Univerzitet u Zenici Pedagoki fakultet Odsjek za bosanski, hrvatski, srpski jezik i knjievnost

Seminarski rad iz predmeta: Interkulturalno izuavanje knjievnosti naroda u BiH Tema: Interkulturalnost u romanima Mee Selimovia i Ive Andria

Student: Mentor: prof. dr. Muris Bajramovi

Sadraj 1. Uvod......................................................................................3 2. Glavni dio..............................................................................4 3. Interkulturalnost u romanima Mee Selimovia.................4-7

4. Interkulturalnost u romanima Ive Andria........................8-10

5. Zakljuak..............................................................................11
6. Literatura..............................................................................12

Uvod
U ovom seminarskom radu emo objasniti interkulturalnost u romanima Mee Selimovia i Ive Andria. U istraivanju emo se osvrnuti na romane Dervi i smrt i Tvrava Mee Selimovia i Travnika hronika i Na Drini uprija Ive Andria. Za istraivanje smo uzeli Meu Selimovia i Ivu Andria jer spadaju meu najpoznatije bosanskohercegovake pisce i njihova djela su doivjela veliki uspjeh. U uvodu seminarskog rada objasnit emo takoer i sam pojam interkulturalnosti. Pojam kulture je veoma komleksan i promjenljiv i definie se na mnogo razliitih naina Kultura se odreuje kao skup distinktivnih duhovnih, materijalnih i emocionalnih obrazaca nekog drutva. Bez obzira na razlike koje postoje u definisanju pojma kulture, razmiljanje o kulturi uvijek vodi razmiljanju o odnosu meu razliitim kulturama, tj. njihovoj interakciji. Kulturu nije mogue razumjeti kao pojam u jednini uvijek je rije o kulturama.

Glavni dio
1.Mea Selimovi Mea Selimovi je jedan od najpoznatijih bosanskohercegovaih pisaca. Mehmed Mea
Selimovi roen je 26. aprila 1910. godine u Tuzli.

Ono to nije sporno je status Selimovia

kao velikog pisca ranga europskoga klasika, a taj se status temelji ponjavie na njegova dva romana, "Dervi i smrt" i "Tvrava". 1.1. Interkulturalnost u romanima Dervi i smrt i Tvrava Roman "Dervis i smrt" je najznaajnije djelo u knjizevnom stvaranju Mese Selimovica, ali i znacajno djelo u nasoj cjelokupnoj knjizevnosti. Djelo je posebno po svome stilu, jeziku, filozofiji ivota, psiholokoj analizi i tematici oblikovanja. "Dervis i smrt" je roman lika -od pocetka do kraja u sredistu je licnost ejha Ahmeda Nurudina, koji ispisuje svoj ivotopis. Podsticaj za nastanak romana nalazi se u piscevom zivotu. Poznavanje tih autobiografskih elemenata olaksava razumijevanje romana, licnosti Ahmeda Nurudina, tehnike oblikovanja i stvaralackog postupka. Krajem 1944. g. u Tuzli je streljan Selimovicev najstariji brat Sefkija, partizanski oficir. Sefkijina smrt je snazno pogodila Selimovica: sedmoro ih je bilo u partizanima, a brata su streljali partizani. "Taj moj ubijeni brat je moja najveca tuga", pise Mesa Selimovic. Iako je Mea Selimovi roen u Bosni i njegova djela su utkana u sredite bonjake knjievnosti. Meutim, ono je i dijelom srpske knjievnosti, svjesnim autorovim zahtjevima. U sljedeem citatu nalazimo prvi primjer interkulturalnosti, gdje pisac za glavnu temu djela uzima bonjaku knjievnost, njihov ivot i obiaje, djelo poinje citatima iz Kurana a s druge strane izjanjava se kao Srbin i pripadnik srpske knjievnosti. "Potiem iz muslimanske porodice iz Bosne, a po nacionalnoj pripadnosti sam Srbin. Pripadam srpskoj literaturi, dok knjievno stvaralatvo u Bosni i Hercegovini, kome takoe pripadam, smatram samo zaviajnim knjievnim centrom, a ne posebnom knjievnou srpskohrvatskog jezika. Jednako potujem svoje porijeklo i svoje opredeljenje, jer sam vezan za sve ono to je odredilo moju linost i moj rad. Svaki pokuaj da se to razdvaja, u bilo kakve svrhe, smatrao bih zloupotrebom svog osnovnog

