You are on page 1of 9

ESEJ IZ MAKROEKONOMIJE: KRITIKI OSVRT NA LANKE

Autor: Luka Balokovid Sijeanj 2012.

prof.dr.sc. Ivo Bianid Asistentica: Lucija Rogid

to razlikuje ekonomista od laika i u kojoj mjeri je uopde mogude dobro opisati stvarnost poznatim nam modelima, varijablama i uzrono-posljedinim vezama? Poneto o toj temi moemo proitati u lanku Velimira onje, Ekonomist s dvije varijable, u kojem on nadovezujudu se uz prethodno daje i kritiku ideji o ukidanju valutne klauzule. U stvarnome ekonomsko-politikom svijetu koji je daleko od nekakvog savreno funkcionirajudeg modela postoji cijeli - mogli bismo redi - neprekidan niz meusobno ovisnih varijabli. Poznavanje samo okvirnog sadraja i nepoznavanje temeljnih makroekonomskih odnosa esto vodi krivim i neutemeljenim zakljucima. Iz tog je razloga potrebno svakodnevno stjecati nova znanja, uiti i pokuavati pomodu pojednostavljenih modela dati barem naznake rjeenja aktualnih sjetskih problema, koje naravno treba i adekvatno obrazloiti. Takoer potrebne su nam iste, tone i jedinstvne definicije osnovnih pojmova i pojava kao to je npr. pojam konkurentnosti, o emu se vie moe proitati u lanku Milana Deskara krbida, Zabluda o konkurentnosti. On i Velimir onje zajedno su izradili proraunski scenarij za 1012. godinu, koji se zapravo dijeli na dva moguda scenarija a to su tzv. populistiki te scenarij temeljen na njihovim pretpostavkama, predvianjima i njihovim osobnim stajalitima. Oba scenarija moguda su i nude odreena, bilo kratkorona ili dugorona, rjeenja trenutne gospodarske situacije u Hrvatskoj. U moru raznih ideja koje bi trebale doprinjeti rastu i razvoju naeg drutva nala se i ona koja predlae deprecijaciju domade valute. Kritiku te ideje iznjeli su Lidija Kiseljak i Ante igman u lanku Veernjeg lista. Ne pridajudi joj praktiki nikakve prednosti, navode niz od deset negativnih uinaka deprecijacije kroz meuovisnost teaja, inflacije i trokova.

Jedno je vrijeme aktualna bila rasprava o ukidanju valutne klauzule. Valutna klauzula je zatitna klauzula u ugovoru o dunikom odnosu kojom se titi vjerovnik od promijene vrijednosti novca u razdoblju izmeu nastanka novane obveze i trenutka njezina dospijeda; njome se eliminira valutni rizik (def., limun.hr). Zbog postojanja te klauzule mnogi dunici koji imaju kredite vezane uz teaj ili u devizama, moraju se suoiti sa povedanjem tereta otplate anuiteta njihovih kredita, jer rast teaja domade valute prema stranoj uzrokovan, bilo domadom inflacijom ili revalvacijom strane valute, automatski iziskuje vie domadeg novca potrebnog da bi se otplatio isti iznos kredita u stranoj valuti. To za posljedicu ima smanjenje raspoloivog dohotka za osobnu potronju i investicije. Naivno, ponukani ovakvim raspletom, moemo zakljuiti da bi ukidanjem valutne klauzule povedali osobnu potronju, a time i dali odreeni stimulans gospodarstvu koji bi u kratkom roku mogao uzrokovati multiplikativno povedanje domadeg proizvoda. Multiplikativni uinak bio bi vedi s vedom sklonodu potronji. Takoer, ukidanje valutne klauzule, znailo bi vedu tednju u kunama, a jedno od vanih svojstava novca je da se koristi kao sredstvo tednje. Time bi se povedala i mogudnost domadih investicija, koje ne samo to imaju kratkoroni pozitivan uinak na domadi proizvod preko multiplikatora, ved prema nekim ekonomistima osiguravaju dugoronu stabilnu ravnoteu. Sama pravednost i ustavnost ove klauzule vrlo je diskutabilna, jer titi prvenstveno banke. To nas dovodi do slijededeg problema, to bi se dogodilo sa bankama u sluaju ukidanja valutne klauzule. Referirajudi se na lanak Velimira onje, banke bi pretrpile velike gubitke i u konanici bi bankrotirale, to bi dovelo do ekonomskog kolapsa. Velimir onje navodi i scenarij u kojemu se ne ukida samo valutna klauzula , nego i devizna tednja, to bi trebalo izbrisati guditke banaka. Meutim u tom

