Вы находитесь на странице: 1из 102

FLAKCIDNA DIZARTRIJA

ETIOLOGIJA FLAKCIDNE DIZARTRIJE


Flakcidnu dizartriju moe uzrokovati sve to oteava protok motornih impulsa du kranijalnih ili spinalnih nerava koji inerviraju miie za produkciju govora. modani udar, tumori itd. mogu uticati na donje motorne neurone fizika povreda, hirurka povreda, povreda vrata i povreda glave

Duffy, (1995) ukazao je da su ove povrede uzrokovale 34 % sluajeva flakcidne dizartrije na Mayo klinici u periodu od 21 godine to je najvei procenat svih uzroka dizartrije. Neki od hirurkih postupaka koji mogu dovesti do oteenja kranijalnih nerava koji su bitni za produkciju govora odnose se na kardioloku operaciju, uklanjanje glave i vrata tumora, i operaciju zuba. U veini ovih sluajeva, kranijalni nerv se sluajno presjee.

Povrede glave i vrata usljed automobilske nesree, udarci u glavu i padovi, takoer mogu otetiti kranijalne nerve Slomljene kosti usljed ovih vrsta povreda mogu suzbiti ili presjei jedan od kranijalnih nerava. Takoer je mogue, da se samo djelimino oteti nerv to e uticati na sposobnost kranijalnog nerva da nosi motorne impulse, to rezultira slabljenjem ili paralizom miia koje nerv inervie.

Miastenia gravis
Miastenija gravis je autoimuna bolest. Nastaje zbog djelovanja autoantitijela na acetikolinske receptore na postsinaptikoj miinoj membrani. Posljedica tog djelovanja je oslabljen uinak acetil-kolina potrebnog za izazivanje miinog akcijskog potencijala. Miii se mogu kontrahirati samo ako imaju dovoljno acetil-kolina.

Karakteristika miastenie gravis je da se sve radnje mogu izvesti, ali ne mogu se ponavljati. Ujutro je bolesnik relativno dobro, tokom dana nastaje slabljenje. Nema umora nego bolesnik jednostavno ne moe ponovo izvriti odreenu radnju. Miastenia gravis se najee javlja u drugom i treem desetljeu ivota. U toj dobi je 3 puta ea kod ena, poslije je uestalost ista u oba spola.

hipernazalnost, smanjena glasnoa, i smanjena artikulacijska preciznost tokom dueg govora. Obino, test zahtjeva od pacijenata da broje do 100 ili da proitaju dui paragraf.

Guillain-Barrov sindrom
Guillain-Barrov sindrom (GBS) je akutna upalna demijelinatna polineuropatija, autoimuna bolest perifernog NS, najee potaknuta akutnim upalnim procesom. Spada u iru skupinu perifernih neuropatija. Postoji nekoliko varijanti sindroma, no, ako se ne navede drugaije, uglavnom se odnosi na ve spomenutu akutnu upalnu demijelinatnu polineutopatiju. Bolest je najee jako opasna, a izaziva paralizu koja zapoinje u nogama (prvi stupanj je slabost u nogama), a iri se na gornje udove i lice i rezultira potpunim gubitkom svakog refleksa i potpunom paralizom cijelog tijela.

Poetna karakteristika bolesti je slabost koja zapoinje u donjim ekstremitetima te se iri po tijelu uzlaznom putanjom. Oboljeli uglavnom primjete tu slabost koja se manifestira u obliku "gumenih nogu" ili nogu koje se same izvijaju. irenjem bolesti prema gore, koje se zbiva periodino tokom sati ili dana, ruke i miii lica postanu takoer paralizirani. No, nervi mozga su ee zahvaeni, to dovodi do slabosti kortikonuklearnog trakta i respiratornih problema. Veina oboljenih treba hospitalizaciju, a oko 30% istih treba i ureaje za pomo pri disanju. esta je i slabost u licu.

dizartrija i disfagija Oporavak od Guillin-bare sindroma obino je uspjean, mada oko 5 % pacijenata umre Oporavak traje nekoliko sedmica ili mjeseci. Pacijenti u najteim sluajevima nikada se potpuno ne oporave

Polio
Polio je zarazno virusno oboljenje koje napada stanice tijela donjih motornih neurona. Mada je cijepljenjem pojava ove bolesti u velikoj mjeri smanjena, necijepljene osobe mogu se zaraziti

Polio najee pogaa cervikalne i torakalne spinalne ivce, to esto rezultira oteanim disanjem. Kada je disanje oteano, moe uticati na inhalaciju tokom govora, skraene govorne fraze, govor u kojem se osjeti nedostatak zraka i smanjenu glasnou. Naalost, polio imfekcija nije uvijek ograniena na spinalne ivce. Takoer moe pogoditi kranijalne ivce. U 10 do 15 % sluajeva polia, virus moe otetiti donje motorne neurone nervusa trigeminusa, facijalnog, glasofariengalnog i nervus vagusa to rezultira slabljenjem miia interviranih tim nervima.

