4.

PRIMJENA INFORMACIONE TEHNOLOGIJE U BANKARSTVU

4.1. Elektronsko bankarstvo i automatizacija bankarskog poslovanja

U uslovima globlizacije i jake konkurencije, gdje postepeno nestaju razlike izmeu banaka, investicionih fondova, brokerskih firmi i osiguravajuih kompanija, finansijske organizacije su pod stalnim pritiskom da zadre korisnike svojih usluga, smanje trokove, upravljaju rizikom i koriste visoko sofisticiiranu tehnologiju kao izvor konkurentske prednosti. Ukoliko banka eli ispuniti gore navedeno, to zahtjeva novu koncepciju pristupa poslovanju, a to se u praksi sve vie oituje kroz ulaganja u specijalizovanu i prema klijentu orijentisanu tehnologiju. Glavni segment tih tehnologija postao je internet. Internet je dinamiki medij i omoguava stalno auriranje informacija kao i interaktivnu komunikaciju sa publikom. Zbog svih prednosti koje prua kao i svoje jednostavnosti, internet je danas najpopularniji i najperspektivniji medij za komunikaciju i prenos informacija. Banke su prvobitno imale odbojnost prema inovacijama koje donosi poslovanje na internetu, ali tokom vremena shvatile su da to nije samo prolazni fenomen nego sve vie dio poslovne stvarnosti te jo boljom perspektivom u budunosti. Sve izraenija deregulacija u bankarskom sektoru, kao i sve vei znaaj informacionih i komunikacionih tehnologija dovelo je do uvoenja novih kanala distribucije bankarskih usluga, odnosno elektronskog bankarstva i Internet bankarstva kao njegovog najizraenijeg oblika. esto se elektronsko bankarstvo identifikuje sa Internet ili web bankarstvom, to je pogreno, jer je elektronsko bankarstvo iri pojam i obuhvata i druge naine izvoenja bankarskih transakcija digitalnim raunarskim putem koje ne moraju biti bazirane na Internet tehnologiji. Primarni cilj uvoenja sistema elektronskih plaanja bio je i rijaavanje problema plaanja zasnovanih na papiru, koritenjem mnogobrojnih prednosti informacione tehnologije. Opredeljenje banke za uputanje u elektronsko bankarstvo je uslovljeno i nastojanjem banaka da zadre postojee, kao i da pridobiju nove klijente. Kao eksterni faktor uvoenja elektronskog bankarstva su svakako i sve izraeniji zahtjevi klijenata za jeftinijim uslugama, jednostavnijim dolaskom do usluge te znaajne utede vremena.