sluaju banke bi morale ponuditi znatno vede pasivne kamate, a to za posljedicu logino ima povedanje i aktivnih kamata, ako pretpostavljmo da je bankama stalo do profita. To naravno, u sluaju Hrvatske kao poprilino zaduene zemlje ( bilo u pogledu vanjskog ili javnog duga), znai povedanje kamata, odnosno smanjenje raspoloivih sredstava za javnu potronju, te naravno jo vedi vanjski dug, a time i pad kreditnog rejtinga. Sve navedeno dovelo bi do situacije u kojoj bi bile potrebne ogromne koliine utede i u privatnom i u javnom sektoru, kako bi se financirao vanjski dug. Konkurentnosti Hrvatskog gospodarstva moe se esto uti kao iznimno vaan imbenik poticanja rasta i razvoja. Problem nastaje ved pri samom odreivanju pojma konkurentnosti, jer zapravo ne postoji jedinstvena definicija i nije u potpunosti jasno na to se tono odnosi kada se zahtjeva veda konkurentnost drave, grada ili upanije. Znamo da na tritu konkurencija postoji, jer je ono igra nulte sume, to znai da kada jedan dobiva drugi gubi, a to se najbolje oituje u injenici da tvrtke koje loe posluju, s vremenom de jednostavno otii u steaj, biti likvidirane i otidi s trita. Drave ne mogu nigdje otidi, mogu samo biti u boljoj ili loijoj trenutnoj gospodarskoj situaciji. Takoer konkurentnost se uvijek vee uz pojam meunarodne razmjene, a u tom kontekstu svakako ne vrijedi princip nulte sume, jer meunarodnom razmjenom svi su na dobitku. Porast izvoza, zbog otvorenosti gospodarstva i uinka realokacije, uzrokovat de pozitivnu promjenu stanja na tekudem raunu bilance pladanja i dovesti de do multiplikativnog povedanja domadeg proizvoda, to de pak povedati i uvoz, zbog postojanja sklonosti uvozu, a to znai povedanja izvoza druge zemlje nakon ega se slijed nastavlja. Primarna je ideja vanjske liberalizacije , tj. povedanja meunarodne razmjene, a time i povedanje konkurentnosti, postojanje dva osnovna efekta,

efekt realokacije, koji podrazumjeva premjetanje inputa (radne snage) iz sektora tradicionalnog proizvoda u sektor modernog i efekt reorganizacije, koji podrazumjeva efikasniju organizaciju i uinkovitiju proizvodnju modernog proizvoda. Oni de u konanici dovesti do povedanja realnog dohotka. Meutim, namede se pitanje uinaka otvorenosti gospodarstva svijetu, koja podrazumjeva i visoku mobilnost kapitala. Dakle, velike mogudnosti za strana ulaganja. U sluaju Hrvatske koja raspolae relativno malom domadom tednjom, dodatno raste potreba za stranom tednjom tj. investicijama. Najveda prednost stranih ulaganja jest prijenos znanja i tehnologije iz inozemstva i njihovo prelijevanje na domada poduzeda. Ali prema nekim ekonomistima samo domada tednja i domade investicije osiguravaju dugorono ravnoteno stanje, preko povedanja stope tehnolokog napretka. Stranim ulagaima ipak je u interesu iskljuivo vlastiti profit, dok domada tednja dugorono moe osigurati rast preko ulaganja u ljudski i fiziki kapital. Iz prethodno navedenih razloga Paul Krugman navodi kako razvojna strategija gospodarstva ne bi trebala biti orjentirana na povedanje konkurentnosti i izvoza, nego na povedanje domade produktivnosti. Osobno smatram da bi kratkorona strategija gospodarstva mogla biti povedanje vanjske liberalizacije i inozemnog kapitala, jer bi samo malim rastom kamatne stope, gospodarstvo s visokom mobilnodu kapitala privuklo veliki broj ulagaa, to bi u kratkom roku trebalo uzrokovati suficit bilance pladanja. Ako se pita Velimira onju i Milana Deskara krbida nain izlaska iz gospodarskog kripca i ponovno pokretanje domade proizvodnje, barem u kontekstu Hrvatske, bio bi pomodu tednje te uz potivanje Zakon o fiskalnoj odgovornosti, koji nalae da se dravni rashodi smanje za 1 postotni poen BDP-a sve dok proraun biljei primarni deficit (ukupni deficit