Drugi uzroci flakcidne dizartrije


Tumori koji rastu na ili u blizini modanog stabla mogu umanjiti sposobnost kranijalnih ivaca da prenose neuralne impulse u miie. Tumori na putu kranijalnih nerava, kao na vratu ili orofacijalnoj strukturi

Miina distrofija je bolest koja uzrokuje progresivnu degeneraciju miinog tkiva. Moe rezultirati slabljenjem mnogih miia koji opsluuju kranijalne nerve, kao to su vrat, lice i farinks. Progresivna bulbarna paraliza je poremeaj koji moe pogoditi i gornje i donje neurone, mada je ee prisutan kod donjih motornih neurona. Kada su pogoeni donji motorni neuroni, progresivna bulbarna paraliza moe uzrokovati flakcidnu dizartriju. Kada je prisutan u oba motorna neurona, moe rezultirati mjeovitom dizartrijom, obino flakcidno-spastini tip.

Definicija flakcidne dizartrije:


Oteenje donjih motornih neurona koji inerviraju respiratornu muskulaturu ili oteenje kranijalnih nerava koji inerviraju govornu muskulaturu, rezultiraju govornim promjenama nazvanim flakcidna dizartrija. Govorne karakteristike zavise od toga koji nervi su pogoeni i stupnja njihovog oteenja

Pacijenti sa flakcidnom dizartrijom gotovo uvijek imaju usporenu artikulaciju, primjetan stupanj nazalne rezonance, te promuklu fonaciju.

Govorne karakteristike flakcidne dizartrije


Flakcidna dizartrija utie na rezonancu, artikulaciju, fonaciju, respiraciju i prozodiju. Meutim,vano je zapamtiti da sve osobe sa flakcidnom dizartrijom nee ispoljiti deficite na svim ovim nivoima, iako neki hoe.

Karakteristike unutar svakog podruja nee biti isti za bilo koja dva pacijenta. Individualne varijacije u motornim govornim deficitima su uobiajene za sve dizartrije, ak i kod iste vrste dizartrije.

Zbog ovih varijacija, vano je istraiti grupu simptoma pri dijagnosticiranju pojedinog tipa dizartrije. Jednom kad je grupa simptoma identificirana, odluujemo koji tip dizartrije je najblie opisan. Ovo vai i pri dijagnozi bilo kojeg drugog govornog motornog poremeaja, ne samo flakcidne dizartrije.

Rezonanca
U svom istraivaju dizartrije, Darley i sar., ispitali su govorne karakteristike 30 osoba sa flakcidnom dizartrijom.

Najei deficit je hipernazalnost.


Bila je prisutna kod 25 od 30 osoba. Hipernazalnost je zasigurno vano dijagnostiko obiljeje flakcidne dizartrije. Iako nije jedinstveno samo za flakcidnu dizartriju, najvie je izraena kod ove vrste dizartrije u odnosu na druge dizartrije.

Najee greke u produkciji govora kod flakcidne dizartrije su:


Rang Govorni poremeaji

1 2
3 4 5 6

Hipernazalnost Neprecizan izgovor konsonanata


Stalna zadihanost Nazalna emisija Zvuna inspiracija Lo kvalitet glasa

Artikulacija
Neprecizna produkcija konsonata bila je druga po uestalosti abnormalnih govornih karakteristika flakcidne dizartrije (Darley i sar.). Pogreno izgovorene foneme kod osoba sa flakcidnom dizartrijom mogu se kretati od blage distorzije do potpune nemogunosti izgovora. Oteenje nerava facijalis i hipoglosus su esto navedeni kao razlozi za ove probleme.

Bilateralno oteenje nervusa facijalis moe imati znaajan efekat na produkciju bilabijalnih i labiodentalnih glasova kao i glasova koji zahtijevaju kruenje usana. Bilateralno oteenje nerva hipoglosus e najee rezultirati pogrenom artikulacijom glasova koji zahtijevaju podizanje jezika, posebno vrha jezika.

