Sadraj

Sadraj.........................................................................................................................................1 Uvod............................................................................................................................................2 1.Pojam i definicija kineziologije...............................................................................................3 2. Antropoloka obiljeja ...........................................................................................................5 2.1. Antropometrijske karakteristike ......................................................................................5 2.2. Upravljeni proces vjebanja ............................................................................................8 2.3. Utvrivanje stanja subjekta i faktora ogranienja............................................................9 3. Razvoj djece .........................................................................................................................11 Zakljuak...................................................................................................................................13 Literatura...................................................................................................................................14

Uvod
UNESCO-va Komisija o obrazovanju za 21. stoljee preporuuje da se obrazovanje koje ima odluujuu ulogu ne samo u razvoju linosti u toku itavog njenog ivota, nego takoer i u razvoju itavog drutva - organizira oko etiri osnovne oblasti, etiri stuba obrazovanja: uenje za znanje, uenje za rad, uenje za zajedniki ivot i uenje za postojanje. Komisija smatra da je uenje za postojanje uiti za biti - najvaniji cilj edukacije, koji se sastoji u doprinosu obrazovanja i odgoja razvoju svih podruja ljudske linosti i omoguava ljudima da se ostvare, da razviju svoje talente i, koliko je mogue, zadre kontrolu nad vlastitim ivotom. To znai da edukacija ne mora nuno imati ekonomski i drutveni utilitarni znaaj, nego preferira sistem obrazovanja, obuke i odgoja, koji istovremeno i podjednako znaajno subjektima za koje se organizira omoguava razvoj osobina i sposobnosti, i usvajanje vrijednih znanja i motiva. Ope naune zakonitosti, koje gotovo potpuno vrijede u svim podrujima primijenjene kineziologije, jesu i ove: mnoge osobine i sposobnosti od kojih zavisi uspjeh u bilo kojoj aktivnosti mogu biti izmijenjene pod utjecajem uenja i vjebanja; utjecaj uenja i vjebanja na razvoj pojedinih osobina i sposobnosti nejednak je neke se osobine i sposobnosti mogu izmijeniti znatno, a neke malo ili neznatno; uenje i vjebanje mijenja ne samo nivo osobina i sposobnosti, ve i njihove meusobne odnose; kako bi se osigurao eljeni nivo osobina i sposobnosti znaajnih za neku aktivnost, uenje i vjebanje mora biti usmjereno upravo na te osobine i sposobnosti, jer je transfer uenja i vjebanja izmeu razliitih osobina i sposobnosti relativno slab; vjerojatnost da e se uenjem i vjebanjem ostvariti eljeni rezultati, vea je ukoliko je proces poeo ranije, u skladu sa kronolokom dobi subjekta.

1.Pojam i definicija kineziologije

Kineziologija je sloenica od grkih rijei kinesis (pokret, kretnja) i lgos (govor, rije; pojam; misao, razum; nauka), to u uem smislu znai da je to nauka o kretanju. Naziv je prvi put upotrijebljen od strane Dallya (1857), dok su Stedson i Douman (1935) predloili da se kineziologija tretira kao samosvjesna nauka. Poto je predmetni prostor kineziologije ljudsko kretanje, ona je antropoloka disciplina koja izuava kretne aktivnosti ovjeka. U irem smislu, kineziologija prouava zakonitosti upravljanja transformacijskim procesima antropolokih karakteristika pod uticajem programiranog vjebanja, radi ostvarivanja odgovarajuih eljenih stanja (ishodita) u razliitim kineziolokim aktivnostima (sportu, sportskoj rekreaciji, edukaciji i kinezioterapiji), kao i posljedice (efekte) tih procesa na ljudski organizam.1 Prema definiciji kineziologija je znanost koja prouava zakonitosti upravljanja procesom vjebanja i posljedice djelovanja tih procesa na ljudski organizam. Cilj je kineziologije: a. unapreivanje zdravlja b. optimalni razvoj ljudskih osobina i sposobnosti i njihovo zadravanje to dulje na to vioj razini c. maksimalni razvoj osobina, sposobnosti i motorikih znanja u agonoloki (natjecateljskim) usmjerenim aktivnostima. Kineziologija je interdisciplinarna znanost te je time odreen i njezin odnos prema drugim znanostima (Mrakovi, 1992):

