You are on page 1of 640

Majci Hurki i ocu Teufiku

Za ovu sam se knjigu pripremao jo{ od rane mladosti, vo|en znati`eljom, ali i onim Kantovim kategori~kim imperativom da ~ovjek mora djelovati tako da na~ela njegove volje mogu u svako doba postati op}im zakonom. @elio sam se jednostavno orijentirati u svijetu, a uslov za to je bio da saznam ko sam, odakle sam, gdje sam i kuda idem. Smo pisanje ove knjige po~eo sam u najtragi~nijim momentima za bo{nja~ki narod, osje}aju}i da je to u tim trenucima moja du`nost prema vlastitom narodu i ~arobnoj zemlji Bosni. U svemu tome neobi~no su me podsticali i vjerovali u mene moji prijatelji i kolege akademik dr. Avdo Su}eska, profesor dr. Rusmir Mahmut}ehaji} i profesor dr. Mustafa Ceri}. Mada, s obzirom na okolnosti relativno rijetki, pojedina~ni razgovori sa svakim od njih, rasprave i komentiranje odre|enih pitanja predstavljali su mi jedno od najve}ih intelektualnih zadovoljstava pri pisanju ove knjige. Posebno me je ~esto profesor Su}eska hrabrio da je vrijeme za jednu ovakvu knjigu i da ja to mogu i moram uraditi. Knjiga je sada tu. Samu knjigu ~italac ne treba posmatrati kao jednu zauvijek datu, kazanu i napisanu historiju Bo{njaka, nego kao jedan konkretan istra`iva~ki napor koji ostavlja prostor i nadu da }e biti podsticaj mla|im histori~arima i drugim nau~nim pregaocima. Pisanje jedne ovakve knjige naprosto promijeni ~ovjekov `ivot. Moja supruga Senada bila je cijelo vrijeme hrabrim svjedokom tih promjena. Ona je bila prijatelj, ~esto konsultant i kriti~ar, i mnogo onoga {to slijedi u tekstu rezultat je njene odanosti i dosljednosti prema ideji mog opredjeljenja, djela i rada. Sarajevo, 19931996.

Autor

UVOD

Jedan od prvih poznatih sudova o Bo{njacima i njihovoj zemlji ujedno je i prvi nesporazum i zabluda u vezi s njima. Predstava o bosanskim muslimanima i njihovoj zemlji kao egzoti~nom svijetu i tamnom vilajetu na rubu Orijenta i Evrope jeste parohijalna evrocentristi~ka zabluda i nacionalisti~ka balkanska propaganda, nastala zato {to se Bosna uvijek te{ko otvarala spoljnom svijetu. ^injenica je da su Bo{njaci, kao muslimani, te njihova zemlja srazmjerno kasno iskusili puni uticaj evropskih ideja, vje{tina i mogu}nosti, koje su vladale svjetskom povije{}u jo{ od XVII stolje}a. To, me|utim, nije bila posljedica neke njihove posebne konzervativnosti ili ravnodu{nosti prema modernom `ivotu, nego rezultat stolje}a prethodnog razvoja, ~ija su im dostignu}a omogu}ila da tako dugo odolijevaju evropskom izazovu. Posebno je to vidljivo u ratovima u XVIII st. (17371739. i 17881791) te u bo{nja~kim selja~kim bunama i nemirima sredinom istoga stolje}a. Usljed toga je historiju Bo{njaka i njihovog `ivotnog prostora neophodno odre|ivati njihovim vlastitim povijesnim epohama, ~ija se razvijenost ili eventualna zaostalost nikako ne mogu procjenjivati bespredmetnim upore|ivanjem sa glavnim tokovima povijesti u najrazvijenijim dijelovima Evrope. Evropljani su tokom posljednja tri stolje}a nametnuli svijetu vlastiti povijesni razvoj, odre|en periodizacijom na stari, srednji i novi vijek, kao navodno univerzalno svjetsko iskustvo. Potpuno se zaboravlja da je pri svakom prou~avanju historije uvijek neophodno imati na umu da u biti svaka civilizacija, region ili zemlja i narod imaju svoj vlastiti stari, srednji i novi vijek. Ve} je, uostalom, drevni Egipat imao svoje staro, srednje i novo carstvo. Historija Bo{njaka mo`e se podijeliti u tri velika razdoblja: (1) doba feudalne bosanske dr`ave; (2) doba osmanske vladavine; (3) moderno doba, koje nastupa sa austorugarskom okupacijom 1878. i traje sve do danas. Svaki od ova tri velika razdoblja ima svoje brojne me|ufaze, sa manje ili vi{e izra`enim razli~itim odlikama i karakteristikama u odnosu na op}e sklonosti datih epoha bo{nja~ke povijesti. Po~eci te povijesti se`u do vremena
7

kasnog rimskog carstva i ju`noslavenskog ranog feudalizma i u kontinuitetu traju sve do na{ih dana. Prema tome, zadatak ove historije Bo{njaka bio bi da se hronolo{ki rekonstruira taj kontinuitet i otkriju njegove osnovne i trajne zakonitosti, jednom rije~ju da se ispri~a usud i povijesna sudbina bosanskih muslimana. Na{a historijska nauka nema do danas, na`alost, ni jedne sinteti~ke povijesti Bo{njaka koja bi obuhvatila ili bar nazna~ila njihov cjelokupni razvoj. Postoje, dodu{e, ve} brojna djela, nastala uglavnom u posljednjih stotinjak godina, koja obra|uju razli~ite strane i pitanja politi~kog, kulturnog, knji`evnog, demografskog, etni~kog, vjerskog i ekonomskog razvoja Bo{njaka. Tu su, tako|er, manje ili vi{e zna~ajne, razli~ite povijesti i pregledi historije Bosne u pojedinim etapama njenog razvoja kao dr`ave i geopoliti~ke cjeline. Cilj je ove historije da rekonstruira povijesni put Bo{njaka, ali da pri tom ne bude njegovo puko opisivanje, nego da, uz hronolo{ku rekonstrukciju, ~esto opore svakodnevice, istovremeno bude i nauka o ~ovjeku ovog prostora op}enito, a o bosanskomuslimanskom posebno. Ona }e istovremeno biti poku{aj da se otkriju i razjasne neki od nepromjenljivih i univerzalnih principa ljudske prirode. Neko je u nauci ve} primijetio kako je jedan od paradoksa historije da su oni narodi koji su iza sebe ostavili monumentalna djela materijalne kulture, kao dokaz i potvrdu svog postojanja, vremenom uglavnom i{~ezli, dok su oni narodi koji su oblikovali i ostavljali ideje i kulturnopoliti~ke ciljeve pre`ivjeli i ostali u povijesti. Dru{tvo ili narod bez ideja nema historije. Ova }e se historija, ne zanemaruju}i bo{nja~ku materijalnu kulturu i njene spomenike, uglavnom nastojati baviti idejama kojima su se Bo{njaci u svojoj povijesti rukovodili i koje su im omogu}ile da kao narod pre`ive i opstanu svoji na svome. Dostojevski je smatrao da ni ~ovjek niti nacija ne mogu postojati bez neke velike ili uzvi{ene ideje. Drugim rije~ima, ova bi historija, s obzirom na vrijeme u kojem se pi{e, htjela biti, kako to svojevremeno re~e engleski filozof Edmund Burke, "savez izme|u mrtvih, `ivih i onih jo{ nero|enih". Uz napomenuti vremenski raspon razvoja Bo{njaka potrebno je ovdje utvrditi i odrediti i prostorni okvir njihove historije, njihovu teritorijalnu rasprostranjenost i brojnost. Najzad, prije po~etka izlaganja samog toka bo{nja~ke povijesti, neophodno je razrije{iti dilemu oko etni~kog, odnosno nacionalnopoliti~kog imena Bo{njaka i naziva njihovog jezika. Bo{njaci nastanjuju sredi{nji ju`noslavenski etni~ki i balkanski geopoliti~ki prostor, na kojem u teritorijalnom kontinentu `ive od rijeke Vardara i planinskih masiva [are i Prokletija na jugoistoku do rijeka Save i Une na sjeverozapadu. Na tom svom prostoru Bo{njaci `ive u teritorijalno ve}oj
8

ili manjoj mjeri izmije{ani sa Srbima, zatim Hrvatima, Crnogorcima, Albancima i Makedoncima. Prema popisima stanovni{tva iz 1971, 1981. i aprila 1991. Bo{njaci su pod tada etni~kovjerskim imenom Musliman bili tre}a najbrojnija nacija u biv{oj jugoslavenskoj dr`avi. Prema popisu iz aprila 1991. u tada{njoj je Jugoslaviji `ivjelo ukupno 2.376.646 ljudi koji su se izja{njavali kao Muslimani. Preko 80 % ovih Muslimana `ivjelo je u Bosni i Hercegovini, {to je u apsolutnom broju iznosilo 1.905.018 ili 43,7 % ukupnog stanovni{tva Bosne i Hercegovine. U ostalim dijelovima biv{e Jugoslavije prema istom popisu `ivjelo ih je u Crnoj Gori 89.932 (14,6 %), u Vojvodini 6.079 (0,3 %), Kosovu 57.408 (2,9 %), na podru~ju u`e Srbije 173.871 (3,0 %), u Hrvatskoj 47.603 (1,0 %), u Makedoniji 70.000 (3,3 %), te u Sloveniji 26,725 (1,36 %). Svi navedeni popisi stanovni{tva pokazuju da su Bo{njaci mlada i vitalna nacija. Tako su Muslimani prema rezultatima popisa iz 1971. godine imali najvi{i natalitet u biv{oj Jugoslaviji, tj. 16,7 % na 1.000 stanovnika, a istovremeno najni`i mortalitet, svega 6,2 umrlih na 1.000 stanovnika. Taj se demografski trend u osnovi nastavio tokom narednih dvadeset godina. Bosna je jo{ od ranog srednjeg vijeka, kao grani~na zemlja izme|u Bizanta i Frana~ke, a kasnije i Srbije i ugarskohrvatske dr`ave, bila podru~je su~eljavanja i sukobljavanja razli~itih politi~kih i vjerskih interesa i ideja. Politi~kim `ivotom feudalne Bosne dominirala je autohtona bosanska vlastela, a vjerskim Crkva bosanska. Kroz stolje}a u Humu ja~a pravoslavno stanovni{tvo, a u sredi{njim dijelovima Bosne katoli~ko, zahvaljuju}i prije svega kulturnopoliti~kom djelovanju franjevaca. Od sredine XIV i tokom XV st., dolaskom TurakaOsmanlija, ovo vjerski {aroliko stanovni{tvo postepeno prihvata islam. Tako se na bosanskom dr`avnom tlu i bosanskoslavenskoj etni~koj podlozi, te novo{tokavskom jezi~nom izrazu, asimiliranjem islama kona~no oblikuje bosanskomuslimanski ili, kra}e, bo{nja~ki etnos, narod ili nacija, naspram ostalim Ju`nim Slavenima istog jezika (Srbima, Hrvatima i Crnogorcima), ali razli~itog vjerskog i kulturnopoliti~kog iskustva. Historija Ju`nih Slavena, odnosno op}enito Balkana, u velikoj je mjeri historija seoba i razli~itih migracija, izazvanih uglavnom ekonomskom nu`dom ili ~estim ratovima, kojima je kroz stolje}a vi{e puta mijenjana etni~ka slika i struktura cijelih regiona, zemalja i krajeva. Kada je o Bo{njacima kao muslimanima rije~, glavni uzrok i razlog njihovih migracija jeste skoro neprekidni genocid, koji se nad njima vr{i ve} gotovo tri stolje}a od strane njihovih hri{}anskih i kr{}anskih susjeda i raznih balkanskih i drugih dr`ava, kako biv{ih tako i sada{njih. Osmanska osvajanja i ratovanja, uglavnom sa Habsburgovcima i Mlecima, u kojima je sa obje strane u~estvovao
9

velik broj pripadnika svih ju`noslavenskih naroda, bila su pra}ena obostranim razaranjem, plja~kom i ubijanjem, {to je redovni scenarij svih ratova. Ovdje je bitno primjetiti da Osmanska carevina, kao islamska dr`ava, nije tokom svojih osvajanja vr{ila nikakvo vjersko niti fizi~ko zatiranje i uni{tavanje pokorenih naroda. U skladu sa {erijatskim principom i praksom, po kojoj narodi koji imaju "knjigu Bo`ijeg otkrovenja" (Jevreji i kr{}ani) u`ivaju u islamskoj dr`avi status za{ti}enih manjina, pokoreno se nemuslimansko stanovni{tvo odr`avalo kroz stolje}a osmanske vladavine. Pokoreni su se narodi na razli~ite na~ine uklju~ivali u osmanski privredni, vojni i upravni sistem i tako se vjerski i kulturno o~uvali i odr`ali. Nasuprot tome, opadanjem mo}i Osmanske carevine i njenim postepenim povla~enjem iz srednje Evrope, Bo{njaci su kao muslimani ubijani, progonjeni ili silom pokr{tavani, tako da ih danas nema u mnogim zemljama i krajevima gdje su nekad u ve}ini ili velikom broju `ivjeli. Tako je Bo{njaka potpuno nestalo u Ugarskoj, Slavoniji, Lici, Krbavi, Dalmaciji, Boki Kotorskoj, dana{njoj zapadnoj Srbiji, te staroj Crnoj Gori i biv{oj isto~noj Hercegovini (Nik{i} i dr.). Bo{njaci su se odr`ali u nekoliko manje ili vi{e kompaktnih podru~ja ili regija, odnosno {irih geopoliti~kih cjelina. Tako se po regijama, idu}i od jugoistoka prema sjeverozapadu, izdvajaju ~etiri skupine. Prvu ~ine Gorani ili Goranci, koji nastanjuju staru {arplaninsku `upu Goru na jugu Metohije. Ta se `upa danas uglavnom poklapa sa teritorijom op}ine Draga{ u blizini Prizrena. Goranska naselja, kojih ukupno ima 31, od kojih devet u Albaniji a dva u Makedoniji, ~vrsto su slavenskomuslimanska. Glavno zanimanje Goranaca je sto~arstvo, a dugo su bili poznati i po dobrim majstorima pu{karima. Kao pe~albari po velikim gradovima biv{e Jugoslavije, gdje ih ~esto pogre{no zamjenjuju sa Albancima, uglavnom su poznati kao vrsni slasti~ari, a u ranijim vremenima i kao sarafi. Goranci su uvijek teritorijalno bili odvojeni od Bosne. ^injenica da su se u popisima stanovni{tva od 1971. nacionalno izja{njavali kao Muslimani pokazuje da su i emocionalno bliski Bo{njacima, kako zbog iste vjere, tako i zajedni~kog slavenskog jezika, koji sami Goranci nazivaju "goranskim". Islam su prihvatili srazmjerno kasno, u XVIII st., da bi se kao sto~ari za{titili od napada susjednog albanskog plemena Ljumljana. Oni su u odnosu na pravoslavne Slavene istog jezika i u odnosu na vjerski istovjetne, ali jezi~ki odvojene Albance, uvijek znali sa~uvati svoju etni~ku posebnost. Nasuprot tome, kada se na|u u bosanskomuslimanskoj sredini brzo se asimiliraju i u cijelosti poistovje}uju sa Bo{njacima. Gorancima su sli~ni Torbe{i, koji `ive po planinskim selima zapadne Makedonije, na podru~ju Male Reke i Velesa. Ima ih i po ju`nim skopskim
10

selima, pa se cijela ta oblast nekad nazivala Torbe{ijom. Torbe{i su dio nekada{njeg mija~kog plemena koje nastanjuje sliv rijeke Radike, sa 23 sela, od kojih su najve}a Gali~nik i Lazarpolje, dok su najve}a torbe{ka naselja Gorno Vranovci i @ernonica. Mijaci su nekada bili posebno pleme, pa se no{njom, govorom i obi~ajima jasno odvajaju od okolnog stanovni{tva. Bave se zemljoradnjom i sto~arstvom, a kao pe~albari raznim zanatima. Etnolozi koji su se bavili prou~avanjem njihovog `ivota zapazili su da "pravoslavni Mijaci smatraju samo sebe pravim Mijacima, a za svoje zemljake i sunarodnike muhamedance upotrebljavaju imena Kurki i Torbe{i". Danas se ne mo`e pouzdano re}i koliko je prihvatanje islama odvojilo Torbe{e od mati~nog makedonskog etnosa. U svakom slu~aju, Torbe{i su sa~uvali svoj jezik i govore kao i Mijaci gali~kim dijalektom. U Makedoniji se susre}e i jedan broj Bo{njaka doseljenih uglavnom iz Sand`aka. Oni su se po~eli doseljavati odmah poslije 1945, kupuju}i zemlju od doma}eg muslimanskog stanovni{tva koje se iseljavalo u Tursku. Prema starijim istra`ivanjima, iz pedesetih i po~etka {ezdesetih godina, Bo{njaci su osnovali u Makedoniji tri ve}e oaze: u Skoplju i njegovoj okolini te u okolini Velesa i Prilepa. Doseljenici su svoj jezik, skupa sa okolnim mje{tanima, nazivali "bo{nja~kim". Ve}ina se ovih Bo{njaka iz Sand`aka vremenom iselila u Tursku. Sljede}u skupinu Bo{njaka ~ine, uvjetno re~eno, crnogorski muslimani, zatim muslimani u Novopazarskom sand`aku, s obje strane srpskocrnogorske granice, te najzad muslimani u Bosni i Hercegovini, ~iji se savremeni teritorijalnopoliti~ki okvir postepeno oblikovao nizom ratova i me|unarodnih ugovora u vremenu 16991878. godine. Povijesno su se kao jedna nacionalnopoliti~ka cjelina oformili Bo{njaci u Bosni i Hercegovini i Sand`aku, uz veliku etni~kokulturnu bliskost sa muslimanima u Crnoj Gori. Teritorijalni supstrat politi~kom i op}enito etni~kom oformljenju Bo{njaka bio je Bosanski ejalet ili pa{aluk, kao neposredni dr`avnopravni, odnosno teritorijalnopoliti~ki produ`etak Bosanskog kraljevstva. Jo{ od vremena kralja Tvrtka I Kotromani}a pa sve do uo~i austrougarske okupacije 1878. prostor dana{njeg Sand`aka bio je sastavni dio Bosne, kojoj je u svakom pogledu politi~ki, ekonomski i kulturno u cijelosti pripadao. Odatle naziv Bosanski Musliman ili Bo{njak obilje`ava Ju`nog Slavena koji se etni~ki oformio na historijskom teritoriju Bosne, pod kojom se uvijek kao njen sastavni dio, jo{ od srednjeg vijeka, podrazumijevala i Humska zemlja, kasnije Hercegovina. U slu`benom imenu zemlje dvo~lani naziv Bosna i Hercegovina uveden je tek u vezi sa austrougarskom okupacijom. Poseban je slu~aj odr`anja nekada{njeg Novopazarskog sand`aka, ili jednostavno Sand`aka, kao geopoliti~ke cjeline na kojoj `ive Bo{njaci. Ri11

je~ju sand`ak u Osmanskom carstvu se nazivala osnovna vojna upravnoteritorijalna jedinica. Osnovno je zna~enje rije~i zastava ili bajrak. Upravo je negdje u Sand`aku zabilje`ena pjesma u kojoj se nalaze stihovi: "Dobra konja {to je za sand`aka / da mi nosi careva bajraka." To je prosto zna~ilo da se u svakom sand`aku u slu~aju rata imao pod jedan bajrak iskupiti odre|eni broj vojnika. U vrijeme njegove pune mo}i u Osmanskom carstvu je bilo nekoliko stotina sand`aka. ^ak je jo{ i 1800. njihov broj iznosio 290, raspore|enih u 25 ejaleta. Opadanjem Carstva njihov broj se postepeno smanjuje. Kona~no su ukinuti zakonom od 20. I 1921. i preure|eni u vilajete. Nakon toga na politi~kom i diplomatskom prostoru ostala su samo dva sand`aka. To su Alexandrette, tj. turski Iskenderun, na turskosirijskoj granici, i nekada{nji Novopazarski sand`ak. Sand`ak i zaljev Alexandrette je izme|u dva svjetska rata dugo bio predmetom diplomatskog spora izme|u Turske i Sirije, koja je bila pod francuskom upravom. Francuska je kona~no Ankarskim sporazumom 23. VI 1939. priznala sporni sand`ak i zaljev Turskoj. Biv{i sand`ak Alexandrette time je postao vilajet Hatay, sa gradovima Iskenderunom i Antakyom. Tako je u svijetu ostao samo jedan Sand`ak, pisan velikim po~etnim slovom, koji spada u najzna~ajnije historijske i geopoliti~ke prostore bo{nja~kog naroda. Muslimani slavenskog porijekla i jezika u dana{njoj Crnoj Gori, osim onih u Sand`aku, Nik{i}u i Kola{inu, nisu nikad du`e vrijeme bili u sastavu Bosanskog ejaleta ili pa{aluka. Samo kra}e vrijeme, osamdesetih godina XVII st., isto~na granica Bosanskog pa{aluka protezala se ~ak do @abljaka, stare prijestolnice Crnojevi}a, na u{}u Mora~e u Skadarsko jezero, pa su tako i muslimani Podgorice, Spu`a, Bara, Plava i Gusinja dr`avnopravno bili stanovnici Bosne. U tom su sklopu Plav i Gusinje predstavljali zna~ajnu subkulturnu mikroregiju, ~iji su se stanovnici, bar {to se ti~e susjednih Albanaca, smatrali i nazivali Bo{njacima. Bez obzira na kratkotrajnost tih administrativno-politi~kih veza, muslimani navedenih mjesta su se bez sumnje, po svojim kulturnim odlikama, porijeklu, jeziku i osje}anjima sastavni dio bo{nja~kog korpusa. [tavi{e, muslimani navedenih mjesta danas se u politi~kom smislu deklariraju i identificiraju sa sand`a~kim muslimanima. Uz sve navedene krajeve velik broj Bo{njaka `ivi odranije u dijaspori, posebno u Turskoj, zatim u SAD, te kao radnici na tzv. privremenom radu u Njema~koj, Austriji i drugim zemljama zapadne Evrope. Naziv Musliman, koji je u posljednjih osamdevet decenija upotrebljavan za Bo{njake, poti~e od arapske rije~i muslim, {to je particip aktiva od rije~i islam, u zna~enju "predati se Bogu". Rije~ musliman je perzijski plural od arapskog muslim, a ozna~ava pripadnika islamske vjere. Ovaj
12

perzijski plural upotrebljava se u turskom (msliman) i bosanskom jeziku kao singular. U posebnim povijesnim prilikama taj je pojam na ju`noslavenskom etni~kom i politi~kom prostoru dobio u posljednjih sto godina zna~ajne etni~ke, odnosno nacionalne oznake slavenskog muslimanskog stanovni{tva u Bosni i Hercegovini, Sand`aku, Crnoj Gori i Kosovu. U tom zna~enju taj je pojam pisan velikim po~etnim slovom, obi~no kao Musliman ili Muslimani. Taj je naziv djelimi~no kori{ten i u dijaspori, kako u okolnim zemljama tako i u zemljama zapadne Evrope. Izuzetak je u tom pogledu Turska, gdje se veoma brojna i razgranata bosanskomuslimanska dijaspora uvijek i isklju~ivo nazivala bo{nja~kim imenom. Isti je slu~aj i u Sjedinjenim Ameri~kim Dr`avama. Bo{nja~kom imenu priklonio se po~etkom {ezdesetih godina dio politi~ke emigracije oko lista Bosanski pogledi. Srednjovjekovni Bosanci danas se u literaturi i govoru naj~e{}e nazivaju bogumilima, kao navodne prista{e u~enja nekog bugarskog hereti~kog popa Bogumila iz X stolje}a. Bez obzira koliko danas bilo popularno, ime bogumili ili bogomili ne odgovara stvarnosti, jer se srednjovjekovni Bosanci nikad nisu nazivali tim imenom. Oni su sebe nazivali krstjani, "dobri Bo{njani" ili naj~e{}e i najjednostavnije "dobri ljudi". Ime bogumili samo se jedanput susre}e u srednjovjekovnim izvorima i odnosi se na jedan sasvim ograni~en prostor. Konstantin Filozof, osniva~ poznate prepisiva~ke {kole u manastiru Manasija na Resavi, u svom `ivotopisu Stefana Lazarevi}a, nastalom 143135. godine, ka`e da su stanovnici bosanskog grada Srebrenice "svi jeresi bogomilske". Cijelo vrijeme osmanske vladavine za muslimane u Bosni, tj. Bosanskom ejaletu ili pa{aluku, koji je u razli~ita vremena obuhvatio, pored dana{nje Bosne i Hercegovine, mnoge okolne teritorije, upotrebljavala su se dva naziva. Prema Turcima i prema osmanskim vlastima u Carigradu bosanskohercegova~ki, sand`a~ki i ostali muslimani slavenskog porijekla i jezika sebe su u etni~kom, politi~kom i jezi~kom smislu smatrali i nazivali Bo{njacima. Tako su ih nazivali i Turci i osmanska administracija u svojim slu`benim aktima. U mnogim slu`benim spisima Porte bo{nja~ko ime se kao regionalna i narodna oznaka susre}e u raznim oblicima (Bosnaklar, Bosnak taifesi, Bosnalu takimi, Bosnalu kavm, sve u zna~enju Bo{njaci ili "bosanski narod"). Isti naziv za bosanske muslimane, tj. Bo{njaci ili "bosanski narod", koristio se i u pismima koja su Husein-kapetan Grada{~evi} i istaknuti sudionici njegovog pokreta upu}ivali austrijskim vlastima i knezu Milo{u Obrenovi}u. U tom je smislu Husein-kapetan bio izri~it u pismima austrijskom kancelaru Metternichu, datiranim u Travniku i Grada~cu 13. III, odnosno 23. VI 1832. godine. Ovaj je termin koristio i Ali-pa{a Rizvanbegovi} u prepisci sa austrijskim vlastima u Dalmaciji. Istovremeno se za Bo{njake
13

u svakodnevnom govoru i pisanoj rije~i upotrebljavao naziv Tur~in, kao vjerska oznaka kojom se htjelo re}i da su oni "turske", tj. islamske vjere, ~ime su se jasno razlikovali od pripadnika ostalih ju`noslavenskih naroda istog ili zajedni~kog jezika, ali drugih vjeroispovijesti. U tim su relacijama ovaj termin koristili i muslimani i njihovi susjedi nemuslimani u Bosni i Hercegovini i okolnim ju`noslavenskim zemljama. Me|utim, i u osmansko doba Bo{njaci su se znali ogra|ivati od naziva Turci. Tako je zabilje`eno da su 1568. neki Bo{njaci odbili da u ispravu o zaklju~enju nekog posla u Zadru budu upisani kao Turci, pa su na vlastiti zahtjev uvedeni kao "Mussolmani di Bossina". Poslije austougarske okupacije 1878, po~eo se slu`beno za Bo{njake koristiti termin Muhamedanci ili Muhamedovci, prema njema~kom Muhammedaner. Taj je naziv koristila i {tampa, ali ga narod nije prihvatio, nego se i dalje slu`io imenima Bo{njak ili Tur~in. Istovremeno sve vi{e u upotrebu ulazi naziv musliman. U izmijenjenim nacionalnopoliti~kim odnosima ovaj se naziv po~inje sve ~e{}e koristiti, potiskuju}i prethodne. ^lancima u listovima Bo{njak i Behar bo{nja~ka je javnost 1900. otvoreno zahtijevala da se termin Muhamedanac, kao neprimjeren, sekta{ki i uvredljiv, izbaci iz slu`bene upotrebe i zamijeni nazivom Musliman. Nakon toga u bo{nja~koj {tampi i publicistici upotrebljava se isklju~ivo rije~ Musliman, {to i narod prihvata kao svoju savremenu etni~ku, odnosno nacionalnopoliti~ku oznaku. Bo{njaci su mogli u tom prelomnom i zbunjuju}em vremenu biti Bo{njaci u jezi~kom smislu samo u odnosu na Turke, a u politi~kom u odnosu na Osmanlije, tj. Carigrad. ^im je okupacijom 1878. Carigrad izgubio ulogu presudnog politi~kog ~inioca, ime Bo{njak po~elo se samo gasiti i gubiti. Ovo tim prije {to su mu okupacione vlasti, po uzoru na Osman [erif Topal-pa{inu politiku u Bosni {ezdesetih godina pro{log stolje}a, davale interkonfesionalno zna~enje, obuhvataju}i tim terminom sve stanovnike Bosne i Hercegovine, bez obzira na vjeroispovijest. Pravoslavni i katolici odbacili su to u ve}ini jo{ {ezdesetih godina, a poslije okupacije isto su u~inili i muslimani. Narod je iz svakodnevne `ivotne prakse i iskustva osjetio da se u novim prilikama u odnosu na pravoslavne i katolike, tj. Srbe i Hrvate, sa kojima dijeli isti `ivotni prostor, mo`e u politi~kom i kulturnom pogledu ravnopravno odrediti jedino muslimanskim imenom. Prelomni trenutak u bo{nja~kom kulturnopoliti~kom i nacionalnom preporodu, koji je po~eo sredinom osamdesetih godina pro{log stolje}a, dogodio se 1899/1900. godine, sa po~etkom borbe bosanskih muslimana za vjersku i vakufskumearifsku autonomiju i pokretanjem Behara, petnaestodnevnog "lista za pouku i zabavu", kao prvog bo{nja~kog knji`evnog
14

~asopisa. Od tada rije~i musliman i muslimanski dobijaju u Bosni i Hercegovini, a skoro istovremeno i u Sand`aku, znatno {ire zna~enje od oznake pripadnika islama. Tako ve} od kraja XIX st. sve politi~ke organizacije i stranke, kulturne i privredne ustanove, kiraethane ili ~itaonice, sportska dru{tva i ostala pregnu}a i poduze}a koja se formiraju i nastaju me|u Bo{njacima imaju u svom nazivu isklju~ivo atribut muslimanski ili, rje|e, islamski. Takvo stanje i praksa odr`ali su se i dalje potvrdili u vremenu izme|u dva svjetska rata. [to se ti~e naziva ili imena jezika kojim Bo{njaci govore, taj je jezik u srednjem vijeku naj~e{}e nazivan jednostavno slavenskim ili ilirskim, a ne{to kasnije bosanskim. Prvi spomen imena bosanski jezik nalazi se u jednom notarskom spisu grada Kotora od 3. VII 1436, u kojem je zabilje`eno da je gradski knez kupio petnaestogodi{nju djevojku "bosanskog roda i hereti~ke vjere zvanu bosanskim jezikom Djevena". Ninski biskup pisao je 1581. nekom fratru "bosanskim jezikom". U op}u upotrebu naziv bosanski jezik ulazi u XVII i XVIII stolje}u. Zabilje`eno je da su dubrova~ki poklisari po~etkom XVII st. pri~ali u Zvorniku nekom Bostand`i Mehmed-begu da "u audijenciji kod Njegovog Veli~anstva" (sultana) ne govore italijanskim, "nego ovim bosanskim jezikom". Slavni turski putopisac Evlija ^elebi bilje`i u XVII st. da Bo{njaci govore bosanskim jezikom, a spominje i prvi bosanskoturski rje~nik, koji je 1631. sastavio Muhamed Hevai Uskufi. Duvanjski biskup fra Pavle Dragi~evi} pi{e 1735. da u Bosni ima sve}enika koji se u vjerskim obredima poma`u bosanskim jezikom jer ne znaju dobro crkvenoslavenski. On dodaje da je katolicima u razgovoru sa pravoslavnima dovoljno da poznaju bosanski jezik. Od tada se ni`u brojni podaci da se u Bosni "eglendi{e bosanski" (Matija Ma`urani}, 1842, Ivan Kukuljevi} Sakcinski, 1858. i dr.). Srpski prvaci iz Hercegovine tra`ili su od Ali-pa{e Rizvanbegovi}a da se za vladiku, umjesto Grka, postavi ~ovjek "vi~an bo{nja~kom jeziku". Jusuf-beg ^engi} je u listu Bo{njak 3. XII 1891. pisao da se u pogledu vjere najbolje moliti Bogu na arapskom jeziku. Ali ako neko ne zna arapski, onda neka se moli na jeziku koji je svako "od svojih roditelja ~uo i nau~io, to jest ovdje bosanski". Naziv bosanski jezik ostao je u slu`benoj upotrebi i nakon austrougarske okupacije 1878, bez obzira na agresivnost srpske i hrvatske propagande da se to ime izbaci iz upotrebe. Zemaljska vlada BiH je 4. X 1907. jednom internom naredbom obavijestila sve nadle`ne organe da se "zemaljski jezik" (Landessprache) ima svuda slu`beno nazivati srpskohrvatskim, odnosno hrvatskosrpskim. Time je zvani~no ukinut naziv bosanski ili bo{nja~ki jezik. S obzirom na tradiciju, ubrzo je posebnom vladinom odlukom 20. XI 1907. dozvoljeno Bo{njacima da u svojim autonomnim ustanovama mogu dalje
15

koristiti naziv bosanski jezik. Poslije 1918. u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, tj. Jugoslaviji, ta je praksa jednostavno ukinuta i napu{tena. Naziv bosanski jezik bio je u praksi prosto ekskomuniciran i fakti~ki zabranjen sve od 1945. do prvih mjeseci 1991, kada su ga Bo{njaci putem svoje {tampe i publicistike spontano vratili u upotrebu, {to je ve} nau~no utemeljeno i razrije{eno. Naziv Musliman kao etni~ko, odnosno nacionalnopoliti~ko ime potpuno je afirmirano aktima NOP-a 194145, posebno odlukama AVNOJ-a, te zemaljskih antifa{isti~kih vije}a Bosne i Hercegovine, Sand`aka, Crne Gore i Boke Kotorske i Velike antifa{isti~ke skup{tine narodnog oslobo|enja Srbije. Posebnom deklaracijom o pravima gra|ana Bosne i Hercegovine, usvojenom na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a, u ljeto 1944, zajam~ena je jednakost i ravnopravnost Muslimana, Srba i Hrvata, izvojevana i ste~ena u zajedni~koj narodnooslobodila~koj, odnosno antifa{isti~koj borbi. U razdoblju izme|u 1947. i 1949. slu`bena je politika ustvari ukinula "nacionalno ime" Musliman, priznato u toku NOB-e. U~injeno je to pod pritiskom, kako se ne bi povrijedili odre|eni nacionalni, zapravo nacionalisti~ki, u prvom redu srpski interesi u Bosni i Hercegovini. Uz mnoge nedore~enosti, slu`bena se politika ve} prilikom prvog poslijeratnog popisa stanovni{tva 1948. vratila staroj praksi nacionalnog opredjeljivanja Bo{njaka. Prema tom nacionalisti~kom politi~kom konceptu, bosanski muslimani }e se, kao navodno jo{ etni~ki amorfna grupa, postepeno, zavisno od svog kulturnog napredovanja, nacionalno opredjeljivati bilo u srpskom, bilo u hrvatskom usmjerenju. Nakon dosta lutanja i zbunjenosti oko pitanja kojim imenom izraziti i ozna~iti bo{nja~ki etnos, slu`beno je krajem {ezdesetih godina usvojena, ve} odranije u praksi rasprostranjeno, kao nacionalna oznaka, ime Musliman, odnosno Muslimani. Po~etkom 1960. redakcija Re~nika, odnosno Rje~nika srpskohrvatskog/ /hrvatskosrpskog jezika dviju matica, srpske i hrvatske, uz Srbe, Hrvate i Crnogorce, posebno je istakla i bosanske muslimane kao ravnopravan subjektivitet u pitanjima zajedni~kog jezika. Svoj nacionalni identitet Bo{njaci su, prema datim mogu}nostima, potpuno iskazali i potvrdili popisima stanovni{tva 1971, 1981. i 1991. godine. Ime Musliman u prvom redu je proisteklo iz slo`ene politi~ke historije Bosne i Hercegovine, te op}enito muslimana na ju`noslavenskom prostoru i namjernog manipuliranja njihovom vjerskom i etni~kom, odnosno nacionalnom pripadno{}u od razli~itih interesnih grupa i politika, kako unutar tako i izvan Bosne. U godinama neposredno pred agresiju na Bosnu i Hercegovinu (1992) u kolokvijalnom govoru, {tampi, publicistici te nau~nim raspravama sve se ~e{}e ~uo i pisao dvo~lani naziv Bosanski Muslimani, kao oznaka za sve Bo{njake na histo16

rijskom tlu nekada{njeg Tvrtkovog Bosanskog kraljevstva, te u teritorijalnopoliti~kom kontinuitetu s njim, kasnijeg Bosanskog pa{aluka. Upotreba naziva Bo{njak postepeno se aktualizira u vrijeme kraha komunisti~kog re`ima 1989/90. godine. U pravom {arenilu politi~kih stranaka, grupa i ideja, nastalih raspadom Saveza komunista Jugoslavije, artikulira se, me|u ostalim, i bo{nja{tvo kroz razli~ite politi~ke, intelektualne, akademske i druge rasprave. Od po~etka agresije na Bosnu i Hercegovinu aprila 1992. i nevi|enog genocida nad Bo{njacima, te sa organiziranjem vlastitih oru`anih snaga i herojskim otporom agresorima, u narodu se spontano sve ~e{}e po~eo upotrebljavati naziv Bo{njak i Bo{njaci, kao nacionalna oznaka bosanskih muslimana. Tokom dvije godine rata, stradanja, otpora i borbe, naziv Bo{njak, kao etni~ka i nacionalnopoliti~ka oznaka, dobio je u {tampi i drugoj javnoj govornoj i pisanoj rije~i prakti~no ravnopravno mjesto sa do tada uobi~ajenim i jo{ ustavno va`e}im terminima Musliman, odnosno Bosanski Muslimani. Bio je to spontan proces vra}anja u upotrebu starog bosanskomuslimanskog narodnog imena, analogan, tako|er, spontanom procesu tokom kojeg se prije jednog stolje}a to ime izobi~ajilo iz svakodnevnog, kako javnog tako i privatnog `ivota. Na Drugom bo{nja~kom saboru 28. IX 1993. u Sarajevu plebiscitarno je prihva}en naziv Bo{njak. To je samo potvr|eno Daytonskim sporazumom i Ustavom Bosne i Hercegovine od 21. XI 1995. godine. Ipak, sam naziv Bosanski Muslimani nije u historijskom smislu bez svoje samozatajne snage. Kada je u uvjetima [estojanuarske diktature u Kraljevini Jugoslaviji 31. I 1930. godine ukinut [tatut za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufskomearifskih poslova u BiH od 15. IV 1909, provedena je jedinstvena organizacija Islamske zajednice za teritoriju cijele dr`ave, pod nazivom Islamska vjerska zajednica. Time je re`im posredno priznao da pored islamske vjerske organizacije postoje i mogu postojati i druge kulturne i sli~ne organizacije pod muslimanskim imenom. Pojam pravoslavni, rimokatolik, evangelik itd. imao je uvijek u biv{oj Jugoslaviji isklju~ivo vjersko zna~enje, dok je pojam musliman, iako mu je odricana etni~ka indentifikacija u najmanju ruku, shvatan i smatran kao poseban politi~ki fenomen. U vrijeme rasprava, otvorenih Sporazumom Cvetkovi}Ma~ek i uspostavljanjem Banovine Hrvatske, o preure|enju Kraljevine Jugoslavije i njenoj eventualnoj federalizaciji, moglo se tokom 193940. godine ~uti u stru~noj javnosti da je "duhovito i ta~no" da se "muslimani u Bosni i Hercegovini imaju smatrati kao posebna etni~ka zajednica". U povijesnom smislu tu zajednicu zapravo ~ine Bo{njaci.

17

I DIO

SREDNJOVJEKOVNA BOSNA

Geopoliti~ki polo`aj Bosne i Hercegovine

U odre|enju svakog naroda bitna su dva osnovna elementa: porijeklo, odnosno etnogeneza i prostor na kojem `ivi. Svaka rekonstrukcija povijesti Bo{njaka mora po~eti pitanjem njihovog porijekla kao naroda i njihove etnogeneze. Zato je neophodno prethodno odre|enje historijskog prostora i uvjeta u kojima su Bo{njaci kao poseban etnos nastali i nacionalnopoliti~ki se razvijali i do danas odr`ali. Bosanski je muslimanski ~ovjek povijesno `ivio i `ivi u izuzetno slo`enim okolnostima koje su ga oduvijek tjerale da sam o sebi razmi{lja. "Nazva{e me Hamzom / Kao {to nazva{e hiljadama ljudi / Iz pustinja divljih beduina () / I onih s pazara visokog Irana / [to prodaju }ilime / Biser, nakit, `ene. / O ~udno je to, ~udno / Da ovdje / U na{oj zemlji kraj Evrope / Hamzom zovu mene! / ^esto mislim na te / Muhamedov stri~e, / O, veliki Hamza () / U bici kod Uhda. / Ko lav se bori{ () / O, ~udno je to, ~udno / Da ovdje / U na{oj zemlji kraj Evrope / Hamzom zovu mene!" Tako je pjevao Hamza Humo 1924. godine, poku{avaju}i da odgonetne tu vje~itu bosansku ili bo{nja~ku muslimansku upitanost, ko smo, odakle smo, gdje smo i kuda idemo. Bo{njaci su zaista, kao bosanskomuslimanski i islamski narod, u naj{irem smislu rije~i geografski u Evropi, ali ipak pokraj, a ~esto i vrlo daleko od nje. Bez obzira na to {to je islam jedna od bitnih odrednica njihovog etni~kog identiteta, njihov je kategorijalni aparat u biti helenisti~ki, tj. evropski. Bo{njaci kao muslimani `ive na Balkanu, a Evropa je kr{}anska, bilo da je katoli~ka, protestantska ili anglikanska. Francuski histori~ar Pierre Chauni, u svom kapitalnom djelu Civilizacija klasi~ne Evrope odre|uje Evropu pojmom "kr{}anski svijet", iza kojeg stoji "hiljadugodi{nja upotreba, {est stolje}a kri`arskih ratova, bogata riznica osje}anja i sazvu~ja". Evropa je kao pojam (od asirskogr~ke rije~i ereb, {to zna~i "zalazak sunca") ro|ena u XVII st., a klasi~nom je postala u doba prosvjetiteljstva oko 1750. godine. Bez obzira na to {to je termin Evropa u Engleskoj, Holandiji i Francuskoj u biti preovladao oko 1660, izraz "kr{}anski svijet" jo{ dugo ostaje u upotrebi u [panjolskoj, na jugu Italije i Veneciji, u Austriji, Ugarskoj i Poljskoj, gdje je pred osmanskoturskom opasno{}u `ivio stari duh krsta{kih ili kri`arskih ratova. Sve su te zemlje
21

opkoljavale i opkoljavaju Balkan, koji je etni~ki, jezi~ki i vjerski najslo`eniji dio Evrope, shva}ene kao kulturnopovijesni i geografski pojam. Najva`niji ~inilac te slo`enosti i razli~itosti sigurno je islam, odnosno muslimani razli~itog jezika i porijekla, koji na Balkanu `ive manje ili vi{e izmije{ani, kako me|usobno tako i sa pripadnicima razli~itih pravoslavnih naroda (Srba, Makedonaca, Grka, Bugara, Crnogoraca, Rumuna), te katoli~kih Hrvata. Evropu i islam, kao bitnu komponentu Balkana, vrlo je te{ko, kako je to primijetio tuniskofrancuski profesor Hi{am D`ait, komparativno prou~avati. Upore|uje se jedan geografski pojam sa islamom kao religijom i slo`enom civilizacijom, koja se prostire od Filipina i Indonezije na istoku do marokanske obale Atlantika na zapadu. U Evropi, izuzimaju}i evropsku Tursku i evropske dijelove biv{eg SSSR-a, `ivi {est do sedam miliona muslimana evropskog korijena i jezika, me|u kojima su, kako je to primijetio ameri~ki antropolog William Lockwood, historijski i politi~ki upravo najzna~ajniji bosanski muslimani, odnosno Bo{njaci. Skoro sve etni~ke skupine na Balkanu mogu se u osnovi odrediti na temelju dva kriterija: jezik i vjera. Kod Albanaca, bez obzira na vjeroispovijest, jezik je imao odlu~uju}u rije~ u etni~kom ili nacionalnom konstituiranju i homogeniziranju. Nasuprot tome, kod ve}ine Ju`nih Slavena, sa izuzetkom Bugara, Makedonaca i Slovenaca, vjera je bila i ostala etni~ka vododjelnica i osnovni element etni~kog odre|enja i nacionalne kohezije. Po~etni ~inilac u etnogenezi Bo{njaka svakako su slavenski etnicitet i jezik koje su oni, kao i ostali Ju`ni Slaveni, donijeli na Balkan iz neke svoje, jo{ nedefinirane pradomovine, negdje iza Karpata. Bosanski su Slaveni naselili sredi{nji dio ju`noslavenskog etni~kog prostora i na njemu vremenom izgradili svoju sna`nu feudalnu dr`avu, koja je u vrijeme kralja Tvrtka I Kotromani}a, u drugoj polovini XIV st. zauzimala {iroke prostore na sve ~etiri strane svijeta, daleko izvan granica dana{nje BiH. Prilikom doseljavanja Slaveni su u Bosni zatekli ne{to romaniziranog stanovni{tva, uglavnom ilirskog i tra~kog porijekla. To se stanovni{tvo pred velikom slavenskom najezdom povla~i u planine, gdje se po prirodi stvari bavi sto~arstvom. Slaveni ih nazivaju vlasima, po starogermanskoj rije~i Wallch, {to zna~i Roman ili Rimljanin. U svim pravnim izvorima i dokumentima srednjovjekovne Bosne, Srbije i Dubrovnika rije~ju vlah ozna~ava se feudalno zavisni sto~ar. Vlasi se vremenom slaviziraju, asimiliraju i stapaju sa Slavenima razli~itih vjera. Rije~, od kasnog osmanskog razdoblja pa sve do danas zadr`ava, sa stanovi{ta muslimana, kada su u pitanju pravoslavni i katolici, izvjestan pogrdan smisao. Kada su u pitanju muslimani, korelativ pojmu vlaha kao sto~ara je balija, sve u zna~enju prost i primitivan ~ovjek.
22

U svojoj etnogenezi bosanski Slaveni, kasnije Bo{njaci ili Bosanski Muslimani, kao sredi{nji ju`noslavenski narod, vrlo malo su se mije{ali sa drugim narodima, {to nije slu~aj sa okolnim Ju`nim Slavenima, u ~ijoj je etnogenezi udio neslavenskog elementa prili~no zna~ajan na istoku Grka, Albanaca, Cincara, Rumuna i drugih, a na zapadu Nijemaca, Italijana, Ma|ara, ^eha itd. Bo{njaci su se rijetko krvno mije{ali ~ak i sa drugim muslimanima neslavenskog porijekla, bez obzira na jake duhovne veze sa islamskim Orijentom. Manji broj Turaka i drugih orijentalaca, te ne{to vi{e Arnauta, koji su se doseljavali radi slu`be ili posla u Bosnu, vrlo brzo su se stapali sa doma}im muslimanskim svijetom. Ve} je ]iro Truhelka primijetio da su Bo{njaci najstariji i "naj~i{}i Slaveni u Bosni", {to su kasnije svojim istra`ivanjima potvrdili Milenko S. Filipovi}, [piro Kuli{i} te Muhamed Had`ijahi}. Cjelokupna su bosanskomuslimanska, to jest bo{nja~ka etnogeneza i historija uvjetovane i odre|ene Bosnom, kao sredi{njom ju`noslavenskom zemljom, te njenim teritorijalnopoliti~kim i dr`avnopravnim kontinuitetom, kao bitnim obilje`jem njene povijesti. Srednjovjekovna Bosna, u odnosu da druge ju`noslavenske zemlje i dr`ave pokazuje, kako demografsko etni~ku tako i geopoliti~ku stabilnost. U historiji Balkana nisu se, kako je to primijetio Ivo Banac, selili samo narodi nego i njihove dr`ave. Prvobitna je Srbija bila daleko na jugu od Dunava. Nastala u Ra{koj, ona se dalje {irila prema jugoistoku. Hrvatska je kao dr`ava nastala na Jadranu i gornjem Pounju, pa je kroz stolje}a svoje politi~ko te`i{te pomjerila prema sjeverozapadu. Naziv Crna Gora kao geopoliti~ka i narodna oznaka javlja se tek u XVIII st. i prvobitno se odnosio samo na ~etiri nahije na prostoru od Cetinja do Rijeke Crnojevi}a i Vira Crmni~kog na Skadarskom jezeru. Sredi{te slovena~ke ranofeudalne dr`ave bilo je u Koru{koj, na Polju Svete Gospe (Maria Saal), danas kod Klagenfurta u Austriji. Vremenom se etni~ko i politi~ko sredi{te Slovenaca pomjera u Kranjsku kada se u XIX st. javlja termin Slovenija kao geopoliti~ki pojam. Izuzetak je u tom pogledu Bosna, koja se, za razliku od okolnih zemalja, nije tokom povijesti selila niti cijepala, nego je u kontinuitetu, od njenog prvog spomena, sredinom X st. kao male zemlje oko izvora i gornjeg toka istoimene rijeke, do Austougarske okupacije, odnosno do danas postojala, bilo u svom u`em bilo u {irem prostornom okviru i obimu. Geopoliti~ko joj je sredi{te uvijek bilo i ostalo sarajevskoviso~kozeni~ka kotlina. U geopoliti~kom i kulturnohistorijskom pogledu povijesna je sudbina Bosne bitno odre|ena podjelom Rimskog carstva na Isto~no i Zapadno, koju je kona~no 395. izvr{io Teodosije Veliki. Bosna je tako postala grani~nom obla{}u, ne samo izme|u dva posebna politi~ka entiteta nego
23

istovremeno i dvije civilizacije, koje su postepeno oblikuju: latinske, tj. rimokatoli~ke na zapadu i gr~kopravoslavne na istoku. Njihovi politi~ki rivaliteti i vjerski i kulturni uticaji upravo se prepli}u na tlu Bosne. Bosna je tako, jo{ od ranog srednjeg vijeka, kao grani~na zemlja izme|u Bizanta i Frana~ke dr`ave, a kasnije Srbije i ugarskohrvatske kraljevine, nastojala izboriti i odrediti vlastiti politi~ki i kulturni identitet. U nauci nema jedinstvenog mi{ljenja o postanku i zna~enju imena Bosna. Stariji su pisci ime Bosna dovodili u vezu sa tra~kim plemenom Besa, po kojem su, navodno, rijeka i zemlja Bosna dobile ime. Nauka je kasnije utvrdila da spomenuto tra~ko pleme nije u Bosni ostavilo nikakvih tragova, pa se ne mo`e ni dovoditi u vezu sa njenim imenom. Lajos Thallczy i Karl Patsch korijen imena Bosna nalaze u ilirskoj rije~i bos, {to na albanskom ozna~ava mjesto gdje se ispire so. Bosna bi po tome bila isto {to i Solna zemlja ili Usora oko Tuzle, gdje se ispirala so. Ni ova teza nije odr`iva, jer Solna zemlja nije u prvim stolje}ima bosanske dr`avnosti pripadala pojmu Bosne u u`em smislu, nego oblasti Usora. U literaturi se ime Bosna ~esto izvodi iz imena rimskog municipija Bistue Nova, koji se obi~no smje{ta u okolinu Zenice ili Travnika. Po tome se municipiju navodno nazivala Bistuenska biskupija, koja se spominje u spisima salonitanskih sabora 530, odnosno 533. godine. Sli~no je mi{ljenje koje ime Bosne dovodi u vezi sa rimskom postajom Basante, negdje na u{}u Bosne u Savu. Filolog Anton Mayer izvodio je rije~ Bosna iz prastare indoevropske osnove bos ili bhog, u zna~enju "vode teku}ice" te bi Bosna zna~ila isto {to i rijeka. Neki rimski izvori spominju u tom smislu "Bathinus flumen" ili ilirski Bassinus, {to bi opet zna~ilo "teku}a voda". Ime Bosna bi se, prema nekim piscima, moglo dovesti u vezu sa rijetkom latinskom rije~ju bosina, kojom se ozna~ava granica (limes ili termines). Rije~ je, kao takva, izgleda, bila sa~uvana u govoru Franaka, koji su u VIII st. na podru~ju Bosne bili grani~ari prema Bizantu. Po tome bi Bosanci bili isto {to i grani~ari. Sva navedena mi{ljenja podudaraju se sa op}om tezom poznatog filologa Petra Skoka da su nazivi svih ve}ih savskih pritoka predslavenskog porijekla, bez obzira gdje im je korijen. Nasuprot tome, u literaturi postoje mi{ljenja da su Slaveni koji su se doselili na podru~je sredi{nje ili mati~ne Bosne donijeli to ime sa sobom, kao {to su u~inila i neka druga staroslavenska plemena, u prvom redu Hrvati i Srbi. Po tome je u slavenskoj pradomovini, negdje iza Karpata, `ivjelo pleme Bosna ili plemenski starje{ina po imenu Bosna. Stari su pisci smatrali da su Anti istovjetni Slavenima, a u izvorima iz IV st. spominje se neki antski vojvoda Bosa, ~ije bi se ime moglo dovesti u vezu sa rije~ju Bosna. Tome bi u prilog i{la ~injenica da se Bosna u srednjovjekovnim izvorima srazmjerno ~esto spominje kao mu{ko ime ili
24

`ensko li~no ime ili kao toponim u Dalmaciji, Hrvatskoj, Ugarskoj i Slova~koj. Ime Bosna spominje se 1082. kao toponim za jedan lokalitet u blizini Veszprma u Ugarskoj. Ne{to kasnije, 1130. i 1138. u Kne{tvu Nitri u Slova~koj spominje se lokalitet Basan i kmet po imenu Boson. @ena nekog zadarskog priora nosila je u XI st. ime Bosna, a pod istim imenom spominje se 1103. neki monah u Biogradu na Moru. Na osnovi toga mo`e se zaklju~iti da ime Bosna ipak nije ostalo "od starijega tu|ega naroda", kako se to jo{ 1880. tvrdilo u Rje~niku JAZU, nego da se, izgleda, neko ve}e slavensko pleme Bosna naselilo u srednjoj Bosni i dijelu Dalmacije. U svakom slu~aju, bizantski car Konstantin Porfirogenit poznaje sredinom X st. ime Bosna, kao oznaku sredi{nje, tj. mati~ne zemlje Bosne. On u svom spisu De administrando imperio tim imenom naziva malu zemlju ("horion Bosona"), oko izvora, gornjeg i srednjeg toka istoimene rijeke, u kojoj se nalaze i dva grada, Katera i Desnek. Termin Katera je vjerovatno nastao od gr~ke rije~i kastron, kojom se op}enito ozna~ava svako utvr|enje, katera ili prosto grad, odnosno Gradac. Vjerovatno se nalazio negdje na {irem prostoru dana{njeg Sarajeva. Ime Desneka, drugog gradautvrde u Bosni, ve}ina nau~nika dovodi u vezu sa ilirskim plemenom Destijati, koje je `ivjelo u srednjoj Bosni, izme|u Breze i Visokog. Desnek bi odatle bio "Desne Kastron", nekada{nji grad ili utvrda Destijata, lociran negdje oko Visokog. Za {ire podru~je Visokog, kao kasnijeg politi~kog sredi{ta srednjovjekovne Bosne, ~esto se jednostavno koristio naziv Bosna. Pored Bosne, Porfirogenit spominje i neke druge oblasti i mjesta koja su kasnije postepeno ulazila u sastav bosanske dr`ave. Tu je na prvom mjestu nastanjeni grad Soli (Salines, Ad Salinas), kao vjerovatno sjedi{te istoimene `upe, zatim oblasti Trebinje, Zahumlje i Paganiju (Neretljansku oblast), pljevsku (Pleba), imotsku (Emota) i hlivanjsku `upu sa istoimenim nastanjenim gradom. Na cijelom tom prostoru plemena i `upe se postepeno ujedinjuju radi odbrane od raznih vanjskih provala. U tome je oblast Bosna, zahvaljuju}i svom sredi{njem polo`aju u sarajevskoviso~koj kotlini i geografskim odlikama, imala vode}u ulogu. Mati~na je zemlja Bosna svojom planinskom konfiguracijom predstavljala prirodno sredi{te dr`ave koja je svjesno htjela izbje}i politi~ke i kulturne uticaje, kako sa istoka tako i sa zapada, te na taj na~in izgraditi i o~uvati svoju samobitnost. Ime Bosna postepeno se prenosilo sa podru~ja Visokog na susjedne pripojene `upe i oblasti, tako da se ve} prije kraja X st. oblikuje na tlu Bosne dr`ava koju Pop Dukljanin u svojoj hronici navodi ravnopravno sa Ra{kom i Hrvatskom. [tavi{e, postoje sasvim utemeljni dokazi da se Bosna kao dr`ava uobli~ila prije drugih susjednih ju`noslavenskih ranofeudalnih dr`ava. Vjeruje se da je Sklavinija
25

(Sclavonia), koja se spominje u frana~kim analima i drugim ranofeudalnim izvorima, ustvari Bosna. Frana~ki anali spominju 838. kneza Ratimira, koji vlada na podru~ju Sklavinije, tj. Bosne. Prema nekim mi{ljenjima, sabor na Duvanjskom polju odr`an je vjerovatno krajem IX ili po~etkom X st., a u svakom slu~aju negdje izme|u 877. i 917. godine. Po tome je "Regnum Sclavorum", koje se spominje u Ljetopisu, ustvari Bosna, a "preblagi kralj Budimir" zapravo bosanski vladar. U svakom slu~aju, u podacima dukljanskog Ljetopisa postoji "jedan neprekinut niz kronolo{kih upori{ta, vezanih za poznate istorijske doga|aje, koji su se zbili u vremenskom razmaku od sredine X do kraja XI stolje}a". Bosna se u Dukljaninovom Ljetopisu prikazuje kao ve} srazmjerno velika zemlja, koja se prostire od Drine do gornjeg Vrbasa i jadranskog razvo|a, sa organiziranom vla{}u, na ~ijem se ~elu nalazi ban. Iz planinskog gnijezda izme|u Igmana i Vranduka, Drine i Vrbasa krenula je bosanska dr`avna ideja da u drugoj polovini XIV st. dosegne do poku{aja do tada naj{ire ju`noslavenske sinteze. Kralj Tvrtko I je, bez sumnje, bio jedna od najsposobnijih i najja~ih dr`avotvornih li~nosti cijele ju`noslavenske historije. On je odlu~no djelovao na pripajanju Bosni okolnih ju`noslavenskih zemalja, preuzimaju}i istovremeno njihovo politi~ko, dinasti~ko i dr`avopravno naslije|e. On je, po rije~ima jednog starijeg autora, imao sve pretpostavke da postane "prvi jugoslovenski kralj". U njegovoj dr`avni~koj i politi~koj li~nosti energija i mudra obazrivost stoje u ravnote`i, {to je prije jedna germanska nego slavenska crta. S te strane kralj Tvrtko je bio sinteza, ali istovremeno negacija i suprotnost dr`avi koju je doveo do njenog vrhunca.

26

Postanak bosanske srednjovjekovne dr`ave i njen razvoj do kraja vladavine bana Kulina

Bosna je, kako je to u najnovijoj historijskoj literaturi dokazano, bez sumnje najstarija ju`noslavenska ranofeudalna dr`ava. U historijskoj nauci dugo je vladalo neutemeljeno mi{ljenje da je proces unutra{njeg raslojavanja i razgradnje rodovskoplemenskog dru{tva i njegovih ustanova, {to neophodno dovodi do uspostavljanja dr`ave, kod slavenskih plemena koja su naselila Bosnu tekao sporije nego kod ostalih Ju`nih Slavena. Kao razlog tome naj~e{}e se navodila planinska konfiguracija bosanskog tla, {to je navodno ote`avalo komuniciranje i politi~ko povezivanje izme|u udaljenih rodova i plemena. Tako su pojedine `upe ili manje oblasti dugo o~uvale karakter plemenskih teritorijalnih organizama sa konzerviranim rodovskim ustanovama, u koje su sporo prodirali novi feudalni privredni i politi~ki odnosi. Bosna je, pored toga, bila dosta udaljena od tada{njih civilizacijskih sredi{ta na istoku i zapadu (Carigrad i Rim), te su njihovi ekonomski, politi~ki i kulturni uticaji do nje sporo dopirali i slabo se osje}ali. To bi zna~ilo da su se feudalni odnosi uglavnom razvijali na doma}im osnovama kao rezultat prirodnog raslojavanja rodovskoplemenskog dru{tva u doba vojne demokratije. Bez obzira na sve to, nema razloga da se smatra da historija Bosne kao feudalne dr`ave po~inje kasnije nego u okolnim ju`noslavenskim zemljama. Prije svega, vrlo je te{ko utvrditi i definirati {ta je to, op}enito gledano, dr`ava u ranom feudalizmu. Naj~e{}e je to tek neki labavi, a teritorijalno vrlo rastegljiv, savez plemena, ~iji vo|a, vojskovo|a ili vojvoda (dux) nastoji sebi osigurati legitimitet potvrdom svog polo`aja od bizantskih careva ili, na drugoj strani, rimskih nadbiskupa, poznatijih pod imenom rimskih papa, kao nasljednika i ba{tinika rimskih careva i rimskih dr`avnih tradicija i jedinih izvora pravno osnovane vlasti u evropskom srednjem vijeku. Sa svoje strane i bizantski carevi i rimske pape, mada u me|usobnom rivalitetu, jednako su nastojali obuzdati ru{ila~ku barbarsku provalu na prostore nekada{njeg Rimskog carstva. Osnovni put za to bila je hristjanizacija ili kristjanizacija paganskih barbara, ili "neznabo`a~kih plemena", i
27

uspostavljanje me|u njima neke politi~ke organizacije, kako bi se preko jednog priznatog vo|e (vojvode, kneza, bana, velikog `upana i sl.), koji stoji na njenom ~elu, obuzdala ru{ila~ka barbarska stihija. Na taj na~in se silna barbarska energija nastojala usmjeriti u produktivne svrhe i dovesti u ustaljeni poredak stvari i odnosa, koji mora biti pravno ure|en. Svako pravno normiranje pretpostavlja odre|enu pismenost, kao osnovni instrument civilizacije. U tu svrhu i bizantska vlada i rimska kurija opremaju i {alju me|u razli~ita barbarska plemena svoje misionare, koji me|u njima {ire hri{}anski ili kr{}anski nauk i vjeru, te donose latinsko ili gr~ko pismo, odnosno latinski i gr~ki, koje je, uz hebrejski, crkva prihvatila kao tri sveta jezika. Biblija je smatrana izvornom i vjerodostojnom jedino na jednom od ova tri jezika. Latinska ili katoli~ka crkva te{ko je u tom pogledu dopu{tala kakva odstupanja, smatraju}i svako prevo|enje Starog i Novog zavjeta na neki drugi, narodni jezik, u pravilu herezom. Bizantska je vlada u tom pogledu nastupala daleko pragmati~nije. Njeni slu`benici, solunska bra}a ]irilo i Metodije sastavili su za potrebe misionarskog rada me|u Slavenima prvu slavensku glagoljsku azbuku, a zatim su na jezik makedonskih Slavena, koji su od djetinjstva dobro znali, preveli potrebne crkvene knjige. Tako opremljeni krenuli su sredinom IX st. kao monasi na misionarski rad me|u moravske i panonske Slavene. Njihovi u~enici, nakon {to su 885. protjerani iz Moravske od strane njema~kog i latinskog sve}enstva, dolaze u ju`noslavenske zemlje gdje nastavljaju svoj misionarski rad. Oni su nai{li na posebno dobar prijem kod bugarskog kneza Mihajla Borisa, koji ih je podr`ao da me|u brojnim slavenskim pukom na jugu Balkana, "jo{ sirovom u vjeri", postave temelje slavenske pismenosti i slavenske rije~i kao osnovu hristjanizacije i uspostavljanja crkve kao ustanove. Sredi{ta slavenske crkvene kulture i slavenske crkvene knji`evnosti bili su gradovi Preslav u Bugarskoj, a posebno Ohrid u Makedoniji. Iz njih su se slavenska vjerska rije~ i pismo {irili po cijelom Balkanu, pa i ostalom slavenskom svijetu. Potpuno je izvjesno da je tim procesom obuhva}ena i Bosna, u kojoj se, prema kasnijim izvorima, }irilometodska glagoljska obredna praksa na slavenskom jeziku rano ukorijenila. U izvje{taju o svojoj misiji u Bosni 1203. papski izaslanik Ivan de Kazamaris (Casamaris) posebno nagla{ava da je tamo potrebno uspostaviti tri do ~etiri biskupije, sa biskupima koji bi, za razliku od tamo{njeg, morali dobro poznavati latinski jezik. Vjerovatno se ovdje misli na biskupa Radogota, za kojeg jedna kasnija hronika bilje`i da je prilikom svog posve}enja za vrijeme bana Kulina, svom nadbiskupu u Dubrovniku, Bernardu, morao polo`iti zakletvu na slavenskom, "po{to nije znao latinski niti koji drugi jezik osim slavenskog". To
28

pokazuje da je u Bosni crkvena slu`ba odavno vr{ena na narodnom jeziku i prema slavenskim liturgijskim knjigama. Uporedo sa vjerskokulturnom akcijom, bizantska vlada nastoji ogromnu slavensku masu, koja je preplavila njene ilirske pokrajine, smiriti i uklju~iti je u svoj vojni, privredni i fiskalni sistem. Brojnim i razli~itim mjerama ona je to uspjela putem ustanove seoske teritorijalne op}ine ili slavenske `upe, kao proizvodne, fiskalne i vojne jedinice. Stanovnici op}ina, odnosno `upa u kojima su se dugo zadr`ali mnogi elementi kolektivnog, rodovskoplemenskog vlasni{tva, imali su polo`aj slobodnih seljakavojnika, uz odre|ene poreske obaveze prema dr`avi. Time je ujedno rije{en problem nedostatka ljudstva kao radne snage i vojske, {to je bio jedan od osnovnih uzroka krize kasnog Rimskog carstva. Bizant je tako u~vrstio svoje granice pa je u vremenu od VII do XI st. do{lo do obnove njegove mo}i i potpune prevlasti na Balkanu i isto~nom Sredozemlju. Glavni ~inilac te obnove i mo}i jeste brojno slobodno slavensko selja{tvo sa vojnom i fiskalnom obavezom prema dr`avi. Tako je, kako je to slikovito primijetio ~uveni bizantolog Georgije Ostrogorski, svje`a slavenska krv podmladila istro{eni organizam Rimske imperije, produ`iv{i joj, kao Bizantu `ivot za osam narednih stolje}a. Bosanski su Slaveni u prvim stolje}ima po dolasku na Balkan, odnosno na podru~je Isto~nog rimskog carstva, tj. Bizanta bez sumnje dijelili sudbinu ostalih Ju`nih Slavena. Tokom cijelog X st. bizantski carevi iz tzv. Makedonske dinastije vodili su borbu za o~uvanje dru{tvene strukture koja je omogu}ila obnovu i odr`anje bizantske mo}i. Ali uz sve napore oni nisu mogli zaustaviti dvostruki prirodnohistorijski proces, koji je zahvatio Carstvo krajem IX stolje}a. To je proces propadanja slobodnog selja{tva, koje je davalo vojsku i poreze, i ja~anja mo}i aristokratije, koja je postepeno prerasla u feudalni stale`. Kraj vladavine cara Vasilija II Makedonskog 1025. istovremeno je zna~io po~etak kraja dugotrajne obnove i mo}i Carstva. Nastupilo je prelazno razdoblje, u kojem novi feudalni poredak jo{ nije bio jasno odre|en, dok je stara du{tvena struktura ve} bila prakti~no razorena. Prelazno je razdoblje okon~ano prestankom vladavine Makedonske dinastije 1081. i dolaskom na vlast dinastije Komnena, kada u Bizantu po~inje prava feudalna epoha. Ju`ni Slaveni su kao sastavni dio Bizanta aktivni sudionici tog procesa. Feudalizacija Bizanta zna~i istovremeno i feudalizaciju me|u Slavenima. Opadanjem bizantske mo}i otvara se prostor za osamostaljivanje pojedinih slavenskih saveza, tj. plemena, odnosno `upa i oblasti i njihovo prerastanje u dr`avu pod raznim doma}im ili narodnim vladarima i dinastijama. Izvjesno je da je Bosna zahva}ena svim tim zbivanjima te da i u njoj dolazi do br`eg unutra{njeg povezivanja `upa i oblasti i procesa feudalizacije. Vrhovna
29

bizantska vlast u Bosni ve} je oko sredine XI st. bila vi{e nominalna nego stvarna. Bizantska vlada je oko 1040. morala novcem potkupljivati bosanskog bana da joj se pridru`i u ratu protiv zetskog kneza Vojislava, koji se nastojao osamostaliti. To pokazuje da je Bosna ve} tada obuhvatala ve}i broj `upa izme|u Drine i Vrbasa, koje su, iako slabo povezane, ipak sa~injavale jednu geopoliti~ku, odnosno dr`avnu cjelinu. Ta je cjelina nastajala postepenim {irenjem mati~ne zemlje Bosne, na sjeveru dolinom rijeke Bosne prema slivovima Usore i Spre~e, zatim dolinom Vrbasa na zapad, prema Donjim Krajima, a na istok prema Podrinju, te na jug Humskom zemljom prema moru. Proces ~vr{}eg povezivanja ovih oblasti, pra}en procesom feudalizacije, a time i postepene izgradnje ustanova dr`avne vlasti, dobija na opisanom prostoru Bosne sasvim jasne oblike po~etkom XII stolje}a. Va`nu ulogu u tome imala je ~injenica da se Bosna tada na{la u neposrednom susjedstvu sna`ne ugarskohrvatske dr`ave, koja je kao personalna unija nastala jednim feudalnim ugovorom, koji su hrvatski velika{i sklopili sa ugarskim kraljem Kolomanom 1102. godine. Tim ugovorom, zvanim Pacta conventa, hrvatski su velika{i priznali ugarskog kralja za hrvatskog kralja, a on im je za uzvrat potvrdio sva njihova dotada{nja ba{tinska i ostala feudalna prava. Bosna je u ugarskohrvatskoj dr`avi, tj. u Ugarskoj, dobila najupornijeg protivnika svoje dr`avne samostalnosti. Ugarski kraljevi nastoje svim silama pot~initi Bosnu koju su, po rije~ima Franje Ra~kog, smatrali "podno`jem" svoje dr`ave. Da bi ostvarili taj cilj, ugarski kraljevi vr{e sna`an vojni i politi~ki pritisak na Bosnu i ve} se od ~etvrte decenije XII st. predstavljaju kao njeni gospodari. Tako se u jednoj povelji kralja Bele II iz 1137. navodi Bosna kao vojvodstvo (Bosniensis ducatus) u okviru njegovog kraljevstva. Od sljede}e, 1138. godine, u tituli ugarskih kraljeva, me|u ostalim, redovno se stavlja Rama (Ramae rex). U literaturi se ~esto smatra da se imenom ove male `upe ozna~ava cijela Bosna. Spomen Rame mogao bi zna~iti da su ugarski kraljevi poku{ali s juga, iz Dalmacije kojom su ve} gospodarili, dolinom Neretve prodrijeti u Bosnu, ali da vjerovatno dalje od Rame nisu stigli. Svi ovi spomeni i titule izra`avaju uglavnom ugarske pretenzije na Bosnu, koje samo ukazuju na ~injenicu da je Bosna ve} imala du`u dr`avnu tradiciju. U stvarnosti, ugarski kraljevi nisu ni po kojoj osnovi imali niti mogli imati bilo kakvo historijsko pravo na Bosnu. Prvi po imenu poznati bosanski ban Bori} spominje se u vremenu 11541164. godine. To je doba kratkotrajne obnove bizantske mo}i za vrijeme vladavine cara Manojla Komnena 11431180. godine. Obnoviv{i bizantsku vlast na ve}em dijelu Balkana, Komnen se neizbje`no morao sukobiti sa ugarskim svojatanjem istog prostora. Tako se ban Bori} javlja
30

u vrijeme ugarskobizantskih ratova, ali ne kao ugarski vazal, nego kao samostalni gospodar cijele Bosne. U ugarskobizantskom ratu ban Bori} se, prema sa~uvanim izvorima, "sa svojim ~etama pridru`io ugarskoj vojsci" prilikom opsade grada Brani~eva (danas selo u sjeveroisto~noj Srbiji). ^im je pred opsjednuti grad stigao car Manojlo, ugarskobosanska vojska je digla opsadu. Ugarska je vojska po{la prema Beogradu, a ban Bori} sa svojim ~etama uz rijeku Savu prema Drini, odnosno svojoj zemlji Bosni. Kad je saznao da se Bori}, "egzarh dalmatinske zemlje Bosne", nalazio me|u saveznicima peonskog (ugarskog) kralja, car Manojlo Komnen odmah je odabrao "najhrabriji dio vojske" da goni Bori}a. Ako je bizantski car uputio protiv Bori}a najhrabriji dio svoje vojske, to pokazuje da je bosanski ban raspolagao sa po{tovanja du`nom silom. O svemu tome op{irno svjedo~i savremenik tih zbivanja, bizantski pisac Kinam (Cinnamus). On bana Bori}a izri~ito naziva saveznikom (simahos) ugarskog kralja, a njegovu dr`avu jasno razgrani~ava od okolnih zemalja. Kinam izri~ito pi{e da je Bori} skrenuo kod Save prema Drini, "koja izvire negdje odozgo i odvaja Bosnu od ostale Srbije". Bosna nije, izri~it je Kinam, "pot~injena velikom `upanu Srba, nego narod u njoj ima poseban na~in `ivota i upravljanja". Ban Bori} se kasnije djelatno upleo u borbe oko nasljedstva ugarskog prijestolja. Pobjednik u tim borbama, Istvn (Stjepan) IV, iskazao mu je zahvalnost tako {to mu je 1163. darovao prostrane posjede u Slavoniji, na koje je Bori} pobjegao kada je Manojlo Komnen ponovno zaratio sa Ugarskom. U tom ratu Komnen je 1166/67. zagospodario Dalmacijom, dijelom Hrvatske, Srijemom i Bosnom, koja se tada prvi i jedini put javila u bizantskoj carskoj tituli. Sljede}i vladar Bosne koji se po imenu spominje nakon Bori}a jeste ban Kulin, "veliki ban", "plemeniti i mo}ni mu`", kako ga u svom izvje{taju 1203. ~asti papski izaslanik Ivan de Kazamaris. Kulin je mo`da do{ao na vlast jo{ prije smrti cara Manojla 1180, kao bizantski vazal. Ono {to je bitno jeste da se nakon 1180. Bosna u mozaiku ju`noslavenskih zemalja javlja kao ve} izgra|ena i ~vrsta dr`ava, koja se u diplomatskim spisima razli~ito naziva: vojvodstvo (ducatus), regija (terra, districtus), banovina (banatus), te na kraju kraljevstvo (regnum). U spisima se susre}e i naziv "bosanski rusag", {to je vjerovatno iskrivljeni oblik ma|arske rije~i orszg, u zna~enju zemlja, dr`ava ili nacija. Bosanska se dr`ava u doba bana Kulina prostirala od Drine do Grme~a, sa oblastima Bosnom, Usorom, Soli i Donjim Krajima oko Sane. S obzirom na njenu teritorijalnu rasprostranjenost, papski izaslanik Ivan de Kazamaris predlo`io je 1203. da se u Bosni uspostave tri~etiri biskupije, jer je Kulinova zemlja prostrana, velika deset i vi{e dana hoda.
31

Ban Kulin je vjerovatno najtipi~nija li~nost srednjovjekovne Bosne i jedini je bosanski vladar koji je ostao sa~uvan u tradiciji i narodnoj poslovici: "Od Kulina bana i dobrijeh dana." U vrijeme potpune feudalne anarhije u Bosni po~etkom XV st. jedna skupina bosanske vlastele obratila se napuljskom kralju Ladislavu da se bosanske granice potvrde u opsegu koje su imale za vrijeme bana Kulina. To pokazuje da se u Bosni, zahva}enoj feudalnim rasulom, i dva stolje}a nakon bana Kulina ~uvala uspomena na njegovu vladavinu kao doba postojanosti i dr`avni~ke mudrosti. Bore}i se svim sredstvima za bosansku samobitnost, ovaj mudri ban znao se praviti i nevje{t kako ne razumije u ~emu su doktrinarne vjerske razlike izme|u katoli~anstva i patarenstva, samo da bi i sebi i Bosni skinuo s vrata papu i ugarskog kralja. Ban Kulin, vi{e nego i najmo}niji bosanski vladar kralj Tvrtko I, simbolizira duh i karakter Bosne kao osobene zemlje. Za vladavinu bana Kulina, pored politi~ke stabilnosti, vezuje se i zna~ajan privredni prosperitet Bosne, utemeljen na razvoju rudarstva i trgova~kim vezama sa dalmatinskim gradovima, posebno Dubrovnikom. Iz ugovora (povelje) o trgovini, koji je ban Kulin zaklju~io sa dubrova~kom op}inom 29. VIII 1189, mo`e se zaklju~iti da je u to vrijeme u Bosni ve} postojala odre|ena feudalna struktura vlasti. Kulin se pona{ao kao i svaki drugi patrimonijalni feudalni vladar. On se smatra vlasnikom cjelokupnog dr`avnog teritorija. Kao gospodar Bosne on jam~i Dubrov~anima slobodu trgovine i kretanja po zemlji kojom vlada. Oko bana se ve} nalazi odre|eni izvr{ni i prinudni aparat vlasti, po{to Kulin obe}ava dubrova~kim trgovcima za{titu od eventualnih nasilja njegovih "~asnika". Najzad, tu je i njegova dvorska kancelarija, {to obi~no predstavlja posljednju kariku u izgradnji feudalne dr`avne organizacije. Ova povelja nedvosmisleno pokazuje da je u vrijeme njenog izdavanja, krajem XII st. na tlu Bosne postojala dr`ava sa svojom osobenom organizacijom vlasti i odre|enim pravnim sistemom. Ona istovremeno predstavlja prvi pisani dokumenat koji govori o trgova~kim vezama Bosne sa Dubrovnikom, koje su sigurno od ranije postojale. Ugovorom se, prema tome, samo ure|uje jedna ve} uhodana praksa trgova~kog prometa i veza Bosne sa Dubrovnikom. Ja~anjem tog prometa i veza i u Bosni se vremenom razvijaju mala trgova~ka sredi{ta. Tri glavna trga bili su Vrhbosna, Visoko i Drijeva (Narenta), na lijevoj obali Neretve, kod u{}a rijeke Krupe. Za vrijeme bana Kulina javljaju se prve vijesti o postojanju i {irenju hereti~kog u~enja u Bosni, koje je uzelo toliko maha da ga je prihvatio i sam ban Kulin, s obitelji, rodbinom i mnogo naroda. O tome je papu Inocenta III godine 1199. prvi izvijestio zetski knez Vukan, stariji sin velikog ra{kog `upana Stefana Nemanje. Knez Vukan pi{e da se "u zemlji ugarskog kralja, to jest u Bosni, razvija hereza ne malih razmjera, i to u
32

tolikoj mjeri da je i sam ban Kulin, po{to je sa svojom `enom i svojom sestrom, udovicom pokojnog Miroslava humskog, i sa vi{e svojih srodnika bio zaveden, preveo u onu herezu vi{e od deset hiljada kr{}ana". Sve do ovog pisma kneza Vukana nije se pojava heretika i njihovog u~enja u Bosni ozbiljno uzimala, iako se, preko razli~itih kanala iz Dalmacije i Dubrovnika, za nju moralo i ranije znati. U Rimu su tek navodi iz pisma kneza Vukana primljeni i shva}eni kao vrlo ozbiljno i vjerodostojno upozorenje, pa su odmah preduzete odre|ene radnje da se bosanska hereza u korijenu sasije~e. Papa se na prvom mjestu ve} 1200. obratio pismom ugarskom kralju Emeriku, tra`e}i njegovu intervenciju protiv heretika u Bosni. Intervencija je nu`na ne samo radi Bosne nego i radi toga "da ova bolest, ako se u po~etku ne suzbije, ne zarazi okolne zemlje pa da se i po ugarskom kraljevstvu ne razvije njena po{ast". Emerik je odmah prihvatio papin poziv, vide}i u intervenciji mogu}nost da uz podr{ku rimske kurije ostvari svoje politi~ke pretenzije na Bosnu. Time je zapo~ela bliska saradnja izme|u rimske kurije i ugarskohrvatskih kraljeva, te raznih vladara iz loze Nemanji}a i njihove svetosavske pravoslavne crkve u zajedni~koj borbi protiv hereti~ke Bosne, a ustvari protiv njene samosvojnosti i samobitnosti. Bio je to po~etak saradnje izme|u ma~a i kri`a ili krsta, koja se kroz cijelu povijest Bosne, kada su u pitanju bosanski heretici, pa bilo da su "patareni" ili "babuni", bilo muslimani, nije vi{e nikada prekidala. Usagla{ena akcija rimske kurije i ugarskog kralja Emerika protiv Bosne, podstaknuta izvje{tajem zetskog kneza Vukana, pada u vrijeme borbe za srpsko prijestolje, na prelazu iz XII u XIII st. kada su ugarski vladari nosili i titulu "srpskog kralja". Do srpske prijestolne krize do{lo je kada se 1196. veliki `upan Stefan Nemanja, protivno tada{njem redu naslije|a, presko~iv{i najstarijeg sina Vukana, odrekao vlasti u korist srednjeg sina Stefana, koji je kao zet bizantskog cara imao politi~ku prednost nad starijim bratom. Vukan je od oca mjesto o~ekivanog prijestolja dobio na upravu Zetu i Trebinje, sa titulom "velikog kneza". Uvrije|en i nezadovoljan, Vukan se povezao sa ugarskim kraljem Emerikom i uz njegovu podr{ku nekoliko se godina borio za prijestolje protiv mla|eg brata. U sklopu te borbe treba gledati i njegovo pismo papi 1199, u kojem su se iza vjerskih optu`bi i dokaza protiv navodnih heretika u Bosni krili konkretni politi~ki motivi i ciljevi. Ukoliko bi kralj Emerik uspio svrgnuti Kulina, onda bi na mjesto bosanskog bana mogao do}i sam Vukan, kao Emerikov saveznik i "pravovjernik", koji priznaje papu i rimsku crkvu kao pravu i jedinu. Istovremeno su i Emerikovi motivi bili prije svega politi~ke prirode. Prilikom pacifikacije Huma 1198. kralj Emerik se nije usudio napasti Kulina, kao "gospodina Bosne", i "njegovu
33

zemlju". Kralj Emerik se u jednom pismu papi `ali da je Kulin upao u Srbiju i odveo "neke kr{}ane", kao podanike ugarske krune, te da prijeti da }e i "preostali dio zemlje uzeti". Jasno je da Kulin nije bio nikakav ugarski vazal, nego, za razliku od svog prethodnika bana Bori}a, nije bio ni politi~ki povezan sa ugarskim kraljem. Nakon {to je 1202. pomogao Vukanu da zbaci Stefana i za kratko se vrijeme domogne polo`aja velikog srpskog `upana, ugarski kralj je smatrao da se mo`e okrenuti Bosni i dovesti je u svoju politi~ku zavisnost. Pred opasno{}u od kri`arskog rata, lukavi i oprezni Kulin odmah je pokazao volju da u pogledu vjere prihvati sve {to od njega tra`i rimska kurija. U pismu rimskoj kuriji pravdao se da nije znao razlikovati heretike od katolika, te da je spreman primiti svaku pouku, pa u tom smislu moli papu da po{alje u Bosnu svog izaslanika, koji }e njega i njegove ljude ispitati i uputiti u stvarima vjere. Papa je prihvatio njegov zahtjev i poslao u Bosnu ~ovjeka svog posebnog povjerenja, vlastitog dvorskog kapelana, ve} spominjanog Ivana de Kazamarisa. On je prema dobijenim uputstvima trebalo da postupi kao i u ranijim sli~nim misijama, odnosno istragama vo|enim protiv katara i patarena po Italiji i Francuskoj, {to je zna~ilo da prvo poku{a prevesti heretike "na put istine", a ako se ne odazovu onda da se protiv njih postupi po propisima koje je izdao papa, {to je zna~ilo da se upotrijebi sila. Papin izaslanik, u pratnji dubrova~kog arhi|akona Marina, stigao je u Bosnu po~etkom aprila 1203. godine. Odmah je na Bilinom polju, "pored rijeke" (na podru~ju Zenice) odr`ao sabor sa "starje{inama krstjana", banom Kulinom, njegovim ~asnicima i narodom. Ispitivanjem "krstjanskih" starje{ina ustanovio je da su njihovi vjerski pogledi i obredna praksa u bitnim pitanjima suprotni u~enju katoli~ke crkve i op}enito kr{}anstva kao religije. Zato je zatra`io od starje{ina da se odreknu bitnih ta~aka svog u~enja. Oni su na to odmah pristali, pa su 8. IV 1203. potpisali akt o odbacivanju (abjuraciji) svog hereti~kog u~enja i prakse. Pored prisutnih starje{ina bosanskih krstjana, akt je potpisao i sam ban Kulin te, kao svjedok, dubrova~ki arhi|akon Marin. Kazamaris je tako obavio posao u Bosni u skladu sa uputstvima pape Inocenta III, koji je za razliku od svojih prethodnika vodio bla`u politiku prema protivnicima hijerarhijskog ustrojstva crkve, ukoliko se njihova vjerska djelatnost nije nalazila u suprotnosti sa slu`benim katoli~kim dogmama. Tamo gdje ta politika nije dala `eljenog u~inka, Inocent III nije oklijevao da proglasi kri`arski rat, kao {to je to u~inio 1209. protiv albi`ana (Albigenses), francuskog ogranka sekte katara. U Bosni je 1203. ta politika o~ito dala `eljeni u~inak pa je Ivan de Kazamaris, smatraju}i da je zavr{io posao, krenuo u Ugarsku da se i tamo
34

potvrdi ono {to je utana~io i potpisao na Bilinu polju. Radi toga je poveo sa sobom banovog sina i dvojicu bosanskih crkvenih starje{ina, po imenu Ljubina i Bragetu. Oni su pred kraljem, kalo~kim nadbiskupom (Kalocsa danas malo mjesto u ma|arskom Podunavlju u podru~ju Kecskemta, a nekada sjedi{te vrlo zna~ajne nadbiskupije) i drugom ugarskom gospodom, "u ime sve svoje bra}e i samog bana Kulina", ponovili zakletvu da }e se pridr`avati svih datih obaveza. Banovom je sinu uru~en akt sa kraljevim pe~atom, kao nalog banu da pazi da se primljene obaveze po{tuju i da se izvr{ava sve ostalo {to bi u vjerskim stvarima od njegovih ljudi tra`ila rimska crkva. Ukoliko bi ban svjesno podr`avao i {titio heretike, bio bi du`an platiti globu od 1.000 maraka srebra, koju bi po pola dijelili rimska kurija i kraljeva blagajna. Pismom datiranim u Ugarskoj 10. VI 1203. Kazamaris je izvijestio papu da je obavio posao sa "biv{im patarenima" u Bosni. U stvarnosti, ~in odricanja pokazao se samo kao Kulinov takti~ki potez, povu~en u samoodbrani da bi se izbjegla opasnost krsta{kog rata. Sabor na Bilinu polju, sa svim doga|ajima koji su mu potom slijedili, pokazao je da su bosanski krstjani bili u stanju da se na razli~ite na~ine odupru svakoj vrsti spoljnog pritiska. Oni su se pokazali ~vr{}im i ustrajnijim nego {to su to njihovi brojni protivnici mislili. [to se pritisak poja~avao, to su vi{e ja~ali i njihov otpor i njihova snaga. Osobene historijske prilike u Bosni omogu}ile su bosanskom krstjanstvu da tu uhvati ~vrstog korijena i razvije se u veliku moralnu snagu kojom se, skoro tri stolje}a, pru`ao otpor svim pritiscima koji su dolazili, kako sa zapada tako i sa istoka. Opravdano se postavlja pitanje: Da li je bosanska verzija kr{}anstva u toj svojoj samozatajnosti oblikovala politi~ki pojam srednjovjekovnog bosanstva i bosansku dr`avu ili je Bosna samo iskoristila "bogumilstvo" ili "patarenstvo" kao sredstvo za ostvarenje svoje dr`avne samostalnosti i jedne osobene duhovnosti? Razna dualisti~ka u~enja prisutna su u skoro svim dijelovima Balkana kroz cijeli srednji vijek. Taj je "balkanskoslavenski protestantizam" imao svoje duboke socijalnoeti~ke korijene, ali jedino je u Bosni igrao politi~ku ulogu. Hereza je u Bosni, bez sumnje, bila sredstvom dr`avne politike, ali joj se duhovna dimenzija i presudan uticaj na duhovni `ivot bosanskog ~ovjeka nikako ne mogu odre}i. Sabor na Bilinu polju odr`an je u vrijeme ^etvrtog kri`arskog rata, 12021204. godine, koji je doveo do znatnih pomjeranja u politi~kim odnosima na Balkanu i u isto~nom Sredozemlju, {to se vremenom osjetilo i u samoj Bosni. Op}enito je poznato da su kri`arski ratovi, vo|eni od kraja XI do sedamdesetih godina XIII st., bili osvaja~ki pohodi feudalne zapadne i srednje Evrope protiv muslimanskog Srednjeg istoka, pod izgovorom
35

osloba|anja Kristovog groba, koji se nalazi u Jerusalemu, a zapravo radi osvajanja i plja~kanja bogatog Istoka. Neposredan povod da se u ove dugotrajne ratove pokrenu skoro sve kategorije stanovni{tva feudalne katoli~ke Evrope bilo je seld`u~ko zauze}e Jerusalema 1077. godine. Na velikom crkvenom saboru u Clermont-Ferrandu 1095, papa Urban II pozvao je sve kr{}ane u sveti rat "za oslobo|enje groba Gospodnjeg". Mnogi prisutni odu{evljeno su prihvatili proziv, pa su odmah u znak pristanka pri{ili na odje}u kri`eve od crvene tkanine, po kojima su prozvani kri`arima ili krsta{ima, a njihovi dugotrajni pohodi na istok kri`arskim ili krsta{kim ratovima. Ve} sljede}e, 1096. godine, velika skupina kri`ara krenula je prema Palestini. Na svom putu u "Svetu zemlju" oni su, prolaze}i, uglavnom zlostavljali doma}e stanovni{tvo. Ti su kri`arski pohodi zaobi{li Bosnu, ali je njihov ~etvrti rat dijelom vo|en u njenoj neposrednoj blizini. U tom ratu zapadni vitezovi i ostala masa kri`ara odustali su od svog "svetog cilja", koji ionako nisu uspjeli trajno ostvariti, nego su na podstrek i uz pomo} uvijek poslovne i lukave Venecije u jesen 1202, nakon opsade, prvo zauzeli Zadar. Papa Inocent III odmah je reagirao i osudio ovu "skandaloznu perverziju", da jedna kri`arska vojska napada na kr{}anski grad pod vla{}u ugarskog kralja, koji je tako|er uzeo kri`. Nakon toga, ve} ekskomunicirana kri`arska vojska, mleta~kim brodovima prevezena je na Krf, a poslije toga u Palestinu. Po{to su prezimili na sirijskoj obali, kri`ari su sa svojom flotom uplovili u Bosfor 24. VI 1203. godine. Kao neposredan povod za napad na Carigrad poslu`io im je poziv bizantskog princa Aleksija Antele da, uz dobru nagradu, vrate na prijestolje njegovog oca Isaka II. Mada je papa zabranio napad na Grke, tj. Bizantince, kri`ari i Venecija nisu se na to obazirali. Sklopili su sporazum da se osnuje Latinsko carstvo sa jo{ tri manje dr`ave. Venecija je imala da zadr`i trgova~ke povlastice i mjesto novog, latinskog patrijarha Carigrada. Pravoslavni raskol morao se jednostavno silom okon~ati. Dogovoreno je da se plijen dijeli po pola, ~ime se kona~no "sveti rat" okrenuo u "kriminalno razbojni{tvo". Poslije kra}e opsade, kri`ari su 12. IV 1204. zauzeli Carigrad i u naredna tri dana potpuno oplja~kali grad, za njih do tada nevi|enog bogatstva i rasko{i. Bila je to "najvi{e pla}ena i najnepo{tenija pogodba koju je Venecija ikada u~inila". Uz tri manje dr`ave kri`ari su, prema dogovoru sa Venecijom, uspostavili svoje Latinsko carstvo sa sjedi{tem u Carigradu. Bizantska vlada, car i patrijarh povukli su se u Nikeju (turski Iznik) u Maloj Aziji, odakle su vodili borbu za obnavljanje Carstva, u ~emu su, zauze}em Carigrada (25. VII 1261), kona~no uspjeli. Carstvo je obnovljeno, ali u znatno smanjenom obimu nego prije pada Carigrada, 1204. godine.
36

Ban Matej Ninoslav i uspon bosanskog feudalizma

Padom Carigrada 1204. te komadanjem Bizanta izmijenjen je politi~ki polo`aj skoro svih balkanskih dr`ava. Pored ve} tradicionalnog Bizantskog carstva te Ugarskog kraljevstva, pojavio se jedan novi ~inilac koji je od tada po~eo bitno uticati na politi~ku ravnote`u snaga u isto~nom Sredozemlju i na Balkanu. To je bila Venecija, tj. Mleta~ka republika. Pad Carigrada 1204. ozna~io je istovremeno i kraj bizantske pomorske i trgova~ke prevlasti u isto~nom Sredozemlju i po~etak pune mleta~ke kolonijalne ekspanzije. Stekav{i potpunu pomorsku prevlast na tom prostoru, Venecija nastoji preko Dalmacije i egejskih otoka trgova~ki i politi~ki prodrijeti i u unutra{njost Balkana. Taj prodor Venecije u Dalmaciju, odnosno na ju`ne bosanske granice, imao je dalekose`ne privredne, politi~ke i vojne posljedice za historiju Bosne i Bo{njaka. Od XIII st. pa sve do svoje propasti u Napoleonovim ratovima 1797, Mleta~ka republika stalno je bila prisutna u raznim historijskim zbivanjima vezanim za Bosnu i Bo{njake. Sa njom se tvrdoglavo pregovaralo, a naj~e{}e ratovalo, posebno u XVII i po~etkom XVIII stolje}a. Jo{ od XVI st. mleta~ki pla}enici u vidu hajduka i uskoka ~etuju, plja~kaju i ubijaju uz ju`ne i jugozapadne granice tada{nje osmanske Bosne. Stalni i krvavi bojevi bosanskih kraji{nika sa raznim mleta~kim pla}enicima, kao {to su uskoci i hajduci, nezaobilazan su dio bo{nja~ke epske tradicije. Oslanjaju}i se na razne evropske "svete" i druge saveze, Venecija je u ratovima XVII st. otela Bosni najve}i dio njenog, jo{ srednjovjekovnog primorja, sa gradovima kao {to su HercegNovi i drugi, odakle su Bo{njaci nemilosrdno protjerani. Slomom Bizanta, srpski veliki `upan Stefan Nemanji}, koji tek {to je iza{ao kao pobjednik iz rata protiv svog starijeg brata Vukana, na{ao se u nezavidnom polo`aju. Srbija je bila stije{njena izme|u novoosnovanog Latinskog carstva, Ugarske i obnovljene Bugarske. Stefan je, da bi se osigurao, odmah uspostavio veze sa papom i Mleta~kom republikom, koja je imala presudan uticaj na Latinsko carstvo. Da bi u~vrstio svoj polo`aj, Stefan je otjerao svoju prvu `enu, bizantsku princezu, i o`enio se Mle~ankom, du`devom unukom. Nakon {to je tako oja~ao svoj savez sa Mle~anima, zatra`io
37

je od pape kraljevsku krunu, uz obe}anje da }e {iriti katolicizam u Srbiji i priznati njegovu vrhovnu vlast. Papa se time na{ao u neugodnom polo`aju u odnosu na Ugarsku, ali kada je uvidio da Srbiju, oslonjenu na veze sa Venecijom, ne}e uspjeti pokoriti ni Latinsko carstvo niti Ugarska, poslao je Stefanu svog posebnog izaslanika, koji je 1217. "vjen~ao" Stefana sa kraljevskom krunom. Tako je Stefan Nemanji}, kao prvi kralj i krunisani vladar Srbije, ostao u historiji poznat po imenu "Prvovjen~ani". Stefan nije nakon toga ni poku{ao izvr{iti svoja obe}anja data papi, nego je u pomo} u vr{enju dr`avni~kih poslova pozvao svog mla|eg brata Savu, koji se ina~e od po~etka protivio bilo kakvim vezama sa papom. Vje{to se koriste}i spletom me|unarodnih odnosa te slabo{}u Bizanta i vaseljenskog patrijarha u Nikeji, Sava je uspio osamostaliti srpsku pravoslavnu crvku. Nikejski patrijarh je 1219. upravo Savu imenovao za prvog srpskog arhiepiskopa, ~ime je srpska crkva postala autokefalnom. Time je u kontekstu ^etvrtog kri`arskog rata, koji je znatno izmijenio politi~ku ravnote`u snaga u jugoisto~noj Evropi, Srbija uspjela posti}i svoju dr`avnu i crkvenu samostalnost. Kri`arski ratovi s po~etka XIII st. donijeli su odre|ene promjene i u neposrednom zapadnom, ugarskohrvatskom susjedstvu Bosne. Ugarski kralj Andrija II bio je jedan od vo|a Petog kri`arskog rata (12171221). U ve}ini kri`arskih ratova su sudjelovali i kraljevi ratnici iz Hrvatske, Slavonije i Ugarske. Upravo na prijelazu iz XII u XIII st. njihov du{tveni status bio je ugro`en ja~anjem mo}i i vlasti starih velika{kih porodica. Oni su se, skupa sa vojnicima kraljevskih gradova i drugim u`ivaocima kraljevskih darovnica, `ilavo borili da ne potpadnu pod vlast velika{a koji su prijetili da ih degradiraju na status svojih podlo`nika. Nakon neuspjelog kri`arskog pohoda protiv egipatskog sultana, oni su od kralja Andrije II dobili zakonsku za{titu svog polo`aja. Kralj im je 1222. posebnim aktom, zvanim Zlatna bula, potvrdio polo`aj, ba{tinska i ostala prava, ~ime im je pru`io zakonsku za{titu pred velika{kim zahtjevima. Kralj je time izbjegao neposrednu opasnost od gra|anskog rata, ali je zato do{ao u zavisnost od svog plemstva. Sa razdobljem vladavine Andrije II (12051235) po~ela je feudalna era u Ugarskoj. Duboko ispod ranga krupnih prelata i magnata stajala je velika klasa uzburkanog ni`eg plemstva, dok je ostalo stanovni{tvo svedeno na status obi~nih kmetova i podlo`nika. Slab, ali ~astoljubiv i rasipan, kralj Andrija je bezuspje{no poku{avao uve}ati svoje kraljevstvo i obuzdati plemstvo. Zlatnom bulom kona~no je uni{ten stari ma|arski poredak. "Bula" je predvidjela da se cjelokupno plemstvo, vi{e i ni`e, sastaje na sabor jedanput godi{nje u Stolnom Biogradu (Szkesfhervr za vrijeme Austrije, njema~ki Stuhlweissenburg). Plemstvu je mogao suditi i kazniti ga samo njegov kolegij. Crkveni i plemi}ki posjedi bili su oslobo|eni
38

poreza. S druge strane, ~isti feudalizam bio je ograni~en ~injenicom da `upani nisu imali nasljedna prava na `upaniju, kojom su skupa sa `upanijskim saborom upravljali. Neispunjavanje odredaba Zlatne bule nije smatrano nelojalno{}u prema vladaru. Bosna, kao srazmjerno siroma{na i te{ko pristupa~na zemlja, nije privla~ila kri`are, `eljne plja~ke i plijena u njihovim pohodima prema bizantskom i islamskom istoku. Ipak, kri`arski ratovi, posebno ~etvrti, nisu bili bez uticaja na razvoj prilika u Bosni i oko nje. Kri`arski su ratovi op}enito, a ~etvrti posebno, produbili jaz izme|u katoli~ke i pravoslavne crkve, {to je vodilo ja~anju njihovog pritiska na Bosnu i bosanske krstjane kao heretike. Pored toga, kri`arski ratovi su probudili zagri`enost i netrpeljivost, posebno u zapadnoj i srednjoj Evropi, pa je rimska kurija, uz sve svoje poslove vezane za velike kri`arske pohode na Istok, stalno radila na kona~nom iskorjenjivanju bosanske hereze. Razdoblje od po~etka XIII st. pa do dolaska na vlast bana Mateja Ninoslava 1232. u Bosni je obilje`eno ja~anjem i {irenjem Crkve bosanske i njenog u~enja, te naglim porastom mo}i i uticaja bosanske vlastele. Umjesto da se nakon ~ina odricanja 1203. hereza u Bosni smiri, kako su to u Rimu o~ekivali, do{lo je do njenog uspona i pro{irivanja na susjednu Slavoniju, a bosanski su krstjani stupili u neposredne veze sa zapadnim hereticima. U doba sabora na Bilinom polju bosanski su krstjani, {to se vidi iz Akta o odricanju, imali svoje starje{ine, a to zna~i i vjersku organizaciju. Za tu se organizaciju u latinskim izvorima redovno koristio naziv "crkva Slavonije" (ecclesia Sclavoniae) i u pravilu se odnosio na Bosnu i "crkvu bosansku". Iz jednog antihereti~kog spisa iz druge polovine XIII st. u kojem se spominje hereti~ki "episkop Slavonije ili Bosne", mo`e sa zaklju~iti da je u toj slu`bi bio jo{ u drugoj polovini XII st. Vjerska organizacija bosanskih krstjana pod svojim bosansko-slavenskim imenom "crkva bosanska" prvi put se spominje u jednoj nedatiranoj povelji bana Sjepana II Kotromani}a, koja vjerovatno poti~e iz 1325. godine. Nakon toga, u svim bosanskim pravnim, diplomatskim i drugim pisanim aktima Crkva bosanska isklju~ivo se navodi pod tim imenom. Jedna srednjovjekovna hronika bilje`i da je 1223. "antipapa" hereti~kih albi`ana (Albigenza) boravio negdje "u predjelu Bugarske, Hrvatske i Dalmacije, pored zemlje ugarskog naroda". U tom je predjelu "zabluda toliko oja~ala da je biskupe i mnoge druge privukla u svoju opa~inu". Sve se to, bez sumnje, odnosi na Bosnu. Brojna papska pisma u vremenu od 1221. do 1233. pokazuju da je bosanski krstjanski pokret, nakon {to se poslije 1203. kratkotrajno u samoodbrani primirio, izbio ponovno svom snagom na povr{inu. Ve} 1221. papa utvr|uje u jednom pismu da "heretici u bosanskim krajevima" ponovno "javno pripovijedaju zablude svoje opa~ine na veliku
39

{tetu stada Gospodnjeg". U~enje Crkve bosanske o~ito je imalo podr{ku, ne samo u narodu nego i me|u vlastelom i slavonskim sve}enstvom zvani~ne crkve. U Rimu je zato rije{eno da se ne}e, kao 1203. godine, i}i na ispitivanje i pridobijanje heretika, nego na iskorjenjivanje silom, ne samo njih samih nego i "svih onih koji ih primaju i {tite". Papa je u tom smislu posebnim pismom pozvao kralja, plemstvo i sve}enstvo Ugarske da mu pomognu prilikom prikupljanja i pridobijanja kri`ara za pohod protiv Bosne. Zauzet drugim poslovima i brigama, kralj Andrija II je 1225. predao vlast nad Bosnom, Usorom i Soli kalo~kom nadbiskupu, sa zadatkom da te zemlje "o~isti" od heretika. Rim je bio zadovoljan tom odlukom, te papa u svom pismu hvali kalo~kog nadbiskupa {to je "hrabro pripasao krsta{ki ma~" i {to preduzima mjere "da goni heretike u Bosni, Soli i Usori". Nadbiskupu se preporu~uje da "podsti~e vjernike protiv nevjernika", {to je u praksi zna~ilo da propovijeda i priprema kri`arski rat protiv Bosne. Sve je to i{lo vrlo sporo i sa stanovi{ta Rima nije donijelo nikakav stvaran u~inak. Zato je 1233. u Bosnu upu}en novi papski izaslanik, kardinal Jakob. On je tu na prvom mjestu zatekao novog bana Mateja Ninoslava, porijeklom iz hereti~ke porodice, kojega je privolio, vjerovatno i uz ugarski pritisak, da prihvati katoli~anstvo. Skupa sa Ninoslavom na katoli~ku je vjeru pre{ao i njegov ro|ak Prijezda. On je dominikancima, koji su kao misionari i inkvizitori ubrzo do{li u Bosnu, morao predati sina kao taoca, ~ime je jam~io da ne}e odstupiti od rimske crkve. Istovremeno, na polo`aju biskupa u zemlji ~iji su stanovnici "velikim dijelom" pristajali uz hereti~ko u~enje, kardinal Jakob je zatekao ~ovjeka koji je, "umjesto da bude vodi~ drugima, zapleo povjerene mu du{e u nerazrje{ive okove". U tom smislu, kardinal Jakob posebno te{ko tereti dubrova~kog nadbiskupa, ~ijoj je mitropoliji tada pripadala Bosna, {to ni{ta nije preduzimao, iako je znao da je bosanski biskup sklon hereticima i da se "u crkvama bosanske biskupije ne vr{i slu`ba Bo`ija". O~ito je da su Dubrov~anima bili va`niji njihovi trgova~ki probici od crkvenopoliti~kih pitanja. Odatle su i crkvene vlasti, u skladu sa politikom Republike, izbjegavale isticanje u pogledu vjerskih pitanja u Bosni, kako se ne bi ugrozili dubrova~ki poslovni interesi. Zato je kardinal Jakob, po ovla{}enju rimske kurije, za biskupa u Bosni postavio njema~kog dominikanca Ivana Teutonca. Dominikanci su istovremeno preuzeli vr{enje inkvizitorske slu`be u Bosni, koju im je upravo 1233. povjerio papa Grgur IX, za zasluge u borbi protiv albi`anskih heretika u ju`noj Francuskoj. Red je osnovao {panjolski monah Dominik de Guzman (Gouzmn), upravo u vrijeme kri`arskog rata protiv albi`ana 12091216. godine. Kao zagri`eni pobornici inkvizicije, dominikanci su na svoj grb stavljali psa koji razdire heretika, nazivaju}i sebe istovremeno "psima Gospodnjim". Uprkos takvoj
40

reputaciji, zagri`enoj vjerskoj gorljivosti i surovosti, dominikanci nisu uspjeli u svojoj misionarskoj slu`bi u Bosni. Razvoj feudalizma u Bosni poja~an je u prve tri decenije XIII st., {to zna~i istovremeno sa istovjetnim procesima u Srbiji, na jednoj, te ugarskohrvatskoj dr`avi, na drugoj strani. Srednji i sitni sloj plemstva u Bosni obrazuje se od onih koji su uspjeli zadr`ati slobodu i izbje}i feudalne obaveze te se o~uvati od slu`bi i poslova koji dru{tveno uni`avaju. Plemstvo je uvijek dr`alo ~vrstu vezu sa {irom zajednicom krvnog srodstva, zvanom "pleme", koje je ~esto bilo brojno, sna`no i ~vrsto ukorijenjeno na "plemenitom" ili "plemenitoj ba{tini", {to je bilo i ostalo bitno obilje`je bosanske vlastele. Krupni velika{i nastoje da `upe i oblasti, kojima su do tada upravljali kao vladarevi slu`benici, pretvore u svoje feude. Ban Matej Ninoslav je 1233. pisao papi Grguru IX da se njegova vlastela ne pokorava, prema starom obi~aju, njegovoj vrhovnoj vlasti, nego samostalno upravlja povjerenim `upama. Dok su njegovi preci, `alio se ban Ninoslav, "po starom obi~aju", povjeravali `upe i sela kome su htjeli i oduzimali ih prema vlastitom naho|enju i potrebi, sada njemu, "koji je nedavno sa hereti~ke pre{ao na katoli~ku vjeru i po~eo da goni heretike", dr`aoci posjeda "uskra}uju poslu{nost, kr{e stare obi~aje" i zadr`avaju posjede "protiv njegove volje". Da bi pomogao banu Ninoslavu da u~vrsti svoj autoritet, papa je zatra`io od hercega Hrvatske, Kolomana, sina ugarskog kralja, da preduzme korake kako bi se u Bosni odr`ao "stari obi~aj". To bi bilo "na korist vjere a na propast hereti~ke opa~ine", jer ne smije se dopustiti da Ninoslav kao katolik bude "u gorem polo`aju nego {to su bili njegovi preci koji su bili zara`eni hereti~kim krivovjerjem". Sigurno je papa pri tome imao u vidu i potrebe katoli~ke crkve za zemlji{nim posjedom i feudalnim povlasticama koje uz njega idu. Katoli~ka crkva, odnosno bosanska biskupija, poslije Sabora na Bilinu polju, bila je obdarena posjedima i feudalnim povlasticama u cijeloj Bosni. Vlastela je u toku razvoja feudalizma prigrabila mnoge "`upe i zemlje" koje su poslije 1203. darovane katoli~koj crkvi. Izvjesno je da je u tom pogledu do{lo do sukoba izme|u bana Ninoslava i njegove vlastele. Nakon izvje{taja iz Bosne da je ban Ninoslav ponovno pri{ao hereticima i da je njihov pokret zahvatio i susjedne zemlje, posebno Slavoniju, papa je obnovio zahtjev da se protiv Bosne povede kri`arski rat. Papa je u jednom aktu iz 1234. ustanovio da je u Bosni "naraslo mno{tvo nevjernika", tako da "sva zemlja izgleda kao `alosna i neprohodna pustinja, zarasla u trnje i koprive". Kako se kri`arska akcija nije mogla provesti bez u~e{}a Ugarske, to je novom bosanskom biskupu, Ivanu Teutoncu nalo`eno da tamo propovi41

jeda "sveti rat" protiv bosanskih i slavonskih heretika da bi se i od same Ugarske otklonila opasnost koja joj se pribli`ava. Biskup je dobio ovla{tenje da daje oprost od grijehova i razne povlastice svima koji se svrstaju u kri`arske redove i po|u u rat "za uni{tenje heretika". ^ak je i paliku}ama i nasilnicima koji su digli ruku na crkvena lica obe}an oprost od grijeha, samo ako stupe u kri`arsku vojsku. Cijela kri`arska vojna povjerena je hercegu Kolomanu, koji je dobio posebna ovla{tenja. Prema odluci ugarskog kralja, sa kojom se saglasio i papa, trebalo je da se Bosna stavi pod neposrednu hercegovu vlast, {to je pretpostavljalo uklanjanje doma}e bosanske dinastije. Time je kri`arski pohod dobio zna~aj osvaja~kog rata, ~ime se pokazalo da je patarenstvo bana Ninoslava prije svega politi~ki, a ne vjerski problem. Ugarski su kraljevi o~ito svoje politi~ke protivnike progla{avali hereticima, a borbu protiv njihove hereze uzimali kao povod i izgovor za nametanje svoje vlasti nad Bosnom. Odatle je i u Bosni pitanje odbrane navodne hereti~ke crkve neophodno imalo dr`avnopoliti~ki zna~aj. Tako ni ban Matej Ninoslav, suo~en sa napadom na svoju zemlju, nije oklijevao da se, bez obzira na vjerska pitanja, odmah stavi na ~elo otpora protiv Rima i Ugarske. Kada ga je Rim optu`io da je ponovno otpao od katolicizma, ban Matej Ninoslav odbacio je to izjavom da je samo "iz nevolje primio pomo} heretika protiv svojih neprijatelja". Rat je po~eo 1235. i trajao je, sa prekidima, tri godine. Kri`arima je pru`en sna`an i odlu~an otpor, pa je usljed te{ko}a ratovanja bosanski biskup Ivan Teutonac ve} prve godine rata tra`io od Rima da bude razrije{en du`nosti. Kolomanova vojska uspjela je, uz mnogo prolivene krvi, pro}i kroz Bosnu i Humsku zemlju. Kada se vojska 1237/38. povukla sa plijenom koji je usput naplja~kala, stvari su u Bosni opet krenule svojim uobi~ajenim tokom. Ratom nije bila ugro`ena samo Crkva bosanska i bosanski krstjani, nego istovremeno i posjedni~ki interesi bosanske vlastele i ostalog stanovni{tva, te dinasti~ki interesi bosanskog bana. Kri`arski rat, pokrenut u cilju istrebljenja heretika, ujedinio je u otporu sve strukture bosanske dr`ave doma}u crkvu, vlastelu, selja{tvo i vladara. Zahvaljuju}i tako udru`enom otporu, kri`ari nisu uspjeli posti}i nikakav trajan uspjeh. Po okon~anju rata briga o za{titi interesa rimske crkve prepu{tena je nadbiskupu Kalo~e, koji je u pograni~nim dijelovima Bosne podigao vi{e tvr|ava "radi odbrane crkve i vjere i radi istrebljenja heretika". Iz tih tvr|ava sa ugarskim posadama vr{eni su povremeni oru`ani izleti u okolna podru~ja. U tom smislu papa u jednom kasnijem aktu odaje priznanje kalo~kim nadbiskupima za uspjehe u borbi protiv heretika, ali u stvarnosti snaga i uticaj Crkve bosanske nisu osjetno oslabili.
42

Dominikanci su, nakon preuzimanja bosanske biskupije, namjeravali da u Bosni rimska kurija i ugarski dvor podignu biskupsku katedralnu crkvu radi podizanja biskupova autoriteta i u~vr{}enja katoli~ke crkvene organizacije. Umjesto toga, godine 1237. biskup Ivan Teutonac napu{ta svoj polo`aj i odlazi iz Bosne. Na njegovo mjesto imenovan je 1238, kao bosanski biskup, dominikanac Ponsa. On je, kao i njegov prethodnik, nai{ao u zemlji na trpeljiv otpor stanovni{tva, koje je odbijalo da daje crkvene da`bine. Zato mu je, da bi se biskupija mogla izdr`avati, godine 1239. herceg Koloman poklonio \akovo u Slavoniji, sa okolnim zemlji{tem i svim feudalnim pravima. Odmah nakon odbrane zemlje od kri`ara, ban Ninoslav je zaklju~io s prolje}a 1240. ugovor sa Dubrovnikom o trgovini i prijateljstvu. Tim je povodom "Matej Ninoslav, po milosti Bo`joj veliki ban bosanski", izdao povelju u kojoj ka`e da je do{ao u Dubrovnik starim prijateljima, "vlasteli i op}ini gradskoj", sa svojim "boljarima" vojvodom Juri{om, tep~ijom Radonjom i njegovim bratom Simeonom, peharnikom Mironom i drugom vlastelom Zabarem, Prada{em, Prijezdom, Sfinorom, Slavkom Pali~i}em i Gredislavom Turbi}em. Skupa s njima, ban je dubrova~koj vlasteli i knezu Nikoli Toni}u obe}ao "vje~ni mir i ljubav, kako se potpi{e", te da to imaju po{tovati i on sam i njegov sin i unuk i svi njegovi "kmeti, ljudi i vladalci". Ban Ninoslav se obavezao ugovorom da }e braniti Dubrovnik ako bi zaratio s ra{kim kraljem. Sve to pokazuje da je, bez obzira na tek izdr`ani kri`arski rat, vojna snaga bana bila zna~ajna, a njegova vlast, barem u najve}em i najva`nijem dijelu Bosne, ~vrsta i postojana. Po~etkom ~etrdesetih godina XIII st. (124142) ugarskohrvatsko kraljevstvo pogodila je velika tatarska najezda, koja je opusto{ila sve {to joj se na{lo na putu od Karpata do zidina dalmatinskih gradova. Tatari su zaobi{li Bosnu, ~ime su vlast, polo`aj i vojna snaga bana Ninoslava dalje u~vr{}eni i oja~ani. Ban se osje}ao toliko mo}nim da je prihvatio poziv Spli}ana, koji su tada bili u neprijateljstvu s kraljem Belom IV, pa im je sa ja~om vojskom 124344. pomogao u ratu protiv kralju odanog Trogira. Vjerodostojan zapis o tome ostavio je poznati splitski ljetopisac Toma Arhi|akon. On op{irno pri~a kako su Spli}ani u sukobu sa Trogirom pozvali u pomo} bana Mateja Ninoslava, platili mu novcem iz gradske blagajne i izabrali ga za svog kneza. Ban Ninoslav je, bez oklijevanja i zabacuju}i obzire prema ugarskom kralju, prihvatio poziv i sa svojom vojskom primjerno kaznio Trogirane, nakon ~ega su mu i oni dali kne`evsku ~ast. Poslije je ban oti{ao natrag u svoju zemlju, a u Splitu je ostavio "jednog od svojih sinova sa jakom konjicom". Iz toga je jasno da Spli}ani nisu Ninoslava
43

dr`ali heretikom, jer ga ne bi pustili u grad, po{to im je samim gradskim statutom iz 1242. bilo zabranjeno da hereticima pru`aju gostoprimstvo. Smatraju}i da su ovom intervencijom bana Ninoslava povrije|ena njegova suverena prava nad dalmatinskim gradovima, ugarskohrvatski kralj Bela IV je 1244. poveo kazneni pohod protiv bana kao svog politi~kog protivnika. Pred prijetnjom novog rata, ban Ninoslav je bio prisiljen da izrazi lojalnost ugarskom kralju, te da pristane da se bosanskoj biskupiji priznaju prava i povlastice na ranije joj datim posjedima. Ti su posjedi, uz pristanak bana, potvr|eni poveljom koju je kralj Bela izdao 20. VI 1244. godine. Njihov obim nije bio mali i bilo ih je u mnogim `upama, od Usore do Neretve i od Uskoplja do Pra~e, pa bi prihod s njih, da se mogao redovno ubirati, sigurno predstavljao solidnu materijalnu osnovu za organizaciju i djelovanje katoli~ke crkve. Ali u Bosni se ni uz sve prijetnje i pritiske rimske kurije i ugarskih kraljeva nisu mogli ostvariti uvjeti za njihovu redovno ubiranje. Tome ni{ta nisu pomogle ni utvrde koje je po Bosni, "radi odbrane vjere" i za{tite crkve, podigao kalo~ki nadbiskup. Izvrgnute stalnim napadima doma}e vlastele i stanovni{tva, te su tvr|ave i utvrde postepeno sasvim propale. Od godine 1246. u~estali su zahtjevi iz Rima kalo~kom nadbiskupu da se protiv Bosne povede novi kri`arski rat i da se zemlja koja se otme od heretika dodijeli "pravovjernim kr{}anima". Za novi kri`arski pohod nije bilo ni volje niti uvjeta, a bosanski biskup toliko je osiroma{io da su, na papinu molbu, po ugarskim zemljama prikupljani nov~ani prilozi za izdr`avanje njega i njegove crkve. Jedino rje{enje je bilo da bosanski biskup premjesti svoje sjedi{te u \akovo u Slavoniji, gdje je odranije imao zemlji{ne posjede. Tamo se ve} od 1252. redovno spominje dvor bosanskog biskupa. Tako su bosanski biskupi prenijeli svoje sjedi{te izvan Bosne. Oni su sa te sigurne udaljednosti upravljali svojom biskupijom, u koju uglavnom vi{e nisu zalazili. Tako se upravo u vrijeme uspona bosanske vlastele za vladavine bana Mateja Ninoslava, koji se iskazao kao odlu~an i sposoban vladar, uprkos svim nastojanjima Rima i Ugarske da uni{te bosansku herezu, kona~no u~vrstila i potvrdila Crkva bosanska. Istovremeno, kona~no se u~vrstila i afirmirala stale{ka organizacija i struktura bosanske vlastele. U zajedni~koj odbrani od vanjskih neprijatelja, crkva i vlastela su se me|usobno sve vi{e pribli`avale. Vlastela je sve vi{e prihvatala vjersko u~enje bosanske crkve, dok je crkva istovremeno ulazila u svjetovne poslove vlastele. Udru`ena sa Crkvom bosanskom i brane}i je od nasrtaja rimske crkve i ugarskohrvatske dr`ave, vlastela je time istovremeno {titila svoje feudalne zemljoposjedni~ke interese. Uvjet opstanka i crkve i vlastele bila je samostalna bosanska
44

dr`ava. Izme|u katoli~anstva i pravoslavlja usko podru~je Crkve bosanske moglo se odr`ati samo unutar granica bosanske dr`ave. S druge strane, bosanska vlastela je samo unutar tih istih granica mogla imati i odr`avati svoju odlu~uju}u politi~ku rije~. U svakoj drugoj dr`avnoj tvorevini, srpskoj ili ugarskohrvatskoj, Bosna bi geografski bila periferna oblast, pa bi i njena vlastela bila politi~ki sasvim marginalizirana. U tom smislu, stale{ki organizirana vlastela, kao politi~ki narod srednjovjekovne Bosne, i posebno ustrojena Crkva bosanska, svojim interesima i svije{}u o njima, imale su presudnu ulogu u etni~kom razvoju i oblikovanju Bosne. Vlastela i crkva su, prije svega, bile nosioci zemaljskog imena Bosne i Bosanaca (Bo{njana ili Bo{njaka) i ~uvari svojih prava i svoje teritorijalne zasebnosti, osobenosti i cjeline. Iz samosvijesti o sebi i svojim interesima proizlazila je i svijest o zna~aju vlastite teritorije za njihovo o~uvanje. Takva su osje}anja le`ala u korijenu bosanskog patriotizma i evolucije bo{nja~kog etniciteta. Me|utim, ono {to je ~inilo osobenosti etni~kopoliti~kog razvoja Bosne nisu bile neke velike razlike u njenom feudalnom ustrojstvu i dr`avnoj organizaciji u odnosu na susjedne zemlje, Srbiju i Hrvatsku sa Ugarskom. Zapravo, svi ti politi~ki entiteti su u doba razvijenog feudalizma predstavljali stale{ke monarhije, u kojima je vlast vladara u ve}oj ili manjoj mjeri, zavisno od odnosa snaga, bila ograni~ena pravima vlastele, odnosno institucijom stale{ke skup{tine, feudalnog ili dr`avnog sabora. Osnova razli~itog etnopoliti~kog razvoja Bosne le`i u njenoj posebnoj crkvi i njenim su{tinskim razlikama u odnosu na rimokatoli~ku i srpskopravoslavnu crkvu. Katoli~ka i isto~nopravoslavna crkva su pored hijerarhije i mona{kih redova imale i razu|enu mre`u `upa i parohija, sa sve}enstvom koje je stalno vr{ilo uticaj na svakodnevni `ivot vjernika, okupljaju}i ih na mise i bogoslu`enja, dijele}i im svete tajne i oproste od grijehova, pribavljaju}i im Bo`iju milost i na ovom i na onom svijetu. Nasuprot tome, Crkva bosanska je, mada je imala izvjesnu hijerarhiju sa strojnicima, gostima i didom (djed), koji je stajao na njenom ~elu, u osnovi bila ograni~ena na uski krug "savr{enih" ili "pravih krstjana koji grijeha ne ljube". Ostalo je bila masa obi~nih vjernika, "mrsnih ljudi", koji nisu imali posebne crkvene milosti. Odatle, {iroki slojevi stanovni{tva u Bosni su ostali u nekom nejasno definiranom stanju izme|u svojih starih paganskih vjerovanja i kr{}anstva. Tek pred kraj XIV i kroz prvu polovinu XV st. dvije velike crkve, zapadna i isto~na, polahko osvajaju bosanski prostor, a skoro istovremeno s njima u Bosnu dolazi islam.

45

Bosna u borbi za odbranu samostalnosti protiv ugarskih kraljeva i hrvatskih velika{a

Posljednje spominjanje bana Mateja Ninoslava poti~e iz 1249, kada je opet u punoj snazi obnovio svoj raniji ugovor sa Dubrovnikom. Nakon {to je sjedi{te Bosanske biskupije izmje{teno u \akovo, pod neposrednu vlast ugarskog nadbiskupa u Kalo~i, kralj Bela IV poveo je 1253. odlu~an rat protiv Bosne i uglavnom uspio savladati otpor u cijeloj zemlji. Ninoslavljev ro|ak i nasljednik Prijezda pre{ao je sasvim na stranu ugarskog kralja, koji mu je kao priznanje za poslu{no dr`anje darovao 1255. `upu Novake u Slavoniji. Time je ban Prijezda po svim znamenjima bio uklju~en u ugarskohrvatski donacionalni feudalni sustav. Bosanska dr`ava je podijeljena tako {to je Prijezda kao bosanski ban vladao Bosnom i Donjim Krajima, dok su Usora i Soli izdvojene u posebnu banovinu i povjerene na upravljanje raznim li~nostima odanim ugarskoj kraljevskoj ku}i. Vrhovnu vlast ugarskog kralja priznao je i humski `upan Radoslav. Prijezda je, kao srodnik prethodnog bana Ninoslava, nastavio red nasljednih bosanskih banova, pa se kao takav op}enito smatra osniva~em dinastije Kotromani}a. Bez obzira na to, Prijezda je odano izvr{avao svoje feudalne obaveze prema ugarskoj kruni. U tom je smislu jedan odred bosanske vojske u~estvovao 1260. na strani kralja Bele IV u njegovom ratu protiv ~e{kog kralja P{emisla Otokara. Ugarska je sa istoka i sjevera okru`ila Bosnu sa vi{e sebi pot~injenih banovina usorskom, ma~vanskom i ku~evskobrani~evskom, koje je ustanovljavala kao dio svog odbrambenog sistema, od Karpata do Dalmacije. Ma~vanskom banovinom, koja je uklju~ivala i Beograd, i brani~evskom banovinom vladao je, pod ugarskim patronatom, kralj Stefan Dragutin. Te su teritorije predstavljale jednu od tada{nje dvije srpske dr`ave. Kralj Dragutin je svjesno, uz ugarsku pomo}, preoteo vlast svome ocu Uro{u Nemanji}u. Stefan Dragutin je ubrzo do{ao u sukob sa svojim bratom Milutinom, pa su tako njihovim me|usobnim sporazumom nastale dvije srpske dr`ave. Na jugu je kao "ra{ki kralj" vladao Milutin, a na sjeveru je biv{im ugarskim prostorima upravljao Dragutin, poznat kao "sremski kralj". Za njegova je
46

vremena krenuo talas srpskovla{ke kolonizacije prema sjeveru. Stefan Dragutin je od 1284, kao ugarski vazal, upravljao oblastima Usorom i Soli, u kojima je, prema njegovom `ivotopisu, "mnoge od heretika obratio na vjeru hristiansku i krstio ih". Dragutinova k}erka Jelisaveta udala se za Stjepana, sina bana Prijezde, ~ime su Kotromani}i do{li u srodstvo sa Nemanji}ima. Kralj Dragutin stalno se zanimao za vjerske i druge odnose u Bosni, nastoje}i na njih na odre|en na~in uticati. Posljednji akt koji je ban Prijezda kao vladar u~inio vjerovatno je povelja kojom je u maju 1287. svom zetu iz ku}e Baboni}a Vodi~kih na Sani darovao, uz pristanak "velika{a sve Bosne", `upu Zemljanik (Zemunik) u podru~ju Gornjeg Vrbasa. Prijezdu je naslijedio njegov sin, ban Stjepan I Kotromani}. U to vrijeme ugarske prevlasti u Bosni progoni navodnih heretika nisu prestajali. Svuda u zemlji osje}ala se op}a pravna nesigurnost. To je ugro`avalo trgovinu i veoma poga|alo narod, kojemu slaba banska vlast nije mogla pru`iti za{titu. Kao posljedica toga razgranala se jedino trgovina bosanskim robljem, koje se iz svih krajeva Bosne, posebno iz oblasti Usore pod vla{}u Stefana Dragutina, dovodi u Dubrovnik i druge primorske gradove. Odatle su robovi i ropkinje (servi et ancillae) dalje prodavani po talijanskim gradovima, gdje su naj~e{}e slu`ili kao ku}na posluga. Na sve proteste bosanskih banova papi {to se njihovi podanici odvode u ropstvo, koje u samoj Bosni nije postojalo, Dubrov~ani, Kotorani, Spli}ani i drugi pravdali su se time da su u pitanju heretici, a ne pravovjerni katolici. S obzirom na to da pola stolje}a dominikanskog misionarskog i inkvizitorskog rada na iskorjenjivanju bosanske hereze nije dalo nikakve rezultate, to je kralj Stefan Dragutin, stalno zaokupljen tim pritanjem, tra`io od pape da se dominikanci u Bosni zamijene franjevcima. Papa je prihvatio tu inicijativu pa se 1291. godine obratio franjeva~kim starje{inama u Dalmaciji i Slavoniji da u Bosnu upute svoja dva redovnika "koji su verzirani u pismenosti i vje{ti jeziku one oblasti". U Rimu se kona~no shvatilo da je prvi uvjet mogu}eg uspjeha u borbi protiv bosanskih heretika znanje jezika sredine u kojoj su oni djelovali. Tako su franjevci krajem XIII st. stigli u Bosnu, gdje su vremenom postali jednim od vrlo zna~ajnih ~inilaca njenog etnopoliti~kog razvoja i op}enito kulturnog i vjerskog `ivota. Franjeva~ki red Male bra}e (Ordo fratrum minorum) spada me|u "prosja~ke" mona{ke redove. Osniva~ mu je Franjo Asi{ki (Francesco dAssisi), porijeklom iz imu}ne trgova~ke porodice. Poslije du`e bolesti njegova su vjerska osje}anja intenzivirana. Svojim vizionarskim istupima po~eo je pridobijati sljedbenike, koji su prihvatili njegov zahtjev o odricanju i siroma{tvu. Red je ustanovljen 1209, s ciljem
47

{irenja katoli~anstva i borbe protiv heretika. U skladu sa svojim zavjetom o odricanju i siroma{tvu, franjevci su nosili jednostavnu, tamno sme|u vunenu odje}u s kapulja~om, u`etom oko pasa i sandalama. Franjevci su vremenom potpuno istisnuli dominikance iz Bosne. U svojoj su se misionarskoj djelatnosti, antihereti~koj propagandi i borbi slu`ili znatno druga~ijim metodama nego njihovi prethodnici. Mada silu i inkvizitorske metode nisu sasvim odbacili, oni su te`i{te svoje djelatnosti stavili, s jedne strane, na postepeno, ali uporno pribli`avanje narodu, a s druge su tra`ili na~in da se kao savjetodavci i posrednici u raznim politi~kim i diplomatskim poslovima nametnu vladaru i njegovom dvoru te samoj bosanskoj vlasteli. U tome su vremenom uspjeli pa su, kada je rije~ o politi~kim i diplomatskim poslovima vladara i vlastele, pri kraju bosanske dr`avne samostalnosti uspjeli skoro potpuno marginalizirati ulogu Crkve bosanske. U vanjskopoliti~kim poslovima bosanskog dvora u~e{}e predstavnika Crkve bosanske uvijek je bilo vrlo diskretno, skoro nevidljivo. To je bilo sasvim razumljivo, jer se na njih izvan Bosne gledalo s podozrenjem i neprijateljski, kao na heretike. Zato se bosanski krstjanin u XV st., kada je veoma o`ivjelo vanjskopoliti~ko djelovanje bosanskih kraljeva i velika{a, rijetko susre}e "u bilo kakvoj diplomatskoj misiji". Odatle skoro nestvarno djeluje vijest da je kao izaslanik kralja Ostoje u Dubrovniku 1403. du`e vremena boravio "pataren" Vlatko. Kasnije se kao poslanik iz Bosne u razli~itim misijama u Dubrovniku vi{e puta spominje neki fratar Stjepan. Mada se ne spominju ~esto u diplomatskim misijama, to ne zna~i da visoki pripadnici Crkve bosanske nisu imali uticaja na vanjsku politiku bosanske dr`ave. To je posebno bio slu~aj kada su se me|unarodni pregovori obavljali na tlu Bosne. Dubrov~ani su svoje izaslanike pred put u Bosnu na trgova~ke i druge pregovore u pravilu napu}ivali da povelje i povlastice "prema obi~aju" potvrde "kralj, kraljica, baroni i patareni". Pojedini krupni bosanski velika{i koristili su se bez ustru~avanja u pregovara~kim i op}enito diplomatskim misijama uslugama visokih starje{ina Crkve bosanske. U tom su se svojstvu na dvorovima Pavlovi}a i Kosa~a ~esto spominjali pojedini krstjani. Najpoznatiji od njih bio je "starac", a kasnije "gost" Radin, koji je za svog gospodara Radoslava Pavlovi}a obavljao razne poslove u Dubrovniku. On je 1437. pre{ao u slu`bu Stjepana Vuk~i}a Kosa~e, koji ga je tako|er raznim poslovima slao kao svog izaslanika u Dubrovnik. U vrijeme otvorenog sukoba hercega Stjepana sa Dubrovnikom, gost Radin je odr`avao tajne veze sa Dubrov~anima i od njihovih poklona dobro se obogatio, o ~emu svjedo~i njegov testament. Od vremena kralja Stjepana Toma{a 1443. franjevci dolaze do sve ve}eg uticaja na dvoru i kona~no uklanjaju pripadnike Crkve bosanske kao
48

bitne ~inioce u bosanskoj vanjskoj politici. U politi~kim planovima rimske kurije u to je vrijeme gospodarila ideja kri`arskog rata protiv Osmanlija. Stvarni izvr{ioci ove politike u Bosni bili su "papin izaslanik i franjevci". Na njihov nagovor kralj je tra`io, a 18. VI 1447. i dobio odobrenje iz Rima da mo`e uzeti dvojicu franjevaca kao svoje kapelane i slati ih na stranu kao poslanike, bez prethodnog odobrenja njihovog starje{ine. Franjevci su, izme|u ostalog, i na taj na~in uspjeli mirnim putem u~initi ono {to ugarskim kraljevima nije po{lo za rukom da u~ine silom, tj. da obuzdaju Crkvu bosansku i njeno u~enje. Prema nekim, po svemu sude}i pretjeranim procjenama, franjevci su za oko 120 godina misionarskog rada, od 1339. do 1463, uspjeli u Bosni obratiti na katoli~anstvo "preko 500.000 bogomilskih sljedbenika", {to je ~inilo "preko ~etiri petine pu~anstva u tada{njoj bosanskoj dr`avi". Franjevci su kroz kasniju bosansku povijest ~esto hvaljeni kao narodni fratri, bosanski rodoljubi i ~uvari uspomene na srednjovjekovnu bosansku dr`avu, {to su oni, bez sumnje, u velikoj mjeri bili. Njihov starje{ina fra An|elo Zvizdovi} Vrhbosanski imao je hrabrosti da u trenutku pada Bosne iza|e pred sultana Mehmeda II Fatiha i zatra`i za bosanske franjevce slobodu daljeg vjerskog djelovanja. Sultan Fatih mu je, u skladu sa {erijatskim propisima, u tom smislu izdao 28. V 1464. ahdnamu, tj. pismenu "obavezu" ili "jamstvo" o slobodi daljeg vjerskog rada. Tom su ahdnamom katolici u Bosni dobili mir i slobodu vjeroispovijedanja dotle dok budu mirni i dok se pokoravaju sultanovim zapovijedima. Kao vjerska zajednica, oni su ustvari time opstali i pre`ivjeli u Bosni. U godinama obnove, nakon tatarske provale u ugarske i hrvatske zemlje, veoma je oja~ala mo} pojedinih velika{kih porodica. Oslabljena kraljevska vlast morala se osloniti na krupnu vlastelu koja se, dok je cijela zemlja stradala, uspjela odr`ati u tvrdim i te{ko pristupa~nim zamkovima i utvrdama. Me|u velika{kim porodicama posebno su oja~ali knezovi [ubi}i, kojima je sjedi{te bilo u njihovoj nasljednoj `upi Bribir (u zale|u [ibenika i Skradina). Oni tokom XIII st. uporno {ire svoje porodi~ne posjede, prvo u Dalmaciji, gdje su uspjeli ovladati i gradovima [ibenikom, Trogirom i Splitom, a povremeno i Zadrom, te donjim tokom i u{}em Neretve. [ubi}i se potom okre}u na sjever, prema Hrvatskoj. Koriste}i se okolnostima nastalim u vrijeme borbe za ugarskohrvatsko prijestolje, izme|u Arpadovi}a i napuljskih kraljeva An`ujaca (Anjou), [ubi}i su se u posljednoj deceniji XIII st. ustvari izdigli do dinasti~ke mo}i. Pretendenti na ugarskohrvatsko prijestolje prosto su se utrkivali za njihovu naklonost, dijele}i im titule i ~asti koje su oni u stvarnosti ve} u`ivali. Najmo}niji me|u njima, Pavao [ubi}, postao je krajem XIII st. stvarni vladar u Dalmaciji i Hrvatskoj, tako da
49

se njegova vlast prostirala "sve do pokrajine koja se zove Bosna". Pavao [ubi} nije krio namjeru da svoju vlast pro{iri upravo i na tu "provinciju", odnosno zemlju. U svojoj povelji iz 1299. Pavao se naziva "ban (banus) Hrvatske i Dalmacije i gospodar (dominus) Bosne". Nedostajala je ipak titula bosanskoga bana. Smatraju}i se ve} dovoljno mo}nim, a uz naklonost pretendenata na ugarskohrvatsko prijestolje, Pavao I [ubi} postavio je 1302. svoga brata Mladena za bosanskog bana, sa titulom Mladen I [ubi}. Tada{nji bosanski ban Stjepan I Kotromani} pru`io je [ubi}ima odlu~an otpor. U cijeloj Bosni vo|ene su `estoke borbe. Ban Stjepan I bio je potisnut sve do isto~ne granice Bosne, gdje su se u junu 1302. susrele na Drini dvije vojske. Iako je Mladen [ubi} u dramati~nom sukobu savladao bosansku vojsku, njegov polo`aj u Bosni nije bio nimalo siguran niti stabilan. Rat je imao i vjersku dimenziju borbe protiv bosanskih heretika, tj. pripadnika Crkve bosanske. ^itavo navodno banovanje Mladena [ubi}a proteklo je u neprestanom ratovanju sa Bo{njacima i njihovim banom Stjepanom I Kotromani}em. U jednom od tih u~estalih bojeva Mladen [ubi} je 1304. kona~no i sam izgubio `ivot. Za njegovog nasljednika Pavao [ubi} je postavio svoga sina Mladena, koji se titulirao kao Mladen II, "gospodar ~itave Bosne". To gospodstvo zasnivalo se na sistemu vazalnih veza i odnosa koje je Mladen [ubi} uspostavio sa dobrim dijelom bosanske vlastele, posebno onom iz Donjih Krajeva, koja mu je geografski bila najbli`a. Sli~nu vezu i kompromis najvjerovatnije je uspostavio i sa Stjepanom I Kotromani}em. U toku unutra{njih nereda, do kojih je do{lo nakon smrti bana Stjepana I Kotromani}a, Mladen [ubi} je ponovno oru`jem krenuo na Bosnu i uzeo pod svoj patronat Stjepanovog sina, budu}eg bosanskog bana Stjepana II Kotromani}a. Na stabiliziranje odnosa izme|u [ubi}a i Kotromani}a vjerovatno je uticala i ~injenica da su se u me|uvremenu i rodbinski povezali. Poslije okon~anja borbi za ugarskohrvatsko prijestolje, novi kralj An`ujac, Karlo I Robert, postepeno ru{i i obuzdava mo} jednog po jednog osamostaljenog ugarskog i hrvatskog velika{a ("oligarha"). Ban Stjepan II Kotromani} je u tome odmah vidio za sebe priliku i mogu}nost da iza|e iz sjene [ubi}a. On se radi toga sasvim logi~no vezao za sna`nog i odlu~nog An`ujca. U borbi protiv Mladena [ubi}a, ban Stjepan II uspio je privu}i na svoju stranu i neke njegove dotada{nje vazale u Donjim Krajima, na prvom mjestu uticajne knezove Stipani}e Hrvatini}e, koji su dr`ali tvrdi grad Klju~. Bitkom u Poljicama (kod Splita), kralj Karlo Robert nanio je odlu~uju}i poraz [ubi}ima i tako sru{io njihovu dotada{nju mo}. Time je ujedno okon~ana i njihova vlast u Bosni. U neredima koji su nastali slomom [ubi}a, ban Stjepan II Kotromani} nije pristao uz hrvatsku vlastelu, koja je ustala
50

protiv kralja, ve} je stao na stranu kralja, ~ime je sebi i svojoj dr`avi osigurao dobre i ~vrste odnose sa ugarskim dvorom. On je tako na najbolji na~in iskoristio politi~ke posljedice sloma [ubi}a. U banu Stjepanu II Bosna je, poslije du`eg vremena, dobila vladara izrazite politi~ke mudrosti i dr`avnika koji je odlu~nim i krupnim potezima uveo svoju zemlju u glavne tokove balkanske politike. U vrlo kratkom vremenu, od samo ~etiri godine, od 1322. do 1326, ban Stjepan II kona~no je pripojio Bosni Donje Krajeve (Bosanska krajina), oblasti Usoru i Soli, `upe Duvno, Hlivno i Glamo~ (tzv. Zavr{je ili Tropolje), zatim primorje od Neretve do Cetine (Neretljanska krajina), te na kraju Humsku zemlju. Tako je Pribisav, "Dijak bana Stipana", mogao ve} oko 1323. zapisati da njegov gospodar dr`i zemlju "od Save do mora, od Cetine do Drine". Time su za vrijeme Stjepana II Kotromani}a trajno uobli~ene teritorijalne konture savremene Bosne. U naporima bana Stjepana II da u~vrsti granice svoje dr`ave, posebno mjesto zauzimao je Hum. U vrijeme bana Kulina Humskom zemljom ili obla{}u vladao je knez Miroslav, brat Stefana Nemanje, a potom njegovi nasljednici, kao vazali ra{kih, odnosno srpskih vladara. Mada je sve do 1326. Hum bio politi~ki uglavnom odvojen od Bosne, postojala je velika kulturnohistorijska povezanost ovih prostora. Pored toga, Hum je predstavljao i privrednu sponu Bosne sa Dubrovnikom. U isto vrijeme kada i Bosna, Hum je bio zahva}en herezom. Gone}i heretike, herceg Hrvatske Koloman upao je 1239. sa svojom kri`arskom vojskom i u Hum, odakle se ubrzo povukao. Bez obzira na ~injenicu {to je u Humu, usljed politi~kih veza sa Ra{kom, pravoslavno stanovni{tvo bilo srazmjerno brojno, zahumski episkop je pod pritiskom heretika sredinom XIII st. premjestio svoje sjedi{te iz Stona ~ak u manastir sv. Petra na Limu, u dana{njem Bijelom Polju. Srpski vladari i velika{i za dugo vremena nisu mogli pre`aliti gubitak Huma. Stefan Du{an je vi{e puta, na razne na~ine, poku{avao povratiti Hum. On je, me|u ostalim, ~etvrt stolje}a nakon gubitka Huma, godine 1350. poduzeo veliki vojni pohod na Bosnu, pa je stigao ~ak i do Bobovca, ali Hum nije povratio. Tako je ban Stjepan II ostao "po milosti Bo`joj gospodin svim zemljama bosanskim i Soli i Usore i Donjim Krajem i Humskoj zemlji". Ulazak Huma u sastav Bosne imao je dvije posljedice. Prva je da je Humska zemlja vremenom postala sredi{te okupljanja budu}eg prostora Hercegovine kao sastavnog dijela Bosne. Ban Stjepan II je ve} 1333. prodao Dubrov~anima Humsko primorje od Stona do Gruda (u Konavlama), sa poluotokom Pelje{cem. Kasnije su, 1419, odnosno 1426, vojvode Sandalj Hrani} i Radoslav Pavlovi} prodali Dubrov~anima i Konavle. Porodica
51

vojvode Sandalja Hrani}a, iz reda Kosa~a na Drini kod Gora`da, otimala je postepeno zemlje Pavlovi}a u Humu, a naro~ito poslije smrti vojvode Radoslava Pavlovi}a, 1441. godine. Tada je ve} u Humskoj zemlji i Podrinju vladao vojvoda Stjepan Kosa~a, koji je 1448, da bi podigao svoj ugled, dobio ili uzeo naslov "hercega od sv. Save", jer je Mile{eva, gdje su le`ale kosti Save Nemanji}a, bila u njegovom posjedu. Ne zna se ta~no ko je vojvodi Stjepanu dao titulu hercega. U literaturi se spominje da su to mogli biti njema~ki car Fridrih III, papa, sultan, napuljski kralj Alfons V, bosanski kralj, ili jednostavno on sam sebi. To nije toliko zna~ajno, koliko ~injenica da se od tada cjelokupan posjed kojim je, kao dijelom Bosne, upravljao herceg Stjepan vi{e nije nazivao Humskom, nego Hercegovom zemljom, tj. Hercegovinom. Imenom Hercegovina po~eo se tako od sredine XV st. nazivati cijeli prostor od Ostroga kod Nik{i}a na istoku do Imotskog na zapadu i od mora na jugu do Konjica na sjeveru. Druga posljedica pro{irenja Bosne na oblast Huma le`i u ~injenici da time u njenim dr`avnim granicama pravoslavlje, koje je to tada uglavnom bilo ograni~eno na Podrinje, dobija na zna~aju kao tre}a vjerska komponenta, pored Crkve bosanske i katoli~anstva. Izvjestan zamah pravoslavlja poma`u Sandalj Hrani}, a potom i herceg Stjepan, podizanjem vi{e crkava i hramova, kao {to su Hum, Polimlje, Gora`de, Dobrun, [}epan Polje, Savina kod HercegNovog i drugi. Srpska pravoslavna crkva uvijek je zauzimala izrazito neprijateljski stav prema bosanskim krstjanima i njihovoj vjerskoj organizaciji. O tome rje~ito govore brojne anateme i prokletstva koje je u svojim obrednicama i sinodicima Srpska crkva izricala protiv bosanskih heretika, navode}i ~esto poimenice najpoznatije i najpoduzetnije me|u njima. Na{av{i se u granicama bosanske dr`ave, pravoslavno sve{tenstvo, iako u na~elu i vjerskoj praksi krajnje odbojno prema Crkvi bosanskoj, nije na politi~kom polju dolazilo u sukob s njom. Razlog tome le`i mo`da i u ~injenici {to je herceg Stjepan Kosa~a pripadao, kao krstjanin, Crkvi bosanskoj. Iako je u nemanji}koj dr`avi politi~ki bila veoma poduzetna, pravoslavna crkva nije u Bosni poku{ala potisnuti Crkvu bosansku i nametnuti svoj uticaj na vladara i njegov dvor. Nasuprot tome, franjevci su, kako se ve} vidjelo, kao nosioci katolicizma u Bosni, sistematski i vrlo uporno nastojali istisnuti Crkvu bosansku kao politi~ki ~inilac na dvoru bosanskih vladara. Pro{irenjem bosanske dr`ave za vrijeme bana Stjepana II, u njen su okvir do{la i podru~ja duvanjske, stonske, a dijelom i zagreba~ke biskupije, ~ime je brojno oja~alo katoli~ko stanovni{tvo, a franjeva~ki misionarski rad dobio na prodornosti i zamahu.
52

U tom je sklopu 1340. uspostavljena Franjeva~ka bosanska vikarija sa sjedi{tem u Visokom. Pravoslavlje je bilo ograni~eno na isto~ne i ju`ne dijelove zemlje, ali u odnosu na heretike nije stajalo pasivno, nego je radilo na njihovom preobra}enju. Pri tome pravoslavna crkva, kao ni katoli~ka, nije odbacivala metode sile kada su joj uvjeti, mjesto i vrijeme to omogu}avali. Tako je postepeno preobra}enje bosanskih krstjana na pravoslavlje u oblasti Huma teklo srazmjerno mirnim putem, dok su u dijelovima Podrinja heretici sredinom XV st. progonima i silom uvo|eni u pravoslavlje.