Meutim, ne treba zaboraviti na rizike sa kojima se banke prilikom pruanja usluga elektronskog bankarstva suoavaju. Rizici kao mogunost apsolutnog ili relativnog
gubitka u odnosu na oekivanja u poslovanju banaka su karakteristika svakog bankarskog posla, a osvajanjem novih instrumenata, tehnika i strategija, finansijskog inenjeringa, novih bankarskih proizvoda, a naroito finansijskih derivata, lista rizika se neprestano iri. Savremeno bankarsko poslovanje je svakodnevno izloeno postojeim (evidentiranim) i novim rizicima, a menadment banke je taj koji mora rizike identifikovati, procijeniti, kontrolisati i finansirati, optimizirajui odnos (trade-off) rizika i prinosa. Elektronsko bankarstvo predstavlja proces obavljanja bankarskih poslova, bilo saili poslovnim subjektima, iz kancelarije, odnosno kude putem raunarskih mrea (Interneta) i telekomunikacionih medija, a bez fizikog prisustva korisnika u bankama. Prvi poeci razvoja elektronskog bankarstva veu se za kraj 19. stoljeda u SAD-eu gdje je izvren i prvi elektronski transfer novca. Transfer je izvrila firma Western Union iz SAD-a, uz pomod telegrafa 1860. godine. Kasnije je telegrafski transfer novca postao uobiajen. Elektronske transakcije mogu se podijeliti na analogne i digitalne. Transfer novca putem telegrafa je elektronska transakcija analognog tipa. Primjena savremenih elektronskih digitalnih raunara u oblasti bankarstva omogudila je pojavu elektronskih transakcija digitalnog tipa. Razvoj elektronskog bankarstva u dananjem smislu rijei zapoeo je krajem ezdesetih i poetkom sedamdesetih godina dvadesetog vijeka. Tri bitna faktora su uticala na razvoj elektronskog bankarstva 1. visok nivo razvoja raunarske tehnologije, pogodne za primjenu u finansijskim institucijama, to je za direktnu posljedicu imalo koncentraciju visoko strunih i obrazovnih kadrova u bankarskim institucijama, 2. sloena finansijska struktura, koju karakterie veliki broj finansijskih institucija, 3. visok stepen deregulacije kako na domicilnom tako i na svjetskom finansijskom tritu, to ima za posljedicu otru konkurenciju izmeu banaka. Sredinom ezdesetih godina dvadesetog vijeka u Velikoj Britaniji i SAD-eu broj transakcija u bankarstvu narastao je do nesludenih razmijera. Primjena tradicionalnih metoda obrade transakcija, jednostavno, vie nije bila moguda, a problem je narastao do te mjere da je prijetio ugroavanjem stabilnosti itavog finansijskog sistema. Na bazi ideje, do koje su vodede britanske banke dole nekoliko godina ranije, u Sjedinjenim Dravama je 1968. godine formirana radna grupa za unapreenje razmjene bez papira (SCOPE Special Committee on Paperless Entries), koja je funkcionisala pri Banci federalnih rezervi u San Francisku. Plan je bio jednostavan: pretvaranje periodinih sitnih pladanja ekovima (kao to su zarade i premije osiguranja) u posebno oblikovanu platnu evidenciju koja de modi da se ita uz pomod raunara. Rezultat ovih napora bila je prva automatska klirinka banka (ACH-Automated Clearing House), koja je poela sa radom 1972. godine. Kao reakcija na povedanu tranju za meunarodnim obraunom transakcija u valutama i vrijednosnim papirima, razvijeni su elektronski platni sistemi za pladanja na veliko. U oblasti meubankarskog

izvijetavanja trenutno dominira SWIFT, koji je osnovan 1973. godine u Briselu. SWIFT je u vlasnitvu njegovih lanica, tj. konzorcijuma koji se sastoji od preko 2.200 banaka. Automatizacija transakcija u bankarstvu na malo dugo je odlagana zbog toga to je vrijednost prosjene transakcije relativno mala. Prije samo desetak godina cijene neophodne opreme i infrastrukture za formiranje platnih sistema na malo bile su toliko visoke da bi trokovi za obradu jedne transakcije u novoformiranim sistemima bili vedi od vrijednosti same transakcije. Meutim, pojavom javnih raunarskih mrea, prije svega Interneta ovo stanje se uveliko izmjenilo. Internet spada u javne, odnosno otvorene mree, kojima svako ima neogranien pristup. Upotreba Interneta za automatizaciju transakcija pladanja na malo povoljna je zbog niskih trokova po jednoj transakciji. Veliki problem, meutim, predstavlja nedovoljna bezbijednost transakcija koje se obavljaju preko Interneta. Zbog toga koridenje kriptografije predstavlja veoma vanu sigurnosnu mjeru prilikom dizajniranja platnih sistema i protokola. Razvoj ovog oblika banakarskog poslovanja poeo je spajanjem vie razliitih tehnologija, od kojih se svaka razvijala u drugom smijeru i na drugaiji nain. Prvi znaajan korak u razvoju savremenog elektronskog bankarstva bili su bankomati (Automated Teller Machines ATMs). Iako gotovinska pladanja predstavljaju direktnu suprotnost elektronskom nainu pladanja, automatizacija isporuke gotovine znaila je prvi oblik elektronizacije bankarskog poslovanje, a izvrena je uvoenjem velikog broja bankomata. Vremenom je posjedovanje mree bankomata postalo pitanje prestia meu bankama, pa su se banke naprosto utrkivale u razgranavanju sopstvenih mrea bankomata. Meutim, kasnije banke su uvidjele nesvrsishodnost samostalnog razvoja mrea bankomata, pa su otpoeli procesi njihove integracije, pri emu se dvije ili vie banaka sporazumevaju o meusobnom koridenju svojih mrea bankomata. Tako, banka koja pristupi jednoj od ovih mrea moe koristiti ATM svih ostalih banaka koje su lanice te mree, bez obzira na to da li se one nalaze u istom mjestu ili istoj dravi.

