(1) Psihologija kao znanost Psihologija je definirana kao prouavanje ponaanja i psihikih procesa.

Psihologija opisuje, objanjava, predvia i kontrolira ponaanje. Ali psiholozi ne pokuavaju kontrolirati ponaanje drugih ljudi protivno njihovim eljama. Naprotiv, oni pomau klijentima mijenjati njihovo ponaanje za njihovo dobro. Ponaanje se tumai pomou psihologijskih teorija, koje ine nizovi tvrdnji s pretpostavkama o ponaanju. Tumaenja i predvianja izvode se iz teorija. Teorije se po potrebi mijenjaju, kako bi mogle ukljuiti nova opaanja. Ako je potrebno, teorije se i odbacuju. ta psiholozi rade Neki se psiholozi bave istim, ili temeljnim istraivanjima, koja nemaju neposrednu primjenu. Drugi se pak bave primijenjenim istraivanjima, koja trae rjeenja za specifine probleme. Osim istraivanjima, mnogi se psiholozi bave i poduavanjem. Kliniki psiholozi ine najveu podgrupu psihologa. Kliniki psiholozi pomau ljudima ije ponaanje odstupa od normalnog u prilagoavanju zahtjevima ivota. Kliniki psiholozi pomau klijentima u rjeavanju problema psihoterapijom i bihevior terapijom. Psiholozi koji se bave savjetovanjem rade s pojedincima koji imaju problema s prilagodbom, ali ne pate od teih psihijatrijskih poremeaja. kolski psiholozi pomau uenicima koji se nose s problemima koji ometaju uenje. kolski psiholozi pomau i u donoenju odluka o upuivanju uenika u posebne obrazovne programe i dodatne programe. Obrazovni psiholozi bave se teorijskim pitanjima povezanim s uenjem i odreivanjem plana i programa. Razvojni psiholozi prouavaju promjene do kojih dolazi tokom ivota, nastojei razluiti relativni doprinos naslijea i okoline razvoju. Psiholozi koji prouavaju linost nastoje definirati ljudske osobine. Oni nastoje utvrditi to utjee na nae misaone procese, osjeaje i ponaanje.

Socijalni psiholozi prouavaju prirodu i uzroke naeg miljenja, osjeaja i ponaanja u socijalnim situacijama. Psiholozi koji se bave okolinom usmjeruju se na naine na koje ponaanje utjee na ili je pod utjecajem fizike okoline. Eksperimentalni psiholozi provode istraivanja temeljnih procesa, kao to su osjeti i percepcija, uenje i pamenje, miljenje, motivaciju i emocije. Eksperimentalni psiholozi koji su usmjereni na odnose izmeu biolokih promjena i psiholokih pojava nazivaju se bioloki psiholozi. Industrijski psiholozi usmjereni su na odnose izmeu ovjeka i rada. Organizacijski psiholozi prouavaju ponaanje ljudi u razliitim organizacijama. Psiholozi potronje nastoje predvidjeti i utjecati na ponaanje kupaca. Kako je nastala psihologija: kratka povijest Grki filozof Aristotel bio je meu prvima koji su tvrdili da je ljudsko ponaanje podvrgnuto pravilima i zakonima. Sokratova je preporuka ''upoznaj samoga sebe'', a on je i predlagao da sami sebe prouavamo pomou introspekcije. Wilhelm Wundt osnovao je 1879. godine prvi psihogijski laboratorij u Lajpzigu. Wundt je i osniva kole strukturalizma. Koristio je introspekciju za prouavanje objektivnih i subjektivnih elemenata iskustva. William James utemeljitelj je kole funkcionalizma. Funkcionalizam se bavio opaljivim ponaanjem i svjesnim doivljavanjem, a posebno je bio usmjeren na vanost navika, o kojima je James govorio kao o ''izuzetnom kotau zamanjaku drutva''. John B. Watson utemeljitelj je biheviorizma. Bihevioristi smatraju da se psihologija mora ograniiti na opaljivo ponaanje i odustati od izleta u subjektivnu svijest. Watson je isticao Pavlovljeve eksperimente s uvjetovanjem kao model psihologijskih istraivanja. Biheviorizam se bavio uenjem putem uvjetovanja, a B.F. Skinner je uveo pojam potkrepljenja koji je tumaio nastanak uenja.

Getalt psihologija usredotoila se na percepciju. Getalt psiholozi gledaju na percepciju kao na cjeline koje daju znaenje dijelovima. Tvrdili su da uenje moe biti aktivno i svrhovito, a ne samo pasivno i mehaniko, kao u Pavlovljevim eksperimentima. Sigmund Freud utemeljitelj je psihoanalize. Prema psihodinamskoj teoriji, ljude pokreu skriveni impulsi. Ljudi su skloni iskrivljavanju stvarnosti kako bi se zatitili od anksioznosti.