Oteenje nerva trigeminusa takoer moe uticati na artikulaciju. Bilateralno oteenje ovog nerva moe rezultirati tekoama u podizanju vilice dovoljno da se artikulatori dovedu u kontakt jedan s drugim. Bez prikladnog podizanja vilice moe biti nemogue da se tano proizvede veina suglasnika. Pacijent bi trebao podizati vilicu rukom.

Fonacija
Druga uobiajena govorna karakteristika flakcidne dizartrije jeste poremeaj glasa. Ovaj termin odnosi se na nedovoljnu adukciju glasnih ica tokom fonacije. Uzrokovana ja oteenjem grane nerva vagus koji omoguava motornu inervaciju gotovo svih miia larinksa. Povreda ovog kranijalnog nerva moe oslabiti ili paralizovati glasne ice, miie aduktore i abduktore.

Ako su miii aduktori primarno pogoeni, glasnice se nee sastati sa dovoljno snage da proizvedu istu fonaciju. Rezultat e biti tihi kvalitet glasa koji ak moe zvuati kao apat u teim sluajevima. Ako su miii abduktori, primarno pogoeni, glasne ice nee biti u mogunosti da se skroz odmaknu prilikom inhalacije. Kad je abdukcija nekompletna moe doi do stridora. Stridor je visokotonsko inspirijumsko kontinuirano zvidanje, koje je prouzrokovano opstrukcijom larinksa i/ili traheje.

Poremeaj glasa predstavlja jedan od vrijednih znakova u dijagnosticiranju flakcidne dizartrije. Moe biti uobiajena za flakcidnu dizartriju do stepena koji se ne moe nai u drugim dizartrijama. Kombinirana prisutnost hipernazalnosti i poremeaja glasa je najjai znak da je flakcidna dizartrija tano dijagnosticirana.

Respiracija
Oslabljena respiracija moe a i ne mora biti komponenta flakcidne dizartrije. Ako cervikalni i torakalni spinalni nervi koji su odgovorni za inerviranje dijafragme, i ako su interkostalni miii oteeni, to moe rezultirati smanjenom inhalacijom ili naruenom kontrolom izdisaja tokom govora.

U bilo kom sluaju osobe nee imati dovoljnu koliinu subglotikog zranog pritiska za govor. Bez dovoljno subglotikog zraka, govor osoba sa flakcidnom dizartrijom moe imati smanjenu glasnou i fraze skraene duine. Njihov govor moe imati udnu kvalitetu glasa ako govore na rezidualnom volumenu da bi prolongirali duinu fraza. Rezidualni volumen je ona koliina zraka koja ostaje u pluima nakon maksimalno forsiranog izdisaja, iznosi oko 1200 ml. Naravno, reducirana glasnoa, fraze skraene duine i lo kvalitet glasa e uticati na prozodiju. Osobe sa oslabljenom respiracijom mogu imati monoton govor.

Prozodija
Osobe sa flakcidnom dizartrijom mogu imati monoton govor. Darley i saradnici su primijetili ove prozodijske karakteristike kod svojih pacijenata sa flakcidnom dizartrijom. Vjerovatno da su ove kvalitete prvenstveno rezultat oslabljenih laringealnih miia koji nisu u mogunosti da proizvedu mnoge fine prilagodbe neophodne za normalne varijacije tona i glasnoe.

Naprimjer, ako je krikotiroidni mii oslabljen oteenjem superior laringealne grane nervus vagusa, on ne moe biti u mogunosti da opusti i stegne glasne ice dovoljno za normalne promjene u glasnoi. Monoton govor nije jedinstven kod flakcidne dizartije. Ove dvije prozodijske karakteristike mogu se sresti kod drugih dizartrija kao na primjer kod spastine i atastine dizartrije.

Kljuni zadaci za procjenu kod flakcidne dizartrije


Izvedba pacijenata na slijedeim zadacima treba biti posmatrana paljivo ako sumnjamo na flakcidnu dizartriju.

Spontani govor i itanje (hipernazalnost, neprecizni konsonanti, respiracija, fraze skraene duine i prozodija (monoton govor). AMR - usporena produkcija fonema. Fonacija samoglasnika - kvalitet glasa. Takoe moe biti korisna pri praenju respiratornih tekoa.

Tretman flakcidne dizartrije


Flakcidna dizartrija je uzrokovana oteenjem donjih neurona specifinih kranijalnih nerava. Tretmani koji slijede su grupisani ovisno o tome koji kranijalni nervi su oteeni. Naravno, flakcidna dizartrija je esto rezultat oteenja vie od jednog kranijalnog nerva, tako da je kombinacija razliitih tretmana pogodna u ovim sluajevima.

