I - OPTA PITANJA MEUNARODNOG KRIVINOG PROCESNOG PRAVA 1.1.

Pojam meunarodnog krivinog procesnog prava

Meunarodno krivino procesno pravo u optem smislu predstavlja skup normi sadranih u Rimskom statutu i Pravilniku o postupku i dokazima ICC, kao i drugim izvorima prava na temelju Rimskog statuta. U ove druge izvore spadaju, prije svega, pravila iz nacionalnih krivinih postupka kojima se omoguava odnos organa njihovog pravosua sa ICC, kao i poloaj subjekata krivinog postupka i drugih subjekata drava lanica Rimskog statuta pred tim sudom. Ovako definisano meunarodno krivino procesno pravo u optem smislu ima svoj iri i ui smisao. U uem smislu meunarodno krivino procesno pravo se, prije svega, odnosi na problematiku krivinog postupka koji se primjenjuje pred ICC, a u irem smislu, u njega spadaju jo i dijelovi nacionalnih krivinoprocesnih zakonodavstva, u onoj mjeri, u kojoj se u njima rjeava pitanje odnosa konkretnih drava i njihovih organa sa ICC i akterima postupka pred tim sudom, kao i drugi dijelovi nacionalnih krivinoprocesnih zakonodavstava, koji se odnose na meunarodnu saradnju, gdje, prije svega, spadaju pitanja ekstradicije i pruanja meunarodne krivinopravne pomoi, ali i problematika uslovljavanja krivinog gonjenja postojanjem odgovarajueg odobrenja, ako postoji odreeni element inostranosti u konkretnoj krivinoj stvari, pitanje meunarodnog krivinopravnog imuniteta, primjena meunarodnih krivinopravnih standarda u nacionalnim krivinim postupcima, kada je to predvieno zakonom ili, prije svega, ustavnopravnim normama itd. Ovako definisano meunarodno krivino procesno pravo u optem smislu ima svoj iri i ui smisao. U uem smislu meunarodno krivino procesno pravo se, prije svega, odnosi na problematiku krivinog postupka koji se primjenjuje pred ICC, a u irem smislu, u njega spadaju jo i dijelovi nacionalnih krivinoprocesnih zakonodavstva, u onoj mjeri, u kojoj se u njima rjeava pitanje odnosa konkretnih drava i njihovih organa sa ICC i akterima

postupka pred tim sudom, kao i drugi dijelovi nacionalnih krivinoprocesnih zakonodavstava, koji se odnose na meunarodnu saradnju, gdje, prije svega, spadaju pitanja ekstradicije i pruanja meunarodne krivinopravne pomoi, ali i problematika uslovljavanja krivinog gonjenja postojanjem odgovarajueg odobrenja, ako postoji odreeni element inostranosti u konkretnoj krivinoj stvari, pitanje meunarodnog krivinopravnog imuniteta, primjena meunarodnih krivinopravnih standarda u nacionalnim krivinim postupcima, kada je to predvieno zakonom ili, prije svega, ustavnopravnim normama itd.

1.2. Izvori prava koje se primjenjuje u postupku pred Meunarodnim krivinim sudom
Osnovni izvor prava koje se primjenjuje u postupku pred ICC je Statut o osnivanju ICC, koji je donesen u Rimu, na Diplomatskoj konferenciji ovlaenih predstavnika vlada drava lanica Ujedinjenih nacija, 17. jula 1998. godine. Usvajanje Rimskog statuta ICC smatra se potencijalnom prekretnicom u meunarodnim odnosima. Prije svega, ICC e ohrabriti drave na istragu i gonjenje lica optuenih za genocid, ratne zloine i zloine protiv ovjenosti, a i sam ICC e u pogodnim okolnostima istraivati i goniti uinioce ovih zloina. Konani podsticaj za realizaciju ideje stalnog i univerzalnog, meunarodnog krivinog suda doao je gotovo sluajno, kada je tokom sjednice Generalne skuptine Ujedinjenih nacija posveene suzbijanju zloupotrebe droga (juni 1989. godine) delegacija Trinidada i Tobaga predloila da se u cilju suzbijanja meunarodnog ilegalnog prometa drogama, osnuje meunarodni krivini sud. Rimski statut sadri 13 dijelova, sa osnovnim odredbama materijalnog krivinog prava, a pored toga, on ima i niz krivinoprocesnih odredbi. Prvi dio Rimskog statuta sadri odredbe koje se odnose na organizaciona pitanja. On ureuje uspostavljanje ICC, i to na nain da se taj sud uspostavlja kao stalni organ. ICC je nezavisna meunarodna organizacija. Ovaj dio, takoe, propisuje da je sjedite ICC u Hagu (Den Haag), Holandija.

Drugim dijelom se regulie problematika nadlenosti ICC, doputenosti pokretanja i voenja krivinog postupka, kao i pravo koje se primjenjuje. Jurisdikcija ICC je inicijalno ograniena na najtee zloine koji se tiu cijele meunarodne zajednice: genocid, zloin protiv ovjenosti i ratni zloin. ICC je nadlean samo za pomenute zloine ukoliko su oni uinjeni nakon to je Statut stupio na snagu, drugim rijeima 1. jula 2002. godine. Sluajeve pred ICC mogu pokrenuti Savjet bezbjednosti, drava stranka ili ex officio tuilac, djelujui po informacijama dobivenim od rtava ili nevladinih organizacija. Kada se sluaj podnese ICC od strane drave lanice ili tuioca ex officio, ICC moe vriti nadlenost samo u sluajevima kada je drava na ijoj je teritoriji uinjen zloin ili drava iji je dravljanin optuen da je uinio zloin, ratifikovala Statut ili je putem deklaracije prihvatila nadlenost ICC. Bez sumnje, jedan od osnovnih principa na kojima poiva Rimski statut jeste da on dopunjuje nacionalne jurisdikcije i da ICC moe vriti nadlenost samo ukoliko drave u pitanju nisu u mogunosti ili ne ele procesuirati uinioce zloina koje potpadaju pod jurisdikciju ICC. ICC je nadlean samo za pomenute zloine ukoliko su oni uinjeni nakon to je Statut stupio na snagu, drugim rijeima 1. jula 2002. godine. Sluajeve pred ICC mogu pokrenuti Savjet bezbjednosti, drava stranka ili ex officio tuilac, djelujui po informacijama dobivenim od rtava ili nevladinih organizacija. Kada se sluaj podnese ICC od strane drave lanice ili tuioca ex officio, ICC moe vriti nadlenost samo u sluajevima kada je drava na ijoj je teritoriji uinjen zloin ili drava iji je dravljanin optuen da je uinio zloin, ratifikovala Statut ili je putem deklaracije prihvatila nadlenost ICC. Bez sumnje, jedan od osnovnih principa na kojima poiva Rimski statut jeste da on dopunjuje nacionalne jurisdikcije i da ICC moe vriti nadlenost samo ukoliko drave u pitanju nisu u mogunosti ili ne ele procesuirati uinioce zloina koje potpadaju pod jurisdikciju ICC. Trei dio odnosi se na generalne ili opte principe krivinog prava i ustanovljava individualnu odgovornost, dok krivinu odgovornost drava ili pravnih entiteta (npr. asocijacija, kompanija) iskljuuje iz domena nadlenosti ICC. Takoe, jasno treba naglasiti da je sudska nadlenost

striktno vezana za lica starija od 18 godina u vrijeme izvrenja zloina. Pozicija efa drave ili efa vlade ili bilo koja druga zvanina pozicija, ne spreava ICC da vri jurisdikciju nad tim licem. Statut, takoe, pretpostavlja i zapovjednu odgovornost za vojne efove ili civilne zapovjednike za zloine koji su uinjeni od strane njihovih potinjenih, ukoliko su oni znali za njih, ali nisu preduzeli potrebne mjere kako bi ti zloini bili sprijeeni. etvrti dio se odnosi na sastav ICC i sudsku upravu. Organi suda su: (a) Predsjednitvo, koje se sastoji od predsjednika i prvog i drugog potpredsjednika, (b) albeni odjel, Raspravni odjel i Predraspravni odjel, (c) Ured tuioca i (d) Sekretarijat. Radni jezici ICC su engleski i francuski. Slubeni jezici su engleski, arapski, kineski, panski, francuski i ruski. Prema lanu 36 Rimskog statuta, ICC ima 18 sudija koji e predstavljati najvee svjetske pravne sisteme, a vodie se rauna i o ravnomjernoj geografskoj zastupljenosti. ICC e imati jednog predsjedavajueg sudiju, a jedno sudsko vijee od tri sudije e biti zadueno za potvrivanje optunica i predsudske procedure. Ostala tri sudska vijea imae po tri sudije i jedno albeno vijee koje e se sastojati od pet sudija. Da bi se odrala distanca izmeu sudskih i apelacionih vijea, lan 39 zabranjuje rotaciju izmeu sudskih i albenog vijea. lanom 40 osigurana je detaljnija garancija nezavisnosti sudskih vijea. Peti dio sadri pravila o istrazi i krivinom gonjenju. Pokretanje istrage je iskljuivo u nadlenosti tuioca, pod kontrolom Predraspravnog vijea, sastavljenog od jednog ili trojice sudija, zavisno od pojedinog sluaja. To vijee je jedino nadleno za izdavanje naloga za pristupanje ICCu i naloga za hapenje. Predraspravno vijee moe odrati raspravu kako bi potvrdilo optubu na osnovu koje tuilac trai suenje. esti dio se odnosi na samo suenje. Suenje se nee odrati u odsustvu optuenog, jer sudski postupci koji se vode in absentia nisu dozvoljeni pred ICC. Optueni ima pravo na besplatnog branioca, ukoliko ga sam ne moe plaati, a rtve imaju pravo dati izjavu, kao i pravo da ih zastupa advokat. Odjeljenje za rtve i svjedoke je odgovorno, putem

Sekretarijata, za pruanje podrke i pomoi svjedocima i rtvama koji se pojavljuju pred ICC. Odluku o postojanju ili nepostojanju krivice sudije donose veinom glasova. ICC ima ovlaenje da odobrava odtetu rtvama, to podrazumijeva restituciju, naknadu ili rehabilitaciju. U sedmom dijelu se govori o primjenjivim kaznama. S obzirom na to da je smrtna kazna izostavljena, najtea kazna koja se nekome moe dosuditi jeste osuda na doivotni zatvor. ICC moe, uz zatvorsku kaznu, dosuditi i odreenu novanu kaznu, kao i oduzimanje prihoda, imovine ili sredstava koja su direktno ili indirektno ostvarena putem izvrenog krivinog djela. Sud moe donijeti odluku da se novana sredstva koja se dobiju od ovih novanih kazni i oduzimanja uplate u Fond u korist rtava i njihovih porodice koji je Skuptina drava stranaka osnovala u septembru 2002. godine. Osmi dio sadri pravila koja se odnose na mogunost ulaganja pravnih lijekova (pravo na albu i reviziju). alba i revizija se upuuju albenom vijeu koje se sastoji od pet sudija. Deveti dio Rimskog statuta odnosi se na pitanja meunarodne saradnje i pravne pomoi. Obaveza je drava lanica da u potpunosti sarauju sa ICC, naroito kada se radi o izruivanju lica protiv kojih je ICC pokrenuo krivino gonjenje ili o traenju dokaznog materijala. Kako bi to mogli ostvarivati, drave lanice moraju utemeljiti procedure koje omoguavaju uspostavljanje ovakvog oblika saradnje. Sud moe zahtijevati uspostavljanje saradnje i na ad hoc osnovi sa dravama koje nisu lanice Rimskog statuta ili saradnju sa meuvladinim organizacijama. Deseti dio Statuta govori o izvrenju kazni i mjera oduzimanja imovine i osigurava da se zatvorske kazne izdravaju u dravi koju ICC odabere sa popisa drava koje su izrazile svoju spremnost da prihvate osuenike. Sud je ovlaen da donese odluku o smanjenju kazne i mora ponovno preispitati kaznu kako bi utvrdio postoji li razlog zbog kojeg bi se kazna mogla smanjiti, i to nakon to je osueni izdrao dvije treine kazne ili, u sluaju osude na doivotni zatvor, nakon to je osueni izdrao 25 godina zatvorske kazne. Sud nee preispitivati osude prije isteka navedenog vremenskog perioda. U jedanaestom dijelu Rimskog statuta govori se o Skuptini drava stranaka, koju ini po jedan predstavnik iz svake drave lanice. Svaki

predstavnik nosie jedan glas, a odluke e donositi ili konsenzusom ili nekom vrstom veinskog glasanja. Ostale drave koje su potpisale Rimski statut ili konani akt Rimske diplomatske konferencije, mogu biti lanovi Skuptine sa statusom posmatraa. Ova skuptina je, izmeu ostalog, odgovorna za biranje sudija i tuilaca, usvajanje budeta za rad ICC i donoenje odluka o tome da li e se, ukoliko se ukae potreba za tim, broj sudija promijeniti. Dvanaesti dio se odnosi na finansiranje i utvruje da se trokovi ICC finansiraju iz obaveznih novanih doprinosa drava stranaka i, zavisno od toga da li e to Skutina odobriti, iz finansijskih sredstava koja obezbijede Ujedinjene nacije, naroito kada se radi o trokovima koji nastaju kada Savjet bezbjednosti uputi neki sluaj ICC. Novani doprinosi drava stranaka odreuju se prema omjeru uloga koji se temelji na omjeru za budet Ujedinjenih nacija. Sud, takoe, moe prihvatiti dobrovoljne doprinose od vlada, meunarodnih organizacija, pojedinaca, korporacija ili drugih izvora. Konano, trinaesti dio Rimskog statuta sadri zavrne odredbe. Nakon isteka sedam godina od stupanja na snagu ovog statuta, tj. 2009. godine, svaka drava stranka moe predloiti njegove izmjene. U lanu 126 se propisuje da e Rimski statut stupiti na snagu nakon deponovanja 60 isprava o ratifikaciji, tako da je on stupio na snagu 1. jula 2002. godine. Bosna i Hercegovina je ratifikovala Rimski statut odlukom Predsjednitva BiH, od 5. februara 2002. godine, nakon to je prethodno dobijena saglasnost Parlamentarne skuptine BiH. Sve drave stranke imaju krivinu jurisdikciju za djela koja su izvrili dravljani tih drava na teritoriji tih drava. Nadlenost ICC je produena domae krivine nadlenosti drava lanica. Sud je komplementaran domaem sudstvu, ija je primarna odgovornost istraivanje i krivino gonjenje za genocid, ratne zloine i zloine protiv ovjenosti; ICC e prepustiti rjeavanje predmeta domaim vlastima, osim u sluaju da drave lanice prepuste predmete ICC ili ne pokau odgovarajuu aktivnost, a tamo gdje domai sistem postupi po predmetima ICC e djelovati samo ondje gdje je jasno vidljivo da drava lanica ne pokazuje volju ili nije u mogunosti da postupi na pravi nain.

ICC je stalni, univerzalni sudski organ za voenje krivinog postupka i presuenje najteih meunarodnih krivinih djela. Suoavanje sa izuzeem od kazne za najtee zloine bie postignuto primarno kroz pravni sistem drava lanica i sekundarno preko ICC, uz neizbjenu pomo drava lanica. Efikasnost ICC, stoga, zavisi od uspjene inkorporacije Statuta u domae zakone - kako u pogledu voenja domaih postupaka tako i vezano za saradnju sa ICC. Za postupak pred ICC veliki znaaj ima i Pravilnik o postupku i dokazima. Ova pravila je u formi nacrta pripremila Posebna komisija (Preparatory Commission), 2000. godine, a na osnovu ovlaenja sadranih u Rimskom statutu. Ona stupaju na snagu nakon to budu usvojena dvotreinskom veinom glasova lanova Skuptine drava stranaka (lan 51 stav 1 Rimskog statuta). Statutom je predviena i mogunost mijenjanja Pravilnika o postupku i dokazima; izmjene mogu da predloe: (1) svaka drava stranka; (2) sudije, ali samo ako o tome postignu apsolutnu veinu i (3) tuilac. Amandmani stupaju na snagu nakon to budu usvojeni dvotreinskom veinom glasova lanova Skuptine drava stranaka (lan 51 stav 2 Rimskog statuta). Sudije mogu dvotreinskom treinom da sastave i privremena pravila koja e se primjenjivati sve dok na sljedeem redovnom ili vanrednom zasjedanju Skuptine drava stranaka ne budu: (1) usvojena kao zvanina, (2) izmijenjena ili (3) odbijena. Mogunost donoenja privremenih pravila je uslovljena kumulativno, i to sa dva zahtjeva: prvim, koji se odnosi na odreenu procesnu ili faktiku neophodnost (hitan sluaj) i drugim, koji se odnosi na injenicu postojanja odreene pravne praznine u vaeim pravilima (potrebno je da za takvu situaciju Pravila ne predviaju specifino rjeenje) lan 51 stav 3 Rimskog statuta. U odnosu na Pravilnik o postupku i dokazima, Rimski statut ima primarni karakter, tj. on posjeduje veu pravnu snagu. Pravilnik o postupku i dokazima, njegove izmjene i bilo koje privremeno pravilo, moraju da budu u skladu sa Statutom (lan 51 stav 4 Statuta), a ukoliko su Statut i Pravilnik o postupku i dokazima u sukobu - Statut e imati prednost (lan 51 stav 5 Rimskog statuta).

Pored ve spomenutog Pravilnika o postupku i dokazima, navedena Posebna komisija (Preparatory Commission) je donijela i druge akte od kojih je svakako najznaajniji nacrt koji se odnosi na Elemente krivinih djela (Elements of Crimes), ime se, u stvari, daje odreeno tumaenje izraza upotrijebljenih u konkretnim inkriminacijama koje sadri Rimski statut. . Ova komisija je pripremila i nacrte nekih drugih dokumenata: Ugovor o odnosima ICC i Ujedinjenih nacija (2001), Finansijska pravila (2001), Sporazum o privilegijama i imunitetima ICC (2001), Pravila o radu Skuptine drava stranaka (2001), Rezolucija Skuptine drava stranaka o osnivanju Odbora za budet i finansije (2001) itd. U izvore prava koji se primjenjuju pred ICC spadaju i primjenjivi meunarodni ugovori i naela i pravila meunarodnog prava, ukljuujui i utvrena naela meunarodnog prava oruanih sukoba (l. 21 st.1.tb). U supsidijarne i uslovljene izvore prava koje se primjenjuje u postupku pred ICC, spadaju: (1) opta pravna naela koje je ICC izveo iz nacionalnih zakona svjetskih pravnih sistema i (2) nacionalni zakoni drava koje bi inae bile redovno nadlene povodom konkretnog krivinog djela (lan 21 stav 1 taka c) Rimskog statuta). Ovi izvori prava su supsidijarni, jer do njihove primjene moe doi jedino ukoliko se za odreeni sluaj ne moe primijeniti nijedan od prethodno pomenutih izvora prava, koji stoga predstavljaju primarne izvore prava koje se primjenjuje u postupku pred stalnim ICC. Kao formalni izvor prava fakultativnog karaktera predvieni su naela i pravna pravila na nain kako ih je tumaio ICC u svojim ranijim odlukama (lan 21 stav 2 Rimskog statuta). U pitanju je precedentno dejstvo ranijih odluka, to inae predstavlja jedno od tipinih svojstava anglosaksonske krivine procedure, mada se ni u tim sistemima ne smatra da same sudske odluke mogu u potpunosti da zamijene zakon. Primjena i tumaenje prava sadranog u Rimskom statutu mora biti u skladu sa meunarodno priznatim ljudskim pravima i biti bez ikakvog nepovoljnog razlikovanja po osnovama, kao to su pol (kako je definisan u lanu 3 stav 3), dob, rasa, boja, jezik, vjera ili uvjerenje, politiko ili drugo miljenje, nacionalno, etniko ili socijalno prorijeklo, imetak, roenje ili drugi status lan 21 stav 3 Rimskog statuta.

1.3.1. Zaeci meunarodnog krivinog pravosua

Misao o stvaranju jednog meunarodnog krivinog suda je davnanja. U literaturi se navodi kao interesantan primjer iz istorije suenje Peteru von Hagenbachu, vojvodi od Burgundije, u Brajzahu (Breisach), 1474. godine. Hagenbach je bio optuen da je na tom podruju kao guverner okupatorske sile, bio odgovoran za niz zloina - ubistva, silovanja i konfiskovanje privatne svojine graana. Graani Brajzaha su formirali multinacionalni tribunal sastavljen od 28 sudija - osam iz samog Brajzaha i po dvojica iz drugih oblinjih regija (Alzasa, Njemake i vajcarske). Iako se Hagenbach branio tvrdei da ne snosi linu odgovornost, jer je samo slijedio nareenja pretpostavljenog lorda, oglaen je krivim i osuen na smrtnu kaznu, koja je i izvrena. Ovo suenje se, sa stanovita savremenih krivinopravnih standarda, teko moe smatrati ozbiljnim meunarodnim krivinim suenjem, ali ono svakako ima odreeni istorijski znaaj, a nainom odbrane okrivljenog i konanom presudom, kao da je anticipiralo i neka pitanja koja imaju veliku vanost u savremenom meunarodnom krivinom pravu, to se, prije svega, odnosi na postupanje po nareenju, individualnu krivinu odgovornost i komandnu odgovornost. Meu pretee meunarodnog krivinog suda svrstava se i suenje za ratne zloine Conradinu von Hohenstafenu u Napulju, 1268. godine. Prva detaljna kodifikacija ratnih zakona u modernim vremenima bio je tzv. Liebersov zakon, koji je donesen na zahtjev amerikog predsjednika Abrahama Linkolna 1863. godine. Vaan dogaaj u razvoju meunarodnog ratnog i humanitarnog prava bio je osnivanje Crvenog krsta 1863. godine. Nakon velikog pokolja u bici kod Solferina u junu 1859. godine, kada je Francuska porazila austrougarsku vojsku, jedan od svjedoka strahota koje su se dogodile i jedan od organizatora medicinske pomoi za ranjenike, Henry Dunant, vajcarski preduzetnik i filantrop, izdao je 1862. godine knjigu o toj bitki. U njoj je predloio osnivanje posebne organizacije za pomo ranjenicima i zakljuivanje meunarodnog sporazuma o ovjenom postupanju sa bolesnicima i ranjenicima tokom ratnih sukoba. Njegove preporuke e se ostvariti osnivanjem Crvenog krsta i zakljuivanjem enevske konvencije iz 1864. godine.

Crveni krst odigrao je znaajnu ulogu u razvoju meunarodnog humanitarnog prava, a pomo koju je pruio brojnim ranjenicima, bolesnicima i ratnim zarobljenicima, neprocjenjiva je. Dalji korak je uinjen prihvatanjem Petrogradske deklaracije od 1868. godine, kojom je zabranjena upotreba takvih orua koja nepotrebno poveavaju patnju ljudi izbaenih iz borbe i koja se smatraju protivnim zakonima ovjenosti. Uasnut svirepostima iz njemako-francuskog rata, iz 1870/71 godine, tadanji predsjednik Meunarodnog Crvenog krsta, vajcarac Gustave Moynijer, predloio je osnivanje jednog meunarodnog krivinog suda. Meutim, ni ova ideja, ma koliko bila plemenita, nije realizovana. Nakon i kao posljedica Krimskog rata, amerikog graanskog rata i francusko-pruskog rata iz 1870. godine, javno mnijenje u Evropi i Americi se ujedinjuje oko ideje da bi na meunarodnom nivou trebalo doi do kodifikacije ratnog prava. Kao rezultat ove javne kampanje, potpisana je serija meunarodnih ugovora, danas poznatijih kao Haka (1907) i enevska konvencija (1929). One predstavljaju najvei uspjeh u regulisanju ratnog prava. U elji da se u takvim sluajevima suzbije neogranieno pravo ratujuih strana, usvojena je Martensova klauzula kojom se nalae dravama, kao zaraenim stranama, da se u sluajevima koji nisu regulisani odredbama konvencije, imaju pridravati naela meunarodnog prava koja pristiu iz obiaja ustanovljenih meu prosvijeenim narodima, zakona ovjeanstva i zahtjeva javne svijesti. Hake humanitarne konvencije i deklaracije, donesene u 1899. i 1907. godini, reguliu ratna stanja i rjeavaju probleme razoruanja, polau temelje za stvaranje budue meunarodne organizacije, kodifikovanje pravila ratnog prava i neutralnosti i donose propise o mirnom rjeavanju meunarodnih sporova. Hake konvencije iz 1899. i 1907. godine predstavljaju prvi pokuaj da se izvri kodifikacija prava i dunosti zaraenih strana i da se preciziraju pravila o voenju suvozemnog rata, posebno da se ogranii naoruanje, zabrani upotreba odreenih sredstava borbe i osigura mirno rjeavanje sporova meu zemljama. Na prvoj od tih konferencija u Hagu, 1899. godine, donesene su dvije konvencije i tri deklaracije: Konvencija o poloaju ranjenika i pravila ponaanja prema njima, kako u kopnenim tako i u pomorskim sukobima; Konvencija o

zakonima i obiajima suvozemnog rata; Deklaracija o zabrani bombardovanja iz balona i slinih naprava; Deklaracija o zabrani upotrebe projektila sa zapaljivim i otvorenim gasovima i Deklaracija o zabrani upotrebe rasprskavajuih zrna (dum-dum). Nedostatak ovako donijetih konvencija i rezolucija se nalazi u injenici da se one odnose na rat i voenje rata, ali ne i na osiguranje mira. Na Drugoj hakoj mirovnoj konferenciji, odranoj na inicijativu predsjednika SADa Ruzvelta i ruskog cara Nikolaja II, od 15. juna do 18. oktobra 1907. godine, doneseno je 13 mirovnih konvencija. One su jo plodnije i obuhvataju materiju o otvaranju neprijateljstva, pravima i dunostima neutralnih drava, poloaju trgovakih brodova neprijateljskih strana, pretvaranju ovih u ratne brodove, pomorskom bombardovanju kopna i poloaju ranjenika u suvozemnom ratu. Njihove odredbe nemaju karakter inkriminisanih normi kao garancija potovanju, ve vae kao upozoravajue i preporuujue. etvrta konvencija o zakonima i obiajima rata na kopnu (sa Pravilnikom o kopnenom ratu) u lanu 3 sadri odredbu da je drava odgovorna za krenje hakih pravila od strane bilo kojeg njenog subjekta. Meutim, iako je Hakim pravilnikom o suvozemnom ratovanju izgraen sistem pravila o doputenom i nedoputenom u voenju rata, ta pravila ne sadre krivine sankcije, koje bi obezbijedile njihovo potovanje. Iako lan 3 etvrte hake konvencije predvia odgovornost za naknadu tete od strane drave za ratne zloine, rije je samo o graanskoj, ne i o krivinoj odgovornosti. Ipak se ne moe osporavati vrijednost hakih konvencija i njihov znaaj za razvoj meunarodnog krivinog prava, pogotovo kada je u pitanju izgraivanje pojma krivine odgovornosti. Za meunarodnu e zajednicu hake konvencije imati znaaj ratnih zakona i ona e se na njih pozivati i u Prvom i u Drugom svjetskom ratu da bi osudila neuvene zloine koje je ljudsko drutvo doivjelo bez obzira na to to su one daleko prevaziene razvojem tehnike koja je diktirala sasvim drugi nain ratovanja.

1.3.2. Pokuaji ustanovljenja meunarodnog krivinog suda u prvoj polovini XX vijeka Mirovnim ugovorom sila Antante s Njemakom koji je sklopljen u Versaju (Versaillesu), 28. juna 1918. godine (stupio na snagu 10. januara 1920. godine) predvieno je suenje za ratne zloine, odnosno teke povrede meunarodnog morala i svetosti ugovora (l. 227230) njemakom caru Wilhelmu II. Hohenzollernu i njegovim oficirima, koji su zapovijedali njemakom vojskom u Prvom svjetskom ratu. Ovim je odredbama bilo predvieno i osnivanje posebnog suda koji bi vodio krivini postupak. Budui da je car Wilhelm II. dobio utoite (egzil) u Holandiji, a ni drave Antante se nisu previe trudile da ga izvedu pred sud koji nije ni ustanovljen, do sudenja nije ni dolo. Holandska vlada je odluila da ne izrui Wilhelma II. pozivajui se na to da krivina djela za koja se trailo njegovo izruenje nisu predviena ugovorima koje Holandija ima sa drugim zemljama, kao i da je Holandija uvijek pruala azil pobijeenim u meunarodnim sukobima. Osim toga, Holandija se pozivala na odsustvo meunarodnog akta kojima bi se zabranjivalo zapoinjanje, voenje ili nareivanje voenja agresorskog rata. Versajski ugovor je oznaio kraj Prvom svjetskom ratu i imao za cilj da izgradi jedno novo drutvo na bazi mira i solidarnosti meu nacijama. Versajskim ugovorom je uspostavljeno naelo da je meunarodno pravosue nadleno za voenje postupka kod krivinih djela ije su posljedice nastupile na teritoriji vie drava. Pri tome, nije iskljuena i nadlenost unutranjih sudova. To se manifestovalo u tri grupe pravila: (1) naputanje klasinog pravila da svaka drava ima neogranieno pravo u pogledu voenja rata i da ona ne moe da bude odgovorna ukoliko je otpoela rat na jedan formalno priznat nain (putem objavljivanja rata); (2) potvren je princip pune materijalne odgovornosti za tetu koja nastane u toku rata; (3) istaknuta je lina krivina odgovornost za ratne zloine. Ratni zloinci nisu samo u nadlenosti sudova odnosne drave nego i u prvom redu pred sudovima drava na ijim su teritorijama poinjena djela, pri emu poloaj i funkcije ne daju potpuno opravdanje za uinjene zloine.

Prevagnule su politike kalkulacije, iako se i s pravne strane moglo prigovoriti da tadanje meunarodno krivino pravo nije kao zloin predvialo pokretanje agresivnog napadakog rata, to je bila glavna politika optuba protiv njemakog cara. Ni tada se ne bi moglo govoriti o nekom potpuno nezavisnom pravosuu, jer su sve inicijative za suenje dolazile iskljuivo od strane sila pobjednica, a bile iskljuivo uperene protiv poraene strane. Nakon I svjetskog rata Meunarodni krivini sud nije osnovan zbog protivljenja SADa i Japana, koji su smatrali da osnivanje meunarodnog suda za suenje pojedincima nije primjereno s obzirom na suverenost drave. 1928. godine donijet Pariski pakt i Generalni akt Drutva naroda kojim je bilo predvieno da je kanjivo voenje rata kojim se stvaraju meunarodni sukobi i kao instrument politike u meunarodnim odnosima drava. Poseban znaaj za meunarodno krivino pravo ima Pariski pakt, poznat pod imenom Kellog-Briand-ov pakt koji je bio potpisan od 15 zemalja. Ovaj pakt je poznat kao ugovor o odricanju od rata kao sredstva nacionalne politike: on zabranjuje rat i stavlja ga van zakona. Rat se moe dozvoliti jedino u sluaju zakonite odbrane ako je jedna zemlja ugroena napadom, a ne postoji mogunost za pregovoranje ili posredovanje. Meunarodna zajednica ne moe vie da bude indiferentna i neutralna, a drave nemaju vie nesporno pravo da same odluuju da li e pristupiti ratu u cilju ostvarenja svojih interesa. Meutim, iako ovaj pakt smatra agresivni rat nezakonitim, smatrajui ga zloinom, on ne propisuje sankcije za kanjavanje buduih uinioca ovih zloina niti predvia formiranje meunarodnog krivinog pravosua. Navedeni pakt i Hake konvencije su predstavljale dobru osnovu za formiranje meunarodnog krivinog prava, ali jo, ipak, nije uspostavljena spremnost, odobrenje svih drava, niti pojedinaca ili, pak, organizacija da se donese meunarodni zakon i formira stalni sud koji bi sudio na osnovu tog zakona uiniocima meunarodnih krivinih djela u buduim eventualnim sukobima. Ipak, Savjet Drutva naroda je 1920. godine formirao Komitet koji je pripremio projekat za ustanovljavanje stalnog meunarodnog suda pravde. Iako je bilo miljenje da je projekat dobar, preovladala su suprotna miljenja, te je projekat propao.

Drugi pokuaj osnivanja meunarodnog krivinog suda uslijedio je u tadanjoj meunarodnoj organizaciji Drutvu naroda, a bio je potaknut i atentatima na neke dravnike i politiare (Louis Barthu, jugoslovenski kralj Aleksandar I, kancelar Dolfuss). Pakt Drutva naroda nije otiao dalje u pogledu odgovornosti fizikog lica od Versajskog ugovora, jer su naela, prihvaena na Mirovnoj konferenciji, bila istovremeno i njegova osnova. Prema Paktu, kao i prema Versajskom ugovoru, razlikuju se dvije vrste ratova: ratovi koji su dozvoljeni, tj. legalni i ilegalni, tj. Zabranjeni. Tu se u stvari radi o odbrambenim i napadakim ratovima, pri emu Pakt osuuje ovu drugu vrstu i smatra je nezakonitom. Meutim, i u sluaju kada je rat dozvoljen, on ne moe biti opravdan ako nisu primijenjena sva sredstva za mirno rjeavanje nastalog spora meu dravama i izbjegavanje rata Isto tako, Pakt ne predvia krivine sankcije protiv onih koji otponu neopravdan rat. U tom pogledu on ne ide mnogo dalje od Hakih konvencija, jer ne precizira pojam zloina niti odreuje kazne za pojedinana djela. Na 32. Konferenciji Udruenja za meunarodno pravo (Internatioanal Law Association) u Buenos Airesu (1922) generalni sekretar, profesor Belot (Belot) je predloio da se ustanovi i meunarodni krivini sud za suenje za ratne zloine u irem smislu Konferencija je smatrala da je osnivanje meunarodnog krivinog suda hitno i naloila je profesoru Belotu da izradi nacrt njegovog statuta. U izvetaju podnijetom 33. Konferenciji (Stokholm, 1924. godine) Belot je predloio stvaranje suda, u obliku krivinog odeljenja stalnog suda meunarodne pravde. Iste godine je, na svom prvom kongresu (Brisel, 1926) Meunarodno udruenje za krivino pravo, na prijedlog dvojice izvjestilaca (Donnedieu de Vabres i Pella), usvojilo rezoluciju u koji se zalae za stvaranje krivinog odeljenja stalnog suda meunarodne pravde. Prihvaen je i stav o krivinoj odgovornosti drava i pojedinaca. Odlueno je da posebna komisija izradi nacrt statuta suda. Nacrt statuta (koji je izradio Pella) razmatran je i usvojen na drugom kongresu Udruenja (Bukuret, 1929), svakako pod snanim uticajem raspoloenja stvorenog Kellog-Briand-ovim paktom. Od 1929. do 1935. godine dva udruenja su radila zajedniki i obrazovala komisiju strunjaka zapoevi 1935. godine sa radom na formulisanju Svjetskog krivinog zakona. Dakle, meunarodna zajednica ve tada uvia potrebu da se stvore uslovi za izvoenje pred sud, i to

meunarodni, vinovnika najteih zloina poinjenih u ratnim sukobima kako bi se suprotstavila meudravnom saradnjom u suzbijanju zloina protiv mira i ovjenosti. Sve to je, kao i radovi pojedinaca i pojaani oblici terorizma, doprinijelo da se, 16. novembra 1937. godine, usvoji Konvencija o osnivanju meunarodnog krivinog suda za suenje teroristima, s Protokolom kojim je predvieno ustanovljavanje takvog suda. Sud je trebalo da, u naelu, zasjeda u Hagu, a njegov rad je zavisio od spremnosti drava da mu izdaju lica optuena za terorizam. Meutim, ovu konvenciju je potpisalo svega 13 drava, a do poetka Drugog svjetskog rata nije stupila na snagu. Budui da ova konvencija nije nikada stupila na snagu, naravno da ni ustanovljenje meunarodnog krivinog suda za zloine terorizma nije dolo u obzir. Tome je doprinio i italijansko-etiopijski rat, odnosno invazija koju je faistika Italija izvrila na Etiopiju. Naravno, ni politika klima tadanje svjetske zajednice nije bila nimalo povoljna za realno oivotvorenje ovakve ideje, jer se radilo o vremenu izrazitog jaanja faistikih reima, stabilizaciji nacistike vlasti u Njemakoj, graanskom ratu u paniji i osjeaju jedne izrazite politike, ekonomske i vojne slabosti drava, nekadanjih pobjednica u Prvom svjetskom ratu. Protiv osnivanja meunarodnog krivinog suda bila je Velika Britanjija, smatrajui da jo nije doao trenutak za stvaranje takvog suda. Rad na tome nije prestajao ni tokom Drugog svjetskog rata, kako na nevladinom tako i na meunarodnom nivou. Jo od poetka Drugog svjetskog rata surovi i neovjeni postupci nacista ne samo u tretiranju ratnih zarobljenika i ranjenika nego i u maltretiranju i istrebljenju civilnog stanovnitva, ukazali su na potrebu da se skrene panja da takvi zloini ne mogu da ostanu nekanjeni. To je nalo izraza u Atlantskoj povelji od 1941. godine koja predstavlja zvaninu opomenu izvriocima zloina da moraju raunati na to da e ih meunarodna zajednica pozvati na odgovornost za njihovu kriminalnu djelatnost. Isti znaaj ima i u deklaracija saveznika donijeta u Saint-James-u 1942. godine. Meunarodna skuptina (osnovana 1941. godine kao nevladina organizacija pod pokroviteljstvom Unije za Drutvo naroda) takoe je u Londonu (21. juna 1943. godine), usvojila nacrt konvencije koji sadri statut meunarodnog krivinog suda i krivina djela za koja bi on bio nadlean.

Sa stanovita meunarodnog krivinog prava, od najveeg je znaaja Moskovska deklaracija na konferenciji koja je odrana od 19. do 30. oktobra 1943. godine koja izraava rijeenost tri velike sile (SAD, SSSR i Velika Britanija) da se po zavretku Drugog svjetskog rata preduzme gonjenje krivaca za izazivanje ovog rata i za poinjene zloine. U njemu je predviena bezizuzetna obaveza svih vlasti kod kojih se nau lica pod sumnjom da su vrila neke od povreda ratnog i humanitarog prava, da ih izdaju zemlji na ijoj teritoriji su izvreni zloini - radi suenja pred unutranjim sudovima te zemlje. Ovdje se radi o transformaciji naela iz Hakih konvencija ne ostavlja se dravi da sudi pripadnicima svojih oruanih snaga i politikim linostima za zloine izvrene za vrijeme rata, ve se ta kompetencija prenosi na povrijeene drave. Ratni zloini su priznati kao meunarodni i za njih e biti nadlean meunarodni sud. 1.3.3. Dva meunarodna vojna suda poslije II svjetskog rata etiri velike sile u Drugom svjetskom ratu (SAD, Francuska, Velika Britanija i Sovjetski Savez) su Londonskim sporazumom od 8. avgusta 1945. godine osnovale ad hoc Meunarodni vojni sud u Nirnbergu za suenje pojedincima, uiniocima zloina protiv mira, ratnih zloina i zloina protiv ovjenosti (Nirnberki tribunal). Sam sporazum predstavlja, s jedne strane, potvrdu i ozvanienje ukupnih napora injenih od 1941. godine, povodom kanjavanja ratnih zloinaca, ali i mnogih iskustava i prijedloga iz meuratnog razdoblja. Za zloine uinjene na Dalekom istoku ustanovljen je drugi Meunarodni vojni sud za Daleki istok, u Tokiju, 19. januara 1919. godine. Ustanovljenje ta dva suda, sadraji njihovih statuta, postupak pred njima i izreene presude, koje su izvrene, predstavljaju prelomni dogadaj u istoriji meunarodnog krivinog prava i signifikantni presedan u nastojanjima uspostavljanja djelotvornog sistema meunarodnog krivinog pravosua . Krivino pravo primijenjeno u Nirnbergu je i formalno postalo okosnica meunarodnog krivinog prava, jer je na prvoj sjednici Generalne skuptine OUN, Rezolucijom broj 95 od 11. decembra 1946. godine, proglaeno dijelom Opteg meunarodnog krivinog prava.

