za suvremenu revolucionarnu svijest, samosvijest i potrebu, za ovo novo istinski ljudsko htijenje pokazuje upravo kao jedna ljudski

neodriva i najdublje nepod noljiva prava besmislica i najordinarnije bezumlje, koje ugroava samu ljudsku prirodu u njezinu korijenu. Ta je nova dimenzija i ta nova povijesna perspekti va premda tek u zaetku ve na djelu i ona nezaustav ljivo kuca na vrata na svim stranama, to su na svoj nain pokazali dogaaji sa studentskim, i ne samo student skim previranjem u svijetu, bar za one koji su kadri razu mjeti pravi i dublji smisao toga kretanja i njegovo upravo povijesno znaenje. Stabilnost (a zapravo samo prividna stabilnost) postojeeg svijeta manipulativne organizaci je za mnoge je jo uvijek apsolutno neproblematina, pa oni navedena previranja doivljuju i ocjenjuju kao povr ne i kratkotrajne ekscese, ili u najboljem sluaju kao jae i slabije okove, koji se jo ipak daju smjestiti, kanalizirati i razvodniti u okviru vlastitih, dovoljno irokih moguno sti graanskog naina ivota, ili pak s druge strane nasil no uguiti poznatim staljinistiko-birokratskim meto dama. Mnogi pak to uope ne shvaaju ozbiljno, neki su zateeni, a neke je uhvatila panika. Meutim, nije tu rije samo o nekom studentskom pokretu i ovakvim ili ona kvim, veim ili manjim, radikalnijim, ekstremnijim ili umjerenijim i blaim zahtjevima studenata i drugih, nego je primarno i bitno rije o poloaju ovjeka u suvremenom svijetu totalne organizacije i manipulacije. Rije je o mo gunosti da se izdri taj oblik opstanka i taj nain egzisti ranja u svijetu posvemanjeg postvarenja, u ovoj svede nosti ovjeka na bezlini objekt ili stvar apstraktne i anti ljudske manipulativnosti, koja brie svaki trag i eliminira svaki prostor ljudske stvaralake spontanosti i subjektiv nosti. Rije je napokon o granicama mogunosti da se iz dri taj totalni i zato nepodnoljivi pritisak, besperspek tivnost, izgubljenost i besmislenost. Pokazuje se da te granice poinju pucati, da su ve napuknute, da su neizdrive i stoga neodrive, a to upra vo daje nadu i prua ansu da za ovjeka jo uvijek nije sve izgubljeno. Pokazuje se da je Marx imao pravo kad je ukazao na to da u temeljima ovog ovjekova svijeta, ovog naeg suvremenog svijeta tutnji revolucija kao pokretaka snaga povijesti i kao nezaustavljivi, intimni ljudski poti caj u traganju za smislom ovjekova ivota. Na nama je da potvrdimo i na djelu dokaemo ovu neizbjenu povijesnu istinu, o kojoj ovisi ne samo, hoemo li biti ljudi, nego hoemo li uope biti!

KANGRGA, MILAN
amac na Stiksu Razgovor s Milanom Kangrgom o odnosu lozoje i spekulacije, u povodu njegova 84. roendana, 1. maja 2007.

150

Uvod: 68 kako se to speluje?

povodu obiljeavanja 40. obljetni ce ezdesetosme planirali smo za ovaj zbornik opsean interview s Milanom Kangrgom, koji je kao vodei lan grupacije praxis i kao sveuilini pro fesor bio takoer i istaknuti sudionik dogaaja u Zagrebu 5-6. lipnja 1968. i po tonjih javnih rasprava. Ujedno, interview je trebao posluiti i kao promotivni raz govor o novoj knjizi predavanja Klasini njemaki idealizam, ija je publikacija u FF pressu Filozofskog fakulteta, na poticaj Odsjeka za lozoju, prireena u ast 85. roendana Milana Kangrge.

Milan Kangrga i 68. Nedoreena pitanja za nezavreni interview

isoka ivotna dob od 85 godina jednog tako intenzivnog intelek tualnog radnika kao to je Milan Kangrga ve je po sebi razlog za potovanje i slavljenje. No njegov 85. roendan na 1. svibnja, koji je s nestrpljenjem iekivao, poklapa se s 40. godinjicom burne 68., pod kojom se ovdje obino podrazumijeva nekoliko da na tzv. lipanjskih gibanja u Zagrebu ili junskih dogaanja u Beogradu i drugim sveuilinim gradovima bive Jugoslavije. Ipak, Kangrgina godinjica ivota poklapa se sa samim poetkom tih zbivanja u iz vanlokalnim razmjerima, a to je maj 68. u Parizu koji je poeo ba na 1. maj i koji se smatra simbolikim reprezentantom cijele te godine, Tada je Kangrga imao 45 godina! Preklapanje brojki i datuma bila bi banalno patetina pseudomistika pretje ranih znaenja, kad u njoj ne bi postojala jedna racionalna ali ne zato lake uhvatlji va jezgra. Ta znaajna godina povijesti su vremenog svijeta zadesila je Kangrgu u starosnoj dobi Platonova idealnog lozofpolitiara, tono u sredini izmeu ideal nih 40-50 godina ivota! Ta dobra mjera nije dakako ni za Platona puki astroloki izraun sretnog doba po zvijezdama niti bioritmiki proraun optimalno zdravog ivota kad lozofski mu treba konano postii akm u svome poslu. To je za Pla tona doba intelektualne i moralne zrelosti kad lozof treba prijei u drugi rod, kad od trutovskog ivota visoko i apstraktno misleeg dokoliara treba postati pela i preuzeti drutveno plodonosne poslove! U onom prvom dijelu egzistencije, u istoj ili teorijskoj lozoji, Kangrga je ve do tada postigao vrhunac udarivi temelj svome autorskom identitetu i to sa svojom disertacijom Etiki problem u djelu Karla Marxa (1960.). To je knjiga za koju

mnogi poznavaoci njegova lozofskog djela smatraju da bi postala epohalnom u evropskim razmjerima da je tih 60-ih godina bila prevedena barem na njema ki. Ali, premda Kangrgi, osobito u poznim godinama, nije bila strana elja za javnim priznanjem svoga rada smatrajui s pravom da kritika kultura mora biti kon stitutivni moment samorazumijevanja modernog drutva ukoliko je ono moder no, a ne rezervat za lijepe due moralizma ili pak drutvene parije, nepripadne i pos ljednje Mohikance Kangrga na svojim poecima nije, kao i svaki energini i origi nalni mislilac, strahovao od pomanjkanja produktivnih ideja i nije osobito revnosno mario za promociju i brza ovjekovjeenja svoga work in progress. Sva njegova poto nja Kangrgina djela, koliko god bila sloe nija i razraenija od disertacije a osobi to Etika ili revolucija, Praksa-vrijeme-svijet i konano Etika pokazuju da ona nisu samo izvedena iz njegova izvornog uvida u lozoju Karla Marxa i klasini ideali zam nego su zapravo uvijek nove razrade toga uvida. O onom drugom dijelu egzistencije, o metamorfozi lozofa iz truta u pelu, ostalo je otvorenim pitanje je li Kangrga doivio i interpretirao zbivanja 68. kao kairs svoje lozoje koja je od njegovih akademskih poetaka, po sadrajima i reeksivno-kritikoj ambiciji, ve inhe rentno bila politika. Je li, dakle, 68. bila trenutak svoga vremena? U njegovim terminima reeno je li to bio prijelaz iz praxis, tj. iz teorijsko-lozofskog medija olienog u asopisu Praxis, na zbiljsko sta novite prakse, s miljenja revolucije na revolucionarno misaono djelovanje? Ovakvo pitanje podrazumijeva, dakako, napetost naslijeenu iz Marxove 11. teze, ali jo urgentnije ona evocira problem politikog aktivizma lozoje koji nije manje izraen ak i kad je lozoja, poput praxisa, po svome samorazumijevanju