Potrebe pacijenata jako variraju. Neki nee biti u stanju da izvre preporuene zadatke, dok drugi od njih mogu imati koristi. Kliniari e morati prilagoditi tretman prema zahtjevima i mogunostima pacijenata.

Kliniari pretpostavljaju da zadaci jaanja trebaju biti vaan dio tretmana.

Oteenje nervusa trigeminusa


Unilateralno oteenje ovog nerva ima mali efekat na govornu prodkciju. Pacijenti sa ovim tipom povreda vjerovatno nee trebati veliki broj tretmana. Ipak, bilateralno oteenje ovog nerva utie na jaku slabost miia vilice ili u razliitim sluajevima moe uzrokovati nemogunost zatvaranja vilice. Tretman kod bilateralnog oteenja dizajniran je tako da jaa miie vilice.

Jaanje miia vilice Poetni koraci u jaanju miia vilice pacijenti trebaju se skoncentrisati na otvaranje i zatvaranje usta u cjelini. Na primjer, pacijent treba pokuati da izvri 3 do 10 otvaranja i zatvaranja usta u cjelini pri svakoj seansi. Onda kada nije pacijent u mogunosti da u cjelosti zatvori usta tretman treba biti propraen pojaanom snagom zatvaranja.

Dworkin (1991) preporuuje da pacijent zagrize otporni klin konstruiran prema otricama jezika. Poveavajui broj otrica na klinu (od 1-5), poveavamo sumu jaanja miia vilice neophodnu za kompletan zagriz otrica. Pacijenti se ohrabruju da zadre zagriz otprilike pet sekundi. Neophodna je ruka kliniara da obezbijedi otpor pomicanja vilice pacijenta. Naprimjer, pacijentu se kae da zatvori usta dok kliniar vrsto dri bradu.

Povez vilice Kada se radi o bilateralnom oteenju kranijalnog nerva nekada vjebe jaanja nisu mogue. Povez vilice moe biti odgovarajui tretman. Povez vilice je protetiki ureaj koji podrava vilicu i podie je do maksile. Podeavanjem dizanja vilice artkulacijski kontakt moe biti obezbijeen za donju usnu i jezik.

Oteenje nervusa facijalis


Oteenje facijalnog kranijalnog nerva oslabljena snaga usana i raspona pokreta. Ova slabost reducira raspon pokreta usne i rezultira nepravilnim izgovorom bilabijalnih i labiodentalnih glasova.

Vjeba jaanje usana pomou konopca i dugmeta


Dworkin (1991) objanjava vjebu za jaanje usana koristei dugme i konopac. Za ovu vjebu koristi se dugme veliine novia i 12 inni komad konopca Provucite konopac kroz rupice dugmeta i sveite vor na kraju. Smjestite dugme uz centralne sjekutie iza srednje linije usana.

Uputite pacijenta da zatvori usne i stisne dugme i da ne dozvoli da se dugme izvue iz usta. Kliniar treba poloiti srednji prst do mali prst uz bradu pacijenta i vui konopac sa palcom i kaiprstom. Kliniar treba vui lagano

Desno ili lijevo jaanje usana moe se vjebati postavljajui dugme uz zube i na kraju usana. Kliniar treba vui lagano i ohrabriti pacijenta da to vre skupi usne na otprilike pet sekundi.

Zadravanje osmjeha
Zatraiti od pacijenta da se smije sa ustima to otvorenijim i da zadri tu poziciju usana na otprilike 5 10 sekundi. Swigert (1997) predlae da kliniar koristi palac i kaiprst dok pokuava skupiti usne pacijenta a da se pacijent opire ovoj akciji zadravajui osmijeh.

Skupljanje usana
U ovom zadatku pacijent treba u potpunosti skupiti usne i zadrati ih u toj poziciji na odreeno vrijeme, moda 10 sekundi. Kliniar treba odrediti da li je pacijent u mogunosti da pomjera nabor prema jednoj strani usta, zadri ga, a onda ga pomjera na drugu stranu. Vjebu ponoviti otprilike deset puta.

Oteenje nervusa vagusa


Svi ovi kravijalni nervi se granaju prilino blizu jedan drugom. Prema tome esto je teko razgraniiti funkcije ovih nerava jer inerviraju mnoge iste anatomske strukture.

Tretman deficita rezonance


Povreda faringealne grane vagus nerva moe rezultirati slabim, nekompletnim podizanjem veluma, koji moe uzrokovati hipernazalnu rezonancu. Jaina hipernazalnosti zavisi od toga da li je oteenje unilateralno ili bilateralno.