53

Feudalna organizacija

Pored toga {to se teritorijalno {irila, Bosna je istovremeno za vrijeme duge i srazmjerno mirne vladavine bana Stjepana II Kotromani}a izuzetno privredno oja~ala. U to vrijeme Sasi otvaraju u Bosni rudnike, uglavnom plemenitih metala, ~ija je proizvodnja u Evropi tada bila u zastoju. To daje podsticaje trgovini sa Dubrovnikom i drugim gradovima s obje strane Jadrana, koja dobija do tada nepoznate razmjere. Na toj rudarskotrgova~koj osnovi u Bosni se postepeno uobli~uju gradska naselja srednjoevropskog tipa. Polahko izrasta i doma}i trgova~ki i poslovni sloj, prije svih me|u samom bosanskom vlastelom, koja je imala najvi{e koristi od teritorijalnog {irenja i privrednog uspona Bosne. Sa op}im privrednim razvitkom zemlje ja~ala je ekonomska i politi~ka mo} bosanske i humske vlastele. Da bi osigurao podr{ku vlastele, ban Stjepan II Kotromani} je, jo{ u vrijeme borbe protiv Mladena [ubi}a, darovao vlasteli mnoge ba{tine. Tako su mnogi me|u krupnom vlastelom dobili u posjed vi{e `upa. Nosioci prava vlasni{tva na vlastelinskim ba{tinama nisu bili pojedinci, nego cijeli vlastelinski rodovi, naj~e{}e grupa bra}e. To je imalo posebne posljedice na socijalnoekonomske i politi~ke odnose izme|u vlastele i vladara. Ta je okolnost davala bosanskoj vlasteli posebnu mo} i uticaj u dr`avi, koji je ona osiguravala preko svog feudalnog sabora. Jednom darovanu ba{tinu vladar vi{e nije mogao povratiti, jer je i izdajnik u ratu odgovarao "glavom svojom ili blagom", a ostalim ~lanovima njegove porodice ba{tina se nije mogla dirati. Sam vladar nije mogao suditi vlasteli za izdaju ili nevjeru (neodazivanje u rat, kovanje novca, uzurpacija vladarevih regalnih prava i sl.), nego su to ~inili "vlastelinski kolegiji", sastavljeni od same vlastele i predstavnika Crkve bosanske. U odnosima vladara i vlastele predstavnici Crkve bosanske u pravilu su dr`ali stranu vlastele. Vlastela je na svojim posjedima imala naj{ira imunitetska prava u odnosu na seljake kao naseljenike svog feuda. U prava vlastele nisu se mogli mije{ati vladarevi slu`benici (vladalci ili ~asnici). Politi~ka mo} vlastele izra`avala se posebno kroz njeno obavezno svjedo~enje pri izdavanju vladarskih povelja. Obi~no se najstariji vlastelin upisivao na povelji kao svjedok u vlastito ime i u ime svoje "bratje", {to je zna~ilo cijelog vlastelinskog roda.
54

U Bosni je postojao sistem hijerarhijskog vazaliteta, tako {to je ni`a ili "mala" vlastela zavisila od "velike vlastele" ili velmo`a. Jednako kao {to su vladari darivali ba{tine krupnoj vlasteli, uz odre|ene uslove i obaveze, tako su i velmo`e darivale manju vlastelu i vlastel~i}e, ~ime su ih stavljali u polo`aj svojih "slugu", tj. vazala. Ovi vazali su kao "sluge" "gospode bosanske" bili obavezni na "vjernu slu`bu", koja se prije svega sastojala u "vojevanju". Svaki vlastelin je kao vazal bio obavezan da "slu`i gospodinu oru`jem, kako mo`e najbolje". Pored toga, vazalska obaveza se mogla sastojati u slu`enju na dvoru svog gospodara, kao seniora. Vlastela je isto tako mogla za svog gospodara vr{iti razne misije i obavljati druge zadatke. U Bosni se sva vlastela nazivala knezovima, bez obzira da li se radilo o velikoj ili maloj vlasteli, odnosno o velmo`ama ili njihovim vazalima. Vlastela se tako|er ~esto me|usobno ~astila titulama `upana, vojvoda i velikih vojvoda. Ove su razne titule izra`avale samo dru{tveni i politi~ki rang njihovog nosioca, a ne neku posebnu funkciju. Cjelokupna je vlastela vukla svoju ekonomsku i politi~ku mo} iz svog vlastelinstva, tj. zemlji{nog posjeda na kojem su radile razli~ite kategorije seljaka kao podlo`nika. U srednjovjekovnoj Bosni nije bilo op}ih pravnih normi u vidu zakona pa su zato pravni polo`aj seljaka i oblici `ivljenja na bosanskom selu malo poznati. Izvjesno je da su ve}inu selja{tva ~inili feudalno zavisni zemljoradnici, koji se krajem postojanja bosanske feudalne dr`ave, u poveljama i drugim ispravama, spominju kao kmeti ili kmeti}i. Tako je kralj Stjepan Toma{evi} 1461. poklonio svome stricu Radivoju "{est kmeta i vinogradi". U starijim poveljama zavisni su se seljaci naj~e{}e spominjali samo kao "~ovjek" ili "ljudi". Tu se uvijek radilo o ne~ijem ~ovjeku ili ne~ijim ljudima. Oni su kao takvi uvijek dijelili sudbinu zemlje na kojoj su `ivjeli i radili. Kralj Ostoja je 1399. ustupio Dubrovniku neke zemlje "sa vsima seli i zaseoci i s ljudmi". Vojvoda Sandalj Hrani} je 1420. ustupio Dubrovniku svoj dio Konavla i grad Sokol "sa svim selima, zaseocima i s ljudima, sa ispa{ama, drvima i dubravama". Na isti je na~in 1427. veliki vojvoda Radoslav Pavlovi} prodao preostali dio Konavala, "s ljudima, s gorom i vodom". Manji dio selja{tva su ~inili feudalno zavisni sto~ari, koji se u svim bosanskim i dubrova~kim ispravama nazivaju vlasima. Vojvoda Donjih Krajeva Juraj Vojsali}, kao sinovac i nasljednik Hrvoja Vuk~i}a, poklonio je 1434. bra}i Jurjevi}ima neke posjede, me|u kojima tri katuna, tj. "vlahe Vohini}e i Pribinovi}e i Hardomili}e". Kralj Stjepan Toma{evi} spominje 1461. u jednoj darovnici i "katun vlaha". U Bosni je bilo i slobodnih seljaka koje dubrova~ki izvori u XV st. spominju kao "homo liber" ili "homo sui iuris". Bosanske povelje spominju tako|er slobodne i poluzavisne seljake pod nazivom polovnici ili tretjanici.
55

Sli~no drugim feudalnim dr`avama, i u Bosni se osje}ao manjak seoske radne snage, posebno zemljoradnika. Zato su vladari od prve polovine XIV st. zabranjivali bosanskim i humskim seljacima da napu{taju vlastelinske posjede na kojima su `ivjeli i koje su obra|ivali. Seljaci nisu smjeli samovoljno prelaziti sa jednog vlastelinstva na drugo, niti se sklanjati na dubrova~ku teritoriju. Ban Stjepan II Kotromani} je 1323, skupa sa svojim bratom Vladislavom, dao vjeru svom vazalu, knezu Vukoslavu Hrvatini}u, da ne}e primati njegove ljude. Sli~no se obavezao Tvrtko I prema knezu Vlatku Vukosavli}u. On je jo{ kao ban 1353. naredio da niko ne smije primiti "u na{em gospodstve Vlatkova ~loveka, ni sam ban Tvrtko ni njegov brat Vuk, brez volje kneza Vlatka". O obliku i obimu feudalne rente u srednjovjekovnoj Bosni nema pouzdanih podataka. Sigurno je da se polo`aj bosanskih seljaka u posljednjim decenijama pred pad Bosanskog kraljevstva bio znatno pogor{ao. U uslovima u~estalih osmanskih upada u zemlju i stalnih trvenja i razra~unavanja me|u vlastelom i velmo`ama, obaveze seljaka su postajale sve ve}e i te`e, a njihov imovinski i pravni polo`aj sve nesigurniji. Su{tinu tog polo`aja mo`da je najbolje svojom pjesni~kom snagom i vizijom doku~io i izrazio Mak Dizdar: "Ase le`it / Vojnik Gor~in / U zemlji svojoj / Na ba{tini / Tu`di / @ih / A smrt dozivah / No} i dan / Mrava ne zgazih / U vojnike / Odoh / Bil sam / U pet i pet vojni / Bez {tita i oklopa / E da ednom / Prestanu / Gor~ine" Radi uve}anja vlastitih prihoda, ban Stjepan II je, po uzoru na ugarske An`ujce, preduzimao niz razli~itih fiskalnih mjera, me|u kojima je na prvom mjestu bilo kovanje prvog bosanskog srebrenog novca, {to je spadalo u isklju~iva prava vladara. Taj se novac nazivao dinar (denarius). Novac je kovan u rudarskom naselju Fojnica, u ~ijoj se okolini nalazilo vi{e rudnika srebra, me|u kojima su najve}i bili Ostru`nica i De`evica. Velike koli~ine srebra proizvodile su se i u Srebrenici. Pored srebra, kopali su se i proizvodili na vi{e mjesta bakar i `eljezo, ~iji su glavni kupci bili Dubrov~ani. Bosna se po svom srebru pro~ula do Venecije, pa su Mle~ani 1343. molili srpskog kralja Stefana Du{ana da kod bosanskog bana preporu~i njihove trgovce. Ban Stjepan II bio je nesumnjivo li~nost od velikog politi~kog formata. On je smjelo vukao krupne dr`avni~ke poteze, iako je morao biti svjestan ~injenice da dr`avna struktura Bosne nije bila u skladu sa jakom sredi{njom vla{}u. Dr`avno ustrojstvo Bosne u osnovi je jo{ od vremena bana Mateja Ninoslava po~ivalo na li~nim obavezama velika{a prema vladaru, pa je njegova vlast u velikoj mjeri zavisila od njihove "vjerne slu`be". Stale{ka skup{tina vlastele, koja se u izvorima naj~e{}e spominje pod imenom "stanak sve zemlje Bosne" (ali, tako|er, i "zbor", "sva Bosna", "sav rusag bosanski"),
56

davala je izri~itu saglasnost na sve va`nije odluke vladara, kojima se u svakom trenutku mogla suprotstaviti i zaustaviti njihovo izvr{enje. Bez obzira na {iroka ovla{tenja vlastele, Bosna je u me|unarodnim odnosima smatrana i tretirana kao jedna dr`ava, koju predstavlja vladar kao nosilac njenog spoljnog suvereniteta. Dubrova~ki, mleta~ki i drugi strani izaslanici koji su dolazili u Bosnu nosili su sa sobom punomo}ja koja su uvijek glasila na vladara. Isto tako, bosanski poslanici na strani su istupali isklju~ivo kao predstavnici vladara. To na~elo i praksa nisu zavisili od unutra{njih bosanskih prilika i odnosa. Mada je vlast vladara ~esto zavisila od volje vlastele, posebno velmo`a, njegov je dvor cijelo vrijeme bio mjesto gdje su se primali strani izaslanici i gdje su se vodili pregovori, zaklju~ivali ugovori i raspravljali me|udr`avni sporovi. Ni u vrijeme najve}e slabosti centralne vlasti u XV st. nije se smanjila uloga kraljevskog dvora "u politi~kom saobra}aju sa spoljnim svijetom". Jedan broj li~nosti na bosanskom dvoru bio je u svojstvu vladarevih savjetnika neposredno uklju~en u razli~ite pregovore, te op}enito u odre|ivanje i vo|enje vanjskih poslova. Poseban uticaj na te poslove imao je, prema ustaljenoj praksi, vlastelinski sabor, koji je u mnogim pitanjima vanjske politike donosio kona~ne odluke. Raspravu o spoljnopoliti~kim pitanjima na saboru je mogao pokrenuti kralj, ali i pojedini velika{i, bilo u svoje ime, bilo u ime neke vlasteoske koalicije. Nije bio rijedak slu~aj da su to pojedini velika{i ~inili i na inicijativu neke strane dr`ave, naj~e{}e Dubrovnika. Dubrov~ani su se znali obra}ati pojedinoj vlasteli s molbom da se kao prijatelji Republike zauzmu za njene interese kod kralja ili na stanku. Kada je Tvrtko II 1420. ponovno do{ao na vlast, on je iz nekih razloga zatezao sa izdavanjem povelje Dubrovniku, kojom bi potvrdio stare povlastice Republici. Dubrov~ani su se kao svome prijatelju obratili vojvodi Sandalju Hrani}u, koji je njihovo tra`enje iznio pred stanak u augustu 1421. godine. Pored Sandalja, za dubrova~ke se zahtjeve posebno zalo`io i vojvoda Vukmir Zlatonosovi}. Po odluci stanka kralj je 18. VIII 1421. izdao povelju u korist Dubrovnika, pa se dubrova~ko Malo vije}e (vlada) pismeno zahvalilo vojvodama Sandalju i Vukmiru i bogato ih darivalo. Bez obzira na zna~aj vlasteoskog sabora, kralju je ipak pripadala posljednja rije~ u pitanjima spoljne politike. ^ak je i tako mo}an vojvoda, kao {to je bio Sandalj Hrani}, samo "s velikom milostju i trudom" uspio privoliti kralja Tvrtka II da izda povelju kojom se potvr|uju dubrova~ke trgova~ke i druge povlastice. [irenjem granica Bosna je izgubila svoju raniju vjersku cjelovitost. Na Crkvu bosansku je i sa zapada i sa istoka poja~an pritisak, ve} samom ~injenicom da je u granicama Bosne zna~ajno poraslo katoli~ko i pravoslavno
57

stanovni{tvo. Razli~iti pritisci i inkvizicija nisu za vrijeme bana Stjepana II bitno poljuljali polo`aj Crkve bosanske niti su papske optu`be slomile bosanskog bana. Ipak je ban Stjepan II morao biti svjestan ~injenice da njegova vlast i postojanost dr`ave zavise od pa`ljivog i mudrog balansiranja, kako na unutra{njem tako i na vanjskom planu. Mjeru tog balansa odre|ivalo je stanje odnosa sa krupnom vlastelom, na jednoj strani, te susjednom Ugarskom, koja se pod An`ujcima ponovno izdigla u sna`nu dr`avu, koja je predstavljala stalnu prijetnju bosanskoj samostalnosti. Sve te, kako unutra{nje tako i vanjske, stare i nove protivrje~nosti mogle su u svakom trenutku izazvati manje ili vi{e o{tru krizu u bosanskoj dr`avi. Ban Stjepan II je kroz sve te opasnosti mudro vodio svoj dr`avni brod. Vlastiti ugled ban Stjepan II potvrdio je 1353, udajom svoje k}erke Elizabete za ugarskohrvatskog kralja Ludvika I An`ujskog, tada jednog od najuticajnijih evropskih vladara. Tim ~inom ban Stjepan II je Bosnu i svoju vladarsku ku}u "pribli`io svijetu visoke evropske politike", ~ime je iste godine na najbolji na~in okon~ao svoju tridesetgodi{nju plodnu vladavinu. Bana Stjepana II naslijedio je njegov sinovac Tvrtko I Kotromani}. Smr}u bana Stjepana izbile su na povr{inu sve protivrje~nosti koje su prijetile stabilnosti zemlje pa su prvih petnaest godina vladavine Tvrtka I obilje`ene prikrivenom i otvorenom krizom, koja je na mahove sna`no zahvatala cijelu Bosnu.

58

Bosna u doba Tvrtka I Kotromani}a

Ban Stjepan II vladao je u povoljnim i unutra{njim i vanjskim prilikama. U zemlji je imao podr{ku svoje vlastele, a sa strane naklonost ugarskog kralja Ludovika. Istovremeno, ni sa istoka nije bio posebno ugro`en, jer je srpski vladar Stefan Du{an bio uglavnom zauzet ru{enjem Bizanta, te snovima o Carigradu i kruni isto~norimskog, odnosno gr~kog carstva. U tom pogledu, Stefan Du{an nije krio svoja nastojanja i namjere. On se, ~im je zauzeo grad Ser (Srrai), tada zna~ajno sredi{te u Egejskoj Makedoniji, proglasio "gospodarom Romanije", tj. Bizanta, pa se u tom smislu ve} krajem 1345. proglasio carem Srba i Grka. Nasuprot svom prethodniku, Tvrtko I Kotromani} po~eo je 1353. svoju vladavinu u znatno izmijenjenim spoljnim i unutra{njim okolnostima. Ugarski kralj Ludovik I nastavio je rad svog prethodnika Karla Roberta na upornom obnavljanju kraljevskih prava i vlasti u svim dijelovima ugarskohrvatske dr`ave. Njemu su se vremenom pot~inili svi ugarski i hrvatski velika{i. Ludovik I je sanjao o prevlasti na Balkanu, pa je od po~etka svoje vladavine 1342. nekoliko puta sa sjevera napao Srbiju. Stefan Du{an je uspio 1346. zaklju~iti mir sa Ludovikom, jer je `elio imati osigurano zale|e za nesmetan pohod na jugoistok, prema Carigradu. Ludovik se u Dalmaciji sukobio sa Mle~anima, koji su tu stekli pozicije u vrijeme kada su gradovi nastojali da se oslobode pritiska od strane [ubi}a. Budu}i da su 1355, poslije smrti cara Stefana Du{ana, Mle~ani ostali bez svog velikog saveznika na Balkanu, kralj Ludovik je sljede}e godine poveo rat u kojem je potpuno porazio i istisnuo Veneciju sa isto~ne obale Jadrana, "od Kvarnera do Dra~a", kako je to zaklju~eno Zadarskim mirom 1358. godine. Na isto~nim granicama Bosne stanje je bilo druk~ije. Iznenadnom smr}u cara Stefana Du{ana odjedanput se pokazalo koliko je njegovo prostrano carstvo bilo iznutra nestabilno. Srpska vlastela, u stalnom nezadovoljstvu usljed ja~anja vladareve mo}i, kao da je jedva do~ekala da sa politi~ke scene nestane sna`ne i autoritarne li~nosti Stefana Du{ana, pa je poslije njegove smrti izazvala pravi mete` u zemlji. ^im su sa Du{anovom smr}u prestali osvaja~ki ratovi, dotada{nja vjernost vlastele vladaru izmetnula se
59

u odmetni{tvo. Unutar same vlastele, kako svjetovne tako i crkvene, izbile su na povr{inu razli~ite suprotnosti, me|u kojima su bile i one etni~kog karaktera. Mada su mnogi Grci zadr`ali u Du{anovoj dr`avi svoje posjede, ~asti i polo`aje, ipak su sa prezirom gledali na "barbarsku" srpsku vlastelu. Tada{nji poznati bizantski histori~ar Nikifor Grigora otvoreno je pisao da je "sretan ko se rodio kao Grk, a ne kao barbarin". Gr~ki feudalci i gr~ko gradsko stanovni{tvo pokazali su jednak prezir i gnjev i prema albanskoj vlasteli, kojoj je Du{an dao visoke polo`aje po Epiru i Tesaliji, a posebno prema brojnom slavenskom selja{tvu. Za nekoliko godina poslije smrti Stefana Du{ana njegova se dr`ava raspala na posjede osamostaljenih velika{a, koji su se tro{ili u me|usobnim sukobima, nesposobni da se ujedine pred sve brojnijim spoljnim opasnostima. U tim okolnostima Bosni sa istoka nije prijetila opasnost, ali se zato kralj Ludovik, nakon {to je slomio mo} krupne hrvatske vlastele, okrenuo prema Bosni, koju je nastojao dovesti u polo`aj zavisnosti od ugarske krune. Ludovik je prvo prisilio Tvrtka da mu ustupi zapadni Hum sa trgom Drijeva, kao navodni miraz svoje `ene Elizabete. Da bi uzdrmao bosansku dr`avu, Ludovik je podr`avao partikularizam bosanskih velika{a, posebno Hrvatini}a u Donjim Krajima, s kojima je ~esto mijenjao utvr|ene gradove po zapadnoj Bosni. Prilikom zaklju~enja Zadarskog mira 1358. Ludovik je odredio da Dubrovnik, umjesto bosanskom banu, ubudu}e njemu pla}a "stonski dohodak" od pet stotina perpera godi{nje, kao naknadu za ustupljeni Pelje{ac. Na kraju je, nakon skoro stogodi{njeg zati{ja, pokrenuo pitanje bosanskih heretika, zahtijevaju}i njihov progon, posebno u oblasti Usore. Stoga je Ludovik 1363. otpremio na Bosnu dvije kri`arske vojske. Jednu vojsku, koja je od Sane nastupala prema Jajcu, li~no je vodio kralj Ludovik, dok je vo|stvo druge, koja je provalila u oblasti Usore i Soli, povjerio svom dvorskom palatinu Nikoli Katu. Tvrtko je sa svojim jedinicama porazio obje vojske: Ludovikovu pod gradom Sokolom na Plivi kod Jajca, a onu njegovog palatina, kod Srebrenika. Ludovik je od svog dolaska na vlast znao samo za pobjede, od srednje Evrope i Italije do Dalmacije i Bugarske. U kri`arskom pohodu na Bosnu pretrpio je te`ak poraz. Ludovikova vojska povla~ila se u takvom neredu da je tom prilikom izgubljen ~ak i ugarski dr`avni pe~at. Ove sjajne Tvrtkove pobjede nagovijestile su njegove vojni~ke i dr`avni~ke sposobnosti i pru`ile mu nadu da }e pod njihovim utiskom prevazi}i otpor vlastele i povezati njene rascjepkane snage, te ih ujedinjene usmjeriti jedinstvenom cilju politi~kog u~vr{}enja i pro{irenja bosanske dr`ave. Tvrtko je dr`ao da je pobjedama nad Ludovikom blizu tog cilja. Unutra{nje bosanske prilike, me|utim, jo{ nisu bile sazrele za takvu sveobuhvatnu i jedinstvenu dr`avnu politiku kakvu je Tvrtko kao vladar od po~etka imao na umu. Dio
60

vlastele se februara 1366. otvoreno pobunio protiv njega. Tvrtko se morao obratiti za pomo} upravo ugarskom kralju Ludoviku, na ~ijem je dvoru potra`io spas pred pobunjenom vlastelom, koja je na mjesto bana dovela njegovog brata Vuki}a. Ban Tvrtko je vlastitom odlu~nom akcijom, a uz pomo} kralja Ludovika, ubrzo povratio svoje pozicije u Bosni. Usljed te pomo}i Tvrtko je privremeno do{ao u zavisnost prema Ludoviku. Marta 1366. Tvrtko se naziva banom "po milosti Bo`joj i gospodara na{eg kralja Ludovika". Ve} sljede}e godine, potvr|uju}i stare povelje Dubrovniku, Tvrtko se titulira "milo{}u Bo`jom ban bosanski", bez ikakvog spominjanja ugarskog kralja. Punu vlast u zemlji Tvrtko je uspostavio i u~vrstio tokom 1369. godine. Time je sretno prebrodio posljednji krizni trenutak na svom dugom i uspje{nom dr`avni~kom putu. Sa ~vrstom vla{}u u zemlji, ban Tvrtko je, koriste}i se povoljnim me|unarodnim okolnostima, u sljede}ih dvadeset godina na~inio od Bosne u to vrijeme najve}u dr`avu na Balkanu i me|u Ju`nim Slavenima. Nakon {to je ponovno zagospodario cijelom Bosnom, ban Tvrtko I je svoj prvi veliki vanjskopoliti~ki uspjeh postigao na istoku, gdje su mu to omogu}avale prilike nastale raspadanjem nekada{nje Du{anove dr`ave. Tvrtko I je tu priliku osjetio "instinktom feudalca u usponu". U savezu sa knezom Lazarem, najmo}nijim feudalnim gospodarom u Srbiji, skr{io je 1373. godine svog prvog isto~nog susjeda, Nikolu Altomanovi}a, pa je, poslije podjele njegovih posjeda, u granice bosanske dr`ave uklju~eno Gornje Podrinje sa Pivom, Tarom, te srednjim i donjim Polimljem. Ubrzo potom Tvrtko je zauzeo primorske `upe Trebinje, Konavle i Dra~evicu, ~ime je granicu Bosne pomjerio do Boke Kotorske. Podjelom posjeda Nikole Altomanovi}a, u sastav Bosne je u{ao dana{nji Sand`ak, odnosno ranofeudalna Ra{ka, kao jezgro biv{e nemanji}ke dr`ave. Koriste}i se time i ~injenicom da je bio u daljem srodstvu sa Nemanji}ima, Tvrtko se rado priklonio ideji da se ve`e za njihove dr`avne tradicije, utoliko prije {to je u tom trenutku raspolagao ve}om snagom nego bilo koji oblasni gospodar u Srbiji. Zato njegovom logotetu Vlatku, "bjeguncu iz Srbije", nije bilo te{ko da ga ubijedi da upravo njemu, Tvrtku I Kotromani}u, zakonito pripada "dvogubi vijenac", {to je zna~ilo dvostruka kraljevska kruna, Bosne i Srbije. Za mjesto svoje krunidbe Tvrtko I je odabrao manastir Mile{evu kod Prijepolja, zadu`binu Vladislava Nemanji}a, sina ra{kog (srpskog) kralja Stefana Prvovjen~anog. U povelji koju je 10. IV 1378. izdao Dubrov~anima, Tvrtko pi{e da mu je Bogom darovano u nasljedstvo prijestolje i kraljevstvo njegovih predaka, "gospode srpske". Tako se Tvrtko, vjerovatno oktobra 1377, okrunio za kralja "Srbljem i Bosne i Primorju i Zapadnim stranam" te po~eo "s Bogom kraljevati". Istovremeno je svom narodnom imenu iz dr`avnopravnih razloga
61

dodao i ime Stefan, koje su simboli~no nosili svi srpski vladari. To je i u Bosni postalo tradicijom, pa su ga poslije Tvrtka I svom imenu dodavali svi bosanski kraljevi. Nakon krunisanja, Tvrtko I je dalje u~vr{}ivao svoju vlast u Bosni, a u vanjskopoliti~kim odnosima znatno se izdigao u hijerarhiji vladara. Njegovu kraljevsku krunu odmah su priznali svi najva`niji srpski oblasni gospodari, zatim Dubrovnik, Venecija i ugarski kralj Ludovik I, te njegova nasljednica, kraljica Marija. Pozvav{i se na zakonitu nemanji}ku kraljevsku krunu, jer je poticala iz Rima koji je uz Carigrad bio jedan od dva pravna izvori{ta vlasti u srednjovjekovnoj Evropi, koja je imala ta~no utvr|en sistem titula i hijerarhije Tvrtko I je osigurao vlastiti legitimitet. Pri tome je zna~ajnu ulogu imala ~injenica da je pripadao "bosanskoj banskoj porodici Kotromani}a", za koju se u tada{njem feudalnom svijetu op}enito smatralo da "vlada Bosnom od njenog postojanja". Mada je na svoj kraljevski pe~at, pored kotromani}evskog grba sa an`ujskim ljiljanima, stavio i nemanji}evskog dvoglavog orla, a u pogledu zvanja i ceremonijala svoj dvor uredio po uzoru na nemanji}ki, Tvrtko je bio daleko od pomisli da obnavlja staru srpsku dr`avu. Nominalno po vjeri katolik, gospodar hereti~ke Bosne, ~iju je crkvu odlu~no branio, jednako kao {to je {titio katolike i pravoslavne, koji su se teritorijalnim {irenjem bosanske dr`ave na{li u njenim granicama, Tvrtko I je po religijskim i politi~kim shvatanjima bio daleko od polusveta~kih likova i manastirske tame pravoslavnih srpskih vladara. Nakon {to je stilom velikog dr`avnika uzeo srpsku kraljevsku krunu, koja mu se sama nudila, Tvrtko I se potpuno okrenuo romanskomediteranskom i srednjoevropskom svijetu, gdje je po svojoj politogenezi i geopoliti~koj poziciji pripadao. Kralj Tvrtko I ulazi u red kosmopolitiskih srednjovjekovnih vladara, ~iji je dvor bio stjeci{te ljudi sa svih strana, mjesto pro`imanja i ujedinjenja razli~itih kulturnopoliti~kih i jezi~kih uticaja. Pored logoteta (kancelara) Vlatka iz Ra{ke, na Tvrtkovom dvoru mjesto su na{li kninski biskup, Dubrov~anin Mihajlo, koji mu je pisao latinske povelje i pisma, Spli}anin Ivan, ~ijim se diplomatskim uslugama slu`io, Tripe Bu}a iz Kotora, kao kraljevski protovestijar (ministar finansija), potomci nekada mo}nih [ubi}a, fra Peregrin Saksonac i mnogi drugi. Tu je bila i Tvrtkova `ena, bugarska princeza Doroteja. Sve to pokazuje da Tvrtko, polaze}i od osobenosti i geopoliti~ke situacije svoje dr`ave, nije pristajao uz vjerskopoliti~ke podjele svoga vremena. Kao {to su godine rasula srpske dr`ave, poslije Stefana Du{ana, pru`ile Tvrtku priliku da ostvari svoja nastojanja na istoku, tako mu je smrt ugarskohrvatskog kralja Ludovika dala priliku da ostvari svoje planove u zoni zapadnog uticaja, prema kojoj su ve} odavno bili usmjereni njegovi terito62

rijalni ciljevi. U skladu s tim svojim ciljevima, Tvrtko I je 1382. utemeljio grad Novi (Sveti Stefan), na ulazu u Bokokotorski zaljev, a ve} sljede}e godine podigao je grad Br{tenik (Sveti Mihajlo), kod Opuzena, kao osnovu za izgradnju brodogradili{ta i razvoj bosanske flote. Ludovikovom smr}u otvorena je nova ugarskohrvatska dinasti~ka kriza. U borbi izme|u An`ujaca i Luksemburgovaca za ugarskohrvatsko prijestolje veoma je opao kraljevski autoritet, pa su se hrvatski velika{i nastojali ponovno dokopati vlasti. U cijeloj zemlji zavladala je feudalna anarhija. Mada su mu Ludovikove nasljednice, kraljice Elizabeta i Marija priznale 1385. pravo na grad Kotor, kojim je ve} zagospodario godinu dana ranije, Tvrtko I je otvoreno stao na stranu pobunjene hrvatske vlastele i uz njenu podr{ku pripojio sebi znatne dijelove starog hrvatskog teritorija u zale|u dalmatinskih gradova. Poslije du`eg otpora, predali su mu se 1390. gradovi Split, Trogir i [ibenik, sa otocima Bra~om, Kor~ulom i Hvarom. Tako je Tvrtko zavladao cijelim jadranskim obalnim pojasom, od Kotora do u{}a Zrmanje, sa izuzetkom Dubrovnika i mleta~kog Zadra. Iste, 1390. godine, Tvrtko I je pro{irio svoju titulu, pa se nazivao "po milosti Bo`joj slavni kralj Ra{ke, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja". Iako je Tvrtko uistinu zagospodario ve}im dijelom hrvatskih zemalja, uklju~uju}i tu i dalmatinske gradove, njihovo uklju~ivanje u njegovu kraljevsku titulu nije bilo pravno pokriveno formalnim aktom krunisanja. Prema preciznim srednjovjekovnim dr`avnopravnim shvatanjima, za taj ~in je, u konkretnom slu~aju, bila nu`na ugarska kruna sv. Stjepana (Szent Istvn), koja se ~uvala u Stolnom Biogradu, i prisustvo ugarskog primasa, ostrogonskog (Esztergom) nadbiskupa. Bez obzira na to, Tvrtkova kruna, pokrivena njegovom stvarnom vla{}u u zemljama koje je nabrojao u tituli, ukazuje da su mu dalekose`ni politi~ki pogledi bili okrenuti zapadu. Tvrtko je 1387. odbio da prizna novog ugarskog kralja Sigismunda (Zsigmond) I Luksembur{kog, pa je ~ak pomi{ljao da uspostavi rodbinske veze sa austrijskom ku}om Habsburgovaca. Pri kraju Tvrtkove vladavine, na isto~nim granicama Bosne ve} se pojavljuju TurciOsmanlije, koji polahko iz Edirna (Jedrene), gdje su uspostavili svoje sredi{te za dalje prodore na Balkan, upadaju i u samu Bosnu. Prva provala TurakaOsmanlija u Bosnu uknji`ena je u jesen 1386. godine. Tada je jedan njihov manji odred uspio prodrijeti sve do doline Neretve, gdje ih je zaustavio Tvrtkov vojvoda Vlatko Vukovi}. Dvije godine kasnije upali su ponovno u Bosnu, sa ne{to ja~im snagama, pod komandom nekog [ahin-pa{e. Tom prilikom, isti Tvrtkov vojvoda, Vlatko Vukovi}, sa~ekao ih je i kod Bile}e porazio 27. VIII 1388. godine. Nakon tih epizodnih pohoda i neuspjeha, sultan Murat I odlu~io je da poduzme {iru akciju protiv Srbije, a zatim i u Bosni. Do odlu~uju}e bitke do{lo je 28. VI 1389. na
63

Kosovu, gdje je vojvoda Vlatko Vukovi} predvodio bosansku pomo}nu vojsku, ~ime je Tvrtko pokazao da srpsku krunu ne nosi samo formalno. Tvrtko je u pismima Trogiru i Firenci, augusta 1389, Kosovsku bitku opisao i predstavio kao svoju pobjedu, utoliko prije {to se bosanski odred pod komandom vojvode Vlatka vratio sa Kosova bez ve}ih gubitaka. Takvo Tvrtkovo dr`anje moglo bi se objasniti ~injenicom da on u tom trenutku nije uo~io dalekose`nost prodora Osmanlija na Balkan. Tvrtko je, kao iskusan vladar i dr`avnik, sigurno znao da su u vrijeme Kosovske bitke, pored istro{enog i onemo}alog Bizanta, na Balkanu postojale 24 razli~ite dr`ave i dr`avice, ne ra~unaju}i tu ugarske, mleta~ke i |enovske posjede i domene. On je u toj situaciji morao ipak razmi{ljati o mogu}nostima njihovog objedinjavanja u cilju djelotvornog otpora upornom osmanskom osvaja~u. Sve Tvrtkove mogu}e namjere u tom pogledu i o~iti planovi prema zapadu prekinuti su njegovom smr}u 1391. godine.

64

Privreda i dru{tvo

Politi~ki uspon Bosne pra}en je od prve polovine XIV st. odgovaraju}im privrednim razvitkom i napretkom. [irenjem teritorija bosanske dr`ave prirodno se pove}ao obim trgovine, koja je za osnovu imala op}i porast proizvodnje, posebno u rudarstvu. Uz tvrde gradove i utvr|enja te samostane, nastaju trgovi na kojima se otvaraju nedjeljni, godi{nji i prigodni sajmovi, gdje se prodavala i razmjenjivala roba razli~itog porijekla i namjene. Na tim mjestima vremenom se naseljavaju zanatlije, uobli~uju trgova~ke kolonije i uspostavljaju carinarnice. Me|u zanatlijama naj~e{}e su se javljali oru`ari, kova~i, alatni~ari, zidari, drvodjelje, kroja~i, obu}ari i kujund`ije, koji su se bavili izradom nakita, posu|a i predmeta za svakodnevnu upotrebu. Ve}ina njih u~ila je zanat u Dubrovniku i u dalmatinskim gradovima. Glavni potro{a~ i kupac zanatskih proizvoda bila je bosanska vojska. Bosna je bila bogata rudama i metalima, koji su se proizvodili i prera|ivali u brojnim mjestima: Fojnici, Visokom, Konjicu, Srebrenici, Jele~u, Fo~i, Mostaru, Livnu, Janji}ima kod Zenice, Biha}u, Vrbasu (Banja Luka), Soli (Tuzla), Olovu, Gora`du, Dobrunu, Vi{egradu, Srebreniku, Zvorniku i Usori kod Doboja. Ve}e dubrova~ke kolonije bile su u Srebrenici, Ustikolini, Fo~i, Cernici kod Gackog, Drijevima na Neretvi, Br{teniku kod Opuzena, HercegNovom, Trebinju, Konjicu, Pra~i, Nerezima kod ^apljine i drugdje. Dubrova~ki i drugi trgovci u`ivali su slobodu kretanja i trgovine, s tim {to su bosanski vadari imali pravo da na uvoznu robu napla}uju odre|enu carinu. Tako su skoro u svim trgova~kim sredi{tima postojale carinske slu`be. Mada su bosanski banovi i kraljevi, poput svih srednjovjekovnih vladara, u`ivali regalna (vladarska) prava, me|u koja su spadale i carine, njih je u tom pogledu veoma ograni~avala vlastela. [tavi{e, mo`e se re}i da je "ustanova carina" nakon Tvrtka I dobrim dijelom pre{la u ruke vlastele. U tim je godinama vlast vladara bila je toliko oslabila da regal od kovanja novca jednostavno vi{e nije ni postojao. Vladari su bili toliko finansijski oslabili da nisu mogli dalje kovati novac, a vlastela im nije vi{e "po starom obi~aju" davala ni "dukat od ku}e". Tako su se otimanjem regalnih prihoda i uzurpiranjem vladarevih prava mnogi bosanski feudalci brzo bogatili i obogatili.
65

Primjera radi, kada je umro dubrova~ki vlastelin Marin Kabu`i}, u njegovoj se ostav{tini zateklo olovo kneza Pavla Radinovi}a u vrijednosti 251.975 libara, odnosno oko 90.000 kilograma. Glavni uvozni artikl bila je so, koja se najvi{e uvozila iz dubrova~kih solana, zatim s otoka Raba, iz Ulcinja i iz Dra~a. Ostala strana roba uglavnom se uvozila za potrebe vlastele. Za njene potrebe iz Dubrovnika i drugih dalmatinskih gradova, ili njihovim podsredstvom iz Italije, Francuske i Carigrada, uvozile su se: luksuzne tkanine, oru`je, posu|e, nakit, ju`no vo}e, egzoti~ni za~ini, vino, ulje i razli~ite umjetnine, posebno slike. Potrebe za uvoznom luksuznom robom posebno su porasle na prijelazu iz XIV u XV st., kada bosanska vlastela sve vi{e usvaja srednjovjekovnu vite{kodvorsku kulturu, stil `ivljenja i na~in pona{anja. To se sve ogleda u opremanju dvorova i ku}a luksuznim namje{tajem i slikama, bogatoj odje}i, oru`ju i konjskoj opremi fine izrade. Putuju}e muzi~ke i pozori{ne grupe i trupe iz Italije postaju redovni gosti na dvorovima bosanskih kraljeva i vlastele. Njihove predstave sve vi{e zamjenjuju tradicionalne vidove vlastelinske zabave, kao {to su lov i razne gozbe. Veze sa riterskom srednjom Evropom odr`avaju se preko Budima, dok je Dubrovnik bio prozor u mediteranski svijet trgovine, novca, renesansne umjetnosti, zabave i op}enito na~ina `ivota. Tako su velike vojvode Hrvoje Vuk~i} i Sandalj Hrani}, svojom rasko{nom pojavom i manirima, dominirali me|u evropskom feudalnom elitom na velikom vite{kom turniru u Budimu 1412. godine. Najmo}niji me|u bosanskom vlastelom u pravilu su imali svoje luksuzno namje{tene ku}e u Dubrovniku. Po ukusno ure|enim enterijerima posebno se izdvajala ku}a Sandalja Hrani}a, ~iji su stil opona{ali i imu}ni Dubrov~ani. Iz Bosne su se, pored ruda i metala, u ve}oj mjeri izvozili lova~ki i sto~arski proizvodi, kao {to su krzno, vuna, sir i drugi mlije~ni proizvodi. Vjerovatno se izvozilo i su{eno vo}e, ~ija je proizvodnja i potro{nja, osobito me|u pripadnicima Crkve bosanske, bila veoma razvijena. Pripadnici Crkve bosanske, kao navodni heretici, ~esto su bili `rtve trgovine robljem. Bez obzira na ~injenicu da se bosanska vlastela izrabljiva~ki odnosila prema svom pot~injenom selja{tvu, kmetovima ili "ljudima", nije nikada dr`ala robove i ropkinje kao ku}nu i drugu poslugu, {to je bio redovan slu~aj me|u "prosvijetljenom" evropskom gospodom. U Bosni je trgovina robljem smatrana "nedostojnom i sramnom", pa se "trgovinom robova u Bosni zanimahu samo visoko civilizovani Dubrov~ani". Dubrova~ki akti spominju i lovce na ljude, zvane "ropci" (raptores hominum). Oni su na zemlji bosanskih vladara, uglavnom u neposrednom zale|u Dubrovnika, hvatali ljude i prodavali ih kao roblje. Oblici `ivljenja na bosanskom selu nisu, s obzirom na oskudnost izvora, bli`e poznati.
66

Trgovci koji su uvozili i odvozili doma}u robu putovali su u karavanima koji su brojali i po tri stotine konja. Do 1331. karavani koji su prenosili robu i{li su pod pratnjom dubrova~kog kapetana. Kasnije su trgovci robu pregonili na vlastiti rizik, uz naknadu kirid`ijama u novcu ili odgovaraju}oj koli~ini soli. Starje{ina kirid`ija brinuo je o pla}anju carine i vodio tro{kovnik drugih rashoda koje je karavan imao. Bosanski trgovci su u Dubrovniku i drugim dalmatinskim gradovima, oprezno i obi~no u manjim iznosima, uzimali nov~ane i robne zajmove sa odre|enim rokom obrta i vra}anjem duga. Ekonomski ja~a bosanska vlastela ulagala je u Dubrovniku i drugim gradovima svoj novac uz kamate i kao zalogu uzimala odre|ene dragocjenosti. U trgova~kim poslovima, kao jedna vrsta ortakluka, osnivani su konzorciji ili dru`be trgovaca radi prometa neke robe uz odgovaraju}u podjelu dobiti. U takve poslove ulazila je i bosanska vlastela, a nerijetko i sam vladar. To se, primjera radi, vidi po jednom sa~uvanom ugovoru koji je 3. II 1449. kralj Stjepan Toma{ zaklju~io sa nekim trogirskim trgovcem Nikolom. Obojica su ulo`ila po pet hiljada dukata radi trgovine srebrom. Iz ugovora se vidi da su imali svoje du}ane (stacune) u Splitu, Fojnici i Jajcu, te da su dobit dijelili na ravne ~asti. Zna~ajan izvor prihoda za vladara i vlastelu bili su rudnici, posebno srebra i olova, sa svojim trgova~kim naseljima, od kojih su jednako dobro profitirali i njihovi gospodari i zakupci. U izvorima se spominje da su rudnici oko Srebrenice davali 1448. prihod od 30.000 dukata godi{nje. Dobri Bo{njani su u pravilu brzo u~ili i ulazili u tajne raznih obrta i trgova~kih poslova. Prema izvorima, u srednjovjekovnoj Bosni i Dubrovniku bila su poznata trideset ~etiri razli~ita zanata. Kao {to su u rudarstvu vremenom zamijenili Sase, tako su Bosanci savladali vje{tinu i umije}e ve}ine od tih zanata. U poslovanju sa Dubrov~anima i drugim strancima Bosanci su se rano po~eli slu`iti savremenim instrumentima i oblicima trgovine, kao {to su mjenice, trgova~ka dru{tva, poslovi zastupanja, punomo}stvo i sl. Privredni uspon omogu}en je ~injenicom da je u vrijeme kralja Tvrtka I prostor Bosne bio po{te|en kri`arskih i drugih ratova, ~ime je i "Crkva bosanska dobila na snazi i ugledu". Taj ugled dopirao je daleko izvan granica Bosne, jer su, prema podacima iz 1387, u Bosnu vi{e puta dolazili heretici iz sjeverne Italije, s ciljem da "potpuno i savr{eno nau~e hereti~ku nauku od u~itelja koji tamo borave". [tite}i Crkvu bosansku, Tvrtko I je time istovremeno {titio i svoj narod u naj{irem smislu te rije~i, koji je u ve}ini, za njegovog vremena, ~inio vjernike te crkve i pristalice njenog u~enja. Tvrtkova smrt 1391. ozna~ila je zavr{etak uspona bosanske dr`ave i po~etak njenog kraja. Kao i u slu~aju Du{anovog srpskog carstva, pokazalo
67

se da je Tvrtkovo Bosansko kraljevstvo, iako prostrano, iznutra bilo slabo organizirano, te da je uglavnom predstavljalo njegovo li~no djelo. Odmah poslije Tvrtkove smrti po~eli su uzimati maha oblasni gospodari, koji na {tetu kraljevske vlasti vode zemlju "u feudalnu anarhiju najgoreg tipa". Kraljevska vlast naglo slabi, a samovolja i sebi~nost krupne bosanske vlastele raste, i to u trenucima kada se zemlja na{la pred brojnim vanjskim prijetnjama i opasnostima.

68

Pad srednjovjekovne bosanske dr`ave

Jo{ u posljednjoj deceniji Tvrtkove vladavine, u doba najve}eg uspona bosanske dr`ave, postavljeni su temelji mo}i trima velikim vlastelinskim rodovima: knezovima Hrvatini}ima, Hrani}ima Kosa~ama i Radinovi}ima Pavlovi}ima. Uz njih je postojao jo{ jedan broj velmo`a, ali ne tolike mo}i, snage i uticaja na bosansku politiku. Najmo}niji me|u njima bio je Hrvoje Vuk~i} Hrvatini}, kojemu je kralj Tvrtko 1380. dodijelio titulu velikog bosanskog vojvode, daruju}i mu pri tome, pored toga {to je ve} imao velike posjede u Donjim Krajima, tri sela u `upi La{va, uz izri~itu potvrdu da mu se darovani posjedi ne mogu oduzeti ni u slu~aju nevjere. Hrvoje je ~vrsto dr`ao gradove Klju~ na Sani, Hlivno sa istoimenom `upom, Kotor-Varo{ u `upi Zemljanik i Jajce, gdje mu je uglavnom bilo sjedi{te. Pored Hrvoja, u isto vrijeme izdi`e se "veliki bosanski knez" Sandalj Hrani} Kosa~a, sin vojvode Vlatka Vukovi}a, koji je na prostoru od Pive do Ustipra~e na Drini dr`ao nekoliko `upa, me|u kojima su posebno zna~ajne bile Drina, sa gradom Fo~om i Gora`dem, kao izvorna ba{tina Hrani}a Kosa~a. Knez Pavao Radinovi}, kasnije Pavlovi}, dr`ao je podru~je u slivu rijeke Pra~e. Sjedi{te mu je bilo u Bor~u kod Rogatice, a dr`ao je i gradove prema Drini Pavlovac sa trgovi{tem Pra~om, te Rogaticu, Vi{egrad i Dobrun. Srednja i sitna vlastela vi{e je zavisila od ovih krupnih vlastelinskih rodova nego od samog vladara. Ti krupni velika{i pristajali su uz vladara sve dok se nisu dovoljno osilili da su svoje velike feudalne ba{tine i posjede mogli zapravo pretvoriti u samostalne dr`avice. Oni su na svojim posjedima uzurpirali jednako sve prihode od zemlje i od regalnih i drugih prava i prihoda (rudnici, carine, novac itd.) koji su rasli razvojem robnonov~anog prometa, a koji su, po definiciji, pripadali isklju~ivo vladaru. Oni su, radi vlastitih interesa, sru{ili ideju "pravne dr`ave" u srednjovjekovnom smislu rije~i, koju su bosanski vladari, od banova Bori}a i Kulina do kralja Tvrtka I, uporno nastojali izgraditi i o~uvati. Bosanski su vladari i prije uspostavljanja dinastije Kotromani}a ~uvali formalnopravni kontinuitet i autoritet bosanske dr`ave, priznavaju}i svojim prethodnicima legitimitet i primaju}i na sebe njihove dugove, kako bi u me|unarodnim odnosima odr`ali vjerodostojnost Bosne.
69

Pripadnici spomenuta tri visoka vlastelinska roda sru{ili su sve te napore, ru{e}i na prvom mjestu autoritet kraljevske vlasti. Oni su na bosanskom dr`avnom saboru (stanku) odlu~ivali o promjenama na prijestolju. Po svojoj volji postavljali su i smjenjivali bosanske kraljeve. Tako ni Tvrtko I, mada je bio najmo}niji bosanski vladar, nije uspio osigurati prijestolje svom sinu, kasnijem kralju Tvrtku II. Voljom velike vlastele na bosanskom prijestolju poslije Tvrtkove smrti na{ao se njegov ro|ak, kralj Stjepan Dabi{a. Od tada su osioni velika{i odbacivali od sebe bosansku krunu "kao truhlu jabuku", krvavo se otimaju}i izme|u sebe oko imanja i gradova, {to su koristili i Ugarska i TurciOsmanlije. Ugarska i osmanska dr`ava borile su se u posljednjoj deceniji XIV st. za uticaj i prevlast u Bosni, {to je samo pogodovalo ja~anju i razvijanju feudalnih partikularizama. Kada je Sigismund Luksembur{ki, kao pobjednik u borbi za ugarsko prijestolje, primio 1387. krunu sv. Stjepana, cijelim pojasom ju`no od Drave gospodarili su njegovi protivnici. Hrvatska vlastela stalno je u zemlji odr`avala stanje pobune protiv budimskog dvora, u upornom nastojanju da tamo dovede Ladislava Napuljskog. U tome je imala podr{ku Tvrtka I i srpskog kneza Lazara. Knez Lazar je pred Kosovsku bitku odustao od tog neformalnog saveza i izmirio se sa kraljem Sigismundom, kako bi se osigurao barem sa sjevera. Tvrtkov nasljednik, kralj Stjepan Dabi{a, bio je pod nejasnim okolnostima primoran da ugovorom u \akovu 1393. prizna Sigismundovu vlast. Sljede}e, 1394. godine, Sigismund je savladao i otpor hrvatske vlastele, pa se kralj Dabi{a morao odre}i Dalmacije i Hrvatske. Nakon toga, Sigismund je po~eo ubrzano okupljati oko sebe doju~era{nje protivnike, pripremaju}i veliki kri`arski pohod protiv TurakaOsmanlija. U sklopu tih doga|aja krupna vlastela uklonila je Stjepana Dabi{u i za novog bosanskog kralja 1395. postavila Stjepana Ostoju. Sigismund Luksembur{ki vodio je, na ~elu kr{}anskih snaga, dva pohoda protiv Osmanlija. Prvo je, brane}i svog vazala, vojvodu Vla{ke, pobjedio osmanske snage na Rovinama 1395. godine. Tu su, bore}i se na strani sultanove vojske, kao njegovi vazali, poginuli Marko Kraljevi} i Konstantin Dejanovi}, nakon ~ega su njihove oblasti pripojene osmanskoj dr`avi, kao ohridski i }ustendilski sand`ak. Sljede}e godine Sigismund je po Ugarskoj, Francuskoj, Njema~koj, Poljskoj i drugim evropskim zemljama prikupio vojsku od oko 60.000 ritera, s namjerom da jednim kri`arskim pohodom oslobodi Evropu od osmanske opasnosti. Velika kri`arska vojska krenula je u ljeto 1396. iz Budima i ubrzo opkolila Nikopolj, grad na Dunavu u sjevernoj Bugarskoj. Opsjednutoj osmanskoj posadi u Nikopolju u pomo} je po{ao li~no sultan Bajezit I i na ~elu brojne vojske, sastavljene od anadolskih i rumelijskih Turaka i njegovih balkanskih vazala, me|u kojima
70

je bio i knez Stefan Lazarevi}, koji su ga, "ako ne i s voljom, a ono po nu`di", pratili u svim pohodima i bitkama. Do odlu~uju}e bitke do{lo je 25. IX 1396, u kojoj je Bajezit nanio poguban poraz elitnoj kri`arskoj vojsci. Nakon te pobjede, Osmanlije su odmah zauzele Vidin, pre{le Dunav i u jednom naletu vojni~ki prodrli u Srijem i u dio Slavonije. Nikopoljskom bitkom Osmanlije su kona~no u~vrstile svoju vlast u Bugarskoj, Tesaliji i Makedoniji. Kako su pojedini osmanski vazali umirali ili ginuli, kao Marko Kraljevi} na Rovinama, sultan je njihove zemlje odmah pretvarao u sand`ake i kona~no ih pripajao svome carstvu. Tako je poslije Nikopoljske bitke i Vidinska Bugarska pretvorena u Vidinski sand`ak, glavno upori{te i polaznu ta~ku za osmanske upade i prodore u Vla{ku, Ugarsku i sjevernu Srbiju. Pobjedom kod Nikopolja pred Osmanlijama je bio otvoren put za veliki napad na zemlje ugarske krune. Iznenada je, me|utim, do{lo do skoro polustoljetnog zastoja u osmanskim osvajanjima. Dok su Osmanlije ratovale po Balkanu, u srednjoj Aziji su Mongoli, pod vo|stvom TimurLenka (Tamerlana), osnovali veliku dr`avu sa sjedi{tem u Samarkandu. Timur je, uz podr{ku mnogih seld`u~kih emira koji su bili nezadovoljni centralisti~kom osmanskom politikom, provalio u Anadoliju, na ~elu ogromne vojske od 80.000 ljudi. On je 28. VII 1402, kod Ankare, na terenu koji je bio vrlo povoljan za djelovanje brze mongolske konjice, nametnuo bitku dvostruko slabijim osmanskim snagama, koje je vodio sultan Bajezit I. Bitka je zavr{ena te{kim osmanskim porazom, kojom prilikom je zarobljen i sam sultan Bajezit I. Me|u vazalima u osmanskoj vojsci bio je i Stefan Lazarevi}, sa odredom od oko pet hiljada vojnika. U zarobljeni{tvu je sultan Bajezit I izvr{io samoubistvo, otrovom koji je, sakriven u prstenu, stalno nosio u svojim pohodima i bitkama. Njegovi sinovi, Mehmed, Sulejman, Isa i Musa po~eli su borbu za o~evo naslije|e. Bajezitov poraz i gra|anski rat, koji je uslijedio u osmanskoj dr`avi u razdoblju 14021413, odmah su iskoristili seld`u~ki emiri da se osamostale. Bizant je povratio Solun, Stefan Lazarevi} se, pod zvanjem despota, koje mu je dao bizantski car, zapravo osamostalio, a Mle~ani su porazili Osmanlije na Galipolju. Tako su, neo~ekivano, Bajezitov poraz i gra|anski rat me|u njegovim sinovima dali priliku balkanskim i srednjoevropskim dr`avama da predahnu i da se vrate vlastitim sukobima i unutra{njim razmiricama. Poslije te{kog poraza kod Nikopolja, kralj Sigismund nije vi{e ni pomi{ljao na rat protiv Osmanlija. Okrenuo se uglavnom zapadu, s namjerom da zagospodari ^e{kom i Njema~kom i tako u srednjoj Evropi osnuje zajednicu dr`ava pod jednom dinastijom. U tome je uspio pa je 1411. krunisan za rimskog, odnosno njema~kog cara. Poslije toga Sigismund je svu svoju snagu posvetio okon~anju raskola u katoli~koj crkvi, izazvanog pokretom
71

~e{kog vjerskog reformatora Jana Husa, ~ije je u~enje, usmjereno protiv slu`bene crkvene hijerarhije i njenih svjetovnih povlastica, imalo dodira sa Crkvom bosanskom. Rimska kurija i papa osudili su 1410. Husa kao heretika i izop}ili ga iz crkvene zajednice. Zalaganjem Sigismunda, kao vladara Svetog rimskog carstva germanske narodnosti, sazvan je 1414, u njema~kom gradu Konstanci (Konstanz), XVI katoli~ki koncil. I Jan Hus je pozvan na koncil da iznese svoja gledi{ta, uz obe}anja da mu se ne}e ni{ta desiti. Koncil je osudio Husovo u~enje kao herezu. Uprkos obe}anjima, Hus je zatvoren i 6. VII 1415. spaljen na loma~i kao heretik. Nakon toga, po~eli su dugotrajni husitski ratovi, okon~ani pobjedom nad Husovim sljedbenicima tek 1436, samo godinu dana prije Sigismundove smrti. Zauzet vjerskim problemima katoli~ke crkve i njema~ke prevlasti nad ^e{kom, Sigismund se morao pomiriti sa gubicima na balkanskom podru~ju. Prvo je izgubio dalmatinske gradove i otoke. Hrvatska velika{ka opozicija nije odustajala od namjere da na ugarskohrvatsko prijestolje dovede napuljskog kralja Ladislava An`ujskog. Na poziv hrvatskih velika{a, Ladislav Napuljski je 1403. do{ao u Zadar, gdje se okrunio za ugarskog i hrvatskog kralja. U dinasti~kim borbama oko ugarske krune, veliki bosanski vojvoda Hrvoje Hrvatini} se priklonio hrvatskim velika{ima i njihovom kandidatu, napuljskom kralju Ladislavu. Vojvoda Hrvoje, skupa sa bosanskim kraljem Ostojom i uz veliku pratnju, do{ao je jula 1403. u Zadar na sve~anost krunisanja kralja Ladislava. Kralj Ladislav je tom prilikom imenovao Hrvoja hercegom splitskim, koji je od tada ustvari vladao u zapadnoj Bosni, dalmatinskoj Hrvatskoj i zapadnom dijelu Huma. Hrvojeva mo} toliko je narasla da se njegova volja morala u Bosni uvijek uva`avati. Prema dubrova~kim izvorima, Hrvoje se pona{ao kao stvarni kralj Bosne. Herceg Hrvoje je 1404, uz podr{ku ostale vlastele, svrgnuo kralja Ostoju, zbog njegovih prijateljskih odnosa sa Ugarskom i Dubrovnikom, te na prijestolje doveo Tvrtka II Tvrtkovi}a. Tako je Tvrtko II sjeo na bosansko prijestolje tek trinaest godina poslije smrti svoga slavnog oca, Tvrtka I Kotromani}a. Ladislav Napuljski nije bio u stanju da se u Ugarskoj ozbiljno suprotstavi Sigismundu Luksembur{kom. Njegove pristalice u Hrvatskoj i Slavoniji kralj Sigismund je skr{io uz pomo} mo}ne porodice celjskih grofova, koji su vladali Savinjskom dolinom i [tajerskom. Oni su mu ina~e pru`ali podr{ku u njegovoj evropskoj politici. Nesposoban da sam ostvari pretenzije na ugarsko prijestolje, Ladislav Napuljski je 1409. prodao Mle~anima svoja prava na Dalmaciju i njene gradove. To je Sigismundu, uz sve ostalo, samo navuklo dugotrajne sukobe sa Venecijom. U svojoj borbi protiv husitskih heretika, Sigismund nije zaboravljao ni one bosanske. Bosna se ponovno na{la na meti stalnih ugarskih napada, ne samo usljed svoje crkve nego i
72

usljed politike hercega Hrvoja, koji je u Ugarskoj smatran za glavnog Sigismundovog protivnika. Svi ti napadi Sigismundove vojske vi{e su izazvali stradanje naroda po Bosni, nego {to su osigurali ugarske pozicije. Da bi rije{io to pitanje i osigurao zale|e s juga za provo|enje svojih evropskih planova, Sigismund je 1408. uputio sna`nu kri`arsku vojsku u Bosnu, koja je kod usorskog grada Dobora, na lijevoj obali Bosne kod Modri~e, nanijela te`ak poraz Bo{njacima. Prema savremenim izvje{tajima, kralj Sigismund je poslije bitke "po obi~aju ma~a" dao poubijati "buntovnike oba spola, ljude, djecu i starce iz svih krajeva Bosne". Ve}i broj vlastele tokom bitke je zarobljen i pogubljen u samom gradu Doboru. Istovremeno su, po kraljevom nare|enju, mnogi bosanski gradovi i trgovi "u ni{ta pretvoreni". Ovaj poraz jo{ vi{e je razjedinio bosansku vlastelu, uzdrmao do tada svemo}nog hercega Hrvoja i pokolebao ga u njegovoj protivugarskoj politici. Pod utiskom ugarske pobjede, Hrvoje se izmirio sa kraljem Sigismundom i priznao katoli~ku vjeru. Slijede}e, 1409. godine, vlastela je svrgla kralja Tvrtka II i vratila na prijestolje prougarski nastrojenog kralja Ostoju. To Sigismundu nije bilo dovoljno pa je 1409. ponovno s uspjehom ratovao, uglavnom po isto~noj Bosni. Sigismund je tada oblasti Usoru i Soli stavio pod svoju neposrednu kraljevsku vlast i tako ih izdvojio iz Bosanske kraljevine. Istovremeno je, 1411. godine, predao grad Srebrenicu s okolnim rudnicima na upravu i kori{tenje srpskom despotu Stefanu Lazarevi}u. Odatle vjerovatno poti~e podatak Stefanovog biografa Konstantina Filozofa da su stanovnici bosanskog grada Srebrenice "svi jeresi bogomilske". Kada je tako u~vrstio svoj polo`aj, Sigismund je odlu~io da skr{i hercega Hrvoja, i dalje najmo}nijeg i najuticajnijeg velmo`e u Bosni. Prvo mu je 1413. oduzeo otoke Bra~ i Hvar i nagovorio dalmatinske gradove da mu odreknu vlast. Potom mu je oduzeo Sansku `upu i predao je knezovima Baboni}ima Blagajskim. Sve je to navelo hercega Hrvoja da se sa jednim brojem druge bosanske vlastele obrati za pomo} TurcimaOsmanlijama, me|u kojima je u me|uvremenu okon~an gra|anski rat. U jedanaestgodi{njoj borbi ~etverice sinova sultana Bajezita I za njegovo naslije|e, pobijedio je najstariji me|u bra}om, sultan Mehmed I. On je u odlu~uju}em okr{aju savladao jedinog preostalog suparnika, svog najmla|eg brata Musu (navodno zvanog Kesed`ija: po turskim rije~ima yol i kesici, u prevodu "put" i "onaj koji sije~e", u zna~enju drumski razbojnik). Presudna bitka izme|u dvojice Bajezitovih sinova odigrala se 5. VII 1413. na Blatnom polju (turski umurlu) kod Samokova, ju`no od Sofije, na rijeci Isker (Iskr) u podno`ju planine Vito{e. Mehmed je smatran za zastupnika feudalnog reda i poretka, pa je imao punu podr{ku svih anadolskih i rumelijskih sand`ak-begova i drugih velika{a. Nasuprot tome, Musa je vodio janji~are,
73

razne sufijske elemente i op}enito ni`e dru{tvene slojeve osmanskog dru{tva. Nije odatle slu~ajno da su u njihovu zavr{nu bitku na Mehmedovu stranu pri{li kralj Sigismund, despot Stefan Lazarevi} i njegov sestri} \ura| Brankovi}, te bosanski vojvoda Sandalj Hrani}. Sigismund, despot Stefan i Sandalj Hrani} poslali su vojsku, ali su se uzdr`ali od li~nog u~e{}a u boju. Komanda nad cjelokupnom kr{}anskom vojskom u Mehmedovom taboru povjerena je \ur|u Brankovi}u, koji je uz Stefana Lazarevi}a, kao najkrupniji feudalac Srbije formalno davao legimititet vojnopoliti~kom uplitanju kr{}anskih feudalaca u obra~un izme|u dva osmanska princa. Da su feudalci solidarni, bez obzira na vjeru i narodnost, kada su im klasni interesi u pitanju, pokazuje upravo dramati~ni uzvik \ura|a Brankovi}a "izdadosmo svoje", koji mu se, prema njegovim biografima, spontano oteo u jednom trenutku bitke, kada su Musini odredi suzbili kr{}anske trupe. U toku bitke Musa je ostao bez ruke. Uhva}en je pri bijegu i zadavljen. Le{ mu je donesen pred Mehmeda, a onda je otpremljen u Bursu, gdje su u to vrijeme ukopavani svi osmanski sultani i prin~evi. Poslije bitke sultan Mehmed I je, po staroosmanskom hroni~aru Ne{riju, prvo utvrdio granice i zavr{io neke druge dr`avne poslove, a onda se uputio u tada{nju prijestolnicu Edirne, gdje je 31. VII 1413. sve~ano ustoli~en na vladarsko prijestolje. Kao vladar ponovno ujedinjene osmanske dr`ave, sultan Mehmed I bio je spreman za dalje {irenje i obnovu Carstva. S tim u vezi, prihvatio je 1414. poziv hercega Hrvoja da mu pru`i pomo} u ratu protiv ugarskog kralja. Tako je osmanska vojska upala u Bosnu u ljeto 1414. godine. Ve} tada su kralj Ostoja i veliki vojvoda Sandalj bili prisiljeni obavezati se na pla}anje danka sultanu. Ugarska prijetnja posljednji put je ujedinila cijelu Bosnu u jednodu{nom otporu kralju Sigismundu i njegovim kri`arima. ^ak su se veliki vojvoda bosanski Sandalj Hrani} i herceg Hrvoje me|usobno izmirili. Slo`nim otporom cijele Bosne, koji je predvodio herceg Hrvoje, te uz odlu~uju}u pomo} Osmanlija, Sigismundova je vojska u julu 1415. pora`ena kod Doboja. Taj savez sa Osmanlijama ozna~io je put postepenom, ali trajnom osmanskom prodoru u Bosnu. Od tada se Osmanlije javljaju kao stalni ~inilac u me|uvelika{kim razra~unima i previranjima u Bosni te njihovim ratovima sa susjednim dr`avama. Smr}u hercega Hrvoja 1416. slabi u Bosni uticaj Hrvatini}a, a ja~aju mo} i vlast velikog vojvode Sandalja Hrani}a Kosa~e i kneza Pavla Radinovi}a te njihovih rodova. U tim godinama, vlast bosanskog kralja, kao nosioca dr`avnog suvereniteta i simbola njene cjeline, nije se skoro ni osje}ala. Bosanski vladari nemo}no gledaju kako ih krupna vlastela li{ava njihovih zakonskih prava i prihoda. U zemlji i njenim me|unarodnim odnosima zavladala je op}a pravna nesigurnost. Gazili su se stari ugovori bosan74

skih kraljeva sa Dubrovnikom i drugim primorskim gradovima, ~iji su trgovci skoro svakodnevno plja~kani. Vlastela krivotvori i kuje strani, posebno dubrova~ki novac, te otima posjede na prostoru Dubrovnika i Dalmacije. Dubrov~ani se nastoje osigurati tako {to povelje o slobodnoj trgovini, umjesto sa bosanskim kraljem, zaklju~uju izravno sa pojedinim velmo`ama. Razmirice me|u bosanskom vlastelom surovo su i bezobzirno razrje{avane. Nakon pobjede nad Sigismundovom vojskom, Radinovi}i (Pavlovi}i) su uz pomo} Osmanlija opusto{ili posjede svog glavnog suparnika, vojvode Sandalja Hrani}a, ali su od tada postali stvarni osmanski vazali i sultanovi kletvenici. S druge strane, uz pomo} Sandalja Hrani}a, ubijen je Pavle Radinovi}, ~ime su po~ela te{ka i stalna neprijateljstva izme|u Kosa~a i Pavlovih sinova, kneza Petra i vojvode Radoslava Pavlovi}a. U toj stalnoj borbi Sandalj Hrani} je 1418. i sam priznao vrhovnu vlast sultana. Nakon toga vojvoda skopskog kraji{ta Ishak-beg, dotada{nji zastupnik Pavlovi}a, ubio je 1420. kneza Petra Pavlovi}a i po~eo aktivno pomagati vojvodu Sandalja. Nakon kratkotrajne vladavine sina kralja Ostoje, Stjepana Ostoji}a (14181421), na prijestolje je, uz ugarsku podr{ku, po drugi put do{ao Tvrtko II Tvrtkovi}. S obzirom na op}e rasulo u zemlji i sve bli`u osmansku opasnost, njegova druga vladavina trajala je za~u|uju}e dugo, sve do 1443. godine. Druga vladavina Tvrtka II obilje`ena je odre|enim privrednim rastom, obnovom i usponom gradova te razvojem doma}eg gradskog stanovni{tva, {to je uglavnom bio rezultat {irenja i ja~anja franjeva~kog i op}enito katoli~kog uticaja. S druge strane, to razdoblje obilje`eno je izrazitom politi~kom nestabilno{}u, u kojoj se Tvrtko odr`avao mo`da samo zahvaljuju}i ~injenici da je stalno bio u procjepu izme|u svoje vlastele, Ugara i Osmanlija. U takvim prilikama Tvrtko II ~esto, osim po kraljevskoj tituli, nije bio vladar, nego samo jedan me|u vlastelom. Po svojoj stvarnoj vlasti bio je slabiji od druge krupne vlastele. On ~esto nije bio vi{e ni prvi me|u jednakim (primus inter pares). U tim nesigurnim prilikama, Tvrtko II je 1427. zaklju~io ugovor da, ukoliko on umre bez mu{kih potomaka, bosanska kruna pre|e na njegove ro|ake, grofove celjske, s kojima je jo{ njegov otac Tvrtko I uspostavio porodi~ne veze. Politi~ki, Tvrtko II se dr`ao manevriraju}i izme|u vlastele, Ugarske i Osmanlija. Uglavnom se oslanjao na Ugarsku, u varljivoj nadi da }e tako obuzdati i poni{titi osmansku opasnost. Me|utim, ve} 1428. bio je prisiljen otpo~eti pla}anje danka sultanu. Bez obzira na to, Osmanlije su ubrzo isturile protiv njega Radivoja Ostoji}a, sina biv{eg kralja Ostoje, kao svog pretedenta na bosansku vladarsku stolicu. Pojedini velika{i su radi svojih probitaka ulazili u ratove sa okolnim dr`avama. Tako je vojvoda Radoslav Pavlovi}, nakon {to je 1426. prodao Dubrov~anima polovinu Konavla,
75

poku{ao to kasnije silom povratiti, pa je 1430. zaratio sa Dubrovnikom. Pozvao je u pomo} Osmanlije, a slu`e}i se raznim spletkama uvukao je 1432. godine Bosnu u rat sa srpskom despotovinom. U ratu se vojvoda Radoslav pokazao vrlo prepredenim i nepouzdanim saveznikom. Smatraju}i da su Osmanlije ve} stvarni gospodari u Bosni, srpski despot \ura| Brankovi} pregovarao je 1432. sa Sandaljem Hrani}em da zajedni~ki kupe od sultana Tvrtkovu kraljevinu. Da bi se za{titio, Tvrtko II je 1435. bio prisiljen primiti dvostruko vazalstvo, prema ugarskom kralju i prema sultanu, kojemu se obavezao pla}ati godi{nji danak u iznosu od 25.000 dukata. Da bi od vlastele sa~uvao svoj vladarski polo`aj, Tvrtko II je, nakon smrti svoga za{titnika, kralja Sigismunda, priznao 1437. vrhovnu vlast sultana. Nedovoljno jak da sam brani samostalnost Bosne, Tvrtko II je 1441. ponudio Mle~anima da preuzmu vlast nad njegovom kraljevinom. U toj su se kraljevini, me|utim, Osmanlije ve} osje}ale stvarnim gospodarima. Sultan Murat II izdao je 144142. pismo kojim Dubrov~anima jam~i slobodnu trgovinu u zemljama pod njegovom vla{}u, me|u kojima se izri~ito spominje Bosna. Tvrtkove vladarske muke i poni`enja prekra}eni su njegovom smr}u 1443. godine. U vezi sa nasljedstvom bosanske krune postavilo se pitanje ostvarivanja Tvrtkovog ugovora sa celjskim grofovima. Vlastela je, sa vojvodom Sandaljem Hrani}em na ~elu, jo{ za Tvrtkova `ivota izra`avala otvoreno nezadovoljstvo idejom da celjski grofovi preuzmu bosansku krunu. Bosanska vlastela dovela je na prijestolje do tada skoro nepoznatog Tvrtkovog ro|aka, Stjepana Toma{a, sina biv{eg kralja Stjepana Ostoje. On je u trenutku stupanja na prijestolje 1443. bio pripadnik Crkve bosanske. Svoj u po~etku nesiguran polo`aj kralj Toma{ je u~vrstio uz pomo} ugarskog kraljevskog namjesnika, erdeljskog vojvode Jnosa Hunyadija (Janko Hunjadi, u narodnoj pjesmi Sibinjanin Janko), u to doba vode}e li~nosti u borbi protiv Osmanlija na Balkanu i u Podunavlju. U~vr{}enju polo`aja kralja Stjepana Toma{a prvih godina njegove vladavine pogodovale su tada{nje me|unarodne i unutra{nje okolnosti. Po~etkom ~etrdesetih godina XIV st. zajedni~kim naporima ugarskohrvatskog kralja Vladislava, erdeljskog vojvode Jnosa Hunyadija i srpskog despota \ura|a Brankovi}a, privremeno je zaustavljeno dalje osmansko napredovanje prema zapadu i sjeveru. Istovremeno, albanski knez Gjergj Kastriota (Skender-beg) odmetnuo se od sultana i 1443. do~epao Kruje (Kruj), tvr|ave sjeverno od Tirane, od koje je u~inio sredi{te otpora osmanskom osvajanju sjeverne Albanije. Jnos Hunyadi uspje{no je razbio prvu osmansku opsadu Beograda 144041, a zatim je 1442. porazio Osmanlije kod svog stolnog grada Sibinja u Erdelju (Transilvaniji). Zajedni~ka ugarsko-srpska vojska od oko 40.000 ratnika, pod komandom Jnosa Hunyadija i despota \ura|a Brankovi}a,
76

nanijela je 2. I 1444. na planini Kunovici, isto~no od Ni{a, te`ak poraz osmanskim snagama pod zapovjedni{tvom rumelijskog beglerbega Kasim-pa{e. Ohrabren time, kralj Stjepan Toma{ je krenuo u akciju i maja 1444. istisnuo Osmanlije iz Srebrenice, a zatim iz zapadnog Huma njihovog vazala, Sandaljevog nasljednika, vojvodu Stjepana Vuk~i}a Kosa~u. To su sigurno bili najve}i uspjesi kralja Stjepana Toma{a, koje nije bitno u tom trenutku poremetio ni poraz Jnosa Hunyadija, ni pogibija poljskougarskog kralja Ladislava III, 10. IX 1444, u boju sa Osmanlijama kod Varne. Da bi u zemlji u~vrstio svoj polo`aj, kralj Stjepan Toma{ je 1445. pre{ao na katolicizam, nakon ~ega mu je rimski papa formalno priznao kraljevsku krunu. Tako oja~an, kralj se 1446. izmirio sa vojvodom Stjepanom Vuk~i}em Kosa~om i o`enio se njegovom k}erkom Katarinom, koja je udajom tako|er primila katoli~ku vjeru. Kralja su podr`ali nakrupniji me|u vlastelom, knezovi Pavlovi}i, knezovi Kova~evi}i (Dinji~i}i) i Vojsali}i, nasljednici hercega Hrvoja u Donjim Krajima. Time nije bio neposredno doveden u pitanje polo`aj Crkve bosanske, koja je u prvim godinama vladavine kralja Stjepana Toma{a zadr`ala svoj zna~aj i uticaj. U augustu 1446. okupila se u Vranduku na vije}anje "sva Bosna", uklju~uju}i i dida Miloja. Kralj Stjepan Toma{ je tom prilikom izdao povelju sinovima vojvode Ivani{a Dragi{i}a, uz obe}anje da im se "poklon i vjera ne}e dotle pore}i dok im se krivica ne bi dokazala didom i Crkvom bosanskom i dobrim Bo{njanima". Istovremeno je u jednom pismu, u ljeto 1447, papa Nikola V sa `aljenjem tvrdio da je Petar Vojsali} iz Donjih Kraja "jedini katolik me|u bosanskom feudalnom gospodom koji je sa~uvao neokrnjenu svetu katoli~ku vjeru". U isto vrijeme kada i kralj Toma{, primljen je u okrilje katoli~ke crkve i njegov saveznik, vojvoda Ivani{ Pavlovi}. On je, me|utim, ubrzo otpao od "prave vjere". Katoli~anstvo su tako|er primili vojvoda Sladoje Semkovi} sa bra}om i vojvoda Petar Kla{i} sa sinom. Bez obzira na cjelokupno te{ko stanje u zemlji, a posebno na stalnu osmansku prijetnju, Bosna nije, ni uz sva nastojanja katoli~ke crkve, pokazivala neku naro~itu `elju da se otvori prema Rimu, odnosno Evropi. Bosna tako nije poslala svoje predstavnike na Bazelski koncil (14311449), koji je sazvan radi ujedinjenja isto~ne sa zapadnom crkvom i izmirenja sa ~e{kim husitima. Koncil je na inicijativu dubrova~kog dominikanca Ivana Stojkovi}a raspravljao i o bosanskim krstjanima, ali bez njihovog predstavnika. Najkrupniji bosanski velika{i su, zavisno od okolnosti i politi~kih potreba, ~esto "imali" po dvije, pa i tri vjere. Slika i prilika takvih velika{a bili su vojvoda Sandalj Hrani} i njegov nasljednik herceg Stjepan Vuk~i} Kosa~a. Vojvoda Sandalj je istovremeno, zavisno od prilika, bio i krstjanin i pravoslavni. Herceg Stjepan je iz politi~kih razloga po{tivao i {titio pra77

voslavlje. Njemu su istovremeno, prema zabilje{kama Pija II, kao "svome drugu u nevjeri" prebjegli mnogi bosanski "manihejci" kada ih je kralj Toma{ po~eo progoniti. Uz sve to, on se od 1439. povremeno obra}ao papi sa porukom da `eli primiti katoli~anstvo. Papa Eugen IV je 1451. objavio da je hercega Stjepana primio "u milost katoli~ke crkve kao dobrog vjernika". Iste godine herceg je napao katoli~ki Dubrovnik pa ga je papa posebnom bulom izop}io iz crkve. Kralj Stjepan Toma{ je iz dr`avnih razloga uspio sprije~iti objavljivanje ove bule. Izgleda da jedino Dubrov~ani nisu imali iluzija o vjerskoj pripadnosti hercega Stjepana, koga su dosljedno smatrali za "perfidnog patarena". Na dvoru hercega Stjepana slu`ili su kao njegovi savjetnici pripadnici sve tri vjere. To je na prvom mjestu bio gost Radin, a zatim mitropolit David, kao poglavar pravoslavne crkve u Humskoj zemlji. Me|u bliskim hercegovim savjetnicima bio je i "po~teni vitez" Pribislav Vukoti}, koji se priklonio katoli~anstvu. Isto kao hercegu Stjepanu, tako je i njegovim sinovima Vladislavu i Vlatku bilo te{ko odrediti pravu vjersku pripadnost. Mada je na~elno smatran pravoslavnim, Vladislav je 1454. i{ao na hodo~a{}e u Loreto, poznato katoli~ko sveti{te na italijanskoj obali Jadrana, ju`no od Ankone. Loreto je, me|utim, hodo~astio 1480. i zetski knez Ivan Crnojevi}. Vlatko je, kao posljednji gospodar Hercegovine, nastojao sli~no svome ocu odr`avati neku vrstu vjerske ravnote`e, uvjeravaju}i povremeno preko svojih izaslanika papu o svom "najboljem raspolo`enju" prema katoli~koj vjeri i Svetoj stolici. Franjevci, koji su u me|uvremenu veoma oja~ali i u~vrstili svoj polo`aj u Bosni, tu`ili su kralja Toma{a rimskoj kuriji da je, bez obzira {to je li~no prihvatio katolicizam, zadr`ao dobre i bliske odnose sa Crkvom bosanskom i njenim starje{inama. Papa je odmah uzvratio i zatra`io od kralja da "mrsku manihejsku herezu" iskorijeni "ma~em, ognjem i smr}u". U suprotnom, bit }e smatran sau~esnikom njihova "nevjerstva". Papa je ista upozorenja uputio vojvodama Stjepanu Kosa~i i Ivani{u Pavlovi}u. Pritisci Rima oslabili su kraljev polo`aj i u zemlji su se pojedini velika{i ponovno odvojili od kralja. U ~asu nove osmanske provale u Bosnu, marta 1448, zemlja je bila skoro sasvim razjedinjena. Vojvoda Stjepan Kosa~a odmah je obnovio svoje veze sa Osmanlijama. Kralj se tako, ostavljen od najmo}nijeg bosanskog velika{a, na{ao usamljen. Osim toga, jo{ od 1444. bio je u sukobu sa despotom \ur|em Brankovi}em oko Srebrenice. Osmanlije su tokom pohoda 1448. kona~no zauzele tvr|avu Hodidjed sa Vrhbosnom, u ~ijoj su blizini podigle svoj tabor sa sjedi{tem vojvode Zapadnih strana, odakle su vr{ili dalje prodore prema sjeverozapadu i jugu bosanske dr`ave. Kralj se mogao osloniti jedino na Hunjadija, koji se i sam na{ao u nezavidnom polo`aju, nakon
78

poraza od Osmanlija na Kosovu 1448. godine. U me|usobnim pregovorima 1449. Hunjadi je u prisustvu papskog izaslanika obe}ao podr{ku kralju Toma{u, ukoliko povede odlu~nu borbu protiv heretika. Nemaju}i drugog izbora, kralj Toma{ je tokom 1450. zapo~eo do tada nevi|en progon bosanskih krstjana. Pred prijetnjom potpunog iskorjenjivanja, brojne pristalice Crkve bosanske, zajedno sa svojim starje{inama, oti{le su pod za{titu Osmanlija ili u Hercegovinu, gdje im je, ne obaziru}i se na papske prigovore, herceg Stjepan pru`io uto~i{te. Posljednja decenija `ivota Bosanskog kraljevstva zapo~ela je zapravo 29. V 1453, kada je sultan Mehmed II Fatih, na ~elu svoje brojne vojske, na juri{ osvojio Carigrad, ~ime je kona~no sru{io Bizant i spojio azijske i evropske dijelove Carstva. Nakon toga, kona~no je zauzeta cijela Srbija ju`no od Zapadne Morave. Despotovina je tada, 1455. godine, nepovratno ostala bez Novog Brda, koje je sa svojim rudnikom i trgovinom bilo osnova njene finansijske mo}i. Novo Brdo se odr`alo i u vrijeme kada su Osmanlije 1439. prvi put zauzele Smederevo, koje je vje{ti despot \ura| uspio kasnije povratiti. Osmanlije su 1456. bezuspje{no opsjedale Smederevo i Beograd, kojom prilikom je od kuge umro u Gardo{u (Zemun) Jano{ Hunjadi, branilac Beograda i tada{nji vrlo uporni i neumorni borac protiv Turaka Osmanlija. U Bosni se osje}ala stalna opasnost od novog odlu~nog osmanskog napada. Kralj Stjepan Toma{ je poslije Hunjadijeve smrti uzaludno poku{avao osigurati podr{ku na zapadu. U jednom pismu mleta~koj vladi kralj Toma{ se `alio da ga sultan stalno ucjenjuje. Sultan vi{e nije zadovoljan samo znatnim svotama novca koje mu se daju "na veliku {tetu na{u i na{ih podanika", nego tra`i ~etiri grada, kako bi "lak{e mogao zaposjesti ostatak na{eg kraljevstva". Za samo ~etiri godine kralj Toma{ je, kako je 1457. rekao papskom izaslaniku, isplatio Osmanlijama 160.000 dukata, ali su mu oni i dalje prijetili. Na kraljeva upozorenja da "nikada nije bila tolika potreba za odbranom i otporom", niko se na zapadu nije odazivao. Ugarska, kao njegov glavni saveznik, bila je zauzeta svojim unutra{njim politi~kim previranjima. Mle~ani su gledali svoje privredne interese pa su zabranili da se u dijelu Dalmacije pod njihovom vla{}u prikupljaju prihodi za bosansku vojsku. Osim praznih obe}anja i neke na~elne podr{ke, ni papa nije mogao ni{ta djelotvorno u~initi. Kralju Toma{u tako nije ni{ta drugo preostalo nego da se 1458. sporazumije sa Osmanlijama i obnovi pla}anje danka u novcu. U me|uvremenu je 1456. umro despot \ura| Brankovi}, koji je, bez obzira na sukobe sa kraljem Toma{om oko Srebrenice, {titio Bosnu sa istoka. \ura|a je naslijedio njegov sin Lazar, koji je umro ve} 1458. godine. Njega je naslijedio njegov mla|i, slijepi brat Stefan Brankovi}, koji je
79

odmah napustio Srbiju i oti{ao u Italiju, gdje je umro 1476. godine. Kralj Toma{ je u tim dramati~nim godinama nastojao ostvariti ~vr{}i savez sa srpskom despotovinom. Tako je, uz ugarsko odobrenje, 21. III 1459. obavljeno vjen~anje bosanskog prjestolonasljednika Stjepana Toma{evi}a sa k}erkom pokojnog despota Lazara Brankovi}a. Na osmanskom dvoru je taj ~in shva}en kao poku{aj ostvarenja personalne unije izme|u Bosanskog kraljevstva i srpske dr`ave, koja je pravno postojala jo{ od Tvrtkovog krunisanja nemanji}kom krunom 1377. godine. Zato je sultan Mehmed Fatih odmah uzvratio i ve} u ljeto 1459, bez velikog napora i otpora, zauzeo Smederevo, ~ime je kona~no dokraj~ena srpska srednjovjekovna dr`ava. Da se ta dr`ava, ~ija je historija povezana sa Bosnom, odr`ala jo{ 70 godina nakon Kosovske bitke, ~ak uz odre|eni privredni napredak, treba zahvaliti ~injenici da je osmansku dr`avu, nakon Ankarske bitke 1402, potresao te`ak gra|anski rat. Pored toga, mo`da je bila presudna uloga despota \ura|a Brankovi}a, koji je 1426. naslijedio svog ujaka Stefana Lazarevi}a. On je dalekovido procijenio da }e budu}e sredi{te srpske dr`ave, umjesto na jugu, biti na Dunavu. Upravo je despot \ura| u razdoblju 14281430. podigao na Dunavu svoju prijestolnicu Smederevo, kao najve}u i najprostraniju gradtvr|avu na slavenskom dijelu Balkana. Na jednoj od 25 gradskih kula nalazi se natpis izra|en crvenom opekom da je grad dovr{io u ljeto 1430. "V Hrista Boga blagoverni despot \ura| gospodar Srbljem i Pomorju zetskom". Vjerovatno je, imaju}i u vidu u kakvim je te{kim okolnostima dr`ao Srbiju, u "registru evropskih dr`ava" prve polovine XV st. Lajos Thallczy ocijenio da je despot \ura| Brankovi} bio jedan od "najve}ih diplomata svih vremena" i "najgenijalniji dr`avnik srpskog naroda". Sve to ipak nije moglo otkloniti propast i nestanak Srbije kao dr`ave i geopoliti~ke cjeline za naredna ~etiri stolje}a. Bosna je, nasuprot tome, u tom vremenu nestajala kao dr`ava, ali se kao geopoliti~ki pojam i kulturnopoliti~ka cjelina neprekidno odr`avala. Osmanlije su odmah po zauze}u Smedereva i ru{enju srpske despotovine nastavile redovno upadati u Bosnu i prodirati prema njenim sjeverozapadnim granicama. Pri tome nisu {tedile ni zemlju prepredenog hercega Stjepana Kosa~e, koji je stalno lavirao izme|u Osmanlija, bosanskog kralja, Venecije i Dubrovnika, beskrupulozno mijenjaju}i svaki ~as svoj politi~ki pravac, samo s jednim ciljem da se sam odr`i, vjeruju}i pri tome da je u stanju prevariti sviju redom. On je tako sve vi{e poja~avao podvojenost izme|u "kraljeve zemlje" ili Bosne u u`em smislu i "humske zemlje" ili Hercegovine, kojom je kao obla{}u bosanske dr`ave ustvari vladao. Ratovao je sam sa Dubrovnikom. Politi~ki se dr`ao Osmanlija, dok je kralj Toma{ nastojao svojoj dr`avi na}i oslonac u Ugarskoj. Mo`da u bolje strane njegova vladanja spada to da je {irom
80

pru`ao uto~i{te pripadnicima Crkve bosanske, koji su se sklanjali pod njegovu za{titu pred progonima kralja Toma{a. Nakon pada Srpske despotovine, herceg Stjepan se po~eo polahko pribli`avati bosanskom kralju, posebno kada su Osmanlije 18. XI 1459. zapalile na njegovom teritoriju manastir Mile{evu i uznemirili cijelu oblast do dubrova~ke granice. Pred potpuno jasnom osmanskom namjerom da se nakon zauze}a Smedereva rije{i i pitanje Bosanskog kraljevstva, herceg Stjepan se izmirio sa Toma{evim nasljednikom, posljednjim bosanskim kraljem Stjepanom Toma{evi}em, koji je preuzeo prijestolje nakon o~eve smrti 1461. godine. Kralj Stjepan Toma{evi} ~ini o~ajni~ke napore da rimskog papu, Veneciju i ostale ~inioce i zemlje kr{}anskog svijeta zainteresira za sudbinu Bosne. U tom o~ajni~kom i dirljivom naporu, obra}aju}i se papi Piu II, kralj Stjepan Toma{evi} pi{e da je "kao dijete kr{ten i u~io latinsku knjigu, da tvrdo opslu`uje katoli~ku vjeru, te da se ne pla{i ~ega se otac bojao". To jasno pokazuje da se njegov otac, kralj Toma{, i pored progona heretika, koje je preduzeo 1450, zapravo pla{io Crkve bosanske, {to samo po sebi govori o njenom uticaju i snazi sve do posljednjih godina dr`avne samostalnosti srednjovjekovne Bosne. Uz sve to, kralj Stjepan Toma{evi} je preko svojih poslanika upozorio papu da bosanski seljaci ("prostota") masovno prilaze Turcima, koji im nude slobodu i za{titu od njihove vlastele. Uprkos tome, Rim mu nije mogao ili nije htio djelotvorno pomo}i. Papa mu je jedino, kao neku vrstu moralnog priznanja i podr{ke, poslao putem svog izaslanika kraljevsku krunu, kojom se Stjepan Toma{evi} sve~ano okrunio u Crkvi Sv. Marije u Jajcu, s jeseni 1461. godine. Ohrabren tim ~inom, kralj se 1462. obratio odlu~nom ugarskom kralju Matiji Korvinu, sinu Janka Hunjadija, koji mu je obe}ao pomo}. Zauzvrat, kralj Stjepan Toma{evi} je priznao vrhovnu ugarsku vlast i 9. VI 1462. otkazao sultanu dalje pla}anje danka. To je bio gubitni~ki i pogibeljan ~in. Kralj Stjepan Toma{evi} je jo{ uvijek "oki}en golemom Tvrtkovom titulom", uobra`avao da "zapovida slugam kraljevstva mi, voevodam, knezovom, `upanom, e vinikom, vsakoga stanja ludem". U stvarnosti, kralj nije zapovijedao vi{e nikome. U prolje}e 1463. krenula je prema Bosni preko Skoplja, Kosova i Sjenice velika osmanska vojska pod vo|stvom sultana Mehmeda II Fatiha. Po~etkom maja Osmanlije su se spustile na Drinu, gdje su se knezovi Pavlovi}i i Kova~evi}i predali bez ikakvog otpora. Odatle je sultan o{trim mar{em krenuo u unutra{njost Bosne i ve} je 19. maja s vojskom stigao pod tvrdi grad Bobovac, ~ija se posada, kojom je zapovijedao vojvoda Radak, predala bez prave opsade i borbe ve} nakon tri dana. Brz i neo~ekivan pad dobro utvr|enog Bobovca izazvao je pometnju i obeshrabrenost posada u ostalim gradovima. Tako se odmah predalo i Jajce, u ~ijoj blizini se sultan
81

bio privremeno utaborio. Dotle je kralj Stjepan Toma{evi}, "kao napu{teni besku}nik", lutao i bje`ao, nastoje}i da "hitno skupi nekakvu vojsku", ne bi li se dokopao Hrvatske ili Primorja. U Klju~u na Sani, gdje se bio sklonio, sustigle su ga osmanske prethodnice pod komandom Mahmud-pa{e. Nakon ~etiri dana opsade, na rije~ se predao posljednji bosanski kralj, sa svojim stricem Radivojem i drugom vlastelom. Mahmud-pa{a ih je sproveo u Jajce i predao sultanu. Kralj je bio prisiljen narediti zapovjednicima svojih preostalih gradova da se predaju. Nakon toga, pogubljen je, zajedno sa svojim stricem, knezovima Pavlovi}ima i Kova~evi}ima te ostalom zarobljenom vlastelom. U starijoj se literaturi tvrdilo da je srednjovjekovna bosanska dr`ava, razjedana velika{kim sva|ama, bila obi~na "crvoto~na zgrada", koju su Osmanlije sru{ile "jednim udarom noge". Drugi su u istom stilu dodavali da "ve}eg rugla na{a istorija uistinu ne poznaje" od velika{kim sva|ama rasto~ene Bosne. Historijske istine radi, osmansko osvajanje Bosne trajalo je punih 77 godina (13861463). Osvajanje Srbije, od Mari~ke bitke 1371. do pada Smedereva 1459, trajalo je 88 godina. Osmanlije su svuda temeljno nastupale. U pohodu na Bosnu sultan Fatih je predvodio vojsku od preko 150.000 ljudi. Mehmed II Fatih bio je tada jedan od najmo}nijih vladalaca svijeta. Kao osvaja~ je naprosto satirao i gutao carstva i razne balkanske dr`ave i dr`avice. Nisu im uspijevali pomo}i ni francuski, ni njema~ki vitezovi, koje su anga`irale i pla}ale tada vojni~ki sna`ne dr`ave, kao {to su bile Ugarska i Poljska. Osmanska je vojska tada raspolagala sa najsna`nijom artiljerijom na svijetu. Skender-begovo upori{te Kruju tukli su 1450. topom koji je izbacivao kugle te{ke 190 kilograma. Pri opsadi Carigrada u maju 1453. Osmanlije su koristile i topove koji su izbacivali |ulad te`ine 360 kilograma. Kada je Bosna do{la na red, bez obzira na otpor, nije mogla izbje}i svoju sudbinu. Prije toga pred Osmanlijama su pali i mnogo ja~i i ve}i protivnici. Bosni sa Zapada niko ni~im nije pomogao. Tek kada je Bosna pala, Venecija je 14. VI 1463. pisala Firenci da je "pred o~ima svijeta izgorjelo jedno ugledno kraljevstvo". Istovremeno sa prodorom u Bosnu, manji osmanski odredi djelovali su i u Hercegovini. Osmanlije su postigle vi{e pobjeda nad vojskom hercega Stjepana. Po~etkom juna 1463. herceg Stjepan je bje`ao prema Novom, sa mogu}no{}u da se usput skloni u Dubrovnik. To zna~i da se znatan dio Hercegovine ve} bio predao. Sultan Mehmed II Fatih je sredinom juna 1463. odlu~io da se, zbog nedostatka hrane za ljude i stoku, povu~e sa glavninom svojih snaga u unutra{njost osmanskog teritorija. Jedino je po osvojenim gradovima ostavio manje posade. Zapovjedni{tvo osmanske vojske za Hercegovinu nalazilo se jo{ 22. VI 1463. u Nevesinju, odakle se po
82

sultanovom nare|enju povuklo i ve} je 2. jula bilo u Fo~i. Tako se hercegu Stjepanu pru`ila mogu}nost da preduzme ~i{}enje svojih gradova od osmanskih posada te da tako privremeno ponovno uspostavi svoju vlast u oblasti kojom je vladao. Zauzimanje Bosne imalo je za osmansku dr`avu i njeno dalje {irenje vi{estruki zna~aj. Osmanskim osvajanjem Bosne dokinuta je posljednja zna~ajna dr`ava na Balkanu. Osvajanjem Bosne, kao sredi{njeg balkanskog prostora i mostobrana izme|u srednje Evrope i isto~ne obale Jadrana, Osmanlije su stekle zna~ajne strate{ke prednosti, kako u odnosu na Ugarsku, kao svog glavnog protivnika na kopnu, tako i prema Veneciji, kao sna`nom protivniku s mora. Zaposjedanjem Bosne Osmanlije su ugrozile oba svoja protivnika na ovom dijelu Balkana. Ova zbivanja kona~no su pokrenula evropske kr{}anske snage na djelovanje. Pod papinim nadzorom Ugari i Mle~ani su, kao najugro`eniji susjedi, sklopili 12. IX 1463. vojni savez protiv sultana. Ugarski kralj Matija Korvin potisnuo je Osmanlije iz podru~ja Vrbasa, a malobrojna osmanska posada u Jajcu predala mu se i stavila u njegovu slu`bu 12. IX 1463. godine. Nakon toga, Korvinova vojska potisnula je Osmanlije iz sjeveroisto~ne Bosne, osvojiv{i gradove Srebrenik i Zvornik. Kralj Korvin je na tim podru~jima sjeverozapadne i sjeveroisto~ne Bosne uspostavio dvije banovine, Jaja~ku i Srebreni~ku, kao dio ugarskohrvatskog odbrambenog sistema prema Osmanlijama. Srebrenik i Zvornik su se odr`ali sve do 1512, a Jajce ~ak do 1528. godine. U julu 1465. ja~i osmanski odredi preduzeli su odlu~nu ofanzivu protiv Hercegovine. Osmanska vojska, pod zapovjedni{tvom bosanskog namjesnika Isa-bega Ishakovi}a i njegovih vojvoda Ahmeda i Ismaila, vrlo brzo je zauzela najve}i dio Hercegovine i prodrla do dubrova~ke granice. Akcija je nastavljena i sljede}e godine, kada je 3. VI 1466. osmanska vojska zauzela Blagaj, staru hercegovu prijestolnicu. Iste godine umro je i herceg Stjepan. Naslijedio ga je sin Vlatko Hercegovi}. Vlatko je, kao posljednji "herceg od sv. Save", dr`ao jo{ u svojoj vlasti gradove Novi i Risan u `upi Dra~evica, te jedan uzak i neobra|en pojas zemlji{ta od Boke, do u{}a Neretve, "koji je kakotako odvajao dubrova~ku teritoriju od neposredne turske oblasti". Ostali dio "Hercegove zemlje", koju Osmanlije jo{ nisu bile uzele, dr`ali su drugi sin hercega Stjepana, knez Vladislav, Mle~ani i Ugri. Op}i osmanski napad na Hercegovinu odmah su iskoristili Mle~ani i kao navodni za{titnici novog hercega Vlatka zaposjeli Imotsku krajinu i zadr`ali je sa sebe. Posljednji dio "Hercegove zemlje" u Boki Osmanlije su kona~no osvojile 1482. godine.

83

Crkva bosanska

Sigurno je da nema ni jedne teme u bosanskoj povijesti oko koje su se toliko lomila koplja kao oko pitanja karaktera, uloge i zna~aja Crkve bosanske. To je pitanje u nauci prisutno ve} vi{e od 120 godina, jo{ od gotovo istovremene pojave studija Bo`idara Petranovi}a Bogomili, crkva bosanska i krstjani (1867) i Franje Ra~kog Bogumili i patareni (1867). Od tada je o Crkvi bosanskoj nastala brojna i razli~ita literatura, ali ona uprkos tome sve do danas predstavlja, kao {to je to zgodno primijetio Vladimir Dvornikovi}, "jednu sfingu". Skoro sva djela i razli~iti prilozi koji su poslije Petranovi}a i Ra~kog objavljeni o Crkvi bosanskoj imaju izrazito polemi~ki karakter. To je razumljivo, jer pitanje Crkve bosanske zadire u sve nacionalne mitove i s njima povezane nacionalisti~ke ideologije i predrasude, koje su nastale i koje postoje na sredi{njem ju`noslavenskom prostoru. Procesi koji su zahvatili Bosnu nakon uni{tenja njene srednjovjekovne dr`ave, a to su {irenje islama i oblikovanje bo{nja~kog etnosa, ne mogu se objasniti niti shvatiti bez karaktera i uloge Crkve bosanske, za koju je s razlogom primije}eno da kao "osebujni bosanski fenomen le`i u samom srcu bo{nja~ke nacionalnosti". Uvidom u izvore razli~itog porijekla mo`e se utvrditi da se u njima spominju, s jedne strane Crkva bosanska, a s druge hereza (dualizam, manihejstvo) i heretici (jeretici), odnosno babuni, bogumili, patareni i sl. Mnogi histori~ari i stru~njaci iz drugih podru~ja koji su o tome pisali uzimali su navedene pojmove kao sinonime pa je tako nastala dosta ra{irena predstava da je vjerskim `ivotom u Bosni od XII st. do osmanskih osvajanja gospodarila Crkva bosanska, ~ije je u~enje u osnovi bilo manihejskog, odnosno hereti~kog karaktera. Neslaganja u literaturi javljaju se u vezi sa pitanjem ocjene prirode te crkve i njene hereze. Prema prvom shvatanju koje se susre}e u literaturi, hereza se poistovje}uje sa Crkvom bosanskom. Mada ~esto nazivana razli~itim imenima, Crkva bosanska je ustvari jedan od mnogih izdanaka manihejstva, kao sinteze tradicionalnog perzijskog vjerskog dualizma dobra i zla, sa elementima ranog kr{}anstva. Tu je sintezu uobli~io perzijski vjerski u~enjak Mani (Maniheus) jo{ u tre}em stolje}u nove ere. Pojava Manija kao vjerskog i
84

socijalnog propovjednika poklapa se sa utemeljenjem Novoperzijskog carstva i dinastije Sasanida, koja je vladala Iranom od 226. do arapske invazije 641645. godine. Sasanidi su zaratustrizam (gr~ki zoroastrizam) proglasilio dr`avnom religijom. Tim je institucionaliziranjem zoroastrizam postao ideologijom vladaju}ih slojeva Novoperzijskog carstva. Njegovi sve}enici su opravdavali i branili dati politi~ki poredak i socijalne odnose u iranskom dru{tvu. Sasanidi su, uz oslonac na zoroastrizam, gu{ili socijalni bunt i pokrete ugnjetenih slojeva stanovni{tva i progonili ona vjerska u~enja koja su propovijedala egalitarizam i otpor vlastima, slu`benoj crkvi i njenoj vjeronauci. Me|u takva u~enja je, pored ranog kr{}anstva, spadalo i manihejstvo. Njegov tvorac Mani je osu|ivao materijalna dobra i ovozemaljska u`ivanja, propovijedaju}i istovremeno asketski `ivot. Prema Maniju, spas svakog pojedinca ne zavisi od volje crkve, nego od njegovog li~nog `ivota. To je izazvalo reakciju slu`bene zoroastri~ke crkve, koja je pozvala Manija na javnu raspravu. On je prihvatio poziv na tu raspravu, nakon koje je progla{en otpadnikom od vjere predaka i ba~en u tamnicu, gdje je 277. na svirep na~in ubijen. Manijevo u~enje se poslije njegove smrti pro{irilo po Rimskom carstvu, najprije u Maloj Aziji, odakle je pre{lo na Balkan i dalje u Evropu. Rimski imperator Dioklecijan je ve} 296. bio prisiljen da izda edikt kojim se osu|uje manihejstvo i nare|uje progon njegovih sljedbenika. On tu isti~e da su do njega, kao imperatora, stigle vijesti da su manihejci, "kao iznenadna kuga", provalili iz zemlje "neprijateljskih Iranaca" u Rimsko carstvo i tu prouzro~ili "mnoge nevolje i tragedije". Od njih se treba ~uvati jer oni prijete da svojim "neljudskim postupcima" i "ludim iranskim obi~ajima" zatruju "miroljubivi i nevini rimski narod", pa ~ak i "narod cijelog svijeta". Dioklecijan stoga nare|uje da se njihova imovina svuda zaplijeni, a njihove knjige spale. Uprkos `estokim progonima, Manijevo se u~enje {irilo, posebno me|u obespravljenim slojevima stanovni{tva, kako na zapadu tako i na istoku Rimskog carstva. Invazijom Rimskog carstva od strane razli~itih barbarskih plemena i ubrzanjem procesa feudalizacije javljaju se mnoge neomanihejske sekte i pokreti koji se sa socijalnog i vjerskog stanovi{ta opiru tom procesu. Oni su se zapravo opirali ukme}ivanju slobodnih seljaka, ~ime su stekli jaka upori{ta me|u slavenskim i frana~kim selja{tvom koje je preplavilo evropske provincije Rimskog carstva. Odatle su se neomanihejske sekte i vjerske zajednice odr`ale u razli~itim formama i pod razli~itim imenima kroz cijelo razdoblje ranog feudalizma. Ponegdje, kao {to je to bio slu~aj u Bosni, njihove su pristalice prona{le na~in `ivljenja sa feudalnom dr`avom, pa su se konstituirali kao hijerarhijski ure|ena crkva. Crkva bosanska, prema tome, predstavlja dio istog pokreta kojem su pripadali bogumilstvo
85

na jugoistoku Balkana, te razne dualisti~ke hereze u sjevernoj Italiji i ju`noj Francuskoj (patareni, katari, valdenzi, albi`ani i dr.). Poznati histori~ar Ante Babi} je utvrdio da je na prostoru od Male Azije do Pirineja bilo 16 takvih pokreta, me|u kojima je Crkva bosanska, sa svojim krstjanima i pristalicama, vjerovatno bila najbrojnija. Pisci koji zastupaju mi{ljenje o hereti~kom karakteru Crkve bosanske uglavnom se pozivaju na papske i inkvizitorske izvore, posebno na spise pape Pia II s po~etka druge polovine XV stolje}a. To mi{ljenje prvi je nau~no formulirao i zastupao Franjo Ra~ki. Prema Ra~kom, Crkva bosanska predstavlja izdanak bogumilstva, koje je kao u~enje i pokret u X st. utemeljio neki bugarski sve}enik po imenu Bogumil. Njegovo se u~enje brzo pro{irilo po Bugarskoj, Trakiji i Makedoniji, odakle je preko Ra{ke stiglo i u Bosnu. Bogumil je propovijedao da `ivotom i svijetom ravnaju dva na~ela koja se stalno me|usobno bore. To su na~ela zla i dobra, odnosno tame i svijetla. Iza na~ela zla stoji Sotona, a iza na~ela dobra Bog. Sotona je tvorac vidljivog i oku`enog materijalnog svijeta, od ~ijeg se zla ~ovjek mo`e osloboditi odricanjem od ovosvjetskih u`ivanja, kao {to su meso, vino i `ene. Istovremeno je odbacivano sve materijalno {to je slu`bena crkva vezivala sa vjerovanjem u Boga. Tako je na prvom mjestu odbacivana cjelokupna organizaciona i hijerarhijska struktura tradicionalne crkve, svi njeni gra|evinski objekti, a posebno bogati manastiri. ^ak je i sam krst ili kri` postao omra`eni "simbol la`nog vjerovanja". Nasuprot tradicionalnoj crkvenoj i vjerskoj hijerarhiji, bogumilstvo je priznavalo samo dvije kategorije vjernika: pre~i{}ene izabranike i obi~ne vjernike. Primjereno tome, u Bosni su to bili "savr{eni krstjani", u koje je Ra~ki ubrajao strojnike, starce i goste, a na drugoj strani "mrsni ljudi", kao obi~ni vjernici. "Pravih krstjana" u srednjovjekovnoj Bosni moglo je biti svega nekoliko stotina. Oni su bili obavezni da vode pravi isposni~ki `ivot. Nasuprot tome, svi ostali, takozvani "mrsni ljudi", slobodno su se `enili, jeli mrsnu hranu, ratovali i polagali zakletve. Njihova je jedina obaveza bila da u svemu slu{aju "savr{ene krstjane" i da se pred smrt pokaju te prime neku vrstu kr{tenja. U socijalnom pogledu, Crkva bosanska je proistekla iz raznih pokreta koji su propovijedali odricanje od vlasni{tva i od zakletve, otpor prema ratu i nepokoravanje svakoj feudalnoj, kako svjetovnoj tako i crkvenoj vlasti i hijerarhiji. Taj se antifeudalni bogumilski ili patarenski pokret uobli~io u Bosni u slu`benu crkvenu ustanovu, tako {to se odrekao svog dru{tvenog programa, a zadr`ao dogmatsko u~enje. Dok su se na istoku i na zapadu svjetovna i crkvena vlastela (episkopi, biskupi, igumani i opati) me|usobno borili za posjede i prevlast, dotle bosanska vlastela nije u Crkvi bosanskoj u tom pogledu imala suparnika. Bosanska vlastela je podr`avala bosansku
86

crkvu, ~esto se oslanjaju}i na njen autoritet u odnosima prema vladaru i stanovni{tvu. Zauzvrat, vlastela je {titila crkvu u odnosu prema vladaru, a posebno od napada spolja. U novijoj nauci bogumilsku teoriju o Crkvi bosanskoj najvi{e su podr`avali Aleksandar Solovjev i Dragutin Kniewald. Solovjev je u vi{e svojih radova postavio nekoliko nau~no osnovanih hipoteza kada su u pitanju dogmatsko u~enje, organizacija i struktura Crkve bosanske. Na osnovi tih svojih nau~nih analiza Solovjev je izvukao op}i zaklju~ak da je "bosanska crkva bila od kraja XII do XV v. zaista hereti~ka, i to bogomilska". Analizom latinskih izvora do sli~nog zaklju~ka do{ao je i D. Kniewald, tj. da "crkva bosanska predstavlja jaku organizaciju neomanihejske sljedbe u bitnosti jednake onoj koju su na zapadu zvali katharima ili patarenima". Tako su Ra~ki i njegovi istomi{ljenici dali jednu cjelovitu sliku Crkve bosanske, kao organizacije sasvim razli~ite od crkve u okolnim zemljama, sa vlastitim na~elima, ustrojstvom i teologijom. Nasuprot Ra~kom i njegovim istomi{ljenicima, u literaturi se rano javilo drugo shvatanje, po kojem je bosanska crkva, mada ~esto nazivana hereti~kom, ustvari po svojoj doktrini bila pravoslavna. Od srpskog se pravoslavlja, navodno, razlikovala samo po tome {to je imala svoju samostalnu bosansku hijerarhiju. Takvo mi{ljenje, jo{ prije pojave studije F. Ra~kog, iznio je B. Petranovi}, a po njemu je bosanska crkva bila samo jedna od gr~koisto~nih crkava, ustvari srpkopravoslavna, koja se odvojila i prihvatila neka hereti~ka vjerovanja. Me|u vi{e srpskih autora ovo je mi{ljenje najo{trije zastupao Vaso Glu{ac. Mada je iznio ne{to "zdravorazumskog skepticizma" u pogledu nekih tuma~enja F. Ra~kog, Glu{ac je sa izvorima postupao krajnje proizvoljno. Njegov `estok i neakademski ton najbolji su primjer visokog stupnja emocionalnosti koji obilje`ava i mnoge druge radove o bosanskoj crkvi, osobito u starijoj literaturi. Bosanske povelje i dubrova~ke isprave pru`aju obilje podataka na osnovi kojih se mo`e zaklju~iti da su se pripadnici Crkve bosanske dr`ali nekih standardnih kr{}anskih vjerovanja i pona{anja koja su bila strana i dualizmu i praksi pripisivanoj bosanskoj crkvi u rimskim katoli~kim dokumentima. Me|utim, i pored toga, "pravoslavna teorija" ima i mnogo nedostataka. Nju ne osporavaju samo papski i inkvizitorski dokumenti nego je pobijaju, tako|er, razli~iti srpski crkveni i drugi izvori, u kojima se ~esto baca anatema, ~ak i poimeni~no, na pripadnike Crkve bosanske kao heretike. Du{anov zakonik prijeti globom i batinanjem onome ko izgovori "babunsku rije~". Vlastelin je za babunsku rije~ ka`njavan sa 100 perpera, a sebar sa 12 perpera i batinjanjem. Istovremeno je heretik koji bi se na{ao da tajno `ivi me|u hri{}anima ka`njavan paljenjem po
87

obrazu i progonstvom. Kao izrazito nacionalisti~ka i paternalisti~ka u odnosu na Bosnu, teorija o navodnom srpskopravoslavnom porijeklu i karakteru Crkve bosanske odavno je izgubila svaku nau~nu vjerodostojnost, "barem izvan Srbije". U svojim ranim radovima Jaroslav [idak je zastupao mi{ljenje da Crkva bosanska nije bila ni hereti~ka niti pravoslavna, nego "pravovjerna" kr{}anska crkva sa slavenskim bogoslu`enjem i vlastitom organizacijom i hijerarhijom, potpuno nezavisnom, kako od Rima tako i od Carigrada. Kroz svoje kasnije polemi~ke radove o "pitanju Crkve bosanske u novijoj literaturi", [idak je, uglavnom, do{ao do zaklju~ka da su unutar nje postojale zna~ajne hereti~ke tendencije. Me|u katoli~kim znanstvenicima veliku je popularnost stekla teza koju je 1953. iznio Luka Petrovi}, u kojoj sa dosta argumenata odbacuje dualizam i dokazuje monisti~ki karakter bosanske crkve, koja se razvila iz rane katoli~ke organizacije u Bosni. Najzad, ameri~ki histori~ar Crkve bosanske profesor John Fine je u svom istra`ivanju krenuo od ~injenice da su izvori o njoj vrlo protivrje~ni. Tu je protivrje~nost uo~io jo{ Mauro Orbini u svom Kraljevstvu Slavena iz 1601. godine. Orbini je imao spise pape Pia II iz XV st., ali se pored njih koristio i jednom istovremenom hronikom, ~iji je sastavlja~ neki Pietro Livio iz Verone. Livio, nasuprot papskim spisima, svjedo~i o monizmu bosanske crkve. Iz dileme koju su mu nametnuli protivrje~ni izvje{taji u izvorima, Orbini je na{ao prirodni izlaz u zaklju~ku da su u Bosni morala postojati dva istodobna i naporedna vjerska pokreta ili hereze. Odatle je John Fine utvrdio da su u srednjovjekovnoj Bosni istovremeno postojale dualisti~ka hereza i raskolni~ka Crkva bosanska. Njegov krajnji zaklju~ak jeste da je Bosna pred osmansko osvajanje bila nastanjena Slavenima koji su pripadali trima vjerskim skupinama. Najve}i dio Bosne u u`em smislu bio je ve} katoli~ki ili kriptobogumilski, zahvaljuju}i `ivom djelovanju franjeva~kih misionara kroz cijelo jedno stolje}e prije dolaska Osmanlija. Pravoslavni Slaveni i pravoslavni Vlasi (sto~ari) nastanjivali su uglavnom isto~nu Hercegovinu. [to se ti~e preostalog sve}enstva i pripadnika Crkve bosanske i dualisti~kog i nedualisti~kog krila, bili su uglavnom koncentrirani u sjevernoj Hercegovini. O hijerarhiji i ustrojstvu Crkve bosanske postoje prili~no pouzdani podaci. "Savr{eni krstjani" op}enito su se nazivali strojnicima, me|u kojima su se izdvajali starci i gosti kao vi{i crkveni dostojanstvenici. Na ~elu Crkve bosanske i njene hijerarhije stajao je did. Crkva bosanska nije dr`ala ni u`ivala feudalne posjede niti od seljaka ubirala crkvenu desetinu ili bir, pa njeni dostojanstvenici nisu spadali u vlastelinski stale`.
88

Dok o ustrojstvu i hijerarhiji Crkve bosanske postoje srazmjerno pouzdani podaci, o njenoj se doktrini, na`alost, zna vrlo malo. Prije svega, nedostaju u tom pogledu podaci iz prve ruke, tj. iz same Bosne. Nije, sa~uvan ni jedan izvorni bosanski opis ustrojstva, ceremonijala i teolo{kih principa Crkve bosanske. Ni bosanski franjevci, koji su se tako uporno borili protiv bosanskih heretika, nisu o tome ostavili nikakav izvorni spis ili izvje{taj. Postoje, dodu{e, neki popisi "zabluda bosanskih heretika", koje su krajem XIV st. sastavljali talijanski franjevci. U njima se bosanski krstjani prikazuju kao pravi dualisti katarskog ili bogumilskog tipa. Tako se u jednom spisu ka`e kako oni vjeruju da postoje dva boga, od kojih je onaj ve}i stvorio sve duhovne i nevidljive stvari, a manji, Lucifer, sve tjelesne i vidljive stvari. Dalje se ka`e da bosanski krstjani odbacuju Stari zavjet, svetu misu, crkvene gra|evine i slike, a "napose kri`". U literaturi je ve} primije}eno da su ovakvi popisi "zabluda bosanskih heretika" ustvari obi~ni prijepisi kriti~kih traktata protiv talijanskih katara. Pone{to se o doktrini i praksi Crkve bosanske posredno mo`e zaklju~iti iz Akta o odricanju (abjuraciji), donesenog na Saboru na Bilinu polju, u prolje}e 1203. godine. Starje{ine Crkve bosanske tom prilikom obavezale su se da }e priznavati vrhovnu vlast Rima, primati katoli~ke sve}enike u svoje hi`e (samostane), obnoviti oltare i kri`eve na mjestima gdje se vr{i bogoslu`enje, obavljati ispovijed i pokoru, dr`ati se praznika i posta prema rimskom kalendaru, obavljati pri~est najmanje sedam puta godi{nje, da ne}e dopu{tati da mu{karci i `ene `ive u istim hi`ama te da }e uskra}ivati uto~i{te hereticima. Na kraju su obe}ali da }e se umjesto imenom krstjanin izme|u sebe nazivati bra}om. Iz ovog je zaista te{ko izvesti odre|en zaklju~ak o pozitivnim teolo{kim postulatima Crkve bosanske. Na osnovi drugih izvora mo`e se zaklju~iti da su bosanski krstjani dosljedno smatrali da put ka spasenju ne zavisi od nekog sakramenta (kr{tenja, krizme, pri~esti, pokore, ispovijedi, posljednje pomasti, braka i sl.), niti od dobre volje crkvenih pastira, nego isklju~ivo od na~ina `ivota vjernika. Pored toga, zna se da su krstjani Crkve bosanske odbacivali Stari zavjet, proroke i spise svetih otaca. Jednako su odbacivali i kult Marije, do kojeg je katoli~ka crkva veoma dr`ala. Smatrali su da je Krist samo prividno imao ljudsko tijelo, te da ustvari nije ni trpio niti umro. Bosanski krstjani su odricali svaku vlast kr{}anskim crkvama, posebno katoli~koj. Smatrali su da je samo njihova crkva prava pa je odatle starje{ina Crkve bosanske nasljednik apostola Petra, a ne rimski papa. U tom su smislu prezirali crkve, katoli~ku i pravoslavnu, koje su nazivali "sinagogama sotone". Odbacivali su upotrebu svetih slika kao obi~nu idolatriju. Nisu vr{ili slu`bu Bo`iju niti su vjerovali u svece i njihove navodne mo}i. Vjerovali su u
89

uskrsnu}e duha, ali ne i tijela, jer tijelo poti~e od sotone. Op}enito su pridavali zna~aj asketskim pravilima `ivota, posebno postu, ali ne po rimskom kalendaru. U skladu sa isposni~kim pravilima, odbacivali su meso, vino, obilje i rasko{. Osporavali su svjetovnim vladarima pravo da izri~u smrtnu kaznu, a nisu prihvatali ni zakletvu. Krstili su samo odrasle osobe koje su u stanju svjesno primiti krstjansku nauku. Bosanski krstjani su slavili Bo`i} i Uskrs, a posebno Jurjevo ili \ur|evdan, kao stari slavenski praznik kojim se obilje`ava po~etak prolje}a. Bogumilska teorija o bosanskoj crkvi Franje Ra~kog u`ivala je cijelo jedno stolje}e popularnost i vjerodostojnost jer se smatralo da automatski i logi~no obja{njava dva druga slo`ena pitanja bosanske povijesti. Prvo je masovno prihvatanje islama, a drugo je "misterija" bosanskih ste}aka. Smatralo se da su bogumili, izmoreni stalnim progonima od katolicizma i pravoslavlja, jednostavno odmah nakon dolaska Osmanlija masovno prihvatili islam. Sa po~etkom prou~avanja osmanskih deftera pedesetih godina, ta je teorija jednostavno pala u vodu, mada je jo{ uvijek popularna me|u laicima i histori~arimaamaterima. Bogumilstvom se ne mo`e objasniti ni zagonetka ste}aka. Kako je primijetio Noel Malcolm, bogumilstvo je bilo ra{ireno i po Bugarskoj, Trakiji i Makedoniji, ali tamo nema nikakvih ste}aka. Pored toga, na mnogim ste}cima uklesan je krst ili kri`, koji su bogumili odbacivali. Najve}i broj ste}aka sa~uvan je u Hercegovini i poti~e s kraja XIV i po~etka XV st., kada je ve}ina bosanskog stanovni{tva ve} bila u{la u katoli~anstvo ili pravoslavlje. Odatle se u nauci danas op}enito vjeruje da svi motivi na ste}cima "ne pripadaju jednom jedinom dekorativnoslikovnom jeziku". Na ste}cima se susre}u uklesani veoma razli~iti motivi i simboli, od paganskih do raznih kr{}anskih, hereti~kih, ratni~kih, cehovskih i drugih. U Bosnu je sredinom XV st. ponovno do{la jedna dominikanska misija koju je predvodio Dubrov~anin Ivan Uljarevi}. On je dobio dozvolu od pape Nikole V da mo`e slobodno po Bosni i Srbiji "propovijedati katoli~ku vjeru, osnivati samostane i primati u svoje redove one koji to `ele". Prema jednoj dubrova~koj ikonoteci, ovi su dominikanci, uz dozvolu kralja Stjepana Toma{a, poslali trojicu patarena u Rim, gdje su 1461, nakon izjave o abjuraciji, pokr{teni. Pod sve ve}im pritiskom Rima, kralj Stjepan Toma{ je 1450. po~eo otvoreno progoniti krstjane. U jednom dominikanskom izvje{taju iz februara 1451. tvrdilo se da ~im "fratri do|u u mjesto koje krivovjerci dr`e" heretici "i{~ezavaju kao vosak na vatri". Sigurno je, me|utim, da pokr{tavanje bosanskih krstjana nije teklo tako jednostavno i brzo. Progoni su u svakom slu~aju nastavljeni pa je did Crkve bosanske potra`io 1453. uto~i{te kod hercega Stjepana Kosa~e. On je, prema jednom pismu carigradskog pa90

trijarha Genadija II Sholarija, pre{ao na pravoslavlje. Uz "bosanskog djeda" na pravoslavlje je pre{ao i ve}i broj njegovih vjernika, po{to su ~uli za povlastice koje je gr~ka pravoslavna crkva dobila od sultana Mehmeda Fatiha odmah po osvajanju Carigrada. Uprkos svim progonima krstjana i drugim mjerama protiv njih, Bosanska biskupija nije jo{ ni sredinom XV st. bila u stanju ubirati crkvenu desetinu. Papa Kalikst III je zato u septembru 1457. dao Ivanu Navari novac od crkvene desetine koji je ubran u Dalmaciji da ga podijeli ugarskom i bosanskom kralju. Papa je istovremeno naredio i svom legatu Marinu iz Siene da prikuplja nov~anu pomo} za bosanskog kralja. Kralj Toma{ je 1459. prisilno preobratio na katoli~anstvo dvije hiljade krstjana, dok su ~etrdeseterica "najtvrdokornijih" oti{li u Hercegovu zemlju. To je u Bosni u u`em smislu kona~no "slomilo ki~mu Crkvi bosanskoj". Nema znakova niti podataka o tome da su se starje{ine ili pripadnici Crkve bosanske priklonili Osmanlijama. Naprotiv, poznato je da se gost Radin, jedan od najuglednijih preostalih crkvenih starje{ina i uticajni dvorjanin hercega Stjepana, obratio 1466. Veneciji s molbom da sa 5060 pripadnika svoje sekte i zakona pre|e na njenu teritoriju, uz uvjet da tamo zadr`e svoju vjeru. Izgleda da mu se pastva svela na svega 5060 sljedbenika, uklju~uju}i tu, vjerovatno, i onih ~etrdeset "najtvrdokornijih". Iz prvog osmanskog popisa Bosanskog sand`aka vidi se da su pripadnici nekada{nje Crkve bosanske upisivani kao "kristian" (krstjanin), dok su katolici i pravoslavni upisivani kao "gebr" ili "kafir", {to prosto zna~i nevjernik. Mada su cijela dvatri sela upisana kao "kristian", na podru~ju Bosanskog sand`aka nije u tom trenutku bilo ni punih 700 takvih du{a. To je izgleda bilo sve {to je u trenutku pada bosanskog kraljevstva ostalo od nekad brojnih bosanskih krstjana. U Bosni je, kao i drugdje, uvijek potrebno razlikovati religiju kao doktrinu od religije kao dru{tvene stvarnosti. Sve su velike religije, odnosno vjerske tradicije, nastale u srazmjerno razvijenim gradskim sredinama, kao proizvod odre|enih vladaju}ih i obrazovanih klasa i slojeva. Njihovo u~enje i praksa dopiru do sela u manje ili vi{e pojednostavljenoj, odnosno iskrivljenoj formi. Gradovi se u srednjovjekovnoj Bosni razvijaju kasno, uglavnom u XIV i XV st., kao trgova~ke ili rudarske kolonije stranaca, prete`no Dubrov~ana, Sasa i franjeva~kih redovnika. Veze bosanskog selja{tva sa gradovima i op}enito sa strancima, osim uz dalmatinsku granicu, bile su vrlo slabe. Upravo ~injenica da ni jedna od triju crkava nije na tlu Bosne i me|u bosanskim selja{tvom imala osobito ~vrst oslonac i zna~ajniji uticaj, omogu}ila je masovno prihvatanje islama. Sigurno je da su islam prihvatili pripadnici sve tri religije u Bosni. Prema tome, prihvatanje islama od strane
91

brojnih Bosanaca tokom prvog stolje}a nakon pada bosanske dr`ave posljedica je dinamizma nove vjere, a ne neke njihove navodne sklonosti ka preobra}anju usljed pripadanja nekim hereti~kim u~enjima, kako se to ~esto misli i pi{e. U takvim uvjetima svaka vjerska praksa u srednjovjekovnoj Bosni bila je manje ili vi{e iskrivljena u odnosu na svoje izvore i sredi{ta u drugim, razvijenijim sredinama. Zato se vjerske prilike u Bosni ne mogu objasniti opisivanjem raznih religijskih doktrina, kao {to su manihejstvo i druge hereze. Crkva bosanska i njena hereza nisu predstavljale samo vjersku pojavu nego su istovremeno bile izraz socijalnopoliti~kog stanja jednog nerazvijenog selja~kog dru{tva i na njemu zasnovane feudalne dr`ave. Izvori otkrivaju sinkretizam i vrlo slabo poimanje kr{}anstva u srednjovjekovnoj Bosni. Crkva bosanska ni u duhovnom, ni u izravnom politi~kom smislu nije ostavila nikakvo naslije|e. Njeno je naslije|e u tom smislu ustvari preuzeo islam. Sa stanovi{ta politi~ke uloge, Crkva bosanska je odigrala dvostruku i donekle protivrje~nu ulogu. Usljed svoje povezanosti sa vlastelom, ona je bila jedan od klju~nih ~inilaca slabosti sredi{nje vlasti i snage partikularizma u feudalnoj Bosni. Na drugoj strani, Crkva bosanska je, kao ideolo{ki ~inilac u borbi protiv pape i ugarskohrvatskih kraljeva i velika{a, te srpskih vladara koji su nosili katoli~anstvo, odnosno pravoslavlje, dala zna~ajan doprinos izgradnji bosanske dr`avne samostalnosti i odbrani od vanjskih neprijatelja.