Kako suvremeni psiholozi gledaju na ponaanje est glavnih pristupa u suvremenoj psihologiji ukljuuju biologistiki, kognitivistiki, humanistiko-egzistencijalistiki, psihodinamski, socijalnokulturalni, te pristup koji se temelji na teorijama uenja. Biologistiki orijentirani psiholozi prouavaju veze izmeu ponaanja i biolokih pojava poput aktivnosti stanica u mozgu i luenja hormona. Kognitivistiki psiholozi prouavaju naine na koji percipiramo i mentalno reprezentiramo svijest. Piagetovo istraivanje kognitivnog razvoja djece inspirisalo je mnoge razvojne i obrazovne psihologe. Kognitivistiki psiholozi bave se i obradom informacija, tj. procesima koji sudjeluju u percipiranju, pohranjivanju i dosjeanju informacija. Humanistiko-egzistencijalistiki psiholozi naglaavaju vanost ljudskog

doivljavanja. Oni tvrde i da su ljudi u stanju odgovorno birati. Suvremeni psihoanalitiari najee sami sebe smatraju neoanalitiarima. Oni openito slijede Freudove poglede, ali su manje usmjereni na ulogu nesvjesnih seksualnih i agresivnih impulsa i vie pripisuju ljudima mogunost svjesnih izbora. O Watsonu i njegovim sljedbenicima govori se kao o bihevioristima. Socijalno-kognitivistiki teoretiari takoer su unutar bihevioristike tradicije zbog svog naglaavanja uloge uenja u ljudskom ponaanju. Socijalno-

kognitivistiki

teoretiari govore i o ulozi uenja opaanjem, oekivanja i

vrijednosti u tumaenju ljudskog ponaanja. Sociokulturalni pristup potie razmatranja utjecaja etniciteta, spola,

kulture i socio-ekonomskog statusa u psihologiji. Psihologija je kao struka predana ouvanju dostojanstva pojedinca, ali mi ne moemo razumjeti pojedince ako nismo svjesni sveg bogatstva ljudske raznolikosti. Etnike grupe definirane su znaajkama kao to su: zajedniko kulturno naslijee, rasa, jezik i povijest. Ljudi se razlikuju i po spolu, tj. stanju mukarca ili ene. ''Dobri, stari hitovi'' u psihologiji, popisani u Tablici 1.1, su svi po redu bijeli mukarci. Christine Ladd-Franklin formulirala je teoriju vienja boja. Mary Whiton Calkins uvela je metodu asocijacija u parovima i otkrila uinak prvenstva i uinak novosti. Margaret Floy Washburn napisala je djelo ''Psihino u ivotinja''. Afroameriki psiholog J. Henry Alston bavio se istraivanjem percepcije toplog i hladnog. Kenneth B. Clark utjecao je na odluku Vrhovnog suda o desegregaciji. Jorge Sanchez meu prvima je ukazao na kulturalnu pristranost testova inteligencije. Kritiko miljenje i psihologija Kritiko bi miljenje trebalo poticati skeptini stav. Kritiko miljenje oznaava briljivo analiziranje i propitivanje pitanja, tvrdnji i argumenata drugih ljudi. To znai propitivanje definicija pojmova, prouavanje pretpostavki koje su u temelju nekih argumenata i detaljnu provjeru logike kojom su argumenti izvedeni. Kritiko miljenje u psihologiji kao znanosti odnosi se i na sposobnost istraivanja uzroka i efekata, te na poznavanje istraivakih metoda. Ljudi koji kritiki misle oprezno donose zakljuke na temelju postojeih podataka. Osobe koje kritiki misle nisu sklone niti pojednostavljivanju, niti poopivanju. Kritiki mislioci nauili su prepoznavati logike pogreke u tvrdnjama i argumentima drugih ljudi, kao na primjer argumente usmjerene na osobu ili argumentum ad hominem, argumente koji se pozivaju na silu ( argumentum ad baculum), pozivanje na autoritet (argumentum ad verecundium), te pozivanje na popularnost (argumentum ad populum).

(2) Znanstvena metodologija: provjeravanje ideja Znanstvena metoda je organizirani nain proirivanja i produbljivanja znanja. Psiholozi obino zapoinju formuliranjem istraivakog pitanja. Istraivako se pitanje moe prouavati procesima postavljeno koja se provjerava u obliku pitanja ili moe biti Psiholozi zatim istrauju formulirano kao hipoteza, tj. kao odreena tvrdnja o ponaanju ili psihikim istraivanjem. pitanje ili testiraju hipotezu pomou briljivo kontroliranih

metoda kao to su opaanje u prirodnim uvjetima ili u laboratoriju i eksperiment. O istraivakim pitanjima ili tanosti hipoteza, psiholozi donose zakljuke, koristei se pri tome istraivakim opaanjima ili rezultatima. Rezultati istraivanja obino upuuju na mogua poboljanja psihologijskih teorija, pa time i na nove puteve istraivanja. Uzorci i populacije: predstavljanje ljudske raznolikosti Uzorci moraju tano reprezentirati populacije koje bi trebali odraavati, jer inae ne moemo vriti generalizacije s uzoraka na populacije. enske grupe i zdravstveni strunjaci tvrde da postoji povijesna pristranost u prilog provoenju istraivanja na mukarcima. Uzorci koriteni u istraivanjima obino su imali i premali broj pripadnika razliitih etnikih skupina iz populacije. U Kinseyevim ispitivanjima spolnog ponaanja nisu bili prikladno zastupljeni Afroamerikanci, siromani ljudi, starije osobe i razliite druge skupine. U sluajnom uzorku svaki lan populacije ima podjednaku ansu da bude izabran za sudjelovanje u istraivanju. Istraivai mogu koristiti i stratificirani uzorak, koji se oblikuje tako da su unaprijed identificirane podskupine populacije proporcionalno zastupljene u uzorku. Veliki, sluajno odabrani uzorak bit e u razumnoj mjeri i stratificiran. Zamisao o postojanju pristranosti dragovoljaca proizlazi iz vjerovanja da se ljudi koji ele sudjelovati u istraivanjima razlikuju od ljudi koji to ne ele.