Unilateralno oteenje moe rezultirati tek blagom hipernazalnou jer ne pogoena faringealnu granu nerva i sa kontralateralne strane nastavlja inervirati miie na drugoj strani mekog nepca. Meutim, bilateralno oteenje faringealne grane vagus nerva esto dovodi do teke hipernalaznosti jer miii na obje strane mekog nepca su oslabljeni ili paralizovani.

Hirurki i protetiki tretman


U tretmanu velofaringealne nekompetentnosti uobiajene su dvije procedure. Prvi je procedura faringealnog zaliska. Komad tkiva farinksa je hirurki spojen za velum, to rezultira zatvaranjem veine velofaringealnog otvora. Meutim strane tkiva su slobodne kako bi omoguile otvaranje izmedu oralne i nosne upljine.

U drugom tretmanu se radi o ubrizgavanju teflona ili druge pogodne supstance u farinks na mjesto gdje se ostvaruje kontakt sa mekim nepcem pri njegovom dizanju ime se na farinksu stvara izboina. Palatalno podizanje je takoe jedan od tretmana, jer pomae u podizanju veluma.

Preporuljivo kod pacijenata: sa hipernazalnou kao najteim govornim deficitom samo ako imaju stabilno medicinsko stanje ako imaju dovoljno zuba na koje podizanje moe se privrstiti ako imaju strpljenja i volje da koriste zahvat u mogunosti su da sami rukuju ureajem

Velarne (zadnjonepane) vjebe ojaavanja


Brojna istraivanja potvrdila su da velarna ojaavanja i procedure stimulacije nedovoljno pomau velofaringealnom zatvaranju kod veine sluajeva flakcidne dizartrije.

Zadaci puhanja i sisanja mogu biti korisni u poveavanju pokretljivosti nepca dok traje velofaringealno zatvaranje.

Dvorkin (1991) preporuuje seriju velarnih vjebi da bi se poveao interoralni vazduni pritisak koji bi imao efekta u ostvarivanju velarnog dizanja. Koritenje ovih vjebi ukljuuje aktivnosti puhanja, koje se zavravaju s tim da pacijent napue mali balon.

Modifikacije (promjene) govora


Modifikacije govornog ponaanja mogu smanjiti efekte hipernazalnosti kod nekih pacijenata.

Procedure modifikacije ukljuuju sljedee zadatke:


Poveanje glasnoe Percepcija hipernazalnosti ponekad moe biti umanjena ako pacijent govori mnogo glasnije. Glasniji govor dovodi do maskiranja hipernazalnosti kod osoba sa flakcidnom dizartrijom. Glasniji govor esto moe poveati i razumljivost.

Primjena odgovarajue glasnoe je kljuna komponenta ovog tretmana. Vizuelni odgovor na glasnou takoe pomae veini pacijenata.

Umanjivanje brzine govora


Umanjivanje brzine govora takoe moe poveati razumljivost i smanjiti opaanje hipernazalnosti kod nekih pacijenata sa flakcidnom dizartrijom. Tu su mnoge aktivnosti za umanjivanje brzine govora. Jedna koja moe biti pogodna u sluaju flakcidne dizartrije je tapkanje, da se odredi odgovarajua govorna brzina.

U vjebi, pacijent izgovara jednu rije ili slog na svako tapkanje. Generalno, usporavanje brzine na ovaj nain poveava razumljivost zato jer dozvoljava dodatno vrijeme za artikulatore da dou do svojih ciljeva, ovako rezultirauju mnogo preciznijom artikulacijom fonema. Sporija brzina moe umanjiti hipernazalnost, zato jer ostvaruje se dodatno vrijeme za punije zatvaranje velofaringealnog otvora u toku povezanog govora.

Mnogo otvorenija pozicija usta tokom razgovora pretjerani pokreti vilice tokom govora takoe mogu umanjiti percepciju hipernazalnosti. Svigert (1997) preporuuje korake koji mogu poveati pacijentovu svjesnost ta je hipernazalan govor. Ovo moe biti postignuto da kliniar da pacijentu da citira reenice koje imaju vie nazalnih fonema.

Drugo, gledajui u ogledalo, pacijent ponavlja reenice koje sadre mnogo otvorenih samoglasnika. Pacijent treba da odri pretjerane pokrete vilice dok ponavlja reenice. Tree, kliniar moe demonstrirati pozitivne efekte stanja otvorenih usta.

Naprimjer, pacijentu se savjetuje da dri usta skoro zatvorena dok govori. Sa ustima skoro zatvorenim, govor pacijenta e biti vie hipernazalno primjetan, nego kad su usta irom otvorena. Putanje video ili audio trake takoe moe biti veoma korisno da pacijent uje razliku u hipernazalnosti izmeu otvorenog i zatvorenog odravanja govora.