151

politina. O tome problemu svjedoe naj manje dva momenta iz Kangrgina odnosa prema 68. U opisivanju dogaaja 68. u Zagre bu u tekstu pod naslovom Burna ezde setosma u knjizi verceri vlastitih ivota (hrvatsko izdanje Split: Kultura & Rasvje ta, 2002.), Kangrga opisuje plastino neke pojedinosti dvaju dana 68. u Zagrebu (5. i 6. lipnja). Osobito je provokativna jedna naoko usputna pojedinost o tome kako je u srijedu 5. lipnja prije podne, nakon redo vnog predavanja iz etike, sreo Gaju Petro via na hodniku Odsjeka gdje ih je dvoje studenata upozorilo na skup u Students kom centru i pozvalo da se pridrue tom skupu jer tamo pripadaju. Iz Kangrgina opisa stjee se dojam da su obojica, i on i Petrovi, bili zateeni i vijeu o students kom skupu u Zagrebu, iako su beogradska dogaanja trajala ve puna tri dana, i oe kivanjima studenata da se tamo pojave, kao da nisu bili svjesni oekivanja mlade intelektualne populacije da upravo oni kao vodei praxisovci simboliki preuzmu ulogu teorijskih voa, saveznika ako ne i zatitnika uskomeane studentske mase u potrazi za teorijskom glavom. Premda je taj motiv poznat i temati ziran u nasljeu 68. kao odbijanje lozof skih glava poput frankfurtovaca od tada ve umirovljenog Horkheimera, preko Adorna sve do Marcusea, najagilnijeg su putnika studenat da sudjeluju u silovi toj politikoj akciji, za Kangrgino samora zumijevanje u ulozi posrednika izmeu revolucionarne teorije i praktike akcije ini se karakteristinom jedna druga pojedinost. U citiranom tekstu Kangrga opisuje kako je u povodu 150. godinjice Marxova roenja, na 5. maja 1968., mje sec dana prije lipanjskih zbivanja, osobno organizirao sveano obiljeavanje Marxo ve 150. obljetnice u Studentskom centru, ak s umjetnikim programom, ali da se tom prilikom u velikoj dvorani Centra

pojavilo tek 20-ak osoba! Osim to se zarekao da se osobno nikad vie nee poduhvatiti bilo kakve sline manifestaci je, taj dogaaj ne-dogaaja dobiva na zna enju ako se uzme u obzir okolnost da se taj neuspjeli pokuaj evociranja Marxa zbio u vrijeme kad su ve bili u punom jeku studentski revolti u Francuskoj i u Njemakoj i u Italiji, na jednoj strani, i prako proljee na drugoj strani, prepuni evokacija Marxa? Kangrga u knjizi ne objanjava kako je razumio taj dezinteres studenata, je li se on ticao upravo Marxa ili je to bio samo poslovini dezinteres mladei za ne ba popularni oblik ocijel ne priredbe pa jo i s umjetnikim pro gramom? Je li jugoslavenskoj studentskoj mladei bilo toliko previe poezije da je studentima za dolazak na neku znaajnu obljetnicu trebao rock-koncert i cuga to bi se danas jednim imenom nazvalo hladno pivo? U bujici ondanjeg indenticiranja ne samo s intelektualnim nasljeem Mar xa nego i s njegovim likom u razliitim pop-kulturnim oblicima, taj ne-susret zagrebakih studenata s Marxom bizarno podsjea na poznatu scenu iz lma Michelangela Antonionia Zabriskie Point (SAD 1970.), u kojoj uhapeni student, nakon debate u kampusu (glavni lik), na pitanje policajca, kako se zove, odgovara Karl Marx, nakon ega policajac pita: Kako se to speluje? U toj ironinoj gu ri kcionalnog govora lma ogleda se isti ne-susret i promaaj izmeu razliitih drutvenih aktera, premda je ime Marxa izravno ponueno kao predmet simboli ke razmjene, tovie kao provokacija i poticaj za komunikaciju u graninoj situa ciji drutva kao to je generacijski revolt. Ako, dakle, s Marxovim imenom na 5. maja 1968. nije kresnuo revolucionarni moment 68. u Zagrebu, u Beogradu su tamonji studenti u to vrijeme ve tjed nima unaprijed agitirani dogaajima u

Njemakoj, slali pisma podrke Dutschke ovoj vanparlamentarnoj opoziciji u njezi nim akcijama protiv njemake vlade s novim zakonom o izvanrednom stanju i izvanrednim ustupcima nato -u mjesec dana nakon promaivanja Marxa u Zagre bu preimenovali beogradski univerzitet u Crveni univerzitet Karl Marx. Na toj poza dini nije posve jasno to razotkriva to Kan grgino evociranje propale priredbe za Marxa 5. maja u Zagrebu i je li onda nak nadno pronalaenje Marxa u Beogradu sricanje Marxova imena za ime svoga uni verziteta bilo rezultat praxisovske kole ili samo upotreba ope ikone, poput Che Guevare, Maoa, Ho i Mina? Jesu li studen ti bili jednako zateeni evociranjem Mar xa na njegov 150. roendan kao to su praxis lozo mjesec dana kasnije, 5. lipnja, izgledali iznenaeni oekivanjima studenata da se pojave na skupu u Studentskom centru? To meusobno promaivanje ima svoje pozadinske konguracije. U to vrije me, i asopis Praxis i Korulanska ljetna kola djelovali su ve pune etiri godine, a te 1968. godine tema zasjedanja na Koru li bila je Marx i revolucija u povodu 150. godinjice Marxova roenja! Bile su prisutne dvije najslavnije glave lijeve lo zofske scene toga doba, Ernst Bloch i Her bert Marcuse, od kojih je Marcuse bio neosporni teorijski guru studenata i u Americi i u Evropi. No, na temelju razlii tih dokumenata o dogaajima, koje su objavljeni u posebnom i po mnogoemu fantomskom svesku asopisa Praxis pod naslovom Jun-Lipanj 1968. Dokumenti taj svezak asopisa inae ima iste oznake kao regularno objavljeni broj 1/2-1969., u kojem su publicirani materijali sa zasjeda nja Korulanske ljetne kole Marx i revolu cija iz ljeta 1968. ini se nedvosmisleno da je osnovna lozofska motivacija stu dentskih gibanja 68. bila ipak autohtona, a ne pomodni uvoz sa Zapada. Tako se