92

II DIO

DOBA OSMANSKE VLADAVINE

Osmanska dr`ava i islamska civilizacija

Prema ranim osmanskoturskim hronikama, Osmanlije poti~u iz Centralne Azije, iz nomadskog plemena Kayi Turaka, jednog organka Turaka Oghuza, koji su pod pritiskom mongolskih najezda izbjegli u Anadoliju tokom tre}e decenije XIII stolje}a. Kasnije hronike, od kojih su mnoge prepletene legendama i mitovima, o~ito su pisane sa namjerom da se uve}a ugled vladaju}e Osmanove ku}e sa dugom linijom istaknutih predaka. Kriti~kom analizom filolo{kih i epigrafskih podataka, poznati engleski osmanist Paul Wittek otkrio je izvjesne protivrje~nosti u tradicionalnoj genealogiji i nastojao dokazati da je Kayilinija osmanskih vladara u manjoj ili ve}oj mjeri izmi{ljena. Wittek sa dosta argumenata pokazuje da Osmanlije nisu do{le u Anadoliju "kao novi talas" najezde u XIII stolje}u. On dalje dokazuje da Osmanlije nisu sebe smatrale posebnim plemenskim entitetom ili nekom posebnom rasom, nego samo "zajednicom gazija", tj. ratnika koji se na bizantskoj granici bore za napredak islama. Ve}ina istra`iva~a odbacuje mi{ljenje, koje se susre}e u literaturi da su Osmanlije bile "samonikli ljudi" koji su prihvatili islam po dolasku u zapadnu Anadoliju, gdje su se spojili sa dijelom maloazijskih Grka, iz ~ega je proistekla osmanska nacija kao dr`ava. Turski histori~ar Mehmed Fuad Kprl smatra da su Osmanlije samo jedna od mnogih, me|usobno povezanih turskih etni~kih grupa koje su naselile Anadoliju. U tom smilu, za njega je osmanski politi~ki, a turski etni~ki pojam. Op}enito gledano, mnoge neizvjesnosti pokrivaju historiju Osmanlija prije XIII stolje}a. Ono {to je op}eprihva}eno to je da je osniva~ osmanske dr`ave, tj. kasnijeg Osmanskog carstva, bio Osman, sin Erthogrula, jednog od turkmenskih vo|a. Otac, Erthogrul dobio je kao gazija od seld`u~kog sultana Alaldina II feudalne posjede i zemlje, zvane bejlik (beylik) ili emirat, sa sjedi{tem u gradu Sgt, na bizantskoj granici unutar Male Azije. Sa pripadnicima jednog broja svog turkmenskog plemena ~uvao je granicu i kao i druge gazije vodio prepade na bizantsku teritoriju. Te posjede naslijedio je njegov sin Osman. Od svih anadolskih begova i emira Osman Gazi je vladao prostorom koji je bio najistureniji prema ju`nim obalama Crnog mora i najbli`i Bizantu
95

i Balkanu. Osman Gazi je, prema bizantskom hroni~aru Georgiju Paphymerosu, po~eo 1301. opsadu Nikeje (Iznik). Bizantska vlada poslala je opkoljenom gradu u pomo} najamni~ku vojsku od oko dvije hiljade ljudi. Osman ih je sa~ekao u zasjedi na prilazima gradu i u ljeto 1301. potpuno potukao. Ovom pobjedom Osman je stekao slavu {irom Anadolije, pa su iz svih njenih krajeva pristizale gazije i stavile se pod njegovu zastavu. Prema ustaljenom obi~aju, u pograni~nim emiratima i bejlucima su uzeli ime svog vo|e i postali poznati pod nazivom Osmanlije. Na taj na~in je istovremeno uspostavljena Osmanska dinastija. Tako se 1301. mo`e smatrati godinom uspostavljanja i u~vr{}enja osmanske dinastije i dr`ave. Histori~ari do danas, posebno oni na Balkanu, nisu nau~no odgovorili na pitanje kako je mala grupa nomadskih ili polunomadskih Turaka uspjela stvoriti organiziranu i prostranu islamsku dr`avu, u kojoj je `ivio i velik broj nemuslimana. Neki misle da je ta temeljna osniva~ka snaga bila u neprekidnom ratni~kom pohodu, koji su Erthogrul i njegov nasljednik Osman, kao vo|e gazija, vodili protiv bizantskokr{}anskih ratnika, me|u kojima su bili brojni Slaveni, kao akritoi (grani~ari limitanei). Do Osmanovog dolaska na vlast 1299. prvobitni Erthogrulov emirat toliko je pro{iren stalnim ratovanjem da se pretvorio u dr`avu. Prilika da se bore za islam privla~ila je brojne gazije iz mnogih dijelova islamskog svijeta, a posebno razne turske etni~ke grupe, koje su ispred Mongola bje`ale u Anadoliju. Tako je gazijska struktura postepeno oblikovala osnovu za vojnoadministrativnu organizaciju Etrhogrulovog emirata, odnosno kasnije Osmanove dr`ave. ^uvaju}i granicu islama prema Bizantu, Erthogrul je sa zna~ajnim brojem svojih razli~itih turkmenskih saveznika istovremeno vodio upade na bizantske teritorije. Tako je organizacija gazija oblikovala osnovu za politi~ku strukturu emirata i budu}eg Carstva. U balkanskoj, a dobrim dijelom i evropskoj literaturi, name}e se mi{ljenje da su rane Osmanlije bili primitivni plemenski ljudi. Izvori i kasnije razdoblje islamskokr{}anske i jevrejske koegzistencije te uzajamnog uticaja pokazuju da su Osmanlije, nasuprot tome, imale odgovaraju}e i samozatajne snage za gradnju jedne mo}ne dr`ave. Drugim rije~ima, to je bio etni~ki elemenat sa izrazitim smislom za politi~ku organizaciju, koji je na osnovama islama kao u~enja od seld`u~kih podanika i robova, vremenom uspio izgraditi jednu od najve}ih i najdugotrajnijih imperija koje historija poznaje. Duga tradicija perzijskog, arapskog, seld`u~kog i op}enito islamskog gradskog `ivota i intelektualnih djelatnosti veoma su doprinijeli usponu i razvoju nove dr`ave. U osnivanju osmanskog dr`avnog sistema posebnu ulogu imale su ahije, kao udru`enja trgovaca i zanatlija te ulema, kao stale`
96

u~itelja i tuma~a islama. Ove su dvije strukture posebno doprinijele uspostavljanju i {irenju osmanskog dr`avnog sistema. Rastu i usponu osmanske dr`ave, pored toga, zna~ajan doprinos dali su muslimanski esnafi, kao udru`enja zanatlija, a posebno o{tra disciplina udru`enja muslimanske mlade`i, ~iji su ~lanovi bili vezani kodeksom moralnih, odnosno eti~kih ideala, tj. pravilima ~asti gazija. Pored toga, sposobnost raznih osmanskih vladara imala je zna~ajnu ulogu u njihovim po~etnim uspjesima. Tome je svakako doprinijelo opadanje Bizanta, nakon ^etvrtog kri`arskog rata 1204, te feudalna anarhija u balkanskim ju`noslavenskim zemljama. Uz sve to, mo`e se dodati i ~injenica da Zapad, posebno Venecija, \enova i Firenca, usljed svojih trgova~kih interesa na Bliskom Istoku, nisu bili jedinstveni u otporu Osmanlijama. U ogromnom muslimanskom svijetu bilo je malo ljudi tako privr`enih islamu, kao {to su to bile Osmanlije. Gaza ili sveti rat kao ideal bio je zna~ajan ~inilac u uspostavi i razvoju osmanske dr`ave. Cjelokupno dru{tvo u ranom osmanskom emiratu organizira se u skladu sa kulturnim idealom svetog rata radi {irenja darulislama (Dar-al-Islam "zemlje islama" ili kod samih muslimana jednostavnije daruna "na{a zemlja") sve dotle dok se njime ne obuhvati cijeli svijet. Nasuprot darulislamu stoji darulharb (Dar-al-harb), kao "zemlja rata", odnosno teritorije koje su neprestano izlo`ene prijetnji rata. Gaza je shvatana kao vjerska du`nost koja je njene pripadnike nadahnjivala za razli~ite poduhvate i ~inila ih spremnim na `rtvovanje. Druga~ije re~eno, u tom pograni~nom dru{tvu sve su se dru{tvene vrline sjedinjavale u idealu gaze. O dubini vjerskih osje}anja i uvjerenja koja su vladala me|u gazijama svjedo~i u svojim bilje{kama solunski arhiepiskop Georgije Palamas. Kada su Osmanlije u prolje}e 1354. nakon Galipolja zauzele Solun, potvrdile su mu polo`aj arhiepiskopa, uz rije~i da je napredovanje islama od istoka prema zapadu jasan dokaz da je to Bo`ija volja i da je islam "prava vjera". Istovremeno, u skladu sa u~enjem islama, svrha svetog rata nije bila da uni{ti, ve} samo da pot~ini i za{titi kao "kitabijsku" manjinu kr{}ane, Jevreje i ostale narode koji posjeduju knjigu Bo`ijeg otkrovenja, tj. neislamski svijet. Dok su razvijenu islamsku civilizaciju u osmanskom zale|u odlikovale vjerska ortodoksija i skolastika, a {erijatski zakoni i dvorska literatura pisani jednim izvje{ta~enim knji`evnim jezikom, dotle je u pograni~nim bejlucima preovladavala narodna kultura, obilje`ena dervi{kim tarikatima (redovima), misticizmom, epskom knji`evno{}u i obi~ajnim pravom, koje je u dnevnoj praksi bilo skoro u istoj ravni sa {erijatom. U osmanskoj dr`avi i drugim pograni~nim bejlucima turski jezik je prvi put postao slu`benim
97

jezikom administracije i knji`evnosti, umjesto do tada obaveznog arapskog i perzijskog. Osmanlije su izgradile carstvo sjedinjenjem pod svojom upravom islamske Anadolije i kr{}anskog, a posebno pravoslavnog svijeta na Balkanu te dijelova srednje Evrope. U osnovi je ve} Bajezit I krajem XIV st. na~inio carstvo koje se prostiralo od Eufrata do Dunava. On je 1395. u jednom pohodu stigao sve do Slankamena na Dunavu, a zatim upao u Vla{ku, gdje je potukao tada{njeg vla{kog vojvodu Mir~u. Tako je, uprkos svom na~elu neprekidnog svetog rata, osmanska dr`ava istovremeno bila za{titnik pravoslavne crkve i miliona pravoslavnih kr{}ana, u prvom redu Grka i Srba, te bosanskih i drugih katolika. Srbi su se upravo pod osmanskom vla{}u i njenim raznim vojnim pohodima pro{irili na prostore na kojima prije dolaska Osmanlija na Balkan i u srednju Evropu nisu nikada `ivjeli. Tako su zahvaljuju}i Osmanlijama, koji su ih mahom kao pravoslavne vlahe (sto~are) i pripadnike pomo}nih vojni~kh rodova svuda za sobom vodile, stigli do sjeverne Dalmacije, Slavonije, Zagreba~ke Gore, Ba~ke, Banata i ju`ne Ma|arske, sve do Budima. Na isti su na~in Srbi naselili brojne dijelove Bosne i Hercegovine, u kojoj prije osmanskih osvajanja nisu imali ~ak ni jedan manastir. Prvi manastir su, uz dozvolu osmanskih vlasti, suprotno {erijatskim propisima, podigli 1547. u Papra}i kod Zvornika. Nakon toga, za osmanske vladavine izgradili su, u raznim krajevima Bosne, jo{ sedam manastira, uz velik broj crkava. Sli~an je slu~aj bio i sa Jevrejima, nakon njihovog izgona iz [panjolske (1492) i Portugala (1496), koji su za vrijeme vladavine sultana Bajezita II (14811512) na{li uto~i{te u Osmanskom carstvu. Sultan Bajezit II je iz "osje}aja ~ovje~nosti" izdao naredbu zapovjednicima svojih evropskih pokrajina da prognane Jevreje ne vra}aju sa granica, nego da ih kao vrijedan, u~en i radin obrtni~ki narod "najprijaznije prime". Na takvu sultanovu odluku sigurno su imale uticaja i stare osmanske `idovske op}ine. Prema jednom popisu iz 1477. samo u Istanbulu bilo je ve} 1.500 jevrejskih domova. U vrijeme dolaska {panjolskih i portugalskih Jevreja na prostore Osmanskog carstva, na ~elu jevrejske zajednice bio je Mo{a Kapsali, tada{nji istanbulski hahamba{a (nadrabin) koji je sa osmanskim dvorom imao veoma dobre odnose. Ne{to kasnije, prve su jevrejske trgova~ke porodice stigle preko Soluna i u Bosnu, odnosno u Sarajevo. U historijskim vrelima ozna~avaju se tri godine kao vrijeme dolaska prvih Jevreja u Sarajevo: 1541, 1551. i najzad kao najpouzdanije vrijeme njihovog stalnog nastanjivanja na bosanskom tlu 1565. godina. Islam, odnosno osmanska dr`ava, kao tradicionalna bliskoisto~na sila koja je daleko prodrla u Evropu, jam~ila je pravoslavcima, katolicima i
98

Jevrejima, kao za{ti}enim manjinama, `ivot i imovinu, pod uvjetom da pla}aju glavarinu (d`izju). Osmanska dr`ava im je, u skladu sa temeljnim principima islama, dopu{tala da slobodno ispovijedaju vlastitu vjeru i vode svoj na~in `ivota, te je takvu politiku dosljedno vodila svo vrijeme svoga trajanja. Ta za{tita nemuslimana u islamskoj dr`avi bila je zna~ajan ~inilac vojnog uspjeha Osmanlija. Pored toga, Osmanlije su imale veoma blagonaklon stav prema selja{tvu kao izvoru dr`avnih prihoda. To je bila njihova tradicionalna i trajna politika, kojom je tako|er podsticana vjerska trpeljivost. Zemlji{ni porez, zvani hara~, ~inio je velik dio dohotka osmanske dr`ave. Osmanlije su islamske principe o vjerskoj trpeljivosti {irokogrudo primjenjivale. Oni su se kao ljudi koji `ive na granici od po~etka slobodno mije{ali sa kr{}anima. Neposredan je bio dodir pripadnika bizantskih pograni~nih jedinica i muslimanskih gazija, pa su ve} tada mnogi akritoi i stratioti (vojniciseljaci), gr~kog i slavenskog porijekla, prihvatili islam. Prema tome, samo se cjelovitim sagledavanjem strukture osmanske dr`ave i dru{tva i njene slo`ene politike mo`e objasniti ~injenica da se mali osmanski emirat ili bejlik, posve}en svetom ratu na granici Bizanta, pro{irio u jednu od najve}ih svjetskih imperija. Svojim ukupnim polo`ajem osmanski bejlik imao je sve preduvjete da izraste u kozmopolitsko carstvo. Nakon zauze}a Galipolja i Soluna, Osmanlije pro{iruju svoj mostobran na evropskom tlu ubrzanim osvajanjem Trakije, tako da su im se ve} u ljeto 1361. predale Edirne, njen glavni grad. Da bi osigurao polo`aj svoje dr`ave na evropskom tlu, Osmanov nasljednik, sultan Orhan, vodio je politiku turske etni~ke kolonizacije Trakije. On je planski preseljavao muslimansko stanovni{tvo iz Anadolije u Evropu ili kako su je Turci zvali Rumeliju (Rumeli toprak "rimska zemlja"), posebno nomade sklone brzom prilago|avanju. U te krajeve dolaze i dervi{i, koji osnivaju svoja stani{ta (zavije), kao jezgra iz kojih nastaju sela i ve}a naselja. Svim tim mjerama oblikovana je ~vrsta osnova za dalje osmansko {irenje u Evropu. Ima mi{ljenja da su pod Mehmedom II Fatihom muslimani i gr~ko stanovni{tvo koje je u bazenu Mramornog mora prihvatilo islam, kao dr`ava ustvari predstavljali nastavak Bizanta. Prema Franzu Babingeru, kada je Mehmed II Fatih 29. V 1453. na juri{ osvojio Carigrad i preimenovao ga u Istanbul, u Evropi se javio jedan broj njegovih gorljivih pristalica. Za njih je Fatih, kao gospodar nekada{njeg Konstatinopolisa, bio nastavlja~ Rimskog carstva, pa se me|u zapadnim piscima tada za Carigrad sretao naziv "Turski Rim". Najizrazitiji primjer takvog ranog asimiliranja i prihvatanja islama me|u kr{}anim bio je Mihal Gazi, koji je primio islam i kao nekada{nji bizantski pograni~ni starje{ina pre{ao na stranu Osmanlija.
99

Tako je nekada{nji pograni~ni emirat ili bejlik postepeno izrastao u kozmopolitsku dr`avu, u kojoj su sve rase i vjere predstavljale jednu cjelinu i u kojoj je ostvarena koegzistencija islama sa pravoslavnim, katoli~kim i `idovskim svijetom. U toj dr`avi mogli su se ~uti brojni jezici Istoka i Zapada, koji su bili kako u slu`benoj tako i poslovnoj ili privatnoj upotrebi. Slu`beno je nadvladao turski, kao jezik administracije i knji`evnosti, pisan arapskim pismom. U osmanskoj dr`avi od ~etiri sunijska mezheba (pravne {kole) slu`beno je bio u primjeni, {to se ti~e vjerskih obreda i {erijatskog sudstva, hanefijski mezheb (po Abu Hanifi, kod Bo{njaka poznatom pod po~asnim imenom Imami Azam), ali su u arapskom svijetu bila sasvim slobodno u primjeni i tri ostala mezheba malikijski, hanbalijski i {afijski. Sve to govori da je osmanska dr`ava bila jednako trpeljiva koliko i slo`ena zajednica. Kao dr`ava koja se u po~etku prostirala u zapadnoj Anadoliji, vrlo rano je prihvatila produhovljene islamske ustanove posredstvom prethodnog seld`u~kog sultanata. Sredi{ta tog sultanata bili su gradovi skdar (na isto~noj obali Bosfora), Kastamonu (sjeveroisto~no od Ankare), Izmir, Konya (Konja), Denizli (isto~no od Izmira), Uluborlu (na izvoru velike rijeke Mendora) i drugi. Iz tih su gradova osmanski slu`benici, ulema i drugi pripadnici Carstva preuzimali i dalje {irili tradicije islamskog dr`avni{tva i civilizacije. Tako su Osmanlije islamsku kulturnu tradiciju u prvo vrijeme pri{irile na bizantske gradove u srednjoj Anadoliji, kao {to su Milas (jugoisto~no od Izmira), Izmir, Manisa (sjeverno od Izmira na rijeci Gediz) i Bursa. Iz jednog grada u drugi Erthogrul i Osman, {irenjem svog gazijskog emirata, prenosili su dr`avnu prijestolnicu. Osmanov sin i nasljednik sultan Orhan zaustavio se u Bursi kao prijestolnici. Tu je 1327. iskovao prve ak~e, kao osmanski srebreni novac. Orhan je u Izniku (Nikeji) 1331. podigao i otvorio prvu medresu u osmanskoj dr`avi. U Bursi je 1340. dovr{io izgradnju kompleksa prostranih bazara, bezistana i time od tog grada napravio veliko trgova~ko sredi{te. Nekoliko godina prije toga Bursu je kao tada{nju osmansku prijestolnicu posjetio arapski putnik Ibn Battuta i kasnije je opisao kao "veliki grad sa lijepim bazarima i {irokim ulicama". Sveti gazijski rat i turkmensko osvajanje Male Azije bili su osnovni dinami~ni ~inioci po~etka razvoja i {irenja osmanske dr`ave. Administrativno i kulturno, Osmansko carstvo na svim svojim prostorima, na tri kontinenta Aziji, balkanskom i srednjoevropskom dijelu Evrope te sjevernoj Africi zasnivalo se u prvom redu na principima islama, te op}enito politi~koj tradiciji i civilizaciji Bliskog Istoka. TurciOsmanlije su pored svojih etni~kih korijena i obi~aja u gradnji dr`ave i Carevine apsorbirali elemente drugih kultura koje su postojale ili
100

ostavile svoje tragove na anadolskom tlu. To su bili elementi hetitske, ermenske i gr~kobizantske kulture, koja je na njih uticala posebno nakon zauze}a Carigrada. Ipak je islam bio osnovno na~elo osmanske dr`ave i dru{tva. Islam je vrlo brzo svojom snagom natkrilio sva ranija naslje|a i uticaje koje su Turci donijeli iz Centralne Azije ili zatekli u Anadoliji. Brojne turske i turkmenske rodovskoplemenske grupe koje su se uklju~ile u ranu osmansku dr`avu kao politi~ki pojam, podizali su svijest me|u Osmanlijama o njihovom turskom porijeklu. Odatle su se osmanski sultani, uz svoju slu`benu titulu, koju su preuzeli od Seld`uka, dr`ali i starog turskog vladarskog naziva han (khan). Oni su istovremeno prihvatili i kasnije legende o svom porijeklu od Turaka Oghuza da bi vlastitoj dinastiji podigli ugled i zna~aj. Izvan toga, Osmanlije su sve do pred kraj XIX st. malo polagale na tursku nacionalnu ideju. Do te su ideje Osmanlije do{le tek u posljednjoj fazi rje{avanja tzv. isto~nog pitanja, {to je u biti zna~ilo pitanja o "opstanku Osmanske carevine na Balkanskom poluostrvu i na Levantu". Ima histori~ara koji "isto~no pitanje" poistovje}uju sa povije{}u Osmanlija od osnivanja Carevine do moderne Turske. Takvo mi{ljenje nema oslonca u stvarnoj historiji. Isto~no pitanje otvoreno je krizom osmanske vlasti nad njenim balkanskim, srednjoevropskim, srednjoazijskim i arapskim posjedima, kako u Aziji tako i u sjevernoj Africi. Ima mi{ljenja da je to pitanje otvoreno Be~kim ili Velikim austroturskim ratom 1683, u kojem su Osmanlije pora`ene i Karlova~kim (Sremski Karlovci) mirom 26. I 1699. izgubili skoro sve svoje srednjoevropske posjede. U stvarnosti isto~no je pitanje otvoreno takozvanim Ku~ukKajnard`ijskim mirom (Kajnard`a, danas grad u bugarskom dijelu Dobrud`e), zaklju~enim izme|u Osmanske i Ruske carevine 10. VII 1774, kojim je okon~an njihov sedmogodi{nji rat. Nakon poraza u tom ratu, osmanska vlada ustupila je Rusiji prostor izme|u Dnjepra i Buga te predjele oko Azovskog mora. Istim je mirom Tatarima priznata nezavisnost, a Rusija im je, uz pritisak osmanske vlasti, ustupila Krim i Kuban. Osmanska carevina dozvolila je ruskim brodovima slobodnu plovidbu kroz Bosfor i Dardanele te na Donjem Dunavu. Pored toga, osmanska vlada se obavezala da }e Vla{koj i Moldaviji dati izvjesnu autonomiju koju }e Rusija {tititi. Prvi put u osmanskoj historiji priznato je jednoj nemuslimanskoj sili da ima pravo za{tite pravoslavnih kr{}ana na njenom prostoru. Istovremeno je i sultanu, kao halifi, priznato pravo da je vjerski poglavar svih muslimana koji su do{li pod nemuslimansku, u konkretnom slu~aju rusku vlast. Od tada je ustvari Rusija, umjesto Austrije i Venecije, preuzela vode}u ulogu u ru{enju Osmanskog carstva.
101

Isto~no pitanje okon~ano je ugovorom izme|u Turske i sila Antante, u Lozani 24. VII 1923, nakon {to je Mustafa Kemal-pa{a, "otac svih Turaka" (Atatrk), 9. IX 1922. oslobodio od Grka Izmir i zapadnu Anadoliju, te ih ujedinio sa Trakijom do rijeke Marice, odnosno Edirna. Mustafa Kemal-pa{a je, nakon poraza Osmanske carevine u Prvom svjetskom ratu, obrnuo "isto~no pitanje", politi~ki se odrekao Carevine i ujedinjenja srednjoazijskih turskih naroda. Nasuprot svom prijatelju Enver-pa{i, koji se, radi ujedinjenja svih turskih naroda Bliskog Istoka i srednje Azije, sve do 1924. bezuspje{no borio sa Lenjinovim generalima, Mustafa Kemal-pa{a se pragmati~no odrekao vi{enacionalne imperije u korist turske etni~ke, odnosno moderne nacionalne dr`ave, koju je na opisanom prostoru svojim vojni~kim genijem uspio ostvariti. Sve je to uradio talentom i manirom velikog vojskovo|e i dr`avnika. Time je Mustafa Kemal-pa{a pokazao da je istrajavanje na "isto~nom pitanju", kao pitanju evropeizacije Osmanskog carstva {to je od kraja XVIII i po~etka XIX st. i vremena sultana Selima III i Mahmuda II, koji su sa velikom energijom zapo~eli taj proces, uni{tiv{i me|u ostalim i janji~arski red i ajanstvo u cijelom Carstvu ipak bilo uzaludno tro{enje energije i vremena. Mustafa Kemal-pa{a je "isto~no pitanje" jednostavno pretvorio u "zapadno pitanje" tako {to je, pobjedom u ratu i nizom kasnijih politi~kih i prosvjetnih reformi, od Turske na~inio u biti dr`avu zapadne ustavne strukture. Prije nastupa Osmanlija, Evropa je iskusila vi{e ru{ila~kih azijskih, prije svega mongolskih provala. Osmanlije, oplemenjene duhom islama, nisu u svom pohodu ru{ile, nego su na prvom mjestu gradile i bez nasilja i prisile {irile jednu civilizaciju koja je na evropskim prostorima najplodnije tlo sigurno na{la u Bosni.

102

Osmansko osvajanje Bosne i njeno vojnoadministrativno i agrarno ure|enje

Redoslijed osmanskih osvajanja na Balkanu odre|en je geografskim uvjetima i politi~kim prilikama. U svom prodoru na sjeverozapad Balkana Osmanlije su prirodno slijedile dva stara historijska rimska druma. Prema zapadu su koristili Via Egnatia, put koji je od Skadra preko Dra~a, Ohrida, Bitolja i Soluna vodio do Carigrada. Na sjever su prodirali ju`nim krakom Via Militaris, puta koji je trasiran od Beograda preko ]uprije, Ni{a i Sofije do Carigrada. Taj je put jo{ od srednjeg vijeka bio poznat kao Carigradski drum, a za vrijeme TurakaOsmanlija kao Stambolski drum (Stambul d yol). Osmanlije su srazmjerno lahko osvajale Balkan zahvaljuju}i dvjema okolnostima. S jedne strane, to je op}e feudalno rasulo koje je tada vladalo na Balkanu, a sa druge, njihova ~vrsta politika i razra|ena taktika u nastupu prema kr{}anskim dr`avama koje su se nalazile na pravcu njihovih osvajanja. Osmanski prodor vremenski se podudarao sa dr`avnopravnom i politi~kom fragmentacijom srednjovjekovnih balkanskih dr`ava, ali i samog Bizanta. Me|usobno posva|ani, balkanski vladari i njihovi prakti~no osamostaljeni krupni feudalci nisu oklijevali da tra`e spoljnu pomo} kako bi razrije{ili svoje razmirice i sukobe. Tako je u svakoj balkanskoj dr`avi postojala jedna strana koja je tra`ila pomo} Ugarske ili Mletaka, a nasuprot njoj druga, proturska, koja je u tom me|usobnom sukobu tra`ila pomo} Osmanlija. U samom Bizantu car, dvor i patrijar{ija su tra`ili i o~ekivali pomo} sa kr{}anskog, ali ipak katoli~kog Zapada. Ipak, nakon ^etvrtog kri`arskog rata (1204) i po~etka kraja Isto~nog rimskog carstva, bizantski dostojanstvenici nisu vjerovali nikome na Zapadu. Pred stalnom osmanskom navalom, najbolje je to izrazio veliki vojvoda Luka Notar, koga je narod zvao "Stub Romejaca" (Oslonac Rimljana), slijede}im rije~ima: "Radije u Gradu osmanski turban nego rimska mitra." "Stub Romejaca" predao se sultanu Fatihu 29. V 1453. godine. Nakon {to je optu`en da je protivpravno prisvojio 120.000 dukata, koji su mu zaplijenjeni u korist osmanske dr`ave, Luka Notar je pogubljen. Uz takav protivrimski stav pristajalo je ni`e gr~ko pravoslavno sve{tenstvo
103

i op}enito gr~ko pravoslavno stanovni{tvo, upla{eno stalnim prodorom Italijana, fanati~no se opiru}i svakom katoli~kom prisustvu i eventualnom uticaju. Osmanlije su im u tome, radi svojih interesa, pru`ale svaku pomo}. Nasuprot tom rasulu i nesnala`enju, Osmanlije su vodile dosljednu politiku, za ~ije su provo|enje imale na raspolaganju, kako odgovaraju}u vojnu snagu tako i strogo centraliziranu dr`avnu vlast. Uz sve to, veliku prednost za Osmanlije predstavljao je janji~arski red ili korpus, "prva staja}a vojska u Evropi". Prema tradiciji, taj korpus osnovao je sultan Orhan od ratnih zarobljenika poslije zauze}a Edirna. Janji~arski korpus nalazio se pod neposrednom komandom sultana. U svojim osvajanjima Osmanlije su u pravilu prvo poku{avale ste}i povjerenje kr{}anskih feudalaca i osigurati njihovu dobrovoljnu predaju i pokornost. Tek ako im to ne bi uspjelo, bez oklijevanja bi se hvatali oru`ja. To je bila su{tina njihove prvobitne osvaja~ke taktike i politike, kojom su poslije Mari~ke (1371), a posebno Kosovske bitke (1389), uspostavili na Balkanu cijeli sistem svojih vazalskih dr`ava i dr`avica. Nakon Mari~ke bitke ~ak je i bizantski car postao u pravom smislu osmanski vazal, po{to su pripadnici Paleologa, posljednje bizantske vladaju}e loze, tra`ili sultanovu pomo} da bi sa~uvali svoje prijestolje. Logi~no je da su onda i ostali balkanski vladari po{li za primjerom Bizanta. Osmanlije su skrupulozno po{tovale feudalne principe. Od vazala je u po~etku zahtijevan manji godi{nji danak, kao znak pokornosti islamskoj, odnosno osmanskoj dr`avi. Kasnije je svaki vazal morao na osmanski dvor poslati kao taoca jednog od svojih sinova. Vremenom se uobi~ajilo da vazal jednom godi{nje osobno posjeti osmanski dvor i zakune se na vjernost, te da sultanove prijatelje i neprijatelje smatra svojim prijateljima, odnosno neprijateljima. Uz to, vazali su imali obavezu slati pomo}ne trupe prilikom sultanovih ratnih pohoda. Ako bi se vazal ogrije{io o svoje du`nosti i obaveze, njegova je zemlja progla{avana za darulharb i tako izlagana mogu}em napadu gazija. Ve} je sultan Bajezit I odredio, a Mehmed II Fatih potvrdio Dunav kao sjevernu granicu Carstva. U tom smislu, sultan Mehmed Fatih je odlu~no spre~avao bilo koju balkansku dr`avu ili neku stranu silu, u prvom redu Ugarsku, da se u~vrsti ju`no od Dunava. To je postalo o~ito nakon osvajanja Smedereva (1459), Bosne (1463), Moreje i Albanije (14641479). Pla{e}i se da bi u slu~aju vanjske navale na Carstvo lokalnivazalni vladari pre{li na stranu neprijatelja, sultan Fatih je, da bi se osigurao, nastojao ukloniti sve preostale dinastije na Balkanu. Nekima je davao godi{nju apana`u (arpaluk), druge je slao kao namjesnike u udaljene pokrajine, dok je tre}e jednostavno fizi~ki uni{tavao. Nakon osvajanja Moreje, sultan je Dimitriju
104

Paleologu odredio penziju od 300.000 ak~i godi{nje. Nasuprot tome, gdje god je smatrao da je opasno da ostavi vladaju}u dinastiju, Fatih je pristupao njenom fizi~kom uni{tenju. On je tako potpuno uklonio, odnosno fizi~ki uni{tio dinastiju Komnena, koja je vladala Trapezuntom (Trabzon) na Crnom moru. Fatih je zauzeo Trapezunt 15. VIII 1461. godine, ta~no na 200-godi{njicu obnove Bizantskog carstva 1261. godine. Na isti na~in Fatih je postupio i sa posljednjim bosanskim kraljem Stjepanom Toma{evi}em. To zna~i da bosanska srednjovjekovna dr`ava nije sama od sebe propala usljed navodne op}e izdaje nasilno pokatoli~enih krstjana, posebno Radaka, zapovjednika tvrdog grada Bobovca. Osmanlije su decenijama postepeno potkopavale Bosansko kraljevstvo, prije nego {to je sultan Fatih u prolje}e 1463. na ~elu velike vojne sile krenuo u kona~ni pohod na Bosnu. Malobrojna posada Bobovca, koja se hrabro borila, takvoj sili ipak nije mogla odoljeti. Postojala je ideja o formiranju kr{}anske koalicije za pomo} Bosni, koju je zagovarao papa Pio II (papa Piccolomini). Biskup Nikola Modru{ki je, kao papski izaslanik u Bosni 146163, nagovorio kralja Stjepana Toma{evi}a da prestane taktizirati sa Osmanlijama i da se u cijelosti osloni na Ugarsku i kr{}ansku koaliciju, koja je u kriti~nom trenutku potpuno zatajila. Prema tome, nisu ta~ne tvrdnje mnogih na Zapadu, a posebno ugarskog kralja Matije Korvina, da je Bosna pala prije nego {to je sultan "izvukao ma~ iz korica". Biskup Nikola Modru{ki pi{e da je u toku borbi izgubio 19 svojih pratilaca, a sam je "jedva iznio `ivu glavu", "vi{e Bo`ijom pomo}i nego ljudskom". On je za sve optu`io "bogumilske raskolnike", koji su nedavno bili pokr{teni "protiv svoje volje", pa su zato izdali bosanskog kralja koji im je "bio povjerio najutvr|enije gradove svog kraljevstva". Ovi silom preobra}eni "raskolnici" su, kako ka`e Modru{ki, "podupirali Tur~ina", koji "osvoji ~itav Ilirik koji se sada zove Bosna". Osmaniziranje neke novoosvojene oblasti ili zemlje nije zna~ilo "brz i radikalan preobra`aj", nego jedan "postepeni razvoj". Uvo|enje osmanskih ustanova, upravnoteritorijalnog, sudskog, vojnog i agrarnog ure|enja bio je proces koji je ~esto trajao po nekoliko decenija. To je bio slu~aj i u Bosni. Prije svega, padom Jajca 1463. nije bio osvojen cijeli prostor srednjovjekovne bosanske dr`ave. Osvajanje cijele Bosne trajalo je jo{ narednih 130 godina i zavr{eno je tek padom Biha}a pod osmansku vlast 1592. godine. U tom razdoblju uni{teno je socijalnoekonomsko i politi~ko ustrojstvo srednjovjekovne bosanske dr`ave i uspostavljen osmanski sistem vlasti i privredna struktura. Istovremeno, to je razdoblje najve}eg uspona Osmanskog carstva. Nakon Fatihovih osvajanja, za vladavine njegovog nasljednika Bajezita II dolazi do teritorijalnopoliti~kog u~vr{}enja i velikog privrednog poleta i uspona Carstva. Njegovi nasljednici Selim I, Sulejman
105

I Zakonodavac (na Zapadu Veli~anstveni) i Selim II su u razdoblju od 1512. do 1571. prakti~no zaokru`ili proces osmanskih osvajanja. U tom vremenu osmanska dr`ava razvila se u veliku svjetsku imperiju, tako da u XVI st. nije bilo ni jednog pitanja u me|unarodnoj politici koje se nije ticalo Osmanlija i u ~ije rje{avanje oni nisu bili uvu~eni. Zavo|enje osmanskog sistema po~elo je u Bosni postepeno jo{ od dvadesetih i tridesetih godina XV stolje}a. U tome je u prvo vrijeme posebnu ulogu imalo Skopsko kraji{te. Nakon Kosovske bitke, Vuk Brankovi} je nastavio pru`ati otpor Osmanlijama, ali je, prepu{ten sam sebi, bio prisiljen stupiti u vazalni odnos prema sultanu i obavezati se na pla}anje godi{njeg danka. Istovremeno je morao, 6. I 1392, predati Osmanlijama Skoplje, sa jo{ nekim svojim gradovima uz "bosanski drum". Skoplje tada postaje sjedi{te osmanskog kraji{ta i polazna ta~ka za prodor u Bosnu. Na polo`aj skopskog kraji{nika do{ao je 1414. Ishak-beg, vjerovatno oslobo|eni rob, o ~ijem se porijeklu ni{ta pouzdano ne zna, mada su ga neki stariji pisci pogre{no poku{ali dovesti u vezu sa bosanskim Kosa~ama. Ishak-bega su na polo`aju kraji{nika 1439. naslijedili njegovi sinovi, Barak i Isa-beg Ishakovi}. Osmanski kraji{nici ili kraji{ke vojvode nadzirale su iz Skoplja okolne tributarne kr{}anske vladare. Istovremeno, oni su bili najistureniji sultanovi vojnoadministrativni zastupnici prema Zapadu. Kao takvi, skopski kraji{nici su odigrali presudnu ulogu u potkopavanju i ru{enju bosanske srednjovjekovne dr`ave. Bosna je neprekidno bila pod njihovim nadzorom i sve osmanske vojne i politi~ke akcije prema njoj polazile su iz Skoplja. U tom smislu Osmanlije postepeno uspostavljaju svoju vlast na liniji od Skoplja do Hodidjeda, srednjovjekovne tvr|ave na prostoru kasnijeg Sarajeva. Ve} 1396. u Zve~anu, na tada{njoj isto~noj bosanskoj granici, sjedio je njihov }efalija Feriz sa odgovaraju}om posadom. Istovremeno se u `eljeznom rudniku Gluhovici kod dana{njeg Novog Pazara spominje kadija, {to zna~i da je ve} tada na tom prostoru, koji je od vremena kralja Tvrtka I ulazio u sastav bosanske dr`ave, `ivjelo muslimansko stanovni{tvo. To }e podru~je kasnije u}i u sastav Bosanskog sand`aka i ejaleta ili pa{aluka, kao njegova najisto~nija oblast. Ni u vrijeme gra|anskog rata u osmanskoj dr`avi izme|u sinova Bajezita I (14021413), uticaj Osmanlija nije u Bosni slabio, nego je usljed velika{kih razra~unavanja stalno ja~ao. Ve} se vojvoda Sandalj Hrani} politi~ki pribli`io princu Sulejmanu, jednom od ~etverice Bajezitovih sinova, koji je vladao Rumelijom, pa je 1411. dr`ao u svojoj zemlji osmansku najamni~ku vojsku od oko 7.000 ljudi. Osmanlijama, odnosno skopskom kraji{niku Ishak-begu obratio se za pomo} 1414. i herceg Hrvoje Vuk~i}, po{to je bio ugro`en od strane ugarskog kralja Sigismunda, a u zemlji progla{en za izdajnika.
106

Taj je poziv prihva}en, pa je Ishak-beg u ljeto 1414. upao u Bosnu i prisilio kralja Ostoju i vojvodu Sandalja na pla}anje danka sultanu. Naredne, 1415. godine u tributarni odnos prema sultanu do{li su i Pavlovi}i, po{to su uz Ishak-begovu pomo} opusto{ili zemlje svog protivnika Sandalja Hrani}a. Jula iste godine Osmanlije su kod Doboja porazile vojsku ugarskog kralja Sigismunda. Do 143435. godine Ishak-beg je vi{e puta, pod raznim izgovorima, s pozivom ili bez poziva doma}ih velmo`a, upadao u Bosnu. U razdoblju od 1435. do 1448. skopski kraji{nici su kona~no u~vrstili osmanske pozicije u jugoisto~noj Bosni. Prva d`amija u Bosni podignuta je tridesetih godina XV st. u Ustikolini, {to je siguran znak da su u tom podru~ju ve} `ivjeli muslimani. Kona~no zauzimanje tvr|ave Hodidjed 1448. predstavljalo je "osnovicu turske vojne vlasti" u Bosni. Zaposjedanjem Hodidjeda "sultan je dobio klju~eve za dolinu Bosne". Na zaposjednutom dijelu Bosne Osmanlije su, vjerovatno oko 1450, osnovale Bosansko kraji{te, kao svoju prvu upravnu jedinicu na bosanskom tlu. Na ~elu tog kraji{ta bio je skopski kraji{nik Isa-beg Ishakovi}. U prvom poznatom popisu Isa-begova kraji{ta iz 1455. Bosansko kraji{te se naziva Vilajet Hodidjed i Vilajet Saray ovasi, tj. "polje oko dvora". Iz popisa se vidi da je Kraji{te obuhvatalo cijelo Sarajevsko polje sa okolnim planinskim predjelima, {to se poklapalo sa teritorijom kasnije Sarajevske nahije. Na tom prostoru nije bilo spahijskih posjeda, nego samo timari ~lanova posade Hodidjeda, a ostalo zemlji{te je pripadalo Isa-begovom hasu. Popis pokazuje da su sela na tom prostoru uglavnom bila slabo naseljena. U ve}ini spominju se i vojnuci, kao pripadnici pomo}nih vojnih redova. Sve svoje da`bine seljaci su pla}ali odsjekom u vidu tzv. filurije. Me|u stanovnicima poreskim obveznicima tog kraja u popisu se ne spominje ni jedan musliman. U to doba tu se jo{ nalazilo malo srednjovjekovno naselje, koje se u popisu spominje kao Trgovi{te ili Nautornik, jer se u njemu pazarni dan odr`avao utorkom. To bi, ustvari, mogla biti srednjovjekovna Vrhbosna, uglavnom kao kolonija dubrova~kih trgovaca, koja se nalazila pri u{}u Ko{evskog potoka u Miljacku. U Isa-begovoj vakufnami to se naselje naziva Stara Varo{. Mada srednjovjekovna Vrhbosna, odnosno Trgovi{te, nije imalo nikakvog udjela u nastanku i razvitku Sarajeva, koje su Osmanlije planski podigle kao potpuno novo gradsko naselje, njegovo se ime kra}e vrijeme zadr`alo u osmanskim izvorima i poslije 1463. godine. U prvom osmanskom popisu Bosanskog sand`aka iz 1469. taj se lokalitet navodi pod imenom Staro Trgovi{te. Bosanski kraji{nik Isa-beg Ishakovi} u historiji je poznat prije svega kao utemeljitelj Sarajeva. On je na lijevoj obali Miljacke, oko dvora ili
107

saraja, koji se vjerovatno nalazio na mjestu gdje je po~injala kasnija ulica [iroka~a, najprije 1457. podigao d`amiju, koju je u ~ast sultana Mehmeda Fatiha nazvao Carevom. Do d`amije je 1459. sagradio hamam, zatim }upriju preko Miljacke, a malo dalje na desnoj obali rijeke veliki han, zvani Kolobara, jedan bezistan i vi{e du}ana. Uzvodno na Miljacki podigao je branu (na turskom bent, po ~emu je cijeli lokalitet prozvan Bemba{a) sa devet mlinova. Radi izdr`avanja musafirhane, koju je 1461. sagradio na Bemba{i, Isa-beg je u zimu 1462. uvakufio mlinove na Miljacki i Ko{evi, han Kolobaru, bezistan sa du}anima, hamam i vi{e njiva. Izdavanje ove vakufname, tj. davanje navedenih objekata na op}u korist ustvari ozna~ava osnivanje Sarajeva kao grada. Iz navedene vakufname vidi se da Isa-beg Ishakovi} nije bio samo veliki dobrotvor nego i vojskovo|a, budu}i da mu je sultan "povjerio stra`u i upravu ove zemlje i granice Bosne", {to su dr`ali i njegovi prethodnici, te da mo`e "zapovijedati i malom i velikom". Po osvajanju Bosne i upostavljanju Bosanskog sand`aka (1463), Isa-beg Ishakovi} je imenovan za bosanskog sand`ak-bega, {to je bila du`nost koja mu je, s obzirom na njegovu dotada{nju ulogu i polo`aj, po svemu i pripadala. Sjedi{te Bosanskog sand`aka postalo je Sarajevo, grad koji je upravo Isa-beg utemeljio. Kako je ve} ranije spomenuto, sultan Fatih se ubrzo po zauzimanju Jajca i pogubljenju posljednjeg bosanskog kralja povukao sa glavninom vojske u unutra{njost Carstva. Osnovni je razlog tome bio nedostatak hrane za ljude i stoku. U Jajcu i drugim osvojenim gradovima na sjeveru i zapadu Bosne ostavio je tek malobrojne posade. Prema svjedo~enju Konstantina Mihailovi}a Janji~ara, Fatih je tvr|avu Zve~aj, izme|u Banje Luke i Jajca, povjerio njemu kao zapovjedniku. Posada se sastojala od svega osamdeset ljudi, pedeset janji~ara i kao pomo} trideset "drugih Turaka". Istovremeno mu je sultan dao "polugodi{nju pla}u za svakog od janji~ara". ^im je sultan napustio Bosnu, ugarski kralj Matija Korvin je odmah pred zimu 1463. krenuo sa velikom vojskom na Jajce, koje je poslije dvomjese~ne opsade zauzeto, nakon ~ega se i Zve~aj predao. Zarobljene ~lanove posade u Jajcu i Zve~aju kralj Matija je poveo sa sobom pa se Konstantin Janji~ar u svojim Memoarima zahvaljuje "Gospodu Bogu {to se tako sa ~a{}u vratio me|u kr{}ane". Po{to je tako potisnuo Osmanlije iz sjeverne i sjeverozapadne Bosne, Korvin je radi odbrane ju`nih ugarskih granica uspostavio na tom prostoru dvije banovine, Jaja~ku i Srebreni~ku, ~ime je Slavonija, kao dio Ugarske, bila za{ti}ena od napada Osmanlija. Poku{aj sultana Fatiha da ve} sljede}e godine povrati Jajce zavr{en je neuspjehom. Banovine su se odr`ale pod ugarskom vla{}u sve do prvih decenija XVI stolje}a. Osmanlije su Srebrenik
108

kona~no osvojile 1512, dok se Jajce odr`alo pod ugarskom vla{}u ~ak jo{ dvije godine poslije Moha~ke bitke (1526). Osmanlije su grad dr`ale pod stalnom opsadom jo{ od po~etka 1520. godine. Opkoljena posada dobijala je hranu, uglavnom je~am, konvojima koji su pod oru`anom pratnjom stizali iz Slavonije u grad ~etiri puta godi{nje. Osmanlije su grad ponovno zauzele tek 1528. godine. Uspostavljanjem Jaja~ke i Srebreni~ke banovine Bosna je ustvari podijeljena izme|u Osmanske carevine i Ugarske. Bosanskom stanovni{tvu takvo stanje je te{ko padalo, posebno pre`ivjeloj sitnoj bosanskoj vlasteli, po{to su velmo`e ve} si{le sa historijske pozornice, bilo fizi~kom likvidacijom, bilo bijegom na Zapad. Sitna vlastela bila je u prvom redu nezadovoljna zato {to joj nova osmanska vlast ograni~ava pravo raspolaganja sa njenim biv{im feudalnim posjedima, koji su pretvoreni u timare. Sitna vlastela poduzima izvjesne akcije za obnovu Bosanskog kraljevstva. Jedna grupa bosanskih plemi}a iza{la je ve} po~etkom augusta 1463. pred mleta~ki senat i molila pomo} za oslobo|enje i obnovu Bosanskog kraljevstva. Ova akcija nije dala nikakve rezultate. Ni selja{tvo nije bilo zadovoljno i te{ko se privikavalo na novu vlast. Izvori pokazuju da je tokom prve decenije osmanske vlasti veoma mali procenat bosanskog stanovni{tva prihvatio islam. Ovo neraspolo`enje me|u stanovni{tvom nije promaklo osmanskim vlastima. Kako sami u tom trenutku nisu mogli istisnuti Ugarsku iz Bosne, pribjegli su jednoj mjeri koja je "jedinstvena u povijesti njihovih osvajanja". Osmanlije su od sjevernih dijelova Bosanskog sand`aka krajem 1465. osnovali "Bosansko kraljevstvo", kao neku, modernim jezikom re~eno, tamponzonu ili koridor izme|u svojih i ugarskih posjeda u Bosni. Oni su time istovremeno me|u doma}im stanovni{tvom stvorili iluziju da se obnavlja bosanska dr`ava. Upravu nad tim tobo`njim kraljevstvom povjerili su Matiji, jednom od rijetkih pre`ivjelih Kotromani}a. Matija je bio sin njihovog {ti}enika Radivoja, koga su svojevremeno isticali nasuprot kralju Tvrtku II kao svog pretendenta na bosansko prijestolje. Teritorij novog "Bosanskog kraljevstva" prostirao se od La{ve na sjever i sastojao se od {est gradova i njihovih podru~ja. Sjedi{te kralja je najvjerovatnije bilo u Vranduku. Na tom podru~ju nisu djelovale nikakve osmanske vlasti, nego je kralj sa svojom vlastelom vr{io vlast na osnovi u`ivanja feudalnih imunitetskih prava. Matija se, kao "bosanski kralj, sin kralja Radivoja", drugi put spominje u izvorima 11. I 1467, a potom mu se gubi svaki trag. Pretpostavlja se da je oti{ao u Carigrad, gdje mu je ve} od ranije `ivjela `ena. Njegovim odlaskom kona~no se ugasila loza Kotromani}a.
109

^etiri godine kasnije, 16. IX 1471, u izvorima se ponovno spominje "Matija Saban~i}, takozvani kralj Bosne". Saban~i}i su bili poznata sitna bosanska vlastela koja je imala posjede u `upi Vrhbosna, u kojoj i danas dva sela nose njihovo ime. Ni on se nije dugo odr`ao na tom mjestu, po{to su Osmanlije po~etkom maja 1476. postavile novog "kralja", opet Matiju, ovog puta Vojsali}a. Ovaj je bio veoma "kr{}anski nastrojen" pa se nije zadovoljio samo sultanovim imenovanjem, nego je pismeno zatra`io od ugarskog kralja da ga i on prizna i potvrdi. Osmanlije su odmah za to saznale pa su opsjele Vranduk i druge gradove u "Bosanskom kraljevstvu". Ugarski kralj mu je poslao u pomo} svoje trupe koje su uspjele da ga po~etkom jula 1476. oslobode te opsade. To je posljednja poznata vijest o osmanskom "bosanskom kralju". Ni{ta se pouzdano ne zna {ta se desilo sa "kraljem" Vojsali}em i njegovom vlastelom, ali se zna da su Osmanlije tada jednostavno u~inile kraj tom navodnom kraljevstvu. Njegov je teritorij ponovno priklju~en Bosanskom sand`aku. Dotada{nju ulogu bosanske vlastele u vr{enju vlasti na tom podru~ju, kao prelazno rje{enje do uspostavljanja redovne administrativne strukture, preuzeli su vojvode i vla{ki knezovi. Ova epizoda sa malim bosanskim kraljevstvom pokazuje koliko je ideja Bosne i bosanske dr`ave kao posebnog politi~kog entiteta bile duboko ukorijenjena u svijesti {irokih slojeva bosanskog dru{tva, prije svega me|u sitnom vlastelom, selja{tvom i pripadnicima Crkve bosanske. Ta epizoda ujedno pokazuje pragmatizam Osmanlija, koje su iz politi~kih razloga bile spremne taktizirati i praviti manevre, ne odustaju}i pri tome od svog krajnjeg cilja. Taj cilj je bio potpuno osmaniziranje svake novoosvojene zemlje, posebno na evropskom tlu. U tom smislu Osmanlije su pored ve} postoje}eg Bosanskog sand`aka, prije kraja XV st. uspostavile u Bosni jo{ dva sand`aka, Hercegova~ki i Zvorni~ki. Taktiziranje u sjevernoj Bosni nije spre~avalo niti odlagalo osmanske pothvate u drugim pravcima, prije svega u Hercegovoj zemlji. Krajem 1463. herceg Stjepan Kosa~a je uspio dijelom povratiti svoje teritorije. Osmanlije su ih ponovno poslije dvije godine osvojile, pa je herceg Stjepan na{ao uto~i{te u Novom, gdje je 1466. umro. Njegov drugi sin Vlatko, koji je naslijedio titulu hercega, nastojao je, uz pomo} Ugarske i Venecije, odbraniti ono {to je jo{ od o~eve zemlje ostalo. To ga je samo jo{ dalje uplitalo u sukobe izme|u Dubrovnika i sopstvene vlastele. Dotle su Osmanlije, polahko, ali uporno, otkidale komad po komad nekada{nje Hercegove zemlje. Sve te prostore osvojene do 1470. pripajali su Bosanskom sand`aku. Tako se 1466. spominje vojvoda Bosanskog sand`aka koji upravlja osvojenim dijelovima Hercegove zemlje. Od 1469. do 1470. spominje se na tom mjestu izvjesni Hamza-beg. Tada je uspostavljen Hercegova~ki sand`ak. Prvobitno
110

sjedi{te Hercegova~kog sand`aka bilo je u Fo~i, a potom, od 1572. do 1833, u Pljevljima (Taslid`a). Od sredine XVI st. hercegova~ki namjesnici su ~esto boravili u Mostaru, gdje su povremeno zasjedali, pa se odatle u raznim izvorima spominje "mostarski pa{a". Slu`benim sjedi{tem Hercegova~kog sand`aka Mostar je postao tek 1833. godine. Krajem maja ili po~etkom juna 1483. osnovan je Zvorni~ki sand`ak, koji se sastojao od nekoliko nahija. Pored Zvornika, kao va`ne tvr|ave u donjem toku Drine i sjedi{ta sand`aka, poseban zna~aj imali su poznati srednjovjekovni rudnik Srebrenica, te Donja i Gornja Tuzla. Teritorij Zvorni~kog sand`aka prostirao se s obje strane Drine. Na isto~noj strani Drine najve}e i najzna~ajnije naselje Zvorni~kog sand`aka bio je [abac ili u osmanskim izvorima Bgrdelen na Savi. Usljed malog podru~ja koje je ovaj sand`ak obuhvatao, hasovi (imanja) njegovog upravnika nalazili su se na prostoru Bosanskog sand`aka. Zvorni~ki sand`ak imao je na svom prostoru samo nekoliko spahija, sa jednim spahijskim zapovjednikom. Njihovi timari tako|er su se nalazili na podru~ju Bosanskog sand`aka. Ju`ne i jugozapadne granice Bosanskog sand`aka obuhvatale su gornju Neretvu i Ramu, koje su i u srednjem vijeku spadale u Kraljevu zemlju. Na zapadu su najisturenije ta~ke Bosanskog sand`aka bile nahije Uskoplje i Livno, koje se 1468. spominje kao osmanska tvr|ava. Prema sjeveru granica je uklju~ivala nahije La{vu i Brod (Zenicu) i dalje je i{la niz srednji tok rijeke Bosne, obuhvataju}i Vranduk, Maglaj i Te{anj. Odatle je granica skretala prema jugoistoku, zahvataju}i rudnik Olovo i nakada{nje zemlje Kova~evi}a i Pavlovi}a. Najisturenija ta~ka Bosanskog sand`aka na jugoistoku bila je oblast Jele~ sa Novim Pazarom. Grad Novi i donji tok Neretve Osmanlije su kona~no zauzele 1482. i uklju~ile ih u Hercegova~ki sand`ak. Tom sand`aku pripojeno je kasnije i cijelo Makarsko primorje. Sva tri sand`aka utemeljena u XV st. na bosanskom tlu ulazili su u sastav Rumelijskog ejaleta, koji je do osvajanja Budima 1541. obuhvatao sve osmanske posjede u Evropi ili Rumeliji. Osnivanjem bosanskog ejaleta ili pa{aluka ovi su sand`aci u{li u njegov sastav. To va`i i za Hercegova~ki sand`ak, koji je stalno bio podre|en bosanskom beglerbegu. Ovaj sand`ak je vrlo ~esto, posebno tokom XVII st., dodjeljivan na upravu kao arpaluk (apana`u), ne samo bosanskim beglerbezima nego i bosanskim defterdarima. U tim slu~ajevima Hercegovinom su upravljali "muteselimi bosanskih vezira, odnosno defterdara". Tek 1833. Hercegovina je izdvojena u poseban pa{aluk, ali je ve} 1867. ponovno kao muteserifluk pripojena Vilajetu bosanskom. Prvih godina bosanski sand`ak je uglavnom bio organiziran po sistemu suba{iluka (nadzorni{tava) kao prelaznom obliku vojnoadministarativnog ure|enja. Ni u Hercegova~kom niti u Zvorni~kom sand`aku, koji su usta111

novljeni kasnije, nije bilo suba{iluka, nego je u njima odmah uspostavljena redovna vojnoadministrativna organizacija, sa nahijama kao osnovnim upravnim jedinicama. Na ~elu jedne ili dvije nahije stajao je ~eriba{a, kao zapovjednik spahija tog podru~ja. Vojnoupravna organizacija bosanskih sand`aka dovr{ena je u XVI st. uspostavljanjem polo`aja alajbega (bajraktara), kao zapovjednika svih spahija u jednom sand`aku. On je bio izravno odgovoran sand`ak-begu. Sa postepenim prihvatanjem islama na bosanskom tlu, a u skladu sa potrebama osmanskih vlasti uspostavljaju se kadiluci, kao sudski okruzi. Prvi kadiluci u Bosanskom sand`aku bili su jele~ki, sarajevski, bobova~ki, neretljanski, drinski, blagajski i kadiluk oblasti Pavlovi}a i Kova~evi}a. Osnivanjem Hercegova~kog sand`aka izdvojeni su drinski i blagajski kadiluk i pripojeni novoformiranom sand`aku.

112

Agrarno ure|enje

U Bosni, kao tipi~noj osmanskoj provinciji, zavedeno je klasi~no tursko agrarno ure|enje, poznato kao timarski sistem. Naziv ovog oblika agrarnog ure|enja poti~e od perzijske rije~i timar, ~ije je osnovno zna~enje "njegovanje, ~i{}enje i uredno hranjenje konja". Odatle je u prenesenom smislu timar zemlji{ni posjed koji je svom u`ivaocu, spahiji ili timarliji, tj. vojnikukonjaniku trebalo da osigura prihode za vlastito izdr`avanje i opremu i izdr`avanje konja. Timarski sistem vu~e porijeklo od perzijskih, seld`u~kih i bizantskih ustanova. Perzijski timar i klasi~na bizantska pronija, kao feudalni posjedi ~ije je u`ivanje vezano za vr{enje vojne slu`be, bez prava naslje|ivanja, mogu se smatrati prototipom kasnijeg osmanskog timara, odnosno samog timarskog sistema. Tim sistemom odre|en je ne samo karakter i oblik provincijske administracije Carstva, nego istovremeno njegova cjelokupna finansijska, socijalna i agrarna politika. Timarski sistem je uvjetovan potrebom da se velika carska vojska izdr`ava i odr`ava na osnovama srednjovjekovne, u osnovi naturalne privrede. Sve agrarne i finansijske ustanove u tom sistemu bile su u slu`bi vojnih potreba dr`ave i njene administracije. Odatle su u timarskom sistemu postojale u osnovi dvije kategorije posjeda. U prvu kategoriju spadaju timari, a u drugu zijameti i hasovi. Timar je kao feudalni posjed bio isklju~ivo u funkciji vojnih potreba dr`ave. Drugim rije~ima, timar je bio feudalno leno, koje je dodjeljivano za vr{enje vojni~ke slu`be. Kao takav, timar je svom u`ivaocu mogao donijeti godi{nji prihod od 2.000 do 19.999 ak~i. Nasuprot tome, zijamet i has su bili posjedi ~ije u`ivanje nije bilo vezano samo sa vojne du`nosti, nego i za funkcije u administrativnom aparatu. Zijameti su obi~no dodjeljivani sand`ak-bezima, zapovjednicima spahijske konjice i drugim dr`avnim ~inovnicima. Njihovi su u`ivaoci u pravilu nosili titulu bega. Zijamet je svom u`ivaocu (zaimu) mogao donijeti prihod od 19.999 do 99.999 ak~i. Hasovi su bili dodjeljivani na u`ivanje najvi{im dr`avnim ~inovnicima, beglerbezima i upravnicima ve}ih sand`aka. Postojali su tako|er i carski hasovi, sa kojih su prihodi pripadali isklju~ivo sultanu, odnosno dr`avi.
113

Timarski je re`im uspostavljen samo u onim dijelovima Carevine u kojima su ~vrsto provedeni i ukorijenjeni osmanski zakon i osmanska administracija. To je bilo prije svega u Anadoliji i Rumeliji, uklju~uju}i tu i Bosnu. U arapskim pokrajinama Carstva, kao {to su bili Egipat, Bagdad, Basra i Al-Hasa (Arabija), te u Abisiniji, ostavljene su u funkciji zate~ene agrarne i finansijske ustanove, bez zavo|enja timarskog sistema pa su zahvaljuju}i tome ove zemlje sa~uvale izvjesnu autonomiju. Osnovni preduslov uvo|enja timarskog sistema bilo je uspostavljanje potpune dr`avne kontrole nad obradivom zemljom i {umskim povr{inama. Nikakva prava privatnog vlasni{tva nisu u na~elu mogla biti zaprekom dr`avnoj kontroli nad zemljom. Osmanska dr`ava je svu obradivu seosku zemlju proglasila mirijom, carskom zemljom, odnosno dr`avnim vlasni{tvom. Izuzetak od toga bili su samo mulkovi, kao privatno vlasni{tvo, i vakufi, odnosno vakufska dobra. Pravni re`im ovih privatnih ili slobodnih i vakufskih imanja sultan je mogao, zavisno od trenutka procjene dr`avnih interesa, ozakoniti ili ih izmijeniti. U vrijeme jake centralne vlasti ili pune osvaja~ke politike, kakvu su vodili Bajezit I i Mehmed Fatih, dr`ava je ograni~avala i ukidala pravo na privatno vlasni{tvo i vakufe. Tako je Mehmed Fatih 1470. odredio da se moraju vratiti dr`avi svi vakufi koje prethodni sultan nije ozakonio, odnosno ~ije zgrade nisu vi{e postojale ili su izgubile funkciju koju im je vakif namijenio. U literaturi se procjenjuje da je na taj na~in preko 20.000 sela i poljoprivrednih imanja pretvoreno u mirijsku zemlju. Cilj tih mjera bio je da se pove}a broj vojnikakonjanika, odnosno spahija sa timarima, a time i udarna mo} Carstva. Bez obzira na to, krupne i uticajne li~nosti u osmanskoj administraciji svih razina uporno su nastojale da se po{tuje pravo privatnog vlasni{tva nad zemljom i pro{iri obim takvih posjeda. Predstavnici uleme, pogo|eni ukidanjem mnogih vakufa, dokazivali su da je taj ~in u suprotnosti sa {erijatom. Tako je za vrijeme vladavine Fatihovog nasljednika, sultana Bajezita II, do{lo do vra}anja ve}ine oduzetih privatnih imanja i vakufa prvobitnim vlasnicima. Fatihova politika zahvatanja privatnog vlasni{tva i vakufa obnovljena je za vrijeme Selima I i Sulejmana I Veli~anstvenog, po{to su njihova velika osvajanja tra`ila sve ve}i broj spahija i sve vi{e novca, koji se mogao prikupiti jedino pove}anjem broja seljaka obaveznih na pla}anje raznih poreza. Kako je sve vi{e vojnika ~ekalo da dobije timare, to je dr`ava pro{irila obim mirijske zemlje na ra~un starih zemljovlasnika i uleme. Smatra se da je za vrijeme Sulejmana I oko 1528. skoro 87 % cjelokupne obradive zemlje bilo pod pravnim re`imom mirije. Krajem XVI i po~etkom XVII st. dr`ava je po~ela polahko gubiti nadzor nad mirijskom zemljom, {to se smatra jednim od glavnih uzroka postepenog opadanja velike mo}i Osmanskog carstva. Sli~no evrop114

skom feudalizmu, i u timarskom sistemu u osnovi je vladao princip podijeljenog vlasni{tva, sa tri titulara, odnosno nosioca odre|enih vlasni~kih prava. To su bili seljaci, spahije ili timarlije i na kraju dr`ava, odnosno sultan sa vrhovnim pravom vlasni{tva. Vrhovno pravo vlasni{tva bilo je, op}enito govore}i, ja~e nagla{eno nego u evropskom feudalnim dr`avama, gdje je to pravo ~esto bilo samo nominalno. U timarskom sistemu to je pravo bilo puna stvarnost. Sultan je imao isklju~ivo pravo da raspola`e dr`avnom zemljom, {to zna~i da je dodjeljuje i oduzima po svojoj volji i procjeni politi~kih potreba. Su{tina timarskog sistema je u tome {to sultan, odnosno dr`ava, nije spahiji davala samu zemlju, nego ovla{tenje da od seljaka prikuplja utvr|eni iznos dr`avnih prihoda sa zemlje koja mu je u tu svrhu dodijeljena. Samo u tom smislu spahija, kojem je dodijeljen timar sa odre|enim ovla{tenjima nad seljacima koji su tu `ivjeli i radili, mo`e se uslovno nazvati zemljoposjednikom. Osnovno pravo koje je dr`ava ustupala spahiji kao zemljoposjedniku bilo je pravo na ubiranje prihoda koje su mu se jam~ili pri dodjeli timara. Istovremeno se spahija starao o provo|enju i primjeni dr`avnih agrarnih zakona. On je imao pravo da zainteresiranim seljacima iznajmljuje pod ugovorom nenaseljenu zemlju. Ako bi se neki seljak naselio na napu{tenoj zemlji na podru~ju timara, spahija je imao pravo da od njega odmah tra`i i prima zakonom utvr|enu rentu i druga fiskalna davanja. Dr`ava je podsticala i u vidu odre|ene nagrade podupirala spahije da naseljavaju seljake na svom timaru, jer se time pro{irivala i pove}avala povr{ina obra|ene zemlje, a tako i dr`avni prihod. Spahija je za svoje vlastite potrebe i ishranjivanje stoke imao jedan ~ift (ba{tinu) zemlje, ~ija je veli~ina bila razli~ita, zavisno od mjesta i vrste poljoprivredne kulture koja se u tom kraju prete`no gajila. To zna~i da je to ponekad umjesto ora}e zemlje mogao biti ve}i vinograd, vo}njak i sli~no. U Bosni je ova spahijska ba{tina obi~no iznosila do desetak dunuma. Spahija nije mogao pro{irivati svoju ba{tinu ili ~ift zahvatanjem zemlje koju je dr`ala raja, odnosno seljaci. S obzirom na ovla{tenja koja je imao, spahija je u timarskom sistemu u osnovi bio u polo`aju "dr`avnog ~inovnika", koji je, pored vojne obaveze, imao i obavezu da "provodi va`e}e zemlji{ne zakone". Pored toga, spahija je bio odgovoran za red u selu. On je bio ovla{ten da uhapsi prekr{itelja, ali mu nije mogao suditi. Odre|ivanje kazne za svakog prekr{itelja spadalo je u isklju~ivu nadle`nost lokalnog kadije. Isto tako, spahija nije imao ni{ta sa izvr{enjem kazne. Kaznu su izvr{avali sand`ak-beg i njegovi organi. Polovina novca od globa prikupljenih od seljaka na ime sitnih prekr{aja pripadala je spahiji, a polovina sand`ak-begu.
115

Jedan engleski putnik, H. Blount, koji je oko 1634. boravio u Turskoj, zabilje`io je u svom putopisu da je svrha timarskog sistema da "ulije strah u narod koji `ivi u pokrajinama i natjera ga da dobro obra|uje zemlju". Nasuprot tome, poznati turski histori~ar Halil Inalcik (Inald`ik)smatra da je jedan od glavnih zadataka te ustanove bio "osiguranje javnog reda". Spahija je, pored ostalog, bio dio sistema sigurnosti koji je obuhvatio i sela te "{titio raju od razbojnika", gone}i i ka`njavaju}i prestupnike. Sand`ak-beg i suba{a su bili odgovorni za javni red pa su povremeno obilazili svoju oblast da pohvataju razne lopove i pustahije. U timarskom sistemu seljak koji je obra|ivao zemlju imao je status nasljednog zakupca. Kao naknadu za rad na zemlji imao je pravo plodou`ivanja. To se pravo zakupa prenosilo sa oca na sina, ali se nije moglo prenijeti na tre}e lice. Seljak je imao pravo da trajno obra|uje zemlju, uz uslov da pla}a razrezane da`bine, ali nije smio mijenjati namjenu zemlje, bilo da se radilo o oranici, vinogradu, vo}njaku, livadi ili pa{njaku. Zemlju seljaka koji bi tri godine bez razloga zanemario njeno obra|ivanje spahija je mogao ustupiti nekom drugom. Seljak koji je bio glava ku}e dobijao je dovoljno veliku parcelu zemlje (~ift) da se na njoj mo`e prehraniti jedna porodica. Ovi posjedi seljaka muslimana zvali su se ~ifluci, a posjedi seljaka kr{}ana ba{tine. ^ifluk ili ba{tina se nakon smrti starje{ine porodice nije mogao dijeliti me|u njegovim sinovima, nego su ih morali zajedno obra|ivati. Svaki seljak koji je dr`ao ba{tinu, odnosno svaki odrasli mu{karac kr{}anin koji je `ivio i radio na selu, pla}ao je spahiji posebnu godi{nju taksu, tj. resmi-~ift ili ispend`e, koja je iznosila 22 ak~e. Muslimani seljaci su pla}ali na ime takse za dr`anje ~ifta 25 ak~i godi{nje po svakoj ku}i. Resmi-~ift je ustvari ubiran u po~etku umjesto radne obaveze i njegov je iznos izjedna~avan sa vrijedno{}u sijena, druge sto~ne hrane, drva i radnih usluga koje je u doba bizantske vlasti seljak dugovao svom feudalcu. O~igledno je bilo nastojanje osmanske vlasti da se kulu~enje u {to ve}oj mjeri nadomjesti pla}anjem u gotovu novcu. Isti je slu~aj bio i sa obavezama priselice ili zalaznine, po kojoj je seljak bio du`an spahiji koji do|e u selo pru`iti trodnevno gostopimstvo, uklju~uju}i tu i brigu o njegovom konju. Po{to su spahije sasvim rijetko zalazile kod seljaka, ova je obaveza zamijenjena salarijom, odnosno pla}anjem odgovaraju}e nov~ane naknade koja je ura~unavana u desetinu. Seljak je bio obavezan da desetinu preveze do spahijskog hambara ili do pijace, ako nije bila dalje od jednog dana putovanja. Zakon je tolerirao obi~aj da seljak radi na spahijskom ~iftu jedan do tri dana godi{nje. Tokom XV st. na timarima je bilo mnogo neobra|ene zemlje, uz istovremeni veliki nedostatak radne snage koja bi tu zemlju obra|ivala. Usljed
116

toga dolazilo je do stalnih sukoba me|u timarlijama pri poku{ajima da jedan drugom preotmu seljake. Po{to bi spahija kojem bi seljaci pobjegli gubio prihod, zakon je zabranjivao raji da napu{ta svoje prvobitno prebivali{te. Time je u timarskom sistemu uspostavljena neka vrsta vezanosti seljaka za zemlju. Spahija je u praksi mogao samo na osnovu kadijinog ukaza vratiti odbjeglog seljaka, u prvo vrijeme u roku od 15, a kasnije od 10 godina. Ako bi odbjegli seljak pre{ao u grad i po~eo se baviti nekim zanatom, spahija ga vi{e nije mogao ni sudski prisiliti da se vrati. Jedino ga je mogao na osnovi kadijine presude obavezati da mu pla}a godi{nju naknadu u iznosu od jednog dukata usljed napu{tanja zemlje (~ift-bozan-ak~a). U XVI st. naglo je poraslo stanovni{tvo Carstva u svim njegovim pokrajinama, uklju~uju}i i Bosnu. Posebno su se u vrijeme Sulejmana Veli~anstvenog pove}ale redovno obra|ivane povr{ine zemlje, pa su se pove}ali i prihodi, kako spahija tako i dr`ave. Do{lo je do ubrzane urbanizacije, a u nekim oblastima Carstva, posebno u Bosni, i do ubrzanog procesa prihvatanja islama. Zato zakoni prakti~no vi{e ne zabranjuju seljacima da napu{taju zemlju, nego ih naprotiv podsti~u da naseljavaju gradove. U tom je vremenu povr{ina stalno obra|ivane zemlje dostigla "najvi{i stepen koji je dopu{tala tehnologija onoga doba". Svi osmanski porezi i da`bine koje su davali i pla}ali seljaci ili raja bili su podijeljeni u dvije vrste ili grupe. U prvu grupu spadale su one fiskalne obaveze koje su odre|ene {erijatom, a u drugu porezi koje je propisivala dr`ava. Fiskalne obaveze propisane {erijatom bile su zemlji{ni porezi (u{r, hara~) i glavarina (d`izja). U Osmanskom carstvu su ova dva poreza spojena u jedan, poznat pod nazivom hara~, koji je pla}an kao nadoknada za osloba|anje od vojnih du`nosti. Ubiran je u korist dr`ave jedanput godi{nje i u po~etku je iznosio 35 ak~i po glavi, a pla}ali su ga svi odrasli kr{}ani. Opadanjem mo}i osmanske dr`ave tokom XVII st. naglo se pove}ao iznos hara~a, {to je sve bilo pra}eno raznim zloupotrebama njegovih ubira~a (hazine defterdara). U to je vrijeme iznos hara~a za imu}nije nemuslimane iznosio ~etiri, a za siroma{ne dva dukata godi{nje. Iznosi hara~a su bili stalno u porastu, {to je nailazilo na otpor i izazivalo brojne nemire i op}e nezadovoljstvo. Osnovna fiskalna obaveza seljaka u timarskom sistemu bio je desetak, koji je kao feudalna renta davan spahiji u naturalnom obliku, sastavljenom od svih glavnih poljoprivrednih proizvoda. U{r ili desetak nije neophodno zna~io deset procenata u matematskom smislu rije~i, nego je obi~no iznosio jednu sedminu ili osminu, zavisno od vrste poljoprivrednih proizvoda. Svi porezi koje je propisivala dr`ava nazivani su jednim imenom resumi urfije. Bilo je vi{e kategorija takvih poreza i da`bina koje su bile ta~no
117

fiksirane u osmanskim kanunima. Tu su spadali porezi na stoku, razne trgova~ke takse i takse od dr`avnih monopola. Niz proizvoda smatran je dr`avnim monopolom, na prvom mjestu so, zatim ri`a, vosak, svije}e, safun, drvna gra|a, rudnici itd. U kategoriju resmova spadalo je i pla}anje bedela, tj. zamjenika za izvjesne slu`be koje su zahtijevane od podanika, te taksa za izdavanje raznih dokumenata, kao {to su berati (akti o imenovanju) i teskere (razne sudske isprave i druge potvrde). Poznate su i baduhava da`bine, u koje su uglavnom spadale takse na vjen~anje i manje globe. U praksi oporezivanja mogu se na}i manje ili ve}e razlike od jednog do drugog sand`aka ili suba{iluka, {to je uglavnom zavisilo od toga da li je jedan kraj bio prete`no zemljoradni~ki ili sto~arski. Naprijed skicirana "legalna" slika timarskog sistema, odnosno osmanskog feudalnog ustrojstva, nije uvijek ni svuda odgovarala stvarnom stanju. Mada u osnovi strogo centralizirana, osmanska dr`ava je istovremeno, od samog po~etka, pokazivala veliku sposobnost prilago|avanja svojih, u prvom redu agrarnih ustanova regionalnim prilikama i potrebama. To je rezultiralo raznim varijacijama i osobenostima osmanskog feudalizma, od jedne do druge osmanske regije ili zemlje. U tom smislu, osmanski feudalizam u Bosni je stekao niz svojih osobenosti. Hronolo{ki gledano, te se osobenosti ispoljavaju u postojanju spahijakr{}ana u prvo vrijeme osmanske vlasti u Bosni, zatim u posebnom polo`aju srazmjerno brojnog vla{kog (sto~arskog) stanovni{tva, osobito u Hercegovini, ali i u drugim krajevima Bosne. Najzna~ajnija osobenost osmanskog feudalizma u Bosni ogleda se u odredbama Kanunname za Bosanski sand`ak iz 1516, prema kojoj su timari u Bosni mogli biti dodjeljivani isklju~ivo doma}im ljudima. Iz tog je proistekla druga osnovna osobenost osmanskog feudalizma u Bosni, koja se ogleda u ranoj pojavi od`akluk-timara, kao nasljednih porodi~nih feudalnih dobara. Ove dvije ~injenice su uz proces postepenog, ali masovnog prihvatanja islama imale dalekose`an zna~aj i posljedice u daljem historijskom razvitku Bosne. Osmanlije su nakon kona~nog pada Bosanskog kraljevstva dovele sa podru~ja Skopskog kraji{ta u Bosnu jedan broj svojih ljudi kojima su tu dodijeljeni timari. Iz reda doma}eg bosanskog feudalnog stale`a u timarsku su organizaciju primljeni samo oni koji su ve} ranije svojim proturskim dr`anjem to zaslu`ili i u koje je nova osmanska vlast imala povjerenje. Tu su spadali i oni pripadnici doma}e vlastele koji su bez otpora predali Osmanlijama bosanske tvr|ave. To je pojava koja je ve} ranije zabilje`ena na podru~ju Smederevskog sand`aka. Tako je 1427. komandant Golupca na Dunavu, neki Jeremija, umjesto Ma|arima, kako je to bio dogovorio despot \ura|, predao grad Turcima. U najstarijem popisu Bosanskog sand`aka iz 1468. izri~ito se spominju Isa Bali, koji je "predao grad Samobor (kod
118

Gora`da) i pre{ao na islam", te Mahmud Ungurus (Ma|ar), koji je Osmanlijama predao grad Novi (na Savi kod Bijeljine). Odmah po osvajanju Bosne dodijeljeni su timari ~lanovima tvr|avskih posada (mustahfizima). Tako su ve} krajem 1463. dodijeljeni timari mustahfizima tvr|ave Hodidjed, Ungurusu Doganu, kao janji~aru, Bo{njaku Ismailu i Ma|aru Aliji. Novi muslimani ma|arskog porijekla dobijali su timare i dalje od `upe Vrhbosna. Tako je jula 1463. nekom Ma|aru Karad`i, kao mustahfizu grada Zve~ana kod Mitrovice na Kosovu, dodijeljen timar, a drugom Ma|aru, tako|er Karad`i, timar je dodijeljen negdje u skopskoj oblasti. U istom defteru, uz imena 14 spahija stoji naznaka "novi musliman" (muslim-i nev). Pored toga, navodi se jo{ 11 spahija kojima su otac ili stariji brat kr{}ani i 12 sa prezimenom iz kojeg je o~ito njihovo kr{}ansko porijeklo (Ismail \uri}, Mahmud Garov~i}, Jusuf Radosavi}, Iskender Radinovi}, Jusuf Divkovi}, Rustem Pretra`an, Kasim Andri}, Ilijas Bratilovi}, Ismail Repu{evi}, Alija Bo`idar~i}, Mahmud Dragilovi} i Mahmud Ru`i}). Novi muslimani koji se kao timarlije spominju u popisu iz 1468. bili su razli~itog etni~kog porijekla. Pored Bo{njaka, tu su {esterica Ma|ara, trojica Albanaca (Arnaud), ~etverica Vlaha, dok je neki Karad`oz bio Nijemac (Alaman), a kao }ehaja u gradu Dobrunu zapisan je Sas Alija. Posljednja dvojica su o~ito bili stru~njaci zate~eni na radu u rudarskim mjestima. Pripadnicima stare bosanske vlastele, koje su Osmanlije prihvatile kao ljude od svog povjerenja, dodjeljivani su timari obi~no u drugom kraju zemlje od onoga u kojem su do tada `ivjeli i imali svoj feudalni posjed. Oni nisu imali obavezu da odmah prihvate islam. Odatle se u prvo vrijeme osmanske vladavine u Bosni susre}e srazmjerno velik broj spahijakr{}ana, posebno na osvojenim podru~jima nekada{nje Hercegove zemlje. Osmanlije u pravilu nisu primale u timarsku organizaciju starje{ine krupnih vlastelinskih porodica. Njih su naj~e{}e odmah fizi~ki likvidirali, ali su njihovim sinovima i op}enito mla|im ~lanovima porodice timari odmah dodjeljivani, ukoliko su to `eljeli. Tako je jedan broj mla|ih pripadnika iz reda krupne bosanske vlastele uklju~en u novi osmanski vojnoadministrativni poredak. Najve}i dio njih vrlo je rado prihvatio islam. S druge strane, svaki poku{aj bilo kakvog otpora, osmanska vlast je odmah lomila i u korijenu sasijecala, stale{kom degradacijom nekada{nje vlastele na status raje. Tako je zabilje`eno da su Osmanlije 1468. u oblasti Jele~a kod Novog Pazara sveli na rajinski status 144 vlastelinske ku}e. Sposobniji pojedinci me|u poslu{nim doma}im ljudima mogli su dobiti ne samo timare nego i ve}e posjede kao {to su zijameti. Tako je Hamza-beg Obrenovi} dr`ao 1485. dio zijameta Vi{egrada, koji mu je godi{nje donosio prihode od 73.000 ak~i. U isto je vrijeme njegov otac knez Petar Obrenovi}
119

dr`ao u nahiji Neretva u okolici Konjica zijamet sa godi{njim prihodom od 40.325 ak~i. Knez Petar je, prema dubrova~kim izvje{tajima iz 1487, u kojima su ga Dubrov~ani nazivali "dubrova~kim gra|aninom", imao jo{ dva sina. Stariji, Mehmed-beg, bio je krajem XV st. sand`ak-beg Moreje, a 1499. spominje se kao sultanov kapid`iba{a koji je posredovao na Porti u korist Dubrov~ana. Ve} 1500. godine Mehmed-beg se susre}e na polo`aju hercegova~kog sand`ak-bega. Obrenovi}i su izgleda imali ro|ake u Poljicama, staroj hrvatskoj `upi, koje Mehmed-beg, kao hercegova~ki sand`ak-beg, poziva da mu do|u i pot~ine se osmanskoj vlasti. Drugi sin kneza Petra, Halil-pa{a dospio je ~ak do polo`aja rumelijskog beglerbega. Prema popisu Bosanskog sand`aka iz 1485. u tom je sand`aku bilo ukupno 269 spahijskih timara, sa ukupnim godi{njim prihodom od 1,606.372 ak~e. Od toga su spahije kr{}ani dr`ali 35 timara, sa ukupnim prihodom od 121.015 ak~i. Istovremeno su u Bosanskom sand`aku zapisana 24 zijameta, sa ukupnim godi{njim prihodom od 906.740 ak~i. Neki od timarlija i zaima, bilo kr{}ana, bilo izravnih potomaka doma}e vlastele, spominju se poimeni~no i u drugim dokumentima neposredno poslije osvajanja Bosne. Tako se me|u zaimima spominje Sinan-beg, sin Dragalja, koji je imao posjed u nahiji Osat na Drini, sjeverno od Vi{egrada. Me|u spahijama kr{}anima neposredno poslije 1463. izri~ito se spominju Radoje Masnovi}, koji je imao timar u nahiji Neretva, Radoje Stan~i}, sa timarom u nahiji Visoko i \uro Kapi}, kao posjednik malog timara u nahiji Olovo, sa prihodom od svega 2.101 ak~om. Tu su zatim Milovac i Radivoje Vlahovi}, sa timarima u nahiji Neretva. Njihovi ro|aci Ali-beg i Smail-beg, sinovi kneza Ivana Vlahovi}a, ve} su bili prihvatili islam. Ali-beg Vlahovi} je sa bratom Smail-begom, kao "~e{negir i sklav (rob) sultana Mehmeda II", dolazio 1470. u Dubrovnik u vezi sa ostavinskom raspravom hercega Stjepana. U Hercegovini se 147677. kao zaim spominje knez Herak Vrane{, koji je imao zijamete u nahijama Trebinje i Popovo polje, s prihodom od 28.975 ak~i. U isto vrijeme u cijelom Hercegova~kom sand`aku postojala su svega 52 spahijska timara, od kojih su 14 dr`ali kr{}ani. Me|u tih 14 kr{}ana posjednika timara spominje se i Sanko, biv{i u~itelj i vaspita~ sinova hercega Stjepana, koji je u`ivao manji timar, s prihodom od 3.350 ak~i. Broj kr{}ana spahija se stalno smanjivao, bilo tako {to su njihovi sinovi u pravilu odmah prihvatali islam, bilo tako {to su to i oni sami ~inili, ra~unaju}i da }e kao muslimani mo}i uve}ati svoj timar. Kr{}ani kao spahije sve se rje|e spominju u izvorima, pa su prakti~no i{~ezli do kraja XV stolje}a. [to se ti~e vrste i u`ivanja prava na timaru i obaveza prema dr`avi, bosanske spahije se u XV st. ni po ~emu nisu razlikovale od spahija u
120

drugim dijelovima Carstva. Od po~etka XVI st. u tom pogledu u Bosni postepeno nastaju odre|ene promjene i osobenosti, kao posljedica njenog kraji{kog polo`aja i karaktera. Neke osobenosti su u Hercegovini vidljive ve} u XV stolje}u. Mustahfizi, koji su pripadali stalnoj posadi hercegova~kih tvr|ava, ubirali su sa svojih timara kao prihod ukupno 394.546 ak~i godi{nje. S druge strane, vla{ke starje{ine su u Hercegova~kom sand`aku u`ivale za tada{nje prilike znatne timare. Prema podacima iz 1477, timar vojvode Grgura donosio je prihod od 7.232, a timar vojvode Vuki}a, sina Vela}a, 7.975 ak~i. Veli~ina ovih timara dobija na zna~aju ako se ima u vidu da su istovremeno dvojica me|u najistaknutijim bosanskim spahijama toga vremena, Alija Vili}, potomak stare bosanske vlastele, te Kara-Osman, "rodona~elnik bosanskog ogranka Malko~a", posjedovali timare s prihodom od 11.291, odnosno 8.439 ak~i, prvi u nahiji Rama a drugi u nahiji Sarajevo. To zna~i da su Osmanlije ve} u XV st. posebnu pa`nju posve}ivale oblasti Hercegovine, imaju}i u vidu njen geopoliti~ki polo`aj, karakter privredne strukture i sastav stanovni{tva. Izgra|enim sistemom tvr|ava budno se motrilo na ovaj istureni sand`ak. Osmanlije su istovremeno oprezno postupale sa sto~arima, odnosno vlasima, koji su u privrednoj i vojnoj strukturi Carstva, tokom XV i XVI st., ali i kasnije, imali posebnu ulogu i zna~aj. Prije svega, vla{ko stanovni{tvo je predstavljalo prakti~no neiscrpan izvor nove radne snage, neophodne za unapre|enje i pro{irenje zemljoradnje. Osmanske vlasti su sa vla{kim starje{inama sklapale ugovore o naseljavanju pustih zemalja (mevata) sto~arima. Pri tome su starje{ine kao naknadu dobijale na kori{tenje zemlju, mlinove i druge privredne pogodnosti. Tako znatan broj vlaha prelazi sa sto~arstva i manjevi{e nomadskog na~ina `ivota na zemljoradnju, te se stalno nastanjuje po selima i preuzima obaveze koje su imali i drugi zemljoradnici. Vlasi su bili organizirani u svoje d`emate, sa vlastitim starje{inama, knezovima, vojvodama ili katunarima. Najve}i dio godine `ivjeli su po katunima smje{tenim na planinskim visoravnima, bogatim pa{njacima. Jedino su se zimi spu{tali u ravni~arske predjele u potrazi za hranom za svoja stada. Vlasi su smatrani sposobnim vojni~kim elementom pa su Osmanlije iz njihovih redova regrutirale svoju pomo}nu vojsku, ~iji su se pripadnici zvali vojnuci, martolozi i derbend`ije (~uvari klanaca). Pored toga, u vrijeme vojnih pohoda vlasi su bili du`ni da na svakih deset ku}a daju i opreme jednog konjanika. Vlasi su obavljali i kirid`ijske poslove, prenose}i robu i razli~ita pismena i usmena obavje{tenja i vijesti. Kao naknadu za vojnu slu`bu i druge usluge, Osmanlije su vlasima priznale tzv."vla{ka prava", koja su ovi manjevi{e u`ivali i prije dolaska Osmanlija u Bosnu. Tako su vojnuci za svoju slu`bu u`ivali slobodne, "vojnu~ke" ba{tine, na kojima su
121

bili oslobo|eni svih da`bina. Kako su zemlju obra|ivali vlastitim radom, to su vojnuci ustvari imali status slobodnih seljaka. U odnosu na zemljoradnike, vlasi su kao nomadi imali druk~iji status. U prvim stolje}ima osmanska dr`ava nije vlahe optere}ivala raznovrsnim feudalnim da`binama kao ostalu raju, nego je od svake vla{ke ku}e kao porez napla}ivala jedan dukat (filuriju) godi{nje. Pored toga, svaka vla{ka ku}a davala je godi{nje jednu ovcu sa janjetom ili dvanaest ak~i u gotovini, ovna ili 15 ak~i, a na svakih 50 ku}a dva ovna ili 60 ak~i. Neo`enjeni vlasi nisu pla}ali niti davali ikakav porez. Me|u vlasima, posebno hercegova~kim, bilo je i trgovaca. Hercegova~ki vlasi su bili glavni snabdjeva~i Dubrovnika stokom i raznim sto~nim proizvodima. Bez obzira na okolnost {to je znatan dio vlaha vremenom prelazio na zemljoradnju, njihov se broj pove}avao stalnim prilivom novih vla{kih skupina iz Drobnjaka i drugih dijelova dana{nje Crne Gore, ali i iz Dalmacije. Skupa sa hercegova~kim vlasima, oni naseljavaju razne dijelove Bosanskog sand`aka. U po~etku su se ve}e skupine vlaha u ovom sand`aku nalazile oko Travnika, Te{nja i Maglaja. Oni su, pored svog stalnog zanimanja, ~uvali te isturene dijelove Bosanskog sand`aka prema jaja~koj i srebreni~koj banovini. Op}enito se mo`e re}i da su vlasi odigrali zna~ajnu ulogu u razvoju i evoluciji osmanskog feudalizma u Bosni, posebno u vrijeme procesa ~iflu~enja. Razvoj osmanskog feudalizma i njegova osobena evolucija u Bosni, vezani su za njen istureni kraji{ki polo`aj. Bosna je prakti~no cijelo vrijeme osmanske vladavine imala polo`aj isturene krajine. Bosna je kao krajina (serhat) u dva razli~ita razdoblja osmanske historije imala dvije razli~ite uloge, najprije ofanzivnu, a kasnije odbrambenu. U vrijeme uspona Osmanskog carstva Bosna je bila polazna ta~ka za osmanske upade i pohode prema Hrvatskoj, Ugarskoj, Kranjskoj i [tajerskoj, ali i prema Dalmaciji, Boki i Zetskom primorju. Nakon poraza Osmanlija u velikom Be~kom ratu (16831699) i Karlova~kog mira, Bosna postaje najisturenija osmanska pokrajina, izlo`ena stalnim napadima Mle~ana iz Dalmacije i Austrije, sa sjevera i zapada. Tako je na jugu, kod Gabele, bio "zid islama" (Sedd-i islam), a na zapadu se prostirala krajina (serhadd). Jo{ od osnivanja bosanskog kraji{ta, vjerovatno 1455, kada se prvi put izri~ito spominje "Skender, vojvoda u Vrhbosni", Osmanlije su svoj spahijski red po~ele popunjavati doma}im ljudima, kojima je sultan, umjesto ranijih feudalnih ba{tina, dodjeljivao timare i zijamete. Taj je proces nastavljen uporedo sa daljim osvajanjem pojedinih krajeva Bosanskog kraljevstva. Time se timarska organizacija u Bosni razvijala na ra{irenoj praksi dodjeljivanja feudalnih posjeda doma}im spahijama i u~vr{}enju njihovih feudalnih prava.
122

To je bilo utoliko jednostavnije {to su timari i zijameti jednog broja sitnih bosanskih spahija nastali od njihovih starih plemenskih ba{tina. Pored toga, ~esto su pojedine spahije imale na posjedima drugih spahija svoje ~ifluke, koji su zapravo bili njihove stare ba{tine. Kako su ti ~ifluci imali status rajinske zemlje, to su seljaci koji su ih posjedovali morali davati dio feudalne rente, ne samo svome nego i drugim spahijama. Tako je u odre|enoj mjeri odr`an kontinuitet u posjedovanju zemlje od strane pojedinih doma}ih, nekada{njih vlastelinskih, a sada spahijskih porodica. Iz spleta svih tih okolnosti u Bosni je ve} po~etkom XVI st. ozakonjena praksa da se timari i zijameti dodjeljuju isklju~ivo doma}im ljudima. U Kanunnami bosanskog sand`aka iz 1516. odre|eno je da se ne smije mijenjati pravna priroda pojedinih timara, nego "neka ostaju onakvi kakvi su". Ako pojedini timari ili zijameti ostanu upra`njeni (mahlul), "neka se opet daju ljudima toga vilajeta", a "neka se ne daju ljudima li{enih posjeda (mazul) iz drugih sand`aka". Upra`njeno leno u Bosanskom sand`aku, kako je izri~ito odre|eno ovom kanunnamom, moglo se dodijeliti opet samo "~ovjeku li{enom posjeda u tom sand`aku". Zabranom kojom se onemogu}uje da timari i zijameti u Bosni budu dodijeljeni strancima veoma je oja~an i u~vr{}en polo`aj doma}eg, bosanskomuslimanskog feudalnog sloja. Pored toga, kako je ve} spomenuto, ja~anju i osobenom polo`aju bo{nja~koga plemstva u Bosni posebno je doprinijelo vrlo rano uspostavljanje prava nasljedstva timara u jednoj porodici, odnosno uspostavljanje ustanove od`akluktimara, kao nasljednih porodi~nih dobara. Od`akluktimari su ozakonjeni beratom bosanskog beglerbega Mustafe-pa{e Ajaspa{i}a, neposredno poslije velikog poraza osmanske, prete`no bo{nja~ke vojske pod Siskom 1593. godine. Ovaj berat je vi{e puta potvr|ivan fermanima sultana. Kako su kasnije pojedine spahije, osobito iz begovskih porodica, ~esto za sebe i svoje pretke tvrdile da posjede dr`e jo{ od osvajanja (fetha) Bosne dokazuju}i to turskim dokumentima i usmenom predajom mogu}e je da su od`akluktimari u Bosni postojali i prije 1593. godine. Ukoliko su od`akluktimari postojali u Bosni i prije spomenute godine, pravo naslje|ivanja posjeda vjerovatno su imali samo sinovi poginulog ili umrlog spahije. Ta se praksa mo`da pojavila ubrzo poslije kaunname iz 1516. godine. Nakon njenog ozakonjenja 1593, to se pravo postepeno {iri i na pobo~ne srodnike po mu{koj liniji. Ako poginuli ili umrli spahija nije imao sinova, posjed su naslje|ivala njegova bra}a, a ako nije bilo bra}e, onda redom ostali najbli`i srodnici. Vremenom se pravo nasljedstva pro{irilo i na srodnike po `enskoj liniji. Pravo na u`ivanje od`akluktimara pripadalo je prakti~no vrlo {irokom krugu lica unutar jedne porodice, pa se posjed nije mogao raspar~avati.
123

Od`akluktimari su vi{estruko uticali na ja~anje dru{tvenog i politi~kog polo`aja krupnih spahijskih porodica, odnosno bosanskomuslimanskog plemstva kao povla{tenog stale`a. Uvo|enjem prava naslje|ivanja timara, posjed je iz nara{taja u nara{taj ostajao u rukama jedne porodice, ~ime je stvarano uvjerenje o "vje~nosti feudalnih prava". Pored toga, od`akluktimari su doprinijeli ubrzavanju procesa ~iflu~enja u interesu njihovih u`ivalaca, koji su svoje timare postepeno pretvarali u ~ifluke i na taj na~in ustvari postajali vlasnici zemlje (~ifluksahibije). Najzad, ustanova od`akluktimara dovela je do konzerviranja svih feudalnih posjeda, bez obzira na njihovu veli~inu, ~ime je omogu}ila u`ivaocima timara i zijameta da se djelotvornije odupru mogu}im zloupotrebama nosilaca provincijske upravne vlasti. Takve zloupotrebe su vrlo u~estale tokom XVII i XVIII st., ~emu su bosanske spahije pru`ale odlu~an otpor, pozivaju}i se na svoja prava, ozakonjena fermanima o od`akluktimarima. Svojom borbom protiv zloupotrebe provincijske administrativne hijerarhije, bo{nja~ko vojni~ko plemstvo je dugo onemogu}avalo pojavu feudalne anarhije, kakva se javljala u drugim dijelovima Carstva. Zahvaljuju}i u~vr{}enju ustanove od`akluktimara i svijesti o svojim pravima, timarska ili spahijska organizacija u Bosni je bila ja~a nego u bilo kojem drugom kraju Osmanskog carstva. Odatle je u Bosni opstao znatan broj spahija u vidu ~ifluksahibija jo{ i u XIX st., kada ih je 1839. u velikom broju zatekao Tanzimat (reforma), kojim je u Carstvu kona~no i formalno ukinuta spahijska organizacija.

124

Dru{tvena struktura

Dru{tveno ure|enje Osmanskog carstva regulirano je zakonima (kanunima), koji su se u na~elu oslanjali na islamska shvatanja dru{tva i dr`ave. Socijalna historija Bosne i Bo{njaka pokazuje da ideal Carstva, sadr`an u islamskim na~elima i osmanskim zakonima, ne treba mije{ati sa povijesnom zbiljom. Dru{tveno ure|enje Osmanskog carstva bilo je usko vezano uz ideju osmanske dr`ave i njenu evoluciju. Razvojem i usponom Carstva mijenjalo se i osmansko shvatanje dr`ave i njene dru{tvene strukture, koja je pored op}ih crta imala niz lokalnih osobenosti. Jo{ od svog nastanka kao pograni~nog bejlika i zajednice gazija, osmanska dr`ava je {irenje i odbranu islama smatrala svojim najva`nijim zadatkom. Odatle je tokom svih narednih stolje}a osmanska dr`ava skrupulozno po{tovala {erijat "do posljednjeg slova". Otuda se u prvo vrijeme, kako zakonodavna tako i upravna vlast nalazila u rukama uleme, koja je uglavnom dolazila iz razvijenih kulturnih sredi{ta islamskog zale|a. Prvi osmanski veziri bili su pripadnici uleme, ali ve} tokom prve polovine XIV st., za vrijeme sultana Orhana i njegovog nasljednika Murata I, ulemu potiskuju visoki ~inovnici, koji dolaze iz starih seld`u~kih sredi{ta u Anadoliji, te iz Perzije i Egipta. Oni su u novo carstvo, koje je bilo u naglom usponu, prenosili stare bliskoisto~ne tradicije i shvatanja dr`ave i administracije. Ulema se tome opirala, pa je o{tro napadala administrativne mjere koje je poduzimao Bajezit I. On je zaveo katastarske i poreske registre (deftere), s ciljem da fiskalni sistem i finansijska politika slu`e stalnom pove}anju dr`avnih prihoda. Posebno je na udaru kriti~ara bilo usvajanje ustanove kul (kullar) robova. Po tom sistemu svi visoki dr`avni ~inovnici u pravilu su regrutirani iz reda ratnih zarobljenika. Ovaj robovski kulsistem postao je ki~mom cjelokupne centralne dr`avne administracije. Da bi se sultan i dr`ava koju je on predstavljao odr`avali bila je potrebna vojska, za ~ije su izdr`avanje, kako u ratu tako i u miru, bila neophodna velika nov~ana sredstva. Ta su se sredstva mogla osigurati samo dosljednim prikupljanjem poreza od podanika, odnosno od naroda, koji mora biti dovoljno bogat da mo`e izmiriti svoje fiskalne obaveze prema dr`avi. Odatle, da bi narod bio bogat "zakoni moraju biti pravedni". Ukoliko
125

se bilo {ta od toga zanemari "dr`ava }e se raspasti". Ova teorija dr`ave izlo`ena je u jednom traktatu koji je napisan 1069, po nalogu jednog turskog vladara iz dinastije Karanahida. Kasnije su navedene postavke u{le u skoro sve rasprave i druga djela o islamskoj politi~koj teoriji. Mnoge od tih ideja sadr`ane su u moralnopoliti~koj raspravi o ure|enju dr`ave, koju je 159697, pod naslovom Temelji mudrosti o ure|enju svijeta, napisao Hasan Kafija Pru{~ak, kadija i vjerovatno najve}i bosanski u~enjak osmanskog doba. Neposredan povod za njegovo djelo bio je poraz bo{nja~ke vojske kod Siska 1593. te ispoljene slabosti u daljem toku rata sa Austrijom. Stalna potreba da se uve}aju dr`avni prihodi podrazumijevala je pravdu i pravi~nu vladavinu. Pravda se, prije svega, shvatala kao za{tita od zloupotreba predstavnika vlasti, a posebno od "nezakonitih nameta". Osnovna du`nost sultana, kao vladara i suverena, bila je da osigura takvu za{titu. Osnovni cilj takve politike sastojao se u o~uvanju i ja~anju suverenove mo}i i vlasti, po{to se sultanova vlast smatrala temeljom cjelokupne dru{tvene strukture. Klasni sistem Osmanskog carstva vukao je svoje porijeklo iz dru{tvenog ustrojstva starih bliskoisto~nih dr`ava. U svrhu oporezivanja svi su osmanski podanici, kako muslimani tako i nemuslimani, bili podijeljeni u dvije osnovne klase: vojni~ku (asker) i podre|enu (raja). Pripadnici uleme uklju~uju}i tu, pored vjerskih slu`benika (imama, vaiza, hatiba, mujezina i dr.), tako|er kadije i muftije, kao sudije, odnosno tuma~e prava nisu bili, strogo gledaju}i, vojni~ka klasa, ali su prema mjerilima poreskog sistema bili uklju~eni u tu kategoriju. U vojni~ku klasu su spadali svi vojnici koji su ~inili sultanovu gardu i op}enito sve vojne formacije ~iji se pripadnici nisu bavili proizvodnjom, ulema i upravno i sudsko ~inovni{tvo. Vojni~koj su klasi pripadali i ~lanovi njihove u`e i {ire porodice, ku}na posluga i robovi. Prema jednoj drugoj, ideolo{koj kategorizaciji, stanovni{tvo osmanske dr`ave sastojalo se od dva stale`a ili klase, vladaju}e i podani~ke. Vladaju}u su klasu sa~injavali muslimani koji su izra`avali lojalnost sultanu, kao halifi, te slijedili osmanske obi~aje. Nasuprot tome, podani~ki stale` ili raju su ~inili oni kojima je nedostajala ili jedna ili obje ove karakteristike. Svaka od ovih klasa imala je svoje du`nosti i povlastice. Prva je upravljala i branila Carstvo, uz pravo da iskori{tava njegovo bogatstvo, dok je druga proizvodila to bogatstvo. U stvarnosti se ovako shva}ena klasna podjela u osmanskoj dr`avi nije uvijek ni svuda podudarala sa vjerskom podjelom. Tako su u XV st. Osmanlije primile u svoju vojni~ku klasu na hiljade kr{}anskih konjanika i pored razlike u vjeri. U raznim dijelovima Carstva bilo je dru{tvenih grupa koje nisu pripadale ni vojni~koj klasi niti raji. Jedan broj kr{}ana u`ivao je odre|ene povlastice i bio je izuzet od pla}anja
126

poreza i drugih davanja, iako nisu bili pripadnici vojni~ke klase. Povla{tene nemuslimanske grupe me|u raznim kr{}anima i Jevrejima, oblikovane su ili od strane osmanske dr`ave ili su se same razvile kroz sticanje bogatstva. Takvi su bili gr~ki arhonti, koji su vodili vlastite poslove, dobro `ivjeli i ~esto djelovali kao agenti, odnosno posrednici osmanskih dostojanstvenika u raznim poslovima. Tu su tako|er spadali i vla{ki i moldavski "gospodari", zatim pripadnici imu}ne ermenske klase (tzv. amira), a nakon obnove Pe}ke patrijar{ije 1557. i visoki srpski pravoslavni sve{tenici (partijarh, mitropoliti, episkopi i igumani). Me|u njima su najzna~ajnija skupina bili pripadnici gr~kih aristokratskih familija koje su `ivjele u istanbulskom kvartu Fanar, gdje se nalazilo sjedi{te Vaseljenske patrijar{ije i po kojem su nazivani fanariotima. Na zapadu su fanarioti ~esto ozna~avani sintagmom "kr{}anski Turci", koja je prema nekim autorima "zgodno opisivala njihovu moralnu i politi~ku poziciju". Na drugoj strani, podanici koji su se bavili zemljoradnjom, sto~arstvom, zanatstvom ili trgovinom, smatrani su rajom, kako nemuslimani tako i muslimani. To zna~i da je pojam raje, bilo muslimanske bilo kr{}anske, op}enito podrazumijevao osmanske podanike, proizvo|a~e i poreske obveznike. U u`em smislu rije~i, raju su zapravo ~inili zemljoradnici, dok su nomadi i gradsko stanovni{tvo imali druga~iji status. Poseban status imale su i razli~ite grupe stanovni{tva poznate pod nazivom "opro{tena raja" (muaf ) , koja je imala izvjesne povlastice i bila oslobo|ena nekih davanja u naknadu za obavljanje odre|enih slu`bi i du`nosti. Kako je osmansko plemstvo u prvom redu bilo "vojni~ko plemstvo u koje je mogao dospjeti svaki podanik musliman", ako se istakne ratni~kim ili nekim drugim zaslugama za dr`avu, to su se mnogi pojednici nastojali osloboditi statusa raje i svrstati se u red vojni~ke klase. To je bilo te{ko ostvarivo jer se u na~elu smatralo da se nered u Carstvu mo`e izbje}i samo "ukoliko svako ostane u svojoj klasi", onako kako je upisan u slu`beni registar ili defter. Svako ko je htio dospjeti u vojni~ku klasu morao je dobiti posebnu povelju (berat), koja se rijetko izdavala. Ali kako je u osmanskom dru{tvu postojao "iznena|uju}i stepen vertikalne pokretljivosti", to brojni selja~ki sinovi nisu gubili nadu i ~esto su se borili kao dobrovoljci na granicama ili kao ratnici u sultanovim pohodima. Onoga koji se me|u njima istakne sultan je mogao nagraditi ukazom kojim bi dobio vojni~ki status. Kako je prelazak iz redova raje u vojni~ku klasu predstavljao kr{enje jednog od osnovnih principa dr`ave, to je Sulejman I Veli~anstveni ukinuo ranije datu povlasticu o osloba|anju od poreza onih pojedinaca koji su na taj na~in stupili u vojni~ku klasu. To je zna~ilo da je pristup vojni~koj klasi ostao rezerviran samo za potomke vojnika, dok je raja, po{to je kao proizvo|a~
127

i poreski obveznik bila od su{tinskog zna~aja za dr`avu, morala ostati u statusu u kojem se zatekla. U ponovnom napu{tanju tog principa tokom XVII st. tada{nji su turski histori~ari vidjeli jedan od glavnih uzroka opadanja mo}i Osmanskog carstva. Najstariji poznati spomen muslimanske raje u Bosni nalazi se u kanun-nami Zvorni~kog sand`aka iz 1548. godine. Tu se izri~ito navodi da "u nekim selima stanuju muslimani raja". Mulimanska raja u Bosni je prakti~no od samog po~etka osmanske vladavine bila vrlo brojna, posebno u XVII i XVIII stolje}u. Tada je naziv raja upotrebljavan, bez obzira na vjeroispovijest, za sve seljake zemljoradnike i poreske obveznike. Tokom XVIII st. zao{travaju se klasne suprotnosti, koje se vremenom podudaraju sa vjerskim i etni~kim podjelama. U takvim okolnostima, izraz raja po~inje se sve vi{e koristiti samo za nemuslimane. Upravo u XVIII st. teret odbrane granica Carstva, u prvom redu same Bosne, pada na sve Bo{njake kao muslimane, pa ve}ina muslimanske raje dobija postepeno status slobodnih seljaka. Aktivno u~e{}e seljaka Bo{njaka u osmanskoj vojnoj slu`bi, posebno u odbrani Bosne, dovodi do njihovog osloba|anja od razli~itih materijalnih obaveza prema dr`avi. Du`nost odbrane Bosne u~vr{}uje i kod seljaka Bo{njaka svijest o njihovom posebnom polo`aju u Carstvu, za ~ije su dobro bezbroj puta `rtvovali `ivote i imetke. Polo`aj Bosne, kao zemlje na granici (}enaru) Osmanskog carstva, istovremeno je sna`no razvijao kod svih Bo{njaka osje}aj pripadnosti islamu, njegovoj politi~koj zajednici i civilizaciji. Uz punu svijest o geopoliti~koj va`nosti Bosne, narodni pjeva~ poru~uje sultanu: "Bosna ti je sorgu~ (perjanica) Carevine, / ako dadne{ Bosnu na }enaru, / oti} }e ti ravna Rumelija, / ode li ti ravna Rumelija, / Carigrada dugo gledat ne}e{!" Tako je u Bosni tokom vremena nastala i formirala se po sadr`aju i obliku jedna slo`ena, ali istovremeno jedinstvena muslimanska zajednica. Bo{nja~ka muslimanska zajednica, odnosno dru{tvo uobli~ilo se kao osoben vid zajednice, koju je u jednu cjelinu povezivala op}a privr`enost osmanskoj islamskoj dr`avi, ~ijim su posredstvom Bo{njaci postali muslimani i na taj na~in tijesno povezali svoju sudbinu sa tom dr`avom. Posredstvom islama, koji je predstavljao idejnu polugu Osmanskog carstva, Bo{njaci su usvojili jedinstvenu politi~ku ideologiju i ulazili u jedinstven kulturni krug. Na toj se osnovi formirao na tlu Bosanskog ejaleta bo{nja~ki narod, sa vlastitim interesima i stremljenjima. Bo{nja~ki je narod jo{ od srednjeg vijeka i po~etka osmanskog razdoblja bio klasno strukturiran. ^inili su ga spahije, duhovna inteligencija (ulema), gradski slojevi, slobodni i zavisni seljaci (raja).
128

Mada su svi oni u odnosu na nemuslimane imali isti, mo`e se re}i, povla{teni dru{tveni polo`aj, ipak nisu svi imali isti pravni i politi~ki polo`aj. To zna~i da nisu imali iste du`nosti niti istovjetan politi~ki uticaj i zna~aj. Sve spahije, zatim ~uvari tvr|ava (neferi) i janji~ari imali su na prvom mjestu vojnu du`nost. U samoj spahijskoj organizaciji najve}i su ugled i uticaj u`ivali zaimi ili begovi, bez obzira na polo`aj i du`nost koju su vr{ili (sand`ak-bezi, alajbezi, muteselimi i dr.). Me|u janji~arima to su bile njihove age i serdari, a po tvr|avama dizdari i kapetani. U redovima uleme ugledom i uticajem na prvom su mjestu bile kadije i muftije, zatim poznati muderisi, hatibi i vaizi. Svi su oni, kao prvaci bo{nja~kog dru{tva, ~inili njegov "politi~ki narod" u feudalnom smislu te rije~i. Kao takvi, oni dr`e gotovo sve poluge vlasti u kadilucima i nahijama, a radi odbrane svojih interesa spremni su pru`iti i oru`ani otpor centralnoj osmanskoj vlasti. [to se ti~e zanatlija i trgovaca po gradovima, a naro~ito Bo{njaka seljaka, oni su u ve}oj ili manjoj mjeri morali obavljati razli~ite li~ne slu`be te ispunjavati svoje poreske obaveze prema spahijama i kasnije ~ifluksahibijama. Bez obzira na ~injenicu {to su u~estvovali u odbrani granica Bosne, ovi slojevi stanovni{tva morali su pla}ati naro~iti porez taksit, za izdr`avanje bosanskog vezira i drugih dr`avnih ~inovnika. Pored toga, od Karlova~kog mira (1699) bili su optere}eni novim, posebnim nametima radi ubrzane izgradnje tvr|ava po Bosni, u cilju njene djelotvorne odbrane. Uz sve to, jedan nezanemarljiv broj seljaka muslimana u Bosni ostaje jo{ vrlo dugo u polo`aju zavisnih seljaka ili raje. Tako je, prema austrougarskom popisu iz 1910, u Bosni i Hercegovini bilo jo{ preko {est hiljada bo{nja~kih porodica optere}enih razli~itim feudalnim i eksfeudalnim teretima.

129

Vojna organizacija

Osmanska oru`ana sila sastojala se od kopnene vojske i mornarice. Kopnena vojska se sastojala od "robova Porte" (kapikullar) i provincijskih snaga. Kapikulujedinice su zapravo ~inile stalnu staja}u sultanovu vojsku. U po~etku je ova vojska popunjavana zarobljenicima i pla}enicima, jednako muslimanima i nemuslimanima. Kasnije je, do prve polovine XVII st., prete`no bila sastavljena od mlade`i regrutirane kroz sistem dev{irme ("danka u krvi"). Bez obzira na ovu podjelu, osmanska oru`ana sila se u biti sastojala od feudalne i staja}e vojske, te pomo}nih vojnih redova. Do kraja XVI st. glavninu oru`ane sile Carstva ~inila je feudalna vojska, odnosno spahijska konjica. U`ivaoci timara bili su obavezni da li~no vr{e vojnu slu`bu i da opreme i u rat po{alju jedan broj vojnika. Broj tih naoru`anih i opremljenih ljudi (d`ebelija) koje je spahija bio obavezan dati zavisio je od visine dohotka koji mu je posjed donosio. U izuzetnim slu~ajevima, spahija je umjesto vojne slu`be mogao platiti odgovaraju}u naknadu u novcu. Timarlija je mogao u`ivati svoj posjed sve dotle dok je ispunjavao vojnu obavezu i dok nije izvr{io neko krivi~no djelo. Neposredni pretpostavljeni starje{ina svim spahijama konjanicima u jednom sand`aku bio je alajbeg, koga su oni izme|u sebe do`ivotno birali i davali mu bajrak i dobo{. Sljede}i po rangu zapovjednici u spahijskoj konjici bili su ~eriba{e ili suba{e, koji su u pravilu postavljani iz reda zaima. Pored spahijske konjice u provincijsku feudalnu vojsku ulazile su tako|er akind`ije (juri{na konjica). Akind`ije su u pravilu djelovale na granicama Carstva, a nastavljale su osmansku tradiciju gazija. Bili su oslobo|eni poreza, a akind`ijske starje{ine su dr`ale njihove nahije kao nasljedne timare. Akind`ije su kao vojni red raspu{teni po odluci velikog vezira Kod`a Sinan-pa{e, nakon {to su 1595. pretrpjeli te`ak poraz u Vla{koj. Njihovo mjesto i ulogu preuzele su delije (lahka konjica). Delije su uglavnom regrutirane od Bo{njaka, ali i od katolika i od pravoslavnih po Hrvatskoj i Srbiji, koji su u me|uvremenu primili islam. Staja}a se vojska sastojala od dva osnovna korpusa ili od`aka, janji~arskog i artiljerijskog. Janji~arski rod je nastao sredinom XIV st., a formalno je organiziran u korpus za vrijeme Murata I (13621389). Janji~ari (nova
130

vojska) su u po~etku bili regrutirani od ratnih zarobljenika, a kasnije kupljenjem kr{}anske djece putem dev{irme. Dev{irma (doslovno: sakupljanje, prikupljanje) u kasnijoj je kr{}anskoj, osobito pravoslavnoj epskoj tradiciji bila ozlogla{ena i oplakivana kao "danak u krvi". Bo{njaci, iako muslimani, bili su tako|er obuhva}eni obavezom dev{irme, samo {to su je oni smatrali svojom zna~ajnom povlasticom. Djeca za janji~arski od`ak kupljena su svake ~etvrte ili pete godine, odnosno po potrebi. Najobdarenija od ove djece su izdvajana i {kolovana za li~nu sultanovu pratnju i za razne druge slu`be na dvoru. Ve}ina ostalih novoregrutiranih dje~aka ili momaka (ad`ami-oglan) postajali su pripadnici staja}e pje{adijske vojske, odnosno janji~arskog reda. Janji~arski korpus se dijelio u manje jedinice, orte i buljuke (blk). Jednom ortom zapovijedao je ~orbad`ija (doslovno: onaj koji dr`i kep~e, tj. kev~iju za ~orbu), a buljukom aga. Na ~elu cijelog korpusa stajao je kao zapovjednik janji~arski aga. Janji~arski korpus je dr`an svo vrijeme u ratnoj pripravnosti, uvijek spreman da u svakom ~asu stupi u akciju. Zato su janji~ari `ivjeli isklju~ivo u svojim kasarnama i do XVI st. nije im bilo dozvoljeno da se `ene. Janji~arski korpus u vrijeme Sulejmana I brojao je 12.000 ljudi. U svakom slu~aju, janji~ari nisu bili najve}a grupacija u osmanskoj vojsci, ali usljed svoje organizacije, obuke i discipline, te vje{tine u upotrebi koplja te luka i strijele, a kasnije i vatrenog oru`ja, predstavljali su najzna~ajniju borbenu snagu u Carstvu sve do pred kraj XVII stolje}a. U vrijeme mira janji~ari su odr`avali sigurnost na klju~nim ta~kama {irom Carstva. Slu`ili su kao pratnja i stra`a ~lanovima Carskog divana prilikom njegovog zasjedanja. U Istanbulu su jo{ slu`ili kao gradska policija i vatrograsci. Janji~ari su tako|er, u smjenama od po devet mjeseci, ~uvali glavne gradske kapije, bedeme i tvr|ave, te vr{ili policijsku slu`bu u velikim gradskim sredi{tima u unutra{njosti Carstva. U ratu su janji~ari, kao pje{aci, zauzimali tokom bitke sredi{nji polo`aj u osmanskoj borbenoj formaciji, izravno {tite}i sultana. Janji~ari su dobijali strog islamski vjerski odgoj. Svoje redovne mirnodopske poslove nisu obavljali petkom, prepu{taju}i to drugima, kako bi se sami mogli posvetiti vjerskim du`nostima. Janji~ari su bili tijesno povezani sa dervi{kim redom bekta{ija, pa su ponekad nazivani "bekta{ivojskom". Bekta{ije su bile glavni u~itelji i savjetnici janji~arima u svim pitanjima vjerskog u~enja i prakse. Istovremeno, bekta{ije su slu`ile kao taborimami (vojni sve}enici) janji~arskih buljuka. Krajem XVII st. i slu`beno je janji~arskom od`aku pridodat jedan buljuk bekta{ija, ~ijeg je starje{inu imenovao vrhovni vo|a njihovog tarikata.
131

Janji~ari su u`ivali mnoge povlastice, a ve}i broj ih se uspeo do visokih polo`aja u osmanskoj upravnoj i vojnoj hijerarhiji. Upravo su oni bili prvi koji su u osmanskoj dr`avi otvoreno iskazali nezadovoljstvo svojim polo`ajem i ~injenicom da su svi pripadnici sredi{nje administrativne i vojne ustanove, bez obzira koje su mjesto u njenoj hijerarhiji zauzimali, smatrani robovima sultana, koji je u svojoj li~nosti sjedinjavao cjelokupnu dr`avnu i vjersku vlast. Pred janji~arskim nezadovoljstvom prvo je 1568. popustio Selim II, koji je bio prisiljen dodijeliti im "povlasticu da se njihovi sinovi upisiju u korpus". Time se javlja prva pukotina u sistemu i cjelokupnom konceptu janji~arske vojske, koja }e vremenom od nekada{njeg sto`era osmanske oru`ane sile i mo}i postati glavnim nosiocem nereda i bezvla{}a u Carstvu. To je posebno bio slu~aj u Bosni. Dev{irma je kao na~in regrutiranja janji~arskog podmlatka ukinuta 1637, odnosno sredinom XVII stolje}a. Od tada se pored carskih janji~ara (kapikulu) u sve ve}em broju javljaju po pojedinim pokrajinama, posebno u Bosni, doma}i janji~ari (yerlu kulu). Artiljerijski ili topd`ijski korpus (Topd`u od`ak) ustanovljen je sa pojavom baruta i vatrenog oru`ja u prvoj polovini XV st., za vrijeme Murata II (14211451). Masivnost i glomaznost prvog vatrenog oru`ja, kao {to su topovi i pu{ke sa vanjskim barutnim punjenjima, odlagali su i usporavali njegovu op}u upotrebu. Spahijska konjica se opirala novom oru`ju jer joj je ono ote`avalo njene brze pokrete tokom bitke. Nasuprot tome, janji~ari su je, kao pje{adija, smjesta i potpuno prihvatili. Pored toga, osnovan je poseban topd`ijski korpus, ~iji su pripadnici tako|er bili regrutirani iz reda ad`ami-oglana. U po~etku se ovaj korpus sastojao od svega 625 ljudi, ali 1457, u vrijeme Mehmeda II Fatiha, ve} je brojao 1.100 ljudi. Njegov nasljednik Bajezit II opremio je janji~are i sa kratkim ru~nim pu{kama, zvanim arkebuze. Osim toga, razvio je pokretno topni{tvo koje vi{e nije djelovalo samo za sebe, nego u vezi sa kretanjima cjelokupne vojske na odre|enom boji{tu. Topd`ijski od`ak je vremenom narastao na 5.000 ljudi. Kona~no, u osmansku staja}u vojsku bilo je uklju~eno i {est konji~kih buljuka. Nekad se ova dvorska konjica mije{a se provincijskom konjicom, mada je ona zapravo po svom statusu bila sasvim razli~ita. Prvo, njeni pripadnici rijetko su nazivani spahijama, kao pripadnici provincijske konjice, nego obi~no "buljuk ljudi". Pored toga, oni su bili stalno smje{teni u Istanbulu i u pravilu su umjesto timara dobijali plate. S obzirom na okolnost da su morali odr`avati konje i da je broj pripadnika korpusa stalno rastao, njihove su se kasarne sa {talama nalazile u okolini Istanbula, a kasnije i u drugim velikim gradovima. Krajem XVI st. korpus je brojao oko 6.000 ljudi, do kraja XVII st. njihov broj se popeo na 21.000, odnosno na preko 22.000 krajem XVIII stolje}a. Iz istih razloga kao i provincijska konjica, oni su
132

izbjegavali te{ke ru~ne pu{ke, koriste}i se radije strijelama, bode`ima, kopljima, sjekirama i drugim hladnim oru`jem. Pomo}ne vojne snage sastojale su se od razli~itih vojnika i jedinica, smje{tenih po tvr|avama, klancima i planinskim prevojima, te op}enito na raznim strate{ki va`nim ta~kama. Bilo je vi{e pomo}nih vojnih redova ~iji su pripadnici, u zamjenu za dobijenu zemlju ili osloba|anje od poreza, vr{ili vojnu obavezu kao pje{aci (yaye ili piyade), stra`ari (azapi), ~uvari tvr|ava, izvi|a~i, nosa~i municije i naoru`ani nomadi (juruci). Azapi su isto kao i janji~ari primali platu, ali su uglavnom bili regrutirani me|u anadolskim Turkmenima, a ne putem dev{irme. Odatle su azapi mogli da se `ene i da ostave slu`bu jednom od svojih mu{kih potomaka. Nakon ga{enja sistema dev{irme, svi muslimani mu{karci koji su `ivjeli u pograni~nim predjelima bili su podlo`ni regrutaciji u azapske jedinice. Godi{nje je na 20 do 30 ku}a uziman jedan od njihovih mladi}a da ispuni ovu obavezu, dok su ostali mjesto stra`arske slu`be snabdijevali datu azapsku jedinicu hranom. Sredinom XVI st. azapi su podijeljeni na tvr|avske (Kale azaplari) i priobalne pomorske stra`e (Deniz azaplari), koje su ostale u slu`bi sve do reformi sultana Mahmuda II, po~etkom XIX stolje}a. Poseban zna~aj imale su derbend`ije, me|u kojima je u XV i XVI st. bilo jednako muslimana i nemuslimana. Oni su ~uvali karavanske puteve, posebno kroz planinske tjesnace (derbent). Na takvim mjestima ~esto su gra|eni hanovi i karavansaraji radi trgovaca i drugih putnika. Tu su derbend`ije ~esto boravile, pa se vremenom oko takvih objekata formiraju manja i ve}a stalna naselja, u Bosni op}enito poznata pod imenom "derventa". Sli~no feudalnoj vojsci, mnogi od ovih pomo}nih redova vremenom su izgubili svoj zna~aj, pa su ili ukidani ili su se, jedan po jedan, do kraja XVIII st. sami od sebe gasili. Osmanlije su od po~etka koristile kr{}ane za razne vojne i policijske slu`be, posebno u balkanskim zemljama. Dvije najpoznatije kr{}anske vojne organizacije bili su ve} spomenuti vojnuci i martolozi. Vojnuci su uglavnom bili carski konju{ari i sokolari. Kao naknadu za slu`bu dobijali su svoju "vojnu~ku" ba{tinu, koja je bila potpuno ili djelomi~no oslobo|ena od poreza. Vojnuci i martolozi su u pravilu nala`eni me|u vla{kim stanovni{tvom, a njihove su zajednice imale {iroku autonomiju. Ni`e vojnu~ke starje{ine (logatori) bili su kr{}ani, a vi{e ~eriba{a ili vojnuk-beg obi~no su bili muslimani. Naziv martoloz (gr~ki armatolos) odnosio se prvobitno na kr{}anske vojnike koji su jo{ pod bizantskom, srpskom i bugarskom vla{}u dr`ali male posjede. Oni su u{li u osmansku vojnu slu`bu u zamjenu za pravo da zadr`e svoje posjede u okviru timarskog sistema. Od druge polovine XV
133

st. martolozi su obavljali garnizonsku slu`bu u ve}ini osmanskih tvr|ava podignutih du` Dunava. Kao takvi, bili su na zlu glasu usljed ~etovanja po Hrvatskoj, Ugarskoj i [tajerskoj. Istovremeno, martolozi su prelazili preko granice i stupali u kr{}ansku slu`bu. Tamo su uvje`bavani i opremani za borbu protiv osmanskih martoloza. Vojne austrijske vlasti nastojale su da mortoloze bolje pla}aju od ostalih vojnika. Austrija je tako 1540. podmirivala tro{ak za izdr`avanje 800 mortoloza, a [tajerska je 1541. uzela 400 mortoloza u kraji{ku slu`bu koje su pla}ale varo{i i trgovi{ta. Nakon {to je Sulejman I Veli~anstveni pripojio Ugarsku svome carstvu, mnoge je martoloze koristio za popunu ljudstva na derbentima, pa su se nazivi derbend`ije i martolozi me|usobno zamjenjivali. Prisustvo kr{}ana u osmanskoj vojsci bila je jedna prelazna mjera, sra~unata na to da se osmanska vlast u novoosvojenim zemljama na Balkanu {to bezbolnije uspostavi i ukorijeni. Osim toga, kr{}anski pomo}ni vojni redovi u osmanskoj vojsci bili su u slu`bi velikih osvajanja u Podunavlju, posebno u vrijeme Sulejmana I Veli~anstvenog (15201566). Nakon toga, oni postepeno gube razlog postojanja. Kr{}ani spahije su prirodnom smr}u ili prihavatanjem islama nestali ve} krajem XV stolje}a. Ve}ina pomo}nih kr{}anskih vojnih redova potro{ila je svoj vijek trajanja do kraja XVI st., kada su uglavnom ukinuti i raspu{teni. S obzirom na kraji{ki karakter Bosne, u njoj se ve} po~etkom druge polovine XVI st. javljaju kapetanije, kao grani~ne vojnoteritorijalne jedinice. Ustanova kapetanluka (kapudanluk) u po~etku je kod Osmanlija bila vezana za vojne operacije na vodi, kako na moru tako i na plovnim rijekama, prije svega na Dunavu i Savi. Kapetani se spominju u ugarskohrvatskoj, odnosno habsbur{koj vojsci, bilo kao komadanti odre|enih vojnih formacija, bilo kao zapovjednici nekog utvr|enog grada ili odre|enog odbrambenog prostora. Zna se da su Biha} i Krupa na Uni jo{ prije osmanskog osvajanja imali svoje kapetane. Kada su doprle do Save i Une, Osmanlije su se upoznale sa ovom ustanovom, pa su sa svoje strane granice po~ele po pojedinim mjestima uspostavljati kapetanije. U prvo doba kapetanije su bile manji utvr|eni prostori du` bosanske granice prema habsbur{kim posjedima u Slavoniji i Hrvatskoj i mleta~kim u Dalmaciji. Od XVIII st. kapetanije se uspostavljaju i u unutra{njosti Bosne, obi~no du` glavnih puteva. U svakoj je kapetaniji postojao barem jedan tvrdi grad, te pokoja kula, utvr|eni ~ardak, a negdje i neka palanka. Vojskom u kapetaniji je zapovijedao kapetan. Kapetan i svi ni`i zapovjednici, te svi vojnici ili neferi postavljani su carskim beratima, uz redovnu platu. Vojska u kapetaniji se sastojala iz vi{e rodova, kao {to su konjanici (farisi), azapi, mustahfizi, pasvani (no}ni ~uvari), topd`ije, d`ebed`ije (oklopnici) i d`onulije (dobrovoljci). Sve te
134

slu`be, od kapetana pa do posljednjeg vojnika, bile su nasljedne i prelazile su po sistemu od`akluka, sa oca na sina, starijeg brata ili nekog drugog bli`eg ro|aka. Glavna du`nost posada u kapetanijama bila je da danono}no ~uvaju granicu od upada i prodora neprijatelja, a u unutra{njosti `ivote i imanja podanika od hajduka i razbojnika. Prva kapetanija uspostavljena u Bosni vjerovatno je bila Gradi{ka, ~iji se kapetan D`afer-beg, sin Kli{kog sand`aka Malko~-bega Karaosmanovi}a, spominje u jednom pismu pograni~nih austrijskih vlasti od 8. I 1558. godine. Osvajanjem Krupe i Biha}a, 1565. odnosno 1592, u njima su odmah postavljeni kapetani. Kapetanija u Gabeli prvi put se spominje 1591, a u Klisu 1596. godine. To su bile prve kapetanije na podru~ju Bosanskog ejaleta. Tokom XVII st. radi odbrane tog ejaleta uspostavljen je cijeli niz kapetanija na prostoru od Gradi{ke na Savi do Novog u Boki Kotorskoj. Kako je Bosanski ejalet sve do Be~kog rata obuhvatao znatne dijelove Slavonije, Like, Dalmacije i Boke, to su kapetanije postojale u tada{njim pograni~nim gradovima ejaleta, kao {to su bili Osijek, Virovitica, Jasenovac, Udbina, Obrovac, Zemunik i Islam kod Zadra, Nadin, Skradin, Imotski, Knin i HercegNovi. Poslije Karlova~kog mira (1699) u Bosni je ostalo svega 12 kapetanija. Tokom XVIII st., uglavnom do austroturskog rata (17371739), ustrojeno je 28 novih kapetanija. U vrijeme velikih nemira i buna u Bosni sredinom XVIII st. u jednoj bujruldiji (naredbi) bosanskog valije Had`i Muhamed-pa{e, od 12. XII 1753, spominje se i nabraja 36 kapetanija. Tu se ne spominju kapetanije Tuzla, D`isriTara i Hutovo. Tuzla se ne spominje jer je njen tada{nji kapetan pristajao uz pobunjenike. Posljednja kapetanija uspostavljena je u Hutovu 1802. godine. Prema popisu iz 1829. {est godina prije njihovog kona~nog ukidanja u Bosni je postojalo ukupno 39 kapetanija. To su bile: biha}ka (Biha}), ostro`a~ka (Ostro`ac), krupska (Krupa), novska (Novi), pridorska (Prijedor), kamengradska (Stari Majdan) dubi~ka (Dubica), gradi{ka (Bos. Gradi{ka ili Berbir), kozara~ka (Kozarac), banjalu~ka (Banja Luka), d`isrisanska (Sanski Most), koba{ka (Koba{), jaja~ka (Jajce), vrandu~ka (Derventa), maglajska (Maglaj), dobojska (Doboj), te{anjska (Te{anj), staroostrovi~ka (KulenVakuf), petrova~ka (Petrovac), klju~ka (Klju~ na Sani), kupre{ka (Kupres), glamo~ka (Glamo~), livanjska (Livno), seddid`edidska (Duvno), ljubu{ka (Ljubu{ki), mostarska (Mostar), po~iteljska (Po~itelj), vido{ka (Stolac), klju~ka (Klju~ kod Gacka), trebinjska (Trebinje), klobu~ka (Klobuk), onogo{tska (Nik{i}), hutovska (Hutovo), kola{inska (Kola{in), d`isritarska (negdje na Tari), zvorni~ka (Zvornik), tuzlanska (Tuzla) i grada~a~ka (Grada~ac). Teritorijalno je najprostranija bila Grada~a~ka kapetanija, koja se uz to isticala svojim ure|enjem i bogatstvom. Odmah poslije Karlova~kog mira
135

(1699) u Grada~cu je uspostavljen agaluk, iz kojeg se brzo razvila prostrana kapetanija. U Grada~cu je u vrijeme Karlova~kog mira bila stra`a od 20 azapa. Njihov zapovjednik, Bajram-aga, sin Ibrahimov, postavljen je beratom od 16. IV 1701. za opunomo}enog komesara pri novom razgrani~enju sa Austrijom. Po{to je taj posao uspje{no i pouzdano obavio, Bajram-aga se 10. IV 1702, izjavom pred sarajevskim kadijom Sabitom Alaudinom i u prisustvu divanskog ~au{a Abdul Kadira, kao izaslanika bosanskog vezira Halil-pa{e, primio ~asti agaluka novoustrojenim d`ematom od 50 konjanika, sa ukupnom dnevnom platom od 602 ak~e. Bajram-aga se obavezao da }e ~uvati novouspostavljenu granicu sa Austrijom na Savi. Agaluk u Grada~cu je ubrzo prerastao u kapetaniju. Pored Grada~ca, na prostoru ove kapetanije postojale su jo{ dvije tvr|ave, Srebrenik i Soko, te jedna kula u Bijeloj na Tinji. U Grada~cu je pored tvr|ave postojala jo{ jedna kula, te utvr|eni ~ardak osam kilometara sjeverno od grada. Grada~a~ki kapetani, Grada{~evi}i, posebno Osman, Murat i Husein ("Zmaj od Bosne") poklanjali su veliku pa`nju izgradnji svoga grada, podizanjem ve}eg broja javnih, vjerskoprosvjetnih i privrednih zdanja. Stari dio grada je svoj kona~ni izgled i urbanu siluetu dobio u razdoblju od 1756. do 1820. godine. Kako je Grada~ac pripadao gra~ani~kom kadiluku, to je Murat-kapetan podigao u Gra~anici medresu i dvije javne ~esme. U uskoj vezi sa historijom kapetanija i kapetana u Bosni je ustanova "vilajetskih ajana" (uglednih ljudi). Tokom druge polovine XVIII st. u~vrstila se u Bosni ustanova ajanluka, kao novog oblika vr{enja funkcija lokalne uprave u osmanskoj dr`avi. Ve} od polovine XVIII st. javlja se u svakom kadiluku po jedan ajan koji svojim ugledom postepeno potiskuje dotada{nje nosioce vlasti. Ajani u po~etku zapravo preuzimaju nove poslove koji nisu spadali u nadle`nost ni jednog od dotada{njih vojnoupravnih organa. Tako ajani, zajedno sa kadijama, vr{e razrez novih op}edr`avnih nameta na stanovni{tvo, organiziraju gonjenje hajduka i suzbijanje nemira, preuzimaju brigu o prenosu po{te od Carigrada do pojedinih pokrajina i kadiluka, nadziru i maksimiraju cijene hrani, mobiliziraju muslimansko stanovni{tvo sposobno za no{enje oru`ja te predvode vojsku u raznim ratovima i pohodima. Ajani su u po~etku birani, a ponegdje su i predstavnici kr{}anskog milleta (uglavnom sve}enici) u~estvovali u njihovom izboru. Ovaj obi~aj biranja ubrzo je prestao, po{to je funkcija ajana pru`ala velike mogu}nosti njenim nosiocima za li~no boga}enje putem raznih zloupotreba vlasti. Odatle pojedinci iz gornjih slojeva bo{nja~kog dru{tva vode prave male ratove da bi se domogli polo`aja ajana. Vremenom ajani, regrutirani uglavnom iz najuglednijih begovskih porodica, postaju nosioci cjelokupne vojnopoliti~ke vlasti na podru~ju jednog kadiluka. U ve}ini kadiluka gdje su postojale
136

kapetanije funkciju ajana preuzeli su kapetani. Tako je do{lo do spoja ajanske kao upravne i kapetanske kao vojne funkcije u jednoj li~nosti, odnosno nasljednim putem u jednoj porodici. Ova ~injenica dovodi do sna`nog ja~anja privrednih i politi~kih pozicija svih bosanskih kapetana. Oni su svoj polo`aj odr`avali, bez obzira na povremene sukobe, me|usobnom ravnote`om i stale{kom solidarno{}u, posebno u odnosu na centralnu vlast. Tako su bosanski ajani 1730. uputili mahzar (predstavku) sultanu protiv uzurpatora mostarske kapetanije, nekog Hasana, koji je preoteo silom tu kapetaniju njenom zakonskom u`ivaocu, Ahmed-begu Vu~jakovi}u. Mahzar je usvojen, a uzurpator je sultanskom naredbom odstranjen pa je kapetanska funkcija vra}ena njenom legalnom nosiocu. Strani posmatra~i u Bosni primijetili su po~etkom XIX st. da su bosanski ajani, kao neosporni gospodari u kadilucima, u~inili od bosanskog pa{aluka jednu svoju osobenu konfederaciju. Ajanski su se interesi dugo vremena podudarali sa politikom i ciljevima centralnih osmanskih vlasti. Zajedni~ki je interes, prije svega, bila odbrana granica osmanske dr`ave, odnosno Bosne, koju su ajani istovremeno branili kao vlastitu domovinu, ali i svoj povla{teni dru{tvenoekonomski i politi~ki polo`aj. Ta su se me|usobna sloga i razumijevanje sa centralnim vlastima institiucionalno izra`avali kroz tzv. ajansko vije}e, odnosno povremena savjetovanja vezira sa bosanskim ajanima. Sa po~etkom reformnog projekta sultana Mahmuda II 1808. neosporno se gospodstvo bosanskih ajana, odnosno kapetana i njihova samovolja po kadilucima nisu vi{e mogli dovesti u sklad sa `eljama i naporima centralne vlasti da vojnoadministrativnim reformama osigura svoj autoritet u svim dijelovima Carstva. Tako je me|usobni sukob postao neizbje`an i rezultirao je bunom bosanskih ajana pod vo|stvom Husein-kapetana Grada{~evi}a.