Tretmani poremeaja glasa


Oteenje grane nerva vagusa moe da uzrokuje poremeaj glasa, jer ovo oteenje dovodi do oteenja unutranje strane miia grkljana. Ovo oteenje obino rezultira hrapavim kvalitetom glasa, kao i slabou i paralizom laringealnog miia.

Postoji nekoliko tretmanskih zadataka koji mogu uticati na spajanje glasnica u toku fonacije, to moe rezultiratii mnogo istijim i mnogo normalnijim kvalitetom vokala.

Vjebe guranja i vaenja


Vjebe guranja i vaenja pomau adukciji glasnica kroz poveanje miinih kontrakcija u torzu i vratu. Ove vjebe mogu poveati jainu miia grkljana. Primjeri ovih tehnika su da pacijent gura prema gore ruke od stolice dok izgovara otvorene samoglasnike ili da pacijent gura gore ivicu stola dok izgovara samoglasnike.

Zadravanje udisaja
Zadravanje dubokog udisaja vazduha zahtijeva potpuno pribliavanje glasnica. to je vre pribliavanje bolje e vazduh ulaziti u plua. Pitajte pacijenta da udahne duboko i da zadri dah. Koristite malo ogledalo ispod nozdrva da se detektuje vazduh koji izlazi. Radite to do take gdje pacijent moe zadrati vazduh do 15 sekundi preko 10 uzastopnih pokuaja. Budite sigurni da dajete periode odmora izmeu pokuaja.

Jai glotalni atak


Neki pacijenti mogu demonstrirati bolji kvalitet glasa kada ponu izgovor jaim glotalnim atakom. Dvorkin (1991) opisuje kompletne proceduru vjebi. Osnovni koraci su da pacijent duboko udahne sa bradom ka dole i pokua izgovoriti vrsto a.

Skretanje glave i pritisak na grkljanu


Kada imamo jednostranu slabost ili paralizu glasnica, foneme e biti izgovarane sa prekidima.

Sa nekim pacijentima, kompletniji pokreti glasnica e biti postignuti kad je glava okrenuta prema oteenoj strani ili kad je grkljan gurnut rukom prema neoteenoj strani. U oba primjera, oslabljene glasnice mogu biti dovedene blie do suprotnih glasnica, pomou toga se poboljava kvalitet izgovora foneme.

Tretman prozodijskog deficita


Oteenje na vanjskoj superiornoj laringealnoj grani nerva vagusa moe pogorati funkcije krikotiroidnog miia. Mnogi kliniari i istraivai prepoznaju vanost tretmana prozodijskih greaka.

Problemi sa intonacijom i ritmom dovode do neprirodne prozodije - naene kod veine pacijenata sa svim vrstama dizartrije. Sljedei prozodijski zadaci e biti pogodni za pacijente sa flakcidnom dizartrijom.

Vjebe raspona visine glasa


Mogu biti korisne za rad na intonaciji. Dvorkin (1991) preporuuje da ove vjebe ponu sa procjenom pacijentove mogunosti da opazi oigledne promjene u glasu kliniara. Ako pacijent nije u mogunosti da napravi ove razlike prognoza je loa za postizanje pacijentove kontrole visine glasa. Ako pacijent moe da kae razliku u visini glasa, vjebe mogu pomoi.

Prvo, neka pacijent fonira najnii ton i onda najvii mogui ton. Kada se najvii i najnii tonovi ustanove, pacijent treba da napie gornji i donji rang razdvajajui rang na 8 individualnih nota. Finalna vjeba, pacijent treba da proita ispisane reenice koje imaju strelice ispod i iznad kljunih rijei pokazujui normalne promjene tona kod ovih rijei. Na primjer, gornja strelica na kraju pitanja moe pokazivati da pacijent treba da povisi ton kod finalne rijei.

Profil intonacije
Ovi zadaci koriste linije da pokau promjene intonacije u pisanim reenicama. Linije odmah ispod rijei pokazuju ravnu intonaciju. Linije dalje ispod pokazuju niu visinu glasa, linije iznad rijei pokazuju porast visine glasa.

Ove linije se lako mogu dodati pisanim reenicama, bilo izjavama ili pitanjima. Naravno za veinu pacijenata, je najbolje da ponu sa kratkim i jednostavnim reenicama i a onda dalje ka duim reenicama. Glavni cilj je da pacijent usvoji promjene visine glasa i pone da ih koristi u spontanom govoru.