152

onda, a takoer i kasnije, moglo uti od kritiara raznih provenijencija na raun te ljeviarske, ultrake, apstraktno-huma nistike kulture emancipacije i univerzali zma, od partijskih politiara do kulturnih nosilaca nacionalistikih programa. Dru gim rijeima, ini se smisleno i opravdano tvrditi da nije Herbert Marcuse dakle, to veliko individualno ime suvremene lo zoje bio odozgo teorijski voa stude nata jugoslavenskih sveuilita, ili barem ne jednako intenzivno i ne na isti nain na koji je to bio u Americi i u Evropi, nego da je to odozdo bila grupacija praxis koja je prethodno, kroz asopis i konferencije na Koruli, stvorila i sadraje i image, koji su im bili potrebni ne samo za osobnu ili grupnu identikaciju nego i za ono to je tek trebalo postii subjektiviranje u iz vanpartijskog i izvansistemskog politi kog aktera. Otud, ono to su studenti pro maili pod imenom Marxa 5. maja 1968. nije teorija nego trenutak politike sub jektivacije koju su mjesec dana kasnije tra ili od svojih teorijskih uitelja na hodni ku Odsjeka za lozoju. Ovdje nije interes unositi umjetni razdor u pozicije Marcuse-praxis, i to ne samo po teorijskoj liniji nego ni praktiki. Stalo je do markiranja njihove uloge samo s obzirom na pitanje eksplicitnih teorij skih referenci studentskih demonstranata i neposrednih politikih ciljeva, gdje empi rijski prioritet pripada praxisu, dok se Mar cuseovo prisustvo vie oitovalo u popkulturnom aspektu demonstracija. Ovo razlikovanje osobito je relevanto upravo s obzirom na mjesto i znaenje Milana Kan grge, koji je eksplicitno i opetovano isti cao svoju najveu lozofsku bliskost up ravo s Marcuseom, a ne sa Sartreom ili Lukacsom, kako se to proizvoljno postav lja. O tome empirijskom prioritetu praxisa to ne znai toliko lokalnu autohtonost i autarkinost gibanja 68. nego zapravo njegovu teorijsku autonomnost govore

neke izvanjske okolnosti. Marcuseove su kritike potroakog otuenja ovjeka u Jednodimenzionalnom ovjeku i emancipa cijskim programom njegove kulturno-teo rijske kritike psihoanalize u tada kultnoj knjizi Eros i civilizacija, iako napisane i objavljene u Americi jo u pedesetim godinama, recipirane ralativno kasno u Evropi; u Njemakoj su prevedene tek u prvoj polovini 60-ih. Ta kasna recepcija osobito vai za njegovu knjigu Um i revolucija, koja je nastala u Americi na engles kom jeziku 1941. a takoer je ula u lozof sku recepciju u Evropi tek u 60-ima. I upra vo je ta knjiga u veoj mjeri lozofsko-pro gramska u Marcuseovu opusu nego one druge dvije kulturno-kritike knjige i upra vo je ona u presudnoj mjeri bitna za Kan grgino lozofsko-politiko samoprepo znavanje. U disertaciji Etiki problem u djelu Karla Marxa iz 1960., koja je publici rana 1963. u Zagrebu, a 2. izdanje 1980. u Beogradu, Kangrga jo ne citira tu Marcu seovu ameriku knjigu koja jo ne postoji u Njemakoj, dok ona u Kangrginim kasni jim djelima, osobito onima koja su izrav no posveena interpretacijama klasinog njemakog idealizma, predstavlja nedvoj beno glavnu referencu. To su iznova potvr dila i Kangrgina predavanja iz klasinog njemakog idealizma, koja je ponovo dr ao studentima na Odsjeku za lozoju, i koja su sad izdana kao knjiga u FF-pressu. No, iako zadnje pripremljena knjiga za njegova ivota, knjiga Klasini njemaki idealizam nije jedina kojoj je pripalo da izae posthumno. U ovim predavanjima Kangrga najavljuje objavljivanje studije pod naslovom Filozoja i spekulacija kojoj pridaje sredinje lozofsko-teorijsko zna enje u svome opusu. Toj temi posveen je disput o lozo ji s Milanom Kangrgom pod naslovom amac na Stiksu, voen povodom njego va ponovnog predavakog angamana na Odsjeku za lozoju u ljetnom semestru

2007. i u poast njegova 84. roendan, 1. maja 2007. Smru Milana Kangrge, tono godinu dana kasnije, amac lozofa stigao je na drugu obalu Stiksa. No, to je samo utopijsko mjesto kojemu konkretnost daju ovostrana znaenja osoba i ideja. Borislav Mikuli

153

Prosvjedi sjednjem, bojkoti i sukobi na sveuilitima u Vene ciji, Torinu, Bologni, Rimu i Bariju. 300 studoa zauzelo ameriki stud dom na Sveuilitu Cite u ju nom dijelu Pariza zbog zabrane mjeovitog smjetaja u domovi ma. Madridsko sveuilite objavilo da e nastava opet poet 6. svibnja nakon 38 dana preki da zbog studentskih prosvjeda.

26. travanja 1968.

KANGRGA, MILAN
amac na Stiksu

UP&UNDERGROUND
Proljee 2008.

boris l av m i k u l i Profesore Kangrga, uz estitku s najboljim e ljama za va 84. roendan koji pada na 1. maj, elio bih iskoristiti va ponovni predavaki angaman na Odsjeku za lozoju za jedan, ako nije pretenciozno, disput o naem poslu, o lozoji. Kao i akademska profesija openito, i lozoja sve vie pokazuje svoje skriveno lice najamnikog rada. Ali mi sad neemo o merka tonizaciji akademskog studija nego o lozoji iznutra koja je oduvijek bila predmet kritike u vaem djelu. Otili ste u mirovinu jo 1993., no tek od prije etiri godine, kad smo u organiza ciji Katedre za etiku, obiljeili va 80. roendan i kad je objavljen specijalni broj Filozofskih is traivanja (54-55/2004.), ponovo ste prisutni na svome bivem Odsjeku. Sada drite cijeli semestralni kolegij na izbornom predmetu Klasini njemaki idealizam, koji je uveden zato da bi sadanji studenti lozoje, osobito takozvani bolonjci, imali priliku uti uivo vae interpretacije klasine njemake lozo je. One seu unatrag u doba kad je ovdanja lozoja imala znaaj svjetske. Moete li, naj prije, ocijeniti mjesto i znaenje klasinog nje makog idealizma u curriculumu studija lozo je openito. Moe li se bez toga studirati lo zoja i raditi u lozoji? mila n k a n g rg a O klasinoj sam filozofiji napisao nekoliko knjiga, od moje doktorske radnje 1960. sve do danas. Zato se ovdje na vae pitanje moe odgovoriti zaista sasvim ukratko! Ve sam u nekoliko navrata isticao veliko zna enje klasine filozofije u itavoj historiji filozofije, a ovdje bez pretjerivanja nakon mojih velikih studija te epohalne misli mislim da mogu naglasiti da se tek s tom filozofijom zapoinje pravo filozofiranje u njezinoj biti, dakle filozofinosti, posebno zato to ta filozofija do vodi samu sebe u pitanje, i to na najkritikiji nain, to ja nazivam iskorakom u spekulaciju. Ta filozofska misao stavlja samu sebe kao bitni predmet refleksije, kao samo refleksije, i tu lei njezina veliina. Kad ve spominjem svoju disertaciju (Etiki problem u djelu Karla Marxa), moram naglasiti da sam tek i samo pomou Hegelove kritike Kantove i svake druge etike i moralne pozicije dospio do uvida u domete i znaenje pojma moralnosti,

a ujedno to je za mene bilo ne samo dragocjeno nego presudno za cijeli moj filozofski curriculum vitae.

