Metodiki obzori 2(2007)1 Pregledni rad Review article UDK: 37.014 Primljeno: 27. 10 2006.

"DRUTVO KOJE UI": POVIJESNODRUTVENI ASPEKTI OBRAZOVANJA

Mr. sc. Sabina VidulinOrbani Filozofski fakultet, Pula
Saetak Obrazovanje razmatramo kao povijesnu i drutvenu kategoriju, kao proces obrazovnoga djelovanja i instituciju. U izravnoj je vezi s potrebama proizvodnje materijalnih dobara, sa stupnjem razvoja znanosti i tehnike, s ideologijom koja u njega ugrauje razne ciljeve i s politikim ureenjem nekog drutva. Tri su se smjera obrazovanja nadograivala kroz povijest: razvoj sposobnosti pojedinaca, osposobljavanje za funkcije ivota te uvanje, prijenos i koritenje duhovnih, kulturnih, znanstvenih i empirijskih znanja i iskustava ovjeka. Obrazovanje u kojemu je aktivnost uenika jo uvijek sporedan imbenik ne postie oekivane rezultate, a nedovoljna pripremljenost uenika za daljnji nastavak kolovanja i nesnalaenje prilikom suoavanja sa ivotnim situacijama, postaje kljuni problem dananjice. Hoe li nas ponueni Hrvatski nacionalni obrazovni standard uvesti u novu obrazovnu dimenziju? Kljune rijei: obrazovanje, povijesni aspekti, pedagoke paradigme, aktivnost, individualnost, sklonost, rastereenje

1. Pojam obrazovanja
S pojmom obrazovanje susreemo se u svakodnevnim razgovorima, kako u pedagokim, tako i u drutvenim krugovima. S obzirom na to da je osnovno obrazovanje u trajanju od osam godina obvezno za sve graane Republike Hrvatske, a tendencija je produljiti ga na srednjokolsko obrazovanje, uvijek je bilo i jest aktualno pitanje to se pod pojmom obrazovanja podrazumijeva i zahtijeva. Uglavnom je ono povezano s procesom uenja i konanim primjenjivim znanjem. Mnogi kritiari dananjeg obrazovnog procesa i kolovanja uope, istiu kako je: Obvezno kolovanje jo uvije obiljeeno krutim razrednopredmetnosatnim sustavom Nastava previe orijentirana na rad uitelja i na realizaciju kolskog programa Nain ocjenjivanja neprimjeren

S. Vidulin-Orbani: "Drutvo koje ui": Povijesno-drutveni aspekti

Metodiki obzori 2(2007)1

Sadraj nastavnih predmeta daleko od suvremenog ivota

Kurikulum preteak za znatan dio kolske populacije. No, zaponimo od samoga pojmato je obrazovanje. Prema rjeniku hrvatskoga jezika obrazovanje je rezultat procesa stjecanja znanja. U leksikonu temeljnih pedagogijskih pojmova, Antun Mijatovi istie da obrazovanje ima viestruko znaenje i to kao institucija, proces, sadraj i rezultat organiziranog i/ili sluajnog uenja. Stjeu se raznovrsna znanja, umijea i navike te se razvijaju kognitivne sposobnosti pojedinaca. Jelavi zakljuuje sljedee: "Obrazovanje se moe definirati kao intencionalno, pedagoki (didaktiki) osmiljeno i sustavno organizirano uenje odnosno iskustvo pojedinaca koje se oituje u porastu (koliinom i kakvoom) znanja i vjetina te razvoju sposobnosti" (Jelavi, 1994, 10). Prema Glasseru obrazovanje je primjena i unaprjeenje znanja, a Reboul smatra da je obrazovanje skup procesa i postupaka koji omoguuju svakom djetetu pristup kulturi (Mialaret, 1989). Obrazovanje najee znai proces. Godine 1919. E. Durkheim odredio je pojam obrazovanja kao voenje mladih od strane starije generacije s ciljem razvoja fizikih, intelektualnih i moralnih svojstava koje od njega zahtijeva drutvo i sredina za koju je spremano (Mialaret, 1989). U zemljama srednjoeuropskog kruga, odgoj i obrazovanje se razliito imenuju i imaju razliita odreenja. Na osnovi mnogih odreenja pojma obrazovanja bjelodana je njegova vieznanost i to na obrazovanje kao drutvena djelatnost, institucija zatim obrazovanje kao proces, sadraj i rezultat. Sadraj obrazovanja, pak, odraava vrijeme odnosno period kao takav. Obrazovni su sadraji tijekom vremena revalorizirani. Reflektirali su drutvene promjene i odraavali se na vanjski svijet. Uenje razliitih sadraja predstavljalo je shvaanje i prosudbu gospodarstvenih, kulturnih, socijalnih i tehnikih promjena. Na taj se nain potvrivao stupanj ostvarenja civilizacije. U konanici, funkcionalni ili nefunkcionalni sadraji uvjetovali su (ne)primjerenost i (ne)cjelovitost obrazovnoga procesa i krajnji rezultat kojeg ima na one koji se obrazuju. Obrazovanje vidimo kao povijesnu i drutvenu kategoriju koja je u izravnoj vezi s potrebama proizvodnje materijalnih dobara, sa stupnjem razvoja znanosti i tehnike, s ideologijom koja u njega ugrauje razne ciljeve i s politikim ureenjem nekog drutva. U 16. je stoljeu rezultat obrazovanja bio posluan i elokventan ovjek enciklopedijskog znanja, dok je danas naglasak na aktivnom graaninudemokratu s naglaskom na sveobuhvatnom obrazovanju pojedinaca, posebice na razvoju sposobnosti samoodluivanja i suodluivanja.

