You are on page 1of 5

Kod mene je uvijek sve budem.

Evo poslat u ti kasnije, im doem s posla, sad ne mogu ili budem ovaj tjedan, samo mi reci do kada ti treba. ak i u trenu dok izgovaram rije budem mozak povezuje impulse unaprijed i govori mi ma ne bude, nema volje sada, sva srea da jo moe smisliti neki izgovor. Recimo, nakon posla u doi doma i napraviti web Vedranu ili pogledati natjeaje i napraviti kalendar, koji je u pripremi od subote, poslati najobiniji link koji si obeala Ivani. ak i dok ovo pie razmilja o tom linku i stavlja ga sa strane, za kasnije, nije sad zgodno, a sigurno joj nije ni hitno, nije da joj rok visi nad glavom. Jedva se prisilila sjesti za kompjuter i pisati. I to pisanje je nekako uvijek ostajalo na budem, evo sutra odmah, nakon posla, ili nakon faksa ili subotnjeg ruka. Ve neko vrijeme razmilja pisati o njoj. Ona predstavlja neku drugu nju. Ba kao i kasnije, i ona nosi otvorene mogunosti, daje nadu. Zamiljam da je sama. Izolirana. Nekad mi se ini da je izolacija dobra stvar, mada u razgovoru s ljudima ispadne da moda ba i nije. Primijeti esto da je rije moda kao i ona, kao i kasnije, neto to se nije formiralo i nikada nee, neto to se nikada zapravo ne materijalizira. Ba kao i rije zapravo, kad je malo bolje razmislila o tome. Imala je potrebu razblaiti zadnju reenicu sa rijei zapravo, prebaciti je u budem stanje. Doao je Vedran doma, kratko pozdravio, razmijenili su par reenica, granino neugodnih. Naljutio se na ovaj moj budem koji nikad nije bio. Sad gleda seriju, skinuo je jednu od sezona Seinfelda. Ne mogu pisati vie, previe me smeta Kramer, Jerry i ukanje vreice dok jede tapie. Prolo je tvojih pet minuta. Bude nastavila sutra. Uhvatila je neto vremena na poslu, to obino nije sluaj. Prvi budem nakon poprilino vremena koji je stvarno i bio. Nastavila je sa pisanjem sutra. Ekran na poslu je puno vei nego onaj doma, to je bolje, ali je atmosfera drugaija, poslovnija. Kao kad vara na ispitu, svako toliko pogleda jel ti tko iza lea i jel te netko gleda. Ne gleda me nitko trenutno pa mogu nastaviti dalje, prerano mi je jo za rei budem kasnije, nije prolo ni pet minuta. Na slualice mi pjeva George Michael i njegova oinska figura, jako lijepa pjesma, smirujua. Ona isto slua pjesmu koja ju smiruje, samo to je ona u budunosti, sigurno nee sluati Georgea, sluat e neku elektroniku, minimalizam, neto na granici glazbe i smetnje. Ikedu recimo. Tm, kratka stanka, tm, neznatno dulja stanka, elektroniko pucketanje prstiju...tm... U njenom svijetu je stalna magla. Barem otkako se ona sjea. Teko ti je pronai rijei nekad, misli nastave dalje i ponu se granati, dalje od debla koje pokuava postaviti za temelj. Temelj mi je ona, u buduem maglovitom svijetu. Metaforiki reeno magla je sve

gua i ne vidim je jasno, sjedi za stolom i jutro je, pije kavu, pie neto, okrenuta je prema meni, ali mene, pogleda uperenog u monitor, naravno, ne vidi. Htjela bi napisati da joj lice izgleda dramatino od dubokih sjena koje monitor baca, ali tome nije tako, jutro je i soba u kojoj se nalazi osvjetljena je hladnim bijelim svijetlom, neonkama rekla bih. Ona u svom pisanju izbjegava arhaine oblike, ine joj se prepotentni, kao da drugim ljudima kojima pie stavlja do znanja da je bolja od njih. Posebno izbjegava h na kraju. Ja sam ga maloprije ipak napisala, isto da vidim kako u se osjeati nakon toga. Kao kad te negdje uhvati televizijska kamera i ti nakon to proisti grlo pokuava zvuati to knjievnije, kao spikerkinja koju si neki dan ula kako pria o negdje neemu. Ona za razliku od tebe, prati to se dogaa na forumima, voli biti u toku. Upravo sad dok ju gledam kako tipka pie novi post na forum o tome kako je zadovoljna novim rasvjetnim setom Jutarnja euforija kojeg je nedavno kupila. To je bila njezina prva kupovina preko KA, Kolektivne Anti-Depresije, svjetskog trgovakog konglomerata koji je baziran na Mjesecu, ali se hrani zemaljskim tritem. Uostalom kao i veina respektabilnih kompanija. Ona nije bila na Mjesecu, samo je itala o njemu. Mjesec je jedino nebesko tijelo, osim Zemlje naravno, na koje su kroili ljudi. Naravno je jedna divna rije koja jako lijepo slui svrsi samopodrazumijevanja, isto kao i vi sigurno znate ili sigurno ste uli, i esto je prate u tekstovima koje ita. Ne znam je li ona svjesna toga jo ili nije, ne vidim po izrazu lica kojeg trenutno ima. Odmaknula je pogled od ekrana i otpila gutljaj kave. Na trenutak je zadrala pogled na mjestu gdje bi se ja nalazila da stvarno jesam s njom u toj prostoriji i ja sam zamislila da me pogledala u oi. Zaustavila sam vrijeme, jer kako je to moja pria, smijem, i pribliila se. Oi su joj postajale sve vee, ali jo uvijek neitke. U zaleenom pogledu jo uvijek nisam oitavala nita, nikakvu spoznaju. Prila sam joj sasvim blizu, na dvadesetak centimetara, taman da je mogu fokusirati bez naprezanja. Primjetila sam da je postalo svijetlije u sobi, rano jutro je vjerojatno postajalo kasnije jutro, to je interesantno jer sam mislila da sam zaustavila vrijeme. Vratila sam fokus na nju i zadubila se u desnu zjenicu. Kad je trepnula odskoila sam to sam bre bolje mogla, u procesu proljevajui kavu sa stola. Uskoro je pet sati i osjeti se komeanje u uredu pa ove zadnje reenice piem u urbi pokuavajui zvuati koliko toliko suvislo. Bude nastavila kasnije danas, uvjeravam sama sebe optimistina nakon dananjeg napretka u pisanju, nakon Vedranovog sajta i etnje psa,

kad si skuha tursku kavu u mikrovalnoj jer si ostala bez plina, sjedne doma za stol i zapone sljedee poglavlje. Sovjetski savez je prvi stigao na Mjesec, tako kae mrea, a kako je prekomp licirano, ako ne i nemogue doznati je li to stvarno istina ili nije vjerovat u tom podatku. Tu je injenicu znala i ona iz budunosti u trenutku kad je trepnula, to znam jer je ona moj konstrukt, pa tako to znam ja zna i ona. Meutim, njihova letjelica, SSSR-ova, nije imala posadu. U tome su ih pretekli Amerikanci i njihov Apollo program. Ironino da su sunano boanstvo poslali na Mjesec, pomislila je. Iz moje perspektive 1968. je bila davno, ne toliko davno da je zaboravljena, ali dovoljno daleko da ju moe promatrati kroz romantiziranu izmaglicu. Iz njezine perspektive ta je godina bila dovoljno daleko da ona vie ne raspoznaje imena Sovjetskog saveza ili Amerike, samo rijei u reenici koje se iz nekog razloga piu velikim slovom. Kad je bila mala zanimao ju je jako Mjesec. Ali prije Mjeseca samo nekoliko rijei o rijei mama. Mama za nju nosi mlake emocije, ali veliku mogunost manevriranja. Dobro joj zvui kad je spomene u kontekstu neega, ostavlja dojam toga da joj je stalo. Primjerice, moja je mama skupljala stare crtie s kraja 20. stoljea. Prije 3D, prije live action, prije imerzije. Samo pokretni likovi na dvodimenzionalnom ekranu koji neto rade, nesvjesni tvoje prisutnosti s druge strane. Znala je nekad pritisnuti rukom ekran u pokuaju da ih zaustavi, ili bar da im promijeni putanju. Vikala je na njih nekad, mada je to uvijek izazvalo ljutnju kod mame. A i likovi nisu obraali pozornost pa je ubrzo odustala od pokuaja komuniciranja. U njima je prvi put vidjela bijelu kuglu koja visi u zraku i pojavljuje se uglavnom samo kad padne mrak. esto se uz kuglu pojavljuju i tokice raznih veliina, takoer bijele, zvijezde saznala je kasnije. Tu sam opet malo odlutala od njene prie. Kad si dijete crta zvjezdano nebo puno geometrijskih zvijezda, u pravilu ne crta tokice koje zapravo vidi kad pogleda u nebo. Vidi to je pametna mala, kau tvojim roditeljima, ba lijepo crta. I kad pogleda u papir vidi te uiljene likove i bude joj toplo oko srca jer je usvojila jo jedan znak za koji su joj rekli da je ba dobar...i postane ti lijep, i logian i sretan si sa zvjezdicama na papiru. I onda ti netko, tokom kolovanja kae da su zvijezde okrugle, pa k tome jo da su plinovite, i vrue, toliko da si to ne moe ni zamisliti. Kad ti na kraju kau da je i Sunce, ona velika uta kugla koja definitivno nema iljke, zvijezda, vie im nita ne vjeruje. Pa im povjeruje.

Ona je tako povjerovala da se negdje na nebu nalazi mjeseeva kugla, iako je nikada nije vidjela. Spomenula sam ve prije, mada nije na odmet ponoviti, ona ivi u maglovitom svijetu budunosti. U trenutku kada sam ja na podu, poprskana svjee prolivenom kavom, ona ima 33 godine, kratku smeu kosu, zelenkastu put koju svako jutro pokriva bijelim prahom i akutne bolove u donjem dijelu lea. U oku sam je s poda promatrala ekajui sljedei potez koji nikada nije povukla. Nikada je jako udna rije za upotrijebiti u toj konstrukciji, jako finalna, kao da cijelu situaciju promatram s toke zavretka, ali daje smisla cijeloj reenici pa u ostati pri njoj. Tijelo se nije micalo, ruka je bila zaustavljena u istom poloaju sputanja alice na stol, samo bez alice. alica je bila na podu pored mene, u lokvi smee tekuine. Kad sam se uvjerila da je opet zamrznuta u vremenu podigla sam se i odloila alicu na stol. U tom si trenutku pomisli kako i gdje zapravo u budunosti kuhaju kavu. Plin nije vjerojatna opcija, struja je primjerenija, ili kakvi valovi. I definitivno minimalistiki dizajn aparata za kavu, funkcionalno sa dozom Ikee. Mislim da to do sada nisam spomenula, ali ona nije nikada izala iz prostora u kojem boravi. to u svijetu iz kojeg dolazi nije nenormalno, dapae to je standard. Magla koja obavija povrinu planete je otrovni plin, posljedica godina kie, odnosno Godina Kie, kako ih zovu u njezinom vremenu. Sva njezina interakcija odvija se u virtualnom prostoru Mree, pravim imenom The Net. Okrenula sam se po prostoriji gledajui gdje ona to ivi. Nje bilo niega to bi nalikovalo kuhinji. Meni s desna prostorija se nastavlja u mali iroki hodnik koji vodi prema jedinim vratima koje mogu vidjeti, sve ostalo su prolazi. S lijeve strane su prozori, koliko vidim bez roleta i zastora. Ispred mene, a u ovom trenutku iza nje, nalazi se prolaz prema manjoj sobi, spavaoj po svemu sudei jer se iza zida nazire rub kreveta. Utjena mi je spoznaja da i u budunosti ljudi spavaju na krevetu, ne znam zato, valjda sam oekivala da e biti suspendirana u antigravitacijskom polju ili u kakvoj kapsuli. Meutim, koliko vidim rije je o najobinijem krevetu. Kasnije se mogu lei na krevet, osjetiti ga pod tijelom, usporediti svoj i njezin. Nada se da e ovaj ipak biti kvalitetniji od tvoga, napredak i sve to. Opet piem s posla, rijei umjesto pauze, ona umjesto peciva iz Mlinara. Nije loa zamjena. Danas nisam montirala previe fotografija, nije bio dan za to, samo neke dosadne tajice koje izgledaju kao krpe za partvi kad nisu na manekenkama. Pitam se kakvi su njezini dani na poslu. Radi od doma, naravno, jer je Zemlja zatrovana maglom. Zapravo ima odlian posao za to vrijeme. Kad si zamisli da si itav ivot osuen na jednu prostoriju koji bi ti

posao bio najbolja opcija? Dizajner terena za avanturizam. Nije loe. Ona, kao i svi ostali na Zemlji, radi za KA, u odjelu turizma. Na poetku, kad je kompanija bila jo u povojima bio je to odjel virtualnog turizma, ali kako je s vremenom virtualno postajalo stvarnije od stvarnosti preimenovan je samo u odjel turizma. Zaposlila se tamo s 18, bila im je pripravkinja od esnaeste. S prvom plaom je platila najam, doprinose za sigurnost, istou, dekontaminaciju i porez na sreu (o emu u neto kasnije), odjavila se sa liste malodobnika pri zavodu za Skrbljenje o malodobnicima i kad je dobila kod za deaktivaciju ugasila i zapakirala Skrbnikinju natrag u kutiju. To je bio jedan od sretnijih dana u njezinom dotadanjem postojanju. Tog je mjeseca porez na sreu bio neto vii od ostalih. Zaledila sam je u vremenu nakon tog jutarnjeg posjeta. Nije ni udo da ima bolove u leima koliko je nekad putam da me eka. Podgrijat u joj kavu i pobrisati pod sljedei puta kada doem i nastavim priu. Kad uhvatim vremena.