Вы находитесь на странице: 1из 135

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI (Skripta 1)

Prof. dr Anelko Bajkin Dr Ondrej Ponjian, docent

NAAJ MAINA U PEJZANOJ ARHITEKTUTI


1.2. Osnovni pojmovi Uvoenje mehanizacije ima tri osnovna cilja: - poveanje produktivnosti po radniku - poveanje blagovremenosti i kvaliteta izvoenja radova u pejzanoj arhitekturi i - da promeni karaktet radova u pejzanoj arhitekturi, inei ih manje napornim, a vie privlanim i atraktivnim. Mehanizacija je jedna etapa u procesu razvitka proizvodnje, upravljanja i rukovoenja obeleena zamenom ljudskog i ivotinjskog rada sa radom maina. Mehanizacija industrije je bio prvi uslov za industrijalizaciju.Ovo je dovelo do stalnog usavravanja maina i automatizacije radnih operacija. U literaturi se ponekad razlikuju dve etape: prva je zamenila rad ljudskih miia, a druga sa pojavom elektronike i raunara, je u stanju da zameni oveka na svim tekim, prljavim i rep... poslovima. Razvoj je ukratko iao od alata i naprava preko maina i instrumenata do mainskih postrojenja i industrijskih sistema, gde su pojedine maine samo podsistemi ukupnog sistema. Maine u pejzanoj arhitekturi su radne maine koje se sastoje od brojnih elemenata, sklopova, podsklopova, mehanizama, sistema, agregata i pribora. Elemenat je deo koji ne moe dalje da se rastavlja bez razaranja, kao to su: zupanik, lananik, vratilo, osovina i drugo. Sklop je skup dva ili vie elemenata spojenih u celinu, radi obavljanja odreenih zadataka, kao to su: kolenasto vratilo sa zamajcem, toak upravljaa sa osovinom i drugo. U okviru jednog sklopa moe da postoji vie podslopova, koji se takoe sastoje od dva ili vie elemenata u okviru sklopa. Mehanizam je sklop vie elemenata i sklopova u kojem kretanje jednog elementa potpuno definie kretanje drugog elementa, kao to je klipno-kolenasti mehanizam, diferencijal traktora ili mehanizam za prikljuenje orua za traktor. Sistem je skup vie elemenata, sklopova i mehanizama povezanih u jednu celinuradi radi obavljanja nekih funkcija, kao to su: sistem za hlaenje motora, koioni sistem, itd. Agregat je skup vie elemenata, sklopova, mehanizama povezanih u jednu celinu, radi obavljanja nekih funkcija, kao to motor sa unutranjim sagorevanjem energiju goriva pretvara u mehaniki rad.

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Pribor je skup vie elemenata, sklopova, mehanizama i sistema povezanih u jednu celinu i slui za obavljanje kontrole, merenja i podeavanja. To su manometri, termometri, brojna automatika i elektronika, itd. Maina je re grkog porekla koja oznaava napravu za rad stvorenu po zamisli oveka, koju pokree motor. Orue je od maine manje sloeno, a njime se rad najee obavlja runo. Meutim, odomaeno je da se pod oruem podrazumevaju sve prikljune maine. Alat je naziv za runa sredstva za rad. Postrojenje je mainski sistem za obavljanje nekih operacija u stacionarnom stanju, kao to su objekti zatienog prostora (staklenici, plastenici...), objekti za bio-gas, postrojenja za doradu i skladitenje, itd.

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

2. POGONSKE MAINE I VUNO POGONSKE JEDINICE


Pogonske maine predstavljaju tzv. "jedinice", koje jedan oblik energije pretvaraju u mehaniki rad, a naziv dobijaju prema energiji koju pretvaraju (npr. toplotni motori, elektromotori...).

2.1. Vrste pogonskih motora


U prolosti je razvijeno vie vrsta pogonskih motora, radi iskorienja raspoloivih oblika energije na Zemlji, a to su: toplotni motori, elektromotori, vetreni motori, solarni motori, hemijskobaterijski motori i dr. Toplotni motori toplotu dobijenu sagorevanjem goriva pretvaraju u mehaniki rad. U sutini, ovi motori hemijsku energiju goriva pretvaraju u toplotu, a potom u mehaniki rad (tzv. motori s unutranjim sagorevanjem, skraeno SUS motori). To je najzastupljenija vrsta pogonskih maina u poljoprivredi. Elektromotori elektrinu energiju pretvaraju u mehaniki rad i imaju veliku primenu kod pogona stacionarnih postrojenja gde god postoji elektrino napajanje. U budunosti treba oekivati jo veu primenu elektromotora u poljoprivredi, a posebno u objektima zatienog prostora (staklenici, plastenici i visoki tuneli). Tamo gde nema elektrinog napajanja iz mree, ona moe da se proizvede korienjem elektrinog agregata, radi pokretanja sistema za navodnjavanje ili u sluaju nestanka elektrine energije za privremeni pogon raznih stacionarnih postrojenja, u objektima zatienog prostora itd. Vetreni motori predstavljaju jedinice koje energiju vetra pretvaraju u mehaniki rad ili u elektrinu energiju, a potom u mehaniki rad. Ovaj vid energije ima tendenciju ireg korienja, kao stalni izvor energije, bez opasnosti za zagaenje okoline. Solarni motori su jedinice za direktno korienje suneve energije za pogon pumpnih agregata, travokosilica itd. Solarna energija pretvara se u elektrinu, a potom u mehaniki rad. Korienje ovog vida energije je u stalnom porastu i u direktnoj je zavisnosti od dostignutog nivoa razvoja ureaja za transformaciju suneve u elektrinu energiju. Hemijsko-baterijski motori podrazumevaju razvoj specijalnih akumulatora, koji hemijski proizvode elektrinu energiju, a koja se potom pretvara u mehaniki rad. Ovi motori se u najnovije vreme koriste za pogon viljukara, travokosilica, trimera za oblikovanje ukrasnog drvea i bunja... i predstavljaju ekoloke motore. Savremena koncepcija poljoprivrednih maina podrazumeva sve vie korienje hidraulikih maina (radnih ili motornih), koji u osnovi predstavljaju hidrauliki sistem sastavljen od hidraulikih cilindara i hidraulikih pumpi i hidromotora.

2.2. Vuno pogonske jedinice


Vuno pogonske jedinice (VPJ) su maine koje energiju pogonskih maina transformiu u energiju vue u kontaktu hodnog mehanizma i podloge ili pogona prikljunih ureaja preko prikljunog vratila ili izvoda spoljne hidraulike. Navedeni pokazatelji VPJ definisani su vunim i ukupnim koeficijentom korisnog dejstva. Vuni koeficijent korisnog dejstva VPJ (v) definie stepen iskorienja snage motora na poteznici i izraunava se prema izrazu:

v =

Ppot Pe

(2.1)

gde je: Ppot - snaga na poteznici, (kW), 3

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Pe - efektivna snaga motora VPJ, (kW). Ukoliko VPJ predaje snagu i preko prikljunog vratila (Ppv) i hidraulikog pogona (Ph) ukupni koeficijent korisnog dejstva VPJ izraunava se izrazom:

v =

Ppot + Ppv + Ph Pe

(2.2)

Osim standardnih traktora tokaa, koji se u velikoj meri koriste za izvoenje nekih optih agrotehnikih operacija u pejzanoj arhitekturi, kao VPJ sve veu primenu nalaze i traktori sa gumenim gusenicama. Pored ve navedenih VPJ, u pejzanoj arhitekturi se koriste: motorne kopaice, jednoosovinski traktori, standardni traktori (4x2)S i (4x4)S, zglobni traktori (4x4)Z, kompaktni traktori (4x4)K, traktori nosai orua, tricikl traktori, traktori visokog klirensa, itd.

2.2.1. Motorne kopaice


Motorna kopaica ili motokultivator, kako jo nazivaju motornu kopaicu, (sl. 2.1) primenjuje se u izvoenju povrinske i meuredne obrade zemljita na manjim povrinama (batama, manjim njivama...). Kao pogonske motore, motorne kopaice koriste dvotaktne ili etvorotaktne benzinske motore snage, najee od 1-5 kW, pri emu specifina masa motorne kopaice iznosi od 10 25 kg/kW snage pogonskog motora.

a)

b)

c)

Sl. 2.1. Transformacija motorne kopaice u jednoosovinski traktor: 1 - pogonski motor; 2 - poluge za upravljanje; 3 - motiice; 4 - pogonski tokovi

Motorna kopaica se, pri izvoenju obrade zemljita, kree usled obrtanja radnih organa u obliku motiica. Radni organi za obradu zemljita sastoje se iz dva viedelna teleskopska vratila na kojima se nalaze motiice (3), sl. 2.1,b. Motiice usled obrtanja zasecaju zemljite, usitnjavaju ga, pri emu se kopaica kree unapred. Radni zahvat motorne kopaice zavisi od snage pogonskog motora i dubine obrade, i kree se najee u granicama od 30 do 120 cm. Uklanjanjem motiica, kod motornih kopaica vee snage, mogu da se postave tokovi (4), te se na taj nain motorna kopaica transformie u jednoosovinski traktor (sl. 2.1, c). Motorne kopaice mase od 20 do 25 kg (sl. 2.2,a) transportuju se noenjem pomou ruke, koja je postavljena iznad pogonskog motora. Radni zahvat ovih motornih kopaica kree se u granicama od 30 45 cm, a prenik motiica najee od 20 25 cm. Motorne kopaice mase od 30 - 65 kg (sl. 2.2,b) transportuju se oslanjanjem na pomoni toak koji se nalazi na prednjem delu motorne kopaice. Tokom obrade zemljita pomoni toak se postavlja u gornji poloaj (iznad i ispred motiica), a pri transportovanju ispod nivoa motiica.

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

a)

b) Sl. 2.2. Motorne kopaice sa benzinskim motorom

Za rad u zatienom prostoru, a radi eliminacije tetnih izduvnih gasova i buke, treba koristiti kopaicu na elektromotorni pogon. Kopaica sa radnim zahvatom do 60 cm je sa standardnim radnim organima, a izmena je napravljena u pogonskom delu tako to je zamenjen SUS-motor s elektromotorom. Elektrino napajanje je iz mree niskog napona pomou produnog kabla.

a) Sl. 2.3. Kopaica na elektromotorni pogon

b)

Elektromotor snage 1,5 kW dovoljan je za prekopavanje zemljita do dubine od 17 cm, kao i za povrinsku kultivaciju, pa je kopaica primenljiva za obradu na otvorenom prostoru (sl. 2.3,a), kao i u zatienom prostoru (sl. 2.3,b). Radi lake manipulacije u zatienom prostoru, gde je smanjen manevarski prostor i postoji potreba estog premetanja kopaice (prelaz preko betonirane staze, prelaz iz reda u red kulture u poodmakloj vegetaciji), pomoni toak je u vreme obavljanja obrade esto u upotrebi, radi oslanjanja i transporta (sl. 2.3,b).

2.2.2. Jednoosovinski traktori


Jednoosovinski traktor (sl. 2.4), za razliku od motorne kopaice ima: sopstveni ureaj za kretanje u vidu tokova, poteznicu i prikljuno vratilo. Na slici 2.4 prikazan je jednoosovinski traktor u agregatu sa jednobrazdnim raonim plugom sa predplunjakom i dodatnim tegovima na prednjem nosau i tokovima.

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Sl. 2.4. Jednoosovinski traktor

Kao pogonski motori koriste se dvotaktni ili etvorotaktni benzinski motori i dizel motori snage najee od 2 10 kW, pri emu se specifina masa kree veinom u granicama od 15 do 30 kg/kW snage motora. Menja ima vei broj stepena kretanja (brzina) za kretanje unapred, kao i jednu ili vie brzina za kretanje unazad. Jednoosovinski traktori imaju i ureaj za blokiranje konica pomou kojih se izvodi koenje levog ili desnog toka, pri izvoenju krunog (sl. 2.5,a) ili polukrunog kretanja (sl. 2.5,b), u zavisnosti od agrotehnike operacije koja se izvodi.

a)

b)

Sl. 2.5. Kruno i polukruno okretanje jednoosovinskog traktora

Poluge sa rukohvatima mogu da se podeavaju u horizontalnoj ravni (levo ili desno) za odgovarajui ugao (sl. 2.6,a), kako se rukovaoc ne bi kretao po obraenoj povrini zemljita (sl. 2.6,b). Poluge sa rukohvatima za upravljanje jednoosovinskim traktorom mogu da se podeavaju u vertikalnoj ravni u zavisnosti od agrotehnike operacije koja se izvodi, odnosno prikljune maine, i visine radnika koji rukuje mainom (pomeranjem nagore ili nadole, sl. 2.6,c).

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

b)

a)

c)

Sl. 2.6. Zakretanje poluga sa rukohvatima u horizontalnoj i vertikalnoj ravni

Poluge sa rukohvatima mogu da se zakrenu za 1800 u horizontalnoj ravni (sl. 2.6, a i 2.7), u zavisnosti od radne operacije koja se izvodi.

Sl. 2.7. Zakretanje poluga sa rukohvatima za 180

Na slici 2.8,a prikazan je jednoosovinski traktor sa standardno postavljenim polugama sa rukohvatima u agregatu sa rotofrezom pri izvoenju povrinske obrade zemljita, dok je na slici 2.8,b prikazan jednoosovinski traktor u agregatu sa prikolicom, pri transportovanju saksija sa cveem iz staklenika. 7

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

a)

b)

Sl. 2.8. Jednoosovinski traktor u agregatu sa razliitim prikljucima

Veliki broj prikljunih maina mogue je prikopati za jednoosovinski traktor, a neke od njih su prikazane na slici 2.9.

a)

b)

c)

d)

e)

f)

g)

h)

i)

Sl. 2.9. Jednoosovinski traktor u agregatu sa nekim od prikljunih maina: a - rotofreza; b - raoni plug ravnjak; c - nagrta zemlje; d - obrtni raoni plug; e - kultivator sa nagrtaem zemlje; f - prskalica; g - travokosilica; h - travokosilica sa koem; i - sitnilica orezanog granja

Osim navedenih prikljunih maina, jednoosovinski traktor moe da se agregatira i: pumpom za navodnjavanje, sadilicama rasada, lukovica i krtola, meurednim kultivatorom, rasipaem mineralnog hraniva, vadilicom krompira i drugim prikljunim mainama. U zavisnosti od radne operacije koja se izvodi, tokovi na jednoosovinskim traktorima mogu biti sa pneumaticima ili metalni (kandasti ili reetkasti). Tako naprimer pri oranju, na tokovima se postavljaju dodatni tegovi i kandasti tokovi dok se kod jednoosovinskih traktora vee snage, pored navedenog, pri 8

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

izvoenju oranja na veoj dubini na prednjem delu traktora nalazi nosa na koji se postavljaju dodatni tegovi. Na ovaj nain poveava se ukupna masa jednoosovinskog traktora to obezbeuje vee iskorienje vune sile traktora.

2.2.3. Niski traktori sa krutom i zglobnom asijom


Niski traktori sa krutom asijom (sl. 2.10,a) i niski zglobni traktori (sl.2.10.b) odlikuju se efikasnim sistemom oscilujue asije, maksimalnom stabilnou, zbog niskog teita, to mu omoguava rad i na ekstremnim nagibima. Snaga dizel motora, u zavisnosti od tipa traktora, kree se od 25 kW do preko 60 kW. Mogu biti opremljeni sa razliitim menjaima, sa 12 (8 za kretanje napred i 4 za kretane unazad) ili sa 32 stepena prenosa (16 za kretanje unapred i 16 za kretanje unazad) kao i sa hidrostatskim pogonom (sl. 2.10,b) sa tri reima rada (sporo, normalno i brzo).

a) b) Sl. 2.10. Niski traktor sa krutom asijom i prednjim upravljakim tokovima (a) i zglobni traktor (b)

Odlian raspored mase traktora obezbeuje znatno uravnoteeniji odnos prednjeg i zadnjeg dela traktora pri optereenju u odnosu na klasine traktore. Traktori imaju mogunost rotiranja vozaevog sedita sa komandama za upravljanje, za 1800 u roku od 5 sekundi. Poboljana je preglednost pri upotrebi prikljunih maina kako pozadi, tako i frontalno kaenih. Hodni mehanizam obezbeuje mali radijus okretanja, to utie na smanjenje broja manevara pri izvoenju razliitih agrotehnikih operacija.

2.2.4. Uski standardni traktori


Uski standardni traktori nalaze iroku primenu u izvoenju razliitih agrotehnikih operacija u pejzanoj arhitekturi kako na otvorenom prostoru-njivi (rasadnicima ukrasnog drvea i iblja, viegodinjim zasadima...), ali i u objektima zatienog prostora (staklenicima, plastenicima i visokim tunelima). Glavne odlike uskih standardnih traktora su male dimenzije (minimalna irina iznosi 1,0 metar), veliki ugao zakretanja prednjih tokova, to obezbeuje dobre manevarske sposobnosti i mogunost za agregatiranje sa velikim brojem prikljunih maina. Savremeni uski standardni traktori proizvode se sa pogonom samo na zadnjim tokovima, 4 x 2 (2DW) i pogonom na sva etiri toka, 4 x 4 (4DW), imaju prikljuna vratila traktora sa 540 i 1.000 o/min, podizni hidraulini mehanizam, izvode spoljne hidraulike. Menjai imaju veliki broj stepeni prenosa za kretanje unapred i unazad, zavisno od proizvoaa i modela traktora (npr. 45 za kretanje unapred i 45 za kretanje unazad), to omoguava ostvarenje radnih brzina od nekoliko stotina m/h do 40 km/h, a samim tim i izvoenje velikog broja agrotehnikih operacija. Snaga motora uskih standardnih traktora kree se najee u granicama, zavisno od proizvoaa i modela traktora, od 40 do 70 kW. *Traktor je samohodna vuno-pogonska jedinica, sastavljena od elemenata, sklopova, mehanizama, agregata i pribora, namenjena za izvoenje brojnih operacija u sastavu sa nekim oruem ili mainom.

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

3. MAINE ZA UREENJE I DRENAU ZEMLJITA


Da bi se novoosvojene povrine privele nameni za proizvodnju cvea, povra, lekovitog, zainskog i aromatinog bilja, kako na otvorenom polju tako i u objektima zatienog prostora, ili za formiranje travnjaka i ostalih ureenih zelenih povrina, potrebno je primeniti: maine za pripremne radove na zemljitu, maine za iskop i ravnanje zemljita, maine za izvoenje radova na drenai zemljita i maine za iskop i odravanje otvorenih kanala.

3.1. Maine za pripremu zemljita


Maine za pripremne radove na zemljitu imaju zadatak da pripreme i oiste teren za obavljanje narednih radova. Pripremni radovi obuhvataju: ienje povrine zemljita od korenja, panjeva, drvea i bunja, sakupljanje kamena i rastresanje zemljita. Pripremni radovi sa zemljitem izvode se mainama za: upanje panjeva, obaranje stabala i vaenje korenja, ienje povrine zemljita od bunja i ikara, sakupljanje kamena, izvoenje duboke obrade zemljita i podrivanje.

3.2. Maine za iskop i ravnanje zemljita


Posle zavrene pripreme zemljita, pristupa se osnovnoj operaciji rada sa zemljitem, tj. iskopu, razastiranju ili nasipanju zemljita. Maine za iskop i ravnanje zemljita namenjene su za iskop zemljita u slojevima debljine do 20 cm s istovremenim transportom i razastiranjem zemljita u slojevima i ravnanjem. Radni ciklus maina za iskop i ravnanje zemljita, sastoji se iz sledeih operacija: iskopa zemljita, transporta zemljita, pranjenja radnog organa maine s istovremenim ravnanjem povrine i povratnog transportnog hoda. Prema nameni i obliku alata za izvoenje radova sa zemljitem ova grupa maina obuhvata: bagere, skrepere, dozere, gredere i sl. Radni organ kod bagera je kaika sa noem, kod skrepera ko sa noem, a kod dozera i grejdera daska i no.

3.3. Maine za iskop kanala


Radi regulacije vodnog reima podruja za potrebe biljne proizvodnje, preduzimaju se odgovarajui melioracioni radovi. Sve mere kojima se utie na poboljanje vodnih svojstava zemljita nazivaju se hidrotehnike melioracije, dok se agrotehnikim melioracijama poboljavaju proizvodna svojstva zemljita. Zadatak odvodnjavanja je stvaranje uslova za postizanje stabilnih i visokih prinosa poljoprivrednih kultura odvoenjem suvinih voda sa i iz zemljita. Odvodi se samo ona voda sa nekog podruja, koja je tetna za biljku (vlanost zemljita iznad poljskog vodnog kapaciteta, ili skraeno PVK). Odvodnjavanjem zemljitu se menjaju njegove osobine to omoguava promenu obima i kvaliteta dotadanje poljoprivredne proizvodnje i njene strukture. Sistem za odvodnjavanje s otvorenom kanalskom mreom, koja ima zadatak da prikupi sav viak vode, izgrauje se sa bagerima i specijalnim mainama za iskop kanala. Maine za iskop kanala (kanalokopai) su maine za iskop kanala manjih dimenzija. Izrauju se sa aktivnim i pasivnim radnim organima i uglavnom se kae za poluge hidraulunog podiznog sistema traktora. 10

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

3.4. Maine za izvoenje radova na drenai zemljita


Drenaa se koristi za regulisanje visokog nivoa podzemne vode, ali je mogue i uklanjanje suvinih voda poreklom od padavina (povrinska drenaa). Pri proizvodnji u objektima zatienog prostora (visoki tuneli, plastenici ili staklenici) potrebno je da zemljite bude dovoljno duboko i bogato humusom, da ima dobar vodni i vazduni kapacitet, odgovarajuu pH vrednost i da ne sadri tetne soli. Pri postavljanju objekata zatienog prostora i zasnivanja proizvodnje obavezno mora da se proveri nivo podzemne vode. Povoljnim stanjem smatra se ako je nivo podzemne vode na dubini izmeu 80 i 120 cm. Ako je nivo podzemne vode 70 do 100 cm, obavezno se postavljaju drenane cevi, ime se spreava zakieljavanje zemljita i smanjivanje vazdunog kapaciteta zemljita. Osnovna podela drenae je: krtina drenaa, vertikalna drenaa, bioloka drenaa i horizontalna cevna drenaa. Krtina drenaa primenjuje se na tekim, glinovitim zemljitima, koja su u odreenim periodima godine sklona prevlaivanju. Krtini kanali su posebni tip drenanih kanala, koji se izrauju tako to se kroz zemljini profil na odreenoj dubini provlai drener (cilindrino telo sa konusnim vrhom), izraen od kvalitetnog metala otpornog na habanje, a privren je najee pomou lanca za donji deo klina podrivaa. Vertikalna drenaa predstavlja sistem specijalnih buotina ili bunara iz kojih se po potrebi crpi voda radi snienja nivoa podzemne vode. Bioloka drenaa ili odvodnjavanje transpiracijom slui kao dopunska mera. Ovaj nain odvodnjavanja podrazumeva sadnju odreenih vrsta biljaka, poznatih po velikoj potronji vode u procesu stvaranja suve mase. U tu svrhu su naroito pogodni: iva, topola, dud, brest, ameriki javor, klen, kajsija i lenik. Horizontalna cevna drenaa prema dubini postavljanja cevi moe biti, plitka (na 0,8 do 1 m dubine), srednje duboka (1 do1,3 m) i duboka (>1,3 m). Znatno poboljanje kvaliteta odvodnjavanja postignuto je primenom perforiranih, plastinih drenanih cevi s izlivnom cevi sa titnikom na kraju prema otvorenom kanalu. Polaganje ovih cevi izvodi se potpuno mehanizovano. Maine za polaganje cevne drenae u osnovi se sastoje iz vuno-pogonske jedinice velike snage motora (od 110 do 200 kW), kao i radnih organa za formiranje kanala, podrivanje zemljita i polaganje drenanih cevi. Prikazana maina (sl. 3.1) moe da polae drenane cevi prenika do 100 mm na dubinu do jednog metra. Upravljanje ureajem za iskop i polaganje plastinih perforiranih drenanih cevi kod savremenih maina, mogue je ostvariti pomou: laserskih kontrolnih ureaja za odravanje zadatog nagiba dna kanala za polaganje drenanih cevi (sl. 3.1), ili voenjem maine preko satelitskog sistema, GPS. Plastine drenane cevi nalaze se namotane na kalemu, koji je postavljen na maini. Pomoni radnik ulae drenanu cev u voicu, koja se nalazi na zadnjem delu podrivaa. Na donjem delu voice, pri dnu rova je otvor kroz koji se cev polae na dno otvora. Prenici cevi su standardizovani (40, 60, 80, 100, 150, 200, 250 i 300 mm), a nagib (tj. pad) cevovoda obezbeuje da voda kroz njih otie brzinom koja poveava noenje vrstih estica brzinom od 0,2 do 0,3 m/s. Prolaskom podrivaa zemljite se obruava pokrivajui cevi.

11

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Sl. 3.1. Vuena maina za postavljanje drenanih cevi

Drenane cevi se postavljaju na odreenoj dubini, koja je vea od dubine obrade zemljita, h N. Odnos dubine postavljanja drenanih cevi (d) i njihovo meusobno rastojanje (L), slika 3.2, u direktnoj je zavisnosti od mehanikog sastava zemljita. Na peskovitom zemljitu dubina postavljanja drenanih cevi (d1) iznosi od 0,8 do 1,2 m, dok na glinovitom i tekom ilovastom zemljitu dubina postavljanja drenanih cevi (d2) je od 0,8 do 0,9 m. Razmak izmeu drenanih cevi na peskovitom zemljitu (L1) iznosi od 3 do 4 m, a na glinovitom i tekom ilovastom zemljitu (L2) od 1,5 do 2 metra.

Sl. 3.2. Uzajamna zavisnost dubine polaganja drenanih cevi (d) i rastojanja izmeu drenanih cevi (L)

Duboko postavljeni drenovi poboljavaju vodni reim zemljita do vee dubine i odvodnjava se povrina sa manjom ukupnom duinom cevi. Nedostatak duboko postavljene drenae je u tome to se nivo vode sniava polako, odvodnjavanje rizosfernog sloja je neravnomerno, a i iskop je otean. Plitko postavljena drenaa brzo i ravnomerno odvodi vodu, meutim cevi dolaze u zonu mrnjenja, korenje biljke prodire u cevi i potrebna je relativno velika ukupna duina cevi za odvodnjavanje plitkog zemljinog sloja. Kod velikih duina cevovoda i neujednaene konfiguracije terena prave se drenski kolektori na minimalnoj dubini od 80 cm, tj. ispod dubine izmrzavanja i zone maksimalnog sadraja korena gajenih biljaka. Maksimalna dubina postavljanja drenskih cevi je oko 1,5 m, a u nekim sluajevima (obodni drenovi) i do 2,0 m. Kod odvodnjavanja zemljita u kojima je prva izdan izuzetno mineralizovana, dubina postavljanja drenanih cevi moe biti i do 3,0 m.

12

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Pad i duina plastinih drenanih cevi zavisi od prenika cevi i tipa zemljita. Za minimalni prenik plastine drenane cevi od 50 mm minimalni pad iznosi od 0,1 do 0,4% a granina duina drenanih cevi od 200 do 300 m. Odravanje horizontalne cevne drenae radi obezbeenja oticanja vode podrazumeva redovno ienje izliva, kao i ispiranje drenova skupljaa i kolektora. Redovnim odravanjem obezbeuje se funkcionalnost drenanog sistema, a poremeaji mogu biti razliitog porekla kao to je prikazano na slici 3.3. Ispiranje drenanih cevi obavlja se pumpnim ureajima visokog pritiska, radi uklanjanja mehanikih neistoa (glinovite estice i deo peska). Metalni talog mora da se uklanja i hemijskim ispiranjem.

Sl. 3.3. Uzroci poremeaja funkcionalnosti drenae: 1 - zasipanje otvorenog kolektora; 2 - stvaranje plunog ona; 3 - stvaranje pokorice; 4 - kolmiranje korenjem; 5 - kolmiranje nanosom; 6 - izliv drena obrastao rastinjem; 7 - zasipanje kanala

3.5. Maine za odravanje otvorenih kanala


Kanalska mrea mora biti u funkcionalnom stanju u vreme eksploatacije. Odravanje otvorene kanalske mree, bez obzira na njenu namenu, obavlja se uklanjanjem rastinja i korekcijom poprenog profila kanala. Uklanjanje rastinja obavlja se: biolokom, hemijskom ili mehanikom metodom. Bioloko ienje kanala podrazumeva gajenje odgovarajuih biljnih i ivotinjskih vrsta koje e direktno ili indirektno unitavati korove, a jednostavni su za odravanje. Hemijski metod uklanjanja vegetacije podrazumeva primenu herbicida. Meutim, korienje herbicida moe izazvati trovanje riba i drugog ivog sveta u kanalu i vodotocima povezanim sa tretiranom kanalskom mreom i takva voda ne moe biti koriena za ljudske potrebe i mogu da se unite gajene kulture ako se sa njom navodnjava. Mehaniko uklanjanje vegetacije podrazumeva uklanjanje obalske i akvatine vegetacije. Uklanjanje obalske vegetacije izvodi se koenjem pomou traktorskih ili samohodnih kosilica (sl. 3.4).

13

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

a)

b)

Sl. 3.4.Traktorska (a) i samohodna kosilica (b) za uklanjanje obalske vegetacije

Uklanjanje akvatine vegetacije izvodi se kosilicom koje se postavljaju na razliite plovne objekte (sl. 3.5) i slue za koenje po profilu i dubini kanala, s istovremenim prikupljanjem i odlaganjem pokoene mase biljaka na obalu, ili putanjem pokoene mase u vodu.

Sl. 3.5. Plovna kosilica

Korekcija poprenog profila kanala izvodi se mainama koje su obavile i iskop kanala. Osnovni radni organ za ienje kanala je kaika, koja je za tu priliku s otvorima za oticanje vode iz nje (sl. 3.6).

Sl. 3.6. Kaika s otvorima za ienje kanala (postavljena na streli bagera)

14

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

5. DEZINFEKCIJA ZEMLJITA
Neprekidnim gajenjem cvea, i drugog sadnog materijala na istom mestu dolazi do porasta populacije (tj. namnoavanja) tetnih organizama u zemljitu: prouzrokovaa bolesti (gljive, bakterije, virusi), insekata, grinja, nematoda, korova i glodara. Ta pojava moe dostii tolike razmere da se onemoguava bezbedno i ekonomino gajenje biljnih vrsta i radi toga dezinfekcija zemljita predstavlja znaajan deo programa zdravstvene kontrole i zatite. tetni organizmi se moraju unititi na najpogodniji nain i za gajenu biljnu vrstu i za zemljite, odnosno, primenjenom tehnologijom proizvodnje treba odravati "istou" proizvodnog zemljita i okolnih parcela. Zbog razlika i ogranienosti delovanja razliitih mera za dezinfekciju, najpogodnije je primeniti tzv. integralnu zatitu koja podrazumeva kombinaciju razliitih metoda dezinfekcije (fizikih, hemijskih i dr.). Sutina kombinovanja je dopunjavanje primenjenih metoda u delovanju kako zbog ogranienosti njihovog dejstva na odreenu populaciju patogena, tako i zbog tetnih posledica prekomernog doziranja na korisne organizme u zemljitu. Bez obzira da li se radi o dezinfekciji zemljita na otvorenom polju ili u zatienom prostoru, neki od naina dezinfekcije moraju se periodino ili redovno sprovoditi, a koja konkretna mera je primenjiva i neophodna zavisi od vrste i obima prisutnosti patogena u zemljitu. Opti preduslov za primenu dezinfekcije je odgovarajue fiziko stanje zemljita. To se pre svega odnosi na dobru usitnjenost (veliina grudvi max do 25 mm) i vlanost zemljita kao kod bilo koje vrste obrade (tj. ni presuvo, ni prevlano). Ako se radi o primeni hemijske dezinfekcije, mora se u tehnologiji proizvodnje rezervisati vreme za dezinfekciju u trajanju od 2 do 4 nedelje, kada se ne preporuuje obavljanje ni jedne agrotehnike operacije na tretiranom zemljitu.

5.1. Fizika dezinfekcija


Osnovni nain odravanja "istoe" zemljita, u irem smislu dezinfekcije, je fiziko uklanjanje zaraenih biljaka ili njihovih delova upanjem, ili sprovoenje odreenih agrotehnikih mera radi suzbijanja tetoina. To je lokalna intervencija i najee je rezultat dobrog zdravstvenog nadzora i ima karakter prevencije. Meutim, ukoliko je zaraza, ili mogui izvor zaraze prisutan dui period vremena ili je zahvaeno ire podruje, neophodno je preduzeti dezinfekciju putem zaoravanja zaraenih biljnih ostataka (plodova, stabljika, krtola, lia i dr.). Zaoravanjem se prekrivaju inokulumi slojem zemljita i potpomae se eliminacija veine patogena koji se nalaze na ili u delovima biljaka i zemljita. Stoga je dubina zaoravanja (>25 cm) vrlo bitna, jer se zaraeni sloj zemljita biljnim ostacima odlae na mesto gde oni podleu mikrobiolokoj i drugoj dezintegraciji. Za takvo zaoravanje su, sa fitosanitarnog stanovita, najpogodniji raoni plugovi sa spiralnom daskom, jer u potpunosti prevru plasticu. Zaoravanje je efikasno i za uklanjanje proraslih korovskih biljaka i za spreavanje aktivacije njihovih semena rasutih po proizvodnoj povrini. Tokom vegetacije korovske biljke se interventno suzbijaju stalnom kultivacijom zemljita i to sve dotle dok se gajene biljke ne ugroavaju radom maina. Kultivacija se obavlja sa meurednim kultivatorom (sl. 5.1) prilagoenom usevu, ime se eliminiu mlade korovske biljke u ranoj fazi rasta i pokrivaju tankim slojem zemlje kako bi zapoela njihova razgradnja. Fizikim merama dezinfekcije - zatite ne mogu se eliminisati mikroorganizmi i njihovi reproduktivni organi koji su locirani i u najmanjim esticama zaraenog zemljita, ali se moe spreiti njihovo irenje. Radi toga, nakon upotrebe maina korienih na zaraenom zemljitu, a pre korienja na nazaraenom zemljitu, treba izvriti njihovo pranje, detaljno ienje i dezinfekciju. Ovo se odnosi kako na maine za osnovnu obradu zemljita, predsetvenu pripremu i meurednu kultivaciju , tako i na sejalice, sadilice i dr.

15

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Sl. 5.1. Meuredni kultivator pri unitavanju korova

Sl. 5.2. Pokrivanje zemljita folijom za solarizaciju

5.2. Hemijska dezinfekcija


Hemijska dezinfekcija zemljita podrazumeva unitavanje patogena hemijskim sredstvima (fumigantima) na direktan nain. Hemijska sredstva, zbog tetnosti njihovog prisustva na i u biljkama (kao rezultat predoziranja, nedovoljne razgraenosti i dr.) i zbog ekolokih posledica njihove prekomerne upotrebe, sve vie se izbegavaju i zabranjuju. Meutim, njihova primena u savremenoj proizvodnji najee se ne moe potpuno izbei i primenjuje se u kombinaciji sa drugim nainima dezinfekcije. Izborom manje toksinih i brzo razgradivih pesticida, uz njihovu pravilnu i blagovremenu primenu, omoguava se dezinfekcija zemljita do praga zdravstvene, ekoloke i ekonomske tetnosti i dobija se dobar kvalitet i prinos gajenih biljaka. Tretiranje zemljita sa hemijskim sredstvima obavlja se prskalicama, rasipaima mineralnog hraniva, ili sa specijalnim izvedbama maina. Poto su dezinfekcione hemikalije lako isparljive i njihovim razlaganjem se oslobaa gas koji unitava patogene u trajanju od vie nedelja, odmah nakon ulaganja u zemljite, bez obzira na nain unoenja, moraju se prekriti slojem zemljita vee ili manje debljine. Primena hemijskih sredstava je ogranienog dejstva osim iz bezbednosnog razloga i zbog njihovog selektivnog delovanja na patogene i njihove rezistentnosti na delovanje pojedinih pesticida.

5.3. Solarizacija
Solarizacija se moe ubrojati i u termiki metod dezinfekcije, ali zbog specifinosti izvoenja posebno se izuava. Osunavanje (solarizacija) radi zagrevanja zemljita, obavlja se pokrivanjem zemljita (sl. 5.2) providnom plastinom folijom, koja se primenjuje u tehnologijama savremene proizvodnje u hortikulturi. Pokrivanjem zemljita, u kombinaciji sa intenzivnim zalivanjem po sistemu "kap po kap" postie se povienje temperature zemljita na preko 50oC, u trajanju od 30 do 40 dana. Povienje temperature pogoduje korovskim biljkama, ali zbog sputavanja rasta, poveane vlanosti vazduha ispod folije, nedostatka kiseonika i svetlosti mlade korovske biljke venu i uginu. Da bi se postigla dobra efikasnost unitavanja korova, suma temperatura u vreme vegetacije gajene kulture u regionu gde se ova metoda primenjuje, treba da je velika, to znai da je primenjiva u krajevima gde je i broj sunanih dana sa visokom temperaturom velik. Ovaj metod dezinfekcije je za kontinentalne uslove nedovoljno pouzdan i efikasan (i pored neospornog ekolokog karaktera), tim vie to se njome ne mogu unititi svi tetni organizmi u zemljitu, pa ak ni najprisutnije tetne gljive.