Kontrastivne vjebe za intonaciju


Ovi zadaci su dizajnirani tako da kliniar postavlja pitanja, a pacijent odgovara dodajui intonaciju na kljune rijei da bi se prenijelo eljeno znaenje odgovora.

Na primjer, kliniar moe pitati slijedea pitanja oko slike ovjeka koji igra fudbal: Da li ovjek igra koarku? Pacijent e odgovoriti: Ne, ovjek igra fudbal. Kliniarevo slijedee pitanje moe biti:Da li ena igra fudbal? Pacijentov odgovor na ovo pitanje e biti:Ne, ovjek igra fudbal. I tree pitanje bi bilo: Da li ovjek gleda fudbal? Pacijentov odgovor bi bio: Ne, ovjek igra fudbal. Duina pitanja i kompleksnost slika za ovaj zadatak mogu da variraju to zavisi od mogunosti pacijenta.

Razdvajanje izjava u sintaktike skupine


Dafi (1995) je spomenuo da neki pacijenti sa dizartrijom trebaju da naue da podijele izjave prema normalnim pauzama unutar i izmeu reenica. Ovo je bitno jer dizartrija dovodi do ogranienog broja rijei koje mogu da produkuju jednim isputanjem vazduha.

Sljedee vjebe pomau pacijentu da udie dok govori na mjestima gdje su prirodne sintakstike pauze. Primjeri ovih prirodnih pauza ukljuuju reenice ili fraze Ujutro (udahne) otiao sam u kupovinu u trgovinu. Izmeu reenica ili fraza Otila je tamo (udahne) ali sam je promaio. I izmeu kratkih reenica Gledao sam film (udahne) bio je veoma dobar.

Ubacivanjem inhalacija tamo gdje su normalne pauze u reenicama, pacijenti sa flakcidnom dizartrijom su ee u mogunosti da odre prirodni ritam u svom govoru. Ritam je izgubljen kada pacijent udahne na rizinim mjestima unutar reenice.

Oteenje kranijalnog nerva hipoglosusa


Oteenje ovog kranijalnog nerva moe rezultirati slabou pokreta jezika, to dovodi do neprecizne produkcije suglasnika. Tretmani za ovu vrstu oteenja funkcije jezika svrstavaju se u dvije kategorije: vjebe jaanja i tradicionalne artikulacijske vjebe.

Vjebe jaanja
Vrijednost vjebi jaanja pri tretiranju artikulacijskih greaka kod dizartrije nije u potpunosti istraena. Ovakve aktivnosti su opisane u tretmanima u literaturi, ali je malo ili nimalo dokaza o njihovoj efikasnosti u poboljanju artikulacije kod pacijenata sa flakcidnom dizartrijom.

4 vjebe jaanja jezika One mogu ili ne mogu biti efikasne u poveavajui preciznosti govora pacijenata sa dizartrijom.

Jaanje jezika
Svigert (1997) je opisao 4 vjebe za poveavanje jaine jezika kada oteenje utie na artikulaciju. Prva vjeba - pacijent gura jezik van dok kliniar gura vrh jezika.

Druga vjeba se koncentrie na stranu jezika tako da pacijent postavi jezik na jednu stranu usta dok kliniar pokuava da ga vrati na sredinu. Trea vjeba, radi se na dizanju jezika pacijenta, tako da pacijent pokua da digne jezik ka gore nasuprot kliniaru koji dri vrh jezika.

Finalna vjeba se koncentrie na dizanje jezika a pacijent gura jezik. Svigert preporuuje, da ove vjebe budu uraene dok pacijent gleda u ogledalo, tako da pacijent bude svjestan svojih pokreta jezika i da povea pacijentovo opaanje kako ih izvodi.

Tradicionalni tretman artikulacije


Vjebe tradicionalnog tretmana se koncentriu direktno na poboljavanje artikulacije fonema. One ukljuuju brojne principe koji imaju komponente tradicionalnog tretmana artikulacije. Poveanje pacijentove svjesnosti o artikulacijkim greakama su dijelovi ovih tretmana.

Vjebe razumijevanja
Vjebe razumijevanja su zadaci u kojima se pacijentu da lista rijei i reenica za itanje. Onda se kliniar okrene od pacijenta, tako da je u mogunosti da razumiju pacijentov govor ako je artikulacijski taan.