Metode opaanja: s njima vas se bolje vidi Sigmund Freud razvio je svoju psihodinamsku teoriju uglavnom na temelju prouavanja sluaja. Problemi s prouavanjem pojedinanih sluajeva ukljuuju praznine u pamenju i namjerno isrivljavanje prolosti. Mogue je i da intervjueri imaju odreena oekivanja i neprimjetno navode ljude na popunjavanje praznina u sjeanju na nain koji je u skladu s njihovim teorijskim stajalitima. Psiholozi provede ankete kako bi neto saznali o ponaanju i psihikim procesima koje ne mogu opaati u prirodnoj okolini ili eksperimentalno istraivati. Psiholozi koji provode ankete mogu koristiti upitnike i intervjue ili prouavati neke javno objavljene zapise. Odgovarajui na anketu ljudi se mogu netano prisjeati svog ponaanja ili ga namjerno iskrivljeno prikazivati. Neki se ljudi nastoje ''umiliti'' intervjuerima odgovarajui onako kako misle da je drutveno prihvatljivo. Drugi pak mogu navoditi lane stavove ili preuveliavati probleme kako bi na sebe privukli panju ili namjerno djelovali na rezultate istraivanja. Psiholozi upotrebljavaju psihologijske testove kako bi mjerili osobine i karakteristike u populaciji. Rezultati u testovima, kao i rezultati ankete, mogu biti namjerno iskrivljeni kada sudionici odgovaraju na socijalno poeljan nain. Zbog toga neki psihologijski testovi imaju ugraene skale valjanosti. Metoda prirodnog opaanja promatra pojedince u njihovim prirodnim obitavalitima. Psiholozi i drugi znanstvenici nastoje izbjei ometanje ponaanja koje opaaju koristei nenamteljive mjere. Jane Goodall je detaljno prouavala ponaanje impanzi u njihovoj prirodnoj okolini. Psiholozi stavljaju ivotinje i ljude u kontroliranu laboratorijsku okolinu gdje ih mogu lako opaati i gdje mogu otkriti uinke specifinih uvjeta. Metoda korelacije: vidjeti to raste a to pada Psiholozi upotrebljavaju metodu korelacije kako bi utvrdili je li opaeno ponaenje ili izmjerena osobina povezana ili u odnosu s nekom drugom. Broj

nazvan koeficijent korelacije pokazuje smjer i veliinu korelacije meu varijablama. Koeficijent korelacije moe varirati izmeu +1.00 i -1.00. Kad su varijable u pozitivnoj korelaciji, jedn raste kad raste druga. Kad su varijable u negativnoj korelaciji, jedna rasta kad druga pada. U brojnim istraivanjima utvrena je pozitivna korelacija izmeu inteligencije i postignua. Korelacijska istraivanja mogu naznaiti mogue uzroke, ali ne mogu pokazati uzrono-posljedini odnos. Eksperimentalna metoda: iskuavanje stvari Eksperiment se smatra najboljom istraivakom metodom za istraivanje uzrono-posljedinih odnosa. U eksperimentu grupa sudionika izlae se eksperimentalnom postupku ili tretmanu, na primjer pijenju alkohola u razliitim koliinama. Sudionike se zatim briljivo opaa kako bi se utvrdilo djeluje li taj eksperimentalni postupak ili tretman na ponaanje. Eksperimenti omoguuju psiholozima kontroliranje iskustava sudionika, s ciljem utvrivanja uinaka tretmana. Eksperimentator manipulira prisutnou nezavisne varijable, kako bi mogao odrediti njezino djelovanje. Izmjereni rezultati ili ishodi u nekom eksperimentu zovu se zavisna varijabla. Pretpostavlja se da prisutnost zavisne varijable ovisi o nezavisnoj varijabli. U idealnim eksperimentima upotrebljava se eksperimentalna i kontrolna grupa. Osobe u eksperimentalnoj grupi izlau se odreenom postupku ili tretmanu, a osobe u kontrolnoj grupi ne. Ulau se veliki napori da se to vie izjednae i odre konstantnima svi ostali uvjeti. Na taj nain istraivai mogu vjerovati da ishodi eksperimenta odraavaju uinke postupka ili tretmana, a ne sluajne imbenike ili sluajne promjene ponaanja. Placebo ili ''slatka pilula'' esto izaziva ono ponaanje koje ljudi oekuju. Kada u eksperimentima ljudi prime placebo, a vjeruju da su primili pravi tretman, tada moemo opaene promjene u ponaanju ili psihikim procesima pripisati njihovim oekivanjima, a ne samom eksperimentalnom postupku.