16

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

5.4. Termika dezinfekcija


Termika dezinfekcija se pokazala u praksi kao najpogodniji nain unitavanja patogena obzirom na nedostatke ostalih metoda dezinfekcije, mada i ona ima mane. Sutina tretiranja je izlaganje estica zemljita visokim temperaturama u kraem ili duem trajanju, za koje vreme se gotovo svi patogeni unitavaju. Naalost, unitavaju se i neki od organizama korisni za biljke ili zemljite, pa primena treba da je strogo kontrolisana po pitanju vremena izlaganja zemljita visokim temperaturama. Za tretiranje moe se koristiti plamen iz gorionika, odnosno dimni gasovi visoke temperature ili vodena para. Tretiranje zemljita zagrevanjem moe podjednako efikasno da se primeni i na otvorenom polju i u zatienom prostoru. Tretiranje plamenom obavlja se sagorevanjem gasovitog goriva (npr. propan-butana) zbog sastava produkata sagorevanja koji ne zagauju ni tretirano zemljite ni okolni vazduh. Izvodi se mainom koja u svom sastavu ima rastresa zemlje sa podizaem tretiranog sloja koja se kratkotrajno izlae dejstvu visoke temperature produkata sagorevanja. Da se zemljite ne bi preterano zagrejalo izlaganjem dejstvu temperature od 800 do 1.100oC, njeno zadravanje u takvoj sredini je 3 do 5 sekundi, pri emu se zagreje na svega 80 do 90oC, a to je dovoljno obzirom da se patogeni unitavaju i na niim temperaturama. Posle tretiranja, zemljite se povalja valjkom radi sabijanja, tako da se poviena temperatura postepeno sniava i produava se njeno dejstvo. Tretiranje vodenom parom se pokazalo u praksi kao najefikasniji metod dezifekcije, a uz to odgovara i strogim ekolokim standardima. Podjednako je prikladno za otvoreno polje i zatieni prostor, uz potovanje specifinosti sredine, jer se mogu koristiti isti ureaji za proizvodnju pare. Zemljite koje se dezinfikuje vodenom parom treba da je vlanosti kao pri obavljanju bilo koje agrotehnike operacije u tehnolokom nizu. Ako je zemljite sa prevelikim sadrajem vlage ili je presuvo ne treba vriti tretiranje vodenom parom. Dezinfekcija zemljita vodenom parom je, uslovno reeno, povrinsko tretiranje jer je dubina prodiranja toplote ograniena na oranini sloj, koji se prethodno pripremi kako bi u vreme tretiranja bio rastresit, sa mrviastom strukturom, a sve radi ujednaenog i lakog prodiranja vodene pare. Toplotni agregat za proizvodnju vodene pare je tzv. "mobilni generator pare " tj. "kotao " (sl. 5.3) niskog pritiska (natpritisak 0,5 bar). Stanje vodene pare je suvozasieno ili pregrejano ime se izbegava preveliko ovlaivanje zemljita. Koliko energije se potroi za zagrevanje ilustruje sledei primer: sa produkcijom od 100 kg/h vodene pare, omoguava se dezinfekcija zemljita povrine od 20 - 30 m2/h na dubini od 7 do 15 cm, uz prosenu potronju ulja za loenje od 8 kg/h.

Sl. 5.3. Mobilni generatori vodene pare

Mobilni generatori vodene pare niskog pritiska proizvode se sa kapacitetom u dijapazonu od od 100 kg/h pa do 2.000 kg/h, sa potronjom ulja za loenje od 8 kg/h pa do 148 kg/h. Dezinfekcija zemljita na otvorenom polju, obavlja se specijalnim poklopcima tkz. "prevrnutim tepsijama", kojima se prekriva tretirano zemljite. Ovaj metod je pogodan za dezinfekciju zemljita

17

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

ija je povrina formirana u obliku leja (gredica). Tepsije (poklopci, zvona) su izraene od nerajueg elika, aluminijuma, ili nekog drugog nerajueg materijala. Tepsija je kvadratnog ili pravougaonog oblika, najee povrine od 2 do 6 m2 . Pojedinane prevrnute tepsije se najee postavljaju na runa kolica (sl. 5.4), ali mogu biti i sa rukohvatima.

Sl. 5.4. Dezinfekcija leja vodenom parom pomou prevrnute tepsije na kolicima

Prevrnuta tepsija se blago utiskuju u zemljite i kroz prikljuak sa gornje strane se dovodi vodena para iz generatora pomou fleksibilnog creva. Dezinfekcija zemljita u zatienom prostoru, se obavlja na slian ili identian nain kao i na otvorenom polju, s tom razlikom to se primenjena tehnika prilagoava specifinostima prostora. Koriste se isti generatori vodene pare, ali pogodnije je da se to radi u prostoru koji je termiki zatien i da nema uticaja vetra. Takoe se koriste obrnute tepsije (sl. 5.5), ali i pokrivai (sl. 5.6), ispod kojih se dovodi pripremljena vodena para.

Sl. 5.5. Dezinfekcija zemljita u visokom tunelu, dovoenjem vodene pare ispod obrnutih tepsija

Sl. 5.6. Dezinfekcija zemljita u stakleniku, dovoenjem vodene pare ispod pokrivaa

18

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Vreme za koje se ubrizgava para prvenstveno zavisi od temperature na kojoj se zemljite dezinfikuje i od eljene dubine dezinfekcije. Nakon isteka potrebnog vremena tretiranja upotrebljeni pokriva ili obrnuta tepsija premeta se na netretirano zemljite i postupak se ponavlja. Toplotni kapacitet sistema za termiku dezinfekciju zemljita vodenom parom u zatienom prostoru odabira se shodno izboru kultura ija proizvodnja se planira, ukupnoj povrini i dimenzijama objekata zatienog prostora. Metalne obrnute tepsije su pogodne za primenu u zatienom prostoru za povrinsku dezinfekciju zemljita do maksimalne dubine od 10 do 12 cm. Povrina tepsije (tj. povrina zemljita koja se pokriva sa njom) se dimenzionie prema toplotnom kapacitetu generatora. Vreme potrebno za dezinfekciju zemljita na 90C i dubini od 10 cm iznosi od 5 do 8 minuta (zavisno od spoljanje temperature vazduha i stanja pripremljenog zemljita). Dezinfekcija ispod plastinog pokrivaa, koristi se svuda gde se preporuuje dezinfekcija na veoj dubini (preko 12 cm). Duina trajanja ubrizgavanja vodene pare ispod pokrivaa zavisi od eljene dubine dezinfekcije zemljita. Na primer: sa generatorom toplotnog kapaciteta od 800 kg/h vodene pare, na povrini od 150 m2, za dezinfekciju zemljita na 90C priblino vreme tretiranja iznosi (tab. 5.1): Tab. 5.1. Orijentaciono vreme trajanja dezinfekcije zemljita, zavisno od dubine tretiranja Dubina 10 cm 20 cm 30 cm 40 cm Vreme 1 as 2 asa 15 min 3 as 30 min 4 as 45 min

Zavisnost prikazana u tabeli definie se za razne kapacitete toplotnog agregata i za razne povrine tretiranog zemljita.

19

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

6. MAINE ZA PRIPREMU SUPSTRATA


Supstrat je bioloki materijal sastavljen od razliitih komponenti: humusnog zemljita, treseta, peska, ilovae, komposta, zgorelog stajnjaka, perlita, slame, kore i otpada od drveta i raznih drugih biolokih otpadaka. Od komponenti se priprema meavina koja odgovara nameni (vrsti kulture i nainu gajenja biljaka), tako da fizike karaktetistike (sadraj vlage, granulacija, zapreminska masa, homogenost), kao i hemijske i bioloke karakteristike meavine zadovolje postavljene zahteve. Supstrat ima: zapreminsku masu od 200 do 500 g/dm3, maksimalni vodni kapacitet od 50 do 60%vol, vazduni kapacitet od 20 do 30%vol , poroznost od 70 do 80% vol i pH vrednost od 5,5 do 6,5. Ove smee koriste se za proizvodnju rasada u kontejnerima, hranljivim kockama, saksijama, kao i za gajenje razliitih biljnih vrsta u hortikulturi u objektima zatienog prostora. Specifinost hortikulturne proizvodnje, posebno u objektima zatienog prostora, gde se u najrazliitijim uslovima uzgaja veliki broj cvetnih, listopadnih i etinarskih vrsta, esto i razliitog geografskog porekla, namee potrebu da se tim biljkama obezbede pored klimatskih i optimalni uslovi u pogledu ishrane, bilo u fazi nicanja, oiljavanja ili daljeg razvoja. Taj cilj se postie gajenjem biljaka u istim supstratima, ili zemljinim smeama prilagoenim zahtevima biljaka u pojedinim fazama razvoja. Najee se koriste smee od vie komponenti ili gotove fabrike meavine, u zavisnosti od potreba biljke, naina njenog razmnoavanja, mesta daljeg uzgoja itd. Za pripremu supstrata koriste se maine za: drobljenje, prosejavanje, prekopavanje, meanje, dezinfekciju, i za dodavanje mineralnog hraniva.

6.1. Maine za drobljenje


Maine za drobljenje koriste se za mlevenje kabastih komponenti za supstrat, nepravilnog oblika, sa dimenzijama >30 mm. Drobljenjem i homogenizovanjem se dobijaju dimenzije od 5 do 15 mm, uz istovremeno meanje. Drobljenje se uglavnom izvodi pomou udarakih ureaja sa rotirajuim radnim organima ili sa udarakim ploama. Drobljenje pomou udarakih ploa izvodi se tako to materijal za drobljenje dospeva izmeu ploa koje se naglo primiu-odmiu i pri tome drobe krupne, zarobljene komade. Drobljenje traje sve dok se ne usitni materijal i propadne kroz reetku koja se nalazi ispod udarakih ploa. Drobljenje sa rotirajuim radnim organima obavlja se sa noevima koji rotiraju uvreni na rozeti ili na bubnju. Jednostavna konstrukcija drobilice (sl. 6.1) primljeni materijal kroz usipni ko (1) proputa na rotirajue noeve (2), da bi ih oni odbacili prema udarakim letvama (3) gde se on zadrava sve dok se ne obavi usitnjavanje. Noevi u rotaciji prolaze kroz procepe izmeu letava ostvarajui zazor koji zajedno sa irinom noa definie maksimalnu dimenziju usitnjavanja. Postizanjem granine dimenzije, usitnjeni komadi se izbacuju tangencijalno iz maine zahvaeni noevima i vazdunom strujom koja se stvara u maini. Dotur materijala za drobljenje je sa trakastim ili lanastim transporterom pri emu je vano tano doziranje jer od toga zavisi kvalitet usitnjavanja i uinak maine. Za pogon ovih maina je potrebna manja snaga za pokretanje, Sl. 6.1. ematski prikaz drobilice sa bilo od sopstvenog motora ili od PVT. rotirajuim radnim organima Pri preradi drveta: granjevina, kore, delova koji ostaju pri rezanju dasaka (sl. 6.2. a), panjeva (sl. 6.2, b), kao i rashodovanih drvenih paleta i gajbica, pomou utovarne kaike se ubacuju u prijemni ko maine (sl. 6.2). Maine za drobljenje mogu biti stacionarne (postavljene na fiksno postolje) ili mobilne, sa hodnim mehanizmom u vidu tokova ili 20

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

gusenica. Radni organi prikazane maine dobijaju pogon od sopstvenog dizel motora ili elektromotora. Snaga pogonskog motora zavisi od modela drobilice, odnosno uinka. Za postizanje uinka od 30 t/h izdrobljenog materijala potreban je dizel motor snage oko 230 kW ili elektromotor snage 160 kW, dok je za model maine koja postie uinak pri drobljenju od 40 t/h potreban dizel motor snage od 320 kW ili elektromotor snage 200 kW. Izdrobljena masa pomou istovarnog trakastog transportera se odlae na gomilu (sl. 6.2).

a) Sl. 6.2. Maina za preradu otpada od drveta

b)

Kod stacionarne maine, ugao istovarnog transportera iznosi 300, dok se kod mobilnih modela moe podeavati u granicama od 10-350.

6.2. Maine za prosejavanje supstrata


Zadatak maina za prosejavanje je da odvoje grublje frakcije (dimenzija > 20 mm), a kod tresetnih supstrata i za odstranjivanje vlakana. Ova operacija se izvodi sa ureajima koji rade na principu prosejavanja kroz ravna ili cilindrina sita. Osim prosejavanja krupnijih delova, ove maine obezbeuju i kretanje materijala, a rade na principu oscilatornog sita, klateih sita, ili rotirajueg bubnja sa sitima. Maina za prosejavanje supstrata sa rotirajuim bubnjem (sl. 6.3) ima sita sa kvadratnim otvorima 20 x 20 mm. Na ramskoj konstrukciji (1) nalazi se usipni ko (2), iz kojeg supstrat dospeva u rotirajui bubanj (3). estice supstrata propadaju na popreni trakasti transporter (4), koji ih odnosi van maine. Kretanje mase supstrata u bubnju, prema prednjem otvoru, izvodi se pomou punog transportera. Neprosejane estice supstrata izlaze na kraju bubnja i pomou kose ravni (5) se odlau na gomilu. Radni organi opisane maine mogu Sl. 6.3. ematski prikaz maine za prosejavanje supstrata dobijati pogon od PVT, malog motora SUS ili elektromotora. Mainu opsluuju dva radnika, sa rotirajuim bubnjem a uinak iznosi oko 4 m3/h. 21

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Sl. 6.4. Maina za prosejavanje supstrata sa rotirajuim bubnjem velikog kapaciteta

Za prosejavanje velike koliine supstrata, postoje maine velikog uinka (od 85 do 150 m3/h). Snaga pogonskog motora je od 40 do 60 kW, pri emu se utovar supstrata u prijemni ko obavlja utovarivaem sa kaikom (sl. 6.4).

6.3. Maine za prekopavanje


Prekopavanje supstrata ima zadatak da obezbedi meanje, homogenizaciju i aeraciju supstrata, kako bi se poboljali uslovi za prirodnu razgradnju pojedinih delova.

Sl. 6.5. ematski prikaz maina za prekopavanje supstrata: a - rastura stajnjaka i traktor sa utovarnom kaikom; b - specijalna maina sa frezom i dva rotirajua bubnja; c - tunelska izvedba maine za prekopavanje supstrata

Pri prekopavanju dolazi do meanja i premetanja grubo izmeane mase supstrata. Za izvoenje ove operacije mogu se koristiti razliite maine, trakasti ili puni transporteri, rastura stajnjaka i

22

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

traktor sa utovarnom kaikom (sl. 6.5, a), namenske maine sa rotirajuim radnim organima (sl. 6.5, b), maine tunelskog tipa (sl. 6.5, c) ili samohodne maine (sl. 6.6). Na slici 6.6 prikazana je samohodna maina za prekopavanje supstrata sa bonim limenim usmerivaima i spiralnim transporterima, centralno postavljenom rotacionom spiralnom sitnilicom i bonim istovarnim transporterom.

Sl. 6.6. Samohodna maina za prekopavanje supstrata

Sl. 6.7. Samohodna maina za prekopavanje supstrata u toku rada

Uinak maine (sl. 6.6 i sl. 6.7) pri prekopavanju supstrata je, zavisno od modela, od 800 do 1.200 m3/h, sa pogonskim dizel motorom od 110, odnosno 180 kW.

6.4. Maine za meanje komponenti supstrata


Doziranje komponenti u supstratu obavlja se odmeravanjem definisanih koliina osnovnih komponenti (u zavisnosti od namene i biljne vrste), posle ega sledi homogenizovanje meavine u mealicama (tzv. mikserima). Kod mealica malog kapaciteta doziranje komponenti se obavlja runo, a za velike kapacitete meanja se koriste samohodni utovarivai sa kaikom.

23

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

6.5. Maine i oprema za proizvodnju komposta


U savremenoj i intrnzivnoj biljnoj proizvodnji, preradi proizvoda biljnog porekla, u svakom domainstvu ili gazdinstvu, kao nusproizvod dobija se ili ostaje velika koliina organske materije tzv. "otpad", vredna sirovina za proizvodnju kvalitetnog organskog hraniva - komposta. Kompostiranje je aerobni proces potpune razgradnje organske materije posredstvom mikroorganizama. Dobijeno kvalitetno organsko hranivo koristi se kao jedna od komponenti za spravljanje supstrata za gajenje cvea, povra, sadnog materijala ili kao prirodni organski mal. Sav organski materijal koji se eli kompostirati mora biti to usitnjeniji (maksimalne veliine palca), kako bi se ubrzala razgradnja i rad mikroorganizama olakao. Za razlaganje je potrebno prisustvo vazduha, pa kompost ne treba sabijati, ve naprotiv nekoliko puta u toku procesa razgradnje promeati celokupnu kompostnu masu, kako bi se ujednaili uslovi razgradnje (temperatura i homogenost). Kompostiranje manjih koliina biljnih ostataka moe se izvoditi gotovo svuda u bati, dvoritu, vonjaku, na njivi, vikendici. Za sakupljanje pokoene trave, suvog opalog lia i drugih biljnih ostataka, koriste se batenska kolica sa vreom (sl. 6.8,a). Batenska kolica, (sl. 6.8,b), sastoje se iz ramske konstrukcije od nerajueg materijala. Na donjem delu kolica nalaze se tokovi i platforma na koju se oslanja dno vree. Zapremina vree na prikazanim kolicima iznosi 70 litara. Za prikupljanje razliitog otpada za proizvodnju komposta i njihovog razvrstavanja, na ram od kolica se mogu pomou tipaljki privrstiti dve razliite vree, jedna pored druge (sl. 6.8,c).

b)

a) Sl. 6.8. Batenska kolica

c)

Plastine vree, koje se koriste za prikupljanje organske mase, proizvode se u novije vreme od biodegradabilnog plastinog filma koji se razgrauje u zemljitu pod uticajem mikroorganizama. Minimalni nivo razgradljivosti iznosi 90% za 6 meseci, pri emu nema negativnih efekata u procesu kompostiranja. Na ovaj nain je mogue industrijski proizvesti nove proizvode sa ekoloki 24

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

prihvatljivim tehnologijama, koristei poljoprivredne sirovine, koje jednom transformisane i iskoriene, putem procesa kompostiranja ponovo postaju organska supstanca. Primenom razgradljivih vrea reava se problem zagaenja ivotne sredine jer se vree posle odreenog, vremenski definisanog perioda, razlau na CO2 i H2O pri emu neostavljaju nikakve toksine materije. Kao komponenta za spravljanje komposta koristi se i piljevina nastala testerisanjem drvenih trupaca. Za sakupljanje (usisavanje) piljevine, iglica etinara, usitnjene trave, suvog opalog lia..., koristi se batenski usisiva (sl. 6.9).

a) Sl. 6.9. Batenski usisiva

b)

Prikazani batenski usisiva pogoni elektromotor snage 1.100 W, koji se napaja elektrinom energijom (230 V) pomou fleksibilnog kabla. Usisiva ima podesiv rukohvat i prihvatnu vreu zapremine 40 dm3 (sl. 6.9,a). Pored standardne vree, moe se koristiti i vrea zapremine od 100 dm3 (sl. 6.9,b). Masa usisivaa iznosi svega 4,8 kg. Promenom poloaja prekidaa na batenskom ususivau, menja se smer obrtanja ventilatora, pa usisiva postaje duva (tj. "pneumatska metla"), pomou kojeg se iste zelene povrine u vrtu, ili stepenita (sl. 6.10,a) od suvog opalog lia.

a)

b)

Sl. 6.10. Duva za uklanjanje suvog lia sa stepenita (a) i staza (b)

25

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Duva pogoni elektromotor ili motor SUS. Pri uklanjanju suvog lia na mestima gde se nalazi izvor elektrine energije (kuni vrt, staze i stepenita oko kue, vikendice...) koristi se duva sa elektromotornim pogonom, koji se napaja elektrinom energijom pomou fleksibilnog kabla (sl. 6.10,a) dok se pri uklanjanju suvog lia sa staza u parkovima koristi duva koji pogoni motor SUS (sl. 6.10,b). Prikazani duvai na elektromotorni pogon imaju protok vazduha 615 m3/h i veoma malu masu (2,9 kg), dok prikazani duva sa motorom SUS ima protok vazduha, zavisno od modela, od 645 do 760 m3/h i masu od 4,1 do 4,3 kg. Orezivanjem ukrasnog iblja i drvea, grana voaka, lastara vinove loze i drugih biljnih vrsta u vrtu ili bati dobija se bioloki materijal ijim usitnjavanjem, moe da se dobije veoma kvalitetan kompost. Prikazanu batensku seckalicu za usitnjavanje odrezanih grana (sl. 6.11) pogoni elektromotor (napon 230 V) koji se napaja elektrinom energijom pomou fleksibilnog kabla. Snaga elektromotora na prikazanoj seckalici iznosi 2.500 W, a kapacitet usitnjavanja se kree od 140 do 150 kg/h. Seckalice ima ureaj za usitnjavanje izveden na principu glodalice ili spiralnog mehanizma. Sporohodni valjak za glodanje (sl. 6.12), sa 40 min-1 uvlai materijal za seckanje du podesive kontraploe, ree ga i delimino drobi. Maksimalni prenik grana za usitnjavanje iznosi od 35 do 40 mm.

Sl. 6.12. Seckalica za usitnjavanje na principu glodanja

Sl. 6.11. Seckalica za usitnjavanje odrezanih grana

Sl. 6.13. Seckalica za usitnjavanje na principu spiralnog mehanizma

26

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Ureaj za usitnjavanje izveden na principu spiralnog mehanizma (sl. 6.13), pomou nakoenog punog transportera polako uvlai granje, drobi ih i see. Maksimalni prenik grana za usitnjavanje iznosi od 30 do 35 mm, sa uinkom oko 100 do 115 kg/h. Seckalica se premeta guranjem na tokovima i moe se postaviti za rad u neposrednoj blizini komposita. Seckalice se odlikuju malom masom (od 21 do 26 kg) i malim intenzitetom buke (84 dB). Otvor za punjenje nalazi se na visini od 93 cm to obezbeuje jednostavno i lako punjenje, a uvlaenje materijala za usitnjavanje bez povratnih udara i bez potrebe guranja grana. Na povrinama bez prikljuka na niskonaponsku elektrinu mreu koriste se seckalice sa benzinskim motorom snage oko 5 6 kW ili se kao pogon korisi jednoosovinski traktor (sl. 2.9, i). Po zavrenom usitnjavanju grana, seckalica se lako transportuje pomou rukohvata i dva toka, ak i uz stepenite (sl. 6.14). Mesto gde se postavlja kompostite treba da je zaklonjeno od vetra, u senci, najbolje na severnoj strani (sl. 6.15).

Sl. 6.14. Transport seckalice

Sl. 6.15. Mesto za kompostite

Usitnjavanje (praenje) i meanje pripremljenog komposta izvodi se specijalnim mainama iji kapacitet je prilagoen potrebnoj koliini prerade. Maina manjeg kapaciteta (sl. 6.16) ima osnovni radni organ u obliku beskonane trake na koju su postavljeni, nekoliko milimetara dugaki, elini prsti (tzv. "ic"i). elini prsti su postavljeni normalno na ravan beskonane trake i njen pravac kretanja. Materijal, koji se nalazi na traci sa elinim prstima, se presuje u prostoru izmeu trake i oprunih limova i tako se usitnjava. Kod ove maine je iznad gornjeg vratila koso postavljenog trakastog transportera (1) postavljen rebrasti valjak (2), koji usmerava kompost na valjak sa lopaticama (4). Masa prolazi kroz zazor izmeu valjka sa lopaticama i graninog lima (3) usled ega se intenzivno usitnjava i mea i kao takva izlazi iz maine pomou usmerivaa (5). Kapacitet ove maine iznosi 5 m3/h, pri emu snaga elektromotora iznosi 5 kW. irina transportne trake iznosi 80 cm. U veini zemalja Zapadne Evrope postoje veliki (gradski) komposteri (sl. 6.17) gde se gradski organski otpad odlae, selektuje i kompostira. Na taj nain se reava problem velikih koliina otpada i Sl. 6.16. Maina za usitnjavanje i meanje smea u urbanim sredinama, kao i zatita ovekove
komposta malog kapaciteta

27

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

okoline. Maina ima veliki uinak, do 1.500 m3/h, pri emu snaga dizel motora, koja se koristi za pogon radnih organa, iznos i preko 160 kW.

Sl. 6.17. Maina za kompostiranje velikih koliina gradskog otpada

6.6. Ureaji za dezinfekciju supstrata


Supstrat namenjen za gajenje biljaka mora da zadovoljava i zahteve sa zdravstvenog gledita, te je proizveden supstrat neophodno dezinfikovati. Dezinfekciju supstrata je mogue uraditi hemijskim i termikim putem. Za hemijsku dezinfekciju koriste se hemijska sredstva koja se u supstrat dodaju u procesu meanja komponenata. Termika (toplotna) dezinfekcija supstrata je nezaobilazna mera kojom se osigurava postizanje optimalnog okruenja za meusobni uticaj izmeu mikroflore i korenovog sistema gajenih biljnih vrsta. Ovakva dezinfekcija supstrata istovremeno deluje i protiv prouzrokovaa bolesti ivotinjskog i biljnog porekla, kao i protiv bakterijskih i gljivinih oboljenja. Toplotnom dezinfekcijom se delimino odstranjuje i zamor zemljita sa poboljanjem fiziko-biolokih osobina supstrata. Ureaji za izvoenje toplotne dezinfekcije mogu biti kontinualni i arni. Kontinualni ureaj obavlja dezinfekciju supstrata sa otvorenim plamenom. Dozirano se supstrat za dezinfekciju ubacuje kroz reetkasti otvor iznad plamena od gorionika, u lagano rotirajui bubanj, koji je blago nagnut prema izlaznom otvoru. Supstrat prolazi kroz plamenu zavesu (temperature od 600 do 800oC) pod ijim dejstvom jedan deo vlage iz supstrata se pretvara u vodenu paru koja obavlja dezinfikuju. Temperatura supstrata se ograniava izmeu 65 i 95 oC sa doziranjem i podeavanjem ugla nagiba bubnja. Dezinfikovani supstrat se izuzima na kraju rotirajueg bubnja. Ureaj za kontinualnu dezinfekciju supstrata pomou vodene pare, radi tako to se vodena para dovodi pomou fleksibilnih creva, od generatora vodene pare niskog pritiska do ureaja za dezinfekciju u koji se stalno ubacuje supstrat (sl. 6.18). Ureaj je pod uglom, pa je doziranje supstrata od dole, a izlaz od gore i na taj nain se dezinfikovani supstrat odlae na gomilu.

Sl. 6.18. Kontinualni ureaj za dezinfekciju supstrata vodenom parom

28

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Medij za izvoenje toplotne dezinfekcije supstrata je vodena para. Postrojenje za proizvodnju vodene pare je generator pare (kotao) niskog pritiska (natpritisak od 0,5 bar). Kotao moe biti stacionaran ili mobilan. Mobilna postrojenja za proizvodnju vodene pare omoguuju proizvodnju vodene pare u neposrednoj blizini mesta gde se izvodi dezinfekcija supstrata. Ureaji za proizvodnju pare se proizvode sa razliitim nivoom opreme i razliitim tehnikim karakteristikama. Izvedena tehnika reenja generatora vodene pare, zavisno od modela, proizvode od 150 do 2.000 kg/h vodene pare, pri emu se utroi od 11 do 146 kg/h ulja za loenje, a proizvede toplotnu energiju od 397 do 5.310 MJ/h. arni ureaj za izvoenje toplotne dezinfekcije supstrata, sastoji se od ureaja za pripremu pare i prikolice prilagoene dezinfekciji i skladitenju supstrata (sl. 6.19).

Sl. 6.19. arni ureaj za izvoenje toplotne dezinfekcije

Vodena para se iz parovoda sa uvodnom cevi (1) dovodi u menu komoru (3) regulacionog ureaja. Radna temperatura pare se regulie pomou ventila na uvodnoj cevi (2) i sa koliinom uduvanog vazduha u komoru iz kompresora (5). Postignuta temperatura meavine se kontrolie pomou termometra (4) na izlaznoj grani mene komore. Pripremljena meavina pare i vazduha se uvodi u prikolicu za dezinfekciju (7) kroz fleksibilno crevo (6). Dezinfekcija se obavlja prolaskom pare kroz perforirani limeni pod (8) i sloj ariranog pripremljenog supstrata. Za vreme dezinfekcije supstrat mora biti prekriven ciradom. Kombinacijom dve prikolice u kojima se naizmenino obavlja dezinfekcija moe da se ostvari priblino kontinualan proces dezinfekcije.

6.7. Maina za meanje supstrata i dodavanje mineralnog hranriva


Sve maine koje vre meanje razliitih komponenti u supstrat, po potrebi, mogu posluiti i za meanje gotovog supstrata uz dodavanje mineralnog (startnog) hraniva. U tom sluaju moraju postojati odvojeni dozatori za supstrat i za mineralno hranivo. U zavisnosti od namene i biljnih vrsta, postoji veliki broj razliitih tipova gotovih supstrata: za formiranje hranljivih kocki, za proizvodnju rasada u kontejnerima, za oiljavanje reznica, za klijalita, za saksije, za kontejnerske biljke i dr., a u zavisnosti od biljnih vrsta jo vei broj razliitih tipova supstrata. Prema nameni se definie meavina supstrata i mineralnog hraniva.

29

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

7. MAINE ZA OBLIKOVANJE PROIZVODNE POVRINE ZEMLJITA


Specifinost razliitih biljnih vrsta u pejzanoj arhitekturi ogleda se u nainu njihovog gajenja. Povrina za gajenje moe biti velika kontinualna ravan, banak, leja (visoka ili niska) i gredice. U batenskoj i njivskoj proizvodnji manjeg obima primenjuju se obine leje, visoke i niske (tzv. fitarije) leje. Za mehanizovano oblikovanje povrine zemljita spadaju maine za: za fino ravnanje povrine zemljita, formiranje bankova i za formiranje gredica.

7.1. Maine za fino ravnanje povrine zemljita


Za finog ravnanje (planiranje) povrine zemljita koriste se vueni ravnjai sa automatskim (kopirnim ili navoenim) ureajem za regulaciju visine (tj. dubine) rada. Fino ravnanje zemljita izvodi se posle duboke osnovne obrade i povrinske pripreme zemljita. U savremenoj agrotehnici, fino ravnanje zemljita postaje sve ea, a negde i obavezna operacija jer je ravna parcela bitan preduslov za uspenu proizvodnju, pre svega u objektima zatienog prostora ali isto tako i na otvorenom polju. Finim ravnanjem povrine zemljita stvaraju se preduslovi za: ravnomerno nicanje, razvoj i sazrevanje biljaka; ravnomeran raspored atmosferskih padavina i ujednaeno navodnjavanje po celoj povrini parcele; efikasnu hemijsku zatitu biljaka; kvalitetno izvoenje meuredne obrade zemljita i berbe; poveanje radne brzine pri izvoenju agrotehnikih operacija i mogunost agregatiranja veeg broja maina u jedan sloeni agregat. Glavni radni organ ravnjaa je kaika (sl. 7.1). Kaika ravnjaa sastoji se iz noa (1), daske (2) i bonih stranica (3).

Sl. 7.1. Popreni presek kaike ravnjaa sa osnovnim veliinama: 1 - no; 2 - daska; 3 - bona stranica; r - poluprenik daske; - ugao seenja noa; - ugao otrice; H - visina kaike

Kod veine postojeih kaika, dimenzije daske kreu se u sledeim dijapazonima: r = 0,25 0,50 m, = 40 - 50, = 25 - 35, B = 2,5-5,5 m, H = 0,4 - 0,8 m a zapremina zahvaene zemlje V = 1 - 3 m3. U jednom prohodu postie se maksimalna radna dubina od 40 do 80 mm, pa je potrebno, zavisno od stanja povrine parcele, izvesti ravnanje i u vie prohoda. Izgradnja savremenih objekata zatienog prostora (staklenici, plastenici i visoki tuneli), kao i objekata meliorativnih sistema, formiranje gredica pri proizvodnji razliitih useva, izgradnja sportskih terena itd., gde se zahteva velika tanost izrade ravnih horizontalnih povrina ili povrina pod malim nagibom, veoma je teko izvodljiva bez automatskog navoenja radnog organa za ravnanje (kaike), ak i sa velikim brojem prolaza.

30

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Jedan od savremenih sistema voenja kaike vuenog traktorskog ravnjaa prema datoj geometrijskoj trajektoriji je pomou laserskog zraka. Izvor fiksnog ili obrtnog laserskog zraka koji definie trajektoriju kretanja daske ravnjaa, postavlja se iza ili ispred maine, koja je zauzela poetni radni poloaj (sl. 7.3).

Sl. 7.3. Ravnja sa laserskim podeavanjem nivoa ravnanja: 1 - laserski ureaj; 2 - prijemnik sa foto elijama; 3 - prednji ram; 4 - nosa kaike i prijemnika sa foto elijama; 5 - zadnji ram; 6 - hidrauliki cilindar; 7 - osloni tokovi ravnjaa; 8 - kaika

Sl. 7.4. Osnovni delovi ravnjaa sa laserskim navoenjem: 1 - kaika ravnjaa; 2 - hidraulika creva za prikljuivanje na izvode spoljne hidraulike traktora; 3 elektro-hidrauliki sistem; 4 - laserska instalacija

Laserski zrak je usmeren prema prijemniku sa foto elijama, ili vie davaa, ako je u pitanju rotacioni emiter (prizma), koji se postavlja na vertikalni nosa iznad kaike za ravnanje. Automatsko voenje kaike ravnjaa se ostvaruje na daljinu do 1.000 m, sa tanou od 0,2 do 5 mm.

7.2. Maine za formiranje bankova


Intenzivna njivska proizvodnja pojedinih biljnih vrsta u hortikulturi izvodi se i na bankovima (grebenima), naroito na teim i vlanijim zemljitima. Bankovi se formiraju izvlaenjem brazdi po uzoranoj i poravnatoj povrini parcele. Formiranjem bankova bre se isuuje povrinski sloj zemljita u prolee, usled vee povrine banka za oko 30% u odnosu na ravnu povrinu, a i zemljite se bre zagreva, (temperatura u povrinskom sloju banka je via za 1 - 2oC u odnosu na ravnu povrinu parcele). To omoguava raniju setvu i sadnju u prolee, jer suvina voda otie u brazde. Rastojanje izmeu bankova zavisi od biljne vrste i primenjene tehnologije gajenja. Najei razmak izmeu bankova je od 50 do 90 cm. Visina grebena banka (merena od dna brazde) iznosi od 10 do 25 cm (sl. 7.5). 31

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Visina bankova, odnosno dubina brazdi podeava se pomou oslonih tokova maine (3), dok se spajanje prohoda izvodi pomou markera (4), koji su privreni za ram maine (2), slika 7.5.

Sl. 7.5. ematski prikaz maine za formiranje bankova i dobijenog profila: 1 - simetrino pluno telo za formiranje banka; 2 - nosei ram maine; 3 - osloni toak maine (opcija); 4 marker; 5 - zadnji toak traktora; 6 - profil formiranog banka

Sl. 7.6. Maina za mehanizovano formiranje bankova u radu

7.3. Maine za formiranje gredica


U savremenoj njivskoj proizvodnji pojedinih biljnih vrsta u hortikulturi, pre svega namenjenih za industrijsku preradu, karakteristian je specifian sistem gajenja na gredicama (sl. 7.7) trapezastog poprenog preseka. Gredice se prave na kvalitetno poravnatim parcelama. Proizvodnja na gredicama omoguuje ujednaen rast i sazrevanje gajenih biljnih vrsta i odvoenje obilnih atmosferskih padavina u kanale izmeu gredica (sl. 7.8), to predstavlja jo jednu prednost primene ovog sistema gajenja pojedinih biljnih vrsta u hortikulturi. Tokovi traktora i prikljunih maina pri izvoenju odreenih agrotehnikih operacija u toku vegetacije (setva, sadnja, meuredna obrada useva, nagrtanje, hemijska nega, prihranjivanje), kombajna za berbu i transportnih sredstava kreu se po formiranim kanalima. Ovo obezbeuje pravilno voenje navedenih maina po pravcu redova, te ne dolazi do gaenja povrine gredica i oteenja gajenih biljaka. 32

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

U jednom prohodu mogu se formirati jedna ili vie mini gredica. Zavisno od dimenzija, gredice mogu biti niske i visoke.

Sl. 7.7. Izgled formiranih gredica

Sl. 7.8. Voda u kanalima izmeu gredica

Maina za formiranje niskih gredica (sl. 7.9) kai se za poluge hidraulikog sistema traktora u tri take.