Hans-Georga Gadamer

Ne znam da li dijelite opservaciju, klasina nje maka lozoja nekad je bila glavni sadraj oba veznog predmeta etika, koji ste vi predavali, a sad je poseban, izborni kolegij za studente, da kle, u rangu predmeta poput Hrvatske lozo je, Indijske lozoje. Za to vas pitam imaju i u vidu, dakako, va kritiki stav prema disci plinarnim podjelama u lozoji, dakle s obzi rom na vae postavljanje disjunktivnih razlika poput etika ili sloboda, lozoja ili speku lacija, demokracija ili nacionalizam itd. Dru gim rijeima, na studiju lozoje na Odsjeku, a to znai napose studenti, dobili smo jedan iz vanredno vaan klasini, ali tematski gledano, poseban kolegij, iji se sadraj velikim dijelom izgubio vaim odlaskom u mirovinu. Ali ujedno s tim ponovnim dobitkom ne moe se previdje ti pomak ili ak prevrat u statusu same lozof ske tematike. Dakle, od klasinog njemakog idealizma kao implicitnog, opeg i samorazu mljivog modernog stajalita u lozoji, preli smo ka jednom posebnom, ak poneto egzo tinom predmetu. Kako vi to vidite? Kad ve naglaavate pomak ili ak prevrat u moje mu miljenju danas, s obzirom na odnos filozofije i spe kulacije, moram vas ispraviti da je to misaoni proces od posebnoga k opemu, a ne obratno. I jo neto ovdje moram naglasiti: Svi dosadanji disjunktivni odnosi u naslovima mojih knjiga, poput: Etika ili revolucija, Nacionalizam ili demokracija znae uzajamno isklju ivanje, ali se to nipoto ne dogaa s odnosom spekula cije i filozofije, te umjesto onoga ili stoji ovdje ono i, i to upravo zato to ne samo da ne iskljuujem filozofiju iz tog odnosa, nego upravo ona dovodi do mogunosti spekulativnog miljenja, ali ujedno ne samo miljenja, i tu lei bitna razlika! Upravo zato istiem kako je speku lacija uvjet mogunosti filozofiranja uope, iako je upra vo kantovska transcendentalna filozofijska orijentacija pravi i jedini mogui put u spekulaciju! Stoga ovdje ve unaprijed elim naglasiti kako moja prevratna misao na pozicija nee biti posve jasna sve do izlaenja mojeg rukopisa pod naslovom Spekulacija i filozofija od Fichtea do Marxa.

154

 Kako procjenjujete interes za klasinu lozo ju u lozofskom studiju kod nas openito, kako vidite odnos izvorne autorske produkcije i prijevodne literature u tom kontekstu? Interes prema klasinoj filozofiji danas, naroito u nas, gotovo da ne postoji u nekom ozbiljnijem smislu. Sad je na djelu pozitivizam u svim svojim oblicima i naroito tzv. analitika filozofija koju ja nazivam drve nim eljezom, jer je to ve u samom postavljaju proble ma s njezine strane sve drugo samo ne filozofijska pozi cija! Ti deki nisu Kanta ak ni itali, pa ne znaju za nje gov napor da dospije do sintetikih sudova a priori, pa analiziraju, a ne znaju to! to se pak tie prijevodne lite rature klasine filozofije, naiao sam na gotovo skanda lozne primjere, koji devalviraju tu filozofiju na nivo misaone neupotrebljivosti, da ne kaem neto grublje! U vezi s tim problemom navest u samo moj sluaj: Kad sam, prevodei Hegelovu Fenomenologiju duha (1986.), usputno konsultirao dva dotadanja izdanja pri jevoda (zagrebako i beogradsko), bio sam na nekim mje stima gotovo zaprepaten; ak su cijeli pasusi bili napro sto preskoeni u tekstu, a da se ne govori o smislu i termi nologiji prijevoda! A to se dogaa i danas, naalost! Profesore, ta itate inae i, napose, da li intenzivno pratite lozofsku produkciju u uem smislu, autore kakav ste i sami? elim ovdje poeti s jednom osobnom anegdo tom: Godine 1963. bio sam u Heidelbergu kod profesora Hans-Georga Gadamera stipendist Humboldt-Stiftun ga, pa sam s vremena na vrijeme iao k njemu na kon sultacije. U jednom razgovoru rekao mi je Gadamer: Mladi kolega... Gadamer je time htio rei mlai kolega, jer sam te godine ve bio 40-godinjak nemoj te troiti ni svoje dragocjeno vrijeme, ni energiju, iako ste jo mladi, na neke sporedne stvari, tj. ne naroito vrijednu i vanu filozofijsku literaturu, nego itajte samo ono najbolje. Inae vam se lako dogodi da se nae te na stranputicama, a to bi bila teta! esto sam se pri radu prisjeao toga Gadamerova savjeta, pa sam se tako i najee ponaao. To je za mene znailo tada nunost selektivnog itanja i toga se drim sve do danas. Za svako selektivno itanje potrebno je pret hodno pravljenje selekcije, zar ne, dakle, opet itanje! Dok smo mladi, dogmatino hoemo

Vladimir I. Lenjin

samo ono najbolje, ali fundamentalne auto re ne moemo itati sami. I klasici su svata itali, uzmite samo Hegela... Pa, evo vam jednog svjeeg primjera: Koncem 90ih bio sam kao humboldtovac par mjeseci u Freiburgu. Imao sam na raspolaganju besplatnu upotrebu fotokopir nog aparata. Za buduu eventualnu knjigu o etici fotoko pirao sam gotovo svu etiku literaturu iz fakultetske biblioteke tako da sam u Zagreb donio oko 6 hiljada stra nica teksta. A onda sam to selektivno itao i pravio biljeke, pa je iz toga nastala moja Etika (2004.). A imam jo jedan, najsvjeiji primjer: Do sada sam itao neke priloge Slavoja ieka, te je moj osnovni dojam bio pozitivan u jednom smislu. iek dobro provocira ne samo svoje Slovence, nego i graane Zapada, a posebno stavom kako je upravo Lenjin pravi. Pri emu valjda ne misli pravi filozof, jer ako je rije o Lenjinu, onda je ono najbolje od njega njegovo djelo Drava i revolu cija, gdje je jo u tragu Marxove misli, koje se odmah po revoluciji odrekao, i teorijski i praktiki! Kad je iek nastupio u emisiji Nedjeljom u 2, oekivao sam od njega bar tu njegovu poslovinu provokativnost ali nje nije bilo ni u tragu! No, sad sam dobio njegovu opsenu knjigu o Schellingu. Prvo to sam pogledao, bio je pod naslov Uspon od vjenosti do vremena! Nije samo iek taj koji nije itao Hegelovo djelo Jenaer Realphi losophie [Jenska realna filozofija] (1805-1806.), jer bi inae na str. 273 naao epohalan Hegelov stav, koji glasi: Vjenost je misao vremena! A tko to ne zna, taj nee imati ni osnovnog pojma o vremenu! Zato i ieka itam odsada selektivno. A meni nakon cijelog mojeg ivotnog i misaona puta ne znai mnogo, ili gotovo nita, kad se netko proglaava marksistom ili ak neo marksistom, jer takvih je bilo (na elu sa Staljinom) i ima ih danas ko pljeve! A neki nisu ni studirali, a kad kad ni itali, Marxovu filozofiju, nauku i spekulaciju! U svojoj Etici iz 2004. posvetili ste posebno poglavlje kritici o novim prilozima etikoj teo riji, autorima koji su i kod nas zastupljeni pre ko prijevoda, poput liberalnog kantovca Rawl sa, analitikog etiara Ernsta Tugendhata ili integrativnog etiara Hansa Krmera, inae svjetski poznatog historijskog hermeneutiara u podruju platonikih studija i novoplatoniz ma; on je u etici posve daleko od platonizma,

155

Vlasti zatvaraju sveui lite u parikom pred grau Nanterre.

