ZANIMLJIVI IVOT

TESLE
AUTOBIOGRAFIJA
J E D N O G O D N A J B R I L I J A N T N I J I H L J U D I I N AU N I K A S V I J E TA

NIKOLE

Sadraj

Napomena prireivaa Napomena prevodioca (obavezno proitaj, da ne bude posle: Nisam znao/la!) I. Moj najraniji ivot II. Prvi koraci III. Kako je Tesla razvio ideju o rotacionom magnetnom polju IV. Otkrie Teslinog kalema i transformatora V. Svjetski sistem VI. Pogled u Budunost

II III 1 9 16 24 30 38

Napomena prireivaa

28. avgust 1995. godine

Ovaj tekst je prekucan od strane Dona R. H. Penera (eng. John R.H. Penner) iz male knjiice kupljene u prodavnici polovnih knjiga za $2.50. Jedini vid datumske oznake je ime prvobitnog kupca, Artoa Dein (?) (eng. Arthua Daine) pored kog je ispisan datum 29. april 1978. godine. ini se da je knjiica znatno starija, kucana je na pisaoj maini a zatim fotokopirana i povezana. Ostala vana svojstva knjige su da sadri nekoliko fotokopiranih fotografija Nikole Tesle, i u originalu ima etrdeset strana. Moram se izviniti zbog kvaliteta fotografija, ali su originali bili jako loeg kvaliteta, i ovo je najbolje to se moglo dobiti nakon retuiranja. Knjiga nema oznaka o autorskim pravima, niti bilo kakav podatak preko kog bi se moglo stupiti u kontakt sa izdavaem. Koliko ja znam, ova autobiografija vie nije dostupna u tampanoj formi. U cilju injenja ovog jako vanog teksta dostpunim iroj italakoj publici, prekucao sam ga, rije po rije, tako da ova elektronska verzija predstavlja vjernu kopiju originala. Jedine rijei koje se pojavljuju ovdje, a ne i u originalu su ova Napomena prireivaa i Uvod (u ovom prevodu Uvod je izbaen jer je bio prilino lo, a dodata je Napomena prevodioca, koja je jednako loa. Prim. prev.). Precizno sam odravao brojeve stranica onako kako se pojavljuju i u originalu, ukljuujui i udnu injenicu da Poglavlje 1. poinje na drugoj strani (ovo nije sluaj u ovom prevodu, prim. prev.). Ako neko zna kako mogu stupiti u kontakt sa izvornim izdavaem, molim ga da me kontaktira na dolje navedenu adresu, kako bi se zasluge priznale onima kojima i pripadaju. John Roland Hans Penner 464 Scott Street St. Catharines, Ontario L2M 3W7, Canada Phone: 905.646.3551 E-mail: j.penner@genie.geis.com Ovaj fajl moe slobodno biti redistribuiran, pod uslovom da njegov sadraj ostane neizmijenjen. Ne moe se prodavati ili izdavati u svrhu sticanja profita, ukoliko to nije eksplicitno dozvoljeno prije izdavanja od strane Kolmogorov-Smirnov Publishing kompanije ili Dona R. H. Penera. Ukoliko nije drukije naznaeno, za ovaj rad, Copyright 1995 by John R.H. Penner

Napomena prevodioca
24. maj 2010. godine
Budui da sam i ja miljenja da je ovo izuzetno vrijedan tekst, odluio sam da pokuam da ga prevedem na na jezik. Mada ve postoje brojna tampanja izdanja ove knjige koja sam mogao da prekucam, nisam to htio da uinim iz dva razloga: da bi itav poduhvat imao neku teinu, neku dodatnu vrijednost, i da bih testirao svoje znanje engleskog jezika. :) Poto nisam profesionalni prevodilac, molim vas da mi oprostite ako ponegdje naiete na nespretno konstruisanu reenicu ili greku u kuvanju. Ima sluajeva kada nisam bio zadovoljan prevodom koji sam dao (najee kod opisa ureaja i fizikih principa), te sam u zagradama ostavio i englesku verziju reenica ili rijei, da bi italac mogao sam da utvrdi (ne)valjanost prevoda. Ova su mjesta jasno oznaena napomenom. Za sve ostalo sam 99% siguran da je tano, a vjerujte mi kad kaem da sam jako samokritian i da sam se ba trudio da sve ovo odradim to je mogue bolje. U svakom sluaju, biu zahvalan svima koji mi skrenu panju na bilo koju uoenu greku. Naslovi II, V i VI poglavlja su moga uma djelo, to znai da ih u verziji na engleskom jeziku koju sam preveo (u ostatku knjige: original) nema. Trebali su mi da bi Sadraj izgledao kako valja. :) Mada, neto mi govori da Tesla nije naslovljavao ni ostala tri poglavlja. Takoe, dodao sam i nekoliko fotografija, ukljuujui i onu Milutina Tesle na treoj strani, za iju autentinost ne mogu da garantujem. to se tie starosti teksta, sva je prilika da je ova autobiografija prvi put objavljena kroz seriju lanaka u asopisu Electrical Experimenter 1919. godine, i to pod originalnim naslovom Moji izumi (eng. My Inventions). Meutim, bie da je poeo da je pie koju godinu ranije, jer se na jednom mjestu u knjizi pominje pribliavanje 1. jula 1917. godine. Eto, nadam se da e ovaj moj trud predstavljati makar mali doprinos odavanju zasluene poasti Nikoli Tesli, po mom miljenju najveem ovjeku koji je ikada hodao Zemljom. Slavko eki slavkoscekic.wordpress.com centarforumi@gmail.com

P. S.

Ne mogu a da ne pomenem i sjajnu Internet biblioteku koju dugo koristim, i na kojoj sam i naao ovu Teslinu autobiografiju na engleskom jeziku:

www.gigapedia.org

NIKOLA TESLA JE ISTINSKI NEPRIZNATI PROROK ELEKTRINOG DOBA! Bez njega bi nai radio aparati, samopaljenje, telefon, generisanje i prenos naizmjenine struje i televizija bili nemogui. Ipak, njegov ivot i vrijeme su nekako nestali iz domaaja javnosti. Ova AUTOBIGRAFIJA je objavljena da bi se ispravila ova situacija, i da bi se ispunila CRNA RUPA koja postoji u informisanosti. Kolmogoronov Smironov Publishing.

Poglavlje I

Moj najraniji ivot

P

rogresivni razvoj ovjeka presudno zavisi od inventivnosti. To je najvaniji proizvod njegova kreativnog mozga. Njena ultimativna svrha je potpuno ovladavanje uma nad materijalnim svijetom, kroenje sila prirode tako da koriste ljudskim potrebama. Ovo je teak zadatak svakog pronalazaa, esto neshvaenog i nenagraenog. Ali, dovoljna kompenzacija mu je vrlo ispunjavajue korienje sopstvenih sposobnosti i svijest o pripadnosti izuzetno privilegovanoj klasi bez koje bi ljudska rasa davno bila poraena i unitena u otroj borbi protiv bespotednih sila prirode. to se mene tie, ja sam ve iskusio dovoljno ovog izvanrednog zadovoljstva; toliko, zapravo, da mi je dugi niz godina ivot bio ispunjen skoro konstantnim oduevljenjem i zanosom. Pripisuje mi se da sam jedan od najveih radnika, i moda i jesam, ako je razmiljanje, emu sam posvetio veinu svojih budnih sati, ekvivalent rada. Ali, ako se pod radom podrazumijeva konkretno djelanje u odreenom vremenu, po jasno odreenim pravilima, onda sam prije najgori dokoliar. Svaki napor uloen pod prislilom zahtijeva rtvovanje ivotne energije. Ja nikada nisam platio tu cijenu. Naprotiv, ja sam postizao uspjehe zahvaljujui mojim mislima. U pokuaju da pruim povezanu i vjernu sliku mojih aktivnosti u ovoj mojoj ivotnoj prii, moram se osvrnuti, nevoljno dodue, na uticaje iz moje mladosti i okolnosti i dogaaje koji su, posredno i neposredno, odredili moju karijeru. Naa prva stremljenja su isto instinktivna, uzrokovana ivom i slobodnom matom. Kako starimo i sazrijevamo, razum se namee i mi sve vie i vie postajemo sistematini i promiljeni. Ali ti prvi impulsi, iako moda ne odmah produktivni, su od ogromne vanosti i mogu odrediti i samu nau sudbinu. I zaista, sada osjeam, da sam ih razumio i gajio, umjesto to sam ih potiskivao, moje zavjetanje svijetu bi bilo mnogo vrijednije. Ali, sve do punoljetstva ja nisam shvatao da sam pronalaza. Iz vie razloga. Na prvom mjestu, imao sam brata koji je bio nevjerovatno nadaren: jedan od onih rijetkih fenomena umnosti koje bioloka istraivanja nisu u stanju da objasne. Njegova prerana smrt je uinila moje zemaljske roditelje neutjenima. (Objasniu svoju opasku zemaljski roditelji malo kasnije.) Imali smo konja, kojeg nam je poklonio jedan dragi prijatelj. Bila je to velianstvena ivotinja arapske pasmine, inteligentna skoro kao ovjek, koju smo svi u porodici voljeli i pazili i koja je mom ocu jednom spasila ivot pod izuzetnim okolnostima. 1

Jedne zimske noi, oca su mi pozvali slubeno u drugo selo. Dok je prelazio planine, napali su ga vukovi i konj se uplaio i pobjegao, zbacivi pri tom oca na zemlju. Galopom je dotrao do kue sav krvav i iscrpljen, ali im smo podigli uzbunu u selu, i ljudi se okupili da trae oca, konj je odjurio nazad na mjesto nesree i potraga nije daleko odmakla kada ih je otac, koji je u meuvremenu povratio svijest i ponovo uzjahao, ni ne shvatajui da je satima leao u snijegu, sreo. E, taj konj je bio odgovoran za povrede od kojih je moj brat umro. Prisustvovao sam tom dogaaju, i mada je prolo mnogo godina od tada, slike u glavi nisu izgubile ni malo na jasnoi. Smo prisjeanje na njegova dostignua i vjetine inila su svako moje pregnue nedovoljno dobrim. Sve to sam uradio, a to bi se moglo smatrati asnim i vrijednim potovanja, samo je inilo da moji roditelji jo jae osjeaju svoj gubitak i pate zbog njega. Tako da sam odrastao sa vrlo malo samopouzdanja. Ali, daleko od toga da su me smatrali za glupog djeaka, ako je sudei po jednom dogaaju koji jo uvijek ivo pamtim. Jednog dana neki stariji ljudi su prolazili ulicom u kojoj sam se igrao sa jo nekoliko djeaka. Najstariji od ove dostojanstvene gospode, bogati graanin, se zaustavio kako bi svakom od nas dao po srebrenjak. Kad je stigao do mene, odjednom je zastao i zapovijedio mi: Pogledaj me u oi. Zagledao sam se u njega, ruke ispruene u iekivanju dragocjenog novia, kada on, na moj uas, ree: Ne, nikako; ti od mene ne moe dobiti nita. Isuvie si pametan. O meni su priali i jednu smijenu priu. Imao sam dvije tetke zboranih lica, od kojih je jedna imala dva zuba koja su trala kao kljove u slona, i koji su se zarivali u moj vrat svaki put kad bi me ljubila. Nita me nije plailo kao mogunost izliva ljubavi ove dvije neprivlane roake. Jednom se desilo da su me, dok me je majka drala u naruju, pitale koja je od njih dvije ljepa. Odgovorio sam promiljeno, pokazujui prstom na jednu od njih: Ova ovdje nije tako runa kao ova druga. Ali, jo od dana mog roenja, u kui je odlueno da u biti svetenik, i ta me je misao stalno morila. udio sam da postanem inenjer, ali moj otac je bio tvrd. Bio je sin oficira, koji je sluio u vojsci velikog Napoleona i skupa sa svojim bratom, profesorom matematike u jednoj uvaenoj ustanovi, imao je vojno obrazovanje, ali nekim udom se kasnije posvetio svetenstvu, u kom je zaista mnogo postigao. Bio je vrlo obrazovan ovjek, istinski filozof, pjesnik i pisac i za njegove propovjedi se govorilo da su rjeite kao one Abrahamove. Imao je udesnu memoriju i esto je napamet recitovao mnoga djela na nekoliko jezika. Ponekad bi u ali rekao da bi, ako bi se neki svjetski klasici i zagubili, on mogao da ih povrati. Njegovom stilu pisanja su se jako divili. Pisao je kratke i jezgrovite reenice, pune dosjetljivosti i satire. Njegove doskoice uvijek su bile osobene i karakteristine. isto zbog ilustracije, naveu jednu ili dvije. Meu naom poslugom bio je i jedan razroki ovjek, Mane, koji je radio na imanju. Jednog dana je cijepao drva. Pri jednom zamahu sjekirom, moj otac, koji je stajao jako blizu i osjeao se nelagodno, ree mu: Za Boga miloga, Mane, ne udaraj tamo e gleda, no tamo e si namjerio! 2

Drugom prilikom, otiao je na vonju sa jednim prijateljem koji je nepaljivo dopustio da se rub njegovog skupocjenog vunenog kaputa tare o toak koije. Moj otac mu je skrenuo panju na to, rekavi: De, uvuci taj kaput, teti mi toak. Imao je neobinu naviku da govori sam sa sobom, i esto bi glumio razgovor i uputao se u vatrene rasprave, mijenjajui ton svog glasa. Neko sa strane bi se u tim prilikama zakleo da u njegovom kabinetu ima vie ljudi. Iako moram da zahvalim materi za ikakvu inventivnost koju moda posjedujem, vjebe kojima me je on podvrgavao zasigurno su bile od pomoi. A one su bile raznovrsne pogaanje neijih misli, otkrivanje nedostataka u odreenom iskazu, ponavljanje dugih reenica ili raunanje napamet. Te svakodnevne lekcije su imale za cilj da ojaaju memoriju i rezonovanje, a naroito da razviju kritiki smisao, i bile su nesumnjivo jako korisne za mene. Majka mi potie iz jedne od najstarijih porodica Moj otac, Milutin Tesla u zemlji i loze pronalazaa. I njen otac i djed su izumili brojne alate i orua za domainstvo, zemljoradnju i mnoge druge namjene. Bila je zaista izuzetna ena, vjeta, hrabra i duevno jaka kao rijetko koja ena, ena koja je junaki istrpljela ivotne oluje i prola kroz mnoga iskuenja. Kad joj je bilo estnaest godina, zarazna bolest je harala zemljom. Oca su joj pozvali da rukovodi prieivanjima mnogobrojnih umiruih, i tokom njegovog odsustva, ona je sama pola da se brine o komijskoj porodici koja je bila pokoena ovom stranom boleu. Kada su umrli, okupala je, obukla i pripremila njihova tijela, ukraavajui ih cvijeem, u skladu sa obiajima, i kada joj se otac vratio, zatekao je sve spremno za hriansku sahranu. Moja majka je bila prvoklasni pronalaza i, da nije bila tako odvojena od modernog svijeta i svih mogunosti koje on prua, siguran sam, postigla bi velike stvari. Osmislila je i konstruisala svakakve alate i ureaje i vezla je najfinije are od konca koji je sama prela. ak je i sijala, gajila biljke i odvajala vlakna sama. Radila je neumorno, od svitanja pa do kasno u no, i veina odjee i namjetaj u kui bili su njenih ruku djelo. ak i nakon ezdesete, prsti su joj bili dovoljno vjeti da veu tri vora na trepavici. Postojao je jo jedan, unekoliko vaniji razlog mog odocnjelog otrenjenja. U djeakim danima bio sam neobino tuan, to je bilo uzrokovano pojavljivanjem slika pred mojim oima, praenih snanim bljescima svjetlosti, koje su mi zasjenjivale prizore realnih objekata, i ometale misli i aktivnosti. To su bile slike stvari i prizora 3

koje sam ve vidio, nikada nita izmiljeno. Kada bi mi neko rekao rije, objekat koji ona predstavlja bi mi se ivo pojavio pred oima i ponekad nisam bio u stanju da razaznam da li je to to sam vidio bila stvarnost ili ne. Ovo mi je izazivalo veliku nelagodnost i nemir. Nijedan student psihologije ili fiziologije koga sam konsultovao nikada mi nije dao zadovoljavajue objanjenje ovog fenomena. Izgleda da je bio jedinstven, mada sam zasigurno imao predispozicije, budui da znam da je i moj brat imao sline probleme. Teorija koju sam razvio je da su te slike rezultat refleksnog uticaja mozga na mrenjau pri jakom uzbuenju. Sasvim sigurno to nisu bile halucinacije, kakve proizvode bolesni i namueni umovi, jer sam u svakom drugom smislu bio normalan i staloen. Da biste stekli ideju o mojim mukama, pretpostavimo da sam prisustvovao sahrani ili nekom slinom dogaaju koji devastirajue utie na ivce. U nonoj tiini, neizbjeno, iva slika te scene bi mi se pojavila pred oima i trajno bi se zadravala, uprkos mojim naporima da je protjeram iz glave. Ako je moje objanjenje istinito, bilo bi mogue projektovati na ekran sliku bilo kog objekta koji neko zamisli. Jedan takav napredak bi revolucionarizovao sve ljudske odnose. Ubijeen sam da ovo udo moe biti, i bie postignuto u vremenu koje dolazi. I mogu dodati da sam i sm dosta razmiljao o rjeenju ovog problema. Uspio sam da projektujem jednu takvu sliku, koju sam vidio u svojoj glavi, u um druge osobe, u drugoj prostoriji. Da bih se oslobodio ovih muenikih privienja, pokuavao sam da usmjerim svoj um na neto drugo to sam vidio i na taj nain bih obezbijedio sebi privremeno olakanje; ali kako bi to bilo mogue, morao sam stalno da prizivam nove prizore. Nije prolo mnogo dok ih nisam sve iscrpio, moj kalem se istroio, jer sam malo od svijeta vidio samo objekte u svojoj kui i neposrednom okruenju. Ve pri drugom, treem izvoenju mentalne operacije, kako bih otjerao privienja, lijek je polako gubio svoju snagu. Tada sam instinktivno poeo da pravim izlete izvan granica svijeta o kom sam znao sve, i viao sam nove prizore. Oni su u poetku bili vrlo mutni i nerazgovjetni, i brzo bi iileli kada bih pokuao da usmjerim svoju panju na njih. Ali vremenom su dobijali na snazi i jasnoi i konano su poprimili konkretnost realnih stvari. Ubrzo sam otkrio da mi najvie pomae ako prosto nastavim u svojoj viziji dalje i dalje, stalno primam nove utiske, i tako sam poeo da putujem; naravno, u svojoj glavi. Svake noi (a ponekad i tokom dana), kada bih bio sam, zapoeo bih svoje putovanje viao nova mjesta, gradove i zemlje; ivio tamo, upoznavao ljude, sklapao prijateljstva i poznanstva i, koliko god se inilo nevjerovatnim, bili su mi dragi isto koliko i ljudi u stvarnom ivotu, i nita manje intezivni u svojim manifestacijama. Ovo sam konstantno praktikovao sve do svoje sedamnaeste godine, kada se moje misli ozbiljno okreu pronalaenju. Tada sam, na svoje oduevljenje, shvatio da sam u stanju da vizualizujem sa izuzetnom lakoom. Nisu mi bili potrebni modeli, skice ili eksperimenti. Mogao sam da zamslim objekte kao potpuno realne u svojoj glavi. Stoga sam, nesvjesno, razvio neto to smatram novim metodom materijalizacije inventivnih koncepata i ideja, koji je u potpunoj suprotnosti sa onim isto eksperimentalnim, i po mom miljenju neuporedivo bri i efikasniji. 4

