Вы находитесь на странице: 1из 124

Panevropski Univerzitet Apeiron Opte pravo

Tina Mili
58-09/VOP

OBLIGACIJE
biljeke
Doc.Dr.Slobodan Stanii

1. Pojam i terminologija
Obligaciono pravo je skup pravnih normi kojima se regulie pravni

odnos izmeu odreenih subjekata prava na osnovu kojeg, jedna strana (povjerilac, creditor), ima pravo (ovlatenje) da zahtjeva od druge neko davanje, injenje ili neinjenje, a druga strana (dunik, debitor) , obavezu da takav zahtjev ispuni . U objektivnom smislu obligaciono pravo je skup pravnih normi sadranih u zakonskim i podzakonskim aktima kojima se ureuje odreeni pravni odnos u pogledu prometa vrijednosti. U subjektivnom smislu obligaciono pravo je skup ovlatenja i zahtjeva odreenog lica koja se priznaju se od strane objektivnog prava i organa zatite prava. Obligaciono pravo je dio sistema graanskog prava koji se bavi normativnim regulisanjem i prouavanjem opteg prometa vrijednosti izmeu subjekata prava u smislu njihovog transfera iz imovine jednog, u imovinu drugog lica. Taj prenos vrijednosti je naroito prepoznatljiv u raznovrsnim pravnim odnosima subjekata prava zasnovanim na korelaciji izmeu ovlatenja jedne i obaveze druge strane. (Na primjer, kod ugovora o kupoprodaji, ugovora o zakupu i dr.), kada se uesnici konkretnog pravnog odnosa nalaze u dvostrukoj ulozi, dakle, kada su istovremeno i povjerioci i dunici. Prenos vrijednosti je uoljiv i kada takve korelacijei nema, kao to je sluaj sa ugovorom o poklonu, prouzrokovanjem tete, sticanjem bez osnova-isplatom nedugovanog, kada je jedna strana uvijek povjerilac, a druga uvijek dunik.
Termin obligaciono pravo se koristi da bi se oznaio predmet

njegovog izuavanja, a to su u stvari obligacije ili tanije obligacioni odnosi koji se uspostavljaju izmeu subjekata prava povodom prometa dobara Termin obligacija potie od latinskih rijei obligare, obligatio, to u bukvalnom prevodu i u odnosu na vrijeme iz kojega potie znai vezanje, ali i njegovu modifikaciju u figurativnom smislu koja znai dugovanje, odnosno obavezu. Pod obligacijom pored duga, odnosno obaveze u smislu prestacije (dare) ili odreenog ponaanja (facere, non facere), podrazumjeva se i pravo da se zahtjeva ispunjenje neke obaveze, ali i sam predmet obligacije
2

2. Razvoj obligacionog prava Zaetci obligacionog prava seu u daleku prolost, u pravne sisteme najstarijih robovlasnikih drava, kao to su Vavilon, Grka i Rim. U robovlasnikom periodu, obligaciono pravo se najvie razvija u rimskoj robovlasnikoj dravi. Rimski Zakon XII tablica je poznavao samo neke rudimentarne oblike kupoprodaje. Zakljuenje i izvrenje posla se obavlja u istom aktu, mancipaciji i sastojao se u udaranju bakarnom ipkom u vagu ili bacanjem sitnog novca na nju. Sa ovim inom kupoprodaja je zavrena i kupac koji je mancipirao odreenu stvar postao je i njen vlasnik, bez obzira da li je platio cijenu ili nije, a prodavac je mogao da naplatu cijene ostvari prinudnim putem, samo ako se na to kupac obavezao posebnom ugovornom klauzulom. Neto razvijenji obligacioni odnosi u Zakonu XII tablica su bili oni zasnovani putem zajma (nexum i stipulatio). Nexum - tj. zajam patricija plebejcu je bio baziran na ronoj i uslovnoj kupoprodaji ili zalaganju fizike linosti dunika. Stipulatio-tj.zajam izmeu patricija je bio baziran na uzjamnom povjerenju zatienom religijskom snagom rijei koja je izgovorena prilikom zakljuenja zajma. Zakon XII tablica je poznavao i tzv. obligacione odnose nastale iz delikta, kao nedozvoljene radnje. Poinilac delikta je u tom sluaju imao obavezu da oteenom plati izvjesnu sumu novca zbog tete priinjene kraom,nehatnom paljevinom, sjeom drveta, povreivanjem (iniuria) i sl., a neispunjenje obaveze se strogo kanjavala kao i sluaju neispunjenja obaveze iz zajma. Kazne su bile ropstvo ili smrt. Nakon propasti rimskog carstva, u periodu ranog feudalizma, uporedo sa privrednim i obligacioni odnosi stagniraju sve do sve do poetka drugog razdoblja evropskog feudalizma i vremena francuske revolucije. U uslovima sve razvijenijeg prometa roba i usluga, polazei od principa rimskog prava, pravna teorija u razvijenim evropskim zemljama (Francuska, Njemaka, Austrija) izgrauje temelje poznatih graanskih kodeksa koji normativno reguliu obligacione odnose. Poznate evropske kodifikacije graanskog i obligacionog prava, kao to su francuski Code Civil iz 1804 godine i austrijski Opti graanski zakonik (OGZ) iz 1811 godine zasnovane na recepciji rimskog obligacionog prava, posluile su kao osnova za legislativno
3

regulisanje obligacionih odnosa i u naem pravnom sistemu, tako da se prisustvo starih rimskih pravila koji reguliu obligacione odnose prepoznaje i u Zakonu o obligacionim odnosima koji je donijela SFRJ, 1978 godine. Naslijee rimskog obligacionog prava, ali i faktori ekonomske prirode, stepen moralne i tehnike civilizacije, te filozofosko i politiko opredjeljenje odreene sredine odnosno drutva, imali su kljuan uticaj na evoluciju obligacionih odnosa. Inae, sve do ujedinjenja jugoslovenskih zemalja u jednu dravuKraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca - 1918 godine, na podruju Slovenije, Hrvatske, BiH i Vojvodine, primjenivao se austrijski Opti graanski zakonik (OGZ) iz 1811 sa novelama iz 1914,1915 i 1916 godine, u Kraljevini Srbiji - Srpski graanski zakonik koji je donesen 1844 godine po ugledu na OGZ, a na podruju Crne Gore - Opti imovinski zakonik za Crnu Goru iz 1888 godine. Nakon ujedinjenja svih jugoslovenskih zemalja, poev od 1918 godine, pa nadalje i za vrijeme postojanja Kraljevine Jugoslavije, u pogledu zakonodavnog regulisanja obligacionih odnosa vladao je pravni partikularizam, zbog nepostojanja jedinstvenog graanskog kodeksa koji bi regulisao i obligacione odnose. U novoj Jugoslaviji, a sve do donoenja ZOO, sudovi su primjenivali pravna pravila bivih graanskih zakona i drugih propisa i to na osnovu Zakona o nevanosti pravnih propisa donijetih prije 6 aprila 1941 i za vrijeme neprijateljske okupacije koji je donijela FNRJ 1946 godine . 3. Znaaj obligacionog prava
Raznovrsni obligacioni odnosi su vjerna sjenka svakodnevnog ivota

ovjeka i gotovo svake njegove aktivnosti. ovjek je uesnik tih odnosa i kada toga i nije u potpunosti svjestan. U odnosu potraivanja i dugovanja, odnosno u svojstvu povjerioca ili dunika se nalazimo i kada kupujemo u prodavnici svakodnevne namirnice, kada koristimo usluge TV i radio programa, gradskog ili meugradskog prevoza, kada prouzrokujemo ili kada pretrpimo tetu i tako dalje. Obligacioni odnosi su zbog njihove brojnosti i uestalosti u svakodnevnom ivotu ujedno i najei pravni odnosi uopte, pa je stoga i razumljivo to im zakonodavstvo, pravna nauka i praksa pridaju najveu panju. Obim pojedinih savremenih kodifikacija obligacionog prava, meu koje svakako spada i vaei Zakon o obligacionim odnosima nesumnjivo ukazuju na znaaj obligacionih odnosa u svakodnevnom ivotu pojedinca ili
4

poslovanju pravnih lica, kao i njihov znaaj za privredni razvoj i napredak drutva. 4. Odnos obligacionog i drugih grana prava - Obligaciono i stvarno pravo imaju isti cilj -zatitu subjektivnih graanskih imovinskih prava, zajednika im je i sloboda pravnih subjekata u raspolaganju tim pravima, obligaciona i stvarna prava zajedniki ine imovinu subjekata prava, obligacioni odnosi se pojavljuju kao osnov sticanja stvarnih prava, obligaciona i stvarna prava se mogu procjeniti u novcu kao optem mjerilu vrijednosti, a zatiena su imovinskom sankcijom i graanskopravnom tubom. razlikuju se po dejstvu i to na taj nain to obligaciono pravo ima relativno dejstvo izmeu subjekata obligacionog odnosa povjerioca i dunika (inter partes) , a treih lica se ne tie. stvarno pravo ima apsolutno djejstvo, jer stvarna prava djeluju prema svima (erga omnes). predmet stvarnih prava su stvari, a predmet obligacionog prava je ponaanje dunika u vidu odreene inidbe ili radnje. Stvarna prava se stiu predajom stvari ili upisom u zemljinu knjigu, a obligaciona nastaju na osnovu jednostrane ili dvostrane izjave volje, na osnovu delikta ili nekog pravnog stanja. Obligaciona prava nisu trajnog karaktera kao stvarna prava, pa su stoga ogranienog vremenskog trajanja i podlona su zastarjevanju. Ovlaeno lice, u sluaju nastupanja zastarjelosti gubi pravozatitni zahtjev da svoje potraivanje ostvari angaovanjem dravne prinude. Nasuprot obligacionim, stvarna prava su trajnog karaktera i nezastariva. Odnos obligacionog i nasljednog prava Dok obligaciono pravo prouava i regulie promet prava meu ivima (inter vivos) , nasljedno pravo regulie taj prenos za sluaj smrti (mortis causa i bavi se organizacijom sukcesije prava i obaveza. Nasuprot obligacionom pravu u kojem se esto mijenja ovlatenik, nasljedno pravo je linog karaktera i vezano je za sluaj smrti nekog lica. Od tog trenutka raspolaganje imovinom umrlog je regulisano kogentnim normama nasljednog prava. Obligaciona prava mogu biti predmetom nasljeivanja.

5. Izvori obligacionog prava


Izvori prava mogu biti materijalni i formalni. Materijalni izvor prava je drutveni uzrok koji izaziva nastanak

prava kao drutvene pojave. To su, u stvari zakonom propisane injenice koje konstituiu konkretan obligacioni odnos ili obligaciju kao to su na primjer: ugovor, prouzrokovanje tete, sticanje bez osnova, poslovodstvo bez naloga, jednostrana izjava volje i druge pravno relevantne injenice.
Formalni izvor prava je oblik u kojem se pravo ispoljava.

To su, u stvari, opti i posebni pravni akti koji sadre pravne norme kojima se reguliu obligacioni odnosi. Formalni izvori obligacionog prava mogu biti pisani i nepisani. Pisani izvori obligacionog prava su zakoni, podzakonski akti, meunarodne konvencije, a nepisani - obiaji i opti pravni principi.
Sudska praksa i pravna nauka imaju nesumnjiv znaaj i uticaj na

ureivanje obligacionih odnosa u pisanim izvorima. Slobodno ih moemo nazvati interpretativnim izvorima prava. Pisani formalni izvori prava su: Ustav BiH, Ustav RS, Zakon o obligacionim odnosima, drugi zakoni kojima se na neposredan ili posredan nain reguliu obligacioni odnosi (zakon o vlasnikim i obligacionim odnosima u vazdunom saobraaju, zakon o obaveznom osiguranju..., zakon o deviznom posl. i dr.) podzakonski akti (Uredbe, naredbe, pravilnici, uputstva, odluke i sl.) Uzanse, (opte i posebne) meunarodni ugovori (bilaterlane i multilateralne konvencije), direktive, preporuke

Nepisani izvori obligacionog prava su:

obiaji pravila morala i opti pravni principi

Nepisani izvori prava uvijek imaju tzv.subsidijarni karakter, to znai da e se oni primjeniti u konkretnom sluaju samo ako nema odgovarajuih normi pisanog prava ili kada sam pisani izvor, na primjer, zakon, upuuje na primjenu obiaja u konkretnom sluaju. 6. Naela obligacionog prava
Naelo je apstraktna pravna norma izvedena iz niza manje apstraktnih

normi koja vai za itav niz sluajeva obuhvaenih niim normama. To je norma koja kraim i jasnijim putem pokazuje smisao itavog niza normi i time nam omoguuje da dublje i tanije shvatimo norme. Naela se mogu primjenjivati samo u sluaju nedostatka nekog konkretnog pravnog instituta u Zakonu kojim se odnosno pravno naelo ozakonjuje, te se sud samo u takvim sluajevima na njega moe neposredno pozvati u rjeavanju konkretnog sluaja. Od naela treba razlikovati pravne standarde, jer pravni standardi nisu izvor prava niti norme, ve sredstvo pravne tehnike kojim se sudija slui, kao na primjer u sluaju utvrenja da li je neko u datim okolnostima postupao savjesno ili nesavjesno, sa panjom dobrog domaina, dobrog privrednika i sl. Neke pravne standarde donosilac ZOO je izdigao na nivo naela.(naelo savjesnosti i potenja). 6. Naela obligacionog prava Naelo autonomije volje, Naelo ravnopravnosti strana u obligacionom odnosu, Naelo savjesnosti i potenja, Naelo zabrane zloupotrebe prava, Naelo jednake vrijednosti davanja (naelo ekvivalencije), Naelo zabrane prouzrokovanja tete, Dunosti ispunjenja obaveze, odgovornost za ispunjenje i gaenje obaveze, Paljivo ponaanje u izvravanju obaveza i ostvarivanju prava, Primjena dobrih poslovnih obiaja, Jedinstvenost regulisanja ugovornih i drugih obligacionih odnosa,

6.1. Naelo autonomije volje Naelo autonomije volje uesnika obligacionih odnosa

znai da su strane u obligacionom odnosu slobodne da svoje odnose urede po svojoj volji, ali u granicama prinudnih propisa, javnog poretka i dobrih obiaja. Naelo autonomije volje podrazumjeva mogunost slobodnog izraavanja volje bilo koje strane u obligacionom odnosu u pogledu: - zasnivanja, modifikovanja ili pak gaenja konkretnog obligacionog odnosa, - izbora druge strane u tom odnosu, - ureivanja sadraja obligacionog odnosa, - ureivanja forme zasnivanja obligacionog odnosa 6.2. Naelo ravnopravnosti strana u obligacionom odnosu
Naelo ravnopravnosti strana u obligacionom odnosu podrazumjeva

pravnu, a ne ekonomsku ravnopravnost, tako da bolji i snaniji ekonomski poloaj jedne strane u obligacionom odnosu nema i ne smije imati uticaja na zasnivanje, nastanak i prestanak obligacionih odnosa. U protivnom, takav ugovor bi se mogao osporiti. Ravnopravnost strana se podrazumjeva za sve vrijeme postojanja obligacionog odnosa, dakle, kako u vrijeme uspostavljanja obligacinog odnosa, tako i u vrijeme izvrenja obaveza iz tog odnosa. (Na primjer, kod dvostrano obaveznih ugovora niti jedna ugovorna strana nije duna ispuniti svoju obavezu, ako druga strana ne ispuni ili nije spremna da istovremeno ispuni svoju obavezu iz toga odnosa, osim ako drugaije odreeno zakonom, ugovorom ili ako drugaije proistie iz same prirode oblugacionog odnosa. ) 6.3. Naelo savjesnosti i potenja Zakon o obligacionm odnosima ovaj pravni standard izdie na nivo naela i propisuje: U zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa strane su dune da se pridravaju naela savjesnosti i potenja Savjesnost u subjektivnom smislu postoji kada su postupci strana u obligacionom odnosu u svemu odraz njihovih istinitih uvjerenja u odnosu na konkretne injenice koje su predmet njihovog pravnog odnosa. Na primjer, savjesno postupa prodavac koji prodaje stvar u uvjerenju da je njen vlasnik. On postupa nesavjesno, ako zna ili moe prema okonostima znati da nije vlasnik stvari koju prodaje. Isto vai i za kupca.
8

Savjesnost u objektivnom smislu (potenje) je drutvena ocjena

ponaanja strana u obligacionom odnosu koja se vri kroz prizmu zakonskih propisa, obiaja i okolnosti konkretnog sluaja, nezavisno od njihovog subjektivnog (psihikog) odnosa prema pravno relevantnim injenicama iz navedenog odnosa. 6.4. Naelo zabrane zloupotrebe prava Pod zloupotrebom prava podrazumjeva vrenje prava koje je protivno svrsi zbog koje je ono dato, odnosno cilju zbog kojeg je to pravo priznato, odnosno ustanovljeno. Pravo jednog lica, po pravilu, ogranieno je pravom nekog drugog lica, tako da se slobodno moe rei da pravo jednog lica prestaje tamo gdje poinje pravo drugog lica. Na primjer, predstavlja zloupotrebu prava, kada vlasnik svoje pravo da obrauje vlastito imanje vri tako da navodnjavajui svoju njivu poplavi dvorite susjednog imanja, ili kad prekomjernim i neuobiajenim crpljenjem vode iz zajednikog izvora ostavlja ostale korisnike vodovoda bez vode. 6.5. Naelo jednake vrijednosti davanja (naelo ekvivalencije) Ovaj pravni princip ugovornog prava podrazumjeva jednak odnos imovinskih vrijednosti koje su angaovane u konkretnom obligacionom odnosu i ima za cilj da zatiti obje strane u tom odnosu, odnosno sprijei da doe do naruavanja principa pravinog odnosa uzajamnih davanja. Na primjer, kod ugovora o kupoprodaji, cijena koja se plaa za stvar koja je predmet prodaje mora da je bar priblino jednaka vrijednosti stvari na tritu. Utvrenje da li je u konkretnom ugovornom obligacionom odnosu narueno naelo jednake vrijednosti davanja vri se metodom uporeivanja vrijednosti, stim da je postojanje nesrazmjere u uzajamnim davanjima, faktiko piatnje, koje se od strane suda utvruje u svakom konkretnom sluaju. Naelo nema apsolutan karakter, tako da se pod njim ne podrazumjeva matematika podudarnost uzajamnih davanja strana 6.6. Naelo zabrane prouzrokovanja tete Naelo neminem laedere odnosno ne nanosi tetu drugome , vue korijene jo iz rimskog prava.
9

ZOO ovo naelo iskazuje kroz pravilo da je svako duan da se uzdri od postupaka koji drugome mogu prouzrokovati tetu i odnosi na potencijalne (budue) tetnike, a ne na one koji su tetu ve prouzrokovali. Pravilo ima i izuzetke propisane zakonom. Uzdravanje od nanoenja tete drugome podrazumjeva kako aktivno tako i pasivno ponaanje, dakle uzdravanje od injenja i uzdravanje od neinjenja. Pravilo sadrano u l.16 ZOO je leges imperfectae, dakle nepotpuna norma koja sadri samo dispoziciju (dunost uzdravanja od injenja tete), ali ne i sankciju koja bi pogodila potencijalnog poinioca tete tj. onoga koji se te norme ne pridrava. 6.7. Dunosti ispunjenja obaveze, odgovornost za ispunjenje i gaenje obaveze Ovo naelo se obino izraava pravilo da strane u obligacionom odnosu imaju dunost da ispune svoje obaveze u svemu kako one glase i snose odgovornost za njihovo ispunjenje. Ukoliko jedna strana u obligacionom odnosu ne ispuni svoju obavezu, druga ima ovlatenje da svoje pravo ostvari prinudnim putem, odnosno da sredstvima prinude natjera drugu stranu da na ispunjenje obaveze. U ugovornim obligacionim odnosima ovo naelo se izraava kroz staro pravilo rimskog prava: Pacta sunt servanda, to u prevodu znai da je ugovor za ugovorne strane zakon. 6.8. Paljivo ponaanje u izvravanju obaveza i ostvarivanju prava (standardi panje) Zakonodavac propisuje i izvjesne standarde panje kojih se strane u obligacionim odnosima trebaju pridravati u izvravanju svojih obaveza. U graansko-pravnim obligacionim odnosima, od uesnika obligacionog odnosa se u izvravanju obaveza, zahtjeva panja dobrog domaina (panja prosjeno paljivog ovjeka odreene sredine). U privredno-pravnim obligacionim odnosima, od uesnika se oekuje panja dobrog privrednika (poveana panja koja se u pravnom prometu zahtjeva od lica koja su obligacioni odnos zasnovali u okviru poslovene djelatnosti kojom se bave). Ako se od odreenih lica koja se bave profesionalnom djelatnou (ljekar, advokat i dr.) zahtjeva poveana panja u izvravanju obaveza
10

iz te djelatnosti, postupanje po pravilima struke i obiajima, tada govorimo o standardu panje dobrog strunjaka. Strana u obligacionom odnosu koja ima ovlatenje da zahtjeva ispunjenje obaveze (povjerilac), duna je da se u ostvarivanju toga prava uzdri od postupaka kojima bi se otealo ispunjenje obaveze druge strane u obligacionom odnosu. 6.9. Primjena dobrih poslovnih obiaja Strane u obligacionom odnosu imaju dunost da u pravnom prometu postupaju u skladu da sa dobrim poslovnim obiajima, tj. poslovnom trgovakom praksom koja je u toliko irokoj upotrebi, tako da privrednici u meusobnim poslovnim odnosima oekuju da e ugovorne strane postupati u skladu sa takvom praksom. Kodifikovani poslovni obiaji se nazivaju uzanse. Uzanse se se dijele na opte i posebne. Opte uzanse reguliu na opti nain sve privrednno-pravne poslove. Posebne uzanse reguliu pravne odnose iz tano odreenih privrednih oblasti. ZOO je ostavio prostor za primjenu uzansi jer je propisao da e se uzanse primjeniti u onim sluaajevima ako su strane ugovorile njihovu primjenu ili ako iz okolnosti proistie da su njihovu primjenu htjele. 6.10. Jedinstvenost regulisanja ugovornih i drugih obligacionih odnosa ZOO uvodi naelo da se odredbe zakona koje se odnose na ugovore jedinstveno primjenjuju bez obzira da li se radi o ugovorima graanskog ili privrednog prava. Jedinstvenost regulisanja obligacionih odnosa proistie i iz zakonske odredbe prema kojoj je propisuje da se odredbe Zakona koje se odnose na ugovore shodno primjenjuju i na druge pravne poslove. Dakle svi ugovorni obligacioni odnosi se u Zakonu o obligacionim odnosima reguliu na jedinstven nain, stim da zakonodavac posebnom odredbom regulie posebnu kategoriju privrednih ugovora kao: ugovora koje preduzea i druga pravna lica koja obavljaju privrednu djelatnost, kao i imaoci radnji i drugi pojedinci koji u vidu registrovanog zanimanja obavljaju neku privrednu djelatnost, zakljuuju meu sobom u obavljanju djelatnosti koje sainjavaju predmete njihovog poslovanja ili u vezi sa tim djelatnostima. 7 Pojam obligacionog odnosa
11

Obligacioni odnos ili obligacija je pravni odnos izmeu odreenih subjekata prava koji predstavljaju strane u tom odnosu, na osnovu kojeg, jedna strana (povjerilac, creditor), ima pravo (ovlatenje) da zahtjeva od druge neko davanje, injenje ili neinjenje, a druga strana (dunik, debitor) , obavezu da takav zahtjev ispuni. U obligacinom odnosu uvijek postoje dvije strane sa jednim ili vie subjekata prava, od kojih svaka, po pravilu, ima odreena prava i obaveze. Sa stanovita povjerioca, obligacija je potraivanje, a sa stanovita dunika, ona predstavlja dug. Strane u obligacionom odnosu ne moemo posmatrati samo na takav nain da redovno jedna strana ima ovlatenje, a druga strana obavezu, ve i tako da i jedna i druga strana, u meusobnom odnosu, imaju i prava i obaveze, te da se i jedna i druga strana, u konkretnom odnosu istovremeno mogu pojaviti kako u svojstvu povjerioca, tako i u svojstvu dunika. Tako, kod ugovora o kupo-prodaji, postoje 2 strane, prodavac i kupac, od kojih svaka ima i ovlatenje i obavezu, odnosno i potraivanje i dugovanje prema drugoj strani. Prodavac ima ovlatenje da zahtjeva isplatu cijene za prodatu stvar, i sa toga aspekta on je povjerilac prema kupcu, ali ima i obavezu da prenese svojinu na stvari koju prodaje i istu preda kupcu, pa se u tom smislu istovremeno nalazi i u poloaju dunika. 8. Osobine obligacionog odnosa
Obligacioni odnos (obligacija) kao imovinsko-pravni odnos izmeu

odreenih lica na osnovu kojeg nastaju odreena prava i obaveze samo za uesnike toga odnosa, ima slijedee osnovne osobine :
obligacioni odnos je imovinskopravni odnos, obligacioni odnos je pravni odnos izmeu odreenih lica, obligacioni odnos je pravni odnos odreene sadrine, obligacioni odnos ima relativan karakter,tako da djeluje samo izmeu

subjekata tog odnosa (dejstvo inter partes).

8.1. Obligacioni odnos je imovinsko pravni odnos


12

U obligacionom odnosu neposredno konkuriu imovinski interesi subjekata toga odnosa kao nosioca prava ili obaveza, u vidu poveanja ili smanjenja imovine. Kod ugovora o poklonu, na primjer, darodavac ima interes da iz odreenih razloga svoju imovinu smanji, a daroprimac svoju imovinu povea. Interes ne mora biti i neposredno izraen, kao u prethodnom sluaju, ve se moe manifestovati i kroz korist koju jedna strana od toga odnosa ima, kao na primjer u sluaju ugovora o posluzi kada poslugoprimac besplatno upotrebljava stvar. Obligacioni odnos je dakle pravni odnos zasnovan na imovinskom interesu koji se neposredno ili posredno moe izraziti u novcu, pa makar i neadekvatno. U sluaju povrede prava iz obligacionog odnosa, slijedi sankcija imovinskog karaktera koja neposredno ili posredno pogaa imovinu i imovinske vrijednosti dunika i manifestuje se u obliku povraaja u preanje stanje ili naknade tete. 8.2. Obligacioni odnos je odnos izmeu odreenih lica Za ovu karakteristiku obligacije je bitna odreenost lica koji uestvuju u pravnom odnosu (zna se koja su to lica) i njihov pravni poloaj u tom pravnom odnosu. Povjerilac, kao aktivna strana u obligacionom odnosu, bez obzira na izvor obligacionog odnosa (ugovor, prouzrokovanje tete, neosnovano obogaenje, poslovodstvo bez naloga), ima ovlatenje odnosno subjektivno pravo da zahtjeva od dunika izvrenje dune radnje. Dunik, kao pasivna strana u obligacionom odnosu, bez obzira na izvor obligacionog odnosa (ugovor, prouzrokovanje tete, neosnovano obogaenje, poslovodstvo bez naloga), ima obavezu da, pod prijetnjom graansko-pravne sankcije izvri dugovanu radnju. Kod dvostrano - obaveznih ugovora, povjerilac i dunik se mogu nai u dvostrukoj ulozi, dakle istovremeno u svojstvu povjerioca i u svojstvu dunika (prodaja, zajam , zakup). Kod jednostrano-obaveznih ugovora (poklon, prouzrokovanje tete, sticanje bez osnova), jedna strana je uvijek i samo povjerilac, a druga uvijek i samo dunik. 8.3. Obligacioni odnos je pravni odnos odreene sadrine

13

Sadrinu obligacionog odnosa ine prava i obaveze subjekata

obligacionog odnosa i to pravo povjerioca da moe da trai odreeno davanje, injenjenje ili neinjenje i obaveza dunika da takav zahtjev ispuni. Na primjer, ako jedna strana u obligacionom odnosu ima obavezu da prenese na drugu pravo svojine, a druga strana da na ime toga isplati odreenu cijenu, onda kaemo da sadrina tog obligacionog odnosa ukazuje da je rije o ugovoru o kupoprodaji. Isto tako, ako jedna strana ima obavezu da odreenu koliinu novca prenese u svojinu druge strane, a druga obavezu da istu koliinu novca, nakon odreenog vremena uz odreenu naknadu vrati, ona kaemo da je sadrina toga obligacionog odnosa ugovor o zajmu. Sadrinu obligacije ine prava i obaveze koje razlikuju jedan obligacioni odnos od drugog, dok predmet obligacije predstavljaju, u stvari samo obaveze, koje iz konkretnog obligacionog odnosa nastaju, dakle odreeno davanje, injenje ili neinjenje odnosno uzdravanje, trpljenje, odnosno dare, facere, non facere. Predmet obligacije moe biti samo ono to je mogue ispuniti, pri emu se misli kako na faktiku, tako i na pravnu nemogunost. Predmet obligacije mora biti dozvoljen sa aspekta javnog poretka, morala i prinudnih propisa. Takoe, predmet obligacije mora biti dovoljno odreen ili bar odrediv, kako bi se znalo ta u emu se sastoji davanje, injenje ili pak neinjenje. 8.4. Obligacioni odnos je relativnog karaktera Relativnost obligacionog odnosa ili obligacije znai da obligacioni odnosi proizvode dejstva samo izmeu subjekata toga odnosa, dakle izmeu povjerioca i dunika inter partes), a da se treega ne tiu. Iz obligacionog odnosa nastaje subjektivno pravo (ius ad rem) koje pripada samo povjeriocu, koje daje osnov da se ono istakne u obliku potraivanja samo prema drugoj strani u obligacionom odnosu duniku, a ne i prema nekom treem licu, koji u tom odnosu ne uestvuje. Na primjer, prodavac kao povjerilac ima pravo da zahtjev za isplatu kupoprodajne cijene istakne samo prema kupcu, a ne i prema svakom licu kod koga se predmet priodaje nalazi. Nasuprot prednjem vlasnik stvari kao nosilac stvarno-pravnog ovlatenja (ius in rem), povraaj svoje stvari moe da trai od bilo
14

koga kod koga se njegova stvar nalazi, jer njegovo subjektivno pravo djeluje prema svima (erga omnes). Odstupanje od relativnosti se susree kod ugovora u korist treeg, kada tree lice stie pravo da samostalno zahtjeva ispunjenje ugovorne obaveze u svoju korist i drugih. 9. Izvori obligacionih odnosa Izvori obligacija su pravno relevantne injenice za ije postojanje zakon vezuje nastanak obigacionog odnosa- obligacije. Izvore obligacionih odnosa osnove nastanka obligacija ili materijalne izvori obligacija treba razlikovati od formalnih izvora obligacionog prava o kojima smo ranije govorili. Prema ZOO izvori obligacija su : - ugovor, - prouzrokovanje tete, - sticanje bez osnova, - poslovodstvo bez naloga, - jednostrana izjave volje (javno obeanje nagrade, izdavanje vrijednosnih papira) OBAVEZNA LITERATURA 1. Obligaciono pravo opi i posebni dio Dr.Abedin Biki, Univerzitetska knjiga, Sarajevo, 2004 . 2. Obligaciono pravo knjiga prva i druga, Prof.Dr.Branko Morait, Pravni fakultet Banja Luka, 2007, 3. Zakon o obligacionim odnosima (Sl.list SFRJ br.29/78, 39/85,45/89,57/89 ; Sl.glasnik Republike Srpske br.17/93,3/96 i 74/04; Sl.list RBiH br.2/92,13/93 i 13/94; Sl.novine FBiH br.29/03) 10. Podjela obligacija Obligacije se dijele: prema karakteru sankcije na civilne i naturalne (prirodne) obligacije; prema predmetu obligacije na pozitivne i negativne obligacije, obligacije rezultata (cilja) i obligacije sredstva, novane i nenovane obligacije ;
15

prema nainu ispunjenja i vremenu trajanja obligacije na trenutne

i trajne obligacije ; prema odreenosti i mnoini predmeta na individualizovane i generine obligacije, kumulativne , alternativne i fakultativene obligacije ; prema djeljivoti predmeta obligacije i mnoini subjekata na djeljive i nedjeljive obligacije, solidarne obligacije i to: (pasivne solidarne obligacije i aktivne solidarne obligacije) 10.1. Podjela obligacija prema karakteru sankcije (civilne i prirodne obligacije)
Civilne obligacije su takve obligacije koje posjeduju mo prinudnog

ostvarenja tako da povjerilac moe podii kod nadlenog suda tubu protiv dunika i zahtjevati ostvarenje svoga potraivanja putem prinudnog izvrenja na imovini dunika. Civilne obligacije karakterie postojanje neposredne pravne sankcije za sluaj da dunik ne ispuni svoju obavezu iz konkretnog obligacionog odnosa. Najvei broj obligacija sadri u sebi pravnu sankciju. Prirodne (naturalne) obligacije su one koje u sebi ne sadre pravnu sankciju u sluaju da dunik ne ispuni svoju obavezu, to znai da se obaveze iz navedene obligacije ne mogu realizovati sudskom putem. Ako dunik sam izvri svoju obavezu, on vie ne moe zahtjevati vraanje datoga s pozivom na prirodnu obligaciju, jer se smatra da je izvrio neto to je inae bio duan uiniti. Prirodne obligacije su : zastarjele obligacije, obligacije kod ijeg zakljuenja nije potovana odreena dokazna forma i obligacije dozvoljene igre ili opklade, ako predmet igre ili opklade nije prodat. a/. Zastarjele obligacije kao prirodne obligacije
Pravo zahtjevati ispunjenje obaveze iz neke obligacije nije apsolutno,

nego, po pravilu, relativno i vezano je za izvjestan rok trajanja. Kada taj rok protekne, a povjerilac se u tom roku nije koristio svojim pravnom da podigne tubu protiv dunika, nastupit e zastarjelost njegovog potraivanja tj. on e izgubiti pravo da zahtjeva ispunjenje obaveze od dunika sudskim putem. To ne znai da povjerilac i u takvom sluaju ne moe podii tubu radi ostvarenja svoga (ve zastarjelog) potraivanja, jer se sud ne obazire na zastarjelost po slubenoj dunosti, ve samo po prigovoru.
16

Ako takav prigovor dunik kao tueni ne istakne, sud je ovlaten da obavee tuenog dunika da ispuni obavezu. Meutim, ako takav prigovor bude istaknut sud e odbiti tubeni zahtjev kao neosnovan . b/. Obligacije bez dokazne forme kao prirodne obligacije
Ako se kod zasnivanja obligacionog odnosa zahtjeva forma kao

dokazno sredstvo zakljuenja odreenog pravnog posla (forma ad probationem), u sluaju nepotovanja dokazne forme, smatra se da postoji obligacija, ali da ima karakter prirodne obligacije, tj. subjektivna prava koja iz nje proistiu se ne mogu ostvariti prinudnim putem. Kao primjer navodimo usmeno obeanje poklona, bez predaje predmeta poklona. Prema paragrafu 943 OGZ na osnovu usmeno zakljuenog ugovora o poklonu, bez prave predaje poklonjene stvari, poklonoprimac ne dobiva pravo tube.
Ako je za zasnivanje odreene obligacije propisana odreena

sveana forma koja predstavlja uslov nastanka tog obligacionog odnosa (tzv.forma ad solemnitatem) , a strane obligacionom odnosu se nisu pridravale te forme, takav obligacioni odnos nee ni nastati, odnosno obligacija ne postoji. Na primjer, pismena forma ugovora i ovjera potpisa ugovaraa kod ugovora o prometu nepokretnosti od strane suda odnosno notarska obrada ugovora. c/. Obligacije iz dozvoljene igre ili opklade ako predmet igre ili opklade nije predat Obaveze koje su nastale iz dozvoljene igre na sreu ili opklade, a predmet igre ili opklade pri tome nije predat, imaju takoe karakter naturalnih obligacija, koje se ne mogu sudskim putem ostvariti.
Meutim, ako dunik takvu obavezu ispuni, smatra se da je ispunio

punovanu obligaciju i ne moe traiti povrat onoga to je dao s pozivom na isplatu nedugovanog. 10.2. Podjela obligacija prema predmetu obligacije
Prema predmetu obligacije se dijele na pozitivne i negativene,

obligacije sredstva i obligacije cilja, novane i nenovane obligacije.