137

Proces prihvatanja islama u Bosni

Prihvatanje islama od najve}eg dijela bosanskog stanovni{tva i asimiliranje islamske civilizacije na tlu Bosne predstavlja najizrazitiju i najzna~ajniju pojavu i crtu njene moderne povijesti. Islam, skupa sa srednjovjekovnom bosanskom herezom, koja mu je prethodila, ~ini duhovnu vertikalu Bosne i Bo{njaka i njihovu bitnu povijesnu odrednicu. Historijska nauka nije ni do danas ovaj fenomen uspjela sustavno razjasniti. Njemu se pristupa, sli~no kao fenomenu Crkve bosanske i bosanskih krstjana, sa puno emocija i strasti, ali i sa brojnim predrasudama, sve do otvorenog krivotvorenja prirode i karaktera etni~ke i vjerske strukture Bosne prije i u toku procesa {irenja islama. Vrlo je danas ra{ireno popularno bo{nja~ko mi{ljenje i uvjerenje da su bosanski muslimani "ogromnom ve}inom potomci starih bogomila bosanskih, koji su sa~injavali ve}inu ili masu naroda bosanskoga za doba narodne dr`ave". Po tom shvatanju, usljed stalnih napada katolicizma i pravoslavlja na pripadnike Crkve bosanske, prihvati{e ovi islam i tako se "u~vrsti{e pomo}u ove uzvi{ene vjere sa tvrdim bedemima od navale obiju crkava." ^in prihvatanja islama po tome se mi{ljenju desio u jedan mah i masovno, odmah po padu Jajca, u junu 1463, jo{ dok je sultan Fatih boravio u Bosni. Padom Jajca, kao stolnog grada Kraljevine, nastupio je navodno "~as islamizacije". Po tom predanju, 36.000 bogumilskih porodica pohrlilo je pod Jajce da se pokloni sultanu Mehmedu II Fatihu. Oni su tu svi zajedno i odjednom prihvatili islam i tako postali muslimani. Tu se odmah trideset hiljada za vojsku sposobnih Bo{njaka zaklelo sultanu "na njegovu zastavu kao janji~ari". Stariji histori~ari i drugi pisci dr`e da je ova tradicija vjerodostojna. Oni se pri tome pozivaju na tzv. Janji~arski kanun ili zakon, odnosno na jedan njegov prepis, koji je 1724. sa~inio u Istanbulu neki Mustafa ^elebi. Tu se na prvom mjestu isti~e da je Bosna izuzetak u odnosu na sve ostale pokrajine Carstva, kada je u pitanju kupljenje djece za janji~arski od`ak. Dok je u ostalim pokrajinama praksa i zakon uzimati samo kr{}ansku djecu u ad`amioglane, dotle je u Bosni "zakonom odre|eno da se samo uzimaju muslimanski sinovi i primaju odmah u carske saraje i ba{~e". Bo{njaci su
138

stekli ovo povjerenje i povlasticu jo{ dok je sultan Fatih "osvajao Bosnu", tako {to se "ve}ina naroda poklonila njegovoj sili i odmah pre{la na islam". Kad je vidio da svi "najedanput (bir ugurden) primi{e islam", sultan im re~e da oni nisu "hr|av narod". Na to im je jo{ dodao da mogu od njega tra`iti {ta `ele. Bo{njaci mu na to odgovore da mole da se i njihova djeca uzimaju u ad`amioglane. Njihovoj je molbi udovoljeno i od tada je "zakonom zajam~eno" da se "muslimanska djeca iz Bosne, bila obrezana ili neobrezana, bez joklame (pregleda) moraju primati u saraje". U prilog Janji~arskom zakonu, odnosno tvrdnji da je islam u Bosni odmah i odjedanput prihva}en od velikog dijela stanovni{tva, u literaturi se ~esto navode i drugi izvori koji govore kako je sultan Fatih iz Bosne odveo mnogo roblja. Tako turski ljetopisac i histori~ar Dursun-beg, koji je pratio Fatiha prilikom pohoda na Bosnu, pi{e da se doma}i svijet u pojedinim nahijama sklonio po te`e pristupa~nim mjestima i prirodnim utvrdama, odakle Osmanlije "toliko roblje povedo{e" da to ne bi "kadar bio popisati ni najvje{tiji pisar". Dursun-beg dalje pi{e da je nakon zauze}a Jajca "pobjedonosni sultan" naredio da se iz grada izvedu svi zarobljenici, "kojih je bilo bezbroj mnogo". Neke od njih sultan je ispoklanjao svojim vojskovo|ama i spahijama, a drugima je dopustio da "ostanu u gradu". Sli~no je 1601. pisao i Mauro Orbini u svom Kraljevstvu Slavena, tj. da je Mehmed II iz Bosne "gotovo ve}inu plemstva odveo u Aziju u ropstvo". Ni Dursun-beg, kao neposredni svjedok i u~esnik doga|aja, niti Orbini ne znaju ni{ta o masovnom prihvatanju islama pod Jajcem 1463. godine. Savremeni poljski hroni~ar Jan Dlugosz zabilje`io je da je sultan Fatih prilikom osvajanja Bosne "do 100.000 osoba oba pola odveo u ropstvo, od kojih je 30.000 sna`nih mladi}a uvrstio u jani~are". Apostolski vizitator, Albanac Petar Masarechi pisao je 1624. o masovnom prihvatanju islama od strane silom pokatoli~enih bosanskih krstjana. Masarechi vjeruje da je do toga do{lo zato {to su se mnogi "sje}ali krivovjerja i usljed toga bili slabi u vjeri, pa su prilikom dolaska Turaka u Bosnu lahko prelazili na islam da sa~uvaju svoju slobodu". Teorija o Janji~arskom zakonu, odnosno o naglom i jednokratnom prihvatanju islama od strane velikog broja Bo{njaka te{ko da mo`e izdr`ati historijsku kritiku. To je mi{ljenje bez stvarnih dokaza, a osim toga i bez osje}anja i smisla za dinamiku historijskih zbivanja. Prihvatanje islama u Bosni bilo je jedan proces ~ija se postepenost i dinamika mogu pratiti prije svega na osnovu osmanskih deftera, ~ijem se prou~avanju u Bosni pristupilo tek poslije 1945. godine. Pored toga, mno{tvo podataka o tom procesu pru`aju i izvje{taji, u pravilu dobro obavije{tenih, papskih vizitatora. Ovi primarni izvori pokazuju
139

da je proces prihvatanja islama u Bosni trajao 250 godina. U XV odnosno do po~etka XVI st. taj je proces tekao prili~no sporo i ne bez oscilacija, zastoja i retorzija. Prihvatanje islama se intenzivira tokom XVI st., posebno nakon Moha~ke bitke 1526, {to se kao proces nastavlja kroz cijelo XVII stolje}e. Proces prihvatanja islama je prakti~no trajao sve do posljednja dva desetlje}a pred austrougarsku okupaciju, samo {to u XVIII i XIX st. nije imao tako dramati~an tok kao u prvih 150200 godina osmanske vladavine. Jednom rije~ju, sama priroda historijskih procesa, pogotovo tako slo`enog kao {to je prihvatanje islama, u jednoj zemlji burnih vjerskih previranja, kakva je ve} stolje}ima prije pojave islama na njenom tlu bila Bosna, dovodi u pitanje vjerodostojnost Janji~arskog zakona. Autori koji smatraju da ovaj zakon sadr`i vjerodostojan model prihvatanja islama u Bosni, kao ~ina koji se desio u jedan mah i masovno, pozivaju se na njegov rukopis, koji je, kako je naprijed navedeno, nastao 1724, {to zna~i 250 godina poslije doga|aja o kojima govori. Kroz tih 250 godina brojna predanja i mitovi su se prepleli sa stvarnim doga|ajima. Sam tekst Janji~arskog zakona svjedo~i da je pisan iz odre|enog historijskog iskustva i perspektive, uz oslonac na usmenu tradiciju nastalu u me|uvremenu. U posljednjim re~enicama rukopisa Janji~arskog zakona se ka`e da su "muslimanska djeca iz Bosne", odgajana u carskom saraju, kao pametna i darovita "ve}inom do{la do najve}ih ~asti u dr`avi". Jasno je da se ovakva tvrdnja nije mogla izre}i 1463. kada je Janji~arski zakon navodno progla{en, nego tek iz perspektive i iskustva od preko dva stolje}a, tokom kojih su mnogi Bo{njaci napravili vrlo uspje{nu karijeru u osmanskoj dr`avnoj i vojnoj hijerarhiji. Broj od preko 30.000, ili po nekim autorima preko 36.000 ljudi, okupljenih pod Jajcem po~etkom juna 1463, sasvim je nestvaran i nepojmljiv. Pitanje je kako bi se toliki broj ljudi tu prehranio, kada se je, kako je naprijed ve} navedeno, sam sultan Fatih povukao sa vojskom u unutra{njost Carstva, odmah po zauze}u Jajca, upravo usljed nedostatka hrane za ljude i stoku. Isto je i sa brojem od navodno 30.000 dobrovoljno regrutiranih vojnika u samo jednom danu. Ako se taj broj uporedi sa ~injenicom da je cijeli janji~arski korpus u Fatihovo doba brojao oko 8.000 ljudi, a u doba Sulejmana Veli~anstvenog oko 12.000, onda se vidi da se tu, u najmanju ruku, radi o proizvoljnom pretjerivanju. Brojnost pokupljenog i odvedenog roblja iz zemlje nije nikakav dokaz o ranom masovnom prihvatanju islama u Bosni. To je roblje slu`ilo za demografsku obnovu Carigrada, a ne za islamiziranje osvojene zemlje. Carigrad je ve} u V st. imao oko milion stanovnika. Gradski atar koji su opasivale dvostruke visoke zidine, ukupne du`ine oko 45 km, bio je ~ak ve}i nego
140

{to je toliko stanovni{tvo zahtijevalo. Od latinskog osvajanja 1204. stanovni{tvo grada je stalno opadalo, tako da je 1437. u gradu bilo svega oko 40.000 du{a. Ra~una se da je 1453. u Carigradu bilo svega oko 50.000 stanovnika, uklju~uju}i tu i izbjeglice iz okolnih bizantskih mjesta. Savremenici su zabilje`ili da je grad bio toliko opustio da su se unutar zidina, umjesto nekada{njih stambenih zgrada i ku}a, prostirali vo}njaci i veliki vinogradi, osobito uz manastire. Unutar zidina nekad velikog i jedinstvenog metropolisa, nalazio se zapravo ve}i broj raznih zbijenih gradova i sela, me|usobno odijeljenih prostranim poljoprivrednim zemlji{tem. Sultan Mehmed II u{ao je 29. V 1453. na ~elu svojih odreda u jedan prakti~no pust grad. Me|u malim brojem onih koji su u Carigradu ostali nakon njegovog pada, bili su Jevreji u ~etvrti Balat, na kraju zaljeva Zlatni rog. Ostali stanovnici koji su pre`ivjeli osvajanje ve}inom su pobjegli iz grada. Da bi obnovio opustjeli grad sultan Fatih je odredio da se iz svakog ve}eg osvojenog grada tre}ina stanovni{tva odvede u Carigrad i tamo stalno nastani. Zahvaljuju}i takvoj demografskoj politici i obnovi grada, u Carigradu je krajem vladavine sultana Mehmeda II Fatiha ve} bilo 16.324 doma}instva. Ako se uzme da se, po konzervativnom prora~unu, jedno doma}instvo u prosjeku sastojalo od pet ~lanova, onda to zna~i da je grad tada imao oko 100.000 stanovnika. Od toga su otprilike polovinu ~inili muslimani, jednu ~etvrtinu pravoslavni Grci, a ostalo etni~ki razli~iti Evropljani, zatim Jevreji, Ermeni i Cigani. Sultan Mehmed II je na taj na~in u raznim dijelovima Carigrada izme|u 1459. i 1475. naselio stanovnike iz Amasre, Stare i Nove Fokeje, Trapezunta, Korinta i Argosa, Karamanije, Eubeje i Kafe. Prema rije~ima jednog savremenika, J. M. Angiolelloa, za "kratko vrijeme novi stanovnici su sebi izgradili prekrasne domove i crkve". Takva demografska politika se zadr`ala izgleda i u doba Sulejmana I Veli~anstvenog. Sultan Sulejman je nakon zauze}a Beograda, tada najju`nije ugarske varo{i i tvr|ave, 28/29. VIII 1521, jedan dio zarobljenika, uglavnom Srba, koji su uz Ugare ~inili ve}inu mje{ovite kr{}anske posade grada, poslao u Carigrad. Oni su naseljeni u jednoj mahali u jugozapadnom dijelu Carigrada, u blizini Beogradske kapije (Belgratkapi). Ovi naseljenici iz Beograda podigli su jednu {umu o okolici grada koja se i danas zove Beogradska {uma (Belgratorman). Doseljenici iz Beograda su se, kao i ve}ina ostalih ratnih zarobljenika razli~itog jezika i etniciteta koji su prije njih naseljeni u Carigrad, vremenom asimilirali i i{~ezli me|u etni~kim Turcima, a vjerovatno dijelom i me|u Grcima. Popularno uvjerenje da su pripadnici Crkve bosanske listom pohrlili da prihvate islam ne odgovara dru{tvenoj zbilji Bosne u prvim decenijama osmanske vladavine. Prije osmanskog osvajanja na tlu Bosne su postojale
141

i borile se za opstanak i prevlast tri crkve. Sve do posljednje decenije postojanja bosanskog kraljevstva dr`avna politika nije ni jednu od njih posebno podr`avala. Tek 1450. kralj Stjepan Toma{ je stao na stranu katoli~ke crkve i po~eo odobravati i podr`avati progon bosanskih krstjana i njihovo nasilno pokatoli~avanje. Odatle se ~esto misli da su mnogi nasilno pokatoli~eni krstjani izdali zemlju 1463, bez otpora predali tvrde gradove Osmanlijama i otvoreno stali na njihovu stranu. Bilo je slu~ajeva predaje gradova i prelaska na stranu Osmanlija, ali je bijeg iz Bosne, ne samo katolika nego i bosanskih krstjana, bio znatno ~e{}a pojava. Me|u bjeguncima je bilo najvi{e pripadnika sitne vlastele. Naj~e{}e su bje`ali u Dalmaciju i Italiju, gdje su se kao nekada{nji heretici brzo stopili sa katolicima. Bje`alo je dijelom i pravoslavno stanovni{tvo iz Huma u susjedne zemlje. Oni pripadnici Crkve bosanske koji su ostali u zemlji i ve} 1463. prihvatili islam pokazali su neka kolebanja u pogledu svojih vjerskih uvjerenja. Tako se ve} iste 1463. oko 400 ja~ih "doma}ih Turaka" odmah pridru`ilo ugarskom kralju Matiji Korvinu prilikom njegovog pohoda i osvajanja Jajca. O iznevjeravanju islama i izdaji dobrog dijela bo{nja~ke posade u Jajcu tom prilikom, svjedo~i i Konstantin Janji~ar, koji je kako je ve} naprijed spomenuto, predao kralju Matiji tvr|avu Zve~aj. On pi{e da su Bo{njaci koji su se "predali Turcima" i "s Turcima bili u gradu i varo{i" silom zauzeli jednu gradsku kulu na koju je bio podignut osmanski bajrak, koji su odmah bacili "i po~eli tu}i Turke". Kad su to Ugari vidjeli "odmah su `ivo doletjeli" i "iz te kule po~eli prodirati u varo{", sve dok je nisu potpuno osvojili. Mada zauzet ratom u Moreji, sultan Fatih je odmah poku{ao povratiti Jajce, koje je sa 30.000 vojnika bezuspje{no opsjedao. Vide}i da grad ne mo`e brzo osvojiti, digao je opsadu. Prilikom opsade zarobljeno je 200 branitelja grada, uglavnom nekada{njih bosanskih krstjana, koje je sultan poveo u Carigrad i ondje ih kao kaznu za izdajstvo pogubio. Na to izvjesno vjersko kolebanje nekada{njih bosanskih krstjana ukazuje i jedan sid`il iz 1465. godine. Tu se ka`e da je sultan Fatih u selima oko Jajca "podijelio i ostavio u vlasni{tvo zemlje" onim "patarenima koji su pre{li na islam". Kako su "isti patareni iznevjerili islam i opet pre{li na kr{}anstvo" kada je kralj Matija osvojio Jajce, to je sultan kada je ponovno do{ao u oblast oko Jajca "te nevjerne patarene" li{io vlasni{tva nad zemljom i protjerao ih u Anadoliju. Muslimansko stanovni{tvo u Bosni je po vlastitom zahtjevu bilo obuhva}eno obavezama davanja hiljadu djece za janji~arski podmladak, ali ne prije XVI stolje}a. Prvi takav slu~aj desio se tek 1515. godine. Tokom XVI st. to je ponovljeno vi{e puta. Muslimanska djeca iz Bosne uzimana su uglavnom u dvorsku, a rje|e u vojnu slu`bu. Pored Bo{njaka, povlasticu
142

da daju djecu u ad`amioglane imali su jo{ jedino albanski muslimani i pripadnici kavkaskog plemena Abaza. Takva djeca i momci se u dokumentima ~esto spominju kao "sunetli oglan". Za bo{nja~ku djecu se pored toga koristio termin "potur oglan". Sigurno da su muslimani u Bosni i drugdje, nastoje}i da se dev{irmom obuhvate i njihova djeca, o~ekivali odre|ene pogodnosti i prednosti, ne samo za te mladi}e nego i za sebe, ina~e njihov postupak ne bi imao smisla. U praksi su muslimanska djeca iz Bosne uzimana u ad`amioglane samo ako to njihovi roditelji i oni sami uistinu `ele. Osmanska dr`ava nije vodila nikakvu slu`benu politiku prevo|enja nemuslimana u islam. Prozelitizam i misionarstvo su strani islamu. U tom smislu u osmanskoj dr`avi nije vo|ena nikakva organizirana vjerska propaganda u kojoj bi u~estvovali pripadnici uleme. Kao u~eni i vjerski obrazovani ljudi, oni su po~injali djelovati tek po{to bi se stanovni{tvo na odre|enom podru~ju priznalo muslimanima. Tek tada se javljala potreba da se ovi novi muslimani podu~e u vjeri, {to je bio zadatak uleme. Ko je htio dobrovoljno je primao islam, a nad onima koji su ostali u svojoj vjeri nije vr{eno nikakvo nasilje niti utjerivanje u novu vjeru. Naprotiv, njima je bila zajam~ena vjerska sloboda, ukoliko pla}aju d`izju, odnosno hara~. Me|u prvim aktima koje je sultan Fatih donio po osvajanju Carigrada bila je sve~ana povelja o postavljanju Genadija II za patrijarha pravoslavne crkve. Pored toga, sultan je odmah imenovao i haham-ba{u (nadrabina), kao vjerskog poglavara cjelokupne jevrejske zajednice u Carstvu. Obojica su imali sjedi{te u Carigradu, kao prijestolnici Carstva. Nakon osvajanja Bosne, sultan je, kako je ve} istaknuto, posebnom poveljom (ahdnamom) zajam~io franjevcima slobodu vjerskog rada, a time i slobodu vjeroispovijesti katolicima u Bosni. Ovaj akt sultana Fatiha ustvari je omogu}io katoli~koj crkvi i njenim sljedbenicima da opstanu u Bosni. Franjevci su prije dolaska Osmanlija imali u Bosni, uklju~uju}i tu i Hercegovu zemlju, ukupno 39 samostana. Mnogi se od njih ne spominju u ranim osmanskim defterima jer su tokom ~estih ratovanja sru{eni i o{te}eni, ili su ih njihovi redovnici jednostavno napustili. Neki od tih franjeva~kih samostana, kao u Fo~i, Jajcu, Zvorniku, Srebrenici i Biha}u, pretvoreni su u d`amije. Jedan general franjeva~kog reda na{ao je u Bosni 1508. deset franjeva~kih samostana. S druge strane, mada se Srpska patrijar{ija u Pe}i ugasila skoro istovremeno sa nestankom srpske dr`ave na tom prostoru, nije nestalo Srpske crkve, ~iji su episkopi do{li pod jurisdikciju autokefalne Ohridske arhiepiskopije, u kojoj je vode}a mjesta uglavnom dr`alo gr~ko sve}enstvo. Ohridska arhiepiskopija je uglavnom po{tivala ono {to je ostalo od srpskog crkvenog
143

naslije|a, kako bi tim oja~ala svoje pozicije prema Carigradskoj patrijar{iji. Srpska crkva je nastavila djelovanje me|u svojim pripadnicima, uz jednovremena nastojanja da se obnovi njena autokefalnost, odnosno nezavisnost prema Ohridskoj arhiepiskopiji. Autokefalnost Srpske pravoslavne crkve obnovljena je 1557. uspostavljanjem Pe}ke patrijar{ije. Toj odluci sultan Sulejmana I Veli~anstvenog doprinijela je ~injenica da su Srbi, kao pripadnici pomo}nih vojnih redova, imali zna~ajnu ulogu prilikom osmanskih ratovanja i osvajanja u Podunavlju. Posebnu ulogu odigrali su Srbi prilikom osvajanja Banata 155152. Oni ne samo da su bili uklju~eni u veliku vojsku Sulejmana Veli~anstvenog nego su, kao ~lanovi gradskih posada u ugarskim tvr|avama po Banatu, svojom predajom ustvari omogu}ili Osmanlijama da brzo osvoje tu zemlju. Pe}ka patrijar{ija je imala preko 40 mitropolita i episkopa. Ona je pod svojom crkvenom jurisdikcijom dr`ala dio sjeverne Makedonije i isto~ne Bugarske, zatim Srbiju, Crnu Goru sa Zetskim primorjem, Srijem, Banat, Ba~ku i Bosnu, te naselja Srba u Hrvatskoj, Dalmaciji i Ugarskoj. Pe}ka patrijar{ija, odnosno Srpska crkva je imala feudalni status i organizaciju, sa brojnim feudalnim povlasticama. Bila je najve}i hri{}anski i op}enito jedan od najkrupnijih feudalnih zemljoposjednika u balkanskim pokrajinama Osmanskog carstva. Jo{ prije obnove Pe}ke patrijar{ije Srpska crkva je slobodno djelovala, a pojedinim manastirima dodjeljivani su zemlji{ni posjedi kao timari. Na toj materijalnoj osnovi pojedine crkve i manastiri nabavljaju i {tamparije radi {irenja liturgijskih knjiga. Prva {tamparija nabavljena je u Veneciji 1519. i prenijeta je u Gora`de, u crkvu. Sv. \or|a, koju je 1446. podigao herceg Stjepan Kosa~a. [tamparija je tu radila do 1523. godine. Kasnije su pri ve}em broju manastira radile manje {tamparije. U Bosni je, uprkos zakonskih smetnji, podignuto vi{e srpskopravoslavnih manastira, posebno u Zvorni~kom sand`aku. Tako se u jednom defteru iz 1548. spominje manastir Papra}a u nahiji Bira~. Ne{to kasnije spominju se manastiri Tamna kod Teo~aka, Ozren, Lomnica kod [ekovi}a, Vozu}a i Gostovi} na Krivaji i dr. Novi manastiri su ~esto podizani i na ru{evinama nekada{njih franjeva~kih samostana. Uz podizanje novih, obnovljeni su i ponovno oslikani freskama i stari, o{te}eni i padu skloni hramovi. Pe}ka patrijar{ija je od seobe, zapravo od povla~enja oko 30.000 Srba 1690. sa austrijskom vojskom u zemlje preko Save i Dunava, pod vo|stvom patrijarha Arsenija III ^arnojevi}a, sve vi{e zapadala u politi~ke i finansijske te{ko}e. Uporedo s tim, rastao je pritisak Carigradske patrijar{ije na dr`avu da se patrijar{ijska stolica u Pe}i povjeri nekom od gr~kih crkvenih velikodostojnika. Pe}ki patrijarsi su se sve ~e{}e nelojalno dr`ali prema
144

osmanskim vlastima, posebno u ratu 173739, a 1765. se otkrilo da patrijar{ija duguje ogromnu sumu novca bogatom carigradskom Grku \or|u Spatarisu, koji je pod optu`bom za izdaju osu|en i obje{en, a imovina mu konfiscirana u korist dr`ave. Dug je trebalo platiti dr`avi, a blagajna Patrijar{ije u Pe}i bila je prazna. Carigradski patrijarh Samuil Hanceris se ponudio da izmiri te dugove, uz uslov da se Pe}ka patrijar{ija stavi pod njegovu jurisdikciju. Fermanom sultana Mustafe III 11. IX 1766. ukinuta je Pe}ka patrijar{ija, a sve njene eparhije do{le su pod izravnu vlast carigradskog patrijarha. O {irini autonomnih prava i feudalnih povlastica koje su Pe}ka patrijar{ija, odnosno Srpska crkva, u`ivale u Osmanskom carstvu najbolje svjedo~i sam Arsenije III, koji je u ratu izdao dr`avu i priklju~io se Austrijancima. Po dolasku u Srijem, na austrijsku teritoriju, on je odmah zatra`io da se Srpskoj crkvi i tu da autonomija "kakva je postojala pod Turcima". Carskim privilegijem od 21. VIII 1690. on je postao poglavar Srpske crkve u Austriji. Autonomija utvr|ena ovim privilegijem te{ko se provodila u djelo, usljed velikog otpora katoli~ke crkve i ugarskih feudalnih magnata. Nemuslimanima su u Carstvu povjeravane i vrlo osjetljive slu`be. U po~etku se me|u nemuslimanima susre}u spahije, nahijske vojvode, ~uvari tvr|ava i ostali vojnici, pripadnici svih vojni~kih redova, osim janji~arskog. Kasnije su nemuslimanima, posebno Grcima i pravoslavnim Albancima, ~esto povjeravane vrlo suptilne diplomatske misije. Osmansko carstvo je upravo kao islamska dr`ava bilo vjerski trpeljivo, daleko od duhovne sku~enosti i isklju~ivnosti Bizanta i Srbije, te zapadnog evropskog katolicizma i protestantizma. Nasuprot kozmopolitizmu Osmanskog carstva, kr{}anski se svijet usko dr`ao principa prisilne istovjetnosti dr`ave i vjeroispovijesti, {to je najjasnije formulirano odredbama augsbur{kog vjerskog mira 1555. godine: Cuius regio, eius religio (^ija je zemlja, njegova je i vjera). Bez obzira na sve to, u odre|enoj epskoj tradiciji i literaturi, posebno u srpskoj i hrvatskoj historiografiji, stalno se ponavlja i podr`ava teza da se proces prihvatanja islama "odigrao u znaku fizi~ke i psiholo{ke prinude". Tu je tezu najdosljednije razvio i formulisao Radovan Samard`i} 1991. u studiji Prodor islama u jugoisto~nu Evropu. Na drugoj strani, tu staru tezu hrvatske historiografije sa`eo je jo{ ranije (1967) O. Dominik Mandi} u knjizi Etni~ka povijest Bosne i Hercegovine. Veliki izvorni materijal koji pisac tu donosi tako je protuma~en da osim katolika koji su, po njemu, jo{ od najranijeg srednjeg vijeka bili nacionalno osvije{}eni Hrvati i njihovih navodnih progona u cijeloj Bosni nikog drugog nije bilo i ni{ta se drugo u njenoj historiji nije ni dogodilo.
145

Tvrdi se da je "svako primanje nove vere stvar prinude", ~ak i kada se "preobra}enik" u trenutku prihvatanja novih uvjerenja subjektivno tako ne osje}a. Ljudi su, po tome, prihvatili islam u op}oj duhovnoj depresiji. Osmanska osvajanja Balkana i Panonije su trajala skoro dva stolje}a, tokom kojih su Osmanlije vi{e puta tako porazile i potukle razne kri`arske i kr{}anske vojske da je kroz nekoliko nara{taja do{lo do demoralizacije i potpune duhovne dezorijentacije unutar razdrobljenog balkanskog i panonskog hri{}anskog i kr{}anskog svijeta. Toj op}oj demoralizaciji, usljed stalnih vojnih poraza, Osmanlije su doprinosile izazivanjem "neuhvatljivih smutnji" kojima su dalje razgra|ivane uredbe i tradicije zate~enog kr{}anskog stanovni{tva. U tome su Osmanlijama i{li na ruku "mnogi otpadnici od hri{}anstva", posebno umi{ljeno premudri Grci, za koje se sa `aljenjem konstatira da su "zlehudi pomo}nici Turcima" uglavnom "ostali u staroj veri". U takvoj duhovnoj situaciji tvrdi se da su islam prihvatili uglavnom razni prikra}eni i odba~eni elementi, te kojekakve druge levente (pers. besposli~ar, gotovan). Tako se navodi da su novu vjeru primali "robovi da bi im skinuli sind`ire", na smrt osu|eni, prijestupnici koje je vlastita sredina odbacila, uhode, razni pustolovi i besku}nici. Tu su i kmetovi koji su htjeli da se oslobode feudalne zavisnosti, ali i imu}niji ljudi, kao sitna vlastela, seoski knezovi i gradsko stanovni{tvo, radi o~uvanja svog dru{tvenog statusa. Uz sve to, kao dokaz za navodno prisilno {irenje islama, ~esto se tvrdi da su Osmanlije pokretale iz Anadolije i naseljavale na Balkan razli~ita muslimanska, uglavnom turska plemena i razne manje dru{tvene grupe. Kao najizrazitiji primjer prisilnog {irenja islama srpska historiografija uzima "danak u krvi". U cijelom mno{tvu onih koji su se razli~itim putevima uspinjali do najvi{ih polo`aja u Carstvu, ropski slu`e}i osmanskoj dr`avnoj ideji, izdvajali su se dje~aci i mladi}i pokupljeni "dankom u krvi", a zatim godinama odgajani za sna`ne janji~are, carevu tjelesnu gardu i visoke ~asnike i dostojanstvenike. Uzeta kao cjelina, ta skupina ljudi je navodno bila glavni nosilac "potonje islamizacije". Po tome mi{ljenju, oni koji su u mladosti silom regrutirani u janji~arski podmladak, a kasnije dospjeli do visokih zvanja i polo`aja u Carstvu, uticali su da u njihovom zavi~aju ~itava sela i manje oblasti napuste kr{}anstvo. Kao tipi~an primjer za takvu tvrdnju uzima se rod Sokolovi}a, sa velikim vezirom Mehmed-pa{om na ~elu, koji je navodno "preobratio u muslimane mnoga sela i kasabe gornjeg Podrinja". Tvrdnje da je {irenje islama podrazumijevalo ~in sile i prisile nemaju utemeljenja u izvorima. One vi{e govore o nacionalisti~kim i drugim optere}enjima i predrasudama njihovih sastavlja~a i zastupnika, nego {to doprinose obja{njavanju i rasvjetljavanju jednog slo`enog historijskog procesa, kao {to je bilo {irenje islama u Bosni i okolnim zemljama. Ve} sama
146

~injenica da je taj proces stolje}ima trajao uvjerljivo pokazuje da islam nikome nije silom nametan. Besmislene su tvrdnje da su islam prihvatali ljudi u ropstvu i razni odba~eni elementi ili oni koji su `eljeli do}i do vi{eg dru{tvenog polo`aja. Islamski propisi podsti~u muslimane da osloba|aju robove i zarobljenike. S druge strane, prihvatanje islama nije zna~ilo da }e neko samim tim ~inom biti oslobo|en rajinskog statusa, popraviti dru{tveni polo`aj ili postati imu}an. U ~isto islamskim dijelovima Carstva, u prvom redu u Anadoliji, raju su ~inili isklju~ivo muslimani. Sve do druge polovine XVIII st. u Bosni je ve}inu seljaka ~inila muslimanska raja, od koje se, kako je ve} naprijed navedeno, jedan broj nije oslobodio polo`aja feudalne zavisnosti sve do kraja Prvog svjetskog rata. S druge strane, Bosna je cijelo vrijeme osmanske uprave bila puna muslimanske sirotinje, dok je istovremeno u Carstvu, posebno u njegovim velikim gradovima, `ivjelo i uspje{no poslovalo na hiljade manje ili vi{e imu}nih trgovaca Grka, Ermena, Srba, Vlaha, Cincara, Jevreja i drugih, koji nikada nisu ostavili svoju kr{}ansku, uglavnom pravoslavnu, odnosno jevrejsku vjeru. Sli~no je bilo i sa bojarima u Vla{koj i Moldaviji, koji su sa~uvali svoje feudalne posjede i povlastice, ne `rtvuju}i pri tome vjeru. U Bosni je od kraja XVIII i po~etka XIX st. ekonomski veoma oja~ao pravoslavni srpski trgova~ki sloj, koji se unutar sebe povezivao, kako poslovnim tako i rodbinskim vezama. Ve} su tada srpski trgovci imali velikog udjela u bosanskoj spoljnoj, uglavnom izvoznoj trgovini. U isto vrijeme je sli~an slu~aj bio u Beogradskom pa{aluku, gdje su, posebno nakon Svi{tovskog mira 1791, srpski trgovci, kao veliki izvoznici stoke u Austriju, privredno veoma oja~ali. Ovaj vode}i dru{tveni sloj, pored ekonomske mo}i, ste~ene upravo u osmanskom poretku i sistemu odnosa, sve otvorenije tra`i za sebe i politi~ku vlast, {to je rezultiralo Prvim srpskim ustankom. Tvrdnja o navodnom planskom naseljavanju razli~itih muslimanskih plemena i grupa iz Anadolije na Balkan, kao jednom od odlu~uju}ih ~inilaca u procesu {irenja islama, ne mo`e se odr`ati kada joj se suprotstave stvarne ~injenice. Prije svega, prostrana Anadolija je bila slabo naseljena, pa je i sama u prvim stolje}ima Carstva bila zemlja imigracije. Izvjesne turske etni~ke kolonizacije bilo je na podru~ju Trakije (Istrand`aIstranca), a sasvim neznatno u daljim evropskim pokrajinama Carstva. Etni~kih Turaka u Bosni zapravo nije ni bilo. One Turke koji su poslom ili slu`bom dolazili u Bosnu, doma}i muslimanski svijet je dr`ao strancima, nazivaju}i ih Turku{ama. Rijetko je koji ostajao stalno u Bosni. Ukoliko bi ostao, brzo bi se asimilirao i slavizirao, utapaju}i se u bosanskomuslimansku slavensku masu. U nauci je na osnovi valjanih antropolo{kih istra`ivanja utvr|eno da
147

su na cijelom ju`noslavenskom prostoru upravo bosanski muslimani, odnosno Bo{njaci, "naj~i{}i Slaveni". Da bi na svaki na~in obezvrijedila islam, muslimane, Turke i Bo{njake, srpska nacionalisti~ka historiografija, bez ikakvih ograda, tvrdi da je prihvatanje islama bio ~in "ljudske zbunjenosti i kolektivnog maloumlja". Takvo stanje je, po tome, vladalo tamo gdje su crkvene prilike bile nesre|ene, a vjerovanja povr{na i pro`eta sinkretizmom i hereti~kim u~enjima. Kao tipi~an primjer takvog stanja i odnosa uzima se Bosna, koja je "{apatom" pala Osmanlijama u ruke. Pored nejasnih i navodno zbunjenih vjerskih osje}anja, kao uzrok navode se tako|er razmirice, sva|e i otvoreni sukobi me|u krupnim bosanskim velika{ima. Nasuprot Bosni, u tom pogledu se isti~e navodni primjer Srbije, u kojoj je bilo "velikih duhovnih predvodnika", kakav je bio Sava Nemanji}. Zahvaljuju}i tim duhovnim predvodnicima, narod je u Srbiji navodno postao "duhovno sre|en" i "zbli`en u Hristu", te upu}en na pravi smisao i sadr`aj svoje vjere. U vezi sa navedenim tvrdnjama o dezintegraciji srednjovjekovne bosanske dr`ave usljed velika{ke samovolje, mora se primijetiti da ni u jednoj okolnoj balkanskoj i panonskoj zemlji stanje nije bilo bitno druk~ije, posebno ne u Srbiji i ugarskohrvatskoj dr`avi. Krupni zemaljski gospodari su nakon smrti cara Du{ana (1355), zapravo raskomadali srpsku feudalnu dr`avu na vi{e "udelnih kne`evina" i oblasti. Srpska feudalna dr`ava bila je zahva}ena rasulom i velika{kom neslogom i neredom jo{ u vrijeme kada je Bosna pod Tvrtkom I bila u punom usponu. Kako je ve} istaknuto, osmanska osvajanja bosanskog kraljevstva trajala su 77 godina (13861463), skoro jednako kao i srpske feudalne dr`ave (13711459), pa se za Bosnu ne mo`e re}i da je lahko i bez otpora pala. Ni tvrdnja o otpornoj duhovnoj snazi svetosavlja ne mo`e opstati kada se zna da je veliki dio stanovni{tva na prostoru izme|u Jele~a, odnosno Novog Pazara, Gornjeg Podrinja, Polimlja, uklju~uju}i tu i isto~nu Hercegovinu, vrlo rano prihvatio islam. Tako se i u srpskoj historiografiji sa `aljenjem ~esto konstatira da je do masovnog prihvatanja islama do{lo u zemlji u kojoj je nekada nastalo Miroslavljevo evan|elje i gdje su u manastiru Mile{evi po~ivale mo{ti sv. Save. Stara Ra{ka je tako bez ikakve prisile postala vremenom jedna prete`no muslimanska zemlja, sa razvijenim gradovima bosanskoorijentalnog tipa, iz kojih se proces prihvatanja islama postepeno {irio na seoska podru~ja. U tim nekad ~isto pravoslavnim krajevima islam su prihvatala cijela sela, a ~itav proces je po~injao obi~no tako {to bi islam prvo primilo seoski knez i trgovci stokom koji su poslovali sa Dubrovnikom. Po~etkom XVI st. pravoslavno stanovni{tvo u velikom broju i u drugim krajevima prihvata islam. Tako je monah Marko Trebinjac zabilje`io 1509.
148

kako su mnogi bez prisile ostavili pravoslavlje i primili islam. Na isto vrijeme i pojavu ukazuje i pop Vuk, koji je 1516. u Sarajevu zapisao da "u te dane u toj zemlji bija{e veliko umno`enje agarenskih ~eda, a pravoslavne vjere kristianske u toj zemlji veliko umanjenie." Plima prihvatanja islama od strane brojnih pojedinaca, ali i cijelih sela, nastavila se i nakon obnove Pe}ke patrijar{ije i u~vr{}enja njene jurisdikcije nad srpskopravoslavnim eparhijama u Bosni, Slavoniji i Dalmaciji. Isto tako, ni sloboda vjerskog djelovanja i misionarstva franjevaca u Bosni nije presjekla proces prihvatanja islama. Podaci o {irenju islama me|u katolicima redovno se ni`u u izvje{tajima papskih vizitatora iz Bosne. Kao {to postojanje manastira Mile{eve, nekada{njeg "rasadnika srpskog svetosavlja" nije djelovalo na okolno stanovni{tvo da ne prihvati islam, isto tako ni stari franjeva~ki samostani, Kraljeva Sutjeska, Kre{evo i Fojnica, kao glavna upori{ta katolicizma, nisu uspjeli sprije~iti da katoli~ko stanovni{tvo vremenom u znatnom broju prihvati islam, i to upravo na naju`em podru~ju njihovog evangelisti~kog rada, na podru~ju izme|u Zenice, Kaknja, Visokog i Kiseljaka. Pored toga, franjeva~ke starje{ine u Bosni su, jednako kao pe}ki patrijarsi, u svakoj pogodnoj prilici istupali kao neprijatelji osmanske dr`ave. Najpogodnija prilika za to bio je austroturski rat (16831699), u kojem su se Srbi 1690. iselili, odnosno povukli zajedno sa austrijskom vojskom preko Save i Dunava. U kontekstu istog rata bosanski katolici su tako|er imali svoje seobe, kada su se povukli sa vojskom Eugena Savojskog, prilikom njegovog upada u Bosnu i spaljivanja Sarajeva 23/24. X 1697. godine. Sam Eugen Savojski zapisao je tada u svoj ratni dnevnik da se nada da }e pokupiti sve kr{}ane u Bosni i odvesti ih "nazad preko rijeke Save". Prema franjeva~kim podacima, u cijeloj Bosni, uklju~uju}i i Hercegovinu, ostalo je svega oko 25.000 katolika i 29 franjeva~kih redovnika. Svi ostali katolici, ne{to preko 70.000, oti{li su sa Eugenom Savojskim u Slavoniju ili sa usko~kim serdarom Stojanom Jankovi}em u mleta~ku Dalmaciju. Nakon toga, srpskopravoslavno stanovni{tvo broj~ano je nadma{ilo katolike u Bosni. U samoj Bosni, neposredno pred i poslije osmanskog uni{tenja bosanskog kraljevstva, u sve tri vjerske organizacije, Crkvi bosanskoj te katoli~koj, ali i pravoslavnoj crkvi vladalo je rasulo. Osmanske vlasti su, polaze}i od islamskog u~enja i svojih dr`avnih interesa, poduzele naprijed ve} spomenute mjere da se stanje u katoli~koj, ali i pravoslavnoj crkvi stabilizira. [to se ti~e preostalih bosanskih krstjana, oni koji nisu odmah prihvatili islam mogli su se povu}i u sferu svoje duhovne privatnosti, slobodni od strahovitog katoli~kog prozelitisti~kog pritiska i progona. Uprkos tome, neta~na je teza, koja se rano pojavila u historijskoj literaturi, da su islam prihvatili odmah i bez otpora skoro svi bogumili ili patareni. Ve} je Franjo
149

Ra~ki pisao (186970) da su patarene u Bosni naslijedili "sada{njimi bosanskimi Muslemani". Ra~ki se pitao kako je u Bosni nestalo patarena, "do~im se kr{}anska vjera i u jednoj i u drugoj crkvi sa~uvala". Njegov odgovor je da su bosanski i humski velika{i, ukoliko se nisu iselili iz "nesretne jim ota~bine", onda "iz koristi i u lasti" ili "na silu" prihvatili "vjeru svojih gospodara". Kao primjere nasilnog prihvatanja islama Ra~ki navodi jednog sina Hercega Stjepana i djecu posljednjeg bosanskog kralja, Stjepana Toma{evi}a. Ra~ki je ovdje ipak zapao u protivrje~nost, jer nespojivo je tvrditi da su vjerske prilike i odnosi u Bosni ve} pripremili prostor za islamiziranje bogumila ili patarena, a u isto vrijeme govoriti o nasilnom prihvatanju islama. U novijoj je literaturi Aleksandar Solovjev neposredno vezivao islamiziranje Bosne za "nestanak bogumilstva". Navodno su bogumili najednom pre{li na islam sa uvjerenjem da je Muhammed (a. s.) onaj Paraklet, "duh utje{itelj", koga je Isus najavio svojim u~enicima na Tajnoj ve~eri. U jednoj tradicionalnoj bo{nja~koj literaturi, uglavnom amaterskog nivoa, ~esto se {pekulira sa sli~nostima izme|u manihejskih u~enja i islama, te da odatle izviru neke navodne predisponiranosti bogumila da prihvate islam. Takva teza je u nauci odavno oborena. Mo`e se re}i da nisu vjerski nego politi~ki razlozi bosanske krstjane pribli`ili TurcimaOsmanlijama, kao nosiocima islama. Progon i nasilno pokatoli~avanje pripadnika Crkve bosanske od strane dvojice posljednjih bosanskih kraljeva dovelo je do njihovog skoro potpunog uni{tenja u "kraljevoj zemlji". Mnogi bosanski krstjani su bje`ali u "hercegovu zemlju" pod za{titom hercega Stjepana, a neki su, posebno starje{ine Crkve bosanske, izbjegli u Bugarsku, gdje su na{li uto~i{te kod svojih vjerskih srodnika, bugarskih pavlikijana. Tako su u Bosni nastale prilike u kojima se moralo birati izme|u grube katoli~ke prozelitisti~ke kampanje posljednjih bosanskih kraljeva i TurakaOsmanlija u njihovom pobjedonosnom nastupu. Mnogi izvori iz tog vremena svjedo~e o proturskim raspolo`enjima i osje}ajima me|u bosanskim krstjanima, ali i me|u {irokim slojevima selja{tva. Otvorena proturska orijentacija ili prosto vjerska ravnodu{nost u uslovima rasula Crkve bosanske, logi~no su mnoge pojedince vodili prihvatanju islama. Sli~no je bilo i u susjednoj Slavoniji, koja je u srednjem vijeku bila usko vezana za vjerska i duhovna kretanja u Bosni. Kao {to se svojevremeno po Slavoniji {irilo iz Bosne patarensko u~enje, tako je sa uspostavljanjem osmanske vlasti na ovom podru~ju do{lo do pravog vala prihvatanja islama. Velik broj slavonskih seljaka prihvatio je islam ve} poslije prvog dodira sa TurcimaOsmanlijama. Zagreba~ki biskup [imun Erddy je pisao 24. XI 1536. da "sigurno mo`e potvrditi da je poslije zauze}a Broda, vi{e od
150

40.000 ljudi napustilo kr{}anstvo, pored onih koji su uzeti kao robovi. Sve vi{e i vi{e ljudi to ~ini, u nadi da }e ostatak svog `ivota provesti u mirnijim vremenima." To ukazuje na ~injenicu da su Osmanlije, u odnosu na raniju srednjovjekovnu bosansku ili hrvatskougarsku vlast, donosile daleko vi{e mira i sigurnosti. Deset dana kasnije biskup je pisao caru i kralju Ferdinandu da "na`alost, ovi bijedni ljudi prihvataju muhamedansku vjeru u o~ajanju odbacuju}i vjeru Krista Spasitelja. To je toliko masovno da su me moji vlastiti vazali u podru~ju tvr|ave Sopje (kod Podravske Slatine) napustili, priznavaju}i vlast Turaka." Osmanlije, sude}i po savremenim i kasnijim turskoosmanskim hroni~arima i drugim piscima, nisu razlikovale niti su se trudile da razlikuju bosanske krstjane od katolika i pravoslavnih. Rasprave o zamr{enim vjerskim pitanjima, u kojima je srednjovjekovni kr{}anski ~ovjek sa stra{}u i krajnjom isklju~ivo{}u u~estvovao ~esto i oru`jem, kad u `aru verbalnog obra~una ponestane drugih dokaza i argumenata nisu bile primjerene islamu. To ne zna~i da je islam bio po{te|en unutra{njih previranja, sinkretizma i raskola. Do raskola na sunije i {iije do{lo je ve} u prvom stolje}u islama, odnosno po~etkom druge polovine VII stolje}a. Time su ustanovljena dva pravca u {erijatskom pravu, odnosno op}enito u islamu. Pristalice prvog, sunijskog pravca su smatrale da je jedino Muhammed a. s. mogao vjerodostojno tuma~iti Kuran. On je to za `ivota radio tako {to je izri~ito ili pre{utno odobrio ili zabranio neko ~injenje ili ne~injenje. Nakon njegove smrti ni jedan pojedinac, pa ni halifa, nema pravo intervenirati u {erijatskom pravu. Nasuprot tome, {iije su vjerovale da je Bo`iji Poslanik za svog prvog nasljednika odredio Aliju te da hilafet dalje prelazi na Alijino, tj. Poslanikovo mu{ko potomstvo. Alija i njegovi izravni potomci su kao imami nepogre{ivi, tako da njihove izreke i tuma~enja {erijata imaju isti zna~aj kao i Muhammedovi hadisi. @elja jednog broja muslimana da ustanova hilafeta ili imamata u islamu ostane unutar Poslanikove porodice i ku}e ostala je politi~ki neostvarena. Kako je politi~ki {iizam nai{ao na sna`an otpor u islamskom svijetu, to se {iijska energija usmjerila na vjersko polje djelovanja. U uskoj vezi sa {iizmom su razni, ~esto misti~ni, dervi{ki redovi, odnosno tarikati. Osnovno zna~enje rije~i tarik ili tarikat jeste put, zapravo na~in pou~avanja i upu}ivanja u vjersku praksu. Odatle su i {iizam i dervi{ka bratstva ili redovi uvijek bili i ostali priznati i organizirani oblici vjerskog `ivota u islamu. Polaze}i od takvog vjerskog i politi~kog iskustva, Osmanlije se nisu mogle niti `eljele zanimati za doktrinarne vjerske razlike i sukobe u Bosni. U skladu sa svojom dugoro~nom politikom, cilj osmanske dr`ave u Bosni, jednako kao i drugdje, sastojao se u {to br`em zavo|enju njenog admini151

strativnovojnog i agrarnog ure|enja. To je ure|enje bilo tako projektirano da dr`avi osigura dvije stvari. Prvo, ljude, odnosno vojnike koji }e ratovati, i drugo, poreze, odnosno novac kojim }e se to pokrivati. Da li }e neko u svemu tome, prije ili kasnije, prihvatiti islam, dr`avu nije posebno zanimalo niti je novu vjeru ikome nametala. U starijoj literaturi je bila prili~no ra{irena, ali zato ni{ta manje pogre{na, teorija da je islam u Bosni prihva}en tako {to je po osvojenju Bosne cjelokupno doma}e kr{}ansko plemstvo pre{lo na vjeru osvaja~a, kako bi zadr`alo svoje feudalne posjede. Ova teorija je nau~no oborena ve} tridesetih godina ovoga stolje}a, ali kako se jo{ susre}u njeni zagovornici, neophodno je u vezi s tim dati nekoliko napomena. Uvjerenje da je sva stara bosanska vlastela prihvatila islam kako bi sa~uvala svoje posjede, predstavlja jednu od popularnih predrasuda koje su se javile u narodnoj epici i raznim predanjima. To rasprostranjeno i do kraja pojednostavljeno narodno shvatanje procesa prihvatanja islama sa`eto je izrazio P. P. Njego{ 1847. u Gorskom vijencu: "Postado{e lafi ratarima / Istur~i se plahi i lakomi." Samo nekoliko godina kasnije (1851) franjevac Ivan Franjo Juki}, pod pseudonimom Slavoljub Bo{njak, u svom glavnom djelu Zemljopis i poviestnica Bosne, ka`e za bosanske muslimane da su "postali od zlo~estijeh krstjanah, koji svoje gospodstvo ne znaju}i druk~ije uz~uvati, potur~i{e se". Juki} dalje pi{e da im je "novi zakon (tj. vjera, islam) osigurao imanja i bogatstva, oslobodio od hara~a i svakog danka, dopu{tao svako dielo grije{no, bez truda i rada mogli su gospodarstvo provoditi". U biti isto stanovi{te iznio je 1878. i Vjekoslav Klai}. U djelu Bosna, podatci o zemljopisu i poviesti, on pi{e da su bosanski begovi bri`ljivo ~uvali "svoje starinske povlastice i povelje od kr{}anskih vladara, da ih iznesu na vidjelo, ako Bosnom zavlada koji kr{}anski vladar". Na isti na~in je proces prihvatanja islama tuma~io Jovan Cviji}, poznati i priznati antropogeograf. On je 1918. u studiji La pninsule Balkanique Gographie humaine, utvrdio da je, "kako se ~ini", bosanska vlastela "za vrijeme turske najezde" vrlo "lahko primila muhamedansku vjeru da bi o~uvala svoju nadmo}nost i da bi se mogla osvetiti Ugarima koji su je po `elji papinoj naro~ito gonili". Kasnije je sli~no pisao Milan Prelog u dvotomnoj knjizi Povijest Bosne u doba osmanske vladavine. Takvih tradicionalnih shvatanja procesa prihvatanja islama dr`ao se i Ivo Andri}, koji je 1924. u svojoj disertaciji Razvoj duhovnog `ivota u Bosni pod uticajem turske vladavine utvrdio da je "bosanski vlastelin", kako bi spasio "svoju zemlju i svoje tle", bez oklijevanja "prihvatio vjeru osvaja~a". Po{to je stara vjera "zatajila", bosanski vlastelin je odmah svoj zemlji{ni posjed, prava i povlastice nastojao ~vrsto i trajno vezati "za propise i for152

mulacije nove vjere". Ovo svoje navodno nau~no uvjerenje, uz mnoge predrasude prema islamu i muslimanima, na koje mu je kao mentor u svom referatu skrenuo pa`nju ve} profesor dr. Heinrich F. Schmid, Andri} }e dosljedno provla~iti kroz skoro sva svoja knji`evna djela. Histori~ari koji su poku{avali nau~nom metodologijom utemeljiti tezu da je prihvatanje islama u Bosni vezano u prvom redu za odr`anje zemlji{nog posjeda dokazivali su da je u pogledu agrarnog ure|enja osmanska Bosna u su{tini ostala ono {to je bila u doba Kotromani}a, tj. jedna feudalna, veoma raspar~ana zemlja. Osim toga, u historiografiji se vjerovalo da je bosanska vlastela, koja je vjerski uglavnom pripadala "bogumilskoj sekti", prva prihvatila islam jer je ve} iz iskustva borbe sa katoli~kom crkvom nau~ila da "trguje sa vjerskim uvjerenjem". ^injenica da je Bosna od druge polovine XVIII st. pa do pred kraj osmanske vladavine, sa svojim ajanima i kapetanima, prili~no osamostaljenim u odnosu na bosanskog vezira i centralnu vlast u Carigradu, veoma podsje}ala na srednjovjekovnu Bosnu, sa njenom osiljenom krupnom vlastelom i slabom vla{}u vladara, navodila je mnoge na zaklju~ak da su agrarni odnosi u Bosni za "turske vlade" samo nastavak agrarnog stanja u kojem se zemlja nalazila prije dolaska Osmanlija. Pored intelektualne inercije i nedostatka historijskih izvora, na dugo zadr`avanje takvog mi{ljenja imala je svog uticaja, kako je to primijetio Vasa ^ubrilovi}, "i politika". U nacionalnom je interesu bilo za vrijeme turske i austrijske vlade u Bosni i Hercegovini prikazivati muslimansko plemstvo kao neposredne potomke srednjovjekovne bosanske vlastele. Smatralo se da se tako me|u muslimanskim plemstvom podi`e narodna svijest i osje}anje narodne solidarnosti u borbi za oslobo|enje i ujedinjenje. Istovremeno se time `eljelo ista}i jugoslavensko, ustvari srpsko, navodno historijsko pravo na Bosnu. S druge strane, "sami bosanski begovi" su {irili takve pri~e kad god su to nalazili za shodno i korisno. U pravilu su to uvijek ~inili kada bi im zatrebao politi~ki oslonac u {irokim slojevima bo{nja~kog naroda protiv Carigrada i Be~a ili kada im je bilo neophodno da se pozovu na svoj legitimitet radi o~uvanja svojih zemlji{nih povlastica i pogodnosti u rje{avanju agrarnih pitanja. U to se mije{ala, na jednoj strani, nacionalna romantika, a na drugoj, odre|eni begovski, vite{ki ponos, {to sve skupa nije imalo ~vrste veze sa stvarnim stanjem, odnosno sa nau~nom istinom. Sredinom tridesetih godina V. ^ubrilovi} je u studiji Poreklo muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini utvrdio, {to je potvr|eno kasnijim istra`ivanjima, da su agrarni odnosi u Bosni XIX st. rezultat unutra{njeg razvoja, kako Osmanskog carstva op}enito tako i nje same, kao najisturenije grani~ne osmanske pokrajine.
153

Uvjerenje da je bosanska vlastela prihvatila islam kako bi "bez truda i rada" mogla svoje gospodstvo provoditi, pokazuje svako odsustvo poznavanja karaktera i prirode osmanskog vojnoadministrativnog i zemlji{nog ure|enja. Svaki bosanski vlastelin koji se uklju~io u taj sistem, kao u`ivalac timara i spahija, provodio je najve}i dio godine u aktivnoj vojnoj slu`bi kao ratnikkonjanik. Prema tome, prihodi koje je po zakonu ubirao sa svog posjeda nisu mu dolazili ni bez truda, ni bez rada, naj~e{}e vrlo krvavog. [tavi{e, vlastelinu koji se odlu~io da se uklju~i u timarski sistem nije bilo uop}e neophodno da postane musliman. Kao {to je ve} naprijed istaknuto, u prvim decenijama osmanske Bosne spahije kr{}ani su bili sasvim uobi~ajena pojava. Neki stariji pisci, kao Vladislav Skari}, tvrde da su se kr{}ani spahije u Bosni zadr`ale sve do velikog austroturskog rata (16831699). Od tada postepeno i{~ezavaju, uglavnom zato {to su neki smatrani nedovoljno pouzdanim ili zato {to su njihovi spahiluci ustupani muslimanskim spahijama koji su ostali bez posjeda nakon osmanskog povla~enja iz Ugarske, Slavonije, Like i Dalmacije. ^ubrilovi} je na osnovi starih srpskih zapisa i natpisa zaklju~io da stara vlastela, posebno na podru~ju isto~ne Bosne, isto~ne Hercegovine, stare Ra{ke i Crne Gore, nije morala napu{tati staru vjeru i prihvatati islam da bi sa~uvala zemlji{ne posjede. Mogla ih je sa~uvati ostaju}i u svojoj hri{}anskoj ili kr{}anskoj vjeri, uz uslov da se primi vojne ili neke druge, po dr`avu korisne slu`be. U prvim decenijama osmanske vladavine ~esto se susre}u kr{}ani na visokim polo`ajima u slu`bi bosanskog sand`ak-bega. Oni se koriste za razne diplomatske misije, slu`e kao pisari, tuma~i i ljekari. Tokom sedamdestih godina XV st. na dvoru bosanskog sand`ak-bega nalazio se kao d`erahba{a (glavni ranar ili hirurg) neki Vlah Svinjarevi}. Pored toga, u historiji i evoluciji krupnog zemljoposjeda u Bosni za vrijeme osmanske vladavine bilo je bezbroj prekida, lomova i promjena, tako da se uop}e ne mo`e govoriti o nekom kontinuitetu izme|u o~eva i sinova. Krupni muslimanski zemljoposjed u Bosni nastao je kao posljedica njenog osobenog geopoliti~kog polo`aja, dru{tvenoekonomskog i politi~kog razvoja, jo{ od kraja XVI stolje}a. Veliki muslimanski zemlji{ni posjed, koji su u XIX i po~etkom XX st. vidjeli Juki}, Klai}, Andri}, Prelog i drugi, u pravilu nije imao nikakve neposredne veze sa feudalnim ustrojstvom srednjovjekovne Bosne i njenim vlastelinskim rodovima. Stari hrvatski histori~ar i politi~ar Tadija Smi~iklas tvrdi da se u Slavoniji, nakon {to su Austrijanci u Be~kom ratu iz nje potisli Osmanlije, ni jedan kmet vi{e nije sje}ao ni imenom niti po predanju svog predosmanskog zemaljskog gospodara. Bo{nja~ke su spahije dr`ale posjede u Slavoniji i
154

Ugarskoj sve do osmanskog poraza u velikom Be~kom ratu, kada su se povukle na prostore ju`no od Save i Dunava. Padom Bosne pod osmansku vlast (1463) istovremeno je nestalo njenog krupnog plemstva. Sultan Mehmed II Fatih u Bosni je postupio jednako kao u drugim zemljama koje je ma~em osvojio. Svuda gdje su mu `ivi pali u ruke vladari i velika{i pokorenih zemalja, sultan ih je dao pogubiti. Tako je postupio i prilikom osvajanja Carigrada, Trapezunta i Moreje. Kada je osvojio Bosnu, sultan Fatih je naredio da se pogube pripadnici krupnog plemstva, Kova~evi}i i Pavlovi}i, zatim sam kralj Stjepan Toma{evi} i sva sa njim zarobljena vlastela. Jedan dio vlastele, prije svega sitne, ostao je u zemlji, nastoje}i se uklju~iti u novi vojnoadministrativni poredak. Navedeni postupak prema bosanskom kralju i njegovoj krupnoj vlasteli bio je u skladu sa osmanskom politikom da se u svakoj novoosvojenoj zemlji uni{ti staro plemstvo. Na tu ~injenicu ukazali su jo{ u XVI i XVII st. dvojica tada najboljih evropskih poznavalaca Osmanskog carstva, Antonio Meravino Genovese i Englez Paul Rycaut. Fizi~ka likvidacija vladara, krupne vlastele i velikodostojnika, kao na~in razra~una sa nosiocima vlasti u osvojenim zemljama, nije bio osmanski izum. Takva praksa je na Istoku postojala i odr`avala se jo{ od vremena starih Asiraca i Babilonaca. Ideja je bila da se u narodu pokorene zemlje u korijenu sasije~e iluzija da jo{ postoji stara dr`ava. U tom smislu i Hasan Kafija Pru{~ak u svom djelu Nizam-ul-alem savjetuje vladara da pobije|enom neprijatelju "ne ostavlja prvake, jer mr`nja ne izlazi iz njihovih srca, nego ostaje i prelazi na potomke". Tako je u praksi starih bliskoisto~nih dr`ava, u osvojenoj zemlji, glavama biv{ih nosilaca vlasti postavljana jasna i odlu~na granica izme|u starog i novog re`ima. Sna`na i na svoje prerogative veoma osjetljiva centralna osmanska vlast u principu nije u svojoj blizini podnosila nikakvu nasljednu aristokratiju. Sultan je bio nosilac cjelokupne vlasti i pred njim su svi podanici bili jednaki. On je svojom voljom mogao svakog sposobnog roba podi}i na polo`aj sand`ak-bega, beglerbega i velikog vezira, ali je istovremeno svakog od njih mogao uvijek degradirati na status obi~nog roba. Tako zasnovana uprava i dr`ava nije mogla ni pomi{ljati da u ratom osvojenoj Bosni ostavi doma}u vlastelu, bez obzira na okolnost {to bi prihvatila islam, makar i sa sjenkom feudalnih povlastica i politi~ke mo}i kojima je raspolagala u svom kraljevstvu. Jedinu sponu sa starim bosanskim feudalnim poretkom i novim osmanskim ure|enjem predstavljali su sinovi pogubljene krupne i srednje vlastele, koji su zarobljeni i odvedeni u Carigrad i druge velike gradove u unutra{njosti Carstva. Oni primaju islam, {koluju se, ratuju i prave karijeru u osmanskoj
155

dr`avnoj hijerarhiji. Tom su krugu pripadali Sinan-pa{a Borovini}, Mustafa-beg Juri{i}, Mustaj-beg Milivojevi}, Mehemed-beg Obrenovi}, Hasan-beg Mihailovi}, Skender-beg Vranje{evi}, Mustafa-beg Bogojevi} (Dautpa{i}), Ali-beg Vlahovi} i dr. Najpoznatiji me|u njima bio je sin hercega Stjepana, Ahmed Hercegovi}, koji je u tri maha obna{ao polo`aje velikog vezira: 1500, 1502. i 1511. godine. Ve}ina njih je, idu}i za slu`bom i karijerom, dobijala posjede u raznim pokrajinama daleko od Bosne. Jedan manji broj je dolazio u Bosnu, ali ve} u zreloj dobi i sa iskustvom u upravnovojnoj ili sudskoj slu`bi, sa zadatkom da kao visoki carski ~inovnici upravljaju zemljom svojih predaka. Po islamskoosmanskoj tradiciji oni su, kao upravnici sand`aka i drugi visoko ~inovnici, svojom graditeljskom djelatno{}u i svojim vakufima dali zna~ajan doprinos urbanom razvitku bosanskih gradova i unapre|enju kulturnoprosvjetnog `ivota bosanskomuslimanske sredine. Jednom rije~ju, bili su u ve}ini dobro etablirani u novom osmanskom politi~kom i dru{tvenoekonomskom poretku. [to se ti~e kasnijeg bosanskomuslimanskog plemstva, ono je bilo razli~itog porijekla. Veliku ve}inu su ~inili potomci obi~nih bosanskih ljudi, kako muslimana tako i kr{}ana, koji su svojom sposobno{}u i vojnim zaslugama dospjeli do visokih polo`aja, zvanja i posjeda. Jedan, skoro neznatan broj, predstavljaju potomci visokih osmanskih ~inovnika neslavenskog porijekla (Turci i Perzijanci), ~iji su o~evi slu`ili u Bosni, tu dobili timare ili zijamete i tu kona~no ostali. Takvi su bili ^engi}i, Miralemi, Atlagi}i, Ulamapa{i}i, Skenderpa{i}i i vjerovatno Laki{i}i i Malko~iDugali}i. Napokon, tre}u, tako|er malobrojnu grupu, ~ine potomci nekada{nje bosanske vlastele. To je svega nekoliko porodica: Kova~evi}i, Sijer~i}i, Todorovi}i, Ljubovi}i, Brankovi}i i Stani~i}i, a mo`da se jo{ u najvi{e dvatri slu~aja mo`e pretpostaviti predosmansko bosansko vlastelinsko porijeklo. Za ~etiripet begovskih porodica mo`e se osnovano pretpostaviti da su bile nebosanskog, robovskog porijekla. To su vjerovatno Isabegovi}i, Pijalepa{i}i i Vlahovi}i. Neke od nekad mo}nih i poznatih obitelji iz prvog stolje}a osmanske vladavine vremenom sa potpuno i{~ezle. To je bio slu~aj sa Minetovi}ima, potomcima Mehmed-bega Minetoglua, prvog bosanskog sand`ak-bega. Potpuno su tako|er i{~ezli Tardi}i, Borovi}i, Katu{i}i i neki drugi. Na drugoj strani, neke porodice gube zemljoposjede i ostaju samo nasljedne mutevelije (upravnici) svojih vakufa (Jahjapa{i}i i Boljani}i). Bosna je Osmanskom carstvu dala devetericu velikih vezira. Svi su se oni na tom polo`aju nalazili u razmaku od svega 67 godina, od prvog, Rustem-pa{e Opukovi}a (1544) do posljednjeg, Kujund`i Murat-pa{e (16071611). Dvojica najznamenitijih me|u njima bili su Opukovi} i Mehmed-pa{a Sokolovi}. Opukovi}, a dijelom i Sokolovi}, slu`bovali su za
156

vrijeme Sulejmana Veli~anstvenog, kada je Osmansko carstvo bilo na vrhuncu svoje mo}i. Kukuljevi}Sakcinski tvrdi da je Rustem-pa{a bio sin nekog Radoja Opukovi}a iz Mostara, {to je kasnije nastojao potkrijepiti i Hamdija Kre{evljakovi} pozivaju}i se na stare turske pisce. Na drugoj strani, S. Ba{agi} je utvrdio da je Rustem-pa{a bio rodom iz Skradina u Dalmaciji. Tu ga je, navodno skupa sa starijim bratom, budu}im Sinan-pa{om, zarobio 1521. neki Bekta{, vojvoda hercegova~kog sand`aka Mehmed-bega. Vjerovatno da je najbli`i istini Rustem-pa{in savremenik i dobar poznavalac tada{njih prilika u Osmanskom carstvu, Mle~anin F. Navagero, koji ka`e da je Rustem-pa{a bio rodom "iz jednog sela pokraj Sarajeva". O vremenu njegovog dovo|enja u Istanbul i {kolovanja nema pouzdanih podataka. Zna se da je kao sposoban ~ovjek brzo napredovao u slu`bi. Sultan Sulejman ga je dr`ao "razboritim, punim vrlina i veselog duha". Nakon slu`be na dvoru, bio je beglerbeg u Anadoliji i Dijarbekiru. U Istanbul se vratio kao ~etvrti vezir Porte. Istovremeno se o`enio omiljenom sultanovom k}erkom Mihrimah (Sun~ani mjesec), "poznatoj po svojoj ljepoti i bogatstvu". Sultanija Mihrimah je bila k}erka glasovite Hurem-sultanije, na Zapadu poznatije pod imenom Roksalena. Kao najdra`a od `ena sultana Sulejmanova, kojoj je bio odan, "i vi{e nego {to prili~i samodr{cu", Roksalena je bila izuzetno uticajna li~nost, neobi~no vje{ta u svim haremskim i dvorskim politi~kim spletkama. Rustem--pa{a je, kao njen zet i {ti}enik, ve} u prolje}e 1541. postavljen za drugog vezira u Carskom divanu. U tom svojstvu Rustem-pa{a je u~estvovao u devetom velikom Sulejmanovom ratnom pohodu, ~iji je cilj bio Budim. Prema narodnoj pjesmi Car Sulejman uzimlje Budim, koju je Kosta Hrmann zabilje`io u Sarajevu, zauze}e Budima bila je Sulejmanova zavjetna obaveza, koju mu je na samrti ostavio otac, sultan Selim I. U pohod na Budim Sulejman je krenuo na solsticij, 22/23. VI 1541. godine. Glavna bitka za Budim vodila se 21. VIII 1541, pod Gerhardovim brdom u blizini grada, u kojoj su Bo{njaci, predvo|eni tada{njim bosanskim sand`akom Ulamabegom, porazili i rastjerali ~ete Ferdinanda Habsbur{kog, koje su opsjedale Budim, gdje se nalazila kraljica Izabela, udovica kralja Ivana Zapolje, ina~e sultanovog {ti}enika, sa jednogodi{njim Zapoljinim sinom. Nakon {to su bosanske spahije razbile opsadu Budima, janji~ari su se u grad, kako ka`e Hammer, "neopazice i miroljubivo u{uljali" i odmah putem telala objavili `iteljima sigurnost `ivota i imovine, ako dobrovoljno predaju oru`je i mirno prime janji~are. Tako je Budim, glavni grad Ugarske, 29. VIII 1541, ta~no na petnaestogodi{njicu bitke na Moha~u, do{ao pod osmansku vlast. Sam sultan u{ao je u Budim 2. IX 1541, gdje je u crkvi "Na{e drage Gospe", koju je namijenio da postane prva d`amija Budima, obavio namaz. U svim
157

doga|ajima oko Budima Rustem-pa{a je igrao zna~ajnu ulogu, ali ne kao ratnik, nego kao diplomata i pregovara~ oko mirne predaje grada. Na polo`aj velikog vezira Rustem-pa{a je do{ao marta 1544. godine. To je bilo du`e mirno razdoblje, po{to je sultan Sulejman, svojim ratnim uspjesima i svojom mo}i nametnuo isto~nom Mediteranu, Balkanu i velikom dijelu srednje i isto~ne Evrope "osmanski mir" (Pax Ottomanica). U tim uslovima Rustem-pa{a je kao veliki vezir mogao iskazati svo svoje diplomatsko umije}e. Me|u ostalim, Dubrov~ani su mu se ~esto obra}ali kao "svom za{titniku i srodniku i kao onome koji je njihova jezika". Nakon {to je okrivljen za smrt sultan-zade (princa) Mustafe, Rustem-pa{a je pao u sultanovu nemilost, pa mu je oduzet dr`avni pe~at. Vje{ta i mo}na Roksalena uspjela je 1555. vratiti svog zeta na polo`aj velikog vezira, na kojem se odr`ao sve do smrti 1561. godine. Rustem-pa{a je za `ivota stekao ogroman imetak, koji je kao vakif tro{io za podizanje brojnih zadu`bina. Samo u Istanbulu izgradio je d`amiju, medresu, karavansaraj, hamam i kutubhanu (biblioteku). Gradio je i po drugim gradovima i krajevima Carstva, posebno u Bosni. Tako je u Sarajevu podigao ~uveni Brusabezistan, han i most preko @eljeznice na Ilid`i i druge objekte. Ve}inu njegovih gra|evina projektirao je sam Mimar Sinan, najve}i osmanski arhitekt. Najstariji Rustem-pa{in brat, Sinan-pa{a, bio je hercegova~ki sand`ak-beg, a potom kapudan-pa{a, odnosno admiral cijele osmanske flote. Mla|i brat Mehmed-beg, zvani Kara|oz-beg, ostao je zapam}en kao graditelj vi{e zadu`bina u Mostaru, me|u kojima je najpoznatija Kara|ozbegova d`amija. Zna se da je Rustem-pa{a imao dva sina i jednu k}erku, koja je bila udata za velikog vezira Ahmed-pa{u. Stariji sin sultan-zade Mustafa-pa{e bio je 1592. kli{ki sand`ak-beg, a poginuo je skupa sa Hasan-pa{om Predojevi}em pod Siskom 1593. godine. Neophodno je dati jo{ nekoliko napomena o dev{irmi, kao o navodnom najizrazitijem vidu "nasilne islamizacije". Na prvom mjestu, nema osnove da se odlu~no zaklju~i da su oni pojedinci koji su putem ad`amioglana do{li do visokih polo`aja u Carstvu, kao takvi prevodili u islam na svom rodnom kraju ~itava sela i kasabe, kako se tvrdi za Mehmed-pa{u Sokolovi}a da je u~inio u gornjem Podrinju. Prije svega, taj je kraj bio zahva}en procesom prihvatanja islama dobrih 120 godina prije pojave Mehmed-pa{e, kao visokog carskog dostojanstvenika. Preko gornjeg Podrinja vodio je glavni put koji je povezivao Skopsko kraji{te sa Vrhbosnom, odnosno kasnije Rumeliju sa Bosnom. Skoro pola stolje}a prije pada Bosne na tom se prostoru javljaju prvi muslimani me|u Bo{njacima, pa se tu za njihove potrebe grade d`amije, od kojih se najstarijom smatra ona u Ustikolini, kako je ve} spome158

nuto, podignuta tridesetih godina XV stolje}a. Osim toga, kao urbano naselje kasaba se uspostavlja upravo podizanjem d`amije. U kasabi skoro u pravilu isklju~ivo `ive muslimani, pa tu Mehmed-pa{a nije imao potrebe bilo koga "prevoditi na islam". Mehmed-pa{a je `ivio i djelovao cijelo jedno stolje}e kasnije. U vrijeme sultana Sulejmana I Veli~anstvenog mladi je Sokolovi}, kao {kolovan i okretan dvorjanin, koji se ve} istakao u ratu sa Ugarskom i Austrijom (15261533), obavljao razne du`nosti u carskom saraju. Ve} 1543. bio je zapovjednik dvorske stra`e (kapid`iba{a). Tri godine kasnije, poslije smrti velikog admirala Hajrudina Barbarose, postavljen je na njegovo mjesto kao kapudan-pa{a. Za dalje ratne zasluge, posebno na Istoku u perzijskoj vojni, Mehmed-pa{a je 1555. dobio polo`aj tre}eg vezira. Tokom tog rata Osmanlije su prvi put uspostavile vezu i saradnju sa svojim etni~kim i jezi~kim srodnicima s one strane rijeke Amu Darje (anti~ki Oxus), odnosno sa uzbe~kim hanom, gospodarom Samarkanda i Buhare. Osnova te saradnje bila je borba protiv perzijskog {aha kao zajedni~kog protivnika. Svi ovi vojni i diplomatski uspjesi otvorili su put Mehmed-pa{i ka polo`aju prvog ~inovnika Carstva. Taj je polo`aj Mehmed-pa{a dobio imenovanjem za velikog vezira 28. VI 1565. godine. U toku svog posljednjeg velikog pohoda protiv habsbur{ke Ugarske, umro je pod opsjednutim Sigetom 6. IX 1566, sultan Sulejman Veli~anstveni. Dva dana kasnije, 8. septembra, janji~ari su na juri{ zauzeli Siget. Tom prilikom je poginulo svih {est stotina posljednjih branilaca grada, koje je osobno predvodio hrvatski ban Nikola Zrinski. Sam Zrinski, "ugarski Leonida", `iv je zarobljen i odmah pogubljen. Njegovu odrubljenu glavu Mehmed-pa{a je poslao svom ne}aku, Gulabi-agi, budimskom namjesniku, sa zadatkom da je proslijedi do Be~a na ugarski carski dvor. U me|uvremenu, Mehmed-pa{a je uz pomo} carskog {titono{e D`afer-bega i tajnog pisara Feriduna, pod te{kim okolnostima, uspio pune tri sedmice sakriti od vojske i ostalih carskih dostojanstvenika sultanovu smrt. Takva mjera, s ciljem da se izbjegnu neredi i osigura bezbolan prenos vlasti na novog sultana, primijenjena je ve} prilikom smrti Mehmeda I i Mehmeda II Fatiha te Selima I, ali ne tako dugo i ne pod tako izuzetnim okolnostima. Mehmed-pa{a je smjesta, po posebnom ~au{u, poslao pismo prestolonasljedniku, svom puncu Selimu, koji se tada nalazio u Kutahiji, s nalogom da smjesta preko Carigrada krene za Beograd, gdje se uputio i veliki vezir sa glavninom vojske. Novi sultan Selim stigao je iz Carigrada u Beograd za svega 15 dana. Tek tada je Mehmed-pa{a objavio vojsci da je sultan Sulejman Veli~anstveni umro i da je Selim II novi sultan. Time se Mehmed-pa{a Sokolovi} kona~no u~vrstio na polo`aju velikog vezira. Njegova mo} i uticaj dostigli su do tada nevi|ene razmjere za jednog velikog vezira. Odatle je austrijski diplomata, histori~ar i za~etnik moderne
159

evropske osmanistike, Joseph von Hammer, jo{ 1830. primijetio da je umjesto "za vladavine Selima II", bolje kazati "za vladavine velikog vezira Sokolovi}a". Tu ~injenicu su zapazili ve} Sokolovi}evi savremenici, kao mleta~ki bajlo (ambasador) u Carigradu, Mario Cavalli, koji je ve} 1567. pisao svojoj vladi da je Mehmed-pa{a "prvi vezir", "onaj koji caruje u Turskoj". Cavalli je zaklju~io da je Mehmed-pa{a "svojom pame}u i razborito{}u" potpuno zaslu`io toliku vlast. Takav svoj polo`aj Mehmed-pa{a je nastojao zadr`ati i po stupanju na prijestolje Selimovog nasljednika, Murata III (15741595), ali se naglo pove}ao broj njegovih neprijatelja, kako me|u dvorjanima tako i me|u carigradskom ulemom. Na dvoru je opoziciju Mehmed-pa{i predvodio defterdar Kara Uvejs-pa{a, a me|u ulemom se po neprijateljstvu prema velikom veziru najvi{e isticao carigradski muftija [emsudin Ahmed-ef. Kadizade. Sokolovi} je pao, vjerovatno kao `rtva zavjere, tako {to ga je 11. X 1579. u njegovom saraju ubio neki dervi{, porijeklom iz Bosne, koji je navodno do{ao da od vezira ne{to moli i da tra`i milostinju. Ubica je po nekim piscima bio pristalica ili pripadnik hamzevijskog reda. Osniva~ ovog sinkreti~kog islamskobogumilskog reda i njegovog u~enja bio je Hamza Bali Bo{njak iz Gornje Tuzle. On je odveden u Carigrad i nakon ispitivanja, kao heretik osu|en na smrt i pogubljen 6. VI 1573. godine. Ubistvo Mehmed-pa{e moglo bi, prema tome, biti i ~in osvete. Mehmed-pa{a Sokolovi} je u ime Sulejmana Veli~anstvenog, jo{ pod osvojenim Sigetom, okupio i dr`ao vojnu snagu Carstva u svojoj ~vrstoj ruci, ne samo za tri sedmice poslije sultanove smrti nego i tokom narednih 13 godina, koliko je bio na polo`aju velikog vezira. Za to vrijeme, dr`e}i se na~ela sultana Sulejmana, Mehmed-pa{a je odr`avao Carstvo na vrhuncu vojnopoliti~ke mo}i i kulturnoprosvjetnog i graditeljskog procvata, na koje ga je uzdigao najve}i osmanski vladar. Veliki vezir Mehmed-pa{a nije bio prvi visoki osmanski dostojanstvenik porijeklom iz roda Sokolovi}a ~iji su razli~iti ogranci `ivjeli na prostoru od Glasinca do Drine i Lima. Prvi koji je iz roda Sokolovi}a putem ad`amioglana napravio karijeru u Carstvu krajem XV i u prvoj polovini XVI st. bio je Deli Husrev-pa{a. On je jo{ 1516. imenovan za namjesnika u Konji, a zatim je redom bio beglerbeg Dijarbekira, [ama (Damask), Halepa i Rumelije. Ve} 153536. susre}e se na polo`aju egipatskog valije, kada je imenovan za ~lana vezirskog vije}a. Deli Husrev-pa{a imao je dva sina: Kurd-bega, koji je umro 1572. na polo`aju sand`ak-bega u Nigdu, jugoisto~no od Ankare i Mustafa-agu, koji je izgleda `ivio na svom zijametu u Bosni, po{to je ukopan u [eti}ima kod Rogatice, gdje mu se mezar i danas nalazi. Drugi Sokolovi} koji je napravio visoku karijeru u Carstvu bio je Mustafa-pa{a Lala, koji je do{ao u carski saraj uz pomo} Deli Husrev-pa{e, svog starijeg
160

brata. Mustafa-pa{a Lala bio je stalno protivnik svog ro|aka Mehmed-pa{e Sokolovi}a. Poznato je da je Mehmed-pa{a dovodio svoje najbli`e ro|ake u Carigrad i da su mu sestra i otac primili islam. Sestra [emsa se udala za Sinan-bega Boljani}a, hercegova~kog sand`aka. Otac Dimitrije je dobio ime D`emaludin Sinan-beg. Za njega se zna da je bio mutevelija jednog Mehmed-pa{inog vakufa, utemeljenog u Bosni. Kasnije, kako su skoro svi njegovi najbli`i ro|aci postigli uspje{nu vojnoupravnu karijeru, veliki vezir Mehmed-pa{a nije se zanimao za dovo|enje novih ljudi iz svog kraja u Carigrad, nego se, pored dr`avni~kih poslova, posvetio podizanju svojih brojnih zadu`bina i vakufa {irom Carstva. Tako je u svom rodnom selu Sokolovi}ima kod Rudog izgradio d`amiju, mekteb, musafirhanu i vodovod. Mehmed-pa{ine zadu`bine razasute su po Carigradu, Edirnama, Halepu, Medini, Be~kereku u Banatu, Beogradu te po Bosni, gdje je ostao zapam}en najvi{e po gradnji mostova. Smatra se da je Sokolovi} podigao tri do pet mostova izuzetnog privrednog zna~aja i velike graditeljske ljepote. To su }uprija na Drini u Vi{egradu, Arslanagi}a most u Trebinju, Vezirov most u Podgorici, most na u{}u @epe u Drinu i vjerovatno Kozju }upriju u Sarajevu. Ovi i drugi mostovi u Bosni grade se u sklopu velikog obnavljanja putne mre`e i trgova~kih prometnica, koje se vr{i u Carstvu tokom XVI st., u doba Sulejmana Veli~anstvenog i njegovog nasljednika Selima II. Taj zama{ni poduhvat provode u djelo uglavnom dvojica velikih vezira Bo{njaka, Rustem-pa{a Opukovi} i Mehmed-pa{a Sokolovi}. Nema podataka da je Mehmed-pa{a Sokolovi} gradio kr{}anske vjerske objekte po Bosni, kao {to su to ~inili neki drugi visoki carski dostojanstvenici porijeklom Bo{njaci. Tako je, primjera radi, Osman-pa{a Bo{njak u svom rodnom selu Kazanci, na hercegova~kocrnogorskoj granici, sagradio d`amiju sa medresom i crkvicu. D`amiju, ~ije su se ru{evine raspoznavale do poslije Drugog svjetskog rata, uni{tio je jo{ {ezdesetih godina XVII st. Bajo Pivljanin (Nikoli}), poznati hajdu~ki ~etoba{a u mleta~koj slu`bi. Ako Mehmed-pa{a Sokolovi} nije sam podizao pravoslavne crkvene objekte, sigurno je kao visoki carski dostojanstvenik znatno uticao na odluku osmanske dr`ave da 1557. obnovi Pe}ku patrijar{iju. Za prvog patrijarha postavljen je Makarije Sokolovi}, po predanju iguman ili arhimandrit svetogorskog manastira Hilandar. Op}enito se pogre{no smatra da je Makarije bio Mehmed-pa{in brat. To se tvrdi na osnovi posrednih izvora. Tako je njema~ki putopisac Stephan Gerlach pisao 1575. da je obnovitelj Patrijar{ije bio brat velikog vezira. Mnogo kasnije, u XIX stolje}u, zapisao je hroni~ar manastira Trono{e kod Loznice da je patrijarh Makarije bio brat tada{njeg velikog vezira i da je od njega dobio hati{erif da obnovi "sve manastire i
161

crkve". Oba ova kasnija zapisa previ|aju ~injenicu da u vrijeme obnove Patrijar{ije Mehmed-pa{a nije jo{ bio veliki vezir, nego po rangu tre}i vezir. Velikim vezirom postat }e tek osam godina kasnije. Neposredni svjedok, spomenuti mleta~ki bajlo M. Cavalli, pi{e u jednom svom izvje{taju iz augusta 1558. da mu je jedan sve}enik, Dubrov~anin, vikar bosanskog nadbiskupa, rekao kako je nedavno postavljeni "srpski patrijarh gr~kog obreda" do{ao na taj polo`aj zahvaljuju}i podr{ci "svog strica, koji je pa{a". Patrijarh je dobio od sultana berat da mu "svi kr{}ani, i latinskog i gr~kog obreda, pla}aju jednake namete". Turski hroni~ari, koji su bili veoma obavije{teni o u`oj porodici velikog vezira, znaju da je imao dva brata i njihov `ivotni put prate sve do sultanova saraja. Odatle se mo`e zaklju~iti da Makarije nije mogao nikako biti Mehmed-pa{in sinovac. Nije mu to mogao biti ~ak ni u prvoj pobo~noj liniji, jer je poznato da je Mehmed-pa{in ro|eni stric rano primio islam, pa mu se ne zna ~ak ni za ro|eno ime. U izvorima se spominje kao Rustem-beg Sokolovi}, sa tri sina: Dervi{-pa{om, Ali-begom i Ferhad-pa{om. Prema tome, pravi Mehmed-pa{in sinovac bio je Ferhad-pa{a, kli{ki i bosanski sand`ak-beg i prvi beglerbeg Bosanskog ejaleta. [to se ti~e Makarija, on je mogao biti samo neki dalji Mehmed-pa{in ro|ak, s obzirom na ~injenicu da je rod Sokolovi}a bio veoma razgranat. Nacionalromanti~arska je zabluda da je Mehmed-pa{a radio na obnavljanju Pe}ke patrijar{ije zato {to se sje}ao svog porijekla i bio mu privr`en. Mehmed-pa{a, kao ~lan vezirskog vije}a, sigurno nije bio bez uticaja prilikom dono{enja odluke da se obnovi Srpska patrijar{ija, ali to ne treba vezivati ni za kakva osje}anja niti sentimentalna sje}anja, nego isklju~ivo za procjenu osmanskih dr`avnih interesa. Mehmed-pa{a Sokolovi} je kroz svoj odgoj u Edirnama, gdje je stekao prvo islamsko obrazovanje, te kasnije kroz vojevanje po Ugarskoj, u~estvovanje u pohodima na Bagdad i Perziju, te slu`bovanje na dvoru postao, kako pravovjerni musliman tako i pravi Osmanlija. On je od po~etka do kraja bio i ostao iskreno privr`en svom novom zakonu, koji je po~eo u~iti kada mu je bilo ve} 1618 godina. Mehmed-pa{a je bio temeljito islamski obrazovan i kao musliman moralno veoma postojan i smiren u svojoj vjeri. Njegovo cjelokupno dr`anje i djelovanje pokazuje da on u tom pogledu nije imao nikakvih sumnji. Za njega su kr{}anstvo i jevrejstvo bile religije Bo`ijeg otkrovenja koje prethode islamu. U skladu sa islamskim u~enjem, on je prema jevrejstvu i kr{}anstvu, uklju~uju}i tu i pravoslavlje, imao jasan stav trpeljivosti i pru`anja dr`avnih garancija njihovim sljedbenicima kao zimijama, odnosno pripadnicima za{ti}enih manjima. Izvan tog strogo islamskog stava, Mehmed-pa{a prema hri{}anstvu nije imao niti je mogao imati bilo kakvih drugih naklonosti i osje}anja. Sve
162

je ostalo bilo podre|eno politi~kim interesima osmanske dr`ave, koje je on veoma dobro shvatao i pronicljivo zastupao. Mehmed-pa{a Sokolovi} se svim svojim ogromnim znanjem i velikom snagom borio da osmanskoj dr`avi sa~uva njene ~vrste islamske temelje. Njegovo pona{anje pokazuje da je smatrao da opasnost po te temelje mo`e do}i prije od muslimanskog formalnologi~kog vjerskog misticizma, nego od nekog hri{}anstva prema kojem se vodi dosljedna islamska politika. U tom smislu, Mehmed-pa{a se o{tro suprotstavljao muslimanskim sinkretisti~kim i hereti~kim u~enjima i pokretima {to, me|u ostalim, pokazuje i ~injenica da je kao veliki vezir ve} prve godine svoje slu`be dao pogubiti Hamzu Bo{njaka. Nalaze}i se decenijama na visokim i isturenim polo`ajima Carstva, sa kojih pa`ljiv i o{trouman posmatra~ mo`e daleko vidjeti, Mehmed-pa{a je, kao pronicljiv ~ovjek, sigurno mogao sagledati mnoge opasnosti koje prijete osmanskoj dr`avi, me|u kojima janji~arski red nije bio na posljednjem mjestu. Ve} je istaknuto da se dev{irma, odnosno kupljenje djece i mladi}a za popunu janji~arskog od`aka i obavljanje du`nosti na dvoru, ne mo`e smatrati glavnim ~iniocem u procesu {irenja islama, pogotovo ne u Bosni. U najstarijim osmanskim izvorima dev{irmom se ozna~avalo pravo na uzimanje do petine zarobljenika u novoosvojenom "nevjerni~kom" gradu, rje|e cijeloj zemlji. Turskoosmansko predanje datira prvo regrutiranje zarobljenika za posebne odrede u doba sultana Orhana, a nastanak janji~arskog korpusa vezuje se za prve godine vladavine Murata I. To se mi{ljenje ukorijenilo u nauci najvi{e zahvaljuju}i starom turskoosmanskom histori~aru Idrisu Bitlisiju, koga Halil Inalcik odre|uje kao "sunijskog histori~ara" koji je pisao krajem XV i po~etkom XVI st. (umro 1520). Bez obzira na to op}eprihva}eno mi{ljenje, ipak se u nauci jo{ ne zna godina kada je osnovana ustanova dev{irme u njenom u`em zna~enju, tj. kao uzimanje kr{}anske djece za janji~arski podmladak. Solunski mitropolit Isidor Glabas `ali se 1395, {to zna~i u doba Bajezita I, zbog "uzimanja djece po nare|enju emira". Po onome {to 1430. pi{e Sinan-pa{a `iteljima Janjine, tj. da }e ih po{tedjeti odvo|enja u zarobljeni{tvo ako mu se pokore, moglo bi se zaklju~iti da su posebne ~ete jo{ u doba Murata II regrutirane od ratnih zarobljenika. S druge strane, u novijoj historiografiji se sve ~e{}e susre}e mi{ljenje da je upravo Murat II uspostavio dev{irmu, a da je dotada{nje regrutiranje janji~ara iz reda ratnih zarobljenika spadalo u ustanovu pend`ika (pencik), po kojoj je sultanu pripadalo pravo da primi jednu petinu svih ratnih zarobljenika. Ako je dev{irma u svom u`em zna~enju postojala ranije, onda je sultan Murat II mogao biti njen obnovitelj, nakon {to je do{lo do zastoja i prekida u razvoju ove ustanove u vrijeme gra|anskog rata u osmanskoj
163

dr`avi (14021413). U svakom slu~aju, zna se da je Murat II izvr{io reformu janji~arskog korpusa. Turskoosmanski histori~ari i pravnici su se sporili oko pitanja da li je dev{irma u saglasnosti sa {erijatom. Idris Bitlisi je tvrdio da je dev{irma u skladu sa {erijatom jer je ve}ina zimija, odnosno nemuslimana, silom pokorena. Nasuprot tome, Saddedin, drugi poznati turskoosmanski histori~ar iz XVI st., smatrao je da dev{irma predstavlja povredu prava zimija. On je ipak dozvolio njenu mogu}nost na osnovi {afiijskog u~enja, po kojem oni koji su primili kr{}anstvo poslije objave Kurana, odnosno poslije 622, ne spadaju u "narod knjige", pa prema tome nemaju ni pravo na polo`aj zimija. Po tome, na Balkanu bi samo Grci imali status zimija, dok bi istovremeno ogromna slavenska selja~ka masa, koja je krajem VI i po~etkom VII st. preplavila bizantske balkanske pokrajine, bila li{ena tog statusa. Bez obzira na ove pravnoteorijske nesuglasice, u na~elu je svo kr{}ansko stanovni{tvo evropskih pokrajina Carstva, a ne{to kasnije i azijskih, bilo obuhva}eno dev{irmom. Smatra se da je u Maloj Aziji bilo prvo obuhva}eno dev{irmom podru~je nekada{njeg Trapezuntskog carstva dinastije Komnina, ~ije je stanovni{tvo bilo kr{}ansko. Odatle se dev{irma pro{irila na ostale maloazijske oblasti Carstva. Posljednji slu~aj dev{irme u Anadoliji zabilje`en je 1623. godine. Od dev{irme su bila izuzeta gradska djeca, za koju je dr`alo da su ve} obrazovana u svojoj vjeri, a osim toga, manje su sna`na i zdrava od seoske mlade`i. Ali i tu je povremeno bilo izuzetaka. Zabilje`eno je, naprimjer, da je u XVI st. dev{irma u nekoliko navrata kupljena u Atini. Cjelokupno kr{}ansko stanovni{tvo Carigrada, uklju~uju}i tu i Galatu, kao naselje raznih evropskih, uglavnom talijanskih trgovaca, bilo je izuzeto od dev{irme. Izuzeto je bilo stanovni{tvo Rodosa i Hiosa, a tako|er Vla{ke i Moldavije. Ermeni su u po~etku tako|er bili izuzeti od dev{irme, ali ima znakova da su joj kasnije povremeno podvrgavani. U Evropi i na Balkanu su se ukorijenile predrasude da je dev{irma uzimana redovno i u pravilnim razmacima od 45 godina, a nekad i ~e{}e, te da je uziman utvr|eni postotak djece, po nekima desetina, pa navodno petina ili ~ak jedna tre}ina. Brojni historijski izvori pokazuju, me|utim, da dev{irma nije obavljana ni u pravilnim razmacima niti u odre|enom postotku. Kupljenje djece za ad`amioglane odvijalo se zapravo prema potrebi. Tako za vladavine Mehmeda II Fatiha dev{irma ustvari nije ni provo|ena, kako usljed stalnog priliva zarobljenika, po osnovi pend`ika, tako i usljed ograni~enosti broja janji~ara na korpus od 8.000 do 10.000 ljudi. Kasnije je dev{irma tako|er nare|ivana u neredovnim razmacima, u~estalije tokom XVI st., dok se od po~etka narednog stolje}a polahko gasi. Po~etkom XVII st. janji~arski od`ak ve}inom
164

je popunjavan iz muslimanskih redova, uglavnom janji~arskim sinovima. Mleta~ki bajlo Foscarini pi{e u jednom izvje{taju iz 1637. da u cijelom Carstvu ve} punih dvanaest godina nisu kupljeni ad`amioglani. Godinu dana kasnije nare|ena je iznenada jedna dev{irma, koja je prema Josephu von Hammeru bila posljednja koja je obavljena u Carstvu. Upravo je te 1638. obavljena, me|u ostalim, posljednja dev{irma i na podru~ju dijelova dana{nje Srbije. Jednom rije~ju, ustanova dev{irme je u praksi primjenjivana uz mnoge izuzetke i varijacije, kako od jednog do drugog dijela Carstva tako i po vremenskim razmacima u kojima je provo|ena, pa se ne mo`e govoriti o nekom njenom jedinstvenom modelu. U svakom slu~aju, godine 1637/38. ukinuta je ustanova dev{irme. Od tada, kako je to 1651. izri~ito tra`io janji~arski vo|a Bekta{-aga, "u slu`bu Velikog gospodara" primana su isklju~ivo djeca janji~ara. Engleski diplomata Paul Rycaut, koji je nakon {estogodi{njeg slu`bovanja u Carigradu objavio 1668. svoj, danas ve} "klasi~ni izvje{taj" o stanju Osmanskog carstva (The Present State of the Ottoman Empire), izri~ito navodi da je ve} tada dev{irma bila "potpuno zaboravljena". Mada rijetko, dev{irma je ipak kupljena i kasnije, sve do po~etka XVIII st., ali ne radi popunjavanja borbenih janji~arskih redova, nego samo za potrebe carskog saraja. Da je dev{irma postala sasvim rijetka i neredovna mo`e se zaklju~iti iz jedne odredbe mirovnog ugovora, kojim je 1672. Poljska ustupila Osmanskom carstvu Volinopodoljsku visoravan u zapadnoj Ukrajini. Na insistiranje poljske strane, ~lanom 3. ugovora, odre|eno je da su `itelji Podoljske za{ti}eni i izuzeti od regrutiranja, "ako se naredi dev{irma". Proizvoljne procjene o broju pokupljene djece koje daju razni evropski putopisci, a nacionalisti~ka historiografija balkanskih kr{}anskih naroda nekriti~ki prihvata i iskori{tava, ne odgovara stvarnom stanju. Ra~una se da je najmanje 200.000 djece na Balkanu pro{lo kroz sistem dev{irme tokom oko dva stolje}a primjene ove ustanove. To je u prosjeku godi{nje iznosilo oko hiljadu djece. Broj djece za kupljenje bio je odre|ivan tako da je jedan dje~ak, obi~no u dobi od 14 do 18 godina, uziman na svakih 40 ku}a. Mada je broj mlade`i koja je putem uklju~ivanja u ad`amioglane prihvatila islam bio ipak ograni~en, ta je ~injenica imala vi{estruk uticaj na historiju Osmanskog carstva. Kako je znatan broj ad`amioglana nakon zavr{enog {kolovanja i obuke slu`io na dvoru, a bio slavenskog porijekla, to je njihov jezik "usa|en u srce osmanske dr`ave". Jedan zapadni posmatra~ zabilje`io je 1595. da je "slavenski", poslije turskog i arapskog, tre}i jezik Carstva. Nekoliko decenija kasnije J. H. Hottinger je zapazio da se "turski jezik rijetko kada ~uje na sultanovu dvoru", jer su "cijeli dvor i ve}ina
165

magnata" bili "renegati" iz slavenski govore}ih zemalja. "Slavenski" se nije govorio samo u Saraju, nego je to istovremeno bio i jezik ve}ine janji~ara. Janji~ari su vrlo rano po~eli ispoljavati samovolju i neposlu{nost prema pojedinim vezirima, tra`e}i stalno ve}e plate i druge povlastice za svoje porodice. U biti je, kako je pisao Stanford Shaw, trijumf "balkanskog elementa" unutar "osmanske vladaju}e klase kroz sistem dev{irme" doveo do sloma osmanskih finansijskih i administrativnih ustanova i bio uzrokom "kasnijeg propadanja Carstva". O~ito je da regrutiranje u ad`amioglane nije moglo biti osnovom procesa {irenja islama. To posebno nije bio slu~aj u Bosni, gdje je selja{tvo ~inilo osnovni demografski supstrat u procesu masovnog prihvatanja islama. Provo|enje dev{irme u Bosni je imalo vi{e svojih osobenosti. Ve} je poznato da su od po~etka XVI st. dev{irmom u Bosni bili obuhva}eni i muslimani. Izgleda da su muslimani u Bosni davali ve}i broj ad`amioglana nego kr{}ani. Iz jednog nedatiranog spiska, poimeni~no nabrojanih 60 dje~aka, u dobi izme|u 13 i 19 godina, regrutiranih u kazi Novi Pazar, vidi se da su 44 bili muslimani, a 16 kr{}ani. U Bosni su postojale tri kategorije stanovni{tva koje su bile obuhva}ene dev{irmom: muslimani, poturi i kr{}ani. Izvori pokazuju da prilikom kupljenja dev{irme nije uvijek bilo jasno ko sve potpada pod obavezu dev{irme. U sve tri je grupe bilo pojedinaca koji su `eljeli da oni sami ili njihova djeca budu uzeta u ad`amioglane. Na drugoj strani, jednako tako pojedini pripadnici sve tri grupe nastojali su izbje}i dev{irmu. Svi su oni o~ito od dev{irme o~ekivali neke koristi, ne samo za svoju djecu nego i li~no za sebe. U protivnom, njihovo pona{anje ne bi imalo smisla. U takvoj situaciji vr{ene su razne zloupotrebe, a ~esto je dolazilo do poku{aja prevare i podmi}ivanja, s ciljem da neko bude uzet ili izostavljen pri kupljenju ad`amioglana. U carskoj zapovijesti iz 1589. o kupljenju a`amioglana u Bosanskom ejaletu, bosanskom se beglerbegu na kraju poru~uje: "^uvajte se da ne biste od koga {to uzeli." Jaja-ba{e koji su rukovodili regrutiranjem mlade`i za ad`amioglane dali su pokupiti vi{e djece nego {to im je carska naredba to dopu{tala. Vi{kom djece su zatim trgovali u svoju korist. Mito (ru{vet) su davali, kako kr{}ani tako i muslimani. Kr{}ani su, naro~ito u po~etku, znali davati mito da se upravo njihovo dijete pokupi, kako bi barem za jedno ~eljade rije{ili pitanje egzistencije. Osim toga, mnogi su mislili da }e imati neke koristi ako im dijete postane odabrani carski vojnik ili ~ak neki dostojanstvenik. Kako su muslimani u Bosni bili obuhva}eni dev{irmom, to je u tom pogledu bio manji pritisak na kr{}ane. U jednoj carskoj zapovijedi (beratu) upu}enoj 1565. "kadijama Bosne, Hercegovine i Klisa" izri~ito se ka`e da je "ve}ina mladi}a" koja je
166

iz njihovih kadiluka do tada uzimana u ad`amioglane "bila obrezana", {to zna~i da se radilo o muslimanskoj djeci. Francuski diplomat Auguste Boppe izvje{tava 1624. kako se u Sarajevu sa kr{}anima dobro postupa. Oni su u mogu}nosti da iskupe svoju djecu od odvo|enja u janji~arsku slu`bu, daju}i sultanovim izaslanicima 3040 talira "od glave". Kako o`enjeni dje~aci ili mladi}i nisu uzimani u a`amioglane, to su roditelji ~esto vrlo rano `enili svoje sinove. Jedinci tako|er nisu kupljeni, kako se ku}a i imanje ne bi zapustili i ugasili, a dr`ava ostala bez jednog poreskog obveznika. Na drugoj strani, kadije su u Bosni spre~avale jaja-ba{u da uzima obrezane mladi}e. Kadije se zapovije{}u iz 1565. upozoravaju da to ne ~ine. Pri tome im se nare|uje samo da paze da "obrezani mladi}i budu od tamo{njih starih mje{tana", a ne od onih "koji su kasnije do{li samo da bi postali ad`amioglani". Takvi su ~esto dolazili "s vana" u Bosnu obrezani samo "da bi bili uzeti u ad`amioglane", {to inicira da se radi o kr{}anskim mladi}ima koji se la`no, "s varkom i prevarom", poturaju kao Bo{njaci. Zato se kadijama nare|uje da omogu}e da se "od obrezanih mladi}a od tamo{njih starih mje{tana uzmu oni koji odgovaraju, kao {to je to i do sada uzimano". Nejasno}a pri provo|enju dev{irme u Bosni bilo je i kasnije, {to se vidi iz carskih zapovijesti izdatih 1573. i 1578. kadijama bosanskog, hercegova~kog i kli{kog sand`aka, te iz berata naslovljenog 1589. na bosanskog beglerbega. U zapovijesti iz 1573. na prvom mjestu se isti~e da je "uobi~ajeno da se u spomenuta tri sand`aka" ad`amioglani za janji~arsku du`nost "kupe od sve raje". Kadijama se u tom smislu nare|uje da ne prave nikakve smetnje anadolskom agi Ferhad-agi, koji je upu}en da iz njihovih kadiluka kupi ad`amioglane "bili oni od kr{}ana ili od potura" (Potur taifesi). Na kraju, kadijama se nare|uje da se ne protive "davanju podesnih s motivacijom da su oni obrezani". Kako je u tom pogledu o~ito bilo nekih nesporazuma, to je ova carska zapovijest u biti ponovljena pet godina kasnije, tj. 1578. godine. Kadijama "u sand`acima Bosanskom, Hercegova~kom i Kli{kom" nare|uje se da kad do|e anadolski aga treba, "u smislu berata koji se nalazi u njegovoj ruci", da mu omogu}e da kupi ad`amioglane, "bili oni od kr{}anske ili muslimanske raje". Stoga im se na kraju nare|uje da se ne suprotstavljaju imenovanom zato {to "oni nisu kr{}anski sinovi". U carskoj zapovijesti iz 1589. bosanski beglerbeg se podsje}a da se "i obrezani sinovi potura" (Potur ogullari), koji su "od davnina" i "po starom na~inu uzimani iz Bosanskog ejaleta, ali koji ne znaju turski, smatraju kao ad`amioglani". Beglerbegu Halil-pa{i nare|uje se da se dobro ~uva da ne bi, suprotno carskoj zapovijesti, umije{ao "mladi}e od drugih pod izgovorom
167

da su to sinovi potura". Jednako kao oni {to ne znaju turski, tako se oni koji su se turcizirali, odnosno "usvojili turske obi~aje" (Trklesmes) ne smiju uzimati u ad`amioglansku slu`bu. Navedene carske zapovijedi jasno pokazuju da je proces prihvatanja islama u Bosni bio vrlo postepen, posebno kada je rije~ o selja{tvu, koje je ~inilo veliku ve}inu bosanskog stanovni{tva. Ve}ina seoskog stanovni{tva u Bosni je prihvatila islam u jednom procesu koji je trajao oko 150 godina. Iz navedenih carskih zapovijesti jasno se vidi dinamika kojom je obavljana dev{irma i njeni ograni~eni ciljevi pa se odatle mo`e zaklju~iti da janji~arstvo nije u Bosni bilo niti moglo biti osnovom masovnog prihvatanja islama. Pouzdani izvori postoje samo za pet kampanja kupljenja ad`amioglana za janji~arsku du`nost tokom XVI st., kada je dev{irma bila naj`ivlja. U Bosni se pouzdano zna da je dev{irma obavljena 1515, 1565, 1573, 1578. i 1589. godine. Izme|u 1565. i 1589. dev{irma je obavljana u razmacima od osam, pet i jedanaest godina. To pokazuje da je dev{irma, kako je ve} konstatirano, provo|ena neredovno i prema potrebi. Jo{ se ne zna da li je u jednom razdoblju od 50 godina (15151565) vr{ena dev{irma. Mo`e se samo pretpostaviti da je u spomenutom rasponu obavljena bar tri do ~etiri puta. Sve je to, me|utim, daleko od neke masovnosti i pripremanja podloge za nasilno prihvatanje islama. Na neosnovanost tvrdnji o nasilnom "{irenju islama" jasno je odgovorio Vladislav Skari} jo{ 1940. godine. On je na osnovi izvora ustanovio da je "krivo mi{ljenje da se na Balkanskom poluostrvu islam {irio naglo i da je slu`beno {iren silom". Tu ~injenicu Skari} potkrepljuje jednim logi~kim argumentom, koji je vrlo o~it, tj. "da XIX vijek ne bi zatekao ni jednog hri{}anina, niti bi bilo i jedne crkve i manastira da je islam {iren dr`avnom silom". Islam su jednostavno "{irile prilike i ljudske okolnosti". Odatle je svako nastojanje da se za ~injenicu masovnog prihvatanja islama u Bosni na|e neko navodno historijsko obja{njenje usmjereno u prvom redu na negiranje Bo{njaka. Cilj svih spomenutih teorija o "islamizaciji" jeste da se nametne teza kako je "Bo{njacima njihov muslimanski identitet nametnut i efemeran". Mnogi autori razli~itog kr{}anskog opredjeljenja misle i pi{u da je {irenjem islama u Bosni nastupila neka "du{evna praznina". Tako je pisao austrijski arheolog Moriz Hoernes, jedan od istra`iva~a ~uvenog neolitskog naselja u Butmiru, a kasnije urednik poznatih Nau~nih saop}enja iz Bosne i Hercegovine (Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Hercegovina). Predhistorija mu nije bila dovoljna pa se olahko, poput mnogih drugih, u svojim (Dinarische Wanderungen, 1881) Dinarskim putovanjima upustio u antropologiju i historiju Bosne. Hoernes }e tu jezgrovito izraziti tvrdnju koju su drugi, manje ili vi{e op{irno varirali,
168

tj. da je jedna bo{nja~ka generacija, "po cijenu svojih lovi{ta, {tala i oru`nica `rtvovala vjeru svojih predaka". To uporno nametanje krivice Bo{njacima, usljed navodne izdaje pradjedovske vjere, te poricanje islama kao univerzalnog shvatanja svijeta, stalno je prisutno u balkanskom intelektualnom svijetu. Taj privid navodne intelektualne pozicije, a kojom se Bo{njaci ustvari `ele eti~ki diskvalificirati, najjasnije je sadr`ano u rije~ima Ive Andri}a da njegovu disertaciju "ne bi trebalo shvatiti kao kritiku islamske kulture kao takve, ve} jedino kao kritiku onih posljedica do kojih je do{lo usljed njenog preno{enja na jednu hri{}ansku, slavensku zemlju". Ta navodna historijska obja{njenja su zapravo nehistorijska, jer polaze od postavke da je kr{}anstvo imanentno Bosni. Naprotiv, svi su barbari, uklju~uju}i tu i Slavene, kr{}anstvo primili uz dobru prisilu, bilo papsku, bilo bizantsku. [to se Bosne ti~e, ona nikad nije ni bila kr{}anska zemlja u smislu pripadanja Rimu ili Bizantu. Poruka je u tom smislu jasna: Bo{njaci bi jednostavno morali biti sve drugo, samo ne ono {to ustvari jesu, tj. bosanski muslimani. U krajnjoj liniji, proces prihvatanja islama od strane Bo{njaka zapravo ne tra`i nikakvo obja{njenje. To je jednostavno jedna historijska ~injenica koja samu sebe obja{njava. Mogu ta obja{njenja biti legendarna i mitska, kao {to je pri~a o navodnom Janji~arskom zakonu, ali njima nisu potrebna nikakva tuma~enja, a jo{ manje pravdanja. Makar se radilo i o mitu, mora se znati da svaka legenda ili predanje samo za sebe govori i samo sebe opravdava. Svako ko je `elio napraviti karijeru u strukturi ili hijerarhiji osmanske dr`ave u na~elu je od po~etka XVI st. morao biti musliman. U po~etku je put da se to postigne bilo svrstavanje u janji~arski korpus. To posebno va`i za balkanske narode, uklju~uju}i tu na prvom mjestu Bo{njake. Svakom se sposobnom pojedincu ulaskom u janji~arski korpus otvarala mogu}nost da u strukturi Carstva napravi karijeru. Svi oni koji su se smatrali muslimanima, pripadnicima jedne nadmo}ne civilizacije, svjesno su se i politi~ki osje}ali Osmanlijama. Bo{njaci su se tu posebno isticali, o ~emu, na putu kroz Bosnu, od Be~a do Carigrada, 1530. svjedo~i Slovenac Benedikt Kuripe~i~ (Kuripe{i}), tuma~ austrijskog izaslanstva. On pi{e da su svi osmanski "janji~ari i najbolji slu`benici, ~inovnici i kapetani redom Bo{njaci". Oni se u Carstvu "smatraju najboljim, najpo`rtvovanijim i najvjernijim ljudima koji vole da se dr`e pravim Turcima". Od ostalih Turaka razlikuju se "okretno{}u i ljepotom", a "ljep{e se i nose nego Turci". Jo{ je u doba Bizanta dolazak u Carigrad, kako je pisao poznati bizantolog Steven Runciman, "bio prirodan cilj svakog slavoljubivog ~ovjeka, jer je Carigrad bio nesumnjivo sredi{te Carstva". U tom se pogledu polo`aj, zna~aj i uloga Carigrada ni~im nisu promijenili poslije Fatihovog ulaska u ovaj
169

grad 29. V 1453. godine. U Bizantskom carstvu, dodu{e, putovanje nije mnogo ohrabrivano iz prostog razloga {to je "naseljene zajednice bilo lak{e oporezovati i nadzirati". Ipak su sposobni i preduzimljivi mladi ljudi, kakav je bio obi~ni konju{ar iz Makedonije, a kasnije car Vasilije Makedonski (867886), uspijevali da na|u na~in da do|u u Carigrad. Isto je bilo u Osmanskom carstvu. Prava rijeka avanturista, raznih rasa i jezika, nastojala je oku{ati sre}u u Carigradu, kao gradu svih gradova. U Osmanskom carstvu stalno se putovalo. Svjedo~e o tome mnogi hanovi, mostovi i karavansaraji, podizani s ciljem da se na|u na usluzi brojnim putnicimanamjernicima. Pored trgovaca, posebno su pokretljivi bili dervi{i, a brojnim hodo~asnicima dr`ava je na putu uvijek izlazila u susret i podsticala ih da ne posustanu na putovanju do Meke i Medine. Sve je to Osmanskom carstvu davalo izuzetan kosmopolitski karakter i ugo|aj. Na postupnost procesa prihvatanja islama ukazuje srazmjerno dugo postojanje kategorije potura u demografskoj strukturi Bosne. Koliko je poznato, poturi se prvi put slu`beno spominju 1539. u Kanunnami za bosanski, hercegova~ki i zvorni~ki sand`ak. Tu se propisuje da se od nemuslimana ispend`e napla}uje 25 ak~i, a od potura koji je o`enjen 22 ak~e. Od punoljetnog a neo`enjenog potura uzima se na ime ispend`e 20 ak~i. Iz ove kanunname izlazi da o`enjeni poturi pla}aju godi{nje na ime ispend`e 22 ak~e, upravo koliko i muslimani posjednici ~ifluka. Istovremeno su poturimomci pla}ali koliko i sinovi muslimana koji su `ivjeli sa ocem u istoj porodici. Du`e ili kra}e postojanje potura u pojedinim dijelovima Bosne sasvim je logi~no. Historija svijeta pamti bezbrojne idejne i vjerske prevrate, te smjene razli~itih vlasti i re`ima. Nikada se nije desilo da je jedan novi vjerski i idejni sustav odmah izbrisao u nekom narodu sve tragove njegovog prethodnog duhovnog `ivota. To nije bio slu~aj ni u Bosni, pa bilo da su islam prihvatali bosanski krstjani, katolici ili pravoslavni. Islam su bez sumnje u Bosni svi prihvatali, mada su nekada{nji patareni ili bogumili naj~e{}e jo{ dugo zadr`avali neke manje ili vi{e skrivene ostatke svojih ranijih vjerovanja. Tako stari pravni histori~ar Dubrovnika Konstantin Vojnovi} pi{e da je jedan katoli~ki sve}enik izjavio pred inkvizicijom 1550. kako su mu se neki povjerili da posjeduju patarenske knjige. On je pri tome odbio da oda imena tih ljudi jer je to saznao prilikom njihove ispovijedi. Ne{to kasnije, oko 1566, o postojanju patarena izvje{tava i neimar Hajrudin, graditelj Starog mosta u Mostaru. On se u vrijeme zastoja radova na mostu, usljed nabujalosti Neretve od proljetnih ki{a, zanimao za okolinu pa je zapisao da u selima oko Milkovi}a ima "ne{to seljaka" koji su "stare vjere" i zovu se "patareni". Mauro Orbini je smatrao da se Crkva bosanska odr`ala sve
170

do 1502. godine. Po njemu, tada je nestalo njenih pristalica, odnosno patarena, kako ih Orbini prema rimokatoli~koj tradiciji naziva. Kasniji izvori pobijaju ovu Orbinijevu tvrdnju. Poturi se spominju u mnogim kasnijim izvorima, osobito u zapisima evropskih putnika i diplomata, ali i u turskim spisima. Najrazu|eniji je u tom pogledu jedan rukopis anonimnog turskoosmanskog pisca iz 1585, odnosno njegov prepis iz 1640, u kojem se me|u ostalim govori o prihvatanju islama u Bosni i o bosanskim poturima. Autor na prvom mjestu isti~e da je u pro{lo doba u vilajetu Bosna bila kr{}anska vjera. Kad je "bilo su|eno, da se ovaj vilajet osvoji" i da se u njemu zavede "sud i uprava" osmanske dr`ave, onda je radi popisa stanovni{tva upu}en u Bosnu kao sultanov izaslanik (muhrir) neki Mesih-pa{a. On je zatekao narod u strahu od velikih davanja, pa usljed toga zanemaruje svoja imanja, iako Bosna vodom, zrakom i ljepotom zemlje odska~e od ostalih pokrajina. Mesih-pa{a je dostavio o tome izvje{taj Porti, sa zahtjevom da se ukine d`izja, ali mu to nije dozvoljeno. Kako zemlja ne bi dalje propadala, Mesih-pa{a, kao razborit ~ovjek, u dogovoru sa uglednim starcima, uredi da iz svakog sela poneko od mu{karaca primi muslimansko ime, kako bi im se na taj na~in oprostila d`izja. U skladu s tim dogovorom, svako svoje ime dade prevesti na turski. Kome je bilo ime @ivko, prozove se Jahja, kome je bilo ime Vuk, uzme ime Kurt, Gvozden postane Timur i tako redom. Umjesto d`izje, koja je time ukinuta, odre|eno je da se na svaku selja~ku ba{tinu napla}uje jedan dukat. Navedeni rukopis je nastao 120, odnosno 180 godina poslije doga|aja koje opisuje, pa je pitanje koliko se mo`e prihvatiti kao sasvim vjerodostojan historijski dokument. Neka njegova posredna potvrda mo`da se mo`e na}i jedino u zbirnom defteru vilajeta Hodidjed iz 1455, u kojem postoji odre|eno odstupanje od uobi~ajene osmanske poreske prakse. Vilajet Hodidjed je bio prva stalna osmanska upravnovojna teritorijalna jedinica na tlu Bosne. Njen sumarni popis izvr{en je osam godina prije fetha i uspostavljanja Bosanskog sand`aka 1463. godine. Napla}ivanje dukata po svakoj ba{tini, umjesto d`izje i drugih davanja, moglo je biti samo privremeni ustupak, prije kona~nog osvajanja Bosne i zavo|enja stalnog osmanskog agrarnog i vojnog ustrojstva. Bez obzira na to, vjerska kategorizacija bosanskog stanovni{tva koju anonimni autor daje mo`e se za razdoblje XVI i XVII st. smatrati ta~nom. Svijet se po tome u Bosni podijelio u tri grupe. Prva grupa, "koja se povela za svjetiljkom Bo`je upute, spasila se bezvjerstva". To su bili pravi muslimani. Druga grupa, koju su ~inili kr{}ani, dr`e}i se kuranskog na~ela "vama va{a, a meni moja vjera", ostade tako "u propasti bezvjerstva". Najzad, tre}u grupu, koju autor naziva "kolebaju}a", ~inili su poturi. Rije~ potur autor
171

obja{njava kao "polumusliman", a za takve Kuran ka`e da su "goveda ili jo{ gori". Poturi uzimaju dvostruke zapise, i od hod`e i od popa. Oni ~uvaju "bezvjerske propise", ali "boje}i se poni`enja paze na ehlisunitski put". Ve}ina savremenih katoli~kih autora iskazivala je prema poturima izuzetnu vjersku i prozelisti~ku revnost. U tom smislu o poturima kao skrivenim kr{}anima pisao je Jeronim Zlatari}, navodno potomak stare bosanske vlastele koja je po padu bosanskog kraljevstva na{la uto~i{te u Dubrovniku. On je jula 1599. boravio u Bosni s ciljem da se osobno uvjeri o stanju i raspolo`enju naroda. Zlatari} je spadao me|u one katoli~ke posmatra~e Bosne koji su vjerovali da }e u trenutku obra~una sa Turskom kr{}anski svijet imati podr{ku me|u poturima. O tome je, po ovla{tenju bosanskog biskupa fra Franje Bali~evi}a, izvijestio iste godine austrijskog cara Rudolfa II. Zlatari} je uvjeravao cara i nadvojvodu Ferdinanda da bi u slobodnom stanju svi poturi "dragovoljno primili sveto kr{tenje". Ova je procjena bila pogre{na i to se u praksi nije desilo. Razvoj je i{ao drugim pravcem. O obi~aju da u jednoj porodici samo njen starje{ina prihvati islam pisao je 1610. barski nadbiskup Marino Bizzi. On pi{e da ima slavenskih krajeva "u kojima su se istur~ile starje{ine, a `ene i ~eljad su sva jo{ bila u kr{}anstvu". To je prete`no bio slu~aj me|u manjevi{e nomadskim sto~arima, koji su jo{ uvijek `ivjeli u nekoj vrsti plemenske organizacije, koja je svojim pripadnicima pru`ala za{titu i ve}u nezavisnost od feudalnih veza, nego kada su u pitanju stalno naseljeni zemljoradnici. O poturima je krajem XVI st. tako|er pisao talijanski histori~ar Montalbano, prvo u spisu Rerum Turcarum Comentarius (Komentar o turskim stvarima), a zatim 1630. u djelu Turci Imperii Status (Polo`aj Turskog carstva). Montalbano ka`e da se u "kraljevstvu Bosni" nalaze i ljudi "zvani potur", koji nisu "ni kr{}ani, ni turci". Oni se obrezuju, ali se ipak smatraju za najgore vjernike. Prema Montalbanu, krajem XVI st. je u biv{em bosanskom kraljevstvu bilo mno{tvo onih koji su u ne~emu bili muslimani, a u ne~emu kr{}ani, mada ni jedno ni drugo nisu pravo ni potpuno ispovijedali. Zato ih ni pravi muslimani, ni kr{}ani, posebno katolici, nisu smatrali nikakvim vjernicima. Naj~e{}e su dr`ani za grube i neotesane seljake. Ve} je Zlatari} izvje{tavao da su poturi "seljaci muslimani", koji su veoma brojni a ima ih "nekoliko puta vi{e nego katolika". Muhamed Hevai Uskufi protuma~io je 1631. u svom bosanskoturskom rje~niku (popularni Potur[ahidija) rije~ potur kao seljak ili selja~ina. On doslovno ka`e da se "selo re~e ky, a Potur kyl". U istom smislu o poturima govori narodna pjesma: "Otur, potur (tj. Sjedi, selja~e), ne der opanaka, / ovdje nema za te djevojaka." Za same opanke, kao tradicionalnu selja~ku obu}u, u narodu se govorilo "poture", kako to jasno proizlazi iz
172

jedne pjesme: "Hodi, dragi, otura, / nemoj derat potura!" Isto se tako za selja~ke ~ak{ire ka`e "poturlije". Jedna narodna pjesma kazuje: "Mor~ak{ire (ljubi~aste ~ak{ire) poskida{e, / poturlije obuko{e." Mula Mustafa Ba{eskija rije~ju potur ozna~ava prostog ~ovjeka iz naroda koji je primio islam, dok Evlija ^elebi tim nazivom ozna~ava sve Bo{njake. Dr. Safvet-beg Ba{agi} je smatrao da su se poturima na turskom jeziku ustvari nazivali patareni ili bogumili. On to izri~ito tvrdi u svom rukopisnom rje~niku turcizama. Rije~ poturluk Ba{agi} je obja{njavao kao "balinsko neotmjeno pona{anje". U tom smislu Ba{agi} navodi nekog bega koji je pred hod`ama izjavio kako su mu poturi tek "silom sljedbenici". Prema poturima su se ~esto diskriminatorski pona{ale i osmanske vlasti. Iz sid`ila sarajevskog kadije, posebno iz jednog zapisnika od 10. IX 1566. nedvojbeno se kao svjedoci razdvajaju poturi od pravih muslimana. U navedenom anonimnom spisu iz 1585. tvrdi se ~ak da su vladari svojevremeno zabranjivali mije{anje potura sa Turcima. Odre|ena diskriminacija prema poturima ogledala se tako|er u postojanju u nekim mjestima, naprimjer u Travniku, njihovih posebnih mahala i mezarja. Nasuprot ovako ra{irenom mi{ljenju o poturima, kao najprimitivnijem selja~kom sloju u Bosni, Paul Rycaut, spomenuti engleski diplomat iz {ezdesetih godina XVII st., smatrao ih je urbanim i vojni~kim elementom, ~ija su vjerska shvatanja pro`eta melanholijom i stoicizmom. Poturi su ve}inom zanatlije i trgovci na malo. Pored toga, mnogi od njih `ive kao vojnici na granicama Bosne i Ugarske. Rycaut smatra da su svi oni sljedbenici islamske sekte kadezadeli, koju jedno stolje}e kasnije Ba{eskija spominje pod imenom kadi}i. Ovu je sektu osnovao i {irio neki Bigali-ef., koji je `ivio i djelovao u vrijeme sultana Murata IV (16231640). Bigali-ef. je uveo u tradicionalne islamske molitve vi{e novih obrednih pravila i postupaka, posebno kod ukopa umrlih. Rycaut navodi da je ova sekta najvi{e ra{irena me|u muslimanima u Rusiji i me|u raznim kr{}anskim odmetnicima. Bosanski poturi su, kao pripadnici sekte kadezadeli, veoma ta~ni i gorljivi u izvr{avanju vjerskih obreda i propisa. Oni su pri tome, kako tvrdi Rycaut, jako prijetvorni, odnosno "farisejski". Dok na jednoj strani "~itaju Evan|elje na slavenskom jeziku, koje dobijaju iz Moravske i susjednog grada Dubrovnika", dotle istovremeno "radoznalo izu~avaju tajne Kurana i zakona na arapskom jeziku" ({erijata). Da ih ostali muslimani ne bi smatrali "sirovim i nepismenim oni afektiraju sa dvorskim perzijskim". Poturi se u Bosni, dodaje Rycaut, obrezuju i istovremeno "gnu{aju slika i znaka kri`a". Dugo zadr`avanje potura u Bosni nikako se ne mo`e tuma~iti, kako je to mislio A. Solovjev, "duplim moralom bogumila". Poturi se nikako ne bi mogli ubrajati u neke "dvovjerce", skrivene patarene ili kr{}ane, odnosno
173

"{arene", kako su dvovjerci jo{ u XIX st. nazivani me|u Vasojevi}ima u Polimlju. Dvovjerstvo je bilo posebno ra{ireno me|u Albancima. Takvi su pojedinci nazivani "ljarmani", {to na albanskom upravo zna~i "razne boje". Oni su se, kako je pisao Leopold Ranke, sretali jo{ i u drugoj polovini XIX stolje}a. Poturi su nakon prelaznog razdoblja postali emotivno najprivr`eniji islamu. Mada izvori od kraja XVII st. sve rje|e spominju taj naziv, on se u povremenoj upotrebi zadr`ao sve do druge polovine XVIII stolje}a. Glasoviti isusovac Daniel Farlati u svom djelu o crkvenoj historiji Balkana, Illyricum sacrum, objavljenom u Veneciji 1751, ve} vi{e ne zna za naziv potur, nego muslimanske gor{ta~ke sto~are naziva balijama. Upravo u to vrijeme, sredinom XVIII st., cijela Bosna je bila zahva}ena velikim muslimanskim selja~kim bunama, koje su trajale deset godina. Bosanski namjesnik Mehmed-pa{a Kukavica, koji je poslije mnogo muka i krvi uspio kona~no ugu{iti ove bune (1757), u svojim izvje{tajima centralnim vlastima u Carigradu, pobunjene muslimane seljake naziva jo{ rije~ju poturi. [to se ti~e balija, koje spominje Farlati, oni su se kao poseban dru{tveni sloj najdu`e zadr`ali na podru~ju Podvele`ja i srednjeg toka Neretve, na prostoru od Konjica, preko Jablanice do Dre`nice. Op}i nivo njihovog vjerskog obrazovanja bio je sve do pred kraj XIX st. prili~no nizak. Bez obzira na ~injenicu {to se u praksi poturi, odnosno balije nisu uvijek u svemu pridr`avali mnogih islamskih propisa i obi~aja, ipak su strogo po{tovali neke islamske ustanove. To su na prvom mjestu prihvatanje muslimanskih imena, zatim obrezivanje i striktno odbacivanje svinjetine u ishrani. Stvarno duhovno sa`ivljavanje sa islamom moglo je do}i i dolazilo je tek sa protokom vremena, stalnim u~enjem i vr{enjem propisanih vjerskih obreda. Taj je proces tekao sporo, jer u prvo vrijeme {irenja islama u najve}em dijelu Bosne nije bilo dovoljno imama. U pravilu je samo u utvr|enim gradovima postojao za potrebe vojske po jedan imam, koji je i sam bio mustahfiz, odnosno ~lan tvr|avske posade. Stanje se u tom pogledu postepeno mijenja, nastankom seoskih muslimanskih naselja i kasaba, sa ure|enim mahalama, okupljenih oko muslimanskih kulturnih ustanova, kao {to su d`amije, mesd`idi, tekije i imareta. Tu su ve} stvoreni uslovi za redovnu vjersku poduku i pouku. Hod`e su kao imami predvodili vjernike u molitvi, dok su mualimi i ostali vjerski slu`benici u~ili njihovu djecu svemu {to treba znati svaki dobar musliman. Odrasli su, jednako kao i djeca, u~ili na jednom stranom jeziku molitve ~iji su pravi i puni smisao tek po~injali postepeno shvatati i prihvatati. To se dalje pamtilo za cijeli `ivot i nosilo u sebi kao su{tina vlastitog muslimanskog bi}a. Od toga
174

svjesno vi{e nije moglo biti nikakvog odstupanja niti ikakvih kompromisa sa nekim drugim saznanjem ili `ivotnim iskustvom. [irenje islama u Bosni je usko povezano sa nastankom i razvojem gradova. Ova su se dva procesa me|usobno uslovljavali i preplitali. Asimiliranje islama ne mo`e se posmatrati odvojeno od razvoja gradova. Istovremeno bi razvoj bosanskoorijentalnog grada bio nemogu} bez muslimanskog seoskog stanovni{tva i njegovog priliva u grad. S druge strane je op}a urbanizacija Bosne nakon dolaska Osmanlija podsticala i ubrzavala proces prihvatanja islama od strane okolnog seoskog stanovni{tva. Iz redova tog stanovni{tva u najbli`e kasabe doseljavaju se prete`no seoske zanatlije, uglavnom radi sticanja gradskih poreskih povlastica. Op}enito se mo`e re}i da su u Bosni, posebno u gradovima, pravljeni neki ustupci u odnosu na vjerske propise, kada je u pitanju tro{enje i u`ivanje alkoholnih pi}a. Tu je odre|ena tadicionalna kultura ~esto preovladavala jer je, uprkos vjerskoj zabrani, rakija bila u neku ruku "nacionalno pi}e" Bo{njaka. Vino se uglavnom izbjegavalo, ali su se tro{ile razne {ire. Evlija ^elebi me|u sarajevskim pi}ima spominje na prvom mjestu "nevareno vino", odnosno muselez, {to na arapskom zna~i {ira ili mo{t. Sli~no pi}e ^elebi je na{ao i u Blagaju, gdje se spravljalo od divljih {ipaka. Muselez se u jednoj narodnoj pjesmi spominje skupa sa {erbetom: "[ta je hajrula da nije Bosna potekla {erbetom, a Neretva muselezom." U Sarajevu se tro{ila, kako pi{e ^elebi, i hardalija, jedna vrsta mladog vina kojem su dodavani goru{ica (hardalija) i drugi za~ini. Hardaliju u Bosni spominje i Paul Rycaut. Kao specijalitet Sarajeva Evlija ^elebi isti~e ramazaniju, pi}e koje se "pravi od gro`|a" i "s nogu obara ~ovjeka". Me|u glasovitim pi}ima Banje Luke, Evlija ^elebi spominje peloniju, vjerovatno ekstrakt pelina, te nane-rakisi, ili modernim jezikom re~eno, mentol-liker. U Bosni se spravljala i pila i medovina, poznato pi}e starih Slavena. Op}enito se mo`e re}i da je u Bosni u jednom razdoblju od oko 150200 godina do{lo do sveobuhvatnog asimiliranja islamske civilizacije u svim oblastima ljudskog `ivota. Tu je ipak postojala razlika izme|u grada i sela. Dok je u gradovima islam u pogledu vjerskih du`nosti i `ivotnih pravila i obi~aja dosljedno po{tovan i primjenjivan, dotle se u zaba~enim selima ~esto sretala jedna heterogena vjerska praksa. Tako je za podvele{ke balije, koje su do 1629. bili katolici, zabilje`eno krajem XIX st. da "ne vr{e redovno propise Muhammedove vjere", ne kupaju se i "rijetko idu u d`amiju". Posebno je zabilje`eno da "ne kriju `ene kao drugi muslimani". Muslimanka tu "ide otvorena lica". Obavlja sve poljske radove, ~uva stoku i pri tome, uz kakav ru~ni rad pjeva "da se razlije`u brda i doline". U ku}i slobodno stupa u razgovor sa strancem, pa makar
175

bio "i inovjerac". Savremenici su zabilje`ili da se u mnogim krajevima Hercegovine, zatim u okolini Cazina, dolini rijeke Rame i drugdje, muslimanke nisu krile sve do pred kraj XIX stolje}a. U pravilu, djevojke se u odre|enim dru{tvenim slojevima nisu krile sve do udaje. O tome svjedo~i u svojim pismima Ahmed D`evdet-pa{a, koji je kao carski mufeti{ (inspektor) boravio u Bosni 1864. kako bi proveo organizaciju nove vojske. On pi{e kako u Bosni "djevojke od dvadeset do dvadeset i pet godina hodaju i a{ikuju bez fered`e". Umjesto fered`e, pi{e D`evdet-pa{a, Bosanke "pokrivaju glavu {alom i jednom rukom dr`e}i oba kraja idu vrlo uljudno". Izgleda da je obi~aj pokrivanja lica kod muslimanki u Bosni prevladao tek poslije austrougarske okupacije. Na to ukazuje i navod arhimandrita, kasnijeg sarajevskog mitropolita, Save Kosanovi}a, da se do okupacije BiH "malo koja turska djevojka zaklanjala". One "od ni`e klase" i danas po Sarajevu raznose i prodaju slatko mlijeko "po domovima bez razlike" (muslimanskim ili nemuslimanskim), "zagrnute {arenim bo{~ama i lica otkrivena". U zaba~enijim krajevima, uglavnom u sjevernoj i dijelovima isto~ne Hercegovine, pravi muslimanski obred u~vr{}en je u prvim godinama po austrougarskoj okupaciji. Jo{ u godinama neposredno pred Okupaciju prosvjetiteljski su me|u muslimanskim planincima, posebno u konji~kom i jablani~kom kraju, djelovali mostarski alimi, me|u kojima se svojim prosvjetiteljskim radom naro~ito isticao Omer-ef. Humo. Za kona~no privo|enje tamo{njih muslimana pravim islamskim obi~ajima posebno je zaslu`an Ibrahim-beg Ba{agi}, koji je prvih godina poslije okupacije slu`bovao kao kotarski predstojnik u Konjicu. On je u selima oko Jablanice i po Vele`u zatekao povr{no islamizirano stanovni{tvo, koje je narod pogrdno nazivao balijama. Ibrahim-beg je otkrio, me|u ostalim, da se nisu vjen~avali pred kadijom, nego prema svojim mjesnim obi~ajima, pred nedou~enim seoskim hod`om. Odmah im je doveo prave hod`e i odredio da se sva dotada{nja i budu}a vjen~anja moraju obaviti pred kadijom. Time je vjerovatno u Bosni dovr{en proces {irenja islama kao odre|enog kulturnog modela i `ivotne filozofije. Taj proces u njegovom cjelokupnom povijesnom trajanju dr. Muhamed Had`ijahi} je svojevremeno predstavio jednim grafi~kim modelom. Po tome se proces prihvatanja islama mo`e pratiti i predstaviti kroz {irenje nekoliko koncentri~nih krugova. U prvom se krugu nalazi grad, odnosno kasaba ili {eher, sa d`amijama, mektebima, medresama, tekijama i drugim islamskim kulturnim, prosvjetnim i dobrotvornim ustanovama. Iz takvog urbanog jezgra islamski uticaji prodiru u neposrednu okolinu grada, koja predstavlja drugi krug islamiziranja. Tre}i krug prodora islama ~ine `upni krajevi i doline
176

rijeka, du` kojih ~esto idu zna~ajne prometnice koje povezuje ve}a i manja urbana sredi{ta. Najzad, ~etvrti krug ~ine podru~ja izvan glavnih puteva i ~esto te{ko pristupa~ni planinski krajevi, udaljeni od gradskih sredi{ta, gdje `ivi uglavnom sto~arsko stanovni{tvo. U svakom novom muslimanskom naselju prvo zdanje je po pravilu bila d`amija. Uzroci prihvatanja islama bili su vrlo slo`eni. Kod mnogih su ljudi, iz razli~itih razloga, sigurno postojale odre|ene individualne psiholo{ke predispozicije prema novoj vjeri i njenoj civilizaciji. Izvjesno je da su veliki osmanski ratni uspjesi i pobjede nad smetenim i posva|anim kr{}anskim vladarima i feudalcima djelovali vrlo sna`no na mnoge savremenike. Osmanlije su donosile jednu novu kulturu i civilizaciju, utemeljenu u gradskom na~inu `ivota kojem hedonizam nije bio stran. Pored toga, vrlo je zna~ajna ~injenica da su me|uljudski odnosi u islamu na~elno pro`eti jednako{}u i dru{tvenim dinamizmom, {to je bio sna`na i privla~na suprotnost u odnosu na imobilnost balkanskih feudalnih dru{tava. Tu privla~nu snagu islama posredstvom Osmanlija opazio je ve} posljednji bosanski kralj Stjepan Toma{evi}, koji se uo~i same propasti svoga kraljevstva bespomo}no `alio papi Piu II. Kralj je pisao sa varljivom nadom i krajnjom neizvjesno{}u da }e mu u posljednji ~as prite}i u pomo} neki kr{}anski savez sa papom na ~elu. Stjepan Toma{evi} pi{e da su Turci u njegovoj kraljevini "sazidali nekoliko tvr|ava i pokazuju se ljubazni prema seljacima, obe}avaju}i da }e svaki od njih biti slobodan koji k njima otpadne. Prost um seljaka ne razumije prevaru, te misli da }e ta sloboda uvijek trajati. Lako je mogu}e da }e narod, ovim varanjem zaveden, od mene otpasti, ako ne vidi da sam tvojom vla{}u oja~an. Ni vlastela ne}e se dugo odr`avati u svojim gradovima ostavljena od seljaka." Ovo pismo jasno ukazuje da je osnovna masa "novih muslimana" u Bosni potekla iz selja~kog stale`a, mada je sto`ernu ta~ku u procesu prihvatanja islama predstavljao grad. Vjerovatno ve} odatle poti~e pogre{na predstava da su bosanski muslimani uglavnom gradski element. Ta~no je da su Bo{njaci sve do Drugog svjetskog rata imali apsolutnu ve}inu u ukupnom gradskom stanovni{tvu u BiH. Bo{njaci su stolje}ima bili i ostali najbrojnije gradsko stanovni{tvo u BiH, ali je od ukupnog njihovog broja sve do Prvog svjetskog rata preko dvije tre}ine `ivjelo na selu. Tako je 1910. od ukupno 273.203 stanovnika koji su `ivjeli u tada{njih 66 bosanskohercegova~kih gradskih naselja, Bo{njaka bilo 141.225. ili 50,76 %. Ali taj broj Bo{njaka, gradskih `itelja, ~inili su tek 23,07 % u odnosu na ukupno tada{nje bo{nja~ko stanovni{tvo, ~iji je broj iznosio 612.137. To zna~i da je selja{tvo ~inilo apsolutnu ve}inu bo{nja~kog stanovni{tva, od177

nosno 470.912 ili 76,93 %. Ovakva struktura bo{nja~kog stanovni{tva posljedica je cjelokupnog toka i dinamike procesa {irenja islama. Prema popisnom defteru iz 1468/69. na prostoru tada{njeg Bosanskog sand`aka bile su svega 332 muslimanske ku}e, od kojih 264 seoskih i 68 gradskih. Kr{}anskih ku}a bilo je 37.125, sa 8.770 neo`enjenih kr{}ana i 147 udovica. Broj muslimana se kroz narednih petnaest godina pove}ao za oko trinaest puta. Iz sumarnog deftera Bosanskog sand`aka vidi se da su tu 1485. godine ve} bile 4.134 muslimanske ku}e. Uz to, navode se poimenice 1.064 odrasla neo`enjena muslimana. Istovremeno su popisane 30.552 kr{}anske ku}e, zatim 2.443 neo`enjena kr{}anina i 48 udovica. Samo ~etiri godine kasnije, u defteru iz 1489. popisano je u Bosanskom sand`aku ne{to manje kr{}ana, uz blagi porast muslimana. Tako je kr{}anskih ku}a bilo 25.068, sa 4.026 neo`enjenih i 1.332 udovice. Muslimanskih domova bilo je 4.485, uz 2.348 neo`enjenih muslimana. U posljednja dva popisa nije obuhva}eno podru~je Hercegovine, koja je 1470. izdvojena u poseban sand`ak. Prema daljim katastarskim defterima u razdoblju 15201535. bilje`i se ustaljen rast muslimanskog stanovni{tva u tada{nja tri sand`aka ili live na prostoru Bosne. U livi Bosna bilo je ukupno 16.935 muslimanskih i 19.619 kr{}anskih domova. Hercegova~ki sand`ak, kao prostorno manji i slabije naseljen, brojao je 7.070 muslimanskih i 9.588 kr{}anskih domova. Zvorni~ki sand`ak, koji je obuhvatao sjeveroisto~nu Bosnu, sa vi{e naselja na desnoj obali Drine, brojao je istovremeno 2.654 muslimanske, prema 13.112 kr{}anskih ku}a. Iz toga se vidi da je proces {irenja islama u prve tri decenije XVI st. na podru~ju zvorni~kog sand`aka bio ne{to sporiji nego u bosanskom i hercegova~kom sand`aku. Podaci iz deftera za Zvorni~ki sand`ak iz 1528, 1533. i 1548. pokazuju da se broj muslimana na tom podru~ju kretao oko 30 do 40 posto od ukupnog stanovni{tva. Sre|ivanjem prilika u ovoj oblasti, nakon Moha~ke bitke 1526, postepeno se pove}ava udio muslimana u ukupnom stanovni{tvu. Ova je oblast op}enito bila slabije naseljena nego Bosanski sand`ak i Hercegovina. Zvorni~ki sand`ak-beg je jo{ i 1541. pozivao vla{ke knezove i primi}ure da nasele ovo podru~je "svojom rajom", uz znatne poreske povlastice. Sredinom XVI st. proces {irenja islama u Zvorni~kom sand`aku bio je usporen, prije svega usljed izvjesne krize timarskospahijskog sistema te finansijske krize i inflacije. Ra~unaju}i prema jednoj konzervativnoj procjeni da je svako doma}instvo brojalo prosje~no pet ~lanova, poznati turski histori~ar Omer Ltfi Barkan je na osnovi navedenog broja ku}a izra~unao da je u tre}oj deceniji XVI st. u Bosni `ivjelo 344.325 stanovnika, od kojih su 38,7 % bili muslimani.
178

U drugoj polovini XVI st. op}i pokret {irenja islama dobio je takvo ubrzanje na prostoru Bosne da je 1580. osnovan Bosanski ejalet kao najvi{a administrativnovojna teritorijalna forma u Osmanskom carstvu. Proces prihvatanja islama bio je posebno intenzivan i masovan na prostoru Bosanskog sand`aka. On se kao sredi{nji i najve}i sand`ak Bosanskog ejaleta prostirao od Kosovske Mitrovice na jugoistoku do Cazinske krajine na sjeverozapadu. Bosanski sand`ak se tako prostirao isto~no od Drine, presijecaju}i rijeke Lim i Ibar, na prostoru dana{nje Srbije, odnosno obuhvataju}i cijelo podru~je kasnijeg Novopazarskog sand`aka. Tako je sand`ak Bosna, sa svojih 55 nahija i 14 kadiluka, zahvatao i pokrivao jednu ~etvrtinu cjelokupnog prostora Bosanskog ejaleta. Pored Bosanskog sand`aka, u sastav Bosanskog ejaleta ulazili su sand`aci Klis u Dalmaciji sa 42 nahije, odnosno sedam kadiluka, Zvornik, uklju~uju}i Loznicu, [abac i Krupanj u Srbiji, sa 31 nahijom i 10 kadiluka, Hercegovina, sa dijelovima dana{nje Crne Gore i ukupno 25 nahija, Cernica (Pakrac) ili Za~asna (^azma) u Slavoniji, sa 13 nahija i tri kadiluka, te Krka (Lika) sa 30 nahija i dva kadiluka. Kasnije su u sastav Bosanskog ejaleta u{li i sand`aci Po`ega u Slavoniji, sa sedam kadiluka te Biha}, sa kadilucima Kamengrad i Biha}. Op}i popis Bosanskog sand`aka iz 1604. zasniva se na privrednoj i vjerskoj strukturi stanovni{tva, kako gradskog tako i seoskog. Rezultati ovog popisa pokazuju izuzetno brzo {irenje islama. U Bosanskom sand`aku ukupno je bilo 64.721 ku}a, od kojih su 45.941 bila muslimanska doma}instva, sa 4.979 zdravih neo`enjenih mu{karaca, {to zna~i potencijalnih ku}nih doma}ina. Kr{}anskih ku}a, ra~unaju}i zajedno katoli~ke i pravoslavne, bilo je svega 18.891. To zna~i da je odnos bio 71 % muslimana prema 29 % kr{}ana. Za tada{nje prilike i privrednu strukturu veliki je broj muslimana spadao u kategoriju gradskog stanovni{tva. U gradovima je bilo ukupno 9.845 muslimanskih ku}a, uklju~uju}i 2.429 punoljetnih samaca. Muslimansko selja{tvo, odnosno raja brojala je 36.098 ku}a sa 1.550 neo`enjenih. Gradsko muslimansko stanovni{tvo ~inilo je tako 21 %, a raja ili selja{tvo preostalih 79 % od ukupnog muslimanskog stanovni{tva. To pokazuje da je muslimanska raja u sand`aku Bosna 1604. bila dvostruko brojnija od kr{}anske raje. Me|u muslimanskom populacijom jedna petina bila je urbano, a ~etiri petine poljoprivredno stanovni{tvo. Sa ovim podacima iz deftera od 1604. uglavnom se sla`u procjene zapadnih, prete`no slu`benih, katoli~kih putnika i posjetilaca Bosne. Najizrazitiji me|u njima bio je {ibenski kanonik Ivan Tomko Mrnavi}, kasniji bosanski biskup, koji je starinom bio porijeklom iz Bosne. On je 1623. putovao svojom starom domovinom i budu}om dijecezom i o tome napisao, u vidu izvje{taja papi Urbanu VIII, knjigu Opis Bosne. Mrnavi} je pisao da
179

kr{}ani "radi nemara" kr{}anskih vladara da oslobode Bosnu, svakim danom slabe, kako u svojoj nadi tako "i u broju trajnim otpadima", tj. prelascima na islam. Govore}i u "op}im potezima", pisao je Mrnavi} papi, "sada su dvije tre}ine stanovni{tva Turci, (tj. bosanski muslimani), a jedna tre}ina kr{}ani, od kojih ve}i dio gr~kog obreda". Sli~no je 1628. pisao i Atanasije Grgi~evi}, izaslanik austrijskog cara Ferdinanda II. On je ustanovio da "u ovom Kraljevstvu", tj. Bosni, "{izmatika (pravoslavnih) ima ve}i broj nego katolika". "Turaka", posebno onih "koji obra|uju zemlju", "mnogo je ve}i broj nego katolika i {izmatika". Jedino je apostolski vizitator, Albanac Peter Masarechi 1624, u svojoj vjerskoj gorljivosti vidio da u Bosni ima preko 150.000 katolika, a pravoslavnih polovina od toga broja. On je tako|er procijenio da muslimani u Bosni ~ine tri ~etvrtine stanovni{tva i da op}enito uzev{i "ima vrlo mnogo sela u kojima nema ni jednog kr{}anina". Masarechi ka`e da se geografski Bosna prostire od Novog Pazara do Hrvatske, 15 dana u duljinu, te od Save do mora, 8 dana hoda u {irinu, ne ra~unaju}i tu Hum i Popovo polje. Tako se krajem XVII st. na prostoru od Metohije, na istoku, do Like, na zapadu, te od Slavonije, na sjeveru, do Dalmacije, na jugu, obrazovala velika i gusta aglomeracija muslimanskog stanovni{tva, slavenskog porijekla i jezika. To je stanovni{tvo u jezi~kom, etni~kom i politi~kom smislu op}enito u Osmanskom carstvu smatrano Bo{njacima, odnosno bo{nja~kim narodom.