Onog momenta kada neko konstruie ureaj koji realizuje svjeu, sirovu, ideju, bude neizbjeno savladan i privuen detaljima aparata. A im se posveti poboljanjima i rekonstrukcijama, njegova mo koncentracije slabi i on gubi iz vida ideju vodilju, onaj neprocjenjivi bazini princip. Rezultati tako mogu biti postignuti, ali uvijek na utrb kvaliteta. Moj metod je drukiji. Ja nikada ne urim da ponem sa konkretnim radom. Kada dobijem ideju, ja je ponem izgraivati u svojoj mati. Mijenjam konstrukciju, poboljavam i pokreem ureaj u svom umu. Apsolutno mi je nevano da li pokreem moju turbinu u svom umu ili u radionici. ak primijetim i ako je neuravnoteena. (Na engleskom ova reenica glasi: I even note if it is out of balance. Prim.prev.) Svejedno mi je, rezultati su identini. Na ovaj nain sam u stanju da brzo razvijam i unapreujem koncept bez ikakvog fizikog rada. Kada stignem dotle da sam u izum implementirao sva mogua poboljanja kojih sam se sjetio, i kada vidim da nema greaka, ja materijalizujem ovaj finalni proizvod svog mozga. Bez izuzetka, moj ureaj radi tano onako kako sam zamiljao u sebi, i eksperiment ima tano onaj rezultat koji sam planirao. Za dvadeset godina mog rada, nije bilo ni jednog jedinog izuzetka. Zato bi bilo drukije? Inenjering, elektrini i mehaniki, je rezultatski stvaran. Rijetko se moe nai neto to ne moe biti ispitano unaprijed, na osnovu dostupnih teoretskih i praktinih podataka. Sprovoenje u djelo sirove, nerazraene, ideje, kako se uobiajeno danas ini, je, po mom miljenju, nita drugo do traenje energije, novca i vremena. Moja rana nesrea je, ipak, imala jo jednu dobru stranu. Neprekidni mentalni napori razvili su moju mo opaanja i omoguili mi da otkrijem jednu jako vanu istinu. Primijetio sam da pojavljivanju slika uvijek predstoje dogaaji pod neobinim i vrlo izuzetnim okolnostima, to me je tjeralo da pri svakoj takvoj prilici tragam za izvornim pokretaem. Vremenom, ovaj napor je postao skoro automatski, i ja sam stekao sjajnu sposobnost povezivanja uzroka i posledica. Ubrzo sam, na svoje iznenaenje, postao svjestan da je svaka misao koju zanem uzrokovana nekim spoljnim uticajem. I ne samo to, i moje akcije su bile pokretane na slian nain. Tokom vremena, postalo mi je saveno jasno da nisam nita vie od automata obdarenog moi POKRETA KAO ODGOVORA NA NADRAAJ ORGANA ULA, I MILJENJA I DJELANJA U SKLADU SA NJIMA. Praktini rezultat ovoga je vjetina teleautomatike (na engleskom: the art of teleautomatics, prim. prev.), koja je do sada polovino i nedovreno praktikovana. Njene mogunosti e, meutim, uskoro biti pokazane. Godinama sam planirao samokontrolirajui automat, i vjerujem da se mogu proizvesti mehanizmi koje e se ponaati kao da imaju razum, do odreenog stepena, te da e napraviti revoluciju na mnogim komercijalnim i industrijskim poljima. Imao sam oko dvanaest godina kada sam prvi put uspio snagom volje da protjeram sliku iz svoje glave, ali nikada nisam imao kontrolu nad bljescima svijetla koje sam ranije pominjao. Oni su bili, moda, moje najudnije i najneobjanjivije iskustvo. Obino su se deavali kada bih se naao u, po mene, opasnoj ili stresnoj situaciji ili kada bih bio jako veseo i uzbuen. U nekim prilikama, vidio sam kako sav vazduh oko mene ispunjavaju plameni jezici. Njihov intezitet, umjesto da opada, vremenom je rastao i dostigao svoj maksimum kada mi je bilo oko dvadeset pet godina. 5

Dok sam bio u Parizu 1883. godine, istaknuti francuski industrijalac mi je poslao pozivnicu za lov, koju sam prihvatio. Dugo sam bio u krugu fabrike, i svjei vazduh je imao zadivljujue okrepljujui uticaj na mene. Pri povratku u grad te veeri, osjetio sam prijatnu senzaciju, kao da mi je mozak zahvatio plamen. Bljesci su bili tako snani kao da mi je u mozgu bilo malo Sunce, i proveo sam itavu no mijenjajui hladne obloge na svojoj namuenoj glavi. Napokon, uestalost i snaga bljesaka su oslabili, ali trebalo je vie od tri sedmice da potpuno prestanu. Kada mi je stigla sledea pozivnica, odgovor je bilo odluujue NE! Ovi svjetlosni fenomeni mi se jo uvijek dogaaju s vremena na vrijeme, na primjer kada mi se javlja nova ideja ili otkrivaju neke nove mogunosti, ali vie nisu uzbudljivi, budui da su relativno malog inteziteta. Kada zatvorim oi, neizbjeno prvo ugledam jednobojnu jako tamno plavu pozadinu, neto slino kao nebo u vedroj noi, ali bez zvijezda. Za nekoliko sekundi, ovo polje biva animirano sa bezbroj treperavih pahuljica zelene boje, grupisanih u nekoliko slojeva, koje polako napreduju ka meni. Onda se pojavi, na desnoj strani, prelijepa ara dva sistema paralelnih i bliskih linija, pod pravim uglom u odnosu jedna na drugu, u svim bojama, sa malo dominantnijom utom, zelenom i zlatnom. Odmah zatim, linije postaju svjetlije i itavo vidno polje je gusto posuto takama treperave svjetlosti. Ova se slika lagano kree preko vidnog polja i za otprilike deset sekundi nestaje na lijevoj strani, ostavljajui za sobom prilino neprijatnu i tupu sivu boju do postizanja druge faze. Svaki put, prije nego zaspim, slike osoba ili objekata proleu mi pred oima. Kada ih vidim, znam da u uskoro izgubiti svijest. Ako izostanu i odbiju da se pojave, znai da je preda mnom besana no. Do kog stepena se moja mata poigravala sa mnom u mojim ranim godinama ivota, pokazau jo jednim udnim iskustvom. Kao i veina djece, volio sam da skaem, i razvio sam snanu elju da se zadrim u vazduhu. Povremeno bi snaan i kiseonikom zasien vjetar duvao sa planina, inei mi tijelo laganim kao pluta, i tada bih odskakao i ostajao u vazduhu jako dugo. To je bio boanstveni osjeaj, i veliko i bolno je bilo moje razoarenje kada sam kasnije razbio ovu svoju zabludu. Tokom tog perioda, stekao sam mnogo udnih prohtjeva, animoziteta i navika, i spoljanje uzroke nekih od njih mogu da sagledam, dok su druge neobjanjive. Imao sam snanu averziju prema minuama ena, ali drugi nakit, kao to su narukvice, mi je priinjavao vee ili manje zadovoljstvo, u zavisnosti od dizajna. Prizor bisera bi mi skoro izazvao napad, ali sam bio fasciniran blistavim sjajem kristala ili objektima sa otrim ivicama i ravnim povrinama. Ne bih dotakao kosu druge osobe, osim, moda, pod prijetnjom pitoljem. Dobio bih groznicu od pogleda na breskvu, i ako je pare kamfora bilo negdje u kui, izazivalo mi je najsnaniju nelagodnost. ak i danas sam osjetljiv na neke od ovih uznemirujuih podsticaja. Kada bacim male papirne kvadratie u posudu ipunjenu tenou, u ustima uvijek osjetim udnovat i odvratan ukus. Brojao sam korake tokom etnji, i raunao zapreminu sadraja supenih tanjira, oljica kafe i komada hrane, ili bi mi u suprotnom obrok bio neprijatan. Sve ponavljajue radnje mojih djela morale su biti djeljive sa tri, i ako bih to propustio, osjeao bih potrebu da uradim sve ispoetka, makar mi za to trebali i 6

sati. Do osme godine, karakter mi je bio slab i neodluan. Nisam imao ni hrabrosti ni snage da formiram vrst stav. Osjeanja su mi nailazila u talasima, i varirala neprestano izmeu ekstrema. Moje elje su imale opijajuu snagu, i ba kao hidrine glave, stalno su se umnoavale. Bio sam ophrvan mislima o patnji u ivotu i smrti i religijskim strahom. Bio sam pod uticajem sujevjerja, i ivio sam u stalnom strahu od zlih dua, duhova, dinova i drugih avolskih udovita tame. Onda, odjednom, dolo je do korjenite promjene, koja je prinaila tok itavog mog postojanja. Od svih stvari, najvie sam volio knjige. Otac je imao veliku biblioteku, i kad god sam mogao, trudio sam se da zadovoljim svoju strast za itanjem. On ovo nije odobravao, i bjesnio je kad god bi me uhvatio na djelu. Krio je svijee kad je saznao da itam kriom. Nije htio da pokvarim vid. Ali ja sam nabavio loj, napravio fitilj i izlivao tanke lojanice, te sam svake veeri zapuavao kljuaonicu i sve pukotine i itao, esto sve do svitanja, dok su drugi ukuani spavali a moja majka zapoinjala svoje mune dnevne zadatke. Jedne prilike, dopala mi je aka pria pod naslovom Abafi (sin Abe), srpski prevod dobro poznatog maarskog pisca, Joike (eng. Josika). Ovo djelo nekako je probudilo moje uspavane snage volje i ja sam poeo da vjebam samokontrolu. Na poetku se moja odlunost topila kao snijeg u aprilu, ali ubrzo sam pokorio svoje slabosti i osjetio zadovoljstvo koje nikada prije nisam zadovoljstvo injenja po volji. Tokom vremena, ova mona mentalna praksa postala je dio moje linosti. Na poetku, moje elje su morale biti savladane, ali kasnije su se izjednaile sa voljom. Tokom godina praktikovanja ovakve discipline, stekao sam potpunu kontrolu nad sobom, tako da sam se poigravao sa strastima koje su znaile propast za neke od najjaih ljudi. U nekom dobu, stekao sam maniju kockanja, koja je jako brinula moje roditelje. Sjesti za partiju karata, za mene je predstavljalo sr sree i zadovoljstva. Moj otac je vodio primjeran ivot, i nije mogao da prihvati bezumno traenje novca i vremena u koje sam se uputao. Imao sam odlunost, ali moja filozofija je bila pogrena. Govorio bih mu: Mogu prestati kad god poelim, ali da li vrijedi odrei se neega to ti priinjava rajsko zadovoljstvo? On je esto davao oduka svom bijesu i preziru, ali majka je bila drukija. Ona je razmjela ljudski karakter, i znala je da neiji spas moe proizii samo iz sopstvenih napora. Jednog poslepodneva, sjeam se, izgubio sam sav svoj novac i udio sam za partijom karata, ona mi je prila sa smotuljkom novca i rekla: Idi, zabavi se. to prije izgubi sve to imamo, bolje je. Znam da e ti ovo pobijediti. Bila je u pravu. Momentalno sam utulio svoju strast, ba tu i u tom trenutku, i zaalio samo to nisam sto puta jai. Ne samo da sam savladao ovu elju, nego sam je iupao iz svog srca, tako da nije ostao ni njen trag. Od tada sam ravnoduan prema svakom obliku kocke, taman koliko i prema vaenju zuba. Tokom jednog drugog perioda sam pretjerano puio, to je zaprijetilo da uniti moje zdravlje. Tada je moja volja preovladala, i ne samo da sam prestao da puim, nego je nestalo i svake naklonosti prema puenju. Prije mnogo godina, patio sam od sranih smetnji, dok nisam otkrio da je njihov uzrok savreno nevina oljica kafe 7

koju sam pio svakog jutra. Prekinuo sam s tim odmah, mada priznajem da nije bilo lako. Na ovaj nain sam kontrolisao i obuzdavao i druge navike i strasti, i ne samo da sam ouvao svoj ivot, nego sam izvlaio izuzetno zadovoljstvo iz neega to bi veina ljudi smatrala liavanjem i rtvom. Nakon zavretka studija na Politehnikom institutu i Univerzitetu, doivio sam potpuni nervni slom, i dok je bolest trajala, posmatrao sam mnoge fenomene, udne i nevjerovatne...

Poglavlje II

Prvi koraci
Z

adrau se kratko na ovim izvanrednim iskustvima, malo zbog mogueg interesovanja studenata psihologije i fiziologije, a malo i zbog toga to je ovaj period agonije imao snane posledice na moj mentalni razvoj i kasnije poduhvate. Ali, neizbjeno je prije toga pomenuti okolnosti i uslove koji su im prethodili, i u kojima se moe nai njihovo djelimino objanjenje. Jo od djetinjstva, bio sam prinuen da panju usmjerim na sebe. Ovo mi je priinilo mnogo patnje, ali sa dananje take gledita, bio je to prikriveni blagoslov, jer me je nauio da cijenim neogranienu vrijednost introspekcije u cilju ouvanja ivota, kao i naina ostvarenja. Pritisak koja nose zanimanja, kao i neprekidni tok utisaka koji se ulivaju u nau svijest kroz sve kapije saznanja, uinio je modernu egzistenciju hazardnom na mnogo naina. Mnogo osoba je toliko uneeno u posmatranje spoljnjeg svijeta, da su potpuno nesvjesni onoga to se deava u njima. Prerana smrt miliona ljudi se moe primarno pripisati ovom uzroku. ak i kod onih koji praktikuju brigu, esta je greka da izbjegavaju umiljenje, a ignoriu stvarne opasnosti. A ono to vai za individuu moe se, u veoj ili manjoj mjeri, primijeniti i na itav narod. Apstinencija mi nije uvijek bila po volji, ali pronalazim zadovoljavajuu nagradu za to u prijatnim iskustvima koja imam sada. U nadi da u tako istai svoju poentu i pojasniti svoja ubjeenja, prisjetiu se samo jednog ili dva. Prije nekog vremena, vraao sam se u svoj hotel. Bila je jako hladna no, tlo klizavo, i nigdje slobodnog taksija. Pola bloka iza mene iao je jo jedan ovjek, oigledno isto tako nestrpljiv da nae zaklon kao i ja. Odjednom, noge su mi poletjele u vazduh. U istom trenutku, desio mi se bljesak u mozgu. Nervi su reagovali, miii se kontrahovali. Zaokrenuo sam se 180 stepeni i doekao se na ruke. Nastavio sam da hodam kao da se nita nije desilo, dok me onaj stranac nije sustigao. Koliko godina imate? pitao me je, gledajui me ispitivaki. Oh, oko pedeset devet. odgovorio sam Zato? Pa, ree on vidio sam maku kako to izvodi, ali nikada ovjeka.

Prije otprilike mjesec dana, htio sam da naruim nove naoari, i otiao sam kod onog ljekara, koji me je podvrgao uobiajenim testovima. Gledao me je sa nevjericom dok sam sa lakoom itao najsitnija slova sa razumne razdaljine. Ali kada sam mu rekao da imam preko ezdeset godina, uzdahnuo je sa oduevljenjem. Prijatelji esto komentariu kako mi odijela stoje kao salivena, a ne znaju da se sva moja odjea pravi na osnovu mjera uzetih prije skoro petnaest godina, i nikada promijenjenih. Za petnaest godina, moja teina se nije promijenila ni za pola kilograma. S tim u vezi, moda bih trebao da ispriam jednu smijenu priu. Jedne veeri, zime 1885. godine, g-din Edison, Edvard H. Donson (eng. Edward H. Jonhson), predjsednik Edison Illuminating kompanije, g-din Beelor (eng. Mr. Batchellor), voa radova, i ja uli smo u malu graevinu preko puta Pete avenije br. 65, gdje su bile kancelarije kompanije. Neko je predloio da jedni drugima pogaamo tjelesnu teinu, i ja sam trebao da se popnem na vagu. Edison me je svog ispipao, pa onda ree: Tesla tei 69 kg (u originalu pie 152 lbs, prim. prev.), u gram, i tano je pogodio. Bez odjee, teio sam oko 65 kg (u originalu 142 lbs, prim. prev.) i toliko teim i danas. apatom sam upitao g-dina Donsona: Kako je mogue da je Edison tako precizno pogodio moju teinu? Pa, ree on utiavi svoj glas rei u ti u povjerenju, ali ne smije nita da kae. Dugo vremena je radio u ikakoj klanici, gdje je svakodnevno vagao hiljade prasadi. Eto kako. (Na engleskom jeziku, ovaj dio glasi ovako: Well, - he said, lowering his voice - I will tell you confidentially, but you must not say anything. He was employed for a long time in a Chicago slaughter-house where he weighed thousands of hogs every day. Thats why. Oigledno se radi o nekoj igri rijei koju ja ne prepoznajem, i nadam se da ete vi biti bolje sree. Prim. prev.) Moj prijatelj, uvaeni aunci M. Dupju (eng. Hon. Chauncey M. Dupew), esto spominje nekog Engleza koji ga je upitno gledao dok mu je aunci priao jednu od svojih anegdota, ali se godinu dana kasnije glasno nasmijao. Ja u iskreno priznati da mi je trebalo vie od godinu dana da shvatim Donovu alu. Elem, moje dobro stanje je rezultat paljivog i umjerenog naina ivota i moda je najupeatljivija injenica da sam u svojoj mladosti tri puta bio ophrvan bolestima, i da su ljekari dizali ruke od mene. ak tavie, zbog neznanja i nepromiljenosti upadao sam u svakakve potekoe, opasnosti i neprilike iz kojih sam se izvlaio kao magijom. Zamalo sam se udavio, bio iv sahranjen, izgubljen i smrznut. Za dlaku sam izbjegavao napade bijesnih pasa, veprova i drugih divljih ivotinja. Preleao sam strane bolesti i susretao se sa raznoraznim neprilikama i to to sam danas iv i zdrav igleda skoro kao udo. Ali, dok se prisjeam ovih nezgoda, siguran sam da moje preivljavanje i samoouvanje nije bilo sluajno, ve uistinu djelo boijih ruku. Rad i napori pronalazaa su zaista spasonosni. Bilo da kroti sile prirode, unapreuje ureaje, ili obezbjeuje nove vrste komfora i pogodnosti, on poveava bezbjednost naeg postojanja. On je, takoe, bolje kvalifikovan od prosjene osobe da se zatiti u sluaju opasnosti, jer ima dobro opaanje i snalaljivost. Da nemam drugih dokaza 10

da sam, u izvjesnoj mjeri, blagosloven ovim osobinama, naao bih ih u ovim linim iskustvima. italac e sam moi da prosudi ako pomenem samo jednu ili dvije prilike. Jedne prilike, bilo mi je oko etrnaest godina, htio sam da uplaim neke drugare sa kojima sam se kupao. Plan mi je bio da zaronim ispod dugake plutajue drvene platforme i neujno izmilim na suprotnom kraju. U vodi sam se snalazio kao riba, i bio sam uvjeren da u sa lakoom izvesti ovaj podvig. U skladu sa time, uskoio sam u vodu, i kada sam bio siguran da me vie ne vide, okrenuo sam se i brzinom se zaputio ka suprotnom kraju. Mislei da sam proao plutajuu platformu, poeo sam da izranjam i na svoje veliko razoarenje udario glavom u drvenu gredu. Naravno, hitro sam zaronio i brzim pokretima se zaputio naprijed, sve dok dah nije poeo da me izdaje. Dok sam izranjao po drugi put, glava mi je ponovo dotakla gredu. Sada sam ve postajao oajan. Meutim, skupivi svu svoju energiju, nainio sam fanatini trei napor, koji je imao isti rezultat kao i prethodni. Muni nedostatak daha je postajao nepodnoljiv, poelo je da mi se muti u glavi i osjeao sam kako tonem. U tom trenutku, kad mi je pozicija izgledala potpuno beznadenom, doivio sam jedan od onih bljeskova svijetla i struktura drvene platforme mi se pojavila pred oima. Ili sam zapazio, ili pretpostavio da ima malo prostora izmeu povrine vode i dasaka koje su bile postavljene na grede, i skoro bez svijesti isplutao sam do povrine, pritisnuo usne uz daske i uspio da udahnem malo vazduha, na nesreu pomijeanog sa vodom, to me je umalo uguilo. Nekoliko puta sam ponovio ovaj postupak, kao u snu, dok mi se srce, koje je ludaki lupalo, nije smirilo i ja se malo sabrao. Nakon toga sam mnogo puta bezuspjeno zaranjao, potpuno izgubivi orjentaciju, ali sam naposletku uspio da izaem iz zamke, ve kad su moji drugari digli ruke i poeli potragu za mojim tijelom. Ta kupalina sezona je za mene bila upropatena, zbog nemara, ali sam lekciju ubrzo zaboravio i samo dvije godine kasnije upao sam u jo goru nepriliku. U blizini grada u kom sam studirao u to vrijeme, postojao je jedan mlin sa branom koja je prepreavala rijeku. Po pravilu, vodostaj nije prelazio vie od sedam, osam centimetara iznad brane, i doplivati do nje, to sam esto inio, nije bilo previe opasno. Jednoga dana sam otiao sm na rijeku da se zabavim, kao i obino. Kada sam doplivao nedaleko od brane, sa uasom sam shvatio da je vodostaj porastao i da me nosi velikom brzinom. Pokuao sam da se oduprem i pobjegnem, ali bilo je prekasno. Sreom, spasio sam se tako to sam se uhvatio objema rukama za zid brane. Pritisak na grudi je bio ogroman, i jedva sam uspjevao da zadrim glavu iznad povrine. U blizini nije bilo ni ive due, a glas mi se gubio u huci vodopada. Polako i postepeno sam postajao iscprljen i nesposoban da izdrim dalji napor. Taman kad sam htio da se pustim, i da budem razbijen o kamenje koje me je dolje ekalo, u jednom od onih bljeskova ugledao sam poznati dijagram koji je ilustrovao hidraulini princip koji kae da je pritisak tenosti u pokretu proporcionalan povrini na koju tenost djeluje, i momentalno sam se okrenuo na svoju lijevu stranu. Kao magijom, pritisak je opao, i sada mi je bilo znatno lake da se oduprem matici. Ali opasnost mi je i dalje prijetila. Znao sam da e me voda prije ili kasnije odnijeti, jer nije bilo moguno da pomo 11