Dobar

nacrt

eksperimenta

omoguuje

kontrolu

djelovanja

oekivanja

stvaranjem uvjeta u kojima sudionici nisu svjesni ili su, kako se to kae, slijepi s obzirom na postupak u koji su bili ukljueni. Ali i istraivai imaju svoja oekivanja. Istraivanja u kojima ni sudionici, a ni istraivai ne znaju ko je bio ukljuen a ko nije u odreeni tretman nazivaju se dvostuko slijepa istraivanja. Etika pitanja Psiholozi slijede brojne etike standarde kojima je namjera promicati dostojanstvo potenje. klijente. Kako bi izbjegli nanoenje bilo kakve tete sudionicima u istraivanju, sudionike treba o svemu obavijestiti, a oni tada trebaju dati svoj pristanak. Psiholozi sve to su saznali ili utvrdili o sudionicima istraivanja moraju smatrati povjerljivim, jer potuju privatnost ljudi, a i stoga to e ljudi lake izraziti svoje stvarne misli i osjeaje kad vjeruju da e sve to biti profesionalna tajna. Brojni eksperimenti, poput Langovih istraivanja uinaka alkohola, ne mogu se provesti bez zavaravanja sudionika. Etiki standardi zahtijevaju da se sudionike koji su bili zavarani nakon eksperimenta o svemu informira, kako bi se sprijeilo pogreno shvaanje eksperimentalnog postupka i nastajanje anksioznosti, te sauvalo dostojanstvo sudionika. Psiholozi i drugi znanstvenici esto neka tetna ili potencijalno tetna istraivanja vre na ivotinjama, naroito ona koja ne mogu raditi s ljudima. I u tom sluaju psiholozi se suoavaju s etikom dilemom smiju li tetiti ivotinjama. Kao i kod ljudi i u radu s ivotinjama psiholozi smatraju da ivotinje mogu biti izloene nekoj teti ili povredi u sluaju da ne postoji drugaije rjeenje i ako vjeruju da e korist od istraivanja opravdati eventualnu neugodu kojoj su ivotinje izvrgnute. pojedinca, snaiti ljudsku da dobrobit psiholozi i odrati nee znanstveno Standardi takoer jame upotrebljavati

istraivake metode ili postupke koji su tetni za sudionike u istraivanju ili za

(3) Neuroni: u aroboj umi Bioloski psiholozi rade na granici izmedju psihologije i biologije. Proucavaju kako se nasi psiholoski procesi i ponasanje povezani s biloskim strukturama i procesima. ivani sustav sastoji se od milijardi ivanih stanica. ivane stanice prenose poruke drugim neuronima pomou hemijskih tvari koje se zovu neurotransmiteri. ivana stanica ima stanino tijelo ili somu; dendrite koji primaju poruke, i pricvrscene su za somu neurona i akson koji se poput debla protee od staninog tijela. Akson prenosi impulse na druge neurone pomou aksonskih zavrsetaka. Na vrhu aksonskog zavrsetka se nalaze aksonska zadebljanja, zvana zavrsni covrici. Aksoni su obavijeni bijelom mijelinskom ovojnicom. Ona izolira akson od elektricno nabijenih atoma ili iona. Dio aksoma koji nema mijelinsku ovojnicu se naziva Ranvijerov prsten. Hemijske tvari zvane neurotransmiteri putuju kroz sinapsu kako bi predali poruku drugim ivanim stanicama. Mnoge ivane stanice imaju masnu mijelinsku ovojnicu. Ove ovojnice nema na Ranvierovim prstenima. ivani impulsi bre putuju mijeliniziranim aksonima gdje mogu skakati s prstena na prsten. Senzoriki ili aferentni neuroni prenose senzorike poruke sredinjem ivanom sustavu (sa senzorickih receptora u mozak). Motoriki ili eferentni neuroni provode poruke iz sredinjeg ivanog sustava koje podrauju lijezde ili dovode do kontrakcije miia (iz mozga u misice i zlijezde). ivani impuls- elektrohemijsko izbijanje zivane stanice ili neurona. Polarizirati- pripremiti neuron za izbijanje ivanog impulsa tako da u unutranjosti nastane negativni naboj u odnosu na tjelesnu tekuinu izvan stanine membrane. Neuralna transmisija je elektrini proces. Elektrini naboj prenosi se du aksona podsredstvom procesa koji doputa ulazak iona natrija u stanicu, a

zatim ih izbacuje iz stanice. ivana stanica ima potencijal mirovanja (elektrini potencijal na staninoj membrani neurona kad ne reagira na druge stanice.) od -70 milivolti u odnosu na tjelesnu tekuinu izvan membrane i akcijski potencijal od +110 milivolti. Pod ''izbijanjem'' podrazumijeva se provoenje ivanog impulsa kroz neuron. ivani impuls nastaje po principu sve ili nita. U ivanoj stanici ivani impulsi mogu nastati nekoliko stotina puta u sekundi. ivani impuls slijedi faza apsolutne refrakternosti, za koje vrijeme ne moe nastati novi ivani impuls u povodu daljnjeg podraivanja. Zatim slijedi faza relativne refrakternosti kad moe nastati ivani impuls, ali samo na podraaje koji su jai nego uobiajeno. Propusnost- stupanj u kome membrana omoguava nekoj tvari da kroz nju prodre. ivana stanica predaje svoje obavijesti drugoj ivanoj stanici na spojnom mjestu koje se zove sinapsa. Sinapsa se sastoji od aksonskog zavretka ivane stanice koja alje poruke, dendrita ivane stanice koja prima poruku i male tekuinom ispunjene pukotine meu njima zvanom sinaptika pukotina. Ekscitatorne sinapse potiu nastanak ivanog impulsa u prijamnom neuronu. Inhibitorne smanjuju mogunost nastanka ifvanog impulsa. Neurotransmiteri se nalaze u sinaptikim vezikulama. Te vezikule nalazimo u voriima na vrhovima aksonskih zavretaka. neurona. Acetilkolin (Ach) je neurotransmiter koji kontrolira kontrakcije miia. Otrov kurare djeluje tako da spreava vezanje Ach za receptorska mjesta. Ach prevladava u dijelu mozga bitnom za pamenje: hipokampusu. Hipokmpus je dio limbinog dijela mozga koji je vezan za pamenje. Neurotransmiter dopamin ukljuen je u uenje i pamenje i uvstvenu pobuenost. Manjak dopamina povezuje se s Parkinsonovom bolesti i vjerovatno izofrenije. Pretpostavlja se da kod shizofrenih osoba dolazi do pretjeranog koritenja dopamina zbog iznadprosjenog broja receptorskih mjesta. Manjak noradrenalina povezuje se s depresijom. Amfetamini djeluju tako da Svaki neurotransmiter moe se vezati za specifino receptorsko mjesto na dendritu prijamnog