Kada koristite ATM svoje banke to se zove onus (preko nas) transakcija i obavlja se isto kao da Vaa banka nije dio te mree. Ali, kada koristite ATM neke druge banke, to se zove nononus (ne preko nas) transakcija, a ona ide preko centralnog transmisionog mjenjaa (zvanog switch). Osim stvaranja udruenih mrea na nivou federalnih drava SAD-ea, poetkom 80ih godina bilo je pokuaja stvaranja nacionalnih mrea (na nivou SAD), da bi od 1983. funkcionisalo sedam nacionalnih udruenih mrea (Visa International, Plus System, Cirrus System, The Exchange, Nationet, Master Teller, Express Cash). Pored podizanja gotovine, bankomati omogudavaju i polaganje depozita, transfer sredstava na druge raune, pladanje sa drugih rauna i sl.

U nizu novina koje su doprinijele razvoju elektronskog bankarstva posebno mjesto zauzima softver za line finansije. To je softver koji omogudava pojedincima da uz pomod, personalnog raunara vode brigu o svom novcu. Prve verzije programa za line finansije pojavile su se jo 1983. kada je Skot Kuk, sada direktor kompanije Intuit, napisao program pod nazivom Quicken. Program je doiveo veliki uspjeh, pa

je brzo dobio i konkurenciju od kojih se u zadnje vreme istie program Money kompanije Microsoft. Performanse ovih proizvoda su danas prilino ujednaene. Prvi znaajniji WEB bankarski program, za rad na Internetu, napravila je Wells Fargo banka 1995. godine pa je iste godine osnovana i prva Internet banka na svijetu sa sjeditem u Atlanti, a zvala se Security First Network Bank.

Meutim, najvede tehnoloko dostignude u razvoju elektronskog bankarstva je pojava elektronskog novca. Elektronski novac se definie kao specifina monetarna informacija koja se putem elektronskog impulsa u realnom vremenu prenosi izmeu transaktora koji obavljaju pladanja. Elektronski novac odnosno elektronsko pladanje je razmjena materijalnih sredstava putem telekomunikacionih infrastruktura, kakve su Intranet sistemi banaka ili pak Internet.. Savremene tehnologije elektronskog novca obuhvataju itav niz pristupa u kojima je monetarna vrijednost, u formi elektronskih signala, smjetena bilo na plastinu karticu (sistemi kartica sa uskladitenom vrijednodu) ili na fiksni disk u raunaru (sistemi digitalnog novca). Kartice sa uskladitenom vrijednodu trenutno obuhvataju dvije bazine tehnologije: a) kartice sa uskladitenom vrijednodu na magnetnoj traci (tzv. kartice sa magnetnom trakom) i b) kartice sa uskladitenom vrijednodu na mikroipu (tzv. inteligentne ili smart kartice). Jedna od kljunih komponenti elektronskog bankarstva je elektronsko pladanje. U tradicionalnom sistemu pladanja na malo postoji nekoliko sistema za elektronski transfer novca (EFT) koji se danas koriste, a koji pored bankomata, obuhvataju kreditne/debitne kartice i POS sisteme (sistemi za elektronski transfer novca na mjestu prodaje). Kreditne kartice mogu se koristiti i za on-lajn transakcije. Sljededi znaajan korak u razvoju elektronskog bankarstva nainjen je promocijom onlajn bankarstva. Onlajn (kudno, PC) bankarstvo predstavlja kombinaciju karakteristika programa za line finansije i elektronskog pladanja rauna. Uprkos velikoj promociji onlajn bankarstva od strane vodedih imena u bankarstvu (npr. Wells Fargo), koja traje ved itavu dekadu, potroai su pokazivali malu zainteresovanost za stvarno koridenje svojih personalnih raunara u bankarstvu.. Prirodni nasljednik onlajn bankarstva je Internet bankarstvo. Prvi znaajniji WEB bankarski program, za rad na Internetu, napravila je Wells Fargo banka 1995. godine pa je iste godine osnovana i prva Internet banka na svijetu sa sjeditem u Atlanti, a zvala se Security First Network Bank. Vedina banaka u SAD smatra Internet glavnim trendom, koji zahteva strategijski odgovor. Procenjuje se da banke koje nude Internet bankarstvo ved danas poseduju 40% depozitne baze u SAD. Internet je veoma efikasan i jeftin distribucioni kanal. Meu najnovijim instrumentima i transakcionim mehanizmima na Internetu tri su posebno interesantna: 1. Inteligentna kartica ija je najveda prednost njena multifunkcionalnost, a njena prava vrijednost je u kombinaciji njenih funkcija. Inteligentna kartica ima ugraen mikroip koji joj omogudava obavljanje niza razliitih funkcija.