stigne do mene na vrijeme, ak i kada bih uspio da privuem neiju panju. Danas podjednako mogu da koristim desnu i lijevu ruku, ali u to doba bio sam ljevoruk i desna ruka mi je u odnosu na lijevu bila znatno slabija. Zbog toga se nisam usuivao da se okrenem na drugu stranu kako bih odmorio, i nita mi drugo nije preostajalo nego da se polako pomjeram du brane. Morao sam da se odmaknem od mlina prema kom sam bio okrenut, jer je tu voda bila mnogo bra i dublja. Bilo je to dugotrajno i bolno iskuenje, i malo mi je falilo da padnem pri samom kraju, jer sam bio suoen sa ugnuem u graevini. Uspio sam da ga savladam, poslednjim atomima snage i im sam se dokopao nasipa, pao sam u nesvijest gdje su me i pronali. Bukvalno sam oulio svu kou na lijevoj strani i bilo je potrebno nekoliko nedjelja da mi utihne groznica i ja ponem da se osjeam bolje. Ovo su samo dvije od mnogih slinih pria, ali vjerujem da e biti dovoljne da pokaem da sam samo zahvaljujui mojim instinktima pronalazaa danas iv da ih ispriam. Zainteresovani ljudi su me esto pitali kako i kada sam poeo da smiljam izume. Na ovo mogu odgovoriti na osnovu sadanjih prisjeanja, u svjetlu kojih je prvi pokuaj bio prilino ambiciozan, jer je ukljuivao osmiljavanje jedne sprave i metoda. U prvom su me pretekli, ali ovo drugo je bilo originalno. Desilo se ovako. Jedan od mojih drugara je doao u posjed udice i pecarokog pribora, to je u selu probudilo prilino uzbuenje, i sledeeg jutra svi su se okupili da love abe. Ja sam ostao sam i naputen, zahvaljujui svai sa tim djekom. Nikada u ivotu nisam vidio pravu udicu, i zamiljao sam je kao neto predivno, opskrbljeno izuzetnim kvalitetima, te sam oajavao to nisam bio dio drutva koje je moglo da je vidi. Gonjen potrebom, nekako sam se dokopao pareta meke eljezne ice, uz pomo dva kamena istucao vrh u otricu, savio je u odgovarajui oblik i privezao za vrst konac. Zatim sam isjekao tap, sakupio neto mamca i spustio se dolje do potoka, gdje je aba bilo u izobilju. Ali nita nisam mogao da ulovim i bio sam skoro potpuno obeshrabren, kada mi je na pamet palo da pokuam da praznom udicom nadraim abu tako to u joj njome mahati pred oima. U poetku, aba se pritajila, ali malo po malo oi su joj otekle i zakravile se, nadula se skoro duplirajui svoju prvobitnu veliinu i munjevito je apnula udicu. Momentalno sam je podigao u zrak. Probao sam isti trik iznova i iznova, i metod se pokazao nepogreivim. Kada su drugovi, koji uprkos svojoj sjajnoj opremi nisu ulovili nita, doli do mene, bili su zeleni od zavisti. Dugo vremena sam uvao svoju tajnu i uivao u monopolu, ali na kraju sam poklekao pred duhom Boia. Posle toga je svaki djeak mogao da radi istu stvar, i ljeto koje je uslijedilo bilo je katastrofalno za abe. U svom sledeem poduhvatu, izgleda da sam podlegao istom instiktivnom nagonu koji je i kasnije mnome dominirao da ukrotim prirodne energije tako da slue ljudima. Ovo sam radio koristei gundelje, koji su bili istinska napast u toj zemlji i ponekad bi isto teinom svojih mnogobrojih tijela lomili grane drvea. bunje se crnilo od njih. Prikaio bih etiri gundelja na popreni nosa, postavljen na tanku osovinu tako da moe slobodno oko nje da rotira i pri tom prenosi kretanje insekata na veliki disk, ime se generisala znatna snaga. Ova stvorenja su bila izvanredno efikasna, jer, 12

kad bi jednom bili pokrenuti, nije im padalo na pamet da se zaustave, vrtjeli bi se tako satima i satima, i to je toplije bilo, oni su vrednije radili. Sve je bilo dobro dok jedan nepoznati djeak nije doao u mjesto. Bio je sin penzionisanog oficira austrijske vojske. Taj deran je jeo gundelje i uivao u njima ba kao da su najfinije ostrige. Ovaj odvratni prizor prekinuo je moje napore na ovom obeavajuem polju i od tada vie nikada nisam bio u stanju da dotaknem gundelja, niti bilo kog drugog insekta, kad smo ve kod toga. Nakon toga, ini mi se, prihvatio sam se rastavljanja i sastavljanja dedinih asovnika. U prvoj od ove dvije operacije uvijek sam bio uspjean, ali esto bih zakazao pri drugoj. To je dovelo do toga da on stavi taku na ovaj moj rad, i to na ne ba delikatan nain, te je bilo potrebno da proe trideset godina prije nego sam se ponovo upustio u asovniarstvo. Ubrzo posle toga, poeo sam sa izradom neke vrste puke, koja se sastojala od uplje cijevi, klipa i dva epa od kudelje. Iz puke se pucalo tako to se klip nasloni na stomak, a cijev brzo privue ka sebi sa obije ruke. Ovo je uzrokovalo komprimovanje i znatno zagrijavanje vazduha izmeu dva epa, te je jedan od njih izletao iz cijevi uz glasan prasak. Umjetnost se sastojala u pronalaenju cijevi odgovarajue zakrivljenosti meu upljim stabljikama koje su se mogle nai u naoj bati. Vrlo dobro sam prolazio sa tom pukom, ali moje aktivnosti su se umijeale sa prozorskim staklima nae kue, tako da je na njih bilo odgovoreno bolnim odvraanjem. Ako se dobro sjeam, nakon ovoga sam se latio pravljenja maeva od komada namjetaja kojih sam mogao lako da se dokopam. U to vrijeme bio sam pod snanim uticajem srpskih narodnih pjesama, i pun divljenja prema junatvima glavnih likova. Provodio sam sate kosei svoje neprijatelje u obliku stabljika kukuruza, to je za posledicu imalo unitene usjeve, to je, opet, meni zaradilo pljuske od majke. I to ne one formalne, ve prave, potene, pljuske. Sve navedeno, i jo mnogo drugih stvari, je bilo iza mene prije nego sam napunio est godina i zavrio prvi razred osnovne kole u Smiljanu, gdje mi je porodica ivjela. Tada se selimo u Gospi, oblinji gradi. Promjena mjesta boravka za mene je predstavljala propast. Skoro mi je srce slomilo to to sam morao da se oprostim od naih golubova, kokoaka i ovaca, i velianstvenog jata gusaka koje smo posjedovali, a koje bi se zorom vinule u oblake i vraale se sa polja na kojima su se hranile predvee, u borbenoj formaciji, tako savrenoj da bi posramile i eskadrilu najboljih pilota dananjice. U naoj novoj kui, bio sam zatvorenik koji posmatra nepoznate ljude kroz zavjesu. Moja stidljivost bila je tako izraena da bih se radije suoio sa ljutim lavom nego sa nekim od tih gradskih tipova koji su tumarali okolo. Ali najtei test doao je u nedjelju, kada sam morao da se sredim i prisustvujem bogosluenju. Tamo mi se dogodila nezgoda koja mi je sledila krv kao rijetko koja druga, godinama kasnije. To je bila moja druga avantura u crkvi. Ne dugo prije toga, proveo sam no iv sahranjen u jednoj staroj zabaenoj kapeli na planini, koju su ljudi posjeivali samo jednom godinje. Bilo je to uasno iskustvo, ali ovo je bilo jo gore. 13

U gradu je ivljela i jedna bogata dama, dobra, ali pompezna ena, koja je imala obiaj da dolazi u crkvu predivno naminkana, obuena u velianstvenu dugu haljinu i sa pratnjom. Jedne nedjelje, taman sam bio zavrio sa zvonjavom u zvoniku i sjurio se niza stepenice dok je ova dama prolazila, te sam sluajno naskoio na njenu haljinu. Pokidala se uz silnu buku koja je liila na plotun neuvjebanih regruta. Otac je pomodrio od bijesa. Njeno me je oamario, to je bila jedina kaznena mjera koju je ikada na meni primijenio, ali taj amar, ini mi se, i danas osjeam. Sramota i zbrka koji su uslijedili su neopisvi. Praktino sam bio izopten iz zajednice, sve do jednog dogaaja kojim sam se iskupio. Neki preduzimljivi mladi trgovac je osnivao gradsku vatrogasnu slubu. Kupljen je nov vatrogasni stroj, uniforme, i ljudi su trenirali za slubu i za paradu. Stroj je bio prelijepo ofarban crvenom i crnom. Jednog poslepodneva izvoen je zvanini test, i prebacili su ga do rijeke. Svo stanovnitvo se okupilo da prisustvuje ovom velikom spektaklu. Kada su svi govori i ostale ceremonije bili obavljeni, data je komanda da se pumpa, ali iz crijeva nije izala ni jedna jedina kap vode. Profesori i strunjaci su uzalud pokuavali da oktriju uzrok. Dilema je okonana tek kada sam ja stigao na lice mjesta. Moje poznavanje te maine je bilo ravno nuli, i nisam znao skoro nita o vazdunom pritisku, ali sam instiktivno posegao za usisnim crijevom koje je bilo u vodi i primijetio da je potpuno pljosnato. Zagazio sam u rijeku, razmrsio ga, i voda je naglo pokuljala, upropastivi prilian broj nedjeljnih odijela. Ni Arhimed, dok je trao go ulicama Sirakuze i vikao Eureka! nije ostavio snaniji utisak od mene. Bio sam heroj dana, nosili su me na ramenima. Nakon to smo se smjestili u gradu, poeo sam da pohaam takozvanu etvorogodinju normalnu kolu, to je bila priprema za strunu kolu ili Realnu gimnaziju. (Reenica u originalu: Upon settling in the city I began a four years course in the socalled Normal School preparatory to my studies at the College or Real-Gymnasium. Prim. prev.) Tokom tog perioda, moje djeake djelatnosti, podvizi, ali i nevolje su se nastavili. Izmeu ostalog, stekao sam jedinstvenu titulu dravnog ampiona u hvatanju vrana. Moj metod je bio vrlo jednostavan. Otiao bih u umu, sakrio se u kakvom bunju i imitirao ptiji zov. Obino bih dobio nekoliko odgovora, i ubrzo bi vrana doleprala u bunje blizu mene. Posle toga, sve to sam trebao da uradim je da bacim komad kartona kako bih joj odvratio panju, uspravim se i zgrabim je prije nego uspije da se iskobelja iz bunja. Na ovaj nain mogao sam da ih uhvatim koliko sam htio. Ali jedne prilike, dogodilo se neto to je u meni probudilo potovanje prema ovim pticama. Uhvatio sam par lijepih primjeraka i vraao se kui sa jednim drugom. Kada smo izali iz ume, okupile su se hiljade vrana, diui stranu graju. Za nekoliko minuta dale su se u potjeru i uskoro nas okruile. Bilo je zabavno sve dok nisam primio iznenadni udarac kljunom u potiljak, koji me je oborio na zemlju. Posle toga su me divlje napale. Bio sam prisliljen da oslobodim ptice koje sam ulovio i drage volje sam se pridruio svom drugu, koji se bjee sakrio u jednoj peini. 14

U uionici smo imali nekoliko mehanikih modela koji su me zainteresovali i usmjerili mi panju ka vodenim turbinama. Konstruisao sam mnogo primjeraka, i pronalazio ogromno zadovoljstvo pokretajui ih. Koliko je izuzetan moj ivot bio, moda e dobro ilustrovati jedan dogaaj. Moj ujak nije imao interesa za ovaj vid zabave i esto me je prekoravao. Bio sam zadivljen opisom Nijagarinih vodopada koji sam negdje proitao i u glavi zamislio veliki toak pokretan vodopadima. Rekao sam ujaku da u otii u Ameriku i realizovati ovu ideju. Trideset godina kasnije, ja sam bio moje realizovane ideje na Nijagari, divei se nedokuivoj misteriji uma. (Reenica u originalu: Thirty years later I was my ideas carried out at Niagara and marvelled at the unfathomable mystery of the mind. Reenica mi je neobina jer u itavoj knjizi nisam vie naiao na ovakav, da kaem, poetini Teslin izraz, iji je stil pisanja strogo inenjerski, zasien injenicama i preciznou, i bez mnogo romantizovanja. Prim. prev.) Pravio sam svakojake izume i novotarije, ali meu njima najbolji su bili lukovi. Moje strijele, kada bi bile odapete, nestajale su iz vidokruga a na manjoj razdaljini prolazile su kroz borovu dasku debelu skoro dva centimetra. Zbog estog zatezanja lukova, na stomaku mi je koa ovrsla poput krokodilske, i esto se pitam da li sam zbog te vjebe danas u stanju da varim i sitne kamenie (u originalu stoji cobble-stones, to moe da znai i grumenie uglja, prim. prev.)! Ne mogu a da ne pomenem i moje druenje sa prakom, koja mi je omoguila da jednom priredim velianstveni ou na hipodromu. A sada u prepriati jedan moj podvig sa ovim jedinstvenim oruem rata, koji e do krajnjih granica testirati itaoevu vjeru. Vjebao sam gaanje etajui sa ujakom uz rijeku. Sunce je zalazilo, pastrmke su bile razigrane i s vremena na vrijeme bi iskakale u vazduh, tako da su njihova blistava tijela odskakala od tamne boje stijene u pozadini. Naravno, svaki djeak bi mogao pogoditi ribu u tako pogodnim uslovima, ali ja sam se prihvatio mnogo teeg zadatka i ispriao ujaku, u najmanji detalj, ta planiram da uradim. Namjera mi je bila da odapnem kamen tako da pogodi ribu, pritisne je uz stijenu i presijee na pola. U treptaju oka, to se i odigralo. Ujak me je pogledao, skoro uplaeno, i viknuo: Vade retra Satanae! Prolo je nekoliko dana prije nego je ponovo progovorio sa mnom. Ostale navedene uspomene, koliko god bile blistave, ovim su malo baene u sjenku, ali osjeam da bih mogao mirno da leim na svojim lovorikama hiljadu godina.

15

Poglavlje III

Kako je Tesla razvio ideju o rotacionom magnetnom polju

K
ad mi je bilo deset godina, krenuo sam u Realnu gimnaziju koja je bila nova i relativno dobro opremljena ustanova. U odjeljenju za fiziku postojali su raznorazni modeli klasinih naunih aparata, elektrinih i mehanikih. Demonstracije i eksperimenti koje su s vremena na vrijeme izvodili instruktori su me fascinirali i bez sumnje su bili moan podsticaj mome pronalazatvu. Takoe sam gajio strast prema matematici i esto bih bio hvaljen od strane profesora zbog brzog raunanja. Ovo je bilo posledica moje steene sposobnosti da vizualizujem brojeve i izvodim operacije nad njima, ne na uobiajeni intuitivni nain, ve kao i u stvarnom ivotu. Do odreenog nivoa sloenosti, bilo mi je potpuno svejedno da li sam simbole pisao na tabli ili sam ih prizivao u mentalnoj slici. Ali crtanje slobodnom rukom, kom su bili posveeni brojni asovi, je za mene bilo muka koju sam teko podnosio. to je udno, obzirom da su svi lanovi moje porodice u tome briljirali. Moda je ta moja averzija bila samo posledica silne ljubavi koju sam razvio ka neometanom razmiljanju. Da nije bilo nekoliko izuzetno glupih djeaka, koji nisu bili u stanju da urade ba nita, imao bih najgoru ocjenu. Bila je to ozbiljna smetnja, koja je, budui da je u tadanjem sistemu kolovanja crtanje bilo obavezan predmet, prijetila da upropasti itavu moju karijeru, i otac mi se propisno namuio prebacivajui me iz jednog u drugo odjeljenje. Na drugoj godini te kole, postao sam opsjednut idejom generisanja kontinuiranog pokreta posredstvom konstantnog vazdunog pritiska. Dogaaj sa pumpom, o kom su mi govorili, raspalio je moju mladalaku matu, i impresionirao me bezgraninim mogunostuma vakuuma. Oajniki sam elio da ukrotim ovu neiscrpnu energiju, ali dugo vremena sam tapkao u mraku. Naposletku, ipak, moji su se napori iskristalisali u vidu jednog izuma koji je trebao da mi omogui neto to nijedan smrtnik nikada nije pokuao. Zamislite cilindar koji slobodno moe da rotira na dva leaja, djelimino okruen pravougaonim koritom u koje se saveno uklapa. Otvorena strana korita je pregraena, tako da cilindar unutar ograenog prostora podijeli potonji na dva jednaka odjeljka, potpuno odvojena jedan od drugog vazduno-nepropusnim kliznim 16

spojevima. Jedan od ovih odjeljaka bi bio zapeaen i iz njega bi se potpuno izvukao vazduh, dok bi drugi, ostavi otvoren, izazivao vjenu rotaciju cilindra. Makar sam ja tako mislio. (A sada, pogodili ste, sledi ovaj opis na engleskom jeziku: Imagine a cylinder freely rotatable on two bearings and partly surrounded by a rectangular trough which fits it perfectly. The open side of the trough is enclosed by a partition so that the cylindrical segment within the enclosure divides the latter into two compartments entirely separated from each other by air-tight sliding joints. One of these compartments being sealed and once for all exhausted, the other remaining open, a perpetual rotation of the cylinder would result. Prim. prev.) Konstruisan je drveni modei i sklopljen sa beskrajnom panjom, i kada sam primijenio sisaljku na jednoj strani, zaista sam primijetio tendenciju ka okretanju. Bio sam van sebe od sree. Mehaniki let je bio jedna od stvari koju sam elio da ostvarim, iako sam jo uvijek bio pod obeshrabrujuim uticajem sjeanja na gadan pad koji sam doivio kada sam skoio sa vrha jedne graevine, drei kiobran. Svakodnevno bih se prebacivao u udaljene krajeve kroz vazduh, ali nisam mogao da shvatim kako mi je to polazilo za rukom. Sada sam imao neto konkretno, letjelicu koja se sastojala samo od rotirajueg vratila, lepravih krila i vakuuma neograniene snage! Od toga dana, iao sam na svoje dnevne izlete u letjelici, tako komfornoj i luksuznoj, da bi bila dostojna i kralja Solomona. Trebale su mi godine da shvatim da je vazduni pritisak djelovao na povrinu cilindra pod pravim uglovima, i da je ono malo rotacije koju sam zapazio bilo posledica curenja vazduha. Iako je ovo znanje dolo postupno, bolno me je okiralo. Tek sam bio zavrio Realnu gimnaziju, kada me je oborila opasna bolest, ili bolje rei mnotvo njih, i moje je stanje u jednom momentu bilo tako ozbiljno da su ljekari digli ruke od mene. Tokom ovog perioda, bilo mi je doputeno da neprekidno itam knjige koje sam dobijao iz gradske biblioteke, ija mi je klasifikacija i katalogizacija bila povjerena. Jednoga dana dobio sam par knjiga nove literature, sa kojojm se nikada ranije nisam susreo, i koja je toliko okupirala panju da sam potpuno zaboravljao na svoje beznadeno stanje. Bili su to rana djela Marka Tvena (eng. Mark Twain), i mogue je da ba njima dugujem za udesni oporavak koji je uslijedio. Dvadeset pet godina kasnije upoznao sam gospodina Klementsa (eng. Mr. Clements, pravo prezime M. Tvena, prim. prev.), i kada se izmeu nas razvilo prijateljstvo ispriao sam mu svoje iskustvo, posle ega sam iznenaeno posmatrao kako je veliki majstor smijeha briznuo u pla. Moje kolovanje nastavilo se na Visokoj realnoj gimnaziji u Karlovcu, Hrvatska, gdje je ivljela jedna moja tetka. Bila je uvaena dama, supruga pukovnika koji je bio prekaljeni ratnik i uestvovao u mnogim bitkama, i nikada ne mogu zaboraviti tri godine koje sam proveo kod njih. Nikakva kasarna u ratnom vremenu nije bila pod stroom disciplinom. Bio sam hranjen kao kanarinac. Svi obroci su bili visokokvalitetni i izvrsno spremljeni, ali umanjeni u kvantitetu za oko sto procenata. Komadi unke koje 17