korigiran za pladanja kamata). Model njihovog prorauna, koji je temeljen na skromnijim oekivanjima rasta BDP-a, pretpostavlja smanjenje dravnih rashoda i ne predvia dodatno povedanje poreza, to je politika fiskalne konsolidacije. Javna tednja najvie se oituje u smanjenju plada u javnom sektoru i smanjenju doprinosa za zdravstvo. Fiskalna konsolidacija trebala bi smanjiti javni dug, a time utjecati i na smanjenje vanjskog duga koji bi se mogao barem malim dijelom financirati iz tednje javnog sektora. Dakle, njihova ideja zapravo je zaustavljnje, odnosno pad vanjskog duga i koliine iznosa kamata na dugove, jer oni previe opteredujii dravu. Vremenom bi takva politika tednje trebala uzrokovati usporavanje smanjenja udjela dravnih rashoda u BDP-u, to je posljedica predvianja primarnog vika koji nastaje uslijed provoenja zakona o fiskalnoj odgovornosti. Naravno, injenica da oni predlau smanjenje plada u javnom sektoru za ak 5% ne ide u prilog graanima tj. potroaima kojima se smanjuje kupovna mod i raspoloivi dohodak za osobnu potronju, to moe imati iznimno negativne uinke na domadu proizvodnju. S druge strane, navode i tzv. populistiki proraun, kojim se, suprotno njihovoj ideji, povedava dravna potronja koja zapravo raste u skladu s oekivanjima rasta nominalnog DBP -a. Dakle, povedanjem dravnih rashoda eli se potaknuti domada proizvodnja. Unato malom povedanju poreza, nastaje jo vedi javni dug, koji se odzirom na mizernu privatnu tednju, mora financirati daljnjim vanjskim zaduivanjem. Obzirom da je Hrvatska mala otvorena privreda i kao takva nema utjecaja na svjetski kamatnjak i ima vrlo visoku ili savrenu mobilnost kapitala, povedanje dravnih rashoda de preko multiplikativnog povedanja proizvoda, a time (preko financijskih trita) i povedanje kamatne stope (uz nepromjenjen rizik), uzrokovati suficit bilance pladanja, naravno uz pretpostavku da strane investicije ovise