Normativno-funkcionalna uspostava sistema dravnog terora, kao suverenog prava vie rase da odluuje o sudbini ovjeanstva, praena optom destrukcijom, organizovanim masovnim ubijanjima pojedinaca i itavih drutvenih grupacija, donijela je nacistikoj Njemakoj epitet najmonstruoznije dravnopolitike tvorevine modernog doba. Ratni zloini, materijalna razaranja, i uasi koji su se dogaali u konclogorima, bili su takvog presedanskog karaktera, da su zaprijetili osnovnim vrijednostima ljudske civilizacije, a prije svega duhovno-kulturolokom i fiziko-biolokom integritetu evropskog kontinenta. Otuda je priroda Drugog svjetskog rata bila sutinski razliita od prirode ratova ranijih perioda. Otuda i politiki ciljevi saveznikih sila nisu mogli, niti smjeli biti limitirani samo na vojni poraz osovinskih drava, ve je uporedno sa borbom na bojnom polju, voena i borba za pravnopolitiku prekompoziciji `starog svijeta`. Zlo koje se nadvilo nad itavim ovjeanstvom pribliilo je zajednikom stolu do tada nepomirljive politike koncepte. Ideoloke barijere su, zarad opteg interesa, postale premostive, to je na pravnom polju znailo opredjeljivanje saveznika za stvaranje materijalnih i organizacionih pretpostavki kanjavanja nacistikih zloinaca. Ove zamisli realizovane su i u razliitim dokumentima usvajanim tokom Drugog svjetskog rata (Atlanska povelja, Moskovska deklaracija i dr). Najzad, na osnovu Lodonskog sporazuma, formiran je Nirnberki tribunal iji su sastav, nadlenosti i funkcije odreeni Statutom koji je pridodat osnovnom tekstu sporazuma. Sudski proces koji je tada voen protiv vojnih i politikih lidera nacistike Njemake prva je u istoriji primjena meunarodnog krivinog prava kroz institucije meunarodnog pravosua. Sud u Nirnbergu je bio prvi meunarodni sud koji je, u ime svjetske zajednice, nastupajui sa pozicija zatite univerzalnih svjetskih vrijednosti, donio pravnosnanu presudu. Bez obzira to nije sadran u odredbama Statuta o stvarnoj nadlenosti Nirnberkog tribunala, genocid se izriito spominje u osnovnoj optunici Komiteta glavnih tuilaca. To je prvi zvanini meunarodni dokument u kojem je upotrebljen termin genocid. Optunica nije bila vezana za Statut niti je podnijeta na osnovu Statuta, pa ni tuioci u izboru svojih formulacija i termina nisu bili ogranieni, pa je jasno zbog ega je upravo u njoj, a ne i u

presudi upotrebljen termin genocid. Termin genocid se pominje i na suenjima koja su u saveznikim okupacionim zonama organizovana na osnovu Zakona broj 10, koji je usvojen od strane Kontrolnog savjeta za Njemaku. U svim ovim sluajevima je genocid tretiran kao dio zloina protiv ovjenosti. Meutim, u svojoj presudi Nirnberki tribunal nije optuene proglasio krivim za genocid niti je obrazloenju presude objasnio zato nije odgovorio na jedan dio optunice. Iako su dokazi koji su potvrivali izvrenje genocida bili vie nego dovoljni, Tribunal nije imao pravnog osnova da formalno prihvati termin genocid, a jo manje da oglasi optuene krivim za djelo koje kao takvo nije sadrano u njegovom Statutu, niti u nekom drugom meunarodnom aktu legislativnog karaktera. Meutim, iz obimnog dokaznog materijala nedvosmisleno su proizilazili najbitniji elementi genocida. Sudski postupak i pravila dokazivanja su bila ureena dijelom odredbama Statuta, a dijelom je sam sud u toku postupka donosio procesna pravila. Inae, sam se postupak sastojao iz sljedeih faza: (1) prethodna izjava tuioca, (2) dokazna sredstva optube i odbrane, (3) sasluanje svjedoka, (4) rijei odbrane i optube, (5) izjava optuenog i (6) presuda. Kada je rije o postupku koji je primjenjivan na suenju u Nirnbergu, u pitanju je u osnovi anglosaksonski tip krivine procedure. Osnovna odlika ovog postupka je pasivna uloga suda u samom prikupljanju i ocjeni dokaza, to je, prije svega, bio osnovni zadatak stranaka (optube i odbrane). Kao vano naelo ovog postupka uspostavljeno je dominantno naelo anglosaksonskog tipa postupka, a to je princip fair trial, to, u stvari, u osnovi predstavlja pravo okrivljenog na poteno suenje. Uz odreene razlike, pravila Tribunala u Tokiju su veoma slina onima koja su se primjenjivala u Nirnbergu, a pravila postupka, takoe, u osnovi, izrazito anglosaksonskog tipa. Svi okrivljeni na procesu u Tokiju su oglaeni krivim, a izreeno je sedam smrtnih kazni. Dominantno je miljenje da su ti procesi u Nirnbergu i Tokiju, uprkos odreenim slabostima, bili pravno i moralno utemeljeni, te da predstavljaju

vaan korak u razvoju meunarodnog krivinog prava. Ova dva suenja i danas predstavljaju osnovne polazine stavove veine izlaganja o korijenima meunarodnih krivinih sudova i iskustva iz njihovog rada se smatraju nezobilaznim u analiziranju prakse meunarodnog krivinog pravosua. Tribunali u Nirnbergu i Tokiju su oivjeli ideju o osnivanju stalnog meunarodnog krivinog suda. Meutim, vanjska politika velikih sila u eri hladnog rata bila je uzrok to pravni prethodnici iz Nirnberga i Tokija, koji su mogli biti poetak razvijanja vrijednih instrumenata za zatitu ljudskih prava na meunarodnom nivou, nisu korieni skoro pedeset godina. Dalji razvoj meunarodnog krivinog prava odvijao se u okviru i pod okriljem Organizacije Ujedinjenih nacija. Prvo je Generalna skuptina OUN (u decembru 1946. godine) potvrdila principe Nirnberkog tribunala (tzv. nirberko pravo) proglaavajui ih kao optevaea naela meunarodnog prava. Od tada pa do danas donijeto je vie meunarodnopravnih akata od znaaja za dalji razvoj meunarodnog krivinog prava, meu kojima se istiu: Konvencija o spreavanju i kanjavanju genocida iz 1948. godine, enevske konvencije iz 1949. godine (Konvencija o postupanju sa ratnim zarobljenicima, Konvencija o poboljanju sudbine ranjenika, bolesnika i brodolomnika oruanih pomorskih snaga, Konvencija o zatiti graanskih lica za vrijeme rata i Konvencija o poboljanju sudbine ranjenika i bolesnika oruanih snaga u ratu), Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima i Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1996. godine, Konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije,Konvencija o neprimjenjivanju zakonske zastarjelosti za ratne zloine i zloine protiv ovjenosti iz 1968. godine, Konvencija UNa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala iz 2000. godine itd. 1.3.4. Meunarodni krivini sudovi u posljednjoj deceniji XX vijeka Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija je svojom rezolucijom broj 808 pokrenuo postupak koji je okonan 25. maja 1993. godine, usvajanjem Rezolucije broj 827, prihvatanjem Izvjetaja generalnog sekretara UNa i donoenjem Statuta Meunarodnog krivinog suda za teka krenja

meunarodnog humanitarnog prava na podruju bive Jugoslavije od 1991. godine (ICTY). Stvarna nadlenost tog suda, odreena Statutom, odnosi se na teka krenja enevskih konvencija iz 1949. godine (lan 2), krenja zakona i obiaja ratovanja (lan 3), genocid (lan 4) i zloine protiv ovjenosti (lan 5). Nadlenost s obzirom na lica odreena je lanom 6 Statuta i odnosi se na fizika lica, i to ona koja su po lanu 7 planirala, podsticala, naredila, uinila ili na drugi nain pomogla u ueu u planiranju, pripremanju i izvrenju zloina. Druga vana odredba Statuta jeste da autorizira tuioca koji e provoditi nezavisne istrage u kojima moe koristiti sve raspoloive vladine i nevladine izvore. Tuilac nije odgovoran nikome za podizanje optunice, osim kada mora da je odbrani ispred trolanog sudskog vijea. Sudije tog suda donijele su na osnovu lana 15 Statuta (11. februara 1994. godine) Pravilnik o postupku i dokazima koji je stupio na snagu 14. marta 1994. godine. Sjedite suda je u Den Hagu (Holandija). Po uzoru i na osnovu iskustva o ustanovljavanju ICTY, Savjet bezbjednosti je svojom Rezolucijom broj 955 (1994), od 8. novembra 1994. godine (takoe s pozivom na glavu VII Povelje Ujedinjenih nacija), donio Statut za Meunarodni krivini sud za Ruandu (ICTR), sa sjeditem u Arushi, u susjednoj Tanzaniji. lanom 12 stav 1 Statuta ICTR propisano je da e lanovi albenog vijea ICTY sluiti i kao lanovi albenog vijea ICTR. Dakle, sudije izabrane u ICTR slue samo kao lanovi prvostepenih vijea. ICTY i ICTR su samostalni meunarodni pravosudni organi. Premda je Meunarodni sud pravde osnovni pravni organ (lan 92 Povelje Ujedinjenih nacija), u sistemu Ujedinjenih nacija kojem privremeni tribunali pripadaju izmeu ova dva tribunala nema hijerarhijskog odnosa. Iako e zajedniko albeno vijee ICTY i ICTR morati da ima u vidu druge odluke meunarodnih sudova, ono poslije paljive rasprave moe doi do drukijih zakljuaka. Prema ranijem teksta lanu 15 stav 3 Statuta, tuilac ICTY takoe je sluio i kao tuilac ICTR. Od septembra 2003. godine Savjet bezbjednosti je imenovao posebnog tuioca ICTR. Svi ostale odredbe Statuta ICTR jednake su onima iz Statuta ICTY. Jednaki su i pravilnici o postupku i dokazima.

Na primjeru Sijera Leonea i Kambode meunarodna zajednica je pokazala znatno manje odlunosti, gdje su politiki kompromisi omeli ostvarivanje pravde. Specijalni sud za Siera Leone, koji takoe predstavlja jedan tip ad hoc tribunala, se, ipak, ne moe smatrati potpuno meunarodnim, odnosno on je to samo djelimino, s obzirom na to da je njegov sastav mjeovit - ine ga kako sudije iz inostranstva (meunarodne sudije), tako i domae sudije, a nije nastao odlukom Savjeta bezbjednosti, (kao ad hoc tribunali za nekadanju Jugoslaviju i Ruandu), ve posebnim ugovorom izmeu Ujedinjenih nacija i Vlade Siera Leonea. Takvo polazite bitno je drukije, sadri slabiju poziciju meunarodne zajednice. Nadlenost Specijalnog suda konkurie nadlenosti nacionalnih sudova, sa prioritetom Specijalnog suda ; vremenska nadlenost je, kao i u Statutu ICTY, otvorena i obuhvata zloine poinjene od 30. novembra 1996. godine. Sva tri navedena meunarodna krivina suda su po svojim ciljevima supranacionalni sudovi koji primjenjuju meunarodno krivino pravo, a po svom su trajanju privremeni, tj. ustanovljeni samo za odredenu svrhu (ad hoc). Razliiti pristup meunarodne zajednice kanjavaju zloine na teritoriji bive Jugoslavije i u Ruandi u odnosu na zloine u Sijera Leoneu i Kambodi, moe se objasniti samo politikim razlozima i kompromiserstvom odluujuih faktora u svjetskoj politici. S druge strane, ad hoc sudovi za bivu Jugoslaviju i Ruandu, bez obzira na to koliko trpjeli od prigovara da su selektivni i nejednakih kriterijuma, te suenja pred nacionalnim sudovima, kojima se esto mogu upututi slini prigovori, ipak su u znaajnoj mjeri podigli senzibilnost ovjeanstva prema ratnim zloinima. 1.3.5. Meunarodni krivini tribunal za bivu Jugoslaviju Savjet bezbjednosti je svojom Rezolucijom 827 (1993) od 25. maja 1993. godine prihvatilo izvjetaj i Statut suda, te odluilo osnovati sud koji je dobio slubeni naziv Meunarodni tribunal za gonjenje lica koja su odgovorna za teke povrede meunarodnog humanitarnog prava na podruju bive Jugoslavije. Rezolucijom 827 Savjeta bezbjednosti poloen je, prema tome, po prvi put nakon poznatih suenja zloincima iz Drugog svjetskog rata tzv. nirnberkih, te tokijskog procesa pravni

osnov za djelovanje jednog meunarodnog krivinog suda. Time je uinjen vrlo krupan pravni korak, jer je sudska funkcija jedan od temeljnih elemenata dravnog suvereniteta. Stoga, njeno preuzimanje od strane meunarodne zajednice nesporno znai ogranienje suvereniteta drave. Rezolucijom Savjeta bezbjednosti broj 1503 (2003) i izjavom predsjednika Savjeta bezbjednosti daje se podrka Strategiji ICTY i ukazuje na obavezu da se ni na jedan nain ne ometa obaveza zemalja da provode istrage koje se odnose na optuena lica kojima se nee suditi u Tribunalu i da se preduzimaju odgovarajue radnje u vezi s podizanjem optunica i krivinim gonjenjem, imajui istovremeno na umu da Tribunal ima primat nad domaim sudovima. I ne samo to. Za razliku od obaveze saradnje s ICTY koja postoji za sve drave meunarodne zajednice, potpisnice Dejtonsko-pariskog sporazuma su se u ovoj stvari i izriito obavezale na saradnju, novembra 1995. godine. Prema lanu IX Opteg okvirnog sporazuma o miru u BiH (Dejtonsko-pariski sporazum), drave potpisnice su se obavezale na saglasno svojim obavezama, saradnju u istrazi i gonjenju ratnih zloina i drugih povreda meunarodnog humanitarnog prava. ta vie, Aneksom 1-A uz ovaj sporazum, lanom X koji nosi naziv Saradnja, strane potpisnice su se obavezale i precizno na saradnju sa svima koji su inae ovlaeni od strane Savjeta bezbjednosti UNa, ukljuujui i Meunarodni tribunal za bivu Jugoslaviju. Stvaranje ICTY je sve presedan koji je imao znaaj ne samo za razrjeavanje politike krize nastale ratom na teritoriji bive Jugoslavije, nego i za daljni razvoj meunarodnog (krivinog) prava, pa i meunarodnih odnosa uopte. ICTY je osnovan kao ad hoc sud na nain koji mu je u tadanjim meunarodnim okolnostima trebao osigurati najvei efekat. Naravno, on se, u nekim svojim elementima, oslanja na svoje prethodnike, Nirnberki tribunal i Tribunal i Tokiju. Osnovna razlika izmeu ICTY i Nirnberkog tribunala je u tome to je Nirnberki tribunal predstavljao sud kojeg su ustanovile drave pobjednice u Drugom svjetskom ratu da bi sudio zloincima, dok je ICTY osnovala meunarodna zajednica, za suenje kriocima meunarodnog humanitarnog prava i aktima varvarstva koje je uininilo bilo koje lice koje je dravljanin neke od nasljednica (sukcesora) bive Jugoslavije, bez obzira na to to rat na tim teritorijama jo nije bio

okonan. Druga je razlika u tome to je Nirnberki tribunal morao sam ustanoviti materijalnopravne norme za krivinopravnu odgovornost lica kojima je sudio - i time se izvrgao prigovoru da retroaktivno primjenjuje krivino pravo, krei tako osnovno naelo propisanosti kanjivih djela i kazni u zakonu (nullum crimen, nulla poena sine lege praevia). Naprotiv, za ICTY taj je problem utoliko rijeen to su materijalni uslovi kanjivosti prije poetka njegovog djelovanja ispunjeni i prema meunarodnom i unutranjem krivinom pravu. Prema meunarodnom krivinom pravu, naelo nullum crimen, nulla poena sine lege ispunjeno je u odnosu na ICTY po tome to njegov Statut propisuje etiri kategorije kanjivih djela. Prema unutranjem krivinom pravu, nema nikakve sumnje da je na teritoriji bive Jugoslavije krivino zakonodavstvo inkriminisalo sva krenja meunarodnog humanitarnog prava. Konano, trea velika razlika je to ICTY, premda organizovan kao meunarodna sudska vlast koja ne izvire iz nacionalnog suvereniteta, ne potire u cijelosti taj suverenitet. Statut ICTY uspostavlja meunarodnu jurisdikciju za odreeni tip krivinih djela kao paralelnu s jurisdikcijom domaih sudova (drava nasljednica bive SFRJ) i u lanu 10 stav 2 kae da e lice kojem je bilo sueno pred nacionalnim sudom za neko od krivinih djela iz njegove nadlenosti biti sueno supsidijarno, tj. samo ako je djelo za koje je sueno bilo kvalifikovano kao obino krivino djelo ili ako postupak pred nacionalnim sudom nije bio nepristrasan ili nezavisan, ako je smiljen da optuenog zatiti od meunarodne krivine odgovrnosti ili ako krivini postupak nije bio revnosno proveden. 1.3.5.2. Osnivanje ICTY U razdoblju od nekoliko mjeseci, od poetka februara 1993. godine, odnosno Rezolucije 808, pa do donoenja Rezolucije 827 (1993) Savjeta bezbjednosti, generalni sekretar je primio vei broj prijedloga i komentara pojedinih drava lanica UNa, nevladinih organizacija i ekspertnih grupa u pogledu osnivanja ICTY. Zapravo, ve su tokom 1992. odrani brojni struni i politiki skupovi na kojima se raspravljalo o zloinima uinjenim ili koji se vre na teritoriji bive Jugoslavije i zbog kojih su generalnom sekretaru UN

a ili Savjetu bezbjednosti upuivani apeli za preduzimanje efikasnih koraka u cilju njihovog spreavanja. U Statutu se, inae, jasno istie podjela na materijalnopravni (l. 2 10), organizacijski (l.1117) i procesnopravni dio (l.1829). Statut ima preambulu (koja navodi puni naziv ICTY i poziva se na VII poglavlje Povelje UNa na kojem je zasnovana odluka Savjeta bezbjednosti o osnivanju ICTY), te 34 lana. lan 1 ustanovljava jurisdikciju Tribunala za gonjenje krioca meunarodnog humanitarnog prava na teritoriji bive Jugoslavije, a l. 25 reguliu njegovu nadlenost (sudi za teke povrede enevskih konvencija od 12. avgusta 1949 godine, krenje zakona i obiaja rata, genocid, te zloine protiv ovjenosti). Prema lanu 8 Statuta, ICTY sudi samo fizikim licima za djela uinjena od 1. januara 1991. godine. lanovi 9 i 10 uspostavljaju paralelnu jurisdikciju ICTY sa onom nacionalnih sudova, vodei brigu o naelu non bis in idem, ali ICTY daju pravo da, u odreenim sluajevima, stupi na mjesto nacionalnog suda. lanovi 1117 ureuju organizaciju ICTY (pretresna vijea, komore engl. Trial Chambers, ine 16 stalnih sudija koji ne smiju biti dravljani iste drave i najvie devet ad litem sudija, te jedno albeno vijee, the Appeals Chamber, sastavljeno od sedam stalnih sudija, te tuioca, tj. koji nastupa nezavisno, kao samostalni organ). lan 15 daje ovlaenje Tribunalu da sam, autonomno, poblie uredi postupak i izvoenje dokaza, a l. 1828 reguliu samo neka vanija pitanja iz pojedinih stadijuma postupka. Suenja moraju biti (u pravilu) javna, fair (pravina) i ekspeditivna; optueni pred sudom ima sva prava odbrane, ukljuujui pravo na poznavanje predmeta optube, pravo na slobodan izbor branioca na koje mora biti upozoren, pravo na predlaganje vlastitih dokaza i kritikog preispitivanja dokaza optube, pravo na utnju i sl. (lan 21). ICTY mora preduzeti posebne mjere zatite svjedoka i rtava (lan 22). Presude se donose veinom glasova, moraju se uvijek javno objaviti i biti obrazloene (lan 23). Izreena sankcija moe biti samo zatvorska kazna, ali ICTY moe odrediti i povrat imovine, odnosno oduzimanje imovinske koristi (lan 24). Statut predvia albeni postupak zbog pogreaka u utvrenju injeninog stanja i povreda zakona, kao i ponavljanje postupka zbog novih dokaza (l. 25 i 26).

Kazne zatvora e se izvravati, pod nadzorom ICTY, u dravama lanicama UNa koje se za to ponude (lan 27). lan 29 trai od svih drava da sarauju sa ICTY, te udovolje njegovim zahtjevima i naredbama, ukljuujui i naredbu za predaju ili transfer optuenog lica ICTY. Poslednjih pet lanova (3034) odnose se na status, privilegije i imunitete lanova ICTY, sjedite Tribunala (u Den Hagu), trokove i slubene jezike, te obavezu ICTY na podnoenju godinjih izvjetaja o radu. Osnovni izvor prava koji se odnosi na postupak pred ICTY, kao i njegovu organizaciju, jeste akt kojim je ICTY i osnovan, a to je Statut, usvojen od Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, na osnovu Glave VII Povelje UNa i rezolucijom 827 od 25. maja 1993. godine. Statutom sam postupak nije detaljnije regulisan, ve je objanjen samo u osnovnom crtama. Na osnovu lana 15 Statuta, ICTY je na optoj sjednici odranoj 11. februara 1994. godine usvojio Pravilnik o postupku i dokazima, a na optoj sjednici 5. maja 1994. godine Pravila koja se primjenjuju na pritvorena lica koja ekaju suenje ili na drugi nain zatoena lica pod nadzorom Tribunala. Pravilnik, u optem konceptualnom smislu, poiva, uglavnom, na klasinom modelu akuzatorskog (optunog) postupka u kojem teret dokaza lei na tuiocu i u kojem stranke, a ne sud izvode dokaze prema strogom naelu kontradiktornosti (tzv. unakrsno sasluanje svjedoka i vjetaka). No, od toga postoje dva vana izuzetka. Prije svega, Pravilnik ne sadri razraenu regulativu o dopustivosti upotrebe pojedinih dokaza, te ICTY daje dosta iroka diskrecijska ovlaenja da dokaze pribavlja i po vlastitoj inicijativi, ex proprio motu. Posebnu panju Pravilnik posveuje specifinim pitanjima zatite svjedoka koji su bili rtve zloina, kao i problemu suenja u odsustvu, in absentia reus. Ono nije u naelu doputeno; ali, ako nakon zavrene istrage protiv nekog okrivljenog sudija (pojedinac) potvrdi optunicu, te ona bude objavljena, a drava prebivalita optuenog odbije izvriti nalog za hapenjem i predajom ili se oglui na takav zahtjev ICTY, optunicu e ponovo potvrditi raspravno vijee ICTY, za optuenim izdati meunarodnu potjernicu i o odbijanju saradnje njegove drave obavijestiti Savjet bezbjednosti. lanom 9 stav 2 Statuta se izriito kae da ICTY ima primat nad nacionalnim sudovima, te da on u svakoj fazi postupka moe od nacionalnog suda slubeno zatraiti da

prepusti nadlenost, u skladu sa ovim statutom i Pravilnikom o postupku i dokazima ICTY. Ta odredba predstavlja veliku novinu u meunarodnom pravu, ali ona je ogranienog dometa: moe se ostvariti samo prema odredbama Statuta i Pravilnika o postupku i dokazima. Iako ICTY nije zamiljen da nacionalnim sudovima oduzme njihovu jurisdikciju, u (izuzetnim) sluajevima u kojima e on nastupiti, njegova jurisdikcija ima prednost pred nacionalnim sudovima: nacionalni sudovi vie ne mogu ponovo suditi u sluajevima u kojima je presudio ICTY (non bis in idem), ali ICTY moe, u dva sluaja, ponovo voditi postupak za ve presuenu stvar (res iudicata) pred nacionalnim sudom ako je optueni pred njim osuen samo za obino krivino djelo, a ne zloin koji predstavlja povredu meunarodnog humanitarnog prava ili ako je postupak pred njim voen pristrasno, neobjektivno; bio je pokrenut da optuenog zatiti od meunarodne krivine odgovornosti, odnosno ako krivini postupak nije bio revnosno proveden (lan 10 Statuta). ICTY, naravno, lako moe postaviti razliku izmeu pravnih kvalifikacija ratnih zloina i obinog kriminaliteta, pa do ocjena da li je suenje bilo nepristrasno i nezavisno, drei se standarda i u mnogobrojnim presudama meunarodnih sudskih organa, npr. ESLJP. Isto tako, prvenstvo ICTY se vidi i iz toga to Statut (l. 7 i 29) i Pravilnik (pravila 813) izriito derogiraju odreene norme unutranjeg prava, koje bi, inae, predstavljale smetnje za izruenje optuenog ili mogunost voenja postupka protiv njega. No, prvenstvo jurisdikcije ICTY nad nacionalnim sudovima ne znai samo dunost potovanja odluka toga suda, nego i dunost drava lanica UNa da preduzmu odgovarajue zakonodavne mjere na usklaivanju svog unutranjeg prava sa naelima Statuta i otklanjanju eventualnih kolizija. Korake u tom smislu prva je preduzela Italija, koja je 14. februara 1994. godine donijela zakon broj 120 kojim se reguliu nacionalni postupci u vezi sa odlukama i zahtjevima ICTY.

1.3.5.3. Organizacija ICTY ICTY ine sljedei organi: (a) sudska vijea, koja se sastoje od tri pretresna vijea i jednog albenog vijea; (b) tuilac, i (c) sekretarijat (engl. registry), koji opsluuje i sudska vijea i tuioca (lan 11 Statuta). Ne postoji ured tzv. javnog branioca, koji bi, slino kao u SADa, bio sastavljen od advokata koji bi pruali usluge odbrane siromanim okrivljenim. Osim tih organa, prema Pravilniku postoje jo i neka druga (potpredsjednik Suda, zamjenik tuioca, Sekretarijat, Sluba za rtve i svjedoke, Kolegij, Koordinaciono vijee i Rukovodni odbor). Sudska vijea ini 16 stalnih nezavisnih sudija, koji ne smiju biti dravljani iste drave, i najvie devet nezavisnih sudija ad litem istovremeno, naimenovanih u skladu sa lanom 13 ter stav 2 Statuta, koji ne smiju biti dravljani iste drave (lan 12 stav 1 Statuta). Svako pretresno vijee sastoji se od troje stalnih sudija i najvie est sudija ad litem istovremeno. Svako pretresno vijee u koje su rasporeene sudije ad litem moe se podijeliti u sekcije od po troje sudija, meu kojima su i stalne sudije i sudije ad litem. Sekcija pretresnog vijea ima iste nadlenosti i odgovornosti koje po Statutu pripadaju pretresnom vijeu i donosi presudu u skladu s istim pravilima. albeno vijee ini sedam stalnih sudija. albeno vijee u svakom albenom postupku ini pet njegovih lanova (lan 12 stav 3 Statuta). Osoba koja se, u smislu uslova za lanstvo u vijeima ICTY, moe smatrati dravljaninom vie od jedne drave, smatrae se dravljaninom one drave u kojoj inae ostvaruje svoja graanska i politika prava. Pitanje kvalifikacije sudije ureuje lan 13 Statuta. Kvalifikacije za izbor sudija sadre dva aspekta: prvi, koji se odnosi na etike osobine linosti i drugi, u pogledu njihovih strunih kvalifikacija. U prvi spada neophodnost da sudije budu lica visokih moralnih osobina, nepristrasna i sa integritetom. U drugu spada neophodnost da sudije poseduju kvalifikacije koje se zahtijevaju u njihovim zemljama za postavljanje na najvia sudska mjesta. Prilikom sastavljanja vijea duna panja e biti posveena iskustvu

sudija u oblasti krivinog prava, kao i meunarodnog prava, ukljuujui meunarodno humanitarno pravo, kao i ljudska prava (lan 13 stav 1 Statuta). 1.3.5.3.1. Izbor sudija i njihov poloaj Za izbor sudija Statut predvia demokratsku proceduru u kojoj uestvuju sve drave lanice UNa. Postupak izbora sudija ima dvije osnovene faze: prvu, koja se odlikuje djelatnou generalnog sekretara UNa i drugu, koja predstavlja neposredni izbor od strane Generalne skuptine UNa (lan 13 bis - Izbor stalnih sudija). Izbor 14 stalnih sudija ICTY vri Generalna skuptina sa popisa koji joj dostavlja Savjet bezbjednosti, na sljedei nain: (a) generalni sekretar poziva drave lanice Ujedinjenih nacija i drave nelanice koje imaju stalne posmatrake misije u sjeditu Ujedinjenih nacija da kandiduju sudije; (b) u roku od 60 dana od poziva generalnog sekretara, svaka drava moe predloiti najvie dva kandidata razliitog dravljanstva, ije kvalifikacije odgovaraju onima navedenim u lanu 13 Statuta, s tim da nijedan od njih ne smije biti dravljanin iste drave kao bilo koji drugi sudija lan albenog vijea, koji je izabran ili naimenovan za stalnog sudiju ICTR u skladu sa lanom 12 bis Statuta tog suda; (c) generalni sekretar prosljeuje primljene kandidature Savjetu bezbjednosti. Na osnovu primljenih kandidatura Savjet bezbjednosti sastavlja popis sa najmanje 28 i najvie 42 kandidata, starajui se da budu adekvatno zastupljeni glavni svjetski pravni sistemi; (d) predsjedavajui Savjeta bezbjednosti prosljeuje popis kandidata predsjedavajuem Generalne skuptine, a Generalna skuptina sa tog popisa bira 14 stalnih sudija ICTY. Kandidati koji dobiju apsolutnu veinu glasova drava lanica Ujedinjenih nacija i drava nelanica koje imaju stalnu posmatraku misiju u sjeditu Ujedinjenih nacija, proglasie se izabranim. U sluaju da dva kandidata istog dravljanstva dobiju potrebnu veinu glasova, izabranim e se smatrati onaj koji je dobio vei broj glasova.

U sluaju upranjenog mjesta u sudskim vijeima meu stalnim sudijama koje su izabrane ili naimenovane u skladu sa lanom 13 bis, nakon konsultacije sa predsjedavajuim Savjeta bezbjednosti i Generalne skuptine, generalni sekretar na upranjeno mjesto do kraja mandata imenuje osobu koja ispunjava kvalifikacije navedene u lanu 13 Statuta. Redovan nain sticanja sudijske funkcije je, dakle, izbor, ali je mogu i izuzetan nain sticanja ove funkcije - imenovanje od strane generalnog sekretara. Iz ovoga proizilazi da naelo izbornosti sudija u Tribunalu ima ogranien znaaj, jer je izbor pravilo, ali je postavljanje sudije mogui izuzetak. To znai da je izbor sudija primarnog karaktera, dok samo supsidijarno, kada za to postoje odreeni uslovi, dolazi u obzir postavljanje sudije odlukom generalnog sekretara UNa. Stalne sudije izabrane u skladu sa lanom 13 bis biraju se na mandat od etiri godine. Uslovi slube su isti kao i za sudije Meunarodnog suda pravde. Sudije mogu biti ponovo izabrane. Prije stupanja na dunost svaki sudija je obavezan da d sveanu izjavu koju u prisustvu generalnog sekretara UNa ili njegovog predstavnika potpisuje, a ona se zatim zadrava u arhivi ICTY. Tekst sveane izjave je sljedei: Sveano izjavljujem da u kao sudija Meunarodnog tribunala za suenje licima odgovornim za teke povrede meunarodnog humanitarnog prava uinjene na teritoriji bive Jugoslavije, svoje dunosti i ovlaenja vrtiti i obavljati asno, poteno, nepristrasno i savjesno (lan 14B Pravilnika). Izbor i naimenovanje sudija ad litem ureuje lan 13 ter Statuta. Izbor ad litem sudija ICTY vri Generalna skuptina sa popisa koji joj dostavlja Savjet bezbjednosti, i to na sljedei nain: a) generalni sekretar poziva drave lanice Ujedinjenih nacija i drave nelanice koje imaju stalne posmatrake misije u sjeditu Ujedinjenih nacija da kandiduju sudije ad litem ICTY; (b) u roku od 60 dana od poziva generalnog sekretara, svaka drava moe predloiti po etiri kandidata ije kvalifikacije odgovaraju onima navedenim u lanu 13 Statuta, vodei pritom rauna o pravilnoj zastupljenosti kandidata enskog i mukog pola; (c) generalni sekretar prosljeuje primljene kandidature Savjetu bezbjednosti. Na osnovu primljenih kandidatura Savjet bezbjednosti sastavlja popis sa najmanje pedeset etiri kandidata, starajui se da budu

adekvatno zastupljeni glavni svjetski pravni sistemi, te vodei rauna o ravnopravnoj geografskoj zastupljenosti; (d) predsjedavajui Savjeta bezbjednosti prosljeuje popis kandidata predsjedavajuem Generalne skuptine, a Generalna skuptina sa tog popisa bira 27 sudija ad litem ICTY. Kandidati koji dobiju apsolutnu veinu glasova drava lanica Ujedinjenih nacija i drava nelanica koje imaju stalne posmatrake misije u sjeditu Ujedinjenih nacija, proglasie se izabranim; (e) sudije ad litem se biraju na mandat od etiri godine i ne mogu biti ponovo izabrane. Za vrijeme njihovog mandata generalni sekretar e, po zahtjevu predsjednika ICTY imenovati sudije ad litem u pretresna vijea za jedno ili vie suenja, i to na ukupan period do tri godine. Prilikom podnoenja zahtjeva za imenovanje sudije ad litem, predsjednik ICTY mora imati na umu kriterije iz lana 13 Statuta koji se odnose na sastav vijea i sekcija pretresnih vijea, odredbe stava 1 (b) i (c) lana 13 ter Statuta, te broj glasova koje je sudija ad litem dobio u Generalnoj skuptini. lan 13 quarter Statuta odnosi se na status sudija ad litem. Naime, tokom perioda na koji su imenovani da rade u ICTY, sudije ad litem: (a) imaju iste uslove slube, mutatis mutandis, kao i stalne sudije ICTY; (b) imaju ista ovlaenja kao i stalne sudije ICTY, uz ograde navedene u stavu 2 lana 13 quarter; (c) imaju povlastice i imunitet, izuzea i olakice kakve pripadaju sudijama ICTY; (d) imaju ovlaenje da rjeavaju u pretpretresnim postupcima u onim predmetima u kojima nisu rasporeeni kao lanovi pretresnog vijea. Uz to, tokom perioda na koji su imenovani da rade u ICTY, sudije ad litem: (a) nemaju pravo da biraju ni da budu birani za predsjednika ICTY niti za predsjedavajueg pretresnog vijea prema lanu 14 Statuta; (b) nemaju ovlaenje: (i) da usvajaju pravila o postupku i dokazima u skladu sa lanom 15 Statuta; (ii) da pregledaju optunicu u skladu sa lanom 19 Statuta; (iii) da uestvuju u konsultacijama sa predsjednikom u vezi s rasporeivanjem sudija u skladu sa lanom 14 Statuta, niti u vezi sa pomilovanjem ili ublaavanjem kazne u skladu sa lanom 28 Statuta. Predsjednika ICTY biraju stalne sudije iz svojih redova (lan 14 stav 1 Statuta). On je lan albenog vijea i predsjedava njegovim radom. Nakon

konsultacija sa stalnim sudijama ICTY, predsjednik rasporeuje etvoro stalnih sudija, izabranih ili naimenovanih u skladu sa lanom 13 bis Statuta, u albeno vijee, a devetoro u pretresna vijea. Uz to, predsjednik ICTR, u konsultaciji sa predsjednikom ICTY, odreuje dvoje stalnih sudija ICTR, izabranih ili naimenovanih u skladu sa lanom 12 Statuta ICTR, za lanove albenog vijea i za stalne sudije ICTY (lan 14 stav 4 Statuta). Nakon konsultacija sa stalnim sudijama, predsjednik rasporeuje u pretresna vijea sudije ad litem koje povremeno budu imenovane da rade u Hakom tribunalu. Sudija moe biti lan samo onog vijea u koje je rasporeen. Predsjedavajueg sudiju koji nadgleda cjelokupni rad pretresnog vijea biraju stalne sudije tog pretresnog vijea iz svojih redova. 1.3.5.3.2. Izuzee sudije Postoje dvije grupe razloga za izuzee sudija: (1) oni koji se odnose na postojanje okolnosti koje dovode u sumnju sudijsku nepristrasnost i (2) razlozi koji se zasnivaju na funkcionalnoj povezanosti sudije sa konkretnim krivinim postupkom. Razlozi izuzea sadrani su najprije u uoptenoj klauzuli po kojoj sudija ne moe obavljati svoju dunost u bilo kojem predmetu u kojem ima lini interes ili postoje, odnosno postojale su okolnosti koje bi mogle uticati na njegovu nepristranost (lan 15A Pravilnika). Izuzee sudije iz ovih razloga se odnosi kako na suenje (prvostepeni postupak), tako i na postupak po albi. Funkcionalna povezanost sudije sa konkretnim krivinim postupkom postoji ukoliko je sudija u odreenom krivinom postupku ve obavljao odreenu procesnu ulogu, tj. vrio jedan oblik sudijske funkcije . Ovaj razlog izuzea se odnosi na sudiju koji je ispitivao optunicu u smislu lana 19 Statuta i pravila 47, tako da on ne moe da bude lan pretresnog vijea na suenju optuenom na koga se odnosi optunica koju je ispitivao (pravilo 15C). Ti razlozi sadrani su i u odredbi koja u istom predmetu uvijek iskljuuje sudiju u drugom stepenu koji je ranije odluivao na glavnom pretresu (pravilo 15D). Kada sudija sazna za postojanje razloga za izuzee, mora zastati sa postupanjem i povui se iz rjeavanja predmeta, a predsjednik ICTY mora odrediti drugog sudiju (pravilo 15A); stranke mogu zatraiti izuzee sudija iz istih razloga od predsjedavajueg sudije raspravnog vijea koji mora, nakon