2. Digitalni novac koji je baziran na digitalnim novanicama koje su u vidu digitalnih signala, smjetene na fiksni disk u raunaru ili na mikroip implementiran u plastinu karticu. Proces pladanja odvija se preko Interneta, a moe biti onlajn (online) i oflajn (offline). 3. Mikro-transakcije su elektronska pladanja male vrednosti (od nekoliko dolara do nekoliko centi, pa i manje), koja su specijalno dizajnirana za elektronsku trgovinu na Internetu, prije svega za trgovinu nematerijalnim dobrima. Najpoznatiji sistemi izgraeni na ovom polju su: Millicent (sistem koji je razvila Digital Equipment Corporation), CyberCoin (firme CyberCash) i NetBill (sistem razvijen na Carnegie Mellon univerzitetu).

Iz prikazane eme se vidi da savremena banka transformie tradicionalno poslovanje, u kojem je karakteristian alterski rad i kontakt sa klijentima, u elektronsko poslovanje kroz koritenje razliitih kanala (elektronskih), a to su:

1. 2. 3. 4. 5. 6.

WAP bazirana mrea mobilne telefonije (pristup na Internet putem mobilnih telefona); automatizovani telefoni (razmjena finansijskih informacija telefonom); ATM mrea; slanje poruka putem SMS (direktno na servis koji nudi banka); Web TV (integrisani ureaj TV i raunar); Internet

Navedeni elektronski kanali omogudavaju obavljanje finansijskih transakcije sa svakog mjesta i u bilo koje vrijeme tj. 24 sata dnevno.