Slika 1. Interdisciplinarnost kineziologije

Malacko, J., Popovi, D. (1997). Metodologija kinezioloko antropolokih istraivanja . Pritina : Fakultet za fiziku kulturu u Pritini

Dobar kineziolog osim znanja iz antropologije svakako mora posjedovati i odreena znanja iz metodikih i metodolokih znanstvenih disciplina.

Slika 2. Struktura kineziologije (M. Mrakovi1992):

1.3.Bazine kinezioloke discipline

A. Ope kinezioloke discipline: 1 a. sistematska kineziologija 2 b. kinezioloka biomehanika 3 c. kineziologija nekonvencijalnih gibanja B. Specijalne kineziologija konvencionalnih aktivnosti: 1 a. kineziologija monostrukturalnih aktivnosti 2 b. kineziologija polistrukturalnih aktivnosti 3 c. kineziologija kompleksnih aktivnosti 4 d. kineziologija estetskih aktivnosti

a). Kinezioloke metodike

1 a. metodika tjelesne i zdravstvene kulture 2 b. metodika rekreacije 3 c. metodika sportskog treninga 4 d. metodika kineziterapije

b). Pomone kinezioloke discipline

1 A. Kinezioloka antropologija: 2 a. bioloka antropologija 3 b. funkcionalna anatomija 4 c. kinezioloka psihologija

5 d. kinezioloka sociologija 6 e. kinezioloka medicina 7 f. kinezioloka pedagogija 1 B. Kinezioloka metodologija: 2 a. bioloka antropologija 3 b. funkcionalna anatomija 4 c. kinezioloka psihologija 5 d. kinezioloka sociologija 6 e. kinezioloka medicina 7 f. kinezioloka pedagogija 8

2. Antropoloka obiljeja
ovjek se sastoji od razliitih sposobnosti i osobina. Razvoj i dostignuta razina, kao i njihov meuodnos, razliiti su od ovjeka do ovjeka. Antropoloka se obiljeja sastoje od: antropometrijskih karakteristika, motorikih i kognitivnih sposobnosti, konativnih karakteristika te socijalnoga statusa.

2.1. Antropometrijske karakteristike

To su osobine odgovorne za dinamiku rasta i razvoja te karakteristike grae tijela. Sastoje se od: 1 a. longitudinalne dimenzije (visina, duina ruku, duina nogu ...) 2 b. transverzalne dimenzije (irina kukova, ramena, koljena, ake ....) 3 c. cirkularne dimenzije (opseg podlaktice, nadlaktice, grudiju .....) 4 d. potkono masno tkivo (nabor na leima, trbuhu, nadlaktici ....) Motorike sposobnosti su osobine koje sudjeluju u rjeavanju motorikih zadaa i mogu se mjeriti. Sastoje se od: snaga (eksplozivne, repetitivne i statike), brzine, gibljivosti, koordinacije, preciznosti, ravnotee, agilnosti.2 Snaga je sposobnost svladavanja razliitih otpora. Sastoji se od:
2

http://www.hns-cff.hr/upl/products/Osnovesistematske_kineziologije1.pdf (27.01.2011.)

