Bonjaki ratnici bili su heroji u evropskim vojskama

injenica da Bonjaci slabo poznaju svoju historiju razlog je to su esto rtve razliitih podvala i jo vie zabluda, koje, opet, zajedno imaju dalekosene posljedice po njihovo stanje i poglede prema budunosti. Umjesto da su ponosni na ostavtine svoje historije i pregalatva svojih predaka, Bonjaci padaju u razne zamke oikofobije, pa se pojedinci nerijetko stide vlastitog imena, imaju strah od vlastitog doma...

Podvizi i junatvo
Jedna od manje poznatih injenica u naoj javnosti, pa i u historiji uope, jeste uloga Bosanaca, odnosno Bonjaka, u vojskama Evrope, gdje su bili cijenjeni kao izuzetni ratnici. Njihova slava, skrojena junatvom i plemenitou, ostala je poznata do dananjih dana u zapadnoj Evropi. Uvaeni bh. historiar, profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu, prof. dr. Enver Imamovi, koji se ovim pitanjem bavio u svojoj knjizi "Historija bosanske vojske", kae da je glas o ratobornosti, podvizima i junatvu Bosanaca koje su ranije iskazivali na evropskim i azijskim bojitima dopro do najudaljenih naroda. Tako su neke evropske drave u 18. stoljeu poele raditi na tome da ih imaju u sastavu svojih vojski kako bi od njih stvorili elitne odrede. - Prve takve pukovnije pojavile su se u Poljskoj, jer je ta zemlja imala najgore iskustvo s Bosancima, koji su se tamo borili u sastavu turske vojske u brojnim tursko-poljskim ratovima. Poljski kralj August III sastavio je 1744. godine od bosanskih najamnika jedan puk lake konjice. Vrbovali su ih za veliku plau. Oni su za Poljake bili simbol hrabrih i vjetih kopljanika, poto su se uvjerili u njihove sposobnosti tokom II leskog rata od 1744. do 1745. godine. To je bio razlog da je i Pruska (Njemaka) zaeljela imati takve borce. Ona je druga zemlja koja je u svojoj vojsci imala bosanske plaenike - kae Imamovi za "Avaz".

Nijemci su Bonjake kao svoje elitne odrede prvi put upotrijebili u ratu s Poljskom. Zapovjednik im je bio general Ginter (Guenther), a jedno vrijeme ih je predvodio princ od Holtajna (Holsteina). Kako je u glasniku "Zemaljskog muzeja Sarajevo" iz 1899. godine pisao Franjo Gente, koji se prvi bavio ovom temom, "svoje divljenje i visoke ocjene o bosanskoj pukovniji iznio je i ruski general Suvarov kada se sastao sa pruskim generalom Ginterom". - Junaki podvizi i besprimjerna ratobornost koju su Bosanci iskazivali u ratnim okrajima donijeli su im naslov najbolje konjike pukovnije u pruskoj vojsci. To je bio povod da Holandija i Danska, takoer, oforme bosansku pukovniju. Prvi komandant danske bosanske pukovnije bio je maral princ Karlo Hesenski - istie Imamovi. Naziv "bosanski" i "Bonjaci", dodaje Imamovi, uao je u vojnu terminologiju ondanje Evrope kao opi vojni pojam za sve ono to najbolje resi jednu jedinicu, a to je: junatvo, borbenost, portvovanost i odanost. Bonjacima se tako u vojskama Poljske, Pruske, Bavarske, Danske i Austro-Ugarske izmeu 17. i 20. stoljea nazivaju odredi konjanika-kopljanika (lancera), odnosno odredi lakih konjikih pukovnija, takozvanih husara. To je "bila tradicionalna taktika antikih Germana, odnosno gotskih ratnika u borbama i sukobima s armijama Rimske imperije". Kako u svom djelu pie Johann David von Dzingel, za odrede Bonjaka u pruskoj vojsci za vrijeme kralja Fridriha Velikog u 18. stoljeu se pouzdano zna da su bili "djelimino bosanskog porijekla, a da su svi iskljuivo bili vjernici, muslimani". Kako navodi ovaj autor, tvorac i predvodnik prvog bonjakog odreda u pruskoj vojci bio je porijeklom Albanac po imenu Serkiz! Na pitanje zato svojim odredima daje ba ovo ime, odgovorio je doslovno: "Nae komije Bonjaci su nenadmani konjanici..." U jednoj drugoj starijoj njemakoj enciklopediji (Lajpcig, 1824.) navodi se, pored ostalog, da su Bonjaci nosili uske akire, laganu konu obuu i tijesne jeleke, kako bi se u trku mogli lake baciti na konja.

- S obzirom na to da se bosanski nain bojevanja, naoruanje, vjera i obiaji nisu mogli dovesti u sklad s ondanjim evropskim normama i vojnim pravilima, bosanski plaenicu su u evropskim vojskama bili u svemu autonomni. Bilo im je dozvoljeno da se u bitkama bore na svoj nain, da u napadu konjicom navaljuju u "oporu", to je bilo neshvatljivo za evropske taktiare onog vremena. Efekt njihove borbe bio je, meutim, takav da su regularne konjike jedinice u tim zemljama i same poele primjenjivati bosansku taktiku. Posebno je isticana njihova plemenitost, odnosno vitetvo konstatira Imamovi. Bosanske jedinice u evropskim vojskama nosile su nazive "Zastava Bonjaka", "Zbor Bonjaka", "Bosanski eskadron" i slino. U tekstu o Sasko-poljskoj pukovniji Bonjaka iz "Glasnika Zemaljskog muzeja" od 1. oktobra 1902. godine do kojeg smo doli, Franjo Gente (Genthe) navodi da je "naprasna pojava muslimanskih kopljanika, takozvanih Bonjaka, u pruskoj vojsci prilikom II leskog rata (1745.), izazvala je s vremenom, dodue, mnogo rasprava", no one, konstatira Gente, "sadre samo malo vijesti o uzrocima, s kojih su ovi tuinci stupili u prusku vojsku".