to saslua sudiju, ako je to potrebno, zahtjev iznijeti pred kolegij predsjednika ICTY na konanu odluku (pravilo 15B). 1.3.5.3.3. Prestanak sudijske funkcije i odsustvo sudije Prije svega, sudijska funkcija prestaje istekom roka na koji je sudija biran, tj. protekom njegovog mandata, ali postoji i mogunost reizbora. Drugi nain prestanka sudijske funkcije jeste ostavka (povlaenje sudije), koju on moe pismeno podnijeti predsjedniku Tribunala koji e potom dostaviti generalnom sekretaru UNa (pravilo 16). Nita nije reeno o razlozima, pa se moe zakljuiti da sudija nije duan da svoju ostavku obrazloi, a osim ostavke nijedan drugi nain prestanka funkcije sudije nije ureen ni Statutom niti Pravilnikom, to predstavlja jednu ozbiljnu pravnu prazninu. Pitanje odsustva sudije se rjeava pravilom 15bis. Postoje pravila koja reguliu kratkotrajno odsustvo sudije, od njegovog dueg, odnosno potpunog odsustva, i to u sluajevima kada je svojom voljom ili nezavisno od nje, izgubio status sudije ICTY. Ako se radi o bolesti sudije ili nekoj njihovoj drugoj sprijeenosti, predsjednik ICTY moe, ako smatra da je to u interesu pravinosti, ovlastiti vijee u preostalom sastavu, da obavlja rutinske poslove, kao to su dostavljanje odluka (lan 15bis F Pravilnika). Ukoliko je sudija zbog bolesti ili drugih hitnih linih razloga ili drugih vanih razloga sprijeen da bude lan vijea u odreenom kratkom periodu, ostali lanovi vijea mogu, ukoliko je to u skladu sa zahtjevima pravinosti, dozvoliti da se postupak nastavi bez odsutnog sudije, ali postupak u odsustvu tog sudije ne moe trajati due od pet radnih dana (pravilo 15bis A). Ukoliko lanovi vijea smatraju da nije u interesu pravinosti da se postupak nastavi u kratkotrajnom odsustvu sudije, postupak se nee nastaviti, ali i pored toga, preostale sudije u vijeu mogu donijeti odluku da se postupak nastavi, s tim da postupak tada moe prekinuti sudija koji je predsjednik vijea (pravilo 15bis B). Pravilo 15bis C regulie situaciju trajnog ili veoma dugog odsustva sudije, pri emu se ovim pravilom utvruje redovan nain rjeavanja takve situacije, dok se sljedeim pravilom (15bis D) odreuje jedan izuzetan nain na koji se ovakva situacija rjeava. Ukoliko sudija umre, bude bolestan, da

ostavku na mjesto sudije u ICTY ili ne bude reizabran, , kao i ako postoji bilo koji drugi razlog koji ga onemoguava da za dui period kao i ako postoji bilo koji drugi razlog koji ga onemoguava da za dui period uestvuje u suenju, o tome predsjednik vijea obavjetava predsjednika ICTY koji e odrediti drugog sudiju za to suenje, kao i narediti da pretres zapone iz poetka ili da se samo nastavi, to zavisi od njegove procjene (pravilo 15bis D). Meutim, ako su stranke ve dale svoja uvodna izlaganja u skladu sa pravilom osamdeset etiri i zapoelo je izvoenje dokaza (pravilo osamdeset pet), nastavak postupka sa novim sudijom u vijeu se moe narediti samo uz saglasnost optuenog (pravilo 15bis D). Ako optueni uskrati svoju saglasnost za zamjenu sudije u prvostepenom vijeu, ostale sudije lanovi vijea mogu odluiti da se postupak nastavi sa novim sudijom, ako uz uzimanje u obzir svih okolnosti jednoglasno procijene da bi takvo rjeenje bilo u interesu pravinosti. Ovakva odluka preostalih lanova vijea o ovom pitanju se moe pobijati albom, o kojoj odluje albeno vijee u punom sastavu, a pravo na albu imaju obje stranke. alba protiv odluke preostalih anova vijea se moe podnijeti u roku od sedam dana od dostavljanja odluke koja se pobija, a ako je takva odluka donesena verbalno, od momenta kada je saoptena (pravilo 15bis E). Ukoliko alba nije podnesena, odluka vijea u nepotpunom sastavu poinje da se primjenjuje i predsjednik ICTY e odrediti sudiju koji e popuniti vijee, ali taj sudija ne moe da uestvuje u suenju prije nego to se potpuno upozna sa predmetom postupka. Na isti nain e se postupiti i kada je alba protiv odluke o nastavku postupka sa zamijenjenim sudijom odbijena od strane albenog vijea. Tokom istog postupka mogua je samo jedna zamjena sudija u jednom vijeu (pravilo 15bis D). 1.3.5.3.4. Tuilac Poloaj tuioca u organizacionom smislu nije sasvim jasan, jer su osnovna pravila o tuiocu sadrana u Statutu i izloena odmah poslije pravila o sudijama i unutranjoj organizaciji ICTY, dok se u Pravilima osnovna odredba o tuiocu nalazi u Glavi III koja nosi naslov Organizacija ICTY, u estom odjeljku, iza pravila o registru, pa bi se, stoga,

sistematskim tumaenjem moglo zakljuiti da je u organizacionom smislu tuilac funkcioner koji pripada ICTY, mada su, s druge strane, njegova ovlaenja u postupku relativno autonomna Ured tuioca sastoji se od tuioca i zamjenika (pravilo 38), koje na prijedlog generalnog sekretara imenuje Savjet bezbjednosti, te odgovarajueg broja osoblja. Interesantno je da je za tuioca nisu propisani nikakvi uslovi koji bi se odnosili na njegovu strunu spremu i obrazovanje, ve je Statutom samo ureeno da on mora, takoe, odgovarati visokim moralnim kvalitetima i posjedovati najvii stepen strunosti i iskustva u voenju istraga i krivinog gonjenja u krivinim predmetima (lan 16 stav 4 Statuta). U statusu, tuilac je izjednaen sa podsekretarom Ujedinjenih nacija. Mandat tuioca traje etiri godine i postoji mogunost da on ponovo bude biran (lan 16 stav 4). Tuilac moe predloiti generalnom sekretaru UNa da imenuje pomonika tuioca, koji onda vri svoje aktivnosti u odsutnosti tuioca ili onda kada je ovaj sprijeen, a prema njegovim uputstvima (lan 38A i B Pravila). Tuilac nastupa potpuno nezavisno od presuujueg dijela ICTY i njegov je ured institucionalno odijeljen od pretresnih vijea i albenog vijea, te on ne smije traiti ili primati upute za svoj rad od bilo koje vlade ili drugog izvora (lan 16 stav 2 Statuta). Prema lanu 16 stav 1 Statuta, tuilac e biti odgovoran za istragu i optuenje lica odgovorna za teka krenja meunarodnog humanitarnog prava uinjena na teritoriji bive Jugoslavije. Mora se dodati i to da on zapoinje istragu ex officio, na osnovu informacija prikupljenih od bilo kog izvora, te mora podii optunicu ako na zavretku istrage ocijeni da postoji osnovana sumnja (engl. prima facie case) da je odreeno lice uinilo krivino djelo iz nadlenosti ICTY (lan 18 st. 1 i 4 Statuta). Ove odredbe daju osnova za zakljuak da u pogledu pokretanja postupka pred ICTY za tuioca vrijedi naelo legaliteta krivinog gonjenja; zapravo, tuilac se u postupku pred ICTY ne javlja samo kao obina protivstranka u sporu, nego, ujedno, i kao organ krivinog gonjenja koji ima jedan od glavnih zadataka ICTY. Svoju optunicu tuilac podnosi ukoliko se tokom istrage uvjeri da postoji dovoljno dokaza za osnovanu sumnju da je osumnjieni uinio krivino djelo iz nadlenosti ICTY. Optunica se upuuje sekretaru koji je, uz popratni materijal, upuuje jednom od sudija, koji e je razmotriri, te nakon

toga odluiti da li da je prihvati ili odbije (pravilo 47). Prema pravilu 51, tuilac moe da povue optunicu, bez posebnog odobrenja, u svakom trenutku prije nego to je ona potvrena, ali nakon toga samo uz odobrenje sudije koji je potvrdio optunicu ili ako je iznoenje dokaza u smislu pravila 85 otpoelo samo uz odobrenje prvostepenog vijea. 1.3.5.3.5. Sekretarijat ICTY Efikasna sudska uprava zahtijeva postojanje jo nekih organa u okviru ICTY koji sudijama pomau pri njihovoj djelatnosti. Smatra se da sekretar (registrar) ima veoma vanu ulogu u funkcionisanju ICTY. Tako, po lanu 17 Statuta, Sekretarijat na elu sa sekretarom (engl. the Registrar) obavlja organizacione i druge poslove za potrebe sudskih vijea i tuioca. U nadlenost registrature spada voenje administracije ICTY i pruanje odgovarajuih usluga (pomo sudskim vijeima, optoj sjednici ICTY, sudijama i tuiocu). Registaturom, tj. njenim osobljem, rukovodi ef, u iju funkciju spadaju sljedee aktivnosti: (1) javno informisanje i spoljni odnosi; (2) priprema satnice sastanaka; (3) funcionisanje konferencijskih slubi; (4) tampanje i publikovanje odreenih dokumenata; (5) realizovanje obraanja prema ICTY i od njega (public relation poslovi); (6) obavljanje drugih administrativnih aktivnosti, bavljenje budetom i personalnom evidencijom. U obzir dolaze i druge djelatnosti koje spadaju u vrenje odgovarajuih organizacionih usluga vezanih za aktivnosti ICTY. Registrar obavlja i klasine tehnike aktivnosti koje se odnose na registrovanje iskaza i dokumentovanje preduzetih procesnih i organizacionih radnji. Sluba kojom rukovodi pravi biljeke sa plenarnih sastanaka ICTY i zasjedanja vijea, osim kada je u pitanju dononje odluka vijea na sjednicama sa kojih je iskljuena javnost (pravilo 35). Takoe, vodi knjigu zapisnika u kojoj se biljee sve pojedinosti svakog sluaja o kome je rjeavo Tribunal (pravilo 36). Ova knjiga mora da bude dostupna javnosti, to predstavlja jedan vid ostvarivanja naela javnosti u odnosu na aktivnosti ICTY.

Registrar obavlja i funkcije koje se odnose na organizaciju i voenje Odeljenja za pomo rtvama i svjedocima. Ovo odeljenje predlae mjere za rtve i svjedoke u smislu lana 22 Statuta, daje svjedocima i rtvama savjete i podrku, posebno u sluajevima silovanja ili drugih seksualnih delikata, radi ega e prilikom postavljanja osoblja, biti poklonjena posebna panja angaovanju enskih slubenika odgovarajuih strunih profila (lan 34 Pravila). Sekretara Sekretarijata, nakon konsultacija sa predsjednikom ICTY, imenuje generalni sekretar na vrijeme od etiri godine, a osoblje Sekretarijata generalni sekretar na preporuku sekretara ICTY. Za pomaganje predsjedniku ICTY pri voenju sudske uprave, te koordinaciju tekuih poslova, postoji i Kolegij koji se sastoji od predsjednika ICTY, potpredsjednika i predsjedavajuih sudija u vijeima (pravilo 23), koji ima konsultativnu ulogu. 1.3.5.3.6. Imunitet Sve sudije, tuilac i sekretar Sekretarijata uivaju puni diplomatski imunitet po pravilima meunarodnog prava, a slubeno osoblje Sekretarijata i ureda tuioca privilegije i imunitete prema l. V i VII Konvencije o povlasticama i imunitetima UNa od 13. februara 1946. godine (tzv. funkcionalni imunitet). Sve sudije ICTY su ravnopravni u izvravanju svojih pravosudnih funkcija (pravilo 17A), bez obzira na vrijeme izbora ili imenovanje, starosnu dob ili rok slube u ICTY. Ali, za potrebe unutranje organizacije, po rangu je prvi predsjednik ICTY, potom potpredsjednik, a onda predsjedavajue sudije pretresnih vijea, i to po godinama starosti. Kod ostalih stalnih sudija prvenstvo ima onaj koji je ranije izabran ili imenovan, a ako su ove sudije izabrani ili imenovani istog dana, onaj koji je stariji (pravilo 17B i C). Sudije ad litem imaju primat nakon stalnih sudija, a prema datumu svog imenovanja, a ako su imenovane istog dana imaju prioritet po godinama starosti (pravilo 17E).

1.3.5.4. Nadlenost ICTY ICTY je stvarno nadlean za teke povrede meunarodnog humanitarnog prava gdje spadaju: teke povrede enevskih konvencija iz 1949. godine, povrede ratnog prava ili ratnih obiaja, genocid i zloin protiv ovjenosti. Ona se u osnovi odnosi na tzv. enevsko i hako pravo, genocid(prema Konvenciji o spreavanju i kanjavanju tog zloina), kao i zloin protiv ovjenosti, u smislu tzv. Martensove klauzule (sadrane u IV hakoj konvenciji o zakonima i obiajima rata na kopnu). Individualno krivino gonjenje pred ICTY je zasnovano na teritorijalnom principu, a njegova vremenska nadlenost nije ograniena. Prema Statutu, ICTY je stvarno nadlean za suenje krivinih djela odreene vrste i teine uinjenih na teritoriji bive Jugoslavije od 1991. godine (lan 1), navedenih kao: (a) teke povrede enevskog prava iz 1949. godine (lan 2), (b) povrede hakog prava, tj. zakona ili obiaja ratovanja (lan 3), (c) genocid (lan 4), te (d) zloine protiv ovjenosti uinjene protiv civilnog stanovnitva, bez obzira na meunarodni i unutranji karakter sukoba (lan 5). Nadlenost ICTY je da sudi za teke povrede etiri enevske konvencije o zatiti rtava oruanog sukoba iz 1949. godine (lan 2 Statuta). Navodi se osam njihovih kategorija: od umiljajnog ubistava, preko muenja ili neovjenog postupanja, unitavanja ili oduzimanja imovine velikih razmjera koje nije opravdano vojnom nudom, pa do uzimanja civila za taoce. ICTY je nadlean da sudi za povrede zakona i obiaja ratovanja koji postavljaju nedvosmislena ogranienja u pogledu naina i sredstava ratovanja, da bi se sprijeile ljudske patnje i razaranja koja nisu opravdana vojnim potrebama. Postupanje u okviru tih ogranienja predstavlja regularne ili doputene radnje u ratu; njihovo krenje, naprotiv, ini uinioca krivino odgovornim. Definiciju genocida preuzeo je i lan 4 stav 2 Statuta koji navedene modalitete radnje izvrenja navodi indikativno. Uz to, dodaje i nadlenost ICTY da sudi za djela povezana sa genocidom, kao to su: udruivanje radi izvrenja genocida, direktno i javno podsticanje na izvrenje genocida, pokuaj izvrenja genocida i sauesnitvo u genocidu (lan 4 stav 3 Statuta).

Statut je ustanovio nadlenost ICTY kao paralelnu, konkurirajuu, sa nadlenou domaih sudova drava nasljednica bive SFRJ (lan 9 stav 1 Statuta). No, u stavu 2 istog lana odredio je da nadlenost ICTY ima prednost pred nacionalnim sudom, te da se u svakoj fazi postupka ICTY moe obratiti slubeno nacionalnom sudu da mu ustupi nadlenost, u skladu sa ovim statutom i Pravilnikom o postupku i dokazima. Ta je odredba nesumnjivo velika novina u meunarodnom pravu, ogranienog dometa. Najprije, prvenstvo jurisdikcije ICTY pred nacionalnim sudom moe se ostvariti samo prema odredbama Statuta i Pravilnika, a oni u tom pogledu predviaju samo dva sluaja ustupanja nadlenosti (lan 10 stav 2 Statuta), te inicijativu za izdavanje zahtjeva nacionalnom sudu, pod uslovima iz ta dva sluaja, daju iskljuivo tuiocu (pravilo 9). U lanu 10 stav 2 Statuta navedeno je da e lice kojem je bilo sueno pred nacionalnim sudom za neko od krivinih djela iz njegove nadlenosti biti pred ICTY sueno supsidijarano, tj. samo ako je djelo: (a) pred nacionalnim sudom bilo okvalifikovano kao obino krivino djelo ili je (b) postupak pred nacionalnim sudom voen pristrasno ili neobjektivno ili je bio smiljen da optuenog zatiti od meunarodne krivine odgovornosti ili ako krivini postupak nije bio revnosno proveden. Kada se vijee ICTY sloi sa zahtjevom tuioca, izdae slubeni zahtjev dravi da sud te drave ustupi nadlenost ICTY. Ako ta drava, u roku od 60 dana ne dostavi odgovor koji e pretresno vijee ICTY uvjeriti da je ta drava preduzela ili preduzima mjere za usvajanje formalnog zahtjeva, to vijee moe zatraiti od predsjednika ICTY da o tome obavijesti Savjet bezbjednosti UNa (pravilo 11). 1.3.5.5. Postupak pred ICTY Postupak pred ICTY izgleda kao proces sagraen na modelu akuzatorskog krivinog postupka, tj. pravnog spora dviju stranaka (tuioca i optuenog) pred sudom, pri emu je na strankama (prvenstveno tuiocu) inicijativa za pokretanje i odravanje u toku postupka, te prikupljanje i izvoenje dokaza. Meutim, postupak pred ICTY nije sasvim isti akuzatorski postupak, jer ima i elemente inkvizitornog i mjeovitog tipa krivinog postupka (naglasak na podjelu postupka na stadijume, kumulacija

funkcije gonjenja i istraivanja u istrazi u rukama tuioca lan 18 Statuta); pravo tuioca da ispituje okrivljenog u istrazi (lan 18 stav 2 Statuta) i na pripremnom roitu za glavni pretres (pravilo 63); inkvizitorno ovlaenje raspravnog vijea da i po vlastitoj inicijativi uestvuje u postupku prikupljanja (pravilo 85B) i izvoenja dokaza (pravilo 98) itd. 1.3.5.5.1. Subjekti postupka U osnovne subjekte postupka pred ICTY spadaju subjekti koji vre tri osnovne procesne funkcije, a to su: (1) ICTY koji vri funkciju voenja postupka i funkciju presuivanja krivine stvari, (2) tuilac koji obavlja funkciju krivinog gonjenja i optuenja, ali mu takoe pripada i funkcija istrage, koja nije sudskog karaktera, ve prije predstavlja neku vrstu pretkrivinog postupka i ima jednostranaki karakter i (3) okrivljeni, lice protiv koga se odvija postupak a koji ima pravo na odbranu, tj. moe vriti funkciju odbrane u krivinom postupku. Optueni i tuilac imaju svojstvo stranke u postupku (pravilo 2A). ICTY vri funkciju voenja krivinog postupka i presuivanja, to, u stvari, znai da on obavlja klasinu funkciju krivinog suda. 1.3.5.5.1.1. Okrivljeni Okrivljeni je fiziko lice za kojeg postoje osnovana sumnja da je od 1. januara 1991. godine na teritoriji bive Jugoslavije uinilo krivino djelo iz nadlenosti ICTY. Termin okrivljeni se, inae, ne koristi uvijek u Statutu i u Pravilniku o postupku i dokazima. Naime, u tim aktima se koriste tri razliita termina za lice protiv koga se postupak vodi, odnosno protiv koga je postupak okonan osuujuom presudom: (1) osumnjieni, (2) optueni i (3) osueni. Osumnjieni (suspect) je lice za koje tuilac posjeduje pouzdane informacije koje ukazuju na to da je mogao uiniti krivino dijelo u odnosu na koje ICTY ima nadlenost (pravilo 2). Optueni (accused) se odreuje kao lice protiv koga je u smislu pravila 47 podignuta optunica (pravilo 2). Osueni (convictied) se ne definie ni u Statutu, niti u Pravilniku, ali je to lice koje je pravnosnano oglaeno krivim. Statut i Pravilnik o postupku i

dokazima ne odreuju donju dobnu granicu za procesnu sposobnost okrivljenog, pa se moe pretpostaviti da su ih njihovi tvorci zamislili za punoljetna lica prema pravu zemlje dravljanstva, to je inae ustanovljeno pravno naelo. Pravni poloaj okrivljenog pred ICTY obiljeen je, kao i u svakom nacionalnom krivinom postupku, prvo injenicom da je okrivljeni procesna stranka (to trai punu ravnopravnost sa njegovim procesnim protivnikom) i, drugo, da je izvor saznanja o injenicama, koji mora biti zatien od prekomjernih zahvata dravnih vlasti u njegova osnovna prava i slobode. Zato izvjetaj generalnog sekretara UNa od 3. maja 1993. godine trai da postupak pred ICTY u svim svojim stadijima mora potpuno potovati meunarodno priznate standarde prava okrivljenog, posebno one koji su sadrani u odredbama lana 14 Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima. lan 21 Statuta donosi cjelokupni katalog prava odbrane okrivljenog, poev od pretpostavke nevinosti (stav 3), pa do prava na tumaa i zabrane da bude primoran svjedoiti protiv sebe ni priznati krivicu (stav 4 ta. f) i g)). Pred ICTY nije mogue suenje u odsustvom okrivljenog, to takoe predstavlja jedno od tipinih rjeenja klasine anglosaksonske krivine procedure, u kojoj je prisustvo okrivljenog tokom krivinog postupka, apsolutno bitna procesna pretpostavka, mada se to prihvata i mnogim evropskim zakonodavstvima. 1.3.5.5.1.2. Branilac okrivljenog Okrivljeni ima pravo na branioca, ali je primarno njegovo pravo da se sam brani. Okrivljeni se moe braniti sam, a ima pravo na slobodan izbor branioca; ako ga ne moe platiti, ima pravo na besplatnu strunu pravnu pomo branioca svaki put kada to zahtijevaju interesi pravde. To istovremeno znai da pred ICTY ne postoji institut obavezne odbrane, ve se ak mogunost okrivljenog da se sam, odnosno bez branioca brani, konstituie kao jedno njegovo posebno i neprikosnoveno pravo, koje se mora ostvariti bez ikakvih predrasuda, a odnosi se na kako na osumnjienog u toku istrage, tako i na optuenog protiv koga je optunica stupila na pravnu snagu. O tim pravima mora biti uvijek pouen (lan 21 stav 4 taka d) Statuta). Postoji Uputstvo za dodjelu branioca po slubenoj

dunosti koje je stupilo na snagu 1994.godine koje propisuje uslove i nain dodjele branioca po slubenoj dunosti. Pravo na branioca, i to bez tete po pravo optuenog da se sam brani, imaju: ( i) osumnjieni kojeg tuilac namjerava ispitivati u sklopu istranog postupka; (ii) optueni kojem je lino uruena optunica i (iii) svako lice pritvoreno po ovlaenju ICTY, ukljuujui i lica pritvorena u skladu sa pravilom 90bis. Osumnjieni i optueni koji nemaju sredstava da sami plate naknadu braniocu, imaju pravo da im se dodijeli branilac po slubenoj dunosti kojeg plaa ICTY. Smatra se da osumnjieni, odnosno optueni nema sredstava da plati naknadu braniocu ukoliko ne posjeduje dovoljno sredstava da plati naknadu braniocu po tarifama koje su propisane ovim uputstvom. Osumnjienim i optuenim koji posjeduju sredstva da plate dio naknade braniocu, ICTY e platiti onaj dio naknade koji oni nisu u stanju da plate (lan 6 Uputstva). U svrhu utvrivanja da li je osumnjieni, odnosno optueni u nemogunosti da plaa branioca, uzimaju se u obzir sva sredstva koja on direktno ili indirektno uiva ili slobodno njima raspolae, ukljuujui, izmeu ostalog, direktne prihode, bankovne raune, nepokretnu i pokretnu imovinu, penziju, dionice, obveznice i ostalu imovinu koju ima, pri emu se ne uzimaju u obzir porodini doplaci ni socijalne naknade na koje eventualno ima pravo. U procjeni tih sredstava takoe treba uzeti u obzir sredstva branog druga osumnjienog, odnosno optuenog, kao i sredstva lica s kojima ivi u zajednikom domainstvu (lan 8B Uputstva). Osumnjieni kojem je odbijen zahtjev za dodjelu branioca po slubenoj dunosti, moe u roku od 15 dana od prijema obavijesti o tome zatraiti da predsjednik ICTY preispita odluku sekretara. Predsjednik moe potvrditi odluku sekretara ili, pak, odluiti da treba dodijeliti branioca po slubenoj dunosti. Branilac pred ICTY moe da bude samo lice koje ispunjava odreene pretpostavke (lan 14 Uputstva za dodjelu branioca po slubenoj dunosti): (1) strunoprofesionalneda mu je drava odobrila advokatsku praksu ili da je univerzitetski profesor prava; (2) da govori jedan od radnih jezika ICTY, tj. engleski ili francuski; (3) da pristane da ga ICTY odredi kao branioca; (4) da je njegovo ime na popisu predvienom pravilom 45(A) Pravilnika o postupku i dokazima. Pravilo 44 doputa da formalnu odbranu okrivljenog obavlja fiziko lice koje u svojoj zemlji ispunjava pretpostavke za

obavljanje advokatskog poziva ili koji je (u bilo kojoj dravi) univerzitetski profesor prava. Odnos izmeu okrivljenog i branioca je odnos povjerenja, zatien odredbama pravila 97: sve komunikacije u tom odnosu su tajna i ne mogu se iznositi tokom suenja, osim ako sam okrivljeni to zatrai ili dobrovoljno otkrije sadraj komunikacije treem licu i to lice onda svjedoi o tom objelodanjivanju (pravilo 97). Profesionalni kodeks branilaca koji se pojavljuju pred meunarodnim sudom je sekretar Suda objavio 12. juna 1997. godine, a izmijenjen je i dopunjen odlukom sudija ICTY, 12. jula 2002. godine. Ovaj kodeks se naroito zasniva na sljedeim temeljnim naelima: ( i) klijenti imaju pravo na pravnu pomo po vlastitom izboru; (ii) branioci, kao osobe koje se bave pravnim zastupanjem, duni su odravati visoke standarde profesionalnog ponaanja; (iii) zbog svoje advokatske funkcije u sprovoenju pravde, branioci su duni postupati asno, nezavisno, pravino, vjeto, savjesno, efikasno i hrabro; (iv) branioci su obavezni na lojalnost prema svojim klijentima usporedno sa svojom dunou prema ICTY da u sprovoenju pravde postupaju nezavisno; (v) branioci su duni initi sve kako svojim djelovanjem ne bi naruili ugled rada ICTY i (vi) protiv branilaca moe biti pokrenut disciplinski postupak, pa ih treba upoznati s okolnostima u kojima do takvog postupka moe doi, kao i s njihovim pravima i obavezama u tim postupcima. Branilac se ne smije konsultovati s klijentom koji je privremeno puten na slobodu ili se nalazi na slobodi u mjestu boravka klijenta. Izuzetno, moe se konsultovati s klijentom u njegovom mjestu boravka, po mogunosti u prisustvu nezavisne osobe, ako bolest, tjelesna nesposobnost ili drugi faktori klijentu ograniavaju mogunost kretanja (lan 17 Kodeksa). U vezi sa ponaanjem pred ICTY, branilac se mora uvijek pridravati Statuta, Pravilnika, ovog kodeksa i drugog mjerodavnog prava, ukljuujui i odluke koje se odnose na ponaanje i proceduru koje ICTY donese u postupcima koje rjeava. Branilac je duan uvijek pomno paziti na pravinost voenja postupka (lan 20 Kodeksa). Uz to, branilac je lino odgovoran ICTY za svoje postupke i zastupanje stvari svog klijenta i ne smije svjesno: (i) ICTY neistinito prikazati pravno relevantne injenice ili pravno pitanje, niti (ii) predlagati dokaze za koje zna da su netani.

Sljedei postupci, izmeu ostalih, predstavljaju ponaanje branioca koje ne dolikuje profesiji: (i) krenje ili pokuaj krenja Statuta, Pravilnika, ovog kodeksa i drugog mjerodavnog prava ili svjesno pomaganje ili navoenje drugih osoba da to ine ili izvrenje takve radnje kroz postupke drugih osoba; (ii) poinjenje krivinog djela koje se negativno odraava na potenje, vjerodostojnost ili prikladnost branioca za taj posao; (iii) postupci koji ukljuuju nepotenje, prevaru, obmanu ili iznoenje neistinitih tvrdnji; (iv) postupci koji tete urednom sprovoenju pravde pred ICTY ili (v) pruanje netanih informacija ili neotkrivanje informacija o strunosti branioca za rad u ICTY u skladu s odredbama Pravilnika i, ako je branilac klijentu dodijeljen po slubenoj dunosti, Uputstva (lan 35 Kodeksa). 1.3.5.5.1.3. Pritvor i hapenje okrivljenog Mjere koje ICTY stoje na raspolaganju radi obezbjeenja prisustva okrivljenog su iste kojima se moe obezbjeivati i prisustvo svjedoka. To su: poziv i nalog za dovoenje, a jedina mjera koja je specifina za okrivljenog jeste ona koja je istovremeno najtea to je pritvor. Pritvor predstavlja oblik preventivnog lienja slobode, koje se svodi na odreeno zadravanje, a osim ovog oblika lienja slobode, Pravilnikom je predvieno i hapenje okrivljenog. Formalni uslov za hapenje odreenog lica jeste postojanje odluke sudije ili pretresnog vijea. Na zahtjev stranaka ili proprie motu, sudija ili pretresno vijee mogu izdati naredbe, pozive i naloge za hapenje - ako je to neophodno u cilju voenja istrage ili radi pripreme ili sprovoenja pretresa (pravilo 54). Prema pravilu 64, nakon to bude prebaen u sjedite ICTY, optueni e biti pritvoren u prostorijama obezbijeenim od strane drave domaina (Hag u Holandiji) ili od strane druge drave. Moe se zakljuiti da je pritvor obavezan po dolasku (prebacivanju) okrivljenog u sjedite ICTY. Prema pravilu 65A, nakon pritvaranja okrivljenog, on moe da bude puten na slobodu, ali samo na osnovu odluke pretresnog vijea ICTY. Izmeu ostalih obaveza koje drave imaju prema ICTY, lan 29 Statuta od drava trai da na zahtjev ICTY, bez nepotrebnog odgaanja, udovolji svakom zahtjevu za pomo ili nalogu koji je izdalo pretresno vijee, to, izmeu ostalog, ukljuuje sljedee: (a) utvrivanje

identiteta i pronalaenje lica; (b) uzimanje iskaza i dostavu dokaza; (c) uruenje dokumenata; (d) hapenje ili pritvaranje lica; ; (e) predaju ili dovoenje optuenih pred ICTY. Nakon hapenja, drave obavetavaju sekretara ICTY, a nain predaje optuenog ICTY rjeava se posebnim dogovorom drave i ICTY (pravila 5557). Pravilnik o pritvoru lica koje ekaju na suenje ili albeni postupak pred ICTY ili su iz nekog drugog razloga pritvorena po ovlaenju ovog suda(Pravilnik o pritvorskom postupku) usvojen je 1994. godine. Svrha ovog pravilnika jeste da regulie upravljanje pritvorskom jedinicom za pritvorenike koji ekaju na suenje ili albeni postupak pred ICTY i svih drugih lica pritvorenih po ovlaenju ICTY, te da osigura stalnu primjenu i zatitu njihovih linih prava dok se nalaze u pritvoru. Osnovni principi na kojima poiva ovaj pravilnik odraavaju prioritetne zahtjeve ovjenosti, potovanja ljudskog dostojanstva i presumpcije nevinosti. Posebna je namjena ovog pravilnika da regulie u optim crtama prava i obaveze pritvorenika u svim fazama od prijema do putanja i da prui osnovne kriterije za upravljanje pritvorskom jedinicom. Sve informacije o pritvorenicima tretiraju se kao povjerljive i dostupne su samo pritvoreniku, njegovom pravnom zastupniku i licima koje je ovlastio sekretar, a pritvorenik e se o tome obavijestiti po njegovom prispijeu u pritvorsku jedinicu. U skladu sa pravilom 45A ovog pravilnika, pritvorenik moe biti stavljen u izolacijsku jedinicu samo pod sljedeim okolnostima: (i) nalogom sekretara koji postupa u konsultaciji s predsjednikom; ii) nalogom upravnika, kako bi se pritvorenik sprijeio u nanoenju ozljeda drugim pritvorenicima ili kako bi se sauvala sigurnost i red u pritvorskoj jedinici; (iii) kao kazna na osnovu pravila 38. Meutim, nijedan pritvorenik se u principu ne moe drati u izolacijskoj jedinici due od sedam dana uzastopno (pravilo 49). Ako je potrebna daljnja izolacija, upravnik e o tome obavijestiti sekretara prije isteka sedmodnevnog perioda, a glavni ljekar potvrdie fiziku i duevnu sposobnost pritvorenika da nastavi s izolacijom za jo jedan period od najvie sedam dana. Svako produenje upotrebe izolacijske jedinice mora proi kroz istu proceduru. Kuni red za pritvorenike usvojen je 1995. godine. Ovaj tekst sadri osnovne informacije koje je potrebno znati o kunom redu i optem

upravljanju pritvorskom jedinicom. Pritvorenik, izmeu ostalog, ima pravo da angauje advokata po sopstvenom izboru koji e mu pomagati u postupku pred ICTY. Ako nema dovoljno finansijskih sredstava za angaovanje advokata, ICTY e mu dodijeliti advokata i snositi njegove trokove. Telefonski razgovori izmeu pritvorenog i advokata se nee prislukivati ni snimati. Advokat moe da posjeti pritvorenika u bilo koje vrijeme izmeu 9 i 17 asova. Izvan ovog vremena posjete su mogue samo na osnovu posebnog dogovora. Tokom ovih posjeta razgovori se nee snimati, mada mogu biti pod nadzorom osoblja pritvorske jedinice. Pritvorenici e potovati sve naredbe i uputstva data od strane osoblja pritvorske jedinice. Oni imaju pravo da zatrae zdravstvene usluge od glavnog ljekara zatvoradomaina u bilo koje vrijeme. Dnevno se dobijaju dva hladna i jedan topao obrok. Pritvorska jedinica raspolae vlastitim dvoritem za vjebe na otvorenom prostoru. Upravnik moe da odobri grupi od najvie etiri zatvorenika da u isto vrijeme koriste dvorite u rekreativne svrhe. Svaki pritvorenik ima pravo da provede najmanje jedan sat dnevno u dvoritu. Pored toga, knjige se jednom nedeljno mogu pozajmljivati iz biblioteke zatvoradomaina. Pritvorenici imaju pravo da telefoniraju, o sopstvenom troku, radnim danom u bilo koje vrijeme, i to izmeu 9 i 17 asova. Ukoliko nemaju finansijskih sredstava, od upravnika mogu traiti da telefoniraju na raun ICTY. Telefonski razgovori se, u principu, nee prislukivati ni snimati, pod uslovom da, na zahtjev tuioca, nisu od strane ICTY nametnuta posebna organienja u tom pogledu. U vezi sa duhovnim potreba, pritvorenici imaju pravo da trae da ih posjeti lokalni predstavnik njihove vjeroispovijesti koga e ICTY odobriti. Takoe, mogu da zadre knjige ili literaturu kojom raspolau, a koje slue za zadovoljavanje njihovih vjerskih, duhovnih ili moralnih potreba. Od upravnika mogu da trae da prisustvuju slubi ili duhovnim skupovima koji se odravaju u pritvorskoj jedinici. Pored toga, imaju pravo da trae dozvolu za posjetu vjerskom objektu u krugu zatvora, to e se organizovati ukoliko bude mogue. Sve albe ili zahtjevi moraju se prvo uputiti upravniku koji e odmah razmotriti da li su opravdani i da li spadaju u njegovu nadlenost. Formalna alba se moe podnijeti sekretaru ICTY u bilo kom trenutku, pod uslovom da od trenutka incidenta povodom kojeg se ulae alba nije proteklo vie od

dvije nedjelje. Prijem svake takve alba se mora potvrditi u roku od 24 sata i razmotriti u roku od dvije nedelje od trenutka prijema. 1.3.5.5.1.4. Oteeni Oteeni, odnosno rtva krivinog djela ima u postupku pred ICTY posebno ureen poloaj. lan 22 Statuta nametnuo je ICTY obavezu da posebnim pravilima o postupku i dokazima osigura zatitu rtava krivinih djela i svjedoka. Statut ne odreuje u emu bi se ta zatita sastojala (osim to utvruje da zatitne mjere obuhvataju voenje postupka in camera i zatitu identiteta rtava), ve njene mjere i postupak preputa ICTY. Propisuje, meutim, da u akuzatorskom postupku inae osnovno pravo okrivljenog na pravino i javno suenje, moe biti ogranieno pravilima o zatiti rtava i svjedoka (lan 21 stav 2 Statuta). Tako, tuilac moe, ve tokom istrage, zatraiti od raspravnog vijea da u izuzetnim okolnostima donese naredbu o zabrani objelodanjivanja identiteta rtve ili svjedoka koji mogu biti izloeni opasnosti ili riziku, sve dok ne budu stavljeni pod zatitu ICTY (pravilo 69A). Osim toga, u fazi priprema za glavni pretres i na samom glavnom pretresu sudija ili pretresno vijee mogu, na zahtjev stranke ili po vlastitoj inicijativi, odrediti mjere za prikrivanje identite ta i zatitu rtava i svjedoka, vodei brigu o tome da te mjere budu u skladu sa pravima optuenog (pravilo 75A). Pravilo 75C zahtijeva od pretresnog vijea da posebnu panju obrati nainu stranakog ispitivanja rtava i svjedoka, kako bi se izbjeglo svako zlostavljanje ili zastraivanje. Konano, Pravilo 96 predvia da je iskaz rtve silovanja vjerodostojan i bez dodatnog potkrjepljivanja, da se u odreenim sluajevima optuenom nee dopustiti da se brani pristankom rtve, te da se ranije seksualno ponaanje rtve ne moe koristiti kao dokaz u postupku. Osim obaveze ICTY da se brine za zatitu rtava i svjedoka, i sekretar Sekretarijata ima dunost da upravlja Odjeljenjem za rtve i svjedoke, koju ine kvalifikovani strunjaci, meu kojima mora biti odgovarajui broj enskih lica.