Sl. 7.9. ematsi prikaz maine za formiranje niske gredice: 1 - disk za formiranje kanala; 2 - rotaciona sitnilica; 3 - nazubljeni valjak; 4 - zadnji osloni toak; 5 navojno vreteno za podeavanje visine niske gredice; 6 - limena oplata; 7 - kuite reduktora za pogon radnih organa; 8 - piramida za prikopavanje maine za poluge podiznog hidraulikog mehanizma traktora

Formiranje gredica izvodi se na prethodno pooranom zemljitu, pri emu se usitnjavaju velike grudve. Na prednjem delu maine, sa leve i desne strane, postavljeni su diskosni radni organi (1), pomou kojih se grubo formiraju kanali. Pomou rotacione sitnilice (2), usitnjava se sloj zemljita do dubine od 25 cm. Radni organi rotacione sitnilice mogu biti izvedeni u obliku L - noeva, luno povijenih noeva ili noeva u obliku povijenih klinova. Usled obrtanja radnih organa formiraju se grudve srednje veliine. Pozadi rotacione sitnilice nalazi se valjak sa elinim prstima (3) koji izvodi usitnjavanje u male grudve i sitne estice. Rotaciona sitnilica i nazubljeni valjak dobijaju pogon od prikljunog vratila traktora preko kardanskog vratila i reduktora (7). Od reduktora, pomou lananika i lanaca, pogon se prenosi do vratila rotacione sitnilice i nazubljenog valjka. Smer obrtanja nazubljenog valjka suprotan je od smera obrtanja rotacione sitnilice. Usitnjen sloj zemljita, usled suprotnog smera obrtanja valjka, se odlae na povrinu gredice iza valjka. Pomou navojnog vretena (5) podeava se poloaj zadnjih oslonih tokova (4), a time i visina gredice. Pomou limenih oplata (6) gredica (ili mini gredice) i kanali izmeu gredica dobijaju konanu formu. 33

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Osnovne dimenzije niskih gredica kreu se u granicama: irina gredice (A) od 125 do 180 cm, visina gredica (B) od 10 do 25 cm i razmak izmeu gredica od 160 do 210 cm (sl. 7.10, a).

a)

b) Sl. 7.10. Osnovne dimenzije niskih gredica

Kod maina za formiranje gredica novije generacije, iza oslonih tokova, nalazi se prinudno pogonjeni (pomou hidromotora), glatki valjak sa koninim zavrecima, koji delimino sabija rastresiti povrinski sloj gredice, kao i bone stranice gredice (sl. 7.11).

Sl. 7.11. Maina za formiranje niske gredice u jednom prohodu

Pri formiranju niskih mini gredica u jednom prohodu, dobijaju se dve, tri ili etiri mini gredice (sl. 7.12). Minimalna irina mini gredice (E) iznosi 25 cm, minimalni razmak izmeu mini gredica (D) 50 cm, a minimalni razmak izmeu gornjih ivica mini gredica (C) 25 cm (sl. 7.10, b). Pozadi maine nalazi se takoe pogonjeni glatki valjak sa koninim zavrecima sa zadatkom da stabilizuju mini gredice i da im daje konanu formu (sl. 7.12). Visoke gredice (sl. 7.13) su visine od 25 do 50 cm, irina od 45 do 85 cm, dok je irina osnove gredice od 105 do 140 cm. Minimalni razmak izmeu gredica iznosi 160 cm.

Sl. 7.12. Maina za formiranje etiri niske mini gredice u jednom prohodu

Sl. 7.13. Maima za formiranje visoke gredice sa aktivnim radnim organima

34

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Maina za formiranje visoke gredice je sa aktivnim radnim organima. Pogon dobija od prikljunog vratila traktora preko kardanskog vratila do reduktora, koji se nalazi na ramu maine. Iz reduktora izlaze dva kardanska vratila prema uzduno postavljenim vratilima na kojima se nalaze noevi rotacione sitnilice (sl. 7.13). Rotacione sitnilice formiraju kanale sa obe strane gredice pomou profilisanih limova. Smer obrtanja rotacionih sitnilica je takav da usitnjeno zemljite usmeravaju prema sredini gredice , pri emu se dobija visoka gredica sa rastresitom strukturom zemljita (npr. idealno za uzgoj pargle i jagoda). Sa gornje strane maine nalazi se daska za ravnanje, tako da se dobije ravna povrina gredice po celoj irini.

35

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

8. MAINE ZA NASTIRANJE ZEMLJITA


Prvi put su nastiranje (pokrivanje) zemljita koristili uzgajivai ananasa na Havajima za spreavanje rasta korova, a potom su ovu specijalnu agrotehniku meru prihvatili uzgajivai cvea. Pored za spreavanje razvoja korova, nastiranje zemljita slui za spreavanje isparavanja vode i ouvanje fizikih i hemijskih svojstava zemljita. Nastiranjem zemljita se utie na: ravnomerniju dnevno-nonu temperaturu zemljita, odravanje koncentracije CO2 u vazduhu neposredno oko biljke, smanjivanje vlanosti vazduha, poboljanje mikrobioloke aktivnosti, smanjivanje opasnosti od razvoja biljnih bolesti. Ova mera uva strukturu zemljita i spreava formiranje pokorice, spreava eroziju zemljita, ubrzava nicanje i razvoj biljaka u toku vegetacije, to omoguava ranije pristizanje za berbu a samim tim obezbeuje veu cenu poljoprivrednih proizvoda. Nedostatak nastiranja zemljita ogleda se u injenici da je na takvom zemljitu vea opasnost od mraza jer je slabija radijacija toplote iz zemljita. Nastiranje zemljita se jo naziva i malovanje, ili kako se esto kae, muliranje (nastalo od engleske rei Mulching). Prvi pisani materijal o nastiranju zemljita objavljen je davne 1928. godine, pri emu je za nastiranje korien mal papir. Tokom kasnih 1950-tih i ranih 1960-tih pojavio se sintetiki mal, tako da su ve 1959. godine objavljeni prvi rezultati primene crnog polietilenskog filma na prinos paradajza, krastavaca, tikvica i dinja. Ranih 1960-tih godina dolazi do znaajnog razvoja maina za mehanizovano izvoenje nastiranja, razvoja sejalica i sadilica, koje su izvodile setvu i sadnju kroz plastini film. Razvoj mehanizacije omoguio je da se nastiranje zemljita uvede u iru praksu i komercijalizuje proizvodnja jagoda, paradajza, paprike, dinja, lubenica i ire u hortikulturi. Plastini filmovi mogu biti nerazgradljivi i razgradljivi (fotorazgradljivi i biorazgradljivi). Savremene maine za nastiranje zemljita plastinim filmom ili folijom, izvode nastiranje na njivi i u zatienom prostoru. Na njivi, nastiranje se izvodi na ravnoj povrini parcele i na gredicama. Osnovni preduslov za uspeno nastiranje zemljita je kvalitetno poravnata parcela.

Sl. 8.1. Maina za nastiranje zemljita plastinim filmom

Sl. 8.2. Maina za nastiranje zemljita u radu

Maina za nastiranje se kai za poluge podiznog mehanizma traktora u tri take. Na prednjem delu maine (sl. 8.1) nalazi se glatki valjak (1), koji ima zadatak da dodatno poravnava povrinu parcele. Plastini film nalazi se namotan na kalemu (2). Iza glatkog valjka postavljene su motiice (3) koje imaju zadatak da formiraju kanale u koje se utiskuju krajevi plastinog filma, pomou nagaznih tokova (4). Iza motiica a ispred nagaznih tokova nalazi se voica (5) koja polae plastini film na prethodno poravnatu povrinu parcele. Iza nagaznih tokova nalaze se nagrtai (6) 36

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

pomou kojih se krajevi plastinog filma nagru zemljom (oko 20 cm sa svake strane), iz razloga to boljeg prijanjanja na povrinu parcele a i da vetar ne bi podizao plastini film. Kvalitetno postavljen plastini film ili folija mora biti dobro zategnut po duini, to se obezbeuje frikcionom konicom (7) dok se zatezanje po irini izvodi pomou nagaznih tokova (4), koji su postavljeni pod odreenim uglom (od 20-300), sl. 8.2. Nastiranje zemljita uz istovremeno formiranje niskih gredica (sl. 8.3) izvodi se pomou maine na ijem se prednjem delu nalazi ureaj za formiranje niskih gredica a pozadi nje maina za nastiranje zemljita. Na prikazanoj maini nalazi se i kalem sa trakom za navodnjavanje po sistemu kap po kap. Traka se polae ispod plastinog filma. Na mainama za nastiranje zemljita, pored ureaja za navodnjavanje moe da se nalazi ureaj za unoenje insekticida. Mehanizovano nastiranje zemljita plastinim filmom ili folijom u savremenim objektima zatienog prostora (sl. 8.4) izvodi se istim mainama kao i na otvorenom polju. Danas su najvie u primeni plastini filmovi od polietilena niske gustine (LDPE) debljine 15-30 m, a ree do 200 m. Na tritu postoje filmovi razliitog kvaliteta. Savremeni filmovi za nastiranje se proizvode uz primenu kvalitetnih polimera i aditiva. Odlikuju se izvanrednim osobinama stabilnosti, adhezivnosti, mehanike otpornosti, istegljivosti, fotoselektivnosti itd.

Sl. 8.3. Maina za formiranje gredica i nastiranje zemljita

Sl. 8.4. Nastiranje zemljita u zatienom prostoru

Transparentni tanki plastini filmovi koriste se u ranoj proizvodnji povra kod toploljubivih vrsta, kod kojih je mogua inkorporacija herbicida u suzbijanju korova. Ovde treba naglasiti da neki herbicidi imaju promenjeno delovanje na malovanoj povrini u odnosu na nepokriveno zemljite zbog delovanja razliitih mikrobiolokih uslova. Iz tog razloga, svaki herbicid koji se koristi na malovanoj povrini mora biti prethodno ispitan za svaku biljnu vrstu. Crne mal folije (sl. 8.2) proputaju mali deo UV (ultra ljubiastog), vidljivog i IR (infra crvenog) dela spektra od svega 4%, to ima za posledicu manji porast temperature zemljita ispod mal folije, a prednosti korienja se ogledaju u utedi vode (do 50%, pri navodnjavanju sistemom kap po kap), spreavanju rasta korova, obezbeenju boljih fitosanitarnih uslova a obezbeuju usmerenu emisiju ugljendioksida. Koristi se i za malovanje biljaka snanog rasta ili viegodinjih kultura u rasadnicima ukrasnog iblja, listopadnog drvea i etinara, kada im je osnovni zadatak potpuna zatita od zakorovljivanja. Zbog svojih dobrih mehanikih osobina i dugovenosti (UV stabilizovane, vee debljine), mogu se koristiti i vie od pet godina. Belo/crne folije (sl. 8.5) karakterie izuzetno visoka refleksija svetlosnih i toplotnih talasa, to omoguava gajenje useva u toplijem delu vegetacione sezone, obezbeujui optimalne vodnovazdune i termike osobine, to ima za rezultat adekvatnu mikrobioloku aktivnost i visoku pristupanost makro i mikro elemenata. Jaka refleksija svetlosti je neophodan faktor pri gajenju paradajza i paprike u vansezonskom periodu (sl. 8.6), s tim da je neophodno grejanje prizemnog sloja u zoni svakog reda. Ova vrsta folije deluje repelentno na vai i belu muicu. 37

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Sl. 8.5. Proizvodnja salate na belo/crnoj foliji

Sl. 8.6. Proizvodnja paradajza na belo/crnoj foliji

Braon, termike folije u ultraljubiastom i vidljivom delu spektra apsorbuju oko 8% energije, a u IR delu spektra ak i do 65%, po emu se ova folija po svojim karakteristikama pribliava transparentnim. Srebrna/braon folija zadrava sve osobine provodljivosti zahvaljujui braon boji naliija (sl. 8.7). Srebrna boja lica osim refleksije svetlosti, doprinosi i smanjenju napada lisnih vai, bele muice i crvenog pauka. Crveno/braon folija (sl. 8.8) ima izuzetan termiki efekat, koji doprinosi ranijem sazrevanju plodova za 10 do 15 dana. Primenjuje se iskljuivo u usevu paradajza. Spektralni sastav difuzione svetlosti u crvenom delu spektra od 0,7-0,8 m je takav da doprinosi ranijem sazrevanju plodova, izuzetnom kvalitetu i boji plodova. uto/crne folije se koriste samo pri letnjem gajenju povra na otvorenom polju kada se oekuje jak napad vai i bele muice. Ona je kao i belo/crna izuzetno hladna folija. Ustanovljeno je da je nivo napada insekata ak za 84% manji nego u uobiajenim uslovima.

Sl. 8.7. Proizvodnja jagode na srebrno braon foliji

Sl.8.8. Proizvodnja paradajza na crveno braon foliji

Na nepokrivenoj povrini, izmeu ma folije ili plastinog filma unitavanje korova moe se izvoditi mehanikim ili hemijskim putem. Transparentni HDPE mal filmovi, najee male debljine (od 12 do 15 m), kod nas se u ovom momentu najee koriste za proizvodnju lubenica, dinja, krastavaca.... Izrauju se sa izvesnim stepenom zatamnjenja. Nakon zavretka vegetacionog ciklusa useva, esto se teko 38

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

uklanjaju, jer obino nisu ili nisu dovoljno UV stabilizovane usled ega dolazi po pucanja plastinih filmova, pri emu se korovi slobono razvijaju, to oteava ili onemoguava njihovo sakupljanje na kraju vegetacije. Sakupljanje kvalitetnih (UV stabilizovanih plastinih filmova, sa odgovarajuim fizikim osobinama) nerazgradljivih plastinih filmova i folija izvoditi se runo, polumehanizovano i mehanizovano. Korienjem kvalitetnih nerazgradljivih mal filmova i folija, koji se mogu u potpunosti sakupiti, i razvojem svesti oveka o potrebi ouvanja ivotne i radne sredine i evolucijom shvatanja o moguem uticaju sintetskih polimernih materijala na zagaenje okoline, sintetiki polimerni materijali e se sa pozicije najneprihvatljivijih nai u poziciji ekoloki prihvatljivih materijala. Sakupljanjem sintetskih polimernih materijala nakon upotrebe (plastini filmovi i folije za nastiranje zemljita, folije za plastenike i tunele...) i njihove prerade, dobijaju se vrlo vredne sekundarne sirovine. Znaajan doprinos u reavanju ove problematike je nastao osvajanjem proizvodnje i primene razgradljivih (degradabilnih) sintetikih polimernih materijala, kao to su fotorazgradljivi i biorazgradljivi plastini filmovi. Fotodegradabilni (fotorazgradljivi) mal plastini filmovi primenjeni su prvi put u naoj praksi pre 20-tak godina pri proizvodnji kukuruza eerca setvom kroz mal plastini film (sl. 8.9,a) debljine 12 m i drigih pre svega povrtarskih kultura.

a)

b)

Sl. 8.9. Setva kroz fotodegradabilni plastini film (a) i iznikla biljka kukuruza eerca (b)

Fotorazgradljivi plastini filmovi razlau se pod dejstvom suneve svetlosti posle odreenog broja dana od momenta postavljanja (npr. 90 ili 120 dana). Meutim razgradnja fotodegradabilnih mal filmova se izvodi samo na delu koji je izloen dejstvu suneve svetlosti (sl. 8.10), dok ivice mal filma koje su pokrivene (nagrnute) zemljom u procesu izvoenja nastiranja zemljita ostaju nerazgraene. Nagrnuti delovi fotodegradabilnog plastinog filma razgrauju se tek posle izvoenja obrade zemljita, pri emu se nagrnuti delovi plastinog filma izlau dejstvu suneve svetlosti. Pri gajenju useva sa dugom vegetacijom, nema dovoljno vremena da se ovi delovi fotodegradabilnog plastinog filma u potpunosti razgrade, to moe dovesti do problema pri izvoenju obrade zemljita i jesenje setve. Pored navedenog, 2002. godine javio se problem prevremenog razlaganja fotodegradabilnog plastinog filma, domae proizvodnje, pri emu je degradacija plastinog filma poela ve posle 20-25 dana, to je izazvalo razvoj korova i ponitenja svih navedenih prednosti primene malovanja plastinim filmom i folijom. Da bi se eliminisale navedene pojave, moraju se detaljno ispitati novoproizvedeni mal filmovi pre nego li se ponu koristiti na veim povrinama, odnosno pustiti u komercijalnu proizvodnju.

39

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Sl. 8.10. Faze razlaganja fotodegradabilnog plastinog filma

Zadnjih nekoliko godina intenzivno se radi na ispitivanju primene biodegradabilnog mal plastinog filma pri gajenju razliitih kultura. Degradacija ovih plastinih filmova nastaje usled delovanja mikroorganizama, koji biodegradabilni plastini film koriste kao hranu. U Nemakoj, u toku vie godina, su ispitivani biodegradabilni plastini filmovi za malovanje zemljita, debljine 12, 18 i 25 m, razliitih proizvoaa. Osnovne sirovine za proizvodnju biodegradabilnog plastinog filma za malovanje (nastiranje zemljita) su polimeri dobijeni iz fosilnih goriva (Polyesteramid i Copolyester). Ovi polimeri su proeti molekulima skroba ili celuloze, pri emu je korieni skrob proizveden od kukuruza ili krompira. Ovaj postupak razgradnje biodegradabilnog plastinog filma za nastiranje zemljita je definisan standardom DIN 54900. Korienjem biodegradabilnih mal plastinih filmova crne boje spreen je razvoj korovskih biljaka a sauvana je i akumulisana vlaga u zemljitu. Temperatura zemljita izmerena ispod crnih biodegradabilnih filmova bila je neto nia u odnosu na standardni PE plastini film, ali je zato u odnosu na nepokriveno zemljite dolo do poveanja temperature zemljita ispod biodegradabilnih plastinih filmova. Rezultati istraivanja su pokazali da je ekonomski opravdano korienje biodegadabilnog plastinog filma debljine 12 m. Ispitivanje efikasnosti biodegradabilnog plastinog filma za malovanje zemljita, na smanjenje zakorovljenosti zemljita i duinu nerazgradnje u zavisnosti od sastava i debljine plastinih filmova, izvreno je u Italiji. Ispitivanje je izvreno u usevu paradajza, kulturi koja formira veliku vegetativnu masu pri emu dolazi do zasenjivanja biodegradabilnog plastinog filma (sl. 8.11). Proces razgradnje biodegradabilnih plastinih filmova postao je uoljiv nakon 40 50 dana od vremena nastiranja i rasaivanja paradajza. Nakon berbe paradajza (101 dan nakon nastiranja zemljita i sadnje) izmerena je preostala nerazgraena masa biodegradabilnog filma, a potom pomou rotofreze usitnjena i izmeana sa povrinskim slojem zemljita. Nakon 14 dana izvrena je kontrola, pri emu je ustanovljeno da se degradabilni plastini film u potpunosti razloio, na CO 2 i H2O bez ostataka bilo kakvih toksinih materija. Primena biodegradabilnog plastinog mal filma u Italiji je nala iroku primenu. Naunotehniki skup odran u Italiji jula 2004. godine pokazao je veliku zainteresovanost firme Novamonta, (koja se bavi razvojem proizvoda sa malim ambijentalnim uticajem, koristei poljoprivredne proizvode), za dinamiko partnerstvo sa Centrom za istraivanje, javnim institucijama, firmama i udruenjima. Od septembra 2004. godine, na primer datira sporazum Novamonta i italijanske asocijacije bioloke proizvodnje (Aiab) za podrku takvog naina proizvodnje. Aiab je nakon provere priznao biodegradabilni mal plastini film za nastiranje zemljita "Mater-Bi", a Novamont se zauzeo za kupovinu proizvoda na bazi "bioplastike" (pored plastinog mal filma, saksija za rasad cvea, pakovanje...). Na navedeno nauno-tehnikom skupu, odranom u Italiji 2004. godine prezentovani su izmeu ostalog i rezultati primene biodegradabilnog filma pri mehanizovanom nastiranju zemljita sa istovremenom sadnjom rasada, pomou maina vodeih evropskih proizvoaa (MAS i HORTUS). Osim toga prezentovani su rezultati ispitivanja mehanizovane berbe paradajza na biodegradabilnom plastinom filmu, pri emu nije bilo nikakvih problema u procesu berbe.

40

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

9. MAINE ZA SETVU
Odreeni broj biljnih vrsta u hortikulturi (cvee, povre, lekovito, zainsko i aromatino bilje, travnjaci,...) gaji se direktnom setvom semena. Specifinost setve vezana je za osobine semena: sitno seme i esto sa slabim i neujednaenim nicanjem. To moe da predstavlja osnovnu prepreku ujednaenosti useva, jednovremenoj berbi i kvalitetnim i visokim prinosima. Osim toga biljke za uspean razvoj zahtevaju odreenu gustinu sklopa tj. broj zasejanih biljaka po jedinici povrine, pa je preciznost setve jedan od osnovnih preduslova za visoki stepen mehanizovanosti tehnolokih procesa u proizvodnji. Da bi se ostvarila eljena preciznost setve semena razliitih biljnih vrsta potrebno je poznavati svojstva semena, kao to su: oblik i krupnoa semena, masa 1.000 semenki ili broj semenki u jednom gramu, istoa i klijavost semena. Kvalitet povrine semena je takoe bitan, a izraen je preko hrapavosti. To je kriterijum za setvu pojedinanog semena i po njemu se razlikuju semena sa glatkom povrinom koja se ne slepljuju meusobno i dlakavo-bodljikava semena koja imaju lepljive povrine. Korienje kalibriranog semena (po obliku ili dimenzijama) ima takoe bitan uticaj na preciznost rada sejalica, a naroito na rad sejalica sa pojedinanim odlaganjem semena. Predsetveno tretiranje semena (fiziko, hemijsko i dr.) ima za cilj ubrzanje klijanja, nicanja i stvaranje vee otpornosti biljke na nepovoljne uslove gajenja. Naini predsetvenog tretiranja semena su: kvaenje, naklijavanje, predgrevanje, kaljenje i piliranje. Na preciznost isejavanja semena veliki uticaj ima primena piliranog semena. Piliranje (drairanje) semena sastoji se u prekrivanju (omotavanju) semena organskim i mineralnim materijama, pri emu se poveava obim semena i postie uniformnost u krupnoi i obliku semena. Pilirano seme je okruglo, ujednaenih dimenzija, a i vee mase to je povoljnije za preciznu setvu, naroito vrsta sa prirodno sitnim semenom. Pilira se samo kalibrirano seme visoke bioloke vrednosti. Za piliranje se koriste organske materije (treset, kompost,...) uz dodatak makro i mikro elemenata, hormona rasta i pesticida. Obino se piliranje semena izvodi uz primenu nekih prethodnih postupaka predsetvenog tretiranja semena u cilju poveanja procenta klijavosti i nicanja semena, te postizanja optimalne (zadate) gustine sklopa pri setvi.

9.1. Maine za setvu na otvorenom polju


U zavisnosti od vrste gajene kulture, uslova uzgajanja, tehnologije i drugih inilaca, setva se moe obaviti na razne naine. Danas se najvie primenjuje setva u redove (izuzev kod zasnivanja travnjaka). Prema razmaku (odstojanju) izmeu redova setva moe biti uskoredna i irokoredna. Razmak semena u redu, u zavisnosti od setvenog aparata, moe biti sa konstantnim razmakom izmeu semenki, a moe se podeavati u zavisnosti od biljne vrste i sa razmakom u redu koji nije strogo definisan, ve je bitan broj isejanih semenki po dunom metru ili jedinici povrine (m2), a definie se normom setve (kg/ha). Od sejalica se zahteva da zadovolje sledee zahteve: da omogue jednostavno podeavanje razmaka izmeu redova, da omogue jednostavno podeavanje razmaka semena u redu, broj isejanih semenki po dunom metru ili jedinici povrine (m2), da polaganje semena u zemljite bude na zadatu dubinu, da bude minimalno oteenje semena ili pileta, da je kod sejalica sa konstantnim razmakom izmeu semenki u redu to krai put semena od setvenog aparata sejalice do ulagaa semena, da obezbede emu setve koju zahteva tehnologija gajenja pojedinih biljnih vrsta. Da bi se znalo koji nain setve primeniti mora se poi od osnovnih agrotehnikih uslova, a to su: 41

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

- ujednaena dubina setve, - zadati razmaci izmeu redova kao i unutar zasejanih redova i - obezbeenje mogunosti mainske obrade u toku vegetacije i berbe, ostavljanjem stalnih tragova za kretanje tokova VPJ (vuno-pogonske jedinice) i prikljunih maina. Kvalitet izvedene setve pored navedenog, jo zavisi od: - pripreme zemljita za setvu, - biolokih i fizikih osobina semena, - ujednaene vlanosti zemljita i - primene odgovarajuih herbicida i insekticida. Setva u redove se obezbeuje isejavanjem semena u meusobno paralelne redove. Ovaj nain setve je kvalitetniji od setve omake (setva po celoj povrini), jer obezbeuje ravnomeran razmak semena po povrini i dubini setve. Savremene maine za setvu u redove (sejalice) imaju irok dijapazon mogunosti podeavanja razliitog razmaka izmeu redova. Kod setve u redove postoje razliite varijante setve ( sl. 9.1).

a)

b)

c)

d)

Sl. 9.1. Neke od varijanti setve u redove: a setva u kontinuirane redove; b setva u udvojene redove; c setva u trake; d setva na male meuredne razmake sa ostavljenim stalnim tragovima

Setva u kontinuirane redove (sl. 9.1,a) izvodi se na razliite meuredne razmake, u zavisnosti od tehnologije gajenja biljne vrste, pri emu se zasejani redovi nalaze na istom meusobnom razmaku (b = const.). Setva u udvojene redove (sl. 9.1,b) obezbeuje setvu po dva reda na bliskom rastojanju, a razmak izmeu udvojenih redova moe biti razliit zavisno od tehnologije gajenja (b1 < b2). Setva u trake (sl. 9.1,c) predstavlja dalji razvoj setve u udvojene redove pri emu se seju 3 ili vie redova na bliskom rastojanju (b1 << b2), ili se seju trake odreene irine (b3) na principu setve omake pomou posebnih otvaraa brazdica (sa razbacivaima semena po irini brazdice), pri emu otvarai brazdica obezbeuju zadatu dubinu setve. Varijanta setve na male meuredne razmake sa ostavljenim stalnim tragovima (sl. 9.1,d) uzima u obzir irinu pneumatika tokova traktora (ili neke druge vunopogonske jedinice) i irinu pneumatika prikljunih maina ili kombajna da bi se obezbedilo bezbedno kretanje navedenih maina bez oteenja useva. Prema obliku setvene povrine primenjuju se setva na ravnoj povrini, na gredicama, na grebenima i u brazdama (sl. 9.2). Za setvu na ravnoj povrini (sl. 9.2,a), kao i za setvu na Sl. 9.2. Naini setve u zavisnosti od oblika gredicama (sl. 9.2,b), mogu da se primene sve varijante setvene povrine 42

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

setve u redove. Setva na grebenima (sl. 9.2,c) izvodi se na izrazito vlanim terenima ili ako to tehnologija proizvodnje zahteva, dok se setva u brazde (sl. 9.2,d) koristi u sunim i vetrovitim podrujima. Brazde tite gajene biljke od izmrzavanja, jer su brazde manje izloene jaim kolebanjima temperature, a grebeni tite mlade biljke od udara vetra. Prema nainu pogona, sejalice mogu biti na manuelni (runo gurane) pogon (sl. 9.3,a), prikopane na jednoosovinski traktor (sl. 9.3,b), noene traktorske sejalice (sl. 9.3,c) i samohodne sejalice (najee nalaze primenu u objektima zatienog prostora).

a)

b) Sl. 9.3. Naini pogona sejalica

c)

9.1.1. Maine za uskorednu setvu sa zadatom normom setve Ove vrste sejalica koriste se za setvu u uske redove, gde razmak isejanih semenki nije strogo definisan, ali je zadata potrebna koliina semena. Koliina isejanog semena zadate normom setve u kg/ha, definie se brojem isejanih semenki po dunom metru zasejanog reda ili brojem isejanih semenki po m2. U zavisnosti od principa rada, odnosno naina zahvatanja semena iz sanduka, setveni mehanizmi su najee izvedeni kao: mehaniki (sl. 9.4,a) ili pneumatski (mehaniko- pneumatski), sl. 9.4,b. Osnovni delovi ovih sejalica su: zajedniki sanduk za seme (1), setveni mehanizam (2), sprovodne cevi (3), ulagai semena (4) i nagrtai semena (5).

a)

b)

Sl. 9.4. Sejalice za uskorednu setvu sa definisanom normom setve (kg/ha)

Sejalice se prikopavaju za poluge podiznog hidraulikog sistema traktora ili pozadi kombinovanog orua (npr. rotaciona drljaa + nazubljeni valjak). Primenom kombinovanog orua i sejalice obezbeuje se izvoenje povrinske pripreme zemljita i setve u jednom prohodu, to doprinosi manjem gaenju i sabijanju zemljita, smanjenju utroka energije i ljudskog rada, kao i brem izvoenju setve. 43

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Kod sejalica sa mehanikim setvenim mehanizmom, sanduk za seme je postavljen popreko na pravac kretanja sejalice (sl. 9.4,a), pri emu njegova irina odgovara radnom zahvatu sejalice. Zapremina sanduka iznosi najee od 160 do 250 dm3/m radnog zahvata. Pri dnu sanduka nalazi se mea semena, koji svojim rotiranjem omoguava ravnomerno isticanje semena kroz otvore koji se nalaze na dnu sanduka do setvenih aparata. Setveni aparati su sastavni delovi setvenog mehanizma koga ine jo: pogonski tokovi sejalice, prenosnisi i setveno vratilo. Na setvenom vratilu nalaze se setveni aparati koji zahvataju zadatu koliinu semena iz sanduka i ubacuju ga u sprovodne cevi sejalice. Kod sejalica sa pneumatskim (mehanikopneumatskim) setvenim mehanizmom sa nadpritiskom (sl. 9.5) sanduk za seme je postavljen na sredini sejalice i manje je irine od radnog zahvata sejalice (sl. 9.4,b). Zapremina sanduka iznosi najee od 250 do 400 dm3/m radnog zahvata sejalice. Setveni aparat je valjkasto rebrasti (3), sl. 9.5, i nalazi se na dnu sanduka za seme (5). Iznad setvenog aparata nalazi se mea semena (4). Setveni mehanizam sejalice ini jo, ventilator (1), injektor (2), rebrasta cev za transport semena pomou vazdune struje sa natpritiskom (6) i raspodeljiva semena (7). Raspodeljiva semena ravnomerno usmerava semenke u sprovodne cevi (8) pomou kojih se, uz pomo vazdune struje, seme doprema do ulagaa semena. U zavisnosti od proizvoaa sejalice i modela, ventilator moe da dobija pogon od PVT ili hidromotora. Koliina isejanog semena (norma setve) podeava se aktivnom duinom valjkasto rebrastog setvenog aparata, pomou navojnog vretena.

Sl. 9.5. Mehaniko-pneumatski setveni mehanizam sejalice

9.1.2. Maine za setvu na konstantni razmak u redu Ove sejalice koriste se za preciznu setvu razliitih biljnih vrsta u hortikulturi, gde je potrebno obezbediti konstantan razmak semena u redu. Sejalice se sastoje iz setvenih baterija, kojih moe biti zavisno od radnog zahvata i pogona sejalice jedna, dve ili vie. U zavisnosti od principa rada odnosno naina zahvatanja semena (zrna), setveni mehanizmi su najee izvedeni kao: mehaniki ili pneumatski. Sejalice sa mehanikim setvenim mehanizmom mogu da ostvare minimalni razmak izmeu setvenih baterija od 20 cm, pri emu u zavisnosti od vrste setvenog aparata i vrste otvaraa brazde mogu da obezbede setvu u jednom, dva ili tri reda na bliskom odstojanju, kao i setvu u trake na principu setve omake. U zavisnosti od razmaka izmeu redova, sejalice za setvu na konstantni razmak izmeu redova, dele se na sejalice sa irokorednim razmakom (najei razmak izmeu redova moe da se podeava u granicama od 35 do 75 cm, sl.9.6,a, i na sejalice sa uskorednim razmakom (sl. 9.6,b), gde razmak izmeu zasejanih redova moe da iznosi od 5 cm pa navie, u zavisnosti od tehnologije gajenja biljnih vrsta.

44

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

5
a) b) Sl. 9.6. Sejalice za irokorednu (a) i uskorednu (b) setvu

Setvene baterije sejalica sa uskorednim razmakom, u zavisnosti od eme setve, odnosno tehnologije gajenja mogu da imaju jednu (sl. 9.7,a), dve (sl. 9.7,b) ili tri setvene sekcije (sl. 9.7,c). Svaka setvena sekcija, bilo da je jedna, ili da su dve ili tri u okviru jedne baterije, ima sanduk za seme (1), sl. 9.6 i sl. 9.7. Pored pojedinanih sanduka za seme, ove sejalice mogu, kao dodatnu opremu, da imaju sanduke sa mehanizmom za unoenje mineralnog hraniva (, sl. 9.6,a, poz. 2) ili insekticida (, sl. 9.6,b, poz. 3). Standarni deo sejalice ini marker (4), koji ima zadatak da obezbedi eljeni razmak redova izmeu dva susedna prohoda.

a)

b) Sl. 9.7. Tipovi setvenih baterija u zavisnosti od broja setvenih sekcija

c)

Pogon setvenih sekcija izveden je najee od pogonskih tokova sejalice (5), sl. 9.6,b pomou sistema prenosnika (6) do setvenog vratila (7). Od setvenog vratila pogon se prenosi pomou sistema prenosnika do setvenog aparata. Kod sejalica sa mehanikim setvenim mehanizmom, najee se koriste setveni aparati sa beskrajnom trakom sa otvorima (sl. 9.8,a) i setveni aparati sa vertikalnim plastinim diskom po ijem obimu su rasporeene kaiice za zahvatanje semena (sl. 9.9,a) ili vertikalnim metalnim diskom po ijoj gornjoj povrini su rasporeeni otvori za zahvatanje piliranog semena (sl. 9.9,b).

a)

b)

c)

d)

Sl. 9.8. Mehaniki setveni aparat sa beskrajnom trakom

45

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Princip rada setvenog aparata sa beskrajnom setvenom trakom (sl. 9.8,a) sastoji se u sledeem: iz sanduka za seme (F), koji se nalazi iznad setvenog aparata, seme prolazi kroz otvor zasuna (A) u setvenu komoru ispod koje se obre setvena traka sa otvorima (B). U zavisnosti od dimenzija semenki i zasuni su razliitog oblika (sl. 9.8,d).Setvenu traku obre pogonski toak (C). U otvore setvene trake upadaju semenke. Setvena traka moe imati jedan, dva ili tri reda otvora (sl. 9.8,b), razliitog prenika zavisno od dimenzija semenki. Razmak isejanih semenki u redu podeava se brojem otvora na traci i promenom brzine obrtanja setvene trake, izmenom prenosnog odnosa pomou sistema remenica i klinastog kaia. Pomou toka (D) odstranjuje se viak semena koji se nalazi iznad otvora na setvenoj traci. Ispod setvene trake, u zoni popunjavanja otvora semenom, nalazi se kliza (E), sl. 9.8,a), koji ima jedan, dva ili tri ljeba (sl.9.8,c) u zavisnosti od broja redova otvora na setvenoj traci. irina ljebova na klizau odgovara preniku otvora na setvenoj traci. Setveni aparat sa vertikalnim diskom i kaikama (sl. 9.9,a) namenjen je za setvu naturalnog semena. U zavisnosti od dimenzija semenki vri se izbor kaika i one se razlikuju po dimenzijama i obliku (okrugle, eliptine...), kao i po boji. Ukupno postoji oko 30 razliitih kaika. Za setvu piliranog semena, ista sejalica koristi vertikalni metalni disk sa otvorima na gornjoj povrini diska (sl. 9.9,b). U zavisnosti od dimenzija pileta vri se izbor prenika otvora na disku. Razmak semenki u redu odreuje se promenom prenosnog odnosa putem sistema lananika i menjake kutije sa zupanicima ili lananicima.

a)

b)

Sl. 9.9. Disk sa kaikama (a) i otvorima (b) kod mehanikog setvenog aparata

Kod sejalica sa pneumatskim (mehaniko-pneumatskim) setvenim mehanizmom (sa potpritiskom i natpritiskom), upotrebljava se setveni aparat u obliku vertikalno postavljene setvene ploe sa otvorima rasporeenim po obimu ploe u jednom (sl.9.10,a), dva (za setvu u udvojene redove, sl. 9.10,b) ili ak tri reda otvora Pored setvene ploe setveni mehanizam pneumatske sejalice ine ventilator, skida vika semena, izbaciva semena i kompresor.

a)

b)

Sl. 9.10. Setvene ploe pneumatske sejalice sa jednim (a) i dva reda otvora (b)

46

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Princip rada setvenog mehanizma pneumatske sejalice (sa potpritiskom i natpritiskom) je sledei (sl. 9.11): vertikalno postavljena setvena ploa sa otvorima dobija pogon od tokova sejalice (1) preko lanastog para (2) i menjake kutije (3). Prenosnik pogoni setveno vratilo (4) koje pomou lanastog para (5) obre setvene ploe u setvenim sekcijama sejalice. Iz sanduka za seme (6), seme dospeva u kuite setvenog aparata (7), sa desne strane setvene ploe. 8 9

Sl. 9.11. Pneumatska sejalica

Sa leve strane kuita setvenog aparata (1) i setvene ploe (2), sl. 9.12,a, deluje potpritisak koji 2 stvara ventilator (8), sl. 9.11, pri emu je ventilator spojen sa kuitima setvenih aparata pomou rebrastih elastinih cevi (9), sl. 9.11. Ventilator sejalice pogoni PVT (prikljuno vratilo traktora) preko kardanskog vratila. 1

a)

b)

c)

Sl. 9.12. Delovi setvenog aparata pneumatske sejalice sa podpritiskom i nadpritiskom

Usled delovanja podpritiska (vakuuma) sa leve strane setvene ploe, sa desne strane setvene ploe se na otvorima, (sa jednim redom, sl. 9.13,a ili dva reda otvora, sl. 9.13,b), priljubljuju semenke (sl. 9.13).

a)

b)

Sl. 9.13. Setvene ploe sa jednim (a) i dva reda otvora (b)

47

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Na gornjem delu setvene ploe, nalazi se skida vika semena (3), koji ima zadatak da uklanja viak semena sa otvora na setvenoj ploi (sl. 9.12,b), koji obezbeuje da se na svakom otvoru na setvenoj ploi nalazi samo po jedna semenka. Zajedno sa obrtanjem setvene ploe transportuju se semenke do izbacivaa semenki sa otvora setvene ploe (4) (sl.9.12,c). Pomou kompresora (10), sl. 9.11, pomou elastinih cevi (sl. 9.14, poz. B) dovodi se nadpritisak do otvora na kuitu setvenog mehanizma (4), sl. 9.12,c, pri emu se ujedno izvodi i ienje otvora na setvenoj ploi od zaostalih primesa ili zaglavljenog semena. Izbaeno seme se odlae u formiranu brazdicu koju je formirao otvara brazde sejalice (2), sl. 9.14. Na slici 9.14 prikazana je setvena baterija sa jednom setvenom sekcijom pneumatske sejalice sa podpritiskom i nadpritiskom. Osnovni delovi setvene baterije su: setveni aparat (1), otvara brazde (2), opruga za podeavanje pritiska kopirnih tokova (3), paralelogrami mehanizam sa polugom za postavljanje setvene baterije u radni ili transportni poloaj (4), prednji i zadnji kopirni tokovi (5), navojno vreteno za podeavanje dubine setve (6), razgrta grudvi (7), toak za utiskivanje semena u dno brazde (8), nagrtai semena (9), sanduk za seme (10), rebrasto elastino crevo (A) u kome vlada potpritisak i glatko elastino crevo (B) u kome vlada natpritisak. U zavisnosti od tipa i stanja zemljita, tehnologije gajenja biljne vrste i vrste semena, oblik nagazne povrine prednjih i zadnjeg kopirnog toka moe biti: sa elastinom gumom po obodu toka (5a), sa tvrdom gumom po obodu toka (5b), sa ravnom elinom povrinom toka (5c), sa reetkastom povrinom toka (5d) ili sa gumenom povrinom u obliku slova "V" (5e). Tokovi za utiskivanje semena u dno brazde mogu biti sa ravnom elinom povrinom toka (8a) ili sa zaobljenom gumenom povrinom po obimu toka (8b).