bi rezala moja tetka bili su poput papira. Kada bi pukovnik metnuo neto konkretnije u moj tanjir, ona bi to munjevito zgrabila i uzbueno mu rekla: Pazi. Niko je vrlo osjetljiv. Imao sam odlian apetit i ovo su za mene bile Tantalove muke. Ali, ivio sam u atmosferi prefinjenosti i umjetnikog ukusa zaista rijetkog za to vrijeme i okruenje. Tlo je bilo nisko i movarno, tako da me malarijska groznica nikada nije naputala dok sam tamo boravio, uprkos znatnim dozama kinina koje sam uzimao. Povremeno bi se izlivala rijeka i natjerala armiju pacova u zgrade, koji su prodirali sve, ak i svenjeve estoko ljute paprike (inteserantno je da i u originalu stoji paprika, prim. prev.). Ove tetoine su za mene predstavljale zgodnu razonodu. Razreivao sam njihove redove na razne naine, to mi je u drutvu donijelo nezavidno zvanje hvataa pacova. Meutim, moje kolovanje tu je napokon bilo zavreno, bijeda okonana, i stekao sam potvrdu zrelosti (u originalu: certificate of maturity, prim. prev.), koja me je dovela na raskre. Tokom svih tih godina, moji roditelji nikada nisu doveli u pitanje svoju odluku da u se ja baviti svetenstvom, na ta me je i sama pomisao uasavala. Jako sam bio zainteresovan za elektricitet, pod stimulativnim uticajem mog profesora fizike, koji je bio genijalan ovjek i esto je fizike principe demonstrirao na ureajima koje je sam izumio. Meu ovima, sjeam se jednog ureaja u obliku sijalice prevuene slojem staniola, koja je mogla slobodno da rotira, i koja je bila naravljena kako da se okree velikom brzinom kada bi bila spojena sa statikim strojem (u originalu: Among these I recall a device in the shape of a freely rotatable bulb, with tinfoil coating, which was made to spin rapidly when connected to a static machine. Prim. prev.). Nemogue mi je da prenesem adekvatnu predstavu inteziteta osjeanja koja su pratila svako njegovo pokazivanje ovih tajanstvenih fenomena. Svaki utisak proizvodio je hiljadu odjeka u mom umu. Htio sam da znam vie o ovoj predivnoj sili; udio sam za eksperimentima i istraivanjima, ali predao sam se neminovnosti roditeljske odluke sa tugom u srcu. Taman kad sam se spremao za dugo putovanje kui, reeno mi je da otac eli da idem u lov. Bio je to udan zahtjev, budui da se on uvijek energino protivio ovom sportu. Ali posle par dana sam doznao da u tom okrugu hara kolera, i vratio sam se u Gospi uprkos roditeljskim eljama. Nevjerovatno je koliko su ljudi bili apsolutno neuki o uzrocima ove nesree koja je pohodila zemlju u intervalima od petnaest, dvadeset godina. Mislili su da se smrtonosni uzronici ire vazduhom, i stalno su ga ispunjavali otrim mirisima i dimom. U meuvremenu su pili zaraenu vodu i umirali gomilama. Ja sam zakaio smrtonosnu bolest na sami dan dolaska, i mada sam preivio krizu, bio sam prikovan za krevet devet dugih mjeseci, skoro potpuno nesposoban da se pomejram. Energija mi je bila potpuno iscrpljena, i po drugi put sam gledao Smrt u oi. U jednom od tih momenata poniranja, za koji se mislilo da mi je poslednji, otac je uletio u sobu. Jo uvijek mogu da vidim njegovo blijedo lice, dok pokuava da me oraspoloi glasom koji je protivrjeio tim naporima. Moda bih rekao sam se i 18

oporavio ako bi mi dopustio da studiram tehniku. Ii e u najbolju tehniku kolu na svijetu. sveano je odgovorio, i ja sam znao da tako i misli. Ogroman teret mi je spao sa srca, ali bi to olakanje stiglo prekasno da nije bilo udesnog lijeka u vidu gorke esencije nekih udnih zrna. Vratio sam se u ivot, kao Lazar, na veliko iznenaenje svih. Otac je insistirao da godinu dana provedem u zdravim aktivnostima na otvorenom, na ta sam nerado pristao. Veinu ovog perioda proveo sam tumarajui planinama, opremljen opremom za lov i gomilom knjiga, i ovaj kontakt sa prirodom me je ojaao i tjelesno i duhovno. Smislio sam, planirao i razradio mnogo ideja koje su se, skoro uvijek, ispostavljale nerealnim. Moja vizija je bila dovoljno jasna, ali poznavanje osnovnih principa vrlo ogranieno. U jednom od mojih pronalazaka, predlagao sam slanje pisama i paketa preko mora kroz podvodnu cijev, u sferinim kontejnerima koji bi bili dovoljno otporni na hidraulini pritisak. Pumpno postrojenje, koje je trebalo da tjera vodu kroz cijev je bilo precizno osmiljeno i dizajnirano, sa paljvo osmiljenim svim drugim pojedinostima. Samo jedan maleni detalj, potpuno nebitan, je bio zanemaren. Odredio sam prosjenu brzinu vode, i pritom priutio sebi to zadovoljstvo da je uinim velikom, te sam tako predviao sjajnu performansu, osvjedoenu nepogrjeivim proraunima. Meutim, naknadna razmiljanja o otporu cijevi prema protoku vode su me navele da ovaj izum uinim javnim vlasnitvom. Jo jedan moj projekat je bila izgradnja prstena oko ekvatora koji bi, naravno, slobodno lebdio i ije bi okretanje bilo ogranieno reakcionim silama, to bi omoguilo putovanje brzinom od oko 1.600 km/h (u originalu: about one thousand miles an hour, prim. prev.) to je eljeznicom neizvodljivo. italac e se nasmijeiti. Plan je bio teko izvodljiv, priznajem, ali ni priblino lo kao onaj jednog poznatog njujorkog profesora, koji je htio da pumpa vazduh iz tropskih u umjerene klimatske zone, potpuno smetnuvi sa uma injenicu da je Gospod ve obezbijedio dinovski mehanizam za tu svrhu. Jo jedan plan, daleko vaniji i atraktivniji, je bio dobijanje snage iz rotacione energije zemaljskih tijela. Otkrio sam da su tijela na zemljinoj povrini, zahvaljujui dnevnoj rotaciji globusa, noena od strane iste i u pravcu i suprotno od pravca translatornog kretanja (u originalu: translatory movement, prim. prev.). Ovo proizvodi veliku promjenu u momentumu (proizvod mase i brzine tijela, u originalu: momentum, prim. prev.), koja se moe iskoristiti na najjednostavniji mogui nain da obezbijedi pokretaku snagu u bilo kom naseljenom regionu svijeta. Ne mogu pronai rijei kojima bih opisao svoje kasnije razoarenje, kada sam shvatio da me je pretekao Arhimed, koji je uzaludno tragao za nepominom takom u svemiru. Po zavretku ovog odmora, poslat sam na Politehniku kolu u Gracu, Austrija, koju je otac izabrao kao jednu od najstarijih i najuglednijih ustanova te vrste. To je bio trenutak koji sam tako eljno ekao, i zapoeo sam studije sa dobrim predosjeajem, 19

vrsto rijeen da uspijem. Moja pripremljenost je bila nadposjena, usled lekcija moga oca i prilika koje mi je pruio. Imao sam znanje nekoliko jezika i prokrstario sam kroz knjige nekoliko biblioteka, upijajui manje ili vie bitne informacije. Na kraju, po prvi put u ivotu, mogao sam sm da izaberem predmete koji su mi se dopadali, to je znailo da me crtanje slobodnom rukom vie nee gnjaviti. Odluio sam da iznenadim svoje roditelje, i tokom te prve godine redovno sam zapoinjao sa svojim radom u tri sata ujutru, i radio sve do jedanaest uvee, ak i nedjeljom i praznicima. Kako je veina mojih kolega shvatala stvari olako, prirodno je da sam oborio sve prethodne rekorde. Tokom godine sam poloio devet ispita, te su profesori smatrali da zasluujem vie od najviih ocjena. Naoruan njihovim ovjerenim pohvalama, otputovao sam kui na krai odmor, oekujui trijumf, i bio sam totalno poraen kada je otac pokazao slabo interesovanje za ove teko steene poasti. To je skoro unitilo moju ambiciju; ali kasnije, nakon njegove smrti, bio sam oaloen kada sam pronaao sveanj pisama koja su mu moji profesori slali sa optom porukom da u se, ako me ne ispie iz kole, sigurno ubiti prekomjernim radom. Posle toga, posvetio sam se preteno fizici, mehanici i matematici, provodei slobodno vrijeme u biblioteci. Imao sam pravu maniju da uvijek zavrim sve ega se latim, to mi je esto stvaralo probleme. Jedne prilike sam poeo sa itanjem Volterovih djela, kada sam, na svoj uas, shvatio da postoji blizu stotinu velikih sitno tampanih tomova, koje je to udovie pisalo ispijajui sedamdeset dvije oljice crne kafe dnevno. Ali, ta se mora mora se, i kada sam spustio tu poslednju knjigu sa velikim olakanjem sam rekao: Nikad vie! Zbog svojih rezultata na prvoj godini, stekao sam cenjenost i prijateljstvo nekoliko profesora. Meu njima, profesor Rogner (eng. Rogner), koji je predavao aritmetike predmete i geometriju; profesor Pol (eng. Poeschl), koji je drao katedru za teorijsku i eksperimentalnu fiziku i dr Ale (eng. Alle) koji je predavao integralne proraune i specijalizirao se za diferencijalne jednaine. Ovaj naunik je jedan od najbriljijantnijih predavaa koje sam ikada sluao. Posebno se zanimao za moj napredak, i esto bi ostajao sat dva due u uionici dajui mi zadatke, u emu sam neizmjerno uivao. Njemu sam objasnio leteu mainu koju sam osmislio, ne kao iluzorni pronalazak, ve kao pronalazak baziran na vrstim naunim principima, koji je bio izvodljiv preko moje turbine i uskoro e biti dat svijetu. I profesor Rogner i profesor Pol su bili radoznali ljudi. Ovaj drugi je imao osobene naine izraavanja, i kad god bi to radio nastajao bi haos, praen neprijatnom pauzom. Profesor Pol je bio metodian Njemac, sa obije noge vrsto na zemlji. Imao je ogromna stopala i ake poput medveih apa, ali svi njegovi eksperimenti su bili vjeto izvoeni sa velikom preciznou i bez greke. Na drugoj godini mojih studija dobili smo Gramov dinamo iz Pariza, koji je imao laminirani elektromagnet u obliku potkovice i rotor od namotane ice sa komutatorom. Bio je namontiran, i pomou njega su pokazivani razni efekti struja. Dok je profesor 20

Pol izvodio pokazne vjebe, ureaj je pokretao motor, ije su etkice pravile probleme gadno varniei, i ja sam primijetio da bi bilo mogue pokretati motor bez tih elemenata. Ali on je izjavio da je to nemogue i uinio mi ast odravi predavnje na tu temu, sa zakljukom: Gospodin Tesla e moda postii velike stvari, ali ovo sigurno nikada nee. To bi bilo jednako pretvaranju jedne konstantne privlane sile, kao to je gravitacija, u rotacionu. To je perpetuum mobile, nemogua ideja. Ali instinkt je neto to prevazilazi znanje. Mi nesumnjivo imamo neka finija vlakna koja nam omoguavaju da nazremo istine kada logino zakljuivanje, ili bilo koji drugi voljni napor mozga, zakae. Neko vrijeme sam se kolebao, zbog uticaja profesorskog autoriteta, ali ubrzo sam postao ubijeen da sam u pravu i prihvatio se zadatka sa svim arom i bezgraninim samopouzdanjem svoje mladosti. Prvo sam u glavi zamiljao mehanizam sa jednosmjernom strujom, pokreui ga i pratei izmjenjivi tok struja u rotoru. Tada bih zamislio alternator i istraivao napredovanja koja su se deavala na slian nain. Zatim bih vizualizovao sisteme koji su sadrali motore i generatore i pokretao ih na razne naine. Slike koje sam viao, za mene su bile savreno realne i opipljive. Ostatak mog boravka u Gracu sam proveo u intezivnim ali jalovim naporima ove vrste, i malo je falilo da zakljuim da je problem nerjeiv. Godine 1880. otiao sam u Prag, eka, tragom oeve elje da zavrim studije na tamonjem Univerzitetu. U tom gradu sam nainio odluujui pomak, koji se sastojao od uklanjanja komutatora sa maine i izuavanja fenomena iz ovog novog aspekta, ali i dalje bez rezultata. U sledeoj godini, dolo je do iznenadne promjene u mojim pogledima na ivot. Shvatio sam da moji roditelji prave isuvie velike rtve na moj raun i odluio sam da ih tog tereta liim. Groznica amerikog telefona je ba bila zahvatila Evropu, i sistem je trebao da bude instaliran u Budimpeti, Maarska. Izgledalo je to kao idealna prilika, pogotovo jer je na porodini prijatelj bio voa itavog poduhvata. Tamo sam doivio potpuni nervni slom, koji sam ranije pomenuo. Ono to sam iskusio tokom tog perioda bolesti, prevazilazi sve granice vjerovanja. Moji vid i sluh uvijek su bili izuzetni. Mogao sam tano da razaznam objekte u daljini onda kada drugi nisu vidjeli ni traga od njih. Nekoliko puta u djetinjstvu spasao sam komijske kue od poara tako to sam uo jedva primjetne pucketave zvuke koji njima nisu uznemiravali san, i zvao pomo. Godine 1899, kada mi je bilo preko etrdeset godina i kada sam izvodio eksperimente u Koloradu, mogao sam da ujem vrlo jasne praske gromova udaljene 880km (550 milja, u originalu, prim. prev.). Znai, sluh mi je tada bio trinaest puta osjetljiviji od sluha prosjenog ovjeka, a ipak sam bio takorei gluv kao zemlja u poreenju sa osjetljivou mog sluha dok sam bio nervno rastrojen. U Budimpeti, mogao sam da ujem otkucaje asovnika od kog su me dijelile tri 21

prostorije. Sletanje muve na sto u sobi bi izazvao tup udarac u mom uhu. Koija koja je prolazila u daljini od nekoliko kilometara bi poteno protresla itavo moje tijelo. Pisak lokomotive udaljene trideset ili etrdeset kilometara bi uinio da klupa ili fotelja u kojoj sjedim vibrira tako snano, da je bol bio nepodnoljiv. Tlo mi je pod nogama konstantno podrhtavalo. Morao sam da postavim svoj krevet na gumene podloke kako bih se makar malo odmorio. Huka iz daljine esto je proizvodila efekat izgovorenih rijei, koje bi me plaile da nisam bio u stanju da ih ralanim na sastavne djelove. Sunevi zraci, koje bih ponekad presjekao, izazivali bi tako snanu jeku u mom mozgu da bi me zagluili. Morao sam da sakupim svu snagu volje da bih proao ispod mosta ili neke sline strukture, jer sam na lobanji osjeao nepodnoljiv, drobei, pritisak. U mraku sam osjeao kao imi, i mogao sam sam da detektujem objekat udaljen tri i po metra pomou neke udne, jezive, senzacije na elu. Puls mi je varirao od nekoliko do dvije stotine ezdeset otkucaja u minuti i itavo tijelo su mi proimali trzaji i drhtavica, to je moda bilo i najtee podnoljivo. uveni ljekar, koji mi je dnevno davao velike doze kalijum bromida, proglasio je moju bolest jedinstvenom i neizljeivom. Vjeno u aliti to tada nisam bio pod opservacijom eksperata iz psihologije i fiziologije. vrsto sam se drao ivota, ali nikada nisam oekivao oporavak. Da li iko moe da povjeruje da jedna takva fizika olupina moe da se transformie u ovjeka izuzetne snage i vrstine; koji je u stanju da radi trideset osam godina skoro bez dana odmora, i da i dalje posjeduje izuzetnu snagu i svjeinu tijela i uma? Takav je moj sluaj. Mona elja za ivotom i nastavkom rada, kao i pomo posveenog prijatelja, sportiste, postigli su udo. Moje zdravlje se vratilo, a sa njim i krepkost uma. Kada sam ponovo napao problem, skoro sam zaalio to je bitka bila tako blizu svog kraja. Imao sam toliko energije na raspolaganju. Kada sam razumio zadatak, nije to bilo sa rijeenou kakvu ljudi obino osjeaju. Kod mene, to je bio sveti zavjet, pitanje ivota i smrti. Znao sam da u uvenuti i umrijeti ako ne uspijem. Sada sam imao osjeaj da je bitka dobijena. Rjeenje je bilo tu, nedgje pozadi, u skrivenom kutku mozga, ali jo uvijek nikako nisam mogao da mu dam spoljni izraz. Jednog poslepodneva, koje u zauvijek pamtiti, uivao sam u etnji Gradskim parkom sa prijateljem i recitovao poeziju. U tim godinama, znao sam itave knjige napamet, od rijei do rijei. Jedna od njih je bio i Geteov Faust. Sunce je bilo na zalasku i podsjetilo me je na slavni odlomak: Sie ruckt und weicht, der Tag ist uberlebt, Dort eilt sie hin und fordert neues Leben. Oh, da kein Flugel mich vom Boden hebt Ihr nach und immer nach zu streben! Ein schner Traum indessen sie entweicht, Ach, au des Geistes Flgein wird so leicht Kein korperlicher Flugel sich gesellen! (Na srpskom jeziku: Gle kako Sunce predveernje ari kolibe, drvee i bilje. Dan je pri kraju; ono sve dalje sija, hita da drugi oivljava svijet, O, to me krila ne dignu sa tla, pa za njim, vjeno, da upravljam svoj let! ......... Divnog li sna dok ono dolje kree! Ah, kuda lete krila bestjelesna, tjelesna krila vinuti se nee! Prim. prev.) Dok sam mrmljao ove inspirativne rijei, ideja mi je sinula kao bljesak svijetla, i u trenu istina je bila otkrivena. tapom sam 22

u pijesku nacrtao dijagram pokazan est godina kasnije u mom obraanju pred Amerikim institutom elektro inenjera, i moj drug ga je savreno razumio. Slike koje sam vidio bile su zadivljujue otre i jasne, i imale su vrstinu metala i kamena, toliku da sam mu u jednom trenutku rekao: Vidi moj motor ovdje; gledaj sad kako ga pokreem unazad. Ne mogu poeti da opisujem svoje emocije. Pigmalion, dok je posmatrao kako njegova statua oivljava, nije mogao biti jae dirnut. Hiljadu tajni prirode na koje sam sluajno nabasao mijenjao bih za ovu jednu, protiv koje sam se borio uprkos slabim izgledima i ugroavajui sopstvenu egzistenciju.