1 a) eksplozivne snage 2 - sposobnost da se vlastitom tijelu ili predmetu da maksimalno ubrzanje, 3 - koeficijent uroenosti H2 = 0,80 4 - maksimalna od 20. do 22. godine 5 - pad poslije 30. godine 6 - najvei utjecaj od 5 do 7. godine 1 b) statika snaga 2 - sposobnost maksimalne izometrike kontrakcije 3 - zadravanje odreenoga poloaja u produenim uvjetima rada 4 - faktor uroenosti H2 = 0,56 5 - maksimalna oko 32. godine 6 - pad poslije 40. godine 7 - velika korelacija izmeu repetitivne i statike snage 1 c) repetitivna snaga 8 - dugotrajan rad kojim je potrebno svladavati vanjski otpor, ne vei od 75% ukupne snage 9 1) apsolutna repetitivna snaga 10 11 - svladavanje vanjskog optereenja 2) relativna repetitivna snaga

- svladavanje vlastite teine - koeficijent uroenosti H2 = 0.50 - maksimalna od 32 do 35. godine - pad poslije 40. godine Brzina je sposobnost brzoga reagiranja i izvoenja jednog ili vie pokreta koji se ogleda u svladavanju puta u to kraem vremenu. Razliiti naini izraavanja brzine: a) brzina reakcije - sposobnost brzog reagiranja na razliite signale b) brzina pojedinanoga pokreta c) frekvencija pokreta - sposobnost brzog izvoenja vie povezanih 6

jednostavnih pokreta 1 - koeficijent uroenosti H2 = 0,90 - 0,95 2 - maksimalna od 20 do 22. godine 3 - mogunost utjecaja izmeu 5. i 6. godine Gibljivost - sposobnost izvoenja pokreta s velikim amplitudama. Razliiti naini izraavanja gibljivosti: a) aktivna gibljivost - amplituda pokreta se izvodi samo sa snagom vlastitih miia b) pasivna gibljivost - amplituda pokreta se izvodi uz pomo neke vanjske sile 1 - koeficijent uroenosti H2 = 0,60 Koordinacija - sposobnost upravljanja pokretima cijeloga tijela ili dijelova tijela, a oituje se u brzom i preciznom izvoenju sloenih motorikih zadaa, odnosno brzom rjeavanju motorikih problema. 1 - koeficijent uroenosti H2 = 0,80 2 - maksimalna oko 25. godine 3 - najvei utjecaj od 6. do 12. godine Preciznost - sposobnost koja omoguava da se gaanjem ili ciljanjem pogodi odreeni statiki ili dinamiki cilj koji se nalazi na odreenoj udaljenosti. Razliiti naini izraavanja preciznosti: 1 a) gaanje cilja - kada se odreenom predmetu (projektilu) da poetni impuls i vie se na njega ne moe djelovati b) ciljanje cilja - kada se projektil vodi do samoga cilja te se na njega moe djelovati za vrijeme izvoenja aktivnosti 1 - koeficijent uroenosti H2 = 0,80 2 - maksimalna oko 25. godine Ravnotea - sposobnost zadravanja tijela to due u ravnotenom poloaju. Razliiti naini izraavanja ravnotee: a) statika ravnotea - zadravanje tijela u ravnotenom poloaju bez pomicanja jedne ili obje noge b) dinamika ravnotea 7

- zadravanje ravnotenog poloaja u kretanju - koeficijent uroenosti je vrlo velik - maksimalna oko 25. godine - najvei utjecaj od 4. do 8. godine ivota Agilnost - sposobnost brze promjene pravca kretanja tijela. 1 - koeficijent uroenosti H2 = 0,80 2 - maksimalna oko 25. godine 3 - najbolji utjecaj od 6. do 12. godine.3