58

S. Vidulin-Orbani: "Drutvo koje ui": Povijesno-drutveni aspekti

Metodiki obzori 2(2007)1

2. Povijesni pregled obrazovanja

Prouavajui obrazovanje u prolosti uviamo sljedee osnovne odlike, odnosno tenju da se obrazovanjem oblikuje dobar, mudar i skladan ovjek. S druge strane, politika drutva uvjetovala je tko e biti obrazovanelita i graanska klasa, kasnije i itav narod. Svrha obrazovanja u antici bila je obrazovati lijepog i dobrog ovjeka, dobrog govornika, hrabrog ratnika, krjeposnog graanina, mudrog i obrazovanog vladara. U srednjem vijeku svrha se usmjeravala na uenost i krijepost, strogost, poslunost, molitvu i rad. Devetnaesto je stoljee obrazovanjem teilo k razvoju svestrano harmoninoobrazovane osobe, graaninu demokratu, dok se u dvadesetom stoljeu pojavio zahtjev ka razvoju sveobuhvatne osobnosti. Istraivao se i poticao razvoj darovitosti, samostalnosti, kritikoga miljenja, te ravnopravnosti. Kraj 20. stoljea obiljeen je i raskorakom izmeu potreba drutva i onoga to daje kola. S obzirom na to da se obrazovanjem u vremenu u kojem ivimo zahtijeva vie nego ikada pitamo se: Kako ivjeti i djelovati u drutvu brzih drutvenih promjena koje direktno utjeu na obrazovanje, njegove sadraje i ciljeve? Nadalje, kako obrazovanje usuglasiti sa sve intenzivnijom mobilnou, migracijama stanovnitva, informacijskim drutvom i visokom tehnologijom? Povijesno je mjesto nastanka pojma obrazovanja otprilike nastanak modernoga graanskoga drutva koji se protivio ekonomskom utilitarizmu svoga vremena. Mnogi ugledni pedagozi bavili su se terminima obrazovanja, no pod utjecajem politike odreenoga drutva. Poetno obrazovanje iskljuivo elite zamijenilo se s obrazovanjem graanske klase, a zatim i naroda, ime je omoguen presedan u povijesti. Neohumanisti su, na elu s Wilhelmom von Humboldtom, zahtijevali ope ljudsko obrazovanje koje je postalo u poetku povlastica graanske klase. Nadalje, Georg Kerschensteiner formulirao je tezu da je opeljudsko obrazovanje za radnike mogue, no samo kroz struno obrazovanje. Formulacija obrazovanja rabljena je za odreenu ciljnu predodbu. Reviziju neohumanistikog pojma obrazovanja proveo je Eduard Spranger. No, nove teorije obrazovanja postajale su nuno ideologijom, bez kvalitetnih promjena. Spomenuli smo da je obrazovanje drutvena kategorija, no neizostavna je i tendencija primjene znanstvene metode na proces obrazovanja. Pokuaji primjene znanstvene metode na prouavanje obrazovanja datiraju od njemakog filozofa Johanna Friedricha Herbarta koji je zahtijevao primjenu psihologije na umjetnost poduavanja. Max Wundt, takoer, svojim je radom "Principles of Physiological Psychology" znaajno utjecao na obrazovanje 20. stoljea. U knjizi "The Principles of Psychology", William James navodi da je svrha obrazovanja organizirati djeje sposobnosti upravljanja kako bi se prilagodili socijalnoj i fizikoj okolini. Tako-

59

S. Vidulin-Orbani: "Drutvo koje ui": Povijesno-drutveni aspekti

Metodiki obzori 2(2007)1

er smatra da je potrebno probuditi i iriti interese jer su oni prirodno polazite poduke, a uitelj je taj koji treba pomoi obrazovanju pojedinaca i drutva. Unaprjeivanju djejega razvoja, motivacijom i teorijama uenja bavili su se Edward L. Thorndike, John Dewey i Sigmund Freude koji su svojim smjerovima i teorijama ponudili nove osnove obrazovanja. Dakle, oni navode vanost interesa i motivacije u "buenju" djeteta te potiu njegov razvoj prema osobnim etapama. Nasuprot razliitih progresivnih pravaca u obrazovanju 20. stoljea, snani se glasovi zalau za starije tradicije. Tako esencijalisti naglaavaju ljudska iskustva za koja vjeruju da su neophodna za ljudski ivot danas i u svako doba. Adler trai povratak k obrazovanju fiksiranog po sadraju i cilju, Hutchins povratku na kultiviranju intelekta, a rimokatoliko obrazovanje uzima Boga kao nepromjenjivu osnovu djelovanja. Tri su stvari koje upravljaju razvojem obrazovanja 20. stoljea: dijete, znanost i drutvo. Upravo je to temelj pokreta tzv. progresivnog obrazovanja. Novi programi spajaju uenje i igru te sposobnosti djeteta stavljaju u prvi plan. Tako Dalton plan predstavlja pionire individualiziranog uenja, Winnetka plan voen je djejim ciljevima i njihovim sposobnostima dok Gary plan utemeljuje kolu koja obuhvaa rad, uenje i igru na svim stupnjevima obrazovanja. Razliite aktivnosti, projekti i istraivanja postaju temelj obrazovanja. "Neki od trajnijih efekata pokreta vide se u programima aktivnosti, imaginativnom pisanju i itanju, projektima u vezi sa zajednicom, fleksibilnom razrednom prostoru, dramskim i neformalnim aktivnostima, istraivakim metodama uenja, sustavima samoprocjenjivanja i programima za razvoj graanskog prava i odgovornosti u kolskim sustavima diljem svijeta." (Dobrota, 2000, 11)

2.1. Pokreti u obrazovanju

Razliiti pedagozi tijekom stoljea nadopunjuju pedagoke paradigme naglaavajui pritom da je dijete "centar svijeta". Rousseauov Emil i Pestalozzijev Kako Gertruda odgaja svoju djecu u sredite postavljaju dijete. Maria Montessori i Ovide Decroly nastavili su njihovo uenje i realizirali vlastite metode koje su se proirile svijetom i utjecale na stavove i praksu obrazovanja djece. Osim navedenoga, drugi je pokret naglaavao znanstvenu osnovu obrazovanja pa je nazvan znanstvenorealistinim obrazovanjem. Zapoeo ga je douard Claparede, a nastavio Jean Piaget. Predmetom interesa obrazovnih reformatora postaje cjelokupan djeji razvoj. Trei pokret, socijalrekonstrukcionistiki smatra da se drutvo moe rekonstruirati kroz potpunu kontrolu obrazovanja. Komunistikom obrazovanju ideal je bio homo faber koji je zajednikim naporima stvarao materijalna, umjetnika i duhovna dobra i postignua. kola je trebala ukljuiti uenike u rad u koli i izvan nje. Podvarijanta ovog pokreta bio je Kibbutzim (kolektivna poljoprivredna zadruga) u Izraelu iji je temelj bio da se roditelji odriu odgajanja i obrazovanja djece i predaju ih profesionalnim edukatorima, to se zbivalo zbog praktinih, ekonomskih i obrazovnih razloga.