17

a/. Pozitivne i negativne obligacije

Pozitivne obligacije su one obligacije iju su predmet obaveze koje se sastoje u odreenom davanju ili pak injenju odreenih radnji, dakle aktivnom ponaanju dunika, kao to su na primjer: - predaja predmeta kuoprodaje kod ugovora o prodaji, - predaja zakupljene stvari zakupcu, - predaja predmeta posluge poslugoprimcu, - obavljanje odreenog rada ili djela, - plaanje naknade tete, - objavljivanja ispravke u novinama, - isplata nagrade u sluaju javnog obeanja nagrade, - vraanje steenog bez osnova, itd.
Negativne obligacije su one koje imaju za predmet odreeno

neinjenje bilo u vidu uzdravanja od injenja ili pak trpljenja. Negativne obligacije se najee ustanovljavaju ugovorom. Tako, na primjer, predmet ugovora izmeu dva susjeda moe biti da nee uz meu graditi odreene objekte. Isto tako , predmet obaveze jednog susjeda moe se sastojati u trpljenju da njegov susjed prolazi preko njegove zemlje ili dvorita itd.
Kod pozitivnih obligacija, zastarjevanje, po pravilu, poinje tei prvog

dana poslije dana kada je povjerilac imao pravo da zahtjeva ispunjenje obaveze. Kod negativnih obligacija, zastarjevanje poinje tei kada je dunik prestao da se uzdrava od odreene radnje koja je bila predmet negativne obligacije. b/. Obligacije rezultata (cilja) i obligacije sredstva Obligacije rezultata (cilja) su takve obligacije kog kojih se izvrenjem prestacije postie rezultat (cilj) radi koga je obligacija nastala. Taj cilj je tano odreen i dunik je ispunio svoju obavezu kada ostvari taj cilj. Ukoliko se taj cilj (rezultat) zbog kojeg je obligacija zasnovana ne ostvari, smatra se da obligacija nije ispunjena i u tom sluaju e povjerilac imati pravo na naknadu tete. Najvei broj obligacija imaju karakter obligacija rezultata. Tako na primjer, kod ugovora o prodaji, prodavac je u obavezi da na kupca prenese pravo svojine stvari i tu svrhu mu stvar preda, pa ukoliko taj rezultat odnosno cilj ne postigne , smatrae se da nije izvrio svoju obavezu, zbog ega e biti duan, da kupcu nadokanadi tetu.
18

b/. Obligacije rezultata (cilja) i obligacije sredstva Obligacije sredstva su takve obligacije kod kojih se izvrenjem prestacije ne mora postii odreeni cilj odnosno rezultat za povjerioca. Dunik je samo u obavezi da izvri odreenu radnju u skladu sa odgovarajuim standardom panje (na primjer po pravilima odreene struke), ali nee biti odgovoran za tetu, ako se preduzetom radnjom nije ostvario cilj (rezultat) posla. Na primjer, bolnica koja se obavezala da e lijeiti pacijenta izvrila je svoju obavezu ako je pacijenta lijeila u skladu sa odgovarajuim standardima panje i po pravilima struke, iako se rezultat obligacije nije ostvario, jer je pacijent umro. Dakle, smatra se da je bolnika ustanova izvrila svoju obavezu i pored injenice to nije postignut krajni cilj, odnosno rezultat ugovorenog posla. c/. Novane i nenovane obligacije
Novane obligacije su obligacije koje imaju za predmet predaju

odreene sume novca. Na primjer: obaveza kupca da plati cijenu u novcu, obaveza tetnika da oteenom nadoknadi tetu u novcu, obaveza poslodavca da radniku isplati naknadu za rad (platu) u novcu, itd. U sluaju zakanjenja plaa se kamata. Nenovane obligacije su obligacije koje za predmet imaju davanje (predaju) nekih drugih stvari koje nisu novac, odnosno odreeno injenje ili neinjenje koje nema neposredno novani izraz. Na primjer, naknada tete popravakom oteene stvari ili davanjem stvari iste vrste i kvalitete, objavljivanje ispravke informacije, kada prodavac ima obavezu da prodatu stvar preda kupcu itd. 10.3. Podjela oblicija prema nainu ispunjenja i vremenu trajanja
Trenutne obligacije su one kod kojih se ispunjenje sastoji u jednom,

trenutnom aktu davanja injenja ili uzdravanja. Ispunjenje obaveze se realizuje trenutno - odjednom. Na primjer, predaja stvari iz ruke u ruku, potpuna isplata kupoprodajne cijene, zakupnine, nagrade ili naknade u jednom aktu, jednokratni prolaz preko neije zemljita i slino. Trenutne obligacije prestaju ispunjenjem obaveze.
Trajne obligacije su one koje se ispunjavaju preduzimanjem vie

akata davanja, injenja ili uzdravanja u odreenom vremenskom periodu. Realizacija akata ispunjenja (davanje, injenje ili uzdravanje) se preduzima trajnim, kontinuiranim ponaanjem koje se prostire u vremenu. Na primjer, isplata cijene na rate i slino.
19

10.4. Podjela obligacija prema odreenosti i mnoini predmeta


Prema odreenosti predmeta obligacije one se dijele na

individualizovane i generine obligacije. a./Individualizovane obligacije su takve obligacije kod kojih je akt davanja, injenja ili uzdravanja tano i potpuno odreen, tako da se obligacija ispunjava preduzimanjem tog akta. Dunik duguje samo onaj predmet koji je individualizovan i nedvosmisleno odreen (in obligatione), i tim predmetom se vri i ispunjenje obligacije ( in solutione). Na primjer: da bi se oslobodio obaveze dunik treba da preda kupcu jednosoban stan povrine 65 m2 na II spratu zgrade izgraene na k..br.11 KO Banja Luka u ul.Banjaluka 22. Dunik individualno odreene stvari oslobaa se obaveze ako ona propadne. b/.Generike obligacije su takve obligacije kod kojih je davanje, injenje ili uzdravanje odreeno samo prema rodu ili vrsti, tako da se obligacija ispunjava preduzimanjem akta iz okvira odgovarajueg roda ili vrste, a prema izboru dunika. Kod ovih obligacija dunik duguje stvari odreenog roda (in obligacione) , a ispunjava obligaciju predajom odreene koliine stvari toga roda i odreenog kvaliteta (in solutione). Rod dugovane stvari se moe odrediti najire i opisno, kao na primjer: dunik duguje 500 kg penice, 10 kg soli, 20 kg jabuka, 2 tone cementa i sl. Za generike stvari je vaan kvalitet stvari. Dunik ove obligacije e se osloboditi obaveze ako isporui stvari ugovorenog kvaliteta, a u sluaju da kvalitet stvari nije ugovoren on e se osloboditi obaveze ako isporui stvar srednjeg kvaliteta.
U zavisnosti od toga da li imaju jedan ili vie predmeta dijele se i na

kumulativne, alternativne i fakultativne obligacije.


Kumulativne obligacije su takve obligacije kod kojih dunik duguje

dva ili vie predmeta i sve te predmete mora predati povjeriocu da bi se oslobodio svoje obaveze. Kod ovih obligacija nema mogunosti izbora, ve samo predaja svih dugovanih predmeta, bez obzira koliko ih ima predstavlja jedinstveni sadraj sunikove obaveze. Povjerilac je ovlaen da zahtjeva predaju svih predmeta odjednom, ukoliko nije to drugo predvieno.

20

Alternativne obligacije su takve obligacije kod kojih dunik duguje

dvije ili vie stvari ili radnji (due res sunt in obligacione) , ali predmet ispunjenja obligacije je predaja samo jedne stvari ili izvrenje samo jedne od dugovanih radnji (una res est in solutione), tako da se obligacija gasi kada dunik ispuni jednu od dvije stvari ili radnji koje su predmet obaveze. Pravo izbora koju e od dvije ili vie obaveza (radnje) ispuniti, pripada duniku, koji u principu ne moe odustati od ve izvrenog izbora. Ako se dunik ne koristi svojim pravom izbora, pravo izbora prelazi na povjerioca. Na primjer, kada je jedno lice u obavezi da drugom licu preda odreenu stvar, odnosno obavi odrei rad (sat, popravi mainu za ve) ili pak da mu isplati 100,00 KM, ono e se osloboditi obaveze ako ispuni jednu od alternativnih obaveza, prema svom izboru, dakle, ako povjeriocu preda sat, popravi mainu za ve ili ako mu isplati 100,00 KM. Fakultativne obligacije (facultas alternativa) su takve obligacije kod kojih se duguje jedan odreeni predmet (una res est in obligatione) , ali obligacija moe prestati i kada povjerilac primi, odnosno kada dunik preda dugovani ili neki drugi odreeni predmet. (due res est in solutione). Povjerilac moe zahtjevati od dunika samo dugovani predmet, ali ne i onaj kojim dunik, ako hoe, moe ispuniti svoju obavezu, jer je na duniku pravo izbora (facultas alternativa). 10.5. Podjela obligacija prema djeljivosti predmeta i mnoini subjekata
Prema djeljivosti predmeta obligacije se dijele na djeljive i nedjeljive

obligacije, a prema mnoini subjekata na tzv. solidarne obligacije.


Djeljive obligacije su takve obligacije iji se predmet moe podijeliti

i ispuniti u vie istovrsnih dijelova, stim da dugovani predmet zbog toga ne izmjeni sutinu, niti izgubi od svoje vrijednosti. Djeljiva je obligacija postoji kada je predmet obaveze predaja odreene koliine ita kao djeljive stvari, a nedjeljiva u sluaju kada je predmet obaveze predaja jedne violine, ili jednog automobila. Ako na strani povjerioca iili dunika postoji vie subjekata, a obligacija nije solidarna, svaki od povjerilaca moe traiti ispunjenje samo svoga dijela obligacije, a svaki od dunika je duan ispuniti samo samo svoj dio obaveze. Djeljiva obaveza sa vie povjerilaca zove se aktivnom, a djeljiva obaveza sa vie dunika, pasivnom djeljivom obligacijom. Djeljiva obligacija nastaje iz ugovora ili zakona (univerzalne sukcesije).

21

Nedjeljive obligacije su takve obligacije iji se predmet ne moe

podijeliti ili ispuniti u vie istovrsnih dijelova, a da se time ne izmjeni njegova sutina ili ne smanji njegova vrijednost. Ove obligacije se ne mogu djelimino ispuniti, tako da obligacija postoji sve dok ne bude ispunjena u potpunosti. U sluaju mnoine povjerilaca (aktivna nedjeljiva obligacija) ili dunika (pasivna nedjeljiva obligacija) , svaki sapovjerilac i svaki sudunik je, u principu, subjekt cijele trabine odnosno duga, tako da svaki povjerilac moe zahtjevati ispunjenje cijele trabine, a svaki dunik ima obavezu ispunjenja duga u cjelini. Kad jedan od dunika ispuni dug u cjelini, on stie prema ostalim dunicima pravo regresa, tj.da od njih zahtjeva isplatu onih dijelova koji oni duguju prema unaprijed utvrenoj veliini, a ukoliko veliina tih dijelova nije unaprijed utvrena, onda ima pravo na isplatu dijelova dobijenih podjelom cijelog duga na ravne dijelove.
Solidarne obligacije su takve obligacije sa vie dunika ili

povjerilaca kod kojih je svaki dunik u obavezi da ispuni cijeli dug, odnosno kod kojih je svaki povjerilac ovlaten da zahtjeva isplatu cijelog duga, ali tako da kada jedan od dunika ispuni sav dug kao obavezu, ostali se oslobaaju obaveze prema povjeriocu. Kada jedan povjerilac naplati cijelu trabinu, obaveza prestaje prema ostalim povjeriocima i oni vie nemaju ovlatenje da trae isplatu duga od dunika. Solidarna obaveza je jedinstvena i nedjeljiva. Postoji samo jedna obaveza, a ne onoliko obaveza koliko ima dunika. Svi dunici su obavezni da je ispune u potpunosti, ali ispuni li obavezu makar jedan od njih, obaveze prema povjeriocu se oslobaaju svi ostali solidarni dunici. Pravilo je da kod solidarnih obaveza da niti jedan dunik svojim postupcima ne moe pogoravati poloaj ostalih solidarnih dunika. tetne radnje ili proputanja jednog dunika u solidarnoj obligaciji pogaaju samo onoga dunika koji je tu radnju preduzeo, a ne i ostale solidarne dunike.
Pasivna solidarna obligacija ili solidarnost dunika je takva

solidarna obligacija sa vie dunika gdje svaki dunik odgovara za cijelu obavezu i povjerilac moe po svojoj volji zahtjevati ispunjenje obaveze u cjelini od bilo kojeg dunika. Kada makar i jedna dunik obavezu ispuni, ostali se oslobaaju obaveze. Solidarni dunici su svi zajedno subjekti jedne obligacije i u pogledu ispunjenja obaveze prema povjeriocu odgovaraju prema principu svi za jednoga , jedan za sve.
22

Solidarni dunik koji je obavezu ispunio ima pravo da trai od svakog

sudunika da mu nadoknadi dio obaveze koji otpada na njega prema pravilima njihovog meusobnog odnosa, dakle ima pravo regresa. Pasivna solidarna obligacija nastaje na osnovu ugovora, testamenta ili Zakona. Pasivna solidarnost, na primjer, postoji kod Ugovora o kreditu kada se vie lica, kao sudunici, ugovorom obavee vratiti banci cjelokupan iznos kredita.
Aktivna solidarna obligacija (solidarnost povjerilaca) je takva

obligacija sa vie povjerilaca kod koje svaki povjerilac ima pravo da zahtjeva od dunika ispunjenje cijele obaveze, ali kada dunik svoju obavezu ispuni prema jednom povjeriocu, obligacija se gasi i prema ostalim sapovjeriocima. Dunik duguje dug svima sapovjeriocima, ali ga je duan ispuniti samo jednom od njih. On ima pravo izbora povjerioca. Meutim ovo dunikovo pravo izbora sapovjerioca prestaje onoga trenutka kada jedan od sapovjerilaca protiv njega podnese tubu. U tom sluaju dunik je vezan za tog povjerioca i moe se osloboditi obaveze samo ako obavezu ispuni tom povjeriocu koji je podnio protiv njega tubu nadlenom sudu. Aktivna solidarnost se nikada ne pretpostavlja, to znai da je ona uvijek ugovorena ili zasnovana na zakonu. Aktivna solidarnost moe nastati i na osnovu testamenta.

11. Opti pojam ugovora


Pod ugovorom se u graanskom pravu smatra saglasnost volja dva

ili vie lica kojom se postie neko pravno dejstvo. Pod ugovorom u obligacionom pravu ili obligaciono-pravnim ugovorom se smatra saglasnost volja dva ili vie lica kojim se postie neko obligaciono pravo dejstvo. Saglasno iznesenoj definiciji, ugovor je uvijek dvostrani pravni posao, jer u tom poslu uvijek uestvuju najmanje dva lica koja saglasnou volja (konsenzusom) ostvaruju neko obligaciono dejstvo. Obligaciono dejstvo saglasnosti volja se ispoljava u nastanku, modifikaciji ili prestanku nekog obligacionog odnosa.
Termin ugovor ima korijene u rimskim rijeima contractus i

pacta. U rimskom pravu, contractus je oznaavao samo onu saglasnost volja koja je bila zatiena tubom predvienom u ius
23

civile. Ostale saglasnosti volja koje nisu bile utuive (nisu uivale sudsku zatitiu), u rimskom pravu su se zvale pacta. Za ugovore se ponekad koriste i rijei konvencija, pakt i sporazum. Navedenei termini su preteno prihaveni u meunarodnom pravu. 11.1. Sastojci ugovora
Bitni sastojci ugovora (essentialia negotii), su oni minimalni sastojci

koji su neophodni za postojanje ugovora i zavise od vrste ugovora. (kupoprodaja, zajam, zakup, poklon i sl). Bitni sastojci ugovora imaju subjektivnu i objektivnu komponentnu. Objektivno bitni sastojci ugovora su oni koji su predvieni pravnim propisom, a subjektivni bitni sastojci su oni koji su odreeni voljom ugovornih strana. Prirodni sastojci ugovora (naturalia negotii) su takvi sastojci ugovora koje strane ne moraju ugovoriti, ali uprkos tome oni ine sastavni dio ugovora i vae, jer to propisuje Zakon. Na primjer, prirodni sastojak ugovora o prodaji je odgovornost prodavca za pravne i materijalne nedostatke. Sporedni sastojci ugovora (accidentalia negotii) su takvi sastojci koji se ne odnose ni na jednu vrstu ugovora, ali ih same ugovorne strane mogu dogovoriti i predvidjeti u ugovoru. 12. Uslovi za zakljuenje ugovora (poslovna sposobnost) da ugovorne strane imaju poslovnu sposobnost da postoji saglasnost izjava volja ugovornih strana da postoji predmet ugovora da postoji valjan osnov ugovora da postoji odreena forma ugovora (kod pojedinih ugovora) A. Poslovna sposobnost ugovornih strana u vrijeme zakljuenja ugovora je uslov za punovanost svakog ugovora bilo da se radi o fizikim ili pravnim licima. Potpunu poslovnu sposobnost imaju punoljetna fizika lica (18 godina ivota) kojima poslovna sposobnost nije oduzeta i koja nisu pod starateljstvom, kao i fizika lica koja nisu navrila 18 godina ivota, ako su zakljuila brak. Sva maloljetna fizika lica koja nisu navrila 15 godina ivota, kao i punoljetna lica kojima je oduzeta poslovna sposobnost su potpuno poslovno nesposobna, tako da ugovori koji bi oni zakljuili nebi proizvodili pravno djestvo. Za njih ugovore zakljuuju njihovi
24

roditelji, odnosno staraoci kao zakonski zastupnici. Od ovoga pravila postoje i izuzeci.
Naime, potpuno poslovno nesposobna lica mogu ipak zakljuivati

teretne ugovore manjeg znaaja, kao to je, na primjer kupovina namirnica, novina i slino. Oni bi takoe mogli zakljuivati i one dobroine ugovore iz kojih za njih prozilaze samo prava, a ne i obaveze, pa bi tako, punovano mogli primiti poklon, nagradu i sl. Ogranieno ili djelimino poslovno sposobna fizika lica mogu bez saglasnosti zakonskog zastupnika zakljuivati ugovore ije im je zakljuenje zakonom dovoljeno. Tako maloljetnik koji je navrio 15 godina moe zasnovati radni odnos (zakljuiti ugovor o radu) i slobodno raspolagati svojom zaradom. Poslovnu sposobnost imaju i pravna lica. Ona mogu punovano zakljuivati ugovore u pravnom prometu u okviru svoje pravne sposobnosti. Ugovore u ime pravnih lica zakljuuju njihovi organi zastupnici ili pak lica koja ovi ovlaste. Ako je ugovor zakljuen izvan okvira pravne sposobnosti pravnog lica, on nee proizvoditi pravno dejstvo 12. Uslovi za zakljuenje ugovora (saglasnost volja) B. Saglasnost volja ugovornih strana Ugovor se smatra zakljuenim kada ugovorne strane postignu saglasnost o bitnim sastojcima ugovora. Za nastanak ugovora je potrebno postojanje i sadejstvo slobodno izraenih volja podobnih da proizvedu odreene pravne posljedice, od kojih jedna ima obiljeja inicijative (ponude), a druga, obiljeja prihvatanja te inicijative (prihvat ponude). Inicijativa za zakljuenje ugovora je izjava volje ponudioca upuena ponuenom i zove se ponuda, a izjava ponuenog da prihvata ponudu, zove se prihvat ponude. Volja koja dovodi do zakljuenja ugovora mora imati sva obiljeja pravno relevantne volje, to podrazumjeva postojanje svijesti i namjere (htijenja) da se proizvedu odreene pravne posljedice. 12. Uslovi za zakljuenje ugovora (saglasnost volja)
Svijest ugovorne strane podrazumjeva znaaj i posljedice zakljuenja

pravnog posla (ugovora), a namjera (animus contrahendi) podrazumjeva da ugovorne strane ele da zakljue upravo taj ugovor sa svim njegovim specifinostima.
25

Pravno relevantna volja mora biti izraena slobodno, biti ozbiljna i

stvarna. Pravno relevantna volja ne smije biti simulirana, ve stvarna. Ako ugovorne strane prema treim licima zakljuuju jedan ugovor ( na primjer, ugovor o poklonu) , a izmeu sebe , u stvari zakljuuju drugi ugovor (na primjer, ugovor o prodaji), tada saglasna izjava da se zakljuuje ugovor o poklonu, u princupu, nebi vodila zakljuenju toga ugovora.
Ponuda je jednostrana izjava volje kojom jedno odreeno lice

(ponudilac), drugom odreenom licu (ponuenom) nudi zakljuenje konkretnog ugovora sa odreenim uslovima. Prema Zakonu o obligacionim odnosima ponuda je prijedlog za zakljuenje ugovora uinjen odreenom licu koji sadri sve bitne sastojke ugovora tako da bi se njegovim prihatanjem mogao zakljuiti ugovor.
U naem pozitivnom obligacionim pravu postoje: opta ponuda,

izlaganje robe sa oznaenjem cijene i slanje kataloga i oglasa. Opta ponuda je prijedlog za zakljuenje ugovora uinjen neodreenom broju lica, koji sadri bitne sastojke ugovora ijem je zakljuenju namijenjen, osim ako ta drugo ne proistie iz okolnosti sluaja ili obiaja. Izlaganje robe sa oznaenjem cijene smatra se kao ponuda, ukoliko drukije ne proizilazi iz okolnosti sluaja ili obiaja. Slanje kataloga, cjenovnika ili oglasi uinjeni putem tampe, letaka, radija, TV ili na koji drugi nain, ne predstavlja ponudu za zakljuenje ugovora, nego samo poziv da se uini ponuda pod objavljenim uslovima.
Ponuda mora sadravati bitne sastojke,elemente konkretnog ugovora

ije se zakljuenje nudi. Ponuda mora biti upuena od strane ovlaenog lica (samog ponudioca ili njegovog zastupnika) Ponuda mora biti upuena odreenom drugom licu (ponuenom) sa kojim ponudilac eli zakljuiti ugovor. Ponuda mora sadravati jasno izraenu volju ponudioca (animus contrahendi) da eli zakljuiti ugovor i sa ponuenim, pod uslovima navedenim u ponudi. Ponuda mora biti sainjena u odreenoj formi koja je, kao uslov punovanosti, zakonom propisana za odreeni ugovor. Pravno dejstvo ponude se ogleda u tome to ona obavezuje samo jednu stranu i to ponudioca koji je ponudu uinio.
26

Prihvat ponude je jednostrana izjava volje ponuenog, kojom on

ponudiocu izraava svoju saglasnost s njegovom ponudom. Prihvat ponude i ponuda moraju biti podadarne, odnos sadrajno moraju odgovarati jedna drugoj. Podudarnost dviju volja (volje ponudioca i ponuenog) naziva se konsens, a njihova nepodrudarnost se naziva disens. Prihvat ponude mora biti dat od ovlatenog lica, mora sadrajno odgovarati ponudi, mora sadravati jasnu volju ponuenog za zakljuenje ugovora (animus contrahendi) i mora biti dat u odreenoj formi, ako se za zakljuenje konkretnog ugovora zahtjeva takva forma. Prihvat ponude mora stii ponudiocu u odreeno vrijeme, jer je ponudilac vezan ponudom samo odreeno vrijeme. Vrijeme zakljuenja ugovoraje vano sa aspekta dejstva toga ugovora, sa aspekta zastarjelosti potraivanja, poslovne sposobnosti ugovaraa, sluajne propasti stvari itd, dok je mjesto zakljuenja ugovora od znaaja u meunarodnom pravu za primjenu mjerodavnog prava u sluaju spora, kao i u sluaju odreivanja mjesne nadlenosti suda. Ako je ponuda upuena prisutnom licu, smatra se da je ugovor zakljuen kada ponueni prihvati ponudu, a ako se ponuda ini odsutnom licu, smatra se da je ugovor zakljuen onoga trenutka kada je ponudilac primio izjavu ponuenog da prihvata ponudu. Smatra se da je ugovor je zakljuen u mjestu u kojem je ponudilac imao svoje sjedite, odnosno svoje prebivalite u trenutku kada je uinio ponudu.

13. Predmet ugovora


C. Predmet ugovora je ono to predstavlja obavezu u jednom

obligacionom odnosu, a to je uvijek neko davanje (dare), injenje (facere) ili neinjenje (non facere) ili trpljenje (patnja). Predmet ugovora je dakle obligaciona radnja koja moe biti pozitivno (dare, facere) ili negativno odreena (non facere) Predmet ugovora mora imati odreene osobine i to:
predmet ugovora mora biti mogu, predmet ugovora mora biti doputen i predmet ugovora mora biti odreen ili odrediv

Predmet ugovora mora biti mogu, jer ono to nije mogue dati,

initi ili neiniti ne obavezuje.


27

Objektivna nemogunost ispunjenja ugovorne obaveze postoji kada obavezu ne moe ispuniti ni dunik, niti bilo koje drugo lice. Na primjer, neko se obavezao da e prodati predmet koji ne postoji (sat koji je izgubljen, automobil koji je izgorio i sl). Subjektivna nemogunost ispunjenja ugovorne obaveze postoji kada obavezu ne moe ispuniti dunik, ve to moe uiniti neko drugi. Na primjer, neko se obavezao predati neku stvar koja ne pripada njemu ve nekom treem, postojae subjektivna nemogunost ispunjenja. Poetna nemogunost ispunjenja ispunjenja ugovorne obaveze postoji kada je nemogunost ve postojala u vrijeme zakljuenja ugovora. Na primjer, neko se obavezao da e predati odreenu stvar, koja je bila unitena prije zakljuenja ugovora. Naknadna nemogunost ispunjenja ugovorne obaveze je ona koja je nastupila nakon zakljuenja ugovora. (Stvar koja je bila predmet ugovora o prodaji bude unitena poslije zakljuenja ugovora).
Predmet obaveze (dare, facere, non facere) je nedoputen ako je

protivan prinudnim propisima, javnom poretku i dobrim obiajima. Pod prinudnim propisima podrazumjevaju se svi propisi koji se mogu sprovesti prisilnim putem, pri emu se misli na zakonske i podzakonske akte. Pod javnim poretkom se podrazumjeva ustavom i zakonom ustanovljen sistem propisa u skladu sa kojima se mora ponaati svaki subjekat u drutvu. Ugovori iji je predmet obaveze nedoputen su nitavi, izuzev ako cilj pravila ne upuuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u odreenom sluaju propisuje neto drugo. Predmet ugovora mora biti odreen ili bar odrediv to znai da ugovarai moraju postii saglasnost o bitnim elementima predmeta ugovora, odnosno na nedvosmislen nain imati saznanje ta je predmet njihovih meusobnih prava i obaveza, a ako to nije sluaj, ugovor je nitav.

14. Osnov ugovora D. Osnov ili causa ugovora je ono to predstavlja cilj odnosno svrhu ugovora (causa finalis). Osnov je ono zbog ega se dunik obavezuje. Dakle, zakljuenjem ugovora ugovarai ele postii odreeni cilj. Na primjer, kod ugovora o prodaji, kupac eli zakljuenjem toga ugovora postati vlasnikom neke stvari, a prodavac eli za prodatu stvar dobiti odreeni iznos novca, dok kod ugovora o prevozu, putnik u prevoznom sredstvu plaa kartu zbog toga to
28

mu je cilj da se preveze od jednog mjesta do drugog, a prevozilac vri prevoz radi ostvarenja zarade. Cilj zbog kojeg se zakljuuje ugovor (causa finalis) mora biti doputen sa aspekta javnog poretka da bi ugovor bio punovaan. Ako je cilj zakljuenja ugovora nedoputen ugovor je nitav. Pored toga, osnov mora biti i istinit, a ne prividan. 15. Forma i tumaenje ugovora
Obligacioni ugovori su po pravilu neformalni, a ugovorne strane svoju

volju za zakljuenjem ugovora mogu izaziti na razne naine : pismeno, usmeno , konkludentnom radnjom. Za razliku od neformalnih konsensualnih ugovora kod kojih se ugovor smatra zakljuenim postizanjem saglasnosti o bitnim sastojcima ugovora, formalni ugovori se mogu zakljuiti samo u odreenoj (propisanoj ili ugovorenoj) formi. Pod formom ugovora se podrazumjeva nain odnosno oblik postizanja saglasnosti volja ugovornih strana, to znai da kod formalnih ugovora konsenzus mora biti postignut uz potovanje odreene zakonske ili ugovorene forme. Tako, na primjer, zakonodavac propisuje posebnu (pismenu) formu kod ugovora o prodaji nepokretnosti, kod ugovora o graenju, kod ugovora o licenci, ugovora o zakupu poslovnih prostorija.
Konvalidacija ugovora (latinski-ozdraviti, osnaiti) znai mogunost

da se ugovor koji nije zakljuen u propisanoj formi moe, pod odreenim uslovima, uiniti valjanim pravnom poslom. Tako na primjer kod ugovora kojem nedostaje pismena forma, konvalidacija se moe izvriti, ako su ugovorne strane u cjelini ili u pretenom djelu izvrile svoje obaveze. Konvalidacija ruljivih ugovora se moe izvriti protekom vremena ili odobrenjem. Konverzija ugovora znai pretvaranje nitavog ugovora u drugi punovaan ugovor. Na primjer, pravilo iz l.106 ZOO : ako nitav ugovor ispunjava uslove za valjanost nekog drugog ugovora, tada e meu ugovaraima vaiti taj ugovor. Tumaenje ugovora znai prvenstveno istraivanje prave volje ugovornih strana. Jasne i nesporne odredbe ugovora se ne tumae, ve se primjenjuju onako kako glase, a sporne tako da se ne treba drati doslovnog znaenja upotrebljenih izraza, ve treba istraiti zajedniku namjeru ugovaraa i odredbu tako razumjeti kako to odgovara naelima obligacionog prava.
29

15. Vrste obligacionih ugovora


15.1. Jednostrano i dvostrano obavezni ugovori Jednostrano obavezni ugovori su oni ugovori kod kojih obaveza

nastaje samo na jednoj strani koja u tom sluaju ima poloaj dunika, dok druga ugovorna strana na osnovu takvog ugovora stie pravo da zahtjeva ispunjenje obaveze i ima poloaj povjerioca. Na primjer: ugovor o poklonu, ugovor o posudbi (posluzi), ugovor o punomostvu. Dvostrano obavezni ugovori su takvi ugovori ijim zakljuenjem nastaju obaveze za obje ugovorne strane , dakle i za povjerioca i za dunika. Obje ugovorne strane, nalaze se se u dvostrukoj ulozi, tako da se povjerilac pojavljuje i u ulozi dunika, a dunik se pojavljuje i u ulozi povjerioca. Na primjer: ugovor o prodaji kod kojega se prodavac obavezuje predati kupcu stvar koju prodaje, a kupac se obavezuje da e za stvar koju kupuje od prodavca platiti ugovorenu cijenu. I prodavac i kupac su istovremeno u poloaju povjerioca i poloaju dunika.
15.1. Jednostrano i dvostrano obavezni ugovori i pravni poslovi Jednostrano i dvostrano obavezne ugovore treba razlikovati od

jednostranih i dvostranih pravnih poslova, jer jednostrani pravni poslovi nastaju jednostranom izjavom volje, a ugovori bili oni jednostrano ili dvostrano obavezni, uvjek nastaju saglasnou volja ugovornih strana.
Tipini jednostrani pravni poslovi su, na primjer: testament,

javno obeanje nagrade, ponuda kada stigne ponuenom i slino. Najei dvostrani pravni poslovi su ugovori, kao to je na primjer ugovor o prodaji, ugovor o zakupu, ugovor o poklonu itd. Kod dvostrano obaveznih ugovora vai princip uzajmnosti na temelju kojeg jedna ugovorna strana moe ispunjenje svoje obaveze usloviti ispunjenejm obaveze druge ugovorne strane. Pravo na utvrenje nitavosti zelenakog ugovora, te pravo ponitenja ugovora zbog oteenja preko polovine mogue je samo kod dvostrano obaveznih ugovora. 15.2. Teretni i dobroini ugovori Teretni (naplatni) ugovori su oni kod kojih jedna ugovorna strana daje ili neto ini kao naknadu za inidbu koju dobija od druge ugovorne
30

strane. Na primjer: ugovor o prodaji, ugovor o zakupu, ugovor o zajmu uz naplatu kamate, ugovor o djelu, ugovor o radu i sl. Dobroini (besplatni) ugovori su oni kod kojih jedna ugovora strana za primljenu inidbu ne daje nikakvu naknadu (protivinidbu). Na primjer, ugovor o poklonu, ugovor o zajmu bez kamate, ugovor o posluzi, ugovor o besplatnoj ostavi. 15.3. Formalni i neformalni ugovori Formalni ugovori su oni za ije se zakljuenje trai odreena forma propisana zakonom ili odreena ugovorom. Kod navedenih ugovora forma je bitan element ugovora. Na primjer, ugovor o prodaji ili poklonu nepokretnosti
Neformalni ugovori su oni za ije zakljuenje se ne trai nikakva

forma, ve koji nastaju kada stranke postignu saglasnost o bitnim sastojcima konkretnog ugovora. Na primjer, ugovor o prodaji pokretnih stvari, ugovor o nalogu i sl. 15.4. Konsensualni i realni ugovori Konsensulni ugovori su oni ogovori kod kojih je za nastanak i punovanost ugovora dovoljno da ugovorne strane postignu saglasnost o bitnim elementima toga ugovora, a ne trai se forma ili pak predaja stvari drugoj ugovornoj strani. Ovi ugovori su prefektni kad ponueni prihvati ponudu. Na primjer ugovor o prodaji, o nalogu i drugi. Realni ugovori su oni koji nastaju kada ugovorne strane postignu saglasnost volja o bitnim elementima i kada jedna strana u ugovoru preda drugoj stvar koja je predmet ugovora. Primjer : ugovor o poklonu. Slijedei dosljedno princip konsensualizma, na ZOO uopte ne regulie ugovor o poklonu.

15.5. Kauzalni i apstraktni ugovori Kauzalan je onaj ugovor u kojem je osnov obavezivanja (causa

obligandi) jasno istaknut i predstavlja bitan element ugovora. Kod navedenih ugovora, ugovorne strane imaju tano odreeni cilj zbog ega ele zakljuiti ba konkretni, a ne neki drugi ugovor. Na primjer, kada jedno lice posudi drugom automobil da otputuje u drugo mjesto po nekom poslu, tada se iz samog ugovora vidi da je kauza, osnov obavezivanja, posudba, a ne prodaja. Kauzalni ugovori su : ugovor o prodaji, ugovor o zajmu, ugovor o djelu itd.
31

Apstraktan ugovor je takav kod kojeg osnov obavezivanja (causa

obligandi) nije vidljiv iz samog ugovora. Kod navedenih ugovora se iz njihovog sadraja ne moe razabrati cilj zbog kojeg se ugovorne strane obavezuju. Na primjer, neko se obavee da e nekom predati odreenu sumu novca ili stvari u odreenom roku, ali se ne vidi iz kojeg razloga preuzima tu obavezu. Apstraktni ugovori su : ugovor o mjenici, ugovor o eku i sl. 15.6. Ekvivalentni i aleatorni ugovori Ekvivalentni ugovori su takvi ugovori kod kojih ugovorne strane ve u momentu zakljuenja ugovora znaju u cjelini svoja prava i obaveze, odnosno ta jedna treba dati kao ekvivalent za ono to prima od druge ugovorne strane. Na primjer: ugovor o prodaji, ugovor o zakupu , ugovor o djelu itd. Aleatorni ugovori su takvi ugovori kod kojih ugovorne strane u trenutku zakljuenja ugovora ne znaju u potpunosti svoja prava i obaveze, a nekada ni koja e strana biti povjerilac, a koja dunik. Obim prava i obaveza ugovornih strana, po pravilu, zavisi od nekog budueg neizvjesnog dogaaja. Obaveze ugovornih strana ne zavise od njihovih volja, nego od sluaja, a obaveza jedne strane, ne predstavlja ekvivalent obavezi druge ugovorne strane. Primjeri aleatornih ugovora su : ugovor o osiguranju, ugovor o opkladi i ugovori o kupovini nade (emptio spei), kao na primjer ugovor o prodaji cjelokupnog roda jabuke u jednom vonjaku, u iduoj godini. Ovi ugovori se ne mogu pobijati zbog oteenja preko polovine.
15.7. Predugovori, glavni ugovori i sporedni ugovori Predugovor je saglasna izjava volje o preuzimanju obaveze da se

zakljui glavni ugovor. Predugovor moe biti dvostrano i jednostrano obavezan. Predugovor obavezuje, a pregovori za zakljuenje ugovora ne obavezuju. Predugovor obavezuje samo ako su njime odreeni elementi glavnog ugovora. Glavni ugovor je drugi ugovor koji su se ugovorne strane predugovorom obavezale zakljuiti i proizvodi pravno djestvo od zakljuenja. Glavnim ugovorom se potpuno samostalno zasnivaju prava i obaveze. ZOO u l.45 st.5 propisuju da se zakljuenje glavnog ugovora moe zahtjevati u roku od 6 mjeseci od isteka roka predvienog za njegovo zakljuenje.
32

Sporedni (akcesorni, zavisni) ugovor je onaj koji se dodaje glavnom

ugovoru i djeli njegovu pravnu sudbinu, tako da nastanak, prenos ili pak prestanak prava i obaveza zavisi od glavnog ugovora uz koji se zakljuuje. Ovi ugovori slue kao sredstvo za pojaanje ili obezbjeenje glavnog ugovora. Akcesorni ugovori su, na primjer, ugovor o zalozi, ugovor o kapari, ugovor o jemstvu i slino. 15.8. Trenutni i trajni ugovori Trenutni ugovori su oni kod kojih se obaveze izvravaju odjednom i jednim aktom davanja, injenja ili neinjenja i po pravilu istovremeno, a trajni ugovori su oni kod kojih se izvrenje obaveze traje odreeno due vrijeme. Trajanje moe biti kontinuirano ili periodino. Na primjer: ugovor o zakupu, ugovor o doivotnom izdraavanju, ugovor o osiguranju itd. 15.9.Lini i nelini ugovori Lini ugovori su takvi ugovori koji su zakljueni s obzirom na svojstvo tano odreenog lica. esto se nazivaju ugovori intuitu personae. Kod ovih ugovora, motiv obavezivanja je linost ugovaraa i to obzirom na njihova svojstva, sposobnosti ili pak strunost u odreenoj oblasti. To su ugovori koji se zasnivaju na meusobnom povjerenju ugovornih strana, kao na primjer kod: ugovora o punomostvu, ugovora o ortakluku, ugovora o poklonu itd. Nelini ugovori su oni kod kojih ugovaraima nije stalo do linih svojstava druge strane, nego prvenstveno do izvrenja obaveze. Ovakvu obavezu, za razliku od ugovora intuitu personae moe ispuniti svako drugo lice, a ne samo dunik. 15.10.Generalni i posebni ugovori Generalni ugovori su takvi kod kojih se utvruju samo opti elementi ugovora i uslovi izvrenja i koji se zakljuuju na dui vremenski period. Posebni ugovori se zakljuuju na krai vremenski period i to u okviru opteg (generalnog) ugovora i kojim se konkretno ureuju pitanja znaajna za izvrenje generalnog ugovora. 15.11. Imenovani i neimenovani ugovori Imenovani ugovori su takvi koji su zbog svoje vanosti i masovnosti dobili svoj naziv i kao takvi su regulisani zakonom. Na primjer, ugovor o prodaji, ugovor o poklonu i sl. Neimenovani ugovori su takvi ugovori koji u zakonu nisu oznaeni imenom (nazivom), niti su zakonom posebno regulisani. Na primjer, ugovor o faktoringu, ugovor o franizingu i slino.
33

16. Zastupanje 16.1. Pojam Zastupanje je pravni odnos na osnovu kojeg zastupnik, odnosno punomonik moe u ime i za raun zastupanog davati izjave kojima se zasnivaju, modifikuju ili ukidaju pravni poslovi (na primjer da u ime i za raun zastupanog zakljui neki ugovor) ili preduzimati u ime i za raun zastupanog druge pravne radnje (na primjer, da kao punomonik preduzima procesne radnje u nekom postupku (graanskom, upravnom, krivinom).
Pravne radnje zastupanja se vre na osnovu ovlatenja koje svoj osnov

ima u zakonu, optem aktu pravnog lica, aktu nadlenog organa ili u izjavi volje zastupanog. Ovlatenje koje ima svoj osnov u izjavi volje zastupanog zove se punomoje.
Zastupanje moe biti voljno i zakonsko, neposredno i posredno.