KANGRGA, MILAN
amac na Stiksu

2. svibnja 1968.

UP&UNDERGROUND
Proljee 2008.

gdje pokuava rehabilitirati tzv. individualnu etiku po modelu helenistike stoe. Svi su oni jako loe proli u Vaoj Etici... U vezi s vaim tzv. liberalnim kantovcem Rawl som, kao i s drugima koje spominjete, pisao sam o nji ma kritiki iz dvaju osnovnih razloga: Prvo, nedopusti vo je za bilo kojeg filozofa (etiara) spajati Kantovu eti ku poziciju s utilitarizmom jer je to gore od mojeg drve nog eljeza! Drugo, gotovo je nevjerojatno, kakav je to misaoni pad, i to ba njemakih suvremenih filozofa (etiara), dakako, ne svih. Zato sam bio neto otriji u kritici takvih stavova, koji su prava blamaa za njema ku dananju filozofsku misao! Pri tome, vaa kritika je postavljena na meta etikoj, teorijskoj razini, to znai da je va interes u etici velikim dijelom usmjeren na pitanja konstitucije teorije, a to barem djelo mice znai da je va interes epistemoloki, u smislu kritike teorije etikog diskursa. Moja kritika ovdje nije postavljena na metaetikoj, teorijskoj razini, a jo manje moe biti smjetena u di menziju ili horizont tzv. epistemologije, to je fran cuski prijevod za teoriju spoznaje! Ona je nakon klasi ne filozofije i Marxa postavljena u povijesni horizont, a to je upravo ta bitno spekulativna pozicija! To smo pitanje ve naeli i svakako emo mu se jo vratiti. Da ovdje dodam, primjetan je kod vas nedostatak interesa za psihoanalitiku lo zofsku perspektivu, koja mi se s obzirom na is hodite u Kantu, Hegelu i Marxu, koje dijelite s jednim Lacanom, ini neizbjenom ili kao part ner ili kao konkurent. Lacanovu etiko-teorij sku poziciju u seminaru Etika psihoanalize iz 1960. osobito je razvila tzv. ljubljanska lacanov ska kola, iji je od poetka do danas najpromi nentniji, ali nipoto jedini, predstavnik upravo Slavoj iek kojeg ste nedavno otkrili. Ja se, dodue, nisam posebno bavio onim to vi nazivate psihoanalitikom filozofskom perspektivom, iako sam jo u najranijim svojim godinama itao i Freu da i Adlera i Junga itd., ali sam preko Marcuseova djela Eros i civilizacija u mojem rukopisu o spekulaciji ita vo jedno ovee poglavlje posvetio odnosu Freuda i Mar xa, naroito s obzirom na Freudovu raspravu Das

Unbehagen in der Kultur (Nelagoda u kulturi), jer se tu Freud sasvim pribliio bitnim Marxovim kritikim sta vovima, koji su zajedno s Freudom par excellence spe kulativni! To je poglavlje pod naslovom Podrijetlo svi jeta! Ovi po vama navedeni psihoanalitiki marksisti nisu dospjeli do toga, pa ak i Marcuse gotovo nevjero jatno! uzima pojam spekulacije u pejorativnom smis lu, a sm je na tom tragu. Naglasio sam, kako je upravo Kant krivac za sve dosadanje filozofe svojim identifici ranjem spekulacije s teorijom, ime sm sebi skae u usta!
F. W. J. Schelling

iek je lozofski mislilac ije spisateljstvo ivi na spekulativnom vicu. On pripada grupaciji ljubljanskih teoretiara, danas su to otprilike 60-godinjaci, koja se, to je malo poznato, zvala ljubljanska materijalistika kola, verzija psihoanalitikog neomarksizma, althusserov ske i lacanovske inspiracije, poznata po analizi ideologije. Mislim da je ta grupacija, u koje jo spadaju Monik i drugi, dala znaajan prilog ideolokoj analizi raspada bive Jugoslavije i socijalistikog sistema i da je ona po svojim politikim efektima na drutvenoj i intelektu alnoj sceni krajem 80-ih, usporediva s praxi som iz 70-ih. Sm je iek svoje bitne poetne radove publicirao jo sredinom 70-ih, kad sam ja poeo studirati, ali je, osim u Beogradu, ostao gotovo posve nerecipiran na tadanjoj jugoslavenskoj sceni lozoje. Njegova su dva kasnija reprezentativna rada prisutna kod nas i u prijevodu, knjige Sublimni objekt ideologi je iz 1989., prevedena 2002. te knjiga koju spominjete, Nedjeljivi ostatak. Esej o Schel lingu i srodnim pitanjima, iz 1996. koja je nedavno objavljena u prijevodu. Ne biste trebali dovoditi ieka u bilo kakvu vezu s filozofima tzv. praksisovske orijentacije, jer je to u svim pravcima bitno inkompatibilno! iek se na prim jer nije udostojio proitati nijednu Kangrginu knjigu, pa ni onu o vremenu, da bi znao neto o tom problemu! Dobro, vidim da ste zaokupljeni najteom tematikom vremena s kojom lozoja teko izlazi na kraj, ali moete li za sadanje genera cije studenata objasniti odnos praxisa prema

156

toj althusserovskoj, strukturalistikoj verziji neomarksizma, na koju se nastavlja ova ljub ljanska grupacija teoretiara. Kada govorite o odnosu pra xis -a prema toj althusserovskoj, strukturalistikoj verziji neomarksiz ma, moram podsjetiti da sam ja osobno odbio objaviti u pra xis -u (1965. ili 1966.) Althusserovu raspravu na 50 stranica, jer sam je ocijenio kao staljinistiko-pozitivis tiku, s onim njegovim famoznim epistemolokim re zom, ime je i Hegela i Marxa totalno isfalsificirao do pravog besmisla! A kuriozitet pritom bio je taj to sam zahtijevao (suprotno naoj asopisnoj praksi) da se taj njegov tekst njemu vrati s objanjenjem da ga ne elimo objaviti pa je i tu lei taj kuriozitet taj tekst bio potom objavljen u francuskom komunistikom asopisu La pense, ime Althusser postaje jedan od najznaajni jih marksistikih mislilaca naeg vremena!? Eto, toliko o tim slavnim marksistima ili jo zgodnije neo marksistima! Kako vidite odnos njemakog klasinog idea lizma, ako se moe govoriti o vie-manje jedin stvenoj, to jest, koherentnoj i konzistentnoj misaonoj poziciji, prema lozofskim discipli nama danas, napose etici, socijalnoj lozoji i epistemologiji? Pri tome mislim na razvoj spe cijalnih perspektiva unutar tih disciplinarnih polja, kao to su bioetika, teorija biopolitike ili feministika epistemologija. Smatrate li da po stoji mogunost konverzacije izmeu speku lativne pozicije na kojoj vi stojite, i bio-lozof skih tema? Pojam bio-filozofske teme vrlo je apstraktan, i pod time se moe razumijevati mnogotota! Ali moje je miljenje da se ta problematika u cijelom svom misaonu rasponu nipoto ne moe dovesti do konverzacije sa spekulativnom pozicijom. Pod ovim bio koliko ja to mogu deifrirati misli se primarno na bio-genetskobiologijsku osnovu i sferu u cjelini, u to spada i ta bioetika, za koju sam poziciju ustvrdio da su ti problemi primarno i bitno ekonomsko-socijalno-politiki, pa se nikakvim palijativnim i deklarativnim etikim instru mentarijem ne daju ni postaviti a kamoli rjeavati! Na djelu je samoobmana ili, u gorem sluaju, obmana jav nosti, za volju vlastite intelektualne ili ak profitabilne promocije i prestia u javnosti. Neka mi se to ne zamjeri!