60

S. Vidulin-Orbani: "Drutvo koje ui": Povijesno-drutveni aspekti

Metodiki obzori 2(2007)1

Pokreti za alternativne kole potraga su, zapravo, za novim i djelotvornim idejama u odgoju i obrazovanju koje djelotvornije i primjerenije odgovaraju vremenu i prostoru. Svaki je predstavnik, bilo govornik, politiar, ratnik, filozof, pedagog slijedio smjer i tijek svoga vremena. Povijesnim razvojem smjerovi su se ispreplitali, ponekad i podupirali u zajednikim ciljevima, pa su proizali novi pedagoki projekti koji su oznaili predindustrijsku i poetak industrijske ere. Navedimo da su se temeljne zamisli o odgoju i obrazovanju tijekom itave ljudske povijesti razvijale u tri smjera: razvoj sposobnosti pojedinaca, osposobljavanje za funkcije ivota te uvanje, prijenos i koritenje duhovnih, kulturnih, znanstvenih i empirijskih znanja i iskustava ovjeka. Obrazovanje u 20. stoljeu u tijesnoj je vezi s trendovima u drutvu i znanosti, ali u sreditu je pozornosti dijete i njegovi interesi. Spomenimo i to da je od kraja ezdesetih pa do samog kraja dvadesetog stoljea nastupila tzv. "kriza obrazovanja". Ta je kriza usmjerila istraivanja i doprinijela promjenama na podruju redefinicije svrhe, zadaa, sadraja, organizacije rada, metoda rada i evaluacije djelovanja suvremene kole. Nakon razdoblja "krize obrazovanja", uslijedila je etapa poznata kroz razliite nazive poput: reformska pedagogija, reformologija, nova pedagogija, kritika pedagogija i kognitivna pedagogija. Ipak, nakon razliitih istraivanja, redefinicije svrhe i metoda te reforme, aktualna ostaju i dalje pitanja optimalnog obrazovanja danas, mogunost pribliavanja svjetskim trendovima te vanost inovacija i istraivanja. Iako su razliite povijesne, drutvene i politike situacije zemalja, a ni sadraji nisu univerzalni, ipak je elja za razmatranjem osobe u cjelokupnom kontekstu zajednika. No, kakvo je to suvremeno shvaanje obrazovanja: Mir u svijetu? Ekologija? Demokracija? Kulturni identitet? Stvaralatvo? "Nije vie pouzdano ni razvidno koje su to sve funkcije koje bi, s gledita ivotnih potreba, trebalo usvojiti od strane mladog narataja, a potom nije jasno koji su to sve sadraji kojima bi se te nominirane i odabrane funkcije razvijale ili barem mogle razvijati." (Ibid, 43)

3. Obrazovanje danas
Osnovno se obrazovanje proirilo po zapadnom svijetu teei za ukidanjem nepismenosti i podizanjem razine socijalnog razumijevanja. Unato progresu, kole nisu uspjele ii ukorak s velikim socijalnim promjenama koje su se odvijale. Tijekom 19. i 20. stoljea razvio se moderni obrazovni sustav. Graanstvo se zanimalo za vie stupnjeve obrazovanja poput gimnazija i sveuilita jer je diploma omoguavala vodei poloaj u dravi. No, plemstvo je i dalje zadralo svoje povlastice te su graani mogli zadirati samo u gospodarstvo, te u srednje i vie slubenike pozicije, otprilike do prvoga svjetskog rata.
61