prava zagarantovanog Ustavom. Pripadam, dakle, naciji i knjievnosti Vuka, Matavulja, Stevana Sremca, Borisava Stankovia, Petra Koia, Ive Andria, a svoje najdublje srodstvo sa njima nemam potrebe da dokazujem. Znali su to, uostalom, oni lanovi Ureivakog odbora edicije Srpska knjievnost u sto knjiga, koji su takoe lanovi Srpske akademije nauka i umetnosti i sa mnom su zajedno u Odeljenju jezika i knjievnosti: Mladen Leskovac, Duan Mati, Vojislav uri, Boko Petrovi.Nije, zato, sluajno to ovo pismo upuujem Srpskoj akademiji nauka i umetnosti, sa izriitim zahtjevom da se ono smatra punovanim autobiografskim podatkom." Mea Selimovi je i pisac paradoksa Ironino je to to najvei srpski roman poinje Bismillom. Upravo zbog vjersko civilizavijske tematike nije mogao biti apsorbiran u srpski knjievni korpus i bio je koristan kao sredstvo politiko nacionalne propagande. Mea Selimovi je jedan od glavnih prikazivaa nacionalnih sudbina. U romanu Dervi i smrt pisac prikazuje mijeanje dvaju razliitih kultura. Vrijeme romana jeste tursko doba, odnosno vrijeme njihove vladavine u Bosni. Prikazan je odnos turske vlasti prema ljudima u Bosni, a sa druge strane odnos ljudi prema vlasti. Mea kae da ljudi u Bosni ne vole nita to je strano, to ne pripada nama, odnosno da sve novo vidimo kao prijetnju. Mijeanje kultura i meusobne odnose pisac je najbolje prikazao na primjeru svoga brata Haruna, koji je bio ubijen od strane turske vlasti. Mea Selimovi o Bosni ''Moda zbog neravnog hoda kroz istoriju ,zbog stalnih nesrea ,zbog istorijske kobi .Nikad Bosna nije imala sreu da je moni susjedi ostave na miru .Od dalekih bogumila ,koje prestavljaju pravo ,neortodoksno lice Bosne ,ove ljude su proklinjali ,palili ,unitavali pape ,carevi ,kraljevi ,a preivjeli su se uvijek vraali svome prkosu .Turska okupacija je jednim oduzela vjeru ,a svima slobodu.Ali i oni koji su preli u tuu vjeru ,ostali su Bosanci ,udan soj ljudi ,koji se nije mjeao sa okupatorom ,ali nije vie bio to su njegova druga braa,mada su im isti obiaji ,nain ivota ,jezik ,ljubav prema zaviaju .Tako ostaju sami .Mislim da nikad ni jedna grupa ljudi u istoriji nije ostala usamljenija nego to su bosanski Muslimani .Nije mnogo pomagalo ni to to je Bosna do osamnaestog vijeka bila relativno razvijena ,praktiki bez nepismenih ,sa mnotvom kola ,s ureenim urbanim ivotom ,sa dosta vjerske tolerancije, neprirodnost njihovog poloaja bila je oita .Nisu prili tuinu a odvojili su se od svojih .Kuda je mogao da vodi njihov istorijski put?Nikuda .To je tragian bezizlaz .U zatvorenim zajednicama koje su se stvarale u 5