Njihov je zadatak da predlau zatitne mjere u konkretnim sluajevima, te da obezbijede savjete i podrku rtvama i svjedocima, posebno u sluajevima silovanja i seksualnog delikta (Pravilo 34). Iako Statut i Pravilnik ne predviaju mogunost da se oteeni sa svojim imovinskopravnim zahtjevom, nastalim zbog izvrenja krivinog djela, pridrui krivinom postupku pred ICTY, ipak postupak pred ICTY sadri nekoliko pravila koja oteenom mogu znatno olakati ostvarenje tog zahtjeva. Tako, Pravilo 105A predvia da nakon izricanja osuujue presude koja sadri i povrat imovine koja je bila pribavljena zloinom, Sud moe, proprio motu ili na zahtjev tuioca, odrati posebnu raspravu sa ciljem donoenja odluke o povratu imovine ili novane naknade, te narediti privremene mjere obezbjeenja. Ta se rasprava moe odrati i ako se imovina nalazi kod treeg lica; u takvom sluaju ICTY mora pozvati to lice i dati mu priliku da pred pretresnim vijeem dokae da ima pravo na imovinu ili novanu naknadu (pravilo 105C). Ako u nastalom sporu o svojini pretresno vijee utvrdi vlasnika, odredie, po svome nahoenju, povrat imovine ili novane naknade ili donijeti drugu odgovarajuu odluku (pravilo 105D); u suprotnom sluaju obavijestie o tome nadlene organe nacionalne drave i zatraiti od njih da to oni utvrde (pravilo 105E). Navedena pravila ne spreavaju oteenog da pred nacionalnim organima odreene drave potrauje naknadu tete od lica koje je osudio ICTY po optim propisima o odtetnoj odgovornosti; u tom cilju, presuda ICTY vee organ nacionalne drave u pogledu prejudicijalnog pitanja krivine odgovornosti osuenog za tetu (pravilo 106). 1.3.5.5.1.5. Amicus curiae (prijatelj suda) Funkcija prijatelja suda amicus curiae je veoma specifina, radi se o uesniku u postupku ije pojavljivanje nije tipino u klasinom savremenom krivinom postupku. Angaovanje prijatelja suda je fakultativnog karaktera jer sudsko vijee moe, ako to smatra poeljnim u cilju pravilnog odluivanja, tj. radi donoenja odgovarajue odluke u konkretnom sluaju, pozvati odreene subjekte ili im odobriti pristup, odnosno pojavljivanje pred vijeem, kao i prilaganje podnesaka o bilo kom pitanju koje odredi

raspravno vijee. U te subjekte spadaju: (1) neka drava, (2) odreena organizacija ili (3) fiziko lice. 1.5.5.5.2. Tok postupka Postupak pred ICTY sastoji se iz tri stadija: pripremni postupak, glavni pretres i albeni postupak. Prvi dio postupka pred ICTY slui za prikupljanje dokaza optube i slijedi ameriki model postupka, dok druga faza tog dijela odstupa od amerikog modela i pribliava se kontinentalnom evropskom postupku, jer do prvog roita pred ICTY dolazi tek nakon potvrde optunice i ono ima svrhu pripremanja glavnog pretresa. 1.3.5.5.2.1. Istraga Pripremni postupak zapoinje istragom tuioca. Tuilac mora zapoeti svoju istragu kada sam, ex officio, prikupi ili od drugih subjekata (vlada, organa UNa, meuvladinih i nevladinih organizacija i sl.) dobije informacije o uinjenom krivinom djelu ili djelima iz nadlenosti ICTY (lan 18 stav 1 Statuta). O poetku svoje istrage on ne donosi nikakav formalni akt, ve se samo radi o faktikom preduzimanju odreenih radnji. Istraga se sastoji od raznovrsnih radnji prikupljanja dokaza (pozivanje i ispitivanje osumnjienog, rtava i svjedoka, prikupljanje dokaza i sl.) za ije preduzimanje tuilac moe, kada je to prikladno, zatraiti pomo od relevantnih dravnih vlasti. U hitnim sluajevima tuilac moe od bilo koje drave zatraiti privremene mjere (privremeni pritvor osumnjienog, zapljena materijalnih dokaza, odnosno preduzimanje mjera za obezbjeenje dokaza i spreavanje bjekstva osumnjienog i sl. pravilo 40). U skladu sa lanom 21 Statuta, Pravilnik posebno razrauje prava osumnjienog na odbranu u sluaju kada ga ispituje tuilac, a ispitivanje mora biti registrovano i audio, odnosno video snimkom (pravilo 43). Tuilac ima mogunost i da ispituje osumnjienog tokom istrage, kome tada pripadaju i posebna prava kao elementi njegovog prava na odbranu:(1) pravo na strunu odbranu, tj. pravo da mu pomo prui branilac koga sam izabere ili da mu se besplatno postavi branilac, ukoliko nema dovoljno sredstava da ga sam plati; (2) pravo na usluge tumaa,

ukoliko ne govori ili ne razumije jezik koji se upotrebljava prilikom ispitivanja; (3) pravo na uzdravanje od aktivne odbrane, odnosno pravo na utanje, to ukljuuje i njegovo pravo da bude upozoren da e svaki iskaz koji da, biti zabiljeen, te se moe koristiti kao dokaz (pravilo 42A). Ispitivanje osumnjuenog se moe obaviti bez prisustva branioca ako on dobrovoljno na to pristane, a ako eli branioca, ispitivanje se prekida dok on sam ne angauje branioca, odnosno dok mu se branilac ne postavi. Nakon obavljene istrage tuilac odluuje da li postoje osnovi za podizanje optunice, tj. postoje li tzv. prima facie dokazi o krivinoj odgovornosti okrivljenog. Izraz prima facie sluaj predstavlja termin koji upuuje na odreeni stepen sumnje, koji se, u sutini, moe upodobiti izrazu iz naeg krivinog procesnog prava osnovana sumnja ili drugim slinim procesnim terminima, kao to su razumna sumnja, ozbiljna sumnja i sl., a u sutini se radi o odgovarajuoj procjeni tuioca koja se mora temeljiti na ozbiljnim i relevantnim dokazima. Ako to zakljui, tuilac mora pripremiti optunicu i dostaviti je preko sekretara sudiji pretresnog vijea (lan 18 stav 4 Statuta i pravilo 47A i B). 1.3.5.5.2.2. Postupak optuenja Optunica mora sadravati sljedee podatke: (1) identifikacione podatke o okrivljenom (ime i ostale podatke o okrivljenom) i (2) podatke o krivinom djelu koje je predmet optunice (saet prikaz injenica iz predmeta, kao i krivinog djela) pravilo 47C. Funkcionalna nadlenost za kontrolu optunice pripada sudiji prvostepenog pretresnog vijea koga odreuje predsjednik ICTY u dogovoru sa drugim sudijama (Pravilo 28). Nakon to ju je primio od sekretara, sudija koji potvruje optunicu obavjetava tuioca o roitu za kontrolu osnovanosti optunice. Na tom roitu sudija koji potvruje optunicu, nakon sasluanja tuioca, te ispitivanja optunice, moe: (a) zatraiti od tuioca da dostavi dodatne materijale za neku ili sve take optunice ili da preduzme sve daljne mjere koje se ine odgovarajuim; (b) potvrditi optunicu u cijelosti ili u pojedinim takama; (c) odbaciti optunicu u cijelosti ili u pojedinim takama; (d) odgoditi pregled optunice kako bi tuiocu dao priliku da izmijeni optunicu (Pravilo

47F). U pitanju je procesni mehanizam obavezne sudske kontrole optunice, koji predstavlja inkvizicioni element, koji je inae u razliitim procesnim oblicima prisutan u mnogim nacionalnim krivinoprocesnim zakonodavstvima. Odbacivanje pojedinih taaka optunice ne spreava tuioca da naknadno podigne izmijenjenu i dopunjenu optunicu, ukoliko priloi dodatne dokaze (Pravilo 47I). Potvrena optunica stvara efekat slian pravnosnanosti: tuilac je vie ne moe izmijeniti niti povui bez doputenja sudije koji ju je potvrdio ili (na glavnom pretresu) bez doputenja sudskog vijea (pravilo 51A). Potvrivanje optunice se u ovom sluaju zasniva na optem kriterijumu koji se odnosi na njenu dokaznu ubjedljivost, odnosno sudija mora da bude uvjeren da postoji odgovarajui stepen sumnje u odnosu na moguu kriminalnu aktivnost optuenog, te da su optuni navodi dovoljno ozbiljni da bi se na osnovu njih moglo pokrenuti suenje u kome e se, nakon izvoenja relevantnih dokaza, moi doi do zakljuka o potvrivanju ili negiranju verzije koja je sadrana u optunici. U suprotnom, ukoliko sudija ne stekne takvo svoje ubjeenje i smatra da se ne radi o prima facie sluaju, on e optunicu odbaciti. Prema tome, jedini kriterijum za ovakvu kontrolu je dokazna ubjedljivost optunih navoda. Nakon to je optunicu potvrdio sudija ili pretresno vijee, optunica postaje dostupna javnosti, ali sudija moe, nakon sasluanja tuioca, odrediti da se ona ne objavi dok se ne urui optuenom (ili kod spojenog postupka protiv vie lica, svim optuenim u zajednikoj optunici); moe se odrediti i samo djelimina objava optunice, ako je to na bilo koji nain u interesu pravde (pravila 52 i 53). Na zahtjev tuioca, sekretar e tekst oglasa sa sadrajem potvrene optunice uputiti nacionalnim vlastima drave ili drava na ijoj se teritoriji, prema miljenju tuioca, optueni nalazi i zatraiti od njih da oglas objave u novinama ili emituju putem radija ili televizije (pravilo 60). Potvrdom optunice se zavrava neka vrsta pripremnog postupka pred ICTY i stvaraju uslovi za ulazak u fazu glavnog pretresa, za ije je odravanje procesna pretpostavka prisustvo optuenog, s obzirom na to da u ovom postupku ni izuzetno nije mogue suenje u odsustvu.

1.3.5.5.2.3. Glavni pretres Potvrdom optunice zavren je pripremni postupak i predmet prelazi u sljedei stadijum: glavni pretres. Ali, kako je svrha pripremnog postupka ne samo da se prikupe potrebni dokazi i odlui o podizanju optunice nego i da se obezbijedi prisustvo okrivljenog i drugih lica potrebnih za uspjeno voenje postupka, Statut i Pravilnik predviaju u tu svrhu nekoliko prinudnih mjera, izmeu kojih su, kao najvanije, hapenje i pritvor optuenog sa njegovom predajom (izruenjem) ICTY. Prema lanu 19 stav 2 Statuta, sudske naloge i naloge za hapenje, pritvor, predaju ili transfer lica, kao i sve druge naloge potrebne za voenje suenja mogu se donositi nakon to je optunica potvrena. Nalog za hapenje potpisuje sudija i on obuhvata nalog za transfer optuenog do ICTY odmah nakon njegovog hapenja (pravilo 55A). Glavni pretres predstavlja osnovni dio postupka i ima najvei dokazni znaaj. U skladu sa akuzatorskim modelom krivinog postupka, glavni pretres pred ICTY zamiljen je kao centralni dio postupka u kojem bi se prvi put trebao iznijeti najvei dio dokaznog materijala. On ima preteno adversarni karakter, koji je tipian za anglosaksonski tip krivinog postupka. Naime, glavni pretres je konstruisan prije svega kao svojevrstan krivinoprocesni, odnosno preteno dokazni dvoboj ili procesni sukob, procesna borba izmeu stranaka u krivinom postupku, dakle izmeu optube i odbrane, pri emu je uloga suda tokom izvoenja dokaza i uopte stranakih aktivnosti tokom pretresa, relativno pasivna. Njegova je glavna karakteristika da dokazni postupak predstavlja dvoboj optube i odbrane, tj. njihovih suprotstavljenih teza o pitanju krivine odgovornosti optuenog. Sud u tom dvoboju ne uestvuje, on ga pasivno posmatra i izvlai zakljuke o istinitosti iznijetih teza. Poetak glavnog suenja je funkcionalno povezan sa dovoenjem optuenog u sjedite ICTY. Iako nije rijedak sluaj dobrovoljnog pristupa optuenog, u samim pravilima se implicira da e u najveem broju sluajeva optueni pred sudom biti izvedeni nakon primjene prinudnih mjera. U tom kontekstu se u pravilu 62 govori o transferu optuenog u sjedite Tribunala, poslije ega se on, bez odlaganja, izvodi pred pretresno vijee i formalno optuuje.

Odmah nakon dovoenja u sjedite ICTY optueni mora biti izveden pred pretresno vijee, gdje e biti formalno optuen. To vijee e: a) da provjeri da li je u ranijem postupku potovano pravo okrivljenog na branioca, da li je optueni razumio proitanu mu optunicu i izjavljuje li da je kriv ili nevin (pravilo 62); (b) ispitati optuenog (pravilo 63); (c) odluiti hoe li optueni biti zadran u pritvoru (u dravi sjedita suda ili nekoj drugoj zamoljenoj dravi, pravilo 64) ili e, izuzetno, biti privremeno puten na slobodu, uz odreene uslove i jemstva koja pretresno vijee odreuje po svojoj ocjeni, pravilo 65); (d) omoguiti da se stranke meusobno upoznaju sa dokazima koje namjeravaju izvoditi na glavnom pretresu (pravila 6668); (e) u izuzetnim sluajevima, ako je to u interesu pravde, zapisniki obezbijediti iskaze lica koji e se proitati na glavnom pretresu (pravilo 71), te (f) odrediti datum odravanja glavnog pretresa. Prema pravilu 65 ter, predsjedavajui sudija pretresnog vijea mora najkasnije sedam dana nakon prvog dolaska optuenog pred sud odrediti jednog od sudija svog vijea za sudiju zaduenog za pretpretresni postupak (pretpretresni sudija). Po ovlaenju i pod nadzorom pretresnog vijea koje rjeava predmet, pretpretresni sudija koordinira komunikaciju izmeu strana tokom pretpretresne faze, brine se da se postupak nepotrebno ne odugovlai i preduzima sve mjere potrebne da se predmet pripremi za pravino i ekspeditivno suenje. S tim u vezi, on moe naloiti stranama da predaju pismene podneske pretpretresnom sudiji ili pretresnom vijeu, proprio motu sasluati strane bez prisustva optuenog(ak i u svom kabinetu, a u tom sluaju predstavnik Sekretarijata e voditi zapisnik sastanka). Po prijemu izvjetaja pretpretresnog sudije, pretresno vijee e, ukoliko to bude potrebno, odluiti kakve sankcije valja izrei strani koja nije ispunila svoje obaveze iz ovog pravila. Te sankcije mogu ukljuiti izuzimanje svjedoenja i dokumentarnih dokaza. Optueni moe iznijeti nekoliko preliminarnih podnesaka (prethodni prigovori) kojima se dovode u pitanje neke glavne pretpostavke za suenje: nadlenost ICTY, valjanost forme optunice, razdvajanje taaka

zdruenih u jednoj optunici, te dodjeljivanje branioca sa popisa branioca za siromane okrivljene (pravilo 72 A-B). Ovi podnesci se podnose u izvornom obliku, i to najkasnije u roku od 30 dana nakon to je tuilac objelodanio sav materijal i izjave navedene u pravilu 66A(i). Glavni pretres pred ICTY moe se podijeliti na fazu uvodnih izlaganja stranaka, izvoenja dokaza, zavrnih govora, vijeanja i glasanja o presudi, te objave presude. Da bi se glavni pretres mogao nesmetano voditi, Pravilnik predvia posebne mjere nadzora nad odvijanjem postupka (pravilo 80). Osim toga, rezultati glavnog pretresa zapisniki se registruju: sekretar je zaduen da vodi potpun i taan zapisnik cijele rasprave, koji ukljuuje i zvune zapise, transkripte i kada to vijee smatra potrebnim - video snimke. Ostali procesni subjekti mogu koristiti fotografisanje i video ili audio snimanje suenja samo uz odobrenje pretresnog vijea (pravilo osamdeset jedan). Prvo uvodno izlaganje daje tuilac u skladu s naelom kontradiktornosti, a slijedi mu izlaganje odbrane. No, odbrana moe odluiti da svoje uvodno izlaganje iznese tek nakon to je tuilac zavrio sa izvoenjem svojih dokaza, prije nego to sama izvede svoje (pravilo osamdeset etiri). Prema pravilu osamdeset etiri bis, nakon uvodnih rijei strana ili ako odbrana odlui da odgodi svoju uvodnu rije u skladu sa pravilom osamdeset etiri, nakon eventualne uvodne rijei tuioca, optueni moe, ukoliko on to eli i pretresno vijee tako odlui, dati iskaz pred pretresnim vijeem. U tom sluaju, optueni nee biti prisiljen dati sveanu izjavu i nee biti dodatno ispitivan o sadraju svog iskaza. O eventualnoj dokaznoj vrijednosti takve izjave odluuje pretresno vijee. 1.3.5.5.2.3.1. Osnovna pravila izvoenja dokaza Glavni pretres je akuzatorne prirode i teret dokaza je na tuiocu. Prvo, stranke dre uvodna izlaganja (engl. opening statements). Odbrana moe odluiti da svoje uvodno izlaganje odri nakon to tuilac prezentuje svoje dokaze. Nakon toga, slijedi izvoenje dokaza (engl. presentation of evidence). Prvo svoje dokaze izvodi optuba, a zatim odbrana. Svjedoci se unakrsno ispituju. Nakon toga, izvode se dokazi optube kojima se nastoje opovrgnuti dokazi odbrane, pa dokazi odbrane kojima ona uzvraa tuiocu.

Svaka stranka ima pravo da poziva svjedoke i izvodi dokaze, a ako prvostepeno sudsko vijee ne odredi drukije, to je mogue samo ako je takva odluka u skladu sa razlozima pravinosti, dokazi se izvode sljedeim redosljedom: (1) dokazi u korist tuioca, odnosno dokazi koji potkrjepljuju navode sadrane u optunom aktu; (2) dokazi u korist odbrane, odnosno dokazi koji negiraju navode iz optunog akta ili u bilo kom drugom smislu doprinose povoljnijem poloaju okrivljenog; (3) dokazi tuilatva kojima ono nastoji da pobije navode odbrane; (4) dokazi odbrane u vidu replike i (5) dokazi ije je izvoenje odredilo prvostepeno sudsko vijee u smislu pravila 98, prema kome prvostepeno sudsko vijee moe narediti svakoj od stranaka da dostavi naknadne dokaze, a i ono samo moe pozvati svjedoke i narediti da oni budu prisutni (pravilo 85A). Uvijek se doputa glavno ispitivanje, odnosno unakrsno i dodatno ispitivanje, a stranka koja je pozvala svjedoka vodi glavno (osnovno) ispitivanje, s tim da sudija moe u svakom trenutku i sam postaviti pitanja svjedoku, a okrivljeni ako to elimoe svjedoiti u korist svoje odbrane (pravilo 85B i C). Postupak pred ICTY konstruisan je tako da dokaze prvo prezentira tuilac, kao i da te dokaze treba uiniti dostupnim drugoj stranki. Zato je tuilac duan, im to bude mogue, nakon prvog pojavljivanja okrivljenog u postupku, dati odbrani kopije propratnog materijala koji je kao dokazni prilog iao uz optunicu, kada se traila njena potvrda, kao i sve ranije iskaze koje je tuilac dobio od optuenog ili od svjedoka optube (pravilo 66A). Tuilac je duan da odbrani, na njen zahtjev, dopusti pregled svake knjige, dokumenta, fotografije ili predmeta koje sam ima u posjedu ili pod svojim nadzorom, a koji su relevantni za pripremu odbrane, ili ih tuilac namjerava upotrijebiti kao dokaz tokom suenja ili su pripadali okrivljenom, odnosno od njega dobijeni (pravilo 66B). U odnosu na svoju dunost injenja dokaza dostupnim okrivljenom, odnosno odbrani, tuilac moe zatraiti od suda osloboenje od te dunosti. Uslov je da su u odnosu na informacije koje posjeduje, ispunjeni sljedei alternativno odreeni uslovi koji se svode na opasnost po odreene subjekte ili postupak: (1) ako bi njihovo objavljivanje moglo prejudicirati buduu ili tekuu istragu; (2) ukoliko bi iz nekog drugog razloga

objavljivanje tih informacija moglo biti u suprotnosti sa javnim interesom; (3) ako bi se time mogli ugroziti bezbjednosni interesi neke drave. Ukoliko je prema miljenju tuioca ispunjen neki od ovih uslova ili vie njih istovremeno, on moe zatraiti od prvostepenog sudskog vijea koje zasjeda in camera da bude osloboen svoje obaveze injenja dokaza dostupnim odbrani (pravilo 66C). Iz pravila o krivinom postupku pred ICTY koji ima izrazito stranaki karakter, proizilazi i pravilo o recipronoj dostavi dokaza optube i odbrane, ime se omoguava uzajamni uvid u dokaze suprotne stranke. Tako, unutar roka koji odredi pretresno vijee ili pretpretresni sudija imenovan to je prije mogue, a svakako prije poetka suenja i tuilac e obavijestiti odbranu o imenima svjedoka koje namjerava da pozove radi dokazivanja krivice optuenog i pobijanja odbrane. S druge strane, odbrana e obavijestiti tuioca o svojoj namjeri da ponudi: (a) odbranu alibijem, u kojem se sluaju u obavjetenju mora navesti mjesta na kojima optueni tvrdi da se nalazio u vrijeme krivinog djela za koje se tereti, imena i adrese svjedoka i sav drugi dokazni materijal na koji se optueni namjerava pozvati kako bi dokazao taj alibi; (b) neku posebnu odbranu, ukljuujui odbranu smanjenom uraunljivou ili neuraunljivou, u kojem sluaju u obavjetenju moraju biti navedena imena i adrese svjedoka i sav drugi dokazni materijal na koji se optueni namjerava pozvati kako bi dokazao tu posebnu odbranu. Ukoliko odbrana podnese zahtjev u skladu s pravilom 66 (B), tuilac e imati pravo da pregleda sve knjige, dokumente, fotografije i fizike predmete koji se nalaze u posjedu ili pod nadzorom odbrane i koje odbrana namjerava da upotrijebi kao dokazni materijal na suenju. Posebno je znaajna dunost tuioca da odbrani stavi na raspolaganje dokaze koji okrivljenog oslobaaju od krivice. Prema Pravilu 68, tuilac e, to je prije mogue, odbrani objelodaniti sve materijale koji po tuioevim saznanjima mogu upuivati na nevinost, odnosno ublaiti krivicu optuenog ili se negativno odraziti na vjerodostojnost dokaza optube. Tuilac e odbrani dostaviti zbirke predmetnog materijala u svom posjedu, i to u elektronskom obliku, zajedno sa odgovarajuim raunarskim programom kako bi odbrana te zbirke mogla elektronski pretraivati. Tuilac e od vijea, na sjednici in camera traiti da ga oslobodi obaveze iz Pravilnika da objelodani

informacije koje posjeduje ukoliko bi to objelodanjivanje moglo nanijeti tetu daljnjim ili tekuim istragama ili bi se iz nekog drugog razloga moglo kositi s javnim interesima ili ugroziti bezbjednosne interese bilo koje drave. U odnosu na izvoenje dokaza relevantni su jedino izvori prava koji se primjenjuju u postupku pred ICTY, to znai da se dokazi izvode u skladu sa pravilima sadranim u Statutu i Pravilniku o postupku i dokazima. Primjena nacionalnih krivinoprocesnih pravila je u ovom sluaju iskljuena, ak i kada su u pitanju pravne praznine. Naime, vijee nee biti vezano nacionalnim pravilima o dokazima, a ukoliko neki sluaj nije predvien pravilima, vijee e primijeniti pravila dokazivanja koja najbolje odgovaraju predmetu suenja i koja su u skladu sa Statutom i optim pravnim naelima (pravilo 89A i B). Naelo slobodne ocjene dokaza nije formulisano na izrazito eksplicitan nain, kao to je to uobiajeno u veini savremenih nacionalnih krivinoprocesnih sistema, ali je, ipak, dovoljno jasno istaknuto njegovo vaenje, i to u odreenoj kombinaciji sa principom fair postupka, tako to je utvreno da vijee moe dopustiti izvoenje svakog relevantnog dokaza za koji smatra da ima dokaznu vrijednost (pravilo 89C). 1.3.5.5.2.3.2. Priznanje okrivljenog tuiocu Kada je okrivljeni dao priznanje tuiocu tokom ispitivanja u istrazi, pod uslovima da su tada ispotovani zahtjevi iz pravila 63, postoji pretpostavka da je takvo priznanje dato bez pritiska i dobrovoljno, dok se ne dokae suprotno. Iz ovog proizilazi da je ovakva pretpostavka oboriva, s tim da se teret dokazivanja prebacuje na stranku koja tvrdi suprotno, a to e, po logici stvari, biti okrivljeni, odnosno odbrana u krivinom postupku. Pravilom 63 se omoguava da okrivljeni bude ispitan od strane tuioca, i to u prisustvu branioca, a takvo se ispitivanje snima na audio ili video traku, uz upozorenje okrivljenom da ne mora rei nita (ako ne eli), ali da sve to kae moe biti upotrijebljeno kao dokaz. 1.3.5.5.2.3.3. Posebna pravila o dokazima Dokaz o dosljednom modelu ponaanja za razna krenja meunarodnog humanitarnog prava moe biti prihvaen u interesu pravde

(pravilo 93). Pod dokazom ovog tipa se, u stvari, podrazumijeva sklonost odreenog lica, njegove navike, ranije ponaanje, ranije iskustvo u krenju zakona i sl. Posebno pravilo postoji i u odnosu na tzv. optepoznate injenice. Prvostepeno sudsko vijee nee zahtijevati dokaz o postojanju optepoznatih injenica, ve e smatrati da su one utvrene (pravilo 94). Postoji pretpostavka o njihovoj istinitosti i onda je na odbrani da pokae da je injenica neistinita. Prema Pravilu, 94 bis, potpuna izjava svakog vjetaka kojeg poziva strana u postupku objelodanjuje se unutar roka koji postavi pretresno vijee ili pretpretresni sudija. U roku od 30 dana od dana objelodanjivanja izjave vjetaka ili u roku koji odredi pretresno vijee ili pretpretresni sudija, suprotna strana e dostaviti slubeno obavjetenje o tome da li: (i) prihvata izjavu vjetaka ili (ii) vjetaka eli da unakrsno ispita i (iii) da li osporava kvalifikovanost svjedoka kao vjetaka ili relevantnost cijelog izvjetaja ili nekog njegovog dijela, navodei koje dijelove izvjetaja osporava. Ako suprotna strana prihvati izjavu vjetaka, tu izjavu pretresno vijee moe da uvrsti u dokazni materijal, a da se svjedok ne pozove lino da svjedoi. Zabranjeno je izvoenje dokaza kod kojih postoji ozbiljna sumnja u njihovu vjerodostojnost ili do kojih se dolo na neetian nain ili bi ozbiljno naruili besprijekornost postupka (pravilo 95). Kada su u pitanju indirektni dokazi, treba istai da su oni prilino iroko korieni u praksi ICTY, to je esto nailazilo na kritike. U posebnu vrstu indirektnih dokaza spada i izjava svjedoka koji se ne sasluava direktno od strane vijea, ve samo daje svoju izjavu u posebnom postupku van suenja. Po pravilu, svjedoci se sasluavaju neposredno, ali je, izuzetno, mogue i davanje njihove izjave van pretresa. S obzirom na nain davanja ovakve izjave, njen dokazni znaaj je u sutini jednak kao i kada je u pitanju izjava data tokom suenja, jer su odgovarajuim procesnim mehanizmima, a prije svega obaveznim ueem protivne stranke u takvom sasluanju, obezbijeeni uslovi za naelni dokazni kredibilitet iskaza datog van glavnog pretresa. Naravno, ovakvi iskazi, ipak, ne smiju da budu suvie esto zastupljeni u bilo kom konkretnom krivinom postupku, jer bi se, u suprotnom, naruilo

pravilo o izuzetnom karakteru takvih svjedoenja. Na zahtjev bilo koje stranke, prvostepeno vijee moe narediti da se van pretresa uzme iskaz svjedoka koji e biti upotrijebljen na suenju i radi toga odreuje konkretno slubeno lice, to je mogue ako postoje posebne okolnosti i da je u interesu pravde (pravilo 71 A). Oba navedena uslova su materijalnog karaktera i svode se na procjenu prvostepenog vijea. Zahtjev stranke koja zahtijeva vanpretresno sasluanje svjedoka se podnosi u pisanom obliku i mora sadravati tri vrste podataka: (1) podaci o svjedoku (ime, prezime i mjesto prebivalita); (2) podaci o prostornoj i vremenskoj lokalizaciji iskaza koji bi svjedok mogao da prui (datum i mjesto davanja iskaza) i (3) podaci o oekivanoj sadrini iskaza i razlozima iz kojih se predlae vanpretresno sasluanje (izjava o injenicama o kojima bi lice trebalo da bude sasluano, kao i navoenje posebnih okolnosti koje opravdavaju takav nain dobijanja iskaza) - pravilo 71B. I prilikom vanpretresnog sasluanja svjedoka, odnosno uzimanja iskaza van samog suenja naelno je obezbijeeno djelovanje naela ravnopravnosti. Ukoliko je zahtjev odobren, stranka koja je zahtjev podnijela duna je da u razumnom roku obavijesti drugu stranku, koja ima pravo prisustvovanja takvom vanpretresnom sasluanju svjedoka i svjedoka moe unakrsno ispitivati, a samo uzimanje iskaza takoe moe biti snimano i video kamerom (pravilo 71C i D). Slubeno lice e se pobrinuti da se iskaz uzme u obzir skladu sa pravilima postupka pred ICTY, to ukljuuje i unakrsno ispitivanje, kao i mogunost ulaganja prigovora od strane bilo koje procesne stranke, a o takvim prigovorima odluku donosi prvostepeno vijee (pravilo 71E). 1.3.5.5.2.3.4. Svjedoenje Pod svjedocima se u postupku pred ICTY, po uzoru na anglosaksonske tipove krivinog postupka, podrazumijeva znatno iri krug lica, nego to je to uobiajeno u veini kontinentalno-evropskih krivinih procedura. Osim lica koja posjeduju odreena sopstvena saznanja vezana za krivino djelo i mogueg uinioca, u svjedoke spadaju i svjedoci eksperti, koji su, u stvari, vjetaci, ali takoe odreeni na vrlo irok nain i ponekad u odnosu na pitanja za koja se, inae, moe smatrati da naelno nisu pogodna da budu predmet ekspertiza. Pored toga, i sam okrivljeni moe da

bude sasluan kao svjedok u korist svoje odbrane, pod uslovom da to sam eli, to je takoe vezano sa mnogim spornim pitanjima. Svjedoke moe sasluavati i sam tuilac, i to ve u toku istrage: moe ih pozivati i sainiti zapisnik o njihovim izjavama (pravilo 39). Svjedok je duan dati iskaz pred ICTY i odgovarati na pitanja koja mu se postave. Po logici stvari, svjedok je duan da govori istinu, odnosno da iskazuje ono za ta sam vjeruje da je istina, kao to je to i inae uobiajeno u svim nacionalnim krivinim postupcima, u kojima su takoe predviene i odreene sankcije za davanje lanog iskaza. Nain ispitivanja svjedoka samo je okvirno odreen i odgovara klasinom modelu unakrsnog ispitivanja common law-a: svjedoka najprije ispituje stranka koja ga je ponudila (tzv. glavno ispitivanje, examination - in - chief), potom protivstranka (protivispitivanje, cross examination) i ponovno stranka koja ga je predloila (re-examination). Ovaj nain ispitivanja vrijedi ne samo na glavnom pretresu, nego uvijek, ak i kada se svjedok ispituje van njega. Svaki svjedok prije davanja iskaza daje sveanu izjavu, koja glasi: Sveano izjavljujem da u govoriti istinu, cijelu istinu i nita osim istine (pravilo 90B). Pravilo 90 bis omoguava ICTY da osigura dovoenje lica koje trai kao svjedoka, a koje je u pritvoru u nekoj dravi. Svjedok se ne upozorava obavezno prije davanja iskaza na svoju dunost da govori istinu, mada je on na to dovoljno jasno upozoren samim tim to je dao sveanu izjavu kojom se lino obavezao na istinito iskazivanje. Vijee moe, po sopstvenoj inicijativi ili na zahtjev bilo koje stranke, da upozori svjedoka na dunost kazivanja istine, kao i na posljedice davanja lanog iskaza (pravilo 91A). Ukoliko vijee osnovano vjeruje da je svjedok svjesno i namjerno dao laan iskaz, ono moe uputiti tuioca da tu stvar istrai i ako je potrebno, pripremiti i dostaviti optunicu za lano svjedoenje (Pravilo 91 B). Ako pretresno vijee ima vrstih razloga da je svjedok svjesno i namjerno dao lani iskaz, moe zatraiti od tuioca da istrai sluaj u cilju pripremanja i podizanja optunice za lano svjedoenje kanjivo nakon davanja sveane izjave novanom kaznom do 100.000 EVRa ili zatvorom do sedam godina ili objema kaznama zajedno (Pravilo 91B i G).

1.3.5.5.2.3.5. Svjedoci eksperti U praksi ICTY je u vie navrata koriena posebna kategorija svjedoka tzv. svjedoci eksperti, koji mnogo lie ustanovi vjetaka u kontinentalnoevropskom krivinom postupku. Meutim, za razliku od vjetaenja u klasinom krivinom postupku, koje se nuno ograniava na rjeavanja odreenih faktikih strunih pitanja, bez uputanja u analizu pravnih pitanja (za koja je shodno pravilu iura novit curia) kompetentan je jedino sud u postupku pred ICTY su svjedoci eksperti esto pozivani ba radi razjanjavanja odreenih pravnih pitanja, posebno onda kada se odreena dokazna problematika odnosila na norme jugoslovenskog pravnog sistema, prije svega krivinog prava, sa kojim naravno sudije i tuioci u ICTY nisu bili detaljno upoznati. Pored ovoga, druga interesantna i atipina situacija u odnosu na klasine krivine postupke ogledala se u pozivanju svjedoka vjetaka, koji bi svojim svjedoenjem objasnili istorijsku i politiku pozadinu odreenog sluaja, ime se odreeni pojedinani sluaj ili gonjenje za neko djelo, dovodilo u vezu sa itavim nizom istorijskih i politikih okolnosti. 1.3.5.5.2.3.6. Zatita svjedoka U Statutu ICTY je jednom normom opteg karaktera ureeno i pitanje zatite rtava i svjedoka, dok je konkretizacija tog pitanja preputena pravilima. ICTY e svojim pravilima obezbijediti zatitu rtava i svjedoka, a zatitne mjere e ukljuivati, ali nee samo na to biti ograniene, voenje postupka in camera i zatitu identiteta rtve (lan 22 Statuta). Statutom je, dakle, predvieno postojanje vie mjera zatite rtava i svjedoka, pri emu su dvije obavezne i utvruju se kao takve u samom Statutu, to su: (1) iskljuenje javnosti radi zatite rtava i svjedoka (2) zatita identiteta rtve. Zatitu svjedoka obezbjeuje sekretar, odnosno registrator koji uspostavlja posebno Odjeljenje za rtve i svjedoke ICTY. Odjeljenje za rtve i svjedoke se sastoji od kvalifikovanog osoblja i ima zadatak da: (1) preporui zatitne mjere za rtve i svjedoke u skladu sa optom normom Statuta (lan 22) i (2) omogui svjedocima i rtvama strune savjete i podrku, posebno u sluajevima silovanja i seksualnog nasilja (pravilo 34A). Inae, prednost u izboru osoblja u ovom odjeljenju se daje

zapoljavanju kvalifikovanih ena (pravilo 34B), to je prilino neodreen termin i tu se vjerovatno misli na ene psihologe ili one koje imaju posebna viktimoloka iskustva, s tim da je takva rodna usmjerenost, prije svega, posljedica ovdje prisutne fokusiranosti na rtve seksualnih krivinih djela. 1.3.5.5.2.3.7. napada Posebna dokazna pravila u sluajevima seksualnih

Radi se o tzv. seksualnim krivinim djelima, odnosno djelima kojima se napada seksualni integritet pasivnog subjekta, kao to su silovanje, razni oblici prinude na obljubu itd., s tim da su takva djela, kada je u pitanju stvarna nadlenost ICTY, samo odreeni oblici izvrenja drugih krivinih djela, kao npr. zloina protiv ovjenosti, ako su ispunjeni i drugi uslovi za postojanje krivinog djela koje spada u stvarnu nadlenost ovog tribunala. Pravila koja se odnose na ovo pitanje mogu se svrstati u nekoliko grupa. Prema etvrtom pravilu ove vrste, zabranjeni su dokazi o prethodnom seksualnom ponaanju rtve, to predstavlja jednu od klasinih dokaznih zabrana u savremenom krivinom postupku, iji je ratio legis da, s jedne strane, zatiti rtvu od ikaniranja u krivinom postupku i dokaznih prijedloga ija bi jedina svrha bila da nju ponize i uvrijede, te da je time i kao svjedoka omalovae, a da, s druge strane, iskljui uvoenje u postupak dokaza koji nisu relevantni za predmet krivinog postupka, a tzv. seksualna istorija rtve nema nikakvog znaaja za krivini postupak iji je predmet konkretno seksualno krivino djelo. 1.3.5.5.2.3.8. Zavrni govori i presuda I kod zavrnih govora prvi govor dri tuilac, potom branilac, nakon toga tuilac smije replicirati odbrani, a odbrana na tu repliku odgovoriti (pravilo 86). Bitne osobine zavrne rijei stranaka se svode na: (a) stadijumsko konstruisanje, kroz smjenu u etiri mogue faze: (1) prvo izlaganja tuioca, pa tome slijedi (2) odgovor odbrane, uz (3) odgovor tuioca na ve dati odgovor odbrane i konano, (4) jo jedan odgovor odbrane na posljednje izlaganje tuioca, te (b) fakultativnost, kako uopte u davanju zavrne rijei, jer stranka moe izlagati, ali ne mora, stranka moe

davati odgovor na prethodno izlaganje protivne stranke, ali ni to ne mora da ini, ukoliko ne eli, odnosno ne smatra neophodnim. Nakon zavrnih govora stranka, predsjedavajui sudija proglaava da je rasprava zakljuena, a pretresno vijee se povlai na vijeanje i glasanje iza zatvorenih vrata. Pravilo 87A propisuje da se osuujua odluka moe donijeti samo kada se veina pretresnog vijea uvjerila da je krivica dokazana izvan svake razumne sumnje. Nain glasanja je predvien samo djelimino: vijee glasa posebno o svakoj taki optunice, te o svakom optuenom posebno - ako se zajedno sudi dvojici ili vie optuenih (pravilo 87B). Postoje dvije vrste presuda u postupku pred ICTY: (1) presuda kojom se optueni oglaava krivim (osuujua presuda) i (2) presuda kojom se optueni oslobaa optube, odnosno oslobaa krivice (oslobaajua presuda). I pored toga to je donijeta oslobaajua presuda, postoji mogunost da se i tada produi pritvor optuenog, to zavisi od ispunjenosti dva kumulativno formulisana uslova: (1) od inicijative tuioca koji je najavio ulaganje redovnog pravnog lijeka i (2) stav suda o takvom prijedlogu tuioca. Naime, ako u vrijeme izricanja oslobaajue oslobaajue presude tuilac obavijesti prvostepeno pretresno vijee o svojoj namjeri da uloi albu u skladu sa pravilom 108, pretresno vijee, moe na zahtjev tuioca, izdati nalog za nastavljanje pritvora optuenog, koji odmah stupa na pravnu snagu dok se ne presudi o albi (pravilo 99 B). Oslobaajua presuda ima samo jedan dio, odnosno odluku o nepostojanju krivice, dakle o osloboenju optuenog u odnosu na optubu. Osuujua presuda se sastoji iz dva dijela: od proglaenja optuenog krivim nakon ega stranke imaju pravo iznijeti sve relevantne informacije koje mogu pretresnom vijeu pomoi prilikom odmjeravanja kazne, te od osude na kaznu, koja se javno izrie u prisustvu optuenog, osim ako pravilom 102B nije drukije utvreno (pravilo 100B). Presude moraju biti pismeno obrazloene (lan 23 stav 2 Statuta). Pri odmjeravanju kazne prvostepeno sudsko vijee uzima u obzir injenice navedene u lanu 24 stav 2 Statuta, u kome se, prije svega, utvruje da kazna koju izrekne vijee mora biti ograniena na zatvorsku kaznu, a da e pri njenom odreivanju uzeti u obzir opta sudska praksa

osuda na kaznu zatvora u nekadanjoj Jugoslaviji, te okolnosti kao to su teina krivinog djela i line okolnosti osuenog lica. U pravilima se navode oteavajue i olakavajue okolnosti, to ukljuuje i znaajnu saradnju osuenog sa tuiocem, prije ili poslije izricanja presude, optu praksu pri izricanju kazne zatvora pred sudovima nekadanje Jugoslavije i vrijeme koje je osueno lice provelo na izvrenju kazne, koju mu je izrekao sud druge drave, u pogledu djela za koje mu se sudi i pred ICTY (pravilo 101B). Pravosnanost i izvrnost presuda stie istekom roka za albu, ako alba nije izjavljena, ili njenim odbijanjem. 1.3.5.5.2.4. albeni postupak albeni postupak poznaje dvije vrste pravnih lijekova: redovni alba, te vanredni ponavljenje postupka. lan 25 Statuta doputa albu objema strankama zbog: (a) greke u primjeni pravnog pitanja (materijalnog ili procesnog) koja odluku ini nevaljanom, te (b) greke u utvrivanju injeninog stanja zbog koje je dolo do neostvarenja pravde. Prema optem naelu common law, kojeg odreuje pravilo 5, samo su one pravne greke razlog za albu ako neku procesnu radnju ili odluku ine nespojivom sa osnovnim naelima pravednosti. Kako, osim toga, o povredama zakona i grekama pri utvrenju injeninog stanja albeni sud nikada ne vodi brigu po slubenoj dunosti, izlazi da podnosilac albe mora vrlo dobro specifikovati i obrazloiti svoju albu. U tom cilju, pravila ureuju da stranke odreuju koji su dijelovi raspravnog sudskog spisa potrebni za postupak pred albenim vijeem, kao i da je sekretar duan pripremiti dovoljan broj kopija albenog spisa za albeno vijee i stranke (pravila 109 i 110). Strana koja namjerava da uloi albu protiv presude ili kazne, predaje je sekretaru u roku od 30 dana od dana kada je donijeta presuda ili kazna, a takoe alje pisano obavjetenje drugim stranama (pravilo 108A). alba je dvostrani, devolutivni i suspenzivni pravni lijek i kompatibilan je sa albom u naem postupku. Nakon isticanja rokova za podnoenje odgovora na albu u roku od 30 dana od dana kada je alba deponovana kod sekretara (registratora), te replike alioca u odnosu na odgovor na albu, u roku od 15 dana od deponovanja odgovora kod sekretara (pravila 111