16.2. Voljno i zakonsko zastupanje Voljno zastupanje ima osnov u slobodno izraenoj volji zastupanog (ovlatenju, punomoi) i nastaje na osnovu ugovora (ugovor o punomostvu) izmeu zastupnika (punomonika) i zastupanog (vlastodavca). Zakonsko zastupanje, zastupanje na osnovu statuta ili drugog opteg akta nadlenog organa je nezavisno od volje zastupnika i zastupanog, jer nema osnov u njihovoj volji , ve izvire neposredno iz zakona, statuta ili drugog opteg akta nadlenog organa. I kod voljnog (ugovornog) i zakonskog zastupanja nastaje obligacioni odnos izmeu zastupnika i zastupanog sa utvrenim pravima i obavezama strana u tom odnosu.
16.3. Neposredno i posredno zastupanje Neposredno, direktno ili pravo zastupanje je takvo zastupanje gdje

zastupnik zakljuuje pravni posao u tue ime i za tu raun, dakle kod kojeg se uinak pravnog posla nesposredno odnosi na sferu zastupanog, a bez ikakvog uticaja na prava i obaveze zastupnika. Smatra se da je pravni posao zakljuio sam zastupani obzirom da iz tog pravnog posla on stie prava i obaveze. Na primjer, kupac kao zastupani ovlasti neko lice (zastupnika) da za njega kupi neku stvar od odreenog prodavca. Na osnovu ovakvog pravnog posla kupac e postati vlasnik kupljene stvari i obveznik plaanja kupovne cijene prema prodavcu.
34

Posredno ili indirektno zastupanje je takvo zastupanje kod kojega

zastupnik zakljuuje pravni posao u svoje ime, ali za raun zastupanog. Prava i obaveze iz zakljuenog posla nastaju za zastupnika i tree lice, jer izmeu zastupanog i treeg lica ne nastaje nikakkav pravni odnos. Tree lice uopte ne mora ni da zna za zastupano lice, niti da je posao zakljuen za njegov raun. Kod posrednog zastupanja, prava i obaveze koje izvorno nastaju za zastupnika i tree lice, prelaze na zastupanog tek na osnovu drugog pravnog posla zakljuenog izmeu zastupnika i zastupanog. Kao primjer navodimo ugovor o komisionu prema kojem se komisionar kao posredni zastupnik obavezuje da za naknadu (proviziju) obavi u svoje ime, a za raun komitenta (posredno zastupanog) jedan ili vie poslova koje mu povjerava komitent. Posredno zastupanje imamo u gotovo svim poslovima u kojima zastupani eli ostati nepoznat, kao na primjer u berzanskim poslovima Uinci zastupanja Uinak zastupanja se ogleda u tome to pravne posljedice pravnog posla ili radnje koje je preduzeo zastupnik terete zastupanog, to znai, na primjer, da za njega nastaju prava i obaveze iz ugovora koji je u njegovo ime i za njegov raun zakljuio zastupnik. Zastupnika treba razlikovati od posrednika i glasnika. Posrednik (makler ili meetar) je lice koje se obavezuje da e dovesti u vezu dva lica radi zakljuenja odreenog pravnog posla (posrednik kod ugovora o prodaji, posrednik u osiguranju i sl.). Glasnik je lice koje samo prenosi ve gotovu (formulisanu) volju jedne ugovorne strane drugoj ugovornoj strani. Zastupnik po pravilu mora imati poslovnu sposobnost, ali najmanje ogranienu poslovnu sposobnost, dok glasnik moe biti i lice koje nije poslovno sposobno. Ovlatenje za zastupanje Da bi zastupanje bilo punovano zastupnik mora imati ovlatenje za zastupanje koje mu daje zastupani i on je duan postupati u granicama volje zastupanog. Zastupnik mora staviti do znanja drugoj strani s kojom ulazi u pravni odnos da nastupa u ime zastupanog (vlastodavca). Kod zakonskog zastupanje ovlatenje proistie iz samog zakona, a zastupani ne mora imati poslovnu sposobnost. U sluaju da zastupnik prekorai dato ovlatenje, takav pravni posao obavezuje zastupanog samo ako ga on odobri. U tom sluaju e se smatrati da je posao bio valjan od momenta njegovog zakljuenja.
35

U sluaju da jedno lice zakljui ugovor lano se predstavljajui da ima ovlatenje nekog lica (da je njegov zastupnik), a u stvari nema to ovlatenje (lani zastupnik ili falsus procurator) , takav ugovor obavezuje zastupanog samo ako ga on naknadno odobri. U protivnom, takav ugovor ga ne obavezuje.
Punomo je ovlatenje koje zastupani (vlastodavac) pravnim poslom

daje zastupniku (punomoniku). Ovo ovlatenje (punomo) se moe dati jednostranim pravnim poslom ili ugovorom. Kada se ovlatenje daje jednostranim pravnim poslom rije je o jednostranoj izjavi volje koja je upuena punomoniku ili drugoj strani. Ako je izjava upuena punomoniku rije je o internoj punomoi tj. o odnosu izmeu vlastodavca i punomonika, a ako je ista upuena drugoj strani rije je o eksternoj ili vanjskoj punomoi kojom davalac punomoi obavjetava drugu stranu da je ovlastio odreeno lice da u njegovo ime i za njegov raun prduzme odredene radnje. Kada se punomo daje ugovorom, rije je o ugovoru o punomostvu koji se zakljuuje izmeu vlastodavca i punomonika. Ugovor o punomostvu je neformalan pravni posao, osim ako se forma trai zakonom, u kom sluaju za zakljuenje ugovora za koji se trai forma i punomo mora biti data u toj formi. (Na primjer, kod ugovora o licenci, ugovora o graenju i sl).
Opta ili generalna punomo je ona na osnovu koje punomonik moe

preduzimati samo poslove koji ulaze u redovno poslovanje. Generina punomo je punomo na osnovu koje punomonik moe preduzimati poslove odreene vrste koje izlaze iz okvira redovnog poslovanja. Posebna ili specijalna punomo se daje za tano odreeni posao od o posebnog znaaja je za vlastodavca. Tako bez posebnog ovlatenja punomonik ne moe zakljuiti ugovor o jemstvu, preuzeti mjeninu obavezu, zakljuiti ugovor o poravnanju, ugovor o izabranom sudu, niti se moe odrei nekog prava bez naknade. Punomo prestaje opozivom zastupanog (vlastodavca) ili otkazom zastupnika (punomonika), smru punomonika, gubitkom potpune poslovne sposobnosti vlastodavca ili punomonika. Punomo prestaje i zavretkom posla zbog kojeg je data. Ona prestaje i nastupanjem naknadne nemogunosti ispunjenja posla. 17. Posebna dejstva dvostranih ugovora

36

Posebna dejstva ugovora se ogledaju u sluaju promjenjenih

okolnosti, prekomjernog oteenja i zakljuenja zelenakog ugovora. Promjenjene okolnosti (clausula rebus sic stantibus) da bi se moglo govoriti u promjenjenim okolnostima potrebno je da se prema oderdbama l.133-136 ZOO ispune slijedei uslovi: da se radi o okolnostima koj su nastupile poslije zakljuenja ugovora; da se radi o okolnostima koje oteavaju ispunjenje obaveze jedne ugovorne strane da se zbog tih okolnosti ne moe ostvariti svrha ugovora, da je nakon nastupanja novih okolnosti oigledno da ugovor vie ne odgovara oekivanjima ugovornih strana i da bi ga stoga po optem miljenju bilo nepravino odrati na snazi.
Promjenjene okolnosti Na promjenjene okolnosti se ne moe pozivati ona strana u ugovoru

koja je te okolnosti morala uzeti u obzir prilikom zakljuenja ugovora. To znai da okolnosti koje dovode do raskida ili izmjene ugovora moraju biti u vrijeme zakljuenja ugovora nepredvidive i neotklonjive za ugovornu stranu koja se na njih poziva. Ugovora strana koja se poziva na promjenjene okolnosti mora sudskim putem traiti raskid ugovora. Ona ne moe traiti izmjenu ugovora. Pravo na zahtjev za izmjenu ugovora ima tuena strana u sporu po zahtjevu za raskih ugovora u sluaju clausula rebus sic stantibus. Ako sud donese odluku o raskidu ugovora, na zahtjev strane koja nije traila raskid sud e obavezati drugu stranu da nadoknadi pravian dio tete. Inae, u naem obligacionom pravu, ugovorne strane se mogu unaprijed punovano odrei od prava pozivanja na odreene promjenjene okolnosti, osim ako to nije u suprotnosti sa naelom savjesnosti i potenja.
17.2. Prekomjerno oteenje (laesio enormis)

Prekomjerno oteenje (oteenje preko polovine) postoji onda kada je izmeu obaveza ugovornih strana koje proistiu iz dvostrano obaveznih i teretnih ugovora, u vrijeme zakljuenja ugovora postojala oigledna nesrazmjera. Uslovi za postojanje prekomjernog oteenja su slijedei: da se radi o dvostrano obaveznom i teretnom ugovoru da izmeu preuzetih obaveza postoji oigledna nesrazmjera
37

da oteena strana u vrijeme zakljuenja ugovora nije znala, niti je

morala znati za postojanje nesrazmjere Posljedice postojanja prekomjernog oteenja se sastoje u tome to oteena strana ima pravo zahtjevati ponitenje takvog ugovora u roku od 1 godine dana od dana zakljuenja ugovora, ako za pravu vrijednost nije znala ili nije mogla znati. Zahtjev se ostvaruje podizanjem tube ili isticanjem prigovora na zahtjev povjerioca za ispunejnje obaveze. Otena strana ne moe traiti izmjenu ugovora. Odricanje od prava da se zahtjeva ponitenje ugovora ne proizvodi pravno dejstvo.
17.3 Zelenaki ugovor je takav ugovor kojim jedno lice koristei se

stanjem nude ili tekim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenou ili zavisnou, ugovori za sebe ili za nekog treeg korist koja je u oiglednoj nesrazmjeri sa onim to je on dao ili uinio ili se obavezao da e dati ili uiniti. Oteeni mora dokazati postojanje oigledne nesrazmjere izmeu inidbe i protivinidbe, te da je druga strana iskoristila stanje nude druge ugovorne strane. Oteena strana moe traiti da se njena obaveza smanji na pravian iznos, u kom sluaju tako izmjenjen ostaje na snazi, au protivnom se ponitava. Rok za podnoenje zahtjeva iznosti 5 godina od dana zakljuenja ugovora. 18. Sredstva obezbjeenja ugovora
Sredstva za obezbjeenje izvrenja ugovora se tradicionalno dijele na

stvarna i lina stredstva obezbjeenja ugovora.


18.1. Stvarna sredstva obezbjeenja ugovora su ona na temelju kojih

povjerilac stie stvarno pravo na stvari dunika ili nekog treeg lica. To su : kapara, kaucija i zaloga. Kapara (arrha) je odreeni iznos novca ili drugih zamjenljivih stvari koje jedna ugovorna strana daje drugoj kao znak da je ugovor zakljuen i u cilju obezbjeenja izvrenja ugovora. Po svojoj pravnoj prirodi kapara je akcesorni (sporedni) ugovor kojim se oibezbjeuje realizacija glavnog ugovora. On je realan ugovor jer za njegovo postojanje nije dovoljna samo saglasnost ugovornih strana o bitnim sastojcima ugovora, nego i predmet ugovora (obino novac ili zamjenljiva stvar) mora biti predat drugoj ugovornoj strani.
38

Ako je ugovor ispunjen u cjelini kapara se vraa ili se uraunava u

ispunjenje obaveze onoj strani koja ju je dala. Ako je ugovor djelimino ispunjen, savjesna strana ne moe zadrati kaparu, ali ima pravo traiti ispunjenje ugovora i naknadu tete ili pak naknadu tete zbog neurednog ispunejnja obaveze. Ako ugovor uopte nije ispunjen, a za neispunjnj je kriva strana koja je dala kaparu, nevina strana moe zahtjevati ispunjenje ugovora ako je to mogue i naknadu tete zbog neispunjenja ili se zadovoljiti datom kaparom. (facultas alternativa). Ako ugovor nije ispunjen, a za neispunjenje je kriva strana koja je primila kaparu, druga , nevina strana moe: traiti ispunejnje ugovora i nakandu tete zbog zakaenjenja, odustati od ugovora i traiti naknadu ette zbog neispunjenja ugovora ili odustati od ugovora i traiti od krive strane kaparu u dvostrukom iznosu. Ako se ugovor ne moe izvriti, a za neizvrenje nije kriva niti jedna strana ( naknadna nemogunopst ispunejnja), kapara se mora vratiti. Kapara se mora vratiti i u sluaju ako se ugovor ne moe izvriti ,a za izvrenje su odgovorne obje strane.
Kaucija (jamevina, vadium) je odreeni iznos novca koji dunik daje

prilikom zakjljuenja ugovora u svrhu zakljuenja i obazbjeenja izvrenja ugovora. Kaucija je stvarno-pravno sredstvo obezbjeenja ugovora jer dunik mora prilikom zakljuenja ugovora predati odreeni iznos novca da bi ugovor bio zakljuen. Neizvrenjem ugovora, pa makar to bilo i bez njegove krivice, dunik gubi datu kauciju. Kaucija obezbjeuje samo primaoca kaucije, za razliku od kapare koja obezbjeuje obje ugovorne strane. Zaloga Postoji zaloga na pokretnim stvarima ili runa zaloga (l.966-988 ZOO), zaloga na potraivanjima i drugim pravima (l.989-996 ZOO) i zaloga nepokretnim stvarima (hipoteka) koja je regulisana pravnim pravilima i zakonima iz oblasti stvarnog prava. Zalono pravo je stvarno sredstvo obezbjeenja i slui obezbjeenju potraivanja povjerioca.
Ugovor o zalozi je takav ugovor kojim se obavezuje dunik ili neko

tree lice da e povjeriocu predati neku pokretnu stvar iz koje se on moe namiriti ukoliko mu potraivanje ne bude isplaeno o dospjelosti. Dakle, prema ZOO, ugovor o zalozi nije realan, ve konsensulan ugovor. Zalono pravo se na pokretnoj stvari se zasniva ugovorom o zalozi , a stie izvrenjem ugovora tj. predajom zaloene stvari povjeriocu. Ugovor je prema tome pravni osnov sticanja
39

zalonog prava, a predaja stvari je modus aquirendi (nain sticanja) zalonog prava. Ugovor o zalozi je akcesoran ugovor i kao takav zavisan od glavnog ugovora ijem obezbjeenju slui. Zalono pravo moe postojati samo ako postoji glavno potraivanje koje se tim zalonim pravom obezbjeuje. Ukoliko povjerioevo potraivanje iz glavnog ugovora ne bude izmireno o dospjelostio, on moe traiti od suda da se stvar koja je predmet zalonog prava proda na javnoj prodaji ili po tekuoj cijeni. Zabranjena je klauzula na osnovu koje e zaloena automatski prei u vlasnitvo zalonog povjerioca, ako njegovo potraivanje ne bude namireno o dospjelosti (lex commisoria).
18.2. Lina sredstva obezbjeenja ugovora su :ugovorna kazna,

jemstvo, odustanica i pravo zadravanja (ius retentionis).


Ugovorna kazna je takvo lino obezbjeenje kojim se obavezuje

ugovara (dunik) da e od drugom ugovarau (povjeriocu) isplatiti odreeni novani iznos ili mu pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni ili zakasni sa ispunjenjem svoje ugovorne obaveze. Ugovorna kazna je akcesorne prirode to znai da zavisi od postojanja glavne obaveze i dijeli njenu sudbinu. Ako je ugovorna kazna stipiulirana za sluaj neispunjenja obaveze, tada povjerilac moe traiti alternativno ili ispunjenje obaveze ili isplatu ugovorne kazne.(tzv. alternativna ugovorna kazna). Meutim, ako je ugovorna kazna ugovorena za sluaj zakanjenja u ispunjenju obaveze tada povjerilac moe kumulativno zahtjevati ispunjenje obaveze i isplatu ugovorne kazne. (tzv.kumulativna ugovorna kazna)
Jemstvo (obino, subisidijarno) je ugovor zakljuen izmeu

povjerioca i jemca, kojim se jemac obavezuje da e povjeriocu ispuniti punovanu i dospjelu obavezu dunika, ukoliko to dunik ne uini. Jemac preuzima odgovornost za obavezu glavnog dunika i odgovara povjeriocu cjelokupnom svojom imovinom. U sluaju jemstva prema povjeriocu se pojavljuju dva dunika i to jedan koji se naziva glavni dunik, koji ima obavezu da ispuni obavezu prema povjeriocu koja ima izvor u osnovnom ugovoru izmeu povjerioca i glavnog dunika. Meutim, za navedenu obavezu, garantuje jo jedno lice - jemac, tako da povjerilac moe da ispunjenje obaveze zahtjeva od dva lica i to: neposredno - od glavnog dunika, a supsidijarno, ako glavni dunik obavezu ne ispuni, -i od jemca.
40

Radi naplate, povjerilac se mora prethodno obratiti glavnom duniku i

ostaviti mu odreeni rok za ispunjenje obaveze, pa tek nakon toga, sudskim putem od jemca zahtjevati isplatu potraivanja.
Solidarno jemstvo postoji kada se jemac obavezao zajedno sa glavnim

dunikom i to kao jemac platac. Povjerilac moe traiti ispunjenje obaveze bilo od glavnog dunika, bilo od solidarnog jemca ili pak od obojice zajedno. Podjemstvo je takva vrsta jemstva kada se tree lice obavezuje povjeriocu da e mu ono izmiriti obavezu ukoliko to ne uini jemac. Ovo lice se naziva podjemac ili jemev jemac. Odnos izmeu jemca i podjemca je isti kao i odnos izmeu glavnog dunika i jemca. Sajemstvo postoji kada se vie jemaca obaveu da e odgovarati za ispunjenje glavne obaveze. Sajemci odgovaraju solidarno za obavezu glavnog dunika, tako da povjerilac moe traiti ispunejnje cijele obaveze od svakog od njih ili od svih zajedno, ali tek ako svoje potraivanje nije uspio naplatiti od glavnog dunika Jemstvo za naknadu tete jemcu postoji kad se jedno lice obavee jemcu da e mu nadoknaditi tetu koju bi on pretrpio zbog toga to je kao jemac platio glavni dug. Ovdje se tree lice u stvari obavezuje da e nadoknadiit jemcu onaj dio koji on nebi mogao naplatiti u regresnom postupku.
Odustanica je sporazum ugovornih strana na osnovu kojeg jedna ili

obje ugovorne strane mogu odustati od ve zakljuenog ugovora davanjem odreene sume novca. Odustanica je u stvari pravo jedne ili obje ugovorne strane da odustanu od ugovora plaanjem odreenog iznosa novca. Strana u iju korist je odustanica ugovorena ima pravo izbora (facultas alternativa) da odustane od ugovora i drugoj strani isplati ugovoreni iznos odustanice ili pak da ostane u ugovoru i trai ispunejnje svoga potraivanja iz ugovora. Pravo zadravanja (retencija, ius retentionis) je pravo povjerioca da nakon dospjelosti potraivanja zadri dunikovu pokretnu ili nepokretnu stvar (koja moe, ali i ne mora biti predmet obligacionog odnosa povjerioca i dunika), koja se nalazi u posjedu povjerioca, sve dok mu ne bude isplaeno potraivanje. Ako dunik ne ispuni svoju obavezu iz ugovora, povjerilac moe naplatiti svoje potraivanje iz zadrane stvari na isti nain kao i zaloni povjerilac . 19. Ugovor u korist treeg lica
Ugovor u korist treeg lica je takav ugovor kod kojega se jedna

ugovorna strana (dunik, promitent, obeavalac) obavezuje drugoj


41

ugovornoj strani (povjeriocu, promisaru, stipulantu) da e izvriti odreenu radnju u korist nekog treeg lica (korisnika, beneficijara). Ugovori u korist treeg su esti u osiguranju.
Tako, naprimjer, ugovor u korist treeg postoji kada jedno lice

zakljui sa osiguravajuim drutvom ugovor o osiguranju za sluaj smrti u korist svoga sina. Kod takvog ugovora,osiguravajue drutvo se pojavljuje kao dunik (promitent) koji se obavezuje ugovarau osiguranja (povjeriocu, promisaru),da e, za sluaj smrti ugovaraa osiguranja (povjerioca), isplatiti odreenu sumu novca sinu povjerioca, kao treem licu (beneficijaru).
Ugovorom u korist treeg lica se uspostavljaju slijedei pravni odnosi: odnos promitenta (dunika) i promisara (povjerioca) (podrazumjeva pravo povjerioca-promisara da zahtjva ispunjenje

obaveze od dunika (promitenta) u korist treeg lica, , kao i obavezu dunika(promisara) da ispuni obavezu treem loicu (beneficijaru); odnos promitenta (dunika) i treeg lica (korisnika, beneficijara) (podrazmjeva pravo treeg lica- korisnika da zahtjeva od promitenta (dunika) ispunjenje obaveze. Korisnik ne moe uticati na sradaj ugovora, jer korisnik nije ugovorna strana. Promitent moe isticati sve one prigovore koje moe istai i prema promisaru kao povjeriocu koji proistiu iz osnovnog posla, kao to je prigovor neispunjenja). odnos promisara (povjerioca) i treeg lica (korisnika) se zasniva na motivima zbog kojih ugovara neko pravo u korist treeg lica (na primjer, taj motiv moe biti poklon, isplata nekog duga, davanje zajma i sl.). 20. Pobijanje dunikovih pravnih dijela
Pobijanje pravnih djela -radnji dunika je institut obligacionog prava

putem kojeg svaki povjerilac dospjelog potraivanja moe pobijati pravnu radnju svog dunika koja je preduzeta na tetu povjerioca. Pravo pobijanja povjerilac ima bez obzira da li je njegovo potraivanje nastalo prije ili poslije pobijane radnje dunika.
Opti uslovi pobijanja su:

da povjerilac ima dospjelo potraivanje prema duniku, da je dunik preduzeo pravnu radnju na tetu povjerioca/povjerilaca koja se moe sastojati u odreenom injenju ili pak proputanju,
42

da usljed pravne radnje koja se sastoji u injenju, dunik u svojoj

imovini vie nema dovoljno sredstava za ispunjenje povjerioevog potraivanja, odnosno da je usljed pravne radnje dunika koja se sastoji u proputanju, dunik izgubio kakvo materijalno pravo ili je pak za njega, usljed takve radnje proputanja, nastala kakva materijalna teta. Posebni uslovi pobijanja Ako se dunikova pravna radnja sastoji u teretnom raspolaganju, takva radnja se moe pobijati ako je dunik u vrijeme raspolaganja znao ili je mogao znati da preduzetim raspolaganjem nanosi tetu svojim povjeriocima, ili ako je treem licu sa kojim je, ili u iju korist je pravna radnja preduzeta, to bilo poznato ili moglo biti poznato. (dolozna paulijanska tuba ili actio Pauliana dolosa). Nausuprot doloznoj pauljanskoj tubi, postoji tzv.kulpozna paulijanska tuba (actio Pauliana culposa) kod koje dunik ne zna da svojom pravnom radnjom oteeuje povjerioce, ali je to mogao znati da je upotrijebio panju dobrog domaina, odnosno dopbrog privrenika. Postoji pretpostavka da je treem licu bilo poznato da dunik preduzetim raspolaganjem nanosi tetu povjeriocima, ako je tree lice dunikov suprug ili srodnik po krvi u pravoj liniji ili u pobonoj liniji do etvrtog stepena ili po tazbini do istog stepena - porodina paulijanska tuba, actio Pauliana familiaria. Ako se dunikova pravna radnja sastoji u besplatnom raspolaganju, smatra se da je dunik znao da raspolaganjem nanosi tetu povjeriocima. Ovakva raspolaganja se pobijaju tzv. kvazipaulijanskom tubom. 21. Nevanost ugovora
Nevani ugovori su oni koji ne proizvode pravna dejstva. Djelimo ih

na nitave ugovore i pobojne (ruljive) ugovore. 2.1.1 Nitavi ugovori su oni ugovori koji su protivni ustavnom ureenju, prinudnim propisima ili moralu drutva, odnosno oni koji su protivni prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim obiajima. Nitavi ugovori ne proizvode pravno djestvo. Najei razlog nitavosti postoji u sluaju kada je ugovor protivan prinudnim propisima, odnosno kogentnim normama. Tako, na primjer, nitav je ugovor o prometu nepokretnosti iji je predmet stvar koja nije u prometu (res extra commercium). Isto tako nitav je ugovor kojim se skrauje ili produava rok zastarjelosti. ZOO propisjue i neki drugi razloge nitavosti ugovora i to : poslovna
43

nesposobnost stranaka, nesporazum (disens) prilikom izjave volje, nemogunost, nedoputenost, neodreenost odnosno neodredivost predmeta obaveze (inidnbe), nedoputenost i nepostojanje osnova i nepostojanje forme Na nitavost se mogu pozivati sva zainteresovana lica, a tuba zbog nitavosti ne zastarjeva. Na nitavost sud pazi po slubenoj dunosti. Osnovna pravna posljedica nitavosti sastoji se u tom da se smatra da ugovor nije ni nastao i da njegova nitavost postoji od poetka (ex tunc). Svaka strana duna je vratiti drugoj sve ono to je po osnovu noitavog ugovora primila. Restitucija se po pravilu vri u naturi, a ako to nije mogue, strana koja vraa duna je dati novanu protivvrijednost za primljenu stvar. Pored restitucije (povrata) savjesna strana u nitavom ugovoru ima i pravo na naknadu tete. Savjesna strana je ona koja nije znala niti je prema okolnostima mogla znati za postojanje razloga nitavosti.
21.2. Ruljivi (pobojni) ugovori su oni koji priozvode pravne dejstva,

ali se na zahtjev zainteresovanih lica mogu ponititi. Oni , po pravilu sadre odreeni nedostatak, koji zainteresovanim licima daje pravo da trae ponitenje ugovora. Prema ZOO razlozi ruljivosti su slijedei : ograniena poslovna sposobnost ugovaraa, mane volje (zabluda, prijetnja i prevara) prekomjerno oteenje, pravne radnje dunika preduzete na tetu povjerioca Kada se u nekom ugovoru steknu razlozi ruljivosti (pobojnosti) tada je za ponitenje toga ugovora ovlatena samo ona strana u iju korist je ta pobojnost ustanovljena, tako da ukoliko taj ugovara ne eli podii tubu radi ponitaja ugovora, u tom sluaju se druga lica na postojanje tih nedostataka ne mogu pozivati. Ruljiv ugovor proizvodi pravna dejstva sve dok ne bude poniten.
Rok za podnoenje tube za ponitenje ruljivog ugovora iznosi jedna

godina dana od dana sazannja za ruljivot (pobojnost) ugovora, odnosno od prestanka prinude. Pravo pobijanja ugovora zbog ruljivosti u svakom sluaju prestaje u objektivnom roku od 3 godine od sklapanja ugovora. Rokovi su prekluzivni. Rokovi od 3 godine ne vae za sluaj pobijanja zbog ograniene poslovne sposobnosti ili pak prekomjernog oteenja.
44

Pravne posljedice pobojnosti ugovora su takve da pobijani ugovor nije

valjan od njegovog zakljuenja, tj. ex tunc. U sluaju pobojnosti ugovora takoe se sprovodi restitucija tj.vraanje onoga to su ugovorne strane po osnovu takvih ugovora primile. Na pobojnost ugovora sud ne pazi po slubenoj dunosti, to znai da stranke moraju sudu ukazati na razloge pobojnosti ugovora. 22. Raskid ugovora
Raskid je jedan od naina prestanka ugovora, tako da raskidom

prestaje postojati jedan valjano zakljuen ugovor. Raskid ugovora moe nastupiti saglasnom voljom ugovornih strana, ali i jednostranom izjavom volje jedne od ugovornih strana, pod odreenim uslovima. Raskinuti se moe samo valjan, a ne i nitav ili ruljiv ugovor. Sporazumni raskid ugovora je novi ugovor zakljuen izmeu istih ugovornih strana kojim one sporazumno ugovaraju prestanak vaenja do tada punovanog ugovora. Ako ugovorne strane nisu uopte ispunile svoje obaveze smatra se da ugovor nije ni nastao tako da sporazumni raskid ugovora djeluje od zakljuenja (ex tunc). Ako su ugovorne strane makar i djelimino ispunile svoje ugovorne obaveze, tada one sporazumom odreuje od kada djeluje sporazumni raskid tj.da li djeluje za ubudue (ex nunc) ili pak djeluje od samog zakljuenja ugovora (ex tunc).

Jednostrani raskid ugovora zbog neispunjenja Kada jedna strana u dvostranom ugovoru ne ispuni svoju ugovornu obavezu, druga strana moe pod odreenim uslovima raskinuti ugovor. Uslovi za jednostrani raskid ugovora su slijedei : da jedna strana u ugovoru nije ispunila svoju obavezu u cjelini da je dunik odgovoran (kriv) za neispunjenje U sluaju da dunik kasni sa ispunjenjem ugovorne obaveze njegova krivica za neispunjnje se pretpostavlja. (Radi se o oborivoj pretpostavki krivice (praesumprio iuris tantum). da je povjerilac ostavio duniku primjereni naknadni rok za ispunejnje obaveze. Inae, povjerilac nije u obavezi ostaviti duniku naknadni rok za ispunjenje obaveze kada ispunejnje obaveze u roku predstavlja bitan sastojak ugovora, pa dunik ne ispuni svoju obavezu u tom roku. Takvi ugovori se smatraju fiksnim ugovori ili fiksni pravni poslovi.

45

Fiksni ugovori su takvi ugovori u kojem su se ugovorne strane

sporazumjele da se ugovor mora ispuniti u strogo odreeno (fiksno) vrijeme, a u protivnom se ugovor raskida. Povjerilac moe raskinuti ugovor i bez ostavljanja duniku naknadnog primjerenog roka za ispunejnje u sluaju ako iz dranja dunika proizilazi da on svoju obavezu nee ispuniti ni u naknadnom roku. Raskidom ugovora ugovor prestaje postojati i ugovorne strane su osloboene svojih obaveza. Pravilo je da raskid djeluje retroaktivno (ex tunc), uz izuzetak raskida kod tzv.trajnih ugovora (na primjer ugovor o zakupu), kada raskid djeluje ex nunc, tj. od momenta raskidanja, dakle za ubudue. Pored prava da raskine ugovor, povjerilac moe od dunika koji nije ispunio obavezu traiti i naknadu tete zbog neispunjenja ugovora. Raskig ugovora djeluje samo izmeu ugovornih strana (inter partes) , tako da savjesna trea lica ne mogu trpiti tetne posljedice raskida ugovora. 23. Docnja (zakanjenje)
Docnja je zakanjenje dunika u ispunjenju obaveze ili odbijanje

povjerioca da primi ispunjenje obaveze od dunika. Zakanjenje dunika se zove dunika docnja (mora debitoris), a odbijanje povjerioca da primi ispunjenje od dunika, povjerilaka docnja (mora creditoris). 23.1. Dunika docnja Dunika docnja postoji kada dunik ne ispuni svoju obavezu u roku odreenom za ispunjenje. da dunik nije ispunio svoju ugovornu obavezu da je nastupila dospjelost obaveze da je povjerilac opomenuo dunika da je duan ispuniti obavezu (Opomena moe biti data usmeno, pismeno ili zapoinjanjem nekog postupka ija je svrha postizanje ispunjenja obaveze). Dunik koji je u docnji duan je i dalje da ispuni ugovornu obavezu, tako da povjerilac u tom sluaju ima pravo zahtjvati ispunjenje obaveze i naknadu tete koju je pretrpio zbog dunikovog zakanjenja. 23. Docnja (zakanjenje)
23.2. Povjerilaka docnja postoji onda kada povjerilac bez

opravdanog razloga odbije da primi ponueno ispunjenje obaveze ili ako svojim ponaanjem sprijei. Pretpostavke povjerilake docnje su: da je nastupila dospjelost dunikove obaveze ispunjenja
46

da je dunik ponudio povjeriocu ispunjenje obaveze i pokuao

ispunnjenje, da je povjerilac odbio da primi ispunjenje obaveze odnosno sprijeio ispunejnje Posljedice povjerilake docnje su : prestanak dunike docnje, prestaju tei kamate, na povjerioca prelazi rizik sluajne propasti stvari, a povjerilac je duan nadoknaditi duniku tetu koju ovaj pretrpi zbog povjerilake docnje. Kad se povjerilac nalazi u docnji dunik se moe osloboditi svoje obaveze tako to e dugovanu stvar deponovati kod suda. 24. Zastarjelost Prema ZOO, zastarjelou prestaje pravo zahtjevati ispunjenje obaveze i nastupa kada protekne zakonom odreeno vrijeme u kome je povjerilac mogao zahtjvati ispunjenje obaveze. Nakon proteka toga roka povjerilac e svoje potraivanje prema duniku moi ostvariti samo ako dunik ne prigovori da je nastupila zastarjelost, dakle ako ne istakne prigovor zastarjelosti. Ovo stoga to sud ne pazi na zastarjelost po slubenohj dunosti, ve samo ako takav prigovor bude istaknut od strane dunika. Zastarjevanje poinje tei prvog dana poslije dana kada je povjerilac imao pravo zahtjevati ispunjenje obaveze, ako zakonom za pojedine sluajeve nije to drugo odreeno. Ako se obaveza sastoji u neinjenju, proputanju ili trpljenju, zastarjelost poinje tei prvog dana poslije dana kada je dunik postupio protivno obavezi (uzdravanja, neinjenja ili trpljenja). Rokovi zastarjelosti propisani zakonom ne mogu se ugovorm strana produavati niti skraivati. Dunik se ne moe unaprijed odrei od zastarjelosti, ali se moe odrei od ve nastupjele zastarjelosti i to kada na pounovaan nain prizna dug koji j zastario. Ako dunik ispuni zastarjelu obavezu, on ne moe zahtjevati da mu povjerilavc vrati ono to je dao, jer je ispunio punovanu obavezu koja ima karakter pririodne obligacije. Kada zastari glavno potraivanje, zastarjela su i sporedna potraivanja kao to su na primjer: kamata, plodovi,trokovi, ugovorna kazna. Rokovi zastrajelosti mogu biti opti i posebni. Opti zastarni rok se primjenjuje ako zakon za odnosno potraivanje nije propisao neki poseban rok zastarjelosti. Prekid zastarjelosti postoji kada iz odreenog razloga zapoeto zastarjevanje potpuno prestane. Vrijeme do nastupanja prekida se ne uraunava, a prestankom okolnosti koje su dovele do prekida, zastarjevanje poinje da tee iznova. Prekid zastarjelosti nastupa kada
47

dunik prizna dug. Zastarjevanje prekida i povjerilac podizanjem tube protiv dunika ili svakom drugom radnjom preduzetom protiv dunika pred sudom ili drugim nadlenim organom, s ciljem utvrivanja, obezbjeenja ili ostvarenja potraivanja.
Zastoj zastarjevanja postoji kada zbog nekih zakonom predvienih

pravno-relevantnih injeica ili postojanja odreenih okolnosti zastarjevanje ne moe tei, a ako je poelo, tada ono prestaje tei dok postoje te okolnosti. Vrijeme proteklo prije zastoja uraunava se u tok zastarjevanja. Vrijeme trajanja zastoja ili mirovanja zastarjelosti ne rauna se u rok zastarjelosti. Zastarjevanje ne tee : izmeu branih drugova, izmeu roditelja i dece - dok traje roditeljsko pravo izmeu tienika i staraoca za vrijeme trajanja starateljstva i dok ne budu poloeni rauni, izmeu lica koja ive u vanbranoj zajednici dok ta zajednica postoji, za vrijeme mobilizacije, u sluaju neposredne ratne opasnosti ili rata u pogledu potraivanja lica na vojnoj dunosti, u pogledu potraivanja koja imaju lica zaposlena u tuem domainstvu prema poslodavcu ili lanovima njegove porodice koji zajedno sa njim ive- sve dok taj radni odnos traje, za sve vrijeme za koje povjeriocu nije bilo mogue, zbog nesavladivih prepreka, da sudskim putem zahtjeva ispunjenej obaveze. 25. Promjena subjekata obligacije Promjena subjekta u obligaciji znai mogunost promjene povjerioca ili dunika, odnosno da na mjesto prvobitnog povjerioca odnosno dunika doe novi povjerilac odnosno novi dunik. Pravni osnovi promjene subjekata obligacije mogu biti razliiti , a najznaajniji su : ugovor (cesija, ugovorna personalna subrogacija, preuzimanje duga, ugovor o asignaciji, ustupanje ugovora); zakon (univerzalna sukcesija, nacionalizacija, konfiskacija) ; odluka suda (postupak prinudnog izvrenja, dioba zajednike imovine) jednostrana izjava volje (testament, legat) smrt povjerioca ili dunika (na mjesto umrlih povjerilac i dunika dolaze njihovi nasljednici)

48

24.1.1. Cesija je ugovor izmeu starog i novog povjerioca, kojim

dotadanji povjerilac prenosi potraivanje koje ima prema duniku, na novog povjerioca. Prvobitni povjerilac koji svoje potraivanje ustupa novom povjeriocu naziva se cedent ili ustupilac, a novi povjerilac kome se potraivanje ustupa zove se cesinonar ili prijemnik. Dunik koji na osnovu cesije duguje ustupljeno potraivanje cesionaru ili prijemniku , zove se cesus. Kada cedent, ustupilac (prvobitni povjerilac) svoje potraivanje prenosi ugovorom, tada se radi o tzv. dobrovoljnoj ili ugovornoj cesiji. Kada se potraivanje prenosi na novog povjerioca na osnovu zakona, prelaz potraivanja nastaje kada nastupe odreene pravno-relevantne injenice, kao na primjer, kod jemstva, kada na jemca koji je namirio potraivanje povjerioca, prelazi namireno potraivanje sa svim pravima i garancijama. Izvor nastanka cesije moe biti i sudska odluka. Takav sluaj se javlja u izvrnom postupku, kada izvrni sud zaplijeni potraivanje koje dunik ima prema treim licima i to potraivanje prenese na traioca izvrenja, odnosno dunikovog povjerioca.

