tunc), tj. od trenutka kad su se 2 potraivanja pojavila jedno prema drugom. 3.4. Iskljuenje prebijanja Sluajevi iskljuenja prebijanja taksativno su nabrojani u l.314 ZOO: - Potraivanja koja se ne mogu sudski zaplijeniti (npr.primanja socijalne pomoi); - Potraivanja stvari ili vrijednosti stvari koje su duniku bile date na uvanje ili na posudbu, ili koje je dunik bespravno uzeo ili bespravno zadrao; - Potraivanja nastala namjernim prouzrokovanjem tete; - Potraivanja naknade tete priinjene oteenjem zdravlja ili prouzrokovanjem smrti; - Potraivanja koja potiu iz zakonske obaveze izdravanja. 4. OSTALI NAINI PRESTANKA OBLIGACIJE 4.1. Oprost duga Oprost duga nastaje sporazumom izmeu povjerioca i dunika, kojim se oni saglaavaju da prestaje postojati dunikova obaveza prema povjeriocu. Da bi dolo do oprosta, potrebno je da i dunik da svoju saglasnost. Povjerilac ne moe duniku nametnuti oprost, jer se ponekad iza toga krije nemoralan ili nezakonit motiv. Ako povjerilac ne eli primiti obavezu, a dunik ne prihvata oprost duga, dunik e svoju obavezu odnosno predmet ispunjenja poloiti kod suda. Time se smatra da je dunik izmirio obavezu. Oprostiti se moe cjelokupan dug ili samo jedan dio. Oprost ne moe ii na tetu steenih prava treih lica, koja ostaju bez obzira na oprost (npr.zalono pravo ili pravo uivanja). Samo lice koje ima potpunu poslovnu sposobnost moe oprostiti dug. Sporazum o oprostu je neformalan pravni posao, pa ak i kod poslova kod kojih je forma bila bitan element nastanka obligacije. Oprost je apstraktan pravni posao jer nije potrebno naznaavati kauzu, tj. razlog zbog kojeg povjerilac oprata dug. Oprost moe biti izriit i preutan. Preutan je npr. kad povjerilac duniku vrati priznanicu o dugu, a ovaj je bez daljeg uslovljavanja primi. Sa trenutkom zakljuenja oprosta prestaje obligacija, a s njom i sporedna prava. Povjerilac moe oprostiti i samo sporedna potraivanja, kao to su kamate, jemstvo i sl. U takvom sluaju glavna obaveza ostaje.

4.2. Novacija (prenov) Prenov ili novacija (novatio) nastaje kad se povjerilac i dunik dogovore da ve postojeu obavezu zamijene novom. Dejstvo novacije se ogleda u tome to prestaje stara i na njeno mjesto stupa nova obligacija. Posljedice toga su: novo potraivanje oslobaa se nedostataka i prigovora koji su bili povezani sa prethodnim potraivanjem; novacijom se prekidaju dotadanji rokovi zastarjelosti i poinju tei novi. Sredstva obezbjeenja ranijeg potraivanja (npr.zaloga i jemstvo) prestaju;

Da bi dolo do novacije, moraju biti ispunjeni slijedei uslovi: novacijom mora nastati nova obaveza; novacijom mora prestati valjana stara obaveza. Novacija ne proizvodi pravno dejstvo ako je prethodna obaveza bila nitava ili je ve ranije ugaena; nova obaveza mora se razlikovati od stare; ugovorne obaveze moraju imati animus novandi, tj. volju da svojim sporazumom promijene dotadanju obligaciju.

Novacija nastaje ugovorom i valjanost novacionog ugovora odreuje se po opim pravilima valjanosti ugovora. 4.3. Sjedinjenje (konfuzija) Sjedinjenje ili konfuzija (confusio) postoji kad ista osoba u jednoj obligaciji postane i povjerilac i dunik. Time obligacija prestaje, jer ista osoba ne moe sama sebi biti dunik. Sjedinjenje najee nastaje usljed univerzalne ili singularne sukcesije. Od pravila da sjedinjenjem prestaje obaveza postoje 2 izuzetka: 1. kad povjerilac naslijedi jednog od solidarnih dunika, obligacija ne prestaje, nego se samo smanjuje; 2. kod vrijednosnih papira se moe desiti da papir doe u ruke dunika. Time obligacija ne prestaje, jer se isti papir moe ponovo pustiti u promet. 4.4. Nemogunost ispunjenja Nemogunost ispunjenja vodi prestanku obligacije kad je ispunjenje naknadno postalo nemogue usljed okolnosti za koje dunik nije odgovoran. Duniik mora dokazati da je naknadna nemogunost nastala usljed okolnosti koje on nije mogao sprijeiti, otkloniti ili izbjei. To su po pravilu sluajevi vie sile, nepredvidivog sluaja ili iskljuive krivice povjerioca ili treeg lica. Ako je dunik kriv za nastupanje nemogunosti, njegova prvobitna obaveza pretvara se u obavezu naknade tete. Obligacija ne prestaje ako dunik duguje odreenu koliinu generikih stvari, ak ni u sluaju kad sve to on ima od takvih stvari propadne usljed okolnosti za koje on nije odgovoran. Meutim, ako su predmet obaveze generike stvari koje se moraju uzeti iz tano odreene mase tih stvari, obaveza prestaje ako propadne cijela ta masa. Kod dvostrano obaveznih ugovora, kad jedna strana ne moe ispuniti obavezu bez vlastite krivice, prestaje obaveza i druge strane. Nemogunost ispunjenja se ne prezumira, ve je na duniku teret dokazivanja da je nemogunost nastupila bez njegove krivice. Ukoliko to ne dokae, obavezan je naknaditi tetu drugoj strani. 4.5. Protek vremena, otkaz i smrt

Otkaz je jedan od naina prestanka trajnog obligacionog odnosa i to na osnovu izjave jednog od subjekata obligacije. Otkazom prestaje obaveza u jedno odreeno budue vrijeme. On moe biti dostavljen drugoj strani u svako doba, osim u nevrijeme. Smrt jednog od subjekata obligacije po pravilu ne dovodi do prestanka obligacije, jer prava i obaveze prelaze na nasljednike. Smru prestaju samo obligacije koje su vezane za linost umrlog.