iskljuivo o kamatnoj stopi, to je zapravo nezahvalno za oekivati. Unato, vrlo visokoj mobilnosti kapitala koju Hrvatska ima, nije ipak realno za oekivati automatski prelazak iz deficita u suficit bilance pladanja. U obzir treba uzeti ogroman javni dug koji je Hrvatska akumulirala godinama i veliki iznos kamata koje se moraju otpladivati. Potrebno je uoiti nedostatke i prednosti oba scenarija, jednako kao to treba analizirati i druge eventualne opcije. Jednu takvu predloili su dvojica ekonomista, prema kojima bi trebalo pratiti primjer Poljske koja je jedna od rijetkih zemalja kako Europe, tako i svijeta koja je uspijela izbjedi vede posljedice Velike krize i to na nain da su dopustili deprecijaciju vlastite valute. Time su povedali konkurentnost, jer su sada njihovi proizvodi postali relativno jeftiniji, porastao im je izvoz, ime su preko multiplikatora uspijeli povedati razinu domade proizvodnje. Deprecijacija valute pokrede kompleksnu meuovisnost inflacije, teaja i trokova i zapravo pri analizi uinaka takve promijene potrebno je predvidjeti kretanja itavog niza varijabli. Prije svega, deprecijacija domade valute relativno povedava uvozne cijene, to automatski znai vede trokove proizvodnje npr. uslijed povedanja cijene benzina. To de povedanje voditi rastu cijena tj. inflaciji. Uslijed inflacije, ne samo da se smanjuje realni dohodak stanovnitva, nego se smanjuju i realna potraivanja tvrtki, to posebno moe pogoditi mala i srednja poduzeda koja imaju potraivanja od velikih i dominantnih korporacija. Takoer ona smanjuje realne vrijednosti domadeg proizvoda i povedava nepovjerenje inozemnih investitora i vjerovnika u domadu ekonomiju. Dolazi i do automatskog povedanja uvoznog PDV-a i to je jo vanije povedava otplatu kredita graana i poduzeda, zbog postojede valutne klauzule koja titi vjerovnike. Zadnja dva uinka smanjuju raspoloivi dohodak potroada za osobnu potronju. Treba i napomenuti kako de

do povedanja izvoza uslijed deprecijacije domade valute dodi iskljuivo uz postojanje Marshall-Lernerovog uvijeta, koji nalae da je zbroj apsolutnih vrijednosti koeficijenata elastinosti izvoza i uvoza na realni teaj takav da stvarno moe dodi do poboljanja salda tekudeg rauna bilance pladanja. Ovakva mjera je protuciklina i moe koristiti iskljuivo kao kratkorono rjeenje, jer vrlo teko je za oekivati da u takvim uvjetima cijene nede reagirati, a inflacija na koncu vodi smanjenju vrijednosti realnog domadeg proizvoda te preko nepovjerenja u gospodarstvo vodi povedanju kamatnih stopa, vedem vanjskom dugu, viim kamatama.

Vano je raspolagati to je mogude vedom bazom podataka i znanja te baratati to vedim brojem varijabli, a ne gledati sve jednoznano. Valutna klauzula moda sama po sebi jest nepravedna i u sluajevima promijene vrijednosti stabilne valute odreenom broju graana smanjuje raspoloivi dohodak, ali istovremeno ona titi bankarski sustav koji je od iznimne vanosti za nas, jer on predstavlj mehanizam pomodu kojeg se na jednostavan i brz nain globalno rasprena osobna tednja transeferira potencijalnim investitorima na raspolaganje. Konkurentnost ne podrazumijeva iskljuivo orjentaciju izvozu, ved je potrebno koncentrirati se i na povedanje efikasnosti domade proizvodnje. Za dugoronu trategiju potrebno je stvoriti plodno tlo , odnosno dovoljni apsorpcijski kapacitet domadeg gospodarstva za usvajanje novih znanja i tehnologija kako bi bio osiguran dugoroni prosperitet. to se tie protuciklinih mjera koje bi kratkorono pogurale gospodarstvo, vie se zalaem za tednju, kako osobnu tako i javnu. Prije svega potrebno je stvoriti

poduzetniku klimu, manevarski prostor za male i velik poduzetnike gdje bi oni, zahvaljujudi dostupnim kreditima i malim administrativni i ostalim trokovima mogli provoditi svoje ideje u djela. Deprecijaciju domde valute ne smatram osobito uinkovitom mjerom za Hrvatsko gospodarstvo, jer potrebno je niz drugih uvijeta kako bi konani uinak bio povoljan. Izvoz se moe povedati i na nain da se relativno smanje domade cijene (matematiki gledano, rjeenje problema bilo bi u nazivniku realnog teaja). To se moe postidi smanjenjem trokova proizvodnje, bilo smanjenjem jedininih trokova rada, to se moe povezati sa tednjom ili smanjenjem fiksnih trokova koji ukljuuju razliite namete, administraciju ali i korupciju.