Ne gledajui listu rijei ili pacijentova usta, zavisno od pacijentove artikulacije kliniar e da razumije rijei. Ako kliniar ne razumije rijei, pacijent treba da odredi zato rije nije bila tano artikulisana i da onda pokua da je ponovo izgovori. Ako i drugi pokuaj propadne, onda kliniar moe da pogleda u ciljanu rije i da da odgovor pacijentu zato nije mogao da razumije reenicu (Nisam znao da si proitao spavao, jer nisam uo s. Pokuaj ponovo i da stvarno ujem s.).

Fonemsko mjesto
Ova procedura tretira greke artikulacije uei pacijente na ispravnu poziciju artikulatora prije nego to pokuaju da proizvedu ciljani glas. Fonemsko mjesto moe biti posebno vrijedno tako to poduava pacijente kako se produkuje odreeni glas.

Mnogi pacijenti sa dizartrijom shvataju da proizvode glas nepravilno, ali ne shvataju zato prave greke. Na primjer, fonemsko mjesto moe da ui osobe sa dizartrijom zato njihovo d zvui vie kao z ili p ili vie zvui kao b.

Pretjerani suglasnici
Takoe poznato kao preartikulisanost, pretjerani suglasnici se tretiraju kao procedura koja ui pacijente kako da potpuno artikuliraju suglasnike. Darli (1975) predlae da se veina pacijenata treba da skoncentrie posebno na srednje i posljednje suglasnike, zato jer oni najloije artikulisani u povezanom govoru.

Poboljanje razumljivosti je jako izraeno kad pacijenti sa flakcidnom dizartrijom potpuno artikuliu srednje i posljednje suglasnike u rijeima.

Vjebe minimalnog kontrasta


Ove vjebe usmjeravaju pacijenta da izgovara parove rijei koje se razlikuju u jednom glasu. Razlike mogu biti u naglasku, nainu ili mjestu tvorbe, Koristimo dvije rijei Rad sa suglasnicima dovodi do poboljanja kod veine pacijenata. Rijei u parovima, se mogu koristiti same ili u frazama ili u reenicama, zavisno od potrebe svakog pacijenta.

Tretman respiracije kod flakcidne dizartrije


Kada pacijenti sa flakcidnom dizartrijom pokazuju nedovoljanu koliinu zraka za izgovor, esto je teko da se odredi da li je u pitanju problem plitke respiracije i nedostatka zraka u larinksu. Kada se sumnja na plitku respiraciju postoji nekoliko procedura koje mogu da poveaju respiracijsku funkciju kod ovih pacijenata.

Ispravni poloaj
Najjednostavnija strategija da se uputi na problem plitke respiracije je da se pacijent pita da li moe da sjedi malo ispravnije. protetski ureaji e moda biti potrebni da se postigne uspravnija pozicija.

Kompenzatorski ureaji
Ureaji koji se stavljaju oko trbunog pojasa, koji obavija struk mogu pomoi da osiguraju potrebnu podrku za pacijenta da bi bio u uspravnijem poloaju. Ovaj tip ureaja je samo privremena solucija za rjeavanje problema. Rozenbek i Lapoint (1985) naglaavaju oprez kod upotrebe ovakvih ureaja koji bi eventualno mogli rezultirati pneumonijom jer dovodi pacijenta u situaciju da ne moe da potpuno udie.

Dafi i Svigert, su opisali drugu vrstu kompenzatorskih ureaja koji mogu biti koriteni kod pacijenata u kolicima. Kada je krilni jastuk na kolicima pozicioniran odmah do pacijentovog stomaka moe da osigura povrinu za pacijenta da se nagne. Naginjui se naprijed nasuprot krilnom jastuku dok govore, pacijent e da kompresuje stomak, to moe rezultirati mnogo jaim isputanjem vazduha za govor.

Izgovaranje odmah po izdahu


Damo znakove pacijentima da ponu fonaciju odmah na izdahu

Svigert, predlae da je prvi korak u ovoj vjebi da pacijenti stave svoje ruke na stomak i ponu jednostavnu fonaciiju u momentu kad njihove ruke ponu da se kreu unutra za vrijeme izdaha. Ako je potrebno, kliniar moe da svoju ruku stavi na ruku pacijenta, i tako da da znak pacijentu kad da pone sa fonacijom.

Znak za kompletno udisanje


Ponekad podrka udisaja moe biti poveana kroz podsjeanje pacijenta da udahne potpuno prije poetka govora, kliniar e vjerovatno morati da ga esto podjea Glavni cilj je da ovi duboki udisaji postanu dio navike tokom pacijentovog govora. Da se povea djelotvornost vazduha, esto je efektivno da se kombinuju znakovi za udisanje kompletno sa podsjetnikom za istovremenim govorom odmah na udisaju.