poveavaju oslobaanje neurotransmitera dopamina i noradrenalina. Manjak serotonina povezuje se s anksioznou, depresijom i nesanicom. Droga LSD smanjuje aktivnost serotonina, to esto dovodi do halucinacija. Izrazito uvstvo ugode kod trkaa na duge pruge moe biti posljedica oslobaanja lanaca aminokiselina zvanih endorfini. ivani sustav ivac je snop aksona i dendrita. Osnovna podjela ivanog sustava je na sredinji i periferni ivani sustav. Mozak i kraljenika modina ine sredinji ivani sustav. Periferni .s. dijeli se u somatski i autonomni .s. Somatski .s. prenosi senzorike informacije o miiima, koi i zglobovima u sredinji .s. Osim toga, somatski .s. iz sredinjeg ivanog sustava kontrolira aktivnost miia. parasimpatiku granu. Ganglij je nakupina tijela ivanih stanica drugdje u tijelu (izvan mozga i kimene modine). Spinalni refleks je nenauena reakcija na podraaj koja ne ukljuuje mozak. Spinalni refleks moe ukljuivati samo dva neurona: senzoriki ili aferentni neuron i motoriki ili eferentni neuron. Trea vrsta neurona interneuron moe prenositi ivane impulse sa senzorikog neurona kroz kraljeniku modinu na motoriki neuron. U kraljenikoj modini siva tvar sastoji se od malih, nemijeleniziranih neurona ukljuenih u reflekse. Bijela tvar sastoji se od snopova dugakih, mijeliniziranih aksona koji prenose poruke u i iz mozga. Lezija je ozljeda koja dovodi do poremeenog ponaanja ili gubitka funkcije. Ima mnotvo naina prouavanja mozga. Elektroencefalograf elektrinu aktivnost mozga. Kod kompjutorizirane tomografije biljei uska Autonomni .s. dijeli se u simpatiku i

rentgenska zraka prolazi kroz glavu; mjerenje koliine radijacije koja prolazi doputa raunalu stvaranje trodimenzionalne slike mozga. Pozitronska emisijska tomografija prevodi glukozu, metaboliziranu u dijelovima mozga

u sliku. Kod oslikavanja magnetskom rezonancijom radiovalovi uvjetuju da dijelovi mozga odailju signale koji se integriraju u sliku mozga. Stranji mozak ukljuuje produenu modinu koja je od ivotne vanosti za rad srca, krvni tlak i disanje. Most prenosi informacije u vezi s pokretima i ukljuen je u panju i disanje, te spavanje i sanjanje. Mali mozak ukljuen je u ravnoteu i koordinaciju. Retikularni aktivacijski sustav (RAS) poinje u stranjem mozgu i protee se kroz srednji mozak u prednji mozak, a bitan je za panju, spavanje i pobuenost. Vane strukture prednjeg mozga ukljuuju talamus, hipotalamus, limbiki sustav, bazalne ganglije i veliki mozak. Talamus je relejna stanica za senzoriko podraivanje. To je podruje blizu sredinjeg dijela mozga ukljueno u prijenos senzorikih informacija u koru velikog mozga i u procese spavanja i panje. Hipotalamus se nalazi ispid talamusa i je vaan za kontrolu tjelesne temperature, motivaciju i uvstva. Limbiki sustav ukljuen je u pamenje i nagone gladi, seksa i agresivnosti. Bazalni gangliji ukljueni su posturalni stav i miinu koordinaciju, a njihovo oteenje povezano je s Parkinsonovom boleu. Povrina velikog mozga zove se kora velikog mozga. Kora velikog mozga (korteks) je naborana. Pukotine u kori zovu se fisure. Mozgovne hemisfere povezuje velika komisura. Autonomni ivani sustav (AS) regulira lijezde i autonomne aktivnosti kao to su rad srca, probava i irenje zjenica. Simpatiki dio AS-a prevladava u aktivnostima koje troe tjelesne zalihe, kao to su doivljaji tjeskobe hrane. Kora velikog mozga Kora velikog mozga dijeli se na eoni, tjemeni, sljepooni i zatiljni reanj. Vidna kora nalazi se u zatiljnom renju, a sluna kora u sljepoonom i bijeg pred grabeljivom ivotinjom. Parasimpatiki dio prevladava u aktivnostima koje popunjavaju tjelesne zalihe, npr. pri uzimanju