2.2. Upravljeni proces vjebanja

Upravljeni proces vjebanja podrazumijeva stalan protok informacija izmeu sustava koji upravlja (trener) i sustava s kojim se upravlja (sporta). Trener moe upravljati procesom vjebanja (odreivanjem sadraja vjebanja, volumena i modaliteta rada) samo ako stalno ima informacije o antropolokim obiljejima sportaa. Planiranje 1 1. Definiranje cilja procesa vjebanja 2 2. Utvrivanje stanja subjekta 3 3. Utvrivanje faktora ogranienja Programiranje 1. Izbor i distribucija sadraja vjebanja 2. Izbor i distribucija komponenti volumena vjebanja 3. Izbor najadekvatnijih modaliteta vjebanja te organizacija i provoenje kineziolokoga tretmana 4. Kontrola tranzitivnih stanja 5. Analiza efekata procesa vjebanja. Prije poetka vjebanja nuno je postaviti cilj koji elimo postii. Bez jasno postavljenoga cilja trener ne moe odabrati odgovarajue kinezioloke operatore (skup razliitih strukturi kretanja) koji mu trebaju posluiti u trenanom procesu. Prilikom postavljanja cilja trener mora biti svjestan da nema univerzalnoga cilja, te da svaki sporta ima specifina antropoloka obiljeja.
3

Isto,

Cilj je skup razliitih normi koje odreuju poeljno stanje sportaa. Iz toga proizlazi da nam samo ono to moemo mjeriti moe zapravo predstavljati cilj te da nam omoguuje da ga operacionaliziramo.4

2.3. Utvrivanje stanja subjekta i faktora ogranienja

Stanje subjekta moemo objasniti kao skup podataka koji opisuju kvantitativna i kvalitativna obiljeja ljudskih osobina i sposobnosti, motorikih znanja i stanja zdravlja. Postoje tri vrste stanja sportaa u upravljenom procesu vjebanja: finalna stanja (tri stanja), inicijalno stanje i tranzitivna stanja (nedefinirani broj stanja). 1 a. finalna stanja: 2 idealno finalno stanje: maksimalno mogue finalno stanje teko je postii jer se ono nalazi na granici ljudskih mogunosti (nadprosjeni sportai) 3 Poeljno finalno stanje: procjena moguega finalnog stanja s obzirom na faktore ogranienja te inicijalnoga stanja realno finalno stanje: ostvareno na kraju procesa vjebanja

1 b. inicijalno stanje 2 - stanje subjekta prije procesa vjebanja 3 - mora biti odreeno onim mjerama s kojima e biti provjeravano finalno stanje 4 - osnova kvalitetnoga programiranog procesa vjebanja 1 c. tranzitivna stanja omoguavaju treneru procjenu uinka procesa vjebanja na sportaa, te na osnovi zabiljeenih promjena unos potrebnih korekcija u program . Prilikom procjenjivanja potrebnoga broja provjera tranzitivnih stanja rukovodimo se vrstom aktivnosti kojima se sportai bave, individualnom prilagodljivou kao i osjetljivou pojedinih antropolokih obiljeja na podraaje te brojem supraliminarnih podraaja (podraaji koji izazivaju pozitivne promjene antropolokih obiljeja).

Mrakovi, M. (1992). Uvod u sistematsku kineziologiju. Zagreb: Fakultet za fiziku kulturu