180

Gradovi i gradski `ivot

Osmanlije su u Bosni od po~etka istovremeno obnavljale, ponovno naseljavale i pro{irivale stare, a prije svega podizale nove gradove. Gradovi se ne mogu razvijati ukoliko vlast ne poma`e i ne unapre|uje one privredne djelatnosti na kojima po~iva i od kojih zavisi njihovo postojanje i odr`avanje. Od svih takvih djelatnosti najva`nije su one koje slu`e razvoju i unapre|enju obrta i trgovine. Da bi se imalo ~ime trgovati neophodno je na prvom mjestu podsticati razvoj zemljoradnje i zanatstva, ~emu je osmanska dr`ava, kao ba{tinik starih, bliskoisto~nih tradicija izgradnje i odr`avanja kanala za novodnjavanje, nasipa, puteva, mostova i zanatskih sredi{ta, posve}ivala posebnu pa`nju. Osmanske vlasti su razvoju trgovine u cijelom Carstvu, pa prema tome i u Bosni, poklanjale zna~ajnu brigu i pa`nju. Tu je na prvom mjestu dolazila izgradnja i odr`avanje puteva, sa objektima potrebnim za prihvat, smje{taj i sigurnost trgovaca i drugih putnika. Konstantin Jire~ek je u svojoj studiji o "vojnom putu" (Heerstrasse) od Beograda do Carigrada, objavljenoj 1877, primijetio da od propasti Rimske imperije u Evropi nije bilo dr`ave koja je toliku pa`nju posve}ivala sistemu svojih puteva kao {to je bio slu~aj u Osmanskom carstvu. Ishodi{na ta~ka svih puteva u Carstvu bio je Istanbul. Tu su se sticali svi putevi koji su arapske zemlje, centralnu Aziju, Iransku visoravan i Anadoliju povezivali sa Evropom. Jedini put iz Carigrada prema Evropi i{ao je do Edirna, gdje se ra~vao u pet razli~itih pravaca, prema sjeveru, jugu i zapadu. Sjeverni krak vodio je preko Dobrud`e do delte Dunava, a zatim uz rijeku Prut do sjeverne granice Moldavije, gdje je ulazio u Poljsku. Jedan kratak, ali strate{ki vrlo zna~ajan ju`ni put, vodio je do Galipolja, na ulazu u Dardanele. Glavni i centralni put i{ao je od Edirna, preko Plovdiva, Sofije, Ni{a, Beograda, Osijeka i Moha~a do Budima. Taj magistralni put bio je od najve}eg, kako privrednog tako i vojnog zna~aja za Carstvo. ^etvrta je linija i{la na jug od ovog puta, prema Serezu, Solunu, Bitolju i Ohridu, dopiru}i do Dra~a na Jadranu. Glavni vojni put nije bio od zna~aja samo zato {to je povezivao Carigrad i Edirne sa Beogradom i Budimom, nego i zato {to je predstavljao prvu polovinu "jednog krajnje
181

zna~ajnog trgova~kog puta", koji se od Plovdiva, odnosno TatarPazard`ika, odvajao prema Skoplju i vodio dalje preko Pri{tine i Novog Pazara do Sarajeva. Od Sarajeva putevi su se preko Mostara, Travnika i Livna granali prema Dubrovniku, odnosno Splitu, a dolinom Bosne na sjever prema Slavoniji. Bosna je tako s kraja XV i po~etkom XVI st. postala u pravom smislu rije~i podru~je koje je povezivalo Rumeliju sa Jadranskim morem i zapadnim dijelovima Panonije. To je ~injenica, me|u ostalim, pogodovala razvitku gradova u Bosni. Gradovi u Bosni, sa orijentalnomuslimansko fizionomijom, nisu nastajali niti su se razvijali stihijski, nego uz aktivno zauzimanje osmanske dr`ave. Istovremeno se nastanak gradova te pravni i privredni razvoj ne mo`e zamisliti bez privatne inicijative i poduzimljivosti, koja je ostvarena putem ustanove imareta, odnosno vakufa. Osmanska se dr`ava u prvom redu brinula o djelovanju i potrebama vojske, uprave i sudstva, dok je briga o vjerskoprosvjetnim, kulturnim i dru{tvenim prilikama, bila prepu{tena privatnoj inicijativi, odnosno ustanovi imareta i vakufa. U gradovima je prije svega bilo sjedi{te upravnih i sudskih vlasti. Dr`ava je istovremeno planski razvijala gradsku privredu, u prvom redu one zanate koji su slu`ili potrebama i opremanju vojske. Dok je u starim dr`avama Bliskog Istoka podizanje raznih privrednih i drugih javnih objekata bilo prije svega u slu`bi fiskalnih potreba vladareve blagajne, dotle se u Osmanskom carstvu, kao islamskoj dr`avi, to smatralo vjerskom du`no{}u, te izrazom i dokazom dobro~instva. Onaj ko je gradio takva zdanja izra`avao je time svoju pokornost Bogu. Odatle se na takve objekte, ~ak kada su ih gradili li~no sultan i visoki dr`avni slu`benici, gledalo kao na samostalne privatne ustanove nastale, u strogom smislu rije~i, izvan dr`avnog djelokruga. U takve objekte spadale su d`amije, mektebi i medrese, musafirhane, javne kuhinje, bolnice, vodovodi i ~esme, putevi i mostovi, {to je sve podizano iz vjerskih i humanitarnih pobuda. Skup svih tih objekata nazivan je imaretom. Radi izdr`avanja i odr`avanja tih zadu`bina njihov graditelj je podizao obi~no musafirhanu, hamam, han ili karavansaraj, ~ar{iju sa du}anima i bezistanom, vodenice, pekaru i a{~inicu te druge privredne objekte. Sve je to ulazilo u sklop jednog imareta, koje su njihovi osniva~i organizirali na principu vakufa. Op}enito se vakuf mo`e odrediti kao vjerska zaklada ili zadu`bina, ustanovljena radi izdr`avanja nekog javnog zdanja ili ustanove, kao {to su d`amija, medresa, musafirhana i sl. Dokumentom o osnivanju vakufa, tzv. vakufnamom, njegov je osniva~ odre|ivao namjenu svoje zaklade, uslove pod kojima }e se koristiti i na~in na koji }e se njome upravljati. U tu je
182

svrhu vakif, osniva~ vakufa, imenovao muteveliju, kao upravitelja ili staratelja svoga vakufa. Glavna du`nost mutevelije bila je da strogo vodi ra~una da se prihodi vakufa, koji su ostvarivani iz razli~itih izvora, redovno tro{e u namijenjene dobrotvorne svrhe. Po~etni kapital vakufa nije se smio krnjiti, a stvari koje su uvakufljene (zemlja, vodenice, zgrade i ostalo) nikako nisu mogle niti smjele postati vlasni{tvom tre}eg lica. Da bi se sve to osiguralo, vakufnama je sastavljana u prisustvu kadije i upisivana u sudski protokol (sid`il). Pored toga, u Osmanskom carstvu je zavedena praksa da dr`ava potvr|uje i nadzire sve uspostavljene vakufe. Imareti su predstavljali sr` i sredi{te svih planski podignutih gradova po Bosni. Kako je skoro sve gradove po Bosni osmanska dr`ava smi{ljeno i planski podizala, to su imareti dominirali njihovim urbanim jezgrom. Krajem XIX st. pojam imareta u Bosni je sveden na ustanovu dobrotvorne javne kuhinje, u kojoj su gradska sirotinja, putnicinamjernici, u~enici medrese i neki vakufski slu`benici besplatno dobijali jedan do dva obroka dnevno. U tom je smislu djelovao Gazi Husrev-begov imaret u Sarajevu. Osnovan jo{ 1531, vr{io tu svoju funkciju sve do Drugog svjetskog rata. Odatle su se u kolokvijalnom govoru u sarajevskoj ~ar{iji svaki dan mogli ~uti izrazi, kao {to su "imaret~orba", "imaretski pilav", "imaretski hljeb" i sl. U Bosni su se u osnovi razvile tri vrste gradova. Prvo su bili gradovi koji su se kao proizvodna, obrtna i kulturna sredi{ta razvili du` zna~ajnih trgova~kih puteva. Na drugom mjestu su gradovi koji su formirani kao sjedi{ta ve}ih administrativnih i sudskih teritorijalnih jedinica, kao {to su sand`aci i kadiluci (sudski okruzi). Najzad, Osmanlije su stavile u slu`bu i pro{irile jedan broj starih rudarskih naselja i srednjovjekovnih trgova. Ova podjela nije bila strogo povu~ena, pa su mnoga gradska naselja, pored svojih, prije svega, trgova~kih i proizvodnih funkcija, istovremeno bila sjedi{ta muteselima, a neka i kadiluka, i obrnuto. U tom se smislu u razvitku bosanskoorijentalnih gradova jasno uo~avaju tri razdoblja. Prvo, koje obuhvata vrijeme neposredno po osvajanju Bosne, obilje`eno je opadanjem zate~enih srednjovjekovnih varo{i i trgovi{ta. Sa ubrzanjem procesa {irenja islama po~inje se, negdje prije a negdje kasnije, mijenjati demografska i urbana struktura zemlje. Time zapo~inje drugo razdoblje, tokom kojeg dolazi do postepenog oblikovanja gradova muslimanskog, odnosno bosanskoorijentalnog tipa. Tokom tre}eg razdoblja, koje te~e od XVI st. i traje zapravo do kraja osmanske vladavine, gradovi u Bosni dobijaju postepeno svoju potpunu urbanu dispoziciju i svoj prepoznatljivi i osobeni karakter. Ova razdoblja nisu bila strogo razdvojena, po{to se svi gradovi nisu jednovremeno niti ravnomjerno razvijali. Bosanska naselja gradskog tipa imala su u pravilu status kasabe, odnosno provincijskog
183

osmanskog grada. Jedino su Sarajevo i Banja Luka, kao sjedi{ta Bosanskog ejaleta, stekli u XVI odnosno XVII st. status {ehera ili, modernim jezikom re~eno, velegrada. Jedno je naselje moglo administrativnopravno dobiti status kasabe ukoliko bi se u njemu stekli odre|eni demografski, kulturnovjerski, privredni i urbanogeografski uslovi. U demografskom je smislu dato naselje moralo biti stalno nastanjeno muslimanskim stanovni{tvom, sa jednim ili vi{e d`emata ili mahala. Osnovni kulturnovjerski uslov je bio da u mjestu, pored eventualnih mahalskih mesd`ida ili malih d`ematskih d`amija, postoji jedna glavna d`amija, u kojoj se redovno obavlja svih pet dnevnih namaza, klanjaju d`ume i bajramnamaz, dr`i hutba (propovijed) i spominje u molitvi vladaju}i sultan, odnosno halifa. Od privrednih uvjeta u naselju je morala postojati ~ar{ija, sa nekim brojem du}ana, hanom i drugim javnim objektima, a prije svega sa trgom, na kojem se redovno odr`avao sedmi~ni pazarni dan. Ustvari, samim podizanjem d`amije ispunjavan je taj privredni uvjet za prerastanje nekog sela, pazari{ta ili varo{i u kasabu. Onaj ko je gradio d`amiju obi~no bi uz nju odmah podigao i uvakufio jedan broj du}ana i drugih objekata i ustanovio pazarni dan. Nakon ispunjavanja navedenih uslova, nadle`ni kadija je u pravilu davao prijedlog da se odre|eno naselje proglasi kasabom i kao takvo zavede u odgovaraju}i popis na Porti. Tim ~inom muslimansko stanovni{tvo, nastanjeno na podru~ju kojemu je priznat status grada, bilo je oslobo|eno od resmi~ifta, kao osnovnog rajinskog poreza koji je pripadao nadle`nom spahiji. Iz tih je razloga bilo neophodno odrediti urbanogeografski prostor koji zaprema jedna kasaba, kako se ne bi smanjio broj poreskih obveznika. Odatle su u svim defterima bosanskih sand`aka od kraja XVI st. vrlo podrobno ubilje`ene granice onih dijelova jednog naselja koji imaju status kasabe. Ustanova kojom je rajinsko stanovni{tvo, kako muslimansko tako i nemuslimansko, potpuno ili djelimi~no oslobo|eno od redovnih i vanrednih dr`avnih poreza i feudalnih nameta, u osmanskom se pravu nazivala muafijet. Ustanovom muafijeta vr{eno je diferenciranje me|u rajom. Osloba|anjem odre|enih kategorija rajinskog stanovni{tva od pla}anja resmi~ifta ili ispend`e i odre|enih dr`avnih nameta ili avariza mijenjan je njegov pravni polo`aj. Na taj na~in izme|u dviju osnovnih dru{tvenih klasa, askera (vojni~ke klase) i raje nastajali su odre|eni dru{tveni me|uslojevi, kako od muslimanske tako i kr{}anske raje, a osloba|ani su rajinskih obaveza u naknadu za vr{enje odre|enih slu`bi. Takvi su bili vjerski slu`benici, kalu|eri i redovnici priznatih konfesija, zatim ve} spominjani vojnuci, martolozi, muselemi, derbend`ije, pasvand`ije, asasi, la|ari i skelari i dr.
184

Muafijet je u na~elu bio ustanova vezana za odre|eni stupanj razvoja svih gradova i odnosio se na cjelokupno muslimansko gradsko stanovni{tvo. Ukoliko je to stanovni{tvo vr{ilo i neke druge za dr`avu va`ne slu`be, to su se njegove poreske povlastice pove}avale. To je obi~no bilo vezano za vojnu, odnosno ratnu slu`bu, kakav je bio slu~aj sa Sarajevom i jo{ nekim gradovima u Bosni. Uslovi progla{enja jednog mjesta kasabom, odnosno oslobo|enja njegovog muslimanskog stanovni{tva rajinskog statusa uvijek su taksativno odre|ivani carskim fermanom zvanim muafnama (imunitetska povelja). U procesu oblikovanja kasaba u Bosni dr. Adem Hand`i} je uo~io dvije komponente. To su dervi{ka i dr`avna ili ortodoksna. Po njegovom mi{ljenju dervi{ka komponenta je starija i posebno je do{la do izra`aja u nastanku urbanih naselja u Bosni u drugoj polovini XV stolje}a. Od tada prvenstvo preuzima ortodoksna, odnosno slu`bena, dr`avna komponenta. Osnovna dervi{ka ustanova ~ijim se osnivanjem pola`u temelji jedne kasabe bila je zavija. Kod nas se umjesto ovog slu`benog arapskog naziva, u kolokvijalnom govoru uglavnom upotrebljava perzijski termin tekija. Osniva~ zavije ili tekije obi~no je bio neki od {ejhova koji su pripadali jednom od dervi{kih redova. U po~ecima osmanske dr`ave pripadnici dervi{kih redova ili bratstava uglavnom su se nazivali ahijama. Oni su {irom Anadolije osnovali na stotine zavija ili tekija. Ahije su sebe vi{e smatrale pripadnicima jedne dru{tvene organizacije u slu`bi osmanskoislamskog rasprostranjenja, a manje nekim posebnim vjerskim redom u u`em smislu te rije~i. Sistem i ulogu zavija opisao je arapski putnik Ibn Battuta na primjeru Anadolije, kojom je putovao 1333. godine. On pi{e da se zavije nalaze u svakom kraju, grada i selu "turkmenskog al-Ruma". Njemu se ~inilo da se ni{ta na svijetu ne bi moglo uporediti s njima, s obzirom na brigu za namjernike i srda~nost sa kojom se slu`i hrana i {tite putnici od bandi i raznih lupe`a. U biti je takvu ulogu imala i zavija koju je na sredini puta izme|u Srebrenice i Zvornika podigao 1519. {ejh Hamza Orlovi}. On je bio predak kasnijeg osniva~a heterodoksnog hamzevijskog reda, Hamze Bali Bo{njaka iz Gornje Tuzle. Dervi{i su se u Bosni prili~no rano pojavili. O tome svjedo~e dva dervi{ka ni{ana koji se danas nalaze u haremu Alipa{ine d`amije u Sarajevu i koji su datirani izme|u 6. X 1461. i 27. IX 1462. godine. Ovi dervi{ki ni{ani spadaju me|u najstarije u Bosni i pokazuju da je kod Vrhbosne morala biti podignuta zavija negdje izme|u 1435. i 1461. godine. Vakufnamom kojom je februara 1462. utemeljio Sarajevo, Isa-beg Ishakovi} je me|u ostalim osnovao i jednu zaviju. Prema njenom opisu u vakufnami, ta se je zavija sastojala od tri ku}e, jedne {tale i dvori{ta. Njena svrha je na
185

prvom mjestu bila da slu`i kao "kona~i{te siroma{nim muslimanima, koji su u~enici, sejjidi, ratnici i putnicinamjernici". Svi su gosti imali pravo kona~iti u zaviji najvi{e do tri dana, za koje vrijeme su imali pravo na besplatnu ~orbu i hljeb ujutro i nave~er. Na hranu su imali pravo i neki slu`benici Isa-begovog vakufa. To su bili zamjenik mutevelije, njegov pisar i {ejh zavije, kuhar i njegov pomo}nik, ekonom i ~uvar. Iz vakufname proizlazi da je zavija u prvom redu bila u slu`bi kona~i{ta i javne kuhinje. Sli~no Isa-begu i njegov sin Mehmed-beg, poznat kao Mehmed-^elebi, bio je naklonjen dervi{ima. On je na mjestu nekada{njeg srednjovjekovnog trga, na putu od Vrhbosne prema Dobrunu, poznatog pod imenom Vra~e ili Rogatica, utemeljio muslimansko naselje, koje je po njemu dobilo ime ^elebi Pazar. Trg ili Pazar je ustvari pripadao njegovom zijametu. Kao muslimansko naselje, Rogatica se u po~etku sporo razvijala, pa je u njoj 1489. bilo ukupno 86 ku}a, od kojih svega pet muslimanskih, sa dva odrasla neo`enjena mu{karca. Svi muslimani su bili novi jer im je kao otac ubilje`en kr{}anin. Me|u muslimanima se posebno spominje neki dervi{ Muslihudin, koji je na tom mjestu podigao zaviju i tu se nastanio. Da bi se zavija izdr`avala, dervi{ Muslihudin je "od Mehmeda ^elebije, sina umrlog Isabega" dobio jednu njivu od pet dunuma, od koje se po obi~aju daje u{ur, "{to iznosi 50 ak~i". Me|u bosanska urbana naselja ~iji su utemeljitelji uglavnom dervi{i spada i SkenderVakuf, varo{ica na starom putu od Travnika prema Banjoj Luci. To je jedina kasaba u Bosni koja i danas nosi ime svog osniva~a, Ali-dede Iskendera. Nastanak ove kasabe pada u drugu polovinu XVII st. kada se (1693) u sid`ilu jaja~kog kadije, taj lokalitet spominje kao Ali-hod`ina d`amija. Prema sa~uvanom porodi~nom predanju, Ali-hod`a je bio jedan od ~etverice sinova Ali-dede Iskendera, koji je kao dervi{ i timarlija, podizanjem zavije i svojim vakufom za njeno izdr`avanje, udario temelje kasabe koja nosi njegovo ime. Ali-dede Iskender je poginuo u borbi sa lokalnim razbojnicima. Uvakufio je ukupan prihod svoje zavije, na ~ijem je mjestu sin mu Ali-hod`a podigao d`amiju, kojom je obuhvatio i o~ev mezar. Stara d`amija u SkenderVakufu bila je jedina u Bosni unutar koje se nalazio ne~iji grob. Kao pravni termin, odnosno stupanj u slu`benom klasificiranju osmanskih naselja, kasaba je nerazdvojno vezana sa idejom i funkcijom d`amije. Tokom povijesti islama d`amija je kao mjesto zajedni~ke molitve postala sveta, ali se ipak nikada nije izgubio njen prvobitni karakter javnog sastajali{ta, gdje su se raspravljala i rje{avala pitanja koja se ti~u datog muslimanskog d`emata kao cjeline. U mnogim mjestima u Bosni prve d`amije su podizane kao carske zadu`bine, bilo u ime ili u slavu pojedinih sultana.
186

Podizanje ovih carskih d`amija pokazuje da je osmanska dr`ava bila neposredno zainteresirana i uklju~ena u osnivanje i izgradnju gradskih naselja. Negdje Osmanlije planski podi`u potpuno novi grad muslimanskoorijentalnog tipa, a negdje se muslimanska naselja sa orijentalnom arhitekturom i islamskim kulturnim ustanovama naslanjaju na ve} postoje}e srednjovjekovne varo{i, trgovi{ta ili tvr|ave. Tipi~an primjer dva takva grada su Sarajevo i Zvornik, budu}a sjedi{ta Bosanskog i Zvorni~kog sand`aka, ~iji urbani razvoj pada u prve decenije osmanskog prisustva i vlasti u Bosni. U Sarajevu i Zvorniku su podignute prve dvije carske d`amije u Bosni, obje u slavu sultana Mehmeda II Fatiha. Sarajevo je bilo potpuno novi grad, planski podignut, bez neposredne veze i kontinuiteta sa obli`njim srednjovjekovnim trgovi{tem Vrhbosna. Tako je u budu}em Sarajevu, kao prvi objekat, planski 1457. podignuta Careva d`amija. Kako je trg Vrhbosna, poznat i pod imenom Utorkovi{te, po pazarnom danu koji je tu odr`avan utorkom, imao veoma mali zna~aj, to se Sarajevo u svakom pogledu smatra novim naseljem. Nasuprot tome, u Zvorniku je Careva d`amija podignuta unutar srednjovjekovne tvr|ave, oko koje se razvila prva istoimena muslimanska mahala. Kasnije je po nare|enju Sulejmana Veli~anstvenog u Zvorniku podignuta jo{ jedna d`amija. Ova d`amija, zvana Sulejmanija, za razliku od Fatihove d`amije u tvr|avi, podignuta u podgra|u i kao takva je predstavljala po~etak izgradnje muslimanskog naselja, koje se naslanjalo na srednjovjekovnu varo{. Br`i urbani razvoj Zvornik do`ivljava od 1530, kada je tada{nji zvorni~ki sand`ak-beg Bah{i-beg, u okviru svoga vakufa, pored vodovoda izgradio i zaviju, koja je djelovala kao musafirhana i javna kuhinja. Bah{i-beg je, u okviru istog vakufa, podigao most na rijeci Drinja~i, 15 kilometara ju`no od Zvornika, i pored njega karavansaraj. Za vrijeme vladavine Fatihovog sina Bajezita II (14811512) podignute su carske d`amije u Fo~i, Rogatici, Vi{egradu, Srebrenici, Travniku, Prozoru i Pruscu (Akhisaru). U Pruscu, koji se vremenom razvio u jedno od glavnih `ari{ta arapskoislamskih znanosti u Bosni, vrlo je rano podignuta jedna zavija ili tekija. Po svom prvobitnom karakteru tu je bila i musafirhana u slu`bi tada{njih prometnica. Tekija u Pruscu morala je biti podignuta ve} u prvoj polovini XVI st. jer se u jednom popisu iz 1574. navodi da je odre|eno obradivo zemlji{te jo{ "odranije bilo zavje{tano za odr`avanje mosta, karavansaraja i zavije u blizini Akhisara, vakufske ustanove predaka Omer-bega, sina Malko~-begova". Za kratkotrajne, ali vrlo uspje{ne vladavine Selima I (15121520) podignute su u njegovu slavu d`amije u Kne`ini, Te{nju i Doboju. Najve}i broj carskih d`amija podignut je po nare|enju i u ime Sulejmana I Veli~an187

stvenog. Tada su izgra|ene d`amije u Jajcu, Banjoj Luci, Donjoj Tuzli, Bijeljini, Gradi{ci, Kamengradu, Oborcima (nekad kasaba, a danas selo kod Donjeg Vakufa), Glamo~u, Drni{u (u sand`aku Klis) i Dobrunu na Drini. Kasaba D`esri Kebir (Veliki Most), dana{nji KulenVakuf na Uni, osnovan je podizanjem d`amije sultana Ahmeda I (16031617), ina~e graditelja ~uvene Plave d`amije u Istanbulu (Sultan Ahmet cami). Ovdje se radilo samo o prvim d`amijama, ~ijim je podizanjem ozna~en po~etak urbanog razvoja navedenih gradova. U osmanskim defterima su obi~no prema carskim d`amijama bilje`ene i ozna~avane prve gradske mahale. Najstarije d`amije u pojedinim mjestima bilje`ene su obi~no kao "~asne d`amije" (d`ami {erif) ili prosto "stare d`amije" (d`ami atik). Tako su u nekim kasabama prve mahale u defterima iz XVI st. jednostavno upisivane kao Mahala ~asne d`amije (Mahalle cami-i {erif) ili Mahala stare d`amije (Mahalle cami-i atik). Osmanlije su u Bosni zatekle nekoliko srazmjerno razvijenih srednjovjekovnih varo{i, uglavnom rudarskih mjesta i trgovi{ta, koja u prvim decenijama nove vlasti uglavnom nisu mijenjala svoju zate~enu urbanu fizionomiju. Takva su mjesta u prvom redu bila Fojnica, Kre{evo, Srebrenica, Kraljeva Sutjeska, Visoko, Olovo, Gornja i Donja Tuzla. U svim ovim mjestima postojali su franjeva~ki samostani i crkve, pa je u njima proces {irenja islama tekao sporo. U urbanom pogledu ova su naselja mirovala ili opadala. Nova, muslimanska naselja su obi~no podizana pored ovih starih rudarskih mjesta i varo{i, a ne unutar njih samih. Tako te stare varo{i vremenom postaju rubna ili prigradska naselja novopodignutih kasaba. Izuzetak su u tom pogledu u prvo vrijeme bili Visoko i Olovo, gdje srazmjerno rano dolazi do pojave prihvatanja islama od strane samog varo{kog stanovni{tva, pa se ova dva naselja iznutra mijenjaju i razvijaju u nove gradove muslimanskoorijentalnog tipa. Br`oj urbanizaciji Visokog poseban doprinos dao je Ajas-beg, koji je u tri maha bio bosanski sand`ak-beg: 147075, 1477. i 1483. Ajas-beg je vjerovatno bio porijeklom kr{}anin, po{to mu se kao ime oca navodi Abdulah (Bo`iji rob) {to se ~esto susretalo kod mnogih muslimana koji nisu `eljeli da im se spominje nemuslimansko o~evo ime. On je u Sarajevu podigao jednu d`amiju i hamam, a u Visokom tako|er hamam, te bazar sa du}anima i jednu tekiju. U popisu iz 1489. navodi se da je "umrli Ajas-pa{a" zavje{tao "svojoj tekiji na samom bazaru" (tj. u Visokom) jedan bostan (ba{~u) i jednu njivu. Prema istom popisu, Visoko je tada imalo {est mahala sa 221 ku}om i 33 neo`enjena mu{karca. Od toga muslimanskih je bilo samo 10 ku}a, sa 11 mud`ereda (neo`enjenih). Svi su muslimani bili zabilje`eni kao novi, tj. izravnog kr{}anskog porijekla.
188

U starim rudnicima srebra i zlata Kre{evu, Fojnici i De`evici proizvodnja je stalno opadala. U Fojnici je petina od proizvedenog zlata 1541. godine iznosila 37.868 ak~i, a krajem XVI st. spala je na svega 2.413 ak~i, dok se srebro potpuno prestalo proizvoditi. Vare{ki rudnici `eljeza radili su do oko 1552. godine. Osmanlije su 1571. obnovile proizvodnju u rudniku Stari Majdan (kod Sanskog Mosta) u tada{njem sand`aku Klis. Rudnik je o`ivljen radi ratnih potreba, pa su u njemu od dobijene rude odmah livena topovska zrna. Na podru~ju hercegova~kog sand`aka radio je do pred kraj XVI st. jedino rudnik `eljeza u ^ajni~u. U jednom dokumentu iz 1585. spominje se da vlasti ometaju proizvodnju ovom rudniku, upli}u}i se u poslove rudara, odnosno rudarskih poduzetnika. Osim `eljeznog obrta, ^ajni~e je u to vrijeme, kao kasaba sa preko 200, ve}inom muslimanskih ku}a, bilo vrlo `ivo zanatsko i trgova~ko sredi{te. I u novim prilikama primat u proizvodnji srebra zadr`ala je Srebrenica, nekada najve}i i najzna~ajniji rudnik i rudarski grad u Bosni. U tre}oj deceniji XVI st. godi{nja renta od rudnika i kovnice u Srebrenici iznosila je 477.032 ak~e, a 1548. godine taj se prihod pove}ao na 508.829 ak~i. Rudnik Sase u blizini Srebrenice davao je u razdoblju 15201535. godine ukupan prihod u vidu rente od 220.399. ak~i, a 1548. samo 82.541 ak~u. Daleko br`i razvoj od starih rudarskih mjesta i trgova u Bosni su imali novopodignuti gradovi. Dva prva naselja koja su u Bosanskom sand`aku dobila status kasabe bili su Novi Pazar i Sarajevo. Upravo se iz te ~injenice najbolje mo`e sagledati zna~aj vojnih i trgova~kih puteva za razvoj gradova. Novi Pazar (Yeni Pazar) utemeljen je sredinom XV st. u blizini srednjovjekovnog trgovi{ta Ras, kao veoma zna~ajna strate{ka ta~ka na putu koji je povezivao Skoplje sa "zapadnim stranama" ili Bosanskim kraji{tem, odnosno Sarajevom kao njegovim sredi{tem. Oba ova grada utemeljio je skopski, a kasnije bosanski kraji{nik Isa-beg Ishakovi}. Novi Pazar se u po~etku br`e razvijao nego Sarajevo. Tako je 1489. Novi Pazar imao 221, a Sarajevo 199 doma}instava. Od kraja tre}e decenije XVI st. po~inje nagli uspon Sarajeva, dok je Novi Pazar ve} oko 1528. dostigao vrhunac svog tada{njeg urbanog razvoja. Novi Pazar je tada imao 16 muslimanskih i ~etiri kr{}anske mahale, sa ukupno 582 doma}instva. Ve} 1540. u Novom Pazaru je bilo 17 ku}a manje nego 1528. godine. Istovremeno je Sarajevo ve} bilo srazmjerno veliki grad, sa apsolutnom ve}inom muslimanskog, bo{nja~kog stanovni{tva. U gradu je bilo 1.112 muslimanskih doma}instava, sa 572 neo`enjena punoljetna mu{karca, jednom udovicom i jednim vojnukom, vjerovatno poturom. Kr{}anskih ku}a bilo je svega 15, sa osam ba{tina, 16 udovica i dva vojnuka. Zna~i da je odnos gradskog stanovni{tva bio 96,77 % muslimana, prema svega 3,23 %
189

kr{}ana. U selima Sarajevske nahije odnos stanovni{tva bio je 93,75 % muslimana i 6,25 % kr{}ana. To zna~i da je u ukupnoj vjerskoj strukturi stanovni{tva Sarajeva i okoline 1530. godine bilo 94,56 % muslimana i 5,44 % kr{}ana. Muslimansko stanovni{tvo je zapravo bilo isklju~ivo doma}eg, slavenskog porijekla. Me|u muslimanima obi~no bi se na{la tek dvatri stranca. Tako se 1489. me|u sarajevskim muslimanima navode samo dvojica stranaca: Skender Karamanli, kao tada{nji bosanski muftija i neki Mustafa Kuman. Defter iz 1570. me|u muslimanima u Sarajevu bilje`i tako|er samo dvojicu stranaca. To su neki Kasim iz Istanbula i Jusuf, sin Mustafe iz Anadolije. Razlozi urbanog zaostajanja Novog Pazara i na drugoj strani uspona Sarajeva le`e u promjenama i pomjeranju geopoliti~kih i strate{kih, te privrednih prilika i okolnosti do kojih je do{lo poslije Moha~ke bitke i sloma Ugarske 1526. godine. Samo dvije godine kasnije pala je pod osmansku vlast Jaja~ka banovina, kao posljednje ugarsko upori{te u Bosni. Ovim doga|ajima granice osmanske Bosne pomjerene su daleko na sjever, u Slavoniju. Istovremeno su ostvarene pretpostavke za dalje {irenje granica, prema Pounju, Lici i Dalmaciji na zapadu i jugozapadu. Politi~ke prilike u Bosni su u~vr{}ene, {to dovodi do ubrzanog procesa {irenja islama. [to se Sarajeva kao grada ti~e i sela Sarajevske nahije, taj je proces ustvari zavr{en do 1604. godine. Sarajevo se ve} razvilo u srazmjerno veliki grad, sa 91 muslimanskom i jednom kr{}anskom mahalom, nazivanom Varo{. Grad je ukupno brojao 4.225 ku}a, od ~ega 4.080 muslimanskih i 1.426 mud`ereda. U Varo{i je bilo ukupno 145 ku}a, od kojih 141 kr{}anska i samo ~etiri jevrejske. Prema vjerskoj strukturi u Sarajevu je 1604. godine bilo 96,79 % muslimana, u odnosu na svega 3,21 % nemuslimana. U selima i trgovima Sarajevske nahije muslimani su ~inili ~ak 99,52 % stanovni{tva, u odnosu na samo 0,48 % kr{}ana. To zna~i da su po~etkom XVII st. sela u bli`oj i daljoj okolini Sarajeva zapravo bila isklju~ivo muslimanska. Sre|ivanje vojnopoliti~kih prilika u Bosni do kraja tre}e decenije XVI st. tako|er dovodi do br`eg razvoja gradske privrede i trgovine. To opet podsti~e otvaranje novih putnih pravaca, odnosno izgradnju putne mre`e, sa odgovaraju}om infrastrukturom. Glavni objekti te infrastrukture bili su hanovi, karavansaraji, ali i dervi{ka skloni{ta (zavije ili tekije), mostovi i odredi derbend`ija, koji su radi sigurnosti putnika i robe ~uvali planinske prevoje i klance, mostove i rije~ne gazove. Sredinom XVI st. dr`ava je imenovala za derbend`ijsku slu`bu 2.288 seoskih porodica u Anadoliji i 1.906 na Balkanu, uklju~uju}i i Bosnu. Po gradovima su kroz sistem imareta i vakufa podizane musafirhane, bezistani i bazari, du}ani te drugi objekti koji su slu`ili unapre|enju trgovine, prometu ljudi i roba i protoku novih
190

vijesti. Prema histori~aru Halilu Inalciku, u Bosni i Hercegovini je tokom osmanske vladavine podignuto 18 karavansaraja, 232 musafirhane, 32 hana, 10 bezistana i 42 mosta, me|u kojima se nalaze i Stari most u Mostaru, Vi{egradska }uprija, Arslanagi}a most u Trebinju, Kozja }uprija u Sarajevu i drugi. Podatak o svega 32 hana mogao bi se vjerovatno odnositi samo na hanove koji su podignuti i izdr`avali se iz sredstava carskih vakufa. Stvarni broj hanova u Bosni je bio znatno ve}i. Tako Hamdija Kre{evljakovi} poimeni~no navodi 134 naselja koja su u Bosni dobila ime po hanu. Najvi{e takvih mjesta, ukupno 19, nalazi se na podru~ju op}ine Rogatica. Zatim slijede Sarajevo sa 15, Bugojno sa 14 takvih naselja i lokaliteta, Vlasenica sa 13, Banja Luka sa 9, Visoko sa 8, Fo~a i Travnik sa po 6, Vi{egrad i Srebrenica sa po 5, Mostar sa 4, Bosanska Gradi{ka i Klju~ sa po 3, @ep~e, Zvornik, Prnjavor, Te{anj i VarcarVakuf sa po dva. Po jedan toponim koji ukazuje na nekada{nje postojanje hana nalazi se na podru~ju op}ina Stolac, Glamo~, Livno, ^ajni~e, Nevesinje, Biha}, Bijeljina, Br~ko, Derventa, Konjic, Ljubu{ki, Maglaj i Kladanj. Pored toga, u ~asu Austrougarske okupacije (1878) samo u Sarajevu bilo je ravno 50 hanova, koje Kre{evljakovi} pojedina~no navodi i opisuje. Hanovi po gradovima su bili zna~ajne, ne samo privredne nego i dru{tvene ustanove. Osim {to su slu`ili trgovini, obrtu i saobra}aju, hanovi su u svakoj ~ar{iji bili sredi{ta politi~kog `ivota i okupljanja. Bez ~ar{ije nema kasabe ni grada, a na drugoj strani, ~ar{ija bez hana nije ~ar{ija. To se vrlo lijepo vidi iz Duvanjskog arzuhala, stihovane molbe na bosanskom, upu}ene vlastima, koju je sastavio Mehmed-aga Pru{~anin. On je sa jednom grupom vojnika poslat oko 1740. u Duvno da ~uva granicu prema mleta~koj Dalmaciji. Tjeskobu vojni~kog `ivota u pustom mjestu bez ~ar{ije i hana Mehmed-aga izra`ava stihovima: "Stjera{e nas u Duvno, / Kano konje u guvno, / Ni ~ar{ije ni hana, / A nestade duhana, / Ve} pijemo smrdana, / Razumite gospodo!" O zna~aju hana za urbani razvoj i fizionomiju svakog muslimanskoorijentalnog grada najbolje svjedo~i ~injenica da je od utemeljenja Sarajeva (1462) pa do sredine XVI st. u Bosni svaki ve}i i znamenitiji vakuf, uz ostale objekte, obavezno imao han, u kojem su do pred kraj XVII st. sve usluge putnicima u pravilu bile besplatne. Kada su nakon Velikog be~kog rata (16831699) mnogi vakufi ostali bez prihoda sa velikih zemlji{nih posjeda u Slavoniji i Ugarskoj, dolazi do komercijaliziranja hanova. Da bi se odr`ali, vakufi izdaju svoje hanove u zakup. U posljednjim decenijama XVIII i po~etkom XIX st. hanovi i njihove kahve postaju stjeci{ta doma}ih janji~ara i svih drugih nezadovoljnika i
191

protivnika reformi sultana Selima III i Mahmuda II. Time han kao ustanova, pored op}e dru{tvene, dobija i politi~ku dimenziju i funkciju. Trojica istaknutih sarajevskih janji~arskih prvaka dr`ali su po~etkom XIX st. u zakup tri najstarija i najve}a trgova~ka hana. Tako je han Kolobaru, koji je sagra|en jo{ prije 1462, dr`ao u zakup Ibrahim bajraktar Pinjo, dok je zakupac Novog hana, koji je pripadao Gazi Husrev-begovu vakufu, bio neki \ul Mustafa. Han je upravo po njemu dobio ime \ulov ili ~e{}e \ulagin han. Drugi novi han, koji je tako|er pripadao Gazi Husrev-begovu vakufu, u zakup je dr`ao Ibrahim-aga Mori}, pa je tako ovaj han i prozvan Mori}a han. O politi~koj ulozi i zna~aju ovih hanova i njihovih zakupaca u tim nemirnim vremenima govori se u narodnoj pjesmi. Naime, u njoj se kazuje o tome kako je Abdurahman-pa{a isjekao sarajevske ba{e, gdje njegov terd`uman (tuma~) na jednom mjestu ka`e: "Ono ti je Pinjo bajraktare, / kahva mu je na srid Kolobare, / kada ho}e age Sarajlije, / kada ho}e da ~ine vije}e, / oni ne i|u muli na me{}emu, / nego i|u Pinji bajraktaru." Hanovi su ipak u prvom redu bili privredne ustanove. Oni su slu`ili za prihvat, odmor i preno}i{te razli~itih putnika, kirid`ija i njihovih karavana. Pored toga, u hanovima se vremenom sve ~e{}e obavljala trgovina. U tom su smislu kori{teni, kako hanovi u ~ar{iji, tako i oni pri ulazu ili izlazu iz grada. Poznati prigradski hanovi bili su Boji}a han, na ulazu u Banju Luku iz pravca Gradi{ke, te Cicin han na Soukbunaru, na trebevi}kim prilazima Sarajevu. U hanovima je bilo posebno `ivo uo~i redovnih sedmi~nih pazarnih dana i godi{njih sajmova ili va{ara. Tih su dana razni preprodavci, zvani pretrge, kupovali po hanovima robu od trgovaca i seljaka i dalje je kr~mili u ~ar{iji. Bilo je trgovaca koji su odsjedali u hanu po nekoliko sedmica ili mjeseci. Obi~no bi dr`ali po dvije sobe, od kojih im je jedna slu`ila za stanovanje, a druga za skladi{te ili lager. Tu su ili kupovali odre|enu robu i dalje je otpremali svojim kompanjonima, ili prihvatali i skladi{tili robu radi preprodaje. Ta je praksa rano zavedena. Tako splitski trgovac Marko Kavanjin ve} 1605. pi{e iz Sarajeva svome bratu kako jo{ nije dobio lagera u hanu i javlja mu koja roba dobro ide te koliko se na ~emu mo`e zaraditi. Posebno isti~e da se na opijumu mo`e "sto nasto" zaraditi. Osim u Sarajevu, takvih trgova~kih hanova bilo je u Banjoj Luci, Mostaru i Fo~i, a tako|er u Kre{evu, Fojnici i Vare{u, gdje su demird`ije odsjedale po mjesec i vi{e dana, dok se ne podmire. Bilo je demird`ija, ne samo iz Sarajeva i drugih bosanskih gradova nego i trgovaca `eljeznom robom iz Albanije i Srbije. Gotovu robu po hanovima su prodavale obi~no najsiroma{nije zanatlije, koje nisu imale du}ana u ~ar{iji, posebno u zimskim mjesecima i u vrijeme }esatluka (krize).
192

Trgova~ki promet u Bosni je posebno o`ivio u vrijeme kontinentalne blokade, koju je ukazom od 21. IX 1806. zaveo Napoleon, zabraniv{i evropskim zemljama svaku trgovinu sa Engleskom, kako bi je ekonomski slomio. U Bosni je posebno o`ivjela trgovina pamukom pa je Sarajevo postalo sredi{tem za promet tom robom. Pamuk je u velikim karavanima stizao iz Izmira i Soluna. Iz Sarajeva je dalje, preko Livna, otpreman za Split i preko Kostajnice za Trst. Francuzi su za svoje potrebe zakupili cijeli han Kolobaru, koji francuski konzul u Travniku Pierre David (u Andri}evoj Travni~koj hronici @an Davil) spominje u svojoj slu`benoj prepisci kao "Han des francais". Pored toga, Francuzi su 1811. otvorili svoju trgova~ku firmu u Sarajevu, koju je odlu~no vodio Jacques Fresine. Po hanovima, du` puteva kojima se prenosio pamuk, same su kirid`ije potkradale robu, a ponegdje i zalagale dio tovara koji bi im bio povjeren. Osmanske vlasti su ih ka`njavale, ali to nije mnogo pomoglo. Usljed tih i drugih neprilika i smetnji u trgovini, Francuzi su 1813. napustili Sarajevo, a op}i je promet robe i novca znatno opao. Jo{ je sultan Fatih {irom Carstva podigao velik broj razli~itih zdanja namijenjenih razvoju i unapre|enju prometa, za ~ije je odr`avanje uvakufio ogromnu imovinu. Svojom vakufnamom sultan Fatih je odredio da se prema svim putnicima koji odsjednu u hanu ili karavansaraju koji su njegova zadu`bina, mora lijepo postupati i da se svim njihovim potrebama ima udovoljiti. U hanovima su se, najdu`e do tri dana, besplatno dobijali smje{taj i hrana, a potom su putnici morali nastaviti put. U velikim karavansarajima posluga je prihvatala i smje{tala sve putnikenamjernike, bez obzira na njihovu vjeroispovijest i zemlju iz koje su dolazili. Po zalasku sunca svaki gost je dobijao }asu ~orbe, veknu hljeba i svije}u. Istovremeno je svakom konju davana po torba zobi. Poslije ve~ernje molitve, karavansarajska muzika bi svirala pove~erje, nakon ~ega bi se zatvarale kapije. Ujutro, prije otvaranja kapije, upravnik karavansaraja bi po obi~aju glasno upitao sve goste da li im je tokom no}i {ta nestalo. Ako bi propustio da to u~ini, upravnik je smatran odgovornim za svaku nestalu stvar, pa je {tetu morao sam nadoknaditi. Tako je bilo u bolje ure|enim karavansarajima i musafirhanama, koji su uz to izdr`avani iz prihoda imu}nih vakufa. Gazi Husrev-beg je u svojoj vakufnami iz 1531. odredio da se u njegovoj musafirhani svaki putnik ~im do|e ponudi medom i hljebom. Ali nije svuda bilo tako. Obi~ni karavansaraji sastojali su se u pravilu od dvije velike prostorije, sa stropnom ventilacijom: jedna je bila za putnike, a druga za konje, kola, deve i mule. Prostorija za putnike sastojala se od ve}eg broja ognji{ta, ugra|enih u podignute zidove. Po tim zidovima ljudi bi po redu dolaska razastirali svoju kabanicu ili
193

sed`adu, a kao jastuk i pokriva~ slu`ili su im obi~no konjsko sedlo i vlastita dolama. Za no}enje i kuhanje nije se ni{ta pla}alo. Od onoga "koji vodi brigu o tome da otvara i zatvara karavansaraj" mogla su se kupiti drva, sijeno i `ito, {to se odmah i pla}alo. To se radilo zato da putnik "mo`e sljede}eg jutra da otputuje u koji god sahat ho}e". Opis takvih hanova ostavili su austrijski carski kuriri Jacob Betzek, koji je 1564. putovao od Beograda prema Istanbulu, te izaslanik cara Ferdinanda II, Atanasije Grgi~evi}, koji uz to dodaje da se "u cijeloj Ma|arskoj podvrgnutoj Tur~inu i po cijelom Ilirikumu" nalaze karavansaraji. Angier Ghiselin von Busbecq, koji je od 1553. do 1562. bio na Porti ambasador Svetog rimskog carstva njema~ke narodnosti, ka`e u jednom pismu da se klonio takvih smje{taja. Najvi{e mu je smetalo {to je tu svako svakome bio na o~ima. Tu je svako radio sve otvoreno i niko ni na kog nije pri tome obra}ao pa`nju. Me|utim, pisao je Busbecq, kad bi se on pojavio sa svojim pratiocima, onda bi "svi Turci upirali o~i u nas i ~udili se na{em vladanju i na{im obi~ajima". Nasuprot tome, rado je svra}ao u "turske gostinjce", za koje je na{ao da su "vrlo udobni i lijepo gra|eni". Tu je svako imao "posebnu sobu za spavanje", a gostoprimstvo se nije uskra}ivalo nikome, "bio on kr{}anin ili `idov, imu}an ili siroma{an". Njemu se samom ~esto ~inilo da je u njima "dostojanstveno do~ekan kao u kakvoj kraljevskoj pala~i". Tu su gosti dobijali besplatno hranu, obi~no gusto ukuhanu je~menu ka{u sa komadom mesa, hljebom i medom. Busbecq pi{e da se u po~etku ne}kao da to uzme, ali kada je iz pristojnosti jedanputdvaput probao, ta mu se "hrana doista svidjela". Od tada je redovno objedovao u musafirhanama jer "ta vrsta ka{e, osim {to je Galen preporu~uje kao vrlo zdravu, ima i ugodan ukus". Od nekih tridesetak karavansaraja u Bosni, dva su se nalazila u Sarajevu. Prvi je bio Skender-pa{in, koji je izgra|en oko 1500. na lijevoj obali Ko{evskog potoka, pri njegovom u{}u u Miljacku. Ovaj karavansaraj je vjerovatno izgorio 1697. kada je Eugen Savojski spalio Sarajevo. Drugi je bio Kemal-begov, koji se nalazio u blizini ^ekrek~ijine d`amije na Ba{-~ar{iji. Sagra|en je oko 1530. i vjerovatno je imao istu sudbinu kao i Skender-pa{in karavansaraj. Poznat je Ferhad-pa{in karavansaraj u Banjoj Luci, sagra|en 1587, koji se nalazio preko puta njegove d`amije. Bio je ~vrsto gra|en, a vrijeme njegove propasti se ne zna. U Priboju na Limu je tako|er bio veliki karavansaraj, koji je 1582. sagradio ~ajni~ki dobrotvor Sinan-beg. Poznati hrvatski kulturni radnik Abel Luk{i}, koji je odmah po okupaciji BiH (1878) objavio u Pragu jedan opis Bosne sa potpunim leksikonom naseljenih mjesta (Neueste Beschreiburg und vollstndiges OrtsLexicon von Bosnien und der Herzegovina), mogao je samo utvrditi da kara194

vansaraja, "koje su osnivali i izdr`avali pobo`ni muslimani u doba sre}e i bogatstva Osmanlija, ima u Bosni jo{ malen broj". Trgovini i obrtu te li~nim potrebama gradskog stanovni{tva, slu`ila su tako|er razna druga zdanja koja su bila sastavni dio ve}ine bosanskih ~ar{ija. To su pored hanova, karavansaraja i musafirhana bili brojni du}ani razli~itih esnafa, magaze, daire (skladi{ta), mlinovi, stupe i druge radionice. U ve}im gradovima su, pored ostalog, postojali i bezistani. Bezistani su bili ~vrste, kamenom zidane zgrade presvo|ene kupolama. U Bosni je bilo {est bezistana, tri u Sarajevu, jedan u Banjoj Luci i dva u Travniku. Ova tri grada su u dugom razdoblju, naizmjeni~no, bili sjedi{ta bosanskog sand`ak-bega, odnosno od 1580. beglerbega ili bosanskog vezira. Sama rije~ bezistan je arapskoperzijska slo`enica u zna~enju mjesta (perzijski stan) gdje se prodaje platno (arapski bez). Tako je ve} spominjani Brusabezistan, koji je u Sarajevu podigao veliki vezir Rustem-pa{a Opukovi}, dobio svoje ime po tome {to se u njemu prodavala svila i svilena roba iz Burse. U vrijeme kada je 1551. Rustem-pa{a podigao Brusabezistan kao svoj vakuf, u Sarajevu su ve} postojala dva bezistana. Prvi bezistan u Sarajevu, odnosno u Bosni, podigao je kao svoju zadu`binu Mehmed-beg, sin utemeljitelja Sarajeva Isa-bega Ishakovi}a. Mehmed-begov bezistan je sagra|en odmah do Kolobara hana, koji je pripadao Isa-begovu vakufu. Kupole Mehmed-begova bezistana su se uru{ile u velikom po`aru prilikom upada Eugena Savojskog u Sarajevo 1697. godine. Bezistan je nakon toga natkriven drvenim krovom. Ovaj bezistan je do temelja izgorio u velikom po`aru koji je zahvatio sarajevsku ~ar{iju 9. VII 1842. godine. Prema poznatom hroni~aru Sarajeva i Bosne, Salih-ef. Had`ihusejnovi}u Muvekitu, koji je zapamtio taj po`ar, tada je u jednom danu u ~ar{iji izgorjelo preko dvije hiljade raznih objekata. Na mjestu Mehmed-begovog bezistana vremenom je izgra|en poslovni kompleks od oko 60 du}ana, koji je bio poznat pod imenom Trgovke ili Pazarbule. Trgovke su, sa obrazlo`enjem da je "stara ekonomska nit prekinuta", sru{ene 1949, ali su u procesu revitalizacije Ba{~ar{ije obnovljene sedamdesetih godina. Po~etkom ~etrdesetih godina XVI st. podignut je iz sredstava Gazi Husrev-begova vakufa bezistan sa karavansarajem, poznat pod imenom Ta{lihan. Gazi Husrev-begov bezistan podignut je na oko 50 metara zapadno od njegove ~uvene d`amije. U njemu i njegovih 52 du}ana prodavala se razna tekstilna, uglavnom pamu~na i svilena roba, ali i drugi manufakturni proizvodi. Tom su robom u samom bezistanu trgovali isklju~ivo muslimani i jevreji. Vanjski du}ani Gazi Husrev-begova bezistana pripadali su kujund`ijskom esnafu, gdje su du}ane imali i mjenja~i zlatnog novca i sarafi.
195

Kujund`ijski esnaf je bio konfesionalno mje{ovit, pa su u sklopu bezistana svoje du}ane, pored 34 muslimana, imali i majstori katolici, pravoslavni i jevreji. Zajedno sa Ta{lihanom, u kojem su svoje sjedi{te i radnje imali kako doma}i tako i strani trgovci, Gazi Husrev-begov bezistan bio je sve do Austrougarske okupacije "pravi centar bosanske trgovine". Oko 1587. prvi bosanski beglerbeg, Ferhad-pa{a Sokolovi} je kao svoju zadu`binu podigao u Banjoj Luci veliki bezistan. Evlija ^elebi je zabilje`io da u banjalu~koj ~ar{iji ima oko tri stotine du}ana i "tvrdo sazidan bezistan sa sto du}ana, gdje se i danas s obje strane provla~i gvozdeni lanac". Ovaj je bezistan vjerovatno izgorio 1690, kada je za vrijeme Be~kog rata jedan ve}i odjel austrijske vojske iz Po`ege iznenadnom provalom djelomi~no zauzeo i spalio Banja Luku. Najzad, u Travniku su 1757/58. tada{nji bosanski namjesnici ]amil Ahmed-pa{a i Mehmed-pa{a Kukavica podigli iz sredstava svojih vakufa dva manja bezistana, jedan u Donjoj a drugi u Gornjoj ~ar{iji. U odnosu na sarajevske i banjalu~ke bezistane, to su bile skromne gra|evine, zidane u vrijeme opadanja vojne i privredne mo}i Carstva, pa time i Bosne kao njegove isturene zapadne pokrajine. S obzirom na ~injenicu da se, u skladu sa islamskim propisima, velika pa`nja poklanjala li~noj higijeni, to su javne banje ili hamami spadali me|u najomiljenije objekte po ~ar{ijama bosanskih gradova. Bo{njaci su bri`ljivo njegovali kult vode, o ~emu svjedo~e brojne ~esme i vodovodi {irom Bosne, koji su podizani na op}u korist, za `edne, ali i za du{e umrlih i poginulih ({ehida). O tome svjedo~e natpisi na mnogim ~esmama. U raznim varijantama, sa manje ili vi{e pjesni~kog dara, na natpisima mnogih ~esmi je izra`ena misao i ispisana kuranska poruka da je Bog "sve `ivo od vode stvorio" ili da je "lijepa ~esma voda `ivota". Potom je na natpisu uklesano ime vakifa ili dobrotvora koji je podigao ~esmu, obi~no sa `eljom i porukom da mu onaj ~ija nafaka bude da iz te ~esme popije makar jedan gutljaj vode, u~ini dovu (blagoslov) ili da mu po`eli mjesto u d`enetu. Me|u graditeljima ~esmi kao dobrotvori se ~esto javljaju i `ene. ^esme su obi~no podizane po mahalama, kao rezidencijalnim dijelovima grada, dok su po ve}im i bogatijim ~ar{ijama pored obi~nih ~esmi gra|eni i sebilji (ve}e ~esme u obliku ku}ice). U dvori{tima ve}ih d`amija podizani su {adrvani. Evlija ^elebi je 1659. zabilje`io da na nekoliko mjesta u Sarajevu postoje "vru}e ~esme". Jednu takvu ~esmu izri~ito spominje kraj Begove d`amije. Sve ~esme, sebilji i {adrvani smatrani su op}im dobrom i njima su se koristili i slu`ili svi stanovnici, bez ikakve razlike. Vru}e ~esme su bile izuzetak od tog pravila i njima su se koristili isklju~ivo muslimani. Takve su se ~esme nalazile pri d`amijama i slu`ile su za ugodno uzimanje abdesta
196

zimi. Voda se grijala u kazanima i pu{tala kroz cijevi koje su za tu svrhu bile posebno izra|ene. Prema Hamdiji Kre{evljakovi}u u 42 gradska naselja na podru~ju dana{nje Bosne i Hercegovine postojao je prije 1878. po jedan ili vi{e hamama. Samo u Sarajevu bilo je sedam hamama, od kojih je najstariji Isa-begov, podignut 1464. godine. U Fo~i su bila ~etiri hamama, u Travniku tri, Mostaru, Banjoj Luci i Br~kom po dva itd. Hamami su u pravilu projektirani, odnosno gra|eni na formu jednostavnijih d`amija, sa sredi{njim svodom, okru`enim sa vi{e malih kupola. U mjestima gdje je bilo vi{e hamama, jedan ili dva su bili `enski hamami. Tamo gdje je bio samo jedan hamam, bili su odre|eni dani i sati u kojima su hamam mogli koristiti mu{kraci, odnosno `ene. U dane ili sate kada su samo `ene koristile hamam, one bi vje{ale odje}u preko vrata kao upozorenje mu{karcima da ne prilaze. Mu{karci su i{li u jutarnjim satima u hamame, a poslije kupanja na posao. @ene bi obi~no prvo posvr{avale ku}ne poslove, pa onda odlazile na kupanje. Mu{karci su i{li pojedina~no u hamam, a `ene u pravilu u dru{tvu sa vi{e drugih `ena. Ima vi{e narodnih pjesama koje svjedo~e o takvim `enskim posjetama hamamu: "Hvalila se [ari}a kaduna, / u hamamu me|u kadunama" Ili, na drugom mjestu: "Hvalila se Alibegovica, / u hamamu me|u hanumama" itd. U mnogim mjestima hamami su podizani u neposrednoj blizini hana, kako bi bili na usluzi i putnicimanamjernicima. Tako se u narodnim pojesmama ~esto spominju han i hamam zajedno: "Kad izgori {eher Sarajevo, / izgori{e hani i hamami, / sto du}ana i sto bazerd`ana" Pored javnih banja, muslimanske gradske ku}e su u pravilu imale ku}ne banje i hamamd`ike. Bogatije i ve}e ku}e su, pored toga, u dijelu ku}e koji se zvao divanhana (predsoblje, hodnik) imale i posebne abdesluke ili abdesthane, gdje su se prale ruke i vr{ilo obredno pranje prije namaza (molitve). Evlija ^elebi je zabilje`io u Sarajevu 1660. da je kod "odabranih ljudi" koji su ga pozivali na musafirluk ulazio u ku}ne banje i da su mu se "jako dopale". Bo{njaci su sate i dane, mjesece i godine ra~unali prema islamskom mjerenju vremena i islamskom kalendaru. Dan je bio podijeljen na dva dijela od po 12 sati. Sati su se brojali od zalaska sunca, tako da je jedan sat bio sat poslije zalaska sunca, a u zoru je bilo 12 sati. Tada su se po~injali ra~unati dnevni sati, tako da je u trenutku zalaska sunca ponovno bilo 12 sati. Takvo ra~unanje vremena u narodu se poslije austrougarske okupacije nazivalo "alaturka", za razliku od srednjoevropskog vremena, "alafranga". Ali bez obzira na sate, ljudi su svoje obaveze i svoj radni dan raspore|ivali i prilago|avali prema vremenu pet obaveznih dnevnih molitvi
197

("be{ vakat-namaz"). Za ve}inu muslimana kao radnih ljudi to je bio najprimjereniji vodi~ kada je rije~ o vremenu. Upravo radi tih obaveznih dnevnih molitvi, koje su padale u ta~no odre|eno vrijeme, muslimani su daleko vi{e od drugih naroda prou~avali astronomiju. Zato je pri svakoj ve}oj d`amiji u nekom mjestu postojala muvekithana, gdje se ustanovljavalo ta~no vrijeme namaza, po~etak i kraj posta te dolazak muslimanskih praznika. Kako su osobni satovi bili rijetki i skupi, to su u bosanskim gradovima podizane sahatkule da bi se ljudi mogli ravnati prema vremenu i obavezama. Sahatkule su se kao zadu`bine pojedinih vakifa (dobro~initelja) po~ele po Osmanskom carstvu podizati u drugoj polovini XVI stolje}a. Obi~aj postavljanja javnih satova Osmanlije su preuzele iz srednje Evrope. Prva sahatkula u Osmanskom carstvu podignuta je 1566. u Skoplju, gdje je donesen sahat iz tada osvojenog Sigeta. Prvu sahatkulu u Bosni podigao je Ferhad-pa{a Sokolovi} u Banjoj Luci, ne{to prije 1587. godine. Ubrzo potom izgra|ena je sahatkula u Sarajevu. U Travniku su podignute dvije sahatkule, a jo{ po jedna u Mostaru, Po~itelju, Livnu, Gra~anici, Jajcu, Pruscu, Te{nju, Trebinju, Gornjem i Donjem Vakufu, Fo~i, Maglaju, Prozoru, Nevesinju i Grada~cu. Sahatkule su u pravilu gra|ene u sredi{tu ~ar{ije, ali ima ih i u okrilju gradskih tvr|ava (Po~itelj, Te{anj, Trebinje, Maglaj i Grada~ac). Muslimanska ili hid`retska godina ima 354 dana. Sastoji se od {est lunarnih mjeseci od po 30 dana i {est mjeseci do 29 dana, {to zna~i da je za 11 dana kra}a od solarne godine. Tako se utvr|eni doga|aji u muslimanskom kalendaru svake godine pomjeraju za 11 dana unazad. Nova hid`retska godina po~inje prvog dana mjeseca muharrema i nije pra}ena nekim posebnim ceremonijalom. U novije vrijeme se eventualno u nekim d`amijama odr`avala akademija sa predavanjem o zna~enju i zna~aju Hid`re. Studenti Vi{e islamske {erijatskoteolo{ke {kole u Sarajevu su, primjera radi, svojevremeno redovno odr`avali takve akademije uo~i muslimanske Nove godine. Za po~etak ra~unanja muslimanske ere uzeto je preseljenje (hid`ra) Muhammeda a. s. i njegovih prvih sljedbenika iz Meke u Medinu, u petak 1. muharrema, odnosno 16. VII 622. godine. Sedamdeset godina kasnije, tre}i halifa Omer je uveo ra~unanje vremena po Hid`ri. Deseti dan muharrema jedan je od velikih vjerskih dana kod muslimana. Tog dana obavljaju se molitve u znak `aljenja i sje}anja na okrutno ubistvo "gospodara svih mu~enika" (sejjida) El-Husejna, mla|eg sina Hazreti Fatime i Hazreti Alije i unuka Muhammeda a. s. Desetog muharrema 61. godine po Hid`ri, odnosno 10. X 680, El-Husejn je kod Kerbele u Iraku, skupa sa oko dvije stotine ~lanova porodice i najodanijih sljedbenika, ubijen i sasje~en po nare|enju Jezida, sina Muavije i drugog halife iz dinastije
198

Emevija. [iije su ve} 686. godine zaveli obi~aj koji se pro{irio i me|u sunijama da se taj `alosni dan obilje`ava kao Jevmu-l-Kerbela (Dan Kerbele) ili Jevmu-l-a{ura (Deseti dan). U Bosni je taj dan posebno obilje`avan po tekijama me|u dervi{ima. Pored molitvi, Deseti dan se tako|er obilje`avao pripremanjem i slu`enjem posebnog jela koje su u Bosni jednostavno nazivalo ha{ure (arapski a{ura). To je ustvari jedna vrsta mije{anog kompota ili ho{afa od vo}a, zrnastog povr}a i `itarica. Prema {iijskoj tradiciji, jelo je moralo sadr`avati najmanje 77 takvih sastojaka, a po sunijskoj sedam. U Bosni se po obi~aju ha{ure spravljalo od malo suhih {ljiva, smokava, suhog gro`|a, jabuka, kru{aka, roga~a, tre{anja, narand`i, hurmi, vi{anja, oraha, p{enice, kukuruza, je~ma ili ger{la, bungura, pirin~a, so~iva ili le}e, ribizli, bamije itd. Bo{nja~ka usmena knji`evnost spominje ha{ure sa 44 do 70 vrsta vo}a, povr}a i `itarica. Ako ih se ne mo`e vi{e sabrati, onda mora biti najmanje sedam sastojaka ha{ure. Neki pisci smatraju da je broj sedam vezan za iscrpljene rezerve hrane koje je Nuh-pejgamber na{ao u svojim zalihama kada je njegova la|akov~eg kona~no pristala na Araratu. Nuh-pejgamber je u svojim zalihama na{ao jo{ svega sedam vrsta namirnica, od kojih je u znak zahvalnosti Bogu pripremio sve~ani objed. Vjerovatno je odatle me|u Bo{njacima u nekim krajevima Bosne bio obi~aj da se beri}eta radi uo~i muslimanske Nove godine nabavlja i kupuje sedam osnovnih `ivotnih namirnica, kao {to su bra{no od raznih `itarica, so, masno}a, pirina~, krompir, {e}er, suho vo}e ili druge namirnice, zavisno od prirode poljoprivrednih kultura koje su se u datom kraju uzgajale. Poseban zna~aj za muslimane je uvijek imao Ramazan i ramazanski post za koji su, zavisno od pojedinih krajeva Bosne, vezani mnogi razli~iti obi~aji. Nakon mjesec dana posta dolazi Ramazanski bajram, koji pada 1. {evvala hid`retske godine i traje tri dana. Ramazanski bajram je kao veliki praznik i blagodat opjevan u bo{nja~koj narodnoj pjesmi. Me|u najpoznatije i vrlo ~esto pjevane lirske pjesme spada ona koja zapo~inje stihovima: "Bajram ide, Bajramu se nadam, / {to bih dragom bajramluka dala" Za bajram su u Bosni vezane i mnoge narodne poslovice kojima se sa`eto uobli~ava i izra`ava neko `ivotno iskustvo vezano za ljudske osobine i navike ili neke `ivotne situacije. Tako se me|u Bo{njacima moglo ~uti, da "nije Bajram svaki dan", ali je zato "budali svaki dan Bajram". Sporost i ljudsku nedjelotvornost u svakodnevnom `ivotu narod je lijepo opisao izrekom: "Dok se Bajro obu~e i Bajram se provu~e." Propu{tenu priliku koja u `ivotu rijetko dolazi i za kojom se `ali narod je jezgrovito izrazio poslovicom: "Top pu~e, Bajram pro|e". Veliki muslimanski praznici su dolazili u ta~no odre|eno vrijeme u godini, prema hid`retskom kalendaru, ali za onoga koji
199

ne{to ne radi na vrijeme, nego odga|a za posljednji ~as, narod je govorio: "Ne tovi se kurban na Bajram." Kurbanbajram ili Had`ibajram je drugi veliki muslimanski praznik, koji nastupa 10. zul-hid`d`eta hid`retske godine i u sunijskoj praksi traje ~etiri dana. Ovaj je odabrani dan u izravnoj vezi sa obavljanjem had`a i prino{enjem `rtve, koja se sastoji u klanju kurbana (u Bosni naj~e{}e ovna). Stari je obi~aj da se po obavljanju bajramnamaza kolju kurbani i da se kurbansko meso potom dijeli rodbini, kom{ijama, prijateljima, a najvi{e sirotinji. Mada klanje kurbana sa stanovi{ta {erijatskih, odnosno islamskih propisa, nije obavezno, nego tek drugostepena du`nost za one koji ispunjavaju imovinske i druge uslove, me|u Bo{njacima je postojao izvjestan "kult kurbana". Tako su, posebno na bo{nja~kom selu, mnogi dr`ali vi{e do klanja kurbana, nego do nekih osnovnih islamskih du`nosti, kao {to su namaz ili post. U narodu su postojala razna vjerovanja i obi~aji u vezi sa klanjem kurbana koji imaju jo{ paganske korijene. Vjerovalo se da klanjem kurbana otklanjaju razne bolesti, nesre}e i neda}e u `ivotu onoga koji klanjem kurbana prinosi `rtvu, kako od njega samog tako i od njegove porodice. U nekim krajevima Bosne klanje kurbana, provo|eno za du{e umrlih, obavljano je na samom mezaru umrlog. Me|u ostalim muslimanskim sve~anim danima na prvom mjestu dolazi dan mevluda ili prosto mevlud, koji pada 12. rebiul-evvela, kada se u~enjem spjeva u slavu ro|enja Muhammeda a. s. obilje`ava njegov ro|endan, koji se u historijskim vrelima datira u ponedjeljak, 20. IV 571. godine. Smatra se da su proslavu mevluda oko XIV st. uvele halife iz dinastije Fatimija u Egiptu. Obi~aj se vremenom pro{irio po cijelom islamskom svijetu. U Bosni su se mevludi obi~no u~ili po d`amijama, a imu}niji ljudi su ih prire|ivali i po svojim ku}ama. Gazi Husrev-beg je svojom vakufnamom iz 1531. odredio 300 dirhema godi{nje sa svrhom da se redovno jedanput u mjesecu rebiul-evvelu u njegovoj d`amiji u~i mevlud. D`amija se je za mevlud posebno spremala i osvje`avala mirisima. U~esnicima mevluda obavezno je dijeljeno {erbe. U novije vrijeme se uobi~ajilo da se mevlud u~i ne samo u mjesecu ro|enja Muhammeda a. s. nego i u raznim drugim prigodama, kao {to su obnavljanje stare ili otvaranje nove d`amije, zavr{ni ispiti u mektebima ili medresama, useljenje u novu ku}u, pa ~ak i obilje`avanje neke okrugle godi{njice braka ili ispra}aja sina u vojsku. Tako|er je srazmjerno novijeg vremena pojava da se mevlud umjesto arapskog u~i na bosanskom jeziku. Prvi takav mevlud, na tra`enje bo{nja~kih prvaka iz Kola{ina spjevao je i 1879. objavio hafiz Salih Ga{evi} iz Nik{i}a. U uvodu svoga Mevluda Ga{evi} ka`e: "Moli{e me kola{inski prvi{i, / Mevlud nami
200

daj bosanski napi{i" Ga{evi}ev Mevlud je cijelo jedno stolje}e bio u bo{nja~kom narodu vrlo omiljen. Jedan mevlud na bosanskom jeziku spjevao je "po muteber }itabima" (cijenjenim knjigama) i Mirza Safvet, tj. Safvet-beg Ba{agi}. I Ba{agi}ev Mevlud bio je omiljen u narodu pa je za kratko vrijeme do`ivio tri izdanja. U novije doba ~esto je izvo|en Mevlud Re{ada Kadi}a, a me|u Bo{njacima su se na temi mevluda oku{ali jo{ i E{ref Kova~evi} i D`emaludin Lati}. Pored navedenih odabranih dana, Bo{njaci su kao muslimani obilje`avali i obilje`avaju svake godine odabrane no}i ("mubarek ve~eri"). Me|u tim no}ima najtajnovitija je Lejletu-l-mirad`, odnosno 27. ve~er mjeseca red`eba, kojom se obilje`ava no} u kojoj je Muhammed a. s. uzdignut na nebo, gdje mu je od Allaha d`. {. objavljena cijela sura Fatiha i gdje je dobio zadu`enje za pet dnevnih namaza. U Kuranu je Mirad` (uspinjanje u visinu) opisan u suri Isra (No}no putovanje). Taj se dramati~ni doga|aj desio u septembru 621, godinu dana prije Hid`re. Poslanik je u jednom trenutku na krilatom konju Buraku preba~en u El-Kudus (Jerusalem), odakle se uspeo do sedmog neba. Kako je El-Kudus u tom no}nom putovanju poslu`io kao zemaljska stanica, odmori{te, to je u muslimanskom svijetu postao tre}i grad po svetosti, odmah poslije Meke i Medine. Ovo je znamenito i ~udesno putovanje bilo i ostalo omiljenom temom u muslimanskoj sufijskoj filozofiji, a sje}anje na njega je uvijek bilo jedna od `ivotnih i pokreta~kih snaga u islamu. Philip K. Hitti navodi u svojoj Historiji Arapa da je {panjolski nau~nik Miguel Asin smatrao (Islam and the Divine Comedy, London 1926) da su Isra i Mirad` predstavljali prvobitni izvor i poticaj za Danteovu Bo`anstvenu komediju. Spjevovi o Poslovnikovu uspe}u na nebo nazivaju se mirad`ije, a istim imenom se nazivaju i sve~anosti na kojima se oni recitiraju. U Bosni su se mirad`ije obi~no prire|ivale i odr`avale u tekijama. Tako se u Sarajevu mirad`ija redovno u~ila u Mevlevijskoj tekiji na Bendba{i (Bemba{i), a kasnije i u Sinan-pa{inoj tekiji na Pirinom brijegu. Osim toga, bilo je u Sarajevu u~enih i imu}nih pojedinaca koji su u svojim ku}ama decenijama dr`ali tradiciju mirad`ije. Tako je u vrijeme Had`i Mujage Merhemi}a, koji se i sam bavio prou~avanjem i tuma~enjem Mesnevije D`elaludina Rumije, te me|u njegovim nasljednicima decenijama odr`avana tradicija mirad`ije, uz prisustvo {ireg kruga prijatelja i po{tovalaca ove vrste pjesni{tva. U Bosni se naj~e{}e recitirala mirad`ija Sabita U`i~anina, spjevana na turskom jeziku, koja sadr`i vi{e od dvije stotine stihova. Me|u vi{e pjesnika i pisaca koje je bo{nja~koj knji`evnosti dalo U`ice ({ejh Muslihidin U`i~anin, D`ari ^elebi U`i~anin, Zari Mustafa U`i~anin, Zikri Abu Bekir U`i~anin) izdvaja se pjesni~kim talentom i djelom Sabit Alauddin U`i~anin. Sabit je ro|en
201

oko 1650. u U`icu, gdje je `ivjelo brojno bo{nja~ko stanovni{tvo. Odatle Sabita ~e{}e nazivaju Bosnevi (Bo{njak) nego U`i~anin. Sabit U`i~anin je najistaknutiji predstavnik divanske poezije porijeklom iz Bosne. [kolovao se u rodnom gradu, a potom u Istanbulu. Sabitu je `ivot protekao izme|u povremene kadijske slu`be i slu`be muderisa i {ejha u raznim mjestima Trakije i Anadolije i stalnog napora da postane dvorski pjesnik i da `ivi od svoje poezije. U tome ga je onemogu}io carigaradski dvorski pjesni~ki klan. Pored Mirad`ije, ostavio je oko 650 pjesama koje spadaju u divansku poeziju, me|u kojima se isti~e velika pohvalna pjesma (kasida) Zafername-i-Sabit (Sabitova pjesma o pobjedi), spjevana u slavu krimskog hana Selima Giraja i njegovih pobjeda nad ruskopoljskom vojskom. Na Zafernamu je zna~ajno uticala bo{nja~ka narodna pjesma. Odatle na polju epske poezije ovo djelo ima izuzetno mjesto u klasi~noj knji`evnosti na turskom jeziku, kako po osobenom stilu tako i po opisu ratnih scena, pa i po izvjesnoj satiri. Sabit je umro u Istanbulu 1712. godine. U mjesecu ramazanu u Bosni su se tradicionalno obilje`avale dvije odabrane ve~eri. Prva je 17. no} ramazana, u kojoj se obnavlja sje}anje na dan bitke na Bedru, u kojoj su 16. III 624. muslimani Medine izvojevali prvu veliku pobjedu nad daleko brojnijim mu{ricima (paganima) Meke. Druga je 27. no} ramazana, koja se smatra najsvetijom no}i u islamu i obilje`ava se kao Lejletu-l-kadr (No} odluke), odnosno no} u kojoj je Muhammed a. s. u pe}ini Hira 610. godine primio prve ajete (stavke) Objave, koji u prijevodu na bosanski jezik glase: "^itaj, u ime Gospodara tvoga Koji stvara, / stvara ~ovjeka od ugru{ka! / ^itaj, plemenit je gospodar tvoj, / Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ne zna." Bo{njaci su se sa prihvatanjem islama dr`ali ovih ajeta Objave. To pokazuje razgranat {kolski sistem, sa mektebima i medresama, pa i pravim sredi{tima arapskoislamskih znanosti, kakvi su bili Sarajevo, Mostar i Prusac. Austrougarska okupacija 1878. zatekla je u Bosni i Hercegovini preko 500 mekteba ili u kolokvijalnom bosanskom govoru mejtefa. Antun Hangi, prosvjetni radnik i folklorist, koji je 1890. do{ao u Bosnu i tu ostao do smrti (1909), navodi da je u zemlji na{ao d`emata u kojima nije bilo d`amije, "ali ga nema u kojem nije bilo mejtefa". Mektebi su u pravilu uvijek bili puni djece, iako u {kolu niko nikad nije morao prisilno i}i. Bo{njaci su marljivo slali svoju djecu u mejtefe, jer su ih islamski propisi obavezivali da svoju i mu{ku i `ensku djecu, radi Boga i ljudi {alju u {kolu. Djeca su u mektebima u~ila da bi i `ivi i mrtvi od njih hair (dobro, korist) vidjeli i da i na ovom i na onom svijetu s njima zadovoljni budu. Cjelokupni se {kolski sistem u praksi zasnivao i izdr`avao uglavnom na bazi vakufa. U znak zahvalnosti svojim brojnim vakifima na polju prosvjete
202

i op}enito dru{tvenog `ivota, Bo{njaci su ustanovili i obilje`avali Dan vakifa, {to je jedinstven slu~aj u muslimanskom svijetu. Ulemamed`lis donio je u Sarajevu 21. X 1932. odluku da se 26. dan mjeseca red`eba kada je 943. hid`retske godine (8. I 1537.), dan uo~i Lejletu-l-mirad`a, Gazi Husrev-beg sa~inio i potpisao svoju vakufnamu o podizanju Kur{umli medrese obilje`ava i slavi kao Dan vakifa. Dan vakifa je prvi put obilje`en 26. red`eba 1353. hid`retske godine, {to je palo u nedjelju 4. XI 1934. godine. Od tada se Dan vakifa obilje`ava svake godine tako {to se po d`amijama odr`avaju prigodna predavanja te u~e i poklanjaju hatme (jedno ~itanje cijelog Kurana) za du{e umrlih vakifa. Oblici popularne zabave me|u Bo{njacima se u po~etku osmanske vladavine uglavnom nastavljaju na tradiciju kulturnozabavnog `ivota koja je u XV st. postepeno uvedena u Bosnu, posebno me|u vlastelom i gradskim stanovni{tvom. Pored toga, na selu su postojali razni oblici "etnodramskog teatra" u vidu razli~itih narodnih obi~aja u vezi sa godi{njim dobima i poljoprivrednim radovima (koledarske i kralji~ke pjesme, ladarice, dodole i sl.). Ve}ina tih obi~aja ima svoj korijen jo{ u paganskim vremenima, ali su ih katoli~ka i pravoslavna crkva kristijanizirale i vezale za pojedine vjerske praznike. Sa procesom {irenja islama ovi se obi~aji na muslimanskom selu gube, s obzirom na ~injenicu da je islam kao religija razuma suzbijao svako praznovjerje. Razne stare obi~aje paganskog porijekla muslimani su, u skladu sa islamskim propisima, zamijenili dovama. Postojale su razne prigodne dove, kao {to su uspavanke ili dove pred spavanje, dove poslije jela, hair-dove (blagoslov), bed-dove (prokletstvo), hafiske dove te u vrijeme velikih su{a vrlo ~esto ki{ne dove, na koje su izvo|ena i mektebska djeca. Me|u muslimanima u Bosni su od pamtivjeka bile poznate godi{nje dove koje su odr`avane na otvorenom prostoru, na tzv. dovi{tima. Mnoga poznata dovi{ta u Bosni nalazila su se na mjestu nekada{njih crkvi{ta, na kojima su bosanski krstjani zajedni~ki u prirodi obavljali svoje molitve i obrede, po{to Crkva bosanska nije imala nikakvih sakralnih gra|evina. Dove pod otvorenim nebom su se odr`avale u ta~no odre|ene dane u godini koji nisu bili vezani za pokretni hid`retski kalendar, nego su bili ta~no utvr|eni. Ove godi{nje dove su u pravilu odr`avane utorkom, pa ih je narod zvao "dove utorkova~e". Mo`da je jedini izuzetak u tom pogledu bila dova na Ajvatovici kod Prusca, koja se odr`avala svakog sedmog ponedjeljka po Jurjevu (\ur|evdanu). Dova se odr`avala u znak sje}anja na Ajvaz-dedu koji je, prema narodnoj predaji, na ~udesan na~in doveo vodu iz planine [uljage u Prusac. To je bila najpoznatija i najve}a godi{nja dova u cijeloj Bosni. Ajvatovica je kao dovi{te u narodu bila poznata kao "mala ]aba". Poslije Ajvatovice najpoznatije je dovi{te bila Brateljevi}ka pe}ina kod
203

Kladnja. Dova u Brateljevi}koj pe}ini se odr`avala svake godine u posljednji utorak pred Ali|un (Ilindan). Na dovu u Brateljevi}ku pe}inu, kao i na Ajvatovicu, i{li su samo mu{karci. Nakon raznih molitvi, klanjao se podne namaz u pe}ini i ispred nje, a jedan od prisutnih alima odr`ao bi na kraju vaz (propovijed). Dove pod otvorenim nebom su odr`avane u vi{e mjesta u dolini Spre~e i u gornjem toku rijeke Tinje, u okolici Tuzle. U tim su mjestima dove odr`avane sukcesivno, od prvog utorka poslije Jurjeva (6. maj) pa sve do petog utorka po Ali|unu (2. august). Prva dova na tom prostoru odr`avana je u Dobrnji, rodnom mjestu poznatog bo{nja~kog alhamijado pisca i leksikografa iz XVI stolje}a, Muhameda Hevai Uskufije, a posljednja u Lipnici kod Tuzle. U istom se kraju, na Toplici kod @ivinica, nalazi tako|er jedno poznato dovi{te, na kojem se dova odr`avala svakog sedmog utorka po Jurjevu. Preko ~etiri stotine godina redovno se odr`avala dova kod stare seoske d`amije u Kari}ima kod Vare{a. Ova masovno posje}ena dova odr`avala se svakog prvog utorka iza Ali|una. Na dovu u Kari}ima dolazili su samo mu{karci iz raznih, ~esto i iz vrlo udaljenih dijelova Bosne. Redovno su je posje}ivali dervi{i, koji su tom prilikom tamo odr`avali svoju skupnu molitvu ili halkaizikr. Nekada{nji uli~ni teatar po bosanskim gradovima koji su prire|ivali razni glumci i zabavlja~i, kao bufoni, histrioni, "stovrazi" i drugi, zamijenili su u osmansko doba sa istom ulogom i sli~nim stilom zabave razni pehlivani, koji su u pravilu dolazili sa Istoka. Ve} se od sredine XV st. u izvorima spominju osmanski Turci kao razni vje{taci i zabavlja~i. Tako je u septembru 1452. u Dubrovniku gostovao i prikazivao svoje vje{tine "neki turski ma|ioni~ar". Bosanska, posebno humska vlastela je prilikom pokladnih i drugih sve~anosti slala u Dubrovnik svoje glumce i svira~e, a u prvo vrijeme su to isto ~inili i visoki osmanski vojnoupravni ~inovnici u Bosni. Posljednji bosanski kraji{nik, Isa-beg Ishakovi}, poslao je 1461. u Dubrovnik svoje dobo{are, koji su zajedno sa bufonima i muzi~arima hercega Stjepana i vojvode Petra Pavlovi}a u~estvovali na pokladnim sve~anostima. Pet godina kasnije (1466) spominje se pet svira~a nekog Ahmed-begovog }ehaje (mo`da Ahmed-bega Hercegovi}a) koji su zabavljali Dubrov~ane. U januaru 1494. dubrova~ka vlada je nagradila neke "Turke" koji su "davali predstave i izvodili igre na pijaci u Dubrovniku". Decembra 1552. u Dubrovnik je na preporuku hercegova~kog sand`ak-bega do{ao neki Zamba{a sa dru`inom da daje svoje predstave. Dubrova~ka vlada je odlu~ila da Zamba{u i njegovu dru`inu nagradi sa 300 aspri, pod uslovom da "ne izvode svoje igre". U isto je vrijeme Ali-beg Pavlovi}, vjerovatno jedan od rijetkih izdanaka stare bosanske velika{ke porodice Pavlovi}a, poslao u Dubrovnik svoje glumce,
204

koje je predvodio Radoje Vukosali}, da za praznik zabavljaju dubrova~ku vlastelu. Kako je pozori{te u kojem se na sceni pojavljuju i igraju `ivi ljudi smatrano sa stanovi{ta islamskih propisa nedoli~nim, to su ubrzo nestale gluma~ke dru`ine poput one kakvu je imao spomenuti Ali-beg u Bosni. Bo{njacima su ostali pehlivani, kao profesionalni zabavlja~i, guta~i vatre, imitatori i `ongleri, krotitelji zvijeri, hoda~i na {tulama, igra~i na konopcu, svira~i i lakrdija{i, koji su svojim vje{tinama zabavljali svijet po mahalama, u ~ar{iji i po va{arima, pred hanovima i raznim konacima. U nekim slojevima muslimanskog dru{tva u Bosni bilo je onih kojima su i pehlivani smetali, jer navodno odvra}aju ljude od rada i vjere. Tako Ba{eskija bilje`i da su 1779, "deset dana po Ali|unu", u Sarajevo do{li pehlivani i tra`ili dozvolu da daju predstave. Dozvolu od vlasti nisu dobili, jer su se tome protivili kadi}evci, "koji su po vanj{tini i govoru prave sofije (pobo`ni ljudi, mistici), a u su{tini i govoru prave ~ar{ijske }ifte". Kako ne dobi{e dozvolu, pehlivani odo{e u Visoko, "a za njima ode i mnogo Sarajlija da promatraju njihove vje{tine". Ba{eskija je zabilje`io jo{ jedan neuspio dolazak pehlivana u Sarajevo, 27. VII 1798. godine. I tada im "dvatri kadi}evca pokvari{e planove i ne dozvoli{e da pokazuju svoje vje{tine", pa su oni opet morali oti}i u Visoko. Za njima je "oti{lo i mnogo svijeta". Tako su kadi}evci, od kojih "dolaze samo pote{ko}e", "mnogo svijeta namu~ili usljed odlaska u Visoko da bi pehlivane vidjeli". Po svemu sude}i, u Bosni nije bilo mnogo doma}ih ljudi pehlivana. U Sarajevu su, dodu{e, dvije mahale jo{ u XVI st. imale u svom nazivu rije~ pehlivan. Prva je bila Mahala Oru~-pehlivana, koja se nalazila isto~no od Gazi Husrev-begovog hamama, a sredi{te joj je bila Oru~-pehlivanova d`amija. Druga je Pehlivan Hasanova mahala, na lijevoj obali Miljacke, na mjestu gdje se danas prote`u ulice Tekija i Podtekija. Nije poznato da li su spomenuti Oru~, kao graditelj d`amije, i Hasan stvarno bili pehlivani ili se radilo samo o nadimcima. Me|utim, pouzdano se znade da je glasoviti pehlivan Arif Tamburija, koji je djelovao jo{ i u razdoblju izme|u dva svjetska rata, bio Bo{njak. U nedostatku druge zabave osim vjerskih sve~anosti, mla|i ugledni i imu}ni gra|ani su sami organizirali sijela, uz poslu`enje, muziku, pjesme i {ale. Jedan takav slu~aj Ba{eskija bilje`i u Sarajevu 1780/81. godine. Ba{eskija pi{e da je "jedna skupina mladih kadijaefendija" (Abdul-ef. Had`imusli}, Alikadi}i, muftijin zet Kuravija, ]emerli}, Abdurahman i Salihaga Pinjo, Lutfulah ]ur~i}, Muteveli}, Sulejman Ablagija, Ismail Had`i}, Dukatar, Fazlagi}, Cigi} i dr.), "njih sedamnaest na broju", prire|ivala po dogovoru dva puta sedmi~no "sohbethalve" (razgovor ili sijelo uz halvu).
205

Na ta sijela su dolazili i }ehaja mehkeme, mulini sinovi, Isa-beg te "jo{ nekoliko njihovih poznanika i prijatelja". Tu bi se, kako pi{e Ba{eskija, postavilo po sedam sofri, na kojima je bilo 2030 sahana raznih jela, sviralo bi se uz naj, pjevale sevdalinke i zametale razne {ale. Za sve to se tro{ilo 4050 gro{a. Pobo`nom i smjernom Ba{eskiji tolika "raspu{tenost" (azginlik) bila je predznak kuge. I sam se Ba{eskija redovno, jedanput sedmi~no, "uo~i ~etvrtka", sastajao sa svojim dru{tvom na sohbethalve, samo druk~ijeg sadr`aja. Tako je iste, 1780. godine, kada je zabilje`io obi~aj mladih kadija, zapisao da se njegovo dru{tvo sastajalo na sohbethalvu u ku}i "sara~a Hasan-ba{e na Atmejdanu". Svi koji su bili u tom dru{tvu "davali su i jeli halvu". Ba{eskijino dru{tvo su ~inili: sara~ (remenar) hafiz mula efendija Sara~begovi}, sara~ki kalfa-ba{a Ahmed, ku}edoma}in Hasan i njegov ortak bakal Mustafa, sara~ Bekir-ba{a Grabevija, imam Buzad`i had`i Hasanove d`amije mula Fazlija [e}o, had`i Ismail ^omora, bibliotekar hafiz Mahmut, mula Hasan Vilajetovi}, sara~ Tabut~i}, Osmanov ortak Hasan i berber mula Omer. Dru{tvo bi nakon obavljene ve~ernje molitve "zasjelo u kolo i jedno pola sata bi kao u tekiji u~ili tevhid, Kuran, salavate, a zatim jedno pola sahata bi ~itali knjige". O~ito da su razni slojevi me|u Bo{njacima imali razli~ite i svojim shvatanjima i nazorima primjerene oblike dru{tvenog `ivota. Kako usljed islamskih propisa u Osmanskom carstvu nije bilo teatra u evropskom smislu, to je u Bosni, kao i u drugim krajevima Carstva, veliku popularnost u`ivalo tursko "pozori{te sjenki", ~iji je glavni junak bio Kara|oz (Karagz Crnooki). Po njemu se cijelo ovo pozori{te zvalo jednostavno "kara|oz". Figure u kara|ozu su izra|ivane od {tavljene i jarko bojene ko`e. Pokretao ih je pomo}u konca glumacizvo|a~, koji je istovremeno igrao sve likove, odnosno uloge. Predstava i likovi, odnosno karakteri u toj igri sjenki ne mogu se odvojiti od Osmanskog carstva, u ~ijem su socijalnom kontekstu i etosu nastali i `ivjeli. To je bilo carstvo koje se prostiralo na tri kontinenta i ~ije se stanovni{tvo sastojalo od razli~itih nacionalnosti, vjerskih i etni~kih grupa, od kojih je svaka vidjela Istanbul kao svoj glavni grad i prirodno sredi{te. U tom je smislu kara|oz vjerno odslikavao `ivot i razli~ite ljude i slojeve kosmopolitske metropole, a u krajnjoj liniji jednog univerzalnog i {arolikog carstva, ~iji su sastavni dio bili i Bo{njaci. Kara|oz je bio prije svega ~vrsto ukorijenjen u kulturu Istanbula, ~iji milje predstavljaju Kara|oz, kao ~ovjek iz naroda, a na drugoj strani gradski aristokrata Had`ivat (Hacivat). Uz njih, tu je jo{ niz sporednih tipiziranih istanbulskih likova, kao {to su uvijek pospani pu{a~ opijuma (tiryaki), ~elebi (kico{, dendi), hvalisavac Matiz, pijanica i nasilnik Tuzsuz Deli Bekir, patuljak Bebe Ruhi i vi{e `enskih likova (zenne), uvijek sklonih
206

ogovaranju. Zavisno od zapleta i potreba radnje, u igri kara|oza su se pojavljivali i drugi likovi. To su brojna Kara|ozova i Had`ivatova rodbina, hod`a, rabin, hamamd`ija, igra~ na konopcu, ma|ioni~ar, plesa~ice i njihov vo|a, zlobna i vje{tici sli~na stara Ciganka, zvana Bok Ana i mnogi drugi. Za razliku od Kara|oza i Had`ivata, koji su kao likovi donekle individualizirani, ostali u~esnici u igri se javljaju kao tipi~ni predstavnici svoje etnosocijalne grupe. To su nepromjenljivi likovi, ~iji je karakter odre|en bilo etni~kom pripadno{}u, bilo zanimanjem ili kombinacijom jednog i drugog. Tako je Tur~in ili Baba Himmet uvijek predstavljen u liku krupnog drvosje~e iz Anadolije, koji govori sirovim jezikom i ne mo`e shvatiti mnoge stvari koje vidi u gradu. On je dobro}udan, ne ljuti se na Kara|ozove {ale na njegov ra~un i stalno pri~a o svojoj izabranici u rodnom selu. Sli~ni Tur~inu su oni koji dolaze iz anadolskih gradova Kayseri i Bolu, ali su bolje upoznati sa `ivotom u Istanbulu. ^ovjek iz Kayserije je obi~no predstavljen kao prodavac pastrme (usoljenog ili suhog mesa), bakalin, moler ili obu}ar, dok je onaj iz Bolua uvijek samo a{~ija. Nasuprot Baba Himmetu, oni su izuzetno lukavi, ali ne znaju mnogo o gradskoj etikeciji. Pored njih, tu je i ~ovjek iz Egina koji je uvijek predstavljen kao debeli mesar, Laz, ili ~ovjek sa crnomorske obale, koji je u pravilu mornar, pucar vune ili kalajd`ija. Veoma je pri~ljiv, govori brzo i treba mu petnaestak minuta da bi nekome rekao "zdravo". Uz to je uvijek vrlo nervozan, a ~esto bi zaigrao temperamentni crnomorski ples zvani horon. Kurd je no}ni ~uvar u nekoj od bezbrojnih istanbulskih mahala. U govoru ~esto koristi kurdske rije~i. Mada prazan u izrazu, poku{ava djelovati va`no, a ustvari izgleda nadmeno. Ad`em (Perzijanac) je trgovac {alovima, tepisima i `enskom odje}om. On ustvari dolazi iz Azerbejd`ana, "turskog dijela Perzije", i uvijek se pojavljuje na konju. Dobar je poznavalac klasi~ne perzijske poezije koju ~esto pateti~no recitira, pa mu obrazovani Had`ivat laska, nazivaju}i ga "ru`om Irana". ^esto pretjeruje i pri~a o velikim sumama novca, mada su u stvarnosti njegove poslovne transakcije sitne. Vrlo je osjetljiv na Kara|ozove dosjetke na njegov ra~un. Arapin je obi~no trgovac ili putnik, ali ponekad i prosjak, prodavac slatki{a ili tuca~ kahve. Kad god treba ne{to platiti izgovara rije~i molitve, a kad ponekad od nekoga primi novac, onda se moli za njega, ali tako da ga zapravo proklinje. Skoro se sva njegova konverzacija svodi na stalno ponavljanje pitanja, kao {to su: ko, kome, kada, gdje ili {ta, koje izgovara ili u egipatskom dijalektu ili u dijalektu Damaska. Po{to se na turskom jeziku rije~ju arap ozna~ava i crnac, to se on u kara|ozu javljao i kao karikatura evnuha, kako po dijalektu tako i po gluposti. Ermenin je obi~no glavni domar nekog imu}nog i velikog doma}instva. Nema smisla za humor, ograni~ene je inteligencije i svoj posao shvata veoma ozbiljno.
207

Drugi tip Ermenina je draguljar ili tapetar koji pravi luksuzne zavjese. Nasuprot prvom tipu, on je rafiniraniji i cijeni finije stvari u `ivotu. Izigrava aristokratu, ali nije dovoljno uspje{an da podnese tro{kove takvog `ivota pa ga Kara|oz stalno izaziva. Uvijek nosi fes, dugu anteriju i ki{obran sa slomljenom dr{kom. Grk i Franak predstavljaju tipi~ne likove Levantinca i Evropljanina ("alafranga"). Evropljanin je obi~no po zanimanju lije~nik. Govori slabo turski, stalno ubacuju}i u svoj govor francuske i gr~ke rije~i. Grk je u pravilu lukavi trgovac, kroja~ ili kr~mar. Evropljanin je, uprkos svog lo{eg turskog, ponekad neozbiljan i poku{ava da upravo na turskom napravi duhovitu igru rije~i, {to mu naravno ne uspijeva. On je jednako kao Grk kukavica i slab karakter. Jevrej (Yahudi ili ^ifut) koji se stalno cjenka i tvrdi pazar je dobro poznati karakter u kara|ozu, pa bilo da se javljao kao lihvar, staretinar ili torbar. On je {krt, {tedljiv, lukav i pla{ljiv. ^ak i kad se poslije dugog poga|anja slo`i oko cijene, on se `ali da je previsoka i da ne mo`e platiti. On je ~esto u stanju da naljuti Kara|oza, jer pravi skarednu igru rije~i na njegov ra~un, izgovaraju}i se svojim negramati~kim i lo{im znanjem turskog jezika. Albanac (Arnavut) se obi~no javljao kao uli~ni prodavac boze, ili kao ba{~ovan, trgovac stokom ili ~uvar lovi{ta. On se trudi da govori u~tivo, ali usljed svog akcenta, stalno ostavlja smije{an utisak. Neuk je, ali i hvalisavac koji ima obi~aj da se ~esto poziva na svoj pi{tolj, koji mu se na|e u ruci ~im se naljuti, spreman da odmah puca i ubije. Na glavi nosi bijelo ke~e, a oko pasa je obmotan brojnim {arenim pe{kirima. Rumelijac (Rumelili) ili muhad`ir je doseljenik sa Balkana. On govori vrlo sporo i obi~no je bio hrva~ ili arabad`ija (rabad`ija, prevoznik). ^esto pri~a o svom selu i o ~injenici da je hrva~. Veoma je ponosan na svoje hrva~ke sposobnosti, kojima se hvali, mada ustvari uglavnom gubi svoje me~eve. Uvijek se trudi da izgleda inteligentno i oprezno. Mada ih nema me|u likovima i karakterima kara|oza, Bo{njaci su se sa svima njima susretali i komunicirali za dugih putovanja i boravaka u Carigradu. Stari Bo{njaci koji su bivali u Carigradu govorili su da je to grad u kojem se sti~e "jetmi{ i}i mile" (sedamdeset i dva svijeta) i gdje ~ovjek mo`e prosto zabasati da se izgubi i da ga nestane. Kara|oz upravo potvr|uje takav dojam. Kara|oz je bio omiljeni vid narodne zabave, ali i neka vrsta politi~ke i dru{tvene hronike Istanbula i Osmanskog carstva op}enito, u vrijeme kad nije bilo {tampe ili kada je njena cirkulacija bila veoma ograni~ena. Glavni junak Kara|oz je kao obi~ni ~ovjek sa carigradskih ulica, svojim osje}anjem zdravog razuma, bez ustezanja, upu}ivao satiri~ne `aoke na ra~un ni`ih organa vlasti, usljed gluposti, nasilja, korupcije i kr{enja osnovnih moralnih
208

normi pona{anja. U tom je smilu francuski pjesnik Grard de Nerval (Voyage en Orient, Paris 1861) zapazio, da "u savremenim komadima, ovaj gospodin (Kara|oz) uvijek pripada opoziciji". Kara|ozu je "dozvoljena sloboda govora". Svojim jezikom on uvijek manje ili vi{e prkosi i izaziva "batinu, sablju ili konopac". Kara|oz je tradicionalno bio simbol tzv. "malog ~ovjeka", ili modernim jezikom re~eno "portparol" naroda ~ije je fundamentalne poglede na dru{tvo izra`avao. Usljed sve o{trije politi~ke i dru{tvene satire, sultan Abdulaziz (18611876), mada i sam ljubitelj i pokrovitelj kara|oza, zaveo je cenzuru ovog teatra. Tridesettrogodi{nja despotska vladavina Abdulhamida II, koja je potom uslijedila, ubila je satiru kao vitalni element kara|oza. Mada Bo{njaka nije neposredno bilo u ovom carigradskom teatru, kara|oz je ipak, putuju}i prostranom Osmanskom carevinom dosta rano stigao u Bosnu. Tako je ve} Evlija ^elebi po~etkom druge polovine XVII st. zabilje`io da se kara|oz igra u Bosni. Kara|oz je tu usvojio bosanski jezik i prilagodio se bosanskim prilikama i bo{nja~kim potrebama i pogledima na svijet, da bi se na kraju ispoljio kao "samoniklo djelo bezobraznog doma}eg genija". Za razliku od carigradskog kara|oza, u kojem se susre}e mno{tvo karaktera i tipova, u Bosni se njihov broj sveo na petericu fiksiranih junaka, "koji su se javljali u svim mogu}im i nemogu}im situacijama". Tu je na prvom mjestu sam Kara|oz, }elavi grbavac krivih nogu, ali ~ovjek vje{t svakoj prilici i `ivotnoj situaciji. Nasuprot njemu je Had`i-Hajvat, njegov drug i prijatelj, prepredenjak, lukavi spletkaro{ i varalica. Iako prijatelji, oni su bili u stalnom sukobu, koriste}i svaku priliku i mogu}nost da jedan drugog nadmudre i prevare. Uz njih je Bekri Mujo, pijanica, kavgad`ija i siled`ija, te navodni veliki ljubavnik. Kao suprotnost ovoj raspusnoj i pustopa{noj trojki, stajao je, kao neka vrsta "moralne policije", kruti predstavnik uleme Mehmed-ef., zvani Fenjerli, jer je no}u i danju nosio fenjer u potrazi za ispadima i sitnim i bezazlenim lopovlucima trojice obje{enjaka i neradnika. Na kraju, tu je bio i imu}ni Jevrej Bonsokadli Mo{a, {krtica, ali u biti naivan i bezazlen ~ovjek. Kao takav, stalna je meta trojice raspusnika i prepredenjaka, koji uvijek spremaju razne smicalice kako bi se dokopali njegove k}erke ili njegovog "tajanstvenog blaga". Vlasti u Bosni i neki obrazovani krugovi nisu ba{ uvijek sa simpatijama gledali na predstave kara|oza. Tako je poluslu`beni vilajetski list Sarajevski cvjetnik pisao u zimu 1870. da je u grad stigao neki Ermenin iz Carigrada i u jednoj kafani u Carskoj mahali za novce prikazuje igru "takozvani Kara|oz". Za ovaj list su to "sramotne predstave". U narednom ~lanku o kara|ozu Sarajevski cvjetnik konstatira da je na njima bilo malo doma}eg
209

svijeta. Ve}inu gledalaca ~inile su "Stambolije", "koji su se u ovakve predstave u Carigradu zaljubili i koji su svoje vaspitanje iz ovakvih predstava crpili". Kara|oz se igrao i za vrijeme austrougarske uprave, odnosno u Sarajevu sve do 1930. godine. Poznati njema~ki pozori{ni histori~ar Georg Jacob je zabilje`io da je 1904. u Sarajevu, u kafani Husejna Pa{ali}a, u Jeftanovi}a ulici (kod hotela "Evropa"), gledao jednu predstavu kara|oza sa veoma dobrim izvo|a~em, nekim Samuilom Gratijanijem. Prvi je dio predstave igran na bosanskom, a drugi na turskom jeziku. I drugi istra`iva~ turskog pozori{ta sjenki, Nichollas Martinovich (The Turkish Theatre, New York 1933) pi{e da je u Sarajevu gledao jednu predstavu kara|oza, ali samo na turskom jeziku. Publika je, prema Martinovichu, sa simpatijama primila i pratila predstavu, jer "isto~ne populacije razumiju isto~nja~ki `ivot". Posljednji kara|ozteatar u Bosni dr`ao je u Sarajevu, na "Cirkusplacu", Hasib bin Mehmed, prvi kako se sam predstavljao bosanski "hokobaz ili ma|ioni~ar". Ostao je zapam}en kao veliki majstor kara|oza. Pred konkurencijom zvu~nog filma i raznih novih vrsta zabave, pozori{ta i igre, te pritisnut razli~itim taksama, majstor je bio prisiljen da 1930. kona~no zatvori svoje pozori{te. Bo{nja~ki je narodni genije na~inio u odre|enim formama literarna djela koja su svoju vrijednost trajno zadr`ala sve do danas. U Bosni se tako i danas pjevaju bo{nja~ke narodne sevdalinke i balade, koje su produkt bo{nja~kog duha i njegovog povijesnog i dru{tvenog konteksta. Bo{nja~ka je balada po na~inu izra`avanja naracija, odnosno pripovijedanje lirskoepskog oblika, sa sna`nim dramskim elementima. Ona po svojoj gra|i sadr`i u sebi ne{to historijsko i mitsko, a po na~inu pripovijedanja i dramati~nosti ne{to tajanstveno i kobno, ne{to {to je neumoljiva sudbina. Ve}ina bo{nja~kih balada kazuje "o sukobima izme|u krvno ili emotivno vezanih ljudi". Pozornica i okvir tih sukoba je u pravilu porodica, kao "psihosocijalna agentura" dru{tva. Ona je osnovno ishodi{te i ~uvar vladaju}ih obi~ajnih i moralnih normi na kojima je po~ivao dru{tveni red i poredak. Psiholo{ki i moralni sukobi izme|u pojedinaca i patrijarhalne porodice, odnosno eti~ke krajnosti i njihovo dramati~no i tragi~no razrje{enje ~ine unutarnju sadr`inu ve}ine bo{nja~kih balada. Bo{nja~ke balade u tom smislu kazuju i pjevaju o uroku i fatalnosti ljepote, o stradanju svatova i nevjeste, o zloj svekrvi, o `eni kao `rtvi kletve i o zanemarenoj `eni. Sadr`aj nekih balada ~inila su razli~ita snovi|enja i predskazanja. S obzirom na ~esta ratovanja kod Bo{njaka su bile ra{irene balade o {ehitima ({ehidima) i {ehidskim grobovima i grobljima ({ehitlucima). Ta su groblja bila brojna, pa mnogi lokaliteti u Bosni i Hercegovini nose naziv {ehitluci.
210

Balade naj~e{}e pripovijedaju o nedu`nim `rtvama i pora`enima koji su u svom porazu odnijeli moralnu pobjedu i iskazali svoje du{evno herojstvo. Prema popularnom muslimanskom vjerovanju, na grobovima nevino stradalih, ali osobenih li~nosti, pojavljuje se nur (svjetlo) kao znak Bo`ije naklonosti prema `rtvi. Ponekad je u bo{nja~kim baladama nur gorio i na licu onoga koji je od Boga bio predodre|en da dunjalu~ki (ovozemaljski) svijet uskoro zamijeni sa onim drugim i boljim, ahiretskim svijetom. U blizini banjalu~kog lokaliteta Prvi mlinovi nalazio se jedan neobilje`en grob za koji je narod odvajkada vjerovao da pripada "potopnici Nazi", o ~ijoj sudbini pjeva jedna balada. Ljepotica Naza je stradala kao `rtva ljubomore i spletki svoje snahe, bratovljeve `ene. Kada joj je brat zaprijetio kaznom, Naza je, ne sa~ekav{i da ~uje nepravednu optu`bu, sko~ila u Vrbas, u ~ijim se bukovima utopila. U Banjoj Luci je bio obi~aj da se na njenom grobu pale svije}e "od murada", kako bi se po titraju plamena odgonetnuo ishod neke `elje. Takve grobove i grobove {ehida koji su se svjesno `rtvovali za vjeru obi~no su posje}ivali oni "koji tragaju za sre}om". Me|u brojnim bo{nja~kim baladama ~etiri se izdvajaju posebnom umjetni~kom ljepotom i izra`ajnom snagom. To su pjesme o nesretnim dragim (Omer i Mejrema), balade o pogibiji bra}e Mori}a, pjesme o pogibiji Hifzi-bega \umi{i}a te znamenita Hasanaginica. Omer i Mejrema su nesretni zaljubljenici kojima roditelji uskra}uju sre}u, {to je motiv koji se ~esto susre}e i u baladama drugih naroda. Pjesme o pogibiji sarajevskih janji~arskih prvaka Mori}a kazuju o jednom historijskom doga|aju koji se zbio u Sarajevu oko 1750. godine, u vrijeme velikih bo{nja~kih selja~kih buna i drugih nemira. Umjetni~ku slavu bo{nja~ke balade Evropom i svijetom pronijela je glasovita Hasanaginica. Pjesmu o plemenitoj Hasan-aginoj ljubi objavio je 1774. u izvorniku i prepjevu na italijanski jezik opat, filolog i prirodnjak Alberto Fortis u svome putopisu Viaggio in Dalmazia (Put po Dalmaciji), {tampanom u Veneciji. Samo ~etiri godine kasnije (1778), Hasanaginica je objavljena na njema~kom u Herderovoj zbirci narodnih pjesama, u prepjevu mladog, ali ve} slavnog Goethea. Nakon toga, Fortisov putopis i Hasanaginica su kontinuirano prevo|eni na druge evropske jezike. Na francuski su Hasanaginicu prevodili svjetski poznati pjesnici: Charles Nodier, Gerard de Nerval, Prosper Merime i Poljak Adam Mickiewicz. Hasanaginicu je 1819. na poljski preveo i prepjevao Kazimierz Brodzinski. Na engleski su ovu bo{nja~ku baladu prevodili slavni Walter Scott, John Boyd Greenshields i William E. Aytoun. Sva trojica ovih prevodilaca su [kotlan|ani, {to nije slu~ajno, jer je [kotska klasi~na zemlja balade. Ve} 1813. Ferenc Kazinczy je preveo i objavio Hasanaginicu na ma|arskom jeziku. Pet godina kasnije (1818) Samuel Ro`nay je preveo i objavio Hasa211

naginicu na ~e{kom jeziku. U me|uvremenu je (1798) Dubrov~anin \uro Feri} preveo Hasanaginicu na latinski. Ne{to kasnije ovu baladu je preveo talijanski pisac i leksikograf Niccolo Tommaseo, porijeklom Hrvat iz [ibenika. Balada o plemenitoj Hasan-aginoj ljubi je rano prevedena i objavljena na ruskom jeziku. A. H. Vostokov je ve} 1827. objavio svoj prijevod Hasanaginice a ubrzo potom baladu je prepjevao i slavni A. S. Pu{kin. Kasnije je ovu baladu prepjevala i Ana Ahmatova. Me|u starije prijevode Hasanaginice spadaju njeni prepjevi na slovena~ki i {vedski jezik. Na slovena~ki Hasanaginicu je preveo Jakob Zupan i objavio jo{ 1831. godine. J. L. Runberg je 1879. objavio svoj {vedski prijevod Hasanaginice. U novija vremena Hasanaginica je prevedena i objavljena na albanskom (Esad Mekuli), malajskom (Pangkat Harahap), makedonskom (Georgi Stolev), turskom (Tajib Oki}), danskom (Birthe Traerup), perzijskom (D`emal ]ehaji}) i arapskom jeziku (Ahmed Smajlovi}). Osim toga, Hasanaginica je vi{e puta dramatizirana i prire|ena za izvo|enje u pozori{tu. Najpoznatije i najpopularnije su dramatizacije Hasanaginice bile one Milana Ogrizovi}a i Alekse [anti}a, a dramatizacijom Alije Isakovi}a pozori{te je dobilo najvjerodostojniji i knji`evno najupe~atljiviji predlo`ak za igru. Kao pozori{ni komad Hasanaginica je kod Bo{njaka bila veoma popularna i izvodile su je i prikazivale u dugom razdobljhu mnoge amaterske dramske dru`ine po Bosni. Mo`da ni jedna balkanska pjesma nije ljep{e niti bogatije za~injena orijentalnim ukusom nego bo{nja~ka, odnosno bosanska sevdalinka. I danas popularna sevdalinka je pjesma o ljubavi i ljubavnoj ~e`nji i `elji. Ona je izraz uzajamnih mu{kih i `enskih emocija, prepletenih sentimentalno{}u i orijentalnom stra{}u. Sevdalinka je kao lirska ljubavna pjesma nastala u bosanskomuslimanskoj gradskoj sredini. Ona je za podlogu imala bosansku lirsku narodnu pjesmu, koja je u urbanoj bo{nja~koj sredini pretrpjela izrazit uticaj Orijenta. To se posebno ogleda u "strukturi melodije i tehnici pjevanja". Stvaraoci i prenosioci sevdalinke preina~ili su elemente primljene i preuzete iz orijentalne tradicije, stvoriv{i jednu rafiniranu poeziju "isto~nja~koslavenskog sevdaha" koja spada u red najvi{ih bo{nja~kih kulturnih ostvarenja. Po svom sadr`aju i dijalo{koj formi sevdalinka se naj~e{}e vezuje za patrijarhalni na~in udvaranja ili a{ikovanja. Odatle su bo{nja~ki pjesnici koji su stvarali u duhu narodne poezije svoje pjesme inspirisane sevdalinkom ~esto nazivali a{iklijama ili sevdalijama. Klasi~an primjer takvog pjevanja i upotrebe tih naziva koji jasno upu}uju na sadr`aj i formu pjesme bio je Mirza Safvet (Safvet-beg Ba{agi}). U skladu sa islamskim propisima rad je, uz po{tovanje vjere, za svakog bo{nja~kog ~ovjeka predstavljao osnovnu obavezu. Radna godina je trajala
212

neprekidno svih 354 dana u godini. ^ar{ija se nije zatvarala ni u dane najve}ih islamskih praznika. U Osmanskom carstvu, pa prema tome i u Bosni, ~ar{ija se danju zatvarala samo u slu~aju neke iznenadne i velike uzbune, mete`a ili nemira. Na selu su poljski i drugi radovi, zavisno od sezone, tako|er obavljani bez obzira na blagdane. Svoju radnu godinu neko je mogao prekinuti odsustvovanjem radi odlaska na had`, {to je moglo potrajati od deset do cijelih dvanaest mjeseci. Poreg toga, svaki se vojnik u na~elu mogao vratiti sa pohoda da bi na vrijeme pomogao prilikom `etve. Ova je velika fleksibilnost bila mogu}a samo u kontekstu uvjerenja o vanvremenskom kontinuitetu `ivota. Bo{njaci su srazmjerno puno putovali po Osmanskom carstvu. Ne ra~unaju}i razne vojne pohode po dalekim i nepoznatim krajevima, od Crnog mora do Be~a, najzna~ajnije i najve}e putovanje predstavljao je odlazak na had`. Time je svaki musliman, ako su mu to prilike i mogu}nosti dozvoljavale, ispunjavao jedan od pet islamskih {artova (osnovnih vjerskih du`nosti). Sa tih putovanja Bo{njaci su, iako su puno pisali, rijetko ostavljali neki putopisni spis. U osmanskoj knji`evnosti op}enito gledano nema mnogo te vrste literarnih djela. Rijetki bo{nja~ki putopisi sadr`e uglavnom samo kra}e ili du`e itinerere sa putovanja na had`. Najstariji, a vjerovatno i najzna~ajniji takav putopis poti~e iz 1615, a pisao ga je na tuskom jeziku Had`i Jusuf, sin Muhamedov iz Livna. Had`i Jusuf je, nakon {to je u rodnom gradu stekao osnovno obrazovanje i nau~io turski jezik, slu`io kao mujezin u tamo{njoj Mustafa-pa{inoj ili Beglukd`amiji, podignutoj jo{ 1577/78. godine. Mujezin Jusuf je imao dva brata, starijeg i ne{to obrazovanijeg Omer-ef. i mla|eg Hasana. Kad je neki D`afer-aga D`ud`a podigao svoju d`amiju u Duvnu (@upanj Potoku), Omer-ef. je postao imam te d`amije sa dnevnom platom od 25 ak~i, a sam Jusuf kao mujezin sa dnevnom platom od 12 ak~i. Had`i-Jusuf ka`e da se pored mujezinske du`nosti pomalo bavio i "dozvoljenom trgovinom". Kad je zaradio 18.000 ak~i odlu~io je da sa dvojicom bra}e ode na had`iluk, {to mu je bila stalno "najve}a `elja". Jusuf se odlu~io da na putu zapisuje mjesta kroz koja bude prolazio i koja bude vidio. Na put su krenuli poslije d`umenamaza, u petak, "devetog lipnja" 1615. godine. Iz Duvna su preko ~aira nekog spahije Husejna stigli uve~e u Ramu, gdje su kona~ili kod nekog D`afer-bega, vjerovatno begova Kop~i}a u Rami. U ponedjeljak su bili u Prozoru, odakle su u utorak uve~e stigli u Sarajevo, gdje su ostali tri dana. Iz Sarajeva je "pro{ao kroz lijepu varo{ Gora`de kroz koju proti~e velika rijeka Drina". Putovanje su nastavili preko ^ajni~a i Pljevalja (Taslid`a), koje Jusuf opisuje kao lijepu i dobro ure|enu varo{ sa bogatom ~ar{ijom i divnom d`amijom, sa {adrvanom oko kojeg su
213

se nalazili veliki mramorni stubovi. U toj je d`amiji Had`i Jusuf vidio pet krasnih Mushafa. Tu se mo`e raditi samo o d`amiji Husein-pa{e Boljani}a, rodom iz okoline Pljevalja, koji je kao beglerbeg Dijarbekira podigao 1570/71. u svom rodnom kraju d`amiju i druge vakufske objekte. Iz Pljevalja je Jusuf sa bra}om stigao u Prijepolje, ispod kojeg proti~e Lim. Zatim su preko Sjenice stigli u Novi Pazar, vrlo lijepu varo{ koja ima dobro ispasi{te Rogoznu, kroz koju proti~e Ibar. Preko Mitrovice stigli su u Pri{tinu, lijepu varo{ ispod koje se prostire Kosovo polje, kroz koje proti~e Lab, na kojem se nalazi ~vrsto gra|en most sultana Murata. Po{to su se u Pri{tini odmorili jedan dan, preko Kosova su stigli u mjesto Pasjake i odsjeli u nekom hanu. Preko Skopske Crne Gore do{li su u Nagori~ane, ostavljaju}i Ka~anik i Skoplje na desnoj strani. Had`i Jusuf spominje da se pokraj Skoplja nalazi polje Kalkandelen (Tetovo). Od Nagori~ana pro{li su selo Istar~in i do{li u veliko i vinogradima bogato selo Konopli}, u kojem se nalazio han dug stotinu i {irok trideset ar{ina. Had`i Jusuf je zapisao da je taj veliki han podigao Mahmud-pa{a, sin nekog pekara iz tog kraja. Nakon {to su pre{li Krivu Rijeku, stigli su u lijepo mjesto ]ustendil, ~ije se stanovni{tvo prete`no bavi peradarstvom. Tu su ostali u petak i klanjali d`umu. Dalje su kona~ili u Dupnici, Samokovu, ju`no od Sofije, Kostand`i i Tatarpazard`iku, ispod kojeg proti~e Marica. Tu se nalazi veliki Kur{umli-han, sa stotinu od`aka (ognji{ta) i oko dvije stotine soba. Nasred dvori{ta tog hana nalazio se lijep {adrvan. Had`i Jusuf je vidio i saznao da u Plovdivu, u koji su potom stigli, ima 12 d`amija i 40 mahalskih mesd`ida. Pored toga, u tom gradu ima velikih hanova, od kojih je jedan Kur{umli-han pokraj mosta na Marici, zatim bezistan i vi{e medresa. Tu slu`buje i mulla od 500 ak~i (vjerovatno dnevne plate). Idu}i dalje, kona~ili su redom u mjestima Kijalija, Uzund`eova, Harmanli, Keprili i Edirne. U Edirnama posebno isti~e i opisuje divnu sultan Selimovu d`amiju sa ~etiri munare, od kojih svaka ima po tri {erefeta. Iz Edirna su na putu prema Carigradu kona~ili u Havsi, Burgazu (Luleburgaz), ^arliji (^orlu), Silivri, Bujuk i Ku~uk ^ekmed`i (Veliko i Malo ^ekmed`e) i kona~no u Stambolu. Za Carigrad Had`i Jusuf ka`e da nema rije~i ni pera koje bi moglo opisati njegove ljepote. U Carigradu su se ukrcali na la|u i zaplovili prema Aleksandriji. Had`i Jusuf bilje`i otoke pored kojih su plovili. To su Baba burunu, Sagar adasi, Susam adasi (Samos) i Rodos. Tvr|avu na Rodosu uporedio je sa tvr|avom Lon~aricom kod Travnika. Had`i Jusuf pa`ljivo opisuje Aleksandriju, posebno njene d`amije i op{irno pi{e o zijaretima (posjetama) koje je u~inio grobovima muslimanskih velikana, o kojima ~esto pri~a ~itave legende.
214

Iz Aleksandrije su do{li u luku Re{id na Nilu, gdje su se zadr`ali nekoliko dana, a potom su uz Nil za pet dana stigli u Misir (Kairo). Za Kairo ka`e da u njemu ima 500 d`amija, me|u kojima je posjetio najznamenitije, kao {to su Al-Azhar, Husejnova, Mehdija, Baba Omer i mnoge druge, od kojih svaku posebno opisuje. I u Kairu je u~inio zijaret grobovima ve}ine od 70 evlija (dobrih ljudih) koji su tu sahranjeni. Zapisao je njihova imena i pri~e koje su o njima u predaji sa~uvane. Iz Kaira su krenuli sa jednim karavanom uz pratnju od dvije stotine vojnika i za tri dana preko Birke stigli u Suec. Tu su se sa oko dvije stotine had`ija, me|u kojima se nalazio i njihov poznanik, neki Had`i [aban iz Livna, ukrcali na la|u i zaplovili prema D`idi. Plovidba je trajala 24 dana i Had`i Jusuf je poimeni~no nabrajao 24 luke u koje je la|a pristajala. Za D`idu ka`e da je to najve}a luka na tom putu. Opisuju}i je kao mekansku luku, Had`i Jusuf ka`e da je njeno ime nastalo od d`edda Hava (pramajka Eva) koja je tu sahranjena i ~iji se grob velikih dimenzija tu nalazio i posje}ivao. Po{to su obavili obredno kupanje i obukli ihrame, krenuli su put Meke, gdje su stigli nakon 24 sata. Tu se Jusuf odmah zahvalio Bogu {to mu je dao mogu}nost i sre}u da do|e u Meku i obavi had`. Svaki dan je i po danu i po no}i obilazio Kabu. Od ushi}enja i uzbu|enja tu je propjevao i u stihovima opisao Harem-i [erif, njegove kapije i munare, zatim vrelo Zemzem, Mekam-i Ibrahim i Kabu. Me|u ostalim u Meki je susreo i jednog Bo{njaka koji je bio ostao bez novca. U Medini je zabilje`io i opisao sva znamenita mjesta. Tu se upustio u meditaciju o historiji islama, opisuju}i hid`ret i razvoj islama u pojedinim razdobljima. Iz Medine se vratio u Meku odakle je kopnom krenuo u Kairo. Na tom putu nabraja i opisuje 40 konaka koje je pro{ao. Pri tome napominje da ne opisuje mjesta koja je ve} pre{ao i zabilje`io na putu za Meku. U Kairu se zadr`ao nekoliko dana, ponovno posje}uju}i grobove znamenitih ljudi. Iz Kaira je oti{ao u Aleksandriju, odakle je nakon sedam dana krenuo morem prema domovini. Usput se na Rodosu zadr`ao 15 dana. Bilo je ve} prolje}e i Jurjevo, {to zna~i da je na putu bio ve} 11 mjeseci. Sa Rodosa je, plove}i pored brojnih otoka i oto~i}a, stigao u Solun gdje je ostao deset dana. Grad je detaljno opisao, navode}i ~ak i broj ku}a. Tu je pre{ao Vardar i idu}i uz rijeku za {est dana stigao u Skoplje. U Skoplju je zatekao 30 had`ija Sarajlija, s kojima je stigao u Sarajevo. Odatle je po~etkom juna 1616. do{ao svojoj ku}i u Duvnu, {to zna~i da je na putu proveo godinu dana. Odlazak na had` nije zna~io samo izvr{enje jedne vjerske du`nosti, nego je to za svakog Bo{njaka kojem se pru`ila ta mogu}nost bilo jedno
215

od najve}ih `ivotnih iskustava. Bez obzira na tada{nje ograni~ene mogu}nosti i daljinu putovanja, iz Bosne je na daleki put do Meke i Medine svake godine kretalo na desetine, a ponekad i stotine had`ija. Bilo je, s druge strane, godina osjeke i krize, kada su se had`ije na prste brojale. Tako je Ba{eskija zabilje`io, "neka se upamti", da je 1778. iz Sarajeva "samo jedan ~ovjek kao zamjenik oti{ao na hodo~a{}e u Meku", a i taj "ode ne~ujno kao kradljivac". Da bi se ubrzao promet ljudi i robe, u Osmanskom carstvu podizani su brojni mostovi. [to se mostova ti~e, Inalcikov navod od 42 mosta vjerovatno je upola manji od stvarnog broja razli~itih mostova podignutih u Bosni za vrijeme osmanske uprave. Prema istra`ivanjima D`emala ^eli}a i Mehmeda Mujezinovi}a, u BiH je za vrijeme osmanske uprave podignuto najmanje 70 mostova na Drini, Miljacki, Bosni, Uni, Vrbasu, Neretvi i njihovim pritokama, te manjim pritokama Save. Bez obzira na razli~ite uvjete koji su putnicima stajali na raspolaganju, putni pravci su igrali va`nu ulogu u formiranju i razvoju vi{e gradova u Bosni. Glavni putni pravci u Bosni slijedili su uglavnom velike vodotokove: Drinu, Bosnu, Vrbas, Neretvu i Unu sa njihovim pritokama. Na glavnom putu, koji je dolinom Bosne i Ukrine vodio od Sarajeva prema Slavoniji formirana je oko 1570. kasaba Gornja Ukrina, koja je u XVIII st. dobila ime Derventa. Gornja Ukrina je prvobitno bila derbend`ijsko selo, koje se, kako pi{e u defteru iz 1604, nalazilo "na javnom putu koji vodi od tvr|ave Te{nja prema Po`egi, {umovito je i vrlo opasan derbend gdje haramije (razbojnici) presijecaju put i ubijaju putnike". Zato je 1570. godine Ali-aga, dizdar tvr|ave Dobora (kod Modri~e), ~ijoj je nahiji pripadao spomenuti derbent, podigao tu prvu d`amiju. Stanovni{tvo Gornje Ukrine se nakon toga znatno pove}alo pa su tu ubrzo izgra|ene jo{ dvije d`amije, hanovi i karavansaraj, ~ime je mjesto preraslo u kasabu. Na istom putnom pravcu, izme|u tvr|ave Doboj i Save razvile su se jo{ tri kasabe: Dubo~ac, Kotorsko i Velika. Dubo~ac na Savi utemeljio je Sulejman-beg, kapetan Save, podizanjem d`amije i drugih vakufskih objekata. To mjesto je vrlo brzo postalo zna~ajnom skelom, odnosno vezom izme|u bosanske i slavonske Posavine. U isto vrijeme je, oko 1580, tako|er iz derbend`ijskog sela, nastala Bijeljina, prvobitno poznata kao kasaba ^etvrtkovi{te. To se derbend`ijsko selo nalazilo na dubrova~kom putu, koji "iz Hercegovine, Klisa, Dubrovnika i Bosne vodi prema Budimu i Temi{varu". Kao derbent to mjesto stoji "na javnom putu prema skeli Ra~i i dobro je naseljeno". Zato bi, prema prijedlogu nadle`nih vlasti, "bilo za narod dobro, a i za dr`avu korisno, da to mjesto postane kasaba".
216

Du` puta u gornjem i donjem toku Vrbasa osnovano je sedam kasaba, od kojih dvije kao skele na Savi, Koba{ i Gradi{ka. Na Gornjem Vrbasu spominju se krajem XVI st. u defterima tri kasabe, ranije seoska naselja: ^esta, Novosel i Novo Jajce. Kasabu ^esta, dana{nji Gornji Vakuf, u nahiji Uskoplje, utemeljio je oko 1590. zaim Mehemed-beg Sto~anin podizanjem d`amije i prate}ih vakufskih objekata. Ne{to sjevernije, u istoj nahiji, Ibrahim-beg, iz poznate bo{nja~ke posjedni~ke loze Malko~a, podigao je kasabu Novosel, dana{nji Donji Vakuf. Novosel je po~etkom XVI st. bio kasaba sa dvije muslimanske mahale, u kojima je bila 161 ku}a sa 33 mud`ereda. Skoro su svi stanovnici bili razne zanatlije. Bilo je trgovaca ~ohom, a spominje se jedan ranar (d`errah). Kako je grad i dalje bio strate{ki va`an derbent, to je u njemu bilo nastanjeno 14 vojnika, od kojih 10 spahija, dvojica }ehaja i po jedan suba{a i vojvoda. Novo Jajce (Jenid`e Jajce), kasniji VarcarVakuf, nastao je sjeveroisto~no od Jajca, na mjestu derbend`ijskog sela Gornja Kloka. Kasabu je na tom mjestu, radi sigurnosti putnika i saobra}aja, podigao Had`i Mustafa, sin Mehmed-bega, aga u Carskom saraju. Mehmed-beg i sin mu Mustafa poticali su prema tradiciji iz doma}e pravoslavne porodice \ukanovi}a. Iz sa~uvane kanunname, koju je 1590. izdao Had`i Mustafa, vidi se da je on tu podigao d`amiju i mekteb, izgradio vodovod i hamam, jedan karavansaraj i 25 du}ana, ~ime je mjesto dobilo status kasabe. U donjem toku Vrbasa, na putu od Banje Luke prema Doboju i Derventi, osnovao je prvi bosanski beglerbeg Ferhad-pa{a Sokolovi} kasabu Li{nja (danas istoimeno selo kod Prnjavora). Na Vrbasu, nizvodno od Banje Luke, tada{nji bosanski beglerbeg Ajas-pa{a zade Mustafa-pa{a utemeljio je, 1593. na uobi~ajeni na~in vakufnamom, kasabu Trn. Kasaba je u XVII st. bila zna~ajno privredno sredi{te gdje se redovno odr`avalo pet godi{njih sajmova. Koba{ se, kao skela na Savi i jedno vrijeme u XVI st. sjedi{te prostranog kadiluka (kasnije premje{tenog u Banju Luku), razvio u kasabu srednje veli~ine. Gradi{ka je kao kasaba stalno imala veliki prometni i trgova~ki zna~aj, jer je tu bila glavna izlazna skela na kraju puta koji je Banju Luku i njeno zale|e povezivao sa Slavonijom. Posebno je opasan derbent, kako se navodi u jednom defteru, bio "prolaz preko brda zvanog Doljan", na putu SarajevoHre{aPodromanijaRogaticaVi{egrad. Zbog razbojnika se skoro niko od putnika nije usu|ivao da u|e u selo u blizini tog brda "{to pripada Rogatici". Zato je sultan Murat III, fermanom od 8. VII 1589, naredio lokalnom funkcioneru Had`i Ibrahim-agi da u tom selu podigne kasabu, kako bi "putnici stalno dolazili i prolazili", {to bi i "za dr`avnu blagajnu bilo korisno". Had`i Ibrahim-aga je tu kao svoje vakufske objekte podigao d`amiju, mektebe, karavansaraj
217

i nekoliko du}ana. Tako je nastala nekada{nja kasaba Glasinac. Kako bi novopodignuti grad naselio i o`ivio, to je Had`i Ibrahim-aga, kao vakif (dobrotvor), odredio da umjesto stanovnika njegov vakuf pla}a gospodaru zemlje (spahiji) po 125 ak~i godi{nje na ime tr`nog bad`a (tro{arine, maltarine) i pristojbe na povrtlarstvo i p~elinje ko{nice. Navedeni }e se porezi pla}ati sve dotle dok stanovnici kasabe budu ~uvali derbend i "izlazili u susret putnicima i namjernicima, te brinuli o svojim ispa{ama". Zahvaljuju}i tim povlasticama, u kasabu su se odmah naselili "mnogi nomadi" (hajmani) i oni koji "nisu bili upisani ni kod jednog spahije". Tako je prema defteru iz 1604. kasaba Glasinac, pored male ~ar{ije, ve} imala jedan stambeni dio, upisan kao Mahala ~asne Had`i-Ibrahimagine d`amije sa 62 muslimanske ku}e. Ove i ostale kasabe utemeljene u drugoj polovini XVI i tokom XVII st. nisu proistekle iz neke srednjovjekovne varo{ke tradicije. One su se odmah oformile i razvile kao muslimanska gradska naselja na mjestima gdje su ve} postojala derbend`ijska sela. Takve kasabe su osnivane u prvom redu iz strate{kih razloga, radi osiguranja uslova za nesmetan tok saobra}aja i prometa ljudi i roba. Svakako je najzna~ajniji ~inilac u razvitku jednog broja gradova u Bosni bila ~injenica da se u njima du`e ili kra}e vrijeme nalazilo sjedi{te najvi{ih lokalnih upravnovojnih i sudskih organa vlasti, prije svega sand`ak-begova i bosanskog beglerbega. To su bili Sarajevo, Banja Luka i Travnik, u kojima je bilo sjedi{te Bosanskog sand`aka, odnosno kasnijeg beglerbega ili bosanskog vezira. Sjedi{te Hercegova~kog sand`aka sukcesivno je bilo u Fo~i, Pljevljima i Mostaru, Zvorni~kog u Zvorniku i Donjoj Tuzli, a Kli{kog u Livnu. Prostor dana{njeg Sarajeva, svojim geografskim polo`ajem, plodno{}u tla, obiljem {uma, vrela, potoka i rijeka, od davnina je privla~io ljude, pa je ovaj kraj bio naseljen jo{ od ranog srednjeg vijeka. U tom smislu taj je prostor bio predodre|en za budu}e sjedi{te Bosanskog sand`aka, odnosno Bosne. Na tom su prostoru Osmanlije, tokom prvih decenija XV st, podigle svoj vojni logor, koji je slu`io kao baza za dalje osvaja~ke pohode prema zapadu, Posavini i obalama Jadrana. Velike potrebe vojske za raznovrsnom robom i opremom privla~ile su na to mjesto brojne zanatlije i trgovce. Pored toga, ovaj logor, kao sjedi{te vojvode "zapadnih strana" ili bosanskog kraji{nika, postaje i administrativno sredi{te Bosne. Tako su se tu tokom samo dvije decenije osmanskog prisustva stekli uslovi za stvaranje jednog srazmjerno velikog urbanog naselja. Odlu~uju}i korak u tom pravcu u~inio je bosanski kraji{nik, vi{e puta spominjani Isa-beg Ishakovi}, koji je svojim zadu`binama stvarno utemeljio Sarajevo kao grad. Rana geneza tog grada je ve} naprijed spominjana. Naziv Sarajevo za novoosnovani grad prvi put
218

se spominje 1477. u jednoj vakufnami tada{njeg bosanskog sand`aka Ajas-bega, napisanoj na arapskom jeziku. Na bosanskom se jeziku ovaj naziv grada susre}e prvi put u pismu bosanskog namjesnika Firus-bega Dubrov~anima, 7. III 1507. godine. Naziv je slavizirana izvedenica turskog sarayovasi (konakpolje), kako je u Isa-begovoj vakufnami ozna~eno mjesto gdje su podignute njegove zadu`bine. Novoosnovani grad je ubrzo postao va`no privredno sredi{te, zahvaljuju}i ~injenici da se na{ao na raskr{}u zna~ajnih trgova~kih puteva, koji su povezivali zapadnobalkanske posjede Osmanskog carstva i jadranske gradove, posebno Dubrovnik i Split, sa Solunom i Carigradom. Na ogromnom i srazmjerno jedinstvenom osmanskom tr`i{tu, koje se prostiralo na preko tri kontinenta, Sarajevo se, u njegovom evropskom dijelu, vremenom razvilo u jedan od tri ili ~etiri najve}a trga i obrtna centra. Tu se sticala, razmjenjivala, carinila i dalje otpremala najraznovrsnija roba, kako sa Orijenta tako i iz evropskih zemalja i mediteranskh gradova. Prema zapisima koje su ostavili brojni evropski i osmanski pisci i putnici iz XVI i XVII st. vidi se da su tada u Sarajevo dolazili "mnogi evropski trgovci" i da je to mjesto "puno naseljeno i bogato robom svake vrste", posebno jeftinim `ivotnim namirnicama. Jednom od tih putnika, poslaniku cara Ferdinanda II, Atanasiju Grgi~evi}u, ~inilo se 1628. da u ~itavom ovom dijelu Evrope nema bogatijeg grada od Sarajeva. Sarajevo nije bilo samo trgova~ko sredi{te nego istovremeno zna~ajno obrtno sredi{te. Nova civilizacija koju su Osmanlije donijele u Bosnu, zasnovana na tekovinama duge tradicije gradskog `ivota na Orijentu, skoro iz temelja je izmijenila navike i kvalitetno uve}ala potrebe stanovni{tva u odje}i, obu}i i drugim predmetima za li~nu upotrebu, opremanju ku}e, ishrani, oru`ju i opremanju konja, javnom kulturnom i prosvjetnom `ivotu. To je podstaklo sna`an razvoj proizvodnih i uslu`nih zanata u Sarajevu. Na osnovi naziva pojedinih zanata i naziva njihovih alata, koji su po pravilu turskog porijekla, mo`e se zaklju~iti da je oko {ezdesetih novih obrta do{lo u Bosnu sa pojavom Osmanlija. U Sarajevu se razvilo oko osamdeset razli~itih proizvodnih i uslu`nih zanata, koji su prera|ivali razne vrste metala, sirovu i {tavljenu ko`u, vunu, tekstil, drvo, glinu i razne prehrambene proizvode. Pored toga, postojalo je vi{e uslu`nih obrta, posebno u oblasti a{~iluka, vrsta jela i ishrane i njihovog saldisanja (na~ina serviranja). Sve je to prije dolaska Osmanlija u Bosni bilo nepoznato. Na po~etku tre}e decenije XVI st., odnosno 1521, za upravnika Bosanskog sand`aka do{ao je ~uveni Gazi Husrev-beg. On je na tom polo`aju ostao u Sarajevu, uz dva kra}a prekida, sve do smrti 1541. godine. Sa Gazi
219

Husrev-begom po~inje drugo gra|evinsko razdoblje i ujedno "zlatni vijek" u razvitku starog Sarajeva, koje upravo tada od kasabe postaje {eher. Javni i privatni graditeljski polet u Sarajevu nastavljen je i nakon Gazi Husrev-bega. Oko 1554. dovr{ena je izgradnja ~itave sarajevske ~ar{ije sa 45 ulica, kao zanatske i trgova~ke ~etvrti, koja se postepeno formirala na desnoj obali Miljacke, oko ve}ih javnih gra|evina. Po tim brojnim, uglavnom natkrivenim ulicama i uli~icama, nizale su se stotine razli~itih du}ana i du}an~i}a, razvrstanih strogo po pojedinim esnafima, u kojima se po ~itav dan radilo i `ivo trgovalo. ^ar{ija je predstavljala poslovno jezgro grada (evropski city), oko kojega su se po padinama okolnih brda i planina u zelenilu smjestile stambene ~etvrti Sarajeva, izme|u ~ijih krovova su se probijala kubeta i munare mnogih d`amija. Mada nije stalno bilo administrativno sredi{te Bosne po{to je jedno vrijeme (17031850) sjedi{te bosanskog vezira bilo u Travniku, jer se grad nakon pohoda Eugena Savojskog sporo obnavljao Sarajevo je vrlo rano, naro~itom sultanskom poveljom, muafnamom, steklo odre|ene povlastice i bilo oslobo|eno nekih dr`avnih da`bina, te obaveze nezla (decenzusa), tj. tro{kova oko smje{taja slu`benih lica dok borave u ovom gradu. Bosanski je vezir na putu za Travnik mogao ostati u Sarajevu samo tri no}i, i to kao musafir. Pored toga, sarajevska je esnafska organizacija tako|er izborila za sebe autonomiju, po{to su sarajevski obrtnici i trgovci sami birali svog }ehaju (evropskog "cehmajstora"), {to je bio veoma rijedak slu~aj u Osmanskom carstvu. Sva politi~ka gibanja koja su zahvatala Bosnu, posebno odre|ene autonomisti~ke te`nje i pokreti, nalazili su svoj izraz i upori{te u Sarajevu. Razvoj gradske privrede vodio je unutra{njem klasnom raslojavanju. U gradu se izdi`e trgova~ki stale`, posebno trgovci uvoznom robom (bazerd`ani) koji su se bavili i nov~anim kreditima. Nasuprot njima, javljaju se najamni radnici koji rade na nadnicu ("pod i{~iluk"), a regrutirani su od propalih zanatlija i gradske sirotinje. Time se javlja za~etak klasne podjele na dund`eriju (proleterijat) i barbaguzane (bur`oaziju). No bez obzira na to, grad se podizao po uspostavljenim urbanim uzusima, a to zna~i da se ~uvalo ono {to je ba{tinjeno. Sarajevo je, kao grad velike trgovine i novca, privla~ilo stanovni{tvo iz cijele Bosne, pa je bilo zna~ajan ~inilac urbanizacije i op}eg privrednog i kulturnog razvoja ove zemlje tokom XVI i XVII stolje}a. U ~itavoj je Bosni Sarajevo va`ilo kao grad `ivog posla i dobre zarade. Tako je u Mostaru zabilje`ena tradicija da je navodno Gazi Husrev-beg rekao: "Ko god u Sarajevo u opancima do{ao, iz njega u ~izmama izi{ao." Zna~ajno je imati u vidu da je u urbanicaciji Sarajeva i svih drugih bosanskih gradova, za razliku od mnogih drugih izvanbosanskih ju`noslavenskih gradova, udio
220

stranog etni~kog elementa bio neznatan. Urbanizacija i razvoj Sarajeva rezultat su rada doma}eg, bosanskoslavenskog muslimanskog elementa. Pripadnici islama neslavenskog etni~kog porijekla brzo su se asimilirali u bo{nja~koj sredini. Sjeverno i zapadno od Sarajeva razvijaju se gradovi Visoko, Zenica, Travnik i Banja Luka. U sedmoj deceniji XVI st. Visoko je brojalo preko 700 ku}a. Iza Visokog dolaze Jajce i Travnik sa oko 400 ku}a, Zenica sa 330 i Banja Luka oko 300 doma}instava. Travnik se razvio tokom XVI st. u dolini La{ve, kojom je vodio zna~ajan strate{ki i trgova~ki put prema sjeverozapadnoj Bosni, Pounju i Lici, na koje je bila usmjerena osmanska ekspanzija. Za nekoliko decenija Travnik se, uz zna~ajnu tvr|avu, razvio u muslimanskoorijentalni grad bosanskog tipa. Nakon osvajanja ugarske Jaja~ke banovine (1528), Jajce je uglavnom ostalo zna~ajnom tvr|avom, dok se Banja Luka za dvadesetak godina razvila u tre}e privredno sredi{te u Bosni. Banja Luka je tako|er nastala u blizini jednog starog srednjovjekovnog trgovi{ta, ali po osmanskom obi~aju nezavisno od njega, kao potpuno nov grad. Jedan od prvih zna~ajnih dobrotvora i graditelja Banje Luke bio je upravnik Bosanskog sand`aka Sofi Mehmed-pa{a. U njegovo je vrijeme 1553/54. sjedi{te Bosanskog sand`ak-bega preneseno u Banju Luku. Mada je to bilo najkasnije 1554, prvi dokaz o tome poti~e tek od 3. VI 1563. godine. Pod tim je datumom bosanski sand`ak-beg Osman-{ah-beg Skenderpa{i} pisao iz Banje Luke austrijskom caru Maksimilijanu. Najzna~ajniji graditelj Banje Luke kao kasabe i {ehera bio je Ferhad-beg Sokolovi}, koji je kao slavom ovjen~ani bosanski kraji{nik u svojstvu kli{kog sand`aka, imenovan 1574. za bosanskog sand`ak-bega. Savremenici su zapisali da se prilikom njegovog dolaska u Banju Luku, kao novog bosanskog sand`ak-bega, pred njim nosilo 700 bajraka. Istovremeno ga je pratilo "tri stotine leventa (prikladnih junaka) u odijelu od vu~ine, pod `eljeznim kalpacima". Ferhad-beg je u gradu na Vrbasu podigao 216 javnih objekata, me|u kojima je svakako najzna~ajnija bila d`amija Ferhadija. U {irem krugu oko d`amije Ferhad-beg je podigao svoju rezidenciju (saraj), dvije stotine du}ana, hamam, karavansaraj i druge vakufske objekte. Ferhad-beg je, jo{ kao kli{ki sand`ak-beg, svojim zadu`binama podigao tokom Kiparskog rata (157174) kasabe Zemunik i Hrvace, u neposrednom zale|u Zadra. Razvoj gradova, kao sredi{ta upravnih i sudskih vlasti, u Hercegova~kom sand`aku tekao je sukcesivno od istoka prema zapadu, kako se geopoliti~ki i mikroregionalni pojam Hercegovine pomjerao. U prvobitnom, sjeveroisto~nom dijelu tog sand`aka, razvijaju se prvo njegova sjedi{ta, Fo~a i Taslid`a (Pljevlja), te okolni gradovi, posebno ^ajni~e i Prijepolje. Najbr`e se razvijala Fo~a, koja je {ezdesetih godina XVI st. ve} brojala oko 1.350
221

muslimanskih ku}a. Ve} u to vrijeme Mostar po~inje polahko preuzimati vode}e mjesto u Hercegova~kom sand`aku. Podizanje gradskog naselja jo{ u srednjem vijeku na mjestu kasnijeg Mostara pripisuje se gostu Radivoju, o~ito jednom od starje{ina Crkve bosanske u slu`bi hercega Stjepana. Srednjovjekovni drveni most na tom mjestu spominje se prvi put 1452, kada se jedan od sinova hercega Stjepana pobunio protiv oca i oteo mu neke gradove, me|u kojima dvije tvr|ave na mostu na Neretvi. Tada{nji most na Neretvi nastao je prvenstveno radi lokalnih i regionalnih prometnih potreba. Bez obzira na to, njegova gradnja i postojanje privla~ili su okolno stanovni{tvo i doveli do njegove koncentracije. Naselje oko mosta brzo se {irilo, potiskuju}i postepeno Blagaj, kao nekada{nje sjedi{te hercega Stjepana. Nakon osmanskog osvajanja, jo{ je izrazitije ubrzan razvoj naselja oko mosta na Neretvi, koje se na{lo na raskr{}u svih regionalnih puteva nekada{nje Hercegove zemlje. U osmanskim se dokumentima Mostar prvi put spominje 1474, kada je tamo{nji suba{a Skender na vakufskoj osnovi podigao nekoliko javnih objekata. Mada je bio labilne konstrukcije, most je koristio Osmanlijama za vojne operacije na desnoj obali Neretve. O tom su starom mostu, sto godina kasnije, ostavili zapise osmanski putopisci Had`i Kalfa (Kjatib ^elebija) i Evlija ^elebi. Had`i Kalfa je zapisao da je taj srednjovjekovni most bio "drven" i da je "visio na lancima", pa se tako tresao "da se preko njega samo sa smrtnim strahom prelazilo". Evlija ^elebi je opet zabilje`io da je "prema pri~anju latinskih histori~ara u ovome {eheru" bio most na "jakom gvozdenom lancu", te da je odatle grad dobio ime Mostar. Novi i slavni most dovr{en je 1566. godine. Ta, u historiji arhitekture jedinstvena "kamena tvorevina", koju je podigao mimar Hajrudin, neizostavno bi impresionirala svakog putnika i namjernika. Evlija ^elebi ka`e da je, kao "bijedni i jadni rob Bo`iji", pro{ao i vidio "{esnaest carevina", ali da takvog visokog i lijepog mosta nigdje nije na{ao. Njemu se ~inilo, da most ~ija du`ina iznosi "ravnih stotinu koraka" izgleda kao "luk duge". Oko tog mosta neponovljive ljepote i smjelosti, ~ija je gradnja trajala skoro devet godina, vremenom je izrastao pravi {eher. Mostar se ve} do kraja XVI st. razvio u grad u kojem }e ga obliku zate}i austrougarska okupacija 1878. Mada je bio ustvari najmla|e gradsko naselje u nekada{njoj Hercegovoj zemlji, brzo je ekonomski i politi~ki potisnuo sva druga srednjovjekovna naselja na tom podru~ju. Kao grad, Mostar od kraja XVI st. postaje ekonomsko, vojno i kulturno sredi{te Hercegovine. Grad se prvobitno formirao na lijevoj obali Neretve oko najstarije, Atik d`amije, uz koju je izrasla mahala Mejdan. U vremenu od 1476. do 1618. podignute su d`amije: Sinan-pa{ina, ]ejvan Kethode, Kara|ozbegova, Nesuh-age Vu~jakovi}a, Me222

hmed-]ehajina, Dervi{-pa{e Bajezidagi}a, Had`i Balina i Koski Mehmed-pa{ina. Ukupno je grad imao 35 d`amija. Mostar je 1633. imao 24 muslimanske mahale. U gradu su njegovi dobrotvori podigli vi{e privrednih i socijalnohumanitarnih objekata. U razdoblju od dvadeset godina (15501570) samo trojica dobrotvora, ]ejvan Kethoda, Nesuh-beg Vu~jakovi} i Kara|oz-beg podigli su 145 du}ana na ~ar{iji. Oni su podigli i tri velika hana, a Koski Mehmed-pa{a svoj karavansaraj. Kara|oz-beg je podigao imaret sa musafirhanom, dervi{ki hanikah i medresu. U Kazazmahali je 1664. podignuta sahatkula. Sinan-pa{a i ]ejvan-beg podigli su iste godine dva hamama. Mostar je pored Koski Mehmed-pa{ine, kao najstarije, imao jo{ osam medresa. Me|u velike bosanske gradove ~iji je nastanak i urbani razvoj vezan za osmansko razdoblje spada i Tuzla, koja se jo{ u XVI st. profilirala kao privredno, kulturno i politi~ko sredi{te Zvorni~kog sand`aka, odnosno sjeveroisto~ne Bosne. Osmanlije su na tom prostoru, pored Zvornika, zatekle jo{ nekoliko tvr|ava i naselja, me|u kojima su Srebrenica, Teo~ak, Soko (Gra~anica), Srebrenik, Nenavi{te (Grada~ac), Gornja i Donja Tuzla. Na mjestu Donje Tuzle postajao je do osmanskog osvajanja grad u okviru drvene tvr|ave (Aga~ hisar). Savremni osmanskoturski hroni~ar Mehmed Ne{ri u svom djelu Kitab-i cihannama (Knjiga o osvaja~u svijeta) navodi da je taj grad, prije dolaska sultana Fatiha, spalio posljednji bosanski kralj Stjepan Toma{evi}, kako bi onemogu}io dalje prodore akind`ijskog i martoloskog vo|e tada{njeg Smederevskog sand`aka, Ali-bega Mihaloglua. Urbani razvoj Gornje Tuzle dovr{en je oko 1701. u okviru Bali-begova vakufa. Tada je u okviru spomenutog vakufa u Gornjoj Tuzli postojala narodna kuhinja (imaret) za besplatno dijeljenje hrane sirotinji. Od tada naselje kao urbana aglomeracija stagnira pa za vrijeme austrougarske uprave, pored Po~itelja i Iza~i}a, gubi status grada. Nasuprot tome, Donja Tuzla, ili jednostavno Tuzla do`ivljava puni i kontinuirani uspon. Prema osmanskim popisima Gornja Tuzla je 1532. imala 155 ku}a, od kojih 114 muslimanskih, a njen je godi{nji rentni prihod od solnih bunara iznosio 10.873 ak~e. Nasuprot tome, po istom je popisu u Donjoj Tuzli bila 61 ku}a, me|u kojima samo tri muslimanske, a solna renta je godi{nje iznosila svega 2.860 ak~i. Samo 16 godina kasnije (1548) eksploatacija soli u Donjoj Tuzli donosi zakupcima rentu od 84.453 ak~e. Tada je Donja Tuzla ve} bila kasaba sa pet muslimanskih mahala i ukupno 283 muslimanske ku}e. U istom se popisu spominje "~asna d`amija", iz ~ega se vidi da je podignuta sredstvima sultana Sulejmana Veli~anstvenog. Iz svih podataka se vidi da cijela oblast, mada u srednjem vijeku zvana Soli, nije po proizvodnji tog od `ivotne va`nosti zna~ajnog artikla prelazila
223

lokalne okvire. Srednjovjekovna Bosna je veliku ve}inu svojih potreba za solju podmirivala uvozom iz dubrova~kih i drugih primorskih solana. Tek od uspostavljanja osmanske vlasti dolazi do velikog razvoja i porasta proizvodnje "soli na drvo". Ova sintagma, koja se u osmanskim dokumentima redovno susre}e kada je u pitanju proizvodnja soli u Tuzli, jasno ukazuje na tehnologiju proizvodnje soli, koja se varila, za razliku od osmanskih primorskih solana u kojima se sol dobijala prirodnim isparavanjem vode. Od svog osnivanja 1537. Kli{ki sand`ak je, pored osmanske Dalmacije, obuhvatao jugozapadnu Bosnu sa dijelom Krajine. Odatle je sand`ak Klis uvijek i{ao zajedno sa Bosanskim, Zvorni~kim i Hercegova~kim sand`akom, a kasnije je bio sastavni dio Bosanskog ejaleta. Na podru~ju Kli{kog sand`aka, osim ve}eg broja tvr|ava, nije bilo zna~ajnih gradskih naselja. Izuzetak je bilo Livno, koje se po~inje br`e razvijati jo{ prije uspostave sand`aka Klis. Oko 1520. godine Livno je imalo 63 kr{}anske i svega dvije muslimanske ku}e. Samo osam godina kasnije Livno broji ve} 90 muslimanskih i svega 14 kr{}anskih ku}a. Ve} su tada trgova~ki karavani od Sarajeva prema Jadranu i{li prete`no preko Livna. Kako je Livno bilo na putu od Sarajeva prema Splitu, to se Dubrovnik, kao nekada tradicionalni glavni partner u bosanskoj uvoznoizvoznoj trgovini, polahko potiskuje u drugi plan. Dubrov~ani se ipak ne daju pa se tako 1528. me|u kr{}anskim ku}ama u Livnu bilje`i ~ak pet onih dubrova~kih trgovaca. Livno se 1575. razvilo u ve}i grad sa 540 ku}a, ~ar{ijom i svim njenim prate}im objektima. To je bio znak spli}anskim komunalnim vlastima da poduzmu akciju kojom }e Dubrovnik ukloniti kao konkurenta u bosanskoj trgovini. Samo tri godine poslije navedenog popisa, splitski prior Daniel Rodrigo predla`e mleta~koj vladi plan po kojem bi Split umjesto Dubrovnika postao ishodi{nom ta~kom trgovine sa Bosnom i time op}enito unutra{njo{}u Balkana. Nakon izvjesnog oklijevanja, Venecija je 1592. otvorila u Splitu skelu sa lu~kim ure|ajima, skladi{tem i lazaretom. Splitski knez i kapetan Danijel Malin pisao je u oktobru 1594. da se "put od Sarajeva do Splita prevaljuje za sedam dana", od ~ega ~etiri dana do Livna, odnosno Duvna, odakle se roba u preostala tri dana "doveze u Split". U uskoj vezi sa sve ve}om orijentacijom sarajevske, i op}enito bosanske, izvozne i uvozne trgovine na Split, bila je Ankona, sa druge strane Jadrana. Kao slobodna luka na papskoj teritoriji, Ankona se uzdi`e, {to izaziva zabrinutost Venecije, pogotovu jer se tada pri~alo da bi se Ankona mogla dobrovoljno staviti pod osmanski protektorat. Bosanski, a posebno sarajevski trgovci se od tada sve vi{e orijentiraju na Split. Brzo se utvrdilo da Split prirodno i prometno za Bosnu ima niz prednosti u odnosu na Dubrovnik. Splitski komesi Paolo Trevision i Andre Renier ubrzo sa zadovoljstvom pi{u mleta~koj vladi da njihov grad ima
224

toliko prednosti za sarajevske trgovce obrtnike da su osmanske vlasti prihvatile "Split kao luku za svoju robu", te da su "u Bosni prokr~ile {ume i izgradile puteve prema Splitu". Bez obzira na ovaj eufori~ni izvje{taj splitskih zvani~nika, da je njihov grad po~eo iz bosanske trgovine istiskivati Dubrovnik, {to je bilo predmetom dobre zarade, u Bosni je bilo nekih oklijevanja da se tradicionalni Dubrovnik zamijeni novom splitskom destinacijom. Najvi{e je to bilo usljed straha od prepada mleta~kih uskoka. Kada su trgovina i profit u pitanju i to je otklonjeno, pa zna~aj Splita za Bosnu raste, a Dubrovnik od tada konstantno opada. Po~etkom XIX st. francuski konzularni ~inovnik Chaumette des Fosses je zabilje`io da se iz Sarajeva za Split i obrnuto otprema godi{nje devet velikih karavana, dok istovremeno ne bilje`i ni jedan takav karavan za Dubrovnik. Sa ogomnim prirodnim zale|em Bosne, Split raste, dok Dubrovnik, pogo|en zemljotresom 6. IV 1667, po~inje opadati. Grad se kasnije obnavlja, ali ulazak Francuza 31. I 1808, koji ozna~ava kraj Republike, ipak do~ekuje u dekadenciji. Istodobno se u Bosni de{avaju velika politi~ka i socijalnoekonomska previranja, kao posljedica njenog agrarnog i vojnopoliti~kog razvoja i evolucije u prethodna dva stolje}a.