Sl. 9.14. Setvena baterija pneumatske sejalice sa potpritiskom i natpritiskom

Pneumatska sejalica sa potpritiskom i natpritiskom, ija je setvena baterija prikazana na slici 9.16 moe ostvariti minimalni razmak izmeu setvenih sekcija od 13 cm (sl. 9.17) pri emu se mogu ostvariti sledee eme setve: - setva u kontinuirane redove sa razmakom izmeu setvenih sekcija od 13 cm i konstantnim razmakom semena u redu (sl. 9.15,a) pri emu setvena ploa ima jedan red otvora, - setva u trake irine 6 cm i razmakom izmeu susednih traka od 7 cm, pri emu otvara brazde ima razbaciva semena (sl. 9.15,b) i - setva u udvojene redove, pri emu setvene ploe imaju dva reda otvora, a otvarai braze imaju razdeljivae koji obezbeuju razmak izmeu udvojenih redova od 5 cm i razmake izmeu krajnjih redova susednih traka od 8 cm (sl. 9.15,c), ili razmak izmeu udvojenih redova od 7 cm i razmake izmeu krajnjih redova susednih traka od 6 cm (sl. 9.15,d). 48

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

a)

b)

c)

d)

Sl. 9.15. Mogue eme setve sa pneumatskom sejalicom i odgovarajui otvarai brazde

Specifinost sejalice je u nainu ulaganja semena pomou "kljunova" koji su postavljeni po obimu toka. Toak se kree po povrini folije, pri emu dolazi do buenja folije i odlaganja semena na eljenu dubinu. Pozadi toka kree se pritiskujui toak koji ima zadatak da zaranja rastresito zemljite na isejane semenke ispod folije.

a)

b)

Sl. 9.16. Setva kroz mal foliju: a - uz prethodno nastiranje zemljita; b - istovremeno sa nastiranjem zemljita

Setveni aparat ine vertikalno postavljena setvena ploa sa otvorima i skida vika semena. Kada semenke dou u donji poloaj setvene ploe, prestaje delovanje potpritiska i semenke se usled sopstvene mase i sile gravitacije odlau u "kljunove" ulagaa semena. Pri setvi u kuice, otvori na setvenoj ploi su grupisani po tri na bliskom rastojanu, tako da u "kljun" dospevaju po tri semenke istovremeno, dok su pri setvi pojedinanog semena otvori rasporeeni ravnomerno po obimu setvene ploe tako da u "kljun" dospeva po jedna semenka. Setvena ploa dobija pogon od tokova sejalice (6) preko sistema prenosnika, koga in lanasti par (7), setveno vratilo (8) i kardanski prenosnik, koji pokree setvenu plou. 49

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

9.2. Maine za setvu u zatienom prostoru


U cilju mehanizovanja procesa setve u objektima zatienog prostora, konstruisane su sejalice sa ijom se primenom u odnosu na runu setvu postie bolji kvalitet setve (u smislu zadate dubine setve, razmaka u redu i razmaka izmeu redova) i vei povrinski uinci. Pogon radnih organa sejalica je izveden pomou elektromotora ili motora sa unutranjim sagorevanjem. Primenom elektrine energije za pogon elektromotora (6), koji pogoni radne organe sejalice (sl. 9.17,a) eliminie se emisija izduvnih gasova i smanjuje intenzitet buke pri izvoenju setve pojedinih biljnih vrsta u objektima zatienog prostora.

a) Sl. 9.17. Sejalica na elektromotorni pogon

b)

Sejalica na donjem prednjem delu rama (1) ima valjak (2) pomou koga se izvodi ravnanje povrine zemljita. Istovremeno sa ravnanjem zemljita izvodi se otvaranje brazdica pomou prstenova (3), koji su rasporeeni po obimu valjka na odreenom razmaku, ime se ujedno definie razmak izmeu redova. Maksimalni broj redova, odnosno prstenastih otvaraa, na prikazanoj sejalici iznosi 16, pri emu je razmak izmeu redova 6 cm. Pomou setvenog mehanizma (4) odlau se semenke na dno formiranih brazdica na dubinu od 2,5 cm. Pomou glatkog pritiskujueg valjka (5) prekrivaju se zasejane semenke rastresitom zemljom. Elektromotor (6) pokree pomou prenosnika transmisiju (7), koja pokree valjak sa prstenovima, a ujedno se kree i sama sejalica. Istovremeno, pomou prenosnika od transmisije se pokree setveni mehanizam (4) i vakuum pumpa (8) koja pomou rebrastog creva stvara potpritisak u centralnom delu setvenog mehanizma. Sejalica se u transportni poloaj stavlja pomeranjem rukohvata na ijem donjem kraju se nalaze transportni tokovi (9). Postavljanjem transportnih tokova u donji poloaj, izdie se valjak sa prstenovima. Pomou rukohvata (10), izvodi se voenje sejalice po pravcu tokom rada, kao i voenje sejalice kada je u transportnom poloaju. Setveni mehanizam sejalice (sl. 9.17,b) sastoji se iz cilindra (1) unutar koga vlada podpritisak koji stvara vakuum pumpa (8), sl. 9.17,a. Po obimu i irini setvenog cilindra nalaze se otvori (4) odreenog prenika u zavisnosti od dimenzija semenki. Razmak izmeu otvora po irini setvenog cilindra odgovara razmaku izmeu redova, odnosno razmaku izmeu prstenastih otvaraa brazda. Usled obrtanja setvenog cilindra, koji prolazi pored kutije sa semenom (2) semenke se, usled dejstva potpritiska, priljubljuju na otvore. Unutar kutije sa semenom nalazi se mea semena (3), koji usled obrtanja obezbeuje ravnomeran dotok semena na otvore setvenog cilindra. Semenke koje se nalaze priljubljene na otvore setvenog cilindra, obru se zajedno sa setvenim cilindrom. Prolazei pored skupljaa vika semena (6) sa otvora setvenog cilindra se uklanja viak semena, 50

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

tako da na svakom otvoru ostane samo po jedna semenka. Na donjem delu setvenog cilindra, sa unutranje strane, nalazi se valji (5) koji ima zadatak da prekine delovanje potpritiska usled ega dolazi do odvajanja semenki sa otvora setvenog cilindra, pa se delovanjem sile gravitacije odlae u formirane brazdice. Kod sejalica ije radne organe pogoni motor SUS, setveni mehanizam moe biti mehaniki ili pneumatski. Setvene sekcije pneumatske sejalice sa potpritiskom i natpritiskom, prikazane na slici 9.18,a, i identine su opisanim setvenim sekcijama i setvenim aparatima prikazanim na slikama 9.11, 9.12 i 9.13. Pogonski agregat prikazane sejalice (sl. 9.18,a) ini dizel motor snage 6,6 kW, a umesto pogonskih tokova jednoosovinskog traktora nalazi se glatki valjak irine 1,0 ili 1,2 m. U zavisnosti od modela, razmak izmeu setvenih sekcija moe da iznosi 9 ili 14 cm.

a)

b)

Sl. 9.18. Sejalica u agregatu sa jednoosovinskim traktorom

Na slici 9.18,b prikazana je sejalica sa mehanikim setvenim aparatom agregatirana sa jednoosovinskim traktorom snage 9 kW. Pogonski tokovi su reetkasti, velike irine kako ne bi sabijali zemljite. Prikazana sejalica se proizvodi sa radnim zahvatom od 90 i 120 cm. Sejalica ima sanduk za seme (1), koji je postavljen po celoj irini radnog zahvata sejalice. Ispod sanduka za seme nalazi se mehaniki setveni aparat (2), koji se sastoji iz cilindara nanizanih na setveno vratilo. Setveni aparat dobija pogon pomou prenosnika (3) pogonjenih od prednjeg i zadnjeg glatkog valjka sejalice. Svaki cilindar setvenog aparata ima po obimu etiri koncentrina prstena sa razliitim prenicima i zapreminama otvora. Pomou ruice (4) setveni aparat se aksijalno pomera (levo ili desno du uzdune ose setvenog vratila) tako da se eljeni koncentrini prsteni na setvenom cilindru (u zavisnosti od dimenzija semena) postavljaju iznad sprovodnih cevi (5) sejalice. Na donjem delu sprovodnih cevi sejalice nalaze se otvarai brazda na meusobnom rastojanju od 5 cm. Pozadi otvaraa brazda nalazi se zadnji glatki valjak koji nagre zasejano seme rastresitom zemljom i poravnava povrinu parcele. Pomou prenosnika (3) mogue je ostvariti 6 razliitih prenosnih odnosa, odnosno 6 razliitih brzina obrtanja setvenog aparata. Pozadi sejalice nalazi se platforma na kojoj stoji radnik koji pomou rukohvata (6) upravlja sejalicom. Samohodna sejalica, prikazana na slici 9.19,a, ima isti princip rada kao prethodno opisana sejalica. Na prednjem delu sejalice nalazi se glatki valjak koji moe da se zakree (sl.9.19,b) pomou upravljaa. Pozadi sejalice nalazi se platforma na kojoj stoji radnik kao i naslon za lea radnika, sl. 9.19,c. Snaga pogonskog motora kod opisane sejalice iznosi takoe 9 kW dok radni zahvat iznosi 1,2 m.

51

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

b)

a)

c)

Sl. 9.19. Samohodna sejalica sa mehanikim setvenim mehanizmom

Sejalice prikazane na slikama 9.17, 9.18 i 9.19 izvode setvu po celoj povrini, bez stalnih tragova tokova za razliku od sejalica prikazanih na slikama 9.20 i 9.21, kod kojih se pri setvi svakog prohoda formiraju stalni tragovi. Stalni tragovi predstavljaju nezasejanu povrinu parcele po kojoj se kreu tokovi VPJ i drugih radnih maina, od setve do berbe.

Sl. 9.20. Samohodna sejalica

Sl. 9.21. Traktorom noena sejalica

Samohodna sejalica (sl.9.20) ima pogonski motor od 12,5 kW i modele sa radnim zahvatom od 1,4 m i 1,6 m. Pomou hidrostatike transmisije, brzina kretanja se moe podeavati kontinuirano od 0 do 8 km/h. Noena traktorska sejalica prikazana na slici 9.21, proizvodi se sa radnim zahvatima od 1,2 m, 1,4 m ili 1,6 m, pri emu je potrebna snaga traktora 16 kW. Sejalice prikazane na slikama 9.18-9.21 namenjene su pored setve razliitih biljnih vrsta u objektima zatienog prostora i za setvu na otvorenom polju.

52

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

10. MAINE ZA PROIZVODNJU SADNOG MATERIJALA


Savremena tehnologija gajenja cvea, povra, lekovitog, zainskog i aromatinog bilja, voa, vinove loze, ukrasnog drvea, bunja i umskog drvea (listopadnog i etinara), kao pretpostavku ima korienje sadnog materijala, vrhunskog kvaliteta, koji u pogledu biolokih osobina, fiziolokog stanja i fitosanitarne ispravnosti mora da zadovoljava najvie standarde. Proizvodnja kvalitetnog sadnog materijala podrazumeva: sveobuhvatne analize osnovnih inilaca neophodnih za nesmetano odvijanje osetljivih fiziolokih procesa tokom klijanja, nicanja, inicijalnih faza porasta i razvoja gajenih biljaka, pravilan izbor i poznavanje neophodnog repromaterijala, i obezbeenje tehniko-tehnolokih sistema za proizvodnju, sa visokim stepenom sigurnosti. Osnovni inioci uspene proizvodnje sadnog materijala biljnih vrsta u hortikulturi su: temperatura i relativna vlanost vazduha, kvalitet, jaina i duina trajanja osvetljenja, temperatura i sastav podloge u kojoj se proizvodi sadni materijal, voda, sadraj hranljivih materija, vegetacioni prostor itd.

10.1. Naini proizvodnje sadnog materijala


Kod nekih biljnih vrsta (cvee, povre, lekovito, zainsko i aromatino bilje) rasad predstavlja mladu biljku u fazi kada ima 4-10 stalnih listova, proizvedenu u zatienom prostoru ili na otvorenoj leji, dok kod voa, ukrasnog drvea, bunja i umskog drvea, to su sadnice odreene veliine i starosti, ili npr. kod vinove loze su lozni kalemovi. Proizvodnja rasada i sadnica moe da se izvodi: direktnom setvom na pripremljenoj povrini (za proizvodnju rasada golih ila, u hranljivim kockama, u kontejnerima, u saksijama, u tresetnim upijajuim tabletama itd.

10.1.1. Proizvodnja rasada golih ila


Proizvodnja rasada golih ila izvodi se u pripremljenim lejama, visokim ili niskim tunelima, ili u pikir-sanduiima. Da bi se olakala i ubrzala setva, koristi se jednostavan setveni ureaj, koji se sastoji iz setvene ploe i usisivaa za domainstvo (sl. 10.1). Sa donje strane setvene ploe (4) nalaze se otvori (5), prenika definisanog u zavisnosti od dimenzija semena koje se seje. Rastojanja izmeu otvora definiu razmak izmeu zasejanih semenki. Unutar setvene ploe vlada potpritisak, koji stvara usisiva (2), usled ega dolazi do priljubljivanja semenki na otvore setvene ploe. Usisiva je spojen elastinim crevom (1) sa setvenom ploom. Napajanje usisivaa elektrinom energijom izvedeno je preko utinice (3) i dovoljne duine produnog kabla do mesta setve. Postavljanjem setvene ploe sa zahvaenim semenom na povrinu leje unutar visokog tunela ili pikir sanduia, prekida se potpritisak usisivaa i polau semena na pripremljenu povrinu. Zasejano seme se potom pokriva slojem sitnog, prosejanog supstrata ili zemljine smee i zalije. Na ovaj nain se pored viestruko poveanog uinka Sl. 10.1. Setveni ureaj za proizvodnju smanjuje i zamor radnika u odnosu na runu setvu, a rasada golih ila postie i ravnomerno nicanje i razvoj rasada. 53

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

10.1.2. Proizvodnja rasada u hranljivim kockama Setva u hranljive kocke primenjuje se za sve biljne vrste koje slabije obnavljaju koren, ili one osetljive na povredu krenovog sistema. Za gajenje rasada u hranljivim kockama koristi se meavina hranljivog supstrata, koja se sabijanjem u maini oblikuje u kocke razliitih dimenzija. Veliina kocke zavisi od vrste kulture i sezone gajenja. Maina za formiranje hranljivih kocki i setvu, prikazanoj na sl. 10.2, sastoji se iz prijemnog koa (1), u kojem se nalazi supstrat, beskrajnog trakastog transportera (2) irine 30 cm, izmenjive matrice-kalupa (3), konusa (4) i setvenog mehanizma (5). Najmanja dimenzija stranice hranljive kocke, kod prikazane maine je 2,5, a najvea 10 cm, sa tim da je mogue formirati 10 razliitih dimenzija kocki. Matrica ima 12 pregrada po irini trakastog transportera. Na sredini svake hranljive kocke formira se udubljenje pomou konusa, a setveni mehanizam, u ovom sluaju rotirajui cilindar s otvorima, unutar kojeg vlada potpritisak, usejava po jednu semenku u formirano udubljenje. Novije generacije maina mogu da presuju kocku za pikiranje rasada, koja je prethodno proizvedena u sanduiima ili kontejnerima. Maine za proizvodnju rasada u hranljivim kockama se razlikuju po irini trakastog transportera (od 30 do 60 cm), a samim tim i po uinku. Za pogon radnih organa koristi se elektromotor.

Sl. 10.2. Maina za proizvodnju rasada u hranljivim kockama

Zasejano seme prekriva se crnim tresetom ("vermikulitom"), a hranljive kocke odlau se na povrinu zemljita prekrivenom tkanom polipropilenskom podlogom JUTA, kako ne bi dolo do prorastanja glavnog i sekundarnih korenia. Ukoliko maina ne odvaja hranljive kocke dovoljno precizno, potrebno ih je razdvojiti da ne bi dolo do proimanja korenia i kasnije do oteenja prilikom iznoenja rasada za sadnju. Izgled rasada proizvedenog u hranljivoj kocki prikazan je na slici 10.4,a. 10.1.3. Proizvodnja rasada u kontejnerima Postoji veliki broj sistema kontejnerske proizvodnje rasada, kao to su: "culto"- sistem, sistem proizvodnje rasada u kontejnerima s odeljenim elijama, "spidling" sistem, "paper pot" sistem itd. Zajednika osobina svih ovih naina za proizvodnju rasada je da se seme seje i rasad raste u supstratu, koji proima korenov sistem i zajedno s tim supstratom se sadi. Kontejnerski sistem za gajenje rasada je sve zastupljeniji zbog malog utroka ljudskog rada u svim fazama setve, manipulacije, sadnje, kao i velike iskorienosti objekta zatienog prostora u kojem se gaji. Bitna razlika u tehnologiji kontejnerske proizvodnje rasada javlja se kod "culto" sistema i delom kod "paper pot" sistema. Kod "Culto" sistema, rasad se proizvodi u valjiima od supstrata, koji je obmotan specijalnim papirom. Maina proizvodi valjie prenika 20 mm i ree ih na odgovarajuu duinu (4 do 13 cm). Valjii se automatski ulau u elije stiroporskog kontejnera sa 266 praznih elija. Prednost ovog sistema je to papirni omota prua dobru zatitu u daljem rukovanju rasadom i supstrat se ne 54

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

raspada. Izgled rasada proizvedenog po ovom sistemu prikazan je na slici 10.4,b. Poto se gornji deo valjia nalazi iznad gornje ivice kontejnera, olakana je mehanizovana sadnja rasada. Nedostatak ovog sistema je u velikoj investiciji, poto je maina za formiranje valjia veoma skupa. Kod "Paper pot" sistema, koriste se estougaone, papirne elije spojene vodotopivim lepilom (sl. 10.3,a,b), koji zajedno ine kontejner u vidu saa (sl. 10.3, c). Vreme razgradnje papirnog omotaa zavisi od sastava materijala, a kree se od 3 do 4 nedelja ili ak 6-9 meseci, zavisno od namene. Papirne elije imaju odgovarajuu oznaku iz koje se vidi postojanost papirnog omotaa u zemljitu. Dimenzije elija su razliite i zavise od sadnog materijala, koji se proizvodi. Prva operacija u tehnologiji proizvodnje jeste razvlaenje i postavljanje papirnog saa u plastinu tacnu (sl. 10.3,d) tako da se formira kontejner. Kontejner (tj. elije), kao i kod ostalih sistema proizvodnje rasada u kontejnerima, se puni supstratom, a potom se usejavaju semena. U zavrnoj fazi seme se prekriva prikladnim materijalom, kontejner se sa gornje povrine vlai i transportuje na mesto klijanja.

a)

b)

c)

d)

e) Sl. 10.3. Formiranje papirnih elija u kontejneru

Sadnja ovako proizvedenog rasada obavlja se poluautomatskim ili automatskim sadilicama. Naroito su pogodni za automatske sadilice i najvie se koriste u zemljama sa skupom radnom snagom. elije kod kontejnerskog sistema s odeljenim elijama su okruglog ili kvadratnog poprenog preseka. elije okruglog poprenog preseka formiraju supstrat sa rasadom u obliku obrnute, zarubljene kupe (sl. 10.4,c), a elije kvadratnog preseka obrnute, zarubljene piramide (sl. 10.4,d). Kontejneri treba da ispunjavaju odreene zahteve u pogledu svojih fiziko-mehanikih osobina: da su otporni na mehanike udare i elektrostatiko naelektrisanje, da u transportu i posle upotrebe mogu lako da se slau, da imaju otvore na dnu svake elije radi isticanja vika vode, da se lako peru i dezinfikuju, i da se proizvode od materijala koji moe da se reciklira.

55

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

a)

b)

c)

d)

Sl. 10.4. Izgled rasada proizvedenog u hranljivoj kocki (a), "Culto" sistemom (b) i u kontejnerima sa elijama u obliku zarubljene kupe (c) i zarubljene piramide (d)

Kontejneri se izrauju od razliitih materijala, ali preovlauju polistireni (najee stiropor) i polistirol, ali i drugi plastomeri ( polietilen, polipropilen itd.), kao i kamena vuna. Dimenzije kontejnera se kreu u granicama: duina od 50 do 60 cm, irina od 30 do 40 cm, dok je visina oko 4 do 17 cm, a zavisi od uzgajane biljne vrste. Broj elija u kontejneru kree se od 10, 20, pa do nekoliko stotina, zavisno od namene. Kontejneri se koriste za proizvodnju rasada razliitih biljnih vrsta.

a)

b)

c)

d)

Sl. 10.5. Plastini kontejneri namenjeni za proizvodnju razliitih biljnih vrsta

Stiroporski kontejneri su dobri toplotni izolatori, jer obezbeuju neophodnu ujednaenu temperaturu supstrata. Ovakvi kontejneri zahtevaju vie skladinog prostora za odlaganje tokom vremena kada nisu u upotrebi i treba voditi rauna o preventivi, kako bi se izbegla eventualna oteenja od glodara ili ptica. Kontejneri mogu da se koriste dui niz godina (npr. plastini kontejner, izraen od polistirola, debljine zida od 2,3 mm, moe da traje 10 do 15 godina, dok isto takav kontejner, debljine zida od 0,9 mm, ima trajnost 3 do 5 godina). 56

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Plastini kontejner za proizvodnju rasada cvea (sl. 10.5,a) ima 273 elije, zapremine po 11 cm3 i visine 38 mm, pri emu se dobija 1.683 elija/m2. Isti kontejner za rasadniarsku proizvodnju liara i etinara (sl. 10.5,b) ima 60 elija, zapremine po 240 cm 3 i visine 170 mm, pri emu se dobija 365 elija/m2. Na primer, plastini kontejner za proizvodnju rasada paradajza i lubenica (sl. 10.5,c) ima 24 elije, zapremine po 400 cm3 i visine 80 mm, pri emu se dobija 125 elija/m 2. Isti kontejner za oiljavanje reznica i proizvodnju rasada salate (sl. 10.5,d) ima 104 elije, zapremine po 40 cm3 i visine 50 mm, pri emu se dobija 630 elija/m2. Pored stiroporskih i plastinih kontejnera, za proizvodnju rasada se koriste i kontejneri od kamene vune, pri emu se kontejneri od kamene vune koriste iskljuivo kao podloga u proizvodnji rasada. Maine za proizvodnju rasada u kontejnerima s odeljenim elijama Povezanost izvoenja navedenih tehnolokih faza u proizvodnji rasada u kontejnerima s odvojenim elijama, s automatskim postrojenjem, moe da se prikae blok-dijagramom (sl.10.6).

Sl. 10.6. Blok dijagram procesa proizvodnje rasada u kontejnerima

Proizvodnja rasada u kontejnerima s odeljenim elijama sastoji se iz sledeih faza: priprema supstrata, punjenje kontejnera supstratom, formiranje leita za semenku u elije kontejnera, usejavanje semena u elije kontejnera, prekrivanje usejanog semena pokrivnim materijalom, kvaenje supstrata s usejanim semenom, i transport i skladitenje kontejnera u komore za naklijavanje i odnoenje u objekte zatienog prostora. Maine za proizvodnju rasada u kontejnerima, u zavisnosti od stepena mehanizovanosti pojedinih operacija u tehnolokom procesu, mogu da se podele na: - poluautomatske setvene maine, - poluautomatska postrojenja, i - automatska postrojenja. 57

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Poluautomatske setvene maine (sl. 10.7 i 10.8) namenjene su za potrebe manjih i srednjih farmera. Kod ovih maina, mehanizovano se izvodi formiranje leita (udubljenja) za semenke u elijama kontejnera i usejavanje semena pneumatskim putem, a sve ostale tehnoloke operacije se izvode runo. Postoje dve koncepcije usejavanja semena u elije kontejnera: - Kod poluautomatske setvene maine, prikazane na slici 10.7,a, elije u kontejnerima su meusobno paralelne, tako da se formiranje leita za seme u elijama i setva izvodi istovremeno samo za jedan red. Ova maina moe da zaseje maksimalno 30 redova elija u minuti. Broj grebena za formiranje leita za semenke i broj sisaljki-brizgaljki ("dizni") za usejavanje semena u elije, mora da odgovara broju elija u jednom redu (sl. 10.7,b). U zavisnosti od broja elija unutar reda, menjaju se i nosai grebena i dizni. - Kod usejavanja semena u elije kontejnera koje su postavljene unakrsno (tzv. "ah raspored"), u paralelnim redovima, koriste se poluautomatske pneumatske setvene maine sa grebenima i diznama na ploama ije dimenzije odgovaraju dimenzijama kontejnera. Raspored i broj grebena i dizni na ploama odgovara rasporedu i broju elija u kontejneru (sl. 10.8). Kod ove koncepcije maine, za kontejnere sa razliitim brojem otvora, moraju da se koriste ploe s identinim brojem i rasporedom grebena i dizni.

a)

b)

Sl. 10.7. Poluautomatska maina za setvu po jednog reda elija u stiroporskom kontejneru

Sl. 10.8. Poluautomatska maina za istovremenu setvu svih elija u kontejneru

Poluautomatska postrojenja (sl.10.9) predstavljaju liniju maina, pri emu vei deo tehnolokih operacija se izvodi automatski (izuzimanje, punjenje kontejnera supstratom, formiranje leita za seme u elijama kontejnera i mehanizovana setva).

58

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Sl. 10.9. Poluautomatsko postrojenje za proizvodnju rasada u kontejnerima

Automatska postrojenja za proizvodnju rasada u kontejnerima izvode sve operacije sa minimalnim angaovanjem radne snage i velikim uincima, kao i elektronskom kontrolom izvoenja usejavanja. Automatsko postrojenje na sl.10.10, ima kapacitet od 400 kontejnera/h. Radnik ima zadatak da postavlja prazne kontejnere u voice, a na drugom kraju trakastog transportera da prihvata usejane kontejnere, dok se sve ostale operacije obavljaju automatski i s elektronskom kontrolom usejavanja semena u elije kontejnera.

Sl. 10.10. Automatsko postrojenje za proizvodnju rasada u kontejnerima

Kod kontejnerskog sistema proizvodnje, usejani kontejneri na mestu proizvodnje podiu se iznad povrine zemljita, tako to se postavljaju na drvene ravne palete (sl. 10.11,a) ili plastine izdignute palete sa reetkastom gornjom povrinom (sl. 10.11,b). Na taj nain koren ne prorasta izvan elije, a zbog dovoljnog priticanja vazduha stimulie se razvoj bonih korenova i bolje vezuje supstrat, koji nije kompaktan, kao kod hranljivih kocki.

a)

b)

Sl. 10.11. Proizvodnja rasada u kontejnerima od stiropora (a) i polistirola (b)

Na slici 10.12 prikazane su pokretne rampe sa rasprskivaima za navodnjavanje, ali i folijarno prihranjivanje i hemijsku negu rasada u savremenim objektima zatienog prostora. U vreme nege rasada, u kontejnerima veoma je bitan reim navodnjavanja, imajui u vidu relativno male zapremine elija u kontejnerima. Iz tog razloga se navodnjavanje izvodi u vie navrata, ali manjom koliinom vode.

59

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

a)

b)

Sl. 10.12. Pokretne rampe za negu rasada proizvedenog u kontejnerima

Radi lakeg vaenja gotovog sadnog materijala iz elija kontejnera, koristi se ploa s izbijaima (sl. 10.13,a), iji broj i raspored mora da odgovara broju i rasporedu elija na kontejneru (sl. 10.13,b).

a) Sl. 10.13. Ploa s izbijaima i odgovarajuim kontejnerom

b)

Na slici 10.14 prikazan je izgled proizvodnje rasada, u kontejnerima, za proizvodnju sadnica ukrasnog i umskog drvea(a). Rasad proizveden u supstratu vadi se iz elija kontejnera i sadi zajedno sa supstratom (sl. 10.14,b).

a) Sl. 10.14. Proizvodnja sadnica u kontejnerima

b)

60

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Spidling" sistem Ovaj sistem gajenja razvijen je u Americi, sa ciljem prevencije razvoja brojnih fitopatogenih oboljenja u uslovima navodnjavanja kienjem i visokih temperatura i vlanosti suptropske klime Floride. Ovaj specifini sistem subirigacije zasniva se na postavljanju stiroporskih kontejnera u plitke bazene, u koje se puta voda za navodnjavanje sa neophodnim hranivima (sl. 10.15).

Sl. 10.15. "Spidling" sistem za proizvodnju rasada

10.1.4. Proizvodnja rasada u saksijama Setva u saksije primenjuje se za sve biljne vrste, koje slabije obnavljaju koren ili su osetljive na povredu korenovog sistema. Koren rasada gajenog u saksijama se ne ozleuje pri sadnji. Saksije za proizvodnju sadnog materijala uglavnom se proizvode od plastine mase ili treseta, kvadratnog i okruglog poprenog preseka. Saksije okruglog poprenog preseka su u obliku obrnute zarubljene kupe, a kvadratne u obliku obrnute, zarubljene piramide. Rasad se lake vadi iz okruglih saksija, ali proizvoai rado prihvataju i kvadratne, zbog boljeg slaganja na stolovima, jer zauzimaju manju povrinu. Veliina saksije, odnosno koliina supstrata, opredeljuje njihovu namenu. Koriste se za gajenje rasada cvea, plodovitog povra, oiljavanje reznica (tresetne saksije), pri emu je znaajno zabadanje reznica kod razmnoavanja dekorativnog sadnog materijala. Punjenje saksija supstratom izvodi se mehanizovano. Na sl. 10.16,a prikazana je maina za punjenje tresetnih saksija supstratom, a na sl. 10.16,b maina za punjenje plastine saksije velike zapremine, namenjene za presaivanje velike sadnice. Zapremina koa za uskladitenje supstrata je 1.800 litara.

a) Sl. 10.16. Maine za punjenje saksija supstratom

b)

61

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

a)

b)

c)

Sl. 10.17. Maina za punjenje saksija supstratom i runo presaivanje rasada

Na sl. 10.17,a prikazana je maina za presaivanje rasada iz kontejnera u saksije. Saksije sa rasadom se trakastim transporterom dopremaju na rotirajui sto, radi privremenog prihvata. Maina je pneumatska, sa snagom pogonskog elektromotora od 2,5 kW. Zapremina koa za supstrat je 1.100 litara, kapacitet punjenja je od 135 l/min i maina napuni sa supstratom do 2.400 saksija/h. Izuzimanje i punjenje saksija supstratom, i formiranje udubljenja za presaivanje rasada je automatsko (sl. 10.17,b), dok se presaivanje rasada iz elija kontejnera u saksije izvodi runo (sl. 10.17,c). U ranoj proizvodnji rasada obino se primenjuje gusta setva radi maksimalnog iskorienja vegetacionog prostora i utroene energije za zagrevanje, bilo da je re o setvi u sanduie ili u kontejnere sa velikim brojem elija male zapremine. Na taj nain se dobija veliki broj biljaka na malom prostoru. Regulisanje vegetacionog prostora se postie pikiranjem u hranljive kocke, kontejnere i saksije, tj. presaivanjem u vee posude u kojima se odvija dalji rast do presaivanja na konano mesto. U velikim kompanijama, koje se bave iskljuivo proizvodnjom rasada, koriste se vrlo sofisticirane maine-roboti za pikiranje rasada. Ovakve maine iskljuuju, u visokom procentu, potrebu za radnom snagom. Preciznost i pouzdanost u radu garantuje kod ovakve, industrijske, proizvodnje izuzetne rezultate.

62

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

a)

b) Sl. 10.18. Robotizovana maina za pikiranje rasada

c)

Na slici 10.18,a prikazana je robotizovana maina za pikiranje rasada. Varijanta robotizovane maine za pikiranje rasada sa tri prsta (hvataa), ima optiki skener za kontrolu kvaliteta rasada (sl. 10.18,b). Pikiranjem rasada iz kontejnera u velike saksije, pri emu se u svaku saksiju zasadi pet biljaka, maina ispikira od 3.000 do 6.000 biljaka/h. Druga varijanta robota (sl. 10.18,c) ima mogunost za postavljanje od 3 do 10 prstiju za zahvatanje rasada, pri emu ispikira od 4.900 biljaka/h (sa tri prsta) do 14.000 biljaka/h (sa 10 prstiju). 10.1.5. Proizvodnja sadnog materijala u upijajuim tresetnim tabletama Upijajue tresetne tablete u dodiru sa vlagom nabubre i s odnosom zapremine vode i vazduha obezbeuju brz i ujednaen rast biljaka. Proizvode se u pet veliina prenika (sl. 10 19,a): 18, 25, 30, 38 i 42 mm. Tresetne upijajue tablete mogu da se poloe u elije kontejnera odgovarajueg prenika u kojima se razvija biljka (sl. 10.19,b).

63

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

a)

b)

Sl. 10.19. Izgled tresetnih upijajuih tableta pre i posle kvaenja (a) i u elijama kontejnera (b)

Tresetne upijajue tablete nose komercijalni naziv "Jiffy-7", jer vlaenjem uveavaju svoju zapreminu 7 puta. Tresetne upijajue tablete obavijene su mreicom koja im uva oblik posle vlaenja i irenja, odnosno poveavanja zapremine. Ove tablete koriste se kod uzgoja: - direktne setve semena cvea, povra, etinarskih i listopadnih vrsta, - pikiranja rasada jednogodinjeg cvea i povra, i - oiljavanja perena, kalemova vinove loze, ukrasnog iblja i drvea.

a)

b)

Sl. 10.20. Izgled kalema vinove loze (a) i rasada cvea (b) u Jiffy-7 saksijama

10.1.6. Proizvodnja rasada za hidroponski sistem proizvodnje Gajenje rasada za hidroponski sistem proizvodnje ima odreene specifinosti. Prvi deo proizvodnje obavlja se u kontejnerima sa tano odreenim brojem elija, a potom se pikira u kocku ("grodana"), odnosno kocku od kamene (mineralne) vune. Osim toga, potrebno je obezbediti odgovarajui struni kadar koji poznaje biologiju biljaka, rad automatske opreme, pripremanje sterilisanog hranljivog rastvora, sterilisanje i ispiranje inertnih podloga. 64

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Gredice (blokovi), kocke, saksije i kontejneri od kamene vune, (sl. 10.21), koriste se iskljuivo kao podloge za hidroponsku proizvodnju rasada i odraslih biljaka.