Gente daje detaljno objanjenje okolnosti koje su dovele do uvoenja Bonjaka u sastav evropskih vojski:

Kopljanici jahai
- Godina 1745. postaje zanimljiva stoga to se tada po prvi put nakon uvedenja puaka upotrebljuje vanredno velik broj kopljanika jahaa, to su pripadnici Islama preteniji i to se koplje i ime Bonjak udomljuje u evropskim vojskama - pie Gente u tekstu koji je nastao prije 109 godina. Bonjaka pukovnija, prema Genteu, bila je "najznamenitiji dio vojske". Njenim zapovjednikom imenovan je nekadanji saski asnik, pukovnik Ignjatije Mazani pl. Slavedin, po "imenu Poljak, Maar ili Hrvat". - Najosebujniji dio cijele konjice nepobitno je bonjaka pukovnija. Ja drim, na osnovu mojih istraivanja, da oznaka "Bonjak" pripada jedino onim unajmljenim kopljanicima koji su porijeklom iz Bosne. ...Cjelokupnom pisanom materijalu glavnog dravnog arhiva u Draanima (Dresden), koji se odnosi na sasko-poljske ulane, nalazi se samo u godini 1743. mjesto, koje spominje unajmljenje turskih Bonjaka za saksonskog kneza (Comte de Saxe) i osnivanje Mazanijeve, kasnije Ostenove bonjake pukovnije u god. 1744. i 1745. godine - pie Gente. Njihov izgled izazivao je divljenje i strah Uz konjiko koplje koje su vratili na evropsko bojno polje, osnovno oruje svakog bonjakog plaenika bila je sablja, o pasu su ima li nekoliko kubura, a onda i neizostavni no (handar). Svaki od njih je, veli profesor Imamovi, imao rasnoga ata gizdavo i raskono okienog, kakvi su bili i njihovi gospodari. - Njihov zastraujui izgledi pojava su kod suvremenika istovremeno izazivali i divljenje i strah navodi Imamovi. Alija, Petar, Aleksandar, Osman... Gente ukazuje da je asniki kor bio sastavljen na ovaj nain: Pukovnik Mazani pl. Slavedin, major Zihlinski, autant ernjita (Czernytta). Satnici: Serkiz (Bonjak), Aleksander (Bonjak), Ivan Bosniak (Bonjak), pl. Gordon, Jan Skoric (Skoryc). tapski satnici: pl. Pjetrovski (Pietrowski), pl. Rab (Raab), porunik Kepski. Porunici: Alija (Bonjak), Petar Bosniak (Bonjak), Teodor de Morica (Bonjak), Georjevo (Bonjak), Panagoti (Panagotti, Bonjak).

Zastavnici (Fhnrich): Osman (Bonjak), Vitkovic (Wittkowic, Bonjak), Mjekulu (Miekulu), Kotaj (Kottay). Zanimljivo je primijetiti da su kao Bonjaci navoeni i bosanski katolici i pravoslavci.

Velika slava Bonjaka

- U pruskoj vojsci ime Bonjak steklo je velike asti i gotovo pola stoljea nosila je to ime jedna od najsjajnijih pukovnija. Gotovo sve pruske ulanske pukovnije vuku podrijetlo od eta Serkizove Pjetrovskijeve iz nekadanje "poljsko-sasko-bonjake pukovnije". Bonjacima ima zahvaliti to se je koplje uvelo u prusku, a kasnije i u cijelu njemaku vojsku. Po pruskom uzoru je kasnije (poetkom 19. stoljea) Danska ustrojila kor Bonjaka, ali je ve poslije nekoliko godina raspustila svoju bosansku eskadronu koju su poput Pruske pridijelili jednoj husarskoj pukovniji. Poslije nailazimo jo na jednu kratku vijest iz Kurlandije o ustrojenju jednog bonjakog kora u 18. stoljeu; moe biti da je on nastao uvrtenjem otputenih pruskih Bonjaka - zakljuuje se u Genteovom tekstu.

Nosili su crvene lente i fesove

U sklopu danske konjice 1790. godine Bonjaka divizija prilino se razlikovala od ostalih jedinica. Skoro sve osoblje su bili Danci, ali su se odijevali u svijetloplave uniforme orijentalnog izgleda (husarska boja) i crvene kapute (Chupa) za zimsko vrijeme. Umjesto pojaseva, nosili su crvenu lentu i crvene fesove s polumjesecom i svijetloplavim perom koji su prekrivali bijeli turban. Danska je zamiljala da ratnici trebaju ovako izgledati. I oni su bili naoruani kopljima. Bonjaka divizija imala je garnizon u gradu Koege, 30 kilometara udaljenom od Kopenhagena, i mirno je ivjela. Godine 1808. kralj Frederik VI promijenio je ime este bonjake divizije u diviziju "Uhlan" i dao im manje egzotine uniforme.