225

Prodor Bo{njaka u Hrvatsku i Podunavlje

Nakon osvajanja i kona~nog u~vr{}enja svog polo`aja u okviru Bosanskog sand`aka, Osmanlije nastavljaju sa upadima u hrvatske teritorije, posebno na Krbavu i Dalmaciju. Ti su krajevi jo{ prije pada Bosne 1463. postali obla{}u neposredne akcije i prolaza osmanskih akind`ija. Stanje feudalne anarhije u hrvatskim krajevima ugarskohrvatske dr`ave samo je olak{alo upade osmanskih akind`ija i njihove prodore sve do Ljubljane i Graca u [tajerskoj. Zbog tih upada krbavski biskup se jo{ 1460. povukao iz Udbine u Modru{ kod Ogulina. Ugarski kraljevi su jo{ od tridesetih godina XV st. nastojali izgraditi odbrambeni sistem kojim bi pred sve u~estalijom osmanskom opasno{}u za{titili svoje posjede. Tako je kralj Sigismund 1435. uspio uspostaviti jedan odbrambeni sistem du` granice prema Mle~anima u Dalmaciji i prema sve prisutnijim Osmanlijama u Bosni. Taj se sistem sastojao od tri tabora: hrvatskog na jugu, slavonskog prema Uni i usorskog na sjeveru. To je u osnovi bio za~etak odbrambenog sistema iz kojeg je u XVI st. proistekla Vojna krajina ili granica, kojim je znatan dio hrvatskih zemalja postao stalnim vojni~kim logori{tem. Navedeni tabori su bili postavljeni i organizirani na principu banderijalne feudalne vojske, sastavljene od kraljevskih posada utvr|enih gradova i raspolo`ivih oru`anih snaga hrvatskog plemstva. U taboru je u principu na 33 kmeta dolazio po jedan opremljeni konjanik. Poslije pada Bosne 1463. taj je odbrambeni sistem utvr|en uspostavljanjem Jaja~ke i Srebreni~ke banovine, te osnivanjem kapetanije u Senju 1469. godine. Mada je povratio Jajce, ugarski kralj Matija Korvin nije uspio sprije~iti da se Osmanlije trajno u~vrste u dolini Sane, sa upori{tima u tvrdom Kamengradu i Klju~u. Sana tako postaje polaznom ta~kom za osmanske pohode, u kojima u sve ve}em broju u~estvuju sami Bo{njaci, kako prema zapadu tako i prema jugu. Kako su Jaja~ka i Srebreni~ka banovina predstavljale zapreku za direktne upade iz Bosne u Slavoniju, to su Osmanlije tamo prodirale sa podru~ja Smederevskog sand`aka. Zagreba~ki ljetopisac kanonik Antun Vrabec bilje`i 1467. kako "pokori{e Turci s malu vojsku Krbavu". Ve} slijede}e godine, bosanski sand`ak-beg Ajas-beg sa 20.000 ljudi provalio je u Hrvatsku i prodro ~ak do Senja,
226

gdje je zarobljen tada{nji hrvatski ban Pavle Spiran~i}. Nakon toga, Ajas-beg je nastavio pohod i preko Kupe prodro u Kranjsku i probio se sve do Ljubljane, odakle se vratio "u Bosnu s velikim plijenom". Od tada pa sve do 1483, kada je kralj Matija uspio sklopiti primirje sa Osmanlijama, bosanski sand`ak-begovi su punih petnaest godina redovno provaljivali u hrvatske krajeve i dalje na sjeverozapad u slovena~ke pokrajine, sve do mleta~ke Furlanije. Primirje je odmah 1483. prekinuo novi bosanski sand`ak Davud-beg, koji je na ~elu 15.000 konjanika, ve}inom Bo{njaka, provalio u Dalmaciju, a zatim je preko Hrvatske i Kranjske stigao ~ak do [tajerske, koju "pohara sve do Graca". U Bosnu se "s ogromnim plijenom" vratio preko Slavonije. Za njegovo je vrijeme Hercegova~ki sand`ak D`omeli oglu Jigit-beg osvojio @abljak na Skadarskom jezeru, sjedi{te zetskog gospodara Ivana Crnojevi}a. Za vrijeme namjesnikovanja u Bosni Mehmed-bega Gazi Isabegovi}a i Sinan-bega (14851490) na bosanskohrvatskoj granici je ponovno uspostavljeno i odr`avano primirje. Mada je sultan Bajezit II vi{e pa`nje poklanjao ekonomskom razvoju i vojnopoliti~kom konsolidiranju ogromnih prostora koje je njegov prethodnik Mehmed Fatih osvojio, on se ipak upustio u vi{e ratova sa Mle~anima, kako na istoku (Karamanija, Egipat) tako i na zapadu. Po~etkom devedesetih godina XV st. Bajezit II je ponovno okrenuo pogled na Ugarsku, "rasto~enu unutra{njim nemirima i strana~kim borbama poslije smrti Matije Korvina". U Ugarskoj i Slavoniji je do{lo do borbe izme|u pristalica kralja Vladislava, iz poljske dinastije Jagelonaca, i stranke austrijskog cara Maksimilijana Habsbur{kog. Maksimilijan je polagao pravo na ugarsko prijestolje na osnovu nasljednog ugovora kojeg je njegov otac, Fridrih III sklopio 1463. sa kraljem Matijom. Borba je okon~ana 1491. novim nasljednim ugovorom kojim su Habsburgovci osigurali ugarsku krunu u slu~aju da izumru Jagelonci. U Hrvatskoj je gra|anski rat nastavljen opsadom Senja od strane Frankopana, koji su nastojali oru`jem vratiti svoje izgubljene obiteljske posjede. Frankopane su predvodili grofovi Nikola i Bernard, te modru{ki grof Ivan. U takvoj je situaciji izvr{enje planova prema Ugarskoj sultan Bajezit II povjerio Bo{njaku Jakub-pa{i, koga Hammer naziva Karamanli. Jakubpa{a je bio ~ovjek naro~itog Bajezitovog povjerenja jo{ iz vremena kada je kao princnamjesnik stolovao u Amasiji. Za bosanskog sand`ak-bega Jakub-pa{a je postavljen 1490. godine. On je u sadejstvu sa smederevskim i kru{eva~kim sand`ak-begom odmah preduzeo ofanzivne akcije prema Hrvatskoj i Ugarskoj. Prilikom prvog pohoda u jesen 1491. na povratku iz Kranjske osmanske ~ete su naletjele na zasjedu hrvatske vojske na Gornjoj Kupi, gdje su
227

potu~ene. Ostaci njihovih ~eta probili su se do Udbine, gdje su nanovo pora`eni. Tu je poginuo i Gerz Eljaz, u narodnoj pjesmi proslavljeni bo{nja~ki junak \erzelez Alija. Pjesme, pri~e i legende o \erzelezu i njegovom juna{tvu ~ine poseban ciklus u bo{nja~koj epici i usmenoj tradiciji. \erzeleza je narodna pjesma izvajala u klasi~nog epskog junaka, gospodskog i milostivog pona{anja, pobratima Kraljevi}a Marka i Sibinjanin Janka (Hunyadi Jnosa). U jednoj pjesmi Alija \erzelez sam sebe predstavlja rije~ima: "Hajd ne luduj, neznana delijo, / ja otklen sam, od kojeg li grada, / i kako se po imenu vi~em, / jesi l ~uo {eher Sarajevo, / u Sarajvu Begovu d`amiju, / vi{ d`amije [eh-Sinan tekiju, / pod tekijom \erzelez Aliju, / ja sam glavom \erzelez Alija!" U Logavinoj ulici, ta~no ispod Had`i-Sinanove tekije, nalazi se velika nenastanjena ~ardaklija koju narod zove \erzelezova ku}a. Ova je mahala nastala u XVI st., a istovremeno je nazvana po staroj i ~uvenoj sarajevskoj porodici Logavija, koja je gradu davala kadije, muderise, {ejhove i druge u~ene ljude. Za Aliju \erzeleza su vezana jo{ dva lokaliteta u Sarajevu. Po narodnoj predaji, na Debelom Brdu, u predjelu Soukbunara, ispod Trebevi}a, nalaze se otisci kopita \erzelezovog dorata. Narodna predaja vezuje za \erzeleza i lokalitet Velika drveta na Alipa{inom Mostu, gdje se nalazilo jedno od najstarijih bo{nja~kih mezarja u Bosni. Prema predaji tu je ukopana \erzelezova sestra Ajka, koju je brat sabljom posjekao zato {to je htjela pobje}i sa "Zmajem Ognjenim", tj. Vukom Jaj~aninom kada je 1480. dijelom porobio i popalio Sarajevo. I sam se sultan divio \erzelezu: "Car ugleda \erzelez Aliju, / Sav u srmi i ~istome zlatu, / Pa je opet care upitao: / Ko je ono na konju doratu? / Ono, care, \erzelez Alija, / A Alija od Bosne gazija!". U drugoj verziji pjesme veliki vezir ]uprili} predstavlja \erzeleza rije~ima: "Ono glavom \erzelez Alija, / {to onakog ne ima{ junaka, / {to je care tvoje carevine, / on ti zemlju ~uva od kaura, / ne izdaje zemlje ni gradova"!" Na to su caru "suze udarile od radosti", pa je od "sveg srca pomislio": "[u}ur Bogu i dana{njem danu, / kad ja imam onakvih junaka!" ^uveni bo{nja~ki histori~ar, rodom iz Pe~uha, Ibrahim Alajbegovi}Pe~evija (15741650) pi{e u svojoj poznatoj hronici Tarih-i Pe~evi, da je ban Deren~in odsje~enu Gerz Eljazovu glavu poklonio ugarskom kralju, koji je naredio da se ova ukopa na Budimskom brdu, koje je od tada prozvano Gerzelez brdo. Po Pe~eviji, Gerz Eljaz je bio rodom iz Janje kod Bijeljine. Isto misli i Evlija ^elebi, spominju}i u svom Putopisu i to brdo u Budimu. Na njemu je u \erzelezovu slavu, koji se istakao pri zauze}u Budima, sultan Sulejman podigao tekiju. Vuk Karad`i} navodi u svom Rje~niku da budimski "Srblji pripovijedaju da je nekakav Tur~in iz Bosne Gerzelez
228

Alija, koji se pjeva i u pjesmama, sko~io na konju s tog brda u Dunav za carevo zdravlje kad su Turci osvojili Budim". Ve} je stari turskoosmanski pisac Kemal-pa{a zade (14681534) znao oko 1480. za bosanskog ratnika i akind`iju po imenu Grz Ilyas. Osmanskoturski pjesnik Esiri s po~etka XVII st. u jednoj pjesmi pripovijeda o Grz Ilyasu i njegovoj zna~ajnoj ulozi u odbrani Sarajeva 1480, u vrijeme opsade Vuka Jaj~anina (Grgurovi}a). Esiri vi{e puta nagla{ava da prenosi samo ono {to je ~uo. Ti hronolo{ki ispremetani doga|aji i podaci predstavljaju osnovni historijski sloj ispletenog epskog predanja oko \erzeleza. Nema sumnje da je historijski Grz Ilyas ustvari epski \erzelez Alija. U opisu krbavske bitke u jednoj turskoosmanskoj hronici (Tarih-i al-i Osman) iz 1512, pisac ka`e da je hrvatski ban Deren~in (Derend`ilu) pogubio junaka, pehlivana, jigita (vje{tog konjanika) i znamenitog vojvodu Grz Ilyasa. Kako je Deren~in prije krbavske bitke 1495, u kojoj je pao u osmansko ropstvo, bio jaja~ki ban, to je Grz Ilyas vjerovatno poginuo tokom Jakub-pa{inog pohoda 1491. godine. Drugu verziju o pogibiji Grz Ilyasa dao je Mesihi, divanski pisar rumelijskog beglerbega, koji je 1513. pisao da su u blizini Sokolgrada (kod VarcarVakufa) poginula trojica spomenutih suba{a, Grz Ilyas, Gzel Tursun i Mumin Havace (Havad`e). Mogu}e je da je Grz Ilyas poginuo kod Sokolgrada u sukobu sa Deren~inom, po{to je ovaj tada bio jaja~ki ban. Kao takav, Deren~in je povremeno uznemiravao teritorije pod osmanskom vla{}u oru`anim ispadima u bli`u i dalju okolicu Jajca. U Gerzovu kod Sokola, odnosno VarcarVakufa, nalazi se turbe \erzelez Alije. Kult \erzelezovog turbeta njeguje se u narodu jo{ od XVI st., a kod njega se svakog 2. augusta, na Ali|un (tur. Align Alijin dan) odr`ava narodno veselje (dernek). Gerzovo, koje se ranije zvalo Prhovo, spominje se u osmanskim defterima prvi put 1528. godine. Samo ime lokaliteta svjedo~i o popularnosti i kontinuitetu \erzelezove epske slave. Dok su Bo{njaci ratovali prema sjeverozapadu, dotle je smederevski sand`ak-beg Ali-pa{a Hadum ~etovao po Ugarskoj. Ali-pa{u su suzbili i porazili Pavle Kinis, zvani "Turski bi~", Georg More i kasnije Stjepan od Telegde iz Erdelja. U ovim bitkama Ali-pa{a je izgubio oko 15.000 vojnika i cjelokupni plijen. Georg More je na ugarski sabor dovezao "dvoja kola puna odsje~enih turskih glava". Njegov izvje{taj o pobjedi "i krvavi prilog u`asnuli su sabor". Na drugoj strani, dva osmanska odreda su prodrla u Kranjsku, preko Metlike sve do Ljubljane, a drugi u Koru{ku, do Villacha (Filah). Maksimilijan Habsbur{ki je u pomo} Koru{koj poslao vojsku. Kod Villacha je do{lo do sudara u kojem je palo oko 7.000 kr{}anskih i deset hiljada
229

osmanskih vojnika, me|u kojima i Ali-pa{a Mihal-oglu, nekada{nji vidinski sand`ak-beg i poznati i slavni podunavski akind`ija, o kojem se "u Rumeliji jo{ pjesme pjevaju", kako je to 1512. zabilje`io anonimni osmanskoturski hroni~ar. Ovi porazi su izazvali Jakub-pa{u pa je u ljeto 1493, sa osam hiljada akind`ija krenuo na pohod prema sjeverozapadu. Prolaze}i kraj Jajca, izazvao je na borbu njegovog zapovjednika Ladislava Kani`aja. Kani`aj je provalio iz grada i poslije kra}e ~arke Jakub-pa{a je bez zadr`avanja nastavio svoj pohod preko Une i Kupe. Tom je prilikom stigao sve do Celja, Ptuja i Donje [tajerske, plijene}i i haraju}i uz put. Pri povratku, u augustu 1493, pusto{io je i po sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Kod Zagreba je Jakub-pa{a udario na jug, preko Modru{a prema Udbini. Kod prijevoja Sadbar put mu je bio zakr~en drvljem i kamenjem, a uz to opkoljen hrvatskim plemi}kim bandijerima, pod komandom hrvatskog bana Emerika Deren~ina. Uz njega su bili brat i sin, te trojica Frankopana: grofovi Nikola, Bernard i Ivan. Frankopani su se u me|uvremenu, pred osmanskom opasno{}u, izmirili sa banom, utoliko prije {to nisu uspjeli ostvariti svoj osnovni cilj, osvojiti Senj. Tokom pregovora s njima opkoljeni Jakub-pa{a je ponudio otkupninu, kako bi slobodno pro{ao dalje prema Bosni. Ban Deren~in i Frankopani su u zamjenu za nesmetan prolaz tra`ili od Jakub-pa{e da se oslobode svi kr{}anski zarobljenici i da im se preda sav plijen. Nesiguran pred osmanskom silom, Deren~in je oklijevao i htio je pristati na Jakub-pa{inu ponudu. Bernard Frankopan mu je na to prigovorio da se povla~i, kako bi spasio `ivot sinu i bratu. Tako nije do{lo ni do pogodbe o otkupnini niti do povla~enja hrvatske vojske. Dok su pregovarali, Jakub-pa{a je, isjekav{i {umu, prokr~io put iz klanca. Nakon toga, Jakub-pa{a je optu`io Deren~ina da je, ne dozvoliv{i mu slobodan prolaz, povrijedio primirje. U toj je situaciji ban Deren~in donio pogre{nu takti~ku odluku da Jakub-pa{i nametne bitku na otvorenom polju. Obje su strane bile pribli`no jednake po broju vojnika, ali su lahko pokretljive osmanske akind`ije imale u sukobu na otvorenom polju veliku prednost nad te{kom hrvatskom feudalnom konjicom. Razviv{i se u manevar, lete}a osmanska konjica je ujutro 9. IX 1493. krenula u napad. Hrvatska im je vojska po{la u susret i spustila se u ravnicu ispod Udbine. Akind`ije su lahko sa tri strane opkolile hrvatske oklopnike, koji su odmah izgubili nekoliko zapovjednika. Tokom bitke hrvatska je vojska potpuno razbijena i potu~ena, a sva tri Deren~ina su zarobljena. Od trojice Frankopana, jedan je poginuo u boju, drugi je zarobljen, a tre}i pobjegao. Sin i brat bana Deren~ina su pogubljeni, a on je sam poslan u Carigrad. Izveden pred sultana Bajezita II, Deren~in nije promijenio svoje oholo i nadmeno dr`anje. Bajezit ga ipak nije pogubio, nego ga je pod
230

stra`om prognao na jedan otok, gdje je nakon tri mjeseca od te{ke klime ili otrova umro. Jakub-pa{a je za ovu sjajnu pobjedu obdaren carskim ma~em i konjem, te ubrzo polo`ajem rumelijskog beglerbega. U slavu svoje pobjede sam Jakub-pa{a je spjevao veliku fahriju (hvalospjev) u kojoj se poredi sa sultanom Muratom I. Jakub-pa{a je pjesmu, kao ogledalo vlastitog "ponosa i krvavog zna~aja", poslao sultanu Bajezitu, kao neku vrstu izvje{taja o bici na Krbavskom polju. Taj stihovni izvje{taj, odnosno poema inspirirana vlastitom pobjedom na Krbavskom polju, pokazuje da Jakub-pa{a nije bio samo vojskovo|a nego i pjesnik. Bo{njak Hadum Jakub-pa{a je u knji`evnosti poznat pod pjesni~kim imenom Dervi{. On spada me|u ~etiripet prvih Bo{njaka koji su se oglasili u knji`evnosti na turskom i drugim orijentalnim jezicima. Prije Jakub-pa{e, ili istovremeno s njim, u osmanskoj knji`evnosti su se javili Mahmud-pa{a An|elovi} (Angel-zade), poznat pod pjesni~kim imenom Adni, zatim Mevla Abdulkerim i Mevlana Ajas, Mustafa-pa{a Skenderpa{i}, u knji`evnosti zvani Suni i dr. Mevla Abdulkerim i Mevlana Ajas su kao pripadnici uleme uglavnom poznati kao pisci glosa i komentara na razli~ita djela iz {erijatskog prava. Adni je ostavio ve}i broj pohvalnih i lirskih pjesama (kasida i gazela) pisanih na turskom i perzijskom jeziku. Kao veliki vezir Mehmeda II Fatiha, Mahmud-pa{a je u pohodu protiv Bosanskog kraljevstva u prolje}e 1463. vodio prethodnicu osmanske vojske od 20.000 ljudi, s kojima je vrlo brzo zauzeo neke gradove. Mahmud-pa{i se, na rije~ da mu `ivotu ni{ta ne}e biti, predao u Klju~u na Sani posljednji bosanski kralj Stjepan Toma{evi}. U ljeto slijede}e 1464. Mahmud-pa{a je ponovno do{ao u Bosnu sa prethodnicom od oko dvadeset hiljada vojnika, s ciljem da ponovno osvoji Jajce koje su Ugari dr`ali. Iz svog logora pred Jajcem uputio je 19. VII 1464. pismo Dubrov~anima na bosanskom jeziku, }irilicom, u kojem ih obavje{tava o svom dolasku i prekorijeva ih {to mu jo{ nisu poslali izaslanike. U istom je pismu Mahmud-pa{a tra`io od Dubrov~ana da mu po{alju {alitre, sumpora i devet hiljada dinara. Istovremeno sa opsadom Jajca, Mahmudpa{ine ~ete su pusto{ile po susjednim hrvatskim zemljama, kojom su prilikom doprle ~ak do posjeda Stjepana Frankopana i zarobile mu sina. Poslije vi{e bezuspje{nih juri{a na Jajce, sultan Fatih je naredio dizanje opsade, pa se Mahmud-pa{a skupa sa sultanom i glavninom vojske povukao iz Bosne. To je bio njegov posljednji boravak u Bosni. Adni, odnosno Mahmud-pa{a, Mevla Abdulkerim i Mevlana Ajas su kao dje~aci ili mladi}i zarobljeni negdje kod Novog Brda i odvedeni u Edirne radi obuke i {kolovanja. Nasuprot tome, Jakub-pa{a je vjerovatno
231

bio me|u prvim Bo{njacima koji su se okoristili povlasticom koju je sultan Fatih dao muslimanima u Bosni, tj. da se mogu javljati i slati svoju djecu u ad`amioglane. Svojim pjesni~kim, veoma lijepo stiliziranim izvje{tajem o pobjedi na Krbavskom polju, Jakub-pa{a se iskazao kao jedan od boljih predstavnika Bosne na isto~nom Parnasu. Kao vojskovo|a, Jakub-pa{a izvje{tava sultana Bajezita II da je na boji{tu palo devet hiljada, a zarobljeno jedanaest hiljada hrvatskih plemi}a i vojnika. To uglavnom potvr|uje i savremeni osmanskoturski hroni~ar A{ik-pa{e Zade. Na drugoj strani, razne ugarske historije navode da je na Krbavskom polju poginulo i zarobljeno {est i po hiljada Hrvata i Ma|ara. Suprotno tome, svi savremeni hrvatski izvori govore o 13.000 poginulih i zarobljenih hrvatskih vojnika na Krbavskom polju. Upravo je tako ninski biskup Juraj Divni~ pisao 27. IX 1493. papi Aleksandru VI Bord`iji (Borgia). Drugi savremenik, glagolja{ki pop Martinac je zabilje`io na kraju Novljanskog brevijara, da takve tuge u Hrvatskoj nije bilo "od vremena Tatara i Gota". Krbavska bitka, u kojoj je, prema hrvatskom ljetopiscu iz XV st. franjevcu Ivanu Toma{i}u, "propalo ~itavo plemstvo Hrvatske", sa 13.000 izginulih, zna~ila je te`ak udarac i "pravi rasap kraljevstva hrvatskoga". Turski histori~ari ovu bitku porede sa bitkom na Kosovu. Na Kosovu su 1389. sultani Murat I i Bajezit I sa Osmanlijama otvorili jedno krilo kapije koja vodi u Podunavlje. Jakub-pa{a je sa Bo{njacima otvorio na Krbavi drugo krilo te kapije, kroz koju su osmanske vojske kasnije bez otpora prolazile u srednju Evropu. Krbavskom bitkom Osmanlije su zaista slomile i hrvatski otpor na cijelom prostoru od Gvozda do Cetine. Lika i Krbava su od tada izlo`ene stalnim osmanskim upadima i prodorima Bo{njaka, sve do njihovog kona~nog osvojenja 1527. godine. U Krbavskoj bici stradalo je u prvom redu staro hrvatsko plemstvo, ono od "dvanaest plemena", iz vremena hrvatske dr`avne samostalnosti, prije njenog ulaska u uniju sa Ugarskom 1102. godine. Ti stari hrvatski vlastelinski rodovi upravo su nastanjivali podru~je izme|u Gvozda i Cetine. Odatle je vrlo znakovito bitka na Krbavskom polju u ugovoru o primirju sa Osmanlijama nazvana "hrvatskim porazom" (cladis croatica). To je u pravom smislu rije~i bio poraz, mada Osmanlije sve do 1513. nisu upadale u hrvatske zemlje sa ~vrstom namjerom da ih stalno osvoje, nego uglavnom radi plja~ke i odvo|enja roblja. Jedan savremenik je zabilje`io, da je nakon Krbavske bitke "u cijeloj toj zemlji ostalo malo ljudi, da su svi pobijeni i pohvatani". Hrvatski stale`i su se `alili caru Maksimilijanu da su im usljed stalnih osmanskih provala "gradovi i ku}e prazne", "podlo`nici i kmetovi odvedeni, imanje oteto, porobljeno i popaljeno". Vlastelinski urbari iz tog vremena
232

bilje`e mnoga napu{tena sela ne samo ju`no od Gvozda nego i u Hrvatskom zagorju. Zbog stalnog opadanja broja "poreskih dimova" ne siroma{i samo selja{tvo, nego i vlastela pa gospodar Brinja (kod Senja), knez An` Frankopan 1490. moli da mu se zbog "pravog ubo{tva"odgodi pla}anje nekog duga. Uskoro poslije krbavskog poraza, hrvatski se stale`i, na saboru u Biha}u, "prelati i magnati kao i mo}ni i plemi}i i svi prvaci", koji "zastupaju nesretno kraljevstvo hrvatsko", obra}aju za pomo} papi kao njegovi "najponizniji sinovi". U toj svojoj molbi hrvatska vlastela nije isklju~ila mogu}nost da se na bilo koji na~in nagodi sa Osmanlijama. To nije bila samo prazna prijetnja, jer se ve} od 1494. pojedini velika{i, kao Blagajski, Kurjakovi}i, Zrinski i drugi manji plemi}i, prihvataju uloge povremenih sultanovih hara~lija. Osim toga, oni sve ~e{}e slobodno propu{taju osmanske ~ete kako bi svoje posjede za{titili od plja~ke. To je ipak bilo privremeno i iz nu`de, po{to hrvatsko plemstvo sve ~e{}e nastoji uspostaviti veze sa Habsburgovcima i Mle~anima, od kojih prvi pretendiraju na ugarskohrvatsku krunu. Bansku ~ast u Hrvatskoj preuzeo je Ivani{ Korvin, nezakoniti sin kralja Matije. Kao hrvatskoslavonskodalmatinski ban, Ivani{ je ulagao mnogo truda i napora oko odbrane zemlje. On je uspio posti}i i nekoliko manjih pobjeda protiv Osmanlija. Ipak, sedmogodi{nje primirje koje je zaklju~io sa Osmanlijama 1503. nije bitno oslabilo njihov vojnostrate{ki polo`aj. Osmanlije su ~vrsto zadr`ale svoja glavna upori{ta izme|u Sane i Japre, posebno Kamengrad, kao sredi{te iz kojeg su polazile sve njihove akcije prema Hrvatskoj. Pored toga, Osmanlije su zadr`ale Makarsku, koju su osvojile u ratu sa Mle~anima 14991503. godine. Istovremeno su Osmanlije sve vi{e stezale obru~ oko Jajca i Zve~aja, ~ije su posade uznemiravale stanovni{tvo okolnih krajeva, posebno u jesen, kada su mu otimale ljetinu i drugu hranu. Zato je tada{nji bosanski sand`ak-beg Skender-pa{a Mihailovi} opremio 1501. svog sina Mustaj-bega sa hiljadu konjanika i dvije hiljade pje{aka, koji nakon kra}e opsade prisili{e Zve~aj na predaju. Naredne godine Mustaj-beg velikom brzinom presretne ugarske ~ete koje su nosile Jajcu hranu i municiju i sve im otme. Oru`anom provalom 1512/13. Osmanlije su osvojile i zadr`ale pograni~no podru~je izme|u Cetine i Imotskog. Istovremeno je 1513. slobodna op}ina Poljica, umjesto mleta~ke priznala vrhovnu vlast sultana, uz obavezu pla}anja hara~a. Bez obzira na to, slavonski se stale`i nisu odazvali na banov poziv da prisko~e u pomo} Hrvatskoj. Iste godine za hrvatskog bana imenovan je dvorski kancelar i biskup Veszprma Petar Berislavi}. On se punih sedam godina, sve do pogibije kod Korenice 1520, svim snagama borio za odbranu zemlje. Ban Petar,
233

koji je 1513. porazio Osmanlije kod Dubice, u`ivao je jedino podr{ku i pomo} pape Leona X. Papa se pla{io da bi Osmanlije mogle ugroziti Italiju ukoliko se u~vrste na isto~noj obali Jadrana. Zato je hrvatskog bana Berislavi}a znatno pomogao oru`jem, hranom i novcem. Jajce se u to vrijeme dr`alo i odr`alo najvi{e zahvaljuju}i banu Berislavi}u i njegovom staranju i brizi oko odbrane Hrvatske. Nakon {to su Osmanlije 1521. zauzele Beograd i [abac, osvojile su dio Srijema i pri tome oplja~kale isto~nu Slavoniju. Na drugoj strani, Bo{njaci su 1522, pod vo|stvom Gazi Husrev-bega, osvojili Knin, a 1523/24. Ostrovicu i Sinj, kao klju~na upori{ta za prodor prema manjim utvr|enjima ju`no od Velebita. Time su Osmanlije trajno zavladale cijelim podru~jem od Cetine do Zrmanje, osim dva tvr|a grada, Klisa i Obrovca. Samo je uski primorski pojas sa otocima, od Novigrada na sjeveru do Omi{a na jugu, ostao pod vla{}u Venecije, koja je tada bila u miru sa Osmanskom carevinom. Na sjeveru, na putu za Moha~, Osmanlije su 1526. pokorile isto~nu Slavoniju, sa Varadinom, Ilokom i Osijekom. Pravac njihove ekspanzije bio je tada usmjeren prema Ugarskoj, odnosno Srednjoj Evropi. U toj ekspanziji i prodoru Bo{njaci su u velikom broju aktivno u~estvovali. Bosna, ili administrativnopoliti~ki do 1580. Bosanski sand`ak, dugo je vremena uporedo sa Smederevskim sand`akom, bila izrazito akind`ijska oblast. Uprava nad akind`ijskim sand`acima uvijek je povjeravana ljudima koji su se ve} istakli vojnoorganizacionim sposobnostima, ali jednovremeno i li~nom hrabro{}u. Takav je, me|u ostalima, bio pobjednik na Krbavskom polju, Jakub-pa{a, koji je svojim juna{tvom uzvitlao "cijelu buru u bosanskoj povjesnici". Provode}i dosljedno dalekose`nu osmansku politiku prodora u Podunavlje, Jakub-pa{a nije izbjegavao ni li~ni vite{ki dvoboj. Kako je neposredno nakon Krbavske bitke Jajce bilo izvrgnuto stalnim osmanskim napadima, to se ban Vlatkovi} jednom prilikom pohvalio na budimskom dvoru da }e Jakub-pa{u `iva uhvatiti i otpremiti kralju na dvor. Po{to je to Jakub-pa{a do~uo, pozove bana "na mejdan juna~ki". Jakub-pa{a mu je u svom za takve prilike uvijek epskom stilu uputio stihovanu poslanicu: "Evo mene, hodi i ti amo, / na mejdanu da se ogledamo, / ko se hvali spremi}u ga `iva, / {to s u rupu ko lisica skriva, / nek se horoz juna~inom gradi, / pred sokolom on je jadnik mladi!" Vlatkovi} se, pou~en Deren~inovom katastrofom u sudaru sa akind`ijama na otvorenom polju, nije odazvao na ovaj poziv pa je Jakub-pa{a opet samo pro{ao pored Jajca. Kako je Bosna uvijek bila kraji{te, to su njeni namjesnici u pravilu imali znatno {ira vojnopoliti~ka ovla{tenja nego razni sand`ak-bezi i beglerbezi u unutra{njosti Carstva. U prvim stolje}ima kraji{ki polo`aj Bosne imao je izrazito ofanzivan karakter, kao polazna ta~ka za dalja osvajanja.
234

Od kraja XVII st. Osmanlije su prisiljene na uzmak, u kojem Bosna, umjesto ofanzivnog, postaje njihovo glavno odbrambeno kraji{te na tlu Evrope. Uz Jakub-pa{u, prva je faza kraji{ke povijesti Bosne obilje`ena prije svega djelovanjem njenog najve}eg namjesnika, Gazi Husrev-bega. Gazi Husrev-begov dolazak na ~elo Bosanskog sand`aka neposredno je vezan za veli~anstveno doba vladavine sultana Sulejmana I Zakonodavca. Veliki su doga|aji vezani za vladavinu Sulejmana Veli~anstvenog tra`ili na isturenom polo`aju bosanskog sand`ak-bega ~ovjeka doraslog zahtjevima vremena. Odlukom carskog divana 15. IX 1521. na taj je polo`aj imenovan Gazi Husrev-beg, dotada{nji smederevski sand`ak-beg. Samo dvanaest dana kasnije, nalazimo u Sarajevu dubrova~ke poklisare Mihu Damjana i Marina Bercinjala, sa pozdravima i poklonima novom sand`ak-begu. Uvijek dobro obavije{teni Dubrov~ani su znali da je novi bosanski namjesnik po majci unuk sultana Bajezita II, ~iji je otac bio Ferhad-beg, njihov susjed iz Hercegovine. Ferhad-beg je bio jedan od najuspje{nijih osmanskih vojskovo|a na prijelazu iz XV u XVI stolje}e. Ratovao je na granicama Perzije i Egipta, gdje je u bici kod Adane i poginuo. Gazi Husrev-beg je na polo`aju bosanskog namjesnika, uz dva vrlo kratka prekida, ostao sve do smrti 1541. godine. On je jednako obilje`io povijest svojom li~no{}u izuzetnog vojskovo|e, o ~emu svjedo~i njegov epitet Gazi, i istovremeno velikog graditelja i dobrotvora, posebno u Sarajevu. Bo{njak po o~evom porijeklu i vlastitom duhovnom opredjeljenju, Gazi Husrev-beg simbolizira povijest Bosne i Bo{njaka cijelog XVI stolje}a. Narodna pjesma Gazi Husrev-beg vodi svatove u Stambol, najbolje slika i karakterizira Bo{njake toga doba kroz jedan dijalog sultana i njegovog vezira ]uprili}a: "^uje{ mene, ]uprili} vezire, / zna{ li kad si meni govorio: / u Bo{njaka nigdje ni{ta nema, / du{eci im zelena travica, / a jastuci studeno kamenje! / No, veli mu ]uprilovi} vezire: / Sve sam tebi ja to govorio! / A veli mu care od Stambola: / Vidi{, lalo, ]uprili} vezire, / na svatima dobro odijelo, / na konjima rahte (oprema) pozla}ene! / Da prodadu u na{em Stambolu, / bi{e mogli p Stambola platit! / A veli mu ]uprili} vezire: / Oni {tede svoje odijelo, / kad ih zovne{ ti na svoju vojsku, / obuku se prema du{manima, / oni tebi obraz osvjetlaju!" Kao bosanski sand`ak-beg, Gazi Husrev-beg je prvo vojevao po Dalmaciji, gdje je, uz Knin i Skradin, krajem 1523. osvojio i Ostrovicu. Po tradiciji svih bosanskih sand`ak-begova i on je poku{ao osvojiti Jajce. Grad je opsjedao u prolje}e 1525. samo sa svojim Bo{njacima, bez ikakve pomo}i centralne vlasti. Jajcu je u pomo} pritekao modru{ki knez i hrvatski ban Krsto Frankopan, sin Bernarda Frankopana, pa su Bo{njaci uzmakli. U vezi s tom epizodom Safvet-beg Ba{agi} navodi neidentificirane "kr{}anske po235

vjesni~are", prema kojima je "broj poginulih Turaka bio 30.000 u odnosu na ~etiri hiljade kr{}ana". Ba{agi} komentira: da su "Bo{njacima bile povezane ruke, dok bi ih toliko zasjekli, bar bi stotinu Frankopanovih vojnika raskinuli zubima." Uo~i odlu~uju}eg pohoda na Ugarsku, Sulejman Veli~anstveni je naredio Gazi Husrev-begu da preko Slavonije krene prema u{}u Save u Dunav. To je strate{ki bio zna~ajan potez, po{to je Slavonija ve} tada nazivana predzi|em (antemurale) Ugarske. Time je jednovremeno ugro`ena cjelovitost sve vi{e dezorganizirane Hrvatske. U takvoj situaciji Hrvatska i Slavonija stalno su se kolebale izme|u tri mogu}nosti. Hrvatsko plemstvo se na{lo pred tri opcije. Prve dvije su bile priklanjanje Austriji ili, na drugoj strani, Veneciji, a tre}a otvoreni kolektivni sporazum sa sultanom. Sve tri su opcije jednako dovodile u pitanje njenu dotada{nju dr`avnu zajednicu sa Ugarskom. O svemu tome otvoreno je raspravljano na Hrvatskom saboru. Habsburgovci su, da bi osigurali svoje pozicije, ve} 1522. vojno pomagali bana Ivana Karlovi}a u njegovom sukobu sa ostalim velika{ima. Od 1524. habsbur{ki dvor po~inje redovno pomagati odbranu pojedinih hrvatskih gradova. Vjerovatno zato ni`e plemstvo poziva iste godine austrijskog nadvojvodu Ferdinanda, kao svog "gospodara", da imenuje bana. Kako je Habsburgovcima kralj Matija Korvin ve} bio priznao pravo na ugarskohrvatsku krunu, to se Ferdinand sistematski pripremao za tu svoju funkciju. On je uz to bio rodbinski povezan sa ugarskim kraljem Ludvikom II. Venecija je pru`ala potporu dalmatinskim gradovima, ali dalje od pomo}i u oru`ju i novcu drugim dijelovima Hrvatske nije bila spremna i}i. Pred rastu}om osmanskom invazijom Hrvatski je sabor na zasjedanju u Kri`evcima, januara 1526, donio odluku da otka`e poslu{nost kralju Ludviku II. Mada je odluka zvu~ala kao ucjena kralju, ona je izra`avala svijest o prijete}oj dilemi: propast kraljevstva ili priklanjanje Habsburgovcima i dalja vrlo slo`ena borba. Doga|aji su sami po sebi svima na Balkanu i u Podunavlju, presti`u}i jedni druge, nametali pona{anje i rje{enja. Pripremi za odlu~uju}i pohod na Ugarsku sultan Sulejman Veli~anstveni posvetio je skoro godinu dana. Sultan se odlu~io da li~no vodi vojsku na Ugarsku, kao {to je to u~inio u dva maha ranije, pri osvajanju Beograda i Rodosa. Sve {to se de{avalo na bosanskohrvatskoj granici bilo je samo predigra velikog osmanskog pohoda na Ugarsku. Pripremama pohoda neposredno je rukovodio veliki vezir Ibrahim-pa{a, po ro|enju Albanac, ~ovjek posebnog sultanovog povjerenja. To je povjerenje Ibrahim-pa{a stekao prije svega na bojnom polju u Egiptu i smirivanjem janji~arske pobune. Ibrahim-pa{a je uz to prokr~io sebi put ka vrhovima vlasti zahvaljuju}i okolnosti da su dvojica dotada{njih najuticajnijih vezira u datim prilikama istro{ili
236

svoju funkciju. Mustafa-pa{a je zbog starosti i kostobolje bio vezan za postelju, dok drugi vezir Ajas-pa{a, osim veoma hrabrog i vje{tog rukovanja sabljom, nije ~estito znao ni govoriti niti pisati. Ibrahim-pa{a je bio poliglot, koji je osim svog maternjeg i turskog jezika govorio jo{ gr~ki, perzijski i italijanski. Veoma na~itan, muzi~ki nadaren i duhovit, Ibrahim-pa{a je za dugih sijela pri~ao sultanu o Hanibalu i Aleksandru Makedonskom. Sve je to u sultanu Sulejmanu I, kao ve} "neograni~enom vlasniku mo}i pera i ma~a", podgrijavalo `elju za velikim pohodom. U tom je smislu sve bilo planirano. Pozivom novom mleta~kom bajlu da ga prati u pohodu, kao {to je to u~inio njegov prethodnik prilikom opsade Rodosa, sultan je njema~korimskom caru Karlu i ostalim evropskim vladarima objelodanio svoju namjeru. Preko Junuz-bega, terd`umana i izaslanika u Veneciji, sultan je pred sam polazak iz Carigrada o svom pohodu direktno obavijestio mleta~kog du`da Loredana. Prije toga sultan je preduzeo sve potrebne mjere da osigura mir i kontrolu nad Carigradom za vrijeme svoga vi{emjese~nog odsustva. U me|uvremenu je 1525. umro istanbulski muftija Alija D`emali, koji je kroz 22 godine slu`be stekao veliki ugled kao u~en i pravdoljubiv ~ovjek. Na njegovo je mjesto imenovan Kemal-pa{a Zade, jedan od najve}ih literata kojeg su Osmanlije ikada imale, tada ve} znamenit pravnik, filolog i povjesni~ar. Takav ~ovjek na polo`aju {ejhul-islama bio je puna garancija Sulejmanu da mo`e biti miran i siguran {to se ti~e rukovo|enja ulemom i pravosu|em. Odr`avanje reda i mira u Carigradu, dok je on sam odsutan, sultan je povjerio, kao kajmakamu, Kasim-pa{i, dotada{njem namjesniku Egipta. U pripreme za pohod spadala je i posjeta grobovima predaka, a posebno Ejubovom grobu i d`amiji, jednom od svetih mjesta islama. Po predanju tu je ukopan Aba-Ejub-el Ensari, bajraktar Bo`ijeg poslanika Muhammeda. Ejub (tur. Eyp) je do{ao u Carigrad sa arapskom vojskom. Tu je podigao grad radi odr`avanja jednog skupa. Pri odlasku ubijen je strijelom i tu sahranjen. Sedam stolje}a kasnije, kada je sultan Mehmed Fatih osvojio Carigrad, njegov je hod`a, inspiriran Bo`ijim otkrovenjem, ozna~io mjesto gdje je Ejub sahranjen. Po sultanovom nare|enju pristupilo se na ozna~enom mjestu kopanju. Ubrzo su iskopani tabut i ostaci svetog ~ovjeka. Na tom je mjestu sultan Fatih podigao svoju prvu d`amiju u Carigradu. Tu je vremenom izrastao pravi grad mrtvih, sa nizom socijalnih institucija (imareta) podizanih uglavnom kao zadu`bine majkisultanija. Sultan Sulejman je sa vi{e od 100.000 ljudi i tri stotine topova krenuo iz Carigrada u ponedjeljak, 23. IV 1526. godine. Tri mjeseca kasnije u Beogradu je primio ~estitke za Bajram. U me|uvremenu je u Zemun, pod Gardo{, kulu Sibinjanin Janka, pristigao Gazi Husrev-beg sa svojim Bo{237

njacima, nakon krstarenja po Slavoniji i zauzimanja srijemskih utvrda. Uz njega je bio i hercegova~ki sand`ak-beg. Osmanski se logor prostirao uz Dunav, od Beograda i Zemuna do Iloka. Odlika cijelog pohoda bili su "najve}i red i najstro`ija disciplina". Uo~i pohoda sultan je naredio da se vojsci isplate svi zaostali dirluci (plate). Vojska je u taboru stalno uzvikivala: "Carev cilj je Budim!" Napredovanje je nastavljeno du` Dunava i Drave do Osijeka, gdje je za pet dana podignut pontonski most, kako bi vojska pre{la na lijevu, sjevernu obalu Drave. Vojska je u ki{i i magli, kroz mo~vare i glib, preko nabujalih potoka i voda uporno prodirala prema Moha~u (Mohcs). Bo{njacima nije bilo prvi put da, kako bi to Krle`a rekao, gledaju "daljine meglene in kalne". Od slavnih dana na Moha~u to im je kasnije bila stalna sudbina. Skoro nema kraja prostrane Carevine gdje nisu ratovali i kosti ostavljali, od prilaza Be~u do Ozije (O~akov na Dnjeparskom Limanu, na Crnom moru). Moha~ je bio pravi po~etak tog vrlo bitnog segmenta bo{nja~ke povijesti. Ime tog malog mjesta, na zapadnoj strani jednog istoimenog dunavskog rukavca, sinonim je velike i dalekose`ne povijesne prekretnice u historiji ve}ine Ju`nih Slavena i Srednje Evrope. Isto ime nosi i ravnica podno mjesta, bogata vinogradima. Na tom prostoru, izme|u blata Kra{o (ili Kra{i|a), sela Feldvar i jedne crkve sa ju`ne strane, koju su Osmanlije po turski prozvale Pusu Kilise (crkva u zasjedi ili pozadini) odigrala se velika bitka. Upravo je tu centralna pozicija u rasporedu osmanske vojske pripala Bo{njacima, pod komandom Gazi Husrev-bega. Dvije no}i uo~i bitke raznovrsna i raznorodna osmanska vojska se odmarala i moralno pripremala za boj. Stalno se mogao ~uti pokli~: "Tako Bog ho}e!" Veliki je vezir Ibrahim-pa{a stalno obilazio vojsku i posje}ivao sultana. Na ratno vije}e sultan je pozvao Gazi Husrev-bega i veterane lete}e konjice, kojima je on zapovijedao. Me|u njima bio je stari Bo{njak Adultud`a (Adul Tuca) koji je samo rekao da nema boljeg savjeta, nego li udariti. Sultan je odobrio taj mudri savjet. Sutradan, na sabahu, sultan se pomolio: "Moj Bo`e, mo} i snaga su u Tebe! Moj Bo`e, pomo} i za{tita su u Tebe! Pomozi Muhammedovu narodu!" Ujutro je, 28. VIII 1526, Gazi Husrev-beg ponovno pozvao svoje pot~injene starje{ine: starog Alaj-bega, Kara Osmanbega, suba{u Mehmeda, ceriba{u Balabana te Adultud`u. Poruka je bila da ih sultan zove na vije}e. Stari akind`ija Adultud`a se pojavio kao i prethodni dan, onakav kakav je bio na mar{u, s oklopom i {ljemom, sa dugim brkom i obrijanom bradom. U trku je s konja dobacio Gazi Husrev-begu: "Nije sada vakta razgovoru" jer su ~arkad`ije ve} donijele haber da se "du{man blizu primaknuo". Nakon {to mu je jo{ doviknuo: "Hajde, be`e,
238

da reda{ bajrake!" Adultud`a je udario konja mamuzama i galopom odjahao u pravcu prvih borbenih linija. Bitka je bila kratka, ali `estoka. Nakon sna`nog napada i po~etnog uspjeha, ugarska vojska je potpuno pora`ena. Odlu~uju}u ulogu u tome su imali mo}na osmanska artiljerija i spahijska konjica. Oko 40.000 bosanskih, smederevskih i drugih spahija i akind`ija je u silovitom protivudaru razbilo ugarsku vojsku, probiv{i njen centralni borbeni poredak. Bitka je za ugarsku vojsku bila izgubljena prije nego su njeni zapovjednici shvatili {ta se doga|a. Grof Battyhny je u jednom trenutku doviknuo kralju Ludviku II: "Bje`e Turci, pobjeda je na{a!" Prakti~no se u istom trenutku kralj na{ao u sredi{tu osmanske konjice, koja je poput bujice sve ispred sebe nosila, sjekla i gazila. Ugari su po~eli u neredu bje`ati na sve strane. U tom op}em mete`u kralj je nestao. On se, bje`e}i sa jednim dijelom vojske, vjerovatno utopio u mo~varama na desnoj obali Dunava. Jaka ljetna ki{a koja se spustila na Moha~ko polje spasila je pri bijegu jedan broj pre`ivjelih. Defterdari, kojima je bilo nare|eno da drugog dana prebroje i pokopaju mrtve, nabrojali su dvadeset hiljada poginulih pje{aka i ~etiri hiljade oklopnika. ^etiri hiljade zarobljenih mu{karaca je ubijeno, dok su `ene pu{tene. Nakon toga, obustavljeno je dalje zarobljavanje pre`ivjelih. Sultan Sulejman je potom krenuo prema Budimu, koji se unaprijed bez borbe predao. Klju~evi grada su simboli~no doneseni u Dunafeldvr, na pola puta od Moha~a do Budima, gdje su sve~ano uru~eni sultanu. Desetog septembra 1526. sultan Sulejman je u{ao u Budim. Sultan je izdao o{tru naredbu da se grad, njegovo stanovni{tvo i imovina ne smiju dirati, {to janji~arima i akind`ijama, `eljnim plja~ke, nije ba{ bilo pravo. Sulejman se smjestio u kraljevom lova~kom dvorcu izvan Budima, dok je veliki vezir ostao u gradu. Tu je u kraljevskom dvorcu veliki vezir sve~ano primio ~estitanja za Kurban-bajram, koji je proslavljen po tradicionalnom obi~aju. Nakon toga, sultan i veliki vezir su pre{li u Pe{tu, na lijevoj obali Dunava, gdje su podigli svoj tabor. U Pe{ti su ih sve~ano do~ekali ugarski dostojanstvenici i uglednici, kojima je sultan obe}ao Ivana Zapolju (Szapolyai) za kralja. Nakon ~etrnaest dana od dolaska u Budim, po~eo je 24. septembra povratak sultana sa vojskom niz lijevu obalu Dunava. La|ama je otpremljen bogati plijen, sa dragocjenostima iz kraljevskog dvora, me|u kojima je bila i biblioteka Matije Korvina. Istim su la|ama krenuli i Jevreji, koji su bili protjerani iz Budima. Za samo sahat i po bitke na Moha~u je rije{eno slijede}ih 180 godina sudbine Hrvatske i Ugarske. Velika pobjeda osmanske sile, u kojoj su Bo{njaci imali znatnog udjela, otvorila je put njihovom prodoru i ekspanziji u Podunavlje, Liku, Dalmaciju i Primorje. Taj je prodor ostvaren postepeno
239

tokom XVI st., u kojem su Osmanlije vodile vi{e sna`nih ofanzivnih ratova protiv ugarskohrvatske dr`ave, odnosno protiv Habsburgovaca. Ugarsko i hrvatsko plemstvo je ubrzano nastojalo da poslije te{kog poraza na Moha~u redefinira svoj dr`avnopravni status i okvir te osigura odbranu svojih preostalih zemalja i posjeda. U tim su nastojanjima nezaobilazan faktor bili Habsburgovci, ~iji su se posjedi poslije moha~ke katastrofe na{li direktno na udaru Osmanlija. Kako je na Moha~u poginuo kralj Ludovik II Jagelonski, ~ime je izumrla njegova dinastija, to je ugarskohrvatski tron ostao upra`njen. Ferdinand Habsbur{ki je otvoreno tra`io ugarskohrvatsku krunu, kao ba{tinu svoje `ene Ane, sestre kralja Ludovika II. Pored toga, Ferdinand se pozivao i na ~injenicu da je Matija Korvin svojevremeno priznao Habsburgovcima pravo na ugarsku krunu. U me|uvremenu je, petnaest godina poslije smrti kralja Matije, ugarski dr`avni sabor 1505. usvojio zaklju~ak po kojem stranci ne mogu do}i na ugarsko prijestolje. Na toj se osnovi ugarsko plemstvo podijelilo. Jedan dio plemstva je na saboru u Stolnom Biogradu, u novembru 1526, izabrao za kralja erdeljskog kneza Ivana Zapolju, koji je u`ivao osmansku podr{ku i za{titu. Drugi dio ugarskog plemstva je ve} u decembru 1526, na saboru u Po`unu (Pozsony, danas Bratislava) Zapoljinu krunidbu proglasio nezakonitom i za kralja izabrao Ferdinanda Habsbur{kog. Hrvatski su se velika{i tako|er podijelili u vezi sa izborom novog kralja. Velika{i ju`no od Kupe i Gvozda su smatrali da su Habsburgovci jedina realna snaga sposobna da pru`i otpor Osmanlijama, pa su na saboru u Cetingradu 1. I 1527. proglasili Ferdinanda za hrvatskog kralja. Na saboru su se Ferdinandovi izaslanici obavezali u njegovo ime da }e on o svom tro{ku dr`ati u Hrvatskoj 1.000 konjanika i 200 pje{aka, sa posadama u pograni~nim gradovima i tvr|avama prema osmanskoj Bosni. Poimeni~no su spomenuti ti gradovi: Klis, Biha}, Ripa~, Oto~ac, Senj i Starigrad ispod Velebita. Jedan od Frankopana, knez Krsto Frankopan je odbio da prizna Ferdinanda za kralja. On je ve} 6. I 1527. uspio okupiti na saboru u biskupskom gradu Dubravi kod ^azme slavonske velika{e, koji su tako|er bili protiv Ferdinanda. Oni su za kralja izabrali Zapolju, koji je potom imenovao Krstu Frankopana za hrvatskog bana, a zagreba~kog biskupa [imuna Erddyja za svoga kancelara. Tako je Hrvatska imala za kralja Ferdinanda Habsbur{kog, a Slavonija Ivana Zapolju. Ferdinand Habsbur{ki je prakti~no sve svoje snage usmjerio na borbu protiv Zapolje, tako da je skoro potpuno zanemario odbranu Hrvatske. Klju~ne hrvatske tvr|ave prema Bosni branile su malobrojne posade, koje nisu mogle sprije~iti stalne upade Bo{njaka po okolnim `upama. Usljed gra|anskog rata izme|u Ferdinandovih i Zapoljinih pristalica i velika{ke
240

tlake, narod je veoma osiroma{io, pa su mnogi seljaci bje`ali u krajeve pod osmanskom vla{}u. Gra|anski rat je okon~an ugovorom zaklju~enim februara 1538, kojim je Ferdinand priznao Zapoljin kraljevski naslov i vlast nad onim dijelovima Ugarske koje je tada dr`ao pod svojom neposrednom kontrolom. Zapolja se tom prilikom odrekao, u korist Ferdinanda, titule kralja Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Tek poslije Zapoljine smrti 1540. uspio je Ferdinand osigurati ugarskohrvatsku krunu habsbur{koj dinastiji. Poslije Moha~ke bitke nekoliko gradova u kojima su se u Bosni jo{ dr`ale ugarske posade ostalo je izlo`eno "sudbini i Gazi Husrev-begu". Po~etkom 1528, poslije slabog otpora obeshrabrene posade i njenog malodu{nog zapovjednika Stjepana Grbonoga, Jajce je kona~no ponovno palo u osmanske ruke. Grad je zauzeo Gazi Husrev-begov }ehaja Murat-beg Tardi}. Na vijest o padu Jajca, kapetan Andrija Radovi} je bez borbe predao Banju Luku. Padom ova dva grada ubrzo su pali pograni~ni gradovi sa tvr|avama Greben, Sokol, Jezero, Vinac, Vrba{ki Grad, Liva~, Komatin i Bo~ac u Bosni, zatim Udbina u Hrvatskoj, Vrana u Dalmaciji, te Modru{ i Po`ega u Slavoniji. Sve ove gradove zauzeli su Bo{njaci sa Gazi Husrev-begom na ~elu. Gazi Husrev-beg je tada, kako ka`e Hammer, vladao u Bosni "u sjaju i mo}i, ali pravedno". Tokom cijele 1528. sultan Sulejman se spremao za novi pohod na Ugarsku, odnosno na Habsburgovce. Krajem 1527. u Carigrad je kao izaslanik kralja Zapolje stigao poljski palatin Hieronim Lasczky, s ciljem da sklopi savez sa sultanom i potra`i njegovu pomo}. Zahvaljuju}i svojoj diplomatskoj vje{tini, ali i podmi}ivanju uticajnih ljudi oko velikog vezira Ibrahim-pa{e, Lasczky je izdejstvovao da Zapolja, umjesto pla}anja godi{njeg danka, {alje jednom godi{nje svoje poslanstvo sa izrazima pokornosti sultanu i prigodnim darovima. Na vijest o tome Ferdinand Habsbur{ki je sa svoje strane poslao prvo austrijsko poslanstvo Porti. Poslanstvo su predvodila dvojica nuncija, Ivan Hobordanski i Nijemac Weichselberger. Oni su u Carigrad stigli i po sultanovom nare|enju sve~ano do~ekani 29. V 1528, ta~no na sedamdesetpetu godi{njicu zauzimanja grada. Oni, za razliku od Zapoljinih izaslanika, nisu do{li da tra`e savez i pomo} nego su nastupili sa zahtjevom da se vrate mjesta koja su oduzeta ugarskohrvatskom kraljevstvu. Pored toga, ponudili su mir ili pregovore o prekidu vatre. Za popis mjesta ~ije se vra}anje tra`ilo veliki vezir Ibrahim-pa{a je rekao da ga ~udi "{to Ferdinand nije zahtijevao i Carigrad". Zbog Ferdinandovog zahtjeva, a posebno zbog grubog na~ina na koji je iznesen, sultan Sulejman se veoma naljutio pa je naredio da se dvojica izaslanika stave u ku}ni pritvor u svrati{tu u kojem su odsjeli. Pu{teni su tek poslije osam mjeseci i obdareni sa po dvije stotine dukata,
241

kako bi Ferdinandu prenijeli sultanovu objavu rata. Pri njihovom odlasku iz Carigrada, krajem marta 1529, sultan im je sam usmeno rekao da poru~e Ferdinandu da }e on do}i "sa svom svojom snagom i mo}i", kako bi mu li~no vratio ono {to od njega tra`i. U tom je smislu na kraju dodao neka se Ferdinand dobro pripremi za njegov do~ek. Sultan Sulejman je na svoj novi veliki pohod krenuo iz Carigrada 10. V 1529. godine. Prolje}e je te godine bilo veoma ki{ovito pa je prijelaz preko nabujalih rijeka: Marice, Morave, Save, a posebno Drave kod Osijeka pri~injavao znatne te{ko}e u planiranom rasporedu napredovanja velike carske vojske. Sultan je ipak stigao na vrijeme na Moha~, mjesto svoje velike pobjede, gdje je 20. VI 1529. sve~ano primio svog {ti}enika Ivana Zapolju kao kralja. Po~etkom septembra sultan Sulejman je taborovao u budimskim vinogradima, dok je vojska opsjedala grad, u kojem se nalazila Ferdinandova njema~ka posada. [estog dana opsade njema~ka posada je predala budimsku tvr|avu, po{to su njeni zapovjednici dobili obe}anje da mogu slobodno i}i. Sedmog dana nakon zauze}a Budima, 14. septembra, Zapolja je sve~ano primio krunu Svetog Stjepana i sjeo na ugarsko kraljevsko prijestolje. Dok je jo{ u budimskom dvoru trajala ta sve~anost, sultan je ve} s vojskom napredovao prema Be~u. Opsada utvr|enog habsbur{kog glavnog grada po~ela je 27. IX 1529. godine. Juri{i na grad smjenjivali su se jedan za drugim punih 18 dana. Osmanlije su sru{ile nekoliko kula i minama napravile vi{e bre{a u utvr|enim gradskim zidinama, ali je sr~ana posada uspjela odbiti sve juri{e. Posljednji juri{ na grad izvr{en je bez uspjeha 14. X 1529, nakon ~ega je sultan naredio povla~enje. Sljede}eg je dana spas Be~a objavljen gruhanjem topova sa bedema, zvonjavom svih gradskih zvona i muzikom sa tornjeva. Kao austrijski patriota, Hammer isti~e da bi Sulejman stigao "u srce Njema~ke, da Be~ nije poslu`io kao grudobran". Tako je ugarskim porazom na Moha~u 1526. i Ferdinandovom uspje{nom odbranom Be~a, tri godine kasnije, fakti~ki nastala Habsbur{ka carevina, kao "nenamjerno djelo Sulejmana Veli~anstvenog". Bez obzira na neuspjeh pod Be~om, sultan Sulejman je u ljeto i jesen 1532, na ~elu vojske od 200.000 ljudi, ponovno ratovao po zemljama Ferdinanda Habsbur{kog, odnosno njema~kog cara Karla V. U ovom je pohodu sudjelovala i bosanska vojska, koja je brojala 50.000 ljudi. Bo{njaci su i{li kao prethodnica velike Sulejmanove vojske pa su tako, "robe}i i pale}i", provalili u Donju i Gornju Austriju. Cilj ovog Sulejmanovog pohoda nije bila opsada Be~a i drugih utvr|enih gradova nego `elja da se Ferdinand i Karlo V navuku u bitku na otvorenom polju. Do takve bitke nije do{lo, ali je tokom pohoda u sultanove ruke palo dvadesetak utvrda i gradova po
242

Ugarskoj i Slavoniji. Uz sve to, poharane su [tajerska, Donja i Gornja Austrija. Vojska je pokupila ogroman ratni plijen i povela sa sobom kao roblje trideset hiljada du{a iz [tajerske, Ugarske i Slavonije. Ovaj pobjedonosni Sulejmanov pohod stvorio je, {to se Porte ti~e, povoljne uslove za mirovne pregovore koje je `elio i Ferdinand, nakon {to su njegove zemlje skoro potpuno opusto{ene. Pregovori o miru vo|eni su u Carigradu cijelu prvu polovinu 1533. godine. Po mirovnom ugovoru, koji je zaklju~en krajem juna 1533, sultan je zadr`ao Ugarsku za Zapolju i njegove nasljednike, a Ferdinandu je priznato samo ono {to je stvarno posjedovao. Ugarska je tako ostala Osmanskom carstvu. To je bila cijena kojom je Austrija platila svoj prvi mir sa Osmanskom carevinom. Bez obzira na ovaj mir, na granicama Bosne prema Hrvatskoj nastavljen je stalni rat sa uskocima, ~ija su glavna upori{ta bila u Klisu i kasnije Senju. Odatle su "uskakali" u Bosnu, gdje su kao hajduci iz zasjede napadali trgova~ke karavane, otimali i plijenili stoku i palili kule i ~ardake. Na moru su uskoci djelovali protiv osmanskih brodova kao gusari. Habsburgovci su poslije 1526. prihvatili uskoke kao carske najamnike i fakti~ki im povjerili odbranu Hrvatske krajine i Primorja. Tako su Bo{njaci, bez obzira na stanje mira izme|u Austrije i Porte, silom prilika stalno bili u ratu sa uskocima i hajducima, koje su podr`avali i pla}ali Habsburgovci. Kako su kli{ki uskoci stalno uznemiravali Bosansku krajinu, to se od 1536. bosanska vojska, koju je predvodio Gazi Husrev-begov }ehaja Murat-beg Tardi}, stalno nalazila oko Klisa. Tardi} je u blizini Sinja podigao dvije utvrde, kako bi nepristupa~nom Klisu presjekao dovoz hrane i drugog materijala i tako njegove stanovnike i posadu prisilio na predaju. Bez obzira na uskoke, Klis je svojim polo`ajem predstavljao strate{ki izuzetno zna~ajnu tvr|avu. Smje{ten na jednoj nepristupa~noj litici na prevoju Mosora i Kozjaka, Klis je dominirao cijelom srednjom Dalmacijom. Klis se prvi put spominje jo{ u povelji hrvatskog kneza Trpimira iz 852. godine. Od 1387. Klis je bio u posjedu bosanskog kralja Tvrtka I. Nakon njegove smrti (1391), Klis je sa cijelom Dalmacijom do{ao pod vlast ugarskohrvatskih kraljeva. U te{ko pristupa~ni i utvr|eni Klis ugarskohrvatski kralj Bela IV se prilikom tatarske provale 124142. sklonio i tako spasio svoju djecu. Po~etkom 1537. krenula je u pomo} opkoljenom Klisu hrvatska vojska pod zapovjedni{tvom usko~kog starje{ine Petra Kru`i}a. Murat-beg Tardi} ga je presreo kod Solina i potpuno potukao. Nakon toga, Klis se vi{e nije mogao odr`ati pa se njegova posada predala 12. III 1537. Bo{njaci su tako uni{tili posljednje upori{te hrvatskog kraljevstva ju`no od Velebita. Iste je godine uspostavljen Kli{ki sand`ak, za ~ijeg je prvog upravnika sa titulom
243

bega imenovan Murat Tardi}, koji je kao Dalmatinac rodom iz [ibenika "na to imao pravo". Ubrzo potom do{lo je do mleta~koosmanskog rata 15371540. godine. Rat je, nakon 35godi{njeg me|usobnog mira, po~eo optu`bama Porte da je Venecija povrijedila slobodu plovidbe. Odlu~uju}a pomorska bitka u ovom ratu odigrala se u vodama Preveze, na gr~koj obali Jonskog mora. Osmanskom flotom je zapovijedao ~uveni osmanski admiral Hajredin Barbarosa, a zdru`enu {panjolsku, papsku i mleta~ku flotu je vodio |enovljanski admiral u papskoj slu`bi Andrea Doria. Tokom bitke Barbarosa je zarobio i uni{tio sedam protivni~kih galija, pa se nakon toga zdru`ena kr{}anska flota povukla. Samo je "no} sprije~ila da kr{}ansko brodovlje ne do`ivi jo{ ve}i poraz". Mle~ani su iste godine pretrpjeli poraz i na kopnu, kod Nadina u Dalmaciji. Tu ih je, prilikom poku{aja da zauzmu Nadin, porazio Gazi Husrev-beg sa svojim Bo{njacima. Nakon toga, Gazi Husrev-beg je za kratko opsjedao Zadar. On je tom prilikom, robe}i i pale}i, prokrstario cijelom mleta~kom Dalmacijom. Vojska se u Bosnu vratila sa ogromnim plijenom. Poraz kod Preveza kr{}anska je koalicija odmah nastojala naknaditi u Boki Kotorskoj. Andrea Doria je sa svojim galijama stigao 27. X 1538. pred HercegNovi i odmah po~eo topovima tu}i novsku tvr|avu. Istovremeno su se iskrcali [panjolci i sa kopna opkolili grad. Hajredin Barbarosa je poku{ao slijediti flotu kr{}anske koalicije, ali ga je u Otrantskom prolazu zahvatila jaka oluja pa se sa vi{e o{te}enih brodova morao skloniti u Valonu. Sa kopna je opkoljenom Novom poku{ao pomo}i hercegova~ki sand`ak-beg Bali-beg sa ne{to vojske, ali je stigao prekasno da u|e u grad i oja~a odbranu. Tako je poslije trodnevne opsade Novi pao u ruke kr{}anske koalicije. Tom je prilikom zarobljeno 1.700 njegovih pre`ivjelih `itelja i branilaca. Odrasli mu{karci su sasje~eni, a `ene i djeca odvedeni kao roblje u Veneciju, gdje su dalje prodavani kao ku}na posluga po italijanskim gradovima. Napada~i su, pored toga, zadobili plijen u vrijednosti od sedamdeset hiljada talira. U gradu je ostala posada od ~etiri hiljade [panjolaca. Gubitak Novog, koji je 1382. utemeljio bosanski kralj Tvrtko I, te{ko je pao Bo{njacima. Ve} 1. I 1539. pred gradske zidine je stigao Murat-beg Tardi} sa ne{to vojske i {est topova. [panjolci su odmah provalili iz grada i, prije nego {to je napad zapo~eo, prisilili Bo{njake na povla~enje, pri ~emu su zarobili svih {est topova. Ovaj je neuspjeh te{ko primljen ne samo u Bosni nego i na Porti. Prema Novom je upu}ena velika kopnena vojska od 60.000 ljudi, pod komandom rumelijskog beglerbega Husrev-pa{e. S mora je prema Novom krenuo Hajredin Barbarosa sa 150 jedrenjaka. Njegova prethodnica od 27
244

brodova stigla je pred Novi 13. VII 1539. godine. ^etiri dana kasnije stigao je Hajredin sa cjelokupnom flotom i odmah preuzeo komandu nad opsadom. Pune tri sedmice grad je tu~en topovima s kopna i mora. Sedmog augusta na grad je izvr{en op}i juri{. Osmanske prethodnice su prodrle u grad, ali su ih [panjolci u posljednji trenutak suzbili. Sljede}eg su dana dvojica {panjolskih prebjega odali Hajredinu da je posada tvr|ave spala na svega 730 vojnika, kojima ve} nedostaje hrane i oru`ja. Hajredin je 10. augusta komandovao novi juri{, u kojem je grad brzo zauzet. Zapovjednik grada Francesco Sarmiente se predao sa oko 300 ljudi, koliko ih je ostalo `ivih od ~etiri hiljade ~lanova posade. Dan poslije pada Novog, Hajredinu Barbarosi se bez borbe predao i ~vrsti grad Risan. Mleta~ki providur Kotora je odmah poslao Hajredinu slatki{e, vo}e i druga osvje`enja, "ali ih veliki admiral vrati s napomenom da }e to trebati samom Kotoru." Hajredin je 15. VIII 1539. iskrcao svoje ~ete pred Kotorom, ali je ve} narednog dana, poslije kra}e razmjene vatre, odustao od opsade i vratio vojsku na brodove. Prije nego {to je otplovio, primio je na dar pet stotina talira, koje mu je providur poslao na srebrenom pladnju. Na drugoj strani, Gazi Husrev-beg je iste godine zauzeo Sinj. Poraz kod Preveze i gubitak Novog, Risna i Sinja uvjerili su Veneciju da osmanska flota ima inicijativu i prevlast na moru pa je odmah upu}eno poslanstvo u Carigrad da tra`i mir. Po~etkom 1540. mleta~ki izaslanik Centelmi je dobio od sultana mirovnu povelju po kojoj je, pored nekih ustupaka u Moreji (Peloponezu) i Egejskom arhipelagu, Venecija priznala Porti gradove HercegNovi i Risan u Boki, te Nadin i Vranu u Dalmaciji. Pored toga, Venecija se obavezala da na ime ratne {tete plati sultanu 30.000 dukata. Ovim ugovorom Venecija se obavezala na po{tivanje slobode plovidbe Jadranskim morem. Venecija je ubrzo po zaklju~enju mira po~ela svojim brodovima prevoziti osmansku robu, porijeklom uglavnom iz Bosne. Na to su senjski uskoci po~eli svojim malim brodovima gusarskog tipa presretati, napadati i plja~kati mleta~ke la|e sa robom iz Bosne i drugih krajeva Osmanskog carstva. Kako padom Klisa nisu vi{e mogli hajdukovati i robiti po pograni~nim krajevima Bosne, to su uskoci plja~kanjem bosanske robe sa mleta~kih brodova i dalje nanosili direktnu {tetu bosanskoj privredi tog doba. Godine 1541. pretrpjela je Bosna te`ak gubitak pogibijom Gazi Husrev-bega. Gazi Husrev-beg je izgubio `ivot na teritoriji dana{nje Crne Gore, u bici protiv pobunjenih Ku~a, koji su odbili da plate hara~. Prema narodnoj predaji, Gazi Husrev-begu je na mjestu pogibije izva|en i zakopan drob, dok mu je tijelo preneseno u Sarajevo i sahranjeno u turbetu u haremu njegove d`amije. To je bio uobi~ajeni osmanski postupak kada se do odre245

|enog mjesta sahrane moralo prenijeti tijelo sultana ili nekog od visokih dr`avnih dostojanstvenika, umrlog ili poginulog na putu ili u nekom vojnom pohodu. Iznutrica je va|ena, a tijelo balzamirano medom, kako usljed dugog transporta ne bi do{lo do truhljenja i raspadanja organizma prije d`enaze. Po mjestu gdje je zakopan Gazi Husrev-begov drob, cijeli se kraj prozvao Drobnjak, odnosno Drobnjaci. Gazi Husrev-beg zauzima prvo mjesto me|u bosanskim namjesnicima. On je to mjesto stekao tokom 27 godina "begovanja u Bosni" svojim mnogim osvajanjima i pobjedama, a posebno svojim brojnim gra|evinama i zadu`binama, kojima je veoma doprinio privrednom i kulturnom usponu Sarajeva i cijele zemlje. Bo{njaci su u velikom broju u~estvovali u pohodu na Sziget (Siget), koji je u dramati~nim okolnostima osvojen 7. IX 1566. godine. U me|uvremenu se rat sa mleta~kim snagama na bosanskodalmatinskoj granici skoro bez prestanka nastavljao. Teret tog ratovanja najvi{e je nosio Kli{ki sand`ak, za ~ijeg je upravnika 1566. imenovan Ferhad-beg Sokolovi}. On je ve} 1568. u pohodu po Dalmaciji osvojio Zemunik kod Zadra, te utvrde Ozren i Bijelu Stijenu. Posebno zna~ajan bio je Zemunik, kao jedna od ja~ih osmanskih utvrda prema mleta~kom Zadru. Svoje sposobnosti vojskovo|e Ferhad-beg Sokolovi} je posebno iskazao tokom osmanskomleta~kog rata (15711574), poznatog kao Kiparski rat. Kipar je kao otok koji dominira isto~nim Sredozemljem uvijek bio izuzetno zna~ajno raskr{}e civilizacija i trgova~kih puteva. Kao takav, otok je u svojoj povijesti promijenio mnoge gospodare, dok 1489. nije do{ao pod mleta~ku vlast. Smje{ten u blizini ju`ne obale Male Azije, Kipar se prirodno nametao kao sljede}i cilj osmanske ekspanzije. Kipar je ve} ranije 315 godina bio pod islamskom, odnosno arapskom vla{}u. Kako je Kipar (Kibris), kao jedna od najzna~ajnijih bizantiskih pomorskih baza, bio vrlo blizu sirijske obale, to ga je sirijski namjesnik Muavija, uz odobrenje tre}eg halife Osmana, osvojio 649. godine. U prvoj pomorskoj bici koju su Arabljani vodili, Muavija je potukao bizantsku flotu, kojom je komandovao li~no car Konstans II. Tako je Kipar bio prvi otok koji je pripojen islamskoj dr`avi. Po predanju, iz tog se vremena u blizini Larnake, na jugoisto~noj obali Kipra, nalazi grob Poslanikove sestri~ne Umm Haram, pa se to mjesto me|u Bo{njacima smatralo svetim. U vrijeme obnove mo}i Isto~nog rimskog carstva, odnosno Bizanta, za vrijeme vladavine makedonske dinastije, od sredine devetog do druge polovine XI st., na udaru su se na{li arapski posjedi u isto~nom Sredozemlju. To su u prvom redu bili Sirija i Kipar, koji je svojim polo`ajem zatvarao pomorski put prema isto~nim obalama Mediterana. Odlu~ni bizantski car Nikifor II Foka preoteo je Arapima
246

965. godine Kipar i time otvorio put prema Siriji. Time je za narednih {est stotina godina okon~ana muslimanska vlast na Kipru. Po{to je 1570. isticao ugovor o miru sa Venecijom, to je Porta njegovo produ`enje uslovila ustupanjem Kipra. Venecija je to odbila, pa je osmanska flota sa desantnim ~etama zaplovila prema Kipru. Za zapovjednika operacija na kopnu imenovan je Lala Mustafa-pa{a Sokolovi}, dok je mornaricu vodio admiral Pijale-pa{a. Prvog augusta 1570. osmanski brodovi su stigli pred Limasol na jugozapadnoj obali Kipra. Tu su se osmanske ~ete nesmetano i bez otpora iskrcale i pod komandom Lale Mustafe-pa{e krenule prema Nikoziji, gdje je bilo sjedi{te mleta~kog providura Kipra. U me|uvremenu, Pijale-pa{a je poslao osamdeset brodova da iz Karamanije, odnosno ju`ne Anadolije prevezu na Kipar nove trupe. Nakon mjesec dana opsade, Nikozija je osvojena juri{em 9. IX 1570. godine. Tom je prilikom ubijen i sam providur Nicolo Dandolo. Potom se pre{lo na opsadu Famaguste, najtvr|eg grada na Kipru, smje{tenog u prostranom zaljevu na isto~noj obali otoka. Grad se hrabro dr`ao i predao se tek 1. VIII 1571, poslije skoro godinu dana opsade. Tako je ta~no nakon godinu dana cijeli Kipar bio zauzet. Istovremeno sa opsadom Famaguste, osmanski su brodovi vodili vrlo aktivan rat na isto~noj obali Jadrana. Akcijama osmanske flote u Jadranu je komandovao Okajli Ali-pa{a, zvani Kili~ Ali-pa{a (Ali-pa{a Ma~). On je na putu prema dalmatinskoj obali opusto{io Kandiju (Krit) i nekoliko manjih egejskih otoka, a zatim bez borbe zauzeo Ulcinj i Bar. Uz dalmatinsku obalu je privremeno zauzeo i oplja~kao Kor~ulu i Hvar. Operacije osmanske flote uz dalmatinsku obalu pratio je na kopnu kli{ki sand`ak-beg Ferhad-beg Sokolovi} sa svojim Bo{njacima. On je osvojio tvr|ave Plo~nik, Drni{, Obrovac, kulu Vi~evo i plodno Tinjsko polje, koje je postalo posjed porodice Sokolovi}. Ovim osvajanjima Ferhad-beg je znatno pro{irio teritoriju Kli{kog sand`aka. Pri kraju Kiparskog rata (1574) Ferhad-beg je za svoje vojne zasluge imenovan za bosanskog sand`ak-bega. Odmah po zauze}u Nikozije, veliki vezir Mehmed-pa{a Sokolovi} je predlo`io venecijanskom bajlu da mleta~ka vlada po{alje izaslanike radi zaklju~enja mira. Venecija na tu ponudu nije reagirala, jer je ponovno poslije trideset godina formirana kr{}anska pomorska koalicija protiv Osmanlija. Odlu~uju}a bitka izme|u zdru`ene kr{}anske i osmanske flote vo|ena je 7. X 1571. godine. Kr{}anska flota se sastojala od 232 galije i {est galeasa, sa mleta~kim, {panjolskim, papskim i malte{kim zastavama. Nasuprot njoj, osmanska se flota sastojala od 210 galija i 66 galijica. Kr{}anska flota nije imala samo prednost u ve}em broju te{kih brodova nego i u broju vojnika koji su, uz to, bili bolje naoru`ani. U toku jednodnevne bitke Osmanlije su izgubile skoro 200 brodova i oko 40.000 vojnika. Kr{}an247

ska flota je izgubila svega 15 galija, sa ne{to vi{e od deset hiljada poginulih vojnika. Bitku kod Lepanta turskoosmanski hroni~ari nazivaju "bitka uni{tene flote". Mada kr{}anske sile nisu uspjele iskoristiti pobjedu da bi povratile Kipar i izgubljene gradove na Jadranu, lepantska je bitka ipak ozna~ila po~etak opadanja osmanske mo}i u Sredozemnom moru. Mleta~ki bajlo Barbaro, koji je svo vrijeme rata za Kipar ostao u Carigradu, posjetio je poslije lepantske bitke velikog vezira, kako bi ispitao njegovo raspolo`enje. Mehmed-pa{a se mirno dr`ao, nagla{avaju}i konzulu da je velika razlika izme|u mleta~kog i osmanskog gubitka. "Mi smo vama", rekao je veliki vezir, "oduzeli jednu dr`avu i time vam odsjekli ruku, dok ste vi nama, pobiv{i na{u mornaricu, obrijali bradu. Odsje~ena ruka ne}e vi{e prirasti, a obrijana brada }e jo{ gu{}e narasti". ^injenica da je pobjeda kr{}anske koalicije kod Lepanta ostala bez stvarnog u~inka veoma jasno osvjetljava prirodu i mehanizme mo}i Osmanskog carstva tog vremena. Carstvo se postojano dr`alo ~ak i za vrijeme "o{trog u`ivaoca pi}a kakav je bio Selim II". Uspostavljeni administrativnopoliti~ki mehanizmi su djelotvorno funkcionirali, zahvaljuju}i prije svega velikom veziru Mehmed-pa{i Sokolovi}u i istanbulskom muftiji Ebusuudu, novoimenovanom kapudanpa{i Ulud` Aliji i cijeloj strukturi vlasti, koja je svoju mo} crpila iz ogromnog imetka koji je Visokoj porti bio na raspolaganju. Uprkos ogromnim gubicima na Lepantu, Carevina je jo{ imala 230 ve}ih i manjih brodova i galija. Za samo nekoliko mjeseci u carigradskom brodogradili{tu je izgra|eno 150 novih brodova, tako da je osmanska flota opet mogla u punom broju isploviti. Mada je veliki vezir obnovio 1575. mirovni ugovor sa Habsburgovcima, Ferhad-beg je nastavio ratovanje po Hrvatskoj i Slavoniji. U junu i julu 1576. Ferhad-beg je sa sedam hiljada vojnika osvojio Bu`im i Cazin. Habsburgovci su tra`ili da Ferhad-beg vrati ove gradove, uz naknadu od 50.000 cekina, ali je veliki vezir Mehmed-pa{a odbio tu ponudu. To je ohrabrilo Ferhad-bega da nastavi sa osvajanjima. On je tokom 1577. zauzeo Mutnik, Veliku Kladu{u, Pe}igrad, Podzvizd i Zrin. Time su zauzeti svi gradovi i utvrde u gornjem Pounju, osim Biha}a. U prolje}e 1578. habsbur{ka vojska ja~ine deset hiljada ljudi uspjela je osvojiti Cazin, Bu`im i Zrin. Ve} u jesen iste godine Ferhad-beg je vratio ove gradove i uz to je osvojio jo{ i Dre`nik. Od tih novoosvojenih krajeva osnovan je novi sand`ak sa sjedi{tem u Ostro{cu na Uni. Za sve ove svoje uspjehe Ferhad-beg Sokolovi} je dobio naziv Gazi. U posljednjoj godini svog slu`bovanja na mjestu bosanskog beglerbega Ferhad-pa{a je provalio u ju`nu Ugarsku. Njegov je cilj bila Kanji`a (Kanizsa), koja je poslije pada Szigeta postala oslonac odbrane ma|arske i
248

hrvatske Podravine. U bici pod Kanji`om 22. VIII 1587. ugarskohrvatske, odnosno habsbur{ke jedinice su razbile osmanske snage. Nakon toga su privremeno prestala ofanzivna djelovanja bosanskoslavonskih sand`ak-begova. Stanje mira nije dugo trajalo. Godine 1591. imenovan je za bosanskog belgerbega Hasan-pa{a Predojevi}, koji se ve} kao segedinski sand`ak-beg istakao svojom ratoborno{}u. Hasan-pa{a je po ro|enju bio Bo{njak. Neki hroni~ari tvrde da je bio rodom iz Lu`aca kod Sanskog Mosta, a drugi da je porijeklom iz Hercegovine. On je kao sposoban vojnik u`ivao na carskom saraju podr{ku velikog vezira Sijavu{-pa{e i Dervi{-pa{e Bajezidagi}a, prvog savjetnika sultana Murata III. Obojica su bili po porijeklu i ro|enju Bo{njaci. Ro|eni Mostarac, Dervi{-pa{a Bajezidagi} je ve} tada u`ivao glas jednog od najve}ih osmanskoturskih pjesnika svoga vremena. Ova dvojica visokih osmanskih dostojanstvenika fakti~ki su omogu}ili Hasan-pa{i da vojne odluke mo`e donositi samostalno. Austrijski poslanik u Carigradu se bojao da }e Hasan-pa{ino imenovanje za bosanskog namjesnika donijeti nove vojne sukobe i rat na granici dvije carevine. On je u tom smislu intervenirao kod Porte, ali bez uspjeha. Hasan-pa{inim dolaskom u Bosnu 1591. nastupilo je stanje i{~ekivanja rata. Hasan-pa{a je odmah povrijedio mir sa Austrijom, zauzimanjem Blagaja na Korani i izgradnjom petrinjske tvr|ave na u{}u Korane u Kupu. Petrinjska tvr|ava je slu`ila kao neposredno upori{te za napade na Sisak. U prolje}e 1592. Hasan-pa{a je ponovno provalio u hrvatsku krajinu i zauzeo Hrastovicu i Goru. Odatle je njegova prethodnica sa topovima stigla 10. VI 1592. pred Biha} i po~ela opsadu ove najzna~ajnije tvr|ave na granici. Tri dana kasnije Hasan-pa{a je sa glavninom svoje vojske stigao pred opsjednuti grad. Odbranom Biha}a zapovijedao je kapetan Josip Lamberg. On je odbio prve Hasan-pa{ine ponude da mirno preda grad. Hasan-pa{a je 14. juna po~eo sa svih strana tu}i grad `estokom artiljerijskom vatrom. Izlo`eni petodnevnom sna`nom artiljerijskom granatiranju, kapetan Lamberg i posada su uvidjeli da se grad vi{e ne mo`e braniti pa su se 19. VI 1592. predali. Osvajanjem Biha}a zaokru`en je teritorij Bosanskog ejaleta, koji se prostirao od [apca na sjeveroistoku do Jadranskog mora i od Zve~ana na Kosovu do Virovitice na sjeverozapadu Slavonije. Tako je bosanski namjesnik ili beglerbeg dr`ao teritoriju koja je bila ve}a i od one kojom je svojevremeno vladao kralj Tvrtko I Kotromani}. Osvojiv{i Biha}, koji je predstavljao pravi bedem na hrvatskobosanskoj granici, Hasan-pa{a se usmjerio u pravcu Siska. On je prvo poku{avao da pregovorima privoli posadu Siska da mirno preda grad. Odbranom Siska zapovijedao je neki kapetan Mikac. On se pretvarao da je spreman predati
249

grad. Tako je 19. VIII 1592. namamio neke spahije u tvr|avu, a onda ih namjerno izazvanom eksplozijom buradi sa barutom bacio u zrak. Vijest o ovom podmuklom ubistvu veoma je pogodila i naljutila Hasan-pa{u. Ubrzo je grof Nadasdy posebnim pismom izazvao bosanskog namjesnika na borbu, {to je Hasan-pa{i, po vlastitim rije~ima, pru`ilo priliku da se osveti. U izravnom okr{aju, po~etkom septembra 1592, grof Nadasdy je izgubio dvije hiljade ljudi, dok ih je tri stotine bilo zarobljeno, skupa sa 12 topova i 7 zastava. Zarobljenike i trofeje Hasan-pa{a je poslao u Carigrad, gdje su slavodobitno sprovedeni ispred ku}e austrijskog poslanika. To poni`enje i Hasan-pa{ina ratobornost veoma su uznemirili Habsburgovce. "Opasnost od Turaka" je bila toliko o~ita da je Rudolf II naredio da u Svetom rimskom carstvu i Ugarskoj zvone "turska zvona". Tri puta se dnevno zvonilo i "pozivalo na molitvu protiv Turaka". Tokom zime i prolje}a 1593. bosanski se namjesnik spremao za odlu~uju}i pohod na Sisak i dalje u sjevernu Hrvatsku. Krajem maja 1593. Hasan-pa{a je bio spreman za pohod. Ibrahim Pe~evi je, prolaze}i tada kroz Banju Luku, zatekao u njoj "na mejdan razvijene bajrake", iznesene tugove i po sand`acima poredane alaje vojske. Na sve se strane orilo od borija, bubnjeva i talambasa. Hasan-pa{u je zatekao u divanhani, "pod sabljom i u ~izmama". Poslije kra}eg razgovora, Hasan-pa{a je uzjahao konja i krenuo na vojsku. Prema dogovoru sa velikim vezirom Sijavu{-pa{om, bosanskom namjesniku je trebalo pod Siskom da se pridru`i rumelijska vojska, pod zapovjedni{tvom beglerbega Girli Hasan-pa{e. Ra~unaju}i na tu pomo}, Hasanpa{a Predojevi} se 15. VI 1593, sa oko 20.000 Bo{njaka, utaborio kod Petrinje na desnoj obali Kupe. S njim su bila ~etverica sand`ak-begova Bosanskog ejaleta: hercegova~ki, zvorni~ki, kli{ki i kr~ki ili li~ki. U me|uvremenu je u Carigradu spahijskom pobunom oboren veliki vezir Sijavu{-pa{a. Na njegovo je mjesto imenovan Sinan-pa{a, osvaja~ Tunisa i Jemena. "Ljutiti Albanac", Sinan-pa{a je, zbog netrpeljivosti prema pa{i Predojevi}u i `elje da izazove novi rat sa Habsburgovcima, odmah premjestio Girli Hasan-pa{u za temi{varskog namjesnika, a na njegovo mjesto rumelijskog beglerbega postavio svog sina. Vijest o ovim promjenama stigla je rumelijsku vojsku u Srijemu sa nare|enjem da ne ide dalje prema Sisku, nego da sa~eka dolazak novoimenovanog beglerbega. Bosanski namjesnik Hasan-pa{a je tako ostao sam sa Bo{njacima pred Siskom, kojem je u pomo} pristigla brojna vojska koju je predvodio hrvatski ban Toma Erddy. U pomo} su sa vojskom pristigli i njema~ki kapetani Auersperg, Eggenberg, Redern i Paradieser. Bez obzira na to {to je vidio da mu o~ekivana pomo} iz Rumelije ne}e sti}i, Hasan-pa{a se ipak odlu~io
250

da prvi napadne znatno brojnije habsbur{ke ~ete, uzdaju}i se u trenutak iznena|enja i ratnu sre}u. On je no}u 19. juna sa kr~kim sand`akom, starim Gazi Memi-begom, koji je predvodio pje{adiju, pre{ao na lijevu obalu Kupe i opkolio Sisak. U naredna dva dana pridru`io im se i ostatak vojske. Hasan-pa{a je krenuo u op}i napad 22. VI 1593. godine. Bitka je vo|ena u uglu koji ~ini Odra na u{}u u Kupu. Tu je za pet sati bitke bo{nja~ka vojska, uz velike gubitke, potisnuta na rijeke. Uski i slabi mostovi su popustili pa su se brojni pje{aci i konjanici utopili, me|u njima i sam Hasan-pa{a Predojevi}. Pored bosanskog namjesnika, smrtno su stradali stari Gazi Memi-beg, zvorni~ki sand`ak Sinan-beg i dvojica unuka sultanije Mihrimah i Rustem-pa{e Opukovi}a, hercegova~ki sand`ak Mehmed-beg i kli{ki Mustafa-pa{a Sultan-zade. Hammer procjenjuje da je u boju poginulo ili se utopilo pri povla~enju i bijegu oko 18.000 ljudi. Nasuprot tome, Ba{agi} ka`e da je Bosna skupo platila, "sa 7.000 junaka i vitezova", Hasan-pa{in "drzoviti ponos" i poku{aj da po svaku cijenu zauzme Sisak. Bez obzira koji je navod o broju poginulih Bo{njaka ta~an, ~injenica je da je poraz pod Siskom bio strahovit. Sigurno je da je izginuo velik broj Bo{njaka, u prvom redu spahija. Na to ukazuje ~injenica da su, ubrzo poslije poraza pod Siskom, u Bosanskom ejaletu ustanovljeni od`akluktimari, kao spahijska lena koja su se naslje|ivala u okviru {ire porodice. Ustanova od`akluktimara uvedena je radi spa{avanja osnova timarskog sistema i ja~anja vojne mo}i "jedne dragocjene pokrajine Osmanskog carstva". U roku od samo dvije decenije osmanska vojna sila je do`ivjela dva te{ka udarca, na Lepantu i kod Siska. Poraz na Lepantu 1571. pokazao je da osmanska pomorska sila nije vi{e neprikosnovena. Samo dvije decenije kasnije, Osmansko carstvo se suo~ilo sa novim te{kim porazom i saznanjem da ni njegova kopnena sila nije vi{e nepobjediva. Gubici `ive sile i te{ke artiljerije pod Siskom bili su toliko veliki da se 1593. u osmanskoj povijesti naziva "godinom propasti". Poraz pod Siskom do{ao je ta~no u stotoj godini od velike osmanske i bo{nja~ke pobjede na Krbavskom polju. Utoliko prije se to u Carigradu, a i u Bosni, nije moglo lahko preboljeti. Tako je do{lo do novog rata protiv Ugarske, odnosno protiv Habsburgovaca. Time je ostvarena zamisao velikog vezira Sinan-pa{e, kao najve}eg zagovornika rata. Kao formalni povod za objavu rata uzeta je ~injenica da be~ki dvor nije ni{ta poduzimao da obuzda piratske akcije senjskih uskoka, koji su pod neposrednom komandom njema~kog kapetana stalno presretali i plja~kali mleta~ke brodove, koji su prevozili raznu osmansku robu.
251

Bo{njaci su, bez obzira na velike gubitke pod Siskom, od po~etka aktivno sudjelovali u ovom ratu, od zapadnih granica Bosne do krajnjeg sjevera Ugarske. Poslije pogibije Hasan-pa{e Predojevi}a, za novog bosanskog namjesnika imenovan je Sarho{ Mustafa-pa{a Ajaspa{i}, ne}ak velikog vezira Sinan-pa{e. Rat je trajao 13 godina, a za to vrijeme na osmanskom prijestolju smijenila su se trojica sultana. Prve dvije godine rata pale su u dvije posljednje godine dugovje~ne vladavine Murata III (15741595). Najve}e ratne operacije su vo|ene za vrijeme njegovog nasljednika Mehmeda III (15951603). Posljednja faza rata, uglavnom obilje`ena slo`enim mirovnim pregovorima, poklopila se sa po~etkom vladanja Ahmeda I (16031617). Rat je vo|en sa promjenljivom ratnom sre}om. Neki su gradovi, kao Gyr (Janoka), Stolni Biograd, Pe{ta, Ostrogon, Hatvan, Raba i drugi, vi{e puta prelazili iz jednih u druge ruke. Ohrabrena pobjedom kod Siska, hrvatska vojska je odmah poku{ala zauzeti Petrinju i Biha}, koje je sa deset hiljada konjanika i pje{aka napao 5. XI 1593. usko~ki kapetan i kraji{ki pukovnik Juraj Lenkovi}. Oba su ova poku{aja suzbijena, mada je Lenkovi} uspio iz Biha}a izvu}i oko stotinu zarobljenika. U ljeto 1594. bosanski namjesnik Sarho{ Mustafa-pa{a je sa Bo{njacima za samo pet dana zauzeo Sisak, kojem u tom trenutku niotkud nije mogla pristi}i pomo}. Po{to je u gradu ostavio manju posadu, Mustafa-pa{a je poplijenio zagreba~ku `upaniju. Bo{njaci su se potom, sredinom septembra pridru`ili Sinan-pa{inoj vojsci pod Osijekom. Prvog dana muslimanske Nove godine, 27. IX 1594, vojska je pre{la Dravu i krenula na sjever. Bosanski beglerbeg je sa svojim ~etama ostavljen kod Stolnog Biograda, kojem je prijetila opasnost. Vojska velikog vezira je zauzela polo`aje pred Veszprmom, ~iji su se branitelji poslije trodnevne opsade predali. Na drugoj strani, zdru`ena habsbur{ka vojska je zauzela Stolni Biograd. Tom prilikom hrabro{}u i juna{tvom se posebno istakao budimski beglerbeg Hasan-pa{a Sokolovi}, sin slavnog Mehmed-pa{e Sokolovi}a. Hasan-pa{a se, mada tri puta ranjen, uspio pod stalnom borbom probiti sa jednim brojem vojnika iz opkoljenog grada i sti}i u Budim. Ve} sljede}e godine Hasan-pa{a Sokolovi} je svojom sr~ano{}u spasio opkoljeni Hatvan, sjeveroisto~no od Budima. Za sva svoja juna{tva i vojni~ku sposobnost Hasan-pa{a je imenovan za beglerbega Rumelije. Na hrvatskobosanskoj granici pukovnik Lenkovi} je uspio preoteti Bo{njacima Petrinju, Sisak i Kostajnicu, koju su bosanske ~ete ubrzo povratile. Uz svu neizvjesnost zbivanja na bojnom polju, u osmanskoj je vojsci tokom ovog rata bilo vi{e znakova kolebljivosti, malodu{nosti, pa i kukavi~luka. To se vidjelo ve} prilikom odbrane i razbijanja opsade Ostrogona,
252

koji je hrabro branio "beg i muhafiz" Kara Ali-beg Malko~. Veliki vezir Sinan-pa{a je u pomo} opkoljenom Ostrogonu uputio svoga sina Mehmed-pa{u, koga je u me|uvremenu postavio za serdara. U kriti~nom trenutku Mehmed-pa{a se povukao pa su pod Ostrogonom ostala dvojica Bo{njaka, Lala Mustafa-pa{a Sokolovi} i Hasan-pa{a Tiro. Tokom cijelog rata Bo{njaci su se op}enito pokazali kao najpostojaniji borci. Oni su u velikoj mjeri zaslu`ni za dva najve}a uspjeha u ovom ratu. To su bili osvajanje Egera na sjeveroistoku Ugarske i Kanji`e na jugozapadu. Osnovni osmanski strate{ki interes u ovom ratu bio je upravo osvajanje ta dva grada. Osmanlije su jo{ 1552. opsjedale Eger (bosanski, Jegra ili Egra) ~iji su se branitelji hrabro dr`ali, bez obzira na velike `rtve. U kriti~nom trenutku na gradske zidine su se ispele `ene Egera koje su se ravnopravno borile sa mu{karcima. Grad je odbranjen, a toj hrabrosti `ena Egera poznati ma|arski pisac Gza Grdonyi posvetio je historijski roman Zvijezde Egera. Krajem septembra 1596. utaborila se velika carska vojska pod Egerom. Vojsku je predvodio veliki vezir Ibrahim-pa{a, rodom iz Novog [ehera kod Maglaja. U vojsci je bio ve}i broj Bo{njaka, me|u kojima su se isticala dvojica Sokolovi}a, Hasan-pa{a i Lala Mustafa-pa{a, kao beglerbegovi Rumelije, odnosno Anadolije. Uz njih je bio i poznati hroni~ar i histori~ar deftedar Ibrahim Alajbegovi}Pe~evi. Poslije desetak dana opsade, Eger je 13. X 1596. bio prinu|en na predaju. Nakon ovog uspjeha rat je ponovno uzeo nepovoljan tok po Osmanlije. Jake ugarskonjema~ke snage su u jesen 1598. po~ele opsadu Budima. Gradu su u pomo} pritekli pa{a Stolnog Biograda i smederevski sand`ak-beg. Uprkos tome, svakog se ~asa o~ekivao pad grada. Hrabrim i upornim braniocima pomogla je rana i jaka zima, koja je natjerala napada~e da 8. XII 1598. dignu opsadu. U odbrani Budima tom se prilikom posebno istakao bosanski namjesnik i ro|eni Bo{njak Hasan-pa{a Tiro, ~ije juna~ke podvige iz rata "po Un|urovini" slavi bo{nja~ka narodna epika. Budim se, mada uz znatne gubitke u ljudstvu, spasio hrabro{}u i sre}om, ali je ve} bilo o~igledno da je me|u Osmanlijama nastupio ratni zamor i zasi}enje. O tome je juna 1599. veliki vezir Ibrahim-pa{a Novo{eherlija otvoreno pisao sultanu. On je u pismu svu krivicu za dugi i mukotrpni rat bacio na umrlog Sinan-pa{u Albanca, iza koga je ostalo "neizmjerno bogatstvo" od nevjerovatnih 500.000 dukata, kao "izraz njegove `udnje za dobrima, te njegova odricanja od tada{njeg luksuza". Osmanski redovi su konsolidirani tokom 1599. pa je u ljeto naredne godine poduzet pohod na Kanji`u. U ovom velikom pohodu u~estvovali su mnogi Bo{njaci, koji su uglavnom dr`ali komandu nad osmanskom vojskom
253

pod Kanji`om. Tu su bili veliki vezir Ibrahim-pa{a, rumelijski beglerbeg Lala Mustafa-pa{a Sokolovi}, Hasan-pa{a Tiro, kao namjesnik Pe~uha, beglerbeg Dijarbekira Mahmud-pa{a, temi{varski beglerbeg Ahmed-pa{a Dugali}, defterdar Mehmed-pa{a Kljunovi}, zapovjednik Szigeta i Murat-pa{a Novo{eherlija, brati} velikog vezira. Sama opsada Kanji`e je bila mu~nija i te`a nego ijedna druga u ovom ratu. Zbog mo~varnog polo`aja grada nisu se mogle lahko primijeniti ni mine niti opkopi. Vojska je od trstike pravila hasure, preko kojih se kroz mo~varu dolazilo do samih gradskih zidina. To je bio mukotrpan posao, jer je hasure trebalo svaki dan obnavljati. Opkoljenom gradu su pristigle u pomo} njema~ke ~ete pod komandom lotarin{kog vojvode Phillipea Mercoeura. On se pred nadmo}nom osmanskom silom vrlo brzo i bez ikakve borbe povukao, ~ime je opkoljena posada izgubila svaku nadu. Njen zapovjednik Georg Paradieser je tada predao grad poslije 44 dana straha i mu~ne opsade. Posada je slobodno napustila grad, sa cjelokupnom pokretnom imovinom, za ~iji je prenos osmanska vojska dala tovarne deve. U gradu je kao plijen ostalo pedeset velikih topova i 26 karte~a. Osvajanje Kanji`e, o ~emu je izvje{taj napisao histori~ar Hasan-beg Zade, slavilo se u Carigradu puna tri dana i no}i. U Kanji`i je sa jakom posadom ostavljen Hasan-pa{a Tiro, dok su se veliki vezir i ostale pa{e i sand`aci povukli na zimovanje u Beograd i Banju Luku, kako bi bili na prolje}e {to bli`e frontu. Jedino je janji~arski aga oti{ao u Carigrad. Habsburgovci su u prolje}e 1601. poku{ali sa znatnim snagama povratiti Kanji`u, kojoj je u pomo} upu}en bosanski namjesnik Tatar Mehmed-pa{a. Prije nego {to je Mehmed-pa{a stigao sa Bo{njacima pod Kanji`u, uspio je Hasan-pa{a Tiro svojom odlu~no{}u, ratnom vje{tinom i lukavstvom suzbiti napada~e. Ba{agi} smatra da je ovom odbranom Kanji`e Hasan-pa{a Tiro izvr{io "mo`da najve}e juna{tvo, {to ga je igda izvoj{tilo tursko oru`je". Razni su "laskavci i ljubitelji lijepih umjetnosti" hvalili Mehmeda III, kao velikog vladara zbog osvajanja Egera i Kanji`e. U stvarnosti on je bio slabi} kao i njegov otac i prethodnik, "misti~ki raspu{tenik" Murat III. Upravo je Murat III svojim skretanjem i odustajanjem od osnovnih zakona Carstva pripremio put svom sinu Mehmedu III. To je bio put koji je usljed sultanove slabosti, nezrelosti i korumpiranosti, ~astoljublja i nesposobnosti ve}ine njegovih vezira vodio opadanju mo}i Osmanskog carstva. Opadanje Carstva ogledalo se prije svega u opadanju ratni~kog duha. Ve} u novembru 1594, dok je sultan Murat III jo{ bio `iv, vratio se iz zimovali{ta u blizini fronta u Carigrad janji~arski aga, {to je do tada bila nezamisliva stvar. Janji~arski aga se izgovarao da ni njegovi prethodnici
254

nisu zimovali na drugom mjestu nego tamo gdje je sultan. Da bi se podigao posrnuli ratni~ki zanos, rumelijskoj vojsci su u pomo} pozvani sirijski janji~ari. Oni su sa sobom donijeli iz Damaska u Carigrad Poslanikovu svetu zastavu, kao jednu od "najdragocjenijih relikvija", koju je sultan Selim I zadobio prilikom osvajanja Egipta 1517. godine. To je tako|er bilo do tada nezamislivo. Bilo kako, sveta zastava je u pratnji hiljadu janji~ara prenesena u tabor velikog vezira, gdje se pobjedonosno vihorila. Sam pogled na ovu zastavu ulijevao je snagu odu{evljenim islamskim borcima. Vjerovalo se da se ova zastava za vrijeme bitke ~esto sama od sebe razvija i sna`no izvija uvis, kao da no{ena krilima pobjede leti ispred ratnika. Krajem ljeta i u jesen 1596. sultan Mehmed III je li~no boravio sa vojskom na ugarskom rati{tu. Samo deset dana poslije osvajanja Egera, vo|ena je velika bitka protiv ugarskonjema~ke vojske u mo~varnoj ravnici pored rijeke Krs, lijeve pritoke Tise u ju`noj Ma|arskoj. Bitka se vodila oko nadzora nad gazom kroz mo~vare. Ve} se prvog dana bitke, 23. X 1596, kada su Osmanlije pretrpjele gubitak od hiljadu janji~ara, stotinu spahija i 43 topa, vidjelo da ugarskonjema~ka vojska ima premo} u ljudstvu i oru`ju. U takvoj situaciji sultan je sazvao ratno vije}e, na kojem je zagovarao povla~enje. Njegov li~ni u~itelj i savjetnik Seadedin je s velikom rje~ito{}u dokazivao da sultan mora ostati i tu}i protivnika u ravnici, jer bi bilo "ne~uveno da jedan osmanski padi{ah bez razloga okrene le|a neprijatelju". Tako je sultan ostao. Tre}eg, kriti~nog dana bitke, ve} se jasno nazirala ugarskonjema~ka pobjeda. Sultan se prvo nalazio u sredini, a zatim se povukao, u pozadinu osmanskog bojnog poretka. Seadedin je tje{io malodu{nog sultana da pobjeda tra`i istrajnost i da iza oluje dolazi razvedravanje. Mehmed III se u tim kriti~nim trenucima svo vrijeme ~vrsto dr`ao svete zastave, odbaciv{i ~ak i Poslanikov ogrta~, kao najsvetiju relikviju sultanske riznice. U posljednji trenutak, ve} malaksalim osmanskim ~etama, pristigao je u pomo} vezir ^ikala (D`igal-oglu) sa 20.000 tatarskih konjanika. Nijemce i Ugare, koji su se ve} bili opustili i predali pobjedni~kom slavlju i plja~ki, zahvatio je pani~an strah. U sveop}em bijegu, ugarskonjema~ka vojska je skoro potpuno sasje~ena, a u osmanske je ruke pao velik ratni plijen. U ovom ratu sa Habsburgovcima pojavile su se prve zna~ajne pukotine u osmanskom vojnom i administrativnom sistemu, i to u trenutku kada je na prijelazu iz XVI u XVII st. Carstvo bilo na vrhuncu mo}i. Kriza se najjasnije ogledala u pojavi do tada nezamislivih vojnih pobuna, kako u Carigradu tako i u raznim pokrajinama i zemljama Carstva. Dok su ranije demonstrirali samo janji~ari, s ciljem da od novog sultana iznude ve}e plate, sada su se po~ele buniti spahije i drugi slojevi stanovni{tva.
255

Do jedne takve pobune do{lo je 1603. u Sarajevu i Banjoj Luci. Krajem 1602. imenovan je za bosanskog beglerbega D`elali Hasan-pa{a, koji je navodno ranije bio hajdu~ki haramba{a u Anadoliji, poznat pod imenom Karajazid`i Hasan (Hasan Crni pisar). Samo {to je stupio na tlo Bosne, D`elali Hasan-pa{u je u Novom Pazaru stigla carska naredba da pravo odatle ide na ugarsko rati{te. Kako nije odmah mogao sam preuzeti svoju du`nost u Bosni, to je Hasan-pa{a uputio svog }ehaju Kurda za muselima u Sarajevo, a svog drugog povjerenika za muselima u Banju Luku. Kurd-}ehaja je odmah po~eo po Sarajevu hara~iti i drugo nasilje provoditi. To je izazvalo veliko nezadovoljstvo u sarajevskoj ~ar{iji. Ogor~enje je dostiglo vrhunac kada su }ehajini ljudi svezali nekog majstora sara~a i poveli ga u tamnicu. Taj je doga|aj veoma uzbunio ~ar{iju pa svjetina navali i zapali }ehajinu ku}u, a njega u tom op}em mete`u ubije neki softa Halil Stonjanin. Istovremeno su i Banjalu~ani protjerali novog muselima. Hasan-pa{a je stigao u Banju Luku tek u jesen 1603. i odmah po~eo provoditi svoju volju i nasilje. To je izazvalo novi revolt stanovni{tva, na ~ije se ~elo stavio neki Sefer-beg. Njega su Banjalu~ani predlo`ili za pa{u namjesnika. Do{lo je i do kra}eg oru`anog sukoba, u kojem su pobunjeni Banjalu~ani pora`eni, ali je Porta ipak premjestila D`elali Hasan-pa{u za beglerbega u Temi{var, a na njegovo mjesto imenovala Ahmed-pa{u Dugali}a. U ovom se ratu izme|u janji~ara i spahija javila "ubojita mr`nja", koju su pojedini veziri iskori{tavali, zloupotrebljavaju}i jedne protiv drugih. Pored toga, u ratu je do{lo do grubih kr{enja starih kanuna i obi~aja koji su se ticali timara i vojske. Godina 1596. je predstavljala prekretnu ta~ku u historiji Osmanskog carstva. U toj je godini Carstvo dostiglo svoj vrhunac i u njoj se za~eo proces njegovog postepenog propadanja. Stari osmanskoturski histori~ar i pragmati~ar Ko~i-beg ozna~io je 1596. kao godinu u kojoj su carske granice, osvajanjem Egera, dosegle svoje najve}e prostranstvo, ali i godinu u kojoj je nepo{tivanje kanuna bilo najve}e. Posebno su kr{eni timarski kanuni pa je me|u spahijama zavladala pravna nesigurnost, ~ime su podrivani sami temelji vojne i ekonomske mo}i Carstva. Odre|eno je da spahije moraju stalno boraviti na posjedu, kako bi za tri dana bili na okupu, a za deset ve} spremni za pokret. Istovremeno se 1596. javila praksa davanja timara u arpaluk (apana`u) licima koja su uz to bila oslobo|ena ratne slu`be. U takvoj situaciji op}e ratne iscrpljenosti i nezadovoljstva me|u vojskom moralo se tragati za mirom. Poslije du`e diplomatske aktivnosti, izme|u austrijskog cara i sultana je zaklju~en mir na dvadeset godina. Mir je potpisan 11. XI 1606. u selu @itvator{u ili @itavi, na u{}u istoimene rijeke u Nitru, jugoisto~no od Bratislave. Ovim mirom Austrija se oslobodila polu256

stoljetne obaveze da svake godine daje sultanu "po~asni dar", ustvari godi{nji danak od 30.000 dukata. Taj }e se danak jednom zauvijek isplatiti sumom od 200.000 talira. Zaklju~eno je da prestaju vojni upadi i plja~kanja, uz obavezu vra}anja zarobljenika i naknadu {tete. Ugarska je najve}im dijelom ostala u sastavu Osmanskog carstva, dok je Erdelj ostao u polo`aju poluzavisnosti od sultana. Sultan i car su u ravnopravnom polo`aju i odnose se jedan prema drugom kao otac i sin, odnosno sin i otac. To je bio prvi slu~aj da je Osmansko carstvo priznalo nekom stranom vladaru da je ravan sultanu. Pored austrijskog izaslanika, u Carigradu i u Be~u }e boraviti osmanski poslanik sa statusom sand`ak-bega. Modernim jezikom re~eno, @itvatoro{kim mirom su uspostavljeni puni diplomatski odnosi i pravila me|usobnog pona{anja na temelju jednakosti i prijateljstva. @itvatoro{ki ili @itavski mir je za narednih osamdeset godina donio stabilizaciju bo{nja~ke kolonizacije Ugarske i Like. Osmansko carstvo je do{lo u posjed ovih zemalja dobrim dijelom zahvaljuju}i Bo{njacima. Uporedo sa postepenim osvajanjem Podunavlja i Like, tekla je jo{ od 1526. bo{nja~ka kolonizacija koja je imala veliki zna~aj za u~vr{}ivanje osmanske vlasti na tim prostorima. Osmanska dr`avna politika je svjesno i{la na koloniziranje Bo{njaka po Slavoniji, Ugarskoj i Hrvatskoj. Kako svjedo~i Benedikt Kuripe~i~ u svom putopisu iz 1530, u Bosni je vr{en pritisak na posjednike timara da se nastanjuju u tim novoosvojenim krajevima. Istovremeno se na bo{nja~ku kolonizaciju u tim krajevima nadovezao proces prihvatanja islama od tamo{njeg doma}eg svijeta. Odatle je sasvim razumljivo da su Bo{njaci dali veliki broj visokih vojnoupravnih i sudskih ~inovnika u osvojenim ugarskim i slavonskohrvatskim zemljama. Ra~una se da je tokom 150 godina osmanske vladavine samo na polo`aju budimskog beglerbega bilo preko dvadeset Bo{njaka. Neki od njih istakli su se kao dobrotvori i graditelji u svojoj rodnoj Bosni. Takvi su bili poznati banjalu~ki dobrotvor Sofi Mehmed-pa{a, zatim Ali-pa{a Kalauz, koji je podigao monumentalnu d`amiju u Maglaju, Musa-pa{a, utemeljitelj Nove Kasabe kod Zvornika i mnogi drugi. Proces naseljavanja Ugarske i Hrvatske zahvatio je i naj{ire bo{nja~ke slojeve. Bo{nja~ka naselja su bila posebno brojna i jaka uz granice oko Kanji`e, Szigeta, Pe~uha, Veszprema, Vi{egrada (na Dunavu sjeverno od Budima), Ostrogona, Stolnog Biograda, ali se susre}u i u Potisju i Banatu. Tako je Evlija ^elebi zabilje`io 1660/61. da se u svim gradovima osmanske Ugarske govori bosanski, odnosno da su Budim, Pe~uh, Stolni Biograd, Sziget, Kanji`a, Sikls ([iklo{) i drugi gradovi "obi~ne bo{nja~ke varo{i". Bo{nja~kom kolonizacijom i procesom prihvatanja islama od strane starosjedilaca formirala se za vrijeme osmanske vladavine, na prostoru iz257

me|u Drave, Dunava, Save i Ilove, nova demografska grupa koju su ~inili Bo{njaci. Pri kraju osmanske vladavine, oko 1680, na tom je prostoru `ivjelo otprilike 115.000 muslimana, prete`no Bo{njaka, 72.000 katolika, najve}im dijelom Hrvata, 33.000 Srba i dvije hiljade Ma|ara. Bo{njaci i drugi muslimani su ~inili ne{to vi{e od polovine cjelokupnog stanovni{tva na tom podru~ju. Gradovi u Podunavlju nisu bili samo etni~ki i jezi~ki prete`no bo{nja~ki, nego su takvi bili i po urbanoj dispoziciji i arhitekturi svojih sakralnih i profanih gra|evina. Po svojoj arhitekturi u doba osmanske vladavine Ugarska je bila samo "jednim od regionalnih podru~ja bosanskohercegova~ke pokrajine". U tom smislu prodor Bo{njaka u Hrvatsku i Podunavlje nije predstavljao ekspanziju jedne vojni~ke rase ili klase, nego u prvom redu jedan civilizacijski i kulturni proces. U Lici su jednako kao u Ugarskoj Bo{njaci, uglavnom doseljenici iz Bosne, uz ne{to starosjedilaca koji su prihvatili islam, ~inili ve}inu stanovni{tva. Ta je bo{nja~ka populacija i njena kulturna struktura u Lici izdr`ala i pre`ivjela dugotrajni kandijski rat sredinom XVII stolje}a. Tek nakon poraza Osmanlija pod Be~om 1683. Bo{njaci su morali napustiti prostore Ugarske, Slavonije i Hrvatske.

258

Kandijski i Be~ki rat

Zavr{etak vi{egodi{njeg osmanskoaustrijskog rata (15931606) nije Bo{njacima osigurao du`e razdoblje mira. Jedno vrijeme nakon @itvatoro{kog mira Bo{njaci nisu i{li na bli`a i dalja rati{ta izvan Bosne, ali su skoro neprekidno morali ratovati na njenim granicama prema Hrvatskoj i Dalmaciji. Osim toga, vo|eni su ratovi u neposrednom sudsjedstvu Bosne, odnosno Bosanskog ejaleta, koji su se ticali `ivota i sudbine Bo{njaka. Tokom cijelog rata (15931606) Bo{njaci su se, pored brojnog sudjelovanja u velikim bitkama na ugarskom boji{tu, morali nositi sa senjskim uskocima na granicama Bosne i du` jadranske obale. Na uporno tra`enje Venecije, ~iju su trgovinu uskoci stalno ugro`avali, Austrija je januara 1601. protjerala uskoke iz Senja. Oni su se ubrzo vratili i nastavili napadati mleta~ke trgova~ke brodove i upadati u osmanske teritorije u svome zale|u. Osmanski su podanici, uglavnom Bo{njaci, morali jedno vrijeme uskocima pla}ati danak u naknadu za slobodu plovidbe du` jadranske obale, od Ulcinja do dubrova~kog teritorija i od Neretve do Splita. Usko~ke gusarske akcije su dostigle tolike razmjere da su Mle~ani 1615. zaratili protiv Habsburgovaca. Glavnu rije~ u ovom ratu vodili su uskoci pod vo|stvom kapetana Andrije Ferleti}a. Oni su svojim gusarskim brodovima krstarili od isto~ne do zapadne obale Jadrana i presretali i plja~kali mleta~ke galije i ometali snabdijevanje njihovih kopnenih snaga u Dalmaciji. Uskocima su odmah u pomo} pritekli hrvatski velika{i sa svojim raznim grani~arskim ~etama. Austrija je u ovom ratu ostala usamljena, dok su na stranu Venecije stale sve ostale sile, posebno Francuska, ~iji je op}i interes bio sigurnost plovidbe i trgovine na Mediteranu, uklju~uju}i tu i Jadran. Iz straha da }e se suo~iti sa evropskom koalicijom, Austrija je pristala na mirno okon~anje "usko~kog rata". Mir je posredovanjem francuskog Kralja Luja XIII zaklju~en i potpisan u Madridu 6. IX 1617. godine. Austrija se obavezala da }e protjerati uskoke iz Senja i spaliti njihovu gusarsku flotu. Tu obavezu Austrija je izvr{ila tokom 1618, ~ime je ustvari prepustila Veneciji prevlast na Jadranu. Protjerani uskoci su se ve}inom iselili u Oto~ac u Lici i na @umbera~ku goru, sjeveroisto~no od Karlovca. Oni su tu odmah stupili u
259

austrijsku grani~arsku slu`bu i uklju~ili se u ratne i plja~ka{ke upade i pohode po bosanskoj granici, odnosno Krajini. Grani~ari ili kraji{nici, koji su Habsburgovcima ~uvali granicu prema osmanskoj Bosni, na prostoru od Drave do sjeveroisto~nih obala Jadrana, regrutirani su uglavnom iz redova vla{kog stanovni{tva. Ratovima prorije|enu zemlju na tom prostoru naseljavaju poslije Moha~ke bitke uglavnom Vlasi iz Bosne, koji su uz preostale katoli~ke starosjedioce zaposjedali nekada{nja sela. Smatra se da je jo{ Ferhad-beg Sokolovi} doveo 1578. na bosanskohrvatsku granicu ve}i broj Vlaha iz Stare Srbije, "da mu vuku topove i grade utvrde". Ferhad-beg je stalno naselio ove Vlahe i povjerio im na ~uvanje neke palanke. Oni su ta mjesta u prvoj prilici predali habsbur{kim oficirima. Sa druge, osmanske strane granice formirala se "turska", odnosno Bosanska krajina, koju su teritorijalno ~inili kr~koli~ki, kli{ki i biha}ki sand`ak. Kraji{ki sand`ak-bezi, age i dizdari su iz svojih tvrdih gradova i kula iznenadnim upadima uznemiravali susjedne krajeve po Primorju i Dalmaciji. Na drugoj su strani to isto ~inili uskoci i grani~ari. Borbe su obi~no vo|ene oko ~ardaka, kula, tvr|ava, rije~nih i planinskih prijelaza i prijevoja. U tom stalnom me|usobnom ratu obi~no je primjenjivana taktika brzih prepada i zasjeda, {to je u narodnoj epici opjevano kao li~ni dvoboji i mejdani istaknutih kraji{kih vo|a i junaka sa grani~arskim i hajdu~kim starje{inama. To doba u historiji Krajine, Like i srednje Dalmacije prikazano je u epskim pjesmama kao njihovo "vite{ko doba". U stvarnosti to je bila krvava i opora svakida{njost, {to upe~atljivo priznaje i opisuje jedna bo{nja~ka epska pjesma: "Ovaka je krvava Krajina: / s krvi ru~ak, a s krvi ve~era, / svak krvave `va~e zalogaje, / nikad bjela danka za odmorka!" Tu mu~nu svakida{njost jasno odslikavaju pisma koja su kraji{ki sand`ak-bezi, kapetani i dizdari na jednoj, te kapetani i haramba{e na drugoj strani me|usobno razmjenjivali. Oni, kao ljudi u slu`bi dva carstva, ali i dvije vjere i kulture, pi{u jedni drugima na svom maternjem slavenskom jeziku, koji im je zajedni~ki. Tim zajedni~kim jezikom oni su izra`avali i dijelili zajedni~ku muku `ivota, ~etovanja i ratovanja na granici. Kraji{ka su se pisma naj~e{}e odnosila na razmjenu ratnih zarobljenika. Mada pisana u nu`di i nevolji, ta su pisma u pravilu obostrano uljudna. Ljuti protivnici, koji o{tro ratuju jedni protiv drugih, uglavnom su se me|usobno ophodili i odnosili sa po{tovanjem. Osim {to su razmjenjivali pozdrave sa svojim protivnicima, Bo{njaci su im ponekad slali male poklone, kao znak priznavanja njihovog juna{tva i vite{tva. Li~ki sand`ak-beg i narodnom pjesmom proslavljeni junak, Mustaj-beg Li~ki, pisao je sredinom XVII st. starom uskoku i grani~aru Petru Smiljani}u da od njega pozdravi svog sina, "haramba{u Iliju". Mustaj-beg pi{e da je ~uo
260

da je Ilija "junak u toj krajini", pa mu zato {alje "jedno pero sokolovo" da ga nosi "prid junaci". U historijskim vrelima Mustaj-beg Li~ki se kao udbinski kapetan spominje pod imenom Mustafa-beg Hurakalovi}. Izvori spominju i njegovog brata Mehmed-bega Hurakalovi}a. Od 1653. Mustaj-beg Hurakalovi} se u izvorima spominje kao li~ki sand`ak-beg. Lika Mustaj-beg, kako se od tada ~esto spominje u raznim spisima i pjesmama, bio je zet li~kog alajbega Jusuf-bega Filipovi}a. Jusuf-beg je tako|er u{ao u narodnu pjesmu kao jedan od istaknutih kraji{kih junaka. U nekim se pjesmama spominje Mustaj-begov sin Jusuf-beg Mustajbegovi}. Pored Mustaj-bega Li~kog, u bo{nja~koj se narodnoj epici naj~e{}e slave mejdani i juna~ki podvizi bra}e Hrnjica iz Kladu{e. Uz njih je obavezno i{ao i Tale Li~anin, odnosno Ibrahim Tale, poznat kao Tale od Ora{ca ili ~e{}e Budalina Tale, jedinstveni i samosvojni komi~ni lik ne samo ju`noslavenske epike, nego i {ire. Bra}a Mujo (Mustafa-aga) i Halil Hrnjica bili su klasi~ni epski junaci, uz koje se u pjesmama jo{ spominju Murat i Omer. Po predanju Hrnjice su bile rodom iz Knina, odakle ih je poslije o~eve smrti doveo u Kladu{u njihov djed po majci, Hurem-aga Kozli~i}. Bra}a su se tu nastanila i kao obi~ni seljaci `ivjeli u prili~nom siroma{tvu. Mujo Hrnjica je usred banjalu~ke ~ar{ije, gdje je i{ao nekim poslom, u otvorenom sukobu ubio jednog hajdu~kog haramba{u i nekoliko pripadnika njegove dru`ine. Za to njegovo juna{tvo navodno je saznao tada{nji beglerbeg Sarho{ Ibrahim-pa{a Memibegovi}, koji je u Velikoj Kladu{i sagradio Hrnjicama kulu i dao im agaluk, uz obavezu da ~uvaju granicu na Krajini. Od tada su Hrnjice cijelog `ivota suzbijali grani~arske i usko~ke upade iz Hrvatske i Dalmacije, ali istovremeno i sami ~etovali po tim krajevima. O njihovom ~etovanju, bojevima i drugim do`ivljajima po Kordunu i Ravnim Kotarima pripovijedaju brojne epske pjesme. Ukoliko je ova predaja ta~na, onda su Hrnjice svoj agaluk u Kladu{i morali dobiti 1621, jer je upravo tada Sarho{ Ibrahim-pa{a Memibegovi} sjedio u Banjoj Luci na polo`aju bosanskog beglerbega. Hrnjice su imali posebno aktivnu ulogu u ratovanju i nemirima na Krajini 1637. godine. U junu 1637. provalio je u Krajinu sa brojnim konjanicima Petar Jankovi}, sin kapetana Ga{para Jankovi}a iz Kri`ani} Grada. Cilj ovog pohoda je bio Biha}, kao klju~ni grad na Krajini. Tom prilikom seljaci iz okoline Biha}a listom ustanu u odbranu grada. Ova bo{nja~ka narodna vojska razbije grani~arsku konjicu i zarobi njenog zapovjednika Petra Jankovi}a. Kraji{nici su se otimali oko Jankovi}a kao su`nja jer se za njega o~ekivao velik otkup. Odmah po njegovom zarobljavanju Krupljani su ga preoteli od biha}kih seljaka. Biha}ki kapetan Idriz-beg je tra`io Jankovi}a nazad, po{to su ga
261

zarobili njegovi seljaci. Idriz-beg je skupa sa bosanskim defterdarom Mahmut-ef. Zeni~akom uputio izvje{taj u Carigrad da je Jankovi} sin jednog od prvaka habsbur{kog cara i da su Kraji{nici na svoju ruku uzeli za njega otkup od 40.000 gro{a. U me|uvremenu su kostajni~ki i krupski kapetan, sa jo{ nekoliko kraji{kih starje{ina, uz znanje i na nagovor bosanskog beglerbega Silahdar Mehmed-pa{e Vu~a, razmijenili Jankovi}a za osam zarobljenih Bo{njaka i 12.000 gro{a, {to su dijelom primili u novcu a dijelom u srebrenom posu|u. Od sultana je ubrzo stigao ferman Mehmed-pa{i Vu~u da u Carigrad otpremi navodnu otkupninu od 40.000 gro{a sa glavama kostajni~kog i krupskog kapetana, te ostrovi~kog i kladu{kog dizdara, Nasuh-bega i Muje Hrnjice. Na vijest o tome pobune se ova ~etverica Kraji{nika i do|u sa vojskom pod Banju Luku. Pobunjenici su zahtijevali da im beglerbeg Vu~o-pa{a izru~i defterdara Mahmut-ef., koji ih je ocrnio kod sultana i koji im otima i za sebe zadr`ava plate. Uz beglerbegovu pomo}, defterdar je tajno pobjegao iz Banje Luke u Sarajevo. Vijest o defterdarovom bijegu veoma je razljutila okupljene kraji{nike, koji neoprezno udare na beglerbega i njegove ~ete. U `estokom boju Mehmed-pa{a Vu~o potpuno porazi Kraji{nike. Tom su prilikom me|u ostalim poginuli i Halil Hrnjica i Tale Li~anin. Muvekit tvrdi da je u boju izginulo dosta Kraji{nika, ~ije su zelene dolame danima plivale po Vrbasu. Odmah poslije bitke beglerbeg Vu~o-pa{a je poslao banjalu~kog kadiju Be{ir-ef. da savjetuje kraji{ke prvake da se pokore carskom fermanu. U mahzaru (`albi) koju su uputili sultanu, kraji{ki prvaci su istakli da im je defterdar "pojeo" 25 tovara ak~i od plate i da ih je la`no optu`io da su za otkup zarobljenog Jankovi}a uzeli 40.000 gro{a. Izrazili su spremnost da po{alju 12.000 gro{a, koliko su za su`nja stvarno primili. Na kraju su naglasili, da }e oni, ako sultan ba{ to `eli, "na svaki na~in opet uhvatiti Jankovi}a" i otpremiti ga u Carigrad. Me|u Kraji{nicima je ponovno zavladalo nezadovoljstvo kada je krajem 1638. beglerbeg pogubio dvojicu njihovih aga, Mujagu ^au{evi}a i D`afer-agu Odoba{u, koji su do{li u Sarajevo da tra`e zaostale plate. Vjerovalo se da je Mehmed-pa{a Vu~o to u~inio po nagovoru defterdara Mahmut-ef. Zeni~aka. Ubrzo je kao novi bosanski namjesnik stigao u Sarajevo [ahin-pa{a, rodom iz Bosne, kao i njegov prethodnik Mehmed-pa{a Vu~o. [ahin-pa{a je prema naredbi koju je donio iz Carigrada odmah pogubio zloglasnog defterdara Mahmut-ef. Nakon toga, [ahin-pa{a je odlu~no, vojnim mjerama i mobiliziranjem seljaka, uspio za du`e vrijeme suzbiti tada u Bosni prili~no ra{irenu hajdu~iju.
262

Me|u Kraji{nicima kao vojnicima je postojala odre|ena socijalna slojevitost, koja se o~itovala u doga|ajima 1637/38. godine. Za sve Kraji{nike, bez obzira na njihovo socijalno porijeklo i polo`aj, granica Bosne je bila granica islama i muslimanskog svijeta prema kr{}anskom Zapadu. U XVII st. to je ustvari bila granica izme|u Li~kog i Kli{kog sand`aka, na jednoj, i austrijske Vojne krajine i mleta~ke Dalmacije, na drugoj strani. Ve}ina Bo{njaka Kraji{nika su obi~ni seljaci, kojima je sudbina dodijelila `ivot na granici Carstva i koji ratuju iz egzistencijalne nu`de. Pravi epski predstavnici tog obi~nog selja~kog bosanskomuslimanskog svijeta bili su bra}a Hrnjice. Njihovo je ratovanje za islam i sultana kao halife bila ustvari jedna stalna borba za vlastito odr`anje i opstanak. U toj borbi oni su se kao jednostavni ljudi iz naroda mogli sresti i u dru{tvu sa hajducima. Nasuprot tome, Mustaj-beg Li~ki je predstavnik vi{eg socijalnog sloja i koljena. On je uvijek bio na ~elu kraji{ke selja~ke mase kada je u pitanju bila odbrana granica Carstva, ali kao kapetan i sand`ak-beg nije dijelio njene socijalne probleme. Mustaj-bega nije bilo me|u Kraji{nicima pred Banjom Lukom, gdje su do{li da tra`e isplatu svojih zaostalih dirluka i smaknu}e defterdara koji je pokrao njihovu vojni~ku muku. Sigurno je da bi Mustaj-begova solidarnost u ovoj nevolji Kraji{nicima mnogo zna~ila, jer se "njegova rije~ ~ula i po{tovala kao rije~ Kurana". Nije slu~ajno Mujo Hrnjica prigovorio Mustaj-begu da je kriv za smrt njegovog brata Halila. Za sve obi~ne Kraji{nike Lika Mustaj-beg je bio "direk od Udbine", a Udbina je bila sto`erna ta~ka odbrane "Tur}ije", pod kojom su se podrazumijevali, kako Krajina i Bosna tako i cijelo Osmansko carstvo. Odatle je Mustaj-beg Li~ki bio li~nost od izuzetnog zna~aja. S njim bi se na Krajini mogao uporediti jo{ jedino biha}ki kapetan, njegov imenjak i klasni drug, Mustaj-beg Hasumovi}. Biha}ki kapetan je prilikom jednog ve}eg sukoba na granici pao u zarobljeni{tvo hrvatskog bana Nikole Zrinskog. O njegovom izbavljenju iz zarobljeni{tva op{irno pri~a Evlija ^elebi. Slavni putopisac se 1659. zatekao u Banjoj Luci, odakle ga je tada{nji bosanski namjesnik Melek Ahmed-pa{a poslao u "Vilajet Zrinskog" sa 12 velikih ("srijemskih") kola, natovarenih krznom i raznim drugim skupocjenostima, da otkupi Mustaj-bega Hasumovi}a. Po obavljenom otkupu vratio se sa Mustaj-begom u Banju Luku, odakle su krenuli u Carigrad. Tamo ih je primio prvo veliki vezir Mehmed-pa{a ]uprili}, a potom i sultan Mehmed IV Avd`i (Lovac). Na prijemu kod sultana Mustaj-beg je savjetovao da se povede ekspedicija na Erdelj, {to je velikom veziru ]uprili}u, kao pristalici rata, bilo jako drago. O~igledno da je ovakvo ratni~ko raspolo`enje bilo izraz uvjerenosti u neprolaznu snagu Osmanskog carstva. Ta samouvjerenost nije bila pri263

mjerena trenutku, jer se Carstvo nalazilo usred dugotrajnog i iscrpljuju}eg rata sa Venecijom za Kandiju (Krit). U tom su ratu posebno bili anga`irani Bo{njaci, jer se rat dobrim dijelom vodio na granicama Bosne sa mleta~kom Dalmacijom. Osim toga, Bo{njaci su i{li i na glavno boji{te na otok Krit u isto~nom Sredozemlju. Da bi od Venecije preoteli Krit, Osmanlije su morale da vode jedan od najdu`ih ratova u historiji svojih osvajanja. Osmanlijama je trebalo 25 godina (16441669) da osvoje ovaj gr~ki otok u mleta~kom posjedu. To dovoljno govori o opadanju snage nekad mo}ne osmanske ratne mornarice. Rat je poveo sultan Ibrahim I, zvani Deli (Ludi). On je svojim surovim vladanjem i raskala{enim i rasipni~kim `ivotom ispraznio carsku blagajnu, a janji~are i spahije doveo u stanje stalne pobune. Da bi se dr`ava izvukla iz krize, sultan se odlu~io za rat protiv Venecije i osvajanje Krita, na {to su ga du`e vremena podsticali neki visoki carski ~inovnici. Me|u njima se posebno isticao admiral flote Jusuf-pa{a, rodom Dalmatinac iz Vrane, pravim imenom Josip Maskovi}. On je kao Jusuf prvo slu`io kod Ali-age, gospodara Vrane, a zatim je bio konju{ar kod nadinskog bega Sinana. Siroma{an, ali mlad i ambiciozan, Jusuf je u potrazi za karijerom i uspjehom do{ao iz rodne Dalmacije u Sarajevo. Kao okretan, obrazovan i duhovit mladi}, Jusuf-pa{a je ubrzo na{ao put do saraja u Carigradu. Tu je u po~etku obavljao razne slu`be, od ~uvara do bostand`ije (vrtlara), da bi vrlo brzo do{ao do polo`aja carskog silahdara (oru`ara). Kada je krajem juna 1644. u sukobu sa pobunjenim janji~arima uhva}en i pogubljen veliki vezir Kara Mustafa-pa{a, Jusuf-pa{a je imenovan za zapovjednika flote i jednog od vezira Porte. Polo`aj admirala flote Jusuf-pa{a je prije svega shvatio kao mogu}nost da ostvari svoju veliku `elju i vojno porazi Mle~ane. Njegovu mr`nju protiv Venecije podsticali su i njegovi biv{i gospodari Ali-beg i Sinan-beg. Raspolo`enje u vrhovima Carstva je bilo takvo da su zagovornici rata sa Venecijom samo ~ekali zgodan povod za njegov po~etak. Rat je fakti~ki po~eo u septembru 1644. kada su malte{ki pirati napali i orobili jedan osmanski brod koji je prevozio hodo~asnike, odnosno had`ije. Odred malte{kih gusarskih brodova sa zarobljenicima i plijenom je pristao na otok Karpatos, sjeveroisto~no od Krita, radi uzimanja dvopeka i vode. U Carigradu se to odmah uzelo kao povod za rat, jer je Venecija, prema kapitulacijama sa Portom, bila du`na da {titi brodove sa hodo~asnicima. Venecija je nastojala onemogu}iti gusarske plja~ka{ke akcije, ali nije bila sklona zatvaranju svojih luka za brodove koji su operirali u ime kr{}anstva. U Carigradu se smatralo da }e se uzimanjem Krita od Venecije u~initi kraj gusarskim napadima na osmanske obale i brodove.
264