Bosni ,najzatvorenija je bila muslimanska .Od kue i porodice stvoren je kult ,i sav neistroen vitalitet tu se ispoljavao .Ako se na taj nain stvorila intezivna intimna atmosfera ,s neobinom jakom osjeajnou (nae najljepe narodne balade i romanse su muslimanske) stvorila se isto tako neophodnost za javnu djelatnost jer nikakve perspektive zaista nije bilo .Ili su s okupatorom ali su ga mrzili ,jer im put nije bio isti .S ostalim nisu mogli jer su eljeli kraj Turske carevine i doprinosili njegovom ruenju .A kraj Turske carevine je i kraj svega to su oni bili .Razum tu nije mogao pronai rjeenje .Ostala je samo pasivnost i predavanje sudbini pri emu je priklanjanje ili otpor Porti samo nesistematino ,afektivno reagovanje .Ako se tome dodaju mrnja,osjeanje nesigurnosti ,strah ,bijes ,ispadi Muslimana kao neimanje pravca i ispadi drugih prema njima mrnje prema turcima ,eto vam ,ukratko ,skica jednog pandemonijuma koji se zove BOSNA U navedenom citatu Mea govori o odnosu Bosanaca prema drugim kulturama. Mnoge kulture su se pokuale nametnuti, vladati i osvojiti Bosnu. I nisu uspjeli. Bosna je ostala sama, kao i Bosanci....Najusamljeniji narod...Ne prihvatamo nita strano, a svoje ne cijenimo. Uvijek su nam nametali svoje kulture i obiaje, a nikada nas nisu voljeli. Pa onada se pitamo zato? Zato eljeti neto to ne voli, da li moda da nama zlo uine ili njima kao narod nismo ni bitni. Bitna je samo Bosna, teritorija. Ne znamo, i vjerovatno ni sam Mea Selimovi ne zna odgovor na ova pitanja, ali nesumnjivo je najbolje objasnio odnos Bosne spram drugim kulturama. Ako im se priklonimo i potujemo ono to nam nameu, moda i preivimo ako ne onda ne moemo ni preivjeti. ''Mi smo niiji .Uvijek smo na nekoj mei ,uvijek neiji miraz .Vjekovima mi se traimo i prepoznajemo ,uskoro neemo znati ko smo .ivimo na razmeu svjetova ,na granici naroda ,uvijek krivi nekome .Na nama se lome talasi istorije kao na grebenu .Otrgnuti smo ,a neprihvaeni .Ko rukavac to ga je bujica odvojila od majke pa nema vie ni toka ,ni ua ,suvie malen da bude jezero ,suvie velik da ga zemlja upije .Drugi nam ine ast da idemo pod njihovom zastavom jer svoju nemamo .Mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odsluimo .Nesrea je to smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i neemo iz nje ,a sve se plaa pa i ova ljubav .Svako misli da e nadmudriti sve ostale i u tome je naa nesrea .Kakvi su ljudi Bosanci ?To su najzamreniji ljudi nasvijetu ,ni skim se istorija nije tako poalila kao sa Bosnom .Jue smo bili ono to danas elimo da zaboravimo ,a nismo postali ni neto drugo .S nejasnim osjeajem stida zbog krivice i 6