Sl. 10.21. Kontejneri razliitih zapremina elija

Poslednih godina se kao alternativa kamenoj vuni, pojavila kokosova vuna, odnosno kokosovo vlakno.

65

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

11. MAINE ZA SADNJU


Primenom mehanizovane sadnje postiu se viestruko vei uinci po svakom radniku, koji opsluuje mainu za sadnju, u odnosu na runu sadnju. Osim toga, znaajno je i to to se obezbeuje taniji raspored sadnog materijala unutar i izmeu zasaenih redova, kao i dubina sadnje, a sve to doprinosi lakem i boljem izvoenju ostalih agrotehnikih operacija u toku vegetacije. U zavisnosti od vrste sadnog materijala postoje maine za: - sadnju rasada, - sadnju lukovica, gomolja i krtola, i - za sadnju sadnica.

11.1. Maine za sadnju rasada


U zavisnosti od stepena mehanizovanosti sadnje, ulaganje rasada u brazdu moe da se izvede na sledee naine: runo, ulaganjem rasada u otvorenu brazdu ili formirane rupe, sa poluautomatskim ureajima za ulaganje rasada u otvorenu brazdu i s automatskim ureajima za ulaganje rasada u otvorenu brazdu. Sadnja rasada sa sadilicom, sastoji se iz sledeih operacija: otvaranje brazde ili formiranje rupe za odlaganje rasada, ulaganje rasada u brazdu ili rupu, i uvrivanje rasada u zemljitu. Najnii stepen mehanizovanosti sadnje je sa runim ulaganjem rasada u brazdu ili u rupe. Na slici 11.1 prikazana je samohodna, petoredna sadilica sa grebenima, pomou kojih se formiraju rupe u obliku kocke. Dva radnika runo ulau rasad u formirana udubljenja. Sadilica dobija pogon za kretanje od elektromotora i namenjena je za zatieni prostor, za sadnju rasada u hranljivim kockama. Dimenzije grebena moraju da odgovaraju dimenzijama hranljivih kocki.

Sl. 11.1. Samohodna sadilica sa runim ulaganjem rasada u formirane rupe

Vuena sadilica, sa runim ulaganjem rasada, prikazana je na slici 11.2. Po irini valjka (1), postavljeni su limeni, prstenasti nosai sa grebenima. Broj grebena po obimu valjka odreuje razmak izmeu formiranih rupa, tj. razmak biljaka u redu, dok razmak izmeu limenih prstenova sa grebenima odreuje razmak izmeu zasaenih redova. Radnici, sedei na dasci (4), uzimaju iz sanduka (2) ili kontejnera rasad i runo ga ulau u formirana udubljenja. Jedan radnik opsluuje dva ili tri reda. Brzina kretanja sadilice je od 50 do 80, pa ak 100 do 300 m/h. Poloaj radnika, pri izvoenju sadnje, je neudoban, zbog stalno pognutog poloaja tela, i to izaziva zamor. 66

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Sl. 11.2. Vuena sadilica rasada sa runim ulaganjem rasada u formirane rupe: 1 valjak sa grebenima; 2 sanduk sa rasadom; 3 nagazni tokovi; 4 sedite-daska; 5 osloni tokovi; 6 platforma za skladitenje rasada; 7 piramida za agregatiranje sa traktorom

Ako se sadi rasad sa golim ilama, umesto grebena, na valjak se postavljaju prstenasti otvarai brazdi, a nagazni tokovi, sa leve i desne strane rasada, sabijaju zemljite. Radni zahvat sadilica sa grebenima je najee od 1,0 do 1,5 m. U novije vreme najvie su u upotrebi sadilice sa poluautomatskim ureajem za ulaganje rasada u otvorenu brazdu (tzv. poluautomatske sadilice). Razlikuju se dve osnovne grupe sadilica: univerzalne i uskonamenske. Univerzalne sadilice, sa poluautomatskim ureajem za ulaganje rasada u otvorenu brazdu (sa golim ilama, iz kontejnera, zapremine do 40 cm3, i iz hranljivih kocki manjih dimenzija). Uskonamenske sadilice (npr. samo za sadnju rasada proizvedenog u hranljivim kockama, samo za sadnju rasada proizvedenog u kontejnerima, ili po "culto" sistemu). Otvarai Sl. 11.3. Veliine otvaraa brazde brazde imaju razliite dimenzije, u zavisnosti od vrste rasada (sl. 11.3). Kod univerzalnih sadilica sa poluautomatskim ureajem za ulaganje rasada, radnik rukom ulae rasad u ureaj za ulaganje u brazdu, po odreenom ritmu (ulaganje rasada bez stvaranja zalihe). U praksi su najvie u upotrebi dva tipa ureaja za ulaganje rasada u otvorenu brazdu: - s elastinim diskovima i - sa hvataljkama na lancu. Sekcija za sadnju ima ureaj za ulaganje rasada u brazdu, sa dva, meusobno zakoena i na vrhu priljubljena, elastina diska (2) od elinog lima. Na levom elastinom disku nalazi se zupanik, koji se preko sistema zupanika pogoni od levog nagaznog toka (3) sa tandem zupanikom. Po obimu levog elastinog diska privreni su plastini markiri, pored kojih radnik ulae po jedan rasad ( II ) izmeu diskova sa jednom rukom, dok u drugoj dri vei broj biljaka ( I ). Rasad se umee sa korenom okrenutim izvan diskova. Poto su na prednjem delu elastini diskovi priljubljeni jedan uz drugi, uloeni rasad se obre zajedno sa diskovima.

67

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

a)

b)

Sl. 11.4. Poluautomatska univerzalna sadilica s elastinim diskovima: 1 - otvara brazde; 2 - elastini diskovi; 3 - nagazni tokovi; 4 - sedite;5 - nagrtai; 6 - ram sekcije

Poluautomatska sadilica s elastinim diskovima ima sekcije za sadnju (sl. 11.4,a), koje su privrene za ram sadilice (sl.i 11.4,b).

a)

b)

Sl. 11.5. Nagazni tokovi i nagrtai tragova tokova

U donjem delu diskovi su razmaknuti, tako da se rasad oslobaa stiska od diskova i odlae u formiranu brazdu. Istovremeno, nagazni tokovi sabijaju zemlju oko korena i uvruju ga u zemljitu (sl. 11.5,a). Iza nagaznih tokova su nagrtai (5), koji prekrivaju tragove nagaznih tokova rastresitom zemljom (sl. 11.5,b).

a) b) Sl. 11.6. Elastini diskovi sadilice sa markirima i metalnim iljcima: 1 otvara brazde; 2 elastini disk; 3 marker sa metalnim iljcima; 4 - "Jiffy"-saksija sa rastvorom; 5 nagazni toak

68

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Kod sadnje rasada proizvedenog u "Jiffy"-saksijama manjih dimenzijama, slika 11.6,a, ili u hranljivim kockama (sl. 11.6,b), markiri su sa metalnim iljcima, na koje radnik nabada rasad. Pri sadnji rasada, koji je osetljiv na mehanike pritiske, koriste se elastini diskovi na ije obode se postavljaju elastini gumeni prstenovi (sl. 11.6,b). Poluautomatske univerzalne sadilice sa hvataljkama na lancu (sl. 11.7) jednako su zastupljene kao i sadilice s elastinim diskovima. Ureaj za ulaganje rasada u brazdu sastoji se iz gumenih hvataljki u obliku prstiju (3), namontiranih na lanac (2). Lanac dobija pogon od nagaznih (5), sl. 11.7, ili pogonskih tokova sadilice (sl. 11.8,a). Kod sadilice sa jednim ramom (sl. 11.8,a), minimalni razmak izmeu zasaenih redova je 50 cm, dok pri upotrebi tandem verzije (tj. sa dva rama, slika 11.4,b) je 25 cm. Razmak izmeu zasaenih biljaka u redu moe da se podeava postavljanjem razliitog broja markira po obimu elastinog diska (2,3,4 i 6) i promenom prenosnog odnosa pomou zupanika. Razmaci u redu su od 20 do 60 cm.

a)

b)

Sl. 11.7. Poluautomatska sadilica sa hvataljkama na lancu: 1 - otvara brazde; 2 - lanac; 3 - hvataljka; 4 - pogonski lanac; 5 - nagazni tokovi; 6 - voica; 7 - tegovi (po potrebi); 8 - sedite; 9 - opruga; 10 - ram sekcije sadilice, 11 - ram sadilice; 12 - piramida za kaenje o traktor

Radnik ulae rasad u otvorenu hvataljku (sl. 11.8,b), tako da je koren okrenut prema radniku. Prolaskom hvataljki izmeu voice (sl. 11.7,a, poz. 6, pogled A), one se zatvaraju, pridravajui rasad. U donjem poloaju lanca hvataljka se otvara, jer izae iz voice, a rasad se ulae u otvorenu brazdu. Istovremeno nagazni tokovi (5) sabijaju zemlju oko korenovog sistema rasada i uvruju ga u zemljitu.

a)

b)

Sl. 11.8. Poluautomatska sadilica rasada sa pogonskim tokom (a) i hvataljkama na lancu (b)

69

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Brzina ulaganja rasada, kod sadilica s elastinim diskovima je od 40 do 45 biljaka/min (oko 2.500 biljaka/h). To znai da zadati razmak biljaka unutar zasaenog reda uslovljava brzinu kretanja sadilice. Brzina kretanja sadilice (Vs) u agregatu sa traktorom moe da se izrauna na osnovu izraza: Vs 2,5 a (km/h), (11.1)

gde je: a razmak biljaka unutar zasaenog reda, (m). Kod sadilica sa hvataljkama na lancu brzina ulaganja rasada je od 50 do 60 biljaka/min. Vei uinak radnika, u odnosu na sadilicu sa diskovima, objanjava se injenicom da je poloaj tela radnika, pri ulaganju rasada, u priblino vertikalnom poloaju, bez saginjanja, s udobnijim seditem i mogunou za njeno podeavanje. Sadnju treba istovremeno da prati i lokalno zalivanje zasaenog rasada. Sistem za zalivanje sastoji se od rezervoara za vodu zapremine 250 litara, (sl. 11.9), koji je plastinim cevima povezan sa propusnim ventilima izmeu elastinih diskova i otvaraa brazdi. Pored rezervoara (1), ureaja za lokalno zalivanje (2), vieredna sadilica ima i marker (3) za spajanje dva susedna prohoda sadilice. Prikazana sadilica moe biti opremljena i sistemom za unoenje pesticida, zatitnog sredstva ili hraniva. Uskonamenske sadilice imaju ureaj za ulaganje rasada, koji omoguava stvaranje zalihe rasada, tako da radnik ne mora u tano odreenom trenutku da uloi rasad u ureaj za ulaganje, ve ga samo ulae u predvieno mesto. Ureaj u koji je uloen rasad, svojim kretanjem (rotacionim ili translatornim), ulae rasad u vremenskom intervalu, koji definie zadati razmak biljaka u redu. Na slici 11.10 prikazana je domaa,uskonamenska poluautomatska sadilica, koja je namenjena za rasad proizveden u kontejnerima. Ureaj za odlaganje rasada je sa vertikalnom osom obrtanja i rotirajuim kljunovima.

Sl. 11.9. Sadilica rasada s ureajem za lokalno zalivanje zasaenog rasada: 1 - rezervoar za vodu; 2 - razvodni ureaj sistema za zalivanje; 3 - marker; 4 - platforma za skladitenje rasada; 5 - sedite; 6 - otvara brazde; 7 - elastini diskovi; 8 - nagazni tokovi; 9 - istai nagaznih tokova od nalepljene zemlje

Princip rada sadilice je sledei (sl. 11.10,a): radnik sedi na seditu sadilice (3), uzima rasad iz kontejnera na nosau (2) i stavlja ga u otvore na rotirajuoj ploi (1), ispod kojih se nalaze "kljunovi". Na rotirajuoj ploi se nalazi najee est otvora. U momentu ulaganja rasada "kljunovi" su zatvoreni, a kada naie iznad sprovodne cevi (4) otvara se, rasad prolazi kroz sprovodnu cev i odlae na dno otvaraa brazde (5). Pomou mehanizma (6) rasad se iz otvaraa 70

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

brazde potiskuje na dno brazde. Istovremeno, nagazni tokovi (7) rasad uvruju u zemljite. U zavisnosti od dimenzija elije kontejnera, odnosno zapremine supstrata u kojem se nalazi korenov sistem rasada, podeava se razmak izmeu nagaznih tokova.

a)

b)

Sl. 11.10. Poluautomatska sadilica za sadnju rasada iz kontejnera: 1 - rotirajua ploa sa kljunovima; 2 - nosa kontejnera sa rasadom; 3 - sedite; 4 - sprovodna cev; 5 - otvara brazde; 6 - mehanizam za odlaganje rasada u brazdu; 7 - nagazni tokovi; 8 - osloni tokovi

Minimalni razmak izmeu zasaenih redova (tj. razmaka izmeu sekcija sadilice) kod standardne verzije, sa jednim ramom, je 50, a kod tandem varijante (sa dva rama) je 25 cm. Razmak biljaka u redu podeava se promenom prenosnog odnosa izmeu pogonskih tokova i rotirajue ploe. Razmak izmeu zasaenih biljaka u redu moe da se podeava u granicama od 8 do 60 cm. Kao dodatna oprema, na sadilici moe da se nalazi depozitor za unoenje insekticida (sl. 11.10,b, poz. 1), ili ureaj za lokalno zalivanje rasada. Poluautomatska sadilica na slici 11.11,a, namenjena je za sadnju rasada proizvedenog u kontejnerima i hranljivim kockama. Rotacioni rasporeiva rasada (sl. 11.11,b), moe biti uraen sa maksimalno 12 otvora u koje radnik ulae rasad. Minimalni razmak rasada izmeu redova je 50, dok u redu moe da se podeava u granicama od 15 do 50 cm.

a)

b)

Sl. 11.11. Poluautomatska sadilica za sadnju rasada iz kontejnera i hranljivih kocki

71

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Sadilica se prikljuuje na poluge podiznog mehanizma traktora, pa u transportu je noena (kao i sadilice prikazane na slikama 11.2,7,8,9 i 10), a u radu vuena. Uskonamenska poluautomatska sadilica rasada, namenjena je za sadnju rasada proizvedenog po "Culto"-sistemu (sl. 11.12,a), ima ureaj za ulaganje rasada u obliku elastinih diskova (sl. 11.12,b). Radnik izuzima rasad iz elija stiroporskih kontejnera i odlae ga u kaike (sl. 11.12,b) na beskrajnom lancu. Kaike dopremaju rasad do elastinih diskova, a oni zatim do formirane brazde. Istovremeno, pomou nagaznih tokova, rasad se uvruje za zemljite. Beskrajni lanac dobija pogon od kandastog toka, lananika i sistema zupanika u menjakoj kutiji. Razmak rasada u redu moe da se podeava u granicama od 10 do 60 cm. Minimalni razmak izmeu zasaenih redova je 50 cm.

a)

b)

Sl. 11.12. Poluautomatska sadilica za sadnju rasada proizvedenog po "Culto" sistemu

Sedita za radnike mogu da se podeavaju u horizontalnoj ravni (napred nazad), da bi telo radnika zauzelo pravilan poloaj. Sedita su sa naslonom, tapacirana i imaju bone oslonce. Kvalitetno i pravilno podeeno sedite utie na manje zamaranje radnika i moe da povea efikasnost sadnje i do 50%. U drugu grupu uskonamenskih sadilica spada i ona namenjena za sadnju rasada proizvedenog u hranljivim kockama.

a)

b)

Sl. 11.13. Samohodna sadilica rasada proizvedenog u hranljivim kockama: 1 - platforma za kretanje radnika; 2 - poprena voica; 3 - nosa sanduka; 4 - sanduk sa rasadom; 5 - trakasti transporter; 6 - voice za hranljive kocke; 7 - otvara brazde; 8 - mehanizam za ulaganje rasada u brazdu; 9 - nagazni tokovi; 10 - upravljaki tokovi; 11 - upravlja; 12 - osloni tokovi; 13 - pogonski motor; 14 - platforma za skladitenje rasada

Samohodnu sadilicu namenjenu za sadnju rasada proizvedenog u hranljivim kockama opsluuje jedan radnik, koji stoji na platformi (1), sl. 11.13,a. Rasad proizveden u hranljivim kockama, nalazi 72

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

se u sanducima i uskladiten je na platformi (14), koja moe da primi 5.000 hranljivih kocki. Proces sadnje rasada poinje uzimanjem punog sanduka sa platforme (14) i postavljanjem na nosa sanduka (4), koji se pomera levo desno po voici (2). Svaki red hranljivih kocki unutar sanduka, nalazi se u teleskopskim draima. Prednja strana sanduka je bez stranice. Radnik koji usmerava redove hranljivih kocki prema trakastom transporteru (5), pomera nosa sa sandukom (3) po voici. Pomou teleskopskog draa, potiskuje red hranljivih kocki izmeu voica (6). Isti postupak ponavlja kod "hranjenja" svakog od pet trakastih transportera, koliko i sadilica ima redova. Na donjem delu trakastog transportera, rasad se zahvata mehanizmom (8) za ulaganje rasade na dno formirane brazde s otvaraem brazde (7). Pomou nagaznih tokova (9) uvruje se rasad u zemljitu. Minimalni razmak biljaka u redu je 15, a izmeu zasaenih redova 23 cm. Uinak sadilice je od 7.000, ako je opsluuje jedan radnik, pa do 14.000 biljaka/h, ako je opsluuju dva radnika. Snaga pogonskog motora je 7,5 kW. U zavisnosti od razmaka biljaka u redu i broja radnika koji opsluuju sadilicu, brzina kretanja u radu je od 0,2 do 6 km/h. Na slici 11.13,b prikazana je samohodna petoredna sadilica u sadnji rasada na gredicama, u visokom tunelu. Na slici 11.14 prikazana je traktorom vuena, etvororedna sadilica rasada, proizvedena u hranljivim kockama, pri sadnji na gredice, u zatienom prostoru (ista sadilica moe da sadi i na otvorenom polju). Na slici 11.14,a prikazana je platforma za odlaganje praznih sanduka, na slici 11.14,b ureaj za formiranje mini gredice, uz istovremenu sadnju, a na slici 11.14,c je varijanta za sadnju na ravnoj povrini, uvrivanjem rasada u zemljitu pomou gumom obloenih, nagaznih tokova.

Sl. 11.14. Vuena sadilica rasada proizvedenog u hranljivim kockama

Sadnja rasada, koji je proizveden u kontejnerima, hranljivim kockama, kao i drugi sadni materijal, moe da se sadi i na zemljitu gde je prethodno obavljeno nastiranje (malovanje) zemljita folijom. Na slici 11.15 prikazana je sadnja rasada, na ranije malovanom zemljitu pomou folije, koji je proizveden u kontejnerima. Prikazana sadilica je sa jednom sekcijom za sadnju (tzv. jednoredna sadilica). Ureaj za ulaganje rasada u zemljite izraen je u obliku "kljunova" (1), koji su rasporeeni po obodu dve okrugle, vertikalno postavljene ploe (2), koja rotira oko horizontalne ose obrtanja. Pogon ploa, izmeu kojih su postavljeni kljunovi, izveden je od tokova sadilice (3) preko lanastog prenosnika i vratila. Razmak biljaka unutar zasaenog reda podeava se promenom prenosnog odnosa u prenosniku. U momentu ulaganja rasada, kljun je zatvoren (detalj prikazan u gornjem desnom uglu slike 11.15). Kada obrtanjem ploe kljun dospe do povrine folije, on je bui, prodire na odreenu dubinu (u zavisnosti od eljene dubine sadnje i duine elije kontejnera). U najniem poloaju, kljun se otvara, dolazi do prosecanja folije u obliku slova "T" i odlae se rasad u 73

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

formiranu rupu. Pozadi sadilice nalaze se nagazni tokovi (4), koji uvruju rasad u zemljitu. Razmak biljaka unutar zasaenog reda moe da se podeava u granicama od 21 do 165 cm.

Sl. 11.15. Sadnja rasada kroz mal foliju

Na slici 11.16,a prikazana je vuena sadilica, koja u jednom prohodu izvodi: polaganje trake za navodnjavanje po sistemu "kap po kap", nastiranje zemljita folijom i sadnju rasada proizvedenog u kontejnerima. Sadilica pripada grupi maina sa poluautomatskim ureajem za ulaganje sadnog materijala. Ureaj u koji radnik odlae sadni materijal (u ovom sluaju rasad proizveden u kontejnerima), izveden je u obliku vertikalno rotirajuih "kljunova". Maina, ematski prikazana na slici 11.16,b, ima glatki valjak (1) za ravnanje i delimino sabijanje rastresitog povrinskog sloja zemljita, po irini radnog zahvata maine. Osim toga, opremljena je ureajem na kojem je kalem sa trakama za navodnjavanje po sistemu "kap po kap" (2) i ureajem na kojem je kalem sa mal folijom (3).

a)

b)

Sl. 11.16. Istovremeno nastiranje zemljita i sadnja rasada kroz mal foliju: 1 glatki valjak; 2 kalem sa trakom za navodnjavanje; 3 kalem sa mal folijom; 4 voica za polaganje mal folije na povrinu zemljita; 5 platforma sa kontejnerima; 6 sedite za radnika; 7 - "kljun" za ulaganje rasada; 8 nosa "kljuna"; 9 voica; 10 ureaj za otvaranje "kljuna"; 11 nagazni tokovi; 12 nagrtai zemlje na krajeve mal folije; 13 pogonski tokovi sadilice; 14 platforma za uskladitenje kontejnera sa rasadom; 15 piramida za prikopavanje maine za poluge podiznog mehanizma traktora

Postupak sadnje izvodi se na sledei nain: radnik, koji sedi na seditu (6), uzima rasad iz kontejnera, koji se nalazi na platformi (5) ili ga dri na kolenu i ulae ga u kljunove, koji se usmeravaju ka povrini folije pomou voice (9). Kljun bui foliju i prodire na odreenu dubinu formirajui rupu, u vertikalnom poloaju. U tom momentu kljun ulazi u ureaj (10) koji ga otvara, 74

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

rasad ostaje u formiranom udubljenju u vertikalnom poloaju, a kljun nastavlja da se kree po krunoj putanji. Po izlasku kljuna iz ureaja, on se zatvara i ponovo je spreman za primanje rasada. Nagazni tokovi (11) zateu mal-foliju po irini i istovremeno utiskuju u plitku brazdu, koju formiraju raonici (16), pre polaganja folije. Nagrtai (12) iza nagaznih tokova, s obe strane folije, nagru zemlju, kako ne bi dolazilo do izdizanja folije pod dejstvom vetra. Pored sadnje rasada, proizvedenog u kontejnerima, ureaj za ulaganje sadnog materijala u obliku "kljunova" moe da sadi rasad proizveden u hranljivim kockama, rasad sa golim ilama, krtole, lukovice, semenke, reznice itd, a sadnju moe da izvodi i kroz mal foliju, i na nepokrivenom zemljitu. Na slici 11.17 prikazan je princip rada ureaja automatske sadilice za ulaganje rasada. Sadilica je agragatirana sa traktorom snage 60 kW. Na prednjem delu traktora postavljen je rezervoar sa vodom, zapremine 1.500 litara, pumpa za vodu i dva kompresora snage po 7,5 kW. Pozadi traktora, ispred sadilice, postavljene su platforme na koje se postavljaju kontejneri sa rasadom, nosivosti 635 kg. Kontejneri su izraeni od tvrde plastike, sa 256 elija bez dna. Kontejneri sa rasadom se runo postavljaju na nosae sekcija sadilice, dok se prazni kontejneri trakastim transporterom odnose izvan sekcija sadilica, gde se skladite.

Sl. 11.17. Automatska sadilica rasada proizvedenog u kontejnerima

Operacija automatske sadnje je sinhronizovana sa dve vrste kretanja kontejnera sa rasadom, kod svakog od osam kontejnera. Prva vrsta kretanja izvodi se levo desno, a druga napred nazad, u odnosu na pravac kretanja sadilice. Obe vrste pomeranja kontejnera sa rasadom izvode se pomou pneumatskih cilindara. Brzina pomeranja kontejnera je 180 m/s. Pomeranje kontejnera sa rasadom izvodi se radi dovoenja odreene elije sa rasadom iznad sprovodnih cevi sekcija sadilice. U poloaju ( I ) prikazan je momenat kada se pomera kontejner sa rasadom (3) udesno, kako bi naredna elija sa rasadom bila postavljena iznad sprovodne cevi (5), koja se nalazi u sklopu otvaraa brazde (1). U sledeoj fazi ( II ), ipka sa iljkom (2), potiskuje zemljini supstrat sa rasadom (4) iz elije kontejnera na dno brazde, koju formira otvara brazde. U momentu odlaganja rasada na dno brazde, svaka biljka se zalije sa 60 ml vode. ipka sa iljkom dri rasad u vertikalnom poloaju, dok otvara brazde nastavlja kretanje prema napred (poloaj III ). Istovremeno, nagazni tokovi sabijaju zemlju oko zemljinog supstrata i uvruju rasad u zemljitu. Nakon to je rasad pravilno uvren, ipka sa iljkom se pomera nagore, u poetni poloaj, dok se istovremeno kontejner sa rasadom pomera prema napred (poloaj IV ), kako bi poeo sledei ciklus. Hod ipke sa iljkom je 266 mm, brzina kretanja ipke 90 m/s dok pritisak vazduha u pneumatskom cilindru, koji pomera ipku sa iljkom, iznosi 40 bar. 75

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Broj ciklusa ureaja za ulaganje rasada, odnosno brzina brzina ulaganja rasada, je 125 biljaka/min. To omoguava osmorednoj automatskoj sadilici sadnju 1.000 biljaka/min. Sadni materijal, koji moe da se sadi ovom sadilicom, moe biti: rasad cvea, povra i drugih biljnih vrsta koje se uzgajaju u kontejnerima. Za sadnju rasada proizvedenog po "Paper pot" sistemu koriste se sadilice sa poluautomatskim i automatskim ureajem za ulaganje rasada. Automatizacija sadilica razvija se ka automatizovanju procesa ulaganja rasada u sadni mehanizam, jer runo ulaganje rasada zahteva vee angaovanje ljudskog rada, uz relativno malu brzinu ulaganja. Uporedo s usavravanjem sadilica dolo je i do razvoja sistema za proizvodnju rasada u papirnim elijama, koje se sakupljaju u talasasti, izuvijani, nosei pojas. Automatska sadilica sa "Ferisovim tokom" omoguava sadnju rasada proizvedenog u papirnim elijama (sl. 11.18,a). Hvatai (1), koji su postavljeni na toku (2), otkidaju pojedinano elije iz noseeg pojasa (3) i nose ih do otvorene brazde, koju formira otvara brazde (4). Poseban graninik (5) zadrava pojasni deo do sledeeg nailaska hvataa. Razmak izmeu redova iznosi najee 30 cm, dok rastojanje biljaka u redu moe da se podeava u granicama od 10 do 20 cm. Pored opisane sadilice, u irokoj upotrebi je i automatska sadilica sa valjkastim ureajem za ulaganje rasada, koji je proizveden u papirnim elijama. Princip rada valjkastog ureaja, koji odvaja papirne elije sa rasadom iz noseeg dela, prikazan je na slici 11.18,b.

a)

b)

Sl. 11.18. Automatske sadilice rasada proizvedenog u papirnim elijama

Nosei deo, na kojem se nalaze papirne elije sa rasadom (1), pomera se pomou para trakastih kaieva (2) prema paru konusnih valjaka (3), koji, ubrzavajui nosei deo sa papirnim elijama (1), otkidaju papirne elije od njega, jednu po jednu (4). Otkinute papirne elije sa rasadom (4) sputaju se u sprovodnu cev sadilice, odakle dospevaju u prethodno otvorenu brazdicu. Pomou nagaznih tokova rasad se uvruje u zemljite. Sobzirom na brzinu kretanja sadilica (0,9 1,8 m/s), broj redova sadilice i korak sadnje (razmak rasada u redu), kapacitet sadilice iznosi najmanje 100 biljaka u minuti. Automatske sadilice jo uvek nisu dovoljno razvijene, naroito u pogledu univerzalnosti sadnje rasada proizvedenog razliitim tehnologijama, a ponajvie kada je re o adaptibilnosti koraka sadnje za razliite kulture i njegove ujednaenosti u toku samog procesa sadnje.

11.2. Maine za sadnju lukovica i krtola


Mehanizovana sadnja lukovica cvea (gladiole, lale...) i povra (arpadik, enovi belog luka), izvodi se automatskim sadilicama, razliite konstrukcije. Da bi sadnja bila kvalitetnija, potrebno je da lukovice budu ujednaenih dimenzija. Na slici 11.19,a, prikazana je automatska, univerzalna, 76

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

etvororedna sadilica lukovica. Lukovice se nalaze u dvodelnom sanduku (1), sa konusnim dnom (sl, 11.19,b) i za vreme pranjenja kreu se prema donjem delu kosine. Pri dnu sanduka su zasuni (2), povezani ruicama (3), za podeavanje koliine lukovica na dva, uzduno postavljena, trakasta transportera (4). Iznad zadnjeg dela trakastih transportera nalaze se rotirajue etke (5), koje se navojnim vretenom pomeraju gore-dole. Sa svakog trakastog transportera lukovice se usmeravaju u po dve sprovodne cevi (6). Na donjem delu sprovodnih cevi su otvarai brazdica (7), sa kojima se lukovice odlau na zadatu dubinu. Na maini u radu je jedan radnik, koji ima zadatak da podeava reim rada maine (razmak lukovica u redu, udaljenost etke od trakastog transportera i dubinu sadnje). Radnik sedi na seditu (9), oslonjen nogama na platformu (8). Maina se prikopava za poluge podiznog mehanizma traktora sa piramidom za kaenje (10), a u radu se oslanja oslonim tokovima (11) na povrinu parcele. Pokretni radni organi sadilice dobijaju pogon od PVT. Razmak izmeu redova sadnje je 30 cm.

a)

b) Sl. 11.19. Automatska, univerzalna sadilica lukovica

Mehanizovana sadnja krtola, sa i bez klica, obavlja se sadilicom. Ako su krtole bez klica, one se smetaju u zajedniki sanduk na sadilici, a krtole sa klicama su u plitkim gajbicama, koje se odlau na platformu. Radni proces sadilice krtola sastoji se iz sledeih operacija: otvaranje brazdica, odlaganja krtola u ureaj za polaganje u brazdice, i nagrtanja krtola zemljom, formiranjem bankova. U zavisnosti od naina ulaganja krtola u ureaj, sadilice mogu biti: sa runim ulaganjem (na znak signalnog zvona), poluautomatske i automatske. Sadilice sa runim ulaganjem krtola u sprovodnu cev (sl. 11.20) su na najniem stepenu mehanizovanosti. Ako se sade nenaklijale krtole, sadilica je opremljena sandukom (1), iz kojeg ih radnik runo uzima i ubacuje u sprovodnu cev (4), na znak signalnog zvona (8). Brzina ulaganja krtola je u granicama od 80 do 100 krtola/min. Radnik sedi na seditu (2) i oslonjen je nogama na papuice (3). Otvara brazdice (5), formira brazdicu odreene dubine, a sverini diskovi (6) nagru krtole i formiraju bankove. Sadilice su noene i sa piramidom (8) se kae za poluge 77

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

podiznog mehanizma traktora. Pri sadnji naklijalih krtola, skida se sanduk (1) sa sadilice i na njegovo mesto se postavlja platforma, na koju se slau gajbice sa krtolama.

Sl. 11.20. Sadilica krtola sa runim ulaganjem krtola u sprovodnu cev

Poluautomatske sadilice krtola imaju sekcije za sadnju, iji broj odgovara broju redova za sadnju. Na svakoj sekciji sedi po jedan radnik, koji runo odlae krtole u kaike na trakastom transporteru (sl. 11.21,a) ili u komore horizontalno rotirajueg diska (sl. 11.21,b). Uinak, koji je diktiran brzinom kretanja kaika ili komora, po radniku je 120 do 130 krtola/min.

a)

b)

Sl. 11.21. Poluautomatske sadilice sa razliitim ureajima za ulaganje krtola

Razmak krtola unutar zasaenog reda podeava se promenom prenosnog odnosa izmeu kandastog pogonskog toka i vratila, koje pogoni ureaj za ulaganje krtola. Krtole se nalaze u zajednikom sanduku (sl. 11.22,a, poz. 4) kod sadnje nenaklijalih krtola, a koji se skida sa nosaa kod sadnje naklijalih krtola (sl. 11.22,b) u gajbicama (3), na nosau (1) i platformi (2).

78

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

a)

b)

Sl. 11.22. Univerzalna poluautomatska sadilica krtola

Rad univerzalnom, poluautomatskom sadilicom, sa komorama na horizontalno rotirajuem disku, sastoji se u sledeem: radnik, sedei na seditu (sl. 11.22,a, poz. 7) krtole iz sanduka (4) ili gajbica (sl. 11.22,b, poz. 3) odlae u komore (sl. 11.22,a, poz. 3). Pokretno dno komore klizi po voici i nailaskom na sprovodnu cev (2) otvori se i krtola propada. Na donjem delu sprovodne cevi nalazi se elastini lim (8), koji ublaava pad naklijale krtole na dno brazdice, formirane od otvaraa brazde (1). Iza sprovodne cevi je ureaj za nagrtanje krtola (5) (npr. u obliku sferinog diska) i klizai (6) za oslanjanje maine. Dubina sadnje podeava se vertikalnim pomeranjem otvaraa brazde, a visina nagrnute zemlje iznad krtola pomeranjem klizaa po istom pravcu. Automatske sadilice krtola, u zavisnosti od veliine povrine za sadnju, mogu biti: jednoredne (prikopavaju se za jednoosovinski traktor) ili vieredne (prikopavanjem za standardni traktor).

a) Sl. 11.23. Automatska sadilica nenaklijalih krtola

b)

One su namenjene za sadnju nenaklijalih krtola (sl. 11.23,a). Krtole se nalaze u sanduku (sl. 11.23,b, poz. 3) velike zapremine (kod etvororedne sadilice zapremina sanduka je oko 2.500 dm 3, s oko 1.600 kg krtola). Prilikom punjenja, sanduk se sputa u donji poloaj (isprekidana linija na slici), tako da je udaljenost gornje ivice sanduka od povrine parcele oko 70 cm, to omoguava mehanizovano punjenje iz traktorske prikolice ili boks palete, sa viljukarom. Krtole iz sanduka prolaze kroz zasun (4) i dospevaju u zonu zahvatanja od strane kaika (2) na trakastom transporteru (1), u naizmeninom rasporedu. Zahvaene krtole ubacuju se u sprovodnu cev (5). Krtole koje u 79

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

sprovodnoj cevi dospevaju na zadnji deo prethodne kaike transportuju se do otvorene brazdice, sa otvaraem brazdice (6). Nagrta (7), zasaene krtole nagre zemljom, tako da se formira banak. Natresa (9) ima zadatak da, vibriranjem trakastog transportera, obezbedi samo po jednu krtolu u svakoj kaiki. Vieredne sadilice su vuene i oslonim tokovima (8) kreu se po parceli. Za rad automatskom sadilicom, krtole moraju biti kalibrisane prema dimenzijama. Na slici 11.24,a prikazan je trakasti transporter sa kaikama za najkrupnije krtole. Na slici 11.24,b prikazane su kaike za krupne, srednje i sitne krtole, a odabiraju se prema kalibraciji krtola. Brzina ulaganja krtola, po jednoj sekciji, je do 500 krtola/min.

a)

b) Sl. 11.24. Trakasti transporter sa kaikama (a) i tipovi kaika (b)

Na slici 11.25. prikazana je dvoredna, automatska sadilica u radu. Krtole se nalaze u gajbicama (sl. 11.25,b na platformi (2), ija je nosivost oko 400 kg.

a) Sl. 11.25. Automatska sadilica naklijalih krtola

b)

U vreme sadnje radnik stoji na donjem delu platforme, uzima gajbice sa naklijalim krtolama sa gornjeg dela platforme i prazni ih na trakaste transportere (3). Ovakvim pranjenjem gajbica obezbeuje se minimalno oteenje klica na krtolama. Sa trakastog transportera krtole dospevaju na reetkastu kosu ravan (5), iznad koje je postavljen elektronski dava (4) za kontrolu debljine sloja. Ako je sloj krtola vei od dozvoljenog, kratkotrajno se zaustavlja kretanje trakastog transportera, a ako je tanji ubrza se, da bi se obezbedio ravnomeran dotok krtola u zonu zahvatanja. Krtole se zahvataju kaikama (7), koje su na trakastom transporteru (6). U zavisnosti od krupnoe krtola, u kaike sa najveim dimenzijama se postavljaju u one sa manjim dimenzijama (sl. 11.24,b). Natresa 80

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

(11), obezbeuje da u svakoj kaiki bude samo po jedna krtola. Krtole se ubacuju u sprovodnu cev (8), pri emu se u sprovodnoj cevi transportuju na zadnjem delu prethodne kaike, tako da se obezbedi mala visina padanja krtole u brazdicu, formiranu sa otvaraem (9). Diskosni nagrta (10) formira banak iznad krtola. Sadilica se oslanja na povrinu parcele pogonskim tokovima (12), a za poluge podiznog mehanizma je prikopana sa piramidom (13). Razmak krtola u redu podeava se promenom brzine kretanja trakastog transportera sa kaikama, tj. izmenom prenosnog odnosa sistema lananika. Razmak krtola u redu podeava se u granicama od 17 do 45 cm, a razmak izmeu redova od 70 do 90 cm. Sadilicu, pored vozaa traktora, opsluuje jedan radnik (sl. 11.25,a).