113), albeno vijee odreuje datum odravanja pretresa iji je predmet alba, o emu se stranke obavjetavaju od strane sekretara (pravilo 114). Nakon isteka navedenih rokova, stranka ima mogunost da podneskom zahtijeva izvoenje dodatnih dokaza pred albenim sudskim vijeem, ako su u pitanju dokazi koji joj nisu bili dostupni tokom suenja, a takav zahtjev se mora dostaviti protivnoj stranci i sekretaru, najkasnije 15 dana prije poetka drugostepenog pretresa (pravilo 115A). albeno vijee e odobriti izvoenje novih dokaza ako smatra da to zahtijevaju interesi pravinosti (Pravilo 115 B). albena rasprava se vodi po istim pravilima kao i rasprava pred vijeem u prvom stepenu (pravilo 107). albeno vijee donosi svoju presudu na osnovu materijala sadranog u albi, kao i na temelju dodatnih dokaza koji su mu dostavljeni (pravilo 117A). Presuda se donosi veinom glasova sudija. Presudu e pratiti, to je prije mogue, pisano obrazloeno miljenje, koje mogu biti pridodata izdvojena miljenja, odnosno miljenja sudija koji nisu saglasni sa presudom (pravilo 117B). Prvostepenu presudu, albeno vijee moe, po odredbi lana 25 stav 2 Statuta, potvrditi, ukinuti ili izmijeniti. U odgovarajuim okolnostima albeno vijee moe narediti da okrivljenom bude ponovo sueno na osnovu zakona (pravilo 117C). Kao podloga za presudu posluie mu albeni spis, te, eventualno, dodatni dokazi koji su pred njim izvedeni (pravilo 117A). Presuda albenog vijea se javno objavljuje, a o datumu njenog donoenja i javne objave se stranke i branioci obavjetavaju i oni imaju pravo da tome prisustvuju (pravilo 117 D). Presuda se proglaava, u pravilu, u prisustvu optuenog, ali ako je u vrijeme donoenja odluke u drugom stepenu optueni bio na slobodi (zato to je bila donijeta oslobaajua presuda u prvom stepenu ili zato to je ranije bio puten na slobodu uz jemstvo), albeno vijee moe donijeti presudu u odsustvu optuenog, pa e u sluaju ako je izreklo osuujuu presudu, naloiti njegovo hapenje i predaju ICTY (pravilo 118B). Osuda koju je izreklo albeno vijee odmah je izvrna (pravilo 118A), to znai da je ona pravnosnana i izvrna ve momentom donoenja, odnosno objavljivanja. Protiv pravnosnane presude stranke mogu podnijeti zahtjev za ponavljanje postupka. Zahtjev odbrane nije vezan na rok; tuilac, naprotiv,

moe podnijeti zahtjev u roku od godine dana nakon izricanja pravnosnane presude (pravilo 119). Zahtjev se moe podnijeti zbog otkrivanja novih injenica koje nisu stranci bile poznate u vrijeme postupka u prvom stepenu i nisu mogle biti otkrivene uprkos dune panje (lan 26 Statuta i pravilo 119). Svojim sadrajem ovaj pravni lijek odgovara naem ponavljanju postupka, jer se podnosi zbog novootkrivenih injenica i dokaza. O zahtjevu, po pravilu 120, odluuje vijee koje je donijelo presudu (dakle, pretresno ili albeno vijee) ako odlui da bi nova injenica na koju se u zahtjevu ukazuje mogla biti odluujui inilac prilikom donoenja odluke, dopustie preispitivanje i na osnovu provedene rasprave i sasluanja stranaka donijeti novu presudu. Protiv nove presude se, u skladu sa optim pravilima, moe uloiti alba, ali samo ako ju je donijelo prvostepeno vijee (pravilo 121). lan 27 Statuta propisuje da e lica osuena od strane ICTY izdravati kaznu zatvora u dravi koju odredi ICTY, i to sa liste drava koje su obavijestile Savjet bezbjednosti o svojoj spremnosti da prime takva lica. U skladu s tim, pozvane su sve drave, koje su spremne, da o tome informiu Savjet bezbjednosti. Neke od prijavljenih drava saglasile su se da prime na izdravanje kazne lica pod odreenim uslovima (da su u pitanju samo njihovi dravljani ili lica sa prebivalitem na njihovoj teritoriji ili da su spremni da prime samo odreen broj lica).

1.3.7.Meunarodni krivini sud (ICC) 1.3.7.1. Organizacija ICC i obavljanje poslova pravosudne uprave 1.3.7.1.1. Uopteno o organizaciji ICC Organizacija ICC se zasniva na njegovoj stalnosti i nezavisnosti, kao i zadacima koji su mu na opti nain odreeni u lanu 1 Rimskog statuta. Osnovni izvor prava o organizaciji i obavljanju poslova pravosudne uprave je Rimski statut. Meutim, brojna pitanja ureuju se detaljno Pravilima o postupku i dokazima, kao i drugim aktima koje usvaja Skuptina drava stranaka, ukljuujui i odreene ugovore, npr. s Ujedinjenim nacijama. lanom 52 stav 1 Rimskog statuta propisano je da sudije apsolutnom

veinom glasova donose, u skladu sa ovim statutom i Pravilima o postupku i dokazima, propise koji su nuni za njegovo rutinsko djelovanje. Postojanje posebnog odnosa ICC sa Ujedinjenim nacijama ureuje lan 2 Rimskog statut: Sud e biti stavljen u odnos s Ujedinjenim narodima na osnovu ugovora kojeg e potvrditi Skuptina drava stranaka ovog statuta, te nakon toga u ime ICC zakljuiti njegov predsjednik. Saradnja ICC i Ujedinjenih nacija je zasnovana, dakle, na konsensualnim osnovama i ona se zasniva na ugovoru. Sa tim ugovorom treba da se saglasi Skuptina drava stranaka, a po pribavljanju te saglasnosti, ugovor u ime ICC zakljuuje njegov predsjednik. Poseban odnos ICC sa Ujedinjenim nacijama proizilazi i iz prirode krivinih djela koja spadaju u njegovu nadlenost. Sjedite ICC je u Hagu, u Holandiji, koja se smatra dravom domainom tog suda. ICC e s dravom domainom zakljuiti ugovor o sjeditu koji e potvrditi Skuptina drava stranaka, te nakon toga u ime ICC zakljuiti njegov predsjednik (lan 3 stav 2 Rimskog statuta). Predsjednik ICC praktino zakljuuje taj sporazum sa dravom domainom, i to u ime i za raun tog suda. Sud moe zasjedati i na drugom mjestu, kad god to smatra poeljnim, u skladu s odredbama ovog statuta. ICC ima meunarodni pravni karakter (poseban meunarodnopravni subjektivitet): ICC takoe ima takvu pravnu sposobnost koja mu je nuna za obavljanje njegovih funkcija i ispunjenja njegove svrhe (lan 4 stav 1 Rimskog statuta). ICC moe obavljati svoje funkcije i ovlaenja na nain propisan ovim statutom, na teritoriji bilo koje drave stranke te, na osnovu posebnog ugovora, na teritoriji bilo koje druge drave. Drave stranke e trebati prilagoditi domai pravni sistem da bi zadovoljile zahtjevu da ICC moe ispunjavati svoje funkcije i ovlaenja na nain propisan ovim statutom, na teritoriji bilo koje drave stranke. Organizacija ICC se zasniva na utvrivanju osnovnih organa tog suda, to se preplie i sa njegovom funkcionalnom nadlenou. Organe ICC odreuje lan 34 Rimskog statuta. To su: (a) Predsjednitvo; (b) albeno odjeljenje, pretresno odjeljenje i pretpretresno odjeljenje; (c) Ured tuioca i (d) Sekretarijat. Uz navedene organe, Statutom je predviena i Skuptina drava stranaka koja obavlja poslove koje bismo mogli nazvati poslovima pravosudne uprave.

U nekim drugim odredbama Statut spominje i sjednicu svih sudija ija nadlenost obuhvata vei broj odluka, npr. poput izbora predsjednika i potpredsjednika ICC (lan 38 stav 1), preporuka za smjenjivanje sudija (lan 46 stav 2 taka (a)) i donoenje propisa o poslovanju ICC (lan 52 stav 1). Predsjednitvo i sudska odjeljenja moemo smatrati sudskim organima u uem smislu rijei, jer ih ine sudije i u neposrednoj su vezi s obavljanjem njihove sudijske funkcije. 1.3.7.1.2. Sudije, sudska odjeljenja i vijea Sud ima 18 sudija koji se biraju kao lanovi ICC s punim radnim vremenom i moraju biti dostupni za obavljanje dunosti na tom osnovu od poetka svojih mandata (lan 35 stav 1 Rimskog statuta). Predsjednik i dva potpredsjednika u svakom sluaju stupaju u slubu s punim radnim vremenom, a ostale sudije, prema optereenosti Suda. Meutim, i sudije koji trenutno ne rade s punim radnim vremenom, moraju stalno biti Sudu dostupni za obavljanje sudijske dunosti. Predsjednitvo, djelujui u ime ICC, moe predloiti poveanje broja od 18 sudija, ukazujui na razloge zbog ega to smatra nunim i prikladnim. Sekretar mora, bez odlaganja, dostaviti svaki takav prijedlog svim dravama strankama (lan 36 stav 2 taka (a) Rimskog statuta). Svaki e takav prijedlog tada biti razmotren na sastanku Skuptine drava stranaka, koji e biti sazvan u skladu sa lanom 112 Rimskog statuta. Prijedlog e se smatrati prihvaenim ako ga na sastanku glasanjem potvrdi dvije treine lanica Skuptine drava stranaka, te e stupiti na snagu u vrijeme koje odredi Skuptina drava stranaka. Nakon to na osnovu take (b) lana 36 stav 2 Rimskog statuta bude prihvaen prijedlog za poveanje broja sudija, izbor dodatnih sudija odrae se na sljedeem sastanku Skuptine drava stranaka u skladu sa st. 3-8 lana 36, te sa lanom 37 stav 2 Rimskog statuta. Nakon to prijedlog za poveanje broja sudija bude prihvaen i stupi na snagu na osnovu ta. (b) i (c)(i) stava 2 lana 36 Rimskog statuta, Predsjednitvo e u bilo koje doba nakon toga smjeti predloiti smanjenje broja sudija, ako to opravdava radno optereenje ICC, pod uslovom da broj sudija ne bude smanjen ispod broja 18. U sluaju da prijedlog bude

prihvaen, broj sudija e se postupno smanjivati kako budu isticali mandati sudija koji rade ICC, sve dok se ne dosegne potreban broj. Moralni integritet sudija je odreen kroz dva aspekta, odnosno kroz kombinaciju razliitih parametara: sudije se biraju iz reda lica visokog moralnog karaktera, nepristrasnosti i integriteta, koji u njihovim dravama udovoljavaju uslovima za izbor za najvie sudijske dunosti (lan 37 stav 3 taka (a) Rimskog statuta). Dakle, odreuju se moralne osobine koje kandidati za sudije moraju da posjeduju (sudije se biraju iz reda lica visokih moralnih kvaliteta, koje su nepristrasne i integriteta) i upuuje na propise nacionalnih zakonodavstava (sudije moraju posjedovati kvalifikacije koje su potrebne za izbor na najvie sudijske funkcije u zemlji iz koje potiu). Uz ovaj opti uslov za izbor sudije, kandidati moraju udovoljiti i jednom od posebnih uslova koji se sastoji u pripadanju jednom od dva profesionalna kruga. Prvi je krug pravnika praktiara, koji imaju odgovarajue iskustvo na podruju krivinog materijalnog prava i krivinog postupka, te nuno relevantno iskustvo u krivinom postupku kao sudija, tuilac, advokat ili u kom drugom slinom svojstvu. Drugi krug lica iz kojeg se mogu regrutovati sudije jesu oni koji imaju priznatu strunost na relevantnim podrujima meunarodnog prava (npr. meunarodno humanitarno pravo i ljudska prava) i bitno i za rad ICC veliko iskustvo u pravnikoj profesiji. Sudije ine forum meunarodnih eksperata koji zastupaju glavne svjetske zakonodavne sisteme. Uz to, kandidati za sudije moraju odlino poznavati i teno govoriti najmanje jedan od radnih jezika Suda (lan 36 stav 3 taka (c) Rimskog statuta). Postupak izbora sudija u Rimskom statutu se odnosi kako na predlaganje kandidata od strane drava stranaka, tako i na konkretan izborni postupak. Pravo predlaganja kandidata za sudije ICC jeste ekskluzivno pravo drava stranaka Rimskog statuta. Inicijativa za izbor konkretnog lica za sudiju, odnosno njegovo predlaganje, potie od drava stranaka Rimskog statuta. Kandidate za sudije predlau drave stranke, i to na osnovu postupka koji primjenjuju za najvie sudijske dunosti u toj dravi ili u postupku predvienom za predlaganje kandidata za Meunarodni sud pravde, kako to predvia njegov statut. Drave mogu predlagati i kandidate koji nisu njeni dravljani, ali u svakom sluaju moraju biti dravljani jedne od drava stranaka. Prijedlozi moraju biti popraeni izjavom koja u nunim

detaljima navodi na koji nain kandidat ispunjava uslove koje propisuje stav 3 lana 36 Rimskog statuta. Skuptina drava stranaka moe da odlui osnovati, ako je to prikladno, Savjetodavni odbor za nominacije i u tom sluaju sastav Odbora i njegov mandat odredie Skuptina drava stranaka (lan 36 stav 4 taka (c) Rimskog statuta). Kao to se vidi i iz samog njegovog naziva, taj odbor preteno ima odreenu konsultativnu i pravno-tehniku ulogu, ali ne rjeava meritorna pitanje koja se odnose na izbor sudija. Sudije bira Skuptina drava stranaka, a izabrana su ona lica koja dobiju najvie glasova i dvotreinsku veinu glasova prisutnih predstavnika drava. U sluaju da prilikom prvog glasanja ne bude izabran dovoljan broj sudija, odrae se dodatna glasanja u skladu s postupkom propisanim takom (a) stava 6 lana 36, sve dok se ne popune preostala mjesta. Dvoje sudija ne smiju biti dravljani iste drave. Lice koje se za potrebe lanstva u ICC moe smatrati dravljaninom vie drava, smatrae se dravljaninom drave u kojoj to lice obino koristi svoja graanska i politika prava. Izbor se obavlja koristei dva popisa (popis A i popis B), pri emu se pri prvom izboru s popisa A bira najmanje devet, a sa B najmanje pet sudija (lan 36 stav 5 Rimskog statuta). Naredni izbori bie organizovani na takav nain da se u ICC ouva razmjer sudija koji imaju kvalifikacije prema dva spomenuta popisa. Ne mogu se izabrati dvoje sudija iz iste drave, a pri izboru e se paziti na zastupljenost glavnih pravnih sistema u svijetu, pravednu teritorijalnu zastupljenost, kao i ravnopravnu zastupljenost mukih i enskih sudija (lan 36 stav 8 taka (a) Rimskog statuta). Sudije se biraju na devet godina i ne mogu biti ponovno birani. Interesantno je da mandat svih sudija nije jednake duine, ve to zavisi od sree izabranih sudija. Tako, pri prvom izboru, rijebom se odreuje treina sudija koji se biraju na tri, est i devet godina, a one sudije koje su birani na tri godine - mogu biti reizabrani na puni mandat. Iako je maksimalno trajanje mandata devet godina, to nije uvijek apsolutno, ve u odreenim sluajevima sudija moe da nastavi da vri svoju dunost, to je povezano kako sa njegovim funkcionalnim statusom u ICC, tako i sa trajanjem konkretnih postupaka odnosno faze u kojoj se postupak nalazi. Naime, sudije kojima je istekao mandat, ostaju na dunosti do zavretka

predmeta u kojemu tee postupak pred pretresnim ili albenim vijeem iji su lanovi (lan 36 stav 10 Rimskog statuta). U sluaju da u ICC postoji slobodno sudijsko mjesto, u svrhu njegovog popunjavanja odrae se izbori u skladu sa lanom 36 (lan 37 stav 1 Rimskog statuta). Sudija izabran na slobodno mjesto, obavljae dunost tokom ostatka mandata njegovog prethodnika, a ako taj mandat iznosi tri godine ili manje moi e biti jo jednom biran na istu dunost za puno trajanje mandata, u skladu sa lanom 36. U Rimskom statutu i Pravilima o postupku i dokazima odreeno je da e se sudije sastajati na plenarnim zasjedanjima kako bi donijeli neke vane odluke koje zahtijevaju da se o njima ozbiljno raspravlja, kao to je organizacija sudskih aktivnosti kroz tri odjeljenja. Sudije e se na plenarnim zasjedanjima sastajati najmanje jednom godinje kako bi izvravali svoje dunosti navedene u Statutu i Pravilima, kao i na vanrednim plenarnim zasjedanjima, ako je to neophodno, koje saziva predsjednik (na vlastitu inicijativu ili na zahtjev najmanje polovine sudija). Ukoliko Statutom ili Pravilima nije drukije odreeno, odluke mora donijeti veina prisutnih sudija. Kvorum za svaku sjednicu jeste treina ukupnog broja sudija. U sluaju nerijeenog glasanja, predsjednik ili sudija koji vri dunost predsjednika ima odluujui glas. Sudije su rasporeeni u odjeljenja u skladu sa svojim kvalifikacijama, iskustvu i potrebama ICC. Svako od odjeljenja treba imati strunjake za krivino materijalno, krivino procesno i meunarodno pravo (lan 39 stav 1 Rimskog statuta), a odgovorno je za sprovoenje aktivnosti ICC. Pretresno i pretpretresno odjeljenje sastoje se uglavnom od sudija s iskustvom u krivinim predmetima. U sastavu albenog odjeljenja nalaze se predsjednik i etvorica sudija, u sastavu pretresnog odjeljenja su drugi potpredsjednik i jo pet sudija, a u sastavu pretpretresnog odjeljenja su prvi potpredsjednik i est sudija. albeno odjeljenje se sastoji od predsjednika i jo etiri sudije koji su prvenstveno odabrani sa popisa B, a koji su se ve afirmisali u odgovarajuim oblastima meunarodnog prava kao to su meunarodno humanitarno pravo i pravo ljudskih prava. albeno vijee (koje se sastoji od sudija albenog odjeljenja) odluuje o albi protiv presude, albi

protiv ostalih odluka i o obnovi postupka (reviziji). Sudije albenog odjeljenja rade samo u tom odjeljenju. Pretresno odjeljenje se sastoji od najmanje est sudija. U njegovom sastavu nalazi se drugi potpredsjednik i sudije koje imaju iskustva preteno u voenju krivinih sudskih procesa. Oni e biti angaovani u tom odjeljenju na period od tri godine, te sve do okonanja bilo kojeg sluaja za koji je rasprava tek poela. Sudije pretresnog odjeljenja formiraju pretresna vijea koja se sastoje od trojice sudija. Pretresna vijea provode glavni pretres. Glavni zadatak pretresnog vijea, kako je navedeno u lanu 64 Rimskog statuta, jeste prihvatanje svih neophodnih procedura kako bi se omoguio pravedan i ekspeditivan sudski proces, a koji bi se vodio uz apsolutno uvaavanje prava optuenog, uzimajui u obzir zatitu rtava i svjedoka. Pretpretresno odjeljenje ini najmanje est sudija, koje svoje odluke donosi u vijeu od troje sudija (pretpretresno vijee), kao i sudije pojedinci, u skladu sa Statutom i Pravilima o postupku i dokazima. Nijedna odredba stava 2 lana 39 ne spreava istovremeno osnivanje vie od jednog pretresnog ili pretpretresnog vijea, kad to iziskuje potreba efikasnog upravljanja radnim optereenjem ICC (lan 39 stav 2 taka (c) Rimskog statuta). Sudije rasporeene u pretresno i pretpretresno odjeljenje, za razliku od sudija albenog odjeljenja, mogu biti privremeno rasporeeni iz jednog u drugo, izmeu ova dva odjeljenja, ako je to opravdano s obzirom na optereenost ICC, ali sudija ne moe u istom predmetu uestvovati u radu i pretpretresnog i pretresnog vijea . Personalna nezavisnost ICC obezbjeuje se tako to su sudije u vrenju svoje dunosti nezavisni, a takvom njihovom poloaju odgovara njihova dunost da se ne uputaju ni u kakvu aktivnost koja bi se mogla mijeati s njihovim sudijskim dunostima ili uticati na povjerenje u njihovu nezavisnost. Sudije koje obavljaju dunost s punim radnim vremenom, ne smiju se baviti nikakvim drugim zanimanjem profesionalne prirode. O svim ovim pitanjima odluivae sudije na osnovu apsolutne veine. Kad se neko od tih pitanja odnosi na odreenog sudiju, taj sudija ne smije uestvovati u donoenju odluke. Njihovu platu, naknade i trokove vezane za slubu odreuje Skuptina drava stranaka, s tim da pravo na platu i naknade ne mogu biti umanjeni za vrijeme trajanja mandata (lan 49 Statuta).

Sudija moe zatraiti od Predsjednitva da ga izvine od obavljanja sudijske dunosti (odstupanje od dunosti) u odreenom predmetu, ako postoje razlozi koje preciziraju Pravila o postupku i dokazima. Inae, lan 41 stav 2 taka (a) Statuta, u naelu, navodi kako sudija ne moe uestvovati u radu na predmetu u kojem bi se iz bilo kojeg razloga razumno moglo posumnjati u njegovu nepristranost. Ovakva bi formulacija, zapravo, odgovarala uzdranju. Statut navodi samo jedan razlog za izuzee, i to uestvovanje u tom svojstvu u sudskom postupku pred ICC ili u povezanom postupku pred nacionalnim sudom koji se vodi pred ICC. O svim pitanjima izuzea sudije odluuju sve sudije apsolutnom veinom glasova, pri emu odnosni sudija ne uestvuje u donoenju odluke. Sudije disciplinski odgovaraju za povrede svoje dunosti. Sudija e se smijeniti sa dunosti odnosno bie razrijeen, ako se u skladu sa Pravilima o postupku i dokazima utvrdi postojanje jednog ili oba (to je, ipak, teko zamisliti), od dva alternativno propisana razloga, od kojih se prvi svodi na nesavjestan rad, odnosno grubo povreivanje dunosti, dok je drugi objektivnog karaktera i predstavlja nemogunost normalnog vrenja sudijske funkcije. To su sljedei razlozi: (a) ako se u postupku ureenom Pravilima o postupku i dokazima utvrdi da je neki sudija svojim ponaanjem uinio ozbiljni prestup ili ozbiljnu povredu svojih dunosti, smijenie se s dunosti, i to na prijedlog ostalih sudija odlukom Skuptine drava stranaka (tajnim glasanjem, donesenom dvotreinskom veinom ukupnog broja glasova); (b) sudija moe biti smijenjen s dunosti i ako nije u mogunosti obavljati dunost u skladu sa Statutom. Ako je povreda dunosti bila lake prirode, sudiji se moe izrei neka od disciplinskih mjera predvienih Pravilima o postupku i dokazima, o emu odluuje Predsjednitvo ICC. 1.3.7.1.3. Posebno o imunitetu ICC na teritoriji svake drave stranke uiva pogodnosti i imunitet koji su nuni za ostvarivanje njegovih ciljeva (lan 48 stav 1 Rimskog statuta). Na osnovu lana 48 stav 2, kad obavljaju poslove Suda ili poslove povezane s tim poslovima, sudije, tuilac, zamjenik tuioca i sekretar uivaju iste pogodnosti i imunitet kakav imaju efovi diplomatskih

predstavnitava, te moraju, nakon isteka svojih mandata, zadrati dodijeljeni im imunitet od pravnog progona ma koje vrste, u vezi s izreenim i pisanim rijeima ili aktima koje su izvrili u svom slubenom svojstvu. Odluku o oduzimanju imuniteta sudijama donosi apsolutnom veinom glasova opta sjednica svih sudija. Specifino je ovlaenje opte sjednice svih sudija da dvotreinskom veinom donosi i privremena pravila o postupku i dokazima, i to u sluaju hitnosti i koja se primjenjuju do naredne sjednice Skuptine drava stranaka (lan 51 stav 3 Rimskog statuta). Meutim, takva privremena pravila ne mogu se primjenjivati retroaktivno na tetu optuenog protiv koga se vodi istraga ili koji se krivino goni ili koji je osuen (lan 51 stav 4 Rimskog statuta). ICC moe otkloniti privilegije i imunitet u skladu sa procedurama koje su propisane lanom 48 stav 5. Sporazum o pogodnostima i imunitetu ICC postavlja ograniene pogodnosti, imunitet i olakice koje e uivati zamjenik sekretara, osoblje Ureda tuioca i osoblje Sekretarijata, kao i tretman koji e uivati advokati, strunjaci, svjedoci i sva druga lica koja moraju biti prisutna u sjeditu ICC (lan 48 st. 3 i 4). lan 27 (Nebitnost slubenog svojstva) je od presudnog znaaja za obavezu na saradnju i komplementarne mehanizme: (1) Ovaj statut primjenjuje se jednako na sva lica bez razlike zasnovane na slubenom svojstvu. Naprotiv, slubeno svojstvo efa drave ili vlade, lana vlade ili parlamenta, izabranog zastupnika ili vladinog slubenika ne smije nikako izuzeti neko lice od krivine odgovornosti na osnovu ovog statuta, niti e to, samo po sebi, predstavljati osnov za umanjenje kazne. (2) Imunitet ili posebna pravila postupka koja bi mogla biti povezana sa slubenim svojstvom nekog lica, bilo na osnovu nacionalnog ili meunarodnog prava, ne spreava Sud da uspostavi svoju nadlenost nad takvim licem. Neke drave imaju zakonska ili ustavna pravila koja ograniavaju krivinu odgovornost ili krivinu proceduru koja se primjenjuje na neke od slubenika. Neki imuniteti su apsolutni, dok su drugi ogranieni na djela uinjena u vrenju slubene dunosti ili vrijede za sva djela, izuzev odreenih (kao to je izdaja). Imunitet moe biti ogranien samo na efa drave ili se protezati na lanove vlade, lanove parlamenta ili na visoke funkcionere u irem smislu. Zakon moe zahtijevati da se posebnoj vrsti slubenika sudi samo pred

odreenim domaim sudom ili organom i nametnuti proceduralne zahtjeve, kao to je glasanje parlamenta. Konano, imunitet i ogranienja od krivinog gonjenja mogu se nastaviti ili biti skinuti u cijelosti ili djelimino po isteku mandata. Bez obzira na to kakve odredbe predviaju nacionalni zakoni, drave stranke e ih eljeti izjednaiti sa zahtjevima iz lana 27 Rimskog statuta. lan 27 treba posmatrati zajedno sa lanom 98 stav 1 u kojem stoji da ICC ne smije pokrenuti postupak povodom zahtjeva za predaju ili pomo koji bi od drave kojoj je zahtjev upuen zahtijevao da djeluje suprotno svojim obavezama koje ima na osnovu meunarodnog prava u vezi sa dravnim ili diplomatskim imunitetom lica ili imovine tree drave, osim ukoliko prije toga, na osnovu saradnje s tom treom dravom, ICC ne postigne njeno odricanje od imuniteta. lan 27 se stoga primjenjuje na slubenike drave stranke kojoj je upuen zahtjev i ini jasnom namjeru Rimskog statuta da se krivina odgovornost podjednako pripisuje slubenicima na svim nivoima i da primjenjivanje nadlenosti ICC ne moe biti sprijeeno imunitetom koji je obezbijeen po nacionalnom zakonu ili drugim proceduralnim zabranama. Na osnovu lana 98, s druge strane, slubenici treih drava mogu imati koristi od takvog imuniteta, ali samo u tolikoj mjeri koliko to dozvoljava nacionalno pravo i ukoliko se trea drava ne odrekne imuniteta. Odredba lana 98 stav 1 koja propisuje da ICC smije pokrenuti postupak povodom zahtjeva za predaju i pomo, ukazuje na to da e procjena dostupnosti imuniteta po domaem pravu biti obavljena kada se zahtjev bude razmatrao prvi put, tako da zahtjevi inkonzistentni sa nacionalnim pravom nee biti ni poslani. ICC e prvenstveno morati izvagati znaaj svakog oblika saradnje koji ukljuuje tree drave - kako bi utvrdio saglasnost sa Bekom konvencijom o diplomatskim i konzularnim odnosima, sa primjenjivim obiajnim pravom i svim ostalim relevantnim izvorima meunarodnog prava. Moe se zakljuiti da drave stranke imaju obavezu preispitati svoje nacionalno pravo kako bi obezbijedile punu kooperaciju u skladu sa Rimskim statutom u pogledu visokih funkcionera, kako je opisano u lanu 27. Imunitet dat po nacionalnom pravu licima ili imovini treih drava ne bi trebalo da bude iri od onog koji je raspoloiv po relevantnom nacionalnom pravu - ako drava eli nastaviti saradnju u skladu sa Rimskim statutom.

Prema lanu 98 stav 2 Rimskog statuta, ICC ne smije pokrenuti postupak povodom zahtjeva za predaju koji bi od drave kojoj je zahtjev upuen zahtijevao da djeluje suprotno svojim obavezama koje ima na osnovu meunarodnih ugovora, putem kojih je za predaju lica te drave ICC potrebna saglasnost drave koja to lice alje. Izuzetak je ako ICC prije toga ne uspostavi saradnju s dravom koja to lice alje i u tom smislu dobije saglasnost za predaju. 1.3.7.1.4. Predsjednitvo Predsjednitvo ICC predstavlja oblik organizacije rada tog suda. ine ga sudije koje predstavljaju njegove lanove i koje na dunost stupaju sa punim radnim vremenom, od trenutka kada budu izabrani (lan 35 stav 2 u vezi sa lanom 38 stav 1 Rimskog statuta). Predsjednitvo moe, s vremena na vrijeme, odluivati o tome u kojoj mjeri preostale sudije moraju obavljati dunost s punim radnim vremenom, pri emu se takva odluka zasniva na sljedeem: (1) procjeni optereenja ICC i (2) sprovedenim konsultacijama sa svojim lanovima (lan 35 stav 3 Rimskog statuta). Takav sporazum ne smije da utie: (1) na nezavisnost sudija u obavljanju njihovih (sudijskih) funkcija; (2) na zabranu sudijama da se uputaju u vrenje bilo kakvih aktivnosti koje bi se mogle mijeati sa njihovom sudijskom funkcijom ili bi mogle da dovedu u pitanje povjerenje u njihovu nezavisnost; (3) na zabranu sudijama koji su izabrane za stalne lanove, odnosno sudije sa punim radnim vremenom u ICC, da se profesionalno bave bilo kakvim drugim zanimanjima (lan 40 st. 13 u vezi sa lanom 35 stav 3 Rimskog statuta). Predsjednitvo ICC ine predsjednik i dva potpredsjednika. Biraju ih sve sudije apsolutnom veinom glasova na period od tri godine, uz mogunost jo jednog izbora na istu dunost (lan 38 stav 1 Rimskog statuta). Prvi potpredsjednik zamjenjuje predsjednika u sluaju kad je predsjednik nedostupan ili izuzet. Drugi potpredsjednik zamjenjuje predsjednika u sluaju kad su i predsjednik i prvi potpredsjednik nedostupni ili izuzeti. Predsjednitvo je odgovorno za ispravno upravljanje ICC, uz izuzetak Ureda tuioca kao i obavljanje ostalih funkcija predvienih Statutom. Kada je u pitanju saradnja izmeu ova dva sudska organa, znaajno je to da oni

dopunjuju jedan drugog u pitanjima od zajednike vanosti. Iz navedenog se vidi da Predsjednitvo i opta (plenarna) sjednica sudija dijele poslove sudske uprave - poslovi pravosudne uprave u nadlenosti su Skuptine drava stranaka. 1.3.7.1.5. Ured tuioca Ured tuioca je u smislu lana 34 stav 1 taka (c) Rimskog statuta definisan (uz Predsjednitvo, sudska odeljenja i Sekretarijat) kao jedan od organa ICC, to predstavlja i naslov lan 34 Statuta. Time se i na jednom terminolokom nivou ukazuje na postojenje sasvim izvjesne i funkcionalne i organizacione veze izmeu suda i Ureda tuioca. Ovakvo rjeenje ima svoju tradiciju i u statutima ad hoc meunarodnih krivinih tribunala za nekadanju SFRJ i Ruandu, a slino rjeenje se primjenjivalo i tokom suenja u Nirnbergu i Tokiju. Ured tuioca djeluje nezavisno, kao poseban organ ICC i odgovoran je za primanje dojava i svih potkrijepljenih podataka o krivinim djelima iz nadlenosti ICC, za njihovo ispitivanje i za provoenje istrage i krivinog gonjenja pred ICC (lan 42 stav 1 Rimskog statuta). Posebne obaveze tuilac ima prema Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija kada mu taj organ proslijedi odreeni sluaj radi istrage. Tako je Savjet bezbjednosti UN (Rezolucijom broj 1593 od 31. marta 2005. godine) odluio da situaciju u sudanskoj pokrajini Darfur, koju karakterie dugogodinji unutranji oruani sukob sa masovnim krenjem normi meunarodnog humanitarnog prava i ljudskih prava, proslijedi tuiocu ICC radi istrage. Tom rezolucijom tuilac je obavezan da u roku od tri mjeseca od usvajanja rezolucije dostavi izvjetaj Savjetu bezbjednosti o aktivnostima koje je preduzeo u tom sluaju, te da nakon toga takve izvjetaje dostavlja svakih est mjeseci. Tuilac obavlja funkciju gonjenja u skladu s Statutom i Pravilima o postupku i dokazima: provodi istragu, sastavlja i zastupa optunicu na glavnom pretresu, podnosi pravne lijekove i obavlja ostale potrebne poslove. Ako se analiziraju odredbe Rimskog statuta koje se odnose na funkciju krivinog gonjenja, moe se zakljuiti da sve nadlenosti u funkciji gonjenja pripadaju inokosnom organu tuiocu. Zato bi bilo ispravnije rei da je organ (inokosni) ICC tuilac, a da je Ured tuioca sluba koja mu

pomae. Nijedan lan Ureda ne smije traiti upute ili postupati na osnovu uputa koje potiu iz bilo kakvih vanjskih izvora. Tuilac je na elu Ureda i ima sva ovlaenja za upravljanje i voenje poslova Ureda, ukljuujui i osoblje, prostor i druga sredstva (lan 42 stav 2 Rimskog statuta). Tuiocu pomae jedan ili vie zamjenika tuioca koji imaju pravo provesti bilo koju radnju koju od njih na osnovu ovog statuta zatrai tuilac. Tuilac i njegovi zamjenici moraju biti razliitog dravljanstva i zaposleni u Uredu s punim radnim vremenom. Tuilac i njegovi zamjenici moraju biti lica visokog moralnog karaktera (etiki aspekt), odnosno visoko struni i imati veliko praktino iskustvo u krivinom gonjenju ili suenju, kao i govoriti barem jedan od radnih jezika ICC (ekspertski aspekt). Bira ih tajnim glasanjem Skuptina drava stranaka. Zamjenici tuioca biraju se na isti nain, s popisa kandidata koji izradi sam tuilac, pri emu za svako slobodno mjesto moraju biti predloena tri kandidata. Mandat tuioca i njegovih zamjenika je devet godina, ako pri izboru ne budu izabrani na krai mandat i nee moi biti birani na istu dunost jo jednom. Tuilac i njegovi zamjenici se, isto kao i sudije, ne smiju baviti aktivnostima koje bi mogle uticati na njihovu nezavisnost, niti se uputati u bilo kakvo zanimanje profesionalne prirode (lan 42 stav 5 Rimskog statuta). Odredbe o odstupanju i izuzeu sudija se na odgovarajui nain primjenjuju na tuioca i njegove zamjenike (lan 42 st. 6, 7 i 8 Rimskog statuta). Ni tuilac, niti zamjenik tuioca ne smiju uestvovati ni u kom predmetu u kojem bi njihova nepristranost mogla razumno doi u sumnju, i to po bilo kojem osnovu. Oni e biti izuzeti iz predmeta ako su, izmeu ostalog, prethodno ve uestvovali u bilo kojem svojstvu u tom predmetu pred ICC ili u povezanom krivinom predmetu na nacionalnom nivou koji je ukljuivao lice protiv kojeg se vodi istraga ili koje se krivino goni. Lice protiv kojeg se vodi istraga ili se krivino goni, moe u svako doba zahtijevati izuzee tuioca ili zamjenika tuioca po ovom osnovu. Odluka o odstupanju tuioca i njegovih zamjenika je u nadlenosti Predsjednitva, a odluka o izuzeu u nadlenost albenog vijea. Tuilac imenuje savjetnike (eksperte) pravne struke s potrebnim iskustvom o pojedinim problemima, ukluujui, ali ne ograniavajui se na seksualno i polno nasilje, kao i nasilje nad djecom (lan 42 stav 9 Rimskog

statuta). Ovi savjetnici su posebna kategorija lica povezanih sa tuilakom funkcijom, ali bez formalnog vrenja funkcije tuioca ili njegovog zamjenika. Rimski statut je opravdano poklonio veliku panju zatiti tzv. posebno ranjivih (vulnarablih) kategorija rtava, to se prvenstveno ini radi spreavanja ili minimiziranja tzv. sekundarne viktimizacije ovakvih rtava krivinog djela. U pojmovnom smislu ovakva su lica jedna posebna vrsta strunih lica, koji pomau tuiocu kao stranci, ali je njihova uloga ira od stranake asistencije, jer oni, prije svega, treba da pomognu rtvi krivinog djela, odnosno oteenom u krivinom postupku, u pogledu ega odreene obaveze ima i sud pred kojim se odvija postupak. Tuilac i njegovi zamjenici mogu biti smijenjeni pod istim uslovima kao i sudije, s tim da odluku o smjenjivanju tuioca donosi Skuptina drava stranaka, i to apsolutnom veinom glasova, dok u sluaju smjenjivanja zamjenika, takvu odluku donosi na prijedlog tuioca (lan 46 st. 1 i 2 Rimskog statuta). Tuilac i njegovi zamjenici mogu biti smijenjeni i ako ne mogu obavljati svoje dunosti koje nalae Rimski statut, a disciplinski odgovaraju u skladu sa Pravilima o postupku i dokazima. Uz to, odredba lana 49 Rimskog statuta o plati, naknadama i trokovima primjenjuje se na tuioca i njegove zamjenike (kao i na sudije, sekretara i njegovog zamjenika). Tuilac i njegovi zamjenici uivaju imunitet kakav imaju i sudije. Nakon prestanka funkcije tuilac i njegovi zamjenici zadravaju imunitet u odnosu na pravni progon bilo koje vrste, a u odnosu na izgovorenu ili pisanu rije ili akt radnje koje su uinili u slubenom svojstvu tokom mandata (lan 48 stav 2 Rimskog statuta). Zamjenik sekretara, osoblje Ureda tuioca i osoblje Sekretarijata uivaju pogodnosti i imunitet i sredstva nuna za vrenje svojih dunosti, u skladu sa Sporazumom o pogodnostima i imunitetu ICC. Meutim, pogodnosti i imunitet tuioca i njegovih zamjenika mogu biti otklonjeni, i to odlukom veine svih sudija na optoj sjednici u odnosu na tuioca, kao i odlukom samog tuioca u odnosu na njegove zamjenike i osoblje Ureda tuioca, kao i zamjenika sekretara i osoblje Sekretarijata (lan 48 stav 5 Rimskog statuta).

1.3.7.1.6. Sekretarijat Sekretarijat predstavlja pomoni organ u ICC, ije su funkcije administrativno-tehnikog karaktera. Sekretarijat ICC je odgovoran za nesudske vidove upravljanja i pruanje usluga ICC, bez ogranienja funkcije i ovlaenja tuioca, u skladu sa lanom 42 (lan 43 stav 1 Rimskog statuta). Na elu Sektretarijata (koji ima kolektivni sastav) je sekretar (fiziko lice), kao glavni upravni slubenik ICC, kojeg biraju sudije na plenarnoj sjednici, i to apsolutnom veinom glasova, uzimajui u obzir preporuke Skuptine drava stranaka. Na isti nain moe se, po potrebi, nakon preporuke koju uputi sekretar, izabrati i zamjenik sekretara. Pri obavljanju svoje dunosti sekretar je podreen ovlaenjima predsjednika ICC. Sekretar je, izmeu ostalog, odgovoran za voenje poslova pruanja pravne pomoi, upravljanja sudskim djelatnostima, za pitanja rtava i svjedoka, advokate-branioce, pritvorsku jedinicu i ostale uobiajene djelatnosti koje obavlja administrativno odjeljenje u nekoj meunarodnoj organizaciji, kao, na primjer, finansijski poslovi, prevoenje, odravanje poslovnog prostora, nabavka i kadrovska politika. Pravila o postupku i dokazima dodjeljuju sekretaru obavezu da prima, dolazi do njih i daje informacije, da uspostavlja komunikaciju sa dravama i da predstavlja vezu izmeu ICC i drava, meudravnih i nevladinih organizacija. Sekretar odrava bazu podataka sa pojedinostima o svakom sluaju koji se raspravljao u ICC, a ona je zatiena naredbom sudije ili vijea o uvanju tajnosti dokumenata ili informacija i zatiti osjetljivih linih podataka. Informacije o bazi podataka bie dostupne javnosti na radnim jezicima ICC. Sekretar, takoe, vodi rauna i o ostaloj pismenoj korespodenciji u ICC. U izvravanju svojih obaveza koje se tiu organizacije i voenja Prijavnog ureda, sekretar e pripremiti pravila i odredbe kako bi osigurao pravilno funkcionisanje i voenje ICC. Te odredbe e odobriti predsjednik ICC. U skladu sa pravilom 14 iz Pravila o postupku i dokazima, sekretar e se savjetovati sa tuiocem o stvarima koje su od zajednikog interesa. Prilikom izrade nacrta i pravila odredbi, sekretar e uzeti u obzir sve upravne

aspekte kako bi se omoguilo djelovanje ICC na obezbjeenju pravednog suenja. Sekretar ima veliku odgovornost prema budetskom poslovanju ICC i poslovima nabavke. Dunosti sekretara ukljuuju pripremu prijedloga Kadrovske procedure i Kodeksa profesionalnog ponaanja za dalje razmatranje, kao i stvaranje i proirivanje popisa advokata-branilaca. Pored toga, sekretar je odgovoran i za poslovne objekte koji pripadaju ICC i njihovu sigurnost, za nadziranje prostora koji pripada tom sudu i uopte za odravanje prostorija ICC. Sekretar ima svog zamjenika, a za oba ova lica se utvruju posebni uslovi koje moraju posjedovati da bi obavljali te funkcije. Ovi uslovi se odnose na tri aspekta: (1) etiki moraju biti lica visokih moralnih kvaliteta; (2) ekspertski sekretar i njegov zamjenik moraju da posjeduju strunost u visokom stepenu i (3) aspekt koji se odnosi na vladanje jezikom moraju odlino poznavati i teno govoriti najmanje jedan od radnih jezika ICC (lan 43 stav 3 Rimskog statuta). Sekretar e obavljati svoju dunost u mandatu od pet godina, s punim radnim vremenom, a moe jo jednom biti izabran na istu dunost. Zamjenik sekretara obavlja svoju dunost u mandatu od pet godina ili u kraem mandatu, o emu odluuju sudije na optoj sjednici apsolutnom veinom, s tim da moe biti izabran na osnovu toga to e biti pozvan da obavlja svoju dunost prema potrebi (lan 43 stav 5 Rimskog statuta). U okviru Sekretarijata djeluje Odjeljenje za rtve i svjedoke koje, savjetujui se s Uredom tuioca, obezbjeuje zatitne mjere i bezbjednosne aranmane, savjetovanje i drugu prikladnu pomo rtvama i svjedocima koji nastupaju pred ICC, ali i ostalim koji su zbog svjedokog iskaza izloeni riziku. Ovo odjeljenje osniva sekretar, a zapoljava osoblje koje je struno za traume, ukljuujui traume povezane sa zloinima seksualnog nasilja (lan 43 stav 6 Rimskog statuta). Za oekivati je osnivanje i drugih odjeljenja ili neke druge organizacije, poput pritvorske jedinice, odjeljenja za odnose s javnou i sl. Odluku o smjenjivanju s dunosti sekretara donosi plenarna sjednica sudija, apsolutnom veinom. Odredba lana 49 Rimskog statuta o plati, naknadama i trokovima primjenjuje se i na sekretara i njegovog zamjenika (kao i na sudije, tuioca i njegove zamjenike), a njegov zamjenik i osoblje

Sekretarijata uivaju funkcionalni imunitet potreban za obavljanje dunosti, u skladu sa Sporazumom o pogodnostima i imunitetu ICC (lan 48 stav 3 Rimskog statuta). ). Imunitet sekretara moe otkloniti Predsjednitvo ICC, a zamjenika sekretara i osoblja - sekretar (lan 48 stav 5 Rimskog statuta). 1.3.7.1.7. Osoblje na radu u ICC Tuilac i sekretar u svojim kancelarijama imenuju kvalifikovano osoblje potrebno za rad u njihovim uredima (lan 44 stav 1 Rimskog statuta). Pod strunim osobljem podrazumijevaju se istraitelji u Uredu tuioca. Od tuioca se trai da pri imenovanju osoblja obezbijedi najvie standarde efikasnosti, kompetencije i integriteta, vodei rauna, mutatis mutandis, kriterijima iz lana 36 stav 8 Rimskog statuta, koji se odnose na izbor sudija (odgovarajua zastupljenost glavnih svjetskih pravnih sistema, pravedna podruna zastupljenost i zastupljenost polova). Naravno da e se navedeni kriteriji razlikovati u zavisnosti da li je rije o istraiteljima, visokoprofilisanim strunjacima ili isto administrativnom i tehnikom osoblju. Sekretar, uz sporazum s Predsjednitvom i tuiocem, predlae propise o osoblju, koji ukljuuju odredbe i uslove pod kojima se imenuje, plaa i otputa osoblje ICC, a propise o osoblju mora potvrditi Skuptina drava stranaka. U izuzetnim okolnostima, ICC moe koristiti struno znanje besplatnog osoblja koje ponude drave stranke, meuvladine i nevladine organizacije - kako bi pomogli u radu bilo kog organa ICC (lan 44 stav 4 Rimskog statuta). Tuilac moe prihvatiti takvu ponudu u ime Ureda tuioca. Takav angaman prihvata se u skladu sa smjernicama koje utvrdi Skuptina drava stranaka. 1.3.7.1.8. Skuptina drava stranaka Skuptina drava stranaka (Skuptina) je organ putem kojeg drave stranke obavljaju poslove pravosudne uprave i obavljaju nadzor nad radom ICC. Skuptina drava stranaka donosi vitalne odluke koje imaju uticaja na ICC. Dok je posebna ratifikacija potrebna kako bi veina izmjena i dopuna Rimskog statuta stupila na snagu, to nije sluaj sa ostatkom funkcija Skuptine. Zato se za one koji uestvuju u Skuptini moe rei da obavljaju

kvazilegislativnu funkciju. U svakom sluaju, nacionalno pravo bi trebalo osigurati da konane odluke Skuptine budu obavezujue unutar drave stranke na koju se odnose. Svaka drava stranka ima u Skuptini jednog predstavnika koji moe imati (vie) zamjenika i savjetnika. Skuptina ima Ured u kojem su predsjednik Skuptine, dva potpredsjednika i 18 lanova, koje bira sama Skuptina na vrijeme od tri godine (lan 112 stav 3 taka (a) Rimskog statuta). Statut naglaava reprezentativni karakter Ureda i trai da se u obzir prilikom njegovog izbora uzme kriterij pravine geografske distribucije i prikladna zastupljenost glavnih svjetskih pravnih sistema. Ured pomae Skuptini u njenom radu i sastaje se najmanje jednom godinje. Osim Ureda, Skuptina moe osnovati i dodatne organe, ukljuivi i nezavisni nadzorni mehanizam ICC za inspekciju, procjenu i istraivanje, kako bi poveala svoju efikasnost i ekonominost (lan 112 stav 4 Rimskog statuta). Skuptina se sastaje najmanje jednom godinje u sjeditu ICC ili u sjeditu Ujedinjenih nacija. Osim ako drukije ne propisuje Rimski statut, posebne sjednice saziva Ured na vlastitu inicijativu ili na zahtjev jedne treine drava stranaka. Osim predstavnika drava stranaka, u radu Skuptine mogu uestvovati, kao posmatrai, drave koje nisu stranke, ali su potpisale Statut ili konani akt, kao i (kad je to prikladno) predsjednik ICC, tuilac i sekretar ili njihovi predstavnici. Radni i slubeni jezici su isti kao i u Generalnoj skuptini Ujedinjenih nacija. Svaka drava stranka ima jedan glas (lan 112 stav 7 Rimskog statuta). Ako se ne ostvari intencija Rimskog statuta o konsenzualnom odluivanju, odluku o sutini (meritumu) mora potvrditi dvotreinska veina prisutnih koji su glasali, pod uslovom da za glasanje postoji kvorum koji se sastoji od apsolutne veine drava stranaka. Odluke o procesnim stvarima donose se obinom veinom glasova drava lanica koje su prisutne i koje glasaju. Kvalifikovana (dvotreinska) veina ukupnog broja drava lanica potrebna je za odluku o poveanju broja sudija (lan 36 stav 2), usvajanje Pravila o postupku i dokazima (lan 51) i za promjene Statuta (lan 122 Rimskog statuta). Dakako, u praksi nee biti uvijek lako razluiti procesne od meritornih odluka, te sprijeiti manevre kojima se kroz procesne odluke eli provui i meritum. Skuptina ima sljedee nadlenosti (lan 112 stav 2 Statuta):

(a) razmatra i prihvata, prema potrebi, preporuke Pripremnog povjerenitva; (b) prua upravni nadzor Predsjednitvu, tuiocu i sekretaru u vezi sa upravljanjem ICC; (c) razmatra izvjetaje i aktivnosti Ureda osnovanog na osnovu stava 3 lana 112, te, s tim u vezi, preduzima prikladno djelovanje; (d) razmatra i odluuje o budetu ICC; (e) odluuje treba li u skladu sa lanom 36 promijeniti broj sudija; (f) razmatra, u skladu sa lanom 87 st. 5 i 7, sva pitanja vezana uz uskraivanje saradnje; (g) obavlja sve druge funkcije koje su u skladu sa ovim statutom ili Pravilima o postupku i dokazima. U nadlenost Skuptine spadaju i: (a) davanje potvrde na ugovor o meusobnim odnosima sa Ujedinjenim nacijama (lan 2); (b) davanje potvrde na ugovor s Holandijom kao domainom, o sjeditu ICC (lan 3 stav 1); c) izbor sudija, tuioca i njegovih zamjenika (lan 36 stav 6 i lan 42 stav 4); (d) smjenjivanje sudija, tuioca i njegovih zamjenika (lan 46 stav 2); (e) donoenje Pravila o postupku i dokazima (lan 51); (f) davanje preporuka sudijama za izbor sekretara (lan 43 stav 4); (g) davanje potvrde na propis o osoblju ICC (lan 44 stav 3); (h) donoenje smjernica o zapoljavanju besplatnog osoblja (lan 44 stav 4); (i) osnivanje Fonda u korist rtava zloina i propisivanje kriterijuma za upravljanje Fondom (lan 79); (j) donoenje finansijskih propisa i pravila (lan 113); (k) rjeavanje sporova izmeu drava stranaka koji se odnose na primjene Statuta (lan 119 stav 2 Rimskog statuta). Ono to je vaan propust Rimskog statuta jeste nepostojanje izriitog ovlaenja Skuptine da svojim aktima rjeava administrativna i organizaciona pitanja (ili barem njihov odreeni krug) koja nisu statutarnog ranga i koja izriito nisu stavljena u nadlenost drugih organa ICC.

Preporuke iz lana 112 stav 2 taka (a) ukljuuju pripremanje nacrta tekstova Pravila postupka i dokaza, Elemenata zloina, Sporazuma izmeu Suda i UN-a i izmeu Suda i zemlje domaina (Holandija), Pravila za Skuptinu i same drave lanice, finansijski pravilnik, sporazum o privilegijama i imunitetu ICC i budet za prvu finansijsku godinu. Povremene izmjene ovih dokumenata (ili godinje izmjene, kada je u pitanju budet) takoe vri Skuptina. Ovlaenje za pripremanje budeta je usko povezano sa Dijelom 12 (Finansiranje) i Pravilnikom o finansijama. Da bi se osigurala nezavisnost, ovo ovlaenje je ogranieno Statutom koji propisuje da plate, naknade i trokovi slubenika ICC, kakve odredi Skuptina drava stranaka , ne smiju biti umanjene tokom njihovog mandata (lan 49). Skuptina moe osnovati takve dodatne organe koji su nuni, ukljuujui i nezavisni nadzorni mehanizam ICC za inspekciju, procjenu i istraivanje, kako bi poveala svoju efikasnost i ekonominost. Razmatranje pitanja vezanih za odbijanje saradnje (lan 112 stav 2 taka (f)) i odluivanje o svim mjerama koje e se primjenjivati u sluaju odbijanja saradnje je od presudnog znaaja za Skuptinu kako bi se osigurala efikasnost ICC. Pod optim nazivom lana 112 stav 2 taka (g) dolazi izbor sudija, tuioca i zamjenika tuioca, takoe i preporuka sudijama, kandidatima za pozicije sekretara i zamjenika sekretara. Pod ovim naslovom su obuhvaene i izmjene i dopune Statuta, iako one stupaju na snagu u skladu sa svim daljim zahtjevima ratifikacije koje namee lan 121. Finansiranje Postoji nekoliko mogunosti: finansiranje suda iz redovnog budeta Ujedinjenih nacija, od strane drava ugovornica, dobrovoljnim donacijama drava, individua i drugih entiteta koje bi se ulivale u poseban fond ili kombinacijom navedenih izvora finansiranja. Finansiranje iz budeta Ujedinjenih nacija, po miljenju znatnog broja autora, obezbjeuje univerzalnost djelovanja suda, dostupnou suda svim dravama nezavisno od njihove ekonomske situacije, i to bez kompromitovanja nepristrasnosti sudija i nezavisnosti suda nainom obezbjeenja sredstava. Jednako prihvatljiva je i kombinacija finansiranja iz budeta Ujedinjenih nacija sa

stvaranjem fonda za dobrovoljne donacije i (ili) dopunskim finansiranjem od strane drava ugovornica, baziranim na odgovarajuoj skali (formuli) doprinosa. Osim ako nije izriito propisano drukije, sve finansijske stvari koje se odnose na ICC i sastanke Skuptine drava stranaka, ukljuujui njen ured i dodatne organe, ureeni su odredbama ovog statuta i finansijskih propisa i pravila koje prihvati Skuptina drava stranaka (lan 113 Rimskog statuta). Svi trokovi ICC i Skuptine drava stranaka, ukljuujui i njen ured i dodatne organe - plaaju se iz sredstava ICC (lan 114 Rimskog statuta). Ovakva odredba znai da su sredstva ICC i Skuptine, formalno gledano - jedna, bez obzira na mogue podraune. Izvori finansiranja ICC i Skuptine su: (1) procijenjeni doprinosi drava stranaka i (2) sredstva koja za rad ICC doznauju Ujedinjene nacije, uz odobrenje Generalne skuptine, tj. za trokove vezane uz izvjetaje koji se podnose Savjetu bezbjednosti (lan 115 Rimskog statuta). Bez obzira na lan 115, ICC moe kao dodatna sredstva primati i koristiti dobrovoljne doprinose vlada, meunarodnih organizacija, pojedinaca, korporacija i drugih lica, u skladu s kriterijima koje prihvati Skuptina drava stranaka. Doprinosi drava stranaka procjenjuju se u skladu s dogovorenom procjeniteljskom ljestvicom koja se zasniva na ljestvici koju su prihvatile Ujedinjene nacije za svoj redovni budet, a koja je prilagoena u skladu s naelima na kojima se ta ljestvica temelji (lan 117 Rimskog statuta). Doprinos drava ovisi o njihovoj finansijskoj snazi koja se izraunava prema razliitim faktorima (nacionalni dohodak, zaduenost, devizne rezerve, nacionalni dohodak po stanovniku). Finansije ICC (zapisnik, knjige i raune, ukljuujui i godinje finansijske izvjetaje) svake godine nadzire nezavisni revizor kojeg odreuje Skuptina drava stranaka. Neposredno povezano sa pitanjem finansiranja ICC je pitanje stalnosti njegovog funkcionisanja, tj. da li e ICC zasjedati samo kada to bude zatraeno (podnoenjem albe, odnosno tube) ili stalno. Veina smatra da druga opcija stalnost djelovanja ne bi vodila neopravdanim trokovima, a da bi ICC funkcionisao mnogo efikasnije poto bi mogao promptno da reaguje. Ovu opciju prihvatio je i lan 35 Rimskog statuta.

1.3.7.1.10. Promjene Rimskog statuta i povlaenje iz tog statuta lan 121 stav 1 Rimskog statuta utvruje da svaka drava lanica nakon isteka sedam godina od stupanja Statuta na snagu moe predloiti njegove izmjene. Tekst svih predloenih izmjena mora se predati generalnom sekretaru Ujednjenih nacija, a on e ga odmah dostaviti svim dravama strankama. Prema tome, nikakve promjene Rimskog statuta nisu mogue dok ne proe sedam godina od njegovog stupanja na snagu. Ovakva odredba se moe razumjeti kao nastojanje da se osigura stabilnost ICC. Sam postupak promjene Rimskog statuta odvija se tako da Skuptina drava stranaka, ne prije isteka tri mjeseca od dana notifikacije, na svom sljedeem sastanku, mora, veinom prisutnih koji glasaju, odluiti da li da uzme prijedlog u razmatranje. Skuptina o prijedlogu moe odluivati neposredno ili sazvati Konferenciju za izmjene, ako problem o kojem je rije to opravdava. Ako o izmjenama ne postoji opta saglasnost u Skuptini ili Konferenciji, odluka o izmjeni se donosi dvotreinskom veinom ukupnog broja glasova drava stranaka. Naelno, izmjene Rimskog statuta stupaju na snagu za sve drave stranke, tj. i one koje nisu ratifikovale izmjenu. Sve izmjene l. 5, 6, 7 i 8 Statuta stupaju na snagu za one drave stranke koje su prihvatile tu izmjenu godinu dana nakon to njihove isprave o ratifikaciji ili prihvatu budu deponovane. Za dravu stranku koja nije prihvatila izmjenu, ICC ne moe biti nadlean za zloine na koje se izmjena odnosi, kad takav zloin uine dravljani te drave stranke, odnosno kad takav zloin bude uinjen na njenoj teritoriji (lan 121 stav 5 Rimskog statuta). Osim na osnovu stava 5 lana 121, izmjena stupa na snagu za sve drave stranke godinu dana nakon to isprave o ratifikaciji ili prihvatu sedam osmina tih drava budu deponovane kod generalnog sekretara Ujedinjenih nacija. Ako neku izmjenu prihvati sedam osmina drava stranaka, svaka drava stranka koja nije prihvatila izmjenu moe se, upuujui obavijest u roku od godine dana nakon stupanja takve izmjene na snagu, povui iz ovog statuta, s neposrednim uinkom, bez obzira na lan 127 stav 1, ali u skladu sa lanom 127 stav 2 (lan 121 stav 6 Rimskog statuta). Za razliku od opisanog reima za izmjenu Rimskog statuta, postoji vaan izuzetak koji se odnosi na izmjene i dopune odredaba iskljuivo

organizacijske prirode (lan 122 Rimskog statuta). Naime, izmjene odredaba ovog statuta koje su iskljuivo institucionalne prirode drava stranka moe predloiti u bilo koje doba, bez obzira na lan 121 stav 1. Tekst svih predloenih izmjena predaje se generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija ili licu koje odredi Skuptina drava stranaka, a to lice mora ga odmah dostaviti svim dravama strankama, te ostalim lanovima Skuptine. Izmjene na osnovu ovog lana o kojima se ne moe postii saglasnost, mora dvotreinskom veinom drava stranaka prihvatiti Skuptina drava stranaka ili Konferencija za izmjene. Takvi amandmani stupaju na snagu za sve drave stranke est mjeseci nakon to ih prihvati Skuptina, odnosno Konferencija. Drava stranka moe se putem pisane notifikacije upuene generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija povui iz ovog statuta (lan 127 stav 1 Rimskog statuta). Povlaenje stupa na snagu godinu dana nakon dana prijema notifikacije, osim ako u notifikaciji nije naznaen kasniji datum. Meutim, time ne prestaju obaveze, ukljuujui i finansijske, kao i obaveze saradnje u sluajevima krivinih postupaka koji su zapoeti prije nego to povlaenje stupi na pravnu snagu, niti smije na bilo koji nain uticati na nastavak raspravljanja o bilo kojoj stvari o kojoj je ICC raspravljao prije datuma kad je povlaenje stupilo na snagu. 1.3.7.2. Nadlenost ICC Osnovna stvarna nadlenost ICC odreuje se tako to se, najprije, ograniava na najtea krivina djela, znaajna za cjelokupnu meunarodnu zajednicu, a zatim propisuje se taksativno, tako da tu spadaju sljedea krivina djela: (1) zloin genocida; (2) zloin protiv ovjenosti; (3) ratni zloini i (4) zloin agresije. ICC nema efektivnu stvarnu nadlenost u odnosu na zloin agresije. Razlog za to je injenica da jo uvijek postoje veliki problemi oko prihvatljive definicije ovog zloina. To predstavlja ratio legis da je agresija formalno svrstana u stvarnu nadlenost ICC, ali da on faktiki u relativno duem narednom periodu nee moi da efektivno ostvari taj dio svoje stvarne nadlenosti. Ovo je posljedica odredbe lana 5 stav 2 Rimskog statuta, prema kojoj e ICC biti nadlean za zloin agresije tek nakon to se u

smislu l. 121 i 123 Statuta (odnose se na mogunost izmjena i revizije Statuta) definie ovaj zloin i odrede uslovi pod kojima ICC primjenjuje nadlenost u odnosu na taj zloin, s tim da sve to mora biti u skladu sa primjenjivim im odredbama Povelje Ujedinjenih nacija. U dopunsku stvarnu nadlenost ICC spadaju krivina djela protiv pravosua propisana lanom 70 stav 1 Rimskog statuta i konkretnije definisana Pravilima o postupku i dokazima. Radi se o sljedeim prekrajima protiv obavljanja pravosudne funkcije, pod uslovom da su uinjeni namjerno: (a) lano svjedoenje, kad na osnovu lana 69 stav 1 Rimskog statuta postoji obaveza davanja istinitog iskaza; (b) podnoenje dokaza za koje stranka zna da su lani ili krivotvoreni; (c) uticanje na svjedoke na korumpirani nain, naruavanje ili mijeanje u pojavljivanje pred ICC ili iskaz nekog svjedoka, osveivanje svjedoku za davanje iskaza, unitavanje, mijeanje ili uplitanje u prikupljanje dokaza; (d) oteanje, zastraivanje ili uticanje na korumpirani nain na funkcionera ICC u svrhu prinuivanja ili nagovaranja tog funkcionera da ne izvri svoje dunosti ili da ih izvri na nevaljan nain; (e) osveivanje funkcioneru ICC zbog dunosti koju taj ili neki drugi funkcioner obavlja; (f) nagovaranje na primanje mita, odnosno primanje mita u svojstvu funkcionera ICC u vezi s njegovim slubenim dunostima. Uslovi za ovu nadlenost postavljeni su kumulativno: (1) potrebno je da se pred ICC ve vodi postupak za neko krivino djelo koje spada u njegovu osnovnu stvarnu nadlenost; (2) potrebno je da se u toku tog postupka od strane nekog od uesnika postupka, a prije svega svjedoka, vjetaka ili stranke, izvri odreena radnja opstruktivnog karaktera u odnosu na postupak ili u odnosu na subjekte postupka, poput davanja lanog iskaza, falsifikovanja dokaza, podmiivanja uesnika postupka itd.; (3) neophodno je da tuilac pokrene postupak pred sudom za takvo krivino djelo; (4) potrebno je da ICC efektivno uspostavi svoju nadlenost za takvo krivino djelo, odnosno da postupak ne ustupi dravi domainu ili drugom nacionalnom pravosuu. Na uslove za pruanje meunarodne pomoi ICC u pogledu njegovog postupanja na osnovu lana 70 primjenjivae se nacionalno pravo drave od koje se pomo trai (lan 70 stav 2 Rimskog

statuta). U sluaju osuujue presude, ICC moe odrediti zatvorsku kaznu koja ne prelazi pet godina ili novanu kaznu u skladu sa Pravilima o postupku i dokazima ili oboje. Mjesna nadlenost ICC se ne utvruje striktno, ve u sklopu optih pravila koja se odnose na pretpostavke za uspostavljanje nadlenosti ICC, kao i prema principu komplementarnosti u odnosu na nadlenost nacionalnih krivinih sudova. lan 1 Rimskog statuta navodi da e ICC biti komplementaran nacionalnim krivinim nadlenostima. Kao rezultat toga, izuzev kada drava stranka dobrovoljno ustupi predmet ICC ili je na drugi nain neaktivna, samo e u sluaju jasnog nedostataka volje i nesposobnosti drave da provede odgovarajui postupak biti nadlean ICC. U primjenjivanju svoje nadlenosti ICC djeluje kao nastavak teritorijalne i nacionalne krivine jurisdikcije drava stranaka, ograniavanjem ove nadlenosti na sluajeve gdje postoji nedostatak elje ili mogunosti drava stranaka. ICC nije nastavak nacionalnog krivinopravnog sistema drava stranaka, niti zamjena za nacionalne sudove. Rimski statut pretpostavlja da e u veini sluajeva drave stranke preferirati da njihove domae vlasti provode jurisdikciju u pogledu krivinih djela koja su uinili njihovi dravljani ili krivinih djela koja su se desili na teritoriji tih drava. Sve dok se sa odreenim sluajem postupa efikasno na nacionalnom nivou, na nain predvien kriterijima dopustivosti, nema potrebe za primjenu nadlenosti ICC i obaveze na saradnju. Prema principu komplementarnosti, za voenje postupka je primarno nadlena drava lanica Rimskog statuta, a samo pod odreenim uslovima ICC. To je suprotno pravilima sadranim u statutima ad hoc meunarodnih krivinih tribunala. Primarna nadlenost nacionalnih organa se odnosi kako na stvarnu, tako i na mjesnu nadlenost, a kada je je rije o vremenskoj nadlenosti, ti (nacionalni) organi i inae nisu ogranieni limitom, koji nadlenost stalnog ICC ograniava samo na krivina djela koja su izvrena nakon stupanja na snagu Rimskog statuta. ICC e, izmeu ostalog, biti nadlean samo ukoliko je drava koja je nadlena nespremna (nevoljna) ili u nemogunosti da istinito sprovede istragu ili gonjenje. U st. 2 i 3 lana 17 Rimskog statuta dati su kriterijumi na osnovu kojih e ICC cijeniti da li postoji nespremnost (unwillingness),

odnosno nemogunost nedjelotvornost (inability) voenja krivinog postupka. Ako je cilj postupka ili donijete odluke zatita uinioca od krivine odgovornosti ili ukoliko postoji neopravdano odugovlaenje postupka ili postupak nije sproveden nezavisno i nepristrasno i voen je na nain koji je nespojiv sa namjerom kanjavanja zloinaca, ICC e smatrati da postoji nedostatak volje na strani drave. Potpuni ili delimini kolaps ili nefunkcionisanje nacionalnog pravosudnog sistema, usljed ega drava nije u mogunosti da obezbijedi prisustvo okrivljenog, neophodne dokaze i svjedoenja ili je na drugi nain sprijeena da sprovede postupak, osnov su za utvrivanje nemogunosti drave da postupa u konkretnom sluaju. Sutina nije u tome da ICC potisne (zamijeni) nacionalno pravosue, ve da bude komplementiran u odnosu na njega, kako se ne bi dopustilo de facto nekanjavanje za uinjene zloine. Mjesna nadlenost ICC postoji u odnosu na suenje za krivino djelo za koje je on stvarno nadlean, pod uslovom da su ispunjene opte pretpostavke za uspostavljanje njegove nadlenosti. Te pretpostavke se alternativno odnose na: (1) mjesto izvrenja krivinog djela teritorija drave koja je prihvatila nadlenost ICC, to je uvijek drava stranka, ali to moe da bude i drava koja nije pristupila Rimskom statutu, ako je pismenom izjavom podnesenom Sekretarijatu ICC prihvatila njegovu nadlenost (lan 12 stav 3 Rimskog statuta) i (2) dravljanstvo lica koje se optuuje potrebno je da se radi o dravljanu drave koja je stranka Rimskog statuta (lan 12 stav 2 taka (b) Rimskog statuta). Uz to, neophodno je da ne postoje smetnje za pokretanje i voenje postupka pred ICC, koje se alternativno odnose na djelovanje principa komplementarnosti (lan 17 stav 1 Rimskog statuta). Radi se o sluajevima (i majui u vidu stav 10 Preambule i lan 1 Rimskog statuta) kada e ICC odluiti da predmet nije doputen (standardi nedopustivosti), i to: (a) predmet ve istrauje ili goni drava koja je nadlena u tom predmetu, osim ako drava ne eli ili ne moe istinito provesti istragu ili gonjenje; (b) predmet je istraivala drava koja je nadlena u tom predmetu, a drava odlui ne goniti lice o kojem je rije, osim ako odluka nije proizala iz nedostatka volje ili sposobnosti drave da provede istinito krivino gonjenje; (c) licu o kojem je rije je ve bilo sueno za ponaanje koje je predmet tube, a suenje od strane ICC nije doputeno na osnovu lana 20 stav 3 (princip ne bis in

idem); (d) predmet nije dovoljne teine da bi opravdao daljnje postupanje ICC. ICC e, kako bi utvrdio da li postoji u odreenom predmetu nedostatak volje, voditi rauna o naelima dunog postupka priznatog meunarodnim pravom. Ova naela sadrana su u sljedeim dokumentima: Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima (l. 9, 10 i 11), Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima (l. 4, 6, 9, 14 i 15); Afrika povelja o pravima ovjeka i naroda (lan 7); Amerika konvencija o ljudskim pravima (l. 4, 7, 8, 9 i 27); EKLJP (l. 2, 5, 6, 7 i 15, Protokol 6 i Protokol 7, l. 2 i 4); Trea enevska konvencija iz 1949. godine (l. 8488, 99 i 100107 meunarodni sukob, ratni zarobljenici); etvrta enevska konvencija iz 1949. godine (l. 33 i 6477 meunarodni sukob, civili) itd. Odredbom lana 17 stav 2 taka (a) Rimskog statuta utvreno je da bi ICC trebalo da bude zadovoljan ako postoji odluka na nacionalnom nivou donesena u svrhu zatite lica od krivine odgovornosti. ICC e doi do takvog zakljuka uzimajui u obzir sve okolnosti, ukljuujui i faktore koji su uzeti u obzir u procesu donoenja odluke da se lice ne goni krivino, kao i nain na koji se istraga i krivino gonjenje provodi. Prema lanu 17 stav 2 taka (b) Rimskog statuta, kanjenje ne samo da mora biti neopravdano ve, pored toga, mora u datim okolnostima da nije u skladu sa namjerom privoenja pravdi lica o kojem je rije. lan 17 stav 2 taka (c) zahtijeva da ICC zakljui da je u postupku dolo do nedostatka nezavisnosti i nepristrasnosti i da nain na koji je postupak voen ili se vodi, s obzirom na okolnosti, nije u skladu s namjerom privoenja pravdi lica o kojem je rije. Prilikom ocjene nezavisnosti i nepristrasnosti, ICC uzima u obzir osnovne principe Ujedinjenih nacija o nezavisnom sudstvu, kao i smjernice ove organizacije o ulozi tuioca i advokata. Iako e se ICC pozvati na naela dunog postupka, priznatog meunarodnim pravom, nedostatak pune saglasnosti sa tim naelima, ne moe, sam po sebi, voditi ka utvrenju nedopustivosti. Samo u sluajevima kada ovakav nedostatak vodi ili je pojaan svrhom iz lana 17 stav 2 taka (a) ili neskladom iz lana 17 stav 2 taka (b) i lana 17 stav 2 taka (c) Rimskog statuta moe doi do takvog utvrenja.

U pogledu vremenske nadlenosti, ICC je nadlean samo za krivina djela koja se izvrena nakon stupanja na snagu Rimskog statuta (lan 11 stav 1 Rimskog statuta). Ovako definisana vremenska nadlenost (rationae temporis) omoguava faktiko djelovanje ICC samo pro futuro, a kao vremenski kriterijum se odreuje momenat stupanja na snagu osnovnog izvora prava za ovaj sud. Takvo odreivanje vremenske nadlenosti opravdava se i neophodnou zabrane retroaktivnog dejstva odredbi Rimskog statuta, pa je, s tim u vezi, prema odredbi lana 22 stav 1 Statuta, izriito utvreno da niko ne moe biti krivino odgovoran za krivino djelo koje u trenutku izvrenja nije bilo krivino djelo iz nadlenosti ICC. Meutim, sva krivina dela predviena Rimskim statutom su i ranije postojala kao zloini protiv ovjenosti i meunarodnog prava, tako da primjena pravila Rimskog statuta i na sluajeve koji su dogodili prije njegovog donoenja, ne bi u tom smislu predstavljala retroaktivno dejstvo krivinopravnih normi. S druge strane, neke su inkriminacije, ipak, izmijenjene u Rimskom statutu u odnosu na njihove ranije oblike koji su postojali u obiajnom meunarodnom krivinom pravu, odnosno statutima ad hoc meunarodnih krivinih tribunala, ali ovo pitanje nije direktno povezano sa mogunou da novoformirani sud vodi postupak i za djela uinjena prije njegovog formiranja, ve samo sa krivinim materijalnim pravom koje bi se u takvom postupku primjenjivalo. 1.3.7.3. Osnovni kriterijumi za uspostavljanje nadlenosti ICC Drava prihvata nadlenost ICC za krivina djela iz lana 5 Rimskog statuta injenicom da postane stranka Rimskog statuta (lan 12 stav 1 Rimskog statuta). U konkretnom sluaju nadlenost ICC se uspostavlja zavisno od toga ko je uputio sluaj tuiocu, odnosno da li je tuilac ve prije toga pokrenuo istragu, ali i tako to se vodi rauna o uslovima koji se odnose na teritoriju izvrenja krivinog djela i dravljanstvo okrivljenog. S obzirom na to, mogue su tri situacije. Prva situacija postoji ako je tuiocu sluaj upuen od strane Savjeta bezbjednosti UNa, koji djeluje na osnovu ovlaenja iz Glave VII Povelje UN-a tada se ne trai ispunjenje drugih posebnih uslova za uspostavljanje nadlenosti ICC (lan 13 taka (b) Rimskog statuta).