otpadnitva ,neemo da gledamo unazada ,a nemamo kad da gledamo unaprijed .Zar smo mi sluajno tako pretjerano meki i surovi ,raznjeeni i tvrdi. Zar se sluajno zaklanjamo za ljubav kao jedinu izvjesnost u ovoj neodreenosti, zato?Zato to nam nije svejedno .A kad nam nije svejedno znai da smo poteni. A kad smo poteni ,svaka ast naoj ludosti !'' Nismo spremni da se odreknemo svoga ja. Sve je lijepo, i more, i planine, i druge kulture, ali ipak nismo mi dorasli tome. Strano je lijepo, ali nae je sigurnije. Pa zar i onda kada nije? Mea Selimovi jedno poglavlje romana poinje citatom Svaki ovjek je na gubitku ako smisao ivota na prinae... U romanu Dervi i smrt vidimo da pisac nije mislio na vjeru jer Ahmed Nurudin, iako je bio ejh, svjerlo vjere, nije bio sretan. U njegovom sljedeem romanu vidimo, kako mnogi kau nastavku romana Dervi i smrt, Tvrava da je Mea mislio na ljubav. ''Tvrava je pandan Derviu i smrti'' ,objanjava on .''Tvrava je svaki ovjek ,svaka zajednica ,svaka drava ,svaka ideologija .'' Iako u ovom citatu Mea tvrdi da je svaka zajednica tvrava, odnosno da je svaka zajednica omeena, zatvorena kao tvrava, u romanu Tvrava dokazuje suprotno. Prikazuje mijeanje razliitih kultura, odnosno religija. Pa i tvrava se moe stvoriti kada su u pitanju razliite kulture Dok je u romanu Dervi i smrt vjera prikazana kao pokreta ivota u Tvravi je to ljubav. Ahmet abo i Tijana, iako razliite kulture i religije, uspjeli su stvoriti svoju tvravu, sigurnu i zatienu od sviju. Pa zar to i nije smisao ljubavi? Da sve pobjeuje i uvijek opstaje. Tijana je bila iz hrianske porodice a Ahmet iz muslimanske. Ime joj je Tijana, ki je pokojnog Mie Bjelotrepia, hrianina, ubijenog rukom nepoznatih i nepronaenih ubica, prije dvije godine, kad je s urijskom robom poao na vaar u Viegrad. Vlasti nisu ni dugo ni paljivo traile ubicu, po emu se moglo zakljuiti da nisu eznule za istinom, ili su je znale, pa su pustile da sve pokrije zaborav Pisac u djelu prikazuje njihovu ljubav, odnosno Tijana je Ahmetova tvrava i kroz cijelo djelo njihova ljubav je sigurna. Ahmet abo je sam, izgubio je roditelje, kao i Tijana. Nema prepreka njihovoj vezi, i u romanu se ne spominje da pripadaju razliitim

religijama. Jedine naznake su njihova imena, i citat u kojem se spominje Tijanin otac. Interkulturalnost u ovom djelu je prikazana, ali za razliku od prethodnog romana, gdje te razlike nisu mogle biti prevaziene, u ovom romanu pisac je prikazao da ljudi razliitih kultura mogu funkcionirati. Ta razlika izmeu romana vjerovatno zavisi i od situacija u kojima su likovi prikazanu, jer u prvom romanu u pitanju je vlast, a u drugom ljubav. A ona je eljela, i vie nego to sam se nadao. Dok sam priao, s njenog lica je nestalo vedrog izraza, koji me moda i naveo na neoekivani razgovor, a zamijenilo ga neto nenadno zrelo, i tuno. Rekla je samo: Boe, kako su ljudi nesreni Tijana u navedenom primjeru govori ljudi, nema podjele na kulture, religije, ili neku drugu pripadnost. Ahmet i Tijana su neoptereeni i zaljubljeni, ive u svojoj maloj tvravi. Moda su upravo zbog toga uspjeli prevazii sve ono to ih dijeli. ivjeli su s ljudima, ali u isto vrijeme su imali svoj mali svijet. Ahmet abo eli izai iz tvrave, eli nai put do ljudi, jer on zna da nas razdvaja mrnja i da nas moe odrati samo ljubav, ili bilo kakva druga komunikacija. Moda nije ni pravo to joj to nudim (brak), ali mi ljubav daje pravo da budem nepravedan. Voljeu je i neemo imati nita, je li joj to dovoljno? Ali ona je jo lua od mene. Voljeemo se, rekla je ozbiljno (Tijana), a to je mnogo, to je sve. Nita mi drugo ne treba.