Ali, ako netko nije iziao nakraj s etikom problemati kom u njezinoj biti, neka nam ne pokuava glumiti svo jom bio-etikom kao pukom pomodnou!

U tome se slaete s odbacivanjem bioetike kod nekih post-althusserovskih i postlacanovskih etiara. No, u tim teorijskim raspravama pos tao je relevantan prije svega nain na koji se iz nova dovodi u pitanje pretpostavljena univer zalnost princip u etici uope, poput slobode subjekta. Ne treba sve to dovoditi i to jo u izravnu vezu s mojim spekulativnim stavovima koji se zasnivaju na os novnom zahtjevu, koji bi se mogao formulirati: Vraa nje u budunost, kojim uvijek iznova sve zapoinje kao re-evolucija, da bi uope neega bilo! A prema tome i svagda neega boljega od itave dosadanje klasne his torije i njezine posveenosti pomou filozofije! A kad, pola u ali pola uistinu, govorim o nama filozofima i filo zofiji kao laljivcima, onda pritom mislim primarno na filozofiju kao ideologijsko poljepavanje strahovite klasne zbilje kroz itavu dosadanju klasnu, jer druge nema! historiju ovjeanstva. O tome ivotu filozofija nikada nije eljela govoriti, jer to nije bio njezin pravi predmet! A to znai samo jedno: da taj uasno mukotrp ni, zapravo ljudski nepodnoljivi ovjekov ivot nikad nije bio i trebao biti predmet filozofijskog bitnog zani manja. Spekulaciju sam zato definirao kao filozofiju koja prodire pod kou, a ne ostaje na povrini te ivotne stra hote! To znai za mene kretanje iskljuivo u horizontu ili sferi spoznajne teorije, koja se bavi iskljuivo o clare et distincte metodi spoznavanja, i tu nalazi svoju istinu. Definicija glasi tada posve metafiziki primjereno adaequatio rei et intellectus. A to znai samo jedno: kre tanje u horizontu gotova svijeta to je ve per definitio nem drveno eljezo! Da budem konkretniji! Sluam ponovo vaa pre davanja, nedavno ste na 3. predavanju o Kantu i njegovom pojmu moraliteta, na problematici majinske ljubavi kao moralnog principa, pro pustili komentirati iako esto pravite digre sije na aktualne vanlozofske teme nedavno voenu veliku javnu diskusiju o abortusu u ko joj su predstavnici Katolike crkve vodili glavnu rije, dok su im se suprotstavljali samo neki

157

Nekoliko stotina stu denata protestira u dvoritu Sorbone pro tiv zatvarnja Nanter rea, rektor zove poli ciju, a sukob se pre lijeva u Latinsku etvrt gdje se nalazi Sorbo na. Burna no rezulti rala je s desecima ranjenih i oko 600 uhapenih. etvero studenata osueno je na dvomjesene kazne zatvora.

KANGRGA, MILAN
amac na Stiksu

3. svibnja 1968.

UP&UNDERGROUND
Proljee 2008.

predstavnici iz drutveno neusporedivo manje utjecajnih, iako vrlo aktivnih i vrijednih udruga, osobito iz sektora enskih drutvenih prava. Posve su druge stvari kad spominjete nae hrvat ske probleme u vezi s Katolikom crkvom, abortusom, eutanazijm itd., jer smo tu na banalnoj ideologijskoj rav ni, koja svojom dogmatskom rigidnou vodi ovu zem lju natrag u feudalno doba kad je crkva bila bastion ne samo reakcije i konzervativizma, nego glavni dio vlasti i najvei europski veleposjednik, pa je to u Hrvatskoj po novo postala pomou Tumana, pravog vjernika, i njegovih nasljednika. Kako zamiljate institut ljudskih prava? Ne mislim toliko sa stanovita etike u smislu pozi tivnog morala, pa ak ni sa stanovita teorije morala, nego ako to nije drveno eljezo, kako vi esto volite rei za lozofske pojmove sa spekulativno-etikog stanovita koje vi formulirate kao nunost slobode. Institut ljudskih prava, kako to vi formulirate, zamiljam prije svega ako se kreemo jo uvijek u sferi tzv. graanske demokracije dananjeg svijeta vie-ma nje kao uvoenje vladavine prava, i to u nerazluivu je dinstvu legaliteta-legitimiteta. Pisao sam ve o tome, da je to jedina mogua i neophodna osnova za svako postav ljanje etikog-moralnog problema (i zahtjeva na ovje ka), a da se pritom ne zastane u vodama iste apstrakci je, obmane ili, u boljem sluaju, samoobmane, do bljuta vosti i lai. To ja onda nazivam glumatanjem u stilu onih licemjernih lamentacija slava Bogu na visini, ali za dobre materijalne interese! Hegel je mene dobro podu io o vrijednosti, ali i o granicama, te obogotvorene moralosti, te je onda bolje pomoliti se Bogu, nego u prazno lamentirati kako nam fali vie morala! Ako se pak (misaono, za sada!) uini i korak dalje od te graan ske demokracije, koje danas ima sve manje u svijetu, ak i tih nekadanih zemalja, nastalih iz graanskih revolu cija (poput SAD ili Sarkozyjeve Francuske!), koje su zaboravile svoju budunost i vratile se u prolost, onda je perspektiva tih ljudskih sloboda samo na putu u soci jalizam samoupravnog tipa, ali ne staljinizam, s kojim se taj socijalizam jedino poistovjeuje svakog dana na svim stranama svijeta! to je idelogijski dobro smiljeno, da se Vlasi ne dosjete! Ali, ljudska prava nisu ni eminentno ni jedino etiko-moralni problem! Daleko od toga!