23

Poglavlje IV

Otkrie Teslinog kalema i transformatora

N
eko vrijeme sam se potpuno prepustio uivanju zamiljanja maina i osmiljavanja njihovih novih formi. To je bilo mentalno stanje sree, otprilike najpotpunije koju sam upoznao u svom ivotu. Ideje su navirale u neprekidnom toku, i jedini problem je bio pohvatati ih dovoljno brzo. Djelovi aparata koje sam zamiljao bili su za mene apsolutno realni i dodirljivi u svakom detalju, ak i do najmanjih oznaka i tragova habanja. Uivao sam zamiljajui motore u konstantnom pokretu, jer su na ovaj nain u mojoj mentalnoj viziji formirali fascinantan prizor. Kada prirodna sklonost preraste u strasnu elju, ovjek onda napreduje ka svom cilju dinovskim koracima. Za manje od dva mjeseca razvio sam bukvalno sve tipove motora i modifikacija sistema koji se danas vode pod mojim imenom, i koji se koriste pod mnogim drugim imenima irom svijeta. Moda je bilo provienje to to je potreba da se postaram za svakodnevne ivotne potreptine zahtijevala privremeno zaustavljanje ove iscrpljujue aktivnosti uma. Stigao sam u Budimpetu zbog jednog preuranjenog izvjetaja o poduhvatu instaliranja telefonije, i ironijom Sudbine morao sam da prihvatim poziciju tehnikog crtaa u Centralnoj telegrafskoj stanici u maarskoj Vladi, za platu ije neobjavljivanje smatram svojom privilegijom. Sreom, ubrzo sam probudio interesovanje glavnog inspektora, te sam bio premjeten na poslove raunanja, dizajna i procjene vezane za nove instalacije, dok nije poela sa radom telefonska centrala, nad kojom mi je preputeno staranje. Znanje i praktino iskustvo koje sam stekao tokom ovog angamana je bilo neprocjenjivo, a i pozicija mi je pruala brojne prilike da praktikujem i treniram svoje pronalazake sposobnosti. Napravio sam nekoliko poboljanja na aparatu Centralne stanice i usavrio telefonski ripiter, ili pojaiva, to nikada nije patentirano niti javno opisano, ali za ta mi se zasluge pripisuju i danas. Kao priznanje za efikasnu pomo koju sam pruio, organizator poduhvata, gospodin Puka, nakon zavretka posla u Budimpeti ponudio mi je poziciju u Parizu, to sam sa zadovoljstvom prihvatio. Nikada ne mogu zaboraviti duboki utisak koji je magini grad ostavio na moj um. 24

Nekoliko dana po dolasku, ja sam lutao ulicama krajnje zbunjen ovim novim prizorom. Atrakcije su bile brojne i neodoljive, ali avaj, prihod je bio potroen im bih ga primio. Kada me je gospodin Puka pitao kako se snalazim u novom okruenju, precizno sam opisao situaciju ovom reenicom: Poslednjih dvadeset devet dana u mjesecu su najtei. Vodio sam prilino revnostan ivot, kako bi danas rekli, na ruzveltovski nain. Svakoga jutra, bez obzira na vremenske prilike, etao bih od bulevara Sv. Marcel-a, gdje sam ivio, do kupaonice na Seni, uskoio bih u vodu, otplivao dvadeset sedam krugova i onda hodao sat vremena do Ivry, gdje je bila kompanijska fabrika. Tamo bih lavovski dorukovao u sedam i trideset i onda nestrpljivo ekao vrijeme ruka, a u meuvremenu sam krcao tvrde orahe za upravitelja poslova, gospodina arlsa Baelora (eng. Charles Batchellor), koji je bio Edisonov blizak prijatelj i asistent. Ovdje sam stupio u kontakt sa nekoliko Amerikanaca koji su me zavoljeli zbog umjenosti u bilijaru! Tim ljudima sam objasnio svoj izum i jedan od njih, gospodin D. Kaningem (eng. D. Cunningham), poslovoa u mehanikom odjeljenju, se ponudio da oformi akcionarsko drutvo. Predlog mi se uinio ekstremno kominim. Nisam imao ni najmanju predstavu na ta je mislio, osim da je to nain na koji se stvari rade u Americi. Meutim, od toga nita nije bilo, i tokom narednih nekoliko mjeseci, morao sam da putujem od mjesta do mjesta u Francuskoj i Njemakoj, da lijeim bolesti elektrana. Po povratku u Pariz, predstavio sam jednom od kompanijskih rukovodilaca, gospodinu Rauu (eng. Rau) plan unapreivanja njihovih dinama, i dobio sam priliku da ga realizujem. Moj uspjeh je bio potpun i oduevljeni direktori su mi pruili privilegiju razvoja jako eljenih automatskih regulatora. Ubrzo potom, dolo je do nekih problema u postrojenju za osvjetljavanje u Strazburu, Austrija. Instalacije su bile neispravne i tokom ceremonije otvaranja veliki dio zida je bio raznijet usled kratkog spoja, i to ba u prisustvu cara Vilhelma I. Njemaka vlada je odbila da primi postrojenje, i francuska kompanija se suoavala sa velikim gubitkom. Zbog mog poznavanja njemakog jezika, i prethodnog iskustva, povjeren mi je teak zadatak izglaivanja situacije i poetkom 1883. godine otputovao sam za Strazburg sa tim ciljem. Neki od dogaaja u tom gradu su ostavili neizbrisiv trag u mom sjeanju. Nekom udnom podudarnou, prilian broj ljudi koji su kasnije dostigli slavu ivio je tamo u to vrijeme. Kasnije u ivotu, imao sam obiaj da kaem: U tom starom gradu postojala je neka bakterija velianstvenosti. Drugi su se od nje razboljeli, ali ja sam je izbjegao! Praktian rad, korespondencija i sastanci sa zvaninicima drali su me zauzetim i dan i no, ali im sam bio u mogunosti, prihvatio sam se konstruisanja jednostavnog motora u maloj mehaniarskoj radionici preko puta eljeznike stanice, za ta sam iz Pariza ponio potreban materijal. Dovravanje eksperimenta, meutim, bilo je odlagano sve do ljeta te godine, kada sam napokon imao zadovoljstvo da vidim rotaciju izazvanu naizmjeninim strujama razliitih faza, i bez kliznih kontakata ili komutatora, kako sam zamislio godinu dana ranije. Bilo je to izuzetno zadovoljstvo, ali se nije moglo porediti sa delirijumskom sreom koja je pratila prvobitno otkrovenje. 25

Jedan od mojih novih prijatelja je bio i bivi gradonaelnik, gospodin Sauzin, kog sam ve u odreenoj mjeri upoznao sa ovim i drugim mojim izumima, i iju podrku sam pokuavao da pridobijem. On mi je iskreno bio naklonjen, i izloio je moj projekat nekolicini bogatih ljudi ali, na moje razoarenje, nije naiao na razumijevanje. elio je da mi pomogne na sve mogue naine, i pribliavanje 1. jula 1917. godine me je sluajno podsjetilo na vrstu pomoi koju sam dobio od tog divnog ovjeka, koja nije bila finansijska, ali nije nita manje cijenjena. Godine 1870, kada su Njemci napali njegovu zemlju, gospodin Sauzin je zakopao poveliku koliinu vina St. Estephe iz 1801. godine, i doao je do zakljuka da ne poznaje osobu koja je dostojnija od mene da konzumira to dragocjeno pie. Ovo je, mogu rei, jedan od tih nezaboravnih trenutaka koje sam ranije pomenuo. Moj prijatelj me je pourivao da se vratim u Pariz to je prije mogue i potraim podrku tamo. Bio sam nestrpljiv da to i uinim, ali moji poslovi i pregovori su se oduili, zahvaljujui svakakvim sitnim preprekama na koje sam nailazio, tako da mi se povremeno situacija inila beznadenom. Samo da bih dao predstavu o njemakoj temeljitosti i efikasnosti, pomenuu jedno prilino zabavno iskustvo. Trebalo je postaviti elektrinu sijalicu u jednom hodniku, i nakon to sam izabrao lokaciju, naredio sam monteru da sprovede ice. Poto je neko vrijeme radio, zakljuio je da treba konsultovati inenjera, i tako je i uinjeno. Inenjer je dao par primjedbi, ali se na posletku sloio da sijalicu treba postaviti 3,5cm naprijed u odnosu na mjesto koje sam ja odredio, nakon ega je rad nastavljen. Onda se inenjer zabrinuo i rekao mi da bi valjalo informisati inspektora Averdeka. Ova vana linost je pozvana, istraio je sluaj, malo raspravljao, i odluio da sijalicu treba vratiti za 3,5cm, to jest na isto ono mjesto koje sam ja odredio! Meutim, nije prolo mnogo prije nego se i Averdek uplaio i obavijestio me da je informisao vieg inspektora Hieronimusa o ovoj stvari, te da treba saekati njegovu odluku. Prolo je nekoliko dana prije nego je vii inspektor Hieronimus uspio da se oslobodi drugih vanih obaveza, ali na kraju je stigao i usledila je dvoasovna rasprava, nakon koje je on odluio da pomjeri sijalicu 3,5cm naprijed. Moje nade da je to poslednja rije bile su razvejane kad mi je vii inspektor priao i rekao: Glavni inspektor Funke je izriit da ja ne smijem dati nareenje za montiranje ove sijalice bez njegovog eksplicitnog pristanka. U skladu sa tim, napravljene su pripreme za dolazak tog vanog ovjeka. Poeli smo sa ienjem i glancanjem rano ujutru, i kada je Funke stigao sa svojom svitom, bio je sveano doekan. Nakon dva sata vijeanja, odjednom je uzviknuo: Moram da idem! i pokazujui prstom u jednu taku na plafonu, naredio mi da tu postavim lampu. Bilo je to tano ono mjesto koje sam ja na poetku izabrao! Prolazio je dan za danom, sa raznim izmjenama, ali ja sam bio odluan da uspijem, po svaku cijenu, i na posletku moji napori su bili nagraeni. Do proljea 1884. godine, sve razlike su izglaene, postrojenje formalno primljeno i ja sam se vratio u Pariz u prijatnom iekivanju. Jedan od rukovodioca mi je obeao prilinu nadoknadu ako uspijem, kao i ozbiljnu valorizaciju poboljanja koja sam napravio na njihovim dinamama, te sam se nadao znatnoj sumi novca. Postojala su 26

tri rukovodioca, koje u zbog pogodnosti ovdje zvati A, B i C. Kada bih pozvao A, rekao bi mi da to treba da odlui B. Meutim, taj gospodin je mislio da samo C moe da donese takvu odluku, dok je ovaj poslednji bio prilino siguran da niko osim A nije imao ovlaenje za takav jedan potez. Nakon nekoliko ovakvih krugova, shvatio sam da je moja nagrada arena laa. Konstantno propadanje mojih pokuaja da sakupim kapital za razvoj bilo je jo jedno razoarenje, i kada me je gospodin Baelor pritisnuo da idem u Ameriku sa ciljem redizajniranja Edisonovih ureaja, odluio sam da okuam svoju sreu u Zemlji snova. Ali tu ansu sam umalo propustio. Unovio sam svoj skromni imetak, obezbijedio smjetaj i naao se na eljeznikoj stanici taman dok je voz polazio. U tom trenutku, shvatio sam da su mi novac i karte nestali. Postavilo se pitanje ta uraditi. Herkules je imao dosta vremena da razmilja, ali ja sam morao da odluim trei kraj voza koji se kretao, sa suprotstavljenim osjeanjima koja mi talasaju u mozgu poput oscilacija u kondenzatoru. Odlunost, potpomognuta okretnou, je za dlaku prevagnula i nakon to sam proao kroz jedno iskustvo, koliko uobiajeno toliko i neprijatno, uspio sam da se ukrcam na brod za Njujork sa mojom preostalom imovinom; nekoliko pjesama i lanaka koje sam napisao i svenjem prorauna vezanih za jedan nerjeivi integral i moju leteu mainu. Najvei dio putovanja sam proveo sjedei na krmi broda, vrebajui priliku da nekoga spasim iz ustalasane vode, bez i najmanje misli o opasnosti. Kasnije, kada sam usvojio neto od amerike praktinosti, ustresao bih se pri prisjeanju i udio se svojoj nekadanjoj gluposti. Sastanak sa Edisonom je bio dogaaj za pamenje. Bio sam zadivljen ovim divnim ovjekom koji je, bez nekih poetnih prednosti i naune pripreme, postigao tako mnogo. Uio sam tuce jezika, kopao po knjievnosti i umjetnosti, proveo najbolje godine u bibliotekama itajui svakakve stvari, od Njutnovih Principia do pria Pola De Koka, i imao sam osjeaj da sam proerdao veinu svog ivota. Ali nije prolo mnogo prije nego sam shvatio da je to najbolja stvar koju sam mogao da uradim. Za samo nekoliko nedjelja, zadobio sam Edisonovo povjerenje, i to na sledei nain. S.S. Oregonu, najbrem parobrodu tog vremena, su se pokvarila oba ureaja za osvjetljavanje i plovidba je bila odloena. Budui da je gornji dio strukture montiran nakon to su ureaji ugraeni, nije ih bilo mogue izvaditi iz leita. Situacija je bila prilino ozbiljna i Edison je bio jako uznemiren. Predvee sam uzeo potrebne instrumente i ukrcao se na plovilo, gdje sam ostao itavu no. Diname su bile u jako loem stanju, sa nekoliko kratkih spojeva i lomova, ali sam uz pomo posade uspio da ih dovedem u pristojno stanje. U pet sati ujutru, dok sam prolazio Petom avenijom, na putu ka radionici, sreo sam Edisona, Baelora i jo par njih, koji su se vraali kuama da odmore. Evo naeg Parianina, luta okolo svu no rekao je. Kada sam mu rekao da dolazim sa Oregona i da sam popravio obije maine, pogledao me je i udajlio se bez rijei. Ali nakon to je malo odmakao, uo sam kako komentarie: Baelore, ovo je dobar ovjek. I od tada sam imao punu slobodu u upravljanju poslom. Skoro godinu dana, moje radno vrijeme je bilo od 10:30 ujutru do 5 asova sledeeg jutra, bez jednog dana izuzetka. Edison mi je jednom rekao: Imao sam mnogo vrijednih 27

asistenata, ali Vi ste ih sve prevazili. Tokom ovog perioda sam dizajnirao dvadeset etiri razliita tipa standarnih maina sa kratkim jezgrom i uniformnim ablonom, koje su zamijenile stare. Menader mi je obeao pedeset hiljada dolara po zavretku posla, ali se ispostavilo da je to bila neslana ala. Bio je to za mene bolan ok i dao sam ostavku. Odmah zatim, prili su mi neki ljudi sa predlogom da formiramo kompaniju za osvjetljavanje pod mojim imenom, na ta sam pristao. Ovdje je, napokon, bilo anse da razvijem svoj motor, ali kada sam poveo raspravu na tu temu sa mojim novim saradnicima rekli su mi: Ne, mi elimo svodnu rasvjetu. Nije nas briga za tu Vau naizmjeninu struju. Godine 1886. moj sistem svodne rasvjete je usavren i usvojen za osvjetljavanje fabrika i gradova, to znai da sam bio slobodan, ali bez ikakvog imetka, osim prelijepo izgravirane potvrde o vlasnitvu nad akcijama hipotetike vrijednosti. Zatim je usledio period borbe u novom okruenju u koje se nisam uklapao, ali na kraju je stigla i nagrada, i u apilu 1887. godine stvorena je kompanija Tesla Electric Co., opremljena laboratorijom i svim neophodnim tehnikim sredstvima. Motori koje sam pravio bili su upravo onakvi kakvim sam ih i zamiljao. Nisam pokuavao da unaprijedim dizajn, ve sam samo reprodukovao slike onako kako su se pojavljivale u mojim vizijama i funkcionisanje je bilo uvijek onakvo kakvo sam i oekivao. Poetkom 1888. godine, postignut je dogovor sa kompanijom Vestinghaus (eng. Westinghouse) o izgradnji motora velikih dimenzija. Ali jo je trebalo prevazii velike potekoe. Moj sistem je bio baziran na upotrebi struja niske frekfencije, a strunjaci iz Vestinghausa su usvojili 133 ciklusa, sa ciljem osiguranja prednosti pri tranformaciji. Nisu htjeli da napuste svoje standardne forme aparata, te je moj napor morao biti usmjeren na adaptaciju motora na ove uslove. Bilo je potrebno i da se proizvede motor sposoban da efikasno radi na ovoj frekvenciji na dvije ice, to nije bio lak zadatak. Pri kraju 1889. godine, meutim, moje usluge u Pitsburgu vie nisu bile neophodne, te sam se vratio u Njujork i nastavio sa eksperimentalnim radom u laboratoriji u Grand ulici, gdje sam odmah zapoeo sa dizajnom visokofrekfentnih maina. Konstrukcioni problemi u ovom neistraenom polju su bili udnovati i prilino osobeni, i susreo sam se sa brojnim potekoama. Odbacio sam indukcioni kalem, plaei se da nee davati savrene sinusoidne talase, koji su bili tako vani za rezonantno djelovanje. Da nije bilo ovoga, mogao sam sebi utedjeti dosta posla. Jo jedno obeshrabrujue svojstvo ovog visokofrekfentnog alternatora bila je nekonzistentnost brzine, to je prijetilo da nametne ozbiljna ogranienja njegovoj upotrebi. Ve sam pominjao u svojim pokaznim vjebama pred Amerikim institutom elektro inenjera da je nekoliko puta izgubljena usklaenost, to je zahtijevalo ponovna podeavanja, i jo dugo nisam shvatao ta sam otkrio: nain za pokretanje ove maine toliko stalnom brzinom da ne varira vie od jednog malog dijela obrtaja izmeu ekstrema optereenja. Iz mnogih drugih obzira, inilo se poeljnim pronalaenje jednostavnijeg ureaja za proizvoenje elektrinih oscilacija. 28

Godine 1856. Lord Kelvin je objavio teoriju o pranjenju kondenzatora, ali nije bilo praktinih primjena ovog vanog znanja. Ja sam uvidio mogunosti, i prihvatio se razvoja indukcionog ureaja zasnovanog na ovom principu. Toliko sam brzo napredovao, da sam bio u prilici da tokom svog predavanja 1891. godine prikaem kalem koji je pravio iskre duge i 13cm. Tom prilikom sam otvoreno predstavio inenjerima nedostatak vezan za transformaciju ovim novim metodom, konkretno, gubitak izazvan varnienjem. Naknadna istraivanja su pokazala da, bez obzira koji se medijum iskoristi bio to vazduh, vodonik, ivina para, ulje ili tok elektrona, efikasnost je uvijek ista. To je bio zakon, slian upravljanju konvertovanjem mehanike energije. Moemo pustiti tijelo proizvoljne teine da pada sa odreene visine vertikalno, ili ga moemo spustiti na niu visinu bilo kojojm krivudavom putanjom; potpuno je nebitno to se tie koliine akcije. Na sreu, meutim, ovaj nedostatak nije fatalan, jer se putem pravilnog proporcionisanja rezonante, moe dobiti kolo efikasnosti i do 85%. Jo od rane objave pronalaska, uao je u univerzalnu upotrebu i donio je revoluciju na mnogim poljima, ali ga eka jo svjetlija budunost. Kada sam 1900. godine proizveo snana elektrina pranjenja duga 300 metara i poslao struju irom globusa, sjetio sam se one prve male iskrice koju sam posmatrao u mojoj laobratoriji u Grand ulici, i savladala su me osjeanja slina onima koja sam osjetio kada sam otkrio rotaciono magnetno polje.

29

Poglavlje V

Svjetski sistem
D

ok se prisjeam dogaaja iz svoje prolosti, uviam koliko su suptilni uticaji koji oblikuju nae sudbine. Jedan dogaaj iz moje mladosti moe posluiti kao ilustracija ovoga. Jednog zimskog dana uspio sam da se popnem na jednu strmu planinu, u drutvu drugih djeaka. Snijeg je bio prilino dubok i topao juni vjetar ga je uinio odgovarajuim za nau namjeru. Zabavljali smo se bacajui grudve koje bi se onda kotrljale do neke udaljenosti, skupljajui vie ili manje snijega, i pokuavali smo da jedan drugog nadmaimo u ovom sportu. Iznenada je jedna od tih grudvi enormno narasla, do ogromnih razmjera, dok nije postala velika poput kue i survala se gromoglasno u dolinu ispod nas, tako da se tlo treslo. Posmatrao sam kao omaijan, nesposoban da razumijem ta se upravo desilo. Nedeljama posle toga, slika lavine mi je bila pred oima i pitao sam se kako neto toliko malo moe narasti do tako ogromnih dimenzija. Od tada sam fasciniran pojaavanjem slabih akcija i kada sam, godinama kasnije, pokrenuo eksperimentalnu studiju mehanike i elektrine rezonance, bio sam jako zainteresovan od samog poetka. Da nije bilo tog monog ranog utiska, mogue je da ne bih poao tragom one male iskrice koju sam dobio iz svog kalema i da nikada ne bih razvio svoj najbolji izum, iju u pravu istoriju ispriati. Mnogi tehniari, vrlo kompetentni u svojim poljima specijalizacije, ali pod uticajem krutog duha i kratkovidosti, su tvrdili da ja, izuzev indukcionog motora, nisam dao svijetu mnogo praktinih stvari. Ovo je grdna greka. Nova ideja nikada ne smije biti ocjenjivana na osnovu njenih neposrednih, trenutnih rezultata. Moj naizmjenini sistem prenosa elektrine energije je doao u bitnom psiholokom momentu, kao dugo traeni odgovor na bitne probleme u industriji, i mada je, kao i obino, morao biti prevazien znatan otpor i usklaeni suprotstavljeni interesi, komercijalna upotreba nije mogla biti dugo odlagana. Sada, uporedite tu situaciju sa stvarima koje se suprotstavljaju mojoj turbini, na primjer. ovjek bi pomislio da bi jedan tako jednostavan i divan izum, koji posjeduje mnoge odlike idealnog motora, morao biti momentalno prihvaen; to bi se pod malo drukijim okolnostima nesumnjivo i desilo. Ali oekivana posledica rotacionog magnetnog polja nije bila da e uiniti postojeu aparaturu bezvrijednom, ve naprotiv, da e joj dati dodatnu vrijednost. Taj sistem je naginjao podjednako pravljenju novih poduhvata kao i prema poboljanju starih. 30