24.1.2. Pretpostavke ugovorne cesije potrebno je da se zakljui ugovor o ustupanju potraivanja izmeu cedenta (ustupioca) i cesionara (prijemnika), odnosno da se o ustupanju potraivanja postigne saglasnost volja ugovornih strana (cedenta i cesionara) ; Pod ustupanjem potraivanja se najee podrazumjeva tzv. prodaja potraivanja novom povjeriocu (cesionaru), ime cedent izmiruje svoj dug prema cesionaru koji potie iz nekog njihovog prethodnog (drugog) pravnog odnosa. Takva cesija se zove - Cesija solventi causa. Cesija donandi causa je rijetka u praksi i postoji u sluaju kada cedent poklanja cesionaru svoje potraivanje koje ima prema duniku. poloaj dunika (cesusa) se ne smije pogorati usljed cesije, tako da on svoju obavezu ispunjava u onom obimu u kojem je ona postojala prije cesije , potraivanje koje predmet cesije ne smije biti obuhvaeno zakonskom zabranom ustupanja , da potraivanje koje se prenosi ne spada u red potraivanja koja su vezana za linost povjerioca ili se po svojoj prirodi protive prenoenju na drugog.
Ne mogu biti predmet cesije :

- potraivanja iji je prenos zabranjen zakonom, (Na primjer, prenos prava na naknadu tete u vidu novane rente, prava na naknadu tete zbog
49

smrti bliskog lica, zbog povrede tijela ili naruenja zdravlja i sl.) Ipak, dospjeli obroci se mogu cedirati. - potraivanja koja su vezana za linost povjerioca (cedenta) (Na primjer potraivanje penzije, alimentacije i sl). - potraivanja koja se po svojoj prirodi protive prenoenju na drugog (Radi se o potraivanja koja u svojoj osnovi imaju odnos povjerenja, kao na primjer u sluaju ugovora o nalogu, ugovora o punomostvu, ili pak o potraivanjima kod kojih zahtjevi ine neraskidivo jedinstvo sa pravnim osnovom (na, primjer zahtjev vlasnika za predaju stvari). - potraivanja ije je prenos iskljuen ugvorom (Ne moe biti predmetom cesije potraivanje za koje su stranke ugovorile da se ne moe cedirati.) Dunik (cesus) mora biti obavjeten o cesiji. To je obaveza cedenta. Cesus se moe osloboditi svoje obaveze, ako istu ispuni cedentu i to prije obavijeti o cesiji. Ako bi on svoju obavezu ispunio poslije obavjetenja o cesiji, to bi znailo da je obavezu ispunio licu koje vie nije povjerilac u predmetnom obligacionom odsnosu, tako da njegova obaveza punovano ostaje da postoji prema novom povjeriocu (cesionaru). Cesus se od ovakve situacije moe odbraniti samo ako dokae da nije obavjeten o cesiji. Savjestan dunik se tada poziva na odredbu l.438 st.2 ZOO. Zakljuenjem ugovora o cesiji cesionar stupa na mjesto cedenta i postaje povjerilac u obligaciono- pravnom odnosu iz kojeg izvire preneseno potraivanje. Pored prigovora da nije obavjeten o cesiji, dunik moe istai cesionaru i sve one prigovore koje je mogao istai cedentu do momenta saznanja za ustupanje (cesiju).
Ustupanje umjesto ispunjenja postoji kada dunik, na

osnovu sporazuma sa povjeriocem, umjesto ispunjenja svoje obaveze ustupi povjeriocu svoje potraivanje ili jedan njegov dio koje ima prema treem licu. Svrha ustupanja je tome da se cedent (dunik) oslobodi svoje obaveze prema cesionaru.
Ustupanje radi naplaivanja je poseban sluaj cesije

gdje cedent ustupa svom povjeriocu (cesionaru) neko svoje potraivanje radi toga da on tj. cesionar, naplati to potraivanje od dunika. Obaveze cedenta prema cesionaru se ne gasi niti smanjuje za iznos ustupljenog potraivanja, nego tek onda kada cesionar naplati ustupljeno potraivanje..
50

Ustupanje radi obazbjeenja postoji u situaciji kada

cedent da bi obezbjedio cesionarovo potraivanje, prenosi na cesionara svoje potraivanje prema treem licu. Ako cedent ne namiri svoj dug koji ima prema cesionaru, tek tada cesionar ima pravo da se namiri iz ustupljenog potraivanja, jer mu je ono zbog toga i preneseno. Ako cedent ispuni svoju obavezu, cesionar mu je duan vratiti ustupljeno potraivanje ( tzv. Povratna cesija).
Ugovorna promjena dunika u obligaciji se vri: preuzimanjem

duga, pristupanjem dugu i preuzimanjem ispunjenja. Preuzimanje duga je ugovor izmeu dunika i treeg lica (preuzimaoca), kojim tree lice na sebe preuzima obavezu dunika. Da bi sporazum dunika i treeg lica o preuzimanju duga proizvodio pravno dejstvo potreban je pristanaksaglasnost povjerioca. Saglasnost na sporazum o preuzimanju duga, povjerilac moe dati prije, poslije i istovremeno sa zakljuenjem ugovora. Da bi povjerilac ovu saglasnost uopte mogao dati, potrebno je da bude obavjeten o preuzimanju duga. Obavjetenje o preuzimanju duga povjeriocu, moe dati dunik ili sam preuzimalac duga, a povjerilac moe saoptiti svoju saglasnost na sporazujm o preuzimanju duga svakome od njih. Pristupanje dugu je ugovor kojim se tree lice obavezuje povjeriocu da e ispuniti dunikovu obavezu bilo u cjelini ili samo dio. Za zakljuenje ovoga ugovora nije potreban pristanak dunika.
Osnovna pravna posljedica zakljuenja ugovora o pristupanju dugu je

u tome da su i dunik i tree lice, nezavisno jedan od drugog, duni ispuniti obavezu povjeriocu. Pristupanje dugu postoji, na primjer, kada na jedno lice pree neka imovinska cjelina na osnovu ugovora, zakona ili nasljeivanja. U tom sluaju pored postojeeg dunika, za dugove odgovara i sticalac i to solidarno sa njim. Preuzimanje ispunjenja je ugovor izmeu dunika i treeg lica kojim tree lice preuzima obavezu da umjesto dunika ispuni obavezu povjeriocu. Tree lice, nije ugovorom preuzelo sve obaveze dunika, ve je samo preuzelo obavezu da e ispuniti obavezu koju ima dunik prema povjeriocu. U ovom sluaju, a suprotno, ugovoru o preuzimanju duga, ne radi se o promjeni dunika o obligaciji. 26. Ustupanje ugovora
51

Ustupanje ugovora je takav pravni posao kojim jedna ugovorna strana

u dvostranom ugovoru ustupa treem licu svoju cjelokupnu pravnu poziciju, pod uslovom da na to pristane druga ugovorna strana. Jedna ugovorna strana (ustupilac) prenosi na tree lice (primaoca) sva svoja potraivanja i dugovanja iz jednog obligacionog odnosa. Ustupanje ugovora je mogue samo na osnovu ugovora zakljuenog izmeu zaiteresovanih strana (ustupioca i primaoca).

1.
2. 3. 4.

Pretpostavke ustupanja ugovora su : postojanje sporazuma izmeu ustupioca i treeg, predmet ugovora su prava i obaveze jedne ugovorne strane koja proistiu iz ugovora koji se ustupa, ustupanje je mogue samo kod dvostrano obaveznih ugovora, za ustupanje je potreban pristanak druge ugovorne strane

26. Asignacija
Asignacija ili uput je izjava volje jednog lica kojom ono upuuje i

ovlauje drugo lice da za njegov raun izvri odreenu inidbu treem licu. inidba koaj treba da se izvri se najee sastoji u plaanju odreene sume novac. Lice koje izjavljuje volju kojom upuuje i ovlauje drugo lica da plati odreenu sumu novca treem licu zove se asignant ili uputilac, lice koje se upuuje da izvri inidbu zove se asignat ili upuenik, a tree lice koje inidbu prima u svoje ime zove se asignatar ili primalac uputa. Iz izloenoga je vidljivo da je asignacija obligacioni odnos izmeu tri lica : asignanta (uputioca) , asignata (upuenika) i asignatara (primaoca uputa) koja imaju odreena prava i obaveze u navedenom pravnom odnosu. Uput ili asignacija sadri dva ovlatenja i to: - ovlatenje asignatu da izvri inidbu asignataru, - ovlatenje asignataru da primi inidbu

Asignacija ima iroku primjenu u savremenom pravnom prometu i

najee se pojavljuje kao: sredstvo indirektnog plaanja ili sredstvo indirektnog kreditiranja. Asignacija kao sredstvo indirektnog plaanja postoji u sluaju kada je asignant povjerilac asignata (asignat neto duguje asignantu) i dunik asignatara (asignant neto duguje asignataru). U tom sluaju asignant
52

kao povjerilac asignata ovome naloi da obavezu (iznos koji mu duguje) izvri (isplati) asignataru kao njegovom povjeriocu. Asignacija kao sredstvo kreditiranja postoji kada asignant nalae asignatu da isplati novac asignataru bez navoenja razloga zato ini. Odnos izmeu asignanta u asignatara je prethodno regulisan posebnim ugovorom i to najee ugovorom o kreditu ili zajmu. Dejstvo asignacije se ispoljava kroz odnos: asignanta i asignata, asignanta i asignatara i asignata i asignatara.
Odnos izmeu asignanta i asignata ili odnos pokria naee se

javlja kod odreenih bankarskih poslova kog kojih se banka pojavljuje kao asignat (upuenik), a fiziko ili pravno lice ima ulogu asignanta (uputioca). U praksi se radi o situaciji kada fiziko ili pravno lice asignant ima otvoren raun kod banke-asignata sa odreenom sumom novca (novano pokrie). U takvoj situaciji, fiziko ili pravno lice kao asignant daje nalog i ovlatenje banci (asignatu) kod koje ima novano pokrie na raunu da isplati sa navedenog rauna odreeni iznos novca asignataru. Odnos izmeu asignanta i asignatara (valutni odnos) Ako je asignatar asignantov povjerilac, tada on moe, ali ne mora prihvatiti uput asignanta. Ako je prihvatio asignaciju moe zahtjevati ispunjenje obaveze prvenstveno od asignata,a ako se nebi od njega mogao namiriti, tek onda bi mogao traiti namirenje od asignanta. Ako asignatar nije asignantov povjerilac tada on nije obavezan prihvatiti asignaciju. Odnos izmeu asignata i asignatara Kada asignat primi uput od asignanta, tada asignatar moe zahtjevati ispunjenje obaveze od asignata. 27. Prestanak obligacije Obligacije mogu prestati voljom subjekata obligacionog odnosa (povjerioca i dunika) , ali i protiv njihove volje, nastupanjem odreenih injenica. ZOO predvia slijedee naine prestanka obligacija: ispunjenje docnja, te pollaganje i prodaja dugovane stvari, kompenzacija otpust duga, novacija , sjedinjenje,
53

nemogunost ispunnjenja, protek vremena i otkaz,smrt i zastarjelost


Ispunjenje (solutio) predstavlja takav nain prestanka obligacije kada

obligacija prestaje valjanim izvrenjem inidbe koja predstavlja predmet dunikove obaveze. Ispunjenje obaveze moe biti neposredno ili posredno. Neposredno ispunjenje predstavlja realan, stvaran i postojei akt dunika (davanje, injenje ili neinjenje). Taj akt najee se ispoljava u isplati odreene sume novca. Posredno ispunjene predstavlja meusobno obraunavanje i uraunavanje uzjamnih inidbi i zove se prebijanje ili kompenzacija. 1. Obavezu, po pravilu izvrava dunik ili lice koje on ovlasti, ali i bilo koje tree lice koje ima pravni interes da obaveza bude ispunjena. Sva lica koja neispunjenjem dunikove obaveze mogu pretrpjeti tetu smatraju se zainteresovanim licima, odnosno licima koja imaju pravni interes da obaveza dunika ispunjena. Od ovih zainteresovanih lica povjerilac mora primiti ispunjenje obaveze, jer u protivnom zapada u povjerilaku docnju i snosi tetne posljedice povjerilake docnje.
Umjesto dunika, obavezu moe ispuniti i tree lice. Ako se to

dogodi, lice koje je ispunilo povjeriocu dunikovu obavezu, stupa u prava povjerioca prema duniku. Na primjer, obavezu kupca da plati kupoprodajnu cijenu moe, umjesto njega, izvriti prodavcu neko tree poslovno sposobno lice. U tom sluaju na tree lice kao isplatioca prelaze sva prava prodavca prema kupcu. Tree lice se zove ispunilac ili solvens, a prelaz prava sa prvobitnog povjerioca na tree lice kao novog povjerioca su zove personalna subrogacija. Personalna subrogacija moe biti ugovorna i zakonska. Ugovorna personalna subrogacija nastaje na osnovu sporazuma povjerioca ili dunika s jedne starne i treeg lica, s druge strane, kojim se tree lice obavezuje da e umjesto dunika, ispuniti povjeriocu dunikovu obavezu. Ugovor o subrogaciji mora biti zakljuen prije ili u trenutku ispunjenja obaveze iz osnovnog ugovora. Na novog povjerioca (ispunioca) prelazi samo glavno potraivanje, a od sporednih samo ona koja su ugovorena.
Zakonska personalna subrogacija nastaje kada dunikovu obavezu

ispuni lice koje ima neki pravni interes za to. Tako, na primjer, kada
54

jemac ili zalogodavac ispune povjeriocu dunikovu obavezu, tada oni po sili zakona stupaju na mjesto povjerioca u obligaciji. Dakle, zakonska personalna subrogacija nastaje kada ispunjenjem dunikove obaveze, na mjesto ranijeg povjerioca, u trenutku ispunjenja stupa tree lice u svojstvu novog povjerioca. Na njega , po samom zakonu prelaze sva prava ranijeg povjerioca, dakle kako ona glavna , tako i sporedna. Predmet, vrijeme i mjesto ispunjenja Saglasno naelu pacta sunt servanda dunik je u obavezu da ispuni predmet obaveze (izvri radnju ili se od nje uzdri) u svemu kako je ugovoreno i to u vrijeme i u mjestu kako je to ugovoreno. U pogledu vremena i mjesta ispunejnja obaveze kada isti nisu odreeni u ugovoru, primjenjuju se posebna pravila propisana u odredbama l.314-318 ZOO. Ako je predmet obaveze tano odreena stvar ili radnja, dunik obavezu ispunjava, po pravilu predajom povjeriocu navedene stvari odnosno izvrenjem navedene radnje. Ako predmet nije tano odreen, ve je odreen po rodu, dunik je obavezan predati stvar srednje kvaliutete. Ugovorom moe biti utanaeno da e se dunik osloboditi obaveze, ako umjesto dugovane inidbe (davanja ili injenja) ispuni neto drugo. Tada je rije o zamjeni ispunjenja ili davanju umjesto ispunjenja (datio in solutum). Predmet zamjene ispunjenja moe biti svaka stvar ili radnja koja moe biti predmet obligacije. Na primjer, moe se izmeu povjerioca i dunika ugovoriti da e se obaveza dunika koja se inae sastoji u predaji automobila ispuniti tako to e dunik isdplatiti povjeriocu 4.000,00 KM. Davanje radi ispunjenja (datio pro solvendo) postoji kada dunik svom povjeriocu preda neku stvar ili neko drugo pravo da ih povjerilac proda i iz dobijenog iznosa naplati svoje potraivanje.
Ako izmeu povjerioca i dunika ima vie istorodnih obaveza, a ono

to dunik plaa nije dovoljno da se podmire sve obaveze, uraunavanje se vri redom koji je propisan u odredbi l.312 ZOO. Uraunavanje se vri onim redom koji odredi dunik prije ispunjenja ili najkasnije prilikom ispunjenja, a ako dunik ne odredi red uraunavanja, obaveze se uraunavju redom kojim su dospjele za ispunejenje.
55

Ako je vie obaveza istovremeno dospjelo, prvo se namiruju namanje

obezbjeene obaveze, a ako su sve podjednako obezbjeene, namiruju se prvo one koje su duniku najvei teret. Ako su obaveze u svemu jednake , namiruju se redom kojim su nastale, a ako su nastale istovremeno, ono to je dunik dao na iem ispunjenja rasporeeuje se na sve obaveze srazmjerno njihovim iznosima. Ako dunik pored glavnice duguje kamate i trokove, uraunavanje se vri tako da se prvo otplauju trokovi, pa kamate i najzad glavnica. (l.313 ZOO).
Prebijanje ili kompenzacija je takav nain prestanka obligacije to

se vri meusobno obraunavanje potraivanja jedne strane (povjerioca) sa uzjamnim potraivanjem druge strane (dunika). Do prebijanja moe doi na osnovu ugovora i zakona. Ugovorna kompenzacija postoji kada subjekti u dvostranoobaveznim i uzjamnim obligacijama , u obistranom interesu, ugovore da pebiju meusobna potraivanja. Uslov prebijanaj jeste uzjamnost potraivanja strana u obligacionom odnosu. Najei nain prebijanja se vri na osnu jednostrane izjave volje uz ispunjenje zakonskih uslova (tzv.jednostrana kompenzacija). Uslovi za jednostranu kompenzaciju su slijedei: potraivanja koja se stavljaju u prijeboj moraju biti uzajamna, to znai da su lica na koje se prebijanje odnosi, jedan prema drugome, istovremeno i povjerilac i dunik. potraivanja moraju biti istovrsna ili jednorodna (stvari istog roda i kvaliteta) (Kompenziraju se, po pravilu, novana potraivanja ili druge zanjeljive stvari) potraivanja moraju biti dospjela, potraivanja koja se kompenziraju moraju biti utuiva, to znai da se ne mogu stavljati u prijeboj prirodne obligacije (osim u sluaju kad jedna od strana ne prigovori da se rai o prirodnoj obligaciji). Zakonska kompenzacija je ona koja nastaje po samom zakonu i bez uticaja subjekata oblogacije. Na ZOO ne poznaje zakonsku kompenzaciju. Kompenzacija je iskljuena : ako se radi potraivanjima koja se ne mogu sudski zaplijeniti (na primjer, primanja po osnovu socijalne pomoi), potraivanja stvari ili vriejdnosti koje su duniku date na uvanje ili posudbu, ili koje je on bespravno uzeo ili zadrao ,
56

potraivanja nastala namjernim prouzrokovanjem tete, potraivanja nakande priinejne oteenjem zdravlja ili prouzrokovanjem smrti i potraivanja koja potiu iz zakonske obaveze izdraavanja
Oprost duga je sporazum izmeu povjerioca i dunika naosnovu

kojeg prestaje postojati dunikova obaveza prema povjeriocu. Oprostom duga prestaje obligacija. Uslov za oprot duga je saglasnost dunika i povjerioca o prestanku oabveze dunika prema povjeriocu. U sluaju djeliminog oprosta duga obaveza prestaje samo u dijelu u kojem je dug optoten. Oprost duga moe dati samo livce koje potpuno poslovno sposobno. Sporazum o otputanju duga je neformalan pravni posao. Prenov ili novacija je takav nain prestanka obaligacija kada se poverilac i dunik sporazume da postojeu obavezu zamjene novom. Novacija, dakle znai izmjenu povjerioevog potraivanja tako da povjerilac gubi staro i dobija novo potraivanje, a istovremeno s tim, dunik se oslobaa stare obaeze i preuzima novu obavezu. Tako na primjer, jedno lice prvobitno duguje odreeni iznos novca na ime kupoprodajne cijene, pa nakon toga, na osnovu sporazuma sa prodavcem, umjesto isplate cijene duguje isti iznos, ali ne na osnovu ugovora o prodaji, ve na osnovu ugovora o zajmu.

Dejstvo novacije je u tome to na osnovu novacije prestaje stara

obaveza, a na nejno mjesto dolazi nova obligacija .


Novacijom se prekida postojei rok zastarjelosti i poinju tei.

Uslovi za novaciju su slijedei: novacijom mora nastati novo potraivanje odnosno nova obaveza, novacijom mora prestati staro potraivanje i stara obaveza Dakle, nova obaveza ustanovljena novacijom mora se po osnovu razlikovati od stare, jer novacijom ugovorne strane mijenjaju osnov ili predmet obligacije. Tako na primjer, umjesto novca na ime prodajne cijene, dunik duguje novac po osnovu ugovora o zajmu, umjesto da preda bicikl, dunik se obavezuje predati TV prijemnik. Sjedinjenje ili konfuzija postoji kada isto lice u jednoj obligaciji postane i povjerilac i dunik, odnosno kada se navedena svojstva steknu u jednom
57

licu. Tada obligacija prestaje. Tako na primjer, sjedinjenje najee nastaje na osnovu nasljeivanja (univerzalne sukcesije) kada povjerilac naslijedi dunika ili obrnutio kada dunik naslijedi povjerioca. Od ovoga postoji izuzetak kada povjerilac na primjer naslijedi jednog od solidarnih dunika obligacije, obligacija ne prestaje ve se samo srazmjerno smanjuje. Nemogunost ispunjenja kao nain prestanka obligacije postoji u sluaju kada je ispunjenje obaveze postalo naknadno nemogue usljed okolnosti za koje dunik nije odgovoran jer ih nije mogao sprijeiti, izbjei ili otkloniti. Nemogunost ispunjenja je u ovom sluaju uzrokovana viom silom. U ovom sluaju obligacija prestaje samo ako je predmet obaveze bio odreen ( na primjer, tano odreeni stan, tano odreeni muziki instrumenta, a ne i u sluaju ako je predmet obaveze stvar odreena po rodu, kao na primjer 100 kg jabuka, 100 kg soli i sl.). Protek vremena, otkaz i smrt Obligacije prestaju protekom odreenog perioda vremena. Tako ugovor o zakupu na odreeno vrijeme prestaje protekom ugovorenog odreenog vremena . Ako vrijeme trajanja obligacije nije ugovorom unaprijed odreeno, svaka ugovorna strana moe taj obligacioni odnos (na primjer,ugovor o zakupu) otkazati pod uslovima odreenim zakonaom. Otkaz je nain prestanka obligacije na osnovu jednostrane izjave volje jednog od subjekata obligacije. Smrt jednog od subjekata obligacije, pod odreenim uslovima moe dovesti do prestanka obligacije, Na taj nain e prestati obligacije vezane za linost povjerioca ili dunika. Na primejr, obavaza poznatog imenovanog umjetnika kao dunika da izradi umjetniku sliku prestaje njegovom smru. Inae obligacije, po pravilu, ne prestaju smru, ve se prav i obabeze prenose na nasljednike. 28. Prouzrokovanje tete
28.1. Pojam i terminologija U svakodnevnom govoru pod tetom se podrazumjeva svaki gubitak

koji neko pretrpi iz razloga subjektivne ili objektivne prirode. Na primjer, nije rijedak sluaj kada se kae: teta to nisi pogledao neki film ili pozorinu predstavu! teta to nisi bio prisutan na jueranjoj utakmici, teta to nije poloio ispit ili teta je to on ili ona nisu primljeni na odreeno radno mjesto. U smislu koji je upotrijebio zakonodavac, teta je umanjenje neije imovine ili spreavanje njenog poveanja, te nanoenje drugome fizikog i psihikog bola ili straha.
58

Rije prouzrokovanje koju je zakonodavac upotrijebio u naslovu

prouzrokovanje tete ukazuje da teta u stvari predstavlja negativan rezultat ili posljedicu neke pozitivne ili negativne radnje odnosno djelatnosti ovjeka ili pak nekog dogaaja.
Prouzrokovanje ete je est izvor obligacija iz kojeg nastaje

korelativan obligaciono-pravni odnos odgovornosti za tetu izmeu dvije strane i to : oteenog lica, kome je teta priinjena i koji u tom obligacionom odnosu ima poloaj povjerioca s pravom potraivanja naknade tete i tetnika, kao lica koje je odgovorno za tetu koje u tom obligacionom odnosu ima poloaj dunika i obavezu da priinjenu tetu nadoknadi. teta se moe prouzrokovati i povodom ugovora kao izvora obligacija, kao na primjer, u sluaju kada jedna strana u obligacionom odnosu svoju ugovornu obavezu uopte ne ispuni ili je ispuni neuredno, pa usljed toga druga strana u tom odnosu pretpi tetu. Upravo je to posluilo kao osnova za podjelu odgovornosti za tetu na tzv. ugovornu i vanugovornu odgovornost za tetu. Vanugovorna odgovornost za tetu je regulisana u ZOO u odredbama l.154-209, a ugovorna odgovornost u odredbama l.262-269 ZOO.
Na ugovornu odgovornost za tetu primjenjuju pravila za

vanugovornu odgovornost za tetu, osim za sluaj da je ta drugo regulisano. Iz naavedene zakonske formulacije proistie da pravila o vanugovornoj odgovornosti za tetu ZOO smatra kao opta pravila. Inae , ZOO ve u osnovnim naelima izrie zabranu prouzrokovanja tete drugome propisujui da se svako mora uzdravati da drugom ne priini tetu. Navedena odredba sadrana u l.16 ZOO predstavlja reinkarnaciju poznate maksime rimskog prava Neminem laedere. Ona ima karakterr tzv. leges imperfectae, dakle norme koja ima samo dispoziciju, ali ne i sankciju, to joj nimalo ne umanjuje znaaj koji ima u naem obligacionom pravu, jer mnoge druge odredbe ZOO upravo propisuju sankciju za sluaj prouzrokovanja tete. 28.2. Razlike izmeu ugovorne i vanugovorne odgovornosti za tetu ugovorne obaveze, po pravilu, nastaju voljom ugovornih strana, a vanugovorne obaveze nastaju na osnovu ve postojeih pravnih injenica ili stanja, a obje se mogu mijenjati voljom strana u obligacionom odnosu, vanugovorna odgovornost je ira od ugovorne odgovornosti i javlja se kao lex generalis u odnosu na ugovornu odgovornost, kod vanugovorne odgovornosti odgovorna lica mogu biti i poslovno nesposobna lica, to nije sluaj kod ugovorne odgovornosti
59

kod vanugovorne odgovornosti povjerilac moe biti svako lice kome

je teta nanesena, a kod ugovorne odgovornosti, povjerilac moe biti samo druga ugovorna strana, kod vanugovorne odgovornosti tetnik odgovara samo za prouzrokovanu tetu, a kod ugovorne odgovornosti dunik moe , pored naknade tete, odgovarati i za ispunjenje obaveze preuzete ugovorom.
28.3. Pojam i terminologija odgovornosti za tetu

U svakodnevnom govoru, rije odgovornost znai da se za postupke koji nisu u skladu sa opteprihvaenim normama ponaanja mora dati objanjenje, dakle drugome poloiti raun i snositi odreene posljedice drutvene osude. Za pojam odgovornost u graanskom pravu se koriste i termini graanska odgovornost graansko-pravna odgovornost, odgovornost za tetu, odtetna odgovornost, podrazumjevajui pod odgovornou, jednu od njenih najeih sankcija - obavezu naknade tete. Odgovornost za tetu je graansko-pravni odnos zasnovan na principu korelacije potraivanja oteenog lica sa jedne strane i obaveze tetnika s druge strane, to znai da potraivanja nema bez obaveze, niti ima obaveze bez potraivanja. Karakteristika odgovornosti za tetu je i postojanje tri naina popravljanja tete i to: naturalna restitucija, naknada i satisfakcija. Sva tri oblika restitucije mogu se zahtjevati kumulativno. 28.4. Razlikovanje naknade tete od drugih instituta Za razliku od jemstva kod koga se naknada moe zahtjevati samo kod povrede teretnih ugovora, s pozivom na odgovornost za tetu moe se traiti naknada za krivine, prekrajne i graanske delikte, povrede zakonom utvrene obaveze, povrede ugovorne obaveze i sluaja. Odgovornost za tetu se razlikuje od poslovodstva bez naloga po tome to kod odgovornosti za tetu tetnik radi protiv interesa oteenog, a kod poslovodstva bez naloga se polazi od toga da je poslovoa bez naloga htio da radi u interesu oteenog. Odgovornost za tetu se razlikuje od sticanja bez osnova po tome to se kod odgovornosti za tetu moe traiti naturalna restitucija, naknada tete i satisfakcija, dok se kod neosnovanog obogaenja moe taiti samo restitucija. Konano, u sluaju odgovornosti za tetu se dobija puna naknada, a u sluaju sticanja bez osnova , samo ono to je neosnovano steeno.

60

28.5.

Uslovi odgovornosti za tetu Odgovornost za tetu je posljedica djelovanja uzronog kompleksa pravnog i injeninog osnova. U taj kompleks ulaze pravne norme kojima se regulie odgovornost za tetu kao pravni odnos i injenino stanje koje je predvieno tom pravnom normom. injenino stanje o kojem je rije, sadri odreen broj pravnorelevantnih injenica za ije postojanje i meusobno uzrono djelovanje, pravna norma vezuje uspostavljanje pravnog odnosa odgovornosti za tetu. Takve injenice, relevantne za nastanak pravnog odnosa odgovornosti za tetu su: subjekti odgovornosti, tetna injenica, protivpravnost, teta, opasnost, uzronost i krivica, koje se u pravnoj teoriji i praksi esto nazivaju pretpostavkama ili uslovima odgovornosti. Neke od njih su opte za sve vidove tete, kao na primjer, subjekti odgovornosti, tetna injenica, protivpravnost, uzronost i teta, dok su neke posebne kao to su opasnost i krivica.
28.6. Subjekti odgovornosti

Odgovorno i oteeno lice se u teoriji nazivaju i subjektima odgovornosti. Za priinjenu tetu mogu odgovarati kako fizika tako i pravna lica koja posjeduju pravnu i poslovnu sposobnost i koja su sposobna za rasuivanje. Pravni subjektivitet imaju fizika i pravna lica. Pravnu sposobnost fizika lica stiu roenjem , a gube smru. Da bi bili subjekti odgovornosti za tetu, fizika lica moraju biti uraunljiva tj. da su prema svojoj psiho-fizikoj konstituciji sposobna da pravilno shvate zbivanja oko sebe, te da na osnovu takvog shvatanja donose odluke koje su pravilne po shvatanju drutvene sredine.
28.6. Subjekti odgovornosti

U naem odtetnom pravu, za tetu ne odgovaraju fizika lica koja nisu sposobna za rasuivanje zbog duevne bolesti, zaostalog umnog razvoja ili kojih drugih razloga. Postoje i ogranienja koja se odnose na ivotnu dob fizikog lica. Naime, maloljetnik do sedme godine ivota ne odgovora za tetu. Lice od navrene sedme do etrnaesete godine ivota ne odgovara za tetu, osim ako se dokae da je pri prouzrokovanju tete bio sposoban za rasuivanje.
61

Sa navrenih etrnaest godina maloljetnik odgovara za tetu prema optim pravilima o odgovornosti za tetu. Zaeto dijete (nasciturus) ne moe biti odgovorno lice odnosno, tetnik, jer tetu ne moe ni poiniti, ali moe biti oteeni. Pravnu sposobnost ili pravni subjektivitet, pravna lica stiu upisom u sudski registar, a gube brisanjem iz registra, odnosno prestankom rada ili zabranom rada . 28.7. tetna injenica tetna injenica se manifestuje kao tetni dogaaj ili kao tetna radnja. Kada govorimo tetnoj injenici kao dogaaju onda mislimo na one dogaaje koje nisu prouzrokovali subjekti odgovornosti, dakle ni fizika niti pravna lica. Ako su pak dogaaj prouzrokovala fizika ili pravna lica, onda govorimo o tetnoj radnji ili tetnom postupku. Za dogaaje se, po pravilu, ne odgovara, pogotovu ne za one prirodne koji se ne mogu ni predvidjeti niti otkloniti. Meutim, mnogo ee se tetna injenica manifestuje kao postupak ili radnja odgovornog lica. Postupak koji ima za posljedicu tetu moe biti aktivan, u obliku injenja (commissio) ili pasivan, u obliku neinjenja (ommissio). Aktivnim postupkom se neto ini, a pasivnim postupkom se neto proputa uiniti. 28.8. Protivpravnost Kada govorimo o graansko-pravnoj odgovornosti, onda mislimo na one postupke kojima se povreuju norme graanskog prava. Ovakvo postupanje u sebi sadri karakteristiku protivpravnosti, jer nije dozvoljeno sa aspekta neke vaee norme graanskog prava. U takvom sluaju govorimo o graansko-pravnom deliktu koji povlai odgovornost za takvo ponaanje tj. graansko-pravnu odgovornost. Graansko-pravne delikte karakterie da ih mogu poiniti samo lica koja posjeduju pravni subjektivitet (fizika i pravna lica) i koja su uraunljiva, odnosno sposobna da shvate znaaj svojih postupaka, kao i posljedice koje iz njih proistiu. Delikte odlikuje i to da to moraju biti vidljive ljudske aktivnosti. Misli, namjere i osjeaji nisu delikti, jer nemaju svoju manifestaciju u ljudskoj radnji. Zbog toga se za namjere ili emocije ne moe odgovarati, odnosno vezivati bilo kava sankcija ili drutvena osuda. 28.8. Protivpravnost
62