11.3. Maine za sadnju loznih kalemova, okulanata i sadnica


Buenje pojedinanih rupa za sadnju loznih kalemova, okulanata u gustim zasadima voa i sadnica malina, kupina ili ribizle, izvodi se builicom, sa spiralnom ili hidraulinom burgijom. Spiralne burgije manjeg prenika postavljaju se na motorne builice sa rukohvatima (sl. 11.26,a). Umesto spiralne burgije (za sadnju vinove loze i slinog sadnog materijala) moe da se postavi svrdlo (sl. 11.26,b).

a)

b)

Sl. 11.26. Motorna builica sa rukohvatom, i spiralnom burgijom (a) ili svrdlom (b)

Kod istog sadnog materijala, rupe mogu da se bue i sa hidraulinom builicom, tzv. "hidrobura" (sl. 11.27,a). Ovom metom se bue rupe sa vodom pod pritiskom, pre svega, na obraenom i slegnutom zemljitu. Na vrhu builice obino ima tri bone rupe (prenika 1.5mm) i jedna eona (prenika 3mm, sl. 11.27,b). Potreban radni pritisak je oko 40 bar i sa kapacitetom pumpe od 60 l/min vode, mogue je izbuiti 8 do 12 rupa/min.

81

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

a) Sl. 11.27. Hidraulina builica rupa

b)

Za buenje pojedinanih rupa veeg prenika, namenjenih za sadnju sadnog materijala sa veim prenikom korenovog sistema (sadnice ukrasnog, listopadnog i etinarskog drvea, voaka,...) koriste se spiralne burgije veeg prenika. Ovakve burgije su sa posebnim ramom (sl. 11.28,a), koji se kai na poluge podiznog sistema traktora. Prenik spiralnih burgija je do 100 cm, a dubina rupe do 160 cm (sl. 11.28,b).

a) Sl. 11.28. Traktorska spiralna burgija sa ramom

b)

Za sadnju ukrasnog drvea, koriste se razne maine, u vie radnih operacija. Prva operacija obuhvata formiranje rupe odreenog oblika i dimenzija. Druga operacija obuhvata vaenje sadnice zajedno sa zemljom, oko korenovog sistema. U treoj operaciji se transportuje sadnica, od mesta vaenja do mesta buenja rupe. U etvrtoj operaciji, sadnica se odlae u rupu. Takvom tehnologijom uva se kompaktnost korenovog sistema i zahvaene zemlje oko nje, radi garantovanja prijema i sadnice velikih dimenzija. Na slici 11.29 prikazan je radni organ maine za vaenje ukrasnih sadnica, sa luno povijenim noem. No, okretan sa hidraulinim cilindrom, lunim kretanjem (a), podseca zemljite u velikom luku oko i ispod korenovog sistema sadnice (b,c) i formira zemljinu masu u obliku izduene polulopte (d). 82

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

a)

b)

c)

d)

Sl. 11.29. Faze vaenja ukrasnog drveta sa zemljom oko korenovog sistema

a) b) Sl. 11.30. Maine za formiranje rupa, vaenje sadnica, transport i sadnju

Izvaena polulopta je takve vstoe da je spremna za transport (sl. 11.30,a) do mesta sadnje. Pored opisane samohodne maine, koristi se i noena traktorska maina (sl. 11.30,b), sa etiri, hidrauliki pokretana cilindra, za formiranje rupa u obliku obrnute piramide. Ista maina se koristi za sve etiri operacije sadnje sadnica. 83

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

12. MAINE ZA NEGU


Maine za negu biljnih vrsta u hortikulturi, dele se na: - maine za navodnjavanje, - maine za zatitu bilja, i - maine za mehaniku negu useva.

12.1. Maine za navodnjavanje


Navodnjavanjem se dopunjava potrebna koliina prirodnih padavina, kada je ona u deficitu za uspeno gajenje poljoprivrednih useva. Stoga je ono znaajan, ravnopravan i nezamenljiv deo kompleksne agrotehnike, savremene tehnologije i mone tehnike, a krajnji rezultat je viestruka korist, kako za biljnu proizvodnju, tako i za privredu i drutvo u celini. U praksi navodnjavanja poznato je vie naina za dovoenje vode do biljke, a mogu da se sistematizuju na sledei nain: povrinsko navodnjavanje, podzemno navodnjavanje, navodnjavanje vetakom kiom, lokalizaciono navodnjavanje, i navodnjavanje u posebne svrhe. 12.1.1. Povrinsko navodnjavanje Povrinsko navodnjavanje je najstariji poznati nain dovoenja vode do biljke. Prema nainu raspodele vode, pravcu infiltracije i toku vode deli se na navodnjavanje: prelivanjem, potapanjem i brazdama. Kod svih naina navodnjavanja, povrina zemljita mora prethodno da se pripremi. Priprema se sastoji u ienju i ravnanju zemljita, izradi zemljanih pregrada ili brazda. Pripremni radovi zahtevaju znatan utroak rada i gubi se 5 do 15% obradivog zemljita. Povrinsko navodnjavanje ne omoguava kontrolisano snabdevanje biljaka vodom i moe da se okararakterie kao metod koji ne zadovoljava u pogledu efikasnosti iskoriavanja vodnih resursa. 12.1.2. Podzemno navodnjavanje Podzemno navodnjavanje ili subirigacija je jedini nain navodnjavanja gde dominira uzlazno kretanje vode od razvodnika do korena biljke. Ovaj nain navodnjavanja ima niz povoljnih osobina: nisu potrebni nikakvi povrinski radovi, ne kvari se struktura zemljita, ne stvara pokorica, ne dolazi do sabijanja zemljita, nema gubitaka vode isparavanjem, ne ometa primenu mehanizacije, mali je utroak vode, dobro je iskorienje hraniva itd. Meutim, slabije je vlaenje povrinskog sloja zemljita, postoji opasnost od zabarivanja i zaslanjivanja zemljita, a i investiciona ulaganja su znaajna. Subirigacija moe da se izvede kontrolom nivoa vode, ako je kanalska mrea dovoljno gusta ili podzemnim dodavanjem vode, npr. drenskim cevovodima. Poseban vid podzemnog navodnjavanja je sa potpritiskom u drenanom sistemu. 12.1.3. Navodnjavanje vetakom kiom Navodnjavanje vetakom kiom (tj. kienje, nakiavanje,...) je nain koji je najpribliniji prirodnim padavinama, s tom razlikom to je mogue podeavati krupnou kinih kapi, intenzitet i trajanje kienja. Ovakav sistem navodnjavanja sastoji se iz: vodozahvata, pumpe, cevne mree s armaturom i rasprskivaa. Prema veliini povrine, udaljenosti izvora vode, vrste kulture itd, ureaji za vetaku kiu mogu biti: 84

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Stabilni (stacionarni), kod kojeg se rasprskivai prikljuuju na cevnu mreu, najee, ukopanu ispod povrine zemljita. Polustabilni, koji imaju ugraenu pumpnu stanicu i glavni cevovod, a na hidrant se prikljuuju kina krila, kruni ili frontalni ureaji za navodnjavanje. Prenosni, kod kojeg su svi delovi rastavljivi i mogu da se prenose ili prevoze, a cevi su spojene sa brzoprikljuivim spojnicama. Pokretni (mobilni), kod kojeg se navodnjavanje izvodi ureajem u pokretu i moe da se premeta sa parcele na parcelu. Zavisno od tipa ureaja i vrste gajene biljke, primenjuju se razliita tehnika reenja kinih krila: prenosna, samohodna i automatski-samohodni, irokozahvatni. Prenosna kina krila jedna su od najstarijih tehnikih reenja za navodnjavanje kienjem. Sastoje se od aluminijumskih ili plastinih cevi sa spojnicama. Cevi su najee prenika od 50 do 150 mm, a duina je 6, 9 ili 12 m. Prenoenje i montiranje kinih krila i rasprskivaa je runo. Svaka parcela navodnjava se parcijalno, prikljuivanjem krila na sekundarni cevovod. Samohodni ureaji se izrauju kao: bona kina krila, kruni (tzv. "bum") ili sektorski (tzv. "tifon"). Samohodno bono kino krilo (sl. 12.1) sastoji se iz cevi (1) duine 200 do 400 m, tokova (2), nosaa cevi i rasprskivaa (3),

Sl. 12.1. Samohodno kino krilo

U potisni cevovod dovodi se voda pod pritiskom od pumpnog agregata (4), ili iz hidranata rasporeenih bono od parcele. Bono krilo u toku rada miruje i obavlja kienje u zoni dometa rasprskivaa. Po zavretku kienja kretanje krila do novog radnog poloaja omoguava SUS-motor (5) ugraen na krilo. Kruni ureaj, koji se u praksi naziva "bum", sainjava centralni toranj, koji nosi kino krilo duine 38, 62, 74 ili 86 m. Krilo sa rasprskivaima okree se na visini do 5 m, zavisno od visine kulture koja se navodnjava. Iz jednog poloaja mogue je zalivanje povrine od 0,5 do 1,5 ha. Premetanje iz jednog u drugi radni poloaj obavlja se sopstvenim motorom ili traktorom. Samohodni sektorski ureaj, u praksi poznat pod nazivom "tifon" (sl. 12.2), naao je iroku primenu. Ureaj se sastoji od asije (1), kalema (2), na koji se tokom rada odmotava ili namotava fleksibilna polietilenska cev (3), na ijem kraju se nalaze kolica (4). Na kolica moe da se postavi jedan (5) ili vie rasprskivaa (tzv."topa") za navodnjavanje visokog drvea (sl. 12.3). Mora se voditi rauna o tome da rasprskiva, sa relativno velikim prenikom mlaznice, daje krupne kapi vode koje mogu da otete biljke (u ranim fazama razvoja) i nepovoljno deluju na strukturu povrinskog sloja zemljita. Problem krupnih kapi reava se primenom kinog krila (tzv. "kine rampe"), sl. 12.4, koja se takoe postavlja na kolica (sl. 12.5,a). Njihovom primenom dobijaju se sitne kapi vode, pogodne i za najosetljivije kulture, a sprej rasprskivaem niskog pritiska, dobija se veoma fina kia (sl. 12.5,b). 85

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Sl. 12.2. Samohodni sektorski ureaj - "tifon"

Sl. 12.3. Navodnjavanje visokog drvea

Sl. 12.4. Navodnjavanje kinom rampom

Pre poetka navodnjavanja, asija sa kalemom se postavlja u radni poloaj sa jedne strane zalivnog polja, kolica sa rasprskivaem ili kinom rampom se odvuku traktorom na suprotan kraj zalivnog polja, pri emu se odmotava fleksibilno, polietilensko crevo sa kalema. Duina creva je, najee, u granicama od 150 do 750 m, a prenik od 50 do 140 mm. U zavisnosti od tipa rasprskivaa na topu i radnog pritiska, domet mlaza je i vie od 60 m, odnosno zaliva se traka irine i preko 120 m, a kod kine rampe i do 70 m, zavisno od karakteristika sektorskog ureaja.

a) Sl. 12.5. Kina rampa (a) i sprej rasprskivai niskog pritiska (b)

b)

86

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Na kolica mogu da se postave i dodaci (sl. 12.6) za zalivanje pod kronjom: rasprskiva sa odbojnom ploom (a), PVC rasprskiva (b) ili rasprskiva u obliku "pitolja"(c).

a)

b)

c)

Sl. 12.6. Kolica sektorskog ureaja sa dodacima za zalivanje ispod kronje

Napojna pumpa dobija pogon od prikljunog vratila traktora (sl. 12.7, a), posebnog (b) ili sopstvenog dizel-agregata koji je integrisan u sektorski ureaj (sl. 12.8). Kod sopstvenog dizelagregata pogon dobija i napojna pumpa i turbina za namotavanje fleksibilne cevi na kalem.

a)

b) Sl. 12.7. Pogon napojne pumpe sektorskog ureaja

Sl. 12.8. Sektorski ureaj sa dizel-agregatom za pogon napojne pumpe i pogonske turbine

Samohodni automatski irokozahvatni ureaji, prema nainu kretanja, mogu biti kruni (sl. 12.9) ili linearni i namenjeni su za navodnjavanje velikih povrina (do 200 ha). Karakterie ih visoka automatizacija rada, sa prisustvom oveka u procesu kontrole. 87

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

b)

a) Sl. 12.9. Samohodni automatski ureaj sa krunim kretanjem

c)

Samohodni automatski ureaj sa krunim kretanjem ("centar pivot") predstavlja dugo kino krilo (sl. 12.9,a), privreno za toranj. Toranj, oko kojeg rotira kino krilo, je fiksan (sl. 12.9,b) ili prevlaiv (sl. 12.9,c). Fiksno kino krilo, izraeno kao reetkasti nosa sa motorima i tokovima za lagano okretanje, zaliva krunu povrinu, koju opie za oko 24 asa. Ureaj se prikopava direktno na hidrant ili vodozahvat. Primenom prevlaivog tornja, iste konstrukcije, mogue je navodnjavati i pravougaone ili kvadratne parcele (sl. 12.9,c), a kada se osnovnom ureaju doda ugaono krilo, tzv. "korner" ruica, procenat pokrivanja navodnjavane povrine parcela se povea i do 95%. Samohodni automatski ureaji sa linearnim kretanjem imaju iste sastavne delove kao "centar pivot", s tim da ima i translatorno kretanje. Zbog toga, sa fleksibilnom cevi, moe da se snabdeva vodom i iz otvorenog kanala ili hidranta. Ovakvi ureaji mogu biti jednokraki (duina kraka do 600 m) ili dvokraki (duina krakova 2 x 500 m). 12.1.4. Lokalizaciono navodnjavanje ili mikronavodnjavanje Lokalizaciono navodnjavanje ili mikronavodnjavanje, predstavlja tehniku usmerene raspodele vode do same biljke koja se navodnjava. Za intenzivne kulture kao to su cvee, voe, povre i dr. kako u zatienom prostoru, tako i na otvorenom polju, primenjuju se dva osnovna sistema mikronavodnjavanja: - mikrokienjem, ili - kapanjem. Obe metode mikronavodnjavanja su detaljno opisane u poglavlju 4.9.6, s tim da se opisani principi mikronavodnjavanja u zatienom prostoru mogu, u velikoj meri, da se primene i na otvorenom polju. Savremeno navodnjavanje kapanjem (sl. 12.10) zasniva se na dovoenju vode direkto u zonu korenovog sistema biljaka ime se poveava odnos povrine navodnjavanja i zalivene povrine, radi to racionalnije potronje vode. Osim toga ovakav metod navodnjavanja smanjuje gubitke vode, zbog evaporacije i transpiracije korovske populacije.

88

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Sl. 12.10. Navodnjavanje kapanjem u zasadu jabuke

Navodnjavanje mikrokienjem (sl. 12.11) podrazumeva korienje: mikro (sl. 12.11,a), mikromlaznih (sl. 12.11,b) ili mikro-maglenih rasprskivaa.

a) Sl. 12.11. Navodnjavanje mikrokienjem

b)

Osim racionalnog korienja vode tedi se i energija, pa su pogodni za regione s ogranienim izvorima tih dvaju faktora proizvodnje i predstavljaju znaajan potencijal za globalno reavanje problema navodnjavanja. 12.1.5. Navodnjavanje u posebne svrhe Ureaji za vetaku kiu mogu u odreenim sluajevima da se koriste u posebne svrhe, tj. kada cilj zalivanja nije poveanje vlanosti zemljita niti poboljanje snabdevanja biljaka vodom, ve zatita biljne vrste od mraza ili osveavanje. Zatita od mraza i osveavajue zalivanje spadaju u specijalne agrotehnike mere. Kasni proleni i rani jesenji mrazevi mogu da nanesu ozbiljne tete nekim biljnim vrstama u hortikulturi. U naoj zemlji su vonjaci posebno ugroeni od kasnih, prolenih mrazeva. Radi spreavanja pojave teta od mraza, posebno na niim, ee ugroenim lokacijama, neophodna je gradnja zalivnih sistema, koji e osim navodnjavanja, imati i funkciju odbrane od prolenih mrazeva. Osim dobro izgraenog zalivnog sistema potrebno je imati i dobru prognostiku slubu, koja e proizvoae obavetavati o mogunosti pojave mraza. Jedan od najefikasnijih metoda zatite od mraza (do -10oC), je korienje stacionarnih zalivnih sistema za oroavanje iznad kronji stabala. Na taj nain, smrzavanjem vodenog "filma", stvara se kratkotrajni ledeni omota (sl. 12.12), koji titi celu biljku ili neke njene delove, da im temperatura 89

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

ne bi opala ispod kritine take. Sve dok se ovaj ledeni omota odrava stalnim dodavanjem vode, temperatura tkiva e ostati iznad 0,5oC, bez obzira na to to se formirao sloj leda. Zatita od mraza se zasniva na principu odavanja toplote, jer smrzavanjem vode oslobaa se toplota koja se prenosi na biljku. Ako se obustavi kienje, led i delovi biljke postepeno e da se hlade i tada dolazi do izmrzavanja biljaka. Osloboena toplota zavisi od koliine vode koja prelazi u led, to znai da je potreban vei intenzitet kienja za zatitu od niih temperatura. Za vone vrste sa visinom kronje oko 2 m dovoljan intenzitet kienja iznosi od 3 do 4 mm/h, dok je za robusnija i razgranatija stabla neophodan intenzitet kienja oko 5 mm/h. Sve navedeno se odnosi na vremenske prilike bez vetra, jer vetar srednje brzine (3 m/s) smanjuje efekte za polovinu. Raspored rasprskivaa treba da je na rastojanju od 16 x 15 m. Brizgaljka rasprskivaa treba da ima prenik otvora od 3,8 do 4,2 mm. Rasprskiva (sl. 12.13) treba da rotira ravnomerno, sa 1,3 do 2 min -1. Ako se rasprskiva obre sporije moe doi do zamrzavanja vode u rasprskivau. Glava rasprskivaa treba da je izvedena tako da sprei stvaranje leda oko obrtne take, jer nagomilavanje leda moe da blokira obrtanje rasprskivaa.

Sl. 12.12. Zatita zasada jabuke od mraza kienjem

Sl. 12.13. Rasprskiva za zatitu od mraza

Osveavajue zalivanje, kao specijalna agrotehnika mera, primenjuje se tokom leta, u vreme visokih temperatura i niske relativne vlanosti vazduha. Pri visokoj temperaturi vazduha intenzitet asimilacije opada, a disimilacije raste. U takvom sluaju biljka smanjuje stvaranje organske materije, ostaje neproduktivna i nastaju smetnje u fiziolokim procesima. Jaka ega moe da izazove opekotine na organima biljke, a pre svega, na plodovima. Od jake ege mogua je odbrana navodnjavanjem, a namera je da se biljka osvei kvaenjem, poveanjem relativne vlanosti i sniavanjem temperature okolnog vazduha. U tu svrhu se koriste kratkotrajne, vetake kie (u trajanju od 10 do 15 minuta, ili krae, a u zavisnosti od intenziteta kienja). Sa navlaenih delova, jedan deo vode biljka sama usvaja i time poveava sadraj vode u elijama, a drugi deo isparava i time spreava pregrevanje lia i plodova. Zahvaljujui tome poveava se vlanost prizemnog sloja vazduha i odrava visok nivo ivotnih funkcija u biljkama. Osveavajue zalivanje ostvaruje se malim normama zalivanja, od 20 do 40 m3/ha (ili 2 do 4 mm). Broj osveavajuih zalivanja zavisi od potrebe, a u kritinim fazama razvoja biljaka (naroito pri navodnjavanju kapanjem ispod mal folije), potrebno je i 2 do 3 puta obavljati zalivanje, u maksimalnom trajanju od 10 do 15 minuta. Rasprskivai, koji se u ovu svrhu koriste, su isti kao i za zatitu od mraza. Najbolji efekat osveavajuih zalivanja postie se u fazi obrazovanja plodova kod paradajza, paprike i drugih biljnih vrsta, pri emu zalivanje treba poeti pre nego to nastupe maksimalne dnevne temperature. 90

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

12.2. Maine za zatitu i negu biljaka


Zatita od biljnih bolesti, insekata i drugih tetoina, kao i od korova, svrstava se u redovne agrotehnike mere, dok primena pokrivanja biljaka spada u specijalne agrotehnike mere. Osnovni zadatak zatite je smanjenje gubitaka proizvodnog potencijala biljaka, kao posledica delovanja biljnih bolesti, tetoina i korova, kao i ublaavanje negativnih uticaja uslova sredine. 12.2.1. Maine za mehaniku zatitu biljaka Briga za zatitu ivotne sredine i tenja za zaustavljanjem daljeg zagaenja poljoprivrednog zemljita hemijskim sredstvima, kao i elja za proizvodnjom zdravstveno bezbednih biljnih vrsta, uslovili su razvoj maina za izvoenje mehanike zatite biljaka, pogotovo od insekata. U bivem SSSR, u Astrahovskoj oblasti, u nekoliko reona je i do 80% biljaka lubenice unitila gusenica gubara, dok je i do 40% plodova paradajza bivalo oteeno gusenicama pamukove sovice. Problem borbe sa navedenim tetoinama bio je povean i zbog toga to su se povrine nalazile u sanitarnoj zoni, gde je primena pesticida zabranjena ili veoma ograniena. Navedeni problemi su uslovili da se proizvede maina za mehaniko sakupljanje tetnih insekata (sl.12.14). Maina se agregatira traktorom, koji preko prikljunog vratila traktora i sistema remenog prenosa pogoni dva centrifugalna ventilatora (1). Ispred ventilatora se nalaze cevi (2), na ijim prednjim krajevima su mlaznice (3). Sa strane svakog ventilatora se nalaze kutije (4) sa mreastom oplatom. Ventilatori i kutije su na ramu maine (5) sa piramidom za prikopavanje (6) o podizni sistem traktora. Insekti se hvataju u suton i nou, zahvaljujui farovima (7), koji svojim svetlom dodatno privlae insekte. Maina moe da radi u nekoliko reima. Pri masovnom letu insekata, ispred mlaznica se postavljaju zavesice (8), dok se nadstrenice (9) postavljaju u vertikalni poloaj (reim I ). Ako se insekti nalaze na biljkama, nadstrenica (9) se postavlja u horizontalni poloaj, a na prednji deo nadstrenice se postavljaju vertikalne (12), gumene ipke (reim II) . Gumene ipke, prolaskom kroz biljnu masu, plae insekte, pri emu se oni odvajaju od biljaka i lake se usisaju u mlaznike sa vazdunom strujom (brzina vazduha je 10 do 12 m/s). Iz mlaznica, insekti se usisnom vazdunom strujom, kroz cevi transportuju do kutija sa mreastom oplatom.

Sl. 12.14. Maina za mehaniko sakupljanje tetnih insekata

Osim sakupljanja insekata, ova maina moe da se koristi i za produvavanje biljne mase (reim III), radi provetravanja. U tu svrhu se cevi i ventilatori spajaju s otvorima (10), koji se nalaze na 91

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

kutijama sa mreastom oplatom. Usmerivai (11), koji se nalaze na prednjem delu mlaznica, mogu da se postavljaju pod raznim uglovima, da bi se podesio pravac delovanja vazdune struje. Radni zahvat maine je 4,2 m, a brzina kretanja 4 do 5 km/h. Krompirova zlatica je tetoina koja zadaje velike probleme proizvoaima krompira. U Nemakoj je proizvedena maina pod nazivom "bio-kolektor", koja je namenjena za sakupljanje krompirove zlatice i njenih larvi. Njenom upotrebom je biljka krompira zatiena od mehanikog oteenja. Maina se proizvodi u tri verzije, kao: dvo, tro i etvororedna. Ureaj za sakupljanje imaga krompirove zlatice i njenih larvi postavlja se na prednji podizni mehanizam traktora, ili na poluge frontalnog utovarivaa (sl. 12.15), umesto kaike. Pozadi traktora na poluge podiznog mehanizma montiran je rezervoar za ulje (sl. 12.16,a), zapremine 60 dm3. Hidraulina pumpa, koja dobija pogon od PVT (540 min-1), pogoni hidromotore za pogon ventilatora, koji se nalaze na prednjem delu traktora (sl. 12.16,b) u sklopu ureaja za sakupljanje krompirove zlatice i njenih larvi. Pri radu maine treba voditi rauna da izduvne mlaznice usmeravaju ulaz vazduha prema gornjoj treini lisne mase krompira (sl. 12.16,c).

Sl. 12.15. Maina za sakupljanje krompirove zlatice

a)

b)

c)

Sl. 12.16. Maina za mehaniko sakupljanje krompirove zlatice i njenih larvi

Prihvatne posude se prazne po potrebi, tako to se posude povlae unapred i prazne u veu posudu. Ova mera slui za zatitu istovremeno sakupljenih korisnih insekata, kojima se omoguava da tako odlete u roku od 20 minuta, a krompirova zlatica i njene larve ostaju u posudi. Uspenost sakupljanja imaga krompirove zlatice iznosi 95, a njenih larvi 85%. Pri brzini kretanja od oko 6 km/h, sa etvororednim "bio-kolektorom" postie se povrinski uinak od oko 1 ha/h. 12.2.2. Maine za termiko suenje nadzemnih delova biljaka U irokoj potronji povrtarskih vrsta sve je prisutnija potreba za korienjem bioloki zdrave hrane. Jedan od preduslova za ostvarenje tog cilja je maksimalno mogua eliminacija primene 92

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

hemijskih sredstava u svim fazama proizvodnje. Stoga su interesantna reenja primene toplotne energije kod odstranjivanja nadzemne, zelene mase (tzv. "desikacija"), a pre ubiranja useva (krtolastih, lukoviastih i drugih biljnih vrsta), ime se zaustavlja vegetacija i skrauje vreme do ubiranja. Kod ovih maina izvor toplote su posebno konstruisani gorionici za sagorevanje tenog ili gasovitog goriva. U delimino izolovanim prostorima od okoline, gde su smeteni gorionici, a koji se kreu neposredno iznad zelene biljne mase, stvara se mikroklima sa visokom temperaturom meavine produkata sagorevanja i okolnog vazduha. Pod dejstvom visoke temperature, biljke zateene u izolovanom prostoru, zagrevaju se naglo, ali kratkotrajno. Porastom temperature spoljnih delova biljaka, raste temperatura vode i pare u tkivu njihove nadzemne mase i to izaziva mehaniko razaranje strukture usled naglog poveanja volumena i to: vode i pare prisutne u tkivima, i elija zbog denaturacije belanevina na temperaturi od 50 do 70oC. Razaranje strukture je intenzivno, ali bez trenutno vidljivih posledica. Ubrzano uvenue nastaje naknadno, u roku od 2 do 3 dana. Ukoliko se eli poveanje radne brzine maine ili se radi o veoma bujnoj nadzemnoj zelenoj masi, preporuuje se agregatiranje maine sa rotacionom sitnilicom, koja se kai na prednji deo traktora (sl. 12.17).

Sl. 12.17. Maina za termiko suenje nadzemnih delova biljaka, agregatirana sitnilicom

Kod maina koje koriste gasovito gorivo (propan-butan) u tenom stanju, rezervoar zapremine 1.500 dm3 montira se na noseu ramsku konstrukciju. Gorionici sa pilot plamenom (sl. 12.18,a) su smeteni u liniju unutar komore, koji je delimino izolovan limenom oplatom od okoline, a ija zadnja stranica je formirana od gusto montiranih segmenata lanaca (sl. 12.17). Na oplati s unutranje strane nalaze se mreasti paneli (sl. 12.18,b), koji se pod dejstvom plamena zagrevaju, i time ubrzavaju zagrevanje biljaka infracrvenim zraenjem.

a)

b)

Sl. 12.18. Gorionik gasnog desikatora (a) i mreasti panel (b) u transportnom poloaju

93

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Radna temperatura prostora za tretiranje je oko 850oC, a energetska potronja oko 2,2 GJ/h. Radna brzina zavisi od vrste i stanja kulture koja se tretira, a prosean povrinski uinak je oko 0,8 ha/h. Osim delovanja na biljnu masu, plamen i toplota doprinose i unitavanju svih zateenih nadzemnih tetoina na putu tretiranja (krompirove zlatice, lisne vai, plamenjae, parazita, gljiva i dr.). Izrasle korovske biljke se, takoe, unitavaju manje ili vie uspeno, a kod nekih vrsta se u znatnoj meri umanjuje njihov reproduktivni potencijal. 12.2.3. Maine za mehanizovano pokrivanje biljaka Mehanizovano pokrivanje biljaka nakon setve ili sadnje obavlja se plastinom folijom ili agrotekstilom, sa neposrednim pokrivanjem ili noseom konstrukcijom. Pokrivanjem biljnih vrsta sa manjim potrebama za toplotom omoguava se setva, ili sadnja, za oko 30 dana, a kod toploljubivih vrsta za oko 15 dana ranije od uobiajenog termina. Gajenjem biljnih vrsta, sa pokrivanjem, osiguravaju se bolji mikroklimatski uslovi, obezbeuje se bri, ujednaeniji razvoj i ranije plodonoenje, uz postizanje boljeg kvaliteta i veih prinosa. Neposredno pokrivanje biljaka na veim proizvodnim povrinama izvodi se mehanizovano, perforiranom PE folijom (posle obavljene setve ili sadnje, sl. 12.19,a, ili istovremeno sa sadnjom, sl. 12.19,b) ili "agrotekstilom" (sl. 12.20).

a)

b)

Sl. 12.19. Mehanizovano, neposredno pokrivanje biljaka perforiranom folijom

Perforirana folija ili agrotekstil, su namotani na kalem (1), koji se postavlja na ram maine (sl. 12.19,b). Usled kretanja maine, kalem sa pokrivnim materijalom se odmotava, i polae preko biljaka. Na prednjem delu maine, a ispred nagaznih tokova (2), nalaze se najee diskosni otvarai brazda, koji formiraju brazdice s obe (unutranje) strane ivica pokrivnog materijala. Po ivicama pokrivnog materijala kreu se nagazni tokovi, utiskuju ih u formirane brazdice. Pluna tela (3), postavljena pod odreenim uglom, neposredno iza nagaznih tokova, nagru zemlju na ivice pokrivnog materijala (sl. 12.19,b). Pokrivni materijal se postavlja po irini labavo, kako bi pokrivene biljke mogle nesmetano da se razvijaju.

94

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Sl. 12.20. Biljke pokrivene neposredno agrotekstilom

Ispod belog agrotekstila zemljite se danju manje zagreva, u odnosu na niske tunele pokrivene plastinom folijom, a nou sporije hladi. Na taj nain se smanjuju temperaturna kolebanja i ublaavaju temperaturni ekstremi. Voda od zalivanja, ili kine kapi, kroz mikropore u agrotekstilu prolaze sporo i ravnomerno se zalivaju i biljke i zemljite, a posle toga na zemljite se ne stvara pokorica i kondenzat. Dugotrajnim zadravanjem vode u mikroporama, kada padne temperatura, stvara se tanak ledeni sloj, koji spreava dalje sniavanje temperature ispod agrotekstila. Agrotekstil spreava i nepovoljno dejstvo vetra na biljku i zemljite, zadrava prainu i drugu neistou i napad insekata i virusa. Nova generacija agrotekstila je sa dvostruko ojaanim ivicama (sl. 12.21,a) i sa jednim ili dvostrukim adhezivnim avom (sl. 12.21,b), radi produenja veka trajanja ivica, koje se nagru zemljom.

a)

b)

Sl. 12 21. Agrotekstil sa dvostruko ojaanim ivicama (a) i adhezivnim avom (b)

Za neposredno pokrivanje biljaka koristi se agrotekstil mase 17 ili 19 g/m 2, a za formiranje niskih tunela 30 g/m2, dok je irine najee od 1,1 pa do 15,8 m, pa ak i 25 m. Duine su od 100 do 500 m. Agrotekstil je UV stabilizovan i uz pravilno korienje i skladitenje traju 2 do 3 godine. Uspeno se reciklira. Mehanizovano pokrivanje biljaka, korienjem nosee konstrukcije, podrazumeva upotrebu plastine folije ili agrotekstila i lukova (metalnih, plastinih ili drvenih), da bi se formirali niski tuneli razliitih dimenzija. Plastina folija se isporuuje namotana na kalem (sl. 12.22, poz. 1), koji se postavlja na ram maine. Radnik sedi na maini i postavlja luk (2) u voicu, a u odreenom vremenskom intervalu on se utiskuje u zemljite. Usled kretanja maine, kalem se odmotava i pokrivni materijal se razvlai preko luka. Ivice pokrivnog materijala se nagaznim tokovima, koji se kreu sa spoljnih strana 95

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

utisnutih lukova, blago utiskuju u zemljite, a na njih nabacuju sitnu zemlju uzduno postavljene rotofreze (3). Na taj nain se dotee pokrivni materijal oko lukova, a nagrnuta zemlja ne dozvoljava da vetar podigne pokrivni materijal.

Sl. 12.22. Mehanizovano formiranje niskih tunela

Zavisno od modela maine, mogu da se formiraju tuneli irine 0,6 do 2 m i visine od 0,4 do 1 m (sl. 12.23). Na slici 12.24 prikazan je izgled parcela sa mehanizovano postavljenim mini tunelima, pokrivenim plastinom folijom.

Sl. 12.23. Osnovne dimenzije mehanizovano postavljenih mini tunela

Sl. 12. 24. Izgled parcele sa mehanizovano postavljenim mini tunelima

Pri gajenju biljnih vrsta u mini tunelima sa plastinom folijom, pri povienju dnevnih temperatura obavlja se provetravanje, kako ne bi dolo do pregrevanja gajenih biljaka. U tu svrhu mora da se predvidi adekvatan nain provetravanja. Kod mini tunela manjih dimenzija (irine do 0,8 i visine do 0,55 m), najee, se prosecaju otvori lunog oblika po duini tunela. Radi efikasnosti 96

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

provetravanja, prvo se prosecanje obavlja na veem meusobnom odstojanju, a porastom dnevne temperature, na sve manjem odstojanju. Kod mini tunela veih dimenzija (irine preko 1 i visine preko 0,7 m), porastom dnevnih temperatura postepeno se bono namotava folija, tako da se namotani deo uvruje, sa zakakama i uetom, za otvore na lukovima. Kada temperatura opadne, ivice folije se sputaju i ponovo nagru zemljom. Mini tuneli sa pokrivkom od agrotekstila, (sl. 12.25,a), provetravaju se kroz mikropore u strukturi materijala. Pri povienju dnevnih temperatura, dodatno provetravanje obavlja se otvaranjem eonih stranica tunela (sl.12.25,b).

a) Sl. 12.25. Izgled mini tunela pokrivenim agrotekstilom

b)

12.2.4. Zatita biljaka od dejstva grada Najefikasnija zatita od dejstva grada je primena protivgradnih mrea (u razvijenim voarskim regionima Evrope, pokriveno je oko 90% povrina). Raunice pokazuju da se investicija u protivgradne mree isplati ponekad posle prvog, a najee posle drugog ozbiljnijeg grada, u zavisnosti od vrste ili sorte voa. Protivgradna mrea (sl.12.26), proizvodi se u crnoj i beloj boji. Za nau geografsku irinu i klimatske uslove, preporuuju se crne protivgradne mree, koje su dugovenije od belih (trajnost je do 20 godina). Nosei stubovi mogu biti betonski ili drveni. Betonski stubovi su od prednapregnutog betona i sa ianom mreom, poprenog preseka od 5 x 5 do 14 x 14 cm i zahtevaju tvrdu podlogu. Drveni stubovi su prenika 9 ili 15 cm, impregnirani posebnim postupcima. Koji e se stubovi koristiti zavisi od stanja podloge u koju se ukopavaju. Na veini naih podloga, primerenija je primena drvenih stubova. Osim mrea i stubova, deo sistema su jo i elina uad za zatezanje, kope, zatezai, odstojnici, uvrivai, koturae itd.