Ljudski je organizam viedimenzionalan dinamiki sustav i promjene koje se dogaaju su, osim kvantitativne naravi i kvalitativne, prije svega zbog meusobnoga djelovanja pojedinih antropolokih obiljeja. Ljudski organizam kao biotiki sustav, za razliku od tehnikih sustava, funkcionira stohastiki, a ne deterministiki. Postoje dvije skupine ogranienja koja mogu negativno utjecati na upravljani proces vjebanja - endogeni ili unutarnji faktori ogranienja te egzogeni ili vanjski faktori ogranienja. Endogeni faktori ogranienja: 1 a. koeficijent uroenosti ili interakcija genetskoga i negenetskoga dijela svake sposobnosti i osobine 1 - mogunost utjecaja na pojedinu sposobnost je manja to je njena uroenost vea (eksplozivna snaga = 0.80, repetitivna snaga = 0.50) 1 b. promjena ljudskih sposobnosti i osobina tijekom ivota 1 - svaka sposobnost i osobina ima tijekom ivota krivulju razvoja (faza ubrzanoga rasta i razvoja, faza zadravanja na odreenoj razini te faza smanjivanja) 1 c. trenutno stanje zdravlja sportaa 2 - u svakoj fazi upravljenoga procesa vjebanja nune su informacije o zdravstvenom stanju sportaa, kako se zbog izostanka saznanja o promjenama zdravstvenog stanja, ne bi pod utjecajem treninga dogodilo naruavanje zdravlja Egzogeni faktori ogranienja: 1 a. raspoloivo vrijeme za vjebanje 2 - vrijeme koje trener ima na raspolaganju za vjebanje 3 - moe se izraziti u cijeni tretmana tako da se satu vjebanja dodijeli odreena vrijednost te se na osnovi raspoloivih sredstava planira broj trenanih procesa 1 b. materijalni uvjeti rada te strunjaci 2 - uvjeti u kojima se radi (vrsta i kvaliteta objekta, oprema) 3 - strunjaci koji provode program vjebanja. 4 c. drutveni interes za odreenu aktivnost 5 - svaka si zajednica postavlja odreene ciljeve i stvara uvjete za njihovo ispunjenje

10

3. Razvoj djece
Pojam razvoja djeteta podrazumijeva procese putem kojih dijete, od potpune ovisnosti o svojoj okolini, zavretkom adolescencije, postaje odrasla, zrela osoba. Razvoj se odigrava prema biolokim zakonitostima, a razvojne faze slijede jedna za drugom i meusobno se nadopunjuju. Normalan rast i razvoj terminoloki se koriste u smislu stjecanja odreenih sposobnosti i ponaanja, a odnose se na predviajui nivo i redoslijed. Pokuaji odreivanja trenutnog i stalnog statusa djejih sposobnosti i ponaanja rezultirali su razliitim razvojnim podrujima i razvojnim profilima. Da bi se opisao, kvalitetno utvrdio i optimalno stimulirao razvojni progres, pojedini autori koriste model koji sadri est glavnih meuzavisnih dimenzija, i to: tjelesni rast i razvoj, motorika, opaanja, spoznaja, govor i jezik, te linosocijalno. Drugi su skloniji multidimenzionalnom pristupu antropolokom prostoru izvedenom iz biolokih (morfolokih i fiziolokih), psiholokih (kognitivnih i konativnih), psihomotorikih i sociolokih dimenzija, koje tretiraju integrirajuim podsistemima sistema ovjek. Uglavnom, zajedniko im je saznanje da su sve ljudske dimenzije meusobno povezane uzrono-posljedinim vezama i da je njihova eksplikacija, predikcija i transformacija mogua jedino uz uvaavanje tih veza, i to po principu da ljudsko bie nije samo zbir dijelova, pa ni njegove osobine i sposobnosti nisu zbrir osobina i sposobnosti dijelova, nego su njihova supsumacija, pri emu vii nivo, iako zavisi od nieg, epistemoloki i ontoloki je prije njega.5 Kao to je znaajna za filogenetski napredak ljudske vrste, miina aktivnost je jednako znaajna i za njen ontogenetski napredak i razvoj ljudskog fenotipa. Poto se tom aktivnou moe uticati na ontogenetski rast i razvoj, najvanija je, kao i u filogenezi, u djetinjstvu i mladosti. Pierre P. Grass (1977) smatra da je gubitak nekih uroenih ponaanja, koja su upisana u DNA, kompenziran porastom komunikacije i drutvenih odnosa uz poveani udio steenog, poevi od prvog koraka i prve rijei. Uspravno hodanje, kao i artikulirani govor, zahtjevaju uvjebavanje uz pomo roditeljske i drutvene okoline.6 Za optimalan rast i razvoj, za zdravlje, pa u krajnjoj liniji i za ovjekov opstanak, mnogo vanije je brinuti o razvoju osobina i sposobnosti, nego svekolikih znanja. Znanja ne sudjeluju u definiranju zdravlja, a osobine i sposobnosti da. Osim tzv. primarnih motorikih znanja, sva druga, tzv. socijalna ili civilizacijska znanja, nisu genetski uvjetovana, dok razvoj osobina i sposobnosti jeste. Zbog toga se moe tvrditi da je udio osobina i sposobnosti u ukupnom
5 6

Grene, M. (1972). Aristotle and Modern Biology. Journal of the History of Ideas, 33 (3), 395-424. Grass, P. P. (1977). The Evolution of Living Organisms. New York: Academic Press.