Najvanije obiljeje delikta je protivpravnost ili protivpravno ponaanje. tetna radnja je protivpravna ako je tom radnjom povrijeeno neko pravilo objektivnog prava. Sa aspekta odgovornosti za tetu protivpravnost je relevantna samo ako je usljed protivpravne radnje drugome nanesena teta. Dakle, ako nije nastala teta, protivpravno ponaanje o kojem govorimo e biti sankcionisano na neki drugi nain (na primjer krivino-pravno) , ali ne i odgovornou za tetu. 28.8. Protivpravnost - iskljuenje Nanoenje tete po dunosti Postoje lica koja su po pravnim propisima ovlatena i duna da u odreenim situacijama drugome nanesu tetu. Oni ne odgovaraju za tetu koju uzrokuju pravilnim vrenjem svoje dunosti, jer se njihovo djelanje ne smatra protivpravnim. To e biti na primjer, situacije kada nadleni organ optine srui bespravno sagraeni objekat, kada policajac prilikom protivljenja hapenju, tjelesno povrijedi neko lice i sl. Nanoenje tete vrenjem prava Nije protivpravno ponaanje, ako se nekome nanosi teta savjesnim vrenjem svoga prava. Ipak, nanoenje tete drugome vrenjem svoga prava je ipak zakonom ogranieno. Naime kada vrenje prava pree u zloupotrebu prava, nanoenje tete drugome vrenjm prava postaje protivpravno i dovodi o odgovornosti za tetu. 28.8. Protivpravnost-iskljuenje Nanoenje tete u nunoj odbrani teta nanesena u nunoj odbrani nije prouzrokovana protivpravnom radnjom, naravno, samo ako tetnik nije preao dozvoljene okvire nune odbrane, tj.ako je nanoenje tete drugome bilo neophodno potrebno za odbijanje istovremnog protivpravnog napada. Prema tome za tetu nanesenu u nunoj odbrani nee se odgovarati zbog izostanka protivpravnosti. Nanoenje tete u stanju nude Protivpravnost, pa samim tim i odgovornost za tetu iskljuuje i postojanje stanja nude, tj. situacija kad tetnik ini tetnu radnju da bi od sebe ili drugog otklonio istovremnu neskrivljenu opasnost koja se
63

na drugi nain nije mogla otkloniti, a pri tome priinjena teta nije vea od tete koja je prijetila. 28.8. Protivpravnost-iskljuenje Dozvoljena samopomo Izuzetno, ponekad je po zakonu dozvoljeno samostalno tititi svoja prava. Dakle, djelovanje u okvirima dozvoljene samopomoi nee se smatrati protivpravnim Radi se, naime, o tzv. samopomoi koja je dozvoljena pozitivnim pravom. Dozvoljena samopomo je pravo svakog lica da otkloni povredu prava kada neposredno prijeti opasnost, ako je takva zatita nuna i kao nain otklanjanja povrede prava odgovara prilikama u kojima nastaje opasnost. Pristanak otenog Tko na svoju tetu dozvoli drugome preduzimati neke radnje ne moe od njega zahtjevati naknadu tete prouzrokovane tom radnjom. Primjer za to je pristanak nekog lica da ga vozi voza koji je pod uticajem alkohola. 28. 9.teta teta je jedna od najvanijih pretpostavki u injeninom osnovu graanske odgovornosti za naknadu tete. Prema Zakonu o obligacionim odnosima, teta je umanjenje neije imovine i spreavanje nenog poveanja, kao i nanonje drugome fizikog ili psihikog bola ili straha. Osnovna dioba tete je na imovinsku i neimovinsku. Imovinska teta podrazumjeva kako umanjenje postojee imovine, tako i spreavanje njenog poveanja. Ako se radi samo o umanjenjenju postojee imovine, tada govorimo o stvarnoj ili obinoj teti (damnum emergens), a ako je rije o teti koja se manifestuje kroz spreavanja njenog uveanja, govorimo o izmakloj koristi ili izmakloj dobiti (lucrum cessans). Neimovinska teta jeste takoe gubitak, ali onaj koji se ne odraava na supstanci imovine i koji se ne moe otkloniti novanim davanjem. Imovinska teta se tie onoga to neko ima, a neimovinska teta se tie njegovog linog integriteta, tj.onoga to on jeste .
28.10. Opasnost (stvari ili djelatnosti)

64

Opasnost je osnovna pravno relevantna injenica koja ulazi u injenini osnov vanugovorne odgovornosti za tetu od opasnih stvari opasnih djelatnosti i jedna od pretpostavki navedene vrste objektivne odgovornosti za tetu. Kada se govori o opasnosti onda se misli na neku tetu koja prijeti, koja je stavljena u izgled da bi se u budunosti mogla dogoditi. Opasnost se najee definie prema izvoru od kojeg potie. Pod opasnom stvari podrazumjevaju stvari iji poloaj, osobine, a nekad i samo postojanje stvaraju odreenu opasnost po okolinu, te se stoga moraju stalno nadgledati i koristiti sa poveanom panjom. 28.11. Uzronost (uzrona veza izmeu radnje i posljedice) Da bi nastala odgovornost za tetu potrebna je, da tetna radnja i sama teta budu u izvjesnoj vezi. O postojanju uzrone veze izmeu dviju pojava ili dviju takvih pravno relevantnih injenica kao to su stetna radnja i teta, govorimo ako se jedna od njih javlja kao posljedica druge. 28.12. Krivica Posebno mjesto u injeninoj skupu pretpostavki za nastanak odtetne odgovornosti pripada krivici. Po ovoj injenici, koja je relevantna za nastanak odgovornosti dobila je ime posebna vrsta odgovornosti za tetu poznata pod nazivima odgovornost po osnovu krivice ; subjektivna odgovornost. Krivica je psihiki odnos tetnika prema tetnoj radnji kao postupku i teti kao posljedici takvog postupka, koji pravni poredak smatra neprihvatljivim. Poinilac je kriv jer se u konkretnoj situaciji ponaao suprotno onome kako to zahtjevaju pravne norme odrenog pravnog poretka. Psihiki odnos tetnika prema tetnoj radnji i njenoj posljedici podrazumjeva svijest poinioca o drutvenoj prihvatljivosti ili neprihvatljivosti odreenih postupaka i volju poinioca da odreene radnje ini ili ne ini. 28.12. Krivica (oblici)
Namjera, kao najtei oblik krivice postoji kada tetnik zna ta ini i

kada hoe odnosno eli da proizvede nedozvoljenu posljedicu. Namjera se, slino krivinom pravu, stepenuje kao direktna namjera (kada tetnik eli nastupanje posljedice) i eventualna namjera (kada tetnik ne eli nastupanje posljedice, ali ipak pristaje da ista nastupi).
65

Nepanja postoji kada tetnik ne eli nastupanje zabranjene

posljedice niti pristaje da ista nastupi, ali svjestan mogunosti nastupanja tete, on olako dri da do tete kao posljedice nee doi ili da e je moi otkloniti - svjesna nepanja, odnosno kada tetnik nije ni svjestan da usljed njegovog postupka moe nastupiti teta, ali je prema izvjesnim optim standardima koji vae za njega trebao biti svjestan te mogunosti - nesvjesna nepanja. 28.12. Krivica (nepanja) Stepenovanje nepanje se vri prema odreenim pravnim standardima, tako da razlikujemo: krajnju i obinu nepanju. Krajnja nepanja (culpa lata) postoji ako tetnik nije potupao ni s takvom panjom koju bi upotrijebio svaki prosjean ovjek, prosjean strunjak ili prosjean privrednik. Ovaj vid nepanje se po pravnim posljedicama gotovo izjednaava sa namjerom. (culpa lata dolo proxima). Sluajeve krajnje nepanje je ve iskristalisala sudska praksa, kao na primjer: voza koji se upusti u obilaenje karamboliranog vozila na cesti iako je u isto vrijeme iz suprotnog smjera nailazilo drugo vozilo. Obina nepanja postoji postoji kada tetnik nije postupao kao naroito paljiv ovjek tj.kao dobar domain, dobar privrednik, dobar strunjak). Ovdje se panja tetnika uporeuje sa panjom neke apstraktne osobe, pa se ovaj oblik obine nepanje naziva kao culpa levis in abstracto. Kada se pak panja tetnika ne uporeuje sa nekim apstraktnim ovjekom, ve sa uobiajenom panjom samog tetnika koju on inae pokazuje u svojim stvarima (diligentia quam in suis rebus), govorimo o culpa levis in concreto. 28.12. Naela dokazivanja krivice u obligacionom pravu U zavisnosti od toga da li smatra, pretpostavlja, (dok se suprotno ne dokae), da krivica postoji ili se krivica tetnika mora dokazivati, razlikujemo pretpostavljenu ili dokazanu krivicu.
Kod pretpostavljene krivice se dakle smatra da ona postoji, pa je

oteeno lice ne treba dokazivati, ali zato tetnik moe obarati ovu pretpostavku, dokazivanjem da do nejga nema krivice.
Kod dokazane krivice teret dokazivanja postojanja krivice je na

oteenom koji treba da dokae da je tetnik kriv za tetu. Nae odtetno pravo usvaja naelo pretpostavljene krivice, a pretpostavlja se se samo najblai oblik krivice, tj.tzv. obina nepanja
66

29. Vrste odgovornosti za tetu 29.1. Ugovorna odgovornost za tetu je odgovornost za povredu ugovorne obaveze. Ugovorna odgovornost za tetu nastaje zbog toga to jedna ili obje strane u obligacionom odnosu ne ispune ili neuredno ispune svoje ugovorne obaveze ili pak u sluaju ako zakasne sa ispunejnjem svoje ugovorne obaveze. Dakle, rije je o odgovornosti za tetu zbog neispunnjenja, neurednog ispunjenja ili pak zakanjenja u ispunjenju ugovorne obaveze. Dunik se oslobaa odgovornosti za tetu ako dokae da nije mogao ispuniti svoju obavezu, odnosno da je zakasnio sa ispunejnjem obaveze zbog okolnosti koje su nastale nakon zakljuenja ugovora koje on nije mogao sprijeiti, otkloniti ili izbjei. Iz navedenog slijedi da je ugovorna odgovornost za tetu po svojoj pravnoj prirodi objektivna odgovornost. Dunik se nee moi osloboditi od odgovornosti i za neskrivljenu nemogunost, ako je nemogunost nastupila nakon njegovog padanja u docnju sa ispunjenjem obaveze.
29.2. Odgovornost za krivicu ili subjektivna odgovornost

zasnovana je na krivici kao najvanijoj injeninoj pretpostavki koja se u hipotezi pravne norme vezuje za nastanak graansko-pravnog odnosa te vrste odgovornosti za tetu. Prema tome, za takvu vrstu odgovornosti pretpostavka je da se odgovornost za tetu vezuje za postojanje krivice kao psihikog, subjektivnog odnosa tetnika prema tetnoj radnji i posljedici. Centralno mjesto u navedenoj vrsti odgovornosti je krivica poinioca tete, bilo da se ona manifestuje u namjernom ili nenamjernom injenju ili proputanju. Prema tome, ako se se tetna radnja odnosno proputanje moe pripisati u krivicu tetnika, te ako je takvo skrivljeno postupanje predvieno pravnom normom kao pretpostavka za nastupanje odgovornosti, to e uz postojanje ostalih optih injeninih pretpostavki (tetnika i oteenog kao subjekata odgovornosti, tetne radnje, protivpravnosti tetne radnje, tete i uzrone veze izmeu protivpravne tetne radnje i nastale posljedice) , nastupiti subjektivna odgovornost za tetu.
29.3. Kada za nastanak graansko-pravnog odnosa odgovornosti za

tetu krivica nije relevantna, ve su pravnom normom ili ugovorom, kao pravno-relevantne injenice za nastanak odgovornosti, predvieni odreeni objektivni elementi kao to su, na primjer, postojanje opasne
67

stvari ili opasne djelatnosti kao i pretpostavka uzrone veze izmeu djelovanja opasnih svojstava stvari odnosno vrenja opasnih djelatnosti djelatnosti i dr., s jedne strane i nastupanja tete kao posljedice, s druge strane, tada govorimo o odgovornosti bez krivice ili pak o objektivnoj odgovornosti.
29.4 Materijalno stanje tetnika i oeenika, prouzrokovanje tete od

lica koje za nju nije odgovorno, te injenica nemogunosti naplate tete od lica koje je bilo duno da vodi nadzor nad licem koje je tetu prouzrokovalo, su pravno-relevantne injenice za primjenu naela odgovornosti za tetu po pravinosti, u kom sluaju, sud ipak moe osuditi tetnika da potpuno ili djelimino nadoknadi tetu, unato injenici to za istu nije odgovoran po pravilima o subjektivnoj ili pak objektivnoj odgovornosti.

29.5. Odgovornost za mjeoviti sluaj, kao vrsta odgovornosti za

tetu se prepoznaje po istovremenom postojanju i svojevrsnoj konkurenciji pravno-relevantnih injenica za nastanak kako subjektivne, tako i objektivne odgovornosti za tetu, ali i po odsustvu tzv.prirodne uzronosti izmeu tetne radnje i posljedice. Kod ove vrste odgovornosti, krivicom jednog subjekta, na primjer, pravnog lica koje upravlja putevima, ne preduzmu se mjere za odravanje puta, zbog ega na putu postoji udarna rupa, negativan nagib puta, poledica i slino to stvara potecijalnu opasnost za nastanak tete. 30. Objektivna odgovornost Pojam U pravnoj nauci i sudskoj praksi, najee se upotrebljava tremin objektivna odgovornost, a koriste se i termini kauzalna odgovornost, odgovornost bez krivice, odgovornost bez obzira na krivicu, odgovornost za rizik, odgovornost za uspjeh , odgovornost po osnovu uzronosti itd. Objektivna odgovornost je vrsta graanske odgovornosti za tetu kod koje za nastanak graansko-pravnog odnosa odgovornosti za tetu nije relevantna krivica, ve pravnom normom ili pravnim poslom predviene odreene injenice objektivnog karaktera, kao i uzrona veze izmeu djelovanja tih injenica, s jedne strane i nastupanja tete kao posljedice, s druge strane.
68

Pravno-relevantne injenice za nastanak objektivne odgovornosti su:

opasnost stvari ili djelatnosti, radnje odreenih lica ili organa pravnih lica (radnje duevno bolesnih, radnje zaostalih u umnom razvoju, radnje nesposobnih za rasuivanje uopte, radnje malojetnika do 7 godine starosti, radnje radnika u preduzeu ili kod poslodavca kada je teta nanesena treem licu, radnje organa pravnog lica i sl.), proputanje preduzimanja odreenih radnji, (na primijer uskraivanje pomoi licu ije su ivot ili zdravlje ugroeni, proputanje po zahtjevu da se zakljui ugovor, ako je za odgovorno lice obavezno zakljuivanje takvog ugovora; obustava ili neredovno vrenje komunalnih ili slinih usluga bez opravdanog razloga od strane pravnih lica koje vre komunalne ili sline djelatnosti od opteg interesa, kao i druge injenice, (na primjer, injenica nastupanja tete na licima na posebno organizovanim priredbama kada se u zatvorenim ili otvorenim prostorima nalazi vei broj ljudi, injenica nastupanja imovinske i neimovinske tete zbog teroristikog akta, javnih demonstracija ili manifestacija itd.) Pored navedenih pravno-relevantnih injenica, za nastanak ove odgovornosti potrebno i postojanje lica odgovornih za tetu, s jedne strane, te oteenih lica s druge strane, postojanje tete, te uzrone veze izmeu tetne radnje i posljedice. Razvrstavanje i vrste objektivne odgovornosti Objektivna odgovornost se prije svega moe razvrstati kao ugovorna i vanugovorna objektivna odgovornost u zavisnosti od toga da li se radi o odgovornosti za povredu ugovornih obaveza ili se pak radi o odgovornosti iz delikta. Vanugovorna objektivna odgovornost za tetu se nadalje dijeli na objektivnu odgovornost za tetu od opasnih stvari i opasnih djelatnosti i na ostale sluajeve vanugovorne objektivne odgovornosti. Svaka stvar i djelatnost, bez obzira na tetan potencijal koji je sadran u njima, smatra se opasnom samo pod odreenim uslovima i okolnostima koji se imaju procjeniti u svakom konkretnom sluaju. Rije je o jednoj gipkoj direktivi zakonodavca uzdignutoj na nivo pravnog standarda koja se ne primjenjuje a priori, ve je njena primjena uslovljena prethodnim istraivanjem odreenih okolnosti koje ste tiu svojstava same stvari i naina njene upotrebe, odnosno karaktera odreene aktivnosti i rizika stvorenog takvom aktivnou. U vanugovornu objektivnu odgovornost za tetu od opasnih stvari i djelatnosti spada i :
69

- objektivna odgovornost za tetu od graevina, - objektivna odgovornost za tetu od ivotinja, - objektivna odgovornost imalaca motornih vozila prema treim licima u sluaju udesa motornih vozila u pokretu, - objektivna odgovornost proizvoaa stvari sa nedostakom - objektivna odgovornost naruioca i izvoaa radova na nepokretnosti za tetu priinjenu treem licu, - objektivna odgovornost preduzetnika nuklearnog broda i korisnika nuklearnog postrojenja, - objektivne odgovornosti vlasnika vazduhoplova za tetu priinjenu treim licima,
Ostali sluajevi vanugovorne objektivne odgovornosti za tetu su :

- objektivna odgovornost roditelja za tetu koju priini njihovo dijete do navrene sedme godine ivota, - objektivna odgovornost za tetu koju je prouzrokovalo neodgovorno lice-tetnik, - objektivna odgovornost roditelja za tetu koji priini maloljetnik sposoban za rasuivanje koji nije u stanju da je nadoknadi, - objektivna odgovornost pravnog lica za tetu koju priini njegov organ, - objektivna odgovornost u sluaju teroristikih akata, javnih demonstracija ili manifestacija, - objektivna odgovornost organizatora priredbi, - objektivna odgovornost zbog uskraivanja neophodne pomoi, - objektivna odgovornost u vezi sa obavezom zakljuenja ugovora i - objektivna odgovornost u vezi sa vrenjem poslova od opteg interesa. 30.1. Odgovornost za tetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti
Opasne stvari su takve stvari, u kojima je sadran odreeni tetan

potencijal koji moe doi do izraaja kako zbog prirode same stvari, naina upotrebe ili samog postojanja.. Za tetu koja potie od opasne stvari ili opasne djelatnosti odgovora se bez obzira na krivicu. Zakonom je propisana relativna pretpostavka uzronosti (praesumptio iuris tantum) prema kojoj se smatra da teta koja je nastala u vezi sa opasnom stvari odnosno opasnom djelatnosti potie od te stvari odnosno od te djelatnosti, izuzev ako se dokae da one nisu bile uzrok tete. Meutim, iako oteeni, zbog zakonske pretpostavke uzronosti, nema obavezu da dokazuje uzronu vezu izmeu nastale tete i samog dejstva opasne stvari(teta nastala u vezi sa opasnom stvari, odnosno
70

opasnom djelatnou, smatra se da potie od te stvari, odnosno djelatnosti...,), to jo ne znai da je potpuno osloboen tereta dokazivanja, jer on mora dokazati postojanje tete, postojanje opasnih svojstava stvari, odnosno postojanje konkretne opasne djelatnosti, kao i da je nastala teta u vezi sa opasnom stvari odnosno opasnom djelatnou, to znai da mora dokazati da su opasna stvar odnosno opasna djelatnost materijalno uestvovale u nastanku tete. Odgovorna lica Za tetu od opasne stvari odgovara imalac te stvari, a za tetu od opasne djelatnosti lice koje se tom djelatnou bavi. Pod imaocem se smatra najee vlasnik stvari, ali i lice koje se koristi opasnom stvari. Suvlasnici opasne stvari odnosno sunosioci opasne djelatnosti odgovaraju solidarno za tetu. Ukoliko je neko lice oduzelo imaocu opasnu stvar na protivpravan nain, onda za tetu od tako oduzete opasne stvari nee odgovarati zakoniti imalac te stvari, ve lice koje je oduzelo stvar od imaoca na protivpravan nain. Meutim, ako je imalac stvari svojom krivicom opasnu stvar uinio dostupnom i tako omoguio da je neko protivprano otui, odgovarae za tetu zajedno sa licem koje ju je protivpravno oduzelo. Imalac opasne stvari nee odgovarati za tetu od te stvari ako je stvar povjerio drugom licu da se njom slui, a to lice nije kod njega na radu. Ipak, imalac opasne stvari e objektivno odgovarati ako je opasnu stvar povjerio drugom licu koje nije osposobljeno ili nije ovlaeno da rukuje tom opasnom stvari. Uslovi za osloboenje od odgovornosti
-

da uzrona veza izmeu djelovanja konkretne opasne stvari i nastale tete ne postoji, jer se uzrok nastanka tete nalazi van sfere djelovanja opasne stvari i potie od nekog vanjskog ili nepredvidljivog uzroka ije se dejstvo nije moglo izbjei ili otkloniti; da je teta nastala iskljuivo radnjom oteenog ili treeg lica koju on (imalac opasne stvari) nije mogao predvidjeti i ije posljedice nije mogao izbjei ili otkloniti. okolinu nee moi, u cilju ekskulpacije, dokazivati da se uzrok tete nalazi van stvari, ve samo da je uzrok tete radnja oteenog ili treeg lica i to pod uslovom da su te radnje bile podesne da dovedu do tete i u sluaju da je opasna djelatnost potpuno izostala.
71

Lice koje se bavi djelatnou koja stvara poveanu opasnost po

30.2. Odgovornost za drugoga


Odgovornost za drugoga postoji kada za tetiu ne odgovara lice koje

ju je prouzrokovalo, ve neko drugo lice koje sa tetnikom, po pravilu stoji u nekom pravnom odnosu, na primjer u odnosu roditelja i djeteta, poslodavca i zaposlenog i sl. 30.2.1.Odgovornost za maloljetnike U sluaju kada tetu prouzrokuje dijete staro do 7 godina ivota, za tetu odgovaraju njegovi roditelji bez obzira na njihovu krivicu, dakle po pravilima o objektivnoj odgovornosti, a mogu se osloboditi od odgovornosti samo po pravilima koja vae za osloboenje od objektivne odgovornosti. Ako tetu prouzrokuje maloljetnik stariji od sedam godina, za teu odgovaraju njegodi roditelji po pravilima o subjektivnoj odgovornosti i to po principu pretpostavljene krivice. Po pravilima o subjektivnoj odgovornosti i na principu pretpostavljene krivice odgovaraju i ustanove za nadzor za maloljetnike (kole, domovi, nastavnici, staratelji).
30.2.2. Odgovornost za duevno bolesne i zaostale u razvoju je

subjektivna odgovornost zasnovana na pretpostavljenoj krivici. Za tetu koju prouzrokuju navedena lica, odgovaraju lica koja na osnovu zakona ili odluke nadlenog organa vre nadzor nad njima. Ta lica su ustanove, roditelji u sluaju kada je produeno roditeljsko pravo, staraoci. Oni se mogu osloboditi odgovornosti ako obore pretpostavku krivice tj. da su obavljali nadzor i da bi teta nastala i briljivom obavljanju nadzora.
30.2.3. Odgovornost poslodavca za zaposlene je najei sluaj

odgovornosti za drugog. tetna radnja mora biti uinjena od radnika i to na radu ili u vezi sa radom, dakle u okviru funkcije i poslova koje radnik obavlja kod poslodavca. Za tetu koju priini radnik treem licu odgovara poslodavac, osim ukoliko dokae da je radnik u datim okolnostima postupao kako je trebalo.
30.2.4. Odgovornost pravnog lica za tetu koju prouzrokuje njegov

organ Ova odgovornost postoji u sluaju kada pravno lice odgovara za tetu koju njegov individualni ili kolektivni organ prouzrokuje treem licu u vrenju ili u vezi sa vrenjem svojih funkcija.
72

Odgovornost pravnog lica je objektivna odnosno zasnovana je na

apsolutnoj pretpostavci krivice to je izjednaeno sa objektivnom odgovornou. Osloboenje je jedino mogue po pravilima za osloboenje od objektivne odgovornosti iz l.177 ZOO. Pod organima pravnog lica ovdje treba razumjeti organe svih pravnih subjekata (preduzea, ustanova, udruenja i sl, kao to su na primjer direktori, upravni i nadzorni odbori, upravnici, rektori i sl.) izuzev organa drave ili organa jedinica samouprave (vlade, ministarstava, izvrnih odbora itd. 30.3. Ostali sluajevi odgovornosti Odgovornost vie lica za istu tetu postoji kada vie lica radei zajedno kao sauesnici ili nezavisno jedan od drugog, treem prouzrokuju tetu, pri emu se njihovi udjeli ne mogu utvrditi. U tom sluaju oni odgovaraju treem solidarno, tako da oteeni moe zahtjevati isplatu tete od svakog saprouzrokovaa ponaosob ili od svih zajedno.
Kada jedan od solidarnih dunika isplati oteenom cjelokupnu tetu,

on stie pravo regresa prema ostalim solidarnim dunicima u visini iznosa koji je platio za svakog od njih, a srazmjerno krivici svakog dunika-tetnika i teini posljedice njegovog djelovanja. Ako se udjeli tetnika ne mogu utvrditi, tada se smatra da su im udjeli jednaki, osim ukoliko pravinost ne ukazuje na to drugo.
Odgovornost usljed teroristikih akata, javnih demonstracija ili

manifestacija Za tetu zbog smrti, tjelesne povrede ili oteenja odnosno unitenja imovine fizikog lica usljed akata nasilja i terora, javnih demonstracija ili manifestacija odgovara drava odnosno entitet po pravilima o objektivnoj odgovornosti. Odgovornost organzatora priredbi je takoe vrsta objektivne odgovornosti kada lica koja organizuju okupljanje veeg broja ljudi u zatvorenom ili otvorenom prostoru (organizator sportskih ili drugih takmienja) odgovaraju za sluaj smrti ili tjelesne povrede koju neko pretrpi usljed izvanrednih okolnosti (gibanje masa ljudi, opti nered i slino) koje u takvim prilikama mogu nastati. Organizator ne odgovara za tete koje u takvim okolnostima mogu nastati na imovini. Odgovornost zbog uskraivanja neophodne pomoi je. Uslovi za odgovornost su slijedei:
73

- da neko lice uskrati pomo drugom licu iji su ivot ili zdravlje ugroeni; - da je lice koje je uskratilo pomo moglo predvidjeti nastupanje tete, - da je nastala teta u vidu gubitka ivota i oteenja zdravlja ugroenog lica i - da nije postojala opasnost za ivot i zdravlje lica koje je duno da prui pomo. Odgovornost u vezi sa obavezom zakljuenja ugovora Lica koja su obavezna da zakljue neki ugovor (kao na primjer, to je prevoznik obavezan da zakljui ugovor o prevozu tako to e primiti na prevoz svako lice ili stvar koji ispunjavaju uslove), odgovaraju za tetu ako takav ugovor ne zakljue.
Odgovornost u vezi sa vrenjem poslova od opteg interesa Ovdje je rije o odgovornosti odreenih pravnih lica koje su po

zakonu ili podzakonskom aktu dune da vre komunalnu ili drugu djelatnost koja je od opteg interesa. Ako bez opravdanog razloga navedena pravna lica obustave ili neuredno vre navedene usluge, bie odgovorne za tetu kou zbog toga pretrpe trea lica. Najee se radi o odgovornosti komunalnih preduzea za odvoz smea, za usluge sahranjivanja, odgovornost preduzea za isporuku vode, elektrine energije i drugih energenata, odravanje puteva i sl. 31. Naknada tete
31.1. Naknada imovinske tete Pod naknadom tete podrazumjeva se obaveza odgovornog lica da

oteenom nadomjesti (kompenzira) nastalo umanjenje imovine. Naknada imovinske tete (materijalne) se vri naturalnom restitucijom ili novanom naknadom. Kada se naknada tete vri naturalnom restitucijom tada je odgovorno lice duno uspostaviti onakvo stanje u imovini oteenoga kakvo je ono bilo prije nastanka tete. Radi se u stvari o uspostavljanju prijanjeg stanja. Novana naknada sastoji se u obavezi odgovornog lica da isplati oteenom odreenu sumu novca. Istoj se pribjegava samo u onim sluajevima kada naturalna restitucija nije mogua ili kada sud smatra da uspostava prijanjeg stanja nije nuna. Naturalna restitucija (naknada u naturi) najee se vri popravkom oteene stvari ili davanjem druge stvari iste vrste i kvaliteta.
74

Novana naknada je takav oblik naknade tete gdje se odgovorno lice

obavezuje oteenom isplatiti odreeni iznos novca na ime naknade tete. Odreivanje visine naknade tete (kriterij, vrijeme, smanjenje naknade) Visina naknade tete se odreuje prema objektivnom kriteriju odnosno prema cijenama oteene stvari u vrijeme presuenja. Izuzetno, zakonodavca predvia odstupanje od objektivnog kriterija u sluaju kada je stvar unitena ili oteena krivinim djelom, te u tom sluaju sud moe odrediti visinu naknade prema vrijednosti koju je stvar imala za oteenoga.(pretium afectionis). ZOO prihvata princip integralne naknade tete, to znai da oteeni ima pravo zahtjevati naknadu kako obine tete, tako i naknadu izmakle koristi. Pravilo je da naknada tete bude ekvivalentna visini prouzrokovane tete.
Prilikom odreivanje visine naknade tete sud uzima u obzir sve

okolnosti koje su uticale da teta bude vea ili manja. Stoga e sud , ako je oteeni sam doprineo da teta bude vea nego to bi inae bila, istome priznati srazmjerno umanjenu naknadu, a ne punu naknadu tete. Naknada se umanjuje i kada je oteeni imao odreene koristi od oteene stvari. Tako, na primjer, naknada materijalne tete za uniteni automobil se umanjuje za spaeni dio koji je oteeni zadrao za sebe i koji je kasnije eventulano prodao. Sud je ovlaten da dosudi oteenom umanjenu naknadu ako je odgovorno lice slabog imovnog stanja, te bi ga isplata potpune naknade dovela u oskudicu. Uslov za ovo smanjenje naknade je da teta nije prouzrokovana namjerno ili krajnojm nepanjom. Po pravilu, naknada tete se odreuje u jednom iznosu i isplauje za tetu koja se ve dogodila. Meutim, u sluaju smrti, tjelesne povrede ili oteenja zdravlja novana naknada se odreuje u obliku novane rente, doivotno ili za odreeno vrijeme.
31.2. Naknada neimovinske tete Naknada neimovinske tete podrazumjeva naknadu tete nastale

usljed nanoenja fizikog ili psihikog bola ili straha. Kod neimovinske tete u pravilu nije mogua uspostava prijeanjeg stanja, odnosno uspostava stanja neimovinskih dobara oteenog
75

kakvo je ono bilo prije nastanka tete. teta koja je nastupila ne moe se reparirati ni restitucijom niti novanom naknadom, jer trajno oteenje fizikog ili psihikog zdravlja nije mogue popraviti, ve je mogue za pretrpljene fizike ili duevne bolove dosuditi odreenu novanu naknadu koja e makar i djelimino omoguiti oteenom da pribavljanjem drugih zadovoljstava makar unekoliko zaboravi na gubitak koji je pretrpio. Naknada neimovinske tete se dosuuje zbog pretpljenih fizikih bolova, pretpljenih duevnih bolova (zbog umanjenja ivotne aktivnosti, naruenosti, zbog smrti i naroitog invaliditeta bliskog lica i sl.) i pretrpljenog straha. 32. Sticanje bez osnova (neosnovano obogaenje)
Sticanje bez osnova postoji onda kada je dio imovine jednog lica

preao u imovinu drugog lica, a da za takav prelaz nema pravnog osnova. Pod pravnim osnovom najee se smatra ugovor ili zakon. Sticanje bez osnova postoji i u sluaju kada se neto primi s obzirom na osnov koji se nije ostvario (nije postojao) ili je postojao, ali je kasnije otpao. 33.1. Pretpostavke postojanja sticanja bez osnova mora postojati poveanje imovine na strani obogaenog lica, mora postojati smanjenje imovine na strani osiromaenog lica mora postojati uzrona veza izmeu obogaenja i osiromaenja, da za sticanje (obogaenje, prelaz imovine) nema punovanog pravnog osnova, da je do obogaenja dolo na zakonit nain, Do sticanja bez osnova moe doi kako radnjom obogaenog, tako i radnjom osiromaenog.
33.2 Vrste sticanja bez osnova su: plaanje nedugovanog, sticanje s

obzirom na osnov koji je kasnije otpao, sticanja s obzirom na osnov koji se kasnije ostvario, upotreba stvari u tuu korist i upotreba tue stvari u svoju korist. 33.2.1. Plaanje nedugovanog (condictio indebiti) postoji kada jedno lice u zabludi ili neznanju isplati odreeni iznos drugom licu, a pravni osnov takvog davanja (plaanja) uopte ne postoji. Plaanje nedugovanog postoji kada neko plaa tui dug u uvjerenju da plaa vlastiti dug ili kada isti dug plati dva puta.Ovdje je rije o isplati nepostojeeg duga. Osiromaeni ima pravo traiti vraanje datog odnosno povrat neosnovano plaenog odnosno plaanje onoga dijela koji je neosnovano vie plaen.
76

Pravo na vraanje vie plaenog postoji kada je neko lice dva puta platilo dug, pa makar jednom i na osnovu izvrne isprave. Uslovi: da je osiromaeni izvrio neku inidbu u namjeri da ispuni neku svoju postojeu obavezu, a da je druga strana to primila kao isplatu duga, osiromaeni mora dokazati da je platio nepostojei dug, jer lice koje bi ispunilo prirodnu obligaciju ne moe traiti natrag ono to je dalo, osiromaeni mora biti u zabludi tj da pogreno smatra da je duan da plati dug, a u stvari on to nije.
Sticanje s obzirom na osnov koji je kasnije otpao

(condictio ob causam finitam) postoji kada je neto dato u vrijeme dok je za to postojao pravni osnov, ali je taj osnov kasnije otpao, a strana koja je primila neto po osnovu takvog posla primljeno nije vratila. Sticanje s obzirom na osnov koji se kasnije nije ostvario (condictio causa data ob causam futuram postoji kada je jedno lice (osiromaeni) dalo drugom licu (obogaenom) odreenu stvar ili izvrilo odreenu radnju u nadi da e i drugo lice sa svoje strane izvriti inidbu, a protivinidba izostane. Upotreba stvari u tuu korist postoji ako neko lice upotrijebi svoju ili tuu stvar u tuu korist (treeg lica) , tada postoji neosnovano obigaenje na strani toga treeg lica. Upotreba tue stvari u svoju korist postoji kada jedno lice upotrijebi tuu stvar u svoju korist, u kom sluaju osiromaeno lice ima pravo traiti naknadu koristi od obogaenog koju je ovaj imao od upotrebe njegove stvari. Kod sticanja bez osnova obogaena strana vraa ono to je bez osnova stekla, to znai da je obogaeni duan vraanjem uspostaviti ranije imovinsko stanje osiromaenog.
Ako naturalna restitucija nije mogua , sticalac je duan nadokandi

novanu protivvrijednost postignutih koristi.


Savjesni sticalac je duan vratiti plodove i kamate od dana podnoenja

zahtjeva za vraanje steenog bez osnova, a nesavjestan sticalac od dana sticanja.