Moja turbina je napredak potpuno drugaije prirode. Ona je radikalan preokret, u smislu da bi njeno usvajanje znailo potpuno odbacivanje zastarjelih tipova primarnih pokretaa, na koje su potroene milijarde dolara. U takvim okolnostima, napredak neizostavno mora biti spor, i moda se najvea prepreka moe nai u predrasudama u umovima strunjaka, koje su kreirane od strane organizovane opozicije. Prije samo par dana, imao sam obeshrabrujue iskustvo kada sam sreo svog prijatelja i biveg asistenta, arlsa F. Skota (eng. Charles F. Scott), sada profesora elektrotehnike na Jejlu. Nisam ga vidio dugo vremena i bilo mi je drago to imamo priliku da proaskamo u mojoj kancelariji. Na razgovor je, prirodno, skrenuo na temu moje turbine i ja sam se ba bio zagrijao. Skote uzviknuo sam, zaneen vizijom blistave budunosti moja turbina e protjerati na ubre sve toplotne motore na svijetu. Skot je protrljao bradu i zamiljeno pogledao u stranu, kao da vri neku misaonu raunicu. To e napraviti prilino veliku gomilu ubreta rekao mi je i otiao bez rijei! Meutim, ovi moji izumi nisu bili nita vie od koraka naprijed u odreenim pravcima. Pri njihovom razvijanju, prosto sam pratio uroeni instinkt da poboljavam postojee ureaje, bez ikakvog posebnog razmiljanja o daleko vanijim i hitnijim potrebama. Pojaavajui odailja je bio proizvod viegodinjih napora, koji su za glavni cilj imali rjeavanje problema daleko bitnijih za ovjeanstvo od pukog industrijskog razvoja. Ako me pamenje dobro slui, bio je novembar 1890. godine kada sam izveo laboratorijski ekperiment koji je bio jedan od najizvanrednijih i najspektakularnijih ikada zabiljeenih u analima nauke. Tokom izuavanja ponaanja struja visoke frekvencije, zadovoljno sam konstatovao da u jednoj prostoriji moe biti generisano elektrino polje dovoljnog inteziteta da osvijetli vakuumske cijevi bez ikakvih elektroda. U skladu sa tim, bio je napravljen transformator kojim e se testirati teorija, i prva proba je predstavljala sjajan uspjeh. Teko je shvatiti koliko su ti neobini fenomeni znaili u to vrijeme. Mi udimo za novim senzacijama, ali ubrzo postanemo ravnoduni u odnosu na njih. Jueranja uda su danas uobiajena pojava. Kada su moje cijevi prvi put bile javno izloene, bile su prihvaene sa iznenaenjem i divljenjem kakve je teko opisati. Sa svih strana stizali su mi hitni pozivi, i bile su mi nuene razne poasti i laskavi podsticaji, koje sam odbijao. Ali 1892. godine molbe su postale neodoljive i otputovao sam za London, gdje sam odrao predavanje pred Institutom elektroinenjera. Bila mi je namjera da odmah potom otputujem u Pariz, zbog slinih obaveza, ali Ser Dejms Djuar (eng. Sir James Dewar) je insistirao da se pojavim i pred Kraljevskim institutom. Bio sam jako odluan ovjek, ali sam brzo popustio pod snanim argumentima ovog velikog kota. Praktino me je gurnuo u fotelju i nasuo pola ae prelijepe braon tenosti koja se presijavala u svim vrstama bljetavih boja i bila ukusna poput nektra. Sada rekao mi je sjedite u Faradejevoj fotelji i pijete viski koji je i on pio. (to me nije mnogo zanimalo, jer sam bio promijenio miljenje o estokim piima). 31

Sledee veeri odrao sam pokaznu vjebu pred Kraljevskim institutom, po ijem se zavretku publici obratio Lord Rejlig (eng. Lord Rayleigh) i njegove velikodune rijei su mi priznale prednost u ovim nastojanjima. Pobjegao sam iz Londona, a potom i iz Pariza, da bih izbjegao pohvale kojima sam bio obasipan, i otputovao kui, gdje sam proao kroz najbolnije mogue muke i bolest. Nakon to mi se povratilo zdravlje, poeo sam sa pravljenjem planova za nastavak posla u Americi. Do tog vremena, nikada nisam mislio da imam neki poseban pronalazaki talenat, ali Lord Rejlig, kog sam uvijek smatrao idealnim ovjekom od nauke, je tako rekao i osjeao sam da bih, ako je zaista tako, morao da se koncentriem na neku veliku ideju. U to vrijeme, kao i mnogo puta u prolosti, misli su mi se vraale na majinsko uenje. Dar umne snage dolazi od Boga, uzvienog bia, i ako usmjerimo um na tu istinu, postajemo usklaeni sa ovom velikom moi. Majka me je uila da sve istine traim u Bibliji; stoga sam posvetio nekoliko narednih mjeseci prouavanju tog djela. Jednoga dana, dok sam tumarao planinama, potraio sam sklonite od nadolazee oluje. Nebo je bilo prekriveno tekim oblacima, ali je nekako kia bila odlagana sve dok, iznenada, nije sinula munja, i nakon par trenutaka potop. Ovo me je navelo na razmiljanje. Bila je to manifestacija injenice da su ove dvije pojave blisko povezane, kao uzor i posledica, i malo razmiljanja me je dovelo do zakljuka da je uticaj elektrine energije na sakupljanje vode neznatan, te da munja ima neku vrstu uloge osjetljivog okidaa. U tome je postojala izvanredna mogunost za veliko dostignue. Ako bismo mogli proizvesti elektrina dejstva potrebnog kvaliteta, itava ova planeta i uslovi opstanka na njoj bi mogli biti transformisani. Sunce podie vodu iz okeana i vjetrovi je tjeraju u udaljena podruja gdje ostaje u stanju najdelikatnije ravnotee. Ako bismo imali mo da je poremetimo kad god i dgje god to elimo, ovaj tok koji odrava ivot mogao bi biti kontrolisan. Mogli bismo navodnjavati pustinje, praviti rijeke i jezera i obezbjeivati pokretaku energiju u neogranienim koliinama. Ovo bi bio najefikasniji nain upotrebe Sunca u korist ovjeka. Realizacija je zavisila samo od nae sposobnosti da proizvedemo elektrine sile jednake onima koje se viaju u prirodi. Izgledalo je to kao beznadean poduhvat, ali ja sam odluio da pokuam i odmah po povratku u Sjedinjene Drave, na ljeto 1892. godine, nakon kratke posjete mojim prijateljima u Vatfordu, u Engleskoj, poeo je posao koji mi je bio utoliko atraktivniji to su sredstva za njegovu realizaciju bila neophodna i za uspjeno prenoenje elektrine energije bez ica. Tada sam dublje prouio Bibliju, i otkrio rjeenje u Knjizi otkrovenja. Prvi zadovoljavajui rezultat je postignut na proljee naredne godine, kada sam postigao napon od 100.000.000 miliona volti stotinu miliona volti sa mojim koninim kalemom, za ta sam smatrao da je priblini napon munje. Napredak je bio stalan, sve do unitenja moje laboratorije u poaru, 1895. godine, ako je sudei po lanku 32

T. C. Martina (eng. T. C. Martin) koji je izaao u aprilskom broju Century Magazina. Ova nesrea me je unazadila na mnogo naina, i vei dio te godine morao je biti posveen planiranju i rekonstrukciji. Meutim, im su okolnosti dozvolile, vratio sam se zadatku. Mada sam znao da se vee elektro-pokretake sile mogu proizvesti aparatom velikih dimenzija, imao sam instiktivni osjeaj da se isti cilj moe postii odgovarajuim dizajnom znatno manjeg i kompaktnijeg transformatora. Pri izvoenju testova sa sekundarnim kolom u obliku ravne spirale, onako kako je ilustrovano u mojim patentima, iznenadilo me je odsustvo svjetlosnih zraka, i nije prolo mnogo prije nego sam otkrio da je razlog tome pozicija namotaja i njihovo meusobno djelovanje. Koristei ovu opservaciju, okrenuo sam se upotrebi visoko zategnutog provodnika, sa namotajima znatnog prenika, dovoljno razdvojenim da bi se spustio distribuirani kapacitet, i istovremeno sprijeila bespotrebna akumulacija naboja u bilo kom trenutku. Primjena ovog principa mi je omoguila proizvodnju napona od preko 100.000.000 volti, to je bilo otprilike maksimum koji se mogao dobiti bez rizika od nesree. Fotografija mog odailjaa napravljenog u mojoj laboratoriji u Hjuston ulici je objavljena novembra 1898. godine u listu Electrical Review. U cilju daljeg napretka na ovom polju, morao sam da iziem na otvoreni prostor, i na proljee 1899. godine, nakon to sam zavrio pripreme za podizanje beinog postrojenja, otiao sam u Kolorado gdje sam ostao vie od godinu dana. Ovdje sam uveo nova poboljanja i unapreenja, koja su mi omoguila proizvodnju struja bilo kog napona koji sam poelio. Zainteresovani e nai neke informacije o eksperimentima koje sam sprovodio u mom lanku Problem poveanja ljudske energije, koji je objavljen juna 1900. godine u ranije pomenutom Century Magazinu. Biu prilino eksplicitan na temu mog pojaavajueg odailjaa, kako bi bio jasno shvaen. Prvenstveno, to je rezonantni transformator, sa sekundarnim kolom u kom su djelovi, napunjeni visokim naponom, prilino veliki i prostorno rasporeeni du idealnih obavijajuih povrina vrlo velike zakrivljenosti, i na odgovarajuoj udaljenosti jedan od drugog, ime se svuda obezbjeuje mala povrinska gustina naboja, tako da ne moe doi do curenja ak i kada je provodnik ogoljen. Odgovarajui je za sve frekvencije, od nekoliko, pa do mnogo hiljada ciklusa u sekundi, i moe se koristiti za proizvodnju struja izuzetno velike amperae i male snage, ili manje amperae i neizmjerne elektro-pokretake snage. Maksimalni napon je ogranien samo zakrivljenou povrina na kojima se nalaze elementi pod naponom, i prostorom koji zauzimaju ovi poslednji. Sudei po mom iskustvu, ne postoji ogranienje u naponu koji je mogue razviti; bilo koji iznos je izvodljiv. Sa druge strane, struje od mnogo hiljada ampera mogu biti napravljene u anteni. Za postizanje takvih performansi, potrebno je postrojenje vrlo umjerenih dimenzija. Teoretski, terminal manji od 27,5m u preniku je dovoljan da razvije elektro-pokretaku silu tog reda veliine, dok antena za struje od 2.000 4.000 ampera pri uobiajenim frekfencijama, ne bi morala biti vea od 9,2m u preniku. Striktno govorei, ovaj beini odailja je 33

takav da je zraenje Hercovih talasa potpuno zanemarljivo, u poreenju sa ukupnom energijom, to su uslovi pod kojima je faktor slabljenja jako mali i ogromni naboj je skladiten u izdignutom spremitu. Takvo strujno kolo moe biti pobueno impulsima bilo koje vrste, ak i onima niske frekvencije, i davae sinusoidne i neprekidne oscilacije, sline onima koje daje alternator. U najuem znaenju izraza, meutim, ovo je rezonantni transformator koji je, pored toga to posjeduje navedene kvalitete, precizno proporcionisan tako da se uklopi u elektrine konstante i svojstva globusa, zahvaljujui emu postaje visoko efikasan i efektivan u beinom prenosu elektrine energije. Udaljenost je, prema tome, APSOLUTNO ELIMINISANA, TO ZNAI DA NEMA SLABLJENJA INTEZITETA prenijetih impulsa. ak je mogue pojaati efekat sa poveanjem udaljenosti od ravni, u skladu sa preciznim matematikim zakonom. Ovaj pronalazak je jedan od mnogih obuhvaenih mojim Svjetskim sistemom beinog prenosa ije sam se komercijalizacije prihvatio po povratku u Njujork 1900. godine. to se tie neposrednih ciljeva mog poduhvata, oni su jasno bili navedeni u tehnikoj izjavi iz tog vremena, iz koje citiram: Svjetski sistem je rezultat nekoliko originalnih pronalazaka razvijenih od strane pronalazaa u toku dugotrajnog istraivanja i eksperimentisanja. Omoguava ne samo trenutnu i preciznu transmisiju bilo koje vrste signala, poruka ili karaktera, u sve djelove svijeta, ve i povezivanje postojeih telegrafskih, telefonskih i signalnih stanica bez ikakve izmjene u sadanjoj opremi. Posredstvom njega bi, na primjer, telefonski pretplatnik mogao odavde da pozove i razgovara sa bilo kojim drugim pretplatnikom na Zemlji. Jedan jeftini prijemnik, ne vei od asovnika, e mu omoguiti da slua bilo gdje, na kopnu ili moru, govor ili muziku prenijetu sa nekog drugog mjesta, koliko god udaljenog. Ovi primjeri su citirani samo da bi dali ideju o mogunostima ovog velikog naunog napretka, koji ponitava udaljenost i ini taj savreni prirodni provodnik, Zemlju, dostupnim za korienje u nebrojenim svrhama koje je ljudska otroumnost pronala za iane linije. Jedan dalekoseni rezultat ovoga je da bi bilo koji ureaj, sposoban da radi uz pomo jedne ili dvije ice (na oigledno ogranienoj udaljenosti), mogao biti napajan elektrinom energijom, bez vjetakih provodnika i sa istim kapacitetom i preciznou, na daljinama ogranienim jedino fizikim dimenzijama Zemlje. Stoga, ne samo da bi ovim idealnim sistemom prenosa bili omogueni potpuno novi naini komercijalne upotrebe, ve bi i stari bili znatno proireni. Svjetski sistem je zasnovan na sledeim vanim izumima i otkriima: 1. Teslin transformator: Ovaj ureaj je u proizvodnji elektrinih vibracija isto toliko revolucionaran koliko i barut u ratovanju. Struje, mnogo jae od ikada generisanih uobiajenim sredstvima i varnice duge preko 30m su bile proizvedene od strane pronalazaa upotrebom ovog instrumenta. 2. Pojaavajui odailja: Ovo je Teslin najbolji pronalazak, specifini transformator posebno prilagoen da pobudi Zemlju, to je u prenosu elektrine energije isto to i teleskop za astronomska posmatranja. Upotrebljavajui ovaj izuzetan ureaj, ve 34

smo proizvodili elektrina kretanja snanijeg inteziteta od munje i odailjali elektrinu struju, dovoljnu da osvijetli preko dvije stotine elektrinih sijalica, irom Zemlje. 3. Teslin beini sistem: Ovaj sistem sadri brojna poboljanja i jedini je poznat vid ekonomski isplativog prenosa elektrine energije na velike udaljenosti bez ica. Paljivi testovi i mjerenja vrena u eksperimentalnoj stanici, podignutoj od strane pronalazaa u Koloradu, su pokazala da se energija, u bilo kojoj koliini, moe dopremiti u suprotnu taku Zemljine kugle, ako je potrebno, uz gubitak koji ne prelazi par procenata. 4. Vjetina individualizacije: Ovaj Teslin pronalazak je naspram primitivnog usaglaavanja frekfencija isto to i prefinjeni jezik naspram neartikulisanog izraavanja. Omoguava prenoenje signala ili poruke potpuno tajno i eksluzivno, i u aktivnom i u pasivnom smislu, to jest tako da se ne mijea u druge signale i/ili poruke i da ne dozvoljava da se drugi signali i/ili poruke mijeaju sa njim. Svaki signal je kao individua sa jasnim identitetom i praktino ne postoji granica u broju stanica ili instrumenata koji mogu istovremeno raditi bez i najmanjeg meusobnog ometanja. 5. Zemaljski stacionarni talasi: Zadivljujue otkrie koje, popularno objanjeno, znai da je Zemlja osjetljiva na elektrine vibracije odreene frekfencije (u originalu: pitch, prim. prev.), ba kao i zvuna viljuka na odreene zvune talase. Ove naroite elektrine vibracije, sposobne da snano pobude Zemlju, se nude za bezbroj naina upotrebe, vrlo vanih kako sa komercijalnog, tako i sa mnogih drugih aspekata. Prva elektrana Svjetskog sistema moe biti putena u rad za devet mjeseci. Sa njom, izvodljivo je dostizanje i do deset miliona konjskih snaga, i dizajnirana je tako da slui za to je vie mogue tehnikih dostignua bez dodatnih trokova. Meu njima su i: 1. 2. 3. 4. Meusobno povezivanje postojeih telegrafskih centrala ili biroa irom svijeta; Uspostavljanje tajne i neprobojne vladine telegrafske slube; Meusobno povezivanje svih svjetskih telefonskih centrala ili biroa; Univerzalna distribucija optih vijesti putem telegrafa ili telefona, skupa sa tampom; 5. Uspostavljanje takvog Svjetskog sistema prenosa informacija za iskljuivu privatnu upotrebu; 6. Meusobno povezivanje svih berzanskih satova na svijetu; 7. Uspostavljanje svjetskog sistema distribucije muzike i sl.; 8. Univerzalno raunanje vremena putem jeftinih asovnika koji pokazuju astronomski precizno vrijeme i ne zahtijevaju apsolutno nikakvu panju; 9. Svjetski sistem prenosa kucanih ili rukom pisanih karaktera, slova, ekova itd.; 10. Uspostavljanje univerzalne pomorske slube, koja bi omoguavala navigatorima svih brodova savrenu navigaciju bez kompasa, te odreivanje tane pozicije i vremena; razgovor; spreavanje sudara i nesrea i sl.; 11. Putanje u rad svjetskog sistema tampe, na kopnu i moru; 12. Svjetski rairena reprodukcija fotografija, svih vrsta crtea i zapisa... 35

Takoe sam predloio da napravim demonstraciju beinog prenosa energije manjih razmjera, ali dovoljnu da bude ubjedljiva. Pored ovih, pominjao sam i druge, neuporedivo vanije primjene mojih pronalazaka koje e biti objavljene u budunosti. Izgraeno je postrojenje na Long Ajlendu, sa tornjem visokim 57 metara, koji je imao kupolu prenika oko 21 metar. Ove dimenzije su bile adekvatne za prenos praktino bilo koje koliine energije. U poetku, bilo je obezbijeeno samo od 200 do 300KW, ali sam planirao da kasnije upotrijebim nekoliko hiljada konjskih snaga. Odailja je trebao da emituje talase specijalnih karakteristika i osmislio sam jedinstveni metod telefonske kontrole bilo koje koliine energije. Toranj je uniten prije dvije godine (1917.) ali moji projekti se i dalje razvijaju, te e biti izgraen novi, Postrojenje na Long Ajlendu sa nekim unaprijeenim svojstvima. Ovom prilikom u se suprotstaviti iroko rasprostranjenim glasinama da je tu graevinu demolirala Vlada koje su, zahvaljujui ratnim okolnostima, moda stvorile predrasude u umovima onih koji ne znaju da dokumente, koji su mi prije trideset godina dodijelili ast amerikog dravljanstva, uvijek drim u sefu, dok su moja odlikovanja, svjedoanstva, diplome, zlatne medalje i drugi dokazi izuzetnosti spakovani u starim sanducima. Da ove glasine imaju ikakvog osnova, bila bi mi refundirana velika svota novca koju sam potroio na podizanje tog tornja. Naprotiv, bilo je u interesu Vlade da ga ouva, pogotovo to bi omoguio, da pomenem samo jednu korist, lociranje podmornice bilo gdje u svijetu. Moje postrojenje, usluge i sva moja poboljanja su bila na raspolaganju zvaninicima i jo od izbijanja konflikta u Evropi ja sam radio, zapostavljajui nekoliko svojih izuma, na vazdunoj navigaciji, brodskim pogonskim mainama i beinom prenosu, koji su od ogromnog znaaja za dravu. Oni koji su dobro informisani znaju da su moje ideje revolucionarizovale industriju Sjedinjenih Drava i nije mi poznato da postoji jo neki pronalaza koji je, u ovom pogledu, imao sree koliko i ja pogotovo to se tie upotrebe njegovih poboljanja ratnih orua. Suzdravao sam se od javnog izraavanja na ovu temu ranije, jer mi se inilo nedolinim da potenciram line stvari dok je itav svijet u uasnoj nevolji. Dodao bih, dalje, na raun raznih glasina koje su do mene doprle, da se gospodin D. Pjerpont Morgan (eng. J. Pierpont Morgan) nije interesovao za mene u poslovnom smislu, ve u istom onom plemenitom duhu u kom je pomogao i mnoge druge pionire. Ispunio je svoje velikoduno obeanje do poslednje rijei i bio bih jako nerazuman ako bih 36

oekivao ita vie od njega. Pokazao je najvee mogue potovanje prema mojim dostignuima, i nedvosmisleno mi dokazao svoju potpunu vjeru u moju sposobnost da naposletku postignem ono to sam zacrtao. Nemam namjeru pruiti pojedinim sebinim i ljubomornim osobama zadovoljstvo osujeenja mojih napora. Ti ljudi su za mene nita vie nego klice neke gadne bolesti. Moj projekat je usporen zakonima prirode. Svijet nije bio spreman za njega. Bio je isuvie ispred svog vremena, ali isti ti zakoni e na kraju prevagnuti i uiniti ga trijumfalnim uspjehom.