97

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

a)

b)

Sl. 12.26. Protivgradna mrea postavljena iznad vonjaka

Protivgradne mree se u jesen skupe u rolnu i privruju za uad iznad vonjaka (sl. 12.26,b), po sredini redova. U prolee se razmotavaju i spajaju na sredini meurednog prostora. Spajanje se izvodi plastinim kopama (sl.12.27), na svakih nekoliko metara tako da se ostavljaju prorezi. Prorezi (sl. 12.26) slue i za propadanje leda u meuredni razmak pokrivene kulture.

a)

b) Sl. 12.27. Spajanje mrea plastinim kopama

c)

Postavljanje protivgradne zatite, po pravilu, se izvodi po principu "klju u ruke" i obuhvata sve faze, od izrade projekta do obuke korisnika. 12.2.5. Maine za hemijsku negu useva Hemijska zatita bilja je najefikasnija, kako za preventivnu zatitu od biljnih bolesti, tako i za suzbijanje tetoina i unitavanje korova. Loa strana primene hemijskih sredstava je upotreba otrovnih materija. Iz tog razloga, ukupni razvoj zatite bilja ide u pravcu integralne zatite, sa sve intenzivnijom primenom biolokih i drugih mera borbe. Primena pesticida treba umesto prvog da zauzme poslednje mesto u lancu mera zatite bilja. Pri hemijskoj nezi treba koristiti prskalice sa vazdunom podrkom (sl. 12.28), koje u odnosu na standardne prskalice obezbeuju: - manji utroak hemijskih sredstava po jedinici povrine, - efikasniju zatitu biljaka (bolje nanoenje pesticida na lice i nalije lista, i bolje prodiranje pesticida do donjih delova biljaka), - manji utroak vode, - mogunost primene i po vetru, ija je brzina do 8 m/s, - radne brzine vee do 50%, - odnoenje (gubitak) hemijskog sredstva svedeno je na minimum, i - dugotrajnije korienje u vegetacionom periodu. 98

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Sl. 12.28. Prskalica sa vazdunom podrkom

12.3. Maine za mehaniku negu useva


Mehanika nega useva, je jedinstveni naziv za sve agrotehnike mere, koje se izvode mainama ili alatkama posle setve ili sadnje, a u toku vegetacije. Nega se sastoji iz povrinske i meuredne obrade zemljita, u nameri da se unite korovi, rastrese povrinski sloj zemljita, a prema potrebi da se nagrnu usevi ili unese mineralno hranivo. 12.3.1. Maine i alati za izvoenje povrinske obrade zemljita esto se izmeu setve (ili sadnje) i nicanja, zbog kvalitetno usitnjenog povrinskog sloja zemljita i obilnih padavina, formira tvrda pokorica. Takvo stanje zemljita doprinosi poveanju gubitka vlage iz povrinskog sloja i oteanom ili onemoguenom probijanju klice na povrinu. To je kritino stanje, naroito pri setvi pojedinanog i sitnog semena. Za razbijanje pokorice efikasna je primena povrinskog kultivatora sa radnim organima u obliku rotacionih motika (sl. 12.29). Rotaciona motika, koja ima slobodno rotirajue diskove sa povijenim prstima po obimu, razbija pokoricu, a pri tome ne dolazi do oteenja biljaka.

Sl. 12.29. Povrinski kultivator sa radnim organima u obliku rotacionih motika

99

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

a)

b)

Sl. 12.30. Izgled parcele pre (a) i posle prolaska (b) rotacione motike

Ista operacija na malim povrinama ili izmeu cvetnih leja i travnjaka, moe da izvede raznim runim alatom, kao to su: aovi (12.31,a), grablje (sl. 12.31,b), runi kultivator ili mini motokopaica na elektromotorni pogon (sl. 12.32).

a)

b)

Sl. 12.31. Rune alatke za povrinsku obradu cvetnih leja

Sl. 12.32. Mini motokopaica na elektromotorni pogon

Radni zahvat prikazane motokopaice iznosi 16 cm, snaga elektromotora 250 W i masa 4,8 kg. Napajanje je iz niskonaponske mree, sa fleksibilnim elektrinim kablom. 12.3.2. Maine za izvoenje meuredne obrade Kod mnogih razliitih biljnih vrsta u hortikulturi, potrebno je za vreme vegetacije izvoditi meurednu obradu radi rastresanja zemljita, nagrtanja, unoenja mineralnog hraniva ili unitavanja korova. Meuredni kultivator s aktivnim radnim organima, moe biti rotofreza (sl. 12.33) u agregatu sa jednoosovinskim traktorom (prikazan u izvoenju meuredne obrade u rasadniku).
Sl. 12.33. Meuredni kultivator sa rotofrezom

100

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

15. MAINE ZA ZASNIVANJE I NEGU TRAVNJAKA


Prvi korak u formiranju funkcionalnog travnjaka je dobro i kvalitetno zasnivanje. To podrazumeva: jasnu identifikaciju mesta (lokacije), utvrivanje osobina zemljita (supstrata), pripremu terena za zasnivanje, zasnivanje i nega do prvog koenja. Dakle, sve radnje koje se obavljaju posle prvog koenja, pripadaju merama nege travnjaka. Naglasak pri formiranju nove zelene povrine, bez obzira na namenu, treba da bude u pravilnom balansu izmeu estetike, sredstava za zasnivanje zelene povrine i problematike budueg odravanja. Ukoliko se u ovoj fazi naprave naoko bezazlene greke, s vremenom mogu da se pokau kao vrlo skupe omake, jer e odravanje takve zelene povrine, u samo nekoliko sezona, prevazii cenu i trud tokom zasnivanja zelene povrine. Formiranje i odravanje zelenih povrina, kao sastavnog dela vrta, parka ili sportskog terena, je toliko zahtevno i obimno, da zasluuje posebnu panju. Dobro zasnovana zelena povrina, nepravilnim odravanjem, moe da postane veoma loa i, nasuprot tome, pravilnim negovanjem loe zelene povrine, ona moe da postane solidna i funkcionalno upotrebljiva.

15.1. Zasnivanje travnjaka


Postoje etiri osnovne metode zasnivanja travnjaka: setvom, busenovanjem, tzv. "epiranjem" i sadnjom izdanaka (rizoma, stolona). Zadnja dva metoda podrazumevaju vegetativno razmnoavanje (tj. oiljavanje) sa delovima biljke i koriste se uglavnom kod odreenih vrsta (rosulje, zubae i livadarke). Koji e metod biti izabran zavisi od vrste travnjaka, brzine kojom eli da se zasnuje travnjak, opreme i finansijskih mugunosti. U sluaju zasnivanja travnjaka setvom, na stalnom mestu, neophodno je 6-8 nedelja povoljnih uslova za formiranje kvalitetnog travnog pokrivaa. Ukoliko se travnjak zasniva busenovanjem, potrebno je 3-4 etiri nedelje povoljnih uslova da bi se biljke ukorenile. U oba sluaja, neophono je svakodnevno navodnjavanje novozasnovanog travnjaka, prihranjivanje i suzbijanje korova sve do momenta prvog koenja. Postoje razliite osnove za podelu travnjaka: na osnovu sloenosti smee vrsta trava (proste i sloene), prema mestu, to jest poloaju, nameni, intenzitetu nege i sl. Moe se rei da je osnovna podela na parkovske i rekreativne travnjake. 15.1.1. Zasnivanje travnjaka setvom semena Mehanizovano zasnivanje travnjaka setvom semena obavlja se sloenim mainama, koje u jednom prohodu izvode povrinsku pripremu zemljita, setvu i valjanje povrinskog sloja. Na slici 15.1 prikazana je sejalica koja je prikopana pozadi jednoosovinskog traktora, snage 6,3 kW. Radni zahvat sejalice je 900 mm. Tokovi na traktoru su reetkasi, tako da pri kretanju dodatno usitnjavaju i sabijaju povrinski sloj zemljita, a na prednjem delu su dodatni tegovi (sl. 15.1,a). Sejalica je namenjena za direktnu setvu trava na stalnom mestu i za proizvodnju busena.

a) b) Sl. 15.1. Sejalica za setvu trava u agregatu sa jednoosovinskim traktorom

101

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Sejalica je opremljena distributivnim rotorom, koji isejava seme zapreminski, jer po obimu ima udubljenja ("alveole"). Na rotoru su 4 reda otvora razliitih dimenzija ( zapremine), to u kombinaciji sa 6 razliitih prenosnih odnosa obezbeuje iroki dijapazon koliine isejanog semena. Isejano seme se rotacionom drljaom mea sa povrinskim slojem zemlje, a neposredno zatim se glatkim valjkom (sl. 15.1,b) poravna. Zapremina sanduka za seme je 16 dm3. Na platformi, iza valjka, stoji radnik koji upravlja agregatom. Kod setve na veim povrinama, koriste se kombinovane traktorske sejalice (sl. 15.2,a), radnog zahvata od 1,5 do 2 m. Koliina isejanog semena, u zavisnosti od operacije koja se obavlja (setva, dosejavanje ili vertikulacija), podeava se od 0 (za vertikulaciju), pa do 600 kg/ha. Zapremina sanduka za seme je 194, odnosno 257 dm3. Na prednjem delu je klatea drljaa (sl. 15.2,b), koja usitnjava i ravna povrinski sloj zemljita. Isejavanje semena je ravnomerno, po celoj irini radnog zahvata, tako da se spreava setva u trake. Reetkasti valjak sabija rastresiti sloj zemlje sa semenom, radi stvaranja optimalnog kontakta.

a)

b)

Sl. 15.2. Kombinovana traktorska sejalica sa klateom drljaom i reetkastim valjkom

Kombinacijom rotacione drljae, sejalice i reetkastog valjka (sl. 15.3) usitnjavaju se krupne grudve, mea povrinski sloj sa semenom i biljnim ostacima. Reetkasti valjak ima istu funkciju, kao i u prethodnom sluaju. Opisana maina moe na prednjem delu da ima rotofrezu, za rad na kamenitim, skeletnim zemljitima sa puno biljnih ostataka u povrinskom sloju, koja ima suprotan smer obrtanja od smera kretanja. Usitnjavanje zemljita je do dubine od 15 cm.

a)

b)

102

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Sl. 15.3. Traktorska kombinovana sejalica sa rotacionom drljaom i reetkastim valjkom

15.1.2. Zasnivanje travnjaka busenovanjem Busenovanje se obavlja specijalnom mainom (sl. 15.4,a), a primenjuje se radi brzog formiranja travnjaka. Busen moe biti prirodni i proizveden prethodnom setvom na odgovarajue pripremljenoj podlozi. Busen dobrog kvaliteta mora biti gust, ujednaen, bez korova, da nema vidljivih oteenja od bolesti, insekata i nematoda, minimalne ostatke od slame, da ima dobru kompaktnost i da se prilikom transplantacije brzo ukorenjava. Seenjem busena, dobijaju se "urolani", (a), vie puta preklopljeni (b) ili pravougaoni buseni, npr. sa dimenzijama 90 x 30 x 4 cm (sl. 15.4,c). Debljina na koju se busen see je veoma znaajna, jer tanji busen se bre ukoreni. Vreme stajanja odseenog busena moe biti od 10 do 60 h (normalno je 24 h), u zavisnosti od temperature zemljita i busena u vreme odsecanja.

a)

b)

c) Sl. 15.4. Maina za odsecanje busenova

d)

Transplantacija busena poinje transportom na paletama, do mesta u blizini travnjaka, a zatim se prevoze kolicima do konanog mesta. Vano je da podloga bude vlana kako bi se busen brzo ukorenio. Busenovi se u komadima, runo ili mainski, postavljaju na eljenu poziciju. Prvi busen treba postaviti pored prave ivice u odnosu na put, zgradu i sl. Sledei buseni se postavljaju uvek uz ivicu prethodnog, bez preklapanja, jer praznine izmeu busenova podstiu suenje. Na kosinama busene treba osigurati drvenim koiima, koji se zakucavaju kroz busen. Odmah nakon transplantacije busene treba povaljati (u suprotnom pravcu od postavljanja) ili izgaziti, da bi se obezbedio dobar kontakt izmeu busena i podloge, i zaliti vodom, jer imaju malo rezerve vlage.

103

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

15.2. Nega travnjaka


Novozasnovani travnjak treba prvi put kositi kada je visina 40-50% vea od visine uobiajenog koenja, bez obzira na nain zasnivanja. Nakon prvog koenja nastavlja se kosidba na uobiajenu visinu. Travnjak je podloan promenama, koje nastaju usled pojave korova, bolesti, napada insekata ili usled drugih inilaca, pa stoga moraju redovno i pravovremeno da se sprovode mere nege. Ovde e biti opisane mere nege koje se sprovode na visokodekorativnim travnjacima. 15.2.1. Priprema travnjaka za koenje Ova mera podrazumeva ienje podloge od otpadaka biljnog porekla (grana, lia, otkosa), ali i vrstih materijala (kamenja, uta, odbaene ambalae i sl.). Popravka nivelacije terena, takoe predstavlja sastavni deo pripreme terena za koenje. Sakupljanje otpadaka biljnog porekla obavlja se raznim tipovima istaa-sakupljaa (sl. 15.5,a) i grablji (sl. 15.5,b) manjeg radnog zahvata, koji su agregatirani jednoosovinskim traktorima. Maine veeg radnog zahvata, osim sakupljanja otpada, obavljaju i koenje (sl. 15.6,a), sakupljanje i utovar (sl. 15.6,b) u transportno sredstvo, radi odvoenja na mesto kompostiranja.

a)

b) Sl. 15.5. Maine za pripremu travnjaka za koenje: a - ista-sakuplja; b - grablje

a)

b)

Sl. 15.6. Maina za koenje travnjaka, sakupljanje i utovar pokoene trave

15.2.2. Koenje Koenje se obavlja runo ili mainski, zavisno od veliine travnjaka i njegovih karakteristika. Parkovski travnjak se kosi na visinu od 30 do 40 mm (za prirodnu visinu trave 30-60 mm), jednom 104

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

do dva puta nedeljno. Rekreativni travnjaci, zavisno od namene, kose se: za fudbalski teren na 2040 mm (za prirodnu visinu 60-100 mm), jednom do dva puta nedeljno, dok za golf teren od 3 do 7 mm (prirodne visine 6-12 mm), svakodnevnim koenjem. Prema pogonu (standard JUS ISO 3339-07.01.08), motorne travokosilice mogu biti sa: - motorom s unutranjim sagorevanjem dizel-motori se ugrauju kod profesionalnih travokosilica veeg radnog zahvata (preko 1,2 m), kao i benzinski, etvorotaktni motori. Dvotaktni benzinski motori ugrauju se na manje travokosilice i one koje rade na nagnutom terenu, zbog tekoa sa podmazivanjem kod ostalih tipova travokosilica. - elektromotorom, sa napajanjem iz gradske elektromree, akumulatora ili solarno. Motori s unutranjim sagorevanjem (motori SUS) prilagoeni su strogim zahtevima ekologije. Elektromotorni pogon je laki za startovanje, rade sa minimalnom bukom i ne emituju izduvne gasove. Kod napajanja iz elektromree, kretanje je ogranieno duinom elektrinog kabla. Karakteristina su tri pravca koja su zasnovana na tipu kosionog aparata: Prvi razvijeni kosioni aparat bio je sa linijskim protunoem i spiralnim rotacionim noevima, na imaginarnom cilindru ( naziva se "cilindrinom travokosilicom"). Ovaj princip se i danas primenjuje kod runih travokosilica na guranje (sl. 15.7,a) i samohodnih, koje se prvenstveno koriste za odravanje sportskih travnjaka (sl. 15.7,b).

a)

b) Sl. 15.7. Travokosilice sa spiralnim rotacionim noevima na cilindru

Sl. 15.8. Rune motorne travokosilice

Mada su poslednji razvijeni, rotacioni reui aparati se danas najee koriste za odravanje travnjaka. Rotacioni reui aparati nemaju protunoeve, nego se rezanje obavlja udarcem brzorotirajueg noa (do 45 m/s) po stabljici biljke. Travokosilice sa rotacionim noevima, dele se na: rune (na guranje), rune-motorne (na guranje), rune-motorne (samohodne), samohodne (traktorom noene), lebdee, i automatske. Rune travokosilice na guranje kreu se snagom oveka. Pogon kosionog aparata je od oslonih tokova ili valjka, koji se nalaze iza njega (sl.15.7,a).

105

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Runu-motornu travokosilicu gura rukovalac (sl. 15.8). Pokoena trava moe da se sakuplja u ko, koji se postavlja iza travokosilice, ili da se razbacuje po pokoenoj povrini (tzv. "malovanje"). Kosioni aparat dobija pogon: od motora SUS (sl. 15.8) ili elektromotora. Akumulatorske travokosilice su, kao i elektrine sa kablom, tihe i prijatne za okolinu. Akumulatorske travokosilice mogu pokose oko 1.000 m jednim punjenjem, jer se mikroprocesorom optimalizuje punjenje i potronja energije. Rune-motorne samohodne travokosilice dobijaju pogon za kosioni aparat i hodni mehanizam, od motora SUS ili elektromotora, dok rukovalac samo odrava eljeni pravac. Samohodne, traktorske, noene travokosilice su danas iroko primenjene. Tokom vremena koriene su sve koncepcije kaenja travokosilica o traktor (bono, pozadi), ali je danas najvie u upotrebi centralno kaenje (izmeu osovina prednjih i zadnjih tokova) i sve vie prednje kaenje (ispred osovine prednjih tokova). Trenutno prisutan trend je poveanje manevarskih i radnih sposobnosti kosilica, promenom konstrukcije. Pored postavljanja kosionog aparata ispred prednjih tokova traktora, upravljanje se izvodi pomou zadnjih tokova. Kosioni ureaj ispred ose prednjih tokova, kosi travu koja nije izgaena prednjim tokovima traktora i ima vei pristup ka tretiranoj povrini (ispod granja, do samih grmova, drvea...). Postavljanjem upravljakog ureaja na zadnje tokove, omogueno je da kod punog kruga okretanja ostane nepokoen samo krug prenika 20 cm, to omoguava efikasnu konju oko drvea (sl. 15.9). Ove travokosilice se nazivaju "rajderi". Kosioni ureaj, ispred prednjih tokova traktora, omoguava lako i jednostavno dovoenje u tzv. "servisni poloaj", tj. preklapanjem nagore radi lakog, jednostavnog i brzog ienja, pregleda i servisiranja noeva. Reui ureaj, u zavisnosti od radnog zahvata travokosilice, moe da ima dva (sl. 15.10,a) ili tri rotaciona noa (sl. 15.10,b). Na prednjem delu reueg ureaja nalaze se osloni tokovi, pomou kojih se izvodi kopiranje terena, a ijim vertikalnim pomeranjem se podeava visina koenja (sl. 15.9).

Sl. 15.9. Samohodna traktorska travokosilica sa prednjim kaenjem reueg aparata

106

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

a)

b) Sl. 15.10. Reui aparati sa dva (a) i tri (b) rotaciona noa

Sl. 15.11. Lebdea travokosilica

Lebdee travokosilice rade na principu vazdunog jastuka i zbog toga su pogodne za koenje na padinama (do 30o) i talasastim terenima. Kreu se sputanjem i povlaenjem ueta, kojim je vezana travokosilica (sl. 15.11). Automatske travokosilice su najnovijeg datuma. One su plod robotizacije i automatizacije u oblasti odravanja travnih povrina. vedska firma "Husqvarna" je 1995. godine prva proizvela travokosilicu "Solar Mower" (sl. 15.12), koja potpuno samostalno "brine" o travnjaku, koristei prednosti kompjuterske tehnologije i solarnu energiju. Solarne elije, koje se nalaze na gornjoj strani travokosilice, pretvaraju sunevu svetlost u elektrinu struju, koja napaja reui aparat, hodni mehanizam i kontrolni kompjuter. Travokosilica poinje da radi im ima dovoljno svetla. Po sunanom danu kosi ceo dan, dok po oblanom radi krae. Solarna travokosilica je uinila veliki korak u zatiti ivotne sredine. Isti proizvoa 1998. godine predstavio je prvu automatsku, baterijsku travokosilicu "Auto Mower" (sl. 15.13).

Sl. 15.12 Travokosilica "Solar Mower"

Sl. 15.13. Travokosilica "Auto Mower"

Baterijska automatska travokosilica radi na slinom principu kao i solarna, a razlika je u tome to je baterijska automatska travokosilica opremljena veim akumulatorom, koji se napaja iz gradske elektrine mree. Zbog pada napona u baterijama, travokosilica sama odlazi do punjaa. Kada se akumulator napuni, travokosilica nastavlja da kosi, to znai da moe da radi i dok 107

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

spavamo! Programski mehanizam travokosilice "Auto Mower" ima vie funkcija, kao to su: programiranje vremena rada (npr. samo nou), kodiranje ukljuivanja radnog mehanizma ili bezbedonosnog alarma itd. Ova, i njoj sline travokosilice, kreu se unutar povrine ograniene kablom, a kod nailaska na prepreku menjaju pravac kretanja i zaobilaze je. Poto je, u tehniko-tehnolokom smislu, mali korak izmeu upravljanja automatskim travokosilicama na nain kao kod navedenih travokosilica i GPS upravljanja, pitanje je vremena kada e GPS nain upravljanja postati svakodnevnica. GPS ("Global Positioning System") je iroko primenljiv za vie radnih operacija, pa i kod odravanja zelenih povrina. GPS podrazumeva utvrivanje odreenih taaka ili kontura, unutar kojih e se po programiranim trajektorijama kretati automatske travokosilice. Prednost GPS je mogunost da automatska travokosilica menja povrine, prelazei sa jedne na drugu. Osim travokosilica, za negu hortikulturnog zelenila, koriste se i motorni istai "trimeri". "Trimeri"" su maine koje imaju viestruku ulogu. Na slici 15.14,a, prikazan je "trimer" pri koenju trave u parku, a na slici 15.14,b, oko okunice.

a) Sl. 15.14. Koenje trave "trimerom"

b)

Ako se meu gajenim biljkama nalazi iblje i druga neplemenita vegetacija, koju treba isei, koriste se razliiti prikljuci (sl. 15.15): u obliku seiva (krunih testera) za stabala prenika do 200 mm (1), trostrukog noa za seenje grube trave (2), sekaa trave za grubu, gustu travu, ali ne i za drvenaste biljke (3), noa za gustu, grubu travu i drvenaste biljke (4). Osim navedenih prikljuaka, za seenje svih vrsta trava koristi se glava "trimera" sa nitima od najlona (5). Glave "trimera" mogu biti: rune, poluautomatske i automatske. "Trimeri" sa glavom za niti od najlona, koriste se pri seenju grube trave oko ukrasnog iblja (sl. 15.16) ili oko stabla drvea (sl. 15.17). Bez obzira na vrstu prikljuka, koji se nalazi na "trimeru", iza i iznad prikljuka, mora da se nalazi titnik. Radni organi "trimera" dobijaju pogon od motora SUS ili elektromotora.

108

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Sl. 15.15. Prikljuci na "trimerima" za seenje iblja i druge neplemenite vegetacije

Sl. 15.16. Primena "trimera" za seenje grube trave oko ukrasnog iblja

Sl. 15.17. Primena "trimera" za seenje trave oko stabla drvea

15.2.3. ianje ivica travnjaka Delovi travnjaka prerastaju ivinjake, prelaze na staze i zidove, to naruava estetska merila. Isto tako, trave se ire na mesta gde se nalaze cvetnjaci, grmlje ukrasnog iblja i zakorovljavaju ih. Zbog svega toga, ianje ivica se obavlja po potrebi i cele godine.

109

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

ianje ivica travnjaka najee se obavlja travokosilicama, a oko ivinjaka (sl. 15.18), uz vrste objekte (sl. 15.19), oko staza (sl. 15.20), zidova, ukrasnog iblja (sl. 15.16), stabala drvea (sl. 15.17) i sl., sa "trimerom".

Sl. 15.18. ianje ivinjaka "trimerom"

Sl. 15.19. ianje trave "trimerom" oko klupe

15.2.4. Oiviavanje travnjaka Delovi travnjaka oiviavaju se prema objektima, stazama, zidovima, oko stativa, stubova, cvenjaka (sl. 15.20), ukrasnog iblja, grupacija grmlja. Zato se koristi vertikalni, mehaniki "trimer".

Sl. 15.20. Oiviavanje travnjaka oko cvetnjaka i staza

Trimeri za ovu namenu su laki, pokretljivi i jednostavni za rukovanje. Dubina seenja regulie se potpornim tokom. Otrica je dizajnirana tako da se sprei zaglavljivanje ljunka ili zemlje i ima zatitnu plou protiv habanja kuita prenosa i otrice.

110

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

15.2.5. Valjanje Valjanje je potrebno obaviti dve sedmice pre poetka vegetacije, a kasnije prema potrebi, najee jednom meseno. To se obavlja sa to lakim valjkom, da se ne bi poremetio vazduni reim u zemljitu. Maksimalna masa valjka ne bi smela da pree 120 kg/m irine valjka. U kinom periodu ovu operaciju treba izbegavati. Na slici 15.21, levo, je runo voeni, samohodni valjak, a desno samohodni valjak , ije voenje po pravcu obavlja radnik sedei na seditu. Oba valjka pogoni SUS-motor. Valjci mogu biti i vueni. 15.2.6. Aeracija-vaenje epova Zbog gaenja i povremenog valjanja travnjaka, istiskuje se vazduh iz zemljita, a to moe da smeta korenovom sistemu biljaka. Stoga je potrebno periodino obaviti aeraciju zemljita. Najbolja mera je vaenje epova prenika 0,6-1,2 cm, duine oko 5 cm (sl. 15.22), sa formiranjem 400500 rupa/m2. Ova operacije se obavlja u prolee i jesen, na dekorativnim travnjacima.

Sl. 15.21. Samohodni valjci

b)

a)

c)

Sl. 15.22. Aerifikator u radu (a), radni organi za vaenje (b) i izgled izvaenih epova (c)

15.2.6. Prosecanje Ova operacija podrazumeva prosecanje zemljita pomou noeva razliitih oblika, koji su poreani na valjku (sl. 15.23,a). Dubina i oblik noeva moe da varirati od irokih do uskih, plitkih ili dubokih. Prosecanjem (sl. 15.23,b) se omoguava dovod vazduha do korenovog sistema trava, ali i deoba bokora, to smanjuje pojavu "dombi" od pregustog bokora i potpomae vegetativni razvoj biljaka. Prosecanje moe da se obavlja tokom celog vegetacionog perioda, svake dve sedmice ili po potrebi.

111

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

a) Sl. 15.23. Prosecanje travnjaka nazubljenim valjkom

b)

15.2.7. Vertikulacija Vertikulacija je uklanjanje mrtvih delova biljaka sa povrine travnjaka, pre svega, lia. Jedan nastaje prirodnim odumiranjem, a drugi od pokoenih delova lia, koji nisu uklonjeni nakon kosidbe. Gomilanje mrtvog biljnog materijala oteava rast biljaka, smanjuje mo prodiranja vode u zemljite, zadrava hranljive materije na povrini zemljita, ubrzava razvoj oboljenja i tetoina na travnjaku, spreava razvoj korenovog sistema itd. Ova operacija se obavlja mainski, "vertikutom" (sl. 15.24), najee jednom godinje.

a) Sl. 15.24. Mainska vertikulacija travnjaka

b)

Na travnjacima manje povrine,vertikulacija se obavlja runo guranim "vertikutom", ije radne organe pogoni motor SUS (sl. 15.24,a), a na veim sa irokozahvatnim, traktorom noenom mainom. "Vertikut" (sl. 15.24,b), je kombinacija sejalice sa sl. 15.2 i 15.3, koja umesto klatee ili rotacione drljae, na prednjem delu maine ima radni organ za uklanjanje mrtvih delova biljaka. Setveni mehanizam sejalice je iskljuen kada se obavlja vertikulacija, a iza maine se umesto reetkastog, postavlja glatki valjak.

112

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

15.2.8. Podsejavanje travnjaka Podsejavanje travnjaka obavlja se na travnjacima koji su proreeni u manjem obimu, jer vie proreeni travnjak je lake i jeftinije potpuno obnoviti. Podsejavanje je najbolje obaviti posle aeracije i to setvom u dublje brazdice (sl. 15.25,a). Cevasti otvarai formiraju brazdice odreene dubine i irine (sl. 15.25,b), kako bi se zasejano seme zatitilo od dehidracije, ispiranja i ptica, biljke efikasnije klijale i nicale, a vor bokorenja formirao ispod povrine zemljita. Nakon obavljenog podsejavanja, zemljitu treba dodati supstrat.

a) Sl. 15.25. Mehanizovano podsejavanje travnjaka

b)

15.2.9. Dodavanje supstrata Dodavanje supstrata ("top dressing") obavlja se na travnatoj povrini u tankom sloju, pravilnim rasporedom po povrini travnjaka, a nakon aerifikacije. U tu svrhu koriste se rasipai (sl. 15.26). Supstrat je najee sastavljen od meavine peska, treseta, fine batenske zemlje i ravnomerno se razbacuje po podsejanom travnjaku, da bi se obezbedili optimalni uslovi za nicanje semena. Poto trava malo polegne, potrebno je podrljati povrinu travnjaka. 15.2.10. Prihranjivanje Prihranjivanju travnjaka treba pristupiti nakon poetka vegetacionog perioda. Pri tome, mora da se obrati panja na prolene mrazeve, koji mogu da naprave oteenja na prihranjenom travnjaku. U leto, posebna panja mora da se obrati na vreme prihranjivanja, jer ne preporuuje se rad po jakom suncu, zbog moguih teta izazvanih negativnom reakcijom hraniva na visoke temperature. Zato je najbolje to obavi u ranim jutarnjim ili kasnim popodnevnim asovima. Prihranjivanje travnjaka moe da se obaviti cele godine. Na manjim povrinama, prihranjivanje je sa guranim rasipaem (sl. 15.26), iji radni organi, u obliku diska sa lopaticama, dobijaju pogon od tokova, a na veim povrinama sa traktorskim, noenim rasipaem (sl. 15.27), sa pogonom radnih organa od PVT.

113

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Sl. 15.26. Runo gurani rasipa hraniva

Sl. 15.27. Mehanizovano dodavanje supstrata

114

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

15.2.11. Zatita od korova i mahovine Preventivne mere zatite travnjaka od korova i mahovine, kao i bolesti i insekata, u osnovi podrazumevaju upotrebu otpornog, kvalitetnog setvenog materijala, ali i pravilnu i pravovremenu primenu svih ostalih mera nege. Na ogoljenim delovima travnjaka stvaraju se pogodni uslovi za pojavu korova i takva mesta potrebno je odmah nakon njihovog nastajanja, podsejati. Sledea mera borbe protiv korova u travnjaku je njihovo fiziko uklanjanje runim plevljenjem, sa specijalno konstruisanim alatom (sl. 15.28,a) ili prskanjem hemijskim sredstavima Na slici 15.28,b, prikazane su faze plevljenja travnjaka specijalnim alatom: otvaranje eljusti rune plevilice, utiskivanje oko korova, zatvaranja eljusti i izvlaenje korova na povrinu travnjaka. Na intenzivno zalivanim travnjacima, pogotovo na onima koji se nalaze u senci i gde je podloga teka, glinovita, tj. tamo gde se zadrava voda, esta je pojava mahovine. Takva mesta je potrebno ee aerifikovati, popravljati drenau terena, redukovati senku i grabuljati povrinu travnjaka, kako bi se mahovina uklonila. Ako navedenim merama ne uspe da se odstrani mahovina, moraju da se primene hemijske mere nege. 15.2.12. Borba protiv bolesti Bolesti (razvoj gljivica, bakterija, nematoda ili virusa) najee se javljaju na intenzivno negovanim a) b) travnim povrinama. Sl. 15.28. Runa plevilica korova (a) i Najee se bolesti pojavljaju kao posledica postupak vaenja korova (b) koenja vlane trave, po jakom suncu, ostavljanja otkosa na travnjaku, formiranja pregustog travnjaka i koenja na veliku visinu, este primene istih i predoziranja hraniva, nepravilnog navodnjavanja, pojave korova, insekata i sl. Preventivna borba protiv bolesti travnjaka obuhvata uklanjanje mrtve lisne mase sa povrine zemljita, provetravanje travnjaka, kontrolisano navodnjavanje i prihranjivanje, koenje travnjaka travokosilicama s otrim noevima. Krajnja mera je primena pesticida. 15.2.13. Borba protiv insekata Mere borbe protiv insekata zavise od vrste insekata i veliine populacije. Na visokoproduktivnim, negovanim travnjacima nije dozvoljena primetna pojava insekata, dok kod travnjaka na okunici njihova pojava u manjoj meri ne predstavlja problem. Kada postoji procena da su se insekti pojavili u kritinom broju, preporuuje se primena preventivnih mera: grabuljanje, odnoenje otkosa, aeracija, vertikulacija, kontrolisano navodnjavanje, pravilno koenje, ili se u krajnjoj nudi, pristupa upotrebi inseticida.

115

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

15.2.14. Tehnika navodnjavanja travnjaka Navodnjavanje se obavlja ukoliko nema dovoljno prirodnih padavina. U praksi se esto pojedini propusti i nedostaci u agrotehnici pokrivaju pojaanim navodnjavanjem, a tako se voda neracionalno troi i ne postiu se eljeni rezultati. Za reim zalivanja dekorativnih travnjaka, nije bitna kvantitativna produkcija organske mase, nego njihova: gustina, boja i dekorativni izgled. Navodnjavanje parkovskih travnjaka, kao i sportskih terena, uspeno se izvodi upotrebom samohodnih sektorskih ureaja, tzv. "tifona". Runo prevlaiv "tifon", (sl. 15.29), prikljuuje se na gradsku vodovodnu mreu. Prenik fleksibilnog creva je 50 mm, a duina od 150 do 170 m. Moe biti opremljen rasprskivaem na kolicima (sl. 15.29,a) ili kinim krilom, radnog zahvata 8-10 m (sl. 15.29,b).

a)

b)

Sl. 15.29. Navodnjavanje travnjaka "tifonom" sa rasprskivaem (a) i kinim krilom (b)

Najsavremenija tehnika reenja za izvoenje navodnjavanja travnjaka su sa stacionarnim rasprskivaima. Pre postavljanja ovog sistema za navodnjavanje, bitno je detaljno razraditi i isprojektovati sistem, jer on ne moe jednostavno, bez raskopavanja terena, (sl. 15.30,a), da se postavi (sl. 15.30,b).

a)

b)

Sl. 15.30. Raskopavanje terena (a) i montaa pratee instalacije (b) stacionarnog sistema za navodnjavanje

Stacionarni rasprskivai su teleskopski i smeteni su ispod povrine zemlje, zajedno sa prateom instalacijom (sl. 15.31,a). Rasprskivai (tzv. "pop up"-rasprskivai) mogu biti u sprej ili rotornoj izvedbi. Rasprskivai izlaze nad zemljite samo za vreme navodnjavanja (sl. 15.31,b, i sl. 15.31,c). Zavretkom navodnjavanja povlae se u zemljite, tako da ne smetaju pri izvoenju koenja i obavljanju drugih radnih operacija na travnjaku. 116

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

a)

b)

c)

Sl. 15.31. Izgled instalacije sa "pop up"-rasprskivaem (a), sprej (b) i rotacioni rasprskiva (c)

Sprej rasprskivai namenjeni su za navodnjavanje manjih zelenih povrina, jer ne navodnjavaju ispod sebe i zbog toga se obavezno projektuju i montiraju po sistemu duplog preklapanja. Zavisno od proizvoaa i tipa, imaju poluprenik prskanja od 0,6 do 6 m, ugao mlaza vode je konstantan i moe da se podeava izborom mlaznice, ili kod nekih modela njihovim podeavanjem u granicama od 1do 360. Visina izdizanja rasprskivaa je od 5 do 40 cm. Rotorni rasprskivai (sl. 15.31,c) se odabiraju tako da im dimenzija odgovara nameni. Domet moe da se podeava, sa i bez zamene mlaznice. Ugao prskanja je od 40 do 360. Zavisno od tipa, poluprenik prskanja je od 4 do preko 20 m. Ugao izlazne putanje vode kod niskougaonih je 13, a kod standardnih 25. Visina izdizanja glave sa diznom je najee od 10 do 30 cm.

a)

b)

Sl. 15.32. Stacionarni teleskopski rasprskiva u radu (a) i rotorni-teleskopski rasprskiva (b)

117

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Sl. 15.33. Tipovi mlaznica na stacionarnim teleskopskim rasprskivaima

Korienjem "pop up" rasprskivaa razliitih tipova i veliina, koji kruno ili sektorski navodnjavaju zelene povrine (sl. 15.32), kao i izborom mlaznice, koje se razlikuju po boji, (sl. 15.33) i odgovarajuim rasporedom, mogu da se navodnjavaju travnjaci razliitih oblika i veliina. Automatizovan sistem navodnjavanja moe, planski, da se prilagodi svakom vrtu, parku ili nekoj drugoj zelenoj povrini. Sistem upravljan mikroprocesorom omoguava podeavanje zalivne norme, tako da se obezbedi ravnomerna raspodela potrebne koliine vode, u optimalnim vremenskim intervalima. Vremenski programator (tzv. "tajmer"), veoma racionalno upravlja korienjem vode i moe da upravlja sa 48 zona. Postavlja se u plastinu ili metalnu kutiju i uvruje na zid stambenog objekta (sl. 15.34) ili na metalni dra (sl. 15.35). Elektromagnetni ventili (sl. 15.36) se koriste za maksimalni pritisak vode od 10 bar i temperaturu 80C. SRC tajmer koristi se za okunice i manje parkove. Pojedinano, zone se navodnjavaju od 1 do 99 minuta, a svaka zona 4 puta dnevno. Ovim programatorom moe da se obavi izbor dana u nedelji, izbor parnih ili neparnih dana itd.