Franjo Tuman

Da se vratimo pitanju spekulacije. Posljednjih godina sve ee i sve dublje kritizirate lozo ju kao takvu, izjednaavate je s teorijom spo znaje ili, openitije, s puko teorijskim stavom miljenja, dok favorizirate oblik misaona rada koji nazivate spekulacijom. Umjesto Hegela za kojeg ste, barem donedavno, voljeli rei da ste ili s njim u razred, sad je va novi prijatelj u lozoji Fichte, ba iz tog razloga, jer je on prvi i takorei jedini spekulativni i prvi proleterski mislilac. Premda bih i kao va student i ue nik, tj. kao slobodni pristalica, da tako kaem, izrazio taj odnos spekulacije i lozoje kantov skom formulom, spekulacija je uvjet moguno sti lozoranja, mislim da ste nedosljedni i nejasni u tome odbacivanju lozoje. Da upo trijebim jednu tipinu Habermasovu retoriku formulaciju, radi se o performativnom protur jeju, vi ipak lozofski proizvodite lozoju! Na to sam pitanje donekle ve ranije odgovorio! Moje plediranje za spekulaciju ne treba shvatiti kao odbacivanje, ili ak anuliranje, znaaja filozofije kad eksplicitno naglaavam kako je transcendentalna filo zofija, poevi ve s Kantom a s kim drugim u tom smislu? pretpostavka ili uvjet mogunosti spekulacije, pri emu i sama spekulacija ostaje u horizontu filozofi nosti tako dugo dok ne bude i ozbiljena u svjetskim raz mjerima, ako do toga ikada doe!? Jer je sve do sada osta la u iskljuivo misaonu horizontu, upravo kao taj spoz najni moment, koji ostaje za sada samo poziv na revo luciju kao temeljitu izmjenu klasnog svijeta dosada nje historije. Fichte je bio prvi na tom tragu naglaavaju i suprotno filozofiji i Kantovu samo moralnom apelu na primat praktikog uma identitet teorije i prakse, plus mata kao organ stvaralatva, i u tom sam ga smislu ujedno proglasio prvim proleterskim misliocem, jer je i svojim ivotom, a ne samo milju, potvrdio da nema to izgubiti osim svojih okova i ljudskog dostojanstva! Ali vas molim pri tom da me ne proglaavate nedosljed nim i nejasnim u tome, kad kaete da odbacujem filozo fiju, jer ja to nisam nijednom rekao ili napisao! Pustimo pritom Habermasa, jer pored svih njegovih pozitivnosti i zasluga (u borbi s mranim silama dananjice), Ha bermas nije dospio do spekulativnih pozicija, i tu lei njegova granica.

158

 Dopustite da malo obrazloim. Najprije, vae svoenje lozoje na spoznajnu teoriju nije samo reduktivno, jer lozoju kao tip milje nja obiljeavaju, od samog njezinog poetka, daleko vanije teme, od kozmosa do ljudske due i ljudskog svijeta, pitanja dobra, lijepog itd. a problem spoznavanja ili kognicije samo je jedna u nizu tema koje se izluuju iz lozof skog naina postavljanja pitanja. Gnoseologija i Erkenntnistheorie nisu isto, kao to ni episte mologija nije tek prijevod za teoriju spoznaje, i nije nita pomodno, to su razliite konceptual ne razine spoznaje, znanja, znanosti i znanst venog diskursa. Stoga, umjesto spoznajno-teo rijske redukcije lozoje moe se moda prim jerenije govoriti o epistemolokom interesu kao temeljnom karakteru ili ak nagonu lo zofskog pitanja, jer mi u svemu to radimo lo zofski hoemo neto saznati, a saznavanje od reuje sam na ivot u tom smislu da je bez sa znavanja taj ivot nemogu kao ljudski ivot. to se tie mojeg svoenja filozofije na spoznajnu teoriju, kako vi to naglaavate, ja sam i u svojim sada njim predavanjima ukazao na ono zaista bitno u itavoj historiji filozofije, kako sve do Kanta, a jo i s njime, ta filozofija nije dola do samog pojma prakse, te se u cije loj toj historiji teorija nalazi na jednoj strani, a praksa, to jest praxis, na drugoj strani, a da se nikada upravo prije svega filozofijski nisu spojile (sve do Hegela)! Naravno, mi ne saznajemo samo teorijski, i zato, kad podsjeam na tu vezu znanje-sazna vanje-ivot, pri tome ne mislim naprosto na Habermasovu poziciju u njegovu utjecajnom i vanom radu Erkenntnis und Interesse, gdje on, takorei, po modelu Seinsverbundenheit alles Wissens (vezanost svakog znanja za bitak) kod Karla Mannheima, postavlja guru interesne vezanosti ili socijalne kontekstual nosti svakog znanja, dakle, neku vrstu Inte ressengebundenheit alles Wissens. Drugim rijeima, za karakterizaciju lozoje potreban je, ini se, slab a ne jak tj. dogmatski pojam spoznajne teorije. elio bih jo podsjetiti, ta je reduktivna kritika lozoje poela denitivno i eksplicitno s Nietzscheom, gdje on svu tradi

Immanuel Kant

cionalnu lozoju reducira najvie na Descarte sa, potom na Kanta i Platona... Pa, po kojoj se to liniji kretala ta filozofijska misao sve do klasine filozofije ako ne ve od Platono vih ideja ako ne iskljuivo u dimenziji teorije? A to onda konzekventno znai i te teorije spoznaje ili, da bu demo moderniji, epistemologije!? Pa, emu onda mora mo tek sada naglaavati Fichtev subjekt-objekt-identi tet, tj. identitet teorija-praksa!? A upravo je to prijelaz sa stanovita (iskljuivog stanovita) filozofije na spekula ciju! I da sad budemo posve jasni: Prijelaz sa stanovita filozofije u spekulaciju znai prijelaz na re-evoluciju, dakle na revoluciju! Marx je to jo uvijek u horizontu filozofinosti nazvao ozbiljenjem filozofije (Verwirk lichung der Philosophie), to ne znai nita drugo nego ono to je iskazao u XI. Tezi o Feuerbachu: temeljita izmjena dosadanjega klasno strukturirana svijeta! Zato bi se, grubo govorei, moralo kazati, kako je insisti ranje na filozofinosti kao spoznavalatvu uporno izbje gavanje izmjene tog svijeta, a to jednostavno znai izbje gavanje ak i govora o revoluciji. Nedajboe! I ovdje lei ta epohalna la filozofije kao teorije i samo teorije, pri emu su ne samo smijeni (to bi jo bilo dobro) nego i opasni ti pozitivistiki analitiki metafiziari svih bo ja i usmjerenja, jer je njima lijepo u tom i takvom klas nom svijetu i ivotu, pa dobro prosperiraju, kako bi to rekao Fichte, u svom uhljebljenju! Ako se tako postave stvari, onda lozoja izgle da kao lak plijen. Ali to ne znai da lovac doista ima goluba u ruci, kako pokazuje Platon tamo kod one metafore s golubarnikom u Teetetu. Ali da nastavim, nietzscheanska linija reduktiv ne kritike lozoje nastavila se s Heideggerom, i vi se pribliavate, htjeli-ne htjeli, onim pozi cijama koje inae odbacujete: najprije upravo Heideggerovoj ideji naputanja lozoje u smjeru umjetnikog miljenja. Vi takoer pret postavljate umjetniko stvaralatvo miljenju, a osobito teorijskom. Pri tome, ne zaboravimo da je Heideggerova kasnija, polumistina, pjes nika faza proizala iz lozofske analize tubi vanja-u-svijetu, gdje on pokazuje isto to i vi hoete pokazati, da je spoznajni ili spoznava laki stav samo jedan, i to kasniji moment s ob zirom na ne-teorijske i pred-teorijske oblike

159

Krvavi ponedjeljak. Mar 5000 studenata kroz Latinsku etvrt pretvara se u krvave obraune sa specijal nom policijom (CRS)

KANGRGA, MILAN
amac na Stiksu

6. svibnja 1968.