S. Vidulin-Orbani: "Drutvo koje ui": Povijesno-drutveni aspekti

Metodiki obzori 2(2007)1

20. stoljee obiljeili su internacionalni ratovi, unutranji konflikti i neredi kako socijalnih tako i rasnih i ideolokih skupina, te izvrili dubok utjecaj na obrazovanje. Industrija, znanost i tehnologija donijeli su goleme promjene u drutvu pa se obrazovanje poelo shvaati kao instrument nacionalnog razvoja. U vrijeme kada su misao i tehnologije iznimno uznapredovale, odgojnoobrazovni sustav suoen je s brojnim zahtjevima koji se pred njega postavljaju. Klasina nastava unutar postojeeg odgojnoobrazovnog sustava nije dovoljno djelotvorna i nudi esto samo knjika znanja. Uenik pasivno sudjeluje u kolskim, a kasnije ivotnim situacijama. Obrazovanje u kojemu je aktivnost uenika jo uvijek sporedan imbenik ne postie oekivane rezultate, a nedovoljna pripremljenost uenika za daljnji nastavak kolovanja i nesnalaenje prilikom suoavanja sa ivotnim situacijama postaje kljuni problem. "Ljudi su danas rastrgani izmeu globalizacije ije manifestacije gledaju oko sebe a kadto ih moraju otrpjeti, te svoje potrage za korijenima, referencijama i osjeajem pripadnitva. Obrazovanje se danas vie no ikad mora suoiti s tim problemom, u doba dok se svjetsko drutvo raa u mukama: obrazovanje je u srcu razvitka i pojedinaca i zajednica; njegovo je poslanstvo omoguiti svakome od nas, bez iznimke i u potpunosti, razviti sve nae talente i ostvariti na stvaralaki potencijal, ukljuujui i odgovornost za vlastite ivote i postignue odreenih ciljeva." (Delors, 1998, 1819) Obrazovanjem bi svakako trebalo pokrenuti i usmjeriti miljenje i djelovanje uenika te omoguiti razvoj specifinih uenikovih potencijala kao i potaknuti njegov kompletan razvoj. Razvoj genetski odreenih potencijala omoguit e mu isticanje ali i integriranje u drutvo s ciljem usvajanja zajednikih kulturnih vrijednosti, razvijanje samopouzdanja i potenciranja kreativnosti. Ostvarivi svoj potencijal, pripremljen je za posao i ulogu u drutvu. Nema dvojbe da novo doba internacionalizacije trgovine, informatikog drutva, znanstvenog i tehnolokog rasta donosi razliite propozicije koje se odraavaju i na nastavni proces. Suvremeni svijet trai sposobnost, vjetinu, strunost, znanje, a uenicima putem obrazovanja to treba i ponuditi. Pitamo se, zapravo, to uenici smatraju korisnim znanjem u stvarnom svijetu? Ovo iznova aktualno pitanje potrebno je konstantno propitivati zbog promjenjivih okolnosti, okvira i uvjeta u kojima nastaju. Povezano je s kulturnim, socijalnim, znanstvenim, gospodarskim i mnogim drugim sastavnicama. Odgovor na to pitanje dala su razna ispitivanja. Korisne vjetine odnose se na: itanje, pisanje, raunanje, znanost i upotrebu raunala. Meutim, koje su vjetine potrebne za uspjeh na radnom mjestu? To su: pisanje, itanje i kompjutorska pismenost. Uspjeh u stvarnom svijetu danas je usmjeren i na dodatne vjetine poput rjeavanja problema, primjene znanja, rukovoenja i suraivanja. Uslijed navedenoga, uenicima treba pribliiti termin obrazovne kompetencije. Ona se odnosi na poboljanje primjene steenog znanja i podrazumijeva razmiljanje i

62

S. Vidulin-Orbani: "Drutvo koje ui": Povijesno-drutveni aspekti

Metodiki obzori 2(2007)1

primjenu razmiljanja u govoru, itanju, pisanju i rjeavanju problema, a to e ostvariti npr. prikupljanjem podataka i informacija na svaki njima dostupan nain bilo putem interneta, knjiga, CDroma i slinoga. UNESCO je poetkom sedamdesetih godina 20. stoljea angairao uglednu skupinu strunjaka da se pozabave pitanjima nerazmjera izmeu kole i ivota. Izvjee je poznato kao "Uiti za ivot" ("Nauiti postojati", Edgar Faure i suradnici, UNESCO, 1972.) No, naalost, nije bilo dostatno stvarnoj brzini svekolikih promjena. Temelj promjena koje je izgradio E. Faure sa suradnicima dopunile su i brojne druge meunarodne udruge te izradile sline preporuke i sugestije o tome to bi trebalo poduzeti u svezi s obrazovanjem mladog narataja, primjerice Council of Europe: Learning for Life, Sttrasbourg, 1984. Faureov je rad nastavio Jacques Delors s publikacijom "Uenje, blago u nama", 1996. U toj je publikaciji utvreno sljedee: Obrazovanje je vremenski sve due. Prosjena obrazovanost populacije sve je via. Konfiguracija znanja se mijenja, znanstvene se spoznaje proiruju. kola se sporo prilagoava promjenama u okolini. Upitne su vrste, opseg i dubina znanja koje kola nudi.

Neusklaen je odnos izmeu opeg i strunog znanja. Velik broj imbenika djeluje na odgoj i obrazovanje izvan kole. Struna znanja brzo zastarijevaju, struke i zanimanja brzo se mijenjaju. Danas je obrazovanjem obuhvaena ira populacija. kola se prilagoava promjenama, no koncentracija znanja svakim je danom upitna jer dolazi do brzog zastarijevanja podataka. Ali, vanost obrazovanja nije upitna! Povjerenstvo Europske zajednice upravo u obrazovanju vidi mogunost napredovanja ovjeanstva i ovjekova samoispunjenja. Interes za obrazovanjem iskazuju i pojedinci i drutvo. Pojedinci zbog svojih potreba, elja i ambicija, a drutvo jer se procvatom ljudskog potencijala svakog pojedinca doprinosi boljitku drutva u cjelini. "Obrazovanje i izobrazba postat e sve vie glavnim polugama samosvijesti, pripadnosti, napredovanja i samoispunjenja. Obrazovanje i izobrazba, bilo onako kako se zahtijevaju u formalnome obrazovnom sustavu, na poslu, bilo na vie neformalan nain, klju su mogunosti da svatko nadzire svoju budunost i svoj osobni razvitak." (Povjerenstvo EZ, 1996, 13) Prema kolskom kurikulumu odnosno Britanskom nacionalnom kurikulumu iz 1988. godine teite obrazovanja postavlja se na promicanju duhovnog, moralnog, kulturnog, mentalnog i tjelesnog razvoja uenika u koli i drutvu te pripremanju uenika za posao, odgovornost i ivotna iskustva odrasle osobe. Odgoj i obrazovanje trebaju biti u skladu s vanjskom prirodom djeteta a teiti valja njenom izgraivanju i razvijanju. Vrijeme je da ovakvi tekstovi postanu praksa.
63

S. Vidulin-Orbani: "Drutvo koje ui": Povijesno-drutveni aspekti

Metodiki obzori 2(2007)1

4. Zadatak epohe
ivjeti u vremenu inovacija podrazumijeva znati se sluiti ponuenim sredstvima i pomagalima te pronai i koristiti eljene informacije. Valja iskoristiti nove tekovine to ih nudi moderno doba i teiti stalnom drutvenom obrazovanju i samoobrazovanju. Permanentno je obrazovanje modus vivendi dananjice. Lesourne takvo drutvo, koje tei permanentnom obrazovanju, naziva drutvom edukacije. "Moda se raa novo drutvo. Drutvo proeto informacijama, natopljeno znanou i tehnikom, otvoreno prema svijetu, drutvo koje se vie odreuje raznolikou pojedinanih situacija negoli opsegom velikih drutvenih skupina, jae obiljeeno raznolikou ritmova negoli strogim odreivanjem vremena, drutvo eljno kompetencija koje se stalno obnavljaju, drutvo u kojem e mnogi mukarci i ene posjedovati po dio zajednikog umijea Ukratko, drutvo koje bi takoer mogli nazvati drutvo edukacije ili izobrazbe." (Lesourne, 1993, 208) Razliiti su zadaci koje novi narataji stavljaju u prvi plan. Kompetencija, samostalnost, prilagodba, inovacijske sposobnosti te odravanje i obnavljanje umijea samo su neki od uvjeta drutvene egzistencije. Tako se i novi odgojnoobrazovni sustav treba prilagoditi "ivotnoj potranji" i omoguiti stjecanje osnovnih uvjeta za realizaciju navedenih potreba. Svakom pojedincu valja pruiti pristup irokoj paleti znanja i razvijati njegove sposobnosti nune za samostalan ivot i zapoljavanje. U knjizi Prema drutvu koje ui Povjerenstvo Europske zajednice odredilo je glavne smjerove budunosti u obrazovanju i izobrazbi. Tzv. Bijeli dokument Jacquesa Delorsa iji je cilj analiza obrazovanja i izobrazbe, ustvrdio je bitne smjernice budunosti odgoja i obrazovanja: "Poticati stjecanje novoga znanja Pribliiti kolu poslovnome podruju Suzbiti socijalno iskljuivanje Razviti sposobnost sluenja europskim jezicima Izjednaiti kapitalna ulaganja i ulaganja u izobrazbu." (Povjerenstvo EZ, 1996, 93) Ulaganje u izobrazbu potrebno je danas da bismo steenim znanjem kvalitetnije oblikovali budunost drutva, utjecali na kulturu i doprinijeli civilizaciji novim i kvalitetnim pristupima. Planiranim djelovanjem praktiara, teoretiara i ostalih sudionika odgojnoobrazovnog procesa mogue je oblikovati primjereniji i pristupaniji kolski sustav. Suoavanje s problematikom svakog pojedinog nastavnog predmeta doprinijet e razgradnji postojeeg stanja i omoguiti promjene u cjelokupnom odgojnoobrazovnom sustavu. Hrvatska to danas pokuava. Uvoenjem Hrvatskog obrazovnog standarda u osnovne opeobrazovne kole u kolskoj godini 2005/ 2006. 5% hrvatskih kola zapoelo

64

S. Vidulin-Orbani: "Drutvo koje ui": Povijesno-drutveni aspekti

Metodiki obzori 2(2007)1

je s primjenom eksperimentalnog programa u svakom predmetu, a tijekom kolske godine 2006/2007. sve su se kole u Hrvatskoj ukljuile u eksperimentiranje novog sustava obrazovanja.

4. 1. Ciljevi, naela i sadraji Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda (HNOSa)

Na poticaj Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta i zahvaljujui ustanovama koje su sudjelovale u izradbi HNOSa, posebice, Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, nastavnikim fakultetima, uiteljskim akademijama i visokim uiteljskim kolama, Agenciji za odgoj i obrazovanje, institutu "Ruer Bokovi", Hrvatskom institutu za povijest, Institutu drutvenih znanosti "Ivo Pilar", Institutu za drutvena istraivanja, Nacionalnom vijeu za konkurentnost, Gospodarskosocijalnom vijeu te hrvatskoj javnosti, nastao je projekt pod nazivom Hrvatski nacionalni obrazovni standard. Nacionalni obrazovni standard je cjelovit pristup obrazovnomu procesu, otvoren i dinamian dokument koji omoguava stalno unapreivanje kolstva sukladno zahtjevima i potrebama gospodarstva i drutva. Izradba HNOSa zapoela je rastereenjem nastavnog gradiva od nepotrebnih sadraja. Povjerenstva koja su sastavljena od uitelja praktiara, sveuilinih profesora, akademika, pedagoga, psihologa, defektologa, lijenika i drugih strunjaka, izradila su tijekom 2004. godine prvu radnu inaicu nastavnih tema u okviru HNOSa. Brojnim javnim sastancima, radovima upanijskih strunih vijea, skupovima te pokretanjem javne rasprave i objavljivanjem na web stranicama Ministarstva, otvoren je proces dinamikog razvoja HNOSa s ciljem poboljanja ponuenog radnog prijedloga. Definirani su ciljevi Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda i to: rastereenje uenika, nastava temeljena na procesu pouavanja, pouavanje usmjereno prema ueniku, uvoenje istraivake nastave, stjecanje trajnih i uporabljivih znanja, sposobnosti i umijea, razvijanje sposobnosti za rjeavanje problema i donoenje odluka, razvijanje poduzetnikog duha, osposobljavanje za cjeloivotno uenje, jaanje odgojne uloge kole, jaanje suradnje kole i lokalne zajednice te stjecanje socijalnih i moralnih navika i sposobnosti. Uslijedio je odabir etrdeset i osam eksperimentalnih kola na nivou Republike Hrvatske koje su tijekom kolske godine 2005./2006. pokuale ostvariti rastereenje uenika u inovativnom, pomno planiranom ali i fleksibilnom standardu. Kako bi se pomoglo odabranim uiteljima da to lake realiziraju zadano, dogovorena su struna usavravanja. Sustavno struno usavravanje temeljna je sastavnica za poboljanje kakvoe nastave. Pritom je odreeno teite na produbljivanju strunih znanja i na novim sadrajima, metodama i tehnologiji nastave, odnosno na poznavanju i razumijevanju znanstvenih i strunih osnova te praktine primjene u nastavnom predmetu i osposobljenost za praktinu primjenu metodikih, pedagokih i psiholokih znanja. Nositelji strunog usavravanja uiteljstva radi provedbe HNOSa bili su i jesu Minis-

65

S. Vidulin-Orbani: "Drutvo koje ui": Povijesno-drutveni aspekti

Metodiki obzori 2(2007)1

tarstvo i Agencija za odgoj i obrazovanje, koji su odabrali struni tim istaknutih uitelja, profesora i znanstvenika da pomognu u ostvarenju zadanih ciljeva. Prvi je korak obuhvaao utvrivanje programa i njegovog ustrojstva te provoenje strunog usavravanje uiteljapouavatelja. Drugi je korak bio osposobiti voditelje upanijskih strunih vijea, a trei provoenje jedinstvenog djelatnog plana i programa provedbe HNOSa kroz razliite oblike strunog usavravanja uitelja na terenu. Seminari za razrednu i predmetnu nastavu provodili su se tijekom kolske godine u razliitim gradovima Hrvatske, ovisno o predmetu ili podruju. Teme su imale openitu konotaciju koje su se zatim individualizirale, ovisno o potrebama struke. Obuhvaene su sljedee kategorije: to je HNOS, njegovi odgojni ciljevi, rastereenje uenika prema HNOSu, praenje i vrednovanje prema HNOSu, nove uloge uitelja i uenika, primjena razliitih metoda uenja i pouavanja, novi izvori znanja, prilagodba postojeih udbenika, suvremene metode uenja i pouavanja, stilovi i strategije pouavanja prema HNOSu, interkulturalni i multikulturalni odgoj i obrazovanje prema HNOSu, stvaranje uinkovitog tima, individualizacija nastave, pouavanje uenja, odgovornost u uenju i za uenje, razvijanje odgovornosti za vlastito obrazovanje, europska dimenzija u obrazovanju, europski jezini portfolio, uenje za demokratsko graanstvo, razvijanje kritikog miljenja, povezivanje kolskog kurikuluma s potrebama lokalne zajednice te razvoj i implementacija HNOSa. Osim globalnih tema usavravanja unaprijed su dogovoreni vremenski okviri, sadraji: opi dio i posebni sadraji, oblici rada: predavanja, prezentacije, izlaganja, krae aktivnosti i radionice te predavai: metodiari s fakulteta, visokih uiteljskih kola, strunjaci koji su sudjelovali u izradbi HNOS- a, pedagozi, psiholozi, defektolozi i uitelji iz prakse. Ciljevi seminara bili su upoznati sudionike s HNOSom, promovirati aktivne metode pouavanja usmjerene na uenika, rasteretiti uenika u vidu novog pristupa radu uz manje faktografskog znanja, poticati kritiko razmiljanje i logiko zakljuivanje, zatim jaati timski rad, te uvidjeti potrebu i korist od cjeloivotnog uenja. Novi model obrazovanja orijentiran je na osuvremenjivanju pristupa nastavi primjenom novih usmjerenja, zatim razvijanju samopouzdanja kod uenika, poticanju njegovog razmiljanja i odgovornosti za vlastito obrazovanje, kako bi u okviru kolovanja postao svjestan segmenata i podruja u kojima moe ostvariti osobni potencijal i na taj nain doprinijeti boljitku drutva. Dosadanja naela pokazala su se neprimjerena za odgoj i obrazovanje novih i zahtjevnih generacija. Nastavni su sadraji bili preoptereeni mnotvom podataka i enciklopedijskih sadraja, a nastava se najee izvodila putem predavanja. Nisu se poticale prirodne sklonosti djeteta, njegova koncentracija, mo zapaanja i razvojna snaga. Uz oslabljenu inicijativu uenika, sputanu originalnost, nesposobnost opaanja i povezivanja nije se moglo puno postii u nastavi. Ipak, bilo je i ima uitelja koji su svojim radom zaduili hrvatsko kolstvo. Kreativnim projektima, nesputani i slobodni usudili su se biti inovatori svoga vremena te poticati uenike na razmiljanje i primjenu nauenoga.

66

S. Vidulin-Orbani: "Drutvo koje ui": Povijesno-drutveni aspekti

Metodiki obzori 2(2007)1

Navest emo da su brojni i kritiari HNOSa koji smatraju da HNOS za polazite uzima postojei nastavni plan iz 1999. godine. To znai da zadrava njegovo didaktiko ustrojstvo koje nije usklaeno s novom didaktikometodikom paradigmom za koju se opredjeljuje. Zadrava se predmetnosatna organizacija nastave, osmogodinje obvezno kolovanje i nastavna satnica za pojedine predmete. Samim zadravanjem postojeeg osmogodinjeg obveznog obrazovanja odstupa od usklaivanja trajanja obveznog obrazovanja u zemljama Europske unije. (Rosandi, 2005) Takoer znanstvena javnost smatra da Hrvatska ne treba obrazovnu standardizaciju ve obrazovnu diversifikaciju koja e omoguiti da se svaki pojedinac razvije optimalno i da se od svakog pojedinca dobije maksimalno. (Poli, 2005) Nacionalni obrazovni standard nije gotova stvar, ve je podloan stalnim promjenama i evaluaciji. On ne moe dati recepte i sputavati bilo iju kreativnost. "U naem HNOSu i katalogizaciji radi se prije svega o programskom rastereenju, redukciji i aktualizaciji sadraja. To je ogroman uinjeni posao, vrijedan svake pohvale, ali tek garniran stvaranjem najnunijih popratnih naputaka za njegovu realizaciju. Tome svakako nedostaje okvir organizacijskog sustava u koji se ugrauju prethodno spomenuti elementi standarda, a jo vie kurikularni okvir, kako se to inae u svijetu radi." (Previi, 2005, 4)

5. Plan budunostirazvoj obrazovanja

Navest emo razliite planove koji su odreenjem ciljeva eljeli istaknuti suvremene odlike obrazovanja. U dokumentu za meunarodno razumijevanje iz 1974. UNESCO navodi svrhe koje uenici trebaju ostvariti tijekom obrazovanja a to su: Potivanje vlastite kulture i drutva Zatita osobnih interesa i interesa drutva Povjerenje u sposobnost ovjeanstva da shvati sredinu Potivanje drugih kultura i obiaja Potivanje demokratskog procesa, nacionalnoga i meunarodnoga Pomo onima koji trpe siromatvo ili nepravdu. Vie nego ikada, ove su svrhe temelj dobrog obrazovanja. Dijete koje se ui potivanju sebe i drugih, razumijevanju i toleranciji, te razvije osjeaj empatije zasluuje se zvati obrazovanim lanom drutva. Nadalje, njegov e osobni rast biti potpomognut znanjima o kojima e uiti i sposobnostima te vjetinama koje e stjecati i usavravati. Tri su temeljne potrebe uenja objavljene u Svjetskoj deklaraciji o obrazovanju, 1990. godine, a to su: itanje i pisanje, raunanje i sposobnost rjeavanja problema. Citirat emo lanak 1: "Te potrebe sadravaju i nuna orua uenja (npr. pismenost, usmeno izraavanje, poznavanje brojki i rjeavanje problema) te temeljne sadraje uenja (npr. znanje, umijea, vrijednosti i stajalita) koji su potrebni ljudima da preive,

67

S. Vidulin-Orbani: "Drutvo koje ui": Povijesno-drutveni aspekti

Metodiki obzori 2(2007)1

potpuno razviju svoje sposobnosti, da ive i rade u dostojanstvenim uvjetima, sudjeluju u razvoju, poboljavaju kvalitetu svog ivota, donose utemeljene odluke i nastave uiti." H. Gudjons (1994.) kao ciljeve obrazovanja postavlja: Rad Racionalnost i znanost Subjektivnost i prerada zbilje Vrijednosno usmjerenje i etika. Marsh navodi da su zajedniki ciljevi kolovanja: voj) Akademske naravi (ovladavanje temeljnim sposobnostima, intelektualni raz Profesionalne (navike i stavovi glede sudjelovanja u gospodarskom ivotu) Drutvene (graansko sudjelovanje, moralni karakter) i Osobne naravi (emocionalne i tjelesne dobrobiti, stvaralatvo, estetsko izraavanje). U rezultatima DfESa iz 2001. godine, koju je Uprava rada (Labour government) poticala je stvaranje drutva koji prosperira, te je u skladu s time, obrazovanju dana prednost. Estelle Morris, tadanja ministrica obrazovanja, poruila je sljedee: "Nae je uvjerenje da za izgradnju ekonomije koja e nastaviti ovaj uspjeh u globalnom trinom svijetu, trebamo bolje obrazovanu i visoko specijaliziranu radnu snagu. Isto je tako vano da gradimo ugodno, poeljno i sveobuhvatno drutvo u kojem e svatko imati mogunost da ostvari svoje potencijale u potpunosti." (Bartlett, 2003, 54) DfES (2001) je posredstvom svoga petogodinjega plana istraivanja i razvoja ponudio sljedee objektive: Omoguiti uenicima optimalan poetak u obrazovanju kako bi imali bolje temelje za buduu naobrazbu Ovlastiti mlade ljude da razviju i opskrbe, opreme sebe s vjetinama i sposobnostima, znanjima i osobnim kvalitetama potrebnima za ivot i rad Hrabriti i ovlastiti odrasle da ue, poboljaju svoje vjetine i obogate svoje ivote. Obrazovanjem, dakle, treba osigurati temeljna i iroka opa znanja koja e biti oslonac za daljnje specijalistiko usavravanje, ali i znanja u vidu sposobnosti za zapoljavanje i ekonomski ivot. Osim znanja od velike su vanosti temeljne ljudske vrijednosti, kao i stavovi koje uenik izraava, jer kolsko se obrazovanje ne ograniava samo na usvajanje osnovnih znanja iz itanja, pisanja i raunanja ve otvara djetetu ire perspektive i mogunosti. Zakljuujemo da kola treba omoguiti djetetu usvajanje i provoenje demokratskih naela tolerancije, suradnje, odgovornosti i potivanja prava drugoga. Zatim treba poticati razvoj znanja, strunosti i sposobnosti kao i osobnih stavova svakog uenika. Na taj nain pridonijet e usmjeravanju i oblikovanju uenikove budue reakcije u od-

68

S. Vidulin-Orbani: "Drutvo koje ui": Povijesno-drutveni aspekti

Metodiki obzori 2(2007)1

nosu na zahtjeve to e ih pred njega postavljati srednja kola, svijet rada, roditelji ili drutvo u cjelini. Budui je razvoj obrazovanja usmjeren prema procesima uenja kojima je cilj stjecanje temeljnih znanja, sposobnosti rjeavanja problema, pripremanje za izazove budunosti i razvijanje sposobnosti uenika. Mogunost je to za razvoj potrebnih potencijala i izvor znanja, vrijednosti i vjetina vitalnih za dobrobit pojedinaca i nacije. Svaki pojedinac moi e tako svojim znanjem i iskustvom, socijalnom brigom, etikim ponaanjem, korektnim drutvenim odnosima i komunikacijom zaduiti svoju zajednicu a time i svijet. "Znanje za ivot" danas oznaava potrebu otkivanja i razvijanja samostalnosti, kompetentnosti, inovativnosti, sposobnosti odravanja i obnavljanja umijea oblikujui pritom kvalitetniji i humaniji meusobni drutveni suodnos. Ukoliko uenici tijekom obrazovnoga procesa zadovolje svoje osnovne potrebe poput: potrebe opstanka, ljubavi, pripadanja, moi, slobode i zabave, razvijat e i potovanje te odgovornost prema ljudima i radu. Svojim napredovanjem i ostvarivanjem potencijala doprinijet e kulturnom identitetu drutva. Suvremeno obrazovanje i moderna nastava trebaju poticati kvalitetan rad uz mogunost snalaenja u razliitim situacijama, omoguiti uenicima da kau to ele, da sudjeluju u radu ali i u planiranju. Valja im omoguiti da aktivno i samostalno demonstriraju sadraje, da se koriste steenim znanjima, da se ispravljaju uenjem putem pogreaka, te da razvijaju vlastite dispozicije i sklonosti. Oito je da drutvo budunosti postaje drutvo koje ui, tzv. learning society. Zadatak epohe bio bi razviti i kultivirati sposobnost miljenja i sposobnost samostalnog uenja, ime postavljamo uenike kao subjekte u sredite didaktikog djelovanja. Do izraaja treba doi originalnost svakog pojedinca i njegova inovativnost. Poticanje uenike samosvijesti i samopouzdanja obiljeja su koja pridonose poboljanju kvalitete odgoja i obrazovanja. Globalni pritisak koji je vodio prema internacionalnom razvoju politike dotakao se i podruja obrazovanja. Taj se porast uvidio u vanosti doivotnog uenja ili kako ga nazivaju englezi "lifelong learning". Termin "doivotan" predlae da uenje zapone roenjem, da se nastavlja kroz rano djetinjstvo putem obvezatnog, zatim poslije obvezatnog obrazovanja te da nikada ne prestane, odnosno da traje tijekom cijeloga ivota.