renju. Somatosenzorika kora nalazi se iza sredinje brazde u tjemenom renju. Motorika kora nalazi se u eonom renju, kraj sredinje brazde. Asocijativna podruja u kori ukljuena su u uenje, miljenje, pamenje i govor. Govorna kortikalna podruja smjetena su na granici eonog, sljepoonog i tjemenog renja u dominantnoj hemisferi. U veine ljudi lijeva hemisfera u kori sadri govorne funkcije. Kod Brokine afazije osobe govore polahko, s naporom i u jednostavnim reenicama. Kod Wernickeove afazije naruena je sposobnost razumijevanja govora. Lijeva hemisfera kore velikog mozga vjerovatno ima naroitu vanost u razumijevanju i produkciji govora. Sustav lijezda s unutranjim izluivanjem (endokrini sustav) Endokrini sustav sastoji se od lijezda bez kanala koje izluuju hormone. Hipotalamus izluuje niz hormona koji reguliraju rad drugih lijezda. Hipofiza izluuje prolaktin koji regulira materinsko ponaanje u niih ivotinja i stimulira produkciju mlijeka u ena. ADH poveava reapsorpciju urina kako bi se sauvala tekuina. Oksitocin potie poroaj u trudnih ena. Kora nadbubrene lijezde proizvodi kortikosteroide koji poveavaju

miinu masu, otpornost na stres i razinu aktivnosti. Sr nadbubrene lijezde izluuje adrenalin (zvan i epinefrin) koji poveava brzinu metabolizma i ukljuen je u opu uvstvenu pobuenost. Spolne hormone izluuju testisi i jajnici, a odgovorni su za prenatalnu diferencijaciju spolova. enski spolni hormoni reguliraju i menstrualni ciklus. enski hormon progesteron pomae odravanje trudnoe. Naslijee: narav prirode Geni su osnovne graevne jedinice nasljeivanja. Geni se sastoje od deoksiribonukleinske kiseline, skraeno DNK. Velik broj gena ini svaki hromosom. ovjek normalno ima 46 hromosoma. ovjek dobiva 23 hromosoma od oca i 23 od majke. Psiholozi koriste istraivanja na krvnim srodnicima kako bi razluili utjecaj naslijea i okoline. Ima razloga vjerovati da je nasljee imbenik u razvoju

neke osobine kad osobe blie u rodu pokazuju tu osobinu. Oploena jajna stanica zove se zigota. Jednojajani blizanci nastaju iz jedne zigote i zovu se monozigotni blizanci. Dvojajani blizanci nastaju iz dvije zigote i zovu se dizigotni blizanci. Pretpostavlja se da su sve razlike u monozigotnih blizanaca uvjetovane okolinskim faktorima. (6) Sa stajalita bihrviorista, uenje se definira kao relativno trajna promjena ponaanja koja izvire iz iskustva. S kognitivnog stajalita, uenje ukljuuje procese pomou kojih iskustvo potie relativno trajne promjene u nainu na koji organizmi mentalno predouju okolinu. Klasino uvjetovanje Klasino uvjetovanje definirano je kao jednostavan oblik uenja u kojem jedan prvobitno neutralan podraaj postaje u stanju potaknuti ili izazvati reakciju koju inae izaziva neki drugi podraaj. Do toga dolazi ponovljenim uparivanjem s tim podraajem. Kada je Pavlov otkrio uvjetovanje, pokuao je u ustima identificirati neuralne receptore koji izazivaju reakciju lijezda slinovnica. Slinjenje na meso nije nauena reakcija, ve refleks. Refleksi se javljaju u povodu podraaja. Podraaj se moe definirati kao stanje okoline koje potie reakciju organizma. Pavlov je utvrdio da refleksi mogu biti i naueni, ili uvjetovani, pomou asocijacija. Nauene reflekse nazvao je uvjetovanim refleksima. Danas se uvjetovani refleksi nazivaju uvjetovane reakcije. U klasinom kondicioniranju prvobitno neutralan podraaj, nazvan bezuvjetni podraaj (ili BP) poinje izazivati reakciju koju je prije izazivao neki drugi podraaj, nazvan uvjetovani podraaj (ili UP). Reakcija na BP nazvana je bezuvjetna reakcija (BR), a reakcija na UP oznaava se kao uvjetovana reakcija. Klasino uvjetovanje moe se uinkovito izazvati kada se uvjetovani podraaj (UP) zadaje oko 0,5 sekunde prije bezuvjetnog podraaja (BP). U simultanom kondicioniranju UP se zadaje istovremeno s BP i traje do pojave reakcije. Kod odgoenog kondicioniranja UP se zadaje prije BP i traje do pojave reakcije. Kod uvjetovanja traga UP se zadaje i prekida prije prezentacije BP. Kod unatrag (?) uvjetovanja BP se zadaje prije UP. Prema teoriji kontingencije istovremena prezentacija podraaja, tj. istovremeno zadavanje UP i BP, ne objanjava klasino uvjetovanje. Umjesto toga, do uenja dolazi tek kada UP prua neke informacije o BP. U skladu s