UP&UNDERGROUND
Proljee 2008.

razumijevanja svijeta. S obzirom na va stav prema analitiarima kao notornim nelozo ma, vi se neobino pribliavate poziciji jednog dodue biveg, reformiranog analitiara, to nije, Rortyjevoj kritici lozoje kao epistemo logije. Ona je postavljana u njegovoj knjizi Filo zoja i ogledalo prirode, iz 1979., i dalje izve dena u njegovim radovima o pragmatizmu, her meneutici itd. Naravno, potpuno je jasno da vae polazite nije pragmatiko, ali Rortyjeva pragmatiki inspirirana i fundirana kritika lo zoje uope i analitike lozoje specijalno, iz koje je takoer potekao, i njegov daljnji zao kret od pragmatizma ka evropskoj lozofskoj hermeneutici, perspektivizmu i naputanju pojma istine kao teorijskog itd., poiva na is tom paualnom redukcionizmu lozofskog naina pitanja kao spoznajno-teorijskog. Molim vas da me ne gurate meu sve te pomodne filozofske mislioce rortyjevsko-rawlsovskog tipa, jer to nema ni najblae veze sa mnom ni ivotno ni misao no! emu pritom jo naglaavati kako praksisovci nema ju veze s pragmatistima bilo kojeg tipa. Praksa nije puka pragma! Dobro, ali ove podudarnosti ili moda prije koincidencije u rezultatima vanije su mi zbog neeg drugog. elim vas pitati, nije li lo zofski nain miljenja o svijetu upravo u klasi nom njemakom idealizmu, ako ne ve i ranije u povijesti ljudskog duha, a rekao bih i uvijek iznova, doveo do toga da je upravo lozoja bila ta koja nije producirala samo dogme nego i kritiku lozofskih dogmi. Ako ni zbog ega, on da upravo zbog toga je studij povijesti lozof skih ideja, pa makar samo i kronoloki, od ne procjenjive vanosti za konstituciju misaonog rada na razini akademije. Tu povijesnu, pa ak i socijalno-povijesnu i socijalno-strukturnu di menziju miljenja uvidjela je donekle i analiti ka teorijska kultura u akademskoj lozoji. Is to tako ne treba zanemariti okolnost da je i unu tar samih znanosti reeksija o karakteru i do metima znanosti bila i jest ono to omoguuje autonomnu, inherentnu kritiku znanosti i dalj nji razvoj znanosti. Kritika znanosti izvana,

Richard Rorty

poput moralno-teorijske ili religijske kritike nije ni izdaleka tako vana za unutranju dina miku razvoja znanosti kao ta unutranja spos obnost miljenja za autokritiku i traenje novih smjerova. I konano, danas smo iznova suoeni s masovnim napadom Katolike crkve, iz same vatikanske centrale, na znanosti i na znanstve nu racionalnost. Naravno, znamo zato zbog gubitka gospodstva nad odlukama o reproduk ciji ivota i naem intimnom odnosu prema smr ti. Nije li svrha spekulativne lozoje prije to da otvara perspektive za ispitivanje povijesnog smisla racionalosti, pa makar ona bila samo lo zofsko-epistemoloka, znanstvena, socijalnopraktina i politika, nego da reduktivistiki od bacuje racionalnost i naputa ideoloki teren pred monim aparatom Katolike crkve. O velikoj ulozi filozofije i znanosti za itav ovje kov ivot u njegovoj munoj historiji pisao sam mnogo puta i temeljito, a i sm bio sam itav ivot upravo taj filo zofski pisac kako je Danko Grli u svom Leksikonu filozofa nas jo ive oslovljavao, a oni koji su ve umrli, postajali su filozofima! Prema tome je gotovo banalno sad isticati s moje strane veliku ulogu racionalnosti u svim njezinim dimenzijama i oblicima, a to se odnosi na umjetniko stvaralatvo, nasuprot bivem, sada njem i buduem mranjatvu, koje prije svega dolazi od strane Katolike crkve i Vatikana, koji su i tokom drugog svjetskog rata dokazali svoju, sebi primjerenu, faisti ku aromu! to se tie Vatikana, ope je poznato nastoja nje da preko tzv. katolikih politiara osigu ra utjecaj na procese Evropske Unije, osobito satelitskih drava Unije. Sjetimo se samo fa moznog ugovora izmeu hrvatske vlade i Vati kana koji u Hrvatskoj svi ogovaraju, od djece do politiara, ali nitko se ne usudi dirnuti u to. Ako izuzmemo donekle otpor nametanju kr anskih etikih vrijednosti sveuilitima, taj upliv Vatikana uspijeva upravo na kolstvo na niim razinama, i to u zemljama poput Hrvat ske koje su stubokom zamijenile emancipacij ske sekularne vrijednosti za tzv. patriotizam i kranski moral, iako je oboje u javnoj svijesti postalo devalvirana opa razmjenska vrijed

160

nost, poput onog inacijskog novca u kasnom socijalizmu, tako da opet ivimo u ogavnom cinizmu i poricanju. Zato ak ni za nekog takozvanog normalnog o vjeka, ma to se pod time mislilo, nije potrebno poseb no naglaavati tisuugodinju ulogu crkve (i katolike, i pravoslavne, i... da se ne na braja!) kao tzv. opijum naro da, a posebno u naim hrvatskim postsocijalistikim uvjetima, kad se i ono minimalno dobro u polastoljet nom socijalizmu u Jugoslaviji ne samo bacilo u smee, nego zatrlo u korijenu, zamijenilo domoljubljem kao ideologijskim omotaem za najveu pljaku to ju je do ivjelo ovo podruje, ukljuujui i tumanovsku Hrvat sku! To je naime ne samo put u katastrofu, nego prava katastrofa na djelu! Zato ste dobro postavili svojim pita njem prethodno: Svrha je ali spekulacije, a ne speku lativne filozofije, kako vi kaete! da otvara perspekti ve za ispitivanje povijesnog smisla racionalnosti, ako se pod tim pojmom racionalnosti ne misli rigidno zastaja nje na tradicionalom smislu tog odreenja, koje odbacu je totalitet ovjekova ovladavanja svijetom i vlastitim ivotom, na primjer, u umjetnikom stvaralatvu, koje se obino smijeta u ono ne-racionalno-emotivnonie-spoznajno (kao Baumgarten i njegovi nastavljai, sve ak i s Hegelom na elu!) Kako vi vidite mjesto spekulacije u toj kata stro, jesu li pad u nacionalizam i katolicizam jedine relevantne boljke nae epohe? Nacionalizam i katolicizam nisu jedine boljke nae epohe, jer kapitalizam dananjega globalistikg tipa vodi cijelu Zemlju i ovjeanstvo u oitu katastrofu, bez velikih izgleda na bilo kakav spas! to se mene osob no tie: Ne elim ivjeti u neistini, pa onda to jo misao no (filozofijski) potvrivati kao neto samo po sebi razumljivo i kao takvo podnoljