OSNOVE ZATITE UMA

9. ZATITA BILJAKA OD PATOGENIH GLJIVA

uvodno...
o zatiti bilja od patogenih gljiva

Zatita biljaka od gljiva je vrlo sloen zadatak, a ponekad i vrlo teak i dugotrajan. Biologija gljiva je izuzetno sloena. Za razliku od kukaca koji se izravno hrane biljnim dijelovima, gljive za
prehranu svojim metabolitima razgrauju biljne tvari u kemijske spojeve kojima se hrane. Posljedice toga su fizioloka slabljenja (najee) ili ugibanje biljaka. Fizioloki oslabljele biljke su predisponirane za napad drugih gljiva i kukaca ili nekih drugih ivih organizama ili su podlone negativnom djelovanju abiotskih imbenika.

Bolesti biljaka su opasne za pojedine biljne zajednice, a posebno su znaajne u monokulturama. One dolaze do izraaja u urbanim sredinama gdje biljke ive daleko od prirodnih zahtjeva. Bitne su u proizvodnji biljka u rasadnicima i za pojedinane biljke. Za umarstvo su znaajne one bolesti koje imaju masovni karakter, tj. koje naruavaju stabilnost umskih zajednica. Mnoge bolesti mijenjaju svoj intenzitet pojave. To je iz razloga to patogen stvori nove
patotipove ili su nastale promjene okolia koje odgovaraju gljivi.

uvodno...
o zatiti bilja od patogenih gljiva Biljne bolesti kao tetni agensi javljaju se u svim fazama proizvodnje biljaka, u sjemenarstvu, rasadnicima, kulturama, prirodnim sastojinama i u urbanim sredinama. Najvei ekonomski znaaj imaju bolesti koje se javljaju u prirodnim sastojinama, npr. hrastova pepelnica. Za uspjeno suzbijanje biljnih bolesti neophodno je poznavati biologiju patogena. U tom smislu treba
znati kada i koje spore zarazuju, kako dospijevaju na biljku, koje organe i na koji nain zarazuju, tijek patogeneze i utjecaj okolia na zarazu i razvoj bolesti u biljci. Manji broj gljiva zarazuje i hifama (rizomorfama), pa i taj mehanizam treba poznavati. U mnogo sluajeva biljke trebaju biti predisponirane za zaraze i razvoj bolesti. Ovo su temeljna polazita za poduzimanje zatitarskih mjera protiv patogenih gljiva i zatitu njihovih biljaka domaina.

U borbi protiv gljivinih bolesti poduzimaju se preventivne i represivne mjere. Preventivne mjere su daleko znaajnije, opsenije i sloenije. Glavni im je cilj otklanjanje uvjeta za zarazu bilo odravanjem vitalnosti biljaka bilo sprijeavanjem zaraze kemijskim sredstvima. Represivne mjere su terapijske, tj. primjenjuju se nakon to je patogen biljku zarazio. One su u mnogo sluajeva ujedno i preventivne, jer istovremeno biljku lijee i sprijeavaju nove zaraze.

suzbijanje
polijeganje ponika Polijeganje se u uem smislu javlja samo u mladih biljica dok jo nemaju kutiniziranu staninu epidermu. to biljke bre niknu i to se prije razviju bre e se kutinizirati i postati otpornije na gljivine zaraze. Ovo je izuzetno znaajna spoznaja, jer se suzbijanje treba usmjeriti na to bri rast biljaka do njihova odrvenjavanja. Time se skrauje vrijeme osjetljivosti biljaka, odnosno njihova izloenost napadu gljiva. Mnogo je imbenika koji povoljno ili nepovoljno djeluju na biljke i istovremeno na gljive uzronike polijeganja. Dobro je da isti povoljno djeluju na brzi razvoj i otpornost biljaka, a nepovoljno na gljiva. Meu njima veliko znaenje imaju:
- energija klijavosti sjemena i vitalnost klice (iz vitalnog sjemena biljke bre izrastu, pa je krae vrijeme izloenosti) - koliina patogena u tlu, tj infekcijski potencijal - vrsta patogena i njihovih patotipova (jae ili manje patogeni) - sposobnost patogena da izluuje enzime za razaranje staninih stijenki i sredinjih lamela - sposobnost patogena da izluuje toksine u biljku i tlo (oni oslabe biljku, pa ih gljive lake razaraju - vlazi tla (vlaga pogoduje gljivama) - temperaturi i vremenu sjetve (visoka temperatura pogoduje rastu biljaka ali i razvoju gljiva, niska usporava rast biljaka, pa su
slabije vitalnosti i podlijeu napadu gljiva)

- vrstama i koliini antagonistikih gljiva u tlu

suzbijanje
polijeganje ponika Iz uvodnih napomena se razabire da je borba protiv polijeganja ponika kompleksna. Ona obuhvaa skup integralnih mjera koje se izvode u pojedinim fazama proizvodnog ciklusa, a zapoinje ve u jesen prethodne godine. Postoje razni postupci za sprijeavanje i suzbijanje polijeganja koji se po nainu primjene i uinkovitosti meusobno znatno razlikuju. Kada se polijeganje pojavi suzbijanje nije dovoljno uinkovito. Zato se prednost daje preventivnim mjerama. One se odnose na: - postupke s tlom - postupke sa sjemenom - postupke na zasijanoj povrini
Veina tih mjera primjenjuje se da se osiguraju optimalni uvjeti za rast biljaka, a da oni istovremeno budu to nepovoljniji za razvoj uzronika polijeganja.

suzbijanje
polijeganje ponika - postupci s tlom Priprema supstrata za sjetvu je veoma vana preventivna mjera. Izbor supstrata, njegova fizika i kemijska
svojstva (posebice kiselost) imaju velik znaaj protiv polijeganja ponika. Bitno je da tla u rasadnicima ne budu prevlana ni prehladna. Laka tla su povoljnija, jer se na njima tee stvara pokorica, ali da ista nisu s previe humusa. Kisela tla su povoljna za etinjae. Ako je pH5 ili manje ne dolazi do polijeganja etinjaa koje uzrokuju vrste iz rodova Pythium i Rhizoctonia. Zato sa takvim tlima ne dodaju alkalina gnojiva. Za rahljenje tekih tala dodaje se kremeni pijesak, a ne dodaje vapno.

Za sigurno klijanje sjemena i razvoj ponika tlo treba biti dobro obraerno i ispravno nagnojeno. U neispravno nagnojenom tlu moe doi do simulacije razvoja gljiva uzronika polijeganja ponika, a istovremeno biljice mogu biti predisponirane za njihov napad i bri razvoj. Ukoliko se radi o umjetnom supstratu treba biti takav da odgovara odreenoj biljnoj vrsti. U takvim uvjetima biljka bre preraste kritinu fazu. Preporua se jesensko oranje kako bi se izmrzavanjem zimi popravila fizika svojstva tla i unitio odreeni broj korova. Gredice treba formirati dovoljno visoko da za jakih kia ne poplave. Mogu se formirati na nain da su zatiene od prekomjerne vode. Uz sve navedeno rasadnik treba biti opskrbljen vodom za potrebito zalijevanje gredica.

suzbijanje
polijeganje ponika - postupci s tlom Sterilizacija supstrata (tla). Sterilizacija supstrata je fizikalni postupak, a sastoji se u tome da se posebnim ureejima u tlo uvodi vodena para zagrijana na 105 do 108 C. Obino obavlja u plastenicima i staklenicima, a postupak je mogue provesti i na veim ili manjim otvorenim povrinama. Smatra se da je to najsigurnija metoda suzbijanja polijeganja. Visoka temperatura ubije patogene glive ali i druge mikroorganizme, pa i one korisne. Mikroflora tla se obnovi dodavanjem zrelog stajskog gnoja. Sjetva se obavlja tri tjedna nakon parenja. Sjeme treba biti dezinficirano, pribor za rad steriliziran kao i ruke osobe koja obavlja poslove. U parenoj zemlji biljke se dobro razvijaju, je r para aktivira hranjiva u tlu, a s druge strane u velikoj su mjeri osigurane od gljivinih zaraza.

(http://www.krs.hr/events/0402-zastpp/Cvjetkovic.pdf)

suzbijanje
polijeganje ponika - postupci s tlom
Dezinfekcija tla. Kada u tlu nastane akumulacija uzronika polijeganja tolika da unite preko 10 % klijanaca (prethodne godine) treba ga kemijski dezinficirati. Cilj je da se kemijskim sredstvom ne unite svi mikroorganizmi, ve samo paraziti i to u tolikoj mjeri da ne doe do znaajnog polijeganja. Tlo se u naelu dezinficira organskim fungicidima, a neki preporuuju i sredstva na bazi bakra. Za dezinfekciju tla bolje je koristiti sredstva irokog spektra djelovanja. Ukoliko se koriste sredstva koja imaju herbicidno djelovanje tretiranje se mora obaviti ranije to ovisi o perzistentnosti preparata. To je iz razloga da nerazgraeni herbicid ne uniti biljke koje uzgajamao. Danas se za dezinfekciju tla u zatienom prostoru (staklenik, plastenik) preporua sredstvo dazomet. Dazomet je nematocid, insekticid, fungicid i herbicid.
Inkorporira se na 15 do 20 cm dubine. Spada u opasna sredstva, LD50 je 520. Rok koji treba proi od tretiranja tla do sjetve odreuje se biolokim testom fitotoksinosti. Na vie mjesta posije se salata, pa ako ona nikne, a nie brzo, moe se pristupiti sjetvi umskoga sjemena. Tretirati treba najmanje 45 dana prije sjetve. Pripravak dazometa koji se koristi za dezinfekciju tla je Basamid granulat.

suzbijanje
polijeganje ponika - plodored Plodored. Ukoliko se na odreenom zemljitu (gredici) due vremena uzgaja jedna biljna vrsta ili vie srodnih (npr. samo etinjae) u njemu lako dolazi do poveanja koliine (akumulacije) tj.nagomilavanja uzronika polijeganja ponika. to je uzronih gljiva vie to im je jai infekcijski potencijal i vea mogunost ostvarenja zaraza ponika. Opasnost je jo vea ako su se izdiferencirali specifini patotipovi preme odreenoj biljci domainu. Da ne doe do akumulacije specifinih patogenih gljiva za odreenu biljnu vrstu treba se drati plodoreda, tj. naizmjenino sijati razliite vrste, npr. na istoj gredici jednom sijati listae, a drugi puta etinjae. To je iz
razloga to patogeni organizam na drugom (za njega nepovoljnom) domainu ne nalazi povoljne uvjete za svoj rast, pa dolazi do smanjenja njegove koliine. Isti se uinak postie ako se tlo ostavi na ugaru ili se na njega posije odreena biljka koja se iskoristi za zeleno gnojivo.

suzbijanje
polijeganje ponika - dezinfekcija sjemena

Dezinfekcija sjemena. Treba imati na umu da je vrijeme osjetljivosti biljke na napad patogena to krae. Zato klijanje sjemena, nicanje i razvoj biljke treba biti to bre, tj. u optimalnim uvjetima. Da bi se to postiglo sjeme treba biti zdravo i visoke energije klijavosti. Ako je energija klijavosti slaba, tj. ako sjeme klije u dugom periodu produena je fenofaza nicanja, pa je biljka due vrenena osjetljiva na napad patogena. Briga o sjemenu se vodi od asa (vremena) sakupljanja do nicanja biljke o emu se govori u daljnjem tekstu. Sjeme treba pravovremeno sakupiti i ispravno uskladititi. Prilikom sakupljanja treba odvojiti vidljivo oteene i bolesne sjemenke. Unato toga treba znati da sjeme moe biti zaraeno (to se ne vidi) ve u umi. Zato ga treba dezinficirati prije unoenja u skladite. Takoer je nuno dezinficirati i skladite, odnosno posude prije spremanja sjemena. Za dezinfekciju prostorija na raspolaganju su razliita kemijska sredstva koja se koriste u poljoprivrednoj proizvodnji.

suzbijanje
polijeganje ponika - dezinfekcija sjemena Ukoliko je sjeme loe (zaraeno) i k tomu u skladitu povoljni uvjeti (visoka vlaga i temperatura) za razvoj gljiva, pogotovo ako nije dezinficirano ni sjeme ni skladite, na njemu se lako razviju razliite plijesni. Te se vrste prenose u tlo i uzrokuju polijeganje. Zato je u skladitu nuno kontrolirati zdravstveno stanje sjemena, velike hrpe (ir) povremeno mijeati, te osigurati dobru prozraku i odgovarajue temperature. Prije sjetve sjeme treba dezinficirati iz dva razloga. >> Prvi je da se uniti mikoflora koja se eventualno na njemu nalazi. >> Drugi je da se sjeme u vrijeme klijanja zatiti od patogenih organizama koji se nalaze u tlu, a uzronici su polijeganja ponika.
Dezinfekcijom sjemena ne postie se trajna zatita od parazitskih gljiva. Naime, fungicid koji obavija sjemenku (kao film) sprijeava parazitskim i saprofitskim gljivama pristup sjemenu i klici samo dok se ta fungicidna obloga ne razrijedi i razgradi, a to je relativno kratko vrijeme (10 do 15 dana). Za dezinfekciju sjemena slue brojni fungicidi. U umarstvu se najee koriste pripravci Captan ST-S, Vitavax-200 i Vitavax 200-FF.

suzbijanje
polijeganje ponika - sjetva

Priprema sjemena za sjetvu je od velike vanosti. Isto je tako vano odrediti najpovoljnije vrijeme
za sjetvu. Ukoliko je sjetva prerana, kada su niske temperature, biljke sporo niu i sporo se razvijaju, fizioloki su slabije, a time i neotpornije. U isto vrijeme obino je dosta oborina to pogoduje razvoju odreenih (ne svih) patogenih gljiva, pa je polijeganje neizbjeno. Zato je vrlo vano odrediti povoljno vrijeme sjetve. Za odreivanje toga vremena danas se u velikoj mjeri moemo osloniti na dugorone meteoroloke prognoze.

Bez obzira da li se radi o krupnom ili sitnom sjemenu (pogotovo etrinjaa, jer su one najosjetljivije na polijeganje) sjetvu treba obaviti ispravno. Sijati se ne smije preduboko. Ako je
sjemenka duboko u zemlji klica se teko i due probija na povrinu, pa je osjetljivija na napad patogena.

Nije dobro sijati pregusto, jer gusto iznikle biljke meusobno poveavaju vlagu (povoljno za gljive), gue se radi ega postaju fizioloki slabije i podlonije napadu gljiva.

suzbijanje
polijeganje ponika - radovi nakon sjetve

Svaki rasadnik treba biti opskrbljen vodom za zalijevanje biljaka. Da se sprijei nastanak pokorice (pogotovo na tekim tlima) povrinu gredice treba posipati kiselim tresetom, pijeskom ili piljevinom (bolja je ona koja je odleala godinu dana) ili nekim drugim biljnim materijalom. Kemijski sastav piljevine nekih biljnih vrsta inhibira rast gljiva iz roda Fusarium. Gredice se
mogu posipati i piljevinom borove sri, jer ona sadri tvari koje inhibitorno djeluju na micelij vrsta iz roda Fusarium i vrste Pythium debarianum. Poeljno je da supstrat za posipanje gredica bude bijele boje, jer je u tom sluaju slabije zagrijavanje povrine, a to ne odgovara patogenima.

Gredice se ne smiju zalijevati prehladnom vodom da biljke ne doive temperaturni ok. Zalijevati treba iskljuivo ujutro, jer e biljke tijekom dana iskoristiti vodu za svoj razvoj. Ukoliko
se zalijeva naveer u tlu se vlaga due zadrava, a to je povoljno za patogene gljive.

Od jakog sunca biljke se tite sjenilima koja treba ispravno postavljati, ali i uklanjati da se biljkama regulira svijetlo za njihov normalan razvoj.

suzbijanje
polijeganje ponika - unitavanje korova

Istovremeno s klijanjem posijanog sjemena i nicanjem biljaka niu i korovske vrste. Prisustvo korova na gredicama, ak kad su sasvim mali, odnosno u poetku nicanja znaajno utjee na polijeganje ponika, slino kao u sluaju guste sjetve. to su vei to su biljke ugroenije. Zato ih treba upati u ranoj fazi razvoja. upanjem korova u ranoj fazi razvoja biljaka oteuje se
korijen ponika zbog ega lako dolazi do fuzarioze. Plijevljenjem korova takoer se isupaju mnoge biljke koje se uzgajaju, pa i to treba uzeti u obzir. Iupane korovske biljke ne smiju se ostavljati na gredicama, jer one na svojin korijeniima mogu nositi patogene gljive. U kasnijoj fazi razvoja slijedi unitavanje korova okopavanjem, a u specifinim sluajevima mogu se primjeniti i kemijske mjere suzbijanja. Korovi su najskuplja mjera zatite biljaka u rasadnicima i bez njihova unitavanja biljke je nemogue uzgojiti.

suzbijanje
polijeganje ponika nakon nicanja biljaka
Pojedini autori preporuuju da se biljke nakon nicanja preventivno zatiuju fungicidima. Za to se koristi kaptan u dozi 10 do 15 g/m2. Tretiranje se ponavlja svakih 10 do 14 dana u prva dva mjeseca, tj. dok traje opasnost od polijeganja. Kaptan se koristi u koncentraciji 0,2 0,3% u koliini 3 4 l/m2. Kaptan pripada ftaliminidima, spada u opasna sredstva, LD50 je 9000. Pripravci su Captan 80 WG, Captan 50, Captan WP 50, Merpan 80 WDG i dr. U sluaju da se biljke nisu tretirale preventivno mogu se istim fungicidom zatiivati kada se polijeganje pojavi. Ovdje je od izuzetne vanosti spoznaja da se zatiti treba pristupiti istoga dana, bez odlaganja, kada se polijeganje primjeti na malom broju biljaka. U suprotnom gljive e brzo zahvatiti veliki broj ili sve biljke. Nadalje treba imati na umu da se uzronici polijeganja nalaze u tlu. Zato fungicid treba dospjeti u zonu korijenia, tj. na dubinu 2 do 5 cm u tlo. Isto tako treba znati da fungicidi ne unitavaju parazitske i saprofitske gljive u tlu ve ih samo zaustavljaju u rastu, tj. djeluju fungistatino. Valja naglasiti da fungicid ne djeluje kurativno, odnosno ne zatiuje ve oboljele biljke. Oboljele e propasti. Fungicidom se preventivno zatiuju zdrave, nezaraene biljke. Osnovna je zadaa fungicida da onemogui zarazu. Nakon 10 do 14 dana poslije tretiranja gljive se oporave i nastave svoje razorno djelovanje. Zato se tretiranje ponavlja sve dok traje opasnost. Treba voditi rauna da se s tretiranjem ne pretjera, jer moe doi do fitotoksinosti, a k tomu unitavaju se i korisni mikroorganizmi (npr. antagonistika gljiva Trichoderma viride). * neki autori preporuuju da se izmeu redova zalijeva 5%-tnom vodenom otopinom bakrenog sulfata. Prilikom toga treba voditi
rauna da sredstvo zbog fitotoksinosti ne dospije na biljke.

hvala na strpljenju