77

33. Poslovodstvo bez naloga (negotiorum gestio)


Poslovodstvo bez naloga ili nezvano vrenje tuih poslova postoji

kada jedno lice svjesno i bez naloga (ovlatenja) obavlja neki posao ili obavlja neku drugu radnju u korist drugog lica. Lice koje obavlja posao se zove poslovoa bez naloga ili poslovoa (gestor), a drugo lice u iju korist se posao obavlja se zove gospodar posla (dominus). Pretpostavke posao koji je poslovoa preduzeo mora biti tui posao, poslovoa je izvrio jedan ili vie tuih poslova, poslovoa mora imati volju da preduzeti posao radi s namjerom da zatiti interes gospodara posla, a ne svoj, posao mora biti preduzet bez ovlatenja odnosno naloga gospodara posla, posao mora biti koristan za gospodara posla, odnosno da se posao preduzima da bi se otklonila nesposredna i iznenadno nastupajua teta, da je u vrijeme preduzimanja posla kod poslovoe postojala volja da od gospodara posla trai naknadu za obavljeni posao, posao ne smije biti protivan zakonu ili moralu. Vrste poslovodstva bez naloga Nuno poslovodstvo bez naloga (negotiorum gestio necessaria) postoji onda kada je posao izvren u nudi da bi se od gospodara posla otklonila neposredno prijetea teta. Obaveza poslovoe je da o poslu obavjesti gospodara posla, da za gospodara nastavi zapoeti posao sve do dok gospodar ne preuzme brigu o njemu, da obavlja posao sa panjom dobrog domaina odnosno dobrog privrednika, da poloi raun gospodaru posla. On ima pravo da trai naknadu nunih i korisnih trokova za obavljeni posao, ima i pravo zadravanja na stvari gospodara posla radi obezbjeenja naknade izdataka, kao i na naknadu pretrpljene tete. Korisno poslovodstvo bez naloga (negotiorum gestio utilis) postoji onda kada je poslovoa preduzeo neki posao za gospodara posla da bi mu pribavio neku materijalnu ili linu korist. Ako je ovakvo poslovodstvo zaista donijelo korist gospodaru posla, poslovoa ima pravo na naknadu trokova.
Poslovodstvo protiv zabrane gospodara posla postoji

kada neko lice obavlja posao za gospodara posla unato zabrani od strane gospodara posla. Ovo poslovodstvo je
78

nedozvoljeno, pa poslovoa nema pravo na naknadu, a odgovara za tetu koju zbog toga gospodar posla pretrpi. Nepravo poslovodstvo postoji kada poslovoa obavlja tui posao u namjeri da za sebe zadri postignutu korist , iako zna da je posao tui. Naknadno odobrenje (ratihabitio) Ako gospodar posla naknadno odobri posao poslovoe, smatra se da je poslovoa od poetka radio po odobrenju gospodara posla. Odobrenje ima retrokativno dejstvo. 34. Jednostrana izjava volje
Obligacije mogu nastati i na osnovu jednostrane izjave volje, a pravni

poslovi koji nastaju jednostranom izjavom volje se zovu jednostrani pravni poslovi.
Jednostrani pravni poslovi su takvi pravni poslovi kod kojih se

jedno lice obavezuje drugom licu ili neodreenom broju drugih lica da e, u skladu sa zakonom propisanim uslovima izvriti odreenu obligacionu radnju. Prema ZOO jednostranim pravnim poslovima se smatraju : javno obeanje nagrade i izdavanje vrijednosnih papira.
Javno obeanje nagrade postoji kada se jedno lice, putem javnog

oglasa upuenog neodreenom broju lica, obavee dati nagradu onom licu koje izvri odreenu ranju ili postigne neki uspjeh pod uslovima predvienim oglasom.
Da bi postojalo javno obeanje nagrade i proizvodilo prave uinke

potrebno je da se kumulativno ispune slijedei uslovi: da jedno lice koje je poslovno sposobno obea nagradu (koja najee predstavlja odreeni novani iznos, stvar ili nagrada u obliku diplome) da je obeanje nagrade uinjeno javnim oglasom (objava u sredstvima javnog informisanja), obeanje nagrade mora biti upueno neodreenom broju lica, obeavalac mora odrediti radnju koja je predmet javnog obeanja nagrade i koja se mora izvriti da bi se dobila obeana nagrada, obeavalac nagrade mora odrediti rok u kojem se mora izvriti traenja radnja. Javno obeanje nagrade obavezuje lice koje je dalo takvu izjavu (obeavaoca).
79

Pravo na nagradu ima onaj ko prvi izvri ranju koja se trai, a ako

traenu radnju izvri istovremeno vie lica, svakome od njih pripada jednak dio nagrade ukoliko pravinost ne zahtjeva drugaiju podjelu.
Javno obeanje nagrade se moe opozvati, ali to mora biti uinjeno na

isti nain na koji je i obeanje izvreno, to znai putem sredstava javnog informisanja i to najee onoga istog u kojem je i objavljeno obeanje nagrade. Javno obeanje nagrade se ne moe opozvati ako je oglasom odreen rok za izvrenje radnje. Obaveza zasnovana javnim obeanjem nagrade prestaje isplatom nagrade licu koje je izvrilo traenu radnju. Obaveza obeaoca prestaje i ako mu niko u odreenom roku ne saopti da je izvrio traenu radnju. Ako nije ostavljen rok za izvrenje radnje, obaveza prestaje kada protekne jedna godina dana od objavljivanja oglasa. Vrijednosni papiri Vrijednosni papir ili hartija od vrijednosti je pismena isprava kojom se izadavalac obavezuje zakonitom imaocu date isprave da e ispunti obavezu upisanu na tom papiru. U stvari, vrijednosni papir je isprava na kojoj je upisano neko imovinsko pravo, stim da se bez te isprave upisano imovinsko pravo ne moe zasnovati, prenositi, niti realizovati. Na vrijednosnom papiru je upisano tj. inkorporisano pravo, tako da pravo na papir daje ujedno i pravo koje proistie iz samog papira. Upisano imovinsko pravo u najveem broju sluajeva znai obavezu isplate odreene sume novca. Po pravnoj prirodi, vrijednosni papiri su formalni pravni poslovi, jer su to pismene isprave, ali su ujedno i jednostrani pravni poslovi, jer obaveze koje proistiu iz njih nastaju u trenutku izdavanja isprave, a i iz razloga to se izdavalac hartije od vrijednosti (vrijednosnog papira) obavezuje ispuniti obavezu zakonitom imaocu vrijednosnog papira bez bili kakve protivinidbe.
Prema sadraju obaveze odnosno karakteru imovinskog prava koje je

u njma inkorporisano vrijednosti papiri se dijele na : linopravne vrijednosne papire i stvarnopravne vrijendosne papire. Linopravni vrijednosni papiri su oni koji imaocu daju pravo upravljanja i odluivanja u odreenom pravnom licu, kao to je to sluaj sa dionicama, odnosno akcijama kod drutava kapitala (dionikih odnosno akcionarskih drutava). Stvarnopravni vrijednosni papiri su takvi papiri ijom predajom se zamjenjuje predaja stvari upisnaih na tom papiru. Na primjer, to su : skladinica, tovarni list i drugi. Na vrijednosnom papiru moe biti
80

upisano i pravo vlasnitva, zalono pravo ili pravo uivanja. Predajom takvom papira stie se pravo koje je na tom pairu upisano. U savremenom pravnom prometu vrijednosni papiri dobijaju sve vei znaaj jer se brzo i lako prenose, pa se sve ee upotrebljavaju i kao sredstvo plaanja (ek) ili sredstvo kreditiranja (mjenica) ili sredstvo prometa robe (skladinica). Pored navedenih , vrijednosni papiri su polisa osiguranja, certifikat, blagajniki zapis, obveznica i dr. Obaveza iz vrijednosnog papira nastaje u trenutku kada izdavalac vrijednosnog papira isti preda njegovom korisniku. (teorija emisije). Bitni sastojci vrijednosnog papira su:
oznaka vrste papira, tj.da li se radi o eku, mjenici, skladinici i sl.

ime izdavaoca papira (trasanta) Oznaka korisnika papira (remitenta) sadraj obaveze izdavaoca vrijednosnog papira, mjesto i datum izadavanja i serijski broj ako se izdaje u seriji, potpis izdavaoca, odnosno faksimil potpisa izdavaoca, ako se papiri izdaju u seriji Podjela vrijednosnih papira prema linosti titulara prava iz vrijednosnog papira
Papiri na donosioca su takvi vrijednosni papiri kod kojih se dunik

(izdavalac papira) obavezuje ispuniti obavezu naznaenu na papiru svakom donosiocu vrijednosnog papira. Papiri na donosioca prenose se prostom predajom, iz ruke u ruku. Svaki nalaza vrijednosnog papira moe ostvariti pravo upisano u papiru. Vlasnik koji izgubi vrijednosni papir moe u posebnom vanparninom postupku pred sudom traiti ponitenje papira kao isprave. Takvo ponitenje isprave se zove amortizavija isprava - vrijednosnosnih papira. Papiri na ime su takvi vrijednosni papiri kod kojih je povjerioevo ime upisano na papiru. Na primjer ovu mjenicu isplatite Marku Markoviu. Tipini papiri na ime su polisa osiguranja, tedna knjiica i drugi. Pravo upisano na vrijednosnom papiru na ime moe se prenositi samo cesijom. Dosadanji povjerilac (cedent) mora novom povjeriocu (cesionaru) predati u ruke vrijednosni papir.
Papiri po naredbi su takvi vrijednosni papiri kod kojih je povjerilac

kao i kod papira na ime, odreen imenom, stim da povjerilac moe


81

biti i svako drugo lice kojeg odredi prethodni povjerilac svojom naredbom. Tipini vrijednosni papiri po naredbi su mjenica i ek. U ovim hartijama od vrijednosti obino se upisuje tekst: platiti Marku Markoviu ili po njegovoj naredbi.. Prenos prava iz papira po naredbi prenosi se indosamentom. Indosament je izjava dosadanjeg povjerioca iz hartije od vrijednosti (indosanta) koja je upisana na vrijednosnom papiru i kojom on prenosi svoje pravo iz papira na drugo lice (indosatara). Puni indosament je onaj koji sadri sve elemente indosamenta i to: izjavu o prenosu prava, lice na koje se pravo prenosi i potpis (prenosioca) indosanta, mjesto i datum prenosa, a blanko indosament onaj na koji se stavlja samo potpis indosanta (prenosioca) na poleini papira, dok se drugi elementi indosamenta izostavljaju. Indosament na donosioca postoji kada se u vrijednosnom papiru na mjesto indosatar upie rije donosiocu. On vrijedi kao blanko indosament.
Legitimacioni papiri su isprave iz kojih za imaoca proistie

pravo da od izdavaoca trai izvrenje naznaene radnje. Postoje legitimacioni papiri na ime ka to je na primjer mjesena karta za prevoz u gradskom saobraaju, mjesena karta za parkiranje, bioskopska karta, jednokratna vozna karta, Vanost ovih papira je po pravilu vremenski ograniena. U legitimacionom papiru, za razliku od vrijednosnih papira, nije inkorporisano neko pravo. Legitimacioni znaci nisu isprave ve samo znaci na kojim je utisnut neki broj ili druga oznaka. Tipian primjer je garderobni broj ili potvrda o predaji prtljaga. OBLIGACIONO PRAVO V Dio Doc.Dr.Slobodan Stanii 1. Ugovor o prodaji
Ugovor o prodaji je dvostrano obavezni ugovor kojim se jedna

ugovorna strana (prodavac) obavezuje da e drugoj ugovornoj strani (kupcu) predati odreenu stvar ili pribaviti neko pravo, a kupac se obavezuje da e prodavcu platiti cijenu. Ugovor o prodaji je pravni osnov (iustus titulus) za prenos prava svojine, ali je za sticanje prava vlasnitva na predmetu kupoprodaje potreban i nain sticanja (modus aquirendi). Nain sticanja svojine kod ugovora o prodaji je predaja predmeta ugovora koja se obavlja na
82

vie naina, u zavisnosti od toga da li je predmet prodaje pokretna ili nepokretna stvar ili pak pravo. Ukoliko je predmet prodaje pokretna stvar, nain sticanja svojine na pokretnoj stvari je predaja stvari traditio. Ako je predmet prodaje nekretnina, nain sticanja je upis u zemljine knjige. Ako je predmet prodaje potraivanje, nain sticanja je notifikacija (obavjetenje), a ako su predmet prodaje vrijednosni papiri, nain sticanja je predaja same hartije od vrijednosti. Osobine ugovora o prodaji Ugovor o prodaji je konsensualan ugovor jer se smatra zakljuenim u trenutku kada prodavac i kupac postignu saglasnost o bitnim sastojcima ugovora: predmetu i cijeni. Za nastanak ugovora nije bitna predaja predmeta ugovora, ve ona predstavlja samo akt izvrenja ugovora Ugovor o prodaji je neformalan ugovor jer se za njegovu punovanost ne trai nikakva forma , izuzev u sluaju ugovora o prodaji nepokretnosti. Dakle, ako je rije o ugovoru o prodaji nepokretnosti, za punovanost ugovora se zahtjeva pismena forma koja ima karakter forme ad solemnitatem. Ukoliko ugovor o prodaji nekretnina nije zakljuen u pismenoj formi, isti ne proizvodi pravno dejstvo. Ugovor o prodaji je dvostrano obavezan ugovor jer njegovim zakljuenjem nastaju prava i obaveze za obje ugovorne strane i to tako to obavezi jedne strane odgovra pravo druge i obratno. Prava i obaveze ugovornih strana su u odnosu korelacije.
Kod ugovora o prodaji niti jedna ugovorna strana nije duna ispuniti

svoju obavezu, dok druga strana ne ispuni ili nije spremna da istovremeno ispuni svoju obavezu, izuzev ako je to drugo ugovoreno ili zakonom odreeno ili ako to drugo proistie iz prirode posla. Ugovor o prodaji je ekvivalentan (komutativan) ugovor, a rijetko aleatoran ugovor, jer njegovim zakljuenjem ugovarai znaju svoja prava i obaveze, pa slijedom toga i ta jedna strana treba dati drugoj kao ekvivalent za ono to je primila. Ugovor o prodaji se moe zakljuiti i kao aleatoran ugovor (na primjer ugovor o kupovini budueg godinjeg roda odreene vrste voa- emptio spei) u kojem sluaju je kupac obavezan isplatiti ugovorenu cijenu bez obzira koliki je ostvaren stvarni prinos voa u toj godini. Ugovor o prodaji je kauzalan ugovor jer sadri prepoznatljiv cilj obavezivanja (kauzu) i to kako sa aspekta prodavca, tako i sa aspekta
83

kupca. Kauza za prodavca je dobijanje odreene kolinine novca, a za prodavca sticanje svojine na predmetu koji kupuje. Rizik propasti ili oteenja predmeta prodaje Ako predmet ugovora o prodaji propadne usljed sluaja ili vie sile, razlikuju se dvije situacije u zavisnosti od toga da li je predmet prodaje generika ili individualno odreena stvar. Ako sluajno ili usljed vie sile, prije predaje kupcu, propadne individulano odreena stvar, prodavac se oslobaa svoje obaveze i nije duan kupcu nabaviti drugu stvar. On nema pravo od kupca traiti isplatu prodajne cijene od kupca, jer se predmet u trenutku propasti nalazio kod njega, odnosno nije bio predat kupcu. Ako je usljed sluaja propala ili bude oteena generika stvar (zamjenljiva stvar), prodavac se ne oslobaa obaveze nego mora isporuiti drugu stvar iste vrste. Ako je individualno odreena stvar, prije predaje kupcu, sluajno oteena, kupac moe: ostati kod ugovora i zahtjevati snienje cijene, ili odustati od ugovora, te traiti vraanje novca (cijene) od prodavca. Trenutkom predaje stvari od strane prodavca, rizik sluajne propasti stvari prelazi sa prodavca na kupca. Tako na primjer u sluaju prodaje stvari koju treba transportovati od prodavca do kupca, rizik sluajne propasti stvari ili oteenja prelazi na kupca u trenutku kada prodavac preda predmet prodaje prevoziocu (pediteru). Ako prodavac nije uspio stvar predati zbog zakanejnja kupca u prijemu stvari, rizik sluajne propasti ili oteenja stvari prelazi na kupca u trenutku kada je kupac doao u zakanjenje. Pravila o snoenju i prelasku rizika za sluajnu propast stvari su dispozitivne prirode, tako da se mogu voljom ugovornih strana urediti i na drugaini nain nego to je navedeno u zakonu.
Bitni elementi ugovora o prodaji su predmet ugovora o prodaji i

cijena. 4.1. Predmet ugovora o prodaji su stvari i prava koja su u prometu (in commercio). Stvari koje su van prometa (res extra commercio) kao na primjer, rijeke, parkovi, ulice, ne mogu biti predmetom ugovora o prodaji. Ako takve stvari ipak budu predmet ugovora o prodaji, ugovor e biti nitav. Predmet ugovora mogu biti kako pokretne, tako i nepokretne stvari, individualno odreene stvari i stvari odreene po rodu, potrone i nepotrone stvari, te zamjenljive i nezamjenljive stvari. Predmet prodaje mogu biti stvari koje su u slobodnosm prometu, ali i one ije promet ogranien i dozvoljen samo uz prethodno pribavljanje
84

odreenih odobrenja i putem ovlatenih prodava i distributera, kao to je na primjer sluaj sa prodajom lijekova, oruja i dr. Predmet ugovora o prodaji ne mogu biti ljudske radnje (injenje, neinjenje). Ljudska radnja moe biti predmet drugih ugovora, kao na primjer, ugovora o djelu.
Predmet prodaje mora postojati i trenutku zakljuenja ugovora. Ipak,

predmet ugovora o prodaji moe biti i stvar koja ne postoji u trenutku zakljuenja ugovora, ve e nastati u budunosti, do vremena izvrenja ugovora. Na primjer ugovor o prodaji maine koja e tek biti proizvedena, ili pak ugovor o prodaji budueg prinosa itarica. Ako u asu zakljuenja ugovora o prodaji predmet ugovora nije postojao odnosno ve je bio propao, takav ugovor ne proizvodi pravno dejstvo. Predmet prodaje je stvar na kojoj prodavac ima pravo svojine. Meutim, prodati se moe i tua stvar, jer se ugovorom o prodaji prodavac moe obavezati kupcu da e mu do odreenog vremena nabaviti i predati stvar na kojoj trenutno nema vlasnitvo. Predmet ugovora o prodaji mogu biti i prava i to stvarna obligaciona, autorska i druga prava. Predmet prodaje ne mogu biti isto lina prava (na primjer: pravo na izdravanje) ni akcesorna prava prava kao to je hipoteka.
Cijena je novana naknada koju kupac plaa prodavcu za stvar koju

od njega kupuje i predstavlja protivvrijednost (ekvivalent) za kupljenu stvar. To znai da cijena mora biti izraena u novcu kao ekvivalentnoj vrijednosti za prodatu stvar. Ako ista nebi bila izraena u novcu, ve u nekoj drugoj stvari kao ekvivalentu, tada se nebi radilo o ugovoru o prodaji , ve o ugovoru o razmjeni. U sluaju da se dio daje u novcu, a dio cijene u stvarima, radi se o ugovoru o prodaji, ako je vei dio cijene dat u novcu, a o ugovoru o razmjeni , ako je pretean dio cijene dat u stvarima. Ako se za stvar koja je predmet prodaje nebi dala ekvivalentna cijena, onda bi se takav ugovor mogao pobijati zbog prekomjernog oteenja ili zbog toga to je rije o zelenakom ugovoru. Ako se dokae da su ugovarai upravo eljeli nesrazmjernu cijenu, onda je rije o mjeovitom ugovoru koji ima elemente ugovora o prodaji i ugovora o poklonu. Ako jedna strana u ugovoru preda drugoj odreenu stvar kao naknadu za izvrenu radnju ili uslugu, rije je o mjeovitom ugovoru, stim da e se u sluaju nedostataka predate stvari primjenivati pravila ugovora o prodaji kojima se regulie odgovornost za pravne i materijalne nesdostatke stvari.
85

Cijena mora biti odreena ili odrediva. Cijenu odreeuju, po prailu

ugovarai, ali to mogu initi i druga lica ili nadleni organi optim aktom (propisom). Ako je cijena za odreene predmete propisana, tada kupac duguje propisanu, a ne ugovorenu cijenu, ako je ugovorena cijena vea od propisane. 5. Obaveze prodavca Prema ZOO, obaveze prodavca su : predaja stvari (predmeta prodaje) i odgovornost za pravne i materijalne nedostatke stvari. Predaja stvari je osnovna obaveza prodavca koja je ujedno i osnovni uslov za sticanje prava svojine kupca na prodatoj stvari. Naime, ugovor o prodaji je samo osnov za sticanje svojine na predmetu prodaje, ali za prenos vlasnitva je potreban i nain sticanja (modus aquirendi) dakle predaja predmeta prodaje. Prodavac je duan predati kupcu onu stvar koja je predmnet ugovora u ispranom stanju i zajedno sa njenim pripatcima. Meutim , kod ugovora o prodaji , pored predaje stvari prodavc ima i obavezu da na kupca prenese pravo svojine na predmetu ugovora o prodaji, odnosno da predajom stvari omogui kupcu da postane vlasnikom kupljene stvari i to bez ikakvih tereta na toj stvari. Predmet prodaje se mora predati u onom stanju u kakvom je ugovoreno da e se predati. Plodovi stvari i to oni civilni (na primejr: zakupnina, kamata) , kao i oni prirodni (na pr. plodovi biljaka, ivotinja i sl.) nastali prije predaje stvari kupcu pripadaju prodavcu, a oni koji su nastali poslije predaje, pripadaju kupcu. Naini predaje stvari Stvar se moe predati na vie naina tako da razlikujemo faktiku predaju, simboliku predaju, predaja kratkom rukom i constitutum possessorium. Faktika predaja (traditio) je najea i postoji kada se stvar nepsoredno predaje iz ruke u ruku.
Simbolika predaja (traditio simbolica) postoji kada se sama stvar

ne predaje kupcu neposredno, ve mu se predaju odreeni predmeti koji simboliziraju sam akt predaje i bez kojih se stvar ne moe upotrebljavati. To e biti, na primjer sluaj, kada se predaju kljuevi automobila, stana, predaja teretnice, predaja skladinice i slino. Predaja kratkom rukom (traditio brevi manu) postoji u sluaju kada kupac ve od ranije i prije ugovora o prodaji dri u posjedu kupljenu stvar, ali po nekom drugom pravnom osnovu, kao to je na primjer ugovor o zakupu, pa je sada, nakon zakljuenja ugovora o prodaji, nastavlja drati kao vlasnik stvari.
86

Constitutum possessorium-kada prodavac ne vri predaju stvari

kupcu, ve stvar i nakon to je prodata ostaje u njegovom posjedu, ali po drugom pravnom osnovu. To e biti sluaj kada je prodavac zakljuio sa kupcem ugovor o prodaji neke stvari (automobila, TV, stana i sl.) , ali nakon toga sa njim zakljui u pogledu iste stvari i ugovor o zakupu ili posluzi, pa stvar nastavi drati po tom drugom pravnom osnovu (zakup, posluga) , a ne kao vlasnik stvari. Vrijeme i mjesto predaje stvari Osnovno je pravilo da je prodavac duan predati stvar kupcu u vrijeme i na mjestu kako je to predvieno ugovorom.
Ako vrijeme predaje nije ugovorom odreeno, prodavac je duan

izvriti predaju stvari u razumnom roku poslije zakljuenja ugovora s obzirom na prirodu stvari i ostale okolnosti. Ovim je odstupljeno od opteg pravila o ispunjenjenju obaveza iz l.314 ZOO kojim je propisano da povjerilac moe odmah zahtjevati ispunjenje obaveze, ako rok ispunjenja obaveze nije ugovorom odreen niti se isti moe odrediti iz okolnosti posla. Ako mjesto predaje nije u ugovoru odreeno, predaja se vri u mjestu u kojem je prodavac u asu zakljuenja ugovora imao svoje prebivalite odnosno boravite.
5.2. Odgovornost za materijalne nedostatke Ako isporuena stvar ima bilo kakve nedostatke, smatra se da

prodavac nije ispunio svoju ugovornu obavezu, a gubi se i cilj (svrha) koji su ugovarai imali prilikom zakljuenja ugovora o prodaji.
Prodavac e odgovarati za materijalne nedostatke isporuene stvari

ako se kumulativno ispune slijedei uslovi: da postoji materijalni nedostatak stvari, da je nedostatak stvari skriven, da je nedostatak postojao u trenutku prelaza rizika sa prodavca na kupca, da je kupac blagovremeno obavjestio prodavca o postojanju nedostatka, da ugovorom nije iskljuena odgovornost prodavca za materijalne nedostatke stvari.

1. Materijalni nedostatak stvari postoji :

- ako stvar nema potrebna svojstva za redovnu upotrebu ili za promet


87

(Ako nije nita posebno ugovoreno u pogledu kvaliteta stvari, prodavac mora isporuiti stvar koja je podobna za redovnu upotrebu i promet. Ako isporui stvar koja nema takva svojstva, odgovara kupcu za materijalni nedostatak, bez obzira da li je znao ili nije znao za nedostatak stvari). - ako stvar nema potrebna svojstva za naroitu upotrebu, (Ako isporuena stvar nema tano odreeni kvalitet i osobine koji se izdvaja od stvari za redovnu upotrebu, prodavac e odgovarati za materijalni neostatak stvari. O svojstvima stvari potrebnim za naroitu uoptrebu kupac mora prethodno obavjestiti prodavca). - ako stvar nema svojstva i odlike koje su izriito ili preutno ugovorene, odnosno propisane,
- ako stvar nije jednaka (saobrazna) uzorku ili modelu. 2. Nedostatak stvari je skriven kada ga kupac prilikom kupovine,

prema redovnom toku stvari i s uobiajenom panjom prilikom pregleda stvari, nije mogao uoiti. 3. Materijalni nedostatak je postojao u trenutku prelaska rizika kada je postojao u momentu predaje stvari kupcu odnosno upisa stvari u javne knjige s imena prodavca na ime kupca. (Rizik sluajne propasti stvari prelazi sa prodavca na kupcu u trenutku predaje stvari.) 4. Kupac je blagovremeno obavjestio prodavca o nedostatku, ako je nakon prijema, stvar pregledao i o vidljivim nedostatcima obavjestio prodavca : - odmah , ako su pregledu prisutna oba ugovaraa - bez odlaganja, ako je rije o ugovoru u privredi, - u roku od 8 dana, ako je rije o ugovoru o prodaji koji nije ugovor u privredi. obavjestiti prodavca u roku od 8 dana od dana kade je nedostatak otkrio, a kod ugovora u privredi - bez odlaganja.

Ako se radi o skrivenom nedostatku, kupac je duan o tom nedostatku

Kupac moe isticati prigovor skrivenih nedostataka stvari u roku od 6

mjeseci od predaje stvari.


Rokovi za stavljanje prigovora za vidljive nedostatke poinju tei od

dana predaje stvari.


Obavjetenje o nedostatku stvari mora sadravati :

- opis nedostatka, - izjavu kupca da ne odobrava isporuku stvari sa nedostatkom i - poziv prodavcu da pregleda stvar.
88

5. Odgovornost prodavca nije iskljuena ugovorom ako u ugovor

o prodaji nije unesena klauzula o isljuenju odgovornosti za materijalne nedostatke stvari. U sluaju postojanja materijalnih nedostataka kupac ima slijedea prava koja moe koristiti u roku od 1 godine od dana obavjesti o nedostatku: zahtjevati ispunjenje ugovora, zahtjevati snienje cijene, izjaviti da raskida ugovor, zahtjevati naknadu tete u svakom od gore navedenih sluajeva. Prva tri prava, tj. zahtjevati isounjenje ugovora, snienje cijene i raskinuti ugovor kupac ima pravo da koristi alternativno, a ne kumulativno. Ipak, kupac prvenstveno ima pravo traiti ispunjenje, a tek ako prodavac u razumnom roku ne ispuni uredno svoju obavezu, kupac e se moi sluiti ostalim alternativnim pravima tj. traiti od prodavca snienje cijene (radi uspostavljanja ekvivalencije prestacija) ili pak raskid ugovora (ali uz prethodno, ostavljanje naknadnog primjerenog roka za ispunjenje). Pravo zahtjevati ispunjenje ugovora u sluaju nedostatka kupac moe vriti tako to e od prodavca traiti: uklanjanje nedostatka ili predaju druge stvari bez nedostatka.
Garancija za ispravno funkcionisanje prodate stvari je posebna

vrsta solidarne odgovornosti prodavca i proizvoaa tzv.tehnike robe (maina, motor, aparat) razliita od odgovornosti prodavca za materijalne nedostatke. Odgovornost prodavca tehnike robe snabdjevene garantnim listom postoji u dva oblika: kao samostalna odgovornost prodavca za materijalni nedostatak i kao solidarna odgovornost sa proizvoaem po osnovu garancije za ispravno funklcionisanje stvari. Uslovi odgovornosti prodavca ili proizvoaa za ispravno funkcionisanje prodate stvari su slijedei: da je prodavca predao kupcu garantni list proizvoaa, da se nedostatak na stvari pojavio u toku trajanja garantnog roka, da je kupac pravilno upotrebljavao stvar Prava kupca po osnovu garancije za ispravno funkcionisanje prodate stvari prema proizvoau se gase nakon proteka prekluzivnog roka od 1 godine, raunajui isti od dana kada je traio od proizvoaa popravak ili zamjenu stvari. Odgovornost za pravne nedostatke (zatita od evikcije)
89

Stvar koja je predmet ugovora o prodaji mora biti potpuno slobodna

od prava treih lica, tj. stvar koja se prodaje ne smije imati pravne nedostatke. Pod pravnim nedostatkom se podrazumjeva postojanje na prodatoj stvari nekog prava treeg lica koje iskljuuje, umanjuje ili ograniava pravo kupca na toj stvari. Osnovna obaveza prodavca je da zatiti kupca od pravnog uznemiravanja treih lica, pod uslovom da kupac u trenutku prodaje nije znao za postojanje pravnih nedostataka tj. prava treih lica na kupljenoj stvari niti je pristao da uzme stvar optereenu tim pravom. Uslovi za zatitu od evikcije Uznemiravanje kupca se mora zasnivati na nekom pravu treeg lica, kao na primjer na vlasnitvu treeg lica na prodatoj stvari. Uznemiravanje kupca od strane treih lica vri se sudskim ili vansudskim putem, Pravni nedostatak mora postojati prije nego to je kupac stekao vlasnitvo na stvari. Kupac mora biti savjestan, to znai da u vrijeme zakljuenja ugovora nije znao niti morao znati za postojanje pravnih nedostataka stvari, Da je kupac obavjestio prodavca o pravnom uznemiravanju Pravne posljedice odgovornosti za pravne nedostatke U sluaju postojanje evikcije kupac moe traiti otkalanjanje nodostataka, odnosno uredno ispunejnje ugovora o prodaji. U sluaju potpune evikcije, kada je tree lice potpuno oduzelo kupljenu stvar od kupca, ugovor se raskida po samom zakonu. Kupac ima pravo traiti povrat plaene ciejn i naknadu tete ako ju je pretrpio. U sluaju djelimine evikcije (umanjenja ili ogranienja prava kupca na kupljenoj stvari od strane treeg lica), kupac moe zahtjevati od prodavca snienje cijene ili pak raskinuti ugovor. Pravo kupca po osnovu pravnih nedostataka se gasi po isteku godine dana od dana saznanja za postojanje prava treeg lica na kupljenoj stvari. U sluaju da je tree lice radi ostvarenja svoga prava na stvari pokrenulo spor, pravo kupca po osnovu pravnih nedostattaka se gasi tek istekom 6 mjeseci od pravosnano okonanja spora.
6. Obaveze kupca (isplata cijene i preuzimanje stvari)

A. Isplata cijene Kupac je duan platiti cijenu u vrijeme i u mjestu kako je ugovoreno, a ako nije nita ugovoreno kupac je duan platiti cijenu odjednom i to prilikom prijema stvari. Izuzetak postoji samo kod ugovora o prodaji
90

na rate i kod uzastopnih (sukcesivnih) isporuka. U sluaju zakanejnja sa isplatom cijene kupac duguje zakonske kamate. Ako prodata stvar daje plodove i druge koristi, kupac je obavezan plaati kamatu od dana predaje stvari, bez obzira na dospjelost isplate. Ako mjesto isplate cijene nije ugovoreno, cijena se plaa u mjestu predaje stvari. B. Preuzimanje stvari je osnovna obaveza kupca i podrazumjeva niz radnji koje kupac mora u odreenom roku izvriti da bi prodavac mogao da mu stvar isporui. Ukoliko kupac ne izvri preuzimanje stvari, dolazi u povjerilaku docnju, tako da snosi rizik sluajne propasti stvari. 1. Ugovor o prodaji - vrste
Prodaja sa pravom pree kupovine postoji kada se kupac obavee

da u sluaju ponovne ili daljnje prodaje iste stvari (predmeta) o tome obavjesti prodavca, te da ga ponudi da on (prodavac) kupi stvar pod istim uslovima pod kojima ju je ponudio treem licu. Pravo pree kupovine je pravo prodavca da jednostranom izjavom volje dovede do nastanka ugovora o prodaji i to pod istim uslovima pod kojima je kupac ponudio prodaju stvrai treem licu. O uslovima zakljuenja ugovora sa treim licem kupac je duan obavjestiti prodavca kako bi ovaj mogao odluiti da li se eli koristiti svojim pravom pree kupovine ili ne. Prodavca moe u roku od mjesec dana od prijema obavjesti izvjestiti kupca da se eli koristiti svojim pravom pree kupovine odnosno da za sebe eli da kupi stvar. Nakon proteka navedenog roka, pravo pree kupovine prestaje. Pravo pree kupovine moe nastati na osnovu ugovora, zakona ili testamenta.
Pravo pree kupovine nastaje prije svega ugovorom. Pravo pree kupovine na osnovu zakona postoji na primjer u sluaju

kada je Zakonom o prometu nepokretnosti to pravo konstituisano u korist Optine, jer je propisano da vlasnik graevinskog zemljita koji namjerava prodati to zemljite, mora isto ponuditi na prodaji Optini na ijoj teritoriji se to zemljite nalazi. Testamentom se moe naloiti nasljednicima da ukoliko ele prodati zemljite koje su dobili testamentom, isto moraju prethodno ponuditi odreenim licima. Pravo pree kupovine prestaje po proteku roka od 5 godina od zakljuenja ugovora.

91

Kupovina na probu je takav ugovor o prodaji kod kojeg kupac uzima

stvar pod uslovom da je isproba kako bi utvrdio da li ona odgovara njegovim potrebama. Ako stvar nije predata kupcu u posjed, postoji obaveza prodavca da kupcu omogui probu stvari. Ako je stvar po zakljuenju ugovora predata kupcu radi probe u odreenom roku, pa je on u tom roku ne vrati ili ne izjavi da odustaje od ugovora, smatra se da je ostao pri ugovoru. Rizik propasti stvari za stvar koja nije predata kupcu radi probe snosi prodavac, a rizik propasti stvari koja je predata kupcu, snosi prodavac do trenutka dok kupac ne izjavi da ostaje kod ugovora ili do ispunjenja zakonskih pretpostavki za ostanak kupca kod ugovora. Nakon izjave kupca da ostaje kod ugovora, rizik sluajne propasti stvari snosi kupac, ako se stvar nalazi kod njega. Prodaja sa specifikacijom postoji kada se ugovorom daje pravo kupcu da nakon zakljuenja ugovora o prodaji po pravilu generikih stvari, detaljno precizira svojstva stvari koju kupuje.
Prodaja sa zadravanjem prava svojine (pactum rezervati

dominii) je takav ugovor kojim prodavac prilikom prodaje odreene pokretne stvari ugovori sa kupcem zadravanje prava vlasnitva i poslije predaje stvari kupcu i to sve do momenta dok mu kupac u cjelosti ne isplati ugovorenu cijenu. Dakle, prodavac ostaje vlasnik stvari sve do potpune isplate ugovorene prodajne cijene. Prodaja sa obronim otplatama cijene je takav ugovor kojim se prodavac obavezuje kupcu predati pokretnu stvar i to prije nego to mu ugovorena cijena bude potpuno isplaena, a kupac se obavezuje isplatiti ugovorenu cijenu u odreenim vremenski odreenim razmacima (ratama). Ovaj ugovor se esto zove i prodaja na kredit. Za punovanost ugovora se trai pismena forma (ad solemnitatem). Prodavac moe raskinuti ugovor ukoliko kupac doe u zakanejnje sa poetnom otplatom, ali i poslije toga ako kupac zakasni sa najmanje dvije uzastopne otplate.
Prodajni nalog je ugovor kojim se obavezuje nalogoprimac da e

odreenu pokretnu stvar koju mu je predao nalogodavac, prodati u odreenom roku za odreenu cijenu ili da e je u istom roku vratiti nalogodavcu. Ako nalogoprimac do ugovorenog roka ne proda stvar i ne preda je nalogodavcu, smatrae se da ju je kupio za sebe. 2. Ugovor o razmjeni
92

Ugovor o razmjeni (zamjeni) je takav ugovor kojim se svaki

ugovara obavezuje svom saugovarau da e mu predati stvar koja se razmjenjuje tako da on stekne pravo vlasnitva na toj stvari. Predmet razmjene mogu biti sve stvari u prometu. Ugovor je po pravilu neformalan, ali moe biti i formalan, kao na primjer u sluaju ugovora o razmjeni nekretnina. Kod ugovora o razmjeni za svakog saugovaraa nastaju prava i obaveze koje iz ugovora o prodaji nastaju za prodavca. To znai da svaka strana ima obavezu da preda predmet razmjene drugoj strani, te joj odgovara za materijalne i pravne nedostatke stvari. Ako se prilikom razmjene daje i dio u novcu, radi e se o ugovoru o prodaji ako je iznos novca jednak ili vei od trine vrijednosti stvar, a ako je stvar vee vrijednosti od novca, radie se o ugovoru o razmjeni. (Paragraf 1055 OGZ). 3. Ugovor o poklonu
Ugovor o poklonu je takav ugovor kojim jedna ugovorna stranaa

(poklonodavac) predaje drugoj ugovornoj strani (poklonoprimcu) u vlasnitvo odreenu stvar ili imovinsko pravo ili se obavezuje prenijeti joj vlasnitvo na toj stvari ili pravu bez ikakve nakanade, a druga strana to sve prihvata. Ugovor o poklonu podrazumjeva uveanje imovine poklonoprimca na raun imovine poklonodavca.
Za ugovor o poklonu je obavezna saglasnost ugovornih strana

poklonodavca i poklonoprimca. Za nastanak ugovora o poklonu je bitna namjera poklonodavca da uvea imovinu poklonoprimca (animus donandi) i spremnost (volja ) poklonoprimca da primi poklon. Na ugovor se i danas primjenjuju pravna pravila graanskih zakona i to na osnovu ovlatenja iz l.4 Zakona o nevanosti pravnih propisa donesenih prije 06.04.1941 godine i za vrijeme neprijateljske okupacije. Osobine ugovora o poklonu Ugovor o poklonu je jednostrano obavezan i dobroin ugovor , jer se ugovorom obavezuje samo jedno lice u ugovornosm odnosu a to je poklonodavac. S druge strane, poklon je dobroin ugovor jer druga strana u ugovoru, poklonoprimac, nema nikavu kontraobavezu prema poklonodavcu. Ugovor o poklonu je formalan ugovor to znai da proizvodi pravne uinke samo ako je zakljuen u odreenoj formi. Prema naem pravu, za ugovor o poklonu se trai ili pismena ili realna forma.
93

Pismena forma se trai u sluajevima kada poklonodavac ne preda

odmah predmet poklona, nego kada samo obea predati poklon. Usmeno obeanje poklona stvara samo prirodnu obligaciju, to znai da pokloprimac nee moi sudskim putem zahtjvati ispunjenje ugovora. Realna forma ugovora o poklonu se javlja onda kada poklonodavca istovremeno sa obeanjem poklona, taj poklon predaje poklonoprimcu. U tom sluaju se ne trai forma.
Ako se radi o poklonu nepokretnosti ugovor o poklonu mora biti

zakljuen u pismenoj formi, a potpisi ugovoraa ovjereni u sudu odnosno kod notara. Ugovor o poklonu je komutativan ugovor, jer se u vrijeme zakljuenja ugovora obino zna obaveza poklonodavca. Najee se zakljuuje s obzirom na linost poklonodavca.
Uslovi za nastanak ugovora o poklonu su: poslovna sposobnost

poklonodavca, postojanje predmeta poklona i namjera da se uini poklon. Poklonodavac mora biti potpuno poslovno sposobno lice s izuzetkom da poklon moe uiniti i maloljetnik koji j navrio 15 godina, ako je predmet poklona njegova zarada. Sposobnost se na zahtjeva na strani poklonoprimca. Poklon mora imati svoj predmet. Predmet poklona moe biti svaka stvar koja je u prometu, bilo da je pokretna nepokretna, potrona ili nepotrona, pa ak i budua i tua stvar.
Ako je savjestan poklonoprimac otuio poklonjenu stvar za naknadu,

obavezan je vlasniku predati tu naknadu , a ako ju je otuio bez naknade prestaje obaveza savjesnog poklonoprimaca prema vlasniku stvari. Ako je nesavjestan poklonoprimac otuio poklonjenu stvar, duan je vratiti vlasniku punu vrijednost otuene stvari, bez obzira da li je otuenje izvreno teretnim ili besteretnim poslom. Predmet poklona moe biti i imovinsko pravo i to najee obligaciono pravo pod uslovom da je prenosivo, a takoe i autorska i pronalazaka prava. Namjera da se uini poklon (animus donandi) je takoe vaan uslov za postojanje ugovora o poklonu. Dakle, poklonodavca mora imati namjeru da poklanjanjem stvari uvea imovinu poklonoprimca, tj postojati volja da se drugoj ugovornoj strani (poklonoprimcu) pokloni odreena stvar. Obaveze i odgovornost poklonodavca
94