teorijom kontingencije, do uenja dolazi zato to UP upuuje na to da e vjerovatno uslijediti BP. Averzije prema hrani razlikuju se od ostalih oblika klasinog kondicioniranja na nekoliko naina. Prvo, dostaje samo jedna asocijacija. Drugo, BP i UP ne moraju biti prisutni istovremeno; BP (munina) moe nastati i satima nakon UP (okus hrane). Istraivanja okusnih averzija propituje i bihevioristiko stajalite da organizmi ue povezivati bilo koje podraaje koji su u vremenskom ili prostornom dodiru. Umjesto toga, ini se da organizmi imaju bioloku dispoziciju za stjecanje averzija koje su adaptivne okoliu u kojem ive. Nakon to je veza BP-UP nauena, ponovljeno zadavanje uvjetovanog podraaja (npr. zvuk zvona) bez BP (mesa) gasi UR (salivaciju). Ali ugaene reakcije mogu se spontano ponovno javiti u funkciji vremena koje je proteklo od zavretka procesa gaenja. Kod generalizacije podraaja organizam reagira UR na niz podraaja koji slie UP. Kada se radi o diskriminaciji podraaja, organizam je uparivanjem ogranienog broja podraaja s BP nauio ograniiti UR na uzak raspon podraaja. Kod uvjetovanja vieg reda, prethodno neutralni podraaj poinje sluiti kao uvjetovani podraaj, nakon to je bio ponovljeno uparivan s podraajem koji je ve postao UP. Klasino uvjetovanje ukljuuje naine na koje podraaji poinju djelovati kao signali za druge podraaje. U metodi zvona i podloka, koja se koristi kako bi se djecu oduilo od mokrenja u krevet, uvijek kada se dijete pomokri u krevet zauje se zvuk zvona, koji budi dijete. Prisutnost urina otkriva podloak koji se stavlja izmeu plahti, a tada zvono zazvoni. Zvonjava se ponovljeno uparuje s punim mjehurom djeteta. Na taj nain osjet punog mjehura (UP) moe probuditi dijete, kao to je to inilo i zvono, koje je BP. U sluaju malog Alberta, djeak je stekao strah od takora. U tom opisu sluaja John Watson i Rosalie Rayner udarali su elinim ipkama iza Albertove glave, dok se djeak igrao sa takorom. Pri primjeni metode smanjivanja straha protuuvjetovanjem, ugodan podraaj ponovljeno se uparuje s objektom koji izaziva strah, suzbijajui na taj nain reakciju straha. Operantno uvjetovanje Edward L. Thorndike upotrebljavao je tzv. problemne kutije u svrhu ispitivanja procesa uenja kod maaka. Thorndike je i zaetnik zakona efekta, prema kojem se reakcije ''utiskuju'' nagradama'', a ''briu''

kaznama. B. F. Skinner uveo je pojam potkrepljenja, a konstruirao je i posebnu vrstu kaveza, koji je nazvan Skinnerova kutija, pomou koje je ispitivao operantno ponaanje ivotinja. Skinnerova upotreba kumulativnog pisaa omoguila je precizno mjerenje operantnog ponaanja, ak i u odsutnosti istraivaa. Kod operantnog kondicioniranja ponaanja kojima se manipulira okolina radi dobivanja potkrepljenja nazivaju se operantna ponaanja. Kod operantnog uvjetovanja organizam naui operantno ponaanje zato to je takvo ponaanje bilo nagraivano. Poetne ''tane'' reakcije mogu biti izvedene sluajnim pokuajima i pogrekama, a mogu biti i fiziki ili verbalno voene. Potkrepljiva je podraaj koji poveava estinu javljanja operantnog ponaanja. Pozitivni potkrepljivai poveavaju vjerovatnost pojave operantnog ponaanja kada su primjenjeni . uklanjanje negativnih potkrepljivaa poveava vjerovatnost pojave operantnog ponaanja. Vrijednost primarnih potkrepljivaa proizlazi iz bioloke grae organizma. Sekundarni potkrepljivai, poput novca i odobravanja, stjeu svoju vrijednost asocijacijom s ve postojeim potkrepljivaima. Sekundarni potkrepljivai poznati su i pod nazivom uvjetovani potkrepljivai. Kod operantnog uvjetovanja dolazi do gaenja zbog ponovljenog izvoenja operantnog ponaanja nakon kojeg nije uslijedilo potkrepljenje. Gasi se operantno ponaanje. Nakon gaenja moe tokom vremena doi do spontanog oporavka nauenih reakcija. Nagrade kao potkrepljivai su podraaji koji poveavaju frekvenciju ponaanja. Ali nagrade se razlikuju od potkrepljivaa, jer se smatraju ugodnim podraajima. Kazne su definirane kao averzivni, odbojni podraaji koji smanjuju frekvenciju odreenog ponaanja. Skinner je preferirao upotrebu naziva potkrepljiva, jer se potkrepljenje definira uincima na ponaanje koje se moe opaati. Mnoge pristalice teorija uenja smatraju da je bolje djeije nepoeljno vladanje ignosrisati ili ga niim ne potkrepljivati, nego kanjavati. Stroga kazna e ukloniti nepoeljno ponaanje. Meutim, kanjavanje izaziva i neke ''popratne uinke''. Jedan od njih je da se kanjavanjem ne ui prihvatljivo, alternativno ponaanje. Kazna djeluje na nepoeljno ponaanje samo onda kada je sigurno da e biti primijenjena. Kazna moe i uzrokovati povlaenje organizma iz situacije, kao kad dijete pobjegne od kue, izostaje iz kole ili sasvim prekine kolovanje. Osim toga, kazna moe izazvati srdbu i neprijateljstvo, dovesti do prekomjerne generalizacije i postati motiv za agresiju. I konano, djeca naue reakcije koje su bile kanjene, bez obzira da li ih pokazuju ili ne.