11

razvoju ovjeka bio konstanta, a znanja su se postupno usavravala. To vrijedi i za pojedinca tokom ivota osobine i sposobnosti nune su kao osnova za rast i razvoj svakog ovjeka, jer od potrebe da razvija osobine i sposobnosti niko nije prirodno osloboen, dok znanja mogu biti vea ili manja, korisnija i manje korisna, teorijska ili praktina i nisu nuno ista kod razliitih ljudi.7 Zdravlje i pravilan tjelesni razvoj osnova su i preduslov za sve ljudske djelatnosti. Ljudski rad progresivno gubi karakteristike miinog rada, dok energetsku potronju sve vie zamjenjuje tzv. informatika, emocionalna i intelektualna. Pritom je i svrha ljudskog pokreta i kretanja sve vie specifina, to nikako ne znai da i procesi homeostaze i adaptacije ljudskog organizma slijede takve standarde. Naprotiv: Kontraverzno je to se ovjek naao zateen vlastitim izumima: i dalje nastoji smanjiti entropiju u okolini, a za vlastiti sistem je poveava, ako ne vjeba.8

Findak V., Metiko D., Mrakovi M., B. Neljak (1996). Primijenjena kineziologija u kolstvu. Hrvatski pedagoko-knjievni zbor, Zagreb 8 Mrakovi, M. (1992). Uvod u sistematsku kineziologiju. Zagreb: Fakultet za fiziku kulturu

12

Zakljuak
Kako je antropoloki prostor nedjeljiv, naruavanje neke od njegovih dimenzija uticat e i na ostale. Neke od nauno potvrenih negativnih posljedica takvog trenda su i sljedee: nedovoljno razvijena i inaktivna muskulatura nije u stanju izdrati generacijski rast u visinu uz istovremeni porast gojaznosti; stalno opadanje psihomotorikih i funkcionalnih sposobnosti dovodi do smanjenog nivoa rada drugih organa i organskih sistema i, vremenom, do atrofije i bolesti; uz neumjerene psihike napore, zapostavljanje motorike aktivnosti ugroava mogunosti adaptacije i djeluje na razvoj, na psihiko i zdravlje uope, potom i na normalno kognitivno funkcioniranje; dalje, kontinuirano stresni uvjeti razvoja, bez adekvatne relaksacije, utiu nepovoljno na konativne faktore, a preko njih i na nivo kognitivnih i psihomotorikih sposobnosti i motorikih znanja neophodnih za uspjeh u veini dnevnih, radnih i drugih obaveza; na kraju, hipokinezija je zvanino meu osnovnim rizicima po ljudsko zdravlje - nenadomjestiv faktor kvaliteta antropolokog statusa

13

Literatura

Findak V., Metiko D., Mrakovi M., B. Neljak (1996). Primijenjena kineziologija u kolstvu. Hrvatski pedagoko-knjievni zbor, Zagreb Grass, P. P. (1977). The Evolution of Living Organisms. New York: Academic Press. Grene, M. (1972). Aristotle and Modern Biology. Journal of the History of Ideas, 33 (3), Mrakovi, M. (1992). Uvod u sistematsku kineziologiju. Zagreb: Fakultet za fiziku kulturu

http://www.hns-cff.hr/upl/products/Osnovesistematske_kineziologije1.pdf (27.01.2011.)

14