Druga situacija je sluaj upuen tuiocu od strane drave stranke Statuta ili ako je tuilac ve pokrenuo istragu proprio motu o odreenom krivinom djelu. Tada je potrebno da nadlenost ICC alternativno prihvate: (a) drava na ijoj je teritoriji izvreno jedno ili vie krivinih djela, odnosno drava registracije broda odnosno vazduhoplovstva, ako je krivino djelo izvreno na ovim objektima (teritorijalni kriterijum); (b) drava iji je dravljanin okrivljen u odnosu na krivina djela iz nadlenosti suda - aktivni personalni kriterijum (lan 12 stav 2 ta (a) i (b) i lan 13 ta (a) i (c) Rimskog statuta). Trea situacija odnosi se na mogunost da je za uspostavljanje nadlenosti ICC neophodan pristanak drave koja nije stranka Rimskog statuta. Tada ta drava moe svojom izjavom podnesenom Sekretarijatu ICC prihvatiti nadlenost tog suda za odnosna krivina djela, a drava koja to prihvati mora, bez odlaganja, saraivati sa ICC u skladu sa dijelom 9 Rimskog statuta (lan 12 stav 3 Rimskog statuta). 1.3.7.4. Osnovne karakteristike postupka pred ICC Rimski statut o osnivanju ICC sadri mnogo odredbi krivinoprocesnog karaktera, tako da se, zapravo, uspostavlja jedan poseban meunarodni krivini postupak. Pored odredbi koje sadri svaki klasini krivini postupak (koje se odnose na procesne subjekte i procesne radnje), u Rimskom statutu su sadrane i posebne odredbe koje se odnose na maunarodnu krivinopravnu pomo i saradnju sa ICC. Uz to, krivini postupak pred ICC se primjenjuje jedinstveno, ne propisujui posebne postupke za pojedine kategorije okrivljenih, odnosno za pojedine vrste krivinih djela, to je karakteristika veine nacionalnih krivinoprocesnih zakonodavstava. U pitanju je krivini postupak koji se moe oznaiti kao mjeoviti, jer sadri elemente kako akuzatorskog, odnosno adversarnog tipa krivine procedure, tako i inkvizitorskog krivinog postupka. Klju adversarnog sistema je podjela odgovornosti izmeu donosilaca odluka i stranaka. U tom sistemu sudija se, u pogledu injenica i prava, pretvara u neutralnog donosioca odluke koji e odluku donijeti na osnovu materijala koji predstavljaju suparnike stranke. Adversarni sistem namee strankama odgovornost za istraivanje injenica, sasluanje svjedoka i obezbjeivanje vjetaka.

Krivini postupak pred ICC ima samo jedan, redovni oblik i podijeljen je na tri dijela (faze, stadija): (1) istraga; (2) glavni postupak i (3) postupak po pravnim lijekovima. Time su naglaene njegove karakteristike koje ga ine mjeovitim krivinim postupkom, tzv. akuzatorsko-inkvizitorskog tipa. On je svoje elemente posudio iz akuzatorskog postupka, posebno u pogledu konstrukcije suenja izgraene prema modelu stranakog takmienja pred relativno pasivnim sudijama; u pogledu naglaska na stranaku inicijativu u pogledu prikupljanja i izvoenja dokaza u svim procesnim stadijima, te mogunosti stranakog disponiranja predmeta spora; u pogledu nepostojanja inkvizitorno impostiranog istranog sudije koji bi provodio prethodni postupak i sastavljao spis predmeta, kao pismeno fiksirano spoznajnu osnovicu napredovanja u procesu. Uprkos naelnog prihvatanja akuzatorskog sistema u meunarodnim krivinim postupcima, u Rimski statut su unijeti izvjesni elementi inkvizitorskog modela kako bi se otklonile osnovne mane akuzatorskog modela. Najprije, u postupku pred ICTY i ICTR tuilac mora da prikuplja dokaze protiv optuenog, ali ima i obavezu da dostavi oslobaajue dokaze - ako do njih doe. U Rimskom statutu tuiocu je povjereno utvrivanje istine, pa mora na jednak nain istraiti kako inkriminirajue tako i okolnosti koje iskljuuju krivnju (lan 54 stav 1 taka (a)). U sistemu ICC glavnu ulogu u kontroli postupanja tuioca, a naroito radi zatite interesa okrivljenog, ima predraspravno vijee. Za istragu je, inae, karakteristino da nema sudski karakter, tako da spada u nadlenost tuioca, mada se ve tokom istrage ostvaruju odreeni vidovi procesne komunikacije izmeu tuioca koji vodi istragu i sudskog vijea. U stvari, istragu mora formalno da odobri odgovarajui funkcionalni oblik suda (pretpretresno vijee). Prema tome, i ova prva faza krivinog postupka pred ICC, iako naelno u nadlenosti tuioca, podvrgnuta je sudskoj kontroli. Ovakva sudska kontrola takoe predstavlja element inkvizitornosti koji je u razliitim modalitetima est u kontinentalno-evropskim pravnim sistemima. Meutim, u zemljama kontinentalnog prava koje su prihvatile tradiciju anglosaksonskog sistema, uloga ovog vijea je esto povjerena sudiji, ali to nije istrani sudija iz klasinog kontinentalnog sistema. To je sudija koji nema ovlaenje da sprovodi istragu, a moe, izmeu ostalog, da odredi pritvor osumnjienom. On iskljuivo djeluje kao garant potovanja zakona od strane organa

gonjenja, kao i organ koji izdaje one naloge koje od njega zatrae organi gonjenja, a koji u sebi mogu sadrati ogranienja prava osumnjienog i drugih lica(ovome je slian institut giudice delle indagini preliminari, tj. sudija supervizor pretkrivinog postupka iz italijanskog sistema). Tuilac ima glavnu ulogu u odvijanju postupka do poetka glavnog postupka, a kao to je prethodno objanjeno, u njegovu nadlenost spada i sprovoenje istrage. Da bi se uopte stvorili uslovi za zapoinjanje postupka, potrebno je da postoji procesna inicijativa za pokretanje postupka, koja moe da proistekne iz razliitih izvora: (1) od strane bilo kog subjekta koji prua informaciju tuiocu; (2) od strane drave lanice Statuta; (3) od strane Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija. S obzirom na to od koga potiu obavjetenja, razlikuju se i neke procesne mogunosti tuioca. Meutim, za razliku od sistema ICC, u sistemu ICTY i ICTR tuilac prije otpoinjanja glavnog pretresa, predaje sudijama spise s najvanijim podacima o sluaju (tzv. pretpretresni rezime, u kome su predstavljena pravna i faktika pitanja, podnesci stranaka, izjava o nespornim i spornim pravnim i faktikim pitanjima, kao i lista svjedoka koje tuilac ili odbrana namjeravaju da pozovu, sa saetim prikazom injenica o kojima e svaki svjedok svjedoiti). Dakle, sudije imaju uvid u spis predmeta koji im omoguavaju da bolje kontroliu sluaj, uz mogunost da izvode dokaze i pozivaju svjedoke i po sopstvenoj inicijativi. U velikom dijelu, sud ima potpunu kontrolu nad postupkom ili bar u svakom momentu moe upotrijebiti ovlaenja koja nemaju uvijek sudovi u veini zemalja anglosaksonskog pravnog sistema (nekada ak ni u zemljama kontinentalne pravne tradicije). Dok oekuje suenje, odnosno za vrijeme suenja pred ICTY i ICTR, optueni je, uglavnom, u pritvoru, iako je tendencija da se oslobaa iz pritvora, i to uz jemstvo odgovarajue drave. lanovi 58 i 60 Rimskog statuta zasnovani su na principu u kome nema liavanja slobode, osim ako je neophodno zbog odreenih okolnosti. Pored toga, u postupcima pred ICTY i ICTR rtve nemaju nikakvu samostalnu ulogu, jer se pred sudom mogu pojaviti iskljuivo kao svjedoci ako ih je pozvala da svjedoi jedna od stranaka (uglavnom tuilac) ili sam sud. S druge strane, prema Rimskom statutu, njima je dato nekoliko uloga: iako im nije dodijeljeno pravo da se obraaju vijeima, ako im se dozvoli da

to uine, mogu podnositi kratka izlaganja, prisustvovati pretresima i unakrsno ispitivati svjedoke. Ipak, institucija tipina za sisteme kontinentalnog prava, poznata kao `constitution de partie civile` (zahtjev za pridruivanje optunici kao privatni tuilac), nije u potpunosti podrana, ak ni pred ICC. Moe se zakljuiti da su autori Rimskog statuta uzeli u obzir procesni sistem pred ICTY i ICTR koji je u poetku bio velikim djelom zasnovan na adversarnom modelu. Pored toga, oni su u procesnu emu suda inkorporisali dodatne elemente inkvizitorskog modela, i to davanjem znaajnije uloge rtvama, proirivanjem funkcije tuioca, kao i dodjeljivanjem presudne uloge pretpretresnom vijeu. Ovaj znaajan pomak ka procesnoj emi, koja je i dalje uglavnom akuzatorska, ali koja sadri vane odlike drugog modela, zahtijevae, bez sumnje, dodatno bruenje kako vrijeme bude prolazilo, a iskustvo dalje raslo. Ipak, ova ema ve sada se ini sposobnom da odgovori zahtjevima meunarodnih suenja, a to su pravinost i ekspeditivnost. Epitomizira li on, inae, tip nekog budueg svjetskog krivinog postupka, u ovom asu teko je rei jer se, pored opte konstatacije da krivini postupci akuzatorskog i inkvizitorskog tipa konvergiraju, ipak, ne moe poricati njihova budunost. Ipak, perspektiva ICC e, u najveoj mjeri, zavisiti od broja predmeta o kojima bude odluivao. 1.3.7.5. Osnovna naela postupka pred ICC Neka od naela su izriito predviena u izvorima prava koja se primjenjuju u postupku pred ICC, dok se druga ne spominju striktno, ali njihovo vaenje i djelovanje proizlazi iz drugih procesnih normi ili se zasnivaju na samoj konstrukciji ICC i vaeim meunarodnopravnim standardima. ne postoje opta meunarodna pravila meunarodnog krivinog postupka. Svaki meunarodni sud (ICTY, ICTR, ICC) ima svoj sopstveni pravilnik o postupku i dokazima. Moe se oekivati da e, poto se sudska aktivnost ICTY i ICTR biti postepeno privedena kraju, a dok se nasuprot tome rad ICC bude konsolidovao, pravila postupka ovog suda moda postati opteprihvaena od strane drava, te e se potom pretvoriti

u opta meunarodna pravila. Ipak, za ovaj proces je potrebno mnogo godina. Opta naela koja vladaju u meunarodnim postupcima mogu se izvesti iz pravila koja vae pred meunarodnim tribunalima, sudske prakse i optih naela krivinog procesnog prava. Ova naela, koja takoe posveuju posebnu panju osnovnim ljudskim pravima optuenog su sljedea: (1) pretpostavka nevinosti (odnosno pravo optuenih lica da se smatraju nevinim dok se ne dokae suprotno), (2) pravo optuenih lica na nezavisno i nepristrasno sudstvo, (3) naelo pravinog i ekspeditivnog sudskog postupka, (4) naelo prema kome optueni mora biti prisutan tokom suenja (odnosno zabrana suenja u odsustvu, in absentia). Ova naela su vezana i za osnovne standarde ljudskih prava, zajamene svim poznatim meunarodnim ugovorima, kao to su EKLJP(1950), Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima (1966. i opcioni protokoli od 1966. i 1989. godine), Amerika konvencije o ljudskim pravima (1969) i Afrika konvencije o ljudskim pravima naroda (1981). U njima inkorporisana mnoga druga prava koja postoje u savremenim krivinim postupcima. Primjera radi, pravo na pravino suenje obuhvata garancije vezane za bilo koji sudski postupak (pravo na nezavisni i nepristrasni sud, pravo na zakonom ustanovljen sud, pravo na javno suenje, pravo na pravinu raspravu i pravo na suenje u razumnom roku, kao i garancije karakteristine samo za krivini postupak (pretpostavka nevinosti, pravo na nesamooptuivanje, pravo na odbranu, u okviru kojeg je i pravo da optueni bude upoznat sa optubom, pravo na potrebno vrijeme i mogunost za pripremu odbrane, pravo na branioca i pravo na besplatnog branioca), pravo na kontradiktoran postupak i pravo na tumaa. Takoe, pravo na nezavisan i nepristrasni sud, kao osnovni postulat potenog suenja, obuhvata pretpostavke na strani suda (podjela vlasti, legalitet, nezavisnost, samostalnost, obaveznost sudskih odluka) i jemstva vezana za sudiju (nezavisnost, nepristrasnost, kompetentnost, dostojnost, imenovanje, sigurnost mandata, nepokretnost, lina i materijalnu sigurnost, inkompatibilnost funkcija i imunitet).

1.3.7.5.1. Pretpostavka nevinosti Rang opteg naela krivinog postupka ima pravilo prema kome se optueni smatra nevinim dok se u skladu sa primjenjivim pravom ne dokae krivnja (lan 66 stav 1 Rimskog statuta). Statut ICTY (lan 21 stav 3) i Statut ICTR (lan 20 stav 3) takoe potvruju ovaj princip. Presumpcija nevinosti optuenog ukljuuje najprije vezu s nezavisnou i nepristrasnou sudije koji odluku treba da donese iskljuivo na osnovu dokaza izvedenih u postupku. Pretpostavka nevinosti je danas nezaobilazna garancija u svim meunarodnim dokumentima o ljudskim pravima i u veini drava ima rang ustavnog naela utemeljenog na ideji da se za svakog graanina smatra da je astan. Tumai se kao naprikosnoveni pravni standard i temeljna garancija za zatitu ljudskih prava i sloboda u krivinom postupku. Prema lanu 6 stav 2 EKLJP, svako ko je optuen za krivino djelo smatra se nevinim sve dok se ne dokae njegova krivica na osnovu zakona. Pretpostavka nevinosti pozitivno je odreena i ZKBiH (lan 3 stav 1), ona se odnosi na krivini i pretkrivini postupak duni su da je potuju svi uesnici krivinog postupka, ali i svako izvan postupka. Pretpostavka nevinosti titi optuenog od trenutka podizanja optube pa sve do donoenja konane osuujue presude. Stav ESLJP je da pretpostavka nevinosti zahtijeva, pored ostalog, da sudije, prilikom vrenja svojih funkcija, ne polaze od predrasude da je optueni uinio krivino djelo; teret dokazivanja pada na optubu i sumnja koristi optuenom. Pored toga, dunost je tuioca da prui dovoljno dokaza na kojima e biti zasnovana osuujua presuda. Primjena lana 6 stav 2 EKLJP se ne ograniava samo na sluaj povrede pretpostavke nevinosti od strane sudske vlasti, ve obuhvata podjednako i povrede uinjene od strane drugih nosilaca vlasti. Obaveza da se potuje pretpostavka nevinosti vai i za sredstva javnog informisanja, tako da, pod odreenim uslovima, i kampanja u tampi protiv optuenog moe dovesti do povrede lana 6 stav 2 EKLJP, usljed ega bi drava mogla da snosi odreene posljedice. Pretpostavka nevinosti je u tijesnoj vezi sa pravom optuenog da ne iznosi dokaze protiv sebe i pravom na utanje. Rije je o jednoj od garancija

koja proizilazi iz prava na pravini postupak, a to je privilegija protiv samooptuivanja. S druge strane, ESLJP se ne protivi mogunosti da se izvede nepovoljan zakljuak za optuenog koji je koristio pravo na utanje. ESLJP je zauzeo stanovite da su pravo na utnju i pravo da okrivljeni ne treba samog sebe teretiti dva opteprihvaena internacionalna standarda koja lee u sutini pojma pravinog postupka. Pravo na nesamooptuivanje odnosi se na potovanje volje okrivljenog da se brani utnjom. Neovisno od ovog prava, ostaje mogunost pribavljanja materijala, ak i primjenom sile i protiv volje osumnjienog, kao to su uzimanje krvi i mokrae, kontrola daha i tjelesni pregledi u svrhu DNK analize. Ove djelatnosti, meutim, ne utiu na slobodu okrivljenog da uskraivanjem verbalnog oitovanja ne doprinosi utvrivanju injenica u krivinom postupku. Opte je usvojeno da pretpostavka nevinosti posebno zahtijeva da: (1) s licem optuenim da je uinilo krivino djelo mora se postupati, kako u samom postupku, tako i van njega, kao da je nevin, sve dok se ne dokae suprotno, (2) teret dokazivanja da je optueni kriv za krivina djela koja mu se stavljaju na teret lei na tuiocu; optueni se moe zaustaviti na tome da pobija dokaze optube, a ne mora da dokazuje svoju nevinost; (3) kako bi ustanovio krivicu optuenog za krivina djela koja mu se stavljaju na teret, sud mora biti uvjeren u njegovu krivicu prema odreenom standardu dokazivanja koji je u kontinentalnom pravu obino slobodno sudijsko uvjerenje dok je u zemljama anglosaksonskog prava to ustanovljavanje krivice optuenog van svake razumne sumnje. Pravo na presumpciju nevinosti vai i u prethodnom krivinom postupku tokom istrage, i to ak dosljednije prema licu protiv kojeg ak nije potvren ni sluaj prima facie. Iz toga slijedi, pored ostalog, da istrani organi moraju, takoe, da usmjere istragu i u korist osumnjienog, kako bi iz svojih pretpostavki iskljuili svaku razumnu sumnju. U vezi sa ovim naelom je i problem kako u meunarodnim krivinim postupcima rijeiti pitanje izvjetavanja sredstava javnog informisanja o pritvaranju optuenog i njegovom suenju. Suoeni sa tako groznim krivinim djelima, kao to su ratni zloini, zloini protiv ovjenosti i genocid, mediji esto uzimaju zdravo za gotovo da su lica koja je tuilac optuio za takve zloine kriva, ak ih opisujui kao monstrume ili kasape. Na

nacionalnom nivou postoje razni mehanizmi protiv ovakvih napisa (npr. tuba za klevetu), kojih, meutim, nema u meunarodnom pravosuu. Iako se cijelo pitanje svodi na samokontrolu tuioca i medija, morala bi se, ipak, ustanoviti neka vrsta pravnog lijeka protiv prekomjernog prisustva medija i njihovog gaenja naela pretpostavke nevinosti. U sudskim postupcima, presumpcija se kri ako sudska odluka, koja se odnosi na lice optueno za krivino djelo, odraava miljenje da je optueni kriv i prije nego to je njegova krivica prema zakonu dokazana. Dovoljno je i samo izraavanje miljenja koje sugerie da sud optuenog smatra krivim. Posljedica ove presumpcije u sluaju da optueni odbije da se izjasni o svojoj krivnji - jeste da se optueni izjasnio kao da nije kriv. Takoe, optueni nije duan da sudu daje dokaze protiv sebe, niti za njega mogu nastupiti tetne posljedice zbog injenice da je odbio da svjedoi u svoju korist. Krivnju optuenog treba da dokae tuilac, bez mogunosti da se optuenom namee bilo kakva promjena tereta dokazivanja ili bilo kakav teret pobijanja (lan 67 stav 1 taka (1) Rimskog statuta). Takvu mogunost dozvoljava pravilo 92 Pravilnika o postupku i dokazima ICTY smatrae se da je priznanje koje je optueni dao dok ga je tuilac ispitivao, dato slobodno i dobrovoljno, osim ako se ne dokae suprotno. U vezi sa pretpostavkom nevinosti je i princip da optueni ima pravo da se njegova krivnja ili nevinost utvrdi po svakoj taki optunice, i to pojedinano. Ako sud ne bi rijeio sva ta pitanja, pa neke od taaka optunice ostavio neraspravljenim, to bi prejudiciralo krivnju optuenog i predstavljalo povredu pretpostavke nevinosti. Najzad, i svaki meunarodni sud ima obavezu da u svojim presudama obrazloi odluku koju donosi. Njihov je zadatak da navedu dokaze koje su uzeli u obzir kada su zakljuili da je optueni kriv, i to izvan svake razumne sumnje za djelo koje mu se optunicom stavlja na teret. Ustanovljenje obaveze suda da obrazloi svoju odluku predstavlja vaan zatitni mehanizam za prava optuenog; ona omoguava optuenom da se ali na svaku osudu za koju misli da je zasnovana na pogrenoj ocjeni dokaza koja je dovela do povrede pravde.

1.3.7.5.2. Naelo nezavisnosti i nepristrasnosti sudija Naelo po kome sudija treba da bude nezavisan i nepristrasan spada u rang optih pravnih naela i jedno je od pretpostavki prava na pravino suenje. To se naelo moe rezimirati u tri osnovne grupe prava osumnjienog ili opuenog: (1) pravo na sud koji udovoljava uslovima zakonom ustanovljenog nezavisnog i nepristrasnog organa; (2) koji e predmet rijeiti pravedno, javno i u razumnom roku i (3) koji osigurava osnovna prava lica protiv kojeg se vodi postupak: (a) da se to lice smatra nedunim dok mu se ne dokae krivnja; (b) da bude obavijeteno o optubi u najkraem roku na razumljiv nain; (c) da ima potrebno vrijeme za pripremanje odbrane; (d) da se brani sam ili uz pomo branioca; (e) da moe ravnopravno uestvovati u dokazivanju i (f) da ima pravo na besplatnog tumaa (ako dovoljno ne poznaje jezik postupka). Ove standarde poznaju i krivini postupci veine drava, ali i statuti meunarodnih krivinih sudskih organa. Pod ovim naelom podrazumijeva se pravo optuenog ne samo na pravedno, nego i na suenje bez nepotrebnog odlaganja. Zahtjev za nezavisnou suda ukljuuje nezavisnost od organa zakonodavne i izvrne vlasti, politikih struktura i strana u postupku. Okolnosti koje sud uzima kao kriterije za ocjenu (ne) postojanja nezavisnosti jesu, izmeu ostalog, nain imenovanja lanova suda, vrijeme trajanja mandata, garancije protiv spoljnih pritisaka, te pitanje smatra li se taj organ objektivno prema vani nezavisnim. EKLJP ureuje nepristrasnost suda kao posebnu komponentu postupka iji je smisao obezbijediti da sud odluke zasniva iskljuivo na onome to je izneseno na suenju. Naelni pristup je da sud ne moe postupati pod uticajem vanjskih informacija, stanovita javnosti ili drugih pritisaka i da svoje odluke mora zasnivati samo na onome to je izloeno i razmotreno u suenju. Nepristrasnost znai nepostojanje predrasuda ili naklonosti u vezi sa predmetom u kojem sud postupa. Nepristrasnost se u svrhu primjene lana 6 EKLJP ispituje prema dva kriterijuma: mogue je razlikovati izmeu subjektivnog testa, kojim se ide za procjenom linih uvjerenja (posebno predrasuda) pojedinog sudije u odreenom predmetu. Polazi se od pretpostavke nepristrasnosti sudije, a onaj ko tvrdi suprotno treba to i dokazati. Objektivni test sastoji

se u utvrivanju jesu li ponuena dovoljna jemstva da iskljue svaku legitimnu sumnju u tom pogledu Pri tome je kljuno povjerenje javnosti u sud, zbog ega je stanovite optuenog vano, iako ne i odluujue. Naprotiv, odluujui je odgovor na pitanje moe li se sumnja u nepristrasnost smatrati objektivno opravdanom. Nezavisnost i nepristrasnost sudija moe se obezbijediti samo ako se: (1) usvoje takvi izborni mehanizmi koji omoguavaju da se na mjesto sudije izaberu lica koja nisu samo kompetentna, s moralnim integritetom i bez predrasuda, ve i nezavisna od svih politikih uticaja i uticaja svake vlasti; (2) zabrani sudijama da trae ili primaju bilo kakve instrukcije od spoljnih autoriteta ili da na bilo koji drugi nain budu u vezi s interesima stranaka u sporu; (3) ustanove mehanizmi nadzora koji spreavaju sudije da pokazuju predrasude ili se njima vode ili ako se pokae da je sudija bio pristrasan ili naklonjen jednoj stranki, mehanizmi kojima se takav sudija moe izuzeti sa suenja ili ak udaljiti iz suda. Da bi se obezbijedila nezavisnost sudija, od posebnog je znaaja kako je rijeeno pitanje izbora (imenovanja) sudija. Sistem po kome sudije bira Generalna skuptina Ujedinjenih nacija (na prijedlog Savjeta bezbjednosti, koji svoje kandidate bira sa liste kandidata koje su predloile drave lanice) ustanovljen je statutima ICTY i ICTR. Rimski statut propisuje da sudije bira Skuptina drava stranaka, i to meu kandidatima koje predloi pojedinano svaka od tih drava (lan 36 stav 4). Uz to, lan 36 stav 9 taka (a) Rimskog statuta dodatno pojaava nezavisnost sudija, utvrujui da sudije nisu podlone reizboru nakon isteka devet godina mandata (nee moi biti birani jo jednom na istu dunost). Postoje i razliita sredstva da se sauva nezavisnost izabranih sudija. Prije svega, oni su obavezni da se uzdre od preduzimanja takvih aktivnosti koje bi mogle da ugroze njihovu nezavisnost. Oni, zatim, uivaju privilegije i imunitete, ukljuujui i imunitet od dravnih jurisdikcija: takvi imuniteti su skrojeni, izmeu ostalog, i zato da se sudije zatite od svih neumjesnih uplitanja drave. Mehanizmi za odstupanje i izuzee sudija odnosi na sluajeve gdje i sam sudija moe osjeati da moda nee moi zadrati svoju nepristrasnost ili da bi mogao biti smatran na neki nain umijeanim ili lino zainteresovanim za slucaj.

1.3.7.5.3. Naelo fer i ekspeditivnog suenja Kao univerzalno naelo meunarodnog prava vai i to da suenje mora biti fer. Ovo naelo je od fundamentalne vrijednosti i u meunarodnim postupcima. Nalazi se i u statutima ICTY (lan 21 stav 2), ICTR (lan 20 stav 2) i Rimskom statutu (lan 67). Ovo naelo sadri tri standarda: (1) jednakost stranaka u postupku (jednakost oruja), (2) pravo na javnu raspravu i (3) ekspeditivnost postupka. 1.3.7.5.3.1. Jednakost stranaka u postupku Jednakost oruja stranaka u sporu je jedan od osnovnih kriterijuma za pravinu raspravu. On mora da se potuje tokom cijelog krivinog postupka, a znai da stranke u postupku imaju jednak proceduralni poloaj tokom suenja i jednak poloaj prilikom iznoenja odbrane ili optube. To znai da svakoj strani treba omoguiti da iznese svoj sluaj, pod uslovima koji je ne dovode u bitno nepovoljan poloaj u odnosu na protivniku stranku. Jednakost stranaka u postupku je sutinski elemenat adversarne strukture postupka u kome se suenje shvata kao nadmetanje (dvoboj) dvije stranke. Zato one moraju da imaju jednaka prava u suprotnom nema fer borbe. Sutina jednakosti stranaka u postupku podrazumijeva, najprije, da se optuenom omogui da se upozna sa svim elementima optunice koja je podignuta protiv njega, kao i da, bez odlaganja, proui dokaze koje je prikupio tuilac (da bi potkrijepio optunicu). Optueni ima pravo na adekvatno vrijeme i sredstva za pripremu svoje odbrane (lan 67 stav 1 taka b) Rimskog statuta), te pravo na pravnu pomo moe ili birati svoga advokata ili e mu sud dodijeliti pravnog zastupnika koji e svoju dunost vriti besplatno, ako optueni nema dovoljno novca da tu uslugu plati. U skladu sa lanom 67 Rimskog statuta, u utvrivanju bilo koje optube, optueni ima pravo na javno, fer i poteno suenje, te sljedee garancije: (a) da bude bez odlaganja i detaljno informisan o prirodi, osnovu i sadraju optunice na jeziku kojeg optueni u potpunosti govori i razumije; (b) da ima dovoljno vremena i sredstava za pripremu odbrane i da slobodno komunicira sa braniocem;

(c) da mu se sudi bez nepotrebnog odlaganja; (d) da bude prisutan na suenju, da odbranu vri lino ili uz pravnu pomo advokata koga je sam izabrao, kao i da bude informisan da ukoliko nema pravnu pomo, da mu se ova pomo dodijeli od strane suda u svakom sluaju gdje interes pravde tako zahtijeva i besplatno, ukoliko optueni nije u mogunosti da je sam plati; (e) da ispituje svjedoke koji svjedoe protiv njega, te da mu se osigura prisustvo i mogunost ispitivanja svjedoka koji svjedoe u njegovu korist pod istim uslovima. Optuenom e se, takoe, omoguiti da iznese odbranu i da predoi druge dokaze doputene prema Rimskom statutu; (f) da mu se besplatno omogui pomo prevodioca i potrebnih prevoda, ukoliko se ukae nunim, kako bi se osiguralo da optueni razumije dokumente prezentovane sudu, a koji nisu na jeziku kojeg optueni u potpunosti govori i razumije; (g) da ne bude prisiljen da svjedoi ili prizna krivnju, te pravo da uti; (h) da moe dati usmeni ili pisani iskaz u svoju odbranu bez zakletve i (i) pravo da se ne namee nikakva promjena tereta dokazivanja ili bilo kakav teret pobijanja. Na tuiocu je teret dokazivanja krivnje optuenog. Tuilac mora u potpunosti potovati prava optuenog, te njegovoj odbrani predoiti bilo koji materijal koji bi mogao ublaiti optube ili ukazati na nevinost optuenog. Jedini ovlaeni tuilac pred ICC je onaj tuilac koji je dio Rimskog statuta i on praktino ima monopol krivinog gonjenja pred ovim sudom, jer ne postoji mogunost supsdijarne tube. Kada je rije o inicijativi za krivino gonjenje, ona se moe uputiti jedino tuiocu, a ne i samom sudu, jer druga lica ne mogu imati status ovlaenog tuioca. Kao inicijatori postupka pojavljuju se subjekti koji tuiocu pruaju obavjetenja da je izvreno krivino djelo iz nadlenosti ICC. To mogu da budu: (1) bilo koja lica, kada tuilac moe pokrenuti istragu na sopstveni zahtjev, na osnovu posjedovanja saznanja da je odreeno lice izvrilo krivino djelo iz nadlenosti ICC (lan 15 stav 1 Rimskog statuta), (2) drava stranka Rimskog statuta koja uputi tuiocu sluaj za koji smatra da se odnosi na djelo iz nadlenosti ICC (lan 13 taka a) Rimskog statuta) i (3) Savjet bezbjednosti UNa koji djelujui na osnovu Glave VII Povelje UNa,

procijeni da se radi o sluaju za koji je nadlean ICC (lan 13 taka c) Rimskog statuta). U odnosu na funkciju tuioca odreene oblike kontrole ostvaruje ICC, to predstavlja odreenu sadrinsku modifikaciju naela akuzatornosti, za ta je najtipiniji institut potvrde optube prije suenja, u skladu sa lanom 61 Rimskog statuta, kada pretpretresno vijee moe odbiti da potvrdi neke ili sve take optube i time praktino direktno utie na optunu funkciju. Takoe, prema lanu 61 stav 9 Rimskog statuta, tuilac moe i na glavnom pretresu izmijeniti optubu, to predstavlja vid djelovanja naela akuzatornosti u ovoj fazi postupka, ali se ovo naelo uslovljava time to je potrebno da takvu izmjenu odobri pretpretresno vijee. Time se formalno ne odstupa od naela akuzatornosti, jer funkcija optuenja pripada tuiocu, ali se sadrinski ovo naelo modifikuje time to stav suda presudno utie na dalji opstanak optube. Nakon poetka suenja tuilac moe, uz dozvolu pretpretresnog vijea, povui optubu (lan 61 stav 9 Rimskog statuta). 1.3.7.5.3.2. Pravo na javnu raspravu Naelo javnosti se, prema lanu 6 stav 1 EKLJP, odnosi na raspravu pred sudom i izricanje presude. Pritom se novinari i javnost mogu iskljuiti s itavog ili s dijela suenja, i to u interesu morala, javnog reda ili nacionalne bezbjednosti u demokratskom drutvu, kada to zahtijevaju interesi maloljetnika ili zatita privatnog ivota stranaka u sporu ili kada to sud smatra izriito neophodnim zato to bi u posebnim okolnostima publicitet mogao nanijeti tetu interesima pravde. Moemo rei da je javnost postupka (odnosno javnost suenja po krivinoj optubi) vaan element u zatiti interesa pojedinca i drutva u cjelini i da, osim u sluaju postojanja izuzetnih okolnosti koja opravdavaju njeno iskljuenje, pretres mora biti otvoren, ne samo za posebne kategorije ljudi, odnosno uesnike u postupku, nego i za iroku javnost, ukljuujui i predstavnike tampe. Poseban osvrt izazivaju dva pojma iz lana 6 stav 1 EKLJP, i to ona koja govore o nacionalnoj bezbjednosti i demokratskom drutvu. Pri tom se nacionalna bezbjednost ne moe prepustiti ocjeni unutranjeg prava, nego vezati za standarde interesa demokratskog drutva. Pojam nacionalna bezbjednost podrazumijeva zatitu zemlje i

njenog teritorijalnog integriteta i zatitu od unutranje i spoljne sile, dok je izraz demokratskog drutva vezan za neto odreenija mjerila, kao to su podjela vlasti, pluralizam, fleksibilnost i toleranicija. Zahtjev za javnou rasprave je od sutinskog znaaja za razvoj demokratije, jer titi stranke od tajnog pravosua koje izmie kontroli javnosti. On uva povjerenje stranaka u sudske institucije i doprinosi pravu na pravian proces i ostvarenju njegovog cilja. optuenom i njegovom braniocu garantovano je pravo da ispituju ili zahtijevaju ispitivanje svjedoka optube i da se obezbijedi prisustvo i sasluanje svjedoka odbrane pod istim uslovima koji vae za svjedoke optube (lan 6 stav 2 taka d) EKLJP). Ovo pravo je u tijesnoj vezi sa pravom na pravino suenje, jer osigurava ravnopravnost stranaka pred sudom (jednakost oruja) i pretpostavka je kontradiktornog izvoenja dokaza. Nije protivno EKLJP da se kao dokaz koriste iskazi svjedoka dati u prethodnim fazama postupka, pod uslovom da je propisana i pruena adekvatna mogunost da optueni ospori i ispita svjedoka koji protiv njega iskazuje ili da tu mogunost ima u kasnijoj fazi postupka. Praksa je ESLJP da je [...] ostavljeno domaim sudovima da procijene da li izjava koju je dao svjedok u otvorenoj sudnici i pod zakletvom treba da bude izjava na koju e se osloniti i dati prednost nad drugom izjavom istog svjedoka, ak i kad je prva kontradiktorna drugoj [...]. Element pravinog suenja i zahtjev da sudska odluka mora navesti razloge na kojima je zasnovana. Prema stanovitu ESLJP, povreda prava na pravino suenje postoji, na primjer, kada obrazloenje potpuno nedostaje, jer e omogueni pravni lijek vjerovatno postati iluzoran, ali sud nije obavezan dati detaljan odgovor na svaki argument. Slino kao i u veini nacionalnih krivinih postupaka, i u postupku pred ESLJP se naelo javnosti suenja oznaava kao opti princip, u odnosu na kojeg su mogui odreeni izuzeci. Suenje se odrava javno (lan 63 stav 7 Rimskog statuta), to je, nesumnjivo, sredstvo da se obezbijedi poteno suenje, kao i da prava optuenog ne budu uskraena. Ipak, pretresno vijee moe odluiti da posebne okolnosti iziskuju da se odreeni postupci odre na zatvorenoj sjednici, i to u cilju zatite rtava krivinih djela i svjedoka ili radi zatite povjerljivih odnosno osjetljivih informacija koje su sadrane u dokazima (lan 64 stav 7 Rimskog statuta). Ovaj osnov

sprovoenja postupka u zatvorenoj sjednici poznaju i statuti ICTY (lan 21 stav 2) i ICTR (lan 20 stav 2), i to kao osnovno pravo optuenog. Odluku o tome da se pretres obavi iza zatvorenih vrata donosi sud, na zahtjev jedne od stranaka u postupku ili proprio motu. Osim naela javnosti, u naela forme voenja krivinog postupka spadaju jo naelo raspravnosti (kontradiktornosti) i naelo usmenosti. Svoju odluku pretresno vijee moe zasnovati samo na dokazima koji su izvedeni na suenju i koji su bili predmet pretresa, odnosno o kojima se raspravljalo (lan 74 stav 2 Rimskog statuta). Princip usmenosti, uz mogunost odreenih odstupanja od njega, dominira u savremenim nacionalnim krivinim procedurama i on je, naravno, zastupljen i u postupku pred ICC, i to u svim fazama postupka. Taj princip je povezan kako sa naelima raspravnosti i kontradiktornosti (koja se primarno realizuju kroz usmenu komunikaciju, mada, naravno, mogu da se ostvaruju i pisanim putem). Na glavnom pretresu se naelo usmenosti realizuje, prije svega, time to optueni na samom poetku suenja, odnosno na prvom roitu ima mogunost da usmeno izjavi da li je optubu razumio, te da se izjasni o krivnji (lan 64 stav 8 Rimskog statuta). U okviru ove faze postupka, a u skladu sa naelom usmenosti, kao i naelima raspravnosti i neposrednosti i drugim, optueni ima pravo na ispitivanje svjedoka koji ga terete, kao i (pod istim uslovima pod kojima to pravo koriste svjedoci koji ga terete) pravo na dovoenje i ispitivanje svjedoka iji iskaz ide njemu u korist (lan 67 stav 1 taka (e) Rimskog statuta) i sl. 1.3.7.5.3.3. Ekspeditivnost postupka Jedan od zahtjeva potenog suenja jeste i da svako ko je optuen za krivino djelo ima pravo na suenje bez nepotrebnog odugovlaenja. Ovo pravo obavezuje vlast da obezbijedi da se sve faze postupka, od predsudske do konane presude, budu okonane i presuda donijeta u razumnom roku. Preciznije, kako optueni uiva pravo da se smatra nevinim, jedino je razlono i dolino da se njegova krivnja ili nevinost ustanove to je mogue prije. Garancija suenja u najkraem moguem roku je u krivinom postupku povezana sa pravom na slobodu, sa pretpostavkom nevinosti i sa pravom da se lice brani. Ovo naelo dobija na

znaaju naroito u meunarodnim postupcima u kojima je optueni esto u pritvoru od njegovog hapenja do osude, odnosno oslobaanja. 1.3.7.5.4. Zabrana suenja u odsustvu Naelo prema kome optueni mora biti prisutan na svom suenju, da bi se sudski postupak mogao voditi, karakteristika je drava anglosaksonskog prava. S druge strane, u mnogim zemljama kontinentalnog prava dozvoljena je mogunost suenja u odsustvu. Statut Nirbekog tribunala sadravao je tu zabranu, kasnije statuti ad hoc tribunala insistiraju na prisustvu optuenog pred sudom, i to tokom cijelog krivinog postupka. Sprovoenje postupka u odsustvu optuenog dozvoljeno ako je on, poto je propisno obavijeten o optunici i djelima koja mu se stavljaju na teret, pobjegao u cilju izbjegavanja krivinog postupka. Rimski statut (lan 63 stav 1) jasno zahtijeva prisustvo optuenog, kao osnovni uslov za otpoinjanje postupka (uz izuzetak, koji je uobiajen u zemljama anglosaksonskog prava, kada prisustvo optuenog nije neophodno, ukoliko on naruava suenje). ak i kada u cilju ouvanja procesne discipline, sud naredi udaljenje optuenog iz sudnice, njemu se mora omoguiti praenje toka postupka, putem odreenih tehnikih sredstava (lan 63 stav 2 Rimskog statuta), to, u stvari, predstavlja poseban virtuelni vid neposrednosti, odnosno fiziki optueni nije u neposrednom kontaktu sa dokazima koji se izvode u postupku, ali ima obezbijeen tehniki kontakt. ESLJP ne smatra protivpravnim suenje in absentia u dravama iji ga zakoni predviaju. Polazi se od injenice da je pojavljivanje pred sudom pravo optuenog i da bi suenje u njegovom odsustvu, a protiv njegove volje - bilo protivpravno. Postizanja potenog suenja u meunarodnim krivinim postupcima zahtijeva da optueni bude prisutan u toku cijelog postupka. injenicom da je optueni prisutan, daje mu se mogunost konsultacija sa svojim braniocem, prije svega o dokazima koje bi trebalo prikupiti kako bi se podrao koncept odbrane. Osim toga, prisustvo optuenog vano je zbog unakrsnog ispitivanja svjedoka i, najee, vrlo relevantno za sud prilikom ustanovljavanja njegove krivnje ili nevinosti. Rijeju, kada se imperativu fer

suenja pridodaju specifinosti meunarodnih krivinih postupaka, dolazi se do zakljuka da je u takvim postupcima mogue izvesti poteno suenje samo uz prisustvo optuenog. Potreba da se obezbijedi pretpostavka nevinosti koja se vezuje za svakog optuenog, ne bi smjela biti ugroena nemogunou optuenog da uputi branioca prilikom pripremanja sluaja (zbog njegovog neprisustva suenju).Prisustvo optuenog ini se toliko vanim da iznuuje potrebu da se, u sluaju njegovog bjekstva, po otpoinjanju suenja, postupak prekine dok ponovo ne bude uhapen i izveden pred sud ili se dobrovoljno preda. Drugim rijeima, istaknute osobenosti meunarodnih krivinih suenja trebalo bi da dovedu do odbacivanja rjeenja usvojenih u onim zemljama koje zabranjuju suenja u odsustvu, prema kojima je dozvoljeno nastaviti postupak ako optueni pobjegne po otpoinjanju pretresa.