Osnovna obaveza poklonodavca se sastoji u predaji predmeta

poklona, ukoliko on nije predat prilikom zakljuenja ugovora. Prodavac predaje stvar zajedno sa njenim pripatcima i plodovima. Poklonodavca odgovara za neispunjenje ili zakanejnje u ispunjenju ugovorne obaveze samo ako je postupao s umiljajem ili gruboj nepanjio. Poklonodavac ne odgovara za materijalne i prave nedostatke stvari poklonjene stvari, ali e poklonoprimac imati prema poklonodavcu pravo na naknadu tete koju je pretrpio zbog tih nedostatka ako su oni bili poznati poklonodavcu ili mu nisu mogli ostai nepoznati, a o tome nije obavjestio poklonoprimca. Raskid , opoziv i pobijanje ugovora o poklonu Ugovor o poklonu se moe raskinuti saglasnou ugovornih strana kada djeluje za ubudue. Ugovor o poklonu se moe opozvati poklonodavca iz slijedeih razloga : nezahvalnosti poklonoprimca, osiromaenja poklonodavca, razvoda i ponitenja braka.
Opoziv poklona zbog nezahvalnosti poklonoprimca

(neblagodarnosti) je takvo ponaanje poklonoprimca prema poklonodavcu koje sadri elemente krivinog djela, i ono koje se sastoji u grubom vrijeanju i ikaniranje poklonodavca i njegove najblie rodbine (djece, roditelja, branog druga). Ako poklon nije predat, poklonodavac moe opozvati poklon jednostranom izjavom volje, a ako jeste predat, onda podnoenjem tube iji zahtjev e biti usmjeren na vraanje predmeta poklona. Nakon podnoenja tube poklonoprimac se smatra nesavjesnim posjednikom predmeta poklona. Opoziv poklona zbog osiromaenja moe se traiti ako je poslije uinjenog poklona poklonodavca toliko osiromaio da nema sredstava za sopstveno izdravanje ili nema sredstava da izdraava lica koja je po zakonu duan izdravati. Opoziv poklona zbog razvoda ili ponitenja braka Radi se o opozivu onih poklona koji su brani drugovi uinili jedan drugom prilikom i povodom braka. Ako se radi o obinim poklonima manje vrijedosti, isti se ne vraaju. Pobijanje poklona od strane treih lica a/. Pobijanje ugovora o poklonu zbog povrede nunog nasljednog dijela imaju nuni nasljednici i to u vidu zahtjeva za vraanje poklona, pod uslovom da je vrijednost testamentalnog raspolaganja i poklona vea od raspoloivog dijela. Prvo se smanjuju raspolaganja testamentom, pa ako to ne bude dovoljno za namirenje nunog dijela, vraaju se pokloni.
95

b/. Pobijanje ugovora o poklonu zbog povrede zakonske obaveze

izdravanja postoji u sluaju kada poklonodavac koji ima zakonsku obavezu izdravanja odreenih lica, raspolae u vidu poklona svojom imovinom tako da licima koji imaju pravo na izdravanje uskrati to pravo. c/. Pobijanje pravnih radnji poklonodavca Poklonodavca ne moe initi poklone s ciljem da izbjegne svoje dospjele obaveze jer se smatra da je preduzeo pravnu radnju koja je na tetu povjerioca. U takvom sluaju povjerilac ima pravo da kod suda pobija takvu pravnu radnju poklonodavca tj.ugovor o poklonu koji je on sklopio. Kod poklonodavca mora postojati namjera oteenja povjerilaca. Rok za podnoenje tube iznosi tri godine od dana preduzimanja pravne radnje koja se pobija. 3. Ugovor o poklonu - vrste
Ugovor o poklonu s nalogom (donatio sub modo) je takav ugovor o

poklonu koji sadri klauzulu o nalogu ili teretu kojom se zahtjeva od poklonoprimca da izvri odreenu radnju u korist poklonodavca ili nekog treeg lica. Ukoliko poklonoprimac ne izvri nalog, a poklon nije predat, poklonodavac nije duan da preda predmet poklona. Ako je poklon predat poklonodavac, u sluaju ne postupanja poklonoprimca po nalogu, moe traiti raskid ugovora o poklonu i vraanje predmeta poklona. Mjeoviti poklon (negotium mixtum cum donatione) postoji kada poklonodavca poklanja poklonoprimcu odreenu stvar ili pravo, ali za uzvrat dobija novac ili drugu vrijednost i to na nain da razlika izmeu vrijednosti dvije obaveze predstavlja poklon. Tako na primjer neko poklonja drugom licu stan vrijedan 100.000 KM , a za uzvrat dobija samo 35.000 KM.
Uzajamni poklon postoji kada se obje ugovorne strane uzajamno

jedna drugoj obavezuju uini poklon. Jedna ugovorna strana se obavezuje drugoj uiniti poklon pod uslovom da i druga ugovorna strana njoj uini poklon. Dakle ovdje postoje dva ugovora o poklonu koja su meusobno uslovljena. Svaka ugovorna strana se u jednom ugovoru pojavljuje kao poklonodavaa , a u drugom kao poklonoprimac. Ako su vrijednosti uzajamnih davanja (poklona ) iste , tada nee postojati ugovor o poklonu, ve ugovor o razmjeni. Dakle, za uzajmni poklon je bitno da pokloni nisu jednake vrijednosti. Nagradni poklon je takav ugovor o poklonu kod koga poklonodavac eli nagraditi konkretno dranje poklonoprimca, pri emu poklonoprimac prije samog ina poklona nema nikakvo pravo na
96

predmet poklona. To e biti , na primjer, u sluaju kada poklonodavac obdari (daruje, nagradi) ljekara zbog posebno dobre njege iskazane prema njemu ili drugom licu, mada na to nije obavezan. Ugovor o poklonu za sluaj smrti (donatio mortis causa) je takav ugovor o poklonu koji je zakljuen pod odlonim uslovom, jer se predaja predmeta poklona odlae do trenutka smrti poklonodavca. Radi se o formalnom pravnom poslu (forma javne isprave) koji se nikako ne moe izjednaiti sa ugovorom o nasljeivanju . 4. Ugovor o zakupu
Ugovor o zakupu je takav ugovor kojim se jedna ugovorna strana

(zakupodavac) obavezuje predati drugoj strani odreenu stvar na upotrebu, a druga ugovorna strana (zakupac) se obavezuje za to dati odreenu naknadu (zakupninu). Pod upotrebom se podrazmjeva koritenje stvari, pribiranje plodova i iskoritavanje stvari. (usus, fructus). Ugovor o zakupu ne predstavlja pravni osnov (iustus titulus) za sticanje prava svojine na predmetu zakupa, kao to je to, na primjer, sluaj sa ugovorom o prodaji ili pak ugovorom o poklonu. Ekonomska svrha zakupa je u tome da zakupac dobije na upotrebu i iskoritavanje odreenu stvar koja je predmet zakupa na odreeno vrijeme i to bez plaanje njegove pune vrijednosti. Na ZOO pod ugovorom o zakupu podrazumjeva pravo na upotrebu odreene stvari , kao i pravo na pribiranje plodova, osim ako nije ugovoreno drugaije.
Osobine ugovora o zakupu Ugovor o zakupu je dvostrano obavezan jer njegovim zakljuenjem

nastaju obaveze za obje ugovorne strane. Zakupodavca ima obavezu da preda stvar koja je predmet zakupa, a zakupac da za to plati zakupninu i to najee u novcu. Ugovor o zakupu je konsensualan ugovor jer je za njegovo zakljuenje dovoljno da usgovarai postigli sporazum o bitnim sastojcima ugovora. Ipak, ugovor o zakupu moe biti i formalan ugovor , ako su strane ugovrileneku formu ili ako je to zakonom propisano, kao u sluaju ugovora o zakupu poslovnih prostorija. Ugovor o zakupu je teretan ugovor jer svaka ugovorna strana je duna dati naknadu ili izvriti protivinidbu za ono to dobija od druge ugovorne strane. Ugovor o zakupu je trajan ugovor jer se zakljuuje, po pravilu, na jedan dui vremenski period u kojem e zakupac moi da stvar upotrebljava i od iste ubire plodove
97

Trajanje ugovora o zakupu, po pravilu, odreuju ugovarai. Meutim, ako oni to ne uine, smatra se da je ugovor o zakupu zakljuen na neodreeno vrijeme, to znai da moe doi do raskida ugovora ili izmjene ugovora zbog promjenjenih okolnosti. Kod ugovora o zakupu je mogue preutno produenje ugovora, a ako trajanje ugovora o zakupu nije odreeno, ugovorni odnos prestaje otkazom kao vrstom jednostrane izjave volje. Ugovor o zakupu je imenovan ugovor koji se esto zakljuuje i ima veliki znaaj u pravnom prometu, to je i bio razlog da dobije svoje ime i mjesto u gotovo svim graanskim kodifikacijima, pa i samom ZOO u odredbama l.567-599. Bitni elementi ugovora o zakupu su: predmet zakupa , zakupnina i trajanje ugovora o zakupu. pravo. Predmet zakupa mogu biti i pokretne i nepokretne stvari koje su, po pravilu, nepotrone i nezamjenljive. Predmet ugovora o zakupu moe biti stvar koja postoji , ali i budua stvar. Predmet zakupa moe biti tua stvar, jer se zakupom stie pravo upotrebe (usus,fructus), a ne vlasnitvo na stvari. Predmet ugovora o zakupu mora biti: mogu, stvar u prometu (res in commercio ), odreen ili bar odrediv Predmet zakupa moe biti i odreeno imovinsko pravo koje je po svojoj prirodi pogodno za upotrebu. Takvo imovinsko pravo je pravo na licencu. Pravo upotrebe predmeta zakupa (licence) nastaje momentom zakljuenja ugovora.
Zakupnina je naknada za koritenje predmeta zakupa. Zakupnina se

Predmet ugovora o zakupu moe biti stvar ili neko imovinsko

najee daje u novcu, ali i drugim stvarima. Ako prilikom davanja neke stvari na upotrebu nebi bila ugovorena zakupnina radilo bi se o besteretnom (dobroinom) pravnom poslu koji se zove posluga. Zaskupnina se plaa ili odjednom ili u obrocima (ratama) , to je ei sluaj.
Trajanje zakupa je znaajan sastojak ugovora o zakupu, jer pravno

dejstvo mogu proizvoditi samo oni ugovori o zakupu kojima se


98

ispunjava svrha obavezivanja ugovornih strana, dakle, kako zakupca , tako i zakupodavca. Trajanje zakupa ili vrijeme na koje je zakljuen ugovor o zakupu je znaajan i iz razloga to ugovor o zakupu na odreeno vrijeme prestaje istekom vremena na koje je zakljuen. Ovi ugovori se, pod odreenim (ugovorenim ili zakonskim) uslovima, mogu preutno produiti. To e biti najee sluaj kada zakupac nastavi upotrebljavati stvar i nakon isteka ugovora o zakupu, a zakupodavac se tome ne protivi. U tom sluaju se smatra da je zakljuen novi ugovor o zakupu, ali na neodreeno vrijeme. Ugovor o zakupu na neodreeno vrijeme prestaje otkazom.
Obaveze zakupodavca su :

- predaja predmeta zakupa tj. stvari sa svim njenim pripatcima, - obaveza odravanja stvari za vrijeme trajanja zakupa - odgovornost zakupodavca za materijalne i pravne nedostatke stvari Obaveze zakupca su : da plaa zakupninu, da stvar upotrebljava prema ugovoru, da vrati predmet zakupa nakon prestanka ugovora Otuenje predmeta zakupa (zakupljene stvari) Zakupodavac ima pravo prodati predmet zakupa treem licu. Ako je zakupodavca prodao predmet zakupa i isti predao predao zakupcu, pribavilac (tree lice) stupa na mjesto zakupodavca, a prava i obaveze iz zakupnog odnosa nastaju izmeu treeg lica- pribavioca i zakupca. Zbog toga novi zakupodavac ne moe od zakupca zahtjevati da mu stvra preda prije isteka ugovora o zakupu, jer to nebi mogao ni prvobitni zakupodavac. Ako zakupodavca zakljuio ugovor o zakupu, a zakupcu nije predao stvar na koritenje, pa potom tu stvar otui treem licu, bitno je da li je pribavilac stvari (tree lice) znao za postojanje ugovora o zakupu ili ne. Ako je on znao za postojanje ugvoora o zakupu odna onstupa na mjesto zakupodavca i ima obavezu da ispuni ranije zakljueni ugovo o zakupu i to tako to e predati zakupljenu stvar zakupcu. Ako pak pribavilac nije znao za postojanje ugovora o zakupu (zani ako je bio savjestan), , tada zakupac nema pravo da zahtjeva predaju predmeta zakupa od pribavioca, jer se pribavilac smatra savjesnim sticaocem stvari, a ni od zakupodavca , jer se vie stvar kod njega ne nalazi. Ipak ima pravo na naknadu tete.

99

Podzakup postoji kada zakupac svoje pravo koje ima u pogledu

predmeta zakupa (upotreba i iskoritavanje) prenese na neko tree lice i to samo za vrijeme na koije je zakljuen osnovni ugovor o zakupu. Zakupac u ovom sluaju dobija poloaj zakupodavca , a tree lice poloaj podzakupca. Podzakup ne utie na osnovni ugovor o zakupu zakljuen izmeu zakupca i zakupodavca. Zakupac moe zakupljenu stvar dati u podzakup, osim u sluaju: kada je to pravo zakupca zakonom ili ugovorom iskljueno (zabranjeno), ako bi davanjem stvari u podzakup zakupodavca pretrpio tetu ili ako je davanje stvari u podzakup uslovljeno saglasnou zakupodavca Ugovor o zakupu prestaje: protekom vremena, otkazom, propau predmeta zakupa, smru ugovaraa Ugovor o zakupu zakljuen na odreeno vrijeme prestaje protekom roka na koji je zakljuen, a ugovor o zakupu zakljuen na neodreeno vrijeme prestaje sporazumom ugovaraa ili otkazom. Otkaz je jednostrana izjava volje kojom jedna ugovorna strana prekida ugovorni odnos zakljuen na neodreeno vrijeme. Otkaz ne proizvodi pravno dejstvo njegovim dostavljanjem drugoj strani, neko je potreban protek odreenog vremena od prijema otkaza do prestanka zakupnog ugovornog koji se naziva otkazni rok. Po ZOO taj rok iznosi 8 dana. Propast stvari Ako stvar koja je data u zakup propadne, tada vie nema jednog od bitnih elemenata ugovora o zakupu, to ima za posljedicu da se ugovor o zakupu gasi odnosno prestaje. Ako je stvar koja predmet zakupa potpuno unitena , zakup prestaje po sili zakona (ex lege), a ako je stvar unitena djelimino, zakupa ima pravo izbora: ili raskinuti ugovor o zakupu ili zahtjevati snienje zakupnine. Smrt jedne ugovorne strane ne dovodi do prestanka ugovora o zakupu, pa se zakupni odnos nastavlja sa nasljednicima umrle ugovorne strane. Meutim, zakup moe prestati zbog smrti jedne ugovorne strane ako je tako ugovoreno, aili ako se to moe zakljuiti iz same prirode ugovora.
100

5. Ugovor o zajmu
Ugovor o zajmu je takav ugoor kojim se obavezuje jedna strana

(zajmodavac) da drugoj strani (zajmoprimcu) preda u vlasnitvo odreeni iznos novca ili odreenu koliinu zamjenljivih stvari, a druga strana se obavezuje da e nakon izvjesnog vremena vratiti isti iznos novca ili istu koliinu stvari iste vrste i kvaliteta, uz naknadu (kamatu) ili bez nje. a/. Osobine ugovora o zajmu Zajam je konsensualan jer je za njegov nasanak dovoljan konsensus odnosno saglasnost volja ugoornih strana o bitnim elementima ugovora. Do donoenja ZOO, zajam je u naem pravu tretiran kao realan ugovor , to znai da se tada smatralo da je ugovor o zajmu zakljuen tek jedna strana preda drugoj predmet zajma, a to je bio po pravilu, novac. Ugovor o zajmu je dvostrano obavezan ugovor jer stvar obaveze za obje ugovorne strane zajmodavca i zajmoprimca. Obaveza zajmodavca je da oreda predm zajma, a obaveza zajmoprimca da vrati predmet zajma nakon izvjesnog vremena, te da plati odreenu naknadu, ako je rije u zajmu kao teretnom ugovoru.
Ugovor o zajmu moe biti i teretan i dobroin ugovor u zavisnosti od

toga da li je zajmodavca duan da za dati zajam plaa kakvu naknadu.


Ugovor o zajmu se javlja kao lini ugovor (ugovor intuitu personae) i

ima karakteristike besplatnog zajma u sluaju kada zajmoprimac vraa istu koliinu novca ili stvari bez naknade, a zajmodavca daje novac u zajam iz linih i prijateljskih pobuda, jer eli pomoi zajmoprimcu. Meutim, ee se ugovor o zajmu zakljuuje kao nelini i teretan ugovor s cilljem ostvarenja naknade za dati novac.
Ugovor o zajmu je komutativan ugovor jer je u vrijeme zakljuenja

ugovora poznat obim prestacija i meusobni odnos ugovaraa. Ugovor o zajmu je trajan, samostalan i kauzalan ugovor.
Ugovor o zajmu se razlikuje od ugovora o zakupu jer on

predstavlja osnov za sticanje prava vlasnitva na pozajmljenom predmetu zajmu (novcu ili stvraima). Predmet zajma je zamjenljiva stvar, a predmet zakupa , po pravilu nezamjenljiva stvar. Zajmoprimac vraa istu stvra, iste vrste, koliine i kvaliteta (generiko vraanje), a zakupac istu stvra (vraanje in species). Ugovor o zajmu se razlikuje od ugovora o posluzi (posudbi) po tome to je predmet zajma zamjenljiva stvar, a predmet posluge je
101

nezamjenljiva stvar. Ugovor o zajmu je osnov sticanja vlasnitva na pozajmljenoj stvari, a ugovor o posluzi nije osnov sticanja vlasnitva, tako da poslugoprimac moe vratiti samo istu stvar i to ba onu koju je dobio na poslugu. Ugovor o zajmu ima mnogo slinosti sa ugovorima o prodaji, razmjeni i poklonu. jer predstavlja osnov sticanja vlasnitva na stvari, kao to je sluaj i kod pomenutih ugovora. Ugovor o zajmu se od pomenutih ugovora razlikuje uparvo po tome to je zajmprimac duan poslije odreenog vremena vratiti zajmodavcu predmet zajma. Vrste ugovora o zajmu Prema predmetu zajma, ugovor o zajmu moe biti novani i naturalni zajam. Prema ekonomskom kriteriju zajam moe biti potroni (konzumptivni) i proizvodni (produktivni). Prema tome da li se za zajam plaa naknada , ugovor o zajmu moe biti teretni i dobroini. Prema vremenu trajanja, ugovor o zajmu moe biti kratkoroni (do 5 godina) i dugoroni (preko 5 godina). Ugovor o kreditu se ipak razlikuje od ugovora o zajmu, jer predmet ugovoora o kreditu moe biti samo novac, dok predmet zajma mogu pored novca biti i druge zamjenljive stvari. Ugovor o kreditu je formalan ugovor, jer mora biti zakljuen u pismenoj formi, to nije sluaj sa ugovorom o zajmu. Kod ugovora o kreditu, u ulozi zajmodavca se pojavljuje banka ili druga prvana liac, a kod obinog ugovora o zajmu , u ulozi zajmodavca mogu biti i fizika lica.
Bitni elementi ili sastojci ugovora o zajmu su predmet zajma i

naknada (kamata) Predmet ugovora o zajmu je, po pravilu, novac, mada predmetom mogu biti i druge zamjenljive stvari u odreenoj koliini. U zavisnosti da li je predmet ugovora o zajmu novac ili odreena koliina zamjenljivih stvari, razlikujemo novani i naturalni zajam. Kada zajmoprimac primi zajam on postaje vlasnikom tih stvari, pod uslovom da je savjestan , tj. da ne zna da stvar koja je predmet zajma nije vlasnitvo zajmodavca. Od tog trenutka on odgovara i za sluajnu propast predmeta zajma. Ako zajmoprimac u trenutku predaje stvari zna da je predmet zajma tua stvra, onda je on nesavjestan posjednik predmeta zajma i na istom ne moe stei pravo vlasnitva, pa e predmet zajma morati vratiti vlasniku. Naknada koju zajmopripac plaa za dobijeni zajam zove se kamata. Kamata se plaa godinje, osim kod zajmova kod kojih obaveza
102

vraanja dospijeva u kraim rokovima, gdje se kamata vraa istovremeno sa vraanjem glavnice.
Naknada za ustupanje predmeta zajma (kamata) se po pravilu plaa u

novcu, ali se moe dati i u drugim stvarima. Kamata o kojoj ovdje govorimo je ugovorena ili ugovorna kamata koju treba razlikovati od tzv. zatezne odnosno, zakonske kamate. Zatezna kamata je ona koja se plaa kao jedna vrsta naknade za zakanjenje u ispunjenju neke novane obaveze, bilo da se radi o ugovornoj ili vanugovornoj obavezi. Zatezna kamata i njena visina je uvijek propisana zakonom, kao to je to uinjeno kod nas u l.277 st.1 ZOO i Zakonu o visini stope zatezne kamate. Trajanje ugovora o zajmu se obino odreuje ugovorom o zajmu, a ako trajanje nije ugovoreno, tada je rije o ugovoru o zajmu na neodreeno vrijeme. U sluaju zajma ugovorenog na neodreeno vrijeme, zajmoprimac je duan vratiti zajam po isteku primjerenog roka koji mu ostavi zajmodavac, ali koji ne moe biti krai od 2 mjeseca raunajui rok od dana kada je zajmodavca zatraio vraanje zajma.
A. Obaveze zajmodavca su :predaja predmeta zajma i

odgovornost za nedostatke predmeta zajma. Predmet zajma Obzirom da je ugovor o zajmu osnov za sticanje vlasnitva (iustus titulus) na pozajmljenoj stvari, predaja predmeta zajma je nain sticanja (modus aquirendi) vlasnitva na predmetu zajma. Predmet zajma se moe predati predajom stvari iz ruke u ruku (faktika predaja) ili skraenim putem (tradicio brevi manu) u sluaju kada zajmoprimac od prije dri predmet zajma u posjedu po nekom drugom pravnom osnovu, ali mu je sada zajmodavca daje po osnovu ugovora o zajmu. Predaja se moe izvriti i simbolino , kao na primjer, kada se roba predaje predajom skladinici ili drugog vrijednosnog papira, usmjesto same stvari. Predaja zajma se vri u vrijeme i na mjestu kako je ugovoreno, a kao vrijeme i mjesto nisu ugovoreni, zajmodavac je duan predati stvari kada to zajmoprimac zatrai, ali nu nevrijeme. Zajmodavac moe odbiti zahtjev zajmoprimca za predaju stvari zbog loih materijalnih prilika zajmoprimca, bilo da su iste postojale u vrijeme zakljuenja ugovora ili da su nastale naknadno. Odgovornost za materijalne nedostatke
103

Kao i kod ugovora o prodaji, ugovora o zakupu i nekih drugih ugovora zajmodavca odgovara i za materijalne nedostatke predate stvari. Nedostatak mora postojati u vrijeme predaje stvari zajmoprimcu, a ne u vrijeme zakljuenja ugovora o zajmu. Ako se radi o zajmu sa naknadom zajmodavca u sluaju materijalnih nedostataka pozajmljene stvari odgovara zajmoprimcu za svu tetu koju j ovaj zbog toga pretrpio, bez opbzira da li je znao ili ne za postojanje nedostatka.
Ako se radi o besplatnom zajmu, zajmodavca odgoavra za materijalni

nedostatak samo ako je za njega znao, a o njemu nije obavjestio zajmoprimca.


Obaveze zajmoprimca (vraanje zajma i plaanje naknade) 1. Vraanje predmeta zajma je prva i osnovna obaveza

zajmoprimca koju on mora izvriti nakon proteka vremena na koji je ugovor o zajmu zakljuen. On je u obavezi da vrati istu vrstu i koliinu pozajmljenih stvari. Kada je predmet zajma novac, zajmoprimac vraa istu koliinu novca odnosno isti iznos novca izraen u onom broju novanih jedinica u kojem ga je primio. Ako su predmet zajma stvari, onda zajmoprimac vraa istu vrstu, koliinu i kvalitet stvari koje moraju biti zamjenljive. Radi se o generikim stvarima, koje su odreene po rodu. Tako, naprimjer, ako je predmet zajma bilo brano srednje kvalitete u kolini od 100 kg, zajmoprimac je duan da vrati takoe sto kg brana srednje kvalitete, osim ako nije drugaije ugovoreno. Ako je , na primjer ugovoreno da se vrati 150 kg brana najbolje kvalitete, radi se o zajmu, ali ne onom besplatnom, ve napltnom ili zajmu uz naknadu. Prilikom vraanja zajma u novcu ili stvarima, dunik (zajmoprimac) jer duan isplatiti onaj broj novanih jedinica na koji obaveza glasi.
Plaanje naknade (kamate) je obaveza zajmoprimca ako se radi o

teretnom zajmu ili zajmu uz naknadu. Naknada se kod ugovora o zajmu fizikih lica mora ugovoriti, jer se pretpoistavlja da su ugovori o zajmu izmeu fizikih lica dobroini (bezteretni) ugovori. Nasuprot prednjem, ako je rije o ugovorima o zajmu u privredi , vai obrnuta pretpostavka da je rije o teretnim ugovorim i da je kamata ugovorena. 6. Ugovor o posluzi
104

Ugovor o posluzi je takav ugovor kojim se obavezuje jedno lice

(poslugodavac) da e predati drugom licu (poslugoprimcu) privremeno i bez naknade odreenu stvar na koritenje, a poslugoprimac se obavezuje po proteku toga vremena vratiti poslugodavcu istu stvar. Ugovor o posluzi se razlikuje od ugovora o zakupu po tome to je ugovor o posluzi dobroin, a ugovor o zakupu teretan ugovor. Ugovor o posluzi se razlikuje od ugovora o zajmu po tome to poslugodavac dobija stvar na poslugu, a ne u vlasnitvo. Zajmoprimac vraa stvari odreene po rodu, a poslugoprimac istu stvar koja je data u poslugu. Ugovor o poklonu je slian ugovoru o posluzi, jer su oba ugovora dobroini pravni poslovi, ali se razlikuju to se na osnovu poklona stie vlasnitvo, a na osnovu ugovora o posluzi samo pravo koritenja stvari. Ugovor o posluzi je slian ugovoru o ostavi jer se i poslugoprimac i ostavoprimac obavezuju nakon isteka ugovora, vratiti predmet ugovora, dok se razlikuju po tome to ostavoprimac nema pravo upotrebe stvari.

Osobine ugovora o posluzi Ugovor o posluzi je konsensualan (nastaje saglasnosu volja) i dvostrano obavezan (obaveza predaje i vraanja stvari), dobroin (za upotrebu stvari se ne daje naknada) , kauzalan (prepoznatljiv je cilj obavezivanja) i trajan ugovor (koritenje stvari date na poslugu tarje dui vremenski period). Bitni sastojici ugovora su predmet posluge i vrijeme trajanja posluge. Predmet posluge je odreena stvar koja mora ispunjavati sve opte uslove koji se trae da bi ta stvar mogla biti predmetom pravnog posla, to znai da mora biti u prometu, da stvar mora biti odreena i postojea stvar, a ne budua stvar. Predmet posluge su najee nepotrone stvari, kao na primjer alat, ivotinja, automobil i sl.). Vrijeme trajanja posluge je period na koji je ugovor o posluzi zakljeen i u kojem poslugoprimac moe da stvar upotrebljava. Vrijeme trajanja posluge se utvruje ugovorom, tako to e se u ugovoru navesti da posluga traje do odreenog datuma ili dogaaja i slino, a ako vrijeme trajanja posluge nije ugovoreno, onda se isto odreuje prema cilju odnosno svrsi koju stranke htjele ugovorom da postignu. Ako vriejme posluge nije ugovorom utvreni niti se mmoe utvrditi prema svrsi ugovora, tada poslugodavac moe zahtjevati vraanje predmeta u svako doba. Obaveze poslugodavca
105

Osnovne obaveze poslugodavca su: predaja stvari, odgovornost za

tetu i naknada trokova. Predaja stvari Poslugodavac i ima prvenstvenu obavezu da preda stvar poslugodacvu i to u vrijeme i na mjestu kako je ugovoreno, a ako nije ugvoreno, onda prema prirodi i cilu ugovora. Predaja stvari moe biti faktina predaja iz ruke u ruku , a i simbolina , kao na primejr predaja kljueva od automobila. Isto tako mogua je i predaja tzv. kratkom rukom (traditio brevi manu) u sluaju kada se predmet poslug ve nalazi kod poslogiprimca po nekom pravnom osnovu (na pr. ugovr o zakupu), pa sada poslugoprimac nastavlja da koristi stvar , ali ne na osnovu zakupa, ve posluge. Odgovornost za tetu snosi poslugodavac i to u sluaju kada predmet posluge nije predao poslugoprimcu u ugovoreno vrijeme Naknadu trokova vandrednog odravanja stvari snosi poslugodavac, a redovnih, poslugoprimac.
Obaveze poslugoprimca su: uvanje i upotreba stvari, trokovi

odravanja stvari i vraanje stvari. Poslugoprimac je duan stvar upotrebljavati sa panjom briljivog i urednog ovjeka i uvati supstancu stvari koja mu j predata na poslugu. On stoga nee odgovarati za normalno i uobiajeno troenje stvari koje nastaje usljed redovne upotrebe stvari. On ne odgovara ni za sluajnu propast stvari jer nije vlasnik stvari koja je data u poslugu. Bez saglasnosti poslugodavca, poslugoprimac ne moe stvar dati treem licu na koritenje. Poslugoprimac je duan da redovno odrava stvar koja mu je data na upotrebu i to u onom stanju kava mu je predata. Ako je predmet ugovora ivotinja, tada je poslugoprimac duan u okviru obaveze odravanja stvari ivotinju redovno hraniti i lijeiti. Ako poslugoprimac izgubi posuenu stvar duan je nadoknaditi poslugodavcau njenu vrijednost. Poslugoprimac ima i obaezu da stvar vrati nakon isteka ugovora o posluzi, a ako vrijeme trajanja ugovora niej odreeno, onda saglasno cilju zbog kojeg je stvar data u poslugu. Vraanje stvari se obavlja saglasno ugovoru, a ako nema odrebe o vremenu i mjetsu vraanje stvar se vraa u mjestu prebivalita (sjedita) poslugodavca. Prestanak ugovora o posluzi nastaje otkazom poslugodavca. 7. Ugovor o ostavi Ugovorom o ostavi obavezuje se ostavoprimac da primi uz naknadu ili bez naknade stvar od ostavodavca, da stvar uva i da istu vrati kada to ostavodavac zatrai.
106

Prema ZOO ugovor o ostavi je konsensualan, a ne realan ugovor jer

je ZOO napustio naelo ranijih graanskih zakona po kojima je ostav bila realan ugovor i prema kojima je za nastanak ugovora o ostavi bila potrebna predaja predmeta ostave. Ugovor o ostavi je imenovan ugovor , a moe biti i jednostrano obavezan ili dvostrano-obavezan ugovor. Ugovor o ostavi je jednostrano obavezan u sluaju besplatne ostave, dok je u sluaju ostave sa naknadom , ugovor o ostavi, dvostrano obavezan ugovor. Ugovor o ostavi je i trajan ugovor jer se po pravilu zakljuuje na dui vremenski period. Ugovor o ostavi moe biti bezteratan (besplatna ostava) i teretan ugovor (naplatna ostava).

Ugovor o ostavi se razlikuje od ugovora o prodaji i razmjeni i poklonu, jer ostavoprimac na temelju navedenog ugovora ne postaje vlasnikom stvari, ve samo uvar stvari koja je data u ostavu. Ugovor o ostavi se razlikuje od ugovora o zakupu, posluzi ili zajmu to ostavoprimac nema pravo da stvar upotrebljava odnosno koristi, ve obavezu da ostavljenu stvar uva. Bitni elementi ugovora o ostavi su : predmet ostave (potrone i nepotrone stvari, nezamjenljive stvari , a rjee i zamjenljive stvari). Imovinska prava ne mogu biti predmetom ostave. vrijeme trajanja ostave ( ugovor moe biti zakljuen na odreeno ili na neodreeno vrijeme, stim da ako vrijeme ostave nije odreeno , ostavoprimac je duan da vrati predmet ostave im to zakupodavac zatrai). naknada je iznos novca koji je duan ostavodavac isplatiti ostavoprimcu kod tzv.teretnih ugovora o ostavi. Obaveze ostavoprimca su : prijem stvari u ostavu, uvanje stvari koja mu je predata u ostavu, vraanje stvari na zahtjve ostavodavca Obaveze ostavodavca su : plaanje ostavoprimcu naknade trokova za uvanje stvari, plaanje naknade za uvanje stvari u sluaju naplatne ostave, naknade tete ostavodavcu ako prilikom uvanja stvrai nastupi teta na stvari ostavodavca Neprava ostava postoji kada su predmet ostave zamjenljive stvari koje ostavoprimac ima pravo i potroiti, ali je u tom sluaju duan ostavodavcu vratiti istu koliinu stvari iste vrste. U ovom sluaju
107

ostavoprimac , izuzetno , postaje vlasnikom stvari, po emu se ovajk sluaj ostave jako pribliava ugovoru o zajumu. Razlika je samo u tome to ostavoprimac ima obavezu da u svakom trenutku, na traenje ostavodavca, vrati predmet ugovora.
Ostava u nudi postojikada jedno lice zapadne u nevolje zbog koje

nastaje oigledna opasnot za njegovu imovinu, pa stoga to lice, nemajui slobodu izbora lica kome e stvar ostaviti na uvanje, istu ostavlja u nudi koje mu se u tim izuzetnim okolnostima nalo pri ruci. Radi se o situacijam, zemljoterba, poplave, rata i sl. uana ostava je specifina po tome to nastje samom predajom stvari, a ostavodavca je u okviru ope dunosti pomoi licu u nevolji, duan da primi predmet ostave. Za uvanje se neduguje naknada, ve samo trokovi uvanja stvari. Zahtjva se poveana panja ostavoprimca. Ugostiteljska ostava je takva ugovor o ostavi kojim se obavezuje ugostitelj kao ostavoprimac da e primi na uvanje stvari gosta kao ostavodavca koje je ovaj donio u ugostitetljski objkekat ostavoprimca. Pod ugovstiteljem se podrazumjevaju smao lica koja se profesionalno bave ugostiteljstvom, pri emu se iskljuivo misli na usluge jela i pia, te pruanje gostu odgovarajueg smjetaja u objektu (soba, krevet i sl.). Ugostiteljem se smatraju i bolnice i garae, kola za spavanje, organizovani kampovi i sl. Ugostitelj je duan primiti vrednije stvari od gosta koje ovaj ne moe sa sobom zadrati odnosno drati u sobi. Gost je duan im sazna, prijaviti ugostitelju nestanak stvari i moe ostvariti nakdu tete pod uslovom da dokae da je teta nastala krivicom ugostitelja ili lica za koje on odgovara. Ugostitelj ne moe svoju odgovornot za gubitak stvari gosta iskljuiti, niti ograniiti ili pak uslovljavati, tako da sve njegove obavijesti takvog karaktera nemaju pravo uinka i ne iskljuuju odnosno i ne umanjuju njegovu odgovornost za tetu. Za razlilku od drugih ugovora i vrsta ugovora o ostavi kod ugoora o ugostitetljskoj ostavi ostavoprimac ima pravo zadravanja na stvarima gosta (ius retentionis) i to sve do potpune naplat vsojim potraivanja za smjetaj gosta i ostale usluge. Odgovornost ugostitelja je objektivna , tako da se isti moe osloboditi odgovornosti samo pod uslovima priopisanim za osloboenje od objektivne odgovornosti za teteu od opasnih stvari i opasnih djelatnosti. 8. Ugovor o djelu Ugovor o djelu (locatio conductio operis)
108

Ugovor o djelu je takav ugovor kojim se jedna ugovorna strana (izvoa, poslenik) obavezuje da e drugoj ugovornoj strani (naruilac) izraditi odreeno djelo ili obaviti odreeni posao, a naruilac se obavezuje da e mu za izvreni posao dati naknadu u novcu ili drugim zamjenljivim stvraima. Dakle predmet ugovora o djelu je izvrenje odreenog posla kao to je na primjer : izrada neke stvari (ivanje odjela, izrada ormara , popravka cipela i slino) popravka neke stvari (automobila, raunara, TV i slino) izvrenje fizikog rada (kopanje, prenoenje predmeta s jednog na drugo mjesto) izvrenje intelektualnog rada (izrada umjetnike slike, dranje predavanja, izrada udbnika) Predmet ugovora o djelu mora biti odreen ili odrediv, mogu i doputen, a u protivnom ugovor je nitav. Odnos ugovora o djelu i drugih ugovora Ugovor o djelu podrazumjeva, po pravilu, izvrenje tano odreenog posla prema dispoziciji naruioca u odreenom kraem vremenskom periodu (izrada odijela, popravka cipela, iskop kanala, izrada udbenika istorije za uenike srednje kole). Ugovor o radu podrazumjeva vrenje grupe poslova za poslodavca koja spadaju u opis odrenog radnog mjesta u duem vremenskom periodu (kroja koji za poslodavca fabriku tekstila, redovno ije odijela za mjesenu platu). Zaposleni na osnovu ugovora o radu se nalazi u posebnom pravnom odnosu sa poslodavcem u kojem od njega zavisi, dok je poslenik po ugovoru o djelu nezavistan od naruioca posla. Kod ugovora o djelu naknada za rad se plaa, po pravilu odjednom i po zavretku posla, a kod ugovora o radu se plaa u pravilnim vremenskim razmacima , najee mjeseno. Kod ugovora o radu rizik posla snosi poslodavac, a kod ugovora o djelu taj rizik snosi izvoa odnosno poslenik. Ugovor o djelu se razlikuje od ugovora o prodaji prema slijedeim kriterijima predvienim u ZOO: pripadnost (vlasnitvo) materijala od kojeg se djelo izrauje, rad izvrioca posla (poselnika) Prema tome kada izvoa posla (poslenik) izradi odreenu pokretnu stvar od od svog materijala, postoji pretpostavka da se radi o ugovoru o prodaji.