Velika osmanska flota od ~etiri stotine brodova i sa 75.000 vojnika iskrcala se 24. VI 1665. u blizini Hanije (Kaneje) na sjeverozapadu Krita. Tako su tre}i put u historiji muslimani stupili na tlo ovog otoka, koji je zbog svoje plodnosti jo{ od anti~kih vremena nazivan "gojni". Nakon {to je osvojio Kipar, Muavija se 674. godine za kratko vrijeme iskrcao na Krit. Otok su 827. godine ponovno osvojili Arapi ili Saraceni i tu se odr`ali naredne 134 godine, kada ih je 961. kona~no protjerao bizantski car Roman II iz makedonske dinastije. Doma}e gr~ko stanovni{tvo na Kritu, koje je dugo trpilo strogu mleta~ku vlast i vjerski pritisak katoli~kog sve}enstva, pru`ilo je zna~ajnu podr{ku osmanskoj invazionoj vojsci. Za kratko vrijeme osvojena je Kaneja i tom prilikom Osmanlijama je pao u ruke znatan ratni plijen u topovima i drugom vojnom materijalu. Ova velika Jusuf-pa{ina pobjeda nije iskori{tena. On je dvorskim spletkama bez ikakvog razloga smijenjen, a za serdara kritske kampanje postavljen je u prolje}e 1646. nesposobni, biv{i veliki vezir, Semin Mehmed-pa{a. U novoj ratnoj kampanji, koja je po~ela jula 1646, Mehmed-pa{a je najvi{e vremena tro{io na osiguranje plijena i polo`aja njegovim pristalicama. Odatle se napor da se osvoji preostali dio Krita izrodio u dugu i iscrpljuju}u opsadu Irakliona, glavnog grada i luke na otoku. Opsada je po~ela 7. VII 1647. i trajala je narednih 13 godina. Zbog te duge opsade cijela je kampanja za osvajanje Krita nazvana Kandijski rat, po italijanskom imenu kritskog glavnog grada, Candia, odnosno turskom Kandiye. Dugotrajnost rata pokazuje da su obje sile, bez obzira na sve znake opadanja, raspolagale sa jo{ zna~ajnim ljudskim resursima i bogatstvima. Venecija je bila u stanju ne samo da dr`i svoj polo`aj na Kritu nego i da ugro`ava i napada osmanske obale na Jadranu te da ~ak u prolje}e 1648. mjesec dana dr`i u blokadi Dardanele. Mleta~ka opsada Dardanela (24. aprila 26. maja 1648) izazvala je u Carigradu pravu paniku. Veziri i ulema su, nakon {to je blokada razbijena, odlu~ili da uklone sultana Ibrahima. Tu mu je odluku prenio 8. VI 1648. istanbulski muftija ({ejhul-islam). Sultan je zato~en u unutra{nje odaje saraja, gdje je deset dana kasnije zadavljen. U me|uvremenu je njegov maloljetni sin Mehmed IV izvikan za novog sultana. Ova smjena na prijestolju nije dovela do okon~anja Kandijskog rata, koji se otegao u dugu pozicionu borbu, sa povremenim obostranim prodorima i udarima, ali bez trajnog i odlu~uju}eg rezultata. To je posebno bio slu~aj na bosanskodalmatinskom rati{tu, koje se stalno nalazilo u stanju ni rata ni mira. Osmanskomleta~ki rat na Kritu i isto~nom Sredozemlju nije se odmah prenio na bosanskodalmatinsku granicu. Prolaze}i kroz Bosnu po~etkom rata, budimski beglerbeg Deli Husein-pa{a je pokupio ve}i broj zaima i
265

spahija i odveo ih na glavno rati{te na Kritu. To je bilo jedino anga`iranje Bo{njaka u Kandijskom ratu tokom njegove prve godine. Tokom te godine odr`avane su normalne trgova~ke veze izme|u Bosne i mleta~ke Dalmacije. Osmanski trgovci iz Bosne su nesmetano prolazili sa svojom robom preko splitske skele za Veneciju i obratno. Prve ratne operacije na bosanskodalmatinskoj granici po~ele su u ljeto 1646. Tada je novi bosanski namjesnik, Ibrahim-pa{a Siv~i} Gabeljak, sa ve}im vojnim snagama napao mleta~ke posjede, utvrde i gradove po sjevernoj Dalmaciji. On je tom prilikom osvojio Novigrad i poru{io jedan broj mleta~kih palanki. U oktobru su osmanski odredi poku{ali osvojiti [ibenik, ali su odbijeni. Mle~ani su poslije toga uzvratili napadom na pograni~na osmanska utvr|enja, me|u kojima i Skradin. Ve} u po~etku ovih borbi stara hrvatska `upa Poljica je, kao osmanska autonomna oblast, otkazala pokornost sultanu i pre{la na stranu Venecije. Februara 1647. na stranu Venecije prelazi i Cetinska krajina, odnosno primorje od Cetine do Neretve. Mle~ani su istovremeno stupili u vezu sa vla{kim starje{inama na grani~nim podru~jima Bosanskog ejaleta, pa se jedan dio Vlaha preseljava iz Bosne u Dalmaciju. Od ovih preseljenih i izbjeglih sto~ara, koje Mle~ani nazivaju "Vlasima s mora", odnosno morlacima (Moriachi), uspostavlja se nova usko~ka organizacija, sa upori{tima u Ravnim Kotarima i Makarskom primorju. Ovi novi uskoci su postali glavna mleta~ka oru`ana sila u borbi za Dalmaciju tokom Kandijskog rata. Oni nisu samo ~uvali i branili mleta~ke posjede u Dalmaciji nego su istovremeno u posebnim hajdu~kim ~etama upadali na osmansku teritoriju, plja~kaju}i i pale}i ~esto i po dubini jugozapadne Bosne i prodiru}i sve do Kupre{kih vrata i Prusca. Vijesti o ovim upadima dopirale su i do Sarajeva, pa su se po~etkom 1648, radi odbrane od mogu}eg napada, oko grada kopali {an~evi. Mle~ani su ve} u januaru 1647. krenuli u napad iz Zadra i [ibenika. Tom su prilikom osvojili Zemunik, najva`nije osmansko upori{te na granici. Pored Zemunika, Mle~ani su tokom 1647. osvojili jo{ Vranu i Nadin. Istovremeno su morla~ki hajdu~ki odredi u jednom prodoru zauzeli, oplja~kali i popalili Gra~ac u Lici. Poseban zna~aj za Veneciju je imalo osvajanje Nadina, koji je uz Knin smatran za najja~e utvr|enje Li~kog sand`aka. Mleta~ka taktika je bila da stalnim hajdu~kim upadima i prepadima ve`e osmanske snage za Bosnu i tako ih odvrati od operacija prema jadranskoj obali. Ta je taktika urodila plodom pa su Mle~ani u jesen 1647. prisilili posadu Ostrovice i njenog posljednjeg kapetana Jusuf-agu Had`agi}a na predaju. Padom ovog zna~ajnog upori{ta izme|u Zadra, [ibenika i Obrovca potisnute su Osmanlije dalje od mora. Krajem iste godine opsjednut je Klis, kojem je u pomo} pritekao bosanski deftedar Mustafa-aga sa Bo{njacima,
266

pa je raznorodna mleta~ka vojska pora`ena i odba~ena. To nije obeshrabrilo Mle~ane, koji su ubrzo ponovno opkolili grad, uz istovremene napade na Drni{, Knin i Vrliku. Klis je kona~no pao u mleta~ke ruke 30. III 1648, nakon vi{e od sto godina osmanske vlasti. Ova izuzetno zna~ajna tvr|ava, skoro na samim prilazima Splitu, bila je svojevrsni simbol osmanskog prisustva u Dalmaciji. Osvajanje Klisa Venecija je slavila i predstavljala ne samo kao svoj uspjeh nego kao veliku pobjedu kr{}ana nad muslimanima. Tek poslije ovih neuspjeha Osmanlije su krenule u odlu~niji rat na bosanskodalmatinskoj granici. U Bosnu je sredinom 1648. kao novi namjesnik do{ao Dervi{ Mehmed-pa{a Omerpa{i}, koji je odmah mobilizirao dio bosanskih spahija i drugih vojnika, kojima je za zborno mjesto odredio Livno. Odatle su upali u Dalmaciju, gdje su neprijatelju nanijeli vi{e poraza i ubili preko sedam stotina hajduka, uskoka i drugih mleta~kih vojnika. Pri povratku sa ovog pohoda, uz znatan plijen, spahije doneso{e u Bosnu i kugu, koja se ra{iri skoro po cijelom ejaletu. Kako je Dervi{ Mehmed-pa{a iznenada umro od kapi u Livnu to je za novog bosanskog namjesnika do{ao Hasan-pa{a Memibegovi}. Hasan-pa{a je odlu~nim potezima uspostavio red i mir u ejaletu. Uporedo s tim, on je ve} krajem 1648. porazio i natjerao u bjekstvo poznatog usko~kog starje{inu Iliju Smiljani}a, koji je sa tri hiljade hajduka i druge mleta~ke vojske provalio u Bosnu. Hasan-pa{a je tokom 1649. uspio suzbiti vi{e hajdu~kih i usko~kih napada na teritoriju Bosanskog ejaleta. U tim borbama Bo{njaci su uspjeli pogubiti nekoliko istaknutih hajdu~kih i usko~kih vo|a u mleta~koj slu`bi. Poznati hajdu~ki vo|a Vuk Mandu{i} je suzbijen ~ak kod Klju~a na Sani. Uskoci i hajduci su, predvo|eni istaknutim haramba{om Petrom Smiljani}em, provalili u Liku i oplijenili mnoga sela. Istovremeno je katoli~ki pop i istaknuti ~etovo|a Stjepan Sori} napao Udbinu i usput popalio nekoliko stotina ku}a. Zatim su zajedno napali Ribnik, gdje su ih Kraji{nici potpuno potukli. Tom su prilikom Kraji{nici ubili u boju Petra Smiljani}a, a popa Sori}a zarobili i potom posjekli. Odmah poslije ovih uspjeha, jaki osmanski odredi prodrli su iz Bosne u Dalmaciju i prokrstarili Poljica i Ravne Kotare, sve do Biograda na Moru. U tom pohodu Bo{njaci su zarobili i pogubili Vuka Mandu{i}a. Ve} od tada Kandijski rat, kako na glavnom kritskom rati{tu tako i u Dalmaciji, prerasta u trajan rat. Djeca bosanskih spahija, koja su ostala u kolijevci kada su oni po~etkom rata oti{li sa budimskim Husein-pa{om na Krit, stigla su odrasti i mnogo prije kraja rata zamijeniti o~eve na bojnom polju. Osmanlije su du` mleta~kodalmatinske granice oganizirale pandursku slu`bu u koju je regrutirano doma}e kr{}ansko i muslimansko stanovni{tvo. Ovi osmanski panduri ~uvaju granicu Bosne, ali istovremeno
267

provaljuju na mleta~ku teritoriju i plja~kaju tamo{nje stanovni{tvo. Oni tako odgovaraju uskocima i hajducima u mleta~koj slu`bi. Vremenom je plja~ka postala glavni motiv i razlog vojnih pohoda i operacija, kako uskoka i hajduka na mleta~koj tako i pandura na osmanskoj strani. Na mleta~koj strani skoro sva te`ina rata pada na uskoke i hajduke koje su, umjesto izginulih Smiljani}a, Sori}a i Mandu{i}a, predvodili Petar i Tadija Kuli{i} sa drugim haramba{ama. Oni svoja upori{ta premje{taju ~ak na otoke Bra~, Hvar i Kor~ulu, odakle vr{e upade na kopno. Tu su im se uspje{no suprotstavljali Kraji{nici i drugi Bo{njaci, pomagani po potrebi pandurima kao ~uvarima granice. Rat se tako pretvorio u jedan niz ~etovanja, u kojima su se izgubili njegovi prvobitni strate{ki vojnopoliti~ki ciljevi. Pored Dalmacije, du` mleta~ke granice prema Bosni formirala su se jo{ dva ratna podru~ja, jedno na teritoriju Dubrova~ke republike, a drugo u Boki Kotorskoj. Dubrovnik je u Kandijskom ratu bio neutralan, ali je njegovo podru~je bilo opkoljeno teritorijama dviju zara}enih dr`ava. Dok je osmanska strana uglavnom po{tivala neutralnost Dubrova~ke republike, dotle su Mle~ani grubo kr{ili njen teritorijalni integritet. Mleta~ki uskoci i hajduci su preko dubrova~kog teritorija upadali u isto~nu Hercegovinu. Odatle su sa plijenom, dok su ih gonili osmanski panduri, bje`ali na dubrova~ke otoke, gdje su se nalazile baze mleta~ke mornarice. Iz tih baza hajduci i uskoci su plja~kali dubrova~ka sela i naselja. Meta njihovih napada ~esto su bili i dubrova~ki brodovi, {to je oko male republike stvaralo nesigurnost i izolaciju od svijeta. Mle~ani su namjerno tako postupali sa Dubrovnikom da bi uni{tili njegovu trgovinu sa osmanskim zale|em. Kao neutralna luka, Dubrovnik je upravo tokom Kandijskog rata preuzeo najve}i dio trgovine izme|u Bosne i talijanskih gradova. Mle~ani su 1654. uspostavili u Perastu novu hajdu~kogusarsku bazu, uglavnom od prebjega iz Hercegovine i drugih krajeva pod osmanskom vla{}u. Ova hajdu~kogusarska baza bila je u prvom redu usmjerena na ometanje pomorskog i kopnenog saobra}aja prema osmanskim lukama i tvr|avama HercegNovog i Risna. Tako je Boka Kotorska postala tre}e ratno podru~je na isto~noj obali Jadrana. Iz Perasta su hajduci, pod mleta~kim nadzorom i komandom, napadali osmanske posjede po Boki i Hercegovini, prodiru}i ponekad ~ak do isto~ne Bosne. Tu su istaknute hajdu~ke haramba{e i pla}enici bili Bajo Nikoli} Pivljanin, Niko i Stevo Popovi}, Limo Bajraktar, vojvoda Lazarevi} i drugi. Oni su ~esto napadali i plja~kali dubrova~ke trgova~ke karavane pri njihovom odlasku ili povratku iz Bosne. U toku Kandijskog rata do{lo je 1650. do izvjesnih nemira u Sarajevu, ~iji su gra|ani tra`ili da se smijeni tada{nji bosanski namjesnik, Grk Prevezali Mehmed-pa{a. Sarajlije su optu`ile centralnim vlastima Mehmed-pa{u da
268

im neovla{teno tra`i novac za grani~arsku slu`bu. Na to je Mehmed-pa{a poslao u Sarajevo svog }ehaju sa delijama da kazni nezadovoljnike. Prema nekim izvorima, u gradu je tom prilikom do{lo i do manjeg oru`anog sukoba. U me|uvremenu je usljed Mehmed-pa{ine neopreznosti pala Gabela u ruke Mle~anima, pa ga je Porta opozvala iz Bosne. U Bosnu je za novog namjesnika stigao Fadil Ahmed-pa{a Maglajac. Od tada su Bo{njaci, posebno Sarajlije, po~eli sve ~e{}e otvoreno izra`avati svoje nezadovoljstvo i otpor pojedinim carskim ~inovnicima i op}enito mjerama centralnih vlasti u Bosni. Po~etkom 1654. dolazi do o`ivljavanja borbi na bosanskodalmatinskom frontu. Mle~ani su ve} u februaru te godine sa jakim snagama opkolili Knin, glavno vojno upori{te Bosanskog ejaleta u srednjoj Dalmaciji. Opkoljenim braniocima Knina pritekao je u pomo} bosanski namjesnik Fadil-pa{a Maglajac. On je na Nevroz (prvog dana prolje}a), 21. marta nametnuo Mle~anima odlu~uju}u bitku. Istog dana Mle~ani su potpuno razbijeni i pora`eni. Oko Knina je palo i posje~eno vi{e od 2.500 mleta~kih vojnika. Na bosanskoj strani u ovom boju se posebno istakao zaim Hajdar-beg [ahinpa{i}. Fadil-pa{a nije iskoristio ovu pobjedu za ofanzivu prema dalmatinskoj obali, nego se zadovoljio hitnom opravkom o{te}enih bedema i kula na kninskoj tvr|avi. Rat se narednih mjeseci nastavio brojnim ~etovanjima s obje strane granice. U tim ~etovanjima je iste godine, prilikom morla~kog upada u Liku, poginuo poznati hajdu~ki haramba{a Ilija Smiljani}. Tako su Bo{njaci, poslije Petra Smiljani}a, popa Stjepana Sori}a i Vuka Mandu{i}a, uspjeli ukloniti i ~etvrtog poznatog usko~kohajdu~kog haramba{u na granici sa Mle~anima. Iscrpljena dugotrajnim ratom i {tetom zbog pada trgova~kog prometa i gubitka osmanskog tr`i{ta, Venecija je poku{avala zaklju~iti mirovni ugovor sa Portom. Mle~ani su posredstvom francuskog poslanika na Porti uporno nudili tokom 1655. i u prvoj polovini 1656. mirovne pregovore. Oni su na sve mirovne ponude stalno dobijali isti odgovor, tj. da se iz vjerskih razloga Kandija ne mo`e napustiti, jer je tamo izgra|ena d`amija. Venecija je u me|uvremenu, 26. VI 1656, porazila osmansku flotu na ulasku u Dardanele i ponovno blokirala moreuz. Ovaj se poraz ~esto upore|uje sa svojevremenom katastrofom osmanske flote kod Lepanta. Poraz i blokada Dardanela bili su samo krajnji izraz politi~kog haosa u Carstvu do kojeg je dovela prevlast janji~arskih aga na vojnopoliti~kom i pristalica filistarske kadizade sekte na vjerskom polju. U tim trenucima politi~kog haosa i duboke eti~ke krize, Carstvo je na{lo snage da kroz svoje ugra|ene vojnoadministrativne i vjerskosudske mehanizme potra`i izlaz iz anarhije. Razvijeni sistem osmanske birokratije iznjedrio je iz svojih redova i novembra 1656. izgurao na polo`aj velikog
269

vezira starog, ali odlu~nog Mehmed-pa{u ]uprili}a (Kprl). Mehmed-pa{a je imao tipi~nu karijeru pripadnika osmanske vojni~ke, odnosno vladaju}e klase. Za njega se zna da je ro|en u albanskom selu Rudnik kod Berata. Pretpostavlja se da je u sultanovu slu`bu u{ao kao ad`amioglan, prilikom jednog od posljednjih kupljenja dev{irme. Kako se kao energi~an i ~estit mlad ~ovjek nije snalazio u dvorskim spletkama, to je preporu~en za spahijsku slu`bu u provinciji. Tako je kao timar dobio selo Kpr (Kepri), u sand`aku Rum u centralnoj Anadoliji. Tu se o`enio sand`ak-begovom k}erkom, ~ime je po~eo njegov dugotrajni uspon prema vrhovima vlasti. Me|u brojnim du`nostima koje je obavljao, Mehmed-pa{a je uz ostalo bio sand`ak-beg Amasije, namjesnik Trabzona i ~lan carskog divana kao ministar bez portfelja (kubbe veziri). Za vrijeme povremenih zastoja u karijeri, Mehmed-pa{a se uvijek vra}ao u selo Kpr, koje je osje}ao kao svoj pravi dom i zavi~aj, po kojem je uzeo ime Kprl. On se ve} bio povukao u mirovinu u svoj zavi~aj, odakle su ga njegovi prijatelji uspjeli dovesti na polo`aj velikog vezira. Mada je ve} imao 80 godina, Mehmed-pa{a se u trenutku velike krize Carstva pokazao kao ~ovjek ~iji je trenutak upravo do{ao. On je odmah pristupio zavo|enju reda i discipline u Carstvu i organiziranju odlu~ne borbe protiv Venecije. Dolaskom Mehmed-pa{e ]uprili}a na polo`aj velikog vezira okon~ano je jedno razdoblje osmanske historije "u kojem je najvi{e tekla krv". On je svojom energijom vratio Carstvu njegove ve} "zamrle snage upravljanja". Razdoblje od 1656. do 1683. ozna~eno je u historiji Carstva kao "godine ]uprili}a", jer su u tom vremenu pripadnici te porodice obna{ali du`nost velikog vezira. "Godine ]uprili}a" su zapo~ele Mehmed-pa{inom uspje{nom pomorskom operacijom, u kojoj je augusta 1657. povratio od Mle~ana otoke Lemnos i Bozd`u (Bozca), ~ime su deblokirani Dardaneli. Tako je poslije godinu dana Mehmed-pa{a svojim li~nim prisustvom vratio osmanskim stjegovima i zastavama pobjedu i toliko potrebno samopouzdanje. Vrijeme Mehmed-pa{e ]uprili}a se u svijesti Bo{njaka pamti i kao novo epsko doba. Mehmed-pa{a je u bo{nja~koj epskoj tradiciji poznat pod imenom "Stari ]uprili}". Poslije poraza pod Kninom i pogibije njihovog pla}enika i haramba{e Ilije Smiljani}a na Velebitu 1654, Mle~ani nisu vi{e pokazivali volje da na bosanskodalmatinskoj granici vode ofanzivne akcije {irih razmjera. Veliki vezir je ve} novembra 1656. za novog bosanskog namjesnika imenovao svog suparnika i protivnika Seida Ahmed-pa{u, biv{eg zapovjednika osmanske flote. Istovremeno je za hercegova~kog sand`aka imenovan Ali-beg ^engi}. Oni su u junu 1657. bezuspje{no poku{ali osvojiti Split. Poslije tog neuspjeha Seidi Ahmed-pa{a je oplja~kao okolinu [ibenika. Na drugoj
270

strani, Ali-beg ^engi} je na svoju ruku pusto{io okolinu Zadra. Taj je Ali-begov pohod dobio epsku formu u narodnoj pjesmi o Ali-begu ^engi}u i Biserki, k}erki zadarskog bana. Seidi Ahmed-pa{a je tada po{ao da u zajednici sa skadarskim namjesnikom Fazli-pa{om osvoji Kotor. Usput je Ali-beg ^engi} osvojio i popalio Perast, poznato hajdu~kogusarsko upori{te u Boki Kotorskoj. Opsada Kotora je trajala mjesec dana, ali se njegova posada odr`ala i odbranila grad. Kotor se odr`ao zahvaljuju}i i ~injenici da su hercegova~ki sand`ak-beg i bosanski namjesnik stupili u me|uvremenu u tajnu vezu sa Mle~anima i od njih primali mito. Osmanske te{ko}e, izazvane dugotrajnim ratom sa Venecijom, poku{ao je iskoristiti erdeljski knez Gyrgy Rkczy, koji se zanosio planovima o stvaranju jake protestantske dr`ave u srednjoj i jugoisto~noj Evropi. I pored te{kog poraza koji su mu nanijeli krimski Tatari, Rkczy je odbio da izjavi pokornost sultanu. Da bi sprije~io njegove planove, veliki vezir ]uprili} je u ljeto 1658. li~no vodio veliku vojsku s kojom je zauzeo cijeli Erdelj, dok je knez Rkczy uspio pobje}i na habsbur{ku teritoriju. Nakon {to je Rkczy umro 1660, njegove su se pristalice okupile oko Jnosa Kemnya, koji se uz podr{ku Habsburgovaca vratio po~etkom 1661. u Erdelj. Porta je protiv njega poslala bosanske spahije, koje su osvojili Arad i prisilile Kemnya da spas ponovno potra`i bjekstvom na teritoriju pod habsbur{kom vla{}u. Za novog erdeljskog kralja izabran je septembra 1661. Mihaly Apaffy, "pobo`an i u~en dr`avnik", koji je kao sultanov {ti}enik ostao na tom polo`aju narednih dvadeset godina. Ovi su doga|aji predstavljali uvod u novi rat sa Habsburgovcima u koji su Bo{njaci ponovno bili aktivno uklju~eni. Po{to je smirio pobunu u Erdelju, Mehmed-pa{a je odlu~io da se zbog starosti povu~e sa polo`aja velikog vezira. Mada je u tom trenutku imao 85 godina, on je uspio prebroditi sve dvorske i politi~ke spletke i osigurati polo`aj velikog vezira svom sinu Fazil Ahmed-pa{i, namjesniku Sirije. Fazil Ahmed-pa{a je stigao u Carigrad da preuzme du`nost upravo na dan o~eve smrti 31. X 1661. godine. Kako je Mehmed-pa{u ~esto znalo izdati njegovo oskudno obrazovanje, to se on pobrinuo da mu sin dobije najbolje mogu}e {kolovanje tog vremena. Jo{ kao mlad i {kolovan ~ovjek, Fazil Ahmed-pa{a je primljen u red visokoobrazovane carigradske uleme. On se kasnije opredijelio za vojnobirokratsku karijeru, ali je ostao zapam}en kao vrlo u~en hod`a. Odatle je Fazil Ahmed-pa{a u bo{nja~koj usmenoj epici poznat kao "Hod`a ]uprili}". Fazil Ahmed-pa{a je na osnovama koje je postavio njegov otac nastavio raditi na obnovi dr`ave i vojske. Za 15 godina slu`be on je polo`aj velikog vezira u~inio mo}nijim i uticajnijim nego {to je bio i u vrijeme Mehmed-pa{e Sokolovi}a.
271

Svoj prvi ratni pohod Fazil Ahmed-pa{a je poveo protiv Austrije zbog stalnih napora Habsburgovaca da u Erdelju dovedu na vlast svoje pristalice. Rat je po~eo u ljeto 1663. kada su tatarski konjanici prokrstarili Erdeljom, Moravskom i ^e{kom. Taj je prepad alarmirao i podstakao op}i evropski napor da se pomognu Habsburgovci radi odbrane kr{}anstva. Krajem jula 1663. brojna osmanska vojska, u kojoj je bilo i oko deset hiljada Bo{njaka, opkolila je Ujvar, danas Nove Zamky u ju`noj Slova~koj. Opsadom je zapovijedao li~no veliki vezir. Posada Ujvara je potpisala predaju 24. VIII 1663, uz uslov da za ~etiri dana slobodno napusti grad, a da dotle u njega ne u|e ni jedan osmanski vojnik. Za evakuaciju pre`ivjelih branilaca i ranjenika Fazil Ahmed-pa{a je dao hiljadu kola, a njihov odlazak ispratila je osmanska vojna muzika. Osmansko osvajanje Ujvara uzbunilo je cijelu Austriju, Njema~ku i dobar dio Evrope. Nikada se za vrijeme brojnih austroosmanskih ratova nije po Njema~koj toliko pisalo o turskoj opasnosti kao 166364. godine. Po crkvama i gradskim trgovima su dr`ane antiturske propovijedi i izricana brojna proro~anstva, savjeti i opomene. Osmanska vojska je pod Ujvarom pokazala veliku energiju i upornost, pa je tako u Ma|arskoj i Austriji nastala uzre~ica: "Zapeo kao Turci pred Ujvarom". U ljeto 1664. veliki vezir je ponovno predvodio osmansku vojsku protiv Habsburgovaca. Tu su ponovno bili i Bo{njaci pod zapovjedni{tvom bosanskog beglerbega Smail-pa{e ^engi}a. Do odlu~uju}e bitke do{lo je kod Szentgottharda, na rijeci Raab u zapadnoj Ma|arskoj. Szentgotthard je bila tvr|ava koja je nadzirala put prema Gracu i Be~u. Tu su se 1. VIII 1664. sukobile osmanska i zdru`ena kr{}anska vojska, kojom je komandovao austrijski feldmar{al Raimund Montecuccoli. Bitka se fakti~ki zavr{ila bez pobjednika, ali uz ne{to ve}e osmanske gubitke u ljudstvu i oru`ju, posebno topovima. Izginuo je i ve}i broj Bo{njaka, uklju~uju}i i samog Smail-pa{u ^engi}a. Osmanlijama je onemogu}en prelazak preko rijeke Raab i time daljnje napredovanje kroz [tajersku prema Donjoj Austriji. Odatle je u Evropi Szentgotthard u prvi mah slavljen kao velika kr{}anska pobjeda, mada je osmanska armija u biti ostala netaknuta i spremna za novu borbu. To je feldmar{al Montecuccoli dobro znao pa se Ahmed-pa{a sa vojskom nesmetano povukao u obli`nji Vasvar, gdje je ve} 20. VIII 1664. sklopljen mir. Austrija se ovim mirovnim ugovorom obavezala da napusti sve svoje pozicije u Erdelju i da prizna sultanovog sizerena Apaffyja za erdeljskog kralja. Tako je ovim ugovorom veliki vezir Ahmed-pa{a postigao sve svoje politi~ke ciljeve. Sultan je zadr`ao vlast nad sjevernom Ugarskom i protektorat nad Erdeljom, uz obavezu austrijskog cara da mu daje godi{nji
272

nov~ani poklon. Jedina utje{na nagrada austrijskom caru bila je osmansko obe}anje da }e se uzdr`ati od upada na habsbur{ku teritoriju ako i njegove pograni~ne snage ostanu mirne. Ovakav je mir izazvao ogromno razo~arenje u Evropi, koja se jo{ nasla|ivala szentgotthardskom bitkom, koju je smatrala svojom velikom pobjedom. U stvarnosti je mirovni ugovor vjerno reflektirao datu politi~ku i vojnu situaciju. Rat 166364. je jasno pokazao u kojoj su mjeri otac i sin ]uprili} uspjeli za kratko vrijeme obnoviti osmansku vojnu mo}. Nakon ovog uspjeha, Fazil Ahmed-pa{a je li~no predvodio novu opsadu Kandije, koju je okon~ao njenim zauze}em 31. VIII 1669. godine. Samo {est dana kasnije, 6. IX 1669, zaklju~en je i potpisan mir u jednom {atoru, koji je u blizini razorenog grada specijalno postavljen i ure|en za tu priliku. Mirovnim ugovorom Veneciji su obnovljene njene trgova~ke povlastice u Osmanskom carstvu, uz obavezu da se u budu}nosti uzdr`i od bilo kakvog pomaganja sultanovim neprijateljima. Venecija je pored toga zadr`ala tri male luke na Kritu, te Klis, koji je u prvim godinama rata osvojila u Dalmaciji. U dugoj i bogatoj historiji osmanskih ratovanja ni jedna tvr|ava niti grad nisu osvajani u tako dugom razdoblju i uz toliko krvi, tro{ka i hrabrosti, kao {to je to bio slu~aj sa Kandijom. Na vijest o kona~nom osvajanju Kandije i zaklju~enju mira, tada{nji bosanski namjesnik Ibrahim-pa{a Te{njak je o dr`avnom tro{ku priredio veliko slavlje, na kojem su u~estvovali brojni odli~nici iz cijele Bosne. Istovremeno se slavilo po svim ve}im mjestima u Bosni. Hroni~ari su zabilje`ili da su se ljudi radovali jer im je napokon zapalo malo mirnog vremena, koliko da se odmore i predahnu od neprekidnog vojevanja, kako u domovini tako i po dalekim rati{tima, od Krita do prilaza Be~u. Poznati bo{nja~ki pjesnik Hasan Kaimija iz Sarajeva napisao je na bosanskom jeziku pjesmu o osvajanju Kandije. Pjesma je nastala jo{ za vrijeme rata jer Kaimija u njoj prijeti Mle~anima da }e zbog raznih ratnih nevolja koje su pogodile Bosnu "zlatom platiti" kad im "ode Kandija". Kraj Kandijskog rata Bosna je do~ekala finansijski potpuno iscrpljena. Kako je izbijanjem rata prestala trgovina sa mleta~kim dalmatinskim lukama, to je Bosna imala ogromnu ekonomsku {tetu. Iz ove je trgovine Bosna prije izbijanja rata crpila znatne prihode. Tako je 1639. dr`avna blagajna u Bosni imala od splitske skele godi{nji prihod od 50 tovara ak~i. Dvije godine kasnije (1641) zakup skela u Zadru i [ibeniku donosio je Bosni 18 tovara ak~i godi{nje. Poslije zaklju~enja mira i osmanske i mleta~ke vlasti su se trudile da o`ive bosansku trgovinu. Venecija je posebno nastojala da istisne Dubrovnik u snabdijevanju pojedinih krajeva Bosne solju. Posebno je o`ivjela trgovina
273

na zadarskoj skeli, preko koje je uglavnom i{ao promet sa Ankonom. Godi{nje je na zadarsku skelu pristizalo iz Bosne 2030 hiljada volova. Ankona je iz Bosne uvozila godi{nje sedam stotina tovara voska, 600 bala safijana (kozje ko`e), tri hiljade bala volovskih ko`a i {est hiljada tovara vune. Ovaj trgovinski polet, koji je trajao 14 godina, od zavr{etka Kandijskog do po~etka velikog Be~kog rata 1683, nije bio dovoljan za potpuno stabiliziranje bosanske privrede. Slabost seoske privrede, kao glavnog izvora sirovina za gradsku esnafsku proizvodnju, te prometna nesigurnost, usljed ~estih hajdu~kih prepada na trgova~ke karavane, nisu dozvoljavali dugoro~no privredno konsolidiranje. Tu je, pored toga, bio i sve ve}i priliv strane, posebno engleske manufakturne robe pa je trgovinski bilans Bosne bio u stalnoj pasivi. Privredna kriza (}esatluk), koja je jednako poga|ala selo i grad, vodila je stalnom rastu cijena i inflaciji. To je bilo uzrokom otvorenog nezadovoljstva seoskog i gradskog bo{nja~kog stanovni{tva. Krajem maja 1682. do{lo je do otvorene bune seljaka u sarajevskom kadiluku. Njima se pridru`ila sarajevska sirotinja sa drugim nezadovoljnim gradskim elementima. U historijskim vrelima i usmenoj predaji susre}u se suprotne vijesti o razlozima i karakteru ove pobune. Prema vijestima u izvorima Bo{njaci seljaci su se pobunili zbog zloupotreba organa sudske i upravne vlasti u sarajevskom kadiluku. Odatle se ova pobuna u starim osmanskim hronikama bilje`i kao "slu~aj smutnje sarajevskog kadije". Kako je u to vrijeme bilo vi{e nerasvijetljenih slu~ajeva ubistava u kadiluku, to su sarajevski mulla, izvjesni Omer-ef. i muselim naumili da na ime toga od svakog seljaka naplate globu i novac me|usobno podijele. Seljaci su se usprotivili pla}anju globe pa su 26. V 1682. u velikom broju do{li u Sarajevo. Pred tolikim brojem razjarenih seljaka ~ar{ija se u znak uzbune odmah zatvorila. Seljaci su udarili na sud, ubili mullu i njegovog pomo}nika (naiba), a sudnicu preturili i oplja~kali. Uz to su porazbijali ~etiri ku}e sudskih poslu`itelja (muhzira). Nazadovoljnim seljacima pridru`ila se i gladna sarajevska sirotinja, koju je predvodio spomenuti pjesnik i dervi{ki {ejh Hasan Kaimija. On je zahtijevao da se sirotinji podijeli `ito koje su bogati {pekulanti skrivali po svojim magazama. Sam Kaimija je zbog svoje u~enosti i uzornog `ivota u narodu bio poznat kao evlija (sveti ~ovjek) pod imenom Kaimi-Baba. On je svoju ku}u u Kuluk~ijama (Sabljarskoj ulici) poklonio za tekiju dervi{ima halvetijskog reda. Uz ku}u je svojim sredstvima podigao }upriju preko Miljacke, zvanu ]umurija. Kao vrlo u~en teolog, dervi{ i pjesnik, Kaimija je ve} ranije do{ao u sukob sa slu`benom sarajevskom ulemom. Nakon {to
274

je pobuna ugu{ena, Kaimija je kao njen vo|a i vjerovatno inspirator protjeran iz Sarajeva u Zvornik, gdje je 1690. umro. Seljaci i Sarajlije su zbog ubistva mulle i plja~kanja sudnice strogo ka`njeni. Ubrzo po ugu{enju pobune u Sarajevo je stigao iz Carigrada carski inspektor (mufeti{), neki Frenk Hasan-aga. On je na ime od{tete naplatio 250 kesa, od toga 25 kesa za sebe, za mullinu djecu 35, a za svoje mla|e po dvije i po kese. Osim toga, Frenk Hasan-aga je pogubio 14 seljaka a dvadesetericu otpremio u Carigrad. U me|uvremenu, Bo{njaci su u~estvovali u nekoliko pohoda i bitaka tokom poljske kampanje 16721677. godine. Rat se vodio uglavnom po prostorima dana{nje jugozapadne Ukrajine, na Podoljskoj visoravni i gornjem toku Dnjestra. Klju~na ta~ka u svim ovim pohodima bio je gradi} Hotin (Ho}in) na Dnjestru. Tako su u bo{nja~koj narodnoj tradiciji upam}eni Hotin i hotinski most koji su Bo{njaci mnogo puta prelazili, gdje su se u slavu sultana borili i ginuli. Petogodi{nji rat sa Poljskom donio je sultanu nove teritorije na podru~ju Ukrajine i kona~no doveo do prvog rata sa Rusijom (16781681), koji je za Osmanlije tako|er bio uspje{an. Ovim ratovima i mirovnim ugovorima, sa Poljskom 27. X 1676. i Rusijom 8. I 1681, dostigla je osmanska ekspanzija u isto~noj Evropi svoju najvi{u ta~ku. Samo nekoliko dana po zaklju~enju mira sa Poljskom, umro je 3. XI 1676. veliki vezir Fazil Ahmed-pa{a ]uprili}. On je na polo`aju velikog vezira proveo punih 15 godina i tri dana. Od svih velikih vezira Ahmed-pa{a ]uprili} je najdu`e upravljao Carstvom, ~ak devet i po mjeseci du`e od velikog Mehmed-pa{e Sokolovi}a. Fazil Ahmed-pa{a je jedini od velikih vezira koji zaslu`uje da se upore|uje sa Sokolovi}em, bez obzira na sve njihove me|usobne razlike u obrazovanju, karijeri i karakteru. Izme|u vremena njihovog vezirstva i smrti stoji cijelo jedno stolje}e, ~ime se ispunilo popularno bo{nja~ko vjerovanje da na po~etku svakog stolje}a stoji jedan velik ~ovjek, koji svom vremenu daje i udara pe~at. Sokolovi} je `ivio i djelovao u posljednjem stolje}u prvog milenijuma islama, a ]uprili} u prvom stolje}u drugog milenijuma od vremena Hid`re. Mehmed-pa{a je u odnosu na ]uprili}a djelovao u vrijeme vrlo slo`enih odnosa i prilika u Carstvu. ]uprili} je uve}ao i podigao Carstvo do krajnjih granica njegove {irine i mo}i. Bez obzira na to, Sokolovi} je po op}em mi{ljenju, kako savremenih osmanskih hroni~ara tako i kasnijih evropskih histori~ara, kao vojskovo|a i dr`avnik bio znatno iznad ]uprili}a. Poslije smrti Fazil Ahmed-pa{e za velikog vezira je imenovan njegov brat po mlijeku, Kara Mustafa-pa{a, kojem je bilo su|eno da upravlja Carstvom u trenutku njegove historijske prekretnice. Kara Mustafa-pa{a je
275

posljednji put doveo Osmanlije pred kapije Be~a. On je komandovao drugom opsadom habsbur{kog glavnog grada, ~ije je eventualno osvajanje otvaralo Osmanlijama puteve prema Njema~koj i zapadu Evrope. Nasuprot tome, poraz je vodio i doveo do vra}anja Osmanlija na Balkan. Osmanska mo} je kona~no posrnula pred Be~om, a kola Carstva su se obrnula "niza stranu". Na tom strmoglavom putu bilo je povremenih zastoja i predaha, ali nikada vi{e trajnog oporavka i povratka. Budu}i sudbinski povezani sa Osmanskim carstvom, Bo{njaci su bili neposredni sudionici cjelokupnog tog historijskog procesa. Porta se 1682. odlu~ila da podr`i ugarski pokret za nezavisnost od Habsburgovaca. Vo|e ugarskog pokreta Nikola Zrinski i grof Imre Thkly obratili su se Osmanlijama za pomo}, uz obe}anje da }e zauzvrat prihvatiti sultanov sizerenitet. Takav ugarski plan podr`ala je Francuska, kako bi oslabila Habsburgovce kao svoje glavne protivnike u Evropi. Tako je sultan u ljeto 1682. priznao Thklya za ugarskog kralja. Zauzeti borbama sa Francuskom, Habsburgovci su u tom trenutku nastojali izbje}i otvoreni sukob sa Osmanlijama. U toj su situaciji francuski agenti uspjeli uvjeriti velikog vezira da je do{ao trenutak da zauzme Be~ i tako ostvari ono {to njegovi prethodnici nisu uspjeli. Ve} po~etkom 1683. u Edirnama se sakupila velika vojska, ~iji je cilj bio Be~. Na vijest o tome austrijski car je u`urbano nastojao formirati novu evropsku koaliciju u cilju otpora osmanskoj prijetnji. Ta je nastojanja `ivo podr`avao papa Inocent IX, koji je apelirao na evropske vladare da se ujedine u novom kri`arskom ratu protiv nevjernika. Kako su ti njegovi pozivi i napori uglavnom bili blokirani zbog protivljenja Francuske, to je papa i{ao tako daleko da je tra`io pomo} od iranskog {aha, starog osmanskog protivnika. Papa je uspio kao pomo} Habsburgovcima prikupiti ne{to ljudstva i novca po Portugalu, [panjolskoj i nekim njema~kim kne`evinama. U svemu tome, kako su doga|aji pokazali, najva`niji i jedini stvarni austrijski saveznik bio je poljski kralj Jan III Sobjeski (Sobieski). Velika osmanska armija je jula 1683. opkolila Be~. U ovom je pohodu i opsadi Be~a u~estvovao velik broj Bo{njaka pod zapovjedni{tvom bosanskog namjesnika Hizir-pa{e. Bo{njaci su jo{ u nastupanju prema Be~u bili kao prethodnica zadu`eni za gradnju mostova na rijeci Raab. Veliki vezir Kara Mustafa-pa{a je sa glavninom vojske pre{ao Raab 8. VIII 1683. dok je istovremeno cijeli habsbur{ki dvor napustio Be~ i sklonio se u Gornju Austriju. Na putu prema Be~u padale su pred osmanskom silom jedna za drugom austrijske tvr|ave, obi~no poslije svega nekoliko sati opsade. ^etrnaestog jula po~ela je opsada Be~a, koja je trajala punih {ezdeset dana. Iscrpljenim braniteljima u posljednji je ~as pristigao u pomo} Jan
276

III Sobieski, na ~elu vojske od oko 70.000 ljudi, od kojih 26.000 konjanika sa oko 140 topova. Pored 20.000 Poljaka, ovu savezni~ku vojsku su ~inili Austrijanci, Saksonci, Bavarci i drugi Nijemci. U odlu~uju}oj bici na brdu Kahlenberg kod Be~a, Sobieski je 12. IX 1683. razbio osmanske snage od oko 60.000 ljudi, kojima je zapovijedao li~no veliki vezir Kara Mustafa-pa{a. Poraz na Kahlenbergu nije zna~io samo kraj opsade Be~a nego i po~etak kraja ofanzivne mo}i Osmanske carevine i njene vladavine u Podunavlju. Sam kralj Sobieski je zbog ove pobjede slavljen kao spasitelj Evrope i njene kulture. Nasuprot tome, u vlastitoj zemlji Sobieski je u krugu poljske {ljahte, uz koju je pristajala i njegova `ena, bio omra`en. Stisnuto svojom duhovnom tjeskobom, sitno poljsko plemstvo mu nije opra{talo njegovu prosvije}enost, {irinu i vojni~ku sposobnost. Za vrijeme opsade Be~a bo{nja~ke ~ete, sastavljene od spahijske konjice i pje{adije, bile su utaborene u Dblingu, odakle su juri{ale na gradske zidine i tornjeve. Nakon poraza na Kahlenbergu, Bo{njaci su se sa dijelovima osmanske vojske povla~ili niz Dunav na istok prema Komarnom. Na tom mjestu, namame Bo{njaci u jednoj {umi Poljake u zasjedu te im nanesu poraz. Tu je poginulo vi{e od dvije hiljade Poljaka, a sam je kralj Jan Sobieski u posljednji trenutak izbjegao zarobljavanje, zahvaljuju}i pomo}i koju mu je uputio lotarin{ki vojvoda. Samo dva dana kasnije do{lo je do nove bitke u kojoj su Poljaci odbili `estok napad Bo{njaka. U strahovitom je boju poginulo sedam hiljada Bo{njaka, a me|u njima i sam bosanski namjesnik Hizir-pa{a. Po~etkom oktobra 1683. glavnina osmanske vojske u povla~enju prikupila se u Budimu. Kara Mustafa-pa{a je odatle krenuo na jug prema Beogradu, gdje je namjeravao srediti svoju dezorganiziranu vojsku i jo{ je jedanput pokrenuti protiv neprijatelja. Njegovi protivnici su u me|uvremenu uspjeli uvjeriti sultana da je on zbog svoje sebi~nosti jedini krivac {to Be~ nije osvojen. Navodno je, da ne bi plijen dijelio sa drugima, Kara Mustafa-pa{a izbjegavao da naredi op}i juri{ na ve} iscrpljeni grad. On je ~ekao da se grad preda, kako bi plijen u cijelosti pripao njemu. Tako je zbog neuspjeha pod Be~om i bjekstva koje je potom uslijedilo, Kara Mustafa-pa{a smijenjen i zadavljen u beogradskoj tvr|avi 15. XII 1683. godine. Rat se od prilaza Be~u brzo prenio na ju`ne granice Bosne. ^im se saznalo za osmanski poraz pod Be~om, izbio je u jesen 1683. u grani~nim oblastima Dalmacije i Bosne morla~ki ustanak. Na ~elu ustanka su bili Stojan Jankovi} i \uro Posedarac. Centar ustanka je bio u Ravnim kotarima, odakle se brzo pro{irio na jug, do Cetine i Makarskog primorja. Morla~ki uskoci i hajduci su na prepad napali i oplja~kali sve osmanske trgovce, uglavnom Bo{njake, koji su se u tom trenutku na{li na mleta~koj teritoriji.
277

U sljede}em naletu morlaci su pobili i protjerali bosanske pandure na granici. Po{to Venecija tada jo{ nije bila u ratu sa Osmanskom carevinom, to su mleta~ke vlasti nastojale primiriti pobunjene morlake. Uprkos tim poku{ajima mleta~kih vlasti, morlaci su do novembra 1683. uglavnom uspjeli protjerati Bo{njake iz sjeverne Dalmacije. Ustanici su za kratko vrijeme zauzeli Skradin, Vranu, Benkovac i Obrovac, kao posljednje osmansko upori{te u sjevernoj Dalmaciji. Pod osmanskom vla{}u na tom prostoru su ostali jo{ jedino Sinj i Knin. Po~etkom januara 1684. morla~ki ustanici su zauzeli i Makarsku. Kako je Venecija ubrzo stupila u rat protiv Osmanske carevine, to je ustanak formalno okon~an, a morlaci su i dalje ostali glavna mleta~ka oru`ana snaga na rati{tu prema Bosni. Tako se Venecija jo{ prije nego {to je formalno zaratila protiv Osmanlija teritorijalno pro{irila u Dalmaciji na njihov ra~un. Austrijanci nisu u prvi mah iskoristili u cijelosti pobjedu pod Be~om zbog zauzetosti u ratu sa francuskim kraljem Lujom XIV oko {panjolske Holandije. Da je Francuska nastavila rat protiv Habsburgovaca, Osmanlije bi vjerovatno bile u stanju da se oporave i obnove ofanzivu. Francuzi su ubrzo po ostvarenju svojih ciljeva napustili savez sa Osmanlijama, {to se Porti redovno doga|alo sa njenim eventualnim saveznicima na Zapadu. Tako se poslije poraza pod Be~om Osmanska carevina na{la sama nasuprot jednom broju udru`enih kr{}anskih sila. Stupanjem Venecije u rat, marta 1684, formirana je Sveta liga, kojoj su pored Austrije, Poljske i Mleta~ke republike, pristupile jo{ Malta, Toskana i papa Inocent XI, odnosno papska dr`ava. Njima su ubrzo pridru`ila i Rusija, u zamjenu za poljske ustupke u Ukrajini. Tokom sljede}ih {esnaest godina osmanske su se armije morale istovremeno boriti na vi{e frontova. Protiv Habsburgovaca su se borile po Ugarskoj, Slavoniji, Hrvatskoj, Bosni i Srbiji. Front protiv Poljske se uglavnom nalazio na prostranstvima Ukrajine. Sa Mle~anima se ratovalo u Dalmaciji, Boki, Albaniji i Moreji. Kona~no, front protiv Rusije je obuhvatao podru~je Krima, Vla{ke i Moldavije. Bo{njaci su u velikom broju bili zauzeti na frontovima protiv Habsburgovaca i Venecije. Oni su doprinosili i centralnoj osmanskoj vojsci u Podunavlju, ali su posebno ratovali u neposrednom zapadnom i ju`nom susjedstvu Bosne. U tom su sklopu Venecija i Austrija, svaka sa svoje strane, po~ele pozivati katoli~ko i pravoslavno stanovni{tvo po Bosni da im se priklju~i u borbi protiv Osmanlija. Pobunjenim morlacima u sjevernoj Dalmaciji ubrzo su u pomo} prisko~ili li~ki carski grani~ari, me|u kojima se posebno isticao brinjski `upnik,
278

"juna~ki pop" Marko Mesi}. Osmanlije su ve} tokom 1684. izgubile cijelu Dalmaciju i Liku. Osmanske, uglavnom bo{nja~ke posade su se redom predavale i napu{tale gradove po Dalmaciji, Lici i Krbavi. Morla~ke hajdu~ke ~ete su tokom 1684. napale i oplja~kale okolinu Gra~aca, Knina i Sinja. Iste su godine neke hajdu~ke ~ete prodrle u jugozapadnu Bosnu ~ak do Glamo~a. Sa sjeverne strane Bosnu je napadao hrvatski ban Nikola Erddy. U prvom pohodu on je 1684. pre{ao Unu i opusto{io okolinu Bosanske Dubice. On je iste godine sa karlova~kim grani~arima ponovno upao u Bosansku krajinu i pri tome je, plja~kaju}i i pale}i, skoro cijelu prokrstario. Na drugoj strani osvojena je 1684. Virovitica, ~ime je po~elo potiskivanje Osmanlija iz Slavonije. Zbog slabe organizacije odbrane Bosne smijenjen je njen tada{nji namjesnik Osman-pa{a Hercegovac, a na njegovo je mjesto imenovan je Funduk Mustafa-pa{a. On je tokom 1685. za kratko uspio potisnuti Mle~ane sa skoro svih njihovih novoosvojenih pozicija na bosanskodalmatinskoj granici. Tokom 168687. uspjeli su Mle~ani sa svojim hajducima povratiti te pozicije i osvojiti Sinj i Knin u Dalmaciji. Knin je navodno pao zbog izdaje njegovog zapovjednika, biv{eg bosanskog namjesnika Mehmed-pa{e Atlagi}a. Iza Knina palo je u mleta~ke ruke bez otpora ~etrnaest drugih utvrda i palanki. Oktobra 1687. pali su u mleta~ke ruke Risan i Novi u Boki. Bo{nja~ko stanovni{tvo Risna i HercegNovog je izbjeglo i naselilo se uglavnom u Nik{i}u i Trebinju, odnosno njihovoj okolini, gdje su dobili zemlju. Najve}e teritorijalne gubitke Osmanlije su pretrpjele u Ugarskoj, koja je bila glavni orijentir i podru~je njihovog prodora u Evropu. Odatle su upravo te{ki gubici na ugarskom rati{tu doveli do sloma osmanskog morala i organizacije. Na cijelom ugarskom rati{tu obeshrabrena i dezorganizirana osmanska vojska je pru`ala vrlo slab otpor neprijatelju. Tokom ljeta 1684. i 1685. najve}i dio jugozapadne Ugarske, uklju~uju}i tu i Pe{tu, ve} je bio u habsbur{kim rukama. Hiljade osmanskih spahija, me|u kojima brojni Bo{njaci, morale su napustiti te krajeve. Kako su ostali bez posjeda, oni su se povla~ili u Bosnu i druge balkanske provincije Carstva, rije{eni da tu na|u nove izvore prihoda i dobiju potvrdu svog polo`aja, ali i da se osvete onima koje su smatrali odgovornim za propast. Juna 1686. pao je Budim, najva`niji bo{nja~ki centar sjeverno od Save i Dunava. Sa Bo{njacima koji su uspjeli ostati `ivi i izbje}i iz Budima povukli su se i Jevreji sefardi, koji su uglavnom do{li u Sarajevo. Ve}inom su bili smje{teni u veliki Mahmutov han, gdje su stanovali i trgovali. Iste godine Habsburgovci su osvojili Pe~uh i Segedin.
279

Neuspjesi na bojnom polju, u prvom redu na ugarskom rati{tu, odr`avali su stalno stanje pobune me|u nezadovoljnim spahijama, janji~arima i op}enito najamnicima. Vojska je jednostavno otkazivala poslu{nost dok joj se ne isplate zaostale prinadle`nosti. Vlada je uvela poseban ratni porez (imdad-i seferiye) koji je padao na sve ~inovnike i podanike Carstva, bez obzira na njihov dohodak i trenutno finansijsko stanje. To nije dovelo do pobolj{anja finansijskih prilika Carstva nego je samo ubrzalo inflaciju. Cijena hljeba je tokom 1686. dva puta udvostru~avana, {to je me|u stanovni{tvom izazivalo pravu paniku. Pored inflacije, tokom 16851687. pojavili su se nedostatak hrane, glad i kuga. U takvoj situaciji, vezir i ulema su se ponovno ujedinili i uklonili sa prijestolja sultana Mehmeda IV. Za razliku od svog oca, sultana Deli Ibrahima, on nije umoren nego je samo zato~en u unutra{nje odaje hrama. Na prijestolje je 27. XI 1687. postavljen njegov mla|i brat Sulejman II (16871691). Ove promjene nisu donijele trenutni oporavak Carstvu, ~ija je vojska nastavila gubiti upori{ta u Podunavlju, Slavoniji i Lici. Glavni organizator borbi protiv Osmanlija po Slavoniji bio je biskupski vikar Luka Ibri{imovi}. On je zbog svoje stalne protivosmanske djelatnosti bio po~etkom rata 1683. osu|en na smrt. Po{to je uz otkup pu{ten na slobodu, po~eo je odmah ~etovati i pomagati akcije austrijske vojske. Uz njegovu pomo} Austrijanci su 1687. osvojili Osijek, Vukovar i \akovo. Osmanlijama je ve} tada u Podunavlju preostalo tek nekoliko odsje~enih tvr|ava, ne ra~unaju}i tu cijeli Banat, koji su jo{ ~vrsto dr`ali. U vrijeme vladavine sultana Sulejmana II Venecija i Poljska se zbog svojih unutra{njih problema uglavnom nisu upu{tale u ve}e vojne akcije. Mle~ani su se ograni~ili na ~uvanje onoga {to su osvojili u Dalmaciji i Boki, uz stalno nastojanje da izoliraju Dubrovnik i presijeku njegove trgova~ke tokove sa bosanskim zale|em. Nasuprot tome, Austrijanci su bili veoma aktivni, posebno na frontu prema Bosni i Beogradu, te dalje prema unutra{njosti osmanskog teritorija. U ratovanju na prilazima Bosne posebno su se isticala dvojica ve} spomenutih katoli~kih sve}enika u funkciji hajdu~kih ~etovo|a, Marko Mesi} u Lici i Luka Ibri{imovi} u Slavoniji. Regularne hrvatske i austrijske odrede na tom dijelu fronta predvodili su ban Nikola Erddy i markgrof Ludwig Badenski. U ljeto 1688. habsbur{ki odredi su pre{li Dunav i opkolili Beograd. Habsbur{ke ~ete su pored toga u{le u Bosansku Posavinu i osvojile Derventu. Austrijanci su 8. IX 1688. zauzeli Beograd, ~ime su sru{ili osmansku odbrambenu liniju na Dunavu. Nakon toga Sulejman II je preko Be~a ponudio
280

mir ~lanicama Svete lige. On je pristao da prizna sva savezni~ka osvajanja sjeverno od Save i Dunava, ukoliko se rat odmah okon~a. Austrijski car Leopold I je bio spreman prihvatiti ovu mirovnu ponudu, po{to su Habsburgovci ponovno imali problema sa Lujem XIV, koji je poku{ao preuzeti vlast u Porajnju i Bavarskoj. Njegovi su saveznici, koji nisu bili ugro`eni francuskom prijetnjom, htjeli nastavak rata sve dok ne ostvare svoje ciljeve. ^ak i Hammer smatra da su zahtjevi "sila Svetog saveza bili pretjerani". Austrija je, pored onoga {to je u Podunavlju ve} osvojila, tra`ila jo{ i Banat sa Temi{varom. Venecija je tra`ila veliki dio Gr~ke i cijelu isto~nu obalu Jadrana, od Obrovca do Bojane, dok je Poljska tra`ila grad Kamjanec, Podoljsku visoravan i cijelu Ukrajinu, uz obavezu Porte da Tatare sa Krima preseli negdje u Aziju. Svi zahtjevi Austrije i Venecije zna~ili su da }e Bosna u svakoj kona~noj mirovnoj kombinaciji ostati zemlja neposredno izlo`ena daljim mleta~kim i habsbur{kim napadima i osvajanjima. Mirovni pregovori su po~eli u Be~u 8. II 1689. godine. Dok su pregovori bezuspje{no nastavljani, u Carigradu je 9. aprila objavljena fetva da "sultan za spas Carstva sam ide u rat". U tom smislu sultan Sulejman II premjestio je carski {ator iz Carigrada u Edirne. Pregovori o miru su kona~no propali 11. VI 1689. pa su habsbur{ki odredi krenuli prema granicama Bosne i dolinom Morave prema Ni{u. Novi bosanski namjesnik Topal Husein-pa{a je uspio u ljeto 1689. ne samo odbraniti Bosnu nego istovremeno voditi ofanzivne akcije po Slavoniji i na Dunavu. On je krajem jula, poslije devetnaest dana opsade, uspio povratiti Zvornik, koji je u decembru 1688. bio osvojio Ludwig Badenski. Bo{njaci su istovremeno razbili kod Valpova {est hiljada Ma|ara i slavonskih hajduka Luke Ibri{imovi}a. Na drugoj strani, Bo{njaci su kona~no izgubili li~ke i krbavske gradove. Najdu`e se odr`ala Udbina, koju su habsbur{ki grani~ari zauzeli tek 21. VIII 1689. godine. Topal Husein-pa{a je poslije zauze}a Zvornika uspje{no ratovao po Ma~vi i Srijemu. On je sa osmanskim saveznikom, erdeljskim grofom Thklyjem, napadao tvr|ave na Dunavu pa je uz pomo} osmanske podunavske flote povratio Fethislam (Kladovo). Osmanlije su, osim toga, imale znatnog uspjeha na ukrajinskom frontu, gdje su Poljaci uzalud opsjedali Kamjanec, te protiv Mle~ana na Peloponezu. U bo{nja~koj su se tradiciji dugo odr`ala `iva sje}anja na ~esta i te{ka ratovanja u Podunavlju. Starim Bo{njacima je Dunav, kao velika i mo}na rijeka, bio simbol neke sudbinske snage. Dugo se me|u Bo{njacima odr`ala uzre~ica, "ko Dunavo", kojom se ozna~avala i izra`avala neka mo}na i neumitna sila koja polahko, ali sigurno ide svome cilju. Svu muku i tragiku ratovanja s kojim je bilo skop~ano ~esto prela`enje te velike vode, stari su
281

Bo{njaci iskazali kroz melanholi~nu pjesmu "Oj, Dunavo". Ogromna prostranstva Carevine koju su nastanjivali i {irom koje su stolje}ima ratovali, nerijetko kao odva`na prethodnica, Bo{njaci su zapamtili stihom pjesme "Zmaj pole}e s mora na Dunav" Osmanska ofanziva prema dunavskim tvr|avama prekinuta je iznenadnim porazom kod Bato~ine (Lapovo), 21. VIII 1689. godine. To je badenskom markgrofu otvorilo put prema Ni{u. Do novembra 1689. Habsburgovci su veoma brzo osvojili Fethislam, Vidin, Ni{, Pirot, Pe}, Prizren i Skoplje. Izgledalo je da se bli`i kraj osmanske vlasti u Evropi. U tom je odsudnom trenutku za velikog vezira imenovan opet jedan ]uprili}, Fazil Mustafa-pa{a, mla|i brat slavnog Fazil Ahmed-pa{e. Pod njegovom upravom, tokom zime 168990, dogodio se jedan od najneo~ekivanijih i naj~udnijih preokreta u dugoj historiji Osmanskog carstva. Mustafa-pa{a je odmah odlu~no reorganizirao osmanske oru`ane snage. On je na klju~ne polo`aje u vladi i vojsci doveo sposobne i po{tene ljude, koji su uspjeli suzbiti korupciju. Za kratko vrijeme skinuto je sa platnog spiska vi{e od 30.000 pripadnika janji~arskog korpusa koji vi{e nisu bili u stanju izvr{avati svoje du`nosti. Istovremeno je smijenjen ve}i broj upravnika i namjesnika provincija. Novoimenovani namjesnici su na prvom mjestu disciplinirali provincijsku vojsku, zavedeni su red i efikasnost u prikupljanju poreza i reguliranju, odnosno ograni~avanju cijena. Ove vojne i ekonomske mjere prihvatili su sada i uvijek buntovni janji~ari, ve}inom gradske zanatlije, kojima je dugotrajna anarhija ugro`avala same osnove egzistencije. Svim ovim mjerama kona~no je uravnote`en dr`avni bud`et. Tako je u prolje}e 1690. osmanska vojska, pod komandom velikog vezira Mustafa-pa{e ]uprili}a, bila spremna za protivofanzivu. Na drugoj strani, zauze}em Skoplja habsbur{ka je ofanziva dostigla u tom trenutku svoj vrhunac. Habsbur{ka je vojska jednostavno tim ~inom iscrpila svoje ofanzivne snage. Pored toga, u vojsci se pojavila kuga, od koje je obolio i sam austrijski feldmar{al Giovani Piccolomini. On je umro 9. XI 1689. u Pe}i, dok je vodio pregovore sa albanskim plemenskim glavarima i srpskim crkvenim starje{inama o zajedni~kim akcijama protiv Osmanlija. Ve} je tada bilo jasno da austrijskoj vojsci predstoji veliko povla~enje na sjever. Dok je pravoslavno stanovni{tvo na jugu u potpunosti sara|ivalo sa Austrijancima, dotle je na sjeveru bila druga~ija situacija. Beskompromisan prozelitisti~ki nastup austrijskih katoli~kih vojnih sve}enika i povrede crkvene autonomije unijeli su nemir me|u pravoslavno stanovni{tvo u dijelovima Srbije, Vla{koj i Erdelju. Crkvene su se starje{ine prisjetile da su njihovi preci prije dvatri stolje}a do~ekivali Osmanlije sa dobrodo{licom. U Banatu
282

su upravo Srbi svojevremeno bez borbe predali gradove Osmanlijama. Tako su iz pravoslavnih crkvenih redova sve ~e{}e upu}ivani pozivi sultanu za pomo} u obnovi njihovih politi~kih i vjerskih prava. U me|uvremenu je Ludwig Badenski, po nare|enju cara Leopolda, konfinirao u ^e{ku grofa \or|a Brankovi}a, kako bi sprije~io eventualnu obnovu "ilirske", odnosno srpske dr`ave. Grof Imre Thkly je kao protestant stajao na ~elu organiziranog otpora Habsburgovcima na tom prostoru. On je na prvom mjestu blokirao ve}inu puteva kojima su snabdijevane austrijske trupe na jugu Srbije, Kosovu i Makedoniji. Pred ]uprili}evom ofanzivom habsbur{ka vojska je vrlo brzo do`ivjela krah. Veliki vezir je ve} 9. IX 1690. bio u Ni{u, a po~etkom oktobra u Smederevu. Beograd je ponovno osvojen 14. X 1690, poslije samo {est dana opsade. Time je u cijelosti obnovljena i uspostavljena osmanska linija odbrane na Dunavu. Pored pobjeda u Pomoravlju i Podunavlju, osmanska je vojska u 1690. bila vrlo uspje{na i na bosanskom frontu. Bosanski namjesnik Topal Huseinpa{a je sa jakim snagama upao u Slavoniju, gdje je bez uspjeha opsjedao Osijek. U povratku su Bo{njaci preoteli od habsbur{kih ~eta Bosanski Novi, Dubicu i Jasenovac. Poku{aj Rizvan-age Zenkovi}a da sa Kraji{nicima povrati Udbinu i Liku nije uspio. Bo{njaci su u ovim bitkama bili prakti~no prepu{teni sami sebi. Bosna je tokom 1689. bila skoro odsje~ena od Carigrada, pa se sama morala brinuti o snabdijevanju u uslovima su{e, gladi i kuge, te razbojni{tva i masovne hajdu~ije. Velik broj borbeno sposobnih Bo{njaka stradao je na rati{tima izvan Bosne, uglavnom u Ugarskoj, Slavoniji i Srbiji. Sve je to Bo{njake stavilo pred jedno od najte`ih isku{enja u njihovoj historiji. Tokom 168990. u Bosni je, jednako kao u cijelom Carstvu, vojnoupravni i pravosudni sistem po~eo veoma efikasno funkcionirati, kao rezultat odlu~ne politike velikog vezira Mustafa-pa{e ]uprili}a. Njegovi su administrativni i vojni napori ipak potkopani neuspjehom u oblasti privrede. Sistemom stroge kontrole cijena nije obuzdana inflacija niti je izbjegnuta masovna pojava gladi. U takvim uslovima bosanski namjesnik Topal Husein-pa{a je ~inio velike napore kako bi pokrenuo ljudstvo i materijalna sredstva za odbranu granica Bosne. Ve} iscrpljeno stanovni{tvo je te{ko podnosilo te mjere vlasti. Tako su se Sarajlije `alile 1690. vlastima u Carigradu da je, po odluci Husein-pa{e, sarajevski muteselim D`afer ubrao od stanovnika Sarajevskog kadiluka trideset kesa ak~i i 200.000 grla goveda. Od samog grada Sarajeva svaki se mjesec ubiru "seymen ak~e". Osim toga, u Sarajevu je jednokratno ubrano petnaest tovara ak~i, a samo od bogatijih gra|ana
283

jo{ 80.000 ak~i kao "zi kudret ak~e" (ak~e za Bo`iju mo}). U vidu taksa na ime ostav{tina u Sarajevu je ubrano jo{ sto hiljada ak~i itd. Kako iz Carigrada nije stizao novac, to su u Bosni kovane sitne bakarne pare, zvane mangure, radi osiguranja plata vojnicima u pograni~nim tvr|avama. U tu je svrhu od stanovni{tva vr{ena povremena konfiskacija bakarnog posu|a i nakita. Istovremeno se novac za redovne isplate vojni~kih prinadle`nosti morao namirivati iz vakufskih i maloljetni~kih gotovina (evladiyet vakufa), pa su ti vakufski fondovi prakti~no ispra`njeni. Uz sve to, novac je vi{e puta devalviran, dok su trgovci, te vojnici i drugi slu`benici naredbom vlasti primoravani da kao cijenu plate primaju kovanice prema njihovom slu`benom kursu, a ne po stvarnoj tr`i{noj vrijednosti. Upravo u vrijeme zna~ajnih vojnih uspjeha kulminirale su u Bosni 1690. razne bolesti i glad. Nastupilo je vrijeme kada su `ivi zavidjeli mrtvima. Franjeva~ki ljetopisac Nikola La{vanin bilje`i da je u prolje}e 1690. "oganj" (vru}ica, groznica) pomorio ljude gore nego kuga. Iste je godine pao snijeg i mraz na `ito, pa je nastala do tada nezapam}ena glad usljed koje je pomrlo mnogo naroda. U sid`ilima je zabilje`eno da se te godine jedna oka p{enice prodavala za 130 mangura, a za "bijele novce" (srebrene) 38 ak~i. Kako bi pre`ivjeli ljudi su bili prisiljeni da jedu travu, `ir, hrastovu koru, ljeskovu resu, vinovu lozu, orahove ljuske, konjsko meso, pa ~ak pse i ma~ke. Istovremeno je mnogo naroda pred opasno{}u od provale austrijske vojske bje`alo od Save na jug prema unutra{njosti Bosne. Na sve strane su le`ali mrtvi koje nije imao ko da zakopava. Da bi suzbio u tim uslovima veoma ra{irenu pojavu razbojni{tva, bosanski pa{a je sjekao i vje{ao sve uskoke i hajduke koje bi pred njega doveli. Jedan je Dubrov~anin zapisao da je 1690. u Sarajevu i Konjicu vladala nezapam}ena glad te da su ljudi pobili i pojeli sve pse. Veliki vezir Mustafa-pa{a ]uprili} je u ljeto 1691. sa oko sto hiljada ljudi i 150 topova pre{ao Dunav, kako bi iznenadio neprijatelja kod Petrovaradina. Umjesto toga, kod Slankamena, na u{}u Tise u Dunav, sa~ekao ga je u zasjedi feldmar{al Ludwig Badenski sa oko 60.000 ljudi. Drugog dana bitke, 20. VIII 1691, poginuo je veliki vezir Mustafa-pa{a, nakon ~ega su se osmanske trupe pani~no povukle prema Zemunu. Pogibijom Mustafa-pa{e i porazom kod Slankamena okon~ana je osmanska protivofanziva. Kako su Habsburgovci bili zauzeti na zapadu, to je cijela situacija na frontu u Podunavlju rezultirala patpozicijom. Ve} tada su Dunav i Sava postali novom stalnom granicom izme|u dva carstva. Blokada, odnosno patpozicija je nastupila i na egejskom i sredozemnom frontu, po{to su Mle~ani, u svojim upornim poku{ajima da po284

novno osvoje Krit, do`ivjeli 18. VII 1692. potpuni poraz. Mle~ani su septembra 1694. uspjeli zauzeti otok Hios (turski Sakiz), ali su ve} sljede}e godine protjerani op}im ustankom doma}eg pravoslavnog stanovni{tva, izazvanog vrlo grubim pona{anjem mleta~kih vojnika i katoli~kih sve}enika koji su s njima do{li. Ovaj neuspjeh na Kritu i Hiosu doveo je u pitanje i samu mleta~ku vlast na Peloponezu. Na sjevernom, ukrajinskom frontu tako|er je do{lo do blokiranja ratne situacije. Kralj Jan Sobieski je ve} bio bolestan i iscrpljen, a Poljaci ni poslije tri poku{aja 169294. nisu uspjeli osvojiti klju~nu tvr|avu Kamjanec. Dolaskom na vlast Petra Velikog (16891725) Rusija izrasta u novu zna~ajnu prijetnju osmanskim pozicijama na Crnom moru. U strate{kim planovima Petra Velikog uspostavljanje kontrole nad Crnim morem je predstavljalo prvi korak prema izlasku na Mediteran, odnosno na topla mora. Poslije jednog neuspjelog poku{aja, Petar Veliki je augusta 1696. osvojio Azov. To je bio po~etak dugotrajnih ratova u kojima }e tokom jednog stolje}a Crno more od "osmanskog jezera" postati podru~je izrazite ruske dominacije. Gubitkom Azova Osmansko carstvo se od kraja XVII st. na{lo ugro`eno iz jednog potpuno novog pravca. Ta je ~injenica brojne Bo{njake vodila vi{e puta tokom XVIII st. na daleka crnomorska rati{ta i stradanja. Gubitkom Ugarske i Slavonije "Bosna je vi{e izgubila nego sva Turska". Tu su zauvijek propali brojni posjedi i imanja bosanskih spahija. Istovremeno su nestala velika vakufska imanja po Panoniji, iz ~ijih su se prihoda izdr`avale mnoge zadu`bine u Bosni. Hiljade bo{nja~kih porodica koje su jo{ od vremena Mehmed-pa{e Sokolovi}a `ivjele po tamo{njim ve}im gradovima pokr{tene su i ostale po Ugarskoj i Slavoniji. Samo se mali broj Bo{njaka uspio povu}i u Bosnu i druge krajeve ju`no od Save i Dunava. Na njihovo porijeklo podsje}aju prezimena i lokaliteti Budimli}, Budimlija, Biogradlija, Biogradli}, Po`egija i dr. Sli~nu sudbinu su imali i Bo{njaci u Lici, Krbavi i Dalmaciji. Spominjani katoli~ki `upnik Marko Mesi} je odmah po povla~enju Osmanlija iz Like i Krbave zapo~eo "pokr{tavanje preostalih Turaka" na tom podru~ju. Ti navodni "Turci" bili su ustvari etni~ki Bo{njaci. U njihovom pokr{tavanju pop Mesi} je stekao takve zasluge da ga je papa imenovao apostolskim poslanikom za Liku, dok ga je car Leopold I obdario 1693. feudalnim posjedom. Senjski biskup Sebastijan Glavini} u svom opisu Like i Krbave (Licae et Corbaviae descriptio) iz 1696. ka`e da je tamo sreo 1.700 odraslih mu{karaca koji su "ranije ispovijedali islam". Stvarni je broj morao biti znatno ve}i, jer je samo u Lici oko 1680. bilo sedam hiljada bo{nja~kih doma}instava, sa vi{e od 30.000 ~lanova. Svi su poslije 1689. nestali, bilo da su izbjegli u Bosnu ili silom pokr{teni. Na njih po Lici i Dalmaciji
285

podsje}aju jo{ samo neki toponimi i prezimena, dok franjeva~ke arhive ~uvaju podatke o njihovom pokr{tavanju. Bili su to te{ki udarci za Bo{njake. Oni koji nisu izginuli u nekom od mnogih bojeva po panonskim prostranstvima, li~koj i dalmatinskoj granici, ili nisu tamo silom pokatoli~eni, prorije|eni su u Bosni kugom i gla|u. ^ak i u tako te{koj situaciji uspio je Topal Husein-pa{a popisati 1690. u Bosni devedeset bajraka konjanika i pje{aka. Oni su stalno iznova morali odbijati ~este hrvatske, odnosno austrijske i mleta~ke provale u Bosnu. Mleta~ki hajduci su nekoliko puta upadali u Bosnu, sve dok ih Bo{njaci nisu 1695. te{ko porazili kod Ravnog u Hercegovini i kod Kupresa, gdje im je poginuo njihov poznati haramba{a Stojan Jankovi}. Upadima u Bosnu je od 1693. prednja~io novi hrvatski ban Adam Batthyny. S obzirom na cjelokupno stanje u zemlji i stalne napade neprijatelja, slu`beni izvje{taji i predstavke stanovni{tva, koji su tih godina slati iz Bosne u Carigrad, ispunjeni su molbama za hitnu pomo}. Pred stalnom opasno{}u od napada neprijatelja na Biha}, Livno i gradove na Savi moli se 1693. sultan da se smiluje nemo}nom stanovni{tvu Bosne i odmah po{alje nov~anu pomo} za mobilizaciju leventa i drugih vojnika i nabavku municije i topova. U suprotnom, postoji velika opasnost da tvr|ave u Bosni padnu u ruke neprijatelja, a bo{nja~ko stanovni{tvo bude odvedeno u ropstvo. Sarajlije su 1694. molile sultana da pru`i pomo} ugro`enom gradu, koji oni sami nisu u stanju braniti, jer su iscrpljeni slanjem vojnika i novca za odbranu Gabele od Mle~ana. Posebno se isti~e da je velik broj ljudi pomro od gladi i kuge. U jednoj op{irnoj predstavci iz 1695. izlo`en je cijeli historijat fizi~kog i materijalnog stradanja stanovni{tva Bosne tokom proteklih dvanaest godina ratovanja. Tu se isti~e da je zemlja Bosna opkoljena neprijateljem sa svih strana, dok je stanovni{tvo obuzeto strahom, jer vi{e nema dovoljno ni vojnika, ni hrane, ni municije, ni novca, niti bilo ~ega {to je potrebno za borbu i ratovanje. Sarajlije su se ponovno oglasile predstavkom 1696, u kojoj upozoravaju da se stanovni{tvo grada i okoline nalazi u velikoj bijedi te da je ve}inom nesposobno za borbu. Neprijatelj je o tome dobro obavije{ten i grad mo`e lahko pasti i stradati. Upravo je 1696. hrvatski ban Adam Batthyny predlo`io austrijskom feldmar{alu princu Eugenu Savojskom da se sa ja~im snagama zauzme Biha}, kao klju~no mjesto za dalja osvajanja Bosne. Princ Eugen je prihvatio plan pa je za zapovjednika cijelog pohoda odre|en karlova~ki general grof Karl Auersperg. O~ekuju}i ovaj napad, bosanski namjesnik Kor~a Mehmed-pa{a je poslao u pomo} posadi Biha}a pet stotina spahija, hiljadu kraji{nika (serhatlija) i 1.500 sejmena, sa ve}om koli~inom municije i hrane. Oni su
286

sa mjesnom posadom popravili gradske zidine, o~istili i produbili okolne {an~eve i opkope, ~ime je Biha} pripremljen za odbranu. Habsbur{ka vojska od oko 13.000 ljudi, koji su vukli 32 topa, stigla je pred Biha} 9. VI 1697. godine. Nakon {to su tri sedmice uspje{no odolijevali opsadi, Bo{njaci su 28. juna iza{li iz tvr|ave i u otvorenom protivnapadu porazili neprijatelja i natjerali ga na povla~enje. U me|uvremenu je sultan Mustafa II (16951703) vodio tokom ljeta 16951697. tri ve}a pohoda protiv Austrijanaca u tada{njoj ju`noj Ugarskoj. Svojom uspje{nom odbranom Temi{vara, odnosno Banata, posljednjeg osmanskog posjeda i upori{ta sjeverno od Dunava, sultan Mustafa II je dobio zvanje Gazi (Pobjednik). Pri prelasku iz Banata u Ba~ku sultana je kod Sente sa~ekao i 11. IX 1697. te{ko porazio princ Eugen Savojski. U bici su, pored ostalih, poginuli veliki vezir Almas Mehmed-pa{a sa 18 beglerbegova i janji~arskim agom. Sultan je razbijenu vojsku ostavio u Beogradu i vratio se u Edirne. Ovim porazom i pravim rasulom osmanske vojske sjeverne granice Carstva su ostale nebranjene. To je odmah iskoristio princ Eugen Savojski, kao najve}i vojni~ki genije tog vremena, da poslije poraza Austrijanaca pod Biha}om, udari na Bosnu drugim pravcem. On se poslije pobjede kod Sente prebacio na sjeverne granice Bosne, gdje je sa svega oko osam hiljada ljudi 12. X 1697. pre{ao Savu kod Broda. Na vijest o porazu kod Sente bosanski namjesnik Kor~a Gazi Mehmed-pa{a je presvisnuo od tuge. Tako je Bosna fakti~ki bila nebranjena, {to je Eugenu Savojskom omogu}ilo da vrlo brzo napreduje dolinom Bosne prema Sarajevu. Usput je harao i palio, kako bi izazvao strah i zbunjenost me|u bo{nja~kim stanovni{tvom u unutra{njosti zemlje. Franjevci su, kako se hvalio njihov stari histori~ar Mijo Vjenceslav Batini}, prethodno dostavili Savojskom izvje{taje o razmje{taju osmanske sile i polo`aju pojedinih mjesta na njegovom putu prema Sarajevu. Tako je Savojski za samo dvadeset dana, 22. oktobra stigao u Visoko, gdje je uspostavio svoj logor. Odatle je uputio izvidnicu prema Sarajevu, sa pismom naslovljenim "vrhovnom poglavaru osmanske varo{i Sarajeva, odli~nim gra|anima i svim stanovnicima". U pismu im poru~uje da je "iz osobitih obzira prema Sarajevu" odlu~io da im se obrati sa napomenom da mu, ako `ele da se spasu "od zla", po{alju "jednog ili vi{e izaslanika". Izaslanici moraju do}i odmah, jer }e u suprotnom carska vojska "bez oklijevanja nastaviti svoj mar{" i proliti "jo{ ljudske krvi", mada nije do{la s tom namjerom. Sarajlijama se poru~uje da se "niko ne zavarava slabom nadom u otpor". Tako je stanovnicima Sarajeva poru~io "Eugenije Franz, vojvoda od Savoje i Pijemonta, vitez Zlatnog runa i generalni feldmar{al Njegova veli~anstva rimskog cara i ugarskog i ~e{kog kralja", itd. Ovaj Italijan po porijeklu,
287

a Francuz po vaspitanju, biv{i student matematike i prirodnih nauka, koji je u austrijsku vojsku stupio tek poslije neuspjelog poku{aja da bude primljen u francusku armiju, postupio je sa Sarajevom i njegovim stanovnicima ta~no kako im je u svom pismu obe}ao, odnosno zaprijetio. Po{to se njegov pismono{a vratio sav krvav, sa vije{}u da su ga Bo{njaci na prilazima gradu ranili, a truba~a koji je bio s njim ubili, to je princ Eugen 23. oktobra rasporedio svoje ~ete "na uzvisini koja dominira samim gradom". Odatle je, kako je zapisao u svom ratnom dnevniku, "uputio pojedine odrede da poharaju grad". Za sam grad Savojski ka`e da se "nalazi na {irokom prostoru", da je "potpuno otvoren" te da ima "120 lijepih d`amija". Stanovnici grada, ili po Savojskom "Turci", koji su se ve} bili razbje`ali, "ostavili su za sobom veliku koli~inu svakojake robe". Sve su to vojnici oplja~kali. Predve~er, 23. oktobra, "grad je planuo". Savojski je i sutradan, 24. oktobra, ostao u Sarajevu. "Prepustili smo", zapisao je Savojski, "grad i svu okolicu vatri"." Dok je grad gorio "juri{ni odred" je progonio njegove stanovnike. Juri{nici su se vratili "s bogatim plijenom i mnogo `ena i djece, nakon {to su pobili svu silu Turaka". Po{to je zima bila na pragu, to je princ Eugen odmah sa vojskom, plijenom i zarobljenicima, te "mnogo kr{}anskog `iteljstva", krenuo nazad prema Savi. Na putu je plja~kao i palio sva bo{nja~ka imanja. Ve} 5. XI 1697. princ Eugen je pre{ao Savu i napustio Bosnu. U doma}im bosanskim izvorima se vrlo malo govori o ovoj katastrofi Bosne i Sarajeva. Iz jedne molbe upu}ene sultanu vidi se da su u po`aru izgorjele skoro sve sarajevske d`amije, a ve}ina njihovih imama i mujezina izginula. O ovoj katastrofi Sarajeva sa~uvane su tri pjesme na turskom jeziku od doma}ih bo{nja~kih autora, o~igledno ro|enih Sarajlija. Jednu je spjevao Re{id Mehmed Bo{njak, a druge dvije su od anonimnih pjesnika. Re{id Mehmed Bo{njak je bio bogat i uz to vrlo {kolovan ~ovjek koji je te~no pisao na turskom, arapskom i perzijskom jeziku. U samo jednom danu, 24. X 1697, u plamenu je propao njegov cjelokupan pokretni i nepokretni imetak, pa je oti{ao u Carigrad. Tu se jednom pjesmom obratio {ejhul-islamu Seid Fejzulah-ef. da mu dodijeli neku slu`bu od koje bi mogao `ivjeti. U pjesmi o katastrofi Sarajeva, Re{id je opisao sve njegove ljepote, posebno djevojke Sarajeva, pitaju}i se "{ta bi od ~istog {eher Sarajeva". On na to pitanje nije poku{ao dati odgovor, ali zato dvojica anonimnih autora u pjesmama Pohod na Grad i Stanovnici su pobjegli u planine i pustare, posebno ovaj drugi, kriti~ki razmi{ljaju o katastrofi Sarajeva. U prvoj pjesmi se ka`e da su "njema~ki bezbo`nici do{li i spalili lijepo {eher Sarajevo". @ene i djeca nad tim zlo~inom "nemo}no jecaju", dok im "nevjernik grabi imetak i hranu", a "deset hiljada ljudi kao robovi sad pla~u". U drugoj pjesmi autor ka`e da je "tabor austrijski" upao u Bosnu, jer je "saznao i
288

shvatio da je ona ostala bez glave". Ovdje se vjerovatno misli na naprasnu smrt bosanskog namjesnika Kor~a Mehmed-pa{e. Neprijatelj je mjesta zatekao prazna, po{to su "stanovnici pobjegli u planine i pustare". Mnogi su sada "nazuli opanke i postali pastiri". Nesre}a je ogromna, a "izjedna~ili su se bogata{i i siromasi". U svemu {to se dogodilo pjesnik vidi "Bo`iju odredbu", jer se "gre{ne sluge ne dr`e Bo`ijih zapovijesti". Pjesnik ukazuje na pad morala kod Bo{njaka, jer "danas vi{e nema onoga koji bi `elio da umre". Zbog toga su Sarajlije vidjele "okrutnost neba". Pjesnik poru~uje da }e pro}i "hiljade mjeseci, a iz pusto{i se ne}emo di}i". On je, jednako kao mnogi drugi, "u svojoj domovini ostao `eljan domovine". Tokom naredne, 1698. godine, Bo{njaci su uglavnom ratovali protiv Mle~ana, koji su nastojali osvojiti neke gradove u Hercegovini, kako bi sa zale|a oja~ali svoj polo`aj na Jadranu. Tako su u decembru 1697. iznenada, ali bez uspjeha napali Stolac. Nakon toga je novi bosanski namjesnik Daltaban Mustafa-pa{a pobijedio na Nevesinjskom polju ve}e odrede Mle~ana, koji poslije ovog poraza sami napusti{e dalju opsadu Po~itelja. U ljeto 1698. Mustafa-pa{a je dopremio hranu i municiju u Biha}, odakle je upao u Hrvatsku krajinu. Tom je prilikom osvojio i razorio novigradsku tvr|avu te se vratio u Bosnu sa bogatim plijenom. Usput je ponovno porazio i Mle~ane koji su poku{ali zauzeti Glamo~. Bez obzira na ove manje pohode, sve su strane ve} bile iscrpljene ovim dugogodi{njim ratom. Mirovni pregovori su, uz posredovanje Engleske, Holandije i [panjolske, vo|eni u Sremskim Karlovcima. Tu je Osmanska carevina zaklju~ila i potpisala mir sa Austrijom 26. januara, a sa Venecijom 7. II 1699. godine. Mirovni ugovori su zaklju~eni na principu uti possidetis, tako da je svaka strana zadr`ala one teritorije koje je u tom trenutku dr`ala. Osmanska carevina je tako sjeverno od Dunava zadr`ala samo Banat sa Temi{varom, dok je sve ostalo pripalo Habsbur{koj carevini. [to se Bosne ti~e, Osmanlije su izgubile prakti~no sve svoje posjede u Slavoniji, Lici, Krbavi i Dalmaciji. Sjeverne, zapadne i ju`ne granice Bosne i{le su rijekom Savom, Unom i Cetinom. Tako su ve} Karlova~kim mirom 1699. ove granice Bosne svedene na okvir koje su imale u vrijeme Berlinskog kongresa 1878. godine. Izvan tih granica u sastavu tada{njeg Bosanskog ejaleta ostali su gradovi Cetingrad, Furjan, Dre`nik, Lapac, Bori~evac i Imotski sa kotarom. Sultan je Karlova~kim mirom potvrdio slobodu vjeroispovijesti katolicima u Bosni, {to je austrijskom caru omogu}ilo da se pod vidom njihove za{tite upli}e u unutra{nje osmanske poslove. Ugovorom se jam~i i sloboda trgovine svim stranama, ~ime je Austriji i Veneciji omogu}eno da komercijalno iskori{tavaju Osmansko carstvo i ujedno preko svojih trgovaca podbadaju i uzbunjuju njegovo kr{}ansko stanovni{tvo protiv samog sultana, kao njihovog legitimnog vladara.
289

Bo{njaci u borbi za opstanak

Porazom u ratu krajem XVII st. zao{trava se ekonomska i finansijska kriza osmanske dr`ave i dovodi u pitanje funkcioniranje njenih klasi~nih institucija. Elementi te krize posebno se ispoljavaju u Bosni, koja tada postaje grani~na provincija Carstva, izlo`ena stalnim napadima Austrije sa sjevera i zapada, Mletaka iz Dalmacije i Crnogoraca sa jugoistoka. Istovremeno po~inju progoni Bo{njaka i genocid nad njima kao muslimanima. Progoni Bo{njaka, u smislu njihovog fizi~kog i kulturnog istrebljenja, po~inju ve} u toku Be~kog rata, a intenziviraju se tokom XVIII stolje}a. Ideolo{ka osnova tog genocida pripremljena je ve} tokom ranijih ratova izme|u Osmanlija, na jednoj, te ugarskohrvatskih kraljeva, odnosno Habsburgovaca i Mleta~ke republike, na drugoj strani. Upravo je tokom tih ratova nastala sintagma o Hrvatskoj kao "predzi|u kr{}anstva". To je bio jedan od ideolo{kih izvora genocida nad Bo{njacima kao muslimanima. U tim ratovima sa obje strane u~estvovao je velik broj pripadnika svih ju`noslavenskih i drugih balkanskih naroda. Tokom XVII i XVIII st. to su na osmanskoj strani bili uglavnom Bo{njaci, a na austrijskoj i mleta~koj brojni Hrvati i Srbi, kao carski grani~ari, uskoci i hajduci, te razni dobrovoljci ili "frajkori" (Frei-Korps). Tokom Kandijskog, a posebno Be~kog rata, Bosna je pretrpjela veliku ekonomsku {tetu i razaranja, a znatan dio bo{nja~kog stanovni{tva u okolnim je zemljama ve} tada potpuno istrijebljen. U svim tim ratnim stradanjima i nevoljama Bo{njacima je najte`e padala opasnost od nasilnog prevjeravanja. Tu su na udaru na prvom mjestu bili nemo}ni, odnosno `ene, djeca i starci. Na tu je opasnost posebno ukazano u jednoj sudskoj obavijesti (ilamu), upu}enoj iz Bosne sultanu krajem 1697, odmah nakon ru{ila~kog upada i pohoda Eugena Savojskog. Tu se isti~e da se Bo{njaci nisu mogli oduprijeti neprijatelju jer je u Bosni veoma opao broj vojnika, a tra`ena pomo} iz Carigrada nije pristigla. Usljed toga pale su tvr|ave Doboj i Maglaj, dok je palanka @ep~e spaljena. Odatle je neprijateljska vojska s obje strane svoga puta oplja~kala i popalila sva sela i kasabe i na kraju {eher Sarajevo. U ovom se ilamu posebno isti~e da su stanovnici Bosne "potpuno iscrpljeni" pa bi, ako im se ne pomogne, "neprijatelj ovu sirotinju potpuno pregazio,
290

bezbroj kratkovidih, zatim uglednih, po{tenih i ~estitih `ena i djece podli nevjernik bi preobratio iz najbolje vjere Muhammedove u svoju iskrivljenu vjeru". Na jednom drugom mjestu Bo{njaci isti~u da }e, ako "ne daj Bo`e, neprijatelj bilo sa koje strane navali, sve `ene bez za{tite i udovice, siro~ad i uop{te narod i sirotinja biti prega`eni od neprijatelja, a za to }e na Sudnjem danu odgovarati oni koji ne usli{aju na{e molbe i vapaje". Od Be~kog rata pa tokom cijelog XVIII st. sve se susjedne kr{}anske sile i njihovi doma}i pomaga~i bore da iskorijene i zatru Bo{njake kao muslimane. Sve se to zbivalo u vrijeme vjerske netrpeljivosti u kr{}anskoj i katoli~koj Evropi, ali stradanja Bo{njaka nastavljaju se i u vijeku na~elne vjerske tolerancije, gra|anskih i ljudskih sloboda. U tom smislu, ideolo{ki izvori genocida nad Bo{njacima u moderno doba le`e u `elji balkanskih, prije svega srpskih i crnogorskih vladaju}ih struktura da njihovim istrebljivanjem stvore svoje etni~ki ~iste teritorije, odnosno dr`ave. Cijeli je taj proces otvoren takozvanom "istragom poturica", ustvari pokoljem Bo{njaka u staroj Crnoj Gori po~etkom XVIII stolje}a. Stara Crna Gora se sastojala od svega ~etiri nahije: Katunske (Cetinje), Rije~ke, Crmni~ke i Lje{anske. Prema historijskim izvorima, krajem XVII st. u staroj Crnoj Gori je `ivjelo oko 8001.000 Bo{njaka, kojih poslije 1711/12. na tom prostoru vi{e nema. Na Bo{njake, odnosno muslimane u staroj Crnoj Gori podsje}aju 52 toponima. Postojalo je 6 d`amija, od kojih ni jedna nije sa~uvana, ali se znaju njihovi lokaliteti i nazivi. Pokolj Bo{njaka u Crnoj Gori izvr{en je za vrijeme vladike Danila [}ep~evi}a Petrovi}a. Danila su za crnogorskog vladiku izabrali plemenski glavari na svom zboru 1697. godine. On je potom hirotonisan, odnosno zavladi~en po crkvenom obredu oko 1700. od izbjeglog srpskog patrijarha Arsenija ^arnojevi}a. Od tada je polo`aj vladike crnogorskog, kao crkvenog i svjetovnog poglavara, postao nasljedan u ku}i Petrovi}aNjego{a. U historijskoj se literaturi spominju razli~ite godine u kojima je izvr{en pokolj nad Bo{njacima, od 1702. do 1708. godine. Ve}inom se smatra da je vladika Danilo na Bo`i} 1702, na samo Badnje ve~e ili pred zoru, isjekao "sve Turke" u Crnoj Gori. To se mi{ljenje zasniva na jednom zapisu, koji navodno poti~e od samog vladike Danila, u kojem on pri~a o izgonu "Turaka" upravo 1702. godine. Vladika Danilo spominje tu svoj otkup iz Podgorice, gdje je, prema tekstu zapisa, bio na godinu dana prije "istrage poturica". Sima Milutinovi} Sarajlija pri~a u svojoj Istoriji Crne Gore (Beograd 1835) da je neki Demir-pa{a poslan iz Carigrada da izvr{i inspekciju raje (da "tefti{i raju") i odmetnike dovede u red. On je me|u ostalima pozvao i vladiku Danila "na va`ni" razgovor. Vladika je tom prilikom zatvoren i "stavljen na otkup". Po
291

drugoj verziji, Ze}ani su, uz dozvolu skadarskog pa{e, pozvali vladiku na posve}enje crkve u selu Srpska. Vladika je tom prilikom u Podgorici zatvoren, a oslobodio ga je skadarski pa{a, uz otkup od 3.000 dukata. Bilo kako, vladika je ~im se na{ao na slobodi sazvao crnogorske glavare, koji su mu na Nikoljdan, vjerovatno 19. XII 1701, dali vjeru "da }e Turke izme|u sebe izagnati". Ali, `ali se vladika Danilo u svom zapisu, "Crnogorci prevari{e, na Turke ne udari{e". Crnogorci su ponovno iznevjerili dogovor uglavljen sa vladikom na \ur|evdan, vjerovatno 6. V 1702. godine. Danilo ponovno razo~arano konstatira da je dogovoreni rok do{ao i pro{ao, "a Turci ostado{e zdravo". [tavi{e, "jo{ se po~e{e", na nagovor Podgori~ana, "mno`ina tur~iti". Vladika Danilo je onda odlu~io da ucjenom i mitom poku{a ohrabriti Crnogorce "da Turke pobiju". U me|uvremenu je ~uo da se "skadarski Turci" spremaju da ga uhvate zato {to je "bunio Crnogorce". Zato je pozvao Vuka Borilovi}a i ~etvericu bra}e Martinovi}a i rekao im da "ako ne}e Turke pobiti koji su me|u njima", onda }e se on "ma}i iz Crne Gore". Kako su mu odgovorili da oni "ne smiju ulo`iti", odnosno napasti Bo{njake, to im je kao poklon, a ustvari mito, dao svoju sablju, }urak, pu{ku vezenu srebrom i deset dukata. Mada su poklone zadr`ali, odbili su da idu na Bo{njake, dok im vladika ne da svoje ljude. Vladika ka`e da su njegove ljude tra`ili zato {to su se bojali da "jedan drugoga ne izdaju". Tako su trojica vladi~inih momaka, odnosno tjelohranitelja po{li sa Borilovi}em i Martinovi}ima i oni su ustvari prvi po~eli "biti Turke". Prvi su na udaru bili Bo{njaci u Cetinjskom Polju, a zatim oni iz Crmnice i Rijeke Crnojevi}a. Oni koji nisu uspjeli ute}i u Podgoricu ili Skadar, ubijeni su ili pokr{teni. Smatra se da su potomci ovih pokr{tenih danas Matanovi}i, Ramadanovi}i, Mustapi}i i drugi. "Istraga poturica" nije prvi slu~aj u evropskoj povijesti da se pokolj i likvidacija politi~kih i vjerskih neistomi{ljenika i protivnika vr{i u no}i velikih kr{}anskih blagdana. Poznata je "sicilijanska ve~ernja" (Vespri Siciliani), kada su Sicilijanci 1282. u Palermu u no}i na uskr{nji ponedjeljak ubili na hiljade pristalica napuljskog kralja Karla I An`ujskog. U Parizu je u no}i uo~i Svetog Bartolomeja, 23/24. VIII 1572, ubijeno oko 25.000 francuskih kalvinista ili hugenota. Eti~ki i historijski gledano, "istraga poturica" je bila jedan ~in li{en svakog "~ojstva i juna{tva". Prema zapisu samog vladike Danila vidi se da se svi akteri tog doga|aja pona{aju jadno, a la`u jedni drugima ~ak i kada "daju vjeru". Bez obzira na tu historijsku realnost, pokolj i progon Bo{njaka iz Crne Gore u epskoj je tradiciji prikazan kao juna~ki i eti~ki ~in. Cijeli je doga|aj transponiran i preveden na iskrivljeni epski jezik u dramskom spjevu crnogorskog vladike P. P. Njego{a Gorski vijenac. Tu se jedan ~in
292

koji je u osnovi zlo~in uzdi`e na nivo ~asti i vite{kog morala. Od njegovog prvog objavljivanja u Be~u, po~etkom 1847, taj je epskodramski spjev postao kultnom knjigom genocidnog progona Bo{njaka samo zato {to su muslimani. Kako je opjevani pokolj nad Bo{njacima izvr{en uo~i Bo`i}a, to su srpski i crnogorski ~etnici, kad god su mogli, slijedili tu tradiciju i u Drugom svjetskom ratu svoje kolja~ke napade na Bo{njake zapo~injali na pravoslavno Badnje ve~e. Takvo stanje duha Krle`a je jednom prilikom nazvao "krugom turske magije". "Kako se fascinantan krug turske magije", pisao je Krle`a, "jo{ uvijek nije ugasio u na{im svijestima, vi{e od svega govori Njego{, ~ije parole jo{ danas ubiru pljesak sa otvorene scene, kao da se u Gorskom vijencu govori o neposredno `ivim politi~kim problemima, a ne o jednom historijskom motivu na prijelazu iz XVII u XVIII stolje}e". Bez obzira na pokolj i progon Bo{njaka, bo{nja~ki prvaci Podgorice i Spu`a su 1706. uzeli u za{titu Crnogorce pred osmanskim vlastima, koje su se spremale da ih zbog stalne hajdu~ije rasele. Zbog ovog doga|aja ima mi{ljenja da "istraga poturica" nije izvr{ena 1702, nego pod ruskim uticajem 1711, odnosno na pravoslavni Bo`i}, 7. I 1712. godine. Nakon {to je 8. VII 1709. pobijedio kod Poltave {vedskog kralja Karla XII, Petar I Veliki je procijenio da mo`e zaratiti protiv Osmanlija, kako bi u~vrstio i pro{irio svoj mostobran na Azovskom, odnosno Crnom moru. Krimski han je u novembru 1710. donio u Carigrad dokaze o ruskim prekr{ajima mira. On je ukazao na nu`nost rata protiv Rusije, koja buni raju i ugro`ava cijelu Rumeliju, odnosno sve evropske posjede Carstva. Februara 1711. u Carigradu je objavljen rat Rusiji. Ruska vlada je u ovom ratu ra~unala na pomo} Vlaha, Moldavaca, Srba i Crnogoraca, pa im je u tom smislu marta 1711. uputila posebnu povelju. Povelja je upu}ena u pojedine balkanske zemlje po trojici posebnih emisara: Mihailu Miloradovi}u, Ivanu Luka{evi}u i Ivanu Albanezu. Nadanja Petra Velikog da }e ruska vojska dobiti oru`anu pomo} Vlaha, Moldavaca i austrijskih Srba nisu se ostvarila. Pozivu su se odazvali jedino Crnogorci, me|u koje je, kao ruski izaslanik, stigao general Miloradovi}. Oni su u ljeto 1711. intenzivirali svoju hajdu~iju i ~etovanje, kao vid borbe protiv Osmanlija. Crnogorci su, zajedno sa Br|anima i susjednim hercegova~kim plemenima, napali utvr|ene gradove Nik{i}, Spu`, Podgoricu i Gacko, ali ih nisu uspjeli osvojiti. Crnogorskom hajdu~ijom i napadom na ove gradove Bo{njaci su uklju~eni u ruskoosmanski rat. Ovaj je rat poznat kao Prutski pohod, jer su se glavne operacije vodile oko rijeke Prut u Moldaviji. Bo{njaci su tako, samo dvanaest godina od okon~anja velikog be~kog rata, morali ponovno i}i na daleka rati{ta izvan granica Bosne.
293

U tom razdoblju izvr{ena je administrativnovojna reforma Bosanskog ejaleta. Gubitkom Slavonije, Like i Dalmacije, broj sand`aka je sveden na svega pet: Bosanski, Hercegova~ki, Zvorni~ki, Kli{ki i Biha}ki. Pored teritorijalne, izvr{ena je i odre|ena vojna reforma na tradicionalnoj osnovi. Tom je reformom u~vr{}ena spahijska organizacija, koja je u Bosni tokom XVIII st. zadr`ala visok stepen borbene gotovosti. Spahije su podijeljene u dvije kategorije: lokalne (yerlu kulu) i pograni~ne (serhad kulu). S obzirom na kraji{ki karakter Bosanskog ejaleta, poslije 1699. pove}ava se broj kapetanija, kao izrazito defanzivnih, odnosno odbrambenih vojnoupravnih formacija. U vremenu od 1699. do 1716. uspostavljeno je u Bosni, pored 12 postoje}ih, 16 novih kapetanija. Stalne pograni~ne posade su brojale 16.000 vojnika, a Bosna je u slu~aju rata mogla mobilizirati oko 60.000 ljudi. Uporedo sa vojnoupravnom reformom, u zemlji su podizana nova i pravljena stara utvr|enja. Posebno je utvr|ivana zapadna granica Bosne, pa je uz Unu podignut ~itav niz tvr|ava i kula. Svim tim mjerama Bosanski ejalet je znatno izmijenio svoj izgled i ure|enje, te su Bo{njaci spremno do~ekali ratove koji su im nametnuti tokom prve polovine XVIII stolje}a. Izbijanjem ruskoosmanskog rata u Bosni je izvr{ena mobilizacija pa je u Prutskom pohodu u~estvovalo 1.553 spahija Bo{njaka. Na Prutu ustvari nije ni do{lo do prave bitke. Li{ena bilo kakve podr{ke lokalnog stanovni{tva u Moldaviji, ruska armija, koju je vodio li~no Petar Veliki, na{la se jula 1711. potpuno opkoljena osmanskom vojskom, kojom je zapovijedao veliki vezir Baltad`i (Kopljanik) Mehmed. Da bi se izvukao, Petru Velikom nije preostalo ni{ta drugo nego da tra`i pregovore. Prethodno je predao Osmanlijama svoju cjelokupnu artiljeriju. Mir je zaklju~en 21. VII 1711. godine. Rusi su predali Azov i tvr|ave na Dnjestru. Time je zavr{en Prutski pohod ili rat, ali ne i za Bo{njake. Oni su i 1712. morali ratovati protiv Crnogoraca i Br|ana, koji su nastavili sa hajdu~ijom i plja~ka{kim upadima u Hercegovinu. Prema narodnom predanju, Crnogorci su 1712. u bici kod Careva Laza, u blizini Rijeke Crnojevi}a, porazili jedan manji osmanski odred koji je po{ao da ih kazni zbog stalne hajdu~ije. Kako crnogorska hajdu~ija nije prestajala, to su bosanski namjesnik Numan-pa{a ]uprili} i hercegova~ki sand`ak Be}ir-beg ^engi} krenuli krajem ljeta 1714. na Crnu Goru. U ovom je pohodu u~estvovalo oko 15.000 Bo{njaka, koji su 13. oktobra ve} stigli na Cetinje. Dok se narod u strahu skrivao po pe}inama, vladika Danilo je pobjegao u Kotor pod mleta~ku za{titu. Preostali su glavari dali pa{i ]uprili}u uvjeravanja da }e ostati mirni i pokorni sultanu. U povratku je Numan-pa{a poveo oko dvije hiljade Crnogoraca i Br|ana sa porodicama i nastanio ih na tada slabo naseljenu Glasina~ku visoravan kod Sarajeva.
294

Mleta~ko uznemiravanje nekih osmanskih brodova i davanje za{tite vladici Danilu u Carigradu je ocijenjeno kao povreda Karlova~kog mira pa je Porta 8. XII 1714. objavila rat Veneciji. Osmanlije su brzom akcijom osvojile Moreju (Peloponez), dok su borbe na bosanskodalmatinskom rati{tu vo|ene sa promjenljivom sre}om. Najve}a bitka vo|ena je augusta 1715. kod Sinja, gdje su osmanske snage, pod komandom bosanskog namjesnika Mustafa-pa{e ^eli}a, pretrpjele poraz. Od tada se u Sinju svake godine 14. augusta odr`ava "vite{ka igra", zvana "alka", kojom Sinjani slave uspomenu na ovu odbranu svog grada od Turaka. Takve pu~ke igre i ma{kare, kao sje}anje na pobjedu nad muslimanima, susre}u se u cijeloj ju`noj Evropi, od [panjolske, preko juga Italije do Dalmacije. Nigdje u muslimanskom svijetu, me|utim, ratni~kih igara s takvim povodom nema. Neuspjeh pod Sinjom nije obeshrabrio Mustafa-pa{u, koji se nakon kratkog predaha vratio na dalmatinsku granicu, gdje je poru{io skoro sve mleta~ke kule i palanke. Mle~ani, u nemogu}nosti da dalje brane svoju najja~u i najva`niju utvrdu, minirali su Gabelu u no}i 16. III 1716. i pobjegli. U poru{enu i napu{tenu Gabelu odmah je stigao biv{i deftedar Osman-pa{a Trebinjac (Resulbegovi}) sa zadatkom da je popravi, naseli i ~uva. Osmanski uspjesi u Moreji i na bosanskodalmatinskoj granici alarmirali su Austriju, koja se upla{ila za svoje posjede u Lici i Primorju. Tako se Austrija 13. IV 1716. pridru`ila Veneciji i objavila rat Porti. Brza i lahka pobjeda u Moreji dala je Osmanlijama vi{ak samopouzdanja pa su sa oko 100.000 ljudi krenuli preko Beograda u susret austrijskoj armiji, koju je predvodio Eugen Savojski. On je 5. VIII 1716. nanio kod Petrovaradina novi strahovit poraz Osmanlijama. Odmah nakon toga, Savojski je zauzeo Temi{var, odnosno Banat, a 20. augusta i Beograd. Nasuprot tome, bosanski sjeverni front du` Save i Une dr`ao se veoma postojano. Osnovna strate{ka zamisao Savojskog na tom dijelu rati{ta bila je da osvoji Zvornik i Bosanski Novi, a onda da napadne Biha}. Austrijanci su uspjeli osvojiti Gradi{ku, Dubicu i Kostajnicu, zatim Bijeljinu i, uz velike obostrane `rtve, Kozarac. Bo{njaci su, me|utim, pod ponovnim zapovjedni{tvom Numan-pa{e ]uprili}a uspjeli odbraniti Zvornik i Novi, ~ime je otpao i austrijski plan o napadu na Biha}. U me|uvremenu su Mle~ani napali osmanska pograni~na utvr|enja na vi{e mjesta pa su 1. VIII 1717. uspjeli zauzeti Imotski, {to je bio njihov najve}i uspjeh u cijelom ovom ratu. Posredovanjem Engleske i Holandije ovaj je rat okon~an mirom u Po`arevcu 21. VII 1718. Austrija je dobila Bijeljinu, sa uskim pojasom ju`no od Save, do u{}a Une. U taj pojas {irine 610 kilometara u{li su gradovi Br~ko, Bosanski Brod, Koba{, Gradi{ka, Dubica i Furjan. Dubrov~ani
295

su `ivo nastojali da se osmanskom teritorijom odvoje i za{tite od mleta~kih posjeda u Dalmaciji i Boki, pa su dobrovoljno ustupili Bosanskom ejaletu dva uzana izlaza na more. To su na sjeveru Neum i Klek, a na jugu dolina rje~ice Sutorine, koja se ulijeva u Toplanski zaljev, na ulazu u Boku Kotorsku. Taj dubrova~ki zahtjev podr`ale su i Porta i Austrija, ~ime je Venecija ne samo vojno nego i politi~ki pora`ena. Ona je odredbama Po`areva~kog mira kona~no izgubila Moreju i posljednja mala upori{ta na Kritu. Na granici prema Bosni trajno je izgubila Gabelu. Njen jedini dobitak bio je Imotski sa kotarom. Rat 171418 bio je njen posljednji rat protiv Osmanske carevine. Neuspjehom u tom ratu, koji je sama izazvala, Mleta~ka republika je prakti~no gurnuta u red drugorazrednih evropskih dr`ava. U Bosni se poslije Po`areva~kog mira radi dalje odbrane podi`u nova i obnavljaju stara utvr|enja i popaljene varo{i. Pre`ivjelo stanovni{tvo iz izgubljenih gradova uz Savu povla~i se iza nove granice u unutra{njost Bosne. Situacija je u cijelom ejaletu bila vrlo te{ka zbog ~estih epidemija i skoro stalnog ratovanja. Nije pro{lo ni punih 10 godina od Po`areva~kog mira, a Bo{njaci su morali ponovno u rat i to daleko izvan granica Bosne. Po~etkom 1727. na osmanskoperzijskoj granici ponovno je izbio jedan od brojnih me|usobnih ratova. Bosna je morala opremiti i poslati na perzijsko rati{te 5.200 spahija i drugih vojnika. Oni su aprila 1727. pod komandom hercegova~kog sand`aka Gazi Ahmed-bega Rustempa{i}a i njegovog sina kli{kog sand`aka Rustem-bega oti{li put Perzije. Godinu dana kasnije, aprila 1728, od te se vojske u Bosnu vratilo svega pet stotina bolesnih i iscrpljenih ljudi. ^etiri godine kasnije, 1731/32, u Bosni se pojavila kuga, koja je sa prekidima trajala deset godina, sa povremenim pravim pomorima. Franjeva~ki ljetopisac Nikola La{vanin navodi da je u ve}im gradovima tokom 1732. dnevno umiralo i do tri stotine osoba. U samom centru Osmanskog carstva vrijeme poslije Po`areva~kog mira mo`e se ozna~iti kao po~etak osmanskog kulturnopoliti~kog i intelektualnog bu|enja, koje }e u punom smislu procvjetati jedno stolje}e kasnije u vrijeme Tanzimata. Za sada, od po~etka tre}e decenije XVIII st. u Carigradu su na sve strane cvjetale lale. Tada{nji veliki vezir Damad Ibrahim-pa{a uveo je modu da se ba{~e oko luksuznih velika{kih ku}a i saraja masovno ukra{avaju lalama koje su posebno njegovane. Tako je to cijelo razdoblje u historiji Osmanskog carstva postalo poznato kao period lala (Lale Devri). Damad Ibrahim-pa{a nije bio reformator, ali je bez sumnje bio inovator. On je za 13 godina, 17171730, koliko je slu`io kao prvi ~inovnik Carstva i priznati vo|a perioda lala, uveo vi{e zna~ajnih kulturnopoliti~kih inovacija, ~iji }e se rezultati osjetiti ve} tokom rata protiv Rusije i Austrije
296

173639. godine. Ibrahim-pa{a je uspostavio redovne kontakte sa evropskim ambasadorima u Carigradu. Istovremeno je, da bi sebi osigurao redovne informacije o evropskim politi~kim i vojnim prilikama, uputio prve stalne osmanske ambasadore u Pariz, Be~, Moskvu i druge evropske prijestolnice. Radi odre|enih inovacija u Carstvu, Ibrahim-pa{a je dovodio pojedince iz evropskih zemalja koji su prihvatili islam i za potrebe dr`ave obavljali razne stru~ne poslove. Ovi kr{}ani, koji su u XVIII st. prihvatali islam su, za razliku od onih koji su ga svojevremeno primili kroz sistem dev{irme, prenosili i primjenjivali u Carstvu mnoge od vje{tina i ideja Zapada. Prvi u toj grupi bio je Ibrahim Muteferika, porijeklom ma|arski protestant, ~ije pravo ime nije poznato. On je 1727. osnovao i vodio u Carigradu prvu osmanskotursku {tampariju. Na vojnom planu izuzetan je zna~aj imao francuski plemi} i artiljerijski stru~njak ClaudeAlexandre de Bonneval. Kao profesionalni vojnik pridru`io se Eugenu Savojskom i s njim za ra~un Austrije ratovao protiv Francuza i pape, pa je tako u~estvovao i u bici protiv Osmanlija kod Petrovaradina, 5. VIII 1716.godine. Mlad ~ovjek, burnog temperamenta, nije dugo mogao sa Savojskim pa se 1730. sa nekoliko drugova na{ao u Sarajevu. Tu je prihvatio islam i uzeo ime Ahmed. Ubrzo je stigao u Carigrad, gdje se temeljno prihvatio modernizacije osmanske artiljerije. Dobio je generalski ~in i novo ime Humbarad`i (Bombarder) Ahmed-pa{a. Eugen Savojski je umro neposredno pred rat 1736, dok je Bonneval kao Humbarad`i Ahmed-pa{a bio njegov aktivan u~esnik. Nakon uspje{nog rata za poljsko naslije|e (173335), nova ruska carica Ana bila je spremna za rat protiv Osmanske carevine, o ~emu je imala tajni sporazum sa austrijskim carem Karlom VI. Po tom sporazumu Rusija bi uzela Krim i Azov i dijelove Moldavije i Vla{ke, a Austrija Bosnu i Albaniju do u{}a Drima. Da bi izazvala rat, Rusija je uputila ultimatum sultanu, optu`uju}i ga za navodne stalne povrede mirovnog sporazuma sa Pruta. Izazov je prihva}en pa je u Carigradu objavljen rat Rusiji, 2. V 1736. godine. To je automatski zna~ilo da }e Bo{njaci ponovno morati i}i na daleka ukrajinska rati{ta. Iz Bosne je odmah opremljeno i na crnomorska rati{ta upu}eno deset hiljada vojnika, pod zapovjedni{tvom Be}ir-pa{e ^engi}a. Oni su prvo stigli u Bender na Dnjestru, gdje su prezimili. Krajem juna 1737. nare|eno im je da idu u pomo} tvr|avi Kara Kerman, odnosno Oziji. To je danas ukrajinski grad O~akov, na Dnjeparskom limanu, isto~no od Odese. Bo{njaci su sa ostalom posadom "hrabro, strpljivo i ustrajno, dan za danom" branili tvr|avu, koju je ruska vojska bila opkolila sa sve ~etiri strane. Neprijatelj je 14. VI 1737. sa dvije strane zapalio "ku}e i saraje" u tvr|avi, a zatim je digao u
297

zrak "~etiri glavna stovari{ta municije". U strahovitoj eksploziji ve}ina Bo{njaka je izginula, zajedno sa Be}ir-pa{om, koji je svojim juna{tvom zadivio i samu neprijateljsku stranu. Malobrojni pre`ivjeli branioci, uklju~uju}i i Bo{njake, bili su zarobljeni. Ova tragi~na bitka i sudbina Bo{njaka u njoj opjevani su u narodnoj pjesmi Boj pod Ozijom, a Safvet-beg Ba{agi} je pod istim naslovom napisao dramu u stihovima. Me|u pre`ivjelima, odnosno zarobljenim, bili su Abdi-beg i Husein-beg Kor~a, ljubu{ki kapetan Ali-beg, Hasan-beg Rustempa{i}, Osman-beg Repovac, alajbezi Sulejman i Osman Osmanbegovi}, tuzlanski kapetan Dervi{-beg, Be}ir-pa{in brat Jahja-kapetan ^engi} i drugi. Jedan od pre`ivjelih bio je i Ahmed Had`inesimovi} iz Prusca, koji je o vojevanju pod Ozijom i su`anjstvu u Rusiji ostavio na turskom jeziku pisanu "hroniku doga|aja". Zarobljenici su od O~akova do ruske granice, gdje su u Prevol~anu prezimili, pje{a~ili 71 dan. Na putu su mu~eni gla|u i `e|u, tako da su mnogi podlegli i u mukama umrli. Had`inesimovi} pi{e da su te{ko}e i raznorazna mu~enja "od strane nevjernika", koja su zarobljenici pretrpjeli, "podnijeli mo`da jo{ samo Poslanikovi unuci, veliki mu~enici Hasan i Husejn na Kerbelskom polju". Su`anjstvo je proveo u Kostromu na Volgi, sjeveroisto~no od Moskve. Tu je ostao 22 mjeseca, sve do okon~anja rata i zaklju~enja mira. U povratku su daleko bolje tretirani. Tako su u Moskvi, "staroj ruskoj prijestolnici", ostali tri dana. Tu su se Rusi lijepo ponijeli prema zarobljenicima. ^ak su ih kroz grad provozali kolima da ga {to bolje razgledaju, a posebno carske dvore. U povratku su se u nekim mjestima du`e zadr`avali, a negdje samo kona~ili. U rodni Prusac, iz kojeg je krenuo 17. IX 1736, Had`inesimovi} je stigao 7. XI 1744. godine. To zna~i da je u ratu i su`anjstvu proveo skoro punih osam godina. Ra~una se da se od ukupno 7.743 Bo{njaka zarobljenih pod Ozijom u Bosnu vratilo samo 1.340. Ostali su ili pobijeni u putu, ili skapali od gladi, ili umrli po raznim tamnicama. Dok se na ruskom boji{tu ratovalo, a Bo{njaci daleko od svoje domovine ginuli i prolazili kroz pravu golgotu, Austrija je vr{ila pripreme za rat. U te pripreme spadali su i tajni pregovori sa srpskim patrijarhom Arsenijem IV [akabentom i br|anskim i albanskim glavarima da se ustankom i ~etovanjem priklju~e austrijskim trupama. Patrijarh Arsenije je, poslije tajnog sastanka sa crkvenim i plemenskim glavarima, obavijestio 8. III 1737. austrijskog zapovjednika Beograda da }e, ~im se pojavi careva vojska, oni odmah "udariti na Turke". Na drugoj strani, Austrijanci su na granicama Bosne od prolje}a 1737. vr{ili veliku koncentraciju svojih snaga. Ukupno je osnovano pet tabora vojske, kako bi se Bosna jednovremeno napala sa pet strana. Najve}i tabor nalazio se u polju kod Gradi{ke, na osam sahata hoda od Banje Luke, koja
298

je odre|ena kao prvi cilj austrijskog pohoda na Bosnu. Druga dva tabora su postavljena "preko puta" Cetingrada, Bu`ima i Stare Ostrovice kod KulenVakufa, kao najisturenijih bosanskih tvr|ava. ^etvrta austrijska formacija je zauzela polo`aje prema Zvorniku, koji se smatrao "bosanskom krajinom prema Beogradu, u ~ijoj se blizini nalazi". Najzad, pripremljena je jedna grupa ~iji je cilj bio da "presije~e puteve koji idu iz Bosne u Rumeliju i Arnautluk", kako s te strane Bosna ne bi mogla primiti nikakvu pomo}. Prema austrijskom planu ova bi se grupacija, nakon zauzimanja Ni{a, "odvojila od glavnine vojske i zauzela Novi Pazar katanac Bosne". Sa prve tri grupacije, koje su bile stacionirane u Hrvatskoj i ~iji je zadatak bio da provale u Bosnu, zapovijedao je princ Josip Friedrich Sachsen, poznatiji kao Hildburghausen. Car Karlo VI je ~vrsto vjerovao da }e ovaj saksonski vojvoda u ovoj prilici zaposjesti cijelu Bosnu, jer Austriji nije bio dovoljan uski pojas Posavine, dobijen mirom u Po`arevcu 1718. godine. Te je planove car zasnivao i na ~injenici da se Bosna nalazi u te{koj situaciji. Znatan dio njenih vojnih efektiva bio je anga`iran na ruskom rati{tu, a stanovni{tvo je prorije|eno kugom. Osim toga, zemlja je te{ko mogla ra~unati na pomo} centralnih vlasti iz Carigrada, koje su bile zauzete brojnim problemima na drugim stranama. U tim te{kim vremenima na mjestu bosanskog namjesnika zatekao se biv{i veliki vezir He}im-oglu Ali-pa{a. Ovaj vrsni vojnik, koji se proslavio odbranom Bosne, nije po ro|enju bio Bo{njak. Koliko se zna, Ali-pa{a je ro|en 4. VI 1689. u Carigradu. Njegov otac, Nuh-ef. je bio u~eni lije~nik. Jedno je vrijeme bio dvorski d`erahba{a (glavni hirurg), a u vrijeme sultana Mustafe II (16951703) he}imba{a (glavni lije~nik) Rumelije. Hammer misli da je Nuh-ef. porijeklom bio Mle~anin. Ali-pa{a je tako po svom ocu lije~niku prozvan He}im-oglu (He}imovi}). U mladosti se odmah opredijelio za vojnoupravnu karijeru. Njegovu je sposobnost u tom pogledu uo~io veliki vezir Damad Ibrahim-pa{a i imenovao ga 1719. za vojvodu Turkmena, ~ime je ujedno dobio i titulu pa{e. Tako su se uspon i karijera He}im-oglu Ali-pa{e poklopili sa periodom lala. Ali-pa{a je slu`bovao u raznim dijelovima Carstva a po~etkom 1732. imenovan je za velikog vezira. U Carigradu se tada sprijateljio sa Humbarad`i Ahmed-pa{om (Bonnevalom) koji je u to vrijeme imao veliki uticaj i uplitao se u sve poslove unutra{nje i vanjske politike. Bonneval je bio glavni Ali-pa{in savjetnik u svim pitanjima evropske politike. Kao veliki vezir Ali-pa{a ga je odlikovao ~inom pa{e sa dva tuga. Ali-pa{a je zbog nekih pitanja perzijske politike iznenada pao u nemilost, pa je 14. VII 1735. svrgnut i prognan na otok Midili (Lesbos), gdje je ostao ne{to du`e od pola godine. Vra}en je iz progonstva i 1. IV 1736. imenovan za bosanskog namjes299

nika. S obzirom na burno vrijeme u kojem je pet godina slu`io u Bosni, He}im-oglu Ali-pa{a se iskazao kao jedan od najvaljanijih i najodlu~nijih namjesnika koje je Bosna ikada imala. ^im je stigao u Bosnu, Ali-pa{a je naredio da se pristupi hitnoj opravci pograni~nih tvr|ava. Istovremeno je naredio da se odmah otkupljuje i sakuplja hrana i sprema u tvr|ave. Po manevarskim pokretima austrijskih trupa u Hrvatskoj i Slavoniji, Ali-pa{a je zaklju~io da se sprema napad na Bosnu, o ~emu je odmah izvijestio Carigrad. Odatle mu je savjetovano da se dr`i pasivno i da ni~im ne izaziva Austrijance, jer se Porta nadala da bi se rat sa Austrijom jo{ mogao izbje}i. Vijesti sa granice su i dalje bile nepovoljne pa je Ali-pa{a uputio svog izaslanika u Cernik (Pakrac) kako bi se direktno kod samog Hildburghausena obavijestio o austrijskim namjerama. Hildburghausen mu je rekao da austrijske vojne pripreme nisu uperene protiv osmanskih granica. Na insistiranje izaslanika da dobije odre|eniji odgovor, Hildburghausen mu je odbrusio da ni on ne zna pravi smisao priprema, ali da }e se to znati na Petrovdan (29. VI 1737). Hildburghausen je ustvari samo ~ekao {ta }e mu o po~etku napada javiti glavnokomanduju}i austrijskih trupa, feldmar{al grof Seckendorf. Nakon toga, Ali-pa{a je donio hrabru i sudbonosnu odluku da djeluje samostalno, bez prethodnog obavje{tavanja i ~ekanja saglasnosti Carigrada. On je u tom smislu sazvao savjet (divan) bo{nja~kih prvaka iz svih kadiluka Bosanskog ejaleta. Tako su se krajem maja 1737. okupili u Travniku na vije}anje svi "ajani, uglednici Sarajeva, iskusni grani~ari, kadije, {ejhovi, muftije i druge u~ene osobe". Ovaj je skup jednoglasno zaklju~io da se neprijatelju mora dati otpor. Ali-pa{a je u tom smislu ve} 2. VI 1737. proglasio op}u mobilizaciju, imenovao komandante svih mjesta i odredio Travni~ko polje za zborno mjesto cjelokupne vojske. Ljetopisac La{vanin je zabilje`io da je Ali-pa{a naredio da svako "ima ustati na oru`je", uklju~uju}i tu ~ak i kadije i imame. Jednom rije~ju, "tko god mo`e sablju pasati". Ako bi neko izostao, "imao se objesit" pred ku}nim vratima. Austrija je Osmanskoj carevini slu`beno objavila rat tako {to je izaslanik feldmar{ala Seckendorfa predao o tome notu ni{kom pa{i 14. VII 1737. godine. Samo osam dana kasnije, 23. jula, glavnina austrijske vojske je stigla pred Ni{. Ve} sutradan, 24. jula, u austrijski glavni stan, nedaleko od Ni{a, do{ao je patrijarh Arsenije [akabenta sa glavarima Vasojevi}a, Ku~a, Pipera, Bratono`i}a, Klimenata, Hota i Gruda. Tu su primili nare|enja da bune narod i napadaju Turke. Posada ni{ke tvr|ave predala se bez borbe 28. jula, a isti dan su srpski hajdu~ki i pobunjeni~ki odredi zaposjeli
300

Novi Pazar, koji je vojni~ka posada ve} bila napustila. Time je bila prekinuta veza Bosne sa Carigradom i op}enito drugim dijelovima Carstva. To nije obeshrabrilo Ali-pa{u, koji je potpuno sa~uvao prisebnost duha. Na Travni~ko polje, kao zborno mjesto, stalno su pristizale nove ~ete iz svih krajeva Bosne. Dolazilo je "malo i golemo, tko god mo`e oru`je nositi", tako da se skupila, kako La{vanin bilje`i, "~udna vojska, strahovita". Moral je u cijeloj vojsci bio na visokoj razini, jer su stigle vijesti da su Bo{njaci na dva kraja Bosne, kod Lje{nice na desnoj obali Drine u Zvorni~kom sand`aku i kod Stare Ostrovice, ve} nanijeli Austrijancima dva te{ka poraza. Prije upada u Bosnu, juna 1737, izdao je car Karlo VI proglas na bosansko pu~anstvo kojim poziva svo kr{}ansko stanovni{tvo da se pridru`i njegovim ~etama, a {to se Bo{njaka ("Turaka") ti~e, jam~i im se li~na i imovinska sigurnost, ukoliko ostanu mirni i dobrovoljno se predaju. Svojinom i imovinom mogu u tom slu~aju slobodno raspolagati i oti}i kuda `ele. Oni koji bi radi imetka ostali moraju se pokrstiti, jer im pod njegovom vla{}u zakon njihove vjere ne mo`e imati mjesta ("zakon vire svoje mesta imati nemo`e"). Ova prijetnja egzistencijalnog i duhovnog uni{tenja Bo{njaka jo{ je vi{e podigla njihov moral. Navedeni je proglas {tampan u 400 primjeraka, latinicom i }irilicom, na lo{em "slavjanskom" jeziku. Proglas je do{ao u Ali-pa{ine ruke pa je i vojska okupljena na Travni~kom polju znala za njegov vjerski isklju~iv i prijete}i sadr`aj. Hildburghausen je po~eo opsadu Banje Luke 24. VII 1737. godine. Opkoljeni grad se hrabro dr`ao i odbijao sve pozive na predaju. Ali-pa{a je sa glavninom svoje vojske stigao 2. augusta na oko pola dana hoda od Banje Luke. Tu je izvr{en raspored trupa za odlu~uju}i boj. Desno krilo je dr`ao Mehmed-beg Fidahi} sa kraji{kim kapetanima. Lijevo su bili bosanski alajbezi sa zaimima i timarlijama, njihovom bra}om i sinovima. Centrom je neposredno zapovijedao He}im-oglu Ali-pa{a sa janji~arima i jednim brojem odreda mobiliziranih {irom Bosne. Odlu~uju}a bitka po~ela je oko podne 4. VIII 1737. godine. U pet frontalnih juri{a Bo{njaci su do ve~eri istoga dana potpuno razbili austrijske ~ete i natjerali ih u pani~an bijeg preko Vrbasa, u kojem su se mnogi carski vojnici utopili. Iste no}i Hildburghausen je sa svojim {tabom napustio bojno polje i 13. augusta se kona~no sa preostalom svojom vojskom povukao preko Save. Ovaj veliki boj i bo{nja~ka pobjeda pod Banjom Lukom imali su za Bo{njake zna~aj presudnog otad`binskog ili domovinskog rata. S obzirom na proglas cara Karla VI, Bo{njaci kao muslimani ne bi mogli opstati u vlastitoj zemlji. Stari Bo{njaci, savremenici boja pod Banjom Lukom, bili su potpuno svjesni njegovog zna~aja. Postoji vi{e pjesama posve}enih tom
301

boju, od kojih je najpoznatija ona koju je "zabilje`io i popunio" Mehmed-beg Kapetanovi} Ljubu{ak. On je tu pjesmu objavio 1888, kako bi obilje`io stopedesetgodi{njicu ove, mo`da najpresudnije bitke u historiji Bosne i Bo{njaka. Tema boja pod Banjom Lukom je zauzela zna~ajno mjesto i u savremenoj knji`evnosti Bosne, naj~e{}e u vidu hronograma u slavu He}im-oglu Ali-pa{e. Me|u ostalim, knji`evno je izuzetno vrijedna pjesma koju je 1738. spjevao u Ali-pa{inu slavu sarajevski kadija i pjesnik Mustafa-ef. Muhlisija. Knji`evnost o banjalu~kom boju, kao op}enito cjelokupna bo{nja~ka literatura, kako na bosanskom tako i na orijentalnim jezicima, izra`ava svijest njenih stvaralaca o svom bo{nja~komuslimanskom identitetu. Taj je identitet jasno odre|en i ome|en, na jednoj strani rodnim bosanskim tlom, a na drugoj dubokom svije{}u o pripadnosti islamu. Ta svijest je koliko duhovna toliko i sociolo{ka kategorija i ona je kao takva jasno prisutna u cjelokupnom bo{nja~kom knji`evnom stvarala{tvu. Me|u mnogim drugim, He}im-oglu Ali-pa{a utjelovljuje i izra`ava tu svijest. Mada po ro|enju nije bio Bo{njak, He}im-oglu Ali-pa{a svojim zaslugama za Bosnu spada u red najistaknutijih bo{nja~kih povijesnih li~nosti. Ali-pa{a je ve} 8. VIII 1737, samo ~etiri dana poslije banjalu~ke bitke, pohitao preko Travnika u Sarajevo da organizira osloba|anje Novog Pazara, kako bi Bosnu povezao sa unutra{njo{}u Carstva. Po njegovom nare|enju hercegova~ki muteselim Murat-beg ^engi} je ve} 24. VIII 1737. oslobodio Novi Pazar, prisiliv{i Austrijance, pod komandom pukovnika Lentulusa, te srpske odrede, pod zapovjedni{tvom Stani{e Markovi}a i starovla{kog kneza Atanasija Ra{kovi}a, da se povuku prema ^a~ku. Istog je dana pred Novi Pazar stigao patrijarh Arsenije [akabenta sa 3.000 Br|ana i Albanaca da se pridru`i Austrijancima. Na vijest da su Bo{njaci ve} u gradu, patrijarhov odred se raspao, a on je sam sa pratnjom pobjegao za Austrijancima. Osloba|anjem Novog Pazara je za nepun mjesec dana ponovno uspostavljena veza Bosne sa Carigradom. U me|uvremenu je rumelijski beglerbeg Ahmed-pa{a ]uprili} pripremio veliku kontraofanzivu, pa je 16. IX 1737, sa vojskom od oko 80.000 ljudi, bez borbe povratio Ni{. He}im-oglu Ali-pa{a je istovremeno krstario po zapadnoj Srbiji, gdje je 12. oktobra sa svojim Bo{njacima potukao kod Valjeva vrlo jake austrijske snage. Tako je okon~ana ratna kampanja 1737. potpunom pobjedom osmanskog oru`ja, ~emu su Bo{njaci ustvari dali odlu~uju}i doprinos. Bo{njacima je na pobjedama ~estitao li~no sultan Mahmud I svojim ru~nim pismom upu}enim Ali-pa{i. Sultan se ujedno zahvalio svim zapovjednicima i vojnicima na svemu {to su u~inili na odbrani Carevine. Ali-pa{i
302

je na dar poslao sablju i ogrta~. Uz to je prilo`io 35.000 ak~i, kao pomo} o{te}enim, kako bi se barem donekle ubla`ile finansijske i ekonomske nevolje Bosne i Bo{njaka. Nevolje Bosne i Bo{njaka su, uprkos sjajnih vojnih pobjeda, bile izuzetno te{ke. Prije svega, gubici u ljudstvu su usljed ratova i kuge bili ogromni, dok su rezerve hrane bile pri kraju, pa je zemlji prijetila glad. Odatle je postojao opravdan strah {ta }e se dogoditi ako Austrija sljede}e, 1738, ponovno frontalno napadne Bosnu. U tom su smislu Bo{njaci krajem novembra 1737. uputili jedan mahzar sultanu, u kojem ga podsje}aju koliko je sve Bo{njaka stradalo prilikom vojne na Perziju i pod Ozijom, te na ~injenicu da je prije pet godina od kuge "oti{lo pod zemlju" oko "dvadeset hiljada junaka". Odatle je u zemlji suvi{e malo onih koji su jo{ kadri nositi oru`je, a i ono {to je ostalo "gola je sirotinja". Zemlja Bosna je i ina~e "planinska i neplodna", a posljednjih ~etiripet godina "ljetina donosi samo sjeme". Ove je godine "upravo u vrijeme `etve, navalio dindu{manin", pa usljed borbi s njim nikome nije "na um padalo" da sre|uje ljetinu, koja je tako "jo{ na zemlji propala". Tako se u Bosni "ni po kakvu cijenu ne mo`e na}i zahire (hrane)", pa je "zemljom zavladala glad i oskudica". Zato se sultan moli da iz Rumelijskog ejaleta podari "toliko zahire" koliko je potrebno za {estomjese~nu prehranu 30.000 vojnika. Bez toga Bosna ni na kakav na~in ne}e biti u stanju da se odupre dindu{maninu niti da ~uva carske gradove. Sre}om, cijela je 1738. protekla samo u uobi~ajenim ~arkanjima sa austrijskim grani~arima uz Unu i Savu. Na drugoj strani, He}im-oglu Ali-pa{a je `elio da za svaki slu~aj ve} na po~etku godine povrati U`ice, koje je u jesen 1737. ostalo u austrijskim rukama. On sam je ve} u februaru 1738. sa oko deset hiljada ljudi zauzeo polo`aj kod Vi{egrada da bi sprije~io eventualni poku{aj neprijatelja da pre|e Drinu. Odatle je poslao Ibrahim-pa{u Ali-pa{i}a i Mehmed-bega Fidahi}a, sa oko osam hiljada ljudi, da osvoje i oslobode U`ice. Oni su usput prvo zauzeli palanke ^a~ak i Po`egu. Austrijska posada u U`icu je nakon toga, 24. III 1738, predala grad, uz pravo slobodnog izlaska, te je preko Rudnika oti{la prema Beogradu. Na glavnom frontu oko Beograda ve} su, uz posredovanje Francuske, vo|eni poluzvani~ni pregovori o miru. Pregovori su zapinjali uglavnom oko nastojanja Austrije da zadr`i Beograd, sa ne{to teritorije ju`no od Save i Dunava. Razvoj doga|aja primorao je Austriju da ovdje popusti jer je 23. VII 1739. do{lo do odlu~uju}e bitke kod Hisard`ika (Grocke), nedaleko od Beograda. U brojnoj osmanskoj vojsci, koju je predvodio veliki vezir Ivez Had`i Muhamed-pa{a, nalazilo se kao prethodnica i 12.000 Bo{njaka, pod komandom He}im-oglu Ali-pa{e. Austrijskom pje{adijom zapovijedao je Hildburghausen pa su se tako on i Ali-pa{a po drugi put na{li izravno
303

su~eljeni. Tokom bitke, koja je trajala 12 sati, Austrijanci su pretrpjeli te`ak poraz. Me|u oko 6.000 poginulih bilo je ~ak deset generala i 346 vi{ih oficira. Sutradan poslije bitke austrijska vojska se povukla na sjevernu, lijevu obalu Dunava. Veliki vezir je tako|er pre{ao Dunav pa je 30. jula do{lo do nove bitke kod Pan~eva, u kojoj su Austrijanci ponovno pora`eni. Time su osmanske snage potpuno opkolile Beograd, jer je u me|uvremenu He}im-oglu Ali-pa{a izgradio pontonski most na Savi i sa svojim se Bo{njacima utaborio na Adi Ciganliji (^ingane adasi). U toj situaciji u Beogradu je, uz francusko posredovanje, sklopljen mir 1. IX 1739. godine. Austrija je, me|u ostalim, izgubila sve posjede koje je prethodnim Po`areva~kim mirom stekla u Bosni, osim Donjeg Furjana na hrvatskoj granici. Ovim novim ugovorom u Beogradu granica izme|u Habsbur{kog i Osmanskog carstva stabilizirala se za narednih 150 godina na Savi i Dunavu. Time je sjeverna granica Bosne kona~no povu~ena i utvr|ena du` rijeke Save. Granica na Savi i Dunavu imala je kako politi~ki tako i civilizacijski karakter. [to se Bo{njaka ti~e, vrijeme rata 17371739. bilo je dramati~no koliko i slavno. Oni su tada kona~no odbranili svoj polo`aj na datom geopoliti~kom prostoru. Kasnije generacije Bo{njaka bile su ponosne na djelo svojih predaka. To upe~atljivo izra`ava jedna narodna pjesma ~iji stihovi povezuju dvije odlu~uju}e bitke u tom ratu, onu kod Banje Luke 1737. i drugu kod Beograda 1739: "Sabljo moja, roditelja moga, / mnogo si mi po~inila jada, / mnogo jada oko Beograda, / mnogo muke oko Banja Luke!" Nakon Austrije i Rusija je bila prisiljena okon~ati rat sa Osmanlijama, bez ikakvih teritorijalnih dobitaka na Crnom moru. Rusija je ponovno izgubila Azov, a njena se roba kroz Crno more mogla prevoziti isklju~ivo osmanskim brodovima. Naprijed pomenuti Ahmed Had`inesimovi} je iz iskustva svog robovanja u Rusiji i dugog putovanja zaklju~io da Azov (turski Azak) "za osmansku dinastiju ne predstavlja ni jednu ak~u koristi. Naprotiv, to mjesto nju stoji po hiljadu kesa godi{nje."