Pokretanje postupka pred ICC

Mogua su tri naina pokretanja postupka pred ICC: (1)Tuilac moe samoinicijativno (proprio motu) pokrenuti istragu za neko krivino djelo iz nadlenosti ICC na osnovu obavjetenja koje je primio na bilo koji nain o tom djelu (lan 13 taka (c) u vezi sa lanom 15 stav 1 Rimskog statuta). Rije je o standardnom ovlaenju kontinentalnog javnog tuioca da ex officio pokree krivino gonjenje, neovisno o volji i mogunosti drugih subjekata za takvu inicijativu (2) Drava stranka Rimskog statuta moe tuiocu uputiti (prijaviti) sluaj jednog ili vie krivinih djela iz nadlenosti ICC (lan 13 taka (a) Rimskog statuta). (3) Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija moe, kada djeluje na osnovu Glave VII Povelje Ujedinjenih nacija, a u situaciji u kojoj se ini da je poinjen jedan ili vie krivinih djela iz nadlenosti ICC, takav sluaj uputiti tuiocu (lan 13 taka (b) Rimskog statuta). U sluaju pod (3), kada tuilac djeluje na osnovu inicijative Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, pokretanje postupka je automatsko. U sluajevima pod (1) i (2) tuilac mora preduzeti neke pripremne radnje, odnosno izvriti preliminarnu provjeru dostavljenih informacija - da bi se pokrenuo postupak. Te radnje su

provjera: (a) pruaju li dostupni podaci razumnu osnovu za sumnju da je krivino djelo koje je u nadlenosti ICC bilo poinjeno ili da je njegovo izvrenje u toku; (b) da li je predmet doputen, odnosno moe li biti doputen na osnovu lana 17 i (c) uzimajui u obzir teinu krivinog djela i interese rtava, postoje li, ipak, bitni razlozi za uvjerenje da istraga ne bi sluila interesu pravde (lan 53 stav 1 Rimskog statuta. Ako tuilac ocijeni da treba pokrenuti istragu, o tome e obavijestiti drave stranke Rimskog statuta i one drave koje bi, uzimajui u obzir dostupne informacije, normalno vrile nadlenost za krivina djela o kojima je rije. U roku od mjesec dana nakon prijema tog obavjetenja, drava moe obavijestiti ICC da provodi istragu ili da je provela istragu nad svojim dravljanima ili drugim licima u svojoj nadlenosti, u vezi sa krivinim djelima koji bi mogli predstavljati zloine navedene u lanu 5 Rimskog statuta, a koji se odnose na podatke navedene u obavjetenju dravama. Na zahtjev te drave, tuilac mora prepustiti istragu o tim licama dravi, osim ukoliko pretpretresno vijee, na zahtjev tuioca, ne odlui da dopusti istragu (lan 18 stav 2 Rimskog statuta). Nakon proteka navedenog roka od mjesec dana ili u sluaju u kojem je od neke drave oduzeo istragu koju joj je bio povjerio, tuilac, ako zakljui da postoji razumna osnova za nastavak istrage, podnijee pretpretresnom vijeu zahtjev za odobrenje istrage popraen svim prikupljenim pomonim materijalom. Ako pretpretresno vijee, nakon to je ispitalo zahtjev i pridrueni materijal, zakljui da postoji razumna osnova za nastavak istrage, te da izgleda kako predmet spada u nadlenosti ICC, ono e odobriti poetak istrage, bez uticaja na kasnije odluke ICC u pogledu nadlenosti i doputenosti predmeta. Isto tako, odbijanje pretpretresnog vijea da odobri istragu ne spreava tuioca da podnese naknadni zahtjev koji se temelji na novim injenicama ili dokazima koji se odnose na istu situaciju (lan 15 stav 4 Rimskog statuta). Nakon istrage, tuilac moe zakljuiti da ne postoji dovoljno osnova za gonjenje stoga to: (a) ne postoji dovoljan pravni ili injenini osnov za izdavanje naloga ili poziva na osnovu lana 58; (b) predmet nije doputen na osnovu lana 17 ili (c) gonjenje nije u interesu pravde, uzimajui u obzir sve okolnosti, ukljuujui i teinu zloina, interese rtava i dob ili slabu ivotnu snagu navodnog poinioca, te njegovu ulogu u navodnom krivinom

djelu (lan 53 stav 2 Rimskog statuta). Ali, to svoje stanovite tuilac moe kasnije izmijeniti ako nastupe nove injenice ili ako sazna nove informacije (lan 53 stav 4 Rimskog statuta). O takvoj negativnoj ocjeni tuilac ne mora obavijestiti pretpretresno vijee, osim ako je ne zasniva na razlogu svrsishodnosti, tj. na tome da se radi o krivinom djelu manjeg znaaja kod kojeg pokretanje istrage ne bi sluilo interesima pravde (lan 53 stav 1 taka c)), kada tu ocjenu treba iznijeti pred pretpretresno vijee. Tu je po Statutu diskreciono ovlaenje tuioca na (ne)pokretanje krivinog gonjenja ogranieno, jer njegova odluka o svrsishodnosti istrage postaje valjana tek ako je potvrdi pretpretresno vijee - za razliku od ostalih sluajeva, u kojima pretpretresno vijee moe od tuioca samo zatraiti preispitivanje negativne odluke (lan 53 stav 3 ta. (a) i (b) Rimskog statuta) 1.3.7.6.4. Zapoinjanje istrage Istraga pred ICC zapoinje na osnovu odluke pretpretresnog vijea kojom se odobrava taj stadijum postupka. Prije donoenja odluke, pretpretresno vijee ocjenjuje postojanje smetnji za pokretanje i voenje postupka (lan 17) i postojanje razumne osnove za nastavak postupka (lan 15 stav 4 Rimskog statuta). Ustanovi li pretpretresno vijee postojanje razumne osnove za nastavak postupka, kao i ako ne postoji neka od navedenih smetnji, odobrie istragu. Ukoliko se, meutim, pretpretresno vijee ne sloi sa zahtjevom tuioca, odbie taj zahtjev. Obje odluke pretpretresnog vijea stranke mogu pobijati, bilo zbog pogrenog rjeavanja nekog pravnog pitanja o nadlenosti ili doputenosti pokretanja postupka ili voenja postupka, bilo zbog nepravilnog rjeavanja nekog pitanja koje bi znatno uticalo na poteno i brzo voenje postupka (lan 82 stav 1 ta. (a) i d) Rimskog statuta). Iako je odluka albenog vijea konana, ona nee sprijeiti tuioca da naknadno podnese novi zahtjev, ako bude utemeljen na novim injenicama ili dokazima koji se odnose na isto krivino djelo (lan 15 stav 5 Rimskog statuta).

1.3.7.6.5. Tok istrage Nakon to pretpretresno vijee odobri voenje istrage protiv odreenog lica, tuilac treba preduzeti prikladne mjere kako bi osigurao djelotvornu istragu i krivino gonjenje za krivina djela koja su u nadlenosti ICC, potujui interese i line okolnosti rtava i svjedoka, ukljuujui dob i pol i zdravlje, kao i uzeti u obzir prirodu zloina, posebno kad on ukljuuje seksualno nasilje, polno nasilje ili nasilje nad djecom (lan 54 stav 1 Rimskog statuta). On e, tako: (a) prikupljati i ispitivati dokaze; (b) zatraiti prisustvo lica koja su pod istragom, rtava i svjedoka, te ih ispitivati; (c) zatraiti saradnju bilo koje dravne ili meuvladine organizacije ili aranmana, u skladu s njihovim nadlenostima i (ili) mandatom; (d) zakljuiti takve aranmane ili sporazume koji nisu suprotni ovom statutu, koji bi mogli biti nuni za olakavanje saradnje neke drave, meuvladine organizacije ili lica; (e) zakljuiti sporazum da se ne otkriju, u bilo kojem stadiju postupka, isprave ili podaci koje je tuilac dobio pod uslovom tajnosti i iskljuivo u svrhu pribavljanja novih dokaza, osim ako dostavilac informacija ne pristane na njihovo objavljivanje i (f) preduzeti nune mjere ili traiti preduzimanje nunih mjera kako bi se osigurala tajnost informacija, zatita bilo kojeg lica ili zatita dokaza (lan 54 stav 3 Rimskog statuta). U tom cilju tuilac je:(1) Najprije, upuen na saradnju drava stranaka Rimskog statuta (prema odredbama devetog dijela). Ta saradnja je, u naelu, dobrovoljna, jer drave stranke izvravaju zahtjeve za pruanje pomoi u skladu sa postupkom propisanim svojim pravom (pri emu trebaju potovati oblik radnje koje tuilac od njih trai, ukoliko on nije njihovim pravom zabranjen lan 99 stav 1 Rimskog statuta). Samo izuzetno, ako se radi o zahtjevu koji ne trai primjenu prinudnih mjera, tuilac moe na teritoriji neke drave stranke Statuta, sam preduzeti pojedinu radnju ukljuujui posebno razgovor ili prikupljanje dokaza od lica na dobrovoljnoj osnovi, i to bez prisustva vlasti drave stranke ako je to nuno za izvrenje zahtjeva. (2) Ukoliko takve saradnje nema, jer drava stranka nedvosmisleno ne moe izvriti zahtjev za saradnju zbog nedostupnosti bilo kojeg organa vlasti ili bilo kojeg dijela njenog pravosudnog sistema, pretpretresno vijee e kad je god to mogue, imajui u vidu poglede drave o kojoj je

rije, ovlastiti tuioca da preduzme posebne istrane korake na teritoriji odreene drave stranke, bez da je osiguranja saradnje te drave na osnovu dijela 9 (lan 57 stav 3 taka (d) Rimskog statuta). Nedostupnost ovdje treba tumaiti ne kao odsutnost (politike) volje za saradnju nego kao nepostojanje odgovarajueg dijela izvrne ili sudske vlasti koji bi proveo zahtijevanu radnju, bilo zbog kolapsa sistema vlasti, bilo zbog neadekvatne strukture njenih organa u kojoj npr. ne bi postojali organi zadueni za pruanje pravne pomoi, propisi o nadlenosti bili bi nejasni ili protivrijeni i sl. Na zahtjev tuioca, pretpretresno vijee, u bilo koje doba nakon pokretanja istrage, mora izdati nalog za hapenje za neko lice ako, nakon to ispita zahtjev i dokaze ili druge informacije koje mu podnese tuilac, utvrdi: (1) da postoje razumne osnove za uvjerenje da je odreeno lice uinilo krivino djelo koje je u nadlenosti ICC i (2) da se hapenje tog lica ini nunim: (a) da bi se osiguralo prisustvo tog lica na suenju, (b) da bi se osiguralo da to lice ne naruava ili ugroava istragu ili sudski postupak ili (c) kad je to primjenjivo da se sprijei da to lice ne nastavi izvravati isto ili slino krivino djelo koje je u nadlenosti ICC, a koje proizilazi iz istih okolnosti (lan 58 stav 1 Rimskog statuta). Drava stranka u kojoj se osumnjieni nalazi mora odmah nakon prijema zahtjeva za hapenje preduzeti mjere za hapenje tog lica, i to u skladu sa svojim propisima i odredbama devetog dijela Rimskog statuta koji se odnosi na meunarodnu saradnju i pravnu pomo. Uz to, tuilac moe zatraiti od pretpretresnog vijea da izmijeni nalog za hapenje - mijenjajui ili dodajui krivina djela koja su u njemu naznaena, a pretpretresno vijee mora na taj nain izmijeniti nalog ako utvrdi da postoji razumna osnova za uvjerenje da je lice poinilo takva izmijenjena ili dodatna djela. Meutim, umjesto da zatrai nalog za hapenje, tuilac moe, isto tako, podnijeti zahtjev traei da pretpretresno vijee izda poziv nekom licu da se pojavi pred ICC. Tada e pretpretresno vijee izdati poziv tom licu da se pojavi pred ICC, pod uslovom da utvrdi da postoje razumne osnove za uvjerenje da je lice poinilo navedeno krivino djelo, kao i da je sudski poziv dovoljan kako bi se osigurao dolazak tog lica. Statut ne odreuje, ni okvirno, rok trajanja istrage. Istina, lan 54 stav 1 taka b) Rimskog statuta obavezuje tuioca na preduzimanje prikladnih mjera kako bi osigurao efikasnu

istragu, to treba da znai voenje istrage u roku koji je primjeren teini i sloenosti krivinog predmeta. 1.3.7.6.6. Prava osumnjienih i drugih lica ukljuenih u istragu Istraga tuioca ima stranaki karakter i u njoj ne uestvuju osumnjieni i njegov branilac. Dunosti tuioca da na jednak nain istrauje inkriminirajue okolnosti i okolnosti koje iskljuuju krivnju (lan 54 stav 1 taka a) Rimskog statuta). Prema lanu 55 stav 1 Rimskog statuta, lica protiv kojih se vodi istraga posjeduju odreena prava po meunarodnom obiajnom i ugovornom pravu. U ova prava osumnjienog spadaju: (a) pravo da ne smije biti prisiljen optuiti samoga sebe ili biti prisiljen priznati krivnju; (b) pravo da ne smije biti podvrgnut bilo kojem obliku prinude, pritiska ili prijetnje, muenja ili bilo kojem drugom obliku okrutnog, neljudskog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja; (c) ako se ispituje na jeziku koji je razliit od jezika koji to lice potpuno razumije i govori, mora imati besplatnu pomo strunog prevodioca i sve prevode koji su nuni kako bi se zadovoljio uslov pravinosti i (d) ne smije biti podvrgnut arbitrarnom hapenju ili pritvoru, kao i ne smije biti lien slobode, osim na osnovu postupka koji je predvien ovim statutom. Lica koja su osumnjiena da su uinila neko krivino djelo protiv meunarodnog prava posjeduju i dodatna prava, regulisana lanom 55 stav 2 Rimskog statuta, kao i meunarodnim obiajnim pravom: (a) pravo biti upoznat, prije poetka ispitivanja, da postoje osnove sumnje da je to lice poinilo krivino djelo koje je u nadlenosti ICC; (b) utati, a da se utnja ne smatra bitnom za odreivanje krivnje ili nevinosti; (c) imati pravnu pomo lica po linom izboru ili ako lice nema pravnu pomo, imati pravnu pomo Ovo pravilo se ini korisnim iz vie razloga: (1) postavljanja optih standarda kojima e se tuilac rukovoditi pri odluivanju o nastavljanju krivinog gonjenja, (2) obavezivanja tuioca da obrazloi svoje odluke da krivino ne goni odreenog osumnjienog i (3) davanja pretpretresnom vijeu mogunosti da preinai odluku tuioca, ime se na njegova ovlaenja postavljaju znaajna ogranienja i ime se spreavaju ili umanjuju potencijalne zloupotrebe. Ako pretpretresno vijee to odbije, reaktivira se dunost

tuioca da nastavi sa krivinim gonjenjem (pravilo 110 stav 2 Pravila o postupku i dokazima) Ibidem, str. 488. lica koje mu bude odreeno, u svakom sluaju kad tako nalau interesi pravde, te bez plaanja trokova tog lica, kad god ono nema na raspolaganju dovoljna sredstva da tu pomo plati i (d) biti ispitivan u prisustvu advokata, osim ako se lice nije dobrovoljno odreklo prava na advokata. 1.3.7.6.7. Zavretak istrage Istraga se moe zavriti na dva naina: (a) obustavljanjem postupka ili (b) sastavljanjem i podnoenjem optunog akta (optunice) ICC. Interesantno je da po Rimskom statutu tuilac ne uiva diskrecijsku slobodu da, po zavretku istrage, zakljui da ne postoje dovoljni osnovi za krivino gonjenje osumnjienog. Naime, ukoliko tuilac utvrdi da nakon to je provjerio vjerodostojnost neije krivnje za delikt iz nadlenosti ICC, kao i postojanje pravnih smetnji za nastavak postupka, ne postoji dovoljno osnova za daljnje krivino gonjenje, on e o svojoj odluci i razlozima njenog donoenja obavijestiti pretpretresno vijee, dravu koja je podnijela dojavu ili Savjet bezbednosti Ujedinjenih nacija. Ti su razlozi slini onima za odluku tuioca o nepokretanju istrage: ne postoji dovoljan pravni ili injenini osnov za izdavanje naloga ili poziva na osnovu lana 58; predmet nije doputen na osnovu lana 17 ili gonjenje nije u interesu pravde, uzimajui u obzir sve okolnosti, ukljuujui i teinu krivinog djela, interese rtava i dob ili slabu ivotnu snagu navodnog poinioca, te njegovu ulogu u navodnom krivinom djelu (lan 53 stav 1 ta. a), b) i c) Rimskog statuta). Pretpretresno vijee moe kontrolisati takvu odluke tuioca, isto kao i odluku o nepokretanju istrage, to znai da e odluka o obustavi, koja je zasnovana iskljuivo na razlozima (ne)svrsishodnosti, postati valjana tek kada je pretpretresno vijee potvrdi (lan 53 stav 3 taka (c) Rimskog statuta). Prema tome, vrenje tuioevih ovlaenja podlijee sudskoj kontroli. Ovo pravilo se ini korisnim iz vie razloga: (1) postavljanja optih standarda kojima e se tuilac rukovoditi pri odluivanju o nastavljanju krivinog gonjenja, (2) obavezivanja tuioca da obrazloi svoje odluke da krivino ne goni odreenog osumnjienog i (3) davanja pretpretresnom vijeu mogunosti da preinai odluku tuioca, ime se na njegova

ovlaenja postavljaju znaajna ogranienja i ime se spreavaju ili umanjuju potencijalne zloupotrebe. Ako pretpretresno vijee to odbije, reaktivira se dunost tuioca da nastavi sa krivinim gonjenjem (pravilo 110 stav 2 Pravila o postupku i dokazima). Drugi nain zavretka istrage jeste da tuilac sastavi formalni optuni akt protiv lica koje je pod istragom i dostavi taj akt ICC. lan 61 stav 1 Rimskog statuta obavezuje ICC da u razumnom roku nakon predaje ili pojavljivanja optuenog pred ICC, odri raspravu za potvrdu optube na osnovu koje tuilac namjerava da trai suenje (rasprava za potvrdu optube, engl. confirmation hearing). Istraga se smatra zavrenom poetkom rasprave za potvrdu optube, jer do tada tuilac moe nastaviti istragu i izmijeniti ili povui optubu (lan 61 stav 4 Rimskog statuta). Meutim, negativan rezultat ove rasprave (kad pretpretresno vijee odbije potvrditi optubu), nee sprijeiti tuioca da obavi dodatne izviaje, jer mu Statut daje pravo da nakon toga zatrai potvrdu optube koju je pretpretresno vijee ve odbilo ako ako se zahtjev zasniva na dodatnim dokazima (lan 61 stav 8 Rimskog statuta). 1.3.7.6.8. Kontrola optube Rasprava za potvrdu optube prije suenja odvija se pred pretpretresnim vijeem, uz prisustvo stranaka i branilaca. Izuzetno, ona se moe (na zahtjev tuioca ili na vlastitu inicijativu ICC) odrati u odsustvu optuenog (in absentia) u sluaju: (a) da se optueni odrekao svog prava da bude prisutna ili (b) da je optueni pobjegao ili se ne moe pronai, a bili su preduzeti svi razumni koraci kako bi se osiguralo njegovo pojavljivanje pred ICC, kao i kako bi se to lice upoznalo s optubama i injenicom da e se odrati rasprava povodom potvrivanja optube (lan 61 stav 2 Rimskog statuta). Meutim, u tom sluaju optuenog e zastupati advokat kad pretpretresno vijee utvrdi da je to u interesu pravde. Pravilo je da se u razumnom roku prije rasprave optuenom mora dostaviti primjerak isprave koji sadri optube na osnovu kojih tuilac namjerava privesti optuenog ICC i da se optueni mora upoznati s dokazima na koje se tuilac na raspravi namjerava pozvati (lan 61 stav 3 Rimskog statuta). Ako se tuilac odlui da prije rasprave nastavi istragu ili

da izmijeni ili povue optubu, optuenom e se o tome pruiti razumno obavjetenje. U sluaju povlaenja optube, tuilac mora o razlozima obavijestiti pretpretresno vijee (lan 61 stav 4 Rimskog statuta). Na raspravi tuilac mora poduprijeti svaku taku optube, s dokazima koji su dovoljni da bi se uspostavila zasnovana osnova sumnje da je optueni uinio krivino djelo za koje je optuen. Tuilac se moe osloniti na isprave ili sumarne dokaze, tako da ne mora pozivati svjedoke za koje se oekuje da e svjedoiti na suenju. S druge strane, optueni na raspravi moe: (1) uloiti prigovor na optubu, (2) osporiti dokaze koje iznosi tuilac i (3) iznijeti nove dokaze (lan 61 stav 6 Rimskog statuta). Pretpretresno vijee mora na osnovu rasprave odluiti postoji li dovoljno dokaza da bi se uspostavila zasnovana osnova sumnje da je optueni uinio svako od krivinih djela za koje je optuen. Ovisno o odluci, prema odredbama lana 61 stav 7 Rimskog statuta, pretpretresno vijee moe: (1) potvrditi one take optube za koje je odluilo da postoji dovoljno dokaza, pa uputiti optuenog pretresnom vijeu na suenje za potvrene take optube; (2) odbiti potvrditi take optube za koje je odluilo da ne postoji dovoljno dokaza; (3) odgoditi pretres i zatraiti od tuioca da razmotri: (a) pronalaenje novih dokaza ili provoenje daljnje istrage u odnosu na neku taku optube ili (b) izmjenu optube zbog toga to se ini da podneseni dokazi navode na zakljuak o postojanju drugog krivinog djela koje je u nadlenosti ICC. Odluka pod (1) je konana, dok odluke pod (2) i (3) stranke mogu pobijati posebnom albom Kad pretpretresno vijee odbije potvrditi optubu, tuilac ne smije biti sprijeen da nakon toga zatrai njeno potvrivanje - ako se zahtjev zasniva na dodatnim dokazima (lan 61 stav 8 Rimskog statuta). Tuilac je, takoe, ovlaen da poto optuba bude potvrena, a prije poetka suenja, uz doputenje pretpretresnog vijea, a nakon to obavijesti optuenog, izmijeni optubu. Meutim, ako tuilac eli dodati jo neke take optubi ili zamijeniti najtee take optube, mora se odrati rasprava za potvrivanje optubi (na nain kako to regulie lan 61 Rimskog statuta). Kad optuba bude potvrena, Predsjednitvo ICC e osnovati pretresno vijee koje e biti odgovorno za dalje voenje postupka, a moe obavljati i sve funkcije pretpretresnog vijea koje su bitne i koje

mogu biti primijenjene u tom postupku . Uz doputenje pretresnog vijea, tuilac moe, nakon poetka suenja, povui optubu (lan 61 stav 9 Rimskog statuta). 1.3.7.6.9. Pretpretresni postupak Kao i u sistemu ICTY i ICTR, pretpretresni postupak pred ICC poinje prvim pojavljivanjem optuenog pred sudom i njegovim izjanjavanjem o krivici. Pretpretresni postupak se u sistemu ICC vodi pred pretpretresnim vijeem. Nakon predaje optuenog ili nakon njegovog pojavljivanja pred ICC (dobrovoljno ili na osnovu sudskog poziva), pretpretresno vijee e osigurati da optueni bude upoznat sa krivinim djelom za koje se tereti, kao sa njegovim pravima na osnovu ovog statuta, ukljuujui i pravo da zatrai privremeno (do suenja) putanje na slobodu. Ako je optueni protiv kojeg je izdat nalog za hapenje podnio zahtjev za privremeno putanje na slobodu do suenja, ostae u pritvoru ako je pretpretresno vijee sigurno da su ispunjeni uslovi propisani lanom 58 stav 1. Ako to nije sluaj, predpretresno vijee mora osloboditi to lice, uz odreene uslove ili bezuslovno. Obaveza je pretpretresnog vijea i da povremeno preispituje svoju odluku o putanju na slobodu ili pritvaranju optuenog, a to moe uiniti u bilo koje doba, i to na zahtjev tuioca ili optuenog. Nakon takvog preispitivanja, to vijee moe izmijeniti svoju odluku o pritvoru, o putanju na slobodu ili o uslovima putanja na slobodu, ukoliko utvrdi da promijenjene okolnosti tako nalau (lan 60 stav 3 Rimskog statuta). S druge strane, ako je to nuno, pretpretresno vijee moe izdati nalog za hapenje kako bi osiguralo prisustvo lica koje je bilo puteno na slobodu (lan 60 stav 5 Rimskog statuta). U ovoj fazi postupka tuilac moe izmijeniti optubu nakon to o tome obavijesti optuenog i dobije odobrenje pretpretresnog vijea. Takoe, tuilac mora da otkrije odbrani cjelokupni dokazni materijal koji je prikupio. Sekretarijat mora da vodi potpun i jasan zapisnik svih postupaka pred vijeem, ukljuujui sve dokumente koji se podnesu vijeu, kao i sav potkrjepljujui materijal na kome se zasniva optuba. Pravo da izvre uvid u ovaj zapisnik imaju i lica protiv kojih je izdat nalog za hapenje ili sudski

poziv. Zapisnik se potom alje pretresnom vijeu, i to prije otvaranja glavnog pretresa. Pretresni postupak (suenje) U naelu, suenje se odrava samo u prisustvu opuenog, ali on moe iz razloga procesne disciplinebiti udaljen iz sudnice, s tim da mu se tada praenje suenja i kontakt sa braniocem omoguava putem upotrebe tekomunikacijske tehnologije, ali samo ako to optueni zatrai (lan 63 stav 2 Rimskog statuta). Takve mjere preduzee se samo u izuzetnim okolnostima, nakon to se sve razborite mogunosti pokau neprikladnim i samo do trenutka do kojeg je to nuno potrebno. Suenje je zamiljeno kao usmeni i javni pretres u akuzatornom tipu postupka : predsjedavajui sudija u voenju pretresa ne raspolae sa istranim spisom kao predsjednik kontinentalnog krivinog vijea. Zato je pravilo da stranke sve dokaze moraju izvesti ponovo na glavnom pretresu, i to prema naelima neposrednosti i kontradiktornosti. Da bi se osigurala ravnopravnost stranaka, jednakosti oruja i nepristrasan poloaj pretresnog vijea, odgovarajue odredbe sadre i Pravila o postupku i dokazima koja se odnose na glavni pretres, a posebno na izvoenje dokaza. Pravilo je da e sve sudije pretresnog vijea biti prisutne svakom stadiju suenja, kao i itavo vrijeme tokom donoenja odluka (lan 74 stav 1 Rimskog statuta). Ipak, statut pretresnom vijeu daje znatno aktivniju ulogu nego to je sud ima u istom akuzatornom postupku, uvoenjem nekih inkvizitorskih elemetna stavlja ga u poziciju suda u kontinentalnom mjeovitom postupku. Prije zapoinjanja pretresa, a nakon odreivanja predmeta za suenje, pretresno vijee mora odrati pripremno roite. Na njemu pretresno vijee kojem je predmet dodijeljen mora: (a) odrati sastanak sa strankama i prihvatiti takav postupak koji je nuan za olakanje pravinog i brzog voenja postupka; (b) odrediti jezik ili jezike koji e se koristiti na suenju i (c) na osnovu bilo koje druge relevantne odredbe ovog statuta osigurati otkrivanje isprava ili podataka koji ranije nisu bili objavljeni, dovoljno prije poetka suenja, kako bi se omoguila prikladna priprema za suenje (lan 64 stav 3 Rimskog statuta). To je potrebno s obzirom na tuilaki karakter

istrage, da bi se odbrana upoznala sa svim dokazima na njenu tetu i valjano pripremila za suenje. Pitanje je, meutim, koliko e tuilac moi udovoljiti svojoj obavezi da odbranu upozna s nekim ekskulpirajuim dokazima, ako je za njih, na primjer, saznao ili ih je izveo pod okolnostima poverjivosti iz lana 54 stav 3 taka (e) Rimskog statuta, tj. ako ih je pribavio uz sporazum sa nekom dravom ili licem da se ne otkrivaju prikupljeni podaci ili dokazi. Omoguavanje tuiocu da se preiroko koristi svojom diskrecionom ocjenom u tom pogledu i na pripremnom roitu i iz tog razloga odbrani uskrati obavjetenje o nekom vanom dokazu, nesumnjivo bi protivrijeilo postulatu jednakosti oruja iz naela pravinog postupanja koje vai u kontinentalnim krivinim procesnim pravima. Suenje poinje itanjem optunice koju je prethodno potvrdilo pretpretresno vijee. Nakon to se pretresno vijee uvjeri da je optueni razumio (shvata prirodu) optunicu, ono e mu dati mogunost priznanja krivnje, u skladu s lanom 65 ili da izjavi da se ne smatra krivim.

Priznavanje krivnje
U skladu sa ureenjem akuzatornog tipa krivinog postupka, priznavanje krivnje od strane optuenog, u naelu, eliminie potrebu za raspravljanjem i omoguava trenutnu osudu za krivino djelo. Ipak, za posebni sluaj priznavanja krivnje postavlja odreene garantovane forme, obavezujui pretresno vijee da utvdi: (1) shvata li optueni prirodu i posljedice priznanja krivnje; (2) da li je optueni svoje priznanje dao dobrovoljno, nakon to se dovoljno o tome posavjetovao sa svojim braniocem i (3) da li je priznanje krivnje potvreno injenicama koje su iskazane u: (a) optubama koje je iznio tuilac i koje je optueni priznao; (b) svim materijalima koje je tuilac podnio, a koji dopunjavaju optube i koje optueni prihvata i (c) svim drugim dokazima, poput iskaza svjedoka, koje podnesu tuilac ili optueni. Ako pretresno vijee potvrdi da su utvrene navedene okolnosti, razmotrie predstavlja li priznanje krivnje, zajedno sa svim dodatnim dokazima koji su izneseni, bitne injenice koje su nune za dokazivanje krivinog djela na koji se priznanje krivnje odnosi, te nakon toga moe osuditi optuenog za to

djelo. S druge strane, kad pretresno vijee ne potvrdi da su utvrene te okolnosti, postupie kao da priznanje krivnje i nije uinjeno, a u tom sluaju odredie nastavak suenja prema redovnom sudskom postupku predvienom Rimskim statutom, a moe i uputiti predmet na odluivanje drugom pretresnom vijeu (lan 65 stav 3 Rimskog statuta). Pretresnom vijeu se, takoe, daje ovlaenje da odbije priznanje krivnje i odredi nastavak suenja prema redovnom sudskom postupku koji propisuje ovaj statut, ako smatra da je u interesu pravde, a posebno u interesu rtava, potrebno potpunije iznoenje bitnih injenica. U tom sluaju smatrae se da priznanje krivnje nije bilo izvreno, te se moe uputiti predmet na odluivanje drugom pretresnom vijeu. Iz istih razloga pretresno vijee moe zatraiti od tuioca da iznese dodatne dokaze, ukljuujui i iskaze svjedoka.

Pravila dokazivanja
Osnovno naelo izvoenja dokaza pred ICC, koje inae vrijedi i u svim meunarodnim krivinim postupcima, jeste da se pisano ili usmeno svjedoenje, dokument i drugi pisani materijal smatra dokazom samo ako ga kao takvog prihvati sud, i to poto saslua argumente stranaka u postupku. Svoju odluku raspravno vijee moe zasnovati samo na dokazima koji su izvedeni na suenju i koji su bili predmet pretresa (lan 74 stav 2 Rimskog statuta). Drugim rijeima, dokazi ne postoje izvan sudskog postupka. Izjave date pod zakletvom, dokazni predmeti i drugi materijali postaju dokaz samo poto ih izvedu stranke i poslije pretresa pred sudom i odluke suda o njihovoj prihvatljivosti. Drugs osnovno pravilo, koje ne postoji u anglosaksonskim sistemima i koje je jedinstveno za meunarodne postupke, jeste da sud nije vezan strogim i formalnim pravilima dokazivanja, ve uiva veliku fleksibilnost i ne rukovodi se formalnim standardima, ve optim principima pravinosti. Uz to, naelo slobodne ocjene dokaza se u postupku pred ICC ne spominje eksplicitno u Rimskom statutu, ali je sadrano u Pravilima o postupku i dokazima (pravilo 63 stav 2), prema kome je sudsko vijee ovlaeno da u skladu sa optim dokaznim pravilima iz lana 69 Rimskog

statuta, na osnovu svog diskrecionog prava, slobodno ocjenjuje sve dokaze koji mu se podnesu, te da utvruje njihovu vanost ili doputenost. Dokazna inicijativa pred ICC lei na strankama, ali im pretresno vijee moe narediti pribavljanje nekog dokaza: pravilo je da stranke mogu podnositi dokaze koji su bitni za predmet, i to u skladu sa lanom 64, ali je ICC ovlaen da zatrai podnoenje svih dokaza koje smatra nunim za utvrivanje istine Pretresno vijee mora iskljuiti odreene dokaze koji su nedoputeni zato to su pribavljeni na nain koji predstavlja povredu Rimskog statuta ili meunarodno priznatih ljudskih prava, jer povreda: (1) baca bitnu sumnju na pouzdanost dokaza ili (b) bi ti dokazi, kad bi bili doputeni, bili suprotni integritetu postupka, te ako bi taj integritet ozbiljno naruavali (lan 69 stav 7 Rimskog statuta). Odreenu dokaznu ulogu mora imati i sud. Tako, prema lanu 69 stav 3 Rimskog statuta, sud moe od stranaka u fazi glavnog pretresa zatraiti da podnesu sve dokaze za koje smatra da su nuni za utvrivanje istine. U postupku koji se primjenjuje pred ICC vai standard dokazivanja van (svake) razumne sumnje (beyond a reasonable doubt) kojim se zahtijeva da sudija optuenog oglasi krivim, tj. da bude ubijeen u njegovu krivicu (lan 66 stav 3 Rimskog statuta). On je takoe potvren i u pravilu 87A Pravilnika o postupku i dokazima ICTY. Iz ovoga proizilazi da bi sud u svakom drugom sluaju morao da postupi suprotno, tj. da oslobodi optuenog. Dakle, uvijek kada postoji razumna sumnja da optueni moda nije kriv, tj. uvijek kada sud nije potpuno uvjeren u njegovu krivicu, on je duan da ga oslobodi. Naelo in dubio pro reo je predvieno striktno u Rimskom statutu. Prema lanu 22 stav 2 Rimskog statuta, definicije u kojima se odreuje bie krivinog djela tumae se restriktivno i njihovo tumaenje ne smije se zasnivati na analogiji. U sluaju da se radi u dvosmislenim definicijama, definicija se tumai uvijek u korist lica protiv koga se vodi istraga ili se krivino goni ili koje je osueno. Istinitost sadraja dokaznih sredstava Rimski statut titi krivinim djelima protiv pravosua, ako su uinjena namjerno(lan 70 stav 1 Rimskog statuta). Rije je o djelima ometanja pravde. U pogledu zatite obavjetenja i podataka vanih za delikatno pitanje nacionalne bezbjednosti, Rimski statut u lanu 72 uvodi zanimljiva pravila dokaznog postupka.

Ako drava sazna da podaci ili dokumenti te drave jesu ili bi mogli biti otkriveni u bilo kojem stadiju postupka, te da bi njihovo otkrivanje bilo tetno za njene interese nacionalne bezbjednosti, ima pravo umijeati se kako bi postigla rjeenja spora u skladu sa lanom 72 Rimskog statuta. Takvi koraci mogu ukljuivati: (1) izmjenu ili pojanjenje zahtjeva; (2) donoenje odluke ICC o relevantnosti podataka ili dokaza koji se trae ili odluke o tome jesu li dokazi, uprkos tome to su relevantni, mogli biti pribavljeni ili mogu biti pribavljeni iz izvora razliitog od drave od koje su zatraeni; (3) pribavljanje podataka ili dokaza iz razliitog izvora ili u razliitom obliku ili (4) sporazum o uslovima pod kojima bi mogla biti pruena pomo, ukljuujui, izmeu ostalog, pruanje saetaka ili redigiranih verzija, davanje ogranienja na otkrivanje, korienje podataka in camera (bez prisustva javnosti) ili ex parte (bez prisustva druge stranke) ili druge mjere zatite koje doputaju Rimski statut i Pravila o postupku i dokazima (lan 72 stav 5 Rimskog statuta). Ako se do ovakvog rjeenja ne doe i ICC odlui da su dokazi relevantni i nuni za odluivanje o krivnji ili nevinosti optuenog, moe naloiti da se informacije ili dokumenti iznesu na raspravi in camera i ex parte, odnosno moe izvesti potrebne zakljuke ili dati nalog da se informacije ili dokumenti stave na raspolaganje ICC. Do tekoa moe doi i ako je izvor podataka obavjetenja povjerljiv, odnosno ako svjedok eli da d odreene dokumente ili informacije, ali samo pod uslovom da izvor ostane tajan. lanom 73 Rimskog statuta ureuje se mogunost da ICC od drave stranke zatrai podnoenje nekog dokumenta ili informacije koju ona uva, ima u posjedu ili kontrolie, a taj dokument ili informacija joj je otkrivena od strane drave, meuvladine ili meunarodne organizacije, i to u povjerenju. Tada e drava stranka koja treba da otkrije informacije ili dokumenta, zatraiti saglasnost lica od kojeg taj dokument ili informacija potiu. Pri tome su mogue dvije situcije. U prvoj, ako je izvor drava stranka - ona e ili pristati na otkrivanje informacije ili dokumenta ili obeati rijeiti problem otkrivanja sa ICC, u skladu sa lanom 72. U drugoj situaciji, ako izvor nije drava stranka, te ako taj izvor odbije pristati na objavljivanje drava od koje je pomo zatraena e obavijestiti ICC da ne moe dostaviti taj dokument ili informaciju zbog ranije preuzete obaveze povjerljivosti koju je dala izvoru.