4.. Elektronski novac u funkciji razvoja elektronskog bankarstva

Jedno od najznaajnijih tehnolokih dostignuda koje je doprinijelo razvoju bankarstva je pojava elektronskog novca, a samim tim i elektronskog bankarstva u dananjem obliku. Pojava elektronskog novca nametnula je potpuno novu filozofiju u bankarstvu koja se zasniva na elektronskoj razmjeni podataka i sredstava (EFT-Electronic Funds Transfer). Elektronski (digitalni) novac se definie1 kao specifina monetarna informacija koja se putem elektronskog impulsa u realnom vremenu prenosi izmeu transaktora koji obavljaju pladanja. Elektronski novac predstavlja sistem koji omogudava nekoj osobi da plati robu ili usluge prenosedi brojeve sa jednog raunara na drugi. Kao i serijski brojevi na pravim papirnim novanicama, brojevi elektronskog novca su unikatni. Svaki elektronski novac emituje neka banka i on predstavlja odreenu sumu stvarnog novca. Prva banka koja je ponudila raune za elektronski novac bila je Mark Twain banka iz Sent Luisa u Misuriju. Pojavom elektronskog novca razlika izmeu softvera i novca nestaje, a zbog mnogobrojnih mogunosti koje prua ovaj oblik novca, neki predviaju da de ne u toliko dalekoj bududnosti, sva sredstva biti grupisana na jednom zajednikom inteligentnom raunu, odakle de neprekidno krstariti mreama u potrazi za investicionim ansama irom svijeta. Velika prednost elektronskog nad obinim novcem je u tome to je on informacija u raunaru koja moe da se programira. Ova razlika omogudava da elektronski novac postane pametni novac u obliku tzv. pametnih kartica2. Inteligentni, elektronski novac moe da razrijei mnoge probleme sa kojima se susredemo koritenjem papirnog novca. Npr. ako izgubite digitalni novac modi dete momentalno da ga zamijenite nareujudi vaem raunaru da poniti nestale elektronske novanice i da ih zamjeni novim. Pored toga, za razliku od papirnog novca koji prestaje da donosi kamatu u momentu kada ga podignete sa rauna, elektronski novac moe da donosi kamatu sve do trenutka kada ga potroite.3 Ovaj fenomen u vezi s kamatom moda zvui jednostavno, ali on predstavlja vezu sa jednom drugom revolucijom u finansijama, a to je ukidanjem dravnog monopola nad novcem. Na primjer, ako je neka mala banka u Luksemburgu spremna da plati vedu kamatu na va elektronski novac, vi svakako nedete imati nita protiv. Sve dok su elektronske novanice ove banke opteprihvadene ne postoji razlog da se drite dravnoemitovanih novanica. Najbolji novac de biti najinteligentniji novac.

1 2

dr. Rade Stankovi, Elektronsko poslovanje, Ekonomski fakultet u Beogradu, Beograd, 2007. 95. str dr. Rade Stankovi, Elektronsko poslovanje, Ekonomski fakultet u Beogradu, Beograd, 2007. 96. str 3 Roger Le Roy M., David D. Van Hoose, Moderni novac i bankarstvo, Mate, Zagreb, 1997.

ta podrazumjevamo pod pojmom inteligentni novac? S obzirom na karakteristike elektronskog novca, on se moe kontrolisati mnogo preciznije od papirnog novca to u konanici moe pomodi npr. otkrivanju i ukidanju mnogobrojinih kategorija kriminala baziranog na papirnom novcu. Osniva firme DigiCash, David Chaum, kae da je papirni novac izvor svih zla. On tvrdi da de mogudnost pradenja elektronskog novca znaiti kraj za izvjesne vrste kriminala: Da li bi kidnaper primio otkup u vidu eka? Jednom kada se izgradi infrastruktura digitalnog novca, inkrementalni trokovi zamjene papirnog novca su mali. A drutvena korist moe biti zapanjujuda.4 Na primjer, zamislite da ste svom djetetu koje je student, poslali ek na 500 KM. Kako je ono ovaj novac zaista potroilo? Na knjige ... ili na izlaske sa prijateljima? Stoga umjesto da aljete ek, zahvaljujudi gore navedenim osobinama elektronskog novca to sad moete uiniti i elektronskom potom preko Interneta, u ifrovanom obliku. Ovim dete sebi utedeti trud oko balansiranja ekovne knjiice na kraju mjeseca jer softver za line finansije de se sam postarati za to. Vae dijete moe da smjesti novac gdje god eli bilo na svoj prenosni raunar, na kreditnu karticu i sl.

Najbolje od svega je to to moete programirati novac tako da se on moe troiti samo za odreene namjene. Moete isprogramirati da izvjesna suma novca bude utroena za knjige, neto za hranu, a ostatak, recimo, za kino. Ukoliko ne odvojite neto novca za provod u lokalnom kafidu, Vae dijete de morati da nae nekog drugog da mu plati pide.