37

Poglavlje VI

Pogled u Budunost
N

ijedna druga stvar kojoj sam se ikada posvetio nije zahtijevala toliku koncentraciju uma, i nije do tako opasnog stepena naprezala najfinija vlakna mog mozga, kako sistem u ijoj je osnovi pojaavajui odailja. Uloio sam svu snagu i bodrost mladosti u razvoj otkria vezanih za rotirajue magnetno polje, ali ti prvobitni napori su bili drukijeg karaktera. Iako krajnje naporni, oni nisu ukljuivali tako duboko i iscrpljujue rasuivanje koje je moralo biti praktikovano u napadanju mnogobrojnih problema u beinom prenosu. Uprkos mojoj fizikoj izdrljivosti u tom periodu, koja se rijetko sree, zloupotrebljavani nervi su se naposletku pobunili i pretrpio sam totalni kolaps, taman kada je realizacija ovog dugog i tekog poduhvata bila skoro na vidiku. Bez sumnje bih platio veu kaznu kasnije, i vrlo vjerovatno bi moja karijera bila prerano prekinuta, da me provienje nije opremilo sigurnosnim mehanizmom, koji kao da se s godinama poboljavao i uvijek bi stupio na scenu kada bi mi snage bile na izmaku. Dok god taj mehanizam radi, ja sam bezbjedan od opasnosti prekomjernog rada, koja prijeti drugim izumiteljima, i uzgred, nije mi potreban odmor koji je tako nuan veini ljudi. Kada sam skoro istroen, jednostavno uradim isto to i crnci koji prirodno zaspu dok bijelci brinu. Usudiu se da iznesem svoju teoriju, da tijelo vjerovatno skuplja malo po malo odreenu koliinu neke toksine materije i ja utonem u skoro letargino stanje, koje traje tano pola asa, u minut. Po buenju imam utisak da su se dogaaji koji su ovome prethodili dogodili jako davno, i ako pokuam da nastavim prekinuti tok misli, osjetim istinsku muninu. Nevoljno se onda okrenem drugim stvarima, i budem iznenaen svjeinom uma i lakoom kojom prevazilazim prepreke koje su me ranije zbunjivale. Posle nekoliko nedjelja ili mjeseci, moja strast za privremeno naputene izume se vrati i nepokolebljivo naem odgovore na sva dosadna pitanja, bez skoro ikakvog truda. S tim u vezi, ispriau jedno neobino iskustvo koje e moda zainteresovati studente psihologije. Proizveo sam izvanredan fenomen mojim uzemljenim odailjaem i ulagao sam napore da utvrdim njegov realni znaaj za struje koje se prenose kroz zemlju. inilo se to beznadenim poduhvatom, i skoro godinu dana sam radio neprestano i uporno, 38

ali uzalud. Ovo duboko prouavanje me je tako potpuno apsorbovalo, da sam postao zaboravan u odnosu na sve ostalo, ak i svoje narueno zdravlje. Naposletku, kada sam stigao do take pucanja, priroda je stavila u funkciju zatitni sistem, izazivajui umrtvljujui san. Kada su mi se povratila ula, shvatio sam preneraeno da nisam u mogunosti da vizualizujem scene iz svog ivota, osim one iz ranog djetinjstva, prve koje su mi prodrle u svijest. I to je neobino, one su mi se prikazivale u vizijiama sa zapanjujuom jasnoom i pruile mi eljeno olakanje. Iz noi u no, kada bih se povukao u svoje odaje, mislio bih o njima i moje preanje postojanje se sve vie i vie otkrivalo. Slika majke je uvijek bila primarna figura u spektaklu koji se polako odvijao, i slamajua elja da je ponovo vidim postepeno je potpuno preuzela kontrolu nada mnom. Ovo osjeanje je postalo tako snano da sam odluio da prekinem posao i dam oduka svojoj elji, ali mi je bilo isuvie teko da se odvojim od laboratorije, i proteklo je nekoliko mjeseci tokom kojih sam uspio da oivim sve svoje ivotne utiske, sve do proljea 1892. godine. U sledeoj slici koja je izila iz magle zaborava, vidio sam sebe u Hotelu de la Paix u Parizu, kako se taman budim iz jednog od mojih udnih perioda spavanja, koji je bio izazvan produenim iznurivanjem mozga. Zamislite samo bol i alost koju sam osjetio, kada mi je umom proletjela misao da mi je upravo predata poruka koja je nosila vijest da mi je mati na umoru. Sjetio sam se kako sam dugo putovao kui, bez sata odmora, i kako je ona preminula posle sedmica agonije. Posebno je vrijedna zapaanja injenica da sam tokom itavog ovog perioda djelimino izbrisanog pamenja bio potpuno svjestan svega to je imalo veze sa temom mog istraivanja. Mogao sam se prisjetiti i najmanjeg detalja i najbeznaajnijih zakljuaka iz mojih eksperimenata, ak i napamet recitovati stranice teksta i sloenih matematikih formula. Ja vrsto vjerujem u zakon kompenzacije. Prave nagrade su uvijek proporcionalne uloenom radu i podneenim rtvama. Ovo je jedan od razloga zbog kojih sam ubijeen da e se, od svih mojih izuma, pojaavajui odailja pokazati najvanijim i najvrijednijim buduim generacijama. Doao sam do ovog predvianja ne toliko na osnovu komercijalne i industrijske revolucije koju e zasigurno donijeti, koliko na osnovu posledica po ovjeanstvo mnogobrojnih dostignua koja on omoguava. Mogunosti puke upotrebljivosti se ne mogu ni porediti sa viim koristima koje e ovaj izum donijeti civilizaciji. Suoeni smo sa zlokobnim problemima, koji ne mogu biti rijeeni prostim obezbjeivanjem nae materijalne egzistencije, koliko god ona bila praena izobiljem. Naprotiv, napredovanje u ovom pravcu je prepuno hazarda i opasnosti, nita manje prijeteih od onih roenih iz oskudice i patnje. Ako bismo oslobodili energiju atoma, ili pronali neki drugi nain proizvodnje jeftine i neograniene energije na bilo kojoj taki globusa, ovo dostignue, umjesto da bude blagoslov, moglo bi donijeti katastrofu ovjeanstvu uzrokujui porast broja razmirica i anarhije, to bi naposletku rezultiralo uspostavljanjem omraenog reima vladanja sile. Najvea dobrobit e proizii iz tehnikih poboljanja koja tee ujedinjenju i harmoniji, a moj beini odailja je bez sumnje takav (u originalu: preeminently such, prim. prev.). 39

Posredstvom njega, ljudski glas i sl. e biti reprodukovan bilo gdje i fabrike pokretane hiljadama kilometara daleko od vodopada koji daju pokretaku snagu. Letjelice e biti pokretane irom Zemlje bez zastoja i Suneva energija bie kontrolisana da bi se stvorila jezera i rijeke za potrebe transporta i pretvaranja bezvodnih pustinja u plodna prostranstva. Njegovo uvoenje u telegrafske, telefonske i druge sisteme e automatski eliminisati statike i sve druge smetnje koje u ovom trenutku vrlo ograniavaju primjenu beinog prenosa (tadanji Teslin naziv za ono to mi danas zovemo radio, prim. prev.). Ovo je aktuelna tema, na koju ne bi bilo suvino potroiti par rijei. Tokom protekle decenije, odreeni broj ljudi je arogantno tvrdio da su uspjeli ukloniti ovu prepreku. Paljivo sam ispitao sva opisana rjeenja i testirao veinu njih mnogo prije nego su bila javno objavljena, ali su nalazi uvijek bili negativni. Nedavna zvanina izjava Mornarice SAD-a je moda nauila neke urednike vijesti koji su skloni obmani kako da procijene pravu vrijednost ovih obavjetenja. Po pravilu, ovi pokuaji se temelje na teorijama koje su toliko pogrene da ne mogu a da se ne nasmijem, kad god stignu do mene. (U originalu: As a rule, the attempts are based on theories so fallacious, that whenever they come to my notice, I can not help thinking in a light vein. Izvinjavam se zbog stvarno loeg prevoda. Prim. prev.) Ba skoro, na sva zvona najavljivano je jedno novo otkrie, ali se pokazalo da je to u stvari samo jo jedan tresla se gora, rodio se mi sluaj. Ovo me je podsjetilo na jedan uzbudljiv dogaaj koji se desio prije godinu dana, dok sam sprovodio eksperimente sa strujama visoke frekvencije. Stiv Brodi (eng. Steve Brodie) je ba bio izveo skok sa Bruklinskog mosta. Ovaj podvig su imitatori od tada uinili prostim, ali prvi izvjetaj je prosto zapalio Njujork. U to vrijeme sam bio vrlo osjetljiv, i esto sam govorio o hrabrom tamparu. Jednog vrelog poslepodneva sam osjetio potrebu da se osvjeim i uao sam u jednu od trideset hiljada popularnih institucija ovog velikog grada u kojima se sluilo izvrsno pie sa dvanaest posto alkohola, koje se sada moe dobiti samo ako ovjek otputuje u jednu od siromanih i unitenih drava Evrope. Klijentela je bila brojna i ne ba otmena, i raspravljali su o jednoj temi koja mi je dala odlian lagvort za nesmotrenu izjavu: Ba to sam rekao kada sam skoio sa mosta. Tek to sam promucao ove rijei, osjetio sam se kao Timotenov drug, iz ilerove poeme. U trenu, nastao je haos i desetine glasova su vikale: To je Brodi! Bacio sam 25 centi na ank i ustremio se ka vratima, ali rulja mi je bila za petama uzvikujui: Stani, Stiv!, to je vjerovatno bilo pogreno shvaeno jer su mnogi pokuali da me zaustave dok sam grozniavo trao ka blaenom sklonitu. Zamiui za okove, na sreu, uspio sam da se putem poarnih stepenica dokopam laboratorije, gdje sam odmah odbacio svoj kaput i maskirao se u vrijednog kovaa koji je raspirio svoje kovako ognjite. Ali te mjere opreza su se pokazale suvinim, jer sam bio obmanuo svoje gonitelje. Godinama kasnije, nou, kada bi mata pretvorila beznaajne trenutne muke u aveti, esto sam zamiljao, bacajui se na krevet, kakva bi mi sudbina bila da me je rulja uhvatila i otkrila da nisam Stiv Brodi! 40

Dakle, inenjer koji je nedavno pred tehniku javnost iznio opis novog naina otklanjanja statikih smetnji, baziranog na do sada nepoznatom prirodnom zakonu, izgleda da je bio nesmotren kao i ja toga dana, kada je tvrdio da se ove smetnje prostiru gore-dolje, dok se one kod predajnika prostiru du zemlje. To bi znailo da bi kondenzator kakav je na globus, sa svojim gasovitim omotaem, mogao biti punjen i pranjen na nain koji se prilino protivi osnovnim uenjima izneenim u bilo kom elementarnom udbeniku fizike. Takva pretpostavka bi bila otpisana kao pogrena ak i u Frenklinovo vrijeme, jer su injenice koje se na ovo odnose bile dobro poznate jo tada, i potpuna identinost atmosferskog elektriciteta i onog proizvedenog mainama sa sigurnou ustanovljena. Oigledno, prirodne i vjetake smetnje se kroz zemlju i vazduh ire na potpuno isti nain, i obije proizvode elektromotorne sile, kako u horizontalnom, tako i u vertikalnom smislu. Te smetnje se ne mogu otkloniti metodama koje su izneene. Istina je sledea: U vazduhu elektrini potencijal raste za otprilike pedeset volti na svakih 30cm visine, zbog ega moe postojati razlika u naponu od dvadeset ili ak etrdeset hiljada volti izmeu gornjeg i donjeg kraja antene. Mase naelektrisane atmosfere su konstantno u pokretu, i predaju elektricitet provodniku, ne neprekidno, ve prilino sporadino i remetilaki, to izaziva um u osjetljivom telefonskom prijemniku. to je terminal visoiji, i to je vei prostor obuhvaen icama, vie je izraen ovaj efekat, ali treba shvatiti da je on isto lokalne prirode, i da ima malo veze sa stvarnim problemom. Godine 1900, dok sam usavravao moj sistem beinog prenosa, koristio sam ureaj koji je saimao etiri antene. Ove su bile paljivo kalibrisane na istu frekvenciju i viestruko povezane sa ciljem pojaavanja prijema iz svakog pravca. Kada sam elio da odredim porijeklo preneenog impulsa, svaki dijagonalno pozicioniran par je bio smjeten u niz sa primarnim namotajem, koji bi aktivirao detektujue kolo. U prvom sluaju, zvuk je bio glasan u telefonu; u drugom je nestajao, kako se moglo i oekivati dvije antene su se neutralisale, ali pravi statiki um se javljao u oba sluaja, i ja sam morao osmisliti posebne preventivne mjere, na osnovu razliitih principa. Korienjem prijemnika koji su povezani u dvije take sa zemljom, kako sam jo odavno predlagao, ovaj problem izazvan naelektrisanim vazduhom, koji je jako ozbiljan u strukturama kakve se danas prave, se anulira, a pored toga, podlonost svim drugim vrstama smetnji se smanjuje za otprilike pedeset odsto, zbog usmjerenog karaktera kola. Ovo je bilo savreno oigledno, ali je dolo kao otkrovenje nekim uskomisleim ljudima koji se bave beinim prenosom, a ije je iskustvo zasnovano na ureajima koji se mogu unaprijediti jedino sjekirom, i koji prave paprika od jo neulovljenog zeca. Kada bi bila istina da su smetnje izazvane takvim glupostima, mogli bismo ih se otarasiti prostim primanjem signala bez antena. Ali, zapravo, ica zakopana u zemlju, koja bi u skladu sa ovim gleditem morala biti na njih apsolutno otporna, je podlonija spoljnim uticajima nego ona postavljena vertikalno u vazduhu. Iskreno reeno, mali napredak jeste postignut, ali ne zahvaljujui nekom odreenom metodu ili ureaju. Postignut je prostim raspoznavanjem ogromnih struktura koje su dovoljno loe i za odailjanje, a potpuno neprikladne za prijem i usvajanjem pogodnije vrste prijemnika. (U originalu: It was achieved simply by discerning the 41

enormous structures, which are bad enough for transmission but wholly unsuitable for reception and adopting a more appropriate type of receiver. Prim. prev.) Kao to sam ve rekao, da bismo se otarasili ove potekoe jednom za svagda, mora biti napravljena radikalna izmjena u sistemu, i to to prije - to bolje. Bilo bi zaista pogubno kada bi se sada, u vrijeme dok je ova vjetina jo u povoju i ogromna veina ljudi, ne izuzimajui ni strunjake, nije svjesna njenih krajnih posledica, pourilo sa jednom mjerom kao to je proglaenje monopola od strane Vlade nad njom. Ovo je bilo predloeno prije par sedmica od strane dravnog sekretara Danijelsa (eng. Daniels), i nema sumnje da je ovaj uvaeni funkcioner podnio zahtjev pred Senat i Predstavniki dom iz iskrenog ubjeenja. Ali, iskustvo nam nepogreivo pokazuje da se najbolji rezultati uvijek postiu u zdravom komercijalnom nadmetanju. Postoje, meutim, i vanredni razlozi zato bi beinom prenosu trebalo pruiti potpunu slobodu razvoja. Na prvom mjestu, on nudi mogunosti mnogo vee i vanije za napredak ljudskog roda od bilo kog drugog izuma ili otkria u ljudskoj istoriji. Sa druge strane, treba razumjeti da je ova divna vjetina u potpunosti razvijena ovdje i da se moe nazvati amerikom s vie prava i istine nego telefon, elektrina sijalica ili avion. Preduzimljivi novinari i berzanski radnici su bili tako uspjeni u irenju dezinformacija, da ak i jedan izuzetan asopis, kao to je Scientific American, glavne zasluge pripisuje jednoj stranoj dravi. Njemci su nam, naravno, dali Hercove talase, a ruski, engleski, francuski i italijanski strunjaci su bili hitri u njihovoj upotrebi za signaliziranje. Bila je to oigledna primjena novog sredstva i to postignuta starim, klasinim i nepoboljanim indukcionim kalemom, to je jedva malo bolje od jo jedne vrste heliografije. Radijus prenosa je bio jako ogranien, postignuti rezultati vrlo male vrijednosti, a Herzove oscilacije, kao sredstvo prenosa informacija, bi vrlo lako mogle biti zamijenjene zvunim talasima, za ta sam se zalagao 1891. godine. Osim toga, svi ovi pokuaji su sprovedeni tri godine nakon uspostavljanja osnovnih principa beinog prenosa, koji je danas u irokoj upotrebi, i nakon to su njegova mona sredstva jasno opisana i razvijena u Americi. (U originalu: Moreover, all of these attempts were made three years after the basic principles of the wireless system, which is universally employed today, and its potent instrumentalities had been clearly described and developed in America. Prim. prev.) Danas nema ni traga od tih ureaja i metoda zasnovanih na Hercovim talasima. Krenuli smo u potpuno suprotnom pravcu, i ono to je postignuto je rezultat znanja i napora graana ove drave. Osnovni patenti su istekli, i mogunosti su otvorene svima. Glavni argument dravnog sekretara se zasniva na interferenciji. Prema njegovoj izjavi, objavljenoj u listu New York Herald 29. jula, signali iz mone stanice mogu biti presretnuti u bilo kom selu na svijetu. U svijetlu ove injenice, koja je bila pokazana mojim eksperimentima iz 1900. godine, od male bi bilo koristi uvesti ogranienja na tlu Sjedinjenih Drava. Da bih malo pojasnio ovaj stav, rei u da me je ba skoro pozvao jedan gospodin 42

udnog izgleda sa ciljem angaovanja mojih usluga na izgradnji svjetskih odailjaa u jednoj udaljenoj zemlji. Nemamo novca, rekao je, ve tovare istog zlata, i daemo Vam izdanu koliinu. Rekao sam mu da prvo elim da vidim ta e sa mojim izumima biti uraeno u Americi, i to je okonalo razgovor. Ali zadovoljan sam to su neke tamne sile na djelu, i kako vrijeme bude teklo odravanje trajne komunikacije e biti sve tee i tee. Jedino rjeenje je sistem imun na prekide. On je usavren, postoji i sve to je potrebno je da se stavi u pogon. U umovima jo uvijek dominiraju misli o stranom konfliktu (Prvi svjetski rat, prim. prev.) i moda e najvea panja biti posveena pojaavajuem odailjau kao ureaju za napad i odbranu, pogotovo u vezi sa TELEAUTOMATIKOM. Ovaj izum je logian proizvod posmatranja koja sam zapoeo jo u djetinjstvu i nastavio tokom svog ivota. Kada su prvi rezultati bili objavljeni, list Electrical Review je urednikom napomenom izjavio da e ovaj izum postati jedan od najmonijih faktora u napretku civilizacije ovjeanstva. Nije daleko vrijeme kada e se ovo predvianje i ispuniti. Godine 1898. i 1900. ponudio sam ga Vladi i moda bi bio prihvaen, da sam ja jedan od onih koji bi ili Aleksandrovom pastiru kada im treba usluga od Aleksandra! Tada sam zaista mislio da bi potpuno ukinuo rat, zbog njegove neograniene razornosti i iskljuivanja ljudskog kontakta u borbi. Ali, iako nisam izgubio vjeru u njegove potencijale, moji su se pogledi od tog vremena izmijenili. Rat ne moe biti izbjegnut sve dok se ne ukloni fiziki uzrok njegovog ponavljanja, a to je, po poslednjim analizama, ogromna prostranost planete na kojoj ivimo. Samo putem ponitavanja udaljenosti u svakom aspektu, kao to je prenos informacija, prevoz putnika i robe i prenos energije, e jednoga dana biti stvoreni uslovi koji e osigurati trajnost prijateljskih odnosa. Ono to svi sada najvie elimo je bliskiji kontakt i bolje razumijevanje izmeu individua i zajednica irom svijeta i eliminacija fanatine posveenosti visokim idejama nacionalnog egoizma i ponosa, koja je uvijek sklona da gurne svijet u primitivni varvarizam i razdor. Nijedan savez ili parlamentarni akt bilo koje vrste nikada nee sprijeiti takvu poast. To su samo novi mehanizmi stavljanja slabih u milost jakih. Izrazio sam svoje miljenje na ovu temu jo prije etrnaest godina, kada je bila zagovarana kombinacija nekoliko vodeih vlada, neka vrsta Svetog saveza, od strane pokojnog Andreja Karnegia (eng. Andrew Carnegie), koji se s pravom moe smatrati zaetnikom ove ideje jer joj je dao vie publiciteta i poleta od bilo koga drugog, izuzimajui napore Predsjednika. I mada se ne moe porei da bi takvi odnosi mogli donijeti materijalnu korist nekim manje srenim narodima, oni ne mogu postii eljeni glavni cilj. Mir moe doi jedino kao prirodna posledica univerzalnog prosvjeenja i mijeanja rasa, a mi smo jo daleko od ovog blagoslovenog stanja, jer e zaista malo njih priznati stvarnost da je Bod stvorio ovjeka po Njegovom liku to znai da su svi ljudi na Zemlji isti. Realno postoji samo jedna rasa, sa mnogo boja. Isus Hrist je samo jedna osoba, a opet je od svih ljudi, pa zato neki ljudi misle za sebe da su bolji od nekih drugih? 43