Sl. 15.34. "Tajmer" na zidu stambenog objekta

Sl. 15.35. "Tajmer" na metalnom drau

EC tajmer sadri sve elemente potrebne da se to vie pojednostavi navodnjavanje. Ima sopstvenu memoriju, tako da ne zaboravlja zadati program navodnjavanja, zbog nestanka elektrine energije. Postoje dve vrste: za zatvoreni prostor (za 2, 4 i 6 zona) i za spoljnju upotrebu (za 4 ili 6 zona). Ima tri programa (A, B i C), broj pokretanja za svaku zonu je 4 puta/dan, vreme navodnjavanja moe da se podesi u intervalu od jednog minuta do 4 sata (podeavanje je u minutima) i ima mogunost dnevnog, nedeljnog i mesenog podeavanja. Runo ukljuivanje je pritiskom na dugme. Ovaj "tajmer" ima mogunost smanjivanja ili poveavanja vremena rada sistema za navodnjavanje u dijapazonu od 10-150%. Potpunu automatizaciju sistema za navodnjavanje zelenih povrina obezbeuju senzori za kiu, vetar i temperaturu (sl. 15.37) i mraz. 118

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Sl. 15.36. Elektromagnetni ventili

Sl. 15.37. Senzori za kiu, vetar i temperaturu

Aktiviranje i iskljuivanje obavlja se daljinskim upravljaem (kontrolerom). Daljinski upravlja je lak za korienje, a povoljna mu je i cena. Upotrebom daljinskog upravljaa dovoljno je imati jednog osposobljenog radnika za rad.

119

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

16. MAINE ZA OBLIKOVANJE UKRASNOG IBLJA I DRVEA


Vetina orezivanja biljaka u vrtovima, stvorila je posebnu kolu za plastino ukraavanje vegetacije ("topijarstvo"), u obliku geometrijskih figura, i drugih figuralnih reenja. "Topijari" su bili veoma cenjeni umetnici u Starom Rimu, u stvari oni su bili "rimski vajari prirode". Od kronji drvea i bunja stvarali su ovekov torzo, ivotinje, scene iz lova, kupole, kocke i dr. Oblikovanje ukrasnog iblja i drvea spominje se i kod vetakih sistema za navodnjavanje u Vavilonu, Asiriji i Egiptu, ali u Rimu su stekli punu afirmaciju. U epohi Renesanse i Baroka oblikovanje drvea i bunja je bilo u formi viih, ivih ograda i niskih bordura od imira. Naputanjem geometrijskog, "francuskog" stila u oblikovanju biljaka, nastupa period "engleskog" stila, sa slobodnim rasporedom staza u prostoru, po kojem se odravanjem drvea stimuliu prirodne odlike kronje. Savremeni trend u podizanju vrtova esto podrazumeva pravila pejzanog stila, mada ima i geometrizacije po principima "topijarstva". Formiranje eljenih oblika i njihovo odravanje obavlja se motornim reuim noevima trimerima. Trimeri (tj. motorni reui noevi) za oblikovanje ukrasnog iblja i drvea mogu biti, sa jednostranim reuim noem ("maem") duine 100/72 cm (sl. 16.1,a), sa dvostranim reuim noem duine 73,5/60 sm (sl. 16.1,b), ili dvostranim reuim noem (duine 55 cm) i kuitem, koje omoguava postavljanje reueg noa pod raznim uglovima, (sl. 16.1,c), kako bi dohvatio i kronje ukrasnog drvea (sl. 16.6,a) ili profesionalni teleskopski trimeri (sl. 16.1,d) za ive ograde sa podesivim reuim noem (duine 55 cm) i posebno dugim tapom (na prikazanom teleskopskom trimeru, ukupna duina iznosi 234 cm) za oblikovanje visokih ograda (sl. 16.6,b).

a)

b)

c)

d)

Sl. 16.1. Tipovi "trimera" za oblikovanje ukrasnog iblja i drvea

Reui no trimera moe dobijati pogon od benzinskog motora (sl. 16.1), najee snage 0,80,9 kW ili od elektromotora, sa napajanjem iz niskonaponske mree (230 V, 50 Hz), ili pomou akumulatora (12 V/1,4-1,7 Ah). Kod elektromotornog pogona trimera, pri napajanju iz niskonaponske mree pomou bezbednosnog kabla, (slika 16.2,a), nominalna snaga iznosi 450 W, dok duina reueg noa moe da iznosi 45 ili 56 cm sa rastojanjem izmeu prstiju od 14 mm i masom od 3,0 i 3,2 kg. Model trimera sa elektromotornim pogonom nominalne snage od 700 W (sl. 16.2,b) ima duinu reueg noa od 65,4 mm i rastojanje izmeu prstiju od 24 mm, dok masa trimera iznosi 3,4 kg.

120

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

a)

b)

Sl. 16.2. Trimeri sa pogonom iz niskonaponske mree pomou fleksibilnog kabla

Trimer, prikazan na slici 16.3, koji se napaja iz akumulatora, proizvodi se sa dve duine reueg noa, 37 i 42 cm i rastojanjem izmeu prstiju od 15 mm. Vreme potrebno za punjenje praznog akumulatora iznosi 60 minuta a masa trimera, zajedno sa akumulatorom iznosi 3,0 kg (sa akumulatorom od 12 V/1,4 Ah), odnosno 3,1 kg kod akumulatora od 12 V/1,7 Ah.

Sl. 16.3. Trimer sa akumulatorskim pogonom

Oblikovanju kronji podleu sve vrste drvea i bunja a formiranju "topijarnih" oblika samo vrste s izuzetnom moi regeneracije kronje.Najvie biljaka za ive ograde pripadaju grupi bunastih, a manji broj se moe odabrati iz redova drvea. Mere negovanja ivih ograda principijelno su iste, kao i mere negovanja ukrasnog iblja i drvea. Razlike nastaju uglavnom u postupku orezivanja, odnosno negovanja nadzemnih delova biljaka. bunaste vrste i drvea, orezuju se proreivanjem, a vrste u ivim ogradama "topijarnog" tipa prevravanjem i formiranjem pravilnih oblika (sl. 16.4) ili ravnih ivica (sl. 16.5). Orezivanje se svodi na sasecanje delova krune, koju u negovanju drugih drvenastih biljaka treba sauvati. Iz tog razloga su proistekla dva osnovna pravila u izboru biljaka za "topijarne" Sl. 16.4. Formiranje okrugle forme "trimerom" ive ograde: moraju da se odaberu biljke koje odlino podnose orezivanje (Buxus sempervirens, Ligustrum ovalifolium, Hibiscus syriacus, Taxus baccata naprimer) i da imaju izuzetnu regenerativnu sposobnost. Tehnika orezivanja treba da obezbedi dovoljno svetla u donjim delovima kronje, da bi se listovi razvijali ravnomerno.

121

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

a)

b)

Sl. 16.5. Orezivanje ivih ograda topijarnog tipa "prevravanjem" sa trimerom i formiranje vertikalnih (a) i horizontalnih (b) ravnih ivica

Trimeri, sa dvostranim reuim noem i podesivim kuitem omoguavaju iroku primenu u oblikovanju kronji ukrasnog drvea (16.6,a) i visokih ivih ograda (16.6,b), bez neugodnog saginjanja ili podizanja, jer omoguavaju podeavanje ugla reueg noa.

a)

b)

Sl. 16.6. Oblikovanje kronje ukrasnog drveta (a) i visoke ive ograde (b) teleskopskim trimerom

Umesto reueg noa (sl. 16.7,a) moe da se montira lanasta testera (sl. 16.7,b), radi proreivanja grana sa zemlje (sl. 16.8,a) ili sa platforme hidraulike dizalice (sl. 16.8,b).

122

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

a)

b)

Sl. 16.7. Podesivi, dvostrani reui no (a) i lanasta testera (b) teleskopskog "trimera"

a)

b)

Sl. 16.8. Proreivanje grana teleskopskom, lanastom testerom sa zemlje (a) ili platformom hidraulike dizalice (b)

Ukupna duina teleskopskog "trimera" moe biti 1,71 ili 2,34 m, a masa 5,7-5,8 kg. Benzinski motor slui kao balans reuem nou ili lanastoj testeri, tako da je veoma dobro izbalansiran i ugodan za rad.

123

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

17. MERE ZA ZATITU NA RADU


"Pravilnikom o zatiti na radu u poljoprivredi" propisane su opte i posebne mere i normativi za rad na mainama, sredstvima i ureajima u poljoprivredi.

17.1. Opte mere zatite na mainama i ureajima


Za traktore, samohodne i druge maine i ureaje, primenjuju se opte mere za zatite na radu po kojima su propisani uslovi za sedite vozaa, suvozaa i posluioca na radnim mainama. Na traktorima, traktorskim prikolicama i drugim samohodnim mainama moraju, u skladu sa vaeim propisima, da se postave signalni i ureaji za osvetljenje i koenje. Pomenute maine mogu da se upotrebljavaju samo ako su u tehniki ispravnom stanju i pred poetak veih poljoprivrednih radova moraju struno da se pregledaju.

17.2. Traktor
Prilikom obavljanja poljoprivrednih radova po nepovoljnim vremenskim, zemljinim i reljefnim uslovima, obavezno se koristi traktor sa kabinom u koju je ugraeno sedite za vozaa, eventualno i za suvozaa. Ukoliko traktor nema kabinu, mora da ima zatitni ram koji obezbeuje radniku sigurnu zatitu u sluaju prevrtanja. Traktor namenjen za rad mainama za zatitu bilja, mora da ima hermetiki zatvorenu kabinu. Na prednjem delu traktora mora da postoji dodatno mesto za prikopavanje tegova na konstrukciju (radi lakeg upravljanja i bolje realizacije vune sile traktora sa pogonom i na prednjim tokovima). Na traktore namenjene za rad na nagnutim terenima, pod nagibom veim od 20, moraju da se ugrade pokazivai ugla nagiba. Tokovi traktora moraju biti natkriveni vrstim limom (tzv. blatobranom). Lako pristupani rotirajui elementi traktora (kaini i lanasti prenosnici, prikljuno vratilo i sl.), moraju biti zatieni odgovarajuim zatitnim oblogama, a u skladu s odredbama "Pravilnika o optim merama i normativima zatite na radu na oruima za rad i ureajima". U toku vonje, voza traktora mora da koristi odgovarajua lina zatitna sredstva i opremu za zatitu od hladnoe, prekomernog izlaganja sunevim zracima, zatitu od praine i hemijskih sredstava. Ukoliko u toku rada nastane kvar, rad mora da se obustavi sve dok se kvar ne otkloni. Zabranjen je rad neispravnim traktorom i snabdevanje gorivom i mazivom dok je u pogonu. Osobe pod dejstvom alkohola ne smeju da upravljaju traktorom, niti da se voze na traktoru, odnosno u prikolici.

17.3. Samohodne maine i druge maine za rad i ureaji


Mesto na samohodnoj maini ili ureaju, na kojem se energija prenosi sa jednog mehanikog sistema na drugi, ili se izvodi tehnoloki proces, mora biti zatieno pokretnim ili vrstim titnicima, zatitnim mehanizmima za blokiranje i automatsko delovanje, ureajima za daljinsko rukovanje i prenoenje materijala, ili sl. Pokretne delove, koji ne mogu mehaniki da se zatite, treba obojiti uoljivom bojom i na njima istai upadljive natpise, koji upozoravaju na opasnost. Kardansko vratilo, sa kardanskim zglobom, po celoj duini od traktora do mesta spajanja sa prikljunom mainom, mora biti sa svih strana zatieno titnikom, odnosno oklopom.

124

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Ruda prikolice mora biti tako izvedena da omoguava lako prikopavanje i otkopavanje, bez opasnosti po radnika, koji izvodi taj posao. Zabranjeno je prikolice sa neispravnim ureajem za prikopavanje kaiti za traktore. Pri stacionarnom radu traktora sa gumenim tokovima, ukoliko radi sa pljosnatim kainim prenosnikom, mora biti uzemljen, radi odvoenja statikog elektriciteta. Ukoliko postoji opasnost od poara, zbog blizine zapaljivog materijala, na izlazni otvor izduvne cevi motora treba postaviti eline ili mesingane mreice, radi spreavanja izlaza varnica. ienje pojedinih delova prikljunih maina izvodi se samo pri iskljuenom pogonu. Prikljune maine u toku rada mogu da se optereuju samo mrtvim teretom. Vonja osoba na prikljunim mainama je strogo zabranjena, osim ako je na prikljunoj maini postavljeno sedite ili stajalite. Polazak traktora ili druge samohodne maine mora da se objavi zvunim signalom ili drugim ugovorenim znakom. Za vreme vonje traktora zabranjeno je iskakati, odnosno uskakati, u traktor i prelaziti sa traktora na prikljunu mainu. Broj obrtaja, a po potrebi i smer obrtanja, na ureajima za usitnjavanje poljoprivredenih proizvoda moraju biti naznaeni u tablici, postavljenoj na uoljivom mestu. Broj obrtaja naznaen u tablici ne sme da se prekorai. Kod ureaja za navodnjavanje, na rezervoaru pod pritiskom mora biti naznaen najvei dozvoljeni pritisak i zapremina rezervoara. Rezervoar mora da ima sigurnosni ventil. Na pumpi za navodnjavanje mora biti postavljen ureaj za merenje pritiska (manometar) s oznakom najveeg dozvoljenog pritiska (crvena crta). U toku eksploatacije ureaja za navodnjavanje mora povremeno da se kontrolie ispravnost sigurnosnih ureaja (sigurnosnih i redukcionih ventila, manometara i sl). Po zavretku korienja ureaja za navodnjavanje, ureaj mora se rastaviti na delove, oisti i pre odlaganja konzervirati.

17.4. Alati i druga sredstva za rad


Poljoprivredni alati s otricama (kose, vile, srpovi, makaze, kuke, testere i sl.), moraju paljivo da se prenose. Na prevoznom sredstvu moraju biti tako sloeni, da za vreme vonje ne mogu da prouzrokuju povrede. Zabranjeno je njhovo bacanje i dobacivanje. uvaju se u posebnoj prostoriji, tako da njihove otrice ne mogu da uzrokuju povrede. Gajbe, korpe, kotarice i druga ambalaa, koja se koristi pri berbi i slinom radu, mora biti u ispravnom stanju, bez polomljenih daica, treih eksera, okova, ica i sl.

17.5. Rad sa mineralnim (vetakim) hranivima


Mineralna (vetaka) hraniva uvaju se, po pravilu, u odgovarajuoj ambalai (plastinim vreama) ili mogu biti u rasutom stanju, ali u odgovarajuem skladinom prostoru, na podlogama od dasaka, koje su uzdignute od poda najmanje 15 cm radi provetravanja. Prevoz mineralnih hraniva, u rasutom stanju, izvodi se prevoznim sredstvima, koja su zatiena od prosipanja. Radnici, koji rade sa mineralnim hranivima, moraju biti obaveteni o opasnim osobinama pojedinih vrsta hraniva, kao i nainu za rukovanje. Radnici moraju da koriste sredstva za linu zatitnu (gumene rukavice, zatitnu masku i sl).

17.6. Rad sredstvima za zatitu bilja


Hemijska sredstva za zatitu bilja (pesticidi) su, u veoj ili manjoj meri, otrovna za ljude, domae ivotinje i divlja, i razvrstana su u etiri grupe otrovnosti (tab. 17.1). Iz tog razloga je, pre poetka rada, neophodno upoznati njihova svojstva, mere predostronosti, kao i nain za pruanje prve pomoi pri trovanju. Sve informacije o zatitnim sredstvima (veliina rizika, mere sigurnosti, opreza i prva pomo), napisani su na deklaraciji ("etiketi"), koja se nalazi na ambalai. Hemijska sredstva moraju da se uvaju u originalnoj amabalai. Zabranjena je upotreba hemijskih sredstava 125

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

sa kojih se izgubila ili otetila deklaracija, pa ne moe sa sigurnou da se utvrdi o kojem sredstvu je re. Osobe koja rade sa hemijskim sredstvima moraju biti opremljene linim zatitnim sredstvima. Tab. 17.1. Grupe otrovnosti pesticida i naini obeleavanja na ambalai Boja Grupa Boja podloge Ucrtan znak i natpis slova I grupa (najopasnija) II grupa (veoma opasna) III grupa opasna IV grupa neznatno opasna Bela Crvena Crna Plava Crna Bela uta Bela Otrov Otrov Otrov Oprez

Izlaganje ljudskog organizma hemijskim sredstvima moe biti: okularno (oi), oralno (usta), respiratorno (disajni organi) ili dermalno (koa). Najbri i najopasniji nain za prodiranje hemijskih sredstava je preko organa za disanje. Uz svaku mainu za primenu hemijskih sredstava treba nositi i odreenu koliinu iste vode i sapun kako bi se pre jela, osveenja ili puenja, oprale ruke. Savremene prskalice imaju i dodatni rezervoar sa istom vodom za prenje cele prskalice (sl. 17.1.a), kao i za pranje ruku (sl. 17.1.b).

a)

b)

Sl. 17.1. Praskalica sa dodatnim rezervoarom za pranje prskalice i ruku

Zatitne mere podrazumevaju da se za vreme primene pesticida ne sme jesti, piti ili puiti. Pre rada ne treba konzumirati alkoholna pia, jer ona pojaavaju dejstvo otrova i ubrzavaju njihovo usvajanje. Skladita za hemijska sredstva moraju da imaju pretprostor. Vrata skladita moraju biti vrsta i da se zakljuavaju. Na vratima mora da staji ploa sa natpisom "Otrov". U skladitu moraju da se odravaju odgovarajui mikroklimatski uslovi, a koncentracija tetnih gasova i praine ne sme da pree najvee dozvoljene vrednosti prema vaeim propisima. Za neovlaene osobe pristup u skladite je zabranjen. U skladitu zabranjeno je spavati, jesti, puiti. U procesu primene hemijskih sredstava za hemijsko tretiranje, ne moe u potpunosti da se izbegne njihovo dejstvo i na radnike. Do tetnog dejstva moe doi u postupku pripreme pesticida, prevoza, punjenja rezervoara, ispiranja ambalae, primene ("aplikacije"), kao i odravanju maina i skladitenju hemijskih sredstava. Posude u kojima se priprema hemijski rastvor ne smeju da se upotrebljavaju za druge namene, a sama priprema ne sme da se izvodi na temperaturi vioj od 30C. Hemijsko sredstvo treba pripremiti u koliini, koja moe da se utroi za jedan radni dan. Prazna ambalaa od hemijskih sredstava se spaljuje ili razbija, a zatim zakopava ili vraa proizvoau.

126

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

17.7. Zatitna odea za obavljanje hemijske zatite


Prilikom primene hemijskih sredstava obavezno mora da se koristi zatitna odea: titnici za lice, nos i usta, zatitne naoare, kapa, rukavice, gumene izme, respirator i maska-kaciga sa filterom (sl. 17.2).

a)

b)

c)

d)

e)

f)

g)

h)

i)

j)

Sl. 17.2. Delovi zatitne odee: a,b - ogrta s kapuljaom; c - preaga; d,e - rukavice; f - kapa; g - cipele; h - izme; i - platneni respirator; j - titnici za ui

Postoje tri tipa zatitne odee: odea izraena od tkanih materijala, sintetikih polimera i gumena odea. Svi ovi materijali pruaju uspenu zatitu protiv dermalnog izlaganja delovanju hemijskih sredstava. Zatitne naoare izrauju se od transparentnog materijala i tite oi i lice. Neophodne su prilikom otvaranja ambalae i izvoenja same zatite, naroito pri tretiranju visokih stabala. Posle upotrebe treba ih oprati i osuiti u hladovini. Kapa ili eir, sa irokim obodom, treba da budu od nepropusnog materijala, a koriste se prvenstveno pri hemijskom tretiranju voarskih kultura. Kone ili tekstilne kape ne smeju da se upotrebljavaju zato to apsorbuju pesticide. Gumene ili plastine rukavice uvaju ruke od nagrizajueg dejstva pesticida i mehanikih povreda. Ruke radnika su, po prirodi posla, najvie izloene delovanju pesticida, pa upotreba rukavica moe da se smatra obavezom. Najbolju zatitu pruaju rukavice od sintetikog materijala. Nikako ne treba koristiti kone ili tekstilne rukavice, iz istih razloga kao i kape. Rukavice treba da budu dovoljno dugake kako bi mogle da se podviju ime se formira kruni kanal oko ruke i spreava kvaenje rukava bluze. Rukave bluze treba uvui u rukavice. Posle upotrebe, a pre skidanja, rukavice treba oprati dok su na rukama, obrisati i nakon skidanja posuti talkom, s obe strane, a zatim ih staviti da se sue na senovitom mestu. Rukavice moraju biti neoteene, jer u protivnom pruaju nedovoljnu zatitu. Gumeni ogrta i gumene izme, koriste se u toku primene hemijskih sredstava i kada je potrebno hodati pored istretiranih biljaka. izme treba da budu izraene od neoprena ili gume, visine do ispod kolena. Posle upotrebe prvo se peru istom vodom, onda rastvorom deterdenta i na kraju ponovo istom vodom. Respiratori slue za zatitu disajnih organa. Ova oprema u isto vreme titi lice i oi od otrovnih para i gasova. Hemijski respiratori pruaju najbolju zatitu. Filteri respiratora upijaju otrovne pare i gasove, i zadravaju estice pesticida i prainu. Na svakom filteru postoji oznaka za koju namenu moe da se upotrebi. Filteri se menjaju tokom rada kad se "zasite".

127

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Kacige pruaju najbolju zatitu disajnih organa, a u isto vreme se titi i glava, lice i oi. Opremljene su baterijom za napajanje malog elektromotora sa ventilatorom, koji usmerava vazduh preko glave radnika (sl. 17.3,a). Na taj nain se omoguava normalno disanje radnika i spreava zamagljivanje titnika.

a)

b)

c)

Sl. 17.3. ema kretanja vazduha u unutranjosti kacige (a) i vrste kaciga (b i c)

Kaciga, (sl. 17.3,b), iznad vizira ima titnik koji zaklanja suneve zrake i obezbeuje odreenu zatitu od kinih kapi. Kod kacige, (sl. 17.3,c), celokupna teina se prenosi na ramena. Ima panoramski vizir koji omoguava okretanje glave i gledanje na stranu. Viziri na kacigama se otvaraju, a poseban materijal sa trostrukim ivicama obezbeuje njihovo besprekorno zaptivanje. Zajedno sa kacigom, zatitnu opremu ine (sl. 17.4): filteri, akomulator, komresor, pojas, plastine cevi i kablovi. Kompresor neprestalno obezbeuje natpritisak, radi pri naponu struje od 6 V i ima kapacitet 200 dm3/h. Jedno punjenje akumulatora je dovoljno za 7 asova rada. Filteri su trostruki i iste vazduh od praine i hemijskih jedinjenja.

Sl. 17.4. Oprema koje se koristi zajedno sa kacigom

Sl. 17.5. Kabina traktora sa natpritiskom za kondicioniranje vazduha

128

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Zatvorene traktorske kabine (sl. 17.5) snabdevene su opremom za kondicioniranja i filtriranje vazduha, pruaju najbolju zatitu pri hemijskom tretiranju. Upotreba opreme za linu zatitu je moda neudobna, ali treba biti svestan da se nedovoljno zna o posledicama dugoronog izlaganja radnika hemijskim sredstavima, koji njima rukuju.

17.8. Zatitna odea i oprema za odravanje parkova i bata


Za odravanje parkova i bata koriste se razni tipovi kosilica, trimera i testera. Ove maine imaju radne elemente koji rotiraju velikom brzinom, tako da postoji velika opasnost od povrede kako za rukovaoca tim mainama, tako i za ljude u blizini. Stoga radnici koji rukuju takvim mainama moraju da se pridravaju mera zatite na radu koje propisuju proizvoai tih maina. Takoe, kao obavezna mera, predvieno je noenje line zatitne opreme: titnika za ui sa vizirom, zatitne naoare, specijalne cipele ili izme, radne rukavice, odelo i sl. titnik za ui sa vizirom (sl. 17.6) je efikasan odevni predmet za zatitu oiju i uiju. Sa prednje strane nalazi se nezamagljivi "perspeks" vizir ili mreica, ime se spreava upadanje trave, iverja ili vode. Zbog poveane buke, od pogonskog motora SUS, obavezno je korienje titnika za ui. Radi efikasnijeg i lakeg rada, u titnike za ui ugraen je radio prijemnik, koji se automatski iskljuuje nakon etiri sata neprekidnog rada, ime se signalizira da radnik prekine rad i odmori se. Zatitne naoare (sl. 17.7), koriste se ukoliko je potrebno zatititi oi od upadanja iverja, trave ili vode. Naoare su otporne na grebanje, a po potrebi mogu biti i sa zatamnjenim staklima i zatitom od ultraljubiastih zraka. Stakla mogu da se zakose, a drai su podesivi, radi jednostavnog prilagoavanja individualnim potrebama radnika.

Sl. 17.6. titnik za ui sa nezamagljujuim vizirom

Sl. 17.7. Zatitne naoare

"Batenske cipele" (sl. 17.8,a) treba da su lake i udobne. Gornji deo pravi se od plastinih vlakana, koja su otporna na vodu i biljne sokove. on je izraen od poliuretana, koji je otporan na ulje i omoguava dobro prijanjanje. Unutranji uloak apsorbuje udarce i smanjuje opasnost od povrede. Dodatna zatita za prste je elina kapica, ugraena u prednji deo cipele. Gumene izme (sl. 17.8,b) su nepropusne za vodu, imaju onove, koji se ne kliu, kao i specijalno ojaan deo oko stopala, koji omoguava dodatnu zatitu od udara.

129

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

a) Sl. 17.8. Batenske cipele (a) i izme (b)

b)

Specialno konstruisane radne rukavice za odravanje bata (sl. 17.9,a), imaju ojaane, pojedinane prste. Dobro prijanjaju na ruku i imaju lepljivu traku za zatvaranje. Unutranji deo je napravljen od meke koe, a gornji deo je elastian i otporan na vodu.

a)

b)

Sl. 17.9. Rukavice za odravanje parkova i bata

Rukavice s ojaanom postavom (sl. 17.9,b), prijatne su za noenje, obezbeuju sigurno dranje upravljaa ili krunog rukohvata.

a) Sl. 17.10. Radno odelo

b) Sl. 17.11. Nosei kai

130

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Radna jakna (sl. 17.10,a), specijalno namenjena za rad sa trimerom i za koenje, napravljena je od "oksfordskog najlona", obloene "taslanom". Udobna je, laka i sa dobrom ventilacijom, zahvaljujui manetnoj postavi. Celom duinom ima postavljene patent zatvarae. Ima etiri postavljena, prednja depa, tako da ne smetaju opasivanju noseeg kaia pri radu. Jakna moe dodatno da se opremi i termoplastinim ulocima za ramena. Radne pantalone (sl. 17.10,b) su napravljene od istog materijala kao i jakna. Unutranja strana, od dole do kolena, ima dodatnu postavu za zatitu od prskanja trave i kamenja. Depovi su postavljeni sa prednje, bone i zadnje strane. Radna odela se po elji isporuuju u fluorescentnim bojama i sa reflektujuim prugama. Nosei kai (sl. 17.11) ima bono postavljene kaieve, koji predeo prsa ostavljaju slobodnim. Na taj nain je omoguena potpuna sloboda kretanja, a stomak i prsa ne trpe pritisak. Teret se rasporeuje ravnomerno na ramena, lea i bokove. Ispod kaieva postavljena je meka obloga.

17.9. Zatitna odea i oprema za rad u umi


Za bezbedniji i efikasniji rad u umi obavezno je korienje line zatitne opreme, pogotovo to se najvie koriste motorne testere. Umesto kape koriste se zatitne kacige (sl. 17.12), od vrstog polietilena, koji je otporan na ultraljubiaste zrake i hemikalije. Kacige su podesive prema individualnim potrebama radnika, a mogu biti opremljene ureajem za zatitu od buke, titnikom od sunca, za vrat i mreicom za oi. Koristi se i ostala lina zatitna oprema: rukavice (sl. 17.13,a), izme (sl. 17.13,b) i odea (sl. 17.13,c,d), koja je na izgled slina kao za rad u bati, ali ima dodatna ojaanja i Sl. 17.12. Zatitna kaciga sa titnikom za oi i ui prua jo sigurniju zatitu.

a)

b)

c)

d)

Sl. 17.13. Lina zatitna oprema za rad u umi

17.10. Simboli na traktorima i ostalim poljoprivrednim mainama i alatima


Standardom ISO 11684 koji je prihvaen kao JUS ISO standard, definisan je oblik i sadraj nalepnica upozorenja koje se postavljaju na mesta opasna po rukovaoce poljoprivrednih maina. 131

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Danas na oruima preovladava znak CE, koji oznaava da su primenjene sve mere zatite na radu koje su predviene dokumentima Evropske Unije. Proizvoa sam odluuje o tome dali e na svoj proizvod staviti znak CE, osim u sluaju kada je posebnom direktivom propisano prethodno ispitivanje orua. Postavljanje nalepnice CE nije pogreno ni zabranjeno, ali ko primenjuje ovaj znak mora da bude siguran da je ispotovao sve zahteve definisane evropskim propisima. U suprotnom, mogao bi da snosi pravne posledice. Tab. 17.2. Simboli upozorenja i naina za izbegavanje opasnosti na traktorima i ostalim poljoprivrednim mainama (JUS ISO 11684/1997) Znaenje Bezbedonosno upozoravajui trougao. Unutar njega stoje simboli. Bezbedonosno upozoravajui trougao. Kaustine tenosti. Hemijske opekotine na prstima i aci. Otrovni dim ili toksini gasovi. Simbol Znaenje Ostati izvan domaaja podignute strele ili utovarne kaike. Postaviti podupira, pre nego to se pree u opasnu zonu. Nikada ne istovarati prikolicu na mekanoj podlozi, na nagibu. Saekati da se svi delovi maine zaustave, pre doticanja. Iskljuiti motor i izvaditi klju pre pristupanja popravci ili servisiranju. Ne otvarati ili skidati zatitne oklope, dok motor radi. Simbol

Pad na mainu, na valjke.

Lomljenje prstiju ili ake. Sila deluje odozgo. Lomljenje prstiju ili stopala. Sila deluje odozgo. Lomljenje celog tela. Sila deluje odozgo. Lomljenje ake ili ruke. Traktorske poluge. Uvlaenje ruke u rotirajue zupanike. Izbaeni ili letei predmeti. Rotaciona kosilica.

Nikada ne dolazi nadohvat ili se penjati na kontejner ita, dok maina radi.

Postaviti zatitni oklop prilikom otrenja noeva.

132

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Simboli na traktorima i ostalim poljoprivrednim mainama i alatima su takvog grafikog izgleda da asociraju na predmet opisa, a koriste se za obavetenja i upozorenja na radnim mainama. Svrha ovih simbola je da obaveste i ukau na radne komande, upozore na potencijalne opasnosti pri radu i da obue radnike kako da izbegnu opasnost. Nalepnice i natpisi upozorenja se u toku vremena habaju, pa ih je neophodno zameniti a proizvoai imaju nalepnice na listi proizvoda i rezervnih delova. Neki od najvie korienih simbola prikazani su u tabeli 17.2. Na primeru motorne kose (trimer) prikazano je postavljanje simbola upozorenja. Simboli su postavljeni na noseoj aluminijumskoj cevi (sl. 17.14) i na titniku radnog dela (sl. 17.15).

Sl. 17.14. Simboli upozorenja i preporuke na noseoj cevi motorne kose

Sl. 17.15. Simboli preporuke i zabrane na titniku radnog dela motorne kose

Znaci upozorenja ukazuju na (sleva udesno, sl. 17.14): moguu opasnost pri rukovanju motornom kosom, maksimalnu uestalost obrtanja rotora, smer obrtanja, minimalnu zatitnu zonu, od 15 m, u kojoj se za vreme rada ne smeju da nalaze druge osobe, kao i zatitnu opremu koja treba da se koristi. titnik radnog dela motorne kose (sl. 17.13), namenjen je za rad najlonskom icom, dok se za rad sa razliitim prikljucima u obliku metalnog diska sa zupcima ne moe da koristi. Najznaajnija mera zatite na radu, pored zatitnih naprava, je korektno uputstvo za bezbedan rad sa odgovarajuim upozorenjima. Najee se primenjuju tri nivoa upozorenja: NAPOMENA (opisana su uputstva koja rukovaocu olakavaju rad, a ine ga i bezbednijim), UPOZORENJE (korisniku se skree panja na postupke kod kojih moe da doe do oteenja maine-orua i gubitka prava na garanciju) i - OPASNOST (upozorava se na opasna mesta i postupke, te moe da doe do povrede). Proizvoa maina obavezan je da kupcu uz orue dostavi uputstvo za bezbedan rad i odravanje i UVERENJE o primenjenim merama zatite na radu. Ukoliko se radi o inostranom proizvoau, uvoznik-prodavac, obavezan je da obezbedi krajnjem korisniku prevod na srpski jezik. Svako preduzee u obavezi je da saini program osposobljavanja radnika sa stanovita zatite na radu.

133

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

Ispitna pitanja: 1. Osnovni pojmovi: maina, orue, alat, postrojenje? 2. Vrste pogonskih motora? 3. Vrste vuno-pogonskih jedinica? 4. Motorne kopaice-motokultivatori, delovi, princip rada? 5. Transformacija motorne kopaice u jednoosovinski traktor? 6. Jednoosovinski traktor? 7. Zakretanje rukohvata na jednoosovinskim traktorima: zato, kako? 8. Nabrojati deset prikljunih maina za jednoosovinske traktore? 9. Niski traktori sa krutom i zglobnom asijom? 10. Uski standardni traktori? 11. Definicija traktora? 12. Nabrojati vrste drenae? 13. ematski nacrtati mainu za izvoenje krtine drenae 14. ematski prikaz maina za izvoenje horizontalne drenae? 15. ematski prikaz uzroka poremeaja horizontalne cevne drenae (!! poz. 5, 6 i 7)? 16. Maine za odravanje otvorenih kanala? 17. Nabrojati vrste dezinfekcije zemljita? 18. Mobilni generator vodene pare, obrnute tepsije, plastini pokriva? 19. Maine za pripremu supstrata, nabrojati, zadatak? 20. ematski prikazati ravnja sa laserskim podeavanjem nivoa ravnanja? 21. ematski prikazati mainu za formiranje bankova i gredica? 22. ematski prikazati mainu za nastiranje zemljita plastinim malem? 23. Vrste plastinog mala? 24. ematski prikazati neke od varijanti setve u redove? 25. Podela sejalica prema nainu pogona? 26. Osnovni delovi sejalica za uskorednu setvu? 27. Osnovni delovi sejalica za setvu na konstantni razmak u redu? 28. Tipovi setvenih baterija u zavisnosti od broja setvenih sekcija? 29. ematski prikazati mainu za setvu u zatienom prostoru sa elektromotornim pogonom, princip rada? 30. Princip rada sejalica u agregatu sa jednoosovimskim traktorom? 31. Maina za proizvodnju rasada u hranljivim kockama? 32. Proizvodnja rasada u kontejnerima, nabrojati razliite sisteme? 33. Fiziko-mehanike osobine kontejnera? 34. Nabrojati faze pri proizvodnji rasada u kontejnerima? 35. Podela maina za proizvodnju rasada u kontejnerima? 36. Proizvodnja rasada u saksijama? 37. Sadilica sa "grebenovima" (sl. 11.1 i 11.2 - Skripta 1)? 38. Maine za sadnju lukovica (sl. 11.9 Skripta 1)? 39. Motorna builica sa rukohvatom? 40. Hidraulina builica rupa? 41. Maine za formiranje rupa, vaenje sadnica i sadnju? 42. Navodnjavanje samohodnim sektorskim ureajem? 43. Lokalno navodnjavanje? 44. Maine za mehaniku zatitu biljaka biokolektor? 45. Maine i materijali za pokrivanje biljaka? 46. Maine i alati za izvoenje povrinske obrade zemljita? 47. Maine za zasnivanje travnjaka semenom? 48. Maine za seenje busena? 49. Maine za pripremu travnjaka za koenje?

134

MAINE U PEJZANOJ ARHITEKTURI

50. Travokosilica sa spiralnim noevima na cilindru? 51. Podela travokosilica sa rotacionim noevima? 52. Lebdee travokosilice? 53. Automatske travokosilice? 54. Motorni istai trimeri? 55. Maine za ienje ivica travnjaka? 56. Maine za oiviavanje travnjaka? 57. Valjci za travnjake? 58. Maine za aeraciju travnjaka vaenje epova? 59. Maine za aeraciju travnjaka prosecanjem? 60. Maine za vertikulaciju travnjaka? 61. Maine za podsejavanje travnjaka? 62. Maine za dodavanje supstrata i prihranjivanje travnjaka? 63. Navodnjavanje travnjaka "tifonom"? 64. Navodnjavanje travnjaka stacionarnim rasprskivaima? 65. Maine za oblikovanje ukrasnog iblja i drvea? 66. Lanaste motorne testere za proreivanje grana? 67. Mere zatite na radu pri radu sa mainama? 68. Zatitna odea za obavljanje hemijske zatite? 69. Zatitna odea i oprema za odravanje parkova i bata i oprema za rad u umi? 70. Simboli na mainama?

135

Вам также может понравиться