Firma MasterCard, na primjer, ved je investirala milione dolara u razvoj sistema za elektronski novac zvanog Mondex. Inteligentne Mondex kartice imaju ugraene mikroipove na koje mogu da se smjeste ne samo elektronski dolari, nego i jo pet drugih valuta, kratka medicinska historija, pa ak i lini elektronski klju koji moe da otvori sve, od naeg stana do nae kancelarije.5 Pojava elektronskog novca doprinijela je strahovito brzim promjenama u nainu obavljanja bankarskog poslovanja i velikom tehnolokom naporedovanju u ovoj oblasti.

Zahvaljujudi elektronskom novcu, danas se gotovo sve novane transakcije obavljaju u digitalnom obliku, putem raznovrsnih interbankarskih mrea. Jedna od najvedih takvih mrea je CHIPS (Clearing House Interbank Payments System) i ona je jo daleke 1994. godine ostvarila gotovo 120 miliona transakcija u ukupnoj vrijednosti od 500 triliona dolara. Tehnologije digitalne enkripcije i potpisa (vidljivih i nevidljivih) upravo omoguduju postojanje elektronskog novca. Ovi sistemi ukljuuju dvije vrste kljueva za ifrovenje: privatni, koji je poznat samo vlasniku sredstava i javni, koji je dostupan svima. Informacije koje privatni kljuevi ifriraju, javni mogu da deifruju i obrnuto. Banke i klijenti koriste svoje kljueve da ifriraju (radi zatite) i potpisuju (u cilju
4 5

http://www.scribd.com/doc/7764729/E http://www.scribd.com/doc/7764729/E

identifikacije) blokove digitalnih podataka koji predstavljaju novana sredstva. Praktino, elektronski novac u svakodnevnim transakcijama zamjenjuje gotovinu i ekove.

Trenutno, najdominantniji oblici koritenja elektronskog novca su elektronski transferi sredstava na taki prodaje (EFT/POS) pomodu instaliranih terminala u trgovakoj i uslunoj mrei te transferi preko bankomata.6 Takoe, zbog sve vedeg koritenja personalnih raunara u kudama korisnika dolo do pojave homebanking sistema, tj. kunog bankarstva koje svakim danom sve vie dobiva na znaaju po visini iznosa obavljenih novanih transfera, a o emu de biti neto detaljnije u nastavku ovog rada. U osnovi, postoje dvije vrste elektronskog novca i to: identifikovani je onaj elektronski novac koji sadri informaciju o identitetu osobe koja njime manipulie i koji, slino kreditnim karticama, banci omoguduje da precizno prati cirkulaciju novanih sredstava na tritu. anonimani e-novac radi slino papirnom novcu: kada se takav novac jednom povue sa rauna, vie ne postoji nain da mu se ue u trag, odnosno da se vodi evidencija o njegovom kretanju.

Ovo nije svakako jedina podjela elektronskog novca, ali je najire prihvadena. Elektronski novac zbog svoje fragmatinosti, fleksibilnosti i jednostavnosti primjene, ne poznaje granice. Pojava elektronskog novca prilino je olakala izvjesne oblike evazije poreza. Ova inovacija ak dovodi u pitanje i ulogu centralnih banaka kao arbitara nacionalne novane mase. Ako ovakve inovacije postanu opteprihvadene, javnost nede vie morati da se oslanja na centralne banke kao direktne izvore medijuma razmjene.

Ipak, pored svih prednosti, elektronski novac nije opte prihvaden u svijetu, a tome najbolje ide u prilog podatak o istraivanju koje je provela firma Fidelity Investments, a koje pokazuje da se danas izmeu 40% i 50% transakcija obavlja putem ekova i gotovine. Taj procenat opada, ali vrlo sporo. Brzina irenja elektronskog novca prvenstveno de zavisiti od motivacije emitenata, potroaa i trgovaca da se njime koriste. Uprkos svemu, ono to sigurno moemo konstatovati je to, da je sa pojavom elektronskog novca, zasigurno poela i nova era poslovanja u oblasti bankarstva i to tzv. era elektronskog bankarstva.

dr. Rade Stankovi, Elektronsko poslovanje, Ekonomski fakultet u Beogradu, Beograd, 2007. 96. str