Literatura
Bartlett, S. (2003), Education for Lifelong Learning. (U: Education studies, ur. Bartlett, S. Burton, D.), London: SAGE Publications. Bruner, J. (2000), Kultura obrazovanja, Zagreb: Educa. Craft, A. (2001), Creativity in education, London: Continuum.

69

S. Vidulin-Orbani: "Drutvo koje ui": Povijesno-drutveni aspekti

Metodiki obzori 2(2007)1

DfES (2001), Education and Skills: Delivering Results. A Strategy to 2006., Sudbury: DfES Publications. Dobrota, S. (2000), Obrazovanje u 20. stoljeu. (U: ivot i kola br. 4, 4-17) Osijek: Pedagoki fakultet. Dryden, G. i Vos, J. (2001), Revolucija u uenju, Zagreb: Educa. Gudjons, H. (1994), Pedagogija- temeljna znanja, Zagreb: Educa. Jelavi, F. (1994), Didaktike osnove nastave, Jastrebarsko: Naklada Slap. Legrand, L. (1993), Obrazovne politike, Zagreb: Educa. Marsh, C. J. (1994), Kurikulum: temeljni pojmovi, Zagreb: Educa. Mialaret, G. (1989), Uvod u edukacijske znanosti, Zagreb: kolske novine. Mijatovi, A. (1999), Sustav odgoja i obrazovanja, (U: Mijatovi, A. (ur.), Osnove suvremene pedagogije), Zagreb: Hrvatski pedagoko- knjievni zbor, str. 291-336. Mijatovi, A. (2000), Leksikon temeljnih pedagogijskih pojmova, Zagreb: Edip. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta (2005), Vodi kroz Hrvatski nacionalni obrazovni standard za osnovnu kolu, Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta. Necka, E. (1992), Creative Thinking, Krakow: Universitas Pastuovi, N. (1999), Temeljne zakonitosti obrazovanja i odgoja, (U: Mijatovi, A. (ur.), Osnove suvremene pedagogije), Zagreb: Hrvatski pedagoko- knjievni zbor, str. 149-174. Poli, M. (2005), HNOS je utemeljen na pedagogiji 19. stoljea, (U: kolske novine br. 35, 3) Zagreb: kolske novine. Prema drutvu koje ui: Pouavanje i uenje (Bijeli dokument o obrazovanju). (1996), Commission of the European Communities, (White Paper on Education and Training: Teaching and Learning - Towards the Learning Society. Luxembourg: Office for Official Publications of the European Communities, 1995.), Zagreb: Educa. Previi, V. (1999), kola budunosti: humana, stvaralaka i socijalna zajednica, (U: Napredak (1330-0059) 140 (1999.), 1; 7-16), Zagreb: Hrvatski pedagoko- knjievni zbor Previi, V. (2005), Kurikulum se ne izvodi iz obrazovnih standarda, (U: kolske novine br. 30, 2), Zagreb: kolske novine. Rosandi, D. (2005), Iz promaaja u promaaj, (U: kolske novine br. 30, 6), Zagreb: kolske novine.

"LA SOCIET CHE STUDIA: ASPETTI STORICO-SOCIALI DELL'ISTRUZIONE Riassunto Consideriamo listruzione come categoria storica e sociale, come processo dellattivit educativa e come istituzione. Essa si trova in rapporto diretto con la necessit di produzione di beni materiali, con il grado di sviluppo della scienza e della tecnologia, con ideologia che in s incorpora diversi obiettivi e con ordinamento politico di una determinata societ. Tre direzioni del istruzione si sono ampliati attraverso la storia: lo sviluppo della capacit delindividuo, abilitazione per le funzioni vitali, la tutela, il trasferimento e uso di conoscenze spirituali, culturali, scientificoempiriche ed esperienze del essere umano. istruzione, in cui attivit degli alunni viene posta come elemento secondario, non ottiene i resultati desiderati, mentre una preparazione insufficiente degli alunni per il proseguimento degli studi e incapacit

70

S. Vidulin-Orbani: "Drutvo koje ui": Povijesno-drutveni aspekti

Metodiki obzori 2(2007)1

di confrontarsi con le situazioni della vita diventa il problema chiave del giorno oggi. Ci introdurr lo " Standard nazionale croato dell' istruzione " ( HNOS) in una nuova dimensione educativa? Parole chiave: istruzione, aspetti storici, paradigmi pedagogici, attivit, individualit, predisposizione, alleggerimento, HNOS

"THE SOCIETY WHICH STUDIES": SOCIO-HISTORICAL ASPECTS OF EDUCATION Summary We consider education as a historical and social category, as a process of educational activity and as an institution. It is in direct connection with the need of material good production, with the stage of scientific and technological development, with the ideology which incorporates in itself various aims and with the political system of a particular society. Three directions have been expanded throughout history: development of capability of the individual, training for living functions, conservation, transfer and usage of spiritual, cultural, scientific and empiric knowledge and human experiences. Education in which the activity of pupils is still a secondary factor does not achieve the expected results, whereas the insufficient preparation of pupils to continue their schooling and the incapacity of dealing with living situations becomes the major issue of these days. Is the proposed "Croatian National Educational Standard" going to introduce ourselves into a new educational dimension? Key words: education, historical aspects, pedagogical patterns, activity, individuality, predisposition, reduction, "HNOS"

71