Kako ja vidim svijet dananjice, u svijetlu ogromne borbe kojoj smo prisustvovali, ubijeen sam da e interesi ovjeanstva najbolje biti zastupani ako Sjedinjene Drave ostanu vjerne svojoj tradiciji, vjerne Bogu kom tee da vjeruju, i ostanu izvan tih saveza-zamki. Smjetena tu gdje jeste, geografski udaljena od poprita nadolazeih konflikata, bez pretenzija ka teritorijalnom uveavanju, sa neiscrpnim resursima i populacijom potpuno zadojenom duhom slobode i prava, ova drava ima jedinstven i privilegovan poloaj. Stoga je, dakle, u mogunosti da nezavisno upotrebljava svoju kolosalnu snagu i moralnu mo za dobrobit svih, pravednije i efektivnije nego to bi to mogla kao lan nekog saveza. Opisivao sam okolnosti u mom ranom ivotu i ispriao o nesrei koja me je primorala na neprekidno treniranje mate i samoopaanja. Ova mentalna aktivnost, u poetku nevoljna i pod pritiskom bolesti i patnje, postepeno je postala moja druga priroda i naposletku me je dovela do zakljuka da nisam nita vie od automata lienog slobodne volje u miljenju i djelovanju, koji tek to reaguje na sile iz okruenja. Naa tijela su toliko kompleksna u strukturi, pokreti koje izvodimo toliko brojni i povezani, i vanjski uticaji na nae organe ula toliko delikatni i varljivi, da je prosjenoj osobi jako teko da shvati ovu injenicu. A opet, nita nije uvjerljivije izvjebanom istraivau nego mehanistika teorija ivota koja je, u odreenoj mjeri, bila shvaena i izlagana od strane Dekarta prije tri stotine godina. U njegovo vrijeme mnoge vane funkcije naeg organizma su bile nepoznanica, a naroito kada je u pitanju priroda svjetla i graa i funkcionisanje oka filozofi su bili u mraku. Poslednjih godina, napredak nauno-istraivakog rada na ovom polju je bio takav da ne ostavlja ni malo prostora za sumnju to se tie ovog gledita, na iji raun su objavljeni mnogi radovi. Jedan od njegovih najsposobnijih i najrjeitijih zastupnika je, moda, Feliks le Dantek (eng. Felix le Dantec), nekadanji Pasterov (eng. Pasteur) asistent. Profesor ak Leb (eng. Jacques Loeb) je izvodio izuzetne eksperimente na polju heliotrofizma (eng. heliotrophism), jasno utvrujui kontrolni uticaj svjetla na nie oblike ivota, i njegova najnovija knjiga, Iznueni pokreti (eng. Forced Movements) zaista otvara oi. Ali, dok naunici prihvataju ovu teoriju kao i bilo koju drugu, za mene je ona istina koju dokazujem iz asa u as svakim mojim gestom i milju. Svijest o vanjskom uticaju koji kod mene pobuuje bilo koji napor fiziki ili mentalni, je uvijek prisutna u mom umu. Samo u vrlo rijetkim prilikama, kada sam bio u stanju izuzetne koncentracije, imao sam tekoa da odredim izvorni impuls. Daleko vei broj ljudskih bia nikada nije svjestan onoga to prolazi oko njih i u njima, i milioni postanu rtve bolesti i prerano umiru upravo zbog toga. Najobinije, svakodnevne pojave se njima ine misterioznim i neshvatljivim. Neko moe osjetiti iznenadan nalet tuge, i razbijati glavu da bi pronaao njegovo objanjenje, kada bi mogao primijetiti da je izazvan oblakom koji je zaklonio suneve zrake. Moda e vidjeti i sliku dragog prijatelja pod okolnostima koje tumai kao jako neobine, a nedugo prije toga je proao pored njega na ulici ili negdje vidio njegovu fotografiju. Kada izgubi dugme sa okovratnika, on pravi zbrku i psuje itav sat, jer nije u stanju da zamisli svoje prethodne akcije i locira objekat direktno. Manjkavo opaanje je jedna 44

vrsta neznanja i odgovorno je to preovladavaju mnoga morbidna gledita i glupave ideje. Nema vie od jedne na svakih deset osoba koja ne vjeruje u telepatiju i druge psihike manifestacije, spiritualizam i konkakt sa mrtvima, i koja e odbiti da slua voljne ili nevoljne obmanjivae. Samo da bih ilustrovao koliko je duboko ukorijenjena ova tenja postala, ak i meu najtrezvenijom amerikom populacijom, pomenuu jedan komini dogaaj. Nedugo prije rata, kada je izloba mojih turbina u ovom gradu izazvala mnoge komentare u tehnikim publikacijama, oekivao sam da e se meu proizvoaima javiti pomama da se dokopaju ovog izuma, i imao sam naroit dizajn za onog dasu u Detroitu koji ima izvanrednu sposobnost gomilanja miliona. Bio sam toliko uvjeren da e se on jednog dana pojaviti, da sam ovo objavio kao sasvim sigurno mojoj sekretarici i asistentima. I zbilja, tim inenjera iz Ford Motor Company se pojavio jednog lijepog jutra, sa zahtjevom da tazgovaraju sa mnom o jednom vanom projektu. Jesam li vam rekao? upitao sam trijumfalno svoje zaposlene, i jedan od njih je rekao: Vi ste izuzetni gospodine Tesla. Sve se desi tano onako kako predvidite. im su ovi tvrdoglavi ljudi posijedali, ja sam, naravno, momentalno poeo da veliam predivna svojstva moje turbine, kada me je njihov predstavnik prekinuo i rekao: Znamo sve o tome, ali ovdje smo po specijalnom zadatku. Osnovali smo psiholoko drutvo za istraivanje psihikih fenomena i elimo da nam se pridruite u ovom poduhvatu. Pretpostavljam da ovi inenjeri nikada nisu saznali koliko je malo falilo da budu izbaeni iz moje kancelarije. Jo od kad su mi neki od najveih ljudi ovog vremena, prvaci nauke ija su imena besmrtna, rekli da imam neobian um, usmjerio sam sve svoje misaone sposobnosti na rjeavanje velikih problema, bez obzira na rtve. Mnogo godina sam se trudio da rijeim enigmu smrti, i traio nestrpljivo bilo kakav vid duhovne indikacije. Ali samo jednom, tokom itavog mog postojanja, sam doivio iskustvo koje mi se trenutno uinilo natprirodnim. Bilo je to u vrijeme smrti moje majke. Bio sam potpuno iscrpljen bolom i dugotrajnim nespavanjem, i jedne noi su me odnijeli u zgradu udaljenu dva bloka od nae kue. Dok sam tamo bespomono leao, mislio sam kako bi mi mati, ako bi umirala dok ja nisam kraj njenog uzglavlja, sigurno dala neki znak. Dva ili tri mjeseca prije toga, bio sam u Londonu sa svojim pokojnim prijateljem Ser Vilijamom Kruksom (eng. Sir William Crookes) kada smo raspravljali o spiritualizmu, i bio sam pod snanim uticajem tih misli. Moda ne bih obraao panju da je neki drugi ovjek u pitanju, ali bio sam prijemiv na njegove argumente jer su me upravo njegovi epohalni radovi na polju radijantne materije, koje sam proitao kao student, ponukali da se prihvatim karijere u elektrotehnici. Mislio sam da su uslovi za pogled preko vrlo povoljni, jer je moja majka bila genijalna ena i naroito obdarena moima intuicije. Tokom itave noi, svaka elija mog mozga je napeto iekivala, ali nita se nije dogodilo sve do ranoga jutra, kada sam pao u san ili moda nesvjesticu, i ugledao oblak koji je nosio aneoske figure izuzetne ljepote, od kojih me je jedna sa ljubavlju posmatrala, poprimajui lagano obrise moje majke. 45

Privienje je polako lebdjelo po sobi i nestalo, a mene je probudila neopisivo milozvuna pjesma mnogobrojnih glasova. U trenu, sa sigurnou koju je nemogue rijeima opisati, shvatio sam da mi je mati upravo umrla. I to je bila istina. Nisam bio u stanju da shvatim nevjerovatnu bolnost saznanja koje sam unaprijed primio, i napisao sam pismo Ser Vilijamu Kruksu dok sam jo bio pod uticajem ovih utisaka i slaboga tjelesnog zdravlja. Kada sam se oporavio, dugo sam tragao za vanjskim uzrocima ove udne pojave i, na svoje ogromno olakanje, uspio sam da ih pronaem nakon mnogo mjeseci jalovog truda. Vidio sam sliku jednog proslavljenog umjetnika, koja je alegoriki predstavljala jedno godinje doba, u vidu oblaka sa grupom anela, koji su izgledali ba kao da lebde u vazduhu, i ovo me se snano dojmilo. Bila je potpuno identina onoj koja se pojavila u mom snu, izuzimajui slinost sa mojojm majkom. Muzika je dopirala od hora iz oblinje crkve u kojoj se sluila jutarnja uskrnja misa, i time je sve zadovoljavajue objanjeno u skladu sa naunim injenicama. Ovo se dogodilo jako davno, i ja od tada nisam imao ni najmanji razlog da promijenim svoje miljenje o psihikim i duhovnim pojavama, za koje ne postoje osnovi. Vjerovanje u njih je prirodan rezultat intelektualnog razvoja. Religijske dogme se vie ne prihvataju u njihovom ortodoksnom znaenju, ali svaka individua se dri vjere u neku vrstu vrhovne moi. Svi mi moramo imati ideal prema kome upravljamo svoje vladanje i osiguravamo zadovoljstvo, ali je nebitno da li je to ideal kreda, umjetnosti, nauke ili bilo ega, sve dotle dok ispunjava funkciju dematerijalizujue sile. Od presudne je vanosti za miroljubivi opstanak ljudskog roda da prevagne jedna zajednika koncepcija. I mada nisam pronaao nijedan dokaz koji bi podrao uvjerenja psihologa i spiritualista, dokazao sam, na svoje potpuno zadovoljstvo, automatizam ivota, ne samo kroz neprekidna posmatranja izdvojenih akcija, ve i jo odlunije kroz odreene generalizacije. One dovode do otkria koje smatram jako vanim za ljudsko drutvo, i na kom u se kratko zadrati. Prvi nagovjetaj ove nevjerovatne istine sam dobio dok sam jo bio vrlo mlad ovjek, ali dugo godina sam svoja opaanja interpretirao kao sluajnosti. Naime, kad god bih ja ili osoba za koju sam vezan, ili cilj kom sam posveen, bio povrijeen od strane drugih na odreeni nain, koji bi se popularnim jezikom mogao nazvati najnepotenijim moguim, osjetio bih udan bol koji ne mogu da definiem i koji sam, u nedostatku boljeg izraza, nazvao kosmiki i nedugo potom, neizbjeno, onaj koji ga je izazvao bi doao da se ali. (U originalu: Namely, whenever either myself or a person to whom I was attached, or a cause to which I was devoted, was hurt by others in a particular way, which might be best popularly characterised as the most unfair imaginable, I experienced a singular and undefinable pain which, for the

46

want of a better term, I have qualified as cosmic and shortly thereafter, and invariably, those who had inflicted it came to grief. Zbunjuje me ovaj poslednji dio, jer ne znam na koga se odnosi. Da li na one bliske ljude kojima je neko nanio bol pa su oni dolazili kod Tesle da se ale, ili na ljude koji su nanijeli bol njemu ili bliskim ljudima, u kom bi sluaju ovo znailo da se njima desilo neto loe, odnosno da su zaalili. Prim. prev.) Nakon mnogo ovakvih sluajeva, povjerio sam se jednom broju prijatelja, koji su imali priliku da se uvjere u teoriju koju sam postepeno formulisao i koja bi se mogla izrei sa sledeih nekoliko rijei: Naa tijela su sline grae i izloena su istim spoljanjim silama. Ovo rezultira slinou reakcija i saglasnou optih aktivnosti na kojima su naa drutvena i druga pravila i zakoni zasnovani. Mi smo automati u potpunosti kontrolisani od strane sila okruenja, bacani okolo poput plute na povrini vode, ali pogreno smatrajui rezultate ovih spoljanjih poticaja slobodnom voljom. Pokreti i druge akcije koje izvodimo su uvijek u svrhu ouvanja ivota, i mada smo naizgled prilino nezavisni jedni od drugih, svi smo povezani nevidljivim vezama. Sve dok je organizam u savrenom redu, on precizno reaguje na sile koje da potiu, ali onog trenutka kada se u bilo kom pojedincu javi neki poremeaj, njegova mo samoouvanja je umanjena. Svakome je, naravno, jasno da ako neko postane gluv, ako mu oslabe oi ili ako povrijedi neki ud, njegove anse za dui opstanak se umanjuju. Ali ovo takoe vai, moda ak i vie, i za odreene defekte mozga, koji sprovodi tu automatizaciju sa veim ili manjim uspjehom, koji ga tjeraju u unitenje. Vrlo osjetljivo i pronicljivo bie, sa svojim visokorazvijenim mehanizmima netaknutim, koje djeluje preciznom poslunou u odnosu na promjenljive uslove okoline, je obdareno izuzetnim mehanikim ulom, to mu omoguava da izbjegne opasnosti isuvie suptilne da bi direktno bile primijeene. Kada doe u kontakt sa drugima, iji su kontrolni organi jako oteeni, to ulo dolazi do izraaja, i takva osoba osjea kosmiki bol. Istina o ovome se rodila iz stotina primjera i ovom prilikom pozivam druge studente prirodnih nauka da posvete panju ovoj temi, jer vjerujem da e se, kroz udruene sistematine napore, postii rezultati neprocjenjive vrijednosti za svijet. Ideja konstruisanja automata, koji bi potkrijepio moju teoriju, mi se javila rano, ali nisam zapoeo sa njenom aktivnom realizacijom sve do 1895. godine, kada sam zapoeo istraivanja o beinom prenosu. Tokom uspjene dvije ili tri godine, izgradio sam nekoliko automatskih ureaja koji se mogu kontrolisati sa daljine i koji su bili izlagani posjetiocima moje laboratorije. Meutim, 1896. godine sam dizajnirao kompletan ureaj sposoban za obavljanje mnotva operacija, ali zavretak ovih radova je bio odloen sve do kraja 1897. godine. Ovaj ureaj je bio ilustrovan i opisan u mom lanku u listu Century Magazine od juna 1900. godine; i drugim asopisima tog vremena, a kada je prvi put prikazan 1898. godine, izazvao je senzaciju kao nijedan drugi moj izum. U novembru 1898. godine bio mi je izdat osnovni patent u ovoj novoj vjetini, ali tek poto je glavni inspektor za patente doao u Njujork i prisustvovao demonstraciji rada ureaja, poto mu 47

se ono to sam tvrdio inilo nevjerovatnim. Sjeam se da je, kada sam kasnije pozvao jednog slubenika u Vaingtonu kako bih Vladi ponudio ovaj izum, on poeo grohotom da se smije nakon to sam mu objasnio ta sam postigao. Niko tada nije mislio da postoji i najmanja ansa za usavravanje jednog takvog ureaja. Na nesreu, pratei savjete svojih advokata, u ovom patentu sam naveo da se kontrola postie upotrebom jednog strunog kola i dobro poznate vrste prijemnika, iz razloga to jo uvijek nisam bio patentima zatitio moje metode i ureaje za zatitu od mijeanja signala. Zapravo, moji brodovi su bili kontrolisani putem udruenog djelovanja nekoliko strujnih kola i smetnja bilo koje vrste je prosto bila iskljuena. Uopteno govorei, koristio sam primajua kola u obliku petlji, ukljuujui kondenzatore, jer su pranjenja mog visoko-naponskog odailjaa jonizovala zrak u (laboratoriji) tako da bi i vrlo mala antena vukla elektricitet iz okolne atmosfere satima. Samo da pruim ideju o tome, primijetio sam da, na primjer, sijalica koja u preniku ima oko 30cm i iz koje je skoro potpuno izvuen vazduh, sa samo jednim kontaktom na koji je prikaena kratka ica, moe da bljesne i do hiljadu puta uzastopno prije nego iscrpe sav elektricitet iz zraka u laboratoriji. Prijemnik u obliku petlje nije bio osjetljiv na taj vid ometanja i interesantno je napomenuti da postaje popularan ovih dana. U stvarnosti, on prikuplja mnogo manje energije nego antene ili duga uzemljena ica, ali se, eto, deava da uklanja brojne nedostatke svojstvene sadanjim ureajima za beini prenos. Tokom pokazivanja mog izuma publici, od posjetioca se trailo da postavljaju pitanja, koliko god hoe zapetljana, a maina e im odgovoriti putem znakova. U to vrijeme ovo se smatralo magijom, ali bilo je jako jednostavno, jer sam ja bio taj koji daje odgovore putem ureaja. U to vrijeme bio je konstruisan jo jedan vei teleautomatski ureaj, ija je fotografija bila prikazana u oktobarskom broju lista Electrical Exprerimenter iz 1919. godine. Bio je kontrolisan petljama, sa nekoliko zavoja smjetenih u trupu, i bio je sposoban za zaranjanje. (U originalu: It was controlled by loops, having several turns placed in the hull, which was made entirely water-tight and capable of submergence. Prim. prev.) Ureaj je bio slian onom prvobitnom, izuzimajui odreena specijalna svojstva koja sam uveo kao to su, na primjer, elektrina svjetla koja su pruala vizuelni dokaz ispravnog rada ureaja. Ovi ureaji, kontrolisani u vidnom polju operatera su, meutim, bili samo poetni i prilino nezgrapni koraci u evoluciji vjetine teleautomatike kakvu sam zaeo. Sledee logino poboljanje bilo je njihova primjena na automatske mehanizme izvan granica vidnog polja i na velikim daljinama iz jednog kontrolnog centra, i ja sam od tada zagovarao njihovu upotrebu kao ratnih maina, umjesto vatrenog oruja. ini mi se da je vanost ovoga sada prepoznata, ako mogu suditi po povremenim objavama u novinama nekih novih otkria za koje se kae da nemaju nikakvu inovativnu vrijednost. Na jedan nesavren nain, mogue je sa postojeim postrojenjima 48

za beini prenos podii avion, usmjeriti ga po nekom priblinom kursu i obaviti njim neke operacije na udaljenosti od mnogo stotina kilometara. Ovakav ureaj se takoe moe mehaniki kontrolisati na nekoliko naina i ne sumnjam da bi se mogao pokazati korisnim u ratu. Ali, koliko ja znam, danas ne postoje ureaji kojima se moe precizno postii jedan takav cilj. Posvetio sam godine prouavanja ovoj temi i razvio sam sredstva koja ine ovakva nevjerovatna uda lako izvodljivim. Kao to sam ve izjavio, dok sam bio student na fakultetu, razvio sam leteu mainu prilino drugaiju od ovih koje danas postoje. Princip na kom je sve poivalo je bio vrst, ali nije se nita moglo sprovesti u djelo zbog nedostatka primarnog pokretakog motora dovoljno velike aktivnosti. Poslednjih godina sam uspjeno rijeio ovaj problem i sada planiram letee maine liene krila, zakrilaca, propelera i drugih vanjskih dodataka, koje e razvijati ogromne brzine i vrlo vjerovatno obezbijediti snane argumente za mir u skorijoj budunosti. Takav ureaj, odravan u zraku i pokretan u potpunosti reakcijom je prikazan na jednoj strani mojih predavanja i predvieno je da bude kontrolisan ili mehaniki ili putem beine energije. Izgradnjom odgovarajuih postrojenja, bie izvodljivo lansirati ovakav prijektil u zrak i spustiti ga skoro tano na eljeno mjesto, koje moe biti udaljeno hiljadama kilometara. Ali, neemo se zaustaviti na ovome. Teleautomati e naposletku biti proizvoeni tako da budu sposobni da djeluju kao da imaju sopstvenu inteligenciju, i njihova pojava e napraviti revoluciju. Jo 1898. godine, predloio sam predstavnicima jednog velikog proizvoaa automobila izradu i javno predstavljanje automobila koji bi, preputen sebi, izvodio veliki broj operacija koje u sebi sadre i neto nalik rasuivanju. Ali moj prijedlog je ocijenjen kao matarija i od toga nita nije bilo. Danas, mnogi od najsposobnijih umova pokuavaju da osmisle sredstva za spreavanje ponavljanja uasnog konflikta koji je okonan samo teoretski i ije sam trajanje i glavne uzroke tano predvidio u jednom lanku tampanom u asopisu SUN 20. decembra 1914. godine. Predloena Liga naroda nije rjeenje, ve naprotiv, po milenju mnogobrojnih kompetentnih ljudi moe donijeti upravo suprotne rezultate. Posebno je za aljenje to je usvojena kanjivaka politika u cilju ouvanja uslova mira, jer e za nekoliko godina od danas biti mogue ratovanje nacija bez vojski, brodova ili topova, orujima daleko uasnijim, razorne moi i dometa kojima praktino nema granice. Bilo koji grad, na bilo kojoj udaljenosti od neprijatelja, njime moe biti uniten i nikakva snaga na Zemlji to ne moe sprijeiti. Ako elimo da sprijeimo nadolazeu bijedu i stanje stvari koje moe pretvoriti Zemlju u pakao, morali bismo ubrzati razvoj leteih maina i beinog prenosa energije bez imalo oklijevanja i snagom i resursima itave nacije. - KRAJ 49

najvei resurs besplatnih knjiga na Internetu

www.gigapedia.org