Diskriminativni podraaj upuuje na to kada e neko operantno ponaanje biti potkrijepljeno. Program kontinuiranog potkrepljenja dovodi do najbreg stjecanja novih reakcija, ali se operantno ponaanje ekonominije odrava parcijalnim potkrepljivanjem. Parcijalno potkrepljivanje ujedno ini reakcije otpornijima na gaenje. Postoje etiri osnovna programa potkrepljivanja. Kod programa fiksnog intervala mora proi odreeno vrijeme od posljednjeg tanog odgovora da bi bilo mogue ponovno potkrepljivanje. U programu varijabilnog intervala, koliina vremena koje treba protei moe biti razliita. U programu fiksnog intervala estina reakcija organizma smanjuje se nakon svakog potkrepljenja, da bi se opet poveala kako se pribliava as kada e dobiti novo potkrepljenje. Konani zapis na kumulativnom pisau pokazuje karakteristine valovite uspone i padove, o kojima se govori kao o stepenicama fiksnog intervala. Pri primjeni programa fiksnog intervala prije davanja potkrepljenja mora biti izveden unaprijed odreen broj tanih reakcija. Pri primjeni programa varijabilnog intervala broj tanih reakcija koje moraju biti izvedene prije dobivanja potkrepljenje moe varirati. Plaanje po komadu primjer je programa fiksnog intervala. Nepredvidljivost programa varijabilnog imtervala odrava veliku estinu reakcija. Automati za kockarske igre isplauju dobitke na temelju programa varijabilnog intervala. Kod primjene oblikovanja najprije potkrepljujemo male pomake prema cilju. Potkrepljujemo sukcesivno pribliavanje cilju. Na kraju potkrepljujemo organizam za izvoenje kompleksnih lanaca ponaanja, u kojima je svaka karika izvedena u pravilnom redoslijedu. Roditelji i vrnjaci socijaliziraju djecu razraenom upotrebom nagrada i kazni kako bi stekla prikladne (?) obrasce ponaanja. Roditelji i vrnjaci skloni su nagraditi djecu kada s drugima dijele ono to imaju, a kazniti ih kada su suvie agresivna. Lang i Melamed koristili su uenje izbjegavanja kako bi spasili ivot djeteta koje je povraalo sve to je pojelo. Kad bi djeai, neposredno prije povraanja, postao sav napet, zauo bi se zvuk nakon kojeg je uslijedio bolan, ali bezopasan elektrini udar. Ovu proceduru moemo protumaiti Mowrerowim dvofaktorskim uenjem. Klasinim uvjetovanjem zvuni signal (UP) potakao je oekivanje elektrinog udara (BP), pa se stoga el. ok nije morao puno koristiti. Ali el. udar, a nakon procedure klasinog uvjetovanja i zvuni signal, postali su odbojni, averzivni podraaji. Pomou operantnog uvjetovanja dijete je nauilo zatomiti ponaanja (miinu napetost) nakon kojih bi uslijedili averzivni podraaji, pa su tako s vremenom ti podraaji i uklonjeni. Averzivni podraaji posluili su kao negativni potkrepljivai.

Upotrebljavajui tehnike modifikacije ponaanja u kolskim razredima, uitelji obino potkrepljuju poeljna ponaanja, dok nepoeljna ponaanja nastoje ugasiti ignorisanjem. Programirano uenje osniva se na pretpostavci da se zadaci uenja mogu razbiti u niz malih koraka. Postignue u svakom malom koraku se potkrepljuje. Kognitivni faktori u uenju Ne moe se cjelokupno uenje protumaiti uvjetovanjem. Psiholog (getalist) Wolfgang Koehler pokazao je da majmuni mogu uiti i pomou nagle reorganizacije perceptivnih odnosa ili uvidom. Rad E.C.Tolmana na takorima ukazao je da takori stvaraju kognitivne mape okoline. Njegova istraivanja sugeriraju i da operantno uvjetovanje ui organizam gdje e pronai potkrepljenje, umjesto da samo mehaniki poveava estinu pojavljivanja operantnog. Tolmanovo istraivanje latentnog uenja pokazalo je da organizmi ue i kad nema potkrepljenja. Tolman je pravio razliku izmeu uenja i postignua, te je utvrdio da organizmi ne izvode nuno sva ponaanja koja su nauili. Albert Bandura i drugi teoretiari socijalnog uenja pokazali su da ljudi mogu uiti i promatranjem drugih. Kod uenja opaanjem nije nuno da ljudi i sami reagiraju , niti da njihovo ponaanje bude potkrijepljeno kako bi dolo do uenja. Oni koji ue mogu sami odabrati da kada ''doe as'', tj. tada kada vjeruju da e biti nagraeni izvedu ponaanja koja su promatrali.