304

Stale{ki nemiri i selja~ke bune

Osmanska pobjeda u ratu 17361739. oja~ala je polo`aj pristalica tradicionalnih reformi u Carstvu. Na unutra{njem planu tro{kovi trogodi{njeg rata su doveli do pove}anog oporezivanja, {to je bio uvod u mnoge selja~ke bune i stale{ke nemire. Osim toga, rat je kona~no u~vrstio politi~ki zna~aj lokalnih prvaka, kao ajana ili derebegova (derebey gospodar doline, `upe). Ni jedna od ove dvije pojave nije mimoi{la Bosnu. Desetak godina po okon~anju rata do{lo je do velikih stale{kih nemira i selja~kih buna, a ajani i e{rafi (odli~nici, prvaci) su se nametnuli kao politi~ki partneri nosiocima centralne vlasti u Bosni. Od kada je uo~i rata He}im-oglu Ali-pa{a odr`ao krajem maja 1737. u Travniku savjetovanje sa bosanskim prvacima i odli~nicima, uobi~ajilo se da se takvo "ajansko vije}e" redovno sastaje. Vije}e se sastajalo svake godine u pravilu 4. {evvala, {to zna~i prvog dana poslije Ramazana, odnosno Ramazanskog bajrama. Tu su kapetani, kao ajani i drugi uglednici vije}ali o raznim poslovima i pitanjima od zna~aja za Ejalet. Vije}em je predsjedavao bosanski vezir sa ejaletskim defterdarom ({efom finansija). Vezir je po ukazanoj potrebi mogao sazvati ajane i u vanredno zasjedanje. Ova praksa se odr`ala sve do ukidanja ajanluka i kapetanija u Bosni 1835. godine. Bosanski sand`ak, odnosno kasniji Bosanski ejalet ili pa{aluk imali su jo{ od svog nastanka karakter krajine (serhata). Bosna i Bo{njaci su u tom smislu imali posebno mjesto u Carstvu. Skoro svi odrasli Bo{njaci mu{karci, bez obzira na stale{ku pripadnost, bili su na razne na~ine anga`irani u vojnoj slu`bi. Prije Be~kog rata, kako svjedo~i Evlija ^elebi, najve}i broj grani~ara i pripadnika tvr|avskih posada po Ugarskoj, Slavoniji, Lici i Dalmaciji dolazio je iz Bosne. On bilje`i da se "~ak svi ratnici na krajini ejaleta Budima, Egre, Kanji`e i Bosne u svih sedam stotina i {ezdeset pograni~nih tvr|ava regrutuju iz serhata Bosne. Oni danno} vode bojeve, ~arkanja, ratove i bitke s neprijateljima na sve strane". Nakon Be~kog rata taj kraji{ki karakter Bosne i vojni~ke du`nosti koje su iz njega proizlazile za Bo{njake samo su dobili novi presudan zamah i zna~aj. Iz Ugarske, Slavonije, Like i Dalmacije jo{ se moglo odstupiti, ali iz Bosne za Bo{njake vi{e odstupanja nije moglo biti.
305

Uz skoro stalna ratovanja, bojeve i ~arkanja Bo{njaci su redovno obavljali i izvr{avali svoje egzistencijalne i stale{ke poslove, du`nosti i obaveze. Prema Evliji ^elebiji bo{nja~ko stanovni{tvo je u stale{kom i profesionalnom pogledu bilo veoma slojevito. Tako on, govore}i o zanimanjima stanovni{tva Sarajeva, ka`e da "jedan dio naroda slu`i kao grani~arski ratnici, drugi su dr`avni slu`benici, a tre}i obrtnici i mjenja~i novca (sarraf)". Uz to se "jedan dio stanovni{tva bavi trgovinom", dok neki "slu`e kao sejmeni (sekban) pa{a i aga, te pobiru dr`avne dohotke (mali miri)". Sli~nu strukturu stanovni{tva ^elebi je zabilje`io i u Banjoj Luci, gdje jedan dio stanovni{tva ~ine trgovci koji "dolaze i odlaze" ~ak u Beograd, Skoplje i Solun. Drugi su opet "gazije i borci za vjeru", dok poseban stale` ~ine "slu`benici ~asnog {erijata", {to zna~i kadije i muftije. Neki su ba{~ovani, "jedni su ulema, a drugi stale` su privrednici i zanatlije". U ovom kitnjastom, ali ta~nom opisu bo{nja~ke stale{ke ili klasne strukture nedostaje ustvari njena najzna~ajnija i najbrojnija komponenta, a to je selja{tvo. Kada je o selja{tvu rije~, onda su sve do prve polovine XIX st. muslimani seljaci u Bosni bili brojniji od seljaka kr{}ana. Ni jedno dru{tvo, pa ni bo{nja~ko, nije moglo niti mo`e postojati i opstati ukoliko se jedan ve}i ili manji broj ljudi ne bavi poljoprivrednom proizvodnjom u svim njenim vidovima. Ta je proizvodnja ustvari uvijek bila osnova svih ostalih privrednih djelatnosti. U tom smislu selja{tvo je u Bosni, kao i drugdje, bilo osnovni izvor cjelokupne dru{tvene akumulacije. Seljaci su ~inili osnovnu radnu masu stanovni{tva, ali su istovremeno bili i osnovni izvor iz kojeg su se najrazli~itijim i vrlo slo`enim putevima regrutirali svi ostali dru{tveni slojevi i stale`i. Tako su pojedini seljaci isticanjem u ratu prelazili u neku od vojni~kih slu`bi. Gradska privreda bi se te{ko mogla popunjavati i obnavljati bez radne snage koja je dolazila sa sela. Pojedini seljaci su u gradovima obi~no po~injali kao sluge, pa su popunjavali esnafe, a oni najokretniji su vremenom ulazili i u trgovinu. U Bosni je u svakom slu~aju postojao zna~ajan stepen vertikalne dru{tvene mobilnosti. Od zavr{etka rata 17371739. punih pet decenija nije se na granicama Bosne pojavila neprijateljska vojska. U tih pola stolje}a do{lo je do zna~ajnih pomjeranja u bo{nja~koj dru{tvenoj strukturi, koja su u krajnjoj liniji rezultirala odre|enim nemirima i selja~kim bunama. U zemlji koja je usljed dugotrajnih ratova ekonomski i finansijski bila veoma iscrpljena ve}ina stanovni{tva je bila uznemirena i zapla{ena. Alajbezi i pojedini bosanski namjesnici ~ine razne zloupotrebe u vezi sa zemljom kao osnovnim izvorom bogatstva i prihoda. Oni su upisivali timare i zijamete na ljude kojih uop}e nema ili su ih dodjeljivali onima koji na to nisu imali pravo. Time se smanjivao broj spahija i izazivalo nezadovoljstvo onih kojima
306

su ti posjedi zakonski pripadali. Ajani, odnosno kapetani i pojedine spahije se uklju~uju u proces ~iflu~enja i tako zahvatanjem rajinske zemlje postaju srednji i krupni feudalni zemljoposjednici. Tako su samo ~etiri kapetanske porodice, koje se javljaju tek poslije Be~kog rata: Kulenovi}i, D`ini}i, Ceri}i i Grada{~evi}i, do kraja XVIII st. ve} u{le u red najkrupnijih bosanskih zemljoposjednika. U svim tim socijalnoekonomskim previranjima Bo{njaci seljaci su ve}inom uspjeli odr`ati status slobodnih seljaka, {to je bilo uslovljeno njihovom obavezom da u~estvuju u odbrani granica Bosne, odnosno Carstva. Od po~etka XVIII st. cjelokupno je bo{nja~ko stanovni{tvo u ve}ini kadiluka u Bosni posebnim oprosnim poveljama (muafnamama) bilo oslobo|eno op}edr`avnih nameta. Budu}i da su imali vojnu obavezu, seljaci i ostali radni slojevi bo{nja~kog stanovni{tva nisu pla}ali op}edr`avne poreze, ali su se zato odnekud morala osigurati sredstva za pla}anje provincijskih ~inovnika, izgradnju, opravku i odr`avanje tvr|ava i redovnu isplatu vojni~kih prinadle`nosti. Centralna je vlast bila prisiljena da sve to jednostavno prebaci na podanike u samim provincijama, bez obzira na to da li je njihovo stanovni{tvo bilo oslobo|eno (muaf ) ili nije (gayri muaf ) od pla}anja dr`avnih nameta. Tako je ve} krajem druge decenije XVIII st. u Bosni ustanovljen porez zvani imdadi hazarije ili taksit, koji je ubiran u korist upravnika sand`aka i bosanskog namjesnika. Taksit je ubiran u novcu od svih posjednika zemlje (~ifluka). Ubiran je u dva godi{nja obroka, ljetni i zimski, i slu`io je za izdr`avanje vezirovog dvora. Taksit je razrezivao kadija, a ubirali su ga ajani, odnosno kapetani kao novi nosioci lokalne vlasti, obi~no u saradnji sa raznim ni`im slu`benicima, kao {to su muba{iri (komesari), ~ohadari i drugi. Ajani i njihovi slu`benici su vrlo rano uz taksit po~eli nezakonito ubirati razne doprinose u svoju korist. Tako se kupila posebna nagrada za muba{ire, zatim neka vratarina (hard`i bab), tro{kovi za menzilhane (po{tanske postaje) i kona~i{ta i sl. Pri tome su vr{ene razne zloupotrebe. Tako su ajani i njihovi slu`benici mije{ali stavke u poreskim knjigama (defterima), unosili u spiskove dvostruki iznos taksita i umjesto dva obroka godi{nje ubirali ga pod razli~itim izgovorima i po nekoliko puta tokom godine. Kako je taksit ubiran za izdr`avanje vezirovog konaka, to je bilo slu~ajeva da se od pojedinih kadiluka tra`ilo da unaprijed po{alju u konak odre|ene `ivotne namirnice na ime budu}eg taksita. Sve je to dovelo do velikog nezadovoljstva u zemlji, osobito me|u selja{tvom. Da bi sprije~ila pojavu otvorenih nemira i buna, centralna vlada je u prolje}e 1745. po drugi put uputila u Bosnu za namjesnika He}im-oglu
307

Ali-pa{u, ra~unaju}i da }e on svojim ugledom smiriti stanje u zemlji i omogu}iti normalno funkcioniranje poreskog i upravnog sistema. Radi velikih potreba centralne dr`avne blagajne He}im-oglu Ali-pa{a je odmah utrostru~io poreze na sve seljake. On je istovremeno veoma zao{trio poresku politiku prema bogatijim slojevima dru{tva, ajanima i drugim prvacima i uglednicima. Neke od njih koji su se otvoreno usprotivili visokim porezima koji su im nametnuti, Ali-pa{a je dao zatvoriti. Razne deputacije koje su ispred naroda dolazile da se `ale na visoke poreze, Ali-pa{a je uzalud nastojao uvjeriti da to nije nikakva njegova samovolja i nepravda nego jedna te{ka dr`avna potreba. Kako Ali-pa{a nije nikako popu{tao, to su se Prozorski i neki drugi kadiluci u Hercegovini otvoreno pobunili. U neredima koji su nastali pri poku{aju da se raspisani porez prisilno ubere poginulo je vi{e osoba, me|u kojima i brat hercegova~kog muteselima. Ovakvim postupkom Ali-pa{a se veoma zamjerio svojim Bo{njacima, pa je poslije samo {est mjeseci, 8. X 1745, povu~en iz Bosne i premje{ten u Siriju. Njegov nasljednik na polo`aju bosanskog namjesnika, Bostand`i Sulejman-pa{a, nije imao drugog izbora nego da nastavi sa istim poreskim pritiskom. Takva politika je, me|u ostalim, bila posljedica ~injenice da je u Bosni od kraja XVII st. stalno opadao broj stanovni{tva, pa je to samo po sebi vodilo velikom pove}anju finansijskih tereta za preostalo stanovni{tvo, koje je uz to naglo siroma{ilo. Tom siroma{nom stanovni{tvu, uz sav pove}ani poreski pritisak, nametnut je jo{ i kuluk radi opravke postoje}ih i izgradnje novih tvr|ava i gradova. Tako je u Bosni u petoj deceniji XVIII st. do{lo do otvorenog i masovnog tla~enja sirotinje od vezira kao predstavnika centralne vlasti. Takva situacija je pru`ila priliku janji~arskim vo|ama, u narodu zvanim ba{ama, da se aktivno umije{aju u politi~ki `ivot zemlje, u koji su kapetani kao ~lanovi ajanskog vije}a ve} bili uklju~eni. Pod izgovorom da {tite narod od nasilja pa{a (vezira), ba{e i ba{eskije (islu`eni janji~ari, veterani) su se po~eli skupa sa ajanima "mije{ati u vilajetske stvari i poslove". Sve je po~elo u Sarajevu, kao sredi{tu politi~kog `ivota u zemlji. Prema Mula Mustafi Ba{eskiji, "svi su se stanovnici {ehera, iz samilosti prema sirotinji suprotstavili pa{ama". Po~eli su se "odr`avati sastanci", dok je narod isticao "ajane i ba{eskije i po~eo da ih hvali". Ubrzo je do{lo do preokreta, jer su "ovladali jaramazi" (neobuzdani ljudi, nevaljalci), tako da je do{lo do nereda i anarhije. Jaramazi su uzeli "toliko maha da nisu imali nimalo straha ni bojazni od starje{ina". Oni su stalno "zametali kavgu me|u mirnim stanovni{tvom" pa je samo tokom 1747. u gradu ubijeno 98 ljudi. Me|u ubijenim je bilo "vrlo malo ljudi od rza i obraza", nego su jaramazi jedni druge iz osvete ili "bez razloga ubijali".
308

Neredi i nemiri su se iz Sarajeva ubrzo prenijeli u unutra{njost Bosne, tako {to su ba{e i ba{eskije, da bi tobo`e sprije~ili muba{irima pristup narodu, po~eli po cijelom Ejaletu, pa i po selima upisivati u janji~are "i malo i veliko". Me|u janji~are su upisali i neke serhatlije (kraji{nike), pa ~ak i kapetane. Izmislili su i redom po~eli napla}ivati nekakvu "ak~u na ki{nu kabanicu" (yagmurluk akce), pa su tako narodu oteli silan novac. Ba{e su koristile i razne druge prilike, kao {to su suneti, gozbe, teferi~i i bajramski blagdani, da sakupljaju i pod vidom darivanja ustvari otimaju novac. Izme|u kapetana koji su se upisali u janji~are i onih koji su to odbili do{lo je do sukoba, pa su jedni drugim po~eli otimati vojnike i oduzimati ~ifluke po selima. Zemlja je u{la u stanje anarhije u kojem nisu po{tovani ni vezir ni njegovi slu`benici, ni drugi, kao {to su ulema i kadije. Redovna vlast jednostavno nije mogla funkcionirati. U takvoj situaciji centralna vlada je odlu~ila da u Bosnu za namjesnika po tre}i put po{alje energi~nog He}im-oglu Ali-pa{u, koji je na putu za Travnik stigao u Sarajevo 13. IV 1747. godine. Istovremeno je stigao i carski kapid`iba{a da li~no razre`e poreze u Bosni, ali su ga Sarajlije protjerale. U septembru iste godine Ali-pa{a je pozvao sebi u Travnik sarajevskog kadiju Abdulah-ef. i neke age i bajraktare. Zavarani time {to Ali-pa{a nekoliko mjeseci ni~im nije reagirao na nerede u Sarajevu, oni se odazva{e pozivu. Tom je prilikom Ali-pa{a dao pogubiti dvojicu bajraktara, a kadiju Abdulah-ef. je zatvorio u Vranduk. Ali-pa{a je istovremeno smaknuo i novskog kapetana D`afer-bega Ceri}a. Poslije ovih strogih mjera u zemlji je nastalo izvjesno zati{je, ali je ve} po~etkom 1748. izbila buna u Mostaru zbog nekih zaostalih vojni~kih plata. Tom je prilikom ubijen vezirov izaslanik i vi{e drugih ljudi. Ba{e su prona{le neki navodni carski ferman pa su Ali-pa{ine postupke proglasili nezakonitim. Kako su se neredi nastavili i prenijeli u jugozapadnu Bosnu, to je Ali-pa{a u podru~ja Duvna, Livna i Glamo~a poslao svog deliba{u sa sedamdeset konjanika, koji su pobili vo|e nezadovoljnika, a janji~arske ba{e rastjerali. He}im-oglu Ali-pa{a je time do{ao u sukob sa ve}inom ajana i drugih svojih najvjernijih saradnika s kojima je svojevremeno odbranio granice Bosne i pobijedio austrijsku silu. Zbog njihovih pritu`bi Carigradu, He}imoglu Ali-pa{a je 31. III 1748. kona~no premje{ten iz Bosne u Trikalu u Tesaliji. Odlaskom He}im-oglu Ali-pa{e buna u Bosni je po~ela dobijati izvjesne organizirane oblike. U Sarajevu je inicirano osnivanje odreda selja~kogradske milicije, kako bi se pokazalo da je vanredno oporezivanje u korist vezira i za vojne svrhe nepotrebno, jer je odbrana granica Bosne i za{tita unutra{njeg poretka u Carstvu du`nost svih Bo{njaka kao muslimana. U
309

tom su smislu ba{eskije po~ele sa svojim ljudima dr`ati stra`u po mahalama i odr`avati red u ~ar{iji. Pored Sarajeva, za~eci ove doma}e vojnopolicijske organizacije su se javili i u vi{e drugih gradova i sela. Osnivanju ove nove bo{nja~komuslimanske vojske najvi{e su se usprotivili tada{nji kapetani, posebno oni u Krajini, vide}i u tome opasnost za svoje politi~ke i socijalnoekonomske pozicije i interese. U me|uvremenu su neredi u Bosni po~eli sve vi{e prerastati u pravu bunu seljaka Bo{njaka. Pored jugozapadne Bosne, Mostara i Sarajeva, glavna `ari{ta bune bila su u selima na {irem podru~ju Tuzle i oko Te{nja. Seljaci Tuzlanskog kadiluka su zbog kuluka podigli bunu ve} 1747. godine. U to je doba fermanom nare|eno da se u Tuzli poru{i palanka i sagradi grad. Istim je fermanom raspisano koliko koje selo ima dovu}i kamena i druge gra|e. Kako su se te obaveze sa izgradnjom grada stalno pove}avale, to su seljaci podigli bunu u kojoj su u~estvovali samo Bo{njaci. Na bunu ih je najvi{e podsticao sam tuzlanski kapetan, skupa sa nekim imamima. Seljaci su tokom bune, koja je du`e trajala, po~inili znatne {tete, kako samoj Tuzli tako i onima koji nisu uz njih pristajali. Iz sli~nih razloga do{lo je do bune i u selima oko Te{nja. Glavni podstreka~ i vo|a te bune bio je biv{i sarajevski kadija Abdurahman Muharemija, koga je tada{nji bosanski namjesnik Sejjidi Abdulah-pa{a li~no izazvao time {to je naredio da mu se zapali ku}a prilikom nereda u Sarajevu 1750. godine. Pored seljaka, prete`no zemljoradnika, u buni su ponegdje u~estvovale i sitne spahije, seoski d`ematski imami i oni slojevi gradskog stanovni{tva koji su posjedovali ~ifluke. Na Bosni su se svaki ~as mijenjali namjesnici, kojima je centralna vlada stavljala u zadatak da ugu{e bunu i stanu ukraj anarhiji. U tome je kona~no uspio Mehmed-pa{a Kukavica, ro|eni Bo{njak, koji je prvo imenovan za specijalnog komesara (muba{ira) sa zadatkom da u Bosni zavede red. Prvi rezultati koje je u tome postigao preporu~ili su ga za polo`aj bosanskog vezira, na koji je postavljen krajem 1752. godine. Po{to je u me|uvremenu u~inio kraj mnogim nemirima, Mehmed-pa{a je sredinom septembra 1753. li~no do{ao u Te{anj, u ~ijoj je {iroj okolini buna bila jo{ naj`e{}a. Tom prilikom Te{njaci su mu me|usobno zajam~ili da se odri~u vo|e pobunjenika Abdurahmana Muharemije, te da }e ga progoniti. Muharemija je zaista uskoro stradao tokom jedne bitke kod Zvornika, gdje su ga mu~ki ubili neki potpla}eni pripadnici njegove pratnje. Njegovim ubistvom Mehmed-pa{a Kukavica je uklonio jednog od za~etnika bune i njenog najsposobnijeg i najdosljednijeg vo|u. Mehmed-pa{a Kukavica je u gu{enju selja~ke bune imao odlu~nu i sna`nu pomo} sarajevskih ba310

{eskija, koji su u me|uvremenu potpuno pre{li na stranu pa{a i ove pomagali "u svakom pogledu". Nakon {to je krajem 1753. likvidirao Muharemiju i porazio njegove najvjernije pristalice, pa{a Kukavica je uspio iskorijeniti i ostala `ari{ta bosanske bune. On se pri tome vrlo vje{to slu`io lukavstvom, prijetnjama i stvaranjem razdora me|u vo|ama bune. Tamo gdje to nije bilo dovoljno, pribjegavao je najgrubljoj sili tako {to je nemilosrdno progonio pobunjenike, ubijao njihove vo|e i saradnike, a pristalice zatvarao, uni{tavao im imetak i palio ku}e. Istovremeno sa gu{enjem bune, Mehmed-pa{a je sve koji su kao posjednici zemlje (~ifluka) bili obavezni na pla}anje poreza prisilio da ponovno po~nu davati taksit i to sa svim zaostalim obrocima. Mehmed-pa{a se svuda do kraja nemilosrdno obra~unavao sa janji~arskim ba{ama. Ostale su jedino jo{ sarajevske ba{e i ba{eskije koji su, dodu{e, pre{li na stranu legitimnih vlasti, ali ~ije je djelovanje u gradu stalno unosilo nemir, posebno li~nu i imovinsku nesigurnost. Takva je situacija vremenom po~ela sve vi{e uznemiravati bogatije slojeve, posebno trgovce. Sarajevski poslovni svijet, u prvom redu trgovci, jednostavno vi{e nije mogao podnositi nepredvidivo pona{anje jaramaza, odnosno ba{a. U tom je smislu jedna gupa trgovaca, u dogovoru sa zabitom Mehmed-agom, na prevaru po~etkom 1757. uhvatila njihovog vo|u, ba{eskiju Sari-Murata. Mehmed-aga je u zatvoru po kratkom postupku svojom rukom ubio Sari-Murata. U znak osvete Sari-Muratovi drugovi (jolda{i) su 3. III 1757. ubili {estericu trgovaca: Kara had`i Aliju i Kara had`i Hasana, nekog had`i Sulejmana, Mehmed-ef. Konjiciju, had`iju ]atu i had`iju Krnjeza. Kako je tih dana zapadao veliki snijeg, to ubice nisu mogle pobje}i, pa ih vlasti uz pomo} gra|ana za tri~etiri dana sve pohvataju. Bilo ih je ukupno 22, me|u kojima su najistaknutije kolovo|e bili dvojica bra}e Mori}a, had`i Pa{o, Ibrahim-aga i jedan Halilba{i}. Svi su odmah uz gruhanje topova zadavljeni u sarajevskoj tvr|avi. Time je Bosna poslije punih deset godina nemira, anarhije i buna umirena, ili kako je to Mehmed-pa{a Kukavica u izvje{taju sultanu napisao ponovno osvojena, odnosno "feth u~injena". To dovoljno govori o {irini i razmjerama bune kojom je Bosna bila zahva}ena. Surovi obra~un Mehmed-pa{e sa pobunjenicima pomalo je zlurado, ali u osnovi ta~no prikazan u jednoj narodnoj pjesmi. Tu se ka`e da je sultan, kada su mu stigle tu`be da "jaramazi Bosnu raskopa{e," pustio po gradu telale: "Ne bi li se koji junak na{o, / da u Bosni ba{e iskorijeni, / al se junak na}i ne moga{e, / osim jednog pa{e Kukavice. / A kad do|e pa{a Kukavica, / kada do|e Bosni ponositoj, / od njega se ba{e prepado{e: / jatagane kriju na tavane,
311

/ a d`ubeta kriju u |ubreta, / a saruke kriju u sanduke: / "Aman, pa{a, nisam bio ba{a, / sijem, orem i ver|iju dajem!" / Al im pa{a ne {}e vjerovati, / ve} isje~e sve redom glavare". Suprotno ovome, u drugoj pjesmi oplakuje se sudbina Bosne i podrugljivo govori o Mehmed-pa{i Kukavici i njegovom glavnom saradniku, travni~kom kadiji Abdulah-ef. Kosu: "Jadna Bosno, {ta si do~ekala, / da u tebi dvije tice sude / Kos kadija, pa{a Kukavica!" Buna u Bosni spada u red tipi~nih selja~kih buna srednjeg vijeka do kojih dolazi obi~no u kontekstu dugotrajnog ratnog stanja i njegovih neposrednih posljedica. Prve takve bune u Evropi su izbile u vrijeme "stogodi{njeg rata" izme|u Francuske i Engleske (13371453). Tako je u Francuskoj ve} 1358. izbila poznata `akerija (jacquerie) kao stihijni selja~ki pokret, koji je za svega nekoliko sedmica ugu{en. Sli~an pokret, kojem je na ~elu bio neki seoski zanatlija Wat Tyler, izbio je u Engleskoj 1381. godine. Buna je krvavo ugu{ena, a sam Tyler pogubljen, ali su nakon toga sva feudalna davanja fiksirana i pretvorena u jedinstven nov~ani porez. Prva takva buna u Osmanskom carstvu, kako je ve} ranije pomenuto, izbila je u zapadnoj Anadoliji 1603, {to zna~i u vrijeme rata sa Habsburgovcima 15931606. godine. Na ~elu bune bio je neki Deli Hasan, koji je vrlo brzo izrazio pokornost sultanu i zatra`io oprost tako {to }e mu se dati mogu}nost da se iskupi "u borbi protiv nevjernika". Ta mu je mogu}nost pru`ena, pa je sa vojskom od oko deset hiljada ratnika, za koju Hammer ka`e da je "bila mje{avina plja~ka{kog olo{a naj~udnijeg izgleda", pre{ao u Rumeliju i upu}en na ugarsko rati{te. Tu se istakao u "ljutom boju" kod Pe{te 27. IX 1603, u kojem je juna~ki poginuo bosanski namjesnik i poznati bo{nja~ki pjesnik Dervi{-pa{a Bajezidagi}. Poslije toga, Deli Hasan je kao D`elali Hasan-pa{a kra}e vrijeme nominalno bio na polo`aju bosanskog namjesnika, mada, kako je ve} naprijed pomenuto dalje od Novog Pazara u Bosnu nije stigao. U svim ovim srednjovjekovnim bunama seljaci ne dovode u pitanje legitimnost vlasti, posebno vladara (kralja, cara, sultana), niti sam feudalni poredak kao takav. Oni se samo bune protiv zloupotrebe vlasti u vidu "brutalne korupcije" i uvo|enja novih nameta. To je bila borba za tzv. "stare pravice". Politi~ki program ovih selja~kih buna mo`e se sa`eti u paroli: "@ivio kralj, ali bez poreza!" (Vive le Roi, sans la gabelle!). Kao parafraza ove parole program pobunjenih bo{nja~kih seljaka mogao bi se sli~no izraziti: "Padi{ahum ja{a ~ok, ama ver|ija jok!" (@ivio mnogo padi{ah, ali porez ne!) Seljaci u Bosni su se u biti borili za stari poreski sistem, odnosno za svoje poreske povlastice u vidu muafijeta.
312

Isto~no pitanje i Dubi~ki rat

Bosna je kao grani~na zemlja Osmanskog carstva prema kr{}anskom Zapadu od po~etka bila obuhva}ena takozvanim "isto~nim pitanjem" (res Orientales). Sam termin "isto~no pitanje" upotrijebljen je u evropskom diplomatskom rje~niku prvi put na zasjedanju Svete alijanse u Veroni 1822, povodom gr~kog ustanka 1821. godine. Historijski gledano, isto~no se pitanje postavilo daleko ranije pa se odatle u literaturi razli~ito shvata i definira. U naj{irem smislu, isto~no se pitanje shvata i definira kao historija odnosa islama i kr{}anske Evrope, odnosno kao "problem napredovanja susjednih naroda na {tetu muslimanskih naroda". Ve} je poznati njema~ki osmanista J. W. Zinkeisen sveo 1855. "isto~no pitanje" na problem koji se ti~e postanka, opstanka i budu}nosti Osmanske carevine, "koja se kao neka kob uvukla me|u evropske dr`ave". Sedamdeset godina kasnije, Vasilj Popovi} je isto~no pitanje ograni~io na problem opstanka Osmanske carevine na Balkanskom poluotoku i u isto~nom Sredozemlju (Levantu). To bi ustvari bila "najmla|a faza" stoljetnih borbi izme|u Azije i Evrope na njihovim najosjetljivijim dodirnim ta~kama, kao {to su moreuzi, Bosfor i Dardaneli, egejski i isto~nosredozemni otoci prema oblastima Sirije, Libana i Palestine (tats du Levant). Najve}i broj pisaca, posebno savremenih, isto~no pitanje shvata i definira kao problem popunjavanja praznine koja je u geopoliti~kom prostoru nastajala postepenim slabljenjem i povla~enjem Osmanske carevine iz srednje i isto~ne Evrope. U tom se smislu isto~no pitanje ograni~ava na diplomatsku borbu Rusije i velikih evropskih sila za "osmansku ba{tinu". Tako shva}eno isto~no pitanje je stvarno otvoreno Ku~ukKajnard`ijskim mirom 1774, kojim je okon~an {estogodi{nji ruskoturski rat. Kao diplomatsko pitanje opstanka i nasljedstva Osmanske dr`ave na Balkanu i Levantu, isto~no je pitanje obuhvatalo kompleks problema i doga|aja u vremenu od druge polovine XVIII do prvih decenija XX stolje}a. Tu, prije svega, spadaju odnosi Porte sa evropskim silama, koje su u svojoj imperijalisti~koj ekspanziji nastojale svaka za sebe otkinuti {to ve}i i zna~ajniji dio osmanskog nasljedstva. Ovi se odnosi prepli}u sa evolucijom unutra{njih prilika u Carstvu. U to vrijeme unutar Carstva dolazi do o~itog
313

razgra|ivanja i dekadencije njegove klasi~ne dr`avne i dru{tvene organizacije. Istovremeno se na Balkanu i u arapskim zemljama Carstva, prije svega u Egiptu, javljaju ustanci i oslobodila~ki pokreti. U to se upli}u velike evropske sile, koje usljed me|usobnog rivalstva svoju ekspanzionisti~ku politiku i ciljeve na Balkanu i Bliskom istoku ~esto prikrivaju navodnom brigom za polo`aj pot~injenih naroda u Carstvu. Bilo kako da se shvati i definira isto~no pitanje, {ire ili u`e, ono se u svakoj svojoj dimenziji ticalo i ti~e povijesne sudbine Bo{njaka. Za Bo{njake je to uvijek bilo pitanje opstanka na rodnom tlu, uz o~uvanje vlastitog muslimanskog identiteta, bez obzira na mogu}u sudbinu Osmanskog carstva. Inicijativu u politici potiskivanja i ru{enja Osmanskog carstva preuzima {ezdesetih godina XVIII st. ruska carica Katarina II Velika (17621796). Ona je u prvom redu sna`no o`ivjela stare ambicije Petra Velikog da Rusiji osigura prevlast na Crnom moru. Uz njenu oru`anu podr{ku, za poljskog kralja je 1764. izabran Stanislav Poniatowski. On je nastojao osigurati vjersku ravnopravnost nekatolicima, {to je izazvalo otpor katolika i osnivanje Poljske nacionalne konfederacije u podru~ju Podolja u dana{njoj Ukrajini. Ova se konfederacija obratila Osmanlijama za pomo}. Porta je na to zatra`ila rusko povla~enje iz Poljske, {to je Katarina odbila. Uslijedio je rat koji je sultan Mustafa III, po nagovoru Francuske i krimskog hana, objavio 4. X 1768. godine. Austrija ovaj put nije zaratila skupa sa Rusijom, pa je Bosna na toj strani bila mirna. Bo{njaci su ipak morali ratovati na drugoj strani, protiv Crnogoraca i ponovno na rati{tima oko Dnjestra i obala Crnog mora. U to vrijeme na ~elu Crne Gore bio je [}epan Mali (17661774), poznat kao "la`ni car", u stvari avanturista nepoznatog porijekla koji se izdavao za svrgnutog ruskog cara Petra III. Kao takav, [}epan Mali je "uzvitlao buru" u Crnoj Gori i prigrabio vlast od mitropolita (vladike) Save Petrovi}a. [}epan Mali je po~eo uznemiravati okolne osmanske posjede pa su, pored ostalog, Crnogorci i Br|ani odbili pla}anje hara~a. U julu 1768. nare|eno je iz Carigrada bosanskom namjesniku Silahdar Mehmed-pa{i da digne vojsku i prisili Crnogorce na pla}anje hara~a, odnosno na pokornost sultanu. Mehmed-pa{a Silahdar je naredbom od 8. VIII 1768. za zborno mjesto vojske odredio Gata~ko polje. Tra`eno je da se iz Sarajeva tamo uputi hiljadu vojnika (nefera, janji~ara) i tri topa sa opremom. Neferi su tako|er tra`eni iz Visokog, Fojnice i Kre{eva. Istovremeno je nare|eno da se spreme peksimiti za vojsku i po{alju na Gata~ko polje. U vojsci koja je 19. VIII 1768. oti{la u Crnu Goru bilo je ukupno oko sedam hiljada ljudi. Pored hiljadu nefera iz Sarajeva, tu je bilo ~etiri hiljade
314

spahija i zaima iz raznih mjesta Bosanskog ejaleta, dok je s Mehmed-pa{om Silahdarom oti{lo jo{ oko dvije hiljade ljudi. Odlu~uju}a bitka se odigrala 8. IX 1768. u Ostro{kom klancu, na putu od Nik{i}a prema Spu`u, gdje su Crnogorci "napravili utvrde od drveta i postavili zasjede". Bo{nja~ka vojska je u jednom naletu osvojila sve te utvrde i prisilila Crnogorce na bjekstvo, "dok ih je ne{to zarobljeno, a ne{to poginulo". Na bo{nja~koj strani gubici su bili sasvim neznatni. Po{to se sa Crnogorcima ne mo`e uspje{no boriti "onaj koji ne poznaje njihove varke", to su ovoj pobjedi, kako pi{e Ba{eskija, mnogo doprinijeli Trebinjci, Nik{i}ani i stanovnici Spu`a "koji su im vje{ti". Na vijest o pobjedi na Ostrogu, koja je u Sarajevo stigla 11. IX 1768, ~uveni pjesnik Mejli (Dervi{ Mehmed Gurani) napisao je kronogram u slavu Mehmed-pa{e Silahdara, koji je "jednim zamahom ma~a osvojio Crnu Goru". Pjesmu o osvojenju Ostroga napisao je i Mula Mustafa Ba{eskija i uvrstio je u svoju hroniku. Poslije pobjede na Ostrogu, Bo{njaci su, uz znatne pote{ko}e zbog kr{evitog tla, osvojili ^evo, Zolotu, Crnicu i Bjelopavli}e. Nakon toga su "cnogorski knezovi i vo|e" pristali da pla}aju hara~. U ovom je pohodu ne{to Crnogoraca zarobljeno, "a neki su se predali na vjeru". Ba{eskija pi{e da su mu oni koji su u~estvovali u pohodu pri~ali da je "na crnogorskim putevima vrlo te{ko voditi borbu, jer je to sami kamen". Od vi{e njih je slu{ao "da bi voljeli na drugu koju vojnu i {ezdeset konaka daleko oti}i, jer im je to lak{e negoli u ovaj kameniti kraj". Ta im se prilika, da ratuju {ezdeset konaka daleko od ku}e, vrlo brzo pru`ila, jer je krajem 1768. stigao iz Carigrada ferman da se u Bosni razvijaju i popisuju bajraci "u svrhu odlaska na moskovsku vojnu". Fermanom je odre|eno da se u Bosni popi{e 7080 janji~arskih bajraka. Svaki aga koji razvije bajrak bio je du`an da o svom tro{ku opremi najmanje pedeset ljudi i povede ih na vojnu. Tokom mjeseca Ramazana, koji je nastupio 9. I 1769, u Sarajevu je razvijeno i popisano 40 bajraka. Me|u janji~arskim agama prvi je uzeo bajrak u svoje ruke Sulejman-aga Ind`e (Vitki), ina~e jedan od najbogatijih ljudi u Sarajevu. On je tako postao ba{aga (glavni aga). Sarajevske age su krenule na vojnu 8. IV 1769. godine. Sedam dana kasnije, 15. aprila, za njima je oti{ao kapetan D`ino Gradi{~anin na ~elu 1.200 nefera iz Krajine. U pomo} osmanskim tvr|avama na Dnjestru iz Bosne je oti{lo i 50 bajraka spahija. Svi su na odredi{te u tvr|avu Hotin stigli u maju 1769. godine. Tu su Bo{njaci pokazali veliku hrabrost u odbrani grada na koji je navalilo oko 70.000 Rusa i Poljaka sa 27 topova. U Sarajevu je 9. VII 1769. stigao "radosni ferman" da je kod Hotina izvojevana velika pobjeda nad neprijateljem. Tim povodom u gradu je tri dana trajalo veselje uz pucnjavu
315

topova, ali se vijest pokazala la`nom. Ubrzo je ponovno stigao tatar i donio "veselu vijest" o velikoj pobjedi kod Hotina, {to se opet slavilo tri dana. Kada se u jesen 1769. vojska vratila sa pohoda, ustanovilo se da je i ova vijest bila la`na. Iscrpljena osmanska vojska je pred nadmo}nom silom morala napustiti Hotin pa su Rusi u{li u praznu tvr|avu i tako je zauzeli. Glavnina osmanske vojske prezimila je na podru~ju Babaplanine u rumunskom dijelu Dobrud`e. Pred novu ratnu kampanju, u rano prolje}e 1770, obeshrabreni i iscrpljeni Bo{njaci nisu pokazivali osobito raspolo`enje niti `elju da idu na rusko rati{te. Iz Carigrada je po~etkom marta 1770. dopremljeno 36.300 gro{a dr`avnog novca da se u Bosni popi{e hiljadu sejbana (janji~ara tre}e divizije). Istovremeno je u Sarajevu razvijeno svega pet bajraka. Zbog obaveze vlastite odbrane, Bo{njaci su odbijali i}i u rat daleko od ku}e, izgovaraju}i se velikim zaostatkom vojni~kih plata, a posebno isticanjem zna~aja i osobenosti Bosne koja po svom polo`aju nije isto {to i Rumelija. Svijest o tom posebnom polo`aju narod je izra`avao izrekom: "Ba{ka Bosna, ba{ka Urumenlija." Tako je 15. III 1770. u Sarajevo stigao carski ferman koji je pro~itan i saslu{an u Carevoj d`amiji. Ferman je odre|ivao da se iz rumelijskog ortakola podignu stare age i neferi i upute na polje Babaplanine "u carsku ordiju pod ~asnu zastavu". Tu se me|u prisutnim jamacima (pomo}nicima bajraktara) razvila rasprava u kojoj je ve}ina tvrdila da se ferman ne odnosi na njih, jer se u njemu ne spominje Bosna nego samo Rumelija. Zaklju~eno je da Bosna ne spada u rumelijski ortakol. S obzirom na to da ve} tri godine nisu stigle vojni~ke plate i da su se mnogi istro{ili dok su oti{li i vratili se s Hotina, to je carskom izaslaniku predat ilam, u kojem je re~eno da Bo{njaci nemaju novaca za odlazak u rat, pa ako ih sultan ne pomogne oni ne}e ni po}i. Cijela 1770. je pro{la u raspravama, pozivima i pritiscima na "hotinske age" da idu u Ukrajinu i ~uvaju preostale gradove na Dnjestru. Jedino su se spahije dobrovoljno i bez pogovora odazivale. Ostali se uglavnom nisu odazivali, stalno ponavljaju}i da se ferman o pozivu odnosi samo na Rumeliju, a da se Bosna u njemu ne spominje. Osim toga, zaostale plate vojnicima nikako nisu stizale niti ispla}ivane. Ba{eskija je 1771. godine zabilje`io da "ferman ponovno sti`e, ali pla}e ne stigo{e". Bo{njaci su bili zabrinuti i zbog mogu}ih napada na granice Bosne iz Crne Gore i Dalmacije. Odmah po izbijanju rata, u Crnu Goru je stigao ruski izaslanik knez Jurij Dolgoruki. On je poslan da navodno izvidi slu~aj la`nog cara [}epana Malog, ali i da buni Crnogorce. Dolgoruki nije mogao ukloniti [}epana Malog niti pokrenuti Crnogorce u rat, ali su njegova pojava i prisustvo izazvali podozrenje okolnih sand`aka. Tako su i u Bosni preduzete
316

razne mjere predostro`nosti. Jo{ u vrijeme pohoda na Crnu Goru 1768. stigla je carska naredba da se od bosanske raje oduzme oru`je i po odobrenju kadije proda, a novac uru~i vlasnicima. Naknadnom naredbom vra}eno je oduzeto oru`je trgovcima kr{}anima, uz dozvolu da ga nose. U maju 1770. odre|ene su bosanske spahije da ~uvaju Nik{i}. Spahije su se okupile na Glasincu i odatle pod vo|stvom alajbega Omera Babi}a krenule put Nik{i}a. Neki od njih su raspore|eni jo{ dalje, na "~etiri sahata hoda od Nik{i}a". Usljed rata u zemlji su poskupili p{enica, maslo i svije}e. Istovremeno je iz vojnih razloga zabranjen izvoz stoke iz Bosne. Zbog skupo}e do{lo je do protesta u Sarajevu i napada na janji~arskog agu, u ~emu su uglavnom u~estvovale `ene i djeca. Rusi su do kraja 1770, pored Hotina, osvojili Bender, Brailu, Izmail, Kiliju i druge gradove u donjem toku Dunava. Vijest da je neprijatelj osvojio sjevernu stranu Dunava stigla je u Sarajevo i Bosnu oko Bo`i}a 1770. godine. To je izazvalo veliku `alost i strah da }e "neprijatelj sti}i sve do Istanbula ako bi se Dunav zaledio i neprijatelj ga pre{ao". Bez obzira na ovaj strah odziv na "moskovsku vojnu" bio je sve slabiji. U ljeto 1771. raspisano je u Bosni ubiranje seferi imdadije (ratne pomo}i). Protiv ubiranja ovog ratnog poreza ustale su prvo Sarajlije. Oni su 4. VIII 1771. u vezi sa naredbom o zavo|enju ovog ratnog nameta, u Carevoj d`amiji izjavili da "ne}e dati te pomo}i". Sutradan se, u znak protesta protiv raspisane ratne pomo}i, u Sarajevu usred dana zatvorila ~ar{ija. Ratna pomo} je raspisana po odre|enom redoslijedu, a od toga je na Sarajevsku nahiju do{la vrlo mala svota, svega 1.080 gro{a. To je namjerno tako u~injeno da se Sarajlije ne bi bunile, jer su drugi u Bosni gledali da li }e Sarajlije pristati na davanje ratne pomo}i, pa da se onda prema tom porezu i sami odrede. Kada se saznalo da su Sarajlije odbile dati ratnu pomo}, odmah se javio otpor njenom ubiranju i u unutra{njosti Bosne. Tako je zbog ratne pomo}i u Zenici ubijen jedan stari janji~arski aga. Bo{njaci u Vlasenici su se tako|er usprotivili davanju ratne pomo}i pa je i tamo u neredima tim povodom ubijen jedan ~ovjek. Mada su stizali fermani da se popisuju svi koji ne}e da daju ratnu pomo}, otpor njenom ubiranju nije prestajao. Tako je 27. II 1773. u sarajevskoj tvr|avi zadavljen imam d`emata iz sela @up~e kod Visokog. Skupa s njim zadavljena su i dvojica seljaka. Imam je progla{en krivim {to su seljaci u spomenutom selu odbili dati ratnu pomo}, dok su dvojica seljaka smatrani njegovim glavnim pomaga~ima i kolovo|ama. U martu iste godine zadavljen je u sarajevskoj tvr|avi jo{ jedan seljak iz Visokog zbog izbjegavanja davanja ratne pomo}i. Tek je po~etkom 1774, ve} pri kraju rata, uspjela vlast u Sarajevu silom ubrati "veliku svotu ratne pomo}i". Porez je
317

razrezan tako da se nije vodilo ra~una da li se radi o bogatim ljudima, agama ili neferima (obi~nim gra|anima). U prosjeku je razrezano 3040, a nekima i po 60 gro{a. Uz sve ratne nevolje i oskudicu, u ljeto 1771. pojavila se kuga, prvo u Beogradu i U`icu, a zatim na Glasincu, Palama i u Rogatici, te Srebrenici i u Kopa~ima kod Gora`da. Bolest se relativno brzo smirila, ali se u Sarajevu pojavila epidemija zau{nica, od koje je pomrlo mnogo djece. Tako se Bosna nosila sa mnogim tipi~no ratnim nevoljama, mada se sam rat vodio daleko od njenih granica. U ovom ratu Rusija je prvi put uspjela da Osmansku carevinu napadne ne samo sa sjevera, na obalama Crnog mora, nego i sa juga, u Sredozemnom i Egejskom moru. Po~etkom rata izvr{eni su uz englesku pomo} u Portsmouthu remont i opremanje ruske balti~ke flote, pod komandom admirala Alekseja Orlova. Njemu se u svojstvu pomo}nika i savjetnika pridru`io jedan broj engleskih mornari~kih oficira. Cilj Engleske je bio da pomo}u Rusije okon~a dugotrajnu francusku nadmo} na Levantu. Tako opremljena eskadra je pod nazivom Prva arhipela{ka ekspedicija zaplovila Atlantikom, Gibraltarom i Mediteranom prema gr~kim obalama i otocima. Po~etkom 1770. ruski su se brodovi pojavili na jugozapadnim obalama Peloponeza, gdje su u luci Navarin (Nauarinon) uspostavili svoju bazu. Ruski agenti su nastojali podi}i me|u Grcima velik ustanak protiv Osmanlija, ali sve se zavr{ilo na pokolju muslimanskog stanovni{tva u dijelovima Moreje i na jonskim otocima Kefaloniji i Zakintosu. Ubrzo je do{lo do obostranog razo~arenja, kod Grka zbog neznatne ruske vojne pomo}i, a kod Rusa zbog "gr~kog kukavi~luka, nepouzdanosti i srebroljubivosti". Ruska flota se povukla pa su Grci ostali neza{ti}eni pred osmanskim represalijama zbog pobune i pokolja nad muslimanskim stanovni{tvom. Osmanski odgovor na upad i prodor ruske flote bio je trom i neodlu~an. Po{to je napustio obale Moreje, admiral Orlov je zaplovio prema zapadnoj, egejskoj obali Male Azije. Tu je u luci ^e{me (eme), nasuprot otoku Hiosu, zatekao osmansku flotu, koju je iznenadnim napadom 6/7. VII 1770. skoro u cijelosti uni{tio na sidri{tu. Rusi su artiljerijom i malim zapaljivim brodovima (branderima) izazvali eksplozije i po`are na osmanskim brodovima. Tako je vatra progutala 26 ve}ih i oko 50 manjih osmanskih brodova, uz ogromne gubitke u ljudstvu. To je poslije bitke na Lepantu (7. X 1571) bio prvi veliki poraz osmanske flote i fakti~ki kraj pomorske mo}i Carstva. Admiral Orlov nije, zbog stalnih nesporazuma sa svojim engleskim savjetnicima, uspio iskoristiti prednost koju je stekao ovom pobjedom. On je bez uspjeha poku{ao osvojiti otoke Rodos i Egriboz (Eubeju, Negropont). Nakon toga, sve se svelo na sporadi~no ometanje osmanske trgovine u
318

Egeju i poku{aj da se doturi izvjesna pomo} mamelu~kim pobunjenicima protiv sultana u Egiptu i Siriji. Tako prva ruska "arhipela{ka ekspedicija" nije postigla osnovni cilj Katarine Velike da zauzme i pri sklapanju mira zadr`i jednu luku na ju`nim obalama Balkana ili na nekom od egejskih otoka, odakle bi se pod vidom trgovine i u miru odr`avale veze i ostvarivao uticaj me|u pravoslavnim podanicima Osmanskog carstva. Nasuprot tome, uspjesi na sjeveru su bili iznad o~ekivanja. To se, prije svega, odnosi na ruski ratni uspjeh na Krimu, gdje je potpuno i kona~no okon~ana sultanova vrhovna vlast nad tatarskim hanom. Na Krimu je uspostavljena autonomna tatarska dr`ava pod ruskim sizerenitetom, za ~ijeg je hana ustoli~en ruski eksponent Sahip Giraj. U narodu je pod uticajem uleme {ireno nezadovoljstvo zbog uspostavljanja nemuslimanskog protektorata i prisustva ruskih garnizona na Krimu. Istovremeno su tatarski prvaci, koji su izbjegli u Carigrad i dijelove Rumelije, izabrali Maksuda Giraja kao novog hana u izgnanstvu. Oni i njihove pristalice su se uglavnom naselili u Ru{~uku (Ruse, na Dunavu u Bugarskoj) da tu, pod osmanskom za{titom, sa~ekaju dan povratka Krima pod sultanovu vlast. Taj dan nisu do~ekali jer osmanska dr`ava nije vi{e imala snage da radi Krima krene u novi rat. Mada je rat trajao jo{ skoro dvije godine, svoju kulminaciju dostigao je 1772, sa ruskom okupacijom Moldavije, Vla{ke i Krima. Ve} je tada pruski kralj Fridrih II savjetovao carici Katarini, kao svojoj saveznici, da sklopi mir. [tavi{e, predlagao je da se Rusija, skupa sa Austrijom i Pruskom, pro{iri samo na ra~un Poljske, a da vrati Turskoj sve {to je ratom osvojila. Istovremeno je austrijski kancelar grof Wenzel Kaunitz otvoreno upozorio ruskog poslanika da Rusija mora voditi ra~una o ravnote`i sila na Istoku. Posredovanjem austrijskog i pruskog poslanika do{lo je do prvih mirovnih pregovora u Bukure{tu, krajem 1772. godine. Pregovori su ubrzo propali zbog pretjeranih ruskih zahtjeva. Kako je 1773. u ju`noj Rusiji izbio veliki selja~ki ustanak pod vo|stvom Jemeljana Puga~ova, to je sama Katarina po~ela po`urivati pregovore. Da bi ubrzala pregovore, ruska vojska je, pod komandom ~uvenog vojskovo|e Aleksandra Suvorova, u prolje}e 1774. pre{la Dunav i kod [umena u sjeveroisto~noj Bugarskoj zaobi{la glavninu osmanske vojske te joj odsjekla vezu sa pozadinom. Veliki vezir Bahri Mustafa-pa{a je bio nakon toga prisiljen da zatra`i pregovore, koji su vo|eni 1021. VII 1774. u Maloj Kajnard`i, u bugarskom dijelu Dobrud`e, gdje je bio ruski glavni stan. Ku~ukKajnard`ijskim mirom Rusija je vratila Osmanskoj carevini sve {to je osvojila u Besarabiji, Moldaviji, Vla{koj i u Arhipelagu. Rusija je zadr`ala ugao crnomorske obale izme|u Dnjepra i Buga, ali bez Ozije, koja
319

se uspjela odr`ati i ostati u osmanskom posjedu. Pored toga, Rusiji su pripali Azov i Ker~. Ovi naizgled mali teritorijalni dobici, uz ~injenicu da je sultan morao priznati nezavisnost krimskim Tatarima, zna~ili su da je Rusija kona~no ~vrsto zakora~ila na Crno more i Mediteran, po{to je njenim brodovima priznata sloboda plovidbe kroz moreuze. Ruskim trgovcima, poslanicima, konzulima i drugom diplomatskom osoblju priznata su sva prava koja u Osmanskom carstvu u tom svojstvu ve} imaju dr`avljani Francuske, Engleske, Holandije i drugih evropskih sila. Osim toga, Rusiji je priznat status sile za{titnice pravoslavnog stanovni{tva u Osmanskom carstvu. To je omogu}ilo Rusiji da se otvoreno upli}e u unutra{nje stvari osmanske dr`ave, sa te`njom da u krajnjoj liniji nad njom uspostavi svoj protektorat. Mada su teritorijalni gubici Osmanskog carstva bili ograni~eni, Ku~ukKajnard`ijski mir je bio jedan od najsudbonosnijih dokumenata u osmanskoj historiji. Sultanu je kao halifi priznata vrhovna vjerska vlast nad muslimanima koji su do{li pod nemuslimansku, rusku vlast. Sama ta ~injenica je ozna~ila po~etak kraja univerzalnosti Osmanskog carstva kao islamske dr`ave. Be~ki rat, odnosno Karlova~ki mir 1699, ozna~io je kraj ekspanzije Osmanskog carstva u Evropi. Rat 17681774. i Ku~ukKajnard`ijski mir ozna~ili su po~etak njegovog kraja i "neizlje~ive propasti". Montesquieu je, kao savremenik Ku~ukKajnard`ijskog mira, vidio tu propast, ali je ta~no predvidio njenu dugotrajnost zbog suprotnosti interesa velikih evropskih sila. To je propadanje teklo tako sporo i mu~no da su stanje i slika Osmanskog carstva dijagnosticirani sintagmom "bolesnik na Bosforu", koju je u diplomatski rje~nik unio ruski car Nikola I (18251855). Po okon~anju rata u Bosni je jedan od osnovnih problema bio problem vojni~kih plata, koje nisu stizale niti ispla}ivane u prosjeku 710 godina. Ba{eskija je u maju 1778. zabilje`io da je "to bila jedna briga i tegoba za cijeli {eher, jer pla}e nisu do{le ve} sedam godina, a vojnici se bili zadu`ili". Tako su i du`nici i oni koji su novac davali u zajam bili "o`alo{}eni". Iste su se godine na Krajini "zavadile" serhatlije sa kapetanima. Do{lo je i do otvorene pobune serhatlija, mahom tvr|avskih ~uvara, kojima su njihovi kapetani nastojali oteti posjede (~ifluke) i tako ih ustvari pretvoriti u svoje beglu~are ili napoli~are. Na ~elu pobuna u Krajini bili su neki Kara Ja{ar-aga i Ali-aga ^ehaji} iz Novog, Muja-aga i Zulf-aga D`ojo iz Biha}a, Ibrahim-aga Zenkovi} iz Cetina, Ibrahim-aga Kula{ iz Kozarca, mula Mehmed iz Prijedora i drugi. Pobunjenici su prvo navalili na Kamengrad i Banju Luku, a zatim na Krupu, Biha} i Staru Ostrovicu. Tu se u tvr|avu zatvorio kapetan Be{irevi} koga je opkolilo deset hiljada vojnika. Pobunjenici su uspjeli oplja~kati neke gradove i protjerati kapetane. Na kraju su kraji{nici
320

(serhatlije) krenuli na Travnik. Bosanski vezir Silahdar Mehmed-pa{a, osvaja~ Ostroga 1768, obratio se Sarajlijama za pomo} i posredovanje. Iz Sarajeva su "iz svake grupe izabrana po dvatri pametna i ozbiljna ~ovjeka, koji se uputi{e na grani~arsku vojsku radi izmirenja". Vezir je istovremeno pozvao u pomo} spahije sa alajbezima i kli{kog mutesarifa D`afer-pa{u ^engi}a. Njihovim posredovanjem izbjegnut je oru`ani sukob i postignuto izmirenje pa su se kraji{nici vratili svojim du`nostima. S obzirom na to da su Bo{njaci generacijama bili vojnici pod raznim imenima, to su mnogi nosili vojni~ku odje}u i znakove pa se vi{e nije raspoznavalo ko je stvarno u nekoj pla}enoj vojni~koj slu`bi a ko nije. Zato je, navodno po~etkom 1784, izdata naredba da oni koji nemaju veze sa "od`acima i dirlucima" ({tabovima i platama) ne smiju nositi vojni~ku odje}u i znakove. Tokom 1784. izbio je grani~ni spor sa Austrijom oko "suhe me|e" na Krajini. Navodno je Austrija tra`ila korekciju granice, tako da joj se ustupe sve zemlje do Une, po ~emu bi Austriji pripali Cetingrad, Kladu{a, Cazin, Ostro`ac, Krupa, Bu`im itd, ukupno 21 tvr|ava i ~etiri kule. Tim povodom je na granici do{lo do ja~ih ~arkanja izme|u stanovnika Bu`ima i austrijskih grani~ara. Neki su mislili da je do{lo do novog rata sa Austrijom pa je u Bosnu stigao carski muba{ir, kapid`iaga Ahmed-aga Kara|ozbegovi} da umiri Kraji{nike i navodno udovolji zahtjevima Austrije. Po drugoj verziji, Porta je odmah odbila zahtjeve Austrijanaca, a sultan im je ~ak poru~io "da }e ih kazniti". U to vrijeme, ve} ~etvrtu godinu na polo`aju bosanskog namjesnika bio je, u narodu vrlo omiljeni, Abdulah-pa{a Defterdarevi} Sarajlija. On je septembra 1784. sazvao Ajansko vije}e, na kojem je u prisustvu carskog muba{ira Ahmed-age jednoglasno donijeta odluka da se granica izme|u Bosne i Hrvatske, koja je ure|ena mirom iz 1739, ne mo`e mijenjati. Ako do toga do|e, onda }e se Bo{njaci di}i na ustanak. U tom je smislu otpremljen i mahzar u Carigrad. Taj je mahzar navodno bio uzrokom Abdulah-pa{ine nagle smrti. Po{to mu je mahzar upisan u grijeh, otpremljena mu je u sultanovo ime, "za zasluge", ~a{a otrova. Prema narodnoj predaji, Abdulah-pa{a je ispijaju}i otrov rekao carskom muba{iru: "Ba{ vererum, bir ta{ verem." (I glavu }u svoju dati, a kamena jednog ne dam.) Nasuprot ovoj predaji, Muvekit ka`e da je Abdulah-pa{a naprasno umro od kapi u Travniku, gdje je sahranjen u posebnom turbetu kod Jeni d`amije. Sa Muvekitom se sla`e Ba{eskijin zapis da je 12. I 1785. "naprasno umro bosanski valija Abdulah-pa{a Bo{njak, koji je bio prijatelj Bosne, poznat kao dare`ljiv ~ovjek, otvorene ruke". Ba{eskija smatra da su pri~e o njegovom trovanju koje je svijet {irio "besmislica" ali ipak oprezno dodaje da se u vezi s tim
321

"ne zna prava istina". Ba{agi} smatra da je narodna predaja vjerodostojna i da je Abdulah-pa{ina smrt bila prora~unata. To se, po Ba{agi}u, vidi po tome {to je u Travnik vrlo brzo stigao novi vezir Kara Hase}i Ahmed-pa{a. S njim je do{ao i kapid`iba{a Ibrahim-aga da popi{e i zaplijeni u korist dr`ave Abdulah-pa{inu ostav{tinu. Abdulah-pa{in patriotski i juna~ki postupak Ba{agi} je opjevao u scenskoj igri Abdullah-pa{a, dramski spjev u 4 ~ina iz XVIII stolje}a (Sarajevo 1900). Abdulah-pa{a je kao dobrotvor jo{ za `ivota uvakufio svoje imanje u korist jedne tekije i drugih islamskih ustanova. Odredio je da mu u turbetu pored groba na tro{ak njegovog vakufa danono}no gori velika svije}a. Mada u vezi sa Abdulah-pa{inom smr}u nije sve jasno, svi se savremeni hroni~ari sla`u da je on, kako re~e Ba{eskija, "u odnosu na druge pa{e bio dobar ~ovjek". On je, prema Ba{eskiji, prilikom dolaska na du`nost bosanskog namjesnika u oktobru 1780. podijelio samo u Sarajevu "oko tri stotine odora", te mnogo drugih darova "svojoj rodbini i sirotinji". Abdulah-pa{inu dare`ljivost i dobrotu potvr|uje i fra Nikola La{vanin, koji u svom ljetopisu pi{e da "za njegova vladanja siromasi nisu znali {ta je zlo". Sli~no je i ljetopisac franjeva~kog samostana u Kre{evu zapisao da je Abdulah-pa{a bio "csovik posve dobar, siromaha i raje mila majka". Od kraja 1785. jugoisto~ni dijelovi Bosanskog ejaleta bili su izlo`eni upadima albanskih pobunjenika, koje su predvodili skadarski sand`ak-beg Kara Mahmud-pa{a Bu{atlija i glasoviti ~etovo|a Hasan Hot. Kara Mahmud-pa{a je, u nastojanjima da svoju vlast protegne na {ire podru~je Albanije i Crne Gore, do{ao u sukob sa centralnom vla{}u. U jednom od pohoda koje je centralna vlast poduzimala protiv Bu{atlije u~estvovali su januara 1786. i Bo{njaci. Kako se Bu{atlija privremeno izmirio sa centralnim vlastima, to do sukoba nije ni do{lo pa su se Bo{njaci ve} u februaru vratili iz pohoda. Hasan Hot je na ~elu brojne e{kije (odmetnika) neprestano uznemiravao gradove i palanke po Albaniji, ali i po grani~nim dijelovima Hercegova~kog sand`aka. Kako se bilo pro~ulo da se sprema udariti na Taslid`u (Pljevlja) i Prijepolje, to je hercegova~ki muselim Mustaj-pa{a sa spahijama i zaimima ~uvao Taslid`u, a Sinan-pa{a sa zvorni~kim sand`akom Prijepolje. Kada je vidio da tu ne}e mo}i ni{ta posti}i, Hasan Hot je udario na Kola{in i Nik{i}. Na oba je mjesta bio pora`en i suzbijen od samih Kola{inaca i Nik{i}ana. Krajem 1787. ponovno je stigla naredba da Bo{njaci idu na Skadar, po{to se Kara Mahmud-pa{a Bu{atlija opet odmetnuo. U toku priprema za ovaj pohod stigla je vijest da je Austrija, poslije 50 godina mira, 8. II 1788. objavila rat Osmanskoj carevini. Bo{njaci tako ostado{e da brane svoju
322

domovinu, na ~ijim se granicama poslije pola stolje}a ponovno pojavila velika neprijateljska vojska. Ovaj je rat bio izravan rezultat osvaja~kih nastojanja Katarine II Velike, posebno pothranjivanih lahkim uspjehom na Krimu. Ona je u jednom memorandumu, koji je jo{ 10. IX 1782. podnijela austrijskom caru Josipu II, izlo`ila svoj ~uveni "gr~ki projekt". Taj se projekt u osnovi svodio na prijedlog da se razbije evropska Turska i me|usobno podijele njeni posjedi na principu ravnote`e snaga. Upravo radi te ravnote`e na Balkanu su se imale stvoriti dvije nove dr`ave. Prvo bi se sjedinjenjem Vla{ke i Moldavije stvorila samostalna pravoslavna dr`ava, pod anti~kim imenom Dacija. Katarina je za prvog vladara ove nove dr`ave predvidjela svog ljubimca, kneza Grigorija Potemkina. Na drugoj strani, ujedinjenjem Trakije, Makedonije, Bugarske i sjeverne Gr~ke obnovio bi se Bizant, odnosno gr~ko srednjovjekovno carstvo, sa sjedi{tem u Carigradu. Mjesto prvog cara obnovljenog isto~nog rimskog, odnosno gr~kog carstva, Katarina je namijenila svom tada trogodi{njem unuku, koji je ve} prilikom ro|enja 1779. dobio znakovito ime Konstantin. On je od ranog djetinjstva pripreman za tu ulogu. Suo~ena sa agresivnom politikom Katarine II, Porta je, iako nespremna za rat, 14. VIII 1787. objavila Rusiji rat, uz mogu}nost da se objava opozove, ukoliko se Rusija povu~e sa Krima i Kavkaza. Objava je prihva}ena, mada ni sama Rusija nije bila spremna za rat. Ista je situacija bila i sa Austrijom. Zbog op}e nespremnosti zara}enih sila cijeli je rat vo|en vrlo mlitavo. Rat nije donio ni Rusiji niti Austriji nikakav trajan uspjeh, a ni jedna ta~ka ambicioznog Katarininog "gr~kog projekta" nije ostvarena. Austrija je ve} od 1780. vr{ila odre|ene pripreme za novi poku{aj osvajanja Bosne, uglavnom slanjem uhoda koji su prikupljali obavje{tajne podatke vojnog karaktera. Austrijski su agenti nailazili na podr{ku franjeva~kog biskupa fra Augustina Bote{Oki}a. Fra Augustin Oki} je bio rodom iz okoline Kre{eva i upravo je zauzimanjem cara Josipa II u Rimu imenovan biskupom 1785. godine. Oki}evim nastojanjem uspostavljena je takozvana "Fundacija" Josipa II iz ~ijih se sredstava {kolovao i odgajao bosanski sve}eni~ki podmladak u Zagreba~kom sjemeni{tu. Skupa sa objavom rata, car Josip II je uputio i proglas bosanskom stanovni{tvu. Tu se, na osnovu njegovog Patenta o toleranciji iz 1781, Bo{njacima, ukoliko ostanu mirni, jam~i li~na i imovinska sigurnost i potpuna ravnopravnost islama sa drugim vjeroispovijestima, pa ~ak i pla}anje imama i drugih vjerskih slu`benika iz dr`avne kase. Bez obzira na ova obe}anja, Bo{njaci su na sjeverozapadnim granicama Bosne pru`ili sna`an otpor austrijskoj vojsci.
323

Prema Bosni Austrija je postavila dva korpusa, ukupne ja~ine 51.000 vojnika. Prostor od li~kodalmatinske granice do Dubice pokrivao je hrvatski korpus, ja~ine 39.000 momaka. Na prostoru od Gradi{ke do [apca postavljen je slavonski korpus od 12.000 ljudi, koji je ujedno bio veza sa glavninom austrijske vojske kod Beograda. Zauzeta na drugim stranama, centralna osmanska vlada se ograni~ila na slanje novca i opreme, dok je fizi~ki teret odbrane Bosne, kao i ranije, pao na same Bo{njake. Na vijest o objavi rata bo{nja~ko nebora~ko stanovni{tvo se iz pograni~nih krajeva povuklo sa imetkom u tvr|ave i gradove u unutra{njosti. Kako na granicama Bosne dugo nije bilo rata, to je svijet bio donekle i upla{en. Strah je brzo razbijen, po{to su serhatlije svuda do~ekali i suzbili neprijatelja. Nasuprot kraji{nicima, Sarajlije su se u ovom ratu dr`ale prili~no neodlu~no. U gradu je postojalo vi{e stranaka, {to je bio povod "mnogim glupostima i ludostima". Mula Mustafa Ba{eskija pi{e da me|usobno podijeljeni zapovjednici, ajani, age i ba{e "nisu mogli shvatiti da nebo{njaci, raja u Sarajevu i Sarajevskoj nahiji, ne sa~injavaju ni jednu petnaestinu stanovni{tva, a od kojih muteselim pokupi 200300 vojnika. Ovi su "jadnici" morali sami podnijeti tro{kove puta, a sa muselimom su krenuli ~ak prije Bo{njaka, "{to nije nikako opravdano". Tim povodom Ba{eskija zaklju~uje da su "Bo{njaci, kratko re~eno, nerazboriti ljudi". U maju 1788. stiglo je u Sarajevo tri stotine tovara municije koja je odmah otpremljena na Krajinu. Razvijeno je 30 bajraka, tako da je iz {ehera na vojnu oti{lo 3.000 ljudi. I pri tako relativno malom broju vojnika koji su napustili grad, mnoge su ku}e ostale bez odrasle mu{ke glave. Zato je nare|eno da se no}u ~uvaju mahale od kradljivaca. To su radili mladi}i, ustvari dje~aci, koji su sve to shvatili kao igru i besposlicu. No}u, 29. VI 1788. u Sarajevu je buknuo velik po`ar. Vatra je izbila u novoj ku}i nekog Jevreja u blizini ^ifuthane. Zbog vjetra vatra se brzo {irila, a zbog odlaska na vojnu u gradu nije bilo dovoljno sna`nih ljudi koji bi to sprije~ili. Po`ar je te{kom mukom uga{en tek iza sabaha. U po`aru je izgorjelo 17 hanova, 5060 du}ana, a gorjele su i Sahatkula i Begova d`amija. Istovremeno su izgorjeli bezistani i magaze, zajedno sa robom. Po`ar je zahvatio i prostor od Husrev-begova hamama do ]umurije }uprije i od ]ur~i}a mahale do Stare pravoslavne crkve i Taba~kog mesd`ida. U crkvi je izgorjelo {est nebo{njaka, sa robom koju su tu bili sklonili, a u hanu Kolobari su stradala dvojica Jevreja. Bio je to jedan od najve}ih i najte`ih po`ara koji je zahvatio sarajevsku ~ar{iju. Kako na frontu ni sa jedne strane nije bilo ofanzivnih akcija, to se ve}ina Sarajlija, ~uv{i za po`ar, vratila u {eher. Za njima su se poveli
324

Viso~aci i ostali, pa su po pograni~nim gradovima i palankama ostali uglavnom sami kraji{nici. U ovom su ratu vi{i bo{nja~ki slojevi op}enito pokazali prve znake kolebanja u pogledu otpora Austriji. Prvaci su se me|usobno sva|ali, pa ~ak i odvra}ali ljude od borbe. Takvo dr`anje prvaka i zapovjednika izazvalo je nezadovoljstvo me|u ni`im bo{nja~kim slojevima spremnim za borbu. Taj se svijet, kako pi{e Ba{eskija, "skoro listom stavio pod janji~arske zastave i na vojnu po{ao o svom tro{ku, ali zapovjednici se nisu pobrinuli za topove i opkope". Zapovjednici op}enito nisu vodili brigu o vojsci koju su "golubosu" dr`ali vi{e mjeseci. Mjesto da brinu o vojsci, age su se po~ele baviti sto~nom trgovinom, dok su u pozadini istovremeno zavladali oskudica i glad. Zbog takvog stanja, sarajevske i ostale delikanlije (momci) "nisu bile zagrijane za borbu". Ukoliko je kod nekih i bilo volje za borbom, prvaci i vo|e to nisu ni znali niti htjeli iskoristiti. Tako se cijelo ljeto 1788. "jedna odu{evljena i vatrena vojska dosa|ivala", jer se niko nije brinuo o njenoj opremi. Ljudi su proveli pet{est mjeseci na polo`ajima, a da nisu stupili ni jednom u boj. Razlog tome je sigurno i nespremnost Austrijanaca koji su, ukoliko su i napadali, ~inili to kratko i nesigurno. Glavne su se borbe vodile oko grada Dubice, pa je ovaj rat u historiji Bosne i Bo{njaka ostao poznat kao Dubi~ki rat. Poslije vi{e neuspjelih poku{aja, Austrijanci su 26. VIII 1788. zauzeli Dubicu, a 3. oktobra iste godine Bosanski Novi. Tek 1789, odnosno 1790. zauzeli su Gradi{ku i Cetin. O otporu Bo{njaka poznat je stav feldmar{ala Gideona Laudona, glavnokomanduju}eg austrijske vojske. Za njega je bilo nevjerovatno kako su tvrdo gra|eni bosanski gradi}i, kako se "doma}i Turci" u njima uporno brane i kako se znaju lahko ponovno u{an~iti kada im se razori jedna odbrambena linija. U jesen 1789. upu}en je u pomo} Bosni Kara Mahmud-pa{a Bu{atlija, koga su osmanske vlasti u me|uvremenu uhvatile, ali su ga pustile na slobodu kada je izbio rat. On je sa 15.000 vojnika, uglavnom nebo{njaka, stigao u Sarajevo 10. X 1789. Vojska je preno}ila u Sarajevskom polju, a odatle se uputila u bosansku ordiju na Krajini. Bu{atlija se jedno vrijeme zadr`avao oko VarcarVakufa i Travnika, ali kako je ve} nastupala zima i time kraj ratne kampanje, to nije ni stupio u borbu, nego se vratio Skadru. Ljudima nije bilo jasno za{to je Bu{atlija uop}e upu}en u Bosnu, kao navodna pomo}, i to "pred samu zimu kada za to nema nikakve potrebe". Bo{njaci su smatrali da je Bu{atliju trebalo odmah poslati u Beograd, koji je ve} skoro pune dvije godine bio pod austrijskom opsadom. Ustvari, Bu{atlija je stigao u Sarajevo dva dana kasnije, nakon {to je feldmar{al Laudon 8. X 1789. kona~no zauzeo Beograd.
325

Nekog ve}eg uspjeha Austrijanci nisu imali ni na frontu u Srbiji. Slavonski korpus je u tre}em poku{aju uspio u prolje}e 1788. osvojiti [abac u Zvorni~kom sand`aku. Austrija se u Srbiji oslanjala uglavnom na srpske dobrovolja~ke ~ete (frajkore). Dok su frajkori ~etovali i hajdukovali, regularne austrijske trupe su bile anga`irane na slo`enoj operaciji opkoljavanja i opsade Beograda, {to je trajalo cijelu prvu polovinu rata. Za zapovjednika dobrovoljaca u Srbiji je postavljen neki austrijski major Mihaljevi}. Njegovi su odredi bili poznati kao "Mihaljevi}ev frajkor" i djelovali su u zapadnoj i sjevernoj Srbiji. U [umadiji i isto~noj Srbiji je sa svojim frajkorima ratovao kapetan Ko~a An|elkovi}. On je uglavnom ometao saobra}aj i veze izme|u Beograda i Ni{a. Po njemu je ovaj rat u Srbiji u narodu nazvan Ko~ina krajina, mada je on ve} prvih mjeseci rata pora`en, pa je morao pobje}i u Banat. Osmanlije su ga tu sustigle i uhvatile te septembra 1788. pogubile u Tekiji na Dunavu. Ve} je prve ratne godine bilo jasno da od dalekose`nog Katarininog "gr~kog projekta" ne}e ni{ta biti. Osim slabog u~inka ruske i austrijske vojske na frontu, ru{enju Osmanskog carstva su se iz svojih razloga i interesa usprotivile Engleska i Pruska. U me|uvremenu je 14. VII 1789. izbila Francuska revolucija, koja je veoma uzdrmala i zabrinula feudalnu Evropu. Tako se 1791. pristupilo mirovnim pregovorima. Mir izme|u Austrije i Porte zaklju~en je 4. VIII 1791. u Svi{tovu, pristani{tu na lijevoj obali Dunava u Bugarskoj. Ovim mirovnim ugovorom Austrija je vratila Osmanskoj carevini tri osvojena grada na sjeverozapadu Bosne (Dubicu, Novi i Gradi{ku), dok je jedino zadr`ala Cetingrad. Kraji{nici i neki kraji{ki kapetani nikako se nisu mirili sa gubitkom Cetingrada. U tome se posebno isticao Hasanaga Pe}ki, koji je imao vlastitu malu vojsku sa dva topa i oko 50 ljudi, od kojih su ~ak trideseterica bili prebjezi sa austrijske strane, optu`eni za razne prekr{aje i krivi~na djela. Hasan-aga je skoro 30 godina vodio sa Austrijom neki svoj privatni rat. On je istovremeno bio u stalnom sukobu i sva|i sa bosanskim vezirom koga je, jednako kao i sultana, optu`ivao za gubitak Cetingrada. Uz njega je pristajao i ostro`a~ki kapetan Hasan-beg Be{irevi}. On je u prolje}e 1822. napao Cetingrad, zauzeo ga i oplja~kao. Preliminarni mir izme|u Rusije i Osmanskog carstva zaklju~en je pod uticajem Engleske i Pruske u augustu 1791. godine. Mir je kona~no potpisan u moldavskom glavnom gradu Ja{iju (Iasi) 9. I 1792. godine. Ovaj mir nije Rusiji donio neke zna~ajne teritorijalne dobitke, ali je njime potvr|ena njena vode}a uloga na Balkanu, kao za{titnice svih pravoslavnih podanika Osmanskog carstva. Mirom u Ja{iju potvr|en je ~lan 7. prethodnog Ku~ukKajnard`ijskog mira, prema kojem je Rusija imala pravo da kod os326

manskih vlasti intervenira u korist pravoslavnog stanovni{tva, {to joj je u praksi davalo pravo protektorata nad njim. Porta se trudila da tom pravu Rusije ne pridaje ve}i zna~aj nego {to ga ima austrijski protektorat nad katolicima u Carstvu, na osnovu ~lanova 13, 11. i 9. Karlova~kog, Po`areva~kog i Beogradskog mira. Razlika je ipak bila u kvantitetu. Broj katolika u Osmanskom carstvu je bio neznatan, uglavnom ne{to u Bosni i Albaniji. Nasuprot tome, broj ruskih pravoslavnih istovjernika bio je u balkanskim zemljama Osmanskog carstva velik. Taj je kvantitet davao Rusiji, u toj fazi isto~nog pitanja, kvalitetno ja~i polo`aj na Balkanu u odnosu na Austriju. Manifestiralo se to ve} sa izbijanjem Prvog srpskog ustanka 1804. godine.

327

Bo{njaci u odnosu na Prvi srpski ustanak

Od kraja XVIII i po~etkom XIX st. dolazi do izvjesnog ubla`avanja i otupljivanja o{trice ekonomskosocijalnih sukoba i borbi me|u Bo{njacima. Razlog tome su ustanci i oslobodila~ki pokreti kr{}anskih, u prvom redu pravoslavnih naroda, koji tada izbijaju u Osmanskom carstvu. Ovim se ustancima ne dovodi u pitanje samo osmanska vlast, nego se istovremeno na raznim podru~jima ugro`ava fizi~ki opstanak muslimanskog stanovni{tva, uklju~uju}i tu i Bo{njake. Tako je u Bosni shva}en i primljen Prvi srpski ustanak, koji je podignut 14. II 1804. u Ora{cu kod Aran|elovca. Osje}aj da su ustankom Bo{njaci kao muslimani u svakom pogledu ugro`eni bio je razlogom da su odredi bosanske vojske od po~etka u~estvovali u osmanskim vojnim operacijama protiv ustanika. Ustanici su, osim toga, od po~etka izra`avali teritorijalne pretenzije prema Bosni. To je vrlo plasti~no i jasno izra`eno u zavr{nim stihovima poznate epske pjesme Filipa Vi{nji}a, Po~etak bune protiv dahija: "Kad je \or|e Srbijom zavlado, / i Srbiju krstom prekrstio, / i svojijem krilom zakrilio, / od Vidina pak do vode Drine, / od Kosova te do Biograda, / vako \or|e Drini govorio: / "Drino vodo, plemenita me|o, / izme| Bosne i izme| Srbije, / naskoro }e i to vrijeme do}i, / kada }u ja i tebeka pre}i, / i ~estitu Bosnu polaziti!" Pri prvoj ve}oj intervenciji protiv ustanika Bo{njaci su potu~eni u boju na Mi{aru kod [apca, 13. VIII 1806. godine. Kasnije su prilikom pohoda Sulejman-pa{e Skopljaka nanijeli vi{e te{kih poraza srpskim ustanicima. Bo{njaci su me|u prvima u{li u Beograd 5. X 1813, kada je do{lo do vojnog sloma Prvog srpskog ustanka. Bo{njaci i op}enito muslimansko stanovni{tvo koje je `ivjelo u Beogradskom pa{aluku do`ivjelo je vrlo te{ku sudbinu u toku Prvog srpskog ustanka. Prema nekim procjenama, u Beogradskom pa{aluku je pred Prvi srpski ustanak `ivjelo oko 20.000 Bo{njaka, ne ra~unaju}i tu pripadnike osmanskih garnizona. Srbi su svo muslimansko stanovni{tvo op}enito, pa i u Beogradskom pa{aluku, nazivali Turcima. U stvarnosti tu je bilo vrlo malo pravih etni~kih Turaka. Radilo se uglavnom o Bo{njacima, te manjem broju Albanaca. Austrijskoosmanski ratovi tokom XVIII st., pra}eni hajdu~ijom i ~etovanjem srpskih frajkora, stvorili su kod muslimanskog, pre328

te`no bo{nja~kog, seoskog stanovni{tva u Beogradskom pa{aluku i dijelovima sjeverozapadne Srbije, koji su pripadali Zvorni~kom sand`aku, odnosno Bosni, osje}aj potpune nesigurnosti. Bo{njaci su zato bili prisiljeni da se koncentriraju po gradovima i palankama koje su imale garnizone ili da usljed demoralizacije i straha potpuno napuste zemlju. Srpski ustanici su u po~etku na~elno pravili razliku izme|u mirnih, "carskih" Turaka i janji~arskih nasilnika i odmetnika od centralne vlasti, isti~u}i da se bore samo protiv ovih drugih. Ustvari, ustanici nisu pravili razliku me|u bo{nja~kim stanovni{tvom, smatraju}i ga u cijelosti neprijateljskim. Ustanici su jedino po nekim varo{ima i palankama u koje su ulazili (Valjevu, [apcu, Rudniku, Smederevu i Jagodini) iz takti~kih razloga ostavljali na miru "carske Turke", ustvari Bo{njake, takozvane "starince" (erlije), dok su ostale ubijali ili protjerivali. Prema kasnijim kazivanjima pojedinih ustanika, za sve njih Turci su bez razlike bili samo krvavi neprijatelji. Tokom svih devet godina ustanka u Beogradskom pa{aluku je, da se poslu`imo rije~ima starog srpskog histori~ara i politi~ara Stojana Novakovi}a, vr{eno "generalno trebljenje Turaka iz naroda". To je trijebljenje posebno surovo i temeljno izvedeno dvomjese~nim progonima muslimanskog stanovni{tva Beograda, u koji su ustanici kona~no u{li 8. I 1807. godine. Razulareni be}ari Miloja Petrovi}a Trnavca, `eljni plja~ke i plijena, uz pre{utnu saglasnost zapovjednika grada Mladena Milovanovi}a, nisu osim Bo{njaka po{tedjeli ni Jevreje, Grke, Cincare, pa ni neke beogradske Srbe, trgovce i zanatlije. Nekoliko stotina Jevreja sa `enama i djecom protjerani su u susjedni Srijem i Banat. Pokolji i progoni u Beogradu kulminirali su po~etkom marta 1807. godine. Beogradski vezir Sulejman-pa{a je, po dogovoru sa srpskim vlastima, krenuo 7. marta sa svojom pratnjom i pod za{titom jednog srpskog odreda u pravcu Ni{a. Po izlasku iz grada, kod Pa{ine ~esme na Vra~aru, Sulejman-pa{a i njegova pratnja su napadnuti i pobijeni. To je bio signal za op}i napad na "Turke" u Beogradu. Mnogi su pobijeni, mnogi na silu pokr{teni, posebno `ene i djeca, a svima bogatijim oduzeta su imanja. Jedan broj `ena i djece ukrcan je na la|e i upu}en Dunavom u Vidin. Borba me|u srpskim starje{inama oko podjele bo{nja~kih posjeda i imetka u Beogradu trajala je dugo vremena, o ~emu se starao Praviteljstvuju{~i sovjet. Politika tjeranja "Turaka", ustvari Bo{njaka, nastavi}e se tokom Drugog srpskog ustanka. Procjenjuje se da je uo~i Hati{erifa od 3. VIII 1830. u Srbiji `ivjelo oko devet do deset hiljada Bo{njaka (Beograd 4.000, U`ice 2.000, ]uprija 1.500, Smederevo 800 i Hasan-pa{ina, tj. Smederevska Palanka 200). Hati{erifom je, me|u ostalim, odre|eno da se muslimansko stanovni{tvo ima iseliti iz Srbije (Beogradskog pa{aluka) u roku od godinu
329

dana. Kako se pokazalo da je to suvi{e kratko vrijeme za sre|ivanje svih imovinskopravnih odnosa, to je 1833. rok za iseljavanje produ`en za pet godina. Ali i poslije toga roka u Srbiji je ostalo vi{e hiljada Bo{njaka, ~ije je rezidiranje bilo ograni~eno na {est garnizonih mjesta: [abac, Beograd, Smederevo, Kladovo, U`ice i Soko. Za vrijeme ustavobranitelja i kneza Aleksandra Kara|or|evi}a, 18421858, koji je odr`avao dobre, mada neiskrene odnose sa Portom, do{lo je do relativnog zati{ja, mirnog `ivota i prestanka izgona Bo{njaka. Povratak na vlast i druga vlada Milo{a i Mihaila Obrenovi}a (18581867) obilje`eni su nastojanjima da se kona~no rije{i pitanje navodnih Turaka, ~ije se prisustvo, posebno u Beogradu, smatralo nepodno{ljivim. Srpskim se vlastima ubrzo ukazala prilika da taj problem, modernim jezikom re~eno, internacionaliziraju i sa svog stanovi{ta ubrzaju njegovo rje{enje. U Beogradu je 3. VI 1862. do{lo do incidenta kod takozvane ^ukur ~esme, kojom su prilikom osmanski nizami ubili jednog srpskog dje~aka ili mladi}a. ^im se saznalo za ovaj doga|aj, u beogradskoj je varo{i do{lo do antiturskih demonstracija, pa se lokalno muslimansko stanovni{tvo sklonilo u tvr|avu pod za{titu osmanskog garnizona. Iz tvr|ave je potom bombardovana beogradska varo{. Napad je prekinut intervencijom konzula velikih sila u Beogradu. Radi sre|ivanja ovog pitanja u Kanlid`i (gradi} na maloazijskoj obali Bosfora) je odr`ana me|unarodna konferencija, na kojoj je 22. IX 1862. odlu~eno da muslimansko stanovni{tvo mora napustiti Srbiju, gdje }e ostati samo ~etiri osmanska garnizona, u tvr|avama [abac, Beograd, Smederevo i Kladovo, dok se tvr|ave u unutra{njosti, Soko i U`ice, imaju sru{iti. Krajem 1862. po~elo je iseljavanje Bo{njaka iz U`ica i Sokola u Bosnu, gdje je osmanska vlada podigla za njih dva nova naselja na Savi, Gornju i Donju Aziziju (po sultanu Abdulazizu), danas Bosanski [amac i Ora{je. Posebno je ilustrativan slu~aj U`ica, koje je u prvoj polovini XIX st. bilo prava i poslije Beograda najve}a "turska" (muslimanska, odnosno bo{nja~ka) varo{ u Srbiji. Osniva~ srpskog teatra, pisac i glumac Joakim Vuji} zabilje`io je u svojim Pute{estvijama, da je U`ice tridesetih godina pro{log stolje}a imalo 2.000 bo{nja~kih ku}a, dvadeset d`amija i 80 srpskih domova. Engleski putopisac Archibald Patton bio je u U`icu 1843, gdje ga je muselim obavijestio da u gradu ima 3.500 bo{nja~kih i 600 srpskih ku}a. U`i~ki su Bo{njaci bili veoma ponosni na svoj grad, pa su mu pjevali: "Oj, U`ice, mali Carigrade, / dok bija{e, dobar li bija{e, / kroz tebe se pro}i ne moga{e, / od sokaka i od }efenaka, / od momaka i od djevojaka!" Prema srpskim slu`benim izvorima, U`ice je napustilo 2.966 Bo{njaka, koji su bili prisiljeni u bescijenje prodati ili jednostavno ostaviti svoj nepokretni imetak. Bo{njaci
330

iz u`i~kih sela iselili su se u Bosnu jo{ 1834, od kada su uzaludno potra`ivali prihode sa svojih ranijih imanja. Istu sudbinu, samo u ne{to manjem broju, do`ivjeli su i Bo{njaci gradatvr|ave Soko, koji se nalazio u blizini Krupnja u jugozapadnoj Srbiji. Po~etkom 1863. minama su sru{ene i kao vojni objekti potpuno onesposobljene u`i~ka i sokolska tvr|ava. Miniranju su slu`beno prisustvovali ruski i engleski vojni komesari, srpski general Ranko Alimpi} i osmanski pukovnik Mehmed Ali-bej. U skup{tinskoj besjedi 17. VIII 1864. knez Mihailo Obrenovi} je mogao sa zadovoljstvom konstatirati: "Muslimani koji su `ivjeli u U`icu i Sokolu, iseljeni su, a gradovi u`i~ki i sokolski poru{eni su." Nasuprot ovoj suhoparnoj politi~koj konstataciji, srpski hroni~ar Miladin Radovi} je zabilje`io da je rastanak Bo{njaka sa U`icem i Sokolom bio tu`an i vrlo te`ak: "Sve je oti{lo pla~u}i." Procjenjuje se da je po~etkom {ezdesetih godina Srbiju napustilo 8.000 Bo{njaka. U Srbiji je ostao izvjestan broj Ciganamuslimana, koji nisu smatrani "Turcima", te onih Bo{njaka koji su se proglasili Ciganima kako ne bi ostavili svoje rodne ku}e. Poseban je slu~aj sa Bo{njacima u selima Mali Zvornik i Sakar, koji su i poslije te{kih pritisaka i natezanja sa srpskim vlastima jednostavno odbili da idu i tako do danas tamo ostali. Ovo se razdoblje zavr{ava 24. IV 1867, kada je posljednji osmanski komandant beogradske tvr|ave Ali Riza-pa{a simboli~no predao knezu Mihailu klju~eve srpskih gradova [apca, Beograda, Smedereva i Kladova, koje je sultan "povjerio knezu na ~uvanje". Sutradan je Ali Riza-pa{a napustio Beograd sa posljednjim odredom osmanske vojske. Istovremeno je na kalemegdansku tvr|avu, "pored sultanove", podignuta i srpska zastava. Nekoliko hiljada preostalih Bo{njaka u Srbiji bili su od tada potpuno u nadle`nosti i zavisnosti od srpskih vlasti. Knez Mihailo je 1868. naredio da se popravi jedina preostala beogradska d`amija, Bajrakli d`amija, kako Muslimani koji tu `ive "ne bi bez religiozne utehe bili". Mala muslimanska zajednica u Srbiji je 1874. brojala 6.176 pripadnika. Najbrojnije zajednice bile su u Aleksincu (1.242), Knja`evcu (1.101), [apcu (688) i regionu Podrinja (973). Beogradska muslimanska zajednica sastojala se od svega 36 pripadnika. U me|uvremenu je (1852) u Crnoj Gori, od strane dr`ave, izvr{eno pokr{tavanje oko osam stotina Bo{njaka, u selima Konjusi, Bo`i}i, Donja R`anica i na u{}u R`ani~ke rijeke. Suprotno kanonskim propisima pravoslavne crkve, po kojima je kr{tenje indivdualni ~in, koji obavlja sve{tenik u crkvi, ovo pokr{tavanje je vr{eno grupno, na otvorenoj poljani, u prisustvu plemenskih kapetana, bajraktara, perjanika, `andarma i ostalih predstavnika vlasti. Crnogorski histori~ari pravdaju ovo pokr{tavanje "klasnim, vjerskim
331

i politi~kim razlozima", te posebno procjenom da je navodno proces islamizacije vodio "deslavenizaciji naselja". Nasuprot tome, historijski je utvr|ena istina da su se, na primjer, Albanci, koji su `ivjeli oko Ro`aja, nakon prelaska na islam slavenizirali. Islam nigdje, ni u Bosni niti u Sand`aku, nije doveo do deslaveniziranja stanovni{tva.

332

Borba za autonomiju Bosne Husein-kapetan Grada{~evi}

Po~etkom XIX st. javljaju se me|u Bo{njacima pobune i otpori, ali na razli~itoj socijalnoj i politi~koj osnovi i platformi od prete`no selja~kih buna u XVIII stolje}u. Od kraja XVIII i po~etka XIX st. bune se uglavnom ajani i kapetani, kao feudalni veleposjednici i glavni nosioci funkcije lokalne vlasti. Uz njih pristaju i janji~ari po gradovima, posebno u Sarajevu, koji su bili zna~ajan supstrat i u nemirima sredinom XVIII stolje}a. I jedni i drugi ustaju protiv centralne vlasti, koja im ugro`ava socijalni i politi~ki polo`aj. Janji~ari su egzistencijalno ugro`eni jer dr`ava nastoji da ukine ovaj vojni~ki red, koji se odavno izmakao svakoj kontroli, a u me|uvremenu je izgubio svoju vojnu svrsishodnost. Ajani se bune jer dr`ava nastoji tradicionalnu lokalnu upravu, ~iji su oni nosioci, zamijeniti savremenom ~inovni~kom administracijom. Time bi ajani izgubili svoju politi~ku mo}. Ve} u prvoj polovini XVIII st. u~vrstila se u Bosni ustanova ajanluka, kao novog oblika vr{enja funkcija lokalne uprave u osmanskoj dr`avi. Ova funkcija je pru`ala velike mogu}nosti njenim nosiocima za li~no boga}enje putem raznih zloupotreba vlasti. Odatle pojedinci iz gornjih slojeva bo{nja~kog stanovni{tva vode prave male ratove da bi se domogli polo`aja ajana. Vremenom ajani, regrutirani uglavnom iz najuglednijih begovskih porodica, postaju nosioci cjelokupne vlasti na podru~ju jednog kadiluka. U ve}ini kadiluka gdje su postojale kapetanije funkciju ajana preuzeli su kapetani. Tako je do{lo do spoja ajanske i vojne kapetanske funkcije u jednoj li~nosti, odnosno nasljednim putem u jednoj porodici. Ova ~injenica dovodi do sna`nog ja~anja ekonomskih i politi~kih pozicija svih bosanskih kapetana, kojih je po~etkom XIX st. bilo 39. Svoj polo`aj odr`avali su, bez obzira na povremene sukobe, me|usobnom ravnote`om i stale{kom solidarno{}u, posebno u odnosu na centralnu vlast. Tada{nji strani posmatra~i u Bosni, uglavnom konzuli velikih sila, primijetili su da su bosanski ajani, kao neosporni gospodari u kadilucima, u~inili od Bosanskog pa{aluka jednu svoju osobenu konfederaciju. Ajanski su se interesi dugo vremena podudarali sa politikom i ciljevima centralnih osmanskih vlasti. Zajedni~ki im je interes, prije svega, bio odbrana granica osmanske dr`ave, odnosno Bosne, ~ime su ajani istovremeno branili kako vlastitu domovinu tako i svoj povla{teni
333

socijalnoekonomski i politi~ki polo`aj. Ta su se me|usobna sloga i razumijevanje institucionalno izra`avali kroz Ajansko vije}e, odnosno redovna i povremena savjetovanja vezira sa bosanskim ajanima. Sa po~etkom reformnog projekta sultana Mahmuda II 1808. neosporno se gospodstvo bosanskih ajana i njihova samovolja po kadilucima nisu vi{e mogli dovesti u sklad sa `eljama i naporima centralne vlasti da vojnoadministrativnim reformama osigura svoj autoritet u svim dijelovima Carstva. Ve} od po~etka dvadesetih godina XIX st. sultan Mahmud II, preko zloglasnog D`elal-pa{e, po~inje obra~un sa bosanskim ajanima prostom fizi~kom likvidacijom najsilnijih me|u njima. Uporedo te~e i akcija fizi~ke likvidacije ve} odavno neposlu{nih i samovoljnih janji~ara. Zami{ljene i najavljene upravne i vojne reforme ~inile su izli{nim, kako janji~arstvo tako i ajanluk. Nakon masovne likvidacije janji~ara u njihovim najja~im upori{tima, Sarajevu i Mostaru, Mahmud II je poku{ao privoliti bosanske ajane da mirnim putem prihvate reforme, nude}i im polo`aj muteselima, kao prvih modernih dr`avnih ~inovnika u Carstvu, odnosno Bosanskom pa{aluku. Tu su ponudu bosanski ajani odlu~no odbili, jer se nikako nisu mogli pomiriti sa perspektivom da od neospornih gospodara u kadiluku postanu obi~ni, makar i relativno visoki ~inovnici. Time je otvoren put direktnom oru`anom obra~unu izme|u bosanskih ajana i centralne vlasti. Sultan Mahmud II, poznat kao "Petar Veliki" Osmanskog carstva, ali i kao "Adli" (Pravedni), bio je vrlo odlu~an da taj obra~un dovede do kraja. On je ustvari bio pristalica i nastavlja~ reformi koje je u posljednjoj deceniji XVIII st. po~eo njegov ro|ak i prethodnik sultan Selim III, koji je nastojao na prvom mjestu raspustiti janji~arski i zavesti nizamski red. Tek {to je 1808. stupio na prijestolje, mladi sultan Mahmud II je bio svjedokom pobune janji~ara koji su ubili reformama odanog velikog vezira Mustafa-pa{u Bajraktara. Mladi je sultan svoj vlastiti `ivot dugovao ~injenici da je u tom trenutku bio jedini `ivi osmanski princ. On je u datom momentu vlast morao prepustiti protivnicima reformi, ali je pronicljivo i strpljivo ~ekao da nastavi reforme Selima III fizi~kom likvidacijom onih snaga koje su im se suprodstavljale. Uprkos egipatskom i gr~kom ustanku, Mahmud II je uspijevao postepeno po Anadoliji i Rumeliji smaknuti jednog po jednog lokalnog mo}nika i tako jednu po jednu provinciju stavljati pod efektivnu kontrolu Carigrada. U me|uvremenu je uspio privu}i na svoju stranu nekada{njeg janji~arskog agu Husein-pa{u, pod ~ijom je komandom i uz fetvu {eih-ul-islama, 15. VI 1826. izvr{en na Atmejdanu u Istanbulu masakr nad nekoliko hiljada janji~ara. Me|u pristalicama reformi taj je doga|aj poznat kao Vaka-i-Hayriye (sretan ili povoljan po~etak). To je ustvari bio "povoljan po~etak" za
334

obra~un sa preostalim feudalnim autonomijama u Carstvu. U tom je pogledu prva na redu bila Bosna. Bosanski vezir Ali Namik-pa{a Moralia poku{ao je ponovno po~etkom 1831. privoliti ajane na poslu{nost, odanost sultanu i prihvatanje reformi. Kapetani i ajani su odbili njegov poziv da do|u u Travnik, nego su se krajem januara 1831. sastali u Tuzli. Tu su se dogovorili da ne prihvate reforme, nego da se odupru, posebno uvo|enju nove vojske i novih poreza, te ustupanju podrinjskih nahija Srbiji. Na kraju su, 5. II 1831, za svog vo|u izabrali Husein-kapetana Grada{~evi}a. Navedene zahtjeve bosanskih ajana Husein-kapetan je u pratnji oko 4.000 svojih pristalica prenio bosanskom veziru u Travniku u drugoj polovini marta iste godine. U prvom ve}em sukobu sa vojskom velikog vezira, 18. VII 1831. kod Ka~anika na Kosovu, Husein-kapetan je izvojevao veliku pobjedu, pa su ga ostali ajani potom proglasili za bosanskog vezira, u kuli Had`i Mujage Zlatara (Zlatarevi}a) u selu Zabilju kod Viteza. Carski vezir Namik-pa{a Moralia uspio je pobje}i u Hercegovinu, a odatle preko Dubrovnika u Carigrad. Nakon toga je, prema A. S. Ali~i}u, u Sarajevu 12. IX 1831. zvani~no progla{ena i javno objavljena autonomija Bosne. To zna~i da je autonomija progla{ena samo desetak dana nakon {to je skoro sva sarajevska ~ar{ija stradala u katastrofalnom po`aru 31. augusta. Politi~ki program bosanskih ajana nije bio jasno i do kraja formuliran, ali se mo`e re}i da su uz ve} spomenuto odbijanje reformi koje su, po njima, suprotne islamskoj tradiciji, posebno insistirali da se ne dira u njihova posjedni~ka prava, te da se ubudu}e na polo`aj bosanskog vezira postavljaju isklju~ivo doma}i ljudi. To bi fakti~ki zna~ilo da bi Bosna, pod politi~kim vo|stvom ajana, dobila autonoman polo`aj u Osmanskom carstvu, sli~an onom kakav je Srbija dobila Hati{erifom iz 1830. godine. U pogledu polo`aja ostalih slojeva muslimanskog stanovni{tva i nebo{njaka program bosanskih ajana nije predvi|ao nikakve promjene. Insistiralo se jedino na prestanku rada na uvo|enju regularnih trupa (nizama) i novih uniformi, te za{titi prava pripadnika starog janji~arskog korpusa. U tom se smislu tra`ilo vra}anje cjelokupne oduzete imovine, kako pobijenih, tako i onih jo{ `ivih janji~ara. Op}enito se tra`ila nadoknada za sve gubitke pretrpljene od ukidanja starih institucija i nadoknada za sve ratne tro{kove koje su Bo{njaci imali u sukobu sa vojskom valikog vezira. Centralna vlast, odnosno Mahmut II nije prihvatio zahtjeve ajana niti je priznao legitimnost Husein-kapetana kao bosanskog vezira. U kona~nom obra~unu izme|u sultana i Husein-kapetana, u odlu~uju}em momentu pre{li su na stranu sultana neki hercegova~ki ajani, sa Ali-agom Rizvanbegovi}em i Smail-agom ^engi}em na ~elu. Vojska velikog vezira je uz njihovu pomo} nanijela presudan poraz
335

Husein-kapetanu i njegovim pristalicama na Palama kod Sarajeva, 31. V 1832. godine. Samo ~etiri dana kasnije, 4. juna Husein-kapetan se jo{ jedanput, pred samim zidinama Sarajeva, uzalud oku{ao u boju sa vojskom velikog vezira, kojemu su pomagali Rizvanbegovi} i ^engi}. Tim porazom njegov pokret je kona~no propao. Za svoje usluge Ali-aga Rizvanbegovi} je nagra|en izdvajanjem Hercegovine u poseban pa{aluk, koji je njemu li~no na arpaluk, kao veziru sa titulom pa{e, povjeren na upravu. Centralna vlast se kona~no obra~unala sa bosanskim ajanima tek odlu~nom akcijom Omer-pa{e Latasa 1850, fizi~kim uni{tenjem i likvidacijom preostalih ajana, uklju~uju}i tu i Ali-pa{u Rizvanbegovi}a. Latas je posebno surovo postupao sa ve} ostarjelim Ali-pa{om, koga je, prije nego {to ga je kod Banje Luke likvidirao, u svakoj prilici poni`avao. Sama Rizvanbegovi}eva izdaja Husein-kapetana i ostalih bosanskih ajana, kao svojih klasnih drugova, govori o njegovoj potpuno pogre{noj procjeni politi~kih prilika i tendencija u Carstvu. ^udno je da je on, kao iskusan ~ovjek i narodni prvak, mogao povjerovati da }e se u vrijeme kada je bilo o~ito da se ajanluk u cijelom Carstvu brutalno dokida, on kao takav jedan mo}i odr`ati u Hercegovini, samo zato {to je u datom trenutku u~inio jedan, koliko nelojalan toliko i ponizan ~in. Svojim ratnim pohodom po Bosni i Hercegovini, koji je trajao godinu dana, Latas je prakti~no dokraj~io i uni{tio one politi~ke snage koje su stolje}ima predstavljale politi~ki narod u historiji Bosne i Bo{njaka. Sa povijesne distance gledano, te su se snage, iako sa svojih ekonomskosocijalnih pozicija, ustvari borile za svojevrsnu autonomiju Bosne u Osmanskom carstvu. Ideje o autonomiji zasnivale su se na unutra{njem socijalnoekonomskom i politi~kom ure|enju koje se u Bosni postepeno razvilo jo{ tokom XVI st. i koje je u odnosu na ostale dijelove Carstva imalo jasno izra`ene svoje osobenosti. Drugi osnov zahtjeva za autonomijom bio je polo`aj Bosne kao "najisturenije pokrajine Carstva prema kr{}anskoj Evropi", {to je posebno do{lo do izra`aja od kraja XVII st., odnosno Karlova~kog mira 1699. godine. Ta je ~injenica Bosni u biti davala poseban "me|unarodni polo`aj". Uprkos tome, s obzirom na sve unutra{nje i spoljne okolnosti Osnamskog carstva, ideje o autonomiji Bosne nisu se u prvoj polovini XIX st. mogle ostvariti. Zato je poraz bosanskih ajana kao bosanskog politi~kog naroda, bio neizbje`an. Oni nisu poku{ali na}i drugi most i drugu vezu, osim islama, sa ostalim slojevima bo{nja~kog stanovni{tva, koje je uostalom kuga 18131817. veoma prorijedila. Savremenici bilje`e da je Husein-kapetan Grada{~evi}, kao "Zmaj od Bosne", kako se naj~e{}e sam nazivao i potpisivao, bio "~ovik pametan i bogat". Franjeva~ki hroni~ar fra Jako Balti} pi{e da se "Vezir Husein" prema
336

"krstjanim ~inja{e pravedan". Veliki borac, ratnik i patriota, Husein-kapetan se ipak slabo snalazio u diplomatiji, mada bi se moglo re}i da mu je politika bila strast i usud. Svom je pokretu nastojao, i u velikoj mjeri uspio, dati jedan op}ebosanski karakter. Sa izuzetkom nekoliko hercegova~kih ajana, uz njega je ipak pristala sva Bosna, uklju~uju}i tu i Sand`ak. Posredstvom ~ovjeka od svog osobitog povjerenja, fra Ilije Star~evi}a, odr`avao je veze sa susjednim austrijskim vlastima, ~iju je podr{ku nastojao osigurati. Ali, Austrija "iz svoje sebi~nosti nije htjela znati za Bo{njake". Pored toga, knjaz Milo{ Obrenovi}, u strahu za svoju tek ste~enu autonomiju, dr`ao se prema Husein-kapetanu veoma dvoli~no. Cijelu je situaciju na kraju vjerovatno najbolje rezimirao Vuk Karad`i} u pismu Jerneju Kopitaru, datiranom u Zemunu 18. VI 1832: "U Srbiji sve po starome, a sultan Bo{njake pokori sam."

337

Tanzimat i agrarni odnosi

Agrarno pitanje u svom ekonomskom, socijalnom i nacionalnopoliti~kom vidu spada u nekoliko klju~nih problema bosanske historije XIX i prvih decenija XX stolje}a. U nauci je ovaj problem prisutan ve} ~itavo stolje}e pa je o bosanskom agraru napisana brojna literatura razli~ite vrijednosti i namjene. Agrarno se pitanje u Bosni naro~ito zao{trava nakon progla{enja Hati{erifa od Gulhane, 3. XI 1839, kada se ve} bio ustalio ~iflu~ki sistem. U okviru politike Tanzimata postavlja se i pitanje pravnog ure|ivanja agrarnih odnosa u Bosni. Prilikom poku{aja rje{avanja i pravnog reguliranja agrarnog pitanja osmanska vlast je polazila od datog stanja ~iflu~kih odnosa u pojedinim sand`acima Bosanskog vilajeta. Proces ~iflu~enja u Bosni imao je vi{e zna~ajnih osobenosti u odnosu na druge dijelove Osmanskog carstva. Mada je ~ifluka bilo u Bosni jo{ od po~etka osmanske vlasti, proces ~iflu~enja je tu tekao sporije nego u drugim krajevima Carstva. Taj proces u mnogim krajevima Bosne te~e uglavnom tako {to bosanske spahije zahvataju rajinsku zemlju. Odatle se u Bosni naj~e{}e u jednoj li~nosti pojavljuje spahija i ~ifluksahibija. To je bilo omogu}eno ~injenicom da su bosanske spahije skoro od samog po~etka u`ivale poseban polo`aj i povlastice. Bosanskom kanunnamom iz 1516. izri~ito je odre|eno da spahiluke u Bosni mogu dobiti i dr`ati samo lica iz Bosne. Pored toga, bosanskim spahijama je vrlo rano priznato pravo da spahiluke dr`e i u`ivaju kao porodi~ne nasljedne feude (od`akluktimari). Posjed je tako stalno ostajao u rukama jedne porodice kod koje se vremenom u~vr{}ivalo uvjerenje o njenim vlasni~kim pravima na tom posjedu. Kada su ovi posjedi vremenom ostajali bez svojih obra|iva~a, gasilo se postepeno pravo dr`anja tih posjeda po sistemu rajinskog tesarrufa, koji se tako spajao sa spahijskim tesarrufom. U prvim stolje}ima osmanske vladavine ve}inu raje ~inili su bo{nja~ki seljaci. Vremenom, usljed ~estih ratova, razli~itih epidemija i gladi, smanjuje se broj muslimanskog stanovni{tva u Bosni. Pored toga, u~e{}e bo{nja~kih seljaka u osmanskoj vojnoj slu`bi dovodi do njihovog osloba|anja od rajinskih i drugih materijalnih obaveza prema dr`avi. Na taj na~in najve}i dio bo{nja~ke raje svrstava se u XVIII i XIX st. u red slobodnih seljaka.
338

Preuzimaju}i u svoj posjed opustjele rajinske ~ifluke, bosanske spahije (~ifluksahibije) naseljavaju na njih krajem XVIII i po~etkom XIX st. hri{}ansko stanovni{tvo iz Crne Gore i isto~ne Hercegovine. Proizvodni odnos izme|u ~ifluksahibija i ovih novih naseljenika rajinske zemlje uspostavljao se putem slobodne pogodbe. ^ifluksahibija je u pravilu davao seljaku zemlju u zakup uz odre|enu naknadu u naturi. U isto~noj i centralnoj Bosni i nekim dijelovima Hercegovine zakupnina je iznosila polovinu, tre}inu, ~etvrtinu, ponegdje petinu, zavisno od vrste zemlji{ta i odgovaraju}ih poljoprivrednih kultura. Ova davanja od strane seljaka nisu bila sporna. Seljaci su osporavali ~ifluksahibijama neka druga davanja, posebno u Bosanskoj krajini, Posavini i Semberiji, gdje je dijelom, za razliku od drugih krajeva Bosne, vr{eno nasilno ukme}ivanje. U ovim krajevima zato dolazi do nezadovoljstva i pobuna seljaka. Da bi sti{ao to nezadovoljstvo selja{tva, bosanski namjesnik Husrev-pa{a poku{ao je 1843. posebnom naredbom urediti odnose izme|u ~ifluksahibija i njihovih ~if~ija. Ovom naredbom, koja predstavlja prvi poku{aj sre|ivanja agrarnih odnosa u Bosni u XIX st., regulirana su tri kruga pitanja: (1) obaveze kmetova prema ~ifluksahibijama (spahijama); (2) zabrana ~ifluksahibijama da tra`e ona davanja koja su u me|uvremenu sami nametnuli; i (3) zabrana kmetovima da napu{taju ~ifluke i ~ifluksahibijama da bez razloga tjeraju kmetove. Na istim osnovama poku{ao je 1847. tada{nji namjesnik u Bosni, Tahir-pa{a, urediti agrarne odnose izme|u ~ifluksahibija i njihovih ~if~ija. Od ~etrdesetih godina XIX st. u Bosni se ustalila obaveza kmetova da besplatno rade na begovskom zemlji{tu. To je bilo uzrokom stalnog nezadovoljstva me|u selja{tvom. Porta je zato izdala naredbu Tahir-pa{i da odmah ukine kuluk (tzv. beglu~enje), jer taj oblik optere}ivanja seljaka ne postoji u drugim dijelovima Carstva niti je ranije postojao u Bosni. U tu svrhu Tahir-pa{a je krajem 1847, odnosno po~etkom 1848. sazvao zbor u Travniku, kojem je prisustvovalo nekoliko najistaknutijih bo{nja~kih prvaka te predstavnici (uglavnom sve}enici) "latinskog milleta" i "gr~kog (pravoslavnog) milleta". Predstavnici kmetova nisu prisustvovali ovom zboru. Na zboru je donijeta odluka da se mjesto kuluka (beglu~enja) u cijeloj Bosni uvede davanje tre}ine od svega "{to se sije", a polovine od onoga {to "samo ni~e". Uvo|enje tre}ine najvi{e je pogodilo selja{tvo Bosanske Posavine, dijelom Krajine i Hercegovine, te upravo tu dolazi, tokom pedesetih godina a i kasnije, do ~e{}ih pobuna seljaka. Ni Omer-pa{a Latas, bez obzira na svu surovost i nastojanja nije uspio praksu zakupa poreza u Bosni zamijeniti njegovim neposrednim ubiranjem. Nakon kodificiranja zemlji{nog prava u osmanskoj dr`avi, Ramazanskim zakonom iz 1858, izdala je centralna vlast 12. IX 1859. posebnu Uredbu o ~iflucima u Bosni, koja je u literaturi poznatija pod imenom Saferska
339

naredba (jer je objavljena 14. safera 1276). Ovom naredbom kona~no su ozakonjeni agrarni odnosi stvoreni ~iflu~enjem, odnosno postoje}e obi~ajno agrarno pravo, koje je utvr|eno za svaki od {est sand`aka Bosanskog vilajeta, izjavama predstavnika ~ifluksahibija i ~if~ija pred Velikim tanzimatskim med`lisom u Istanbulu. Po Saferskoj naredbi, posjednik zemlji{ta je vlasnik koji to zemlji{te mo`e uz saglasnost dr`ave prodati, zamijeniti, zalo`iti i ostaviti svojim nasljednicima. Lice koje tu zemlju dr`i u zakup (musted`ir) nema vlasni~kih prava na samu zemlju, mada njegov zakup ima nasljedni karakter. Posjednik ga ne mo`e di}i sa zemlje koju dr`i i obra|uje, osim ako kmet (zakupnik) trajno zanemaruje zemlju, odbija bez razloga da pla}a hak i nema nade da }e se u tom pogledu popraviti, {to se sve mora sudski dokazati. Odnosi izme|u posjednika i kmeta reguliraju se putem me|usobnog zakupni~kog ugovora, koji se zvao muzarea, koji je zaklju~ivan na odre|eno vrijeme. Kmet mo`e sam napustiti zemlji{te i otkazati zakupni~ki ugovor, {to mora saop}iti zemljovlasniku po zavr{etku vr{idbe, kako bi ovaj imao vremena pobrinuti se za drugo lice koje }e preuzeti obra|ivanje zemlje. Ako bi zakupnik napustio zemlju prije nego {to je smirena ljetina, morao bi nadoknaditi posjedniku svu eventualnu {tetu. Kmet ima pravo pre~e kupovine, ukoliko vlasnik prodaje ~ifluk. Sve nove gradnje na ~ifluku (kmetovskom seli{tu) izvodi zemljoposjednik, a odr`avanje i popravke vr{i kmet. Ukoliko kmet napu{ta ~ifluk, a sam je napravio neku zgradu, vlasnik je obavezan da mu to isplati. Isto va`i i za vo}e koje je kmet zasadio na ~ifluku. Zemljoposjednik ne smije kmeta koristiti za svoje razli~ite radove, niti ga istjerati iz ku}e da bi se sam uselio, niti smije tra`iti od kmeta besplatan smje{taj i opskrbu. Visina razli~itih davanja ure|ena je posebno za svaki od {est bosanskih sand`aka, na osnovu spomenutih izjava kmetovskih deputacija pred tanzimatskim med`lisom o tome koliko se ~ega od starine davalo. Saferska je naredba samo potvrdila postoje}e stanje i obi~ajno pravo. Njenim dono{enjem pravno je zavr{en slo`eni i osobeni razvitak osmanskog feudalizma u Bosni. Kad je okupacijom 1878. AustroUgarska preuzela upravu u Bosni i Hercegovini, odmah je ozakonila Safersku naredbu kao osnov za reguliranje agrarnih odnosa u ovoj zemlji. Skupa sa Zemlji{nim zakonom iz 1858. Saferska je naredba ostala pravno na snazi u Bosni i Hercegovini sve do kraja austrougarske uprave 1918. godine. Od kona~nog sloma ajana 1850. nastaje u politi~kom `ivotu Bo{njaka zati{je koje osmanska vlast nastoji iskoristiti za dovr{avanje procesa reformi vojske, uprave, poreskog sistema i drugih oblasti dru{tvenog `ivota. Objedinjavanje tih tanzimatskih mjera ili reformi u Bosni je u pravnom i administrativnom pogledu izvr{eno izdavanjem i objavljivanjem Uredbe o organizaciji Bosanskog vilajeta 1. VI 1865. godine. Njena stvarna primjena
340

u praksi kao Ustavnog zakona Vilajeta Bosanskog po~ela je tokom 1867. godine. U tom je pogledu posebno bio aktivan Osman [erif Topal-pa{a, posljednji veliki bosanski namjesnik, koji je za svoje uprave tokom {ezdesetih godina pro{log stolje}a prili~no odlu~no nastojao izvesti Bosnu na put gra|anskog razvitka, kako u privrednom tako i administrativnopoliti~kom pogledu. Vjerovatno da je najve}a kulturna tekovina tog doba me|u Bo{njacima pojava modernog {tamparstva, {tampe i novinarstva kao profesije. Krajem maja 1866. po~ela je u Sarajevu raditi prva moderna {tamparija, koju je za potrebe vilajetske uprave dobavio Osman [erif Topal-pa{a. U {tampariji, koju je montirao i kra}e vrijeme vodio iskusni njema~ki majstor iz Zemuna Ignaz Soppron, {tampao se od 1866. pa sve do okupacije 1878. slu`beni vilajetski list Bosna. Bosna je bila dvojezi~ni sedmi~ni list, {tampan uporedo na turskom i bosanskom jeziku, }irilicom i prema VukDani~i}evom pravopisu. Kroz 13 godina njenog izla`enja Bosnu su ure|ivali Mustafa Refet Imanovi}, Salih Biogradlija, Nurrudin Kurt}ehaji} i na kraju Kadri Carigradlija, slovoslaga~ turskog teksta u listu. Kao povremeni saradnici lista u novinarskom poslu se tada ogledaju i Mehmed Hulusi i Mehmed Fi}ri Kolagi}. Pored slu`bene Bosne, u Sarajevu se uskoro pojavio i prvi privatni bo{nja~ki list, Sarajevski cvjetnik, ~iji je izdava~ i urednik bio Mehmed [a}ir Kurt}ehaji}. Njegov je osnovni cilj bio da za{titi Bosnu i Bo{njake od olahkog omalova`avanja i svojatanja od strane tada{nje srpske i hrvatske {tampe. Kurt}ehaji} je u tom smislu s uspjehom polemizirao sa listovima kao {to su bili Zastava, Vidovdan, Narodne novine, Srbija, Narodni list i drugi. Mehmed [a}ir Kurt}ehaji} je bio prvi pravi bo{nja~ki novinar. Ro|en je 1844. u Akovu (Bijelom Polju) na Limu. Otac mu je bio kadija koji je slu`bovao na vi{e mjesta u Bosanskom vilajetu. Kurt}ehaji} se {kolovao samo u Bosni, mada je imao veliku `elju da nastavi studije negdje na Zapadu, {to mu mogu}nosti i prilike nisu dozvolile. Na Zapad je oti{ao tek kada je obolio od tuberkuloze. Tra`e}i lijeka svojoj bolesti, umro je u 28. godini `ivota, u ljeto 1872. u Be~u, gdje je i pokopan. Omer-pa{a Latas je 1850. vezirsku stolicu poslije skoro 150 godina prenio u Sarajevo koje je time kao stvarno sredi{te Bosne definitivno postalo vilajetski, odnosno zemaljski glavni grad. U narednom godinama su sve tada{nje velike evropske sile otvorile tu svoje konzulate. Grad je pored {tamparije i novina, dobio i modernu po{tu, sa telegrafskom vezom sa Istanbulom i Bosanskim Brodom. Za vrijeme Osman Topal-pa{e izgra|en je kolski put SarajevoBrod, otvorene su prve svjetovne {kole (ru`dije), te podignuti mnogi novi zna~ajni javni objekti u evropskom stilu, posebno u Sarajevu. U gradu je tako po341

dignuto vi{e modernih dr`avnih zgrada, kao {to su konak, merkez ili policija, upravna zgrada sand`aka na Bistriku, kasarna zvana Med`idija, vojna bolnica na Hisetima, itd. Konzervativni {iroki bo{nja~ki muslimanski slojevi, bez pravog politi~kog vo|stva, dr`e se prema svemu tome uglavnom pasivno. Ipak, svim tim Osman Topal-pa{inim reformama Bosna i Hercegovina se fakti~ki pripremala za veliki preokret koji }e u `ivotu Bo{njaka nastupiti austrougarskom okupacijom 1878. godine.

342

III DIO

OKUPACIJA BOSNE I HERCEGOVINE (18751878)

344

Isto~na kriza i Berlinski kongres (18751878)

Okupacijom 1878. Bosna i Hercegovina je u{la u sastav Habsbur{ke monarhije. Usljed osobenih me|unarodnih okolnosti u kojima je izvr{ena ova okupacija, unutra{njih prilika i odnosa u okupiranoj zemlji i veoma slo`enog ustavnog sklopa Habsbur{ke monarhije, Bosna i Hercegovina je u njenom okviru ~itavo vrijeme imala poseban dr`avnopravni polo`aj. Osnovni me|unarodnopravni akti koji su odre|ivali taj polo`aj bili su ~lan 25. Berlinskog ugovora i Carigradska konvencija. Odatle je na prvom mjestu potrebno utvrditi okolnosti u kojima su donijeti ovi akti, odnosno izvr{ena okupacija BiH, ~ime su Bo{njaci do{li pod nemuslimansku vlast. U toku "velike isto~ne krize" (18751878) u{la je Bosna i Hercegovina u centar svjetske politike, u kojoj }e se na}i jo{ u dva maha, 19081909 i 1914. godine. Kada je u ljeto 1875, upravo ustankom u Bosni, ponovno otvoreno "isto~no pitanje", tj. pitanje preuzimanja i podjele osmanskih teritorija u Evropi, Aziji i Africi, povela je AustroUgarska opreznu diplomatsku akciju u cilju dobivanja i zaposjedanja Bosne i Hercegovine. Razli~iti planovi Austrije da osvoji Bosnu poti~u jo{ iz prve polovine XVII stolje}a. Ove planove Austrija je vojni~ki poku{ala ostvariti u tri maha: 1697, 1737 i 178891, ali svaki put bez uspjeha. Pitanje pripajanja Bosne i Hercegovine Monarhiji zao{trava se nakon zavr{etka Napoleonovih ratova 181314, kada je Austrija kona~no do{la u posjed ~itave Jadranske obale, od Istre do Boke Kotorske. Opkoljena odavno sa sjevera i zapada austrijskom teritorijom, Bosna je sada postala Monarhiji neophodna kao neposredno zale|e dalmatinske obale. Posebno su od 1857. godine mar{al Radetzki i admiral Tegetthoff skretali pa`nju na neophodnost okupacije Bosne i Hercegovine iz strate{kih razloga, radi osiguranja austrijskih primorskih posjeda Istre i Dalmacije. Od druge polovine XIX st., Austrija se vojni~ki i diplomatski spremala da u pogodnoj prilici zaposjedne Bosnu i Hercegovinu. Pored u~vr{}enja svog polo`aja na Jadranskoj obali, AustroUgarska je dr`ala da zaposjedanjem BiH posti`e i druge ciljeve: (1) preduzima veliki korak u ekonomskoj i politi~koj ekspanziji ka jugoistoku; (2) sprje~ava stvaranje neke velike slavenske dr`ave na svojim ju`nim granicama; i (3) osigurava svom kapitalu u pogledu prirodnih bogatstava i op}ih privrednih
345

potencijala izuzetno zna~ajno podru~je. Kada je u ljeto 1875. ustankom u isto~noj Hercegovini i Bosanskoj krajini otvorena velika isto~na kriza, tada{nji austrougarski ministar spoljnih poslova, grof Gyula Andrssy je, imaju}i u vidu sve politi~ke i ekonomske interese Monarhije, poveo pa`ljivu diplomatsku akciju koju }e uspje{no zavr{iti tri godine kasnije, dobijanjem okupacionog mandata. Pred svojom i stranom javno{}u Andrssy je zahtjev za okupacijom Bosne i Hercegovine pravdao potrebom da se u ovoj zemlji provedu barem neke osnovne ekonomske i politi~ke reforme, osigura red i mir i tako otkloni opasnost od ju`nih granica Monarhije. Andrssy je dokazivao da stabilnost Bosne i Hercegovine nije samo u interesu Monarhije, nego op}a potreba radi odr`avanja mira u Evropi. Po njemu, osmanska vlast je nesposobna da provede reforme i osigura stabilnost u Bosni, nego to mo`e u~initi samo jedna jaka i nepristrasna sila. U tom smislu Andrssy je 30. XII 1875. uputio svoju prvu notu velikim evropskim silama. Andrssy je tra`io da velike sile zajedni~ki zahtijevaju od Porte da se u BiH ostvare neke osnovne reforme. Predlo`ene reforme obuhvataju vjersku jednakost, ukidanje zakupljivanja poreza, kori{tenje poreza isklju~ivo u pokrajinama u kojima su prikupljeni i uvo|enje razli~itih olak{ica kojima bi se pobolj{ao polo`aj seljaka. Nadzor nad provo|enjem reformi vr{ila bi jedna evropska komisija. U me|uvremenu, Porta je iradom od 2. X 1875. obe}ala odre|ene poreske i upravne reforme, kao i da }e preduzeti mjere protiv zloupotreba lokalnih vlasti na koje su se ustanici `alili evropskim konzulima. Ferman o reformama za cijelu Carevinu zaista je obnarodovan 12. XII 1875. godine. Ustanici u Krajini i Hercegovini nisu vjerovali u te najavljene reforme nego su nastavili borbe protiv osmanskih vlasti. Iako program izlo`en u ovoj noti nije proveden uglavnom zbog protivljenja Engleske, Andrssy je nastavio diplomatsku akciju ~iji je krajnji cilj bio pripajanje Bosne i Hercegovine Monarhiji. On je ve} 13. V 1876, uz prethodnu saglasnost njema~kog kancelara Bismarcka i ruskog ministra Aleksandra Gor~akova, uputio novi memorandum velikim silama, sa prijedlogom reformi ~ije bi provo|enje nadzirao konzularni kor u Sarajevu. I ovaj prijedlog Engleska je o{tro odbacila. Po~etkom jula 1876, pod pritiskom svog nacionalnoromanti~arski raspolo`enog javnog mnijenja, knez Srbije Milan Obrenovi} i crnogorski knez Nikola I Petrovi} zaratili su protiv Osmanske carevine. Andrssy je u toj situaciji ubrzo postigao prvi zna~ajan diplomatski uspjeh kada je na sastanku izme|u Franje Josipa i ruskog cara Aleksandra II, 8. VII 1876. u Reichstadtu (danas gradi} Zkopy, u ^e{koj), AustroUgarska dobila pristanak Rusije da u slu~aju poraza Turske u ratu sa Srbijom i Crnom Gorom mo`e uzeti
346

Bosnu i Hercegovinu. Pokazalo se da je Osmanska carevina jo{ suvi{e jaka za Srbiju i Crnu Goru, koje su u ratu potpuno pora`ene. Rusija je zato odlu~ila da i sama stupi u rat, kako bi osigurala svoje interese na Balkanu i eventualno se dokopala Carigrada i moreuza. Pou~ena iskustvom iz Krimskog rata, kada je ostala usamljena, odlu~ila je da prethodno obnovi Reichstadtski sporazum sa AustroUgarskom. Tako je 15. I 1877. u Budimpe{ti sklopljena konvencija, s ciljem da se izbjegne kolizija austrijskih i ruskih interesa u isto~nom pitanju. Tom konvencijom obavezala se Austrija na neutralnost u ruskoturskom ratu, a za uzvrat je dobila pravo da izabere momenat i na~in okupacije Bosne i Hercegovine. Me|utim, Rusija se nije dr`ala ovog dogovora po{to je, nakon pobjednosnog rata, ~lanom 14. Sanstefanskog ugovora od 3. III 1878, bila predvi|ena neka vrsta autonomije za Bosnu i Hercegovinu. U zemlji su se imale provesti od ranije predlagane reforme, ~ije }e modifikacije utvrditi Austrija, Turska i Rusija. Vilajetski ustav iz 1867. imao je biti strogo po{tovan i izvr{avan. Zaostali danak se ne}e tra`iti, a teku}i prihodi ovih pokrajina upotrebljava}e se do 1. III 1880, isklju~ivo za naknadu {tete izbjegli~kim porodicama, bez obzira na rasu i vjeru. Ugovorom nije ni{ta re~eno o austrougarskom zahtjevu za Bosnu i Hercegovinu. To je za AustroUgarsku bio dovoljan razlog da iza|e iz saveza sa Rusijom, koja je ponovno ostala usamljena. AustroUgarska je dobila odlu~nu podr{ku Njema~ke i ovog puta Engleske, koja je smatrala da rusko primicanje Carigradu i moreuzima ugro`ava vitalne interese britanske imperije na Suecu i ~itavom Bliskom istoku. Tako je revizija Sanstefanskog ugovora postala neizbje`na i u tu svrhu sastao se Kongres velikih sila 13. VI 1878. u Berlinu. Na osmoj sjednici Kongresa, 28. VI 1878, stavljen je na raspravljanje ~lan 14. Sanstefanskog ugovora, koji se odnosio na Bosnu i Hercegovinu. Formalan prijedlog da se AustroUgarskoj povjeri mandat da upravlja Bosnom i Hercegovinom podnijeli su britanski delegati. Sve prisutne sile su prihvatile ovaj prijedlog, osim osmanskih predstavnika, koji su istupili protiv okupacije, isti~u}i posebno da Bo{njaci odlu~no tra`e da ostanu pod Turskom i da je Porta pripremila nu`nu reformu. Engleska i Njema~ka su vr{ile velik pritisak na osmanske predstavnike da prihvate odluku Kongresa. Tek na sjednici od 4. jula, a po dobijenim instrukcijama iz Istanbula, osmanski delegati su pro~itali izjavu da je "carska turska vlada uzela u vrlo ozbiljno razmatranje mi{ljenje Kongresa o pogodnim sredstvima za povra}aj mira u Bosni i Hercegovini. Ona u to stavlja potpuno povjerenje i zadr`ava sebi pravo da se neposredno i prethodno sporazumije u tom pogledu sa be~kom vladom." Andrssy je rekao da je zadovoljan ovom izjavom pa je Otto von Bismarck, kao predsjedavaju}i, objavio da je AustroUgarska dobila mandat
347

da okupira i upravlja Bosnom i Hercegovinom. Ova odluka formulirana je u poznatom ~lanu 25. Berlinskog ugovora. Na sam dan potpisivanja ugovora, 13. VII 1878, osmanski delegati su, poslije upornog insistiranja, uspjeli da od austrougarskih predstavnika dobiju pismenu izjavu da "suverena prava Nj. C. Vel. Sultana na pokrajine Bosnu i Hercegovinu ne}e pretrpjeti nikakve povrede faktom okupacije, te da }e se okupacija smatrati kao privremena".

348

Muslimani i Bo{njaci u Srbiji i Crnoj Gori poslije Berlinskog kongresa

Tokom velike isto~ne krize 18751878, odnosno u ratovima 18761878, autonomnim kne`evinama u Srbiji i Crnoj Gori priznat je odlukom Berlinskog kongresa status nezavisnih i suverenih dr`ava, uz znatno teritorijalno pro{irenje. Srbija je pro{irena tako {to je dobila ~etiri nova okruga: ni{ki, pirotski, topli~ki i vranjski. Prema podacima iz 1874. na tom je prostoru `ivjelo ukupno 6.566 muslimana, razli~ite etni~ke pripadnosti. Jedan od uslova koji su velike sile okupljene na Berlinskom kongresu postavile Srbiji da bi joj priznale nezavisnost bio je da na svojoj teritoriji osigura slobodu vjeroispovijesti. Povod tome bila je `alba upu}ena Kongresu od strane Univerzalne izraelske alijanse (Alliance Israelite Universalle), me|unarodne organizacije sa sjedi{tem u Parizu, na diskriminaciju Jevreja u Srbiji. U ~lanu 35. Berlinskog ugovora odre|eno je da se u Srbiji "ne}e mo}i nikome razlika u vjeri i vjeroispovijedi protivstaviti kao uzrok da bude isklju~en, ili da je nesposoban za u`ivanje gra|anskih i politi~kih prava, da ne bude primljen u javne slu`be, zvanja i ~asti, ili da ne vr{i razne zanate i industrije ma u kom mjestu to bilo. Sloboda i javno vr{enje crkvenih obreda bi}e ujam~eni svima srpskim gra|anima, kao i strancima, i nikakva smetnja ne}e se mo}i ~initi hijerarhijskom ure|enju raznih vjeroispovijedi, niti odnosima njihovim sa crkvenim starije{inama svojim." Ovu odredbu srpska vlada je odmah 1878. preto~ila u ~lan 77. Zakona o ure|enju oslobo|enih predela, kojim se "gra|anima muhamedanske kao i gra|anima svake druge zakonom priznate vere" potvr|uje pravo i sloboda da ravnopravno obavljaju "verozakonske odredbe veroispovedi svoje". Pored toga, imenovan je i muftija, kao muslimanski vjerski poglavar, sa sjedi{tem u Ni{u. U stvarnosti, muslimansko se stanovni{tvo iz ~etiri novopripojena okruga skoro u cijelosti, milom ili silom, iselilo. Pojedini krajevi, kao Topolica i dijelovi vranjskog okruga, koje je uglavnom nastanjivalo albansko muslimansko stanovni{tvo, potpuno su opustjeli. Po{to nije bilo mogu}nosti da se brzo izvr{i unutra{nja kolonizacija, to mnoga zemlji{ta vi{e godina nisu obra|ivana niti je na njih napla}ivan porez. Usljed toga je, kako je to pisao
349

biv{i ministar narodne privrede Kosta Stojanovi}, srpska dr`ava imala ogromnu {tetu. Situacija u Crnoj Gori, koja je Berlinskim kongresom tako|er stekla nezavisnost, bila je sli~na onoj u Srbiji. Ratovima i odlukom Kongresa pripali su Crnoj Gori zna~ajniji bo{nja~ki gradski centri: Nik{i}, Podgorica, Spu`, Berane, Kola{in i Bar. Ovi su gradovi, kao i muslimanska sela u plodnim dolinama, odmah bili izlo`eni velikom imigracionom talasu siroma{nog pravoslavnog stanovni{tva sa okolnih planina. Ve}ina bo{nja~kog stanovni{tva u me|uvremenu je pobjegla u Bosnu i Hercegovinu, Sand`ak, Kosovo i Albaniju. Od tada je po~elo lutanje mnogih bo{nja~kih porodica iz dana{nje Crne Gore, ne samo po Balkanu nego istovremeno sve do Anadolije i sjeverne Amerike. Oni koji su ostali ~inili su malu islamsku zajednicu, sa crnogorskim muftijom na ~elu, ~ije je sjedi{te bilo prvo u Starom Baru, a potom u Podgorici. Jedino su Bo{njaci Plava i Gusinja odbili da priznaju odluke Berlinskog kongresa. Oni su pru`ili odlu~an oru`ani otpor odlukama Berlinskog kongresa, odnosno pripajanju Plava i Gusinja Crnoj Gori. Na ~elu oru`anog otpora bio je Ali-beg [abanagi}, poznat kao Ali-pa{a Gusinjski. On je sa svojim Plavljanima i Gusinjanima pune dvije godine odolijevao crnogorskoj vojsci. To je pitanje zbog uspje{nog otpora Plava i Gusinja internacionalizirano i postalo je predmetom op{irne prepiske me|u velikim silama. AustroUgarska je po~etkom 1880. pokrenula akciju da se izvr{i "formalna predaja" Plava i Gusinja Crnoj Gori. Ali-pa{a Gusinjski se, uz podr{ku Albanaca sa Metohije i Rugova, ponovno tome oru`ano suprotstavio. U vremenu od 7/8. do 13. I 1880. vo|ena je velika i krvava bitka sa Crnogorcima. To je uvjerilo velike evropske sile da se na tom podru~ju odluke Berlinskog kongresa ne mogu provesti bez daljeg prolijevanja krvi. Na inicijativu Francuske, izvr{ena je kompenzacija tako {to je mjesto Plava i Gusinja Crnoj Gori predat Ulcinj sa u{}em Bojane. Primopredaja Ulcinja izme|u osmanskih i crnogorskih jedinica izvr{ena je 26. XI 1880. godine. Ali-beg [abanagi} je za zasluge dobio od sultana zvanje pa{e. Podru~je Plava i Gusinja je izdvojeno u poseban sand`ak, koji je kao arpaluk predat na upravu samom Ali-pa{i Gusinjskom.

350

Okupacija Bosne i Hercegovine (1878)

Velika isto~na kriza i Berlinski kongres donijeli su pravi prevrat u `ivotu Bosne i Hercegovine, "glavne tvr|ave Bo{njaka kao slavenskih muslimana u jugoisto~noj Evropi". Odlukom Berlinskog kongresa povjerena je AustroUgarskoj uprava nad Bosnom i Hercegovinom, bez formalne povrede suverenih prava sultana. To sultanovo pravo bilo je nudum ius, dok je stvarnu vlast u Bosni i Hercegovini ~vrsto dr`ala AustroUgarska. Bo{njaci su se oru`jem, kao toliko puta ranije, suprotstavili austrougarskoj vojsci. Tek poslije `estokih tromjese~nih borbi i uz anga`iranje jedne tre}ine svoje oru`ane sile, uspjela je AustroUgarska krajem oktobra 1878. okupirati cijelu Bosnu i Hercegovinu. Prve vijesti o mogu}nosti austrougarske okupacije po~ele su u Bosnu stizati jo{ s prolje}a 1878. godine. Me|u Bo{njacima su ove vijesti izazivale uznemirenje pa je ve} 5. VI 1878. osnovan u Sarajevu Narodni odbor, koji je javno djelovao i pripremao otpor mogu}im okupacionim ~etama. Prvih dana jula saznalo se u Sarajevu za odluku Berlinskog kongresa, kojom je Turska predala Bosnu i Hercegovinu na upravu AustroUgarskoj. Narodni odbor je 7. jula iznudio ostavku Veli-pa{e, vojnog komandanta Bosne, ~ime je jasno pokazao da }e, suprotno nare|enjima iz Carigrada, organizirati otpor austrougarskim ~etama. Od tada u Sarajevu i drugim krajevima Bosne prakti~no nisu prestajali nemiri, posebno me|u bo{nja~kim stanovni{tvom. Narodni odbor je 27. VII 1878. zbacio osmanlijsku vlast u Sarajevu i formirao svoju Narodnu vladu, u kojoj su vojni poslovi povjereni Smail-begu Selmanovi}u Taslid`aku i Muhamedu Had`ijamakovi}u, policija Abidagi Ga~aninu i Ahmedu Naki, a uprava telegrafa [erifu Zild`i}u. Dok je Narodna vlada vr{ila ubrzane pripreme za oru`ani otpor, primila je 29. jula telegrame iz Bosanske Gradi{ke i Broda da je austrijska vojska po~ela prelaziti preko Save. Pored toga, austrijske ~ete su u{le u BiH kod [amca, Kostajnice, Vrgorca i Imotskog. Glavnokomanduju}i okupacionih trupa, general Josip Filipovi}, obratio se stanovni{tvu Bosne i Hercegovine jednim proglasom u ime austrijskog cara. U proglasu se isti~e da austrougarska vojska dolazi u saglasnosti sa evropskim dr`avama i samim sultanom, koji je odlu~io da stanovnike Bosne "povjeri za{titi svog mo}nog prijatelja,
351

cara i kralja". Dalje se obe}ava za{tita `ivota, vjere i imovine, zakonska ravnopravnost svih stanovnika i sloboda vjeroispovijesti i upotrebe svog jezika. Obi~aji se ne}e dirati, a stari zakoni va`i}e do izdavanja novih. Prihodi zemlje tro{i}e se isklju~ivo na njene potrebe, a zaostali porezi ne}e se kupiti. Vojska }e sve {to uzima za svoje potrebe pla}ati u gotovom. Stanovnici se pozivaju da se sa pouzdanjem predaju "za{titi slavnih zastava AustroUgarske". "Primite na{e vojnike kao prijatelje, slu{ajte zapovjednike, prihvatite se opet svoga posla i plodovi va{eg rada bi}e za{ti}eni." Vojska je stanovni{tvu dijelila proglas, {tampan na turskom i bosanskom jeziku, }irilicom i latinicom. Austrougarska vojska nai{la je na `ilav otpor ustanika u skoro svim krajevima Bosne. Komandant Bosne Smail Haki Selmanovi} izdao je po~etkom augusta Objavu kojom poziva sve njene `itelje, "islame, Hristjane i Latine" da se "slo`no odupru neprijateljima". U Objavi se spominje samo Bosna, njeno stanovni{tvo i pro{lost, dok o Turskoj i sultanu nema ni rije~i. Time se o~igledno `eljelo ista}i da je Bosna samostalna i da se sama brani. Bosanska Narodna vlada, iako potpuno sama i bez i~ije pomo}i, organizirala je i pru`ila sna`an otpor austrougarskoj vojsci. Glavnina tog otpora skr{ena je ulaskom austrougarske vojske u Sarajevo 19. VIII 1878. godine. Veza izme|u austrougarskih trupa u Bosni sa onima u Hercegovini, pod komandom generala Stevana Jovanovi}a, uspostavljena je tek 8. oktobra kod Konjica. Posljednja `ari{ta otpora u Bosni likvidirana su tek 20. X 1878. godine. Be~ki Kriegsarchiv bilje`i oko 60 ve}ih i manjih bitaka u toku okupacije. U tim bitkama AustroUgarska je, po sopstvenom priznanju, izgubila oko 6.000 vojnika i oficira (946 poginulih, 3.980 ranjenih i 272 nestala vojnika i oficira). Prvobitno je Be~ odredio za okupaciju 82.000 vojnika, ali je u toku borbi ovaj okupacioni korpus stalno pove}avan i na kraju je narastao na 200.000 ljudi. Prema austrijskim procjenama, ustani~ka vojska je imala oko 93.000 boraca. Ova, po svom sastavu skoro isklju~ivo bosanskomuslimanska vojska, dala je dosta po`rtvovanih i dobrih boraca i komandanata, me|u kojima se isti~u Had`ijamakovi} i ~uveni pljevaljski muftija Mehmed Vehbi [emsekadi}. Sna`an otpor ustanika i prili~no veliki gubici austrougarskih ~eta izazvali su gnjev generala Filipovi}a, koji je u prvim danima okupacije postupao o{tro, ponekad ~ak brutalno. Obavje{tavaju}i cara o zauze}u Sarajeva, Filipovi} pi{e o "nevjerovatnim pojavama divljeg fanatizma", ispoljenim od strane ustanika u jednoj borbi "koja se kao najgroznija zamisliti mo`e". Engleska {tampa je sa indignacijom zabilje`ila da je Filipovi} naredio da se iz osmanske vojne bolnice izbace svi ranjeni ustanici. Preko 600 zarobljenih ustanika otpremljeno je u logor u Olomuc, gdje su ostali do
352

kraja 1879. godine. Prvih dana okupacije u Sarajevu i drugim mjestima Bosne po~eo je raditi prijeki sud (Standgericht), koji je Filipovi} uspostavio jo{ u Doboju, 4. VIII 1878, kao prvi organ austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini.

353

Bosna i Sand`ak Carigradska konvencija

AustroUgarska je `eljela da i vojni~ki osigura svoj polo`aj u Bosni zaposjednu}em Limske doline, odnosno Novopazarskog sand`aka. Turska je, sa druge strane, nastojala dobiti priznanje privremenog karaktera okupacije i neotu|ivosti sultanovih suverenih prava nad Bosnom. Zato su obje strane, svaka iz svojih interesa `eljele zaklju~iti me|usobnu konvenciju kojom bi se rije{ila ova pitanja. Konvencija je bila od posebnog zna~aja za Bo{njake. Pored toga {to je odredio da }e AustroUgarska "okupirati i upravljati pokrajinama Bosnom i Hercegovinom", ~lan 25. Berlinskog ugovora je izri~ito naglasio da "austrougarska vlada ne `eli da primi na sebe upravu Novopazarskog sand`aka koji se prostire izme|u Srbije i Crne Gore u pravcu jugoistoka, do iza Mitrovice, te }e u njemu i dalje funkcionirati osmanska uprava". Ali, da bi se osiguralo novo politi~ko stanje, "sloboda" i sigurnost puteva, AustroUgarska zadr`ava za sebe pravo da na cijelom podru~ju starog bosanskog vilajeta dr`i svoje garnizone i da ima u svojoj vlasti njegove vojni~ke i trgova~ke puteve. Na kraju je samo spomenuto da austrijska i osmanska vlada "zadr`avaju pravo da se o pojedinostima sporazumiju". To je zna~ilo da }e AustroUgarska djelimi~no zaposjesti Novopazarski sand`ak, na osnovu posebnog sporazuma sa Turskom. Austrijska i ugarska liberalna opozicija su tra`ile da se uop{te ne ide u Sand`ak, dok je vojna stranka insistirala na punoj okupaciji, isto kao sa Bosnom i Hercegovinom. Andrssy je izabrao srednje rje{enje, djelimi~nu okupaciju na osnovu posebnog sporazuma, dr`e}i se principa da Osmansku carevinu treba podr`avati tako dugo dok se ne zamijeni ne~im boljim. Zaposjednu}e Sand`aka Andrssy je obrazlagao potrebom stvaranja odbrambenog bedema za utvr|enje Bosne i Hercegovine. "Novopazarski sand`ak je za Bosnu isto {to i posjedovanje Bosfora za Crno more". Ulaskom u Sand`ak "bilo bi in concreto dokazano da na granici Bosne za nas nema vi{e Pirineja". Me|utim, potpuno zaposjedanje Sand`aka i izbijanje na albansku granicu Osmanska carevina bi shvatila kao direktno ugro`avanje i preduzela bi korake u cilju odbrane, {to bi imalo dalekose`ne politi~ke posljedice.
354

Dalje bi se, uz malo u~e{}e austrijskih trupa, sprije~ilo ~etovanje po Sand`aku. Sprije~ilo bi se i stvaranje velike slavenske dr`ave na Balkanu i suzbila ruska politika, koja pod vidom za{tite slavenskog i kr{}anskog pravoslavnog stanovni{tva provodi svoju hegemoniju. Iz svih ovih razloga, Andrssy se odlu~io za dr`anje Sand`aka zajedni~ki sa Turskom. U tom smislu je ve} po~etkom augusta 1878. AustroUgarska ponudila Porti redigiran projekt konvencije u 13 ta~aka. Osmanska vlada je stavila vi{e primjedbi na ovaj nacrt. U po~etku je Turska `eljela po`uriti zaklju~enje konvencije, ali je kasnije, pod utiskom hrabrog otpora Bo{njaka, zauzela o{triji stav prema Be~u. Osmanska vlada je po~etkom oktobra pristajala na konvenciju samo ako sadr`i priznavanje sultanovih suverenih prava i provizorni karakter okupacije, u smislu pismene izjave od 13. jula, koju su dali austrougarski delegati na kongresu. Na osnovu izvje{taja Hafiz-pa{e, vojnog komandanta Bosne, koji je nakon pada Sarajeva stigao u Istanbul sredinom septembra, sastavila je Porta cirkularnu notu o zlodjelima austrougarske vojske u Bosni, koju je predala silama potpisnicama Berlinskog ugovora. Nota je u cijelosti objavljena 7. X 1878. u londonskom listu Standard. Osmanski predstavnik u Be~u, Karatheodory-pa{a, ina~e fanariotski Grk, zvani~no je obavijestio Andrssyja, 8. X 1878, da nakon svih doga|aja u Bosni sultan kao halifa ne mo`e dati pristanak na zaklju~enje konvencije. U vezi s tim, Andrssy je dao instrukciju grofu Zichyju, svom ambasadoru u Carigradu, da ~lan 25. samo "fakultativno" predvi|a konvenciju, ~ije eventualno nezaklju~enje ne}e sprije~iti AustroUgarsku da postupa prema Berlinskom ugovoru. Ve} 4. oktobra Andrssy je cirkularnim telegramom izvijestio svoje ambasadore u Istanbulu, Londonu, Berlinu, Parizu, Petersburgu i Rimu da sa indignacijom odbacuje optu`be navedene u osmanskoj noti. On je ponovno naglasio grofu Zichyju da je zaklju~enje konvencije uvijek smatrao fakultativnim, a ne obaveznim. Bez obzira na ove izjave, AustroUgarska je imala dosta razloga da `eli {to br`e zaklju~enje konvencije. Prije svega, granica izme|u Bosne, Sand`aka i Crne Gore nije bila jasno utvr|ena, pa su nemiri i sukobi bili ~esti. Be~ka Trgova~ka komora je tra`ila da se hitno uspostavi carinska granica jer se utvrdilo da preko Sand`aka ulazi u Bosnu necarinjena roba. Iz Sand`aka su stizale vijesti o djelatnosti muftije [emsekadi}a, poznatog branioca Bosne, koji je `ivo nastojao organizirati otpor i sprije~iti dolazak austrougarske vojske. Konzul Jellinek javio je iz Prizrena da je muftija [emsekadi} zaplijenio i uni{tio 240.000 oka vina namijenjenih austrougarskoj vojsci. To je izazvalo nesigurnost me|u trgovcima i liferantima pa je AustroUgarska na svaki na~in `eljela obezbijediti sigurnost i slobodu na trgova~kim putevima u dolini Lima. AustroUgarska se, me|utim, nije usu355

|ivala preuzeti rizik novog rata. General{tab se pla{io da }e udvostru~iti dotada{nje velike gubitke i is