109

Ako je opak materijal vlasnitvo naruioca, a poslenik (izvoa) samo izradi odreenu pokretnu stvar od tueg materijala, radi se o ugovru o djelu. Da li se radi o ugovoru o prodaji ili ugovoru o djeli cijeni se prema okolnostima konkretnog sluaja imajui u vidu volju ugovornih strana, stim da postoji pravilo , da ako su ugovorne strane prilikom zakljuenja ugovora posebno imale u vidu rad izvrioca posla (poslenika) , smatra se da su zakljuili ugovor o djelu.
Ugovor o djelu se razlikuje od ugovora o punomostvu po tome to

je predmet ugovora o djelu faktiki rad (fiziki, struni, intelektualni rad), a predmet ugovora o punomostvu pravni posao odnosno pravna radnja. Kod ugovora o djelu poslenik vri radnju u svoje ime i za svoj raun, a punomonik u ugovoru o punomostvu vri pravne radnje u tue ime i za tu raun. Slinost izmeu njih je samo u tome to se i kod jednog i kod drugog ugovora jedna ugovorna strana obavezuje izvriti odreenu radnju u korist druge strane.
Bitni elementi i osobine ugovora o djelu su: predmet ugovora i

naknada. Predmet ugovora je izvrenje odreenog posla. Ugovor o djelu je teretan i ekvivalentan ugovor (naknada je ustanovljena kao protivvrijednost za rad poslenika). Ako bi se posao obavio bez naknade, onda se ne radi o ugovoru o djelu, ve nekom drugom dobroinom ugovoru. Naknada se moe dati u novcu ili drugim zamjenljivim stvarima. i odreuje se sporazumno, u samom ugovoru. Ugovor vrijedi i u sluaju da naknada nije ugovorena, stim da e je u tom sluaju, odrediti sud. Naknada se plaa u vrijeme i u mjestu kako je to ugovoreno, a ako nije nita ugovoreno, niti u tom pogledu postoje obiaji, naknada se ima platiti tek nakon to je naruilac pregledao i odobrio izvreni rad. Ugovor o djelu je konsensualan, dvostrano obavezan, teretan, kauzalan i neformalan ugovor. Moe biti zakljuen i kao ugovor intuitu personae. Ugovor o djelu je imenovan, ekvivalentan i trajan ugovor. Obaveze izvoaa su: izvrenje djela, odgovornost za nedostatke izvrenog posla i predaja predmeta posla A. Izvrenje posla (djela) podrazumjeva obavljanje odreenog fizikog ili intelektualnog rada. Izvrenje posla se pojavljuje u obliku
110

izrade nekog materijalnog (tjelesnog) predmeta, intelektualnog rada ili nekog drugog posla. Materijalni predmet ugovora o djelu postoji kada se izvoa obavezao izraditi, opraviti ili modifikovati odreenu stvar. Intelektualni rad kao predmet ugovora o djelu postoji kada se poslenik obavezao izvriti rad koji je prozvod ljudskog intelekta, kao na primjer kada se obavezao dati struno miljenje povodom nekog spornog pitanja, kada je izradio projekat nekog objekta, da e odrati koncert, da e napisati albu na neku odluku i sl. Izvoa je duan izvriti djelo u vrijeme i na mjestu kako je ugovoreno, a ako to nije ugovoreno onda je duan izvriti djelo za ono vrijeme koje je uobiajeno i razumno potrebno za izvrenje takvog posla.
Izvoa koji zakasni za izvrenjem posla dolazi u duniku docnju i

snosi njene posljedice. Izvoa nee odgovarati za zakanjenje u slijedeim sluajevima: ako je do zakanjen ja dolo iz razloga to naruilac nije blagovremeno predao materijal, ako je naruilac traio izmjene djela, zbog ega je dolo do produenja vremena koje je potrebno za zavretak posla, ako naruilac nije isplati izvoau (posleniku) predujam, a to je bilo ugovoreno, ako je rije o nekim drugim razlozima koji su nastali ponaanjima naruioca. Izvoa je duan izvriti posao u skladu sa pravilima struke i naelom savjesnosti i potenja, pa ak i u sluaju kada mu naruilac nije dao potrebne upute i smjernice za rad. Ugovor o djelu se moe zakljuiti sa rokom kao bitnim elementom tzv. ugovor sa fiksnim rokom, u kom sluaju je eventualno zakanejnje naruioca uvijek neopravdano.
Ako iz prirode posla ne proistie to drugo, izvoa nije duan lino

obaviti posao, ve moe za to angaovati trea lica (podizvoae). U tom sluaju on nastavlja da i dalje odgovara za kvalitet izvrenog posla. Ako u izvoenju posla nastane teta naruiocu, za nju e odgovarti i izvoa i podizvoa, stim to podizvoa odgovara po optim pravilima o odgovornosti za tetu, a izvoa po pravilma o odgovornosti za drugog.
B. Odgovornost za nedostatke izvrenog djela postoji kada izvreni

rad ima nedostake, odnosno nema ona svojstva koja su ugovorena. Izvreno djelo ne smije imati ni materijalne ni pravne nedostatke.
111

Djelo ima materijalni nedostatk ako nema ugovorena svojstva ili pak

svojstva potrebna za uobiajenu upotrebu ili svojstva namjenjna za naroitu upotrebu stvari. Izvoa je duan da omogui naruiocu da pregleda i primi izvreni rad. Ako se tom prilikom otkriju nedostatci, naruilac je o istima duan obavjestiti izvoaa bez odlaganja. Nakon prijema posla, izvoa odgovara samo za skrivene nedostatke koji se nisu mogli utvrditri prilikom pregleda djela. Ako naruilac ne pregleda rad bez opravdanog razloga, smatra se da je primo rad.
Ako se nedostaci posla pojave nakon pregleda i prijema posla

(skriveni nedostatci) , naruilac je obavezan to prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od otkrivanja nedostatka (subjektivni rok) obavjestiti izvoaa. Nakon proteka 2 godine od prijema posla (objektivni rok), naruilac posla se vie ne moe pozivati na skrivene nedostatke. Ako je izvoa nesavjestan (zna za postojanje nedostatka, a o tome nije obavjetio naruioca) , onda odgovara za svoje propuste bez obzira na rokove. Ako posao nije izvren u skladu sa ugovorom naruilac ima pravo: raskinuti ugovor i zahtjevati naknadu tete, ako posao ima takav nedostaak koji ini izraenu stvar neupotrebljivom ili je posao izvren proitvno uslovima ugovora, sam otkloni nedostatak ili traiti snienje cijene ili raskinuti ugovor, ako se radi o nedostatku koji izraenu stvar (posao) ne ini neupotrebljivim.

C. Predaja predmeta posla Ako je predmet posla izrada neke tjelesne stvariu, izvoa ju je duan nakon zavretka posla predati naruiocu u mjestu i u vrijeme koje je utvreno ugovorom. Ako vrijeme nije ugovoreno, predaja se ima izvriti u razumno vrijeme, a ako mjesto predaje nije ugovoreno, predaja se vri prema svrsi posla, prirodi obaveze i drugim okolnostima, a ako nije mogue odrediti mjesto predaje, ona e se izvriti u izvoaevom prebivalitu odnosno boravitu u vrijeme nastanka obaveze. Obaveze naruioca posla su: isplata naknade, obaveza prijema posla i saradnja sa izvoaem pri izvrenju posla. A.Naknada za izvreni posao odnosno djelo se isplauje na nain, u vrijeme i u mjestu kako je to ugovoreno, izuzev sluaja ako je naknada utvrena nekom tarifom ili slinim obavezujuim aktom (cjenovnikom). U tom sluaju naruilac za izvreni rad nije duan platiti vei iznos od onoga utvrenog cjenovnikom odnosno tarifom.
112

Ako naknada nije odreena, visinu odreuje sud. Isplata naknade se po pravilu vri po izvrenom poslu i to poslije prijema djela.
Ako je u toku posla dolo do dodatnih radova koji nisu ugovreni ,

izvoa ima pravo zahtjevati poveanje ugovorene naknade. Radi osiguranja naplate potraivanja naknade za izvreno djelo izvoa ima zalono pravo na stvarima koje je izradio odnosno popravio. B.Obaveza prijema posla se sastoji u nizu radnji naruioca koje omoguavaju preuzimanje posla. Pored toga naruilac ima i obavezu da pregleda izvreni posao i bez odlaganja obavjestiti izvoaa o eventualnim nedostatcima koje je uoio. Ako ovu obavezui ne ispuni, naruilac zapada u povjerilaku docnju i snosi njene posljedice. Smatra se da je djelo primio i da vie ne moe isticati one nedostatke koji su se mogli obaviti obinim pregledom stvari. U sluaju kada se povjerlac nalazi u dovnji zato to nije primo posao, izvoa se obaveze oslobaa polaganjem stvari kod suda. C. Saradnja pri uzvrenju posla podrazumjeva preduzimanje od naruioca odreenih radnji prije i u toku izvrenja posla, kao to su na primjer predaja materijala, dpolasci na redovne porbe, davanje usputstava posleniku. Krajnja posljedica neizvrenja ove obaveze je raskid ugovora koji moe dati izvrilac posla (poslenik).
D. Rizik sluajne propasti stvari ili oteenja snosi ona strana koja

je dala materijal za izradu djela u skladu sa optim pravilom da stvar propada vlasniku stvari (res perit domino). Ako je izvoa upotrebio svoj materijal, pa stvar propadne sluajno, onda on nema pravo ni naknadu za izvreni rad niti za materijal. Ako je naruilac dao materijal, on snosi rizik sluajne propasti stvari i duan je posleniku isplati naknadu za izvreni rad. Prestanak ugovora o djelu Ugovor o djelu prestaje: ispunjenjem ugovora o djelu, raskidom, smru (u sluaju ugovora intuitu personae) i propau predmeta (stvari), ali i protekom vremena, ako je to bio bitan elemenat ugovora. Izvrenjem obaveza iz ugovora o djelu, ugovor redovno prestaje jer je postignuta svrha ugovora. Ugovor moe raskinuti naruilac u svako doba uz isplatu ugovorene naknade umanjene za iznos trokova koje izvoa nije imao, a koje bi bio duan uini da ugovor nije raskinut. Krivica (neispunjenje ili neuredno ispunjenje obaveza) izvoaa je uslov za jednostrani raskid ugovora o djelu. 9. Ugovor o doivotnom izdravanju Pojam i odnos prema ugovorima o nasljeivanju i testamentu
113

Ugovor o doivotnom izdravanju je takav ugovor kojim se jedna ugovorna strana (davalac izdravanja) obavezuje da e doivotno izdravati drugu ili neko tree lice, a druga strana (primalac izdravanja) se obavezuje da e mu ostaviti svu svoju imovinu ili jedan njen dio. Dakle kod ugovora o doivotnom izdravanju predaja cijele imovine ili jednog njenog dijela koja je predmet ugovora je odloena do poslije smrti primaoca izdravanja. Meutim, ugovorne strane mogu ugovoriti i da primalac izdravanja, jo za svoga ivota, prenese svu svoju imovinu ili jedan njen dio na davaoca izdravanja, u kom sluaju se takoe radi o valjanom ugovoru o doivotnom osiguranju. U prilog valjanosti ovog oblika ugopvora o doivotnom izdravanju odavno se izjasnila i sudska praksa, to je vidljivo iz Naelnog miljenja br.8/57 koje usvojeno na Proirenoj optoj sjednici Saveznog suda bive SFRJ dana 11.01.1957 godine.
Ugovor o doivotnom izdravanju treba razlikovati od ugovora o

nasljeivanju koji su inae zabranjeni u naem pravu. Naime, kod ugovora o doivotnom izdravanju davalac izdravanja stie imovinu primaoca izdravanja kao naknadu za to to je do smrti primaoca izdravanja izdvajao sredstva za njegovo izdravanje, a kod ugovora o nasljeivanju nasljednik stie imovinu iskljuivo zbog injenice smrti ostavioca. U odnosnu na testament koji je jednostrani pravni posao mortis causa nastao jednostranom izjavom volje, ugovor o doivotnom izdravanju je dvostrani pravni posao inter vivos kojim primalac izdravanja raspolae svojom imovinom uz naknadu. Imovina kojom je primalac izdravanja raspolagao izdvaja se iz zaostavtine. U sluaju da je neko lice ostavilo testament, pa nakon toga zakljui ugovor o doivotnom izdravanju, tim ugovorom e se prethodno sainjen testament opozvati u mjeri u kojoj je testator naknadno raspolagao svojom imovinom na temelju ugovora o doivotnom izdravanju. Osobine ugovora o doivotnom izdravanju Ugovor o doivotnom izdravanju je formalan ugovor, jer mora biti sastavljen i pismenom obliku i ovjeren od sudije, pri emu je sudija u obavezi upozoriti ugovorne strane na posljedice ugovora, kako je to propisano l.120 Zakona o nasljeivanju bive SR BiH .Forma u kojoj se zakljuuje ugovor o doivotnom izdravanju je forma ad solemnitatem, koja je uslov punovanosti ugovora. Ukoliko navedena dorma nije potovana, ugovor o doivotnom izdravanju je nitav. Forma ad solemnitatem o kojoj je rije, potrebna je samo kod onih
114

ugovora o doivotnom izdravanju kod kojih se prenos (predaja) imovine odlae do iza smrti primaoca izdravanja, a ne i kod onih kod kojih primalac izdravanja ve za svoga ivota, tanije, odmah po zakljuenju ugovora, prenosi svoju imovinu na davaoca izdravanja. To proizlazi i iz pomenutog Naelnog stava Saveznog suda bive SFRJ br.8/57. U tom sluaju je potrebno samo da je ugovor pismen, a da potpisi ugovaraa budu ovjereni na zakonom propisan nain.
Ugovor o doivotnom izdravanju je dvostrano obavezan ugovor,

jer stvara obaveze za obje ugovorne strane: primaoca izdravanja - da prenese na davoca izdravanja stvar ili pravo, a davaoca izdravanja da primaoca izdravanja ili drugo lice izdrava do smrti. Ugovor o doivotnom izdravanju je teretan ugovor jer svaka ugovorna strana dobija naknadu za ono to ini drugoj ugovornoj strani. Ugovor o doivotnom izdravanju ima apsolutno djestvo jer prema l.121 Zakona o nasljeivanju, davalac izdravanja moe svoje pravo iz ugovora o doivotnom izdravanju upisati u javnu knjigu. Primalac izdravanja i poslije zakljuenja ugovora o izdravanju ostaje vlasnik imovine kojom je raspolagao ugovorom o doivotnom izdravanju. (osim ako se imovina prenosi ve za ivota primaoca). Ugovor o doivotnom izdravanju ima i odreeni stepen aleatornosti, pri emu su poznate obaveze ugovornih strana, ali se ne zna koliko e vremenski trajati obaveza davaoca izdravanja.

Ugovor o izdravanju se moe zakljuiti i kao ugovor u korist treeg

lica (pactum favorem tertii), tako da davalac izdravanja moe ugovorom preuzeti na sebe obavezu ne samo da izdrava primaoca izdravanja, ve i neko tree lice, ili pak da izdrava samo to tree lice. Subjekti ugovora o doivotnom izdravanju su: davalac i primalac izdravanja, stim da primalac i ne mora biti ugovorna strana u sluajevima kada se ugovor o doivotnom izdravanju zakljuuje kao ugovor u korist nekog treeg lica. Primalac izdravanja moe biti svako fiziko lice koje je poslovno sposobno. Nasuprot prednjem primalac izdravanja ne moe biti pravno lice. Davalac izdravanja moe biti i fiziko i pravno lice. Ugovor o doivotnom izdravanju mogu zakljuiti i lica koja su duna po zakonu da se meusobno izdravaju.
Predmet ugovora o doivotnom izdravanju je ono to ini

sadrinu obaveza davaoca i primaoca izdravanja. Prava i obaveze


115

prvenstveno utvruju ugovorne strane prema svojoj volji i u skladu sa zakonom. Obaveza davaoca izdravanja je da primaoca izdravanja ili neko tree lice izdrava do smrti, a da ga nakon smrti i sahrani u skladu sa mjesnim obiajem ili pak na nain kako je ugovoreno. Obaveza davaoca izdravanja moe biti odreena tako to je ugovorena zajednica ivota ugovornih strana, ili na drugi nain, bez zajedice ivota. Ako zajednica ivota nije ugovorena obaveza davaoca izdravanja se sastoji u tome da primaocu obezbjedi sredstva za ivot, smjetaj, ishranu, zdravstvenu njegu i slino, sve saglasno mjesnim obiajima. Obaveza primaoca izdravanja je da davaocu izdravanja, za ivota ili nakon smrti, ostavi (prenese u vlasnitvo) svu svoju imovinu ili jedan njen dio. Prestanak ugovora o doivotnom izdravanju Ugovor o doivotnom izdravanju moe prestati: na osnovu sporazuma ugovornih strana, raskidom zbog nepodnoljivosti zajednikog ivota (u sluaju da je ugovorena i zasnovana zajednica ivota ugovornih strana), raskidom zbog neizvrenja ugovornih obaveza, raskidom zbog promjenjenih okolnosti, smru primaoca ili davaoca izdravanja Zbog smrti primaoca izdravanja ugovor prestaje proizvoditi pravna dejstva, osim ako su primaoci izdravanja brani drugovi, jer drugi brani drug tada ostaje jedini primalac izdravanja. Ugovor o doivotnom izdravanju, po pravilu, ne prestaje zbog smrti davaoca izdravanja, ve obaveze iz ugovora prelaze na nasljednike i to samo branog druga i potomke, ali samo ako oni na to pristanu. Znai oni imaju pravo izbora da li e odrati ugovor ili ne. 10. Ugovor o ortakluku
Ugovor o ortakluku je takav ugovor kojim se obavezuje dva ili vie

lica (ortaci) da udrue svoj rad i imovinu, odnosno rad ili imovinu radi postizanja odreenog doputenog zajednikog cilja koji moe biti sticanje neke imovinske vrijednosti ili opte koristi za ortakluk. Na primjer, ortakluk postoji kada tri lica udrue novac i znanje radi izgradnje poslovnog prostora, stana ili nekog ureaja. Osobine ugovora o ortakluku Ortakluk je konsensusaln i neformalan ugovor. Ortakluk moe biti i formalan ugovor ako je tako ugovoreno ili propisano.
116

Ugovor o ortakluku je trajan i uzajaman ugovor jer se zakljuuje za dui vremenski period u kojem treba da se ostvari cilj ugovora, s tim da se ortaci obavezuju jedan drugom (uzajamno) na postizanje zadatog cilja. Ugovor o ortakluku je aleatoran, jer je relativno neizvjesno postizanja cilja ortakluka, odnosno da li e ortaci ostvariti odreenu ,materijalnu korist ili e pak pretrpjeti gubitke. Imovina ortakluka i ortaki udjeli Imovinu ortakluka ine ortaki udjeli koje su oni obavezni unijeti u ortakluk, kao i imovina steena za vrijeme trajanja ortakluka. U imovinu ulaze i naknade za unitene, oteene ili oduzete stvari koje pripadaju imovini ortakluka. Ortaki udjeli su stvari, prava i novac, rad i druga dobra koji ortak unosi u ortakluk prilikom zakljuenja ugovora. Stvari koje se unose u ortakluk mogu se unijeti tako da one postanu vlasnitvo ortakluka ili tako to e se iste samo ustupiti ortakluku na koritenje. Odnos prema ugovoru o zakupu Kod ugovora o zakupu zakupodavac predaje stvar zakupcu na koritenje bez posebnog prava odluivanja u pogledu poslovanja zakupca. Zakupodavca se ne tie da li e zakupac ostvariti dobit, on je jedino zaiteresovan za zakupninu. Kod ugovora o ortakluku ortak je zainteresovan za poslovanje ortakluka. U sluaju neuspjeha ortak je duan snositi posljedice neostvarenog cilja ortakluka.
Odnos ortakluka i ugovora o zajmu

Ako je ugovoreno saodluivanje u upravljanju i ulaganju pozajmljenih sredstava tada se radi o ugovoru o ortakluku, a ako je ugovara ovlaten slobodno raspolagati primljenim novcem, radi se o ugovoru o zajmu.
Poslovodstvo i zastupanje

Ugovorom o ortakluku poslovodstvo moe biti povjereno jednom ili vie ortaka ili treih lica. Ortak na koga je ugovorom preneseno ovlatenje za voenje poslova smatra se punomonikom. Ortak kome je povjereno upravljanje ortaklukom duan je voditi poslovne knjige, te se starati o imovini ortakluka, kao i svim prihodima i rashodima. Obaveze i prava ortaka
117

Obaveza unosa ortakog udjela je osnovna obaveza svakog lica koje

ulazi u ortakluk. Obavaza lojalnosti znai da su ortaci duni slijediti interes ortakluka, te da je svaki ortak obavezan doprinositi ostvarenju zajednikog cilja zbog kojeg je i zakljuen ugovor o ortakluku. Odgovornost za tetu znai obavezu ortaka da e biti odgovoran za svaku tetu koju nanese ortakluku svojim skrivljenim radnjama, a pogotovo onima kojima se nanosi teta ortakluku. Obaveza snoenja gubitka i pravo na dobit znai da svaki ortak snosi dobitak i gubitak drutva srazmjerno svom udjelu na nain i pod uslovima kako je odreeno ugovorom o ortakluku. Ortakluk prestaje: izvrenjem posla (ostvarenjem cilja ili nemogunou ostvarenja cilja) istekom vremena na koje je zakljuen, a ako je nije ugovoreno vrijeme ortakluka (ugovor na neodreeno vrijeme), ortakluk prestaje otkazom odlukom ortaka, smru ortaka, jer se ugovor o ortakluku smatra ugovorom intuitu personae tako da njegov ortaki dio mortis causa ne prelazi na nasljednike umrlog ortaka otvaranjem steaja nad imovinom ortakluka, otkazom, ako je ugovor o ortakluku zakljuen na neodreno vrijeme Nakon prestanka ortakluka slijedi dioba imovine ortakluka koja se sastoji od cjelokupne aktive (glavnica i potraivanja, i pasive (dugovanja). Dioba imovine se vri tako to se prvo podmiruju dugovi ortakluka, a nakon toga se ortacima vraaju njihovi ulozi. 11. Ugovor o faktoringu
Ugovorom o faktoringu obavezuje se jedna strana (klijent, komitent)

da na drugu ugovornu stranu (factor) prenese jedan dio ili sva svoja potraivanja koja ima prema treim licima, a druga strana se obavezuje da ta potraivanja uz proviziju i naknadu trokova, naplati. Ugovor o faktoringu nalazi svoje pravno uporite u Optim uslovima poslovanja faktoring kompanija i Optim pravilima ugovornog prava. Na meunarodnom planu, ugovor o faktoringu je regulisan Konvencijom UNIDROIT o meunarodnom faktoringu. Osobine i funkcije ugovora o faktoringu Prema Konvenciji UNIDROIT o meunarodnom faktoringu ugovor o faktoringu se zakljuuje izmeu isporuioca (klijenta) i faktora. Isporuilac prenosi ili e prenijeti na faktora sva potraivanja nastala
118

iz ugovora o prodaji robe ili vrenju usluga zakljuenih izmeu isporuioca i njegovog dunika.
Funkcije faktoringa su: funkcija finansiranja, funkcija usluge,

servisa i uprave i funkcija obezbjeenja naplate Funkcija finansiranja ili likvidnosti koja se sastoji u tome da faktor pribavlja klijentu (isporuiocu) momentalnu likvidnost i to tako to klijentu stavlja na raspolaganje odreenu sumu novca, tako da za svoja ustupljena nedospjela potraivanja dobija odmah gotov novac. I faktor, koji je najee banka, ostvaruje svoj interes jer klijentu ne isplauje puni iznos za ustupljeno potraivanje, a za sebe zadrava odreeni iznos na ime provizije i trokova. Visina naknade se kree u rasponu od 5-30% od vrijednosti ustupljenih potraivanja. Funkcija usluge, servisa i uprave se ogleda, izmeu ostalog i u tome to faktor na sebe preuzima voenje klijentovog knjigovodstva tako da opominje klijentove dunike i ispostavlja im raune, vri obraun poreza istrauje trite i savjetuje klijenta u preduzimanju poslovnih poduhvata. Funkcija obezbjeenja naplate ili del credere funkcija znai da factor preuzima na sebe rizik naplate trabina koje su ugovorom prenesene.

Vrste faktoringa (pravi i nepravi, domai i meunarodni) Pravi faktoring postoji kada faktor u potpunosti odgovara za naplativost klijentovih potraivanja, a ako on za to ne odgovara, ve za naplativost trabine jami klijent, rije je o nepravom faktoringu. Pored pravog i nepravog postoji i domai i meunarodni faktoring u zavisnosti da li je ugovor o faktoringu zakljuen izmeu domaih ili stranih lica ija su sjedita u razliitim dravama. Ugovor o faktoringu je trajan obligacioni ugovor izeu klijenta i faktora koji oni zakljuuju u vidu okvirnog ugovora i predstavlja tzv. globalnu cesiju kojom klijent ustupa faktoru sva svoja budua potraivanja iz jednog poslovnog odnosa ili ustupanje svih potraivanja iz cjelokupnog poslovanja klijenta (cedenta) na cesionara (faktora). Ugovor o faktoringu sadri u sebi i obiljeja ugovora o prodaji i ugovora o zajmu, jer se faktor javlja kao kupac koji kupuje budue potraivanje svoga klijenta za odreenu cijenu. Ako ga on ne kupi, tada se faktor javlja u ulozi zajmoprimca koji je obavezan da potraivanje poslije isteka roka vrati klijentu. Prava i obaveze ugovornih strana Klijent ima obavezu da potraivanja koja ima prema svojim dunicima, prenese na faktora, to znai da se u osnovi svakog faktoringa nalazi ugovor o cesiji, koji je u stvari ugovor izmeu starog i novog povjerioca kojim stari povjerilac (cedent) prenosi svoje
119

potraivanje koje ima prema duniku (cesusu) na novog povjerioca (cesionara). Kod ugovora o faktoringu klijent (cedent) prenosi svoja postojea i budua potraivanja koja ima prema svom duniku/dunicima (cesusu) na faktora (cesionara). Kao faktor se po pravilu javlja banka. Faktor ima obavezu vrenja funkcije finansiranja klijenta, vrenje usluga servisa i uprave i funkcije obezbjeenja i naplate potraivanja klijenta. Ugovor o faktoringu se razlikuje od ugovora o forfetingu. Ugovor o forfetingu je takav ugovor kod koga jedno lice (forfeter, banka) kupuje od svog komitenta nedospjelo novano potraivanje, uz iskljuenje prava forfetera (banka-cesionar) na regres prema prodavcu potraivanja (klijentu-cedentu), ukoliko ne uspije naplatiti ustupljeno potraivanje. 12. Meunarodna prodaje robe
Meunarodna prodaje robe je regulisana Konvencijom UN o

meunarodnoj prodaji robe (u daljem tekstu Konvencija) koja je usvojena 11.aprila 1980 godine na diplomatskoj konferenciji u Beu, pa se jo naziva i Beka konvencija. Oznaava se sa skraenicom CISG, koja u punom znaenju glasi : United Nations Convention on Contrats for the International Sale of Goods. Konvencija sadri materijalno-pravne propise o zakljuivanju ugovora o prodaji izmeu subjekata koji imaju sjedita u dvije razliite drave, kao i obaveze ugovornih strana u okviru takvih ugovora, posljedice povrede govora , kao i o odgovornosti za rizik. Pravila Konvencije prestavljaju kompromisnu kombinaciju kontinentalne pravne tradicije i Common Law. BiH je potpisnica Konvencije to znai da je ista inkorporiasna u sistem domaeg prava. Konvencija je imala znaajnu ulogu za razvoj Principa meunarodnog trgovakog prava koje je donio UNIDROIT tj. Meunarodni institut za izjednaavanje privatnog prava, Principa Evropskog ugovornog prava (Priciples of European Contract Law ili tzv. Lando principi koji su dobili naziv po Ole Landu) i Smjernica Evropske unije o kupovini robe u potroake svrhe.
Konvencija je podijeljena u 4 dijela, pri emu prvi regulie oblast

primjene konvencije i opte odredbe o ugovorima, drugi dio obuhvata pravila o zakljuenju ugovora, a trei i etvrti reguliu obaveze ugovornih strana, te posljedice povrede navedenih obaveza. Kada je u pitanju odnos Konvencije i Smjernica Evropske unije o kupovini robe u potroake svrhe, treba ukazati da Konvencija o
120

meunarodnoj prodaji robe ipak ima prednost u odnosu n a Smjernice. Stoga se, da bi Smjernice imale prednost u odnosu na Konvenciju, to u ugovoru mora posebno naglasiti. to se tie odnosa Konvencije i UNIDROITA i Lando principa, UNIDROIT i Lando principi e se primjeniti samo u sluaju ako u Konvenciji postoje praznine o nekom pitanju. Konvencija se primjenjuje u onim sluajevima kada se kao ugovarai javljaju subjekti iz razliitih drava potpisnica Konvencije ili kad pravila meunarodnog privatnog prava upuuju na primjenu prava jedne drave ugovornice potpisnice Konvencije.
Oblast primjene konvencije je ograniena na ugovore o

meunarodnoj prodaji robe pokretnih stvari, pri emu dravljanstvo, graanski ili trgovaki karakter ugovaraa nije od znaaja. Konvencija se ne primjenjuje na ugovor o prodaji za privatne potrebe kupca tj. za linu ili porodinu upotrebu ili za potrebe domainstva, osim ako prodavac nije znao niti morao znati da kupac stvari kupuje za takvu svrhu. Konvencija se ne primjenjuje ni u sluajevima kada se radi o: prodaji robe na javnoj drabi, prodaji brodova, aviona, el.energije, prinudnom izvrenju, odgovornosti prodavca za smrt ili tjelesnu povredu koju bi roba prouzrokovala bilo kom licu.
Sa ugovorima o meunarodnoj prodaji robe izjednaeni su ugovori o

djelu kod kojih izvoa izrauje djelo od vlastitog materijala. Konvencija ne regulie punovanost ugovora ili pojedinih ugovornih odredbi, kao ni djestvo ugovora na vlasnitvo prodate robe. Konvencija ne regulie ni pitanja poslovne sposbnosti, zastupanja, zastarjelosti, ustupanje potraivanja, preuzimanje duga, zadravanje prava svojine i sl. Sloboda ugovaranja Ugovorne strane su slobodne u ugovaranju pa tako mogu da odredbe Konvencije u cjelini ili djelimino iskljue. Znai odredbe Konvencije su dispozitvnog karaktera. Konvencija se ne primjenjuje samo u sluaju kada ugovorne strane imaju sjedita u razliitim dravama potpisnicima Konvencije, ve i u sluaju kad autonomno meunatrodno privatno pravo nadlenog suda upuuje na primjenu prava neke od drava potpisnica Konvencije.
121

Zakljuenje ugovora Ugovor je zakljuen kada se postigne saglasnost volja ugovornih strana o bitnim sastojcima ugovora, a prijedlog za zakljuenje ugovora smatra se ponudom ako je taj prijedlog: dovoljno odreen, upuen jednom ili vie lica i da ukazuje na namjeru ponudioca da se obavee u sluaju prihvatanja. Ponuda proizvodi dejstvo od asa kada stigne ponuenom (teorija prijema). Za razliku od ZOO, ponuda se po Konvenciji moe i povui. Prodaja robe opte odredbe Bitna povreda ugovora po Konvenciji postoji kada se drugoj strani ini takva teta da je sutinski liava onoga to je opravdano oekivala od ugovora, izuzev u sluaju ako takvu povredu nije predvidjela strana koja ini povredu.
Bitna povreda ugovora dovodi do prava na raskid ugovora, koje

pripada objema ugovornim stranama. Raskid ugovora u sluaju bitne povrede ugovora ne nastupa po samom Zakonu, nego izjava o raskidu ima dejstvo tek ako je o njoj obavjetena druga strana. Bitna povreda ugovora postoji u sluaju : nesaobraznosti robe, docnje u ispunjenju, neisplate cijene, nepreuzimanja robe Obaveze ugovornih strana A. Obaveze prodavca su : isporuka robe, predaja robnih dokumenta i prenos vlasnitva, odgovornost za saobraznost robe, zatita od evikcije i uvanje robe. Ako prodavac ne ispuni svoju obavezu kupac moe : zahtjevati ispunjenje ugovora, raskinuti ugovor ili sniziti cijenu, a u svakom sluaju ima pravo na naknadu tete.
B. Obaveze kupca su :plaanje cijene i preuzimanje isporuke robe.

Prava kupca u sluaju povrede ugovora su : da zahtjeva izvrenje ugovora, da raskine ugovor ili da trai naknadu tete.
Prelaz rizika sluajne propasti stvari Odgovornost za sluajnu propast stvari se ureuje prije svega

ugovorom, a ako takve klauzule u ugovoru nema, tada se imaju primjeniti pravila Konvencije iz l.66-70. Ako je potrebno izvriti prevoz kupljene robe, a nita nije posebno ugovoreno, rizik prelazi na kupca onog trenutka kada je roba predata
122

na prevoz prvom prevoziocu. U tom sluaju rizik je preao na kupca predajom robe pediteru. Ako je prodavac djelimino izvrio prevoz svojim prevoznim sredstvima, rizik prelazi na kupca tek predajom robe drugom samostalnom prevozniku. Ako je ugovoreno da je prodavac duan robu predati prevoziocu u odreenom mjestu, onda je rizik preao na kupca kada prodaavc preda robu prevoziocu o tom mjestu. Inae rizik propasti stvari ostaje na prodavcu sve dok je on ne preda pomorskom prevoziocu. Ako je kupac duan preuzeti robu u mjestu sjedita prodavca, tada rizik propasti prelazi na kupca kada on preuzme robu, a ako to kupac ne uini blagovremeno, onda u asu kad mu je roba stavljena na raspolaganje.
Ako je kupac duan preuzeti robu u mjestu koje je sjedite prodavca,

tada rizik propasti prelazi na kupca kada on preuzme robu ,a ako to kupac ne uini blagovremeno, onda u asu kad mu je roba stavaljena na raspolaganje. Odgovornost za tetu i osloboenje od odgovornosti Odgovornost ugovornih strana za tetu nastalu zbog neispunjenja ugovornih obaveza je po pravnoj prirodi objektivna odgovornost. Uslovi za nastanak objektivne odgovornosti za tetu su: da je povreen ugovor, da postoji teta na strani povjerioca i da postoji uzrona veza izmeu povrede ugovora i tete. Pod tetom se smatra pretrpljeni gubitak i izmakla dobit. Strana koja nije ispunila svoju obavezu moe se osloboditi odgovornosti ako je svoju obavezu povrijedila usljed okolnosti koje su bile van njenog subjektivnog uticaja, a koje u vrijeme zakljuenja ugovora, razumno posmatrano, nije mogla predvidjeti odnosno sprijeiti. Dejstvo raskida ugovora i uvanje stvari Raskidom ugovora obje ugovorne strane se oslobaaju svojih ugovornih obaveza, a istovremeno za njih nastupa obaveza naknade tete. Strana koja je do raskida ugovora u potpunosti ili djelimino ispunila obavezu, moe zahtjevati od druge strane vraanje onoga to je dala. U sluaju da jedna strana dri u posjedu robu koja bi se trebala nalaziti kod drugog ugovaraa, njena obaveza da je istu uva, kako bi se umanjio ili sprijeio nastanak potencijalne tete. Ugovorna strana
123

koja uva robu ima pravo na naknadu za uvanje i pravo zadravanja robe , radi naplate te naknade.

124