2. Ivo Andri Ivo Andri, roen u Travniku 1892. godine. Dobitnik Nobelove nagrade za knjievnost 1961. godine. 2.2. Interkulturalnost u romanu Travnika hronika i Na Drini uprija Travnicka hronika je istorijski roman pisan za vrijeme Drugog svjetskog rata,ostvaren po modelu evropskog realistickog romana.Obuhvata vrijeme od 1807. do 1814. godine i po tome predstavlja klasican roman vise od bilo kojeg drugog Andricevog ostvarenja.Roman je ispripovijedan u trecem licu i sklopljen je od prologa,epiloga i poglavlja.Hronika o Travniku je beletristicki sedmogodisnji ljetopis koji obrauje vrijeme boravka stranih konzula u tom vezirskom gradu. Pocinje dolaskom francuskog konzula, a zavrava se odlaskom drugopostavljenog austrijskog konzula. U procesu stvaranja Travnicke hronike Andric se sluzio bogatom dokumentarnom gradjom iz oblasti istorije civilizacije,etnologije i autenticnim spisima o istorijskim licnostima koje su predstavljene u romanu. Kljucni lik djela je francuski konzul Zan Davil, Parizanin tanane prirode, pjesnik po osjeanju svijeta. U Travnikoj hronici prikazana su etiri razliita svijeta, razliita po vjeri, kulturi, obiajima, historiji. Emisari zapadnih i istonih svjetova nali su se na prostoru Bosne sa namjerom da nikada i ne pokuaju da se priblie i razumije. Najblii saradnici francuskog i austrijskog konzula i veziri. Ovo djelo je historijsko. Ivo Andri u djelu prikazuje razliite kulture a zajedniko im je grad Travnik. Andri prikazuje odbojnost koju Travniani pokazuju prema strancima iz razvijenih zemalja. S jedne strane Andri ovdje prikazuje i konzervatizam ljudi u Bosni. Prvi u Bosnu dolazi Davil, francuski konzul koji nije mogao shvatiti Travniane, njihovo odbacivanje razliitih kultura. Primjer za interkulturalnost jeste kada se sretnu Davil i turski velikodostojni. Davil mu ita klasinu tragediju to kod ovoga izazove smijeh. Pisac ovdje prikazuje dvije kulture, dva svijeta koji se nee pomiriti. Pukovnik fon Miterer je austrijski predstavnik u vezirskom gradu pocetkom 19. veka. Skromni bivsi pogranicni oficir potpuno je zbunjen Travnikom. Bacen u medjuprostor 9

dveju civilizacija, ne razumevajuci do kraja nijednu od njih, fon Miterer je, pri tom, fatalno obelezen brakom sa zenom koja se neizmerno razlikuje od njega. Fon Miterer nije razumeo nijednog od trojice turskih vezira koji su se smenjivali za vreme njegove sluzbe u Travniku ni istonjacki svet utnje i tajnih radnji iji su oni predstavnici. On takoe nije razumio ni novi graanski svijet francuske drave ni njenog predstavnika Davila, sa kojim je cesto dolazio u sukob. Bio mu je stran svet fantazija njegove lepe ali i cudne zene. Vezirov konak je tree sredite politikog ivota i mjesto najeih susreta trojice diplomata. Oekivalo bi se da predstavnici prosveene Evrope ine zajedniku prepreku azijatskom osvajau. Da nije tako kazuje nam vezirov komentar posle jednog Davilovog sukoba sa fon Mitererom: Dva psa, pa se pobila u mojoj avliji. Ako Austrija ne ratuje sa Turskom, ona ratuje sa Francuskom; ako Turskom carstvu u opadanju slabe osvajacke namjere, javice se novi osvaja, ovog puta u Evropi, Napoleonova imperija. Na nesreu, jedino zajedniko svojstvo u razliitosti tih civilizacija jeste nepotovanje oveka, sutinsko nepotovanje ljudskog dostojanstva. Na to je pripoveda ukazao kroz neizgovorenu reenicu Jevrejina Morda Atijasa koji dolazi u posetu francuskom konzulu i pozajmljuje mu novac potreban za odlazak iz Bosne. utljivi travniki trgovac eleo je da se zahvali francuskom diplomati na panji koju njegovi sunarodnici Jevreji nikada do tada nisu doiveli: Prizivali ste nas kao ljude, ne izdvajajui nas od ostalih, ali zbunjen ne uspeva to da izgovori. Andri prikazuje sudar etiri razliite kulture koje se meusobno ne shvaaju, ne prihvataju jedna drugu i vjerovatno nikada i nee. U sljedeem romanu pisac prikazuje dolazak dvaju kultura na prostore Bosne, turska i austrijska vladavina. Andri prati promjene u kasabi, dogaaje i sudbine pijedinaca. itava kompozicija romana je u stvari linija samog mosta koji simbolino povezuje renesansni zapad i zaostali istok. Simbolino spaja dve nesigurne obale , samo ta uprija i taj kamen stoje kao utljivi spomenik prohujalih vremena. Isto vremeno ovaj most kao i onaj na epi predstavlja ostvarenje vezira koji je realizovo majstor Antonije, njegovu elju za veitim traganjem za lepotom. Most je simbolian u kidanju granica , spajanju nepovezanog, povezivanju krajnosti, jer njegovi krajevi ne razdvajaju, ve pribliavaju obale i povezuju ljude. Iz toga razliiti mostovi kao simbol spajanja su esta inspiracija u Andrievim delima.

10

Zakljuak
U zakljuku seminarskog rada mogu rei sljedee: Mea Selimovi i Ivo Andri u svojim djelima prikazuju bonjaku sredinu, narod i obiaje. Dolazili su ljudi razliitih kultura na nae prostore i pokuavali osvojiti ovu malu, nesigurnu dravu, ali prkosnu od sna. Uvijek smo odbacivali sve strano, uvali svoje ja. Jedino ljubav moe prevazii razlike i opstati, jedino nijemi most moe posmatrati mijeanje razliitih kultura. Pa ako ne moemo prihvatiti tue, onda uvajmo svoje. Selimovi i Andri, iako su se smatrali srpsim i hrvatskim piscima, za mene e uvijek biti bosanskohercegovaki pisci. I elim da tako ostane. I na samom kraju navest u najljepe citate meni dragih pisaca. Ovaj narod, mimo sve ostale narode sveta, ima neku nerazumljivu, perverznu mrnju prema putevima, koji u stvari znace napredak i blagostanje, i u ovoj zlosrecnoj zemlji putevi se ne dre i ne traju, kao da se sami rue. Nije to dobrota to nas nagoni da gradimo puteve, nego potreba i elja za irenjem korisnih veza i uticaja, a to mnogi smatraju opet naom "zlocom". tako nas naa zloca nagoni da otvaramo puteve a njih njihova da ih mrze i rue kad mogu Vi ivite ovde, ali znate da je to prolazno, i da cete se pre ili posle vratiti u svoju zemlju, u bolje prilike i dostojniji ivot. Vi cete se probuditi iz ovog komara, ali mi nikad, jer za nas je on jedini ivot "ivot ovog naroda je glad, krv, muka; bijedno tavorenje na svojoj zemlji i besmisleno umiranje na tuoj" To nam je sudbina. Kad ne bi bilo ratova, poklali bismo se meu sobom. Zato svaka pametna carevina potrai neki Hoin, da pusti zlu krv narodu i da nagomilana nezadovoljstva odvrati od sebe. Druge koristi nema, ni tete, ni od poraza ni od pobjede. Jer, ko je ikada ostao pametan poslije pobjede? A ko je izvukao iskustvo iz poraza? Niko. Ljudi su zla djeca, zla po inu, djeca po pameti. I nikad nee biti drukiji

11

Literatura
1. Zvonko Kova: Poredbena ili interkulturalna povijest knjievnosti 2. Miroslav Beker: Uvod u komparativnu knjievnost 3. Mea Selimovi: Dervi i smrt 4. Mea Selimovi: Tvrava 5. Ivo Andri: Travnika hronike 6. Ivo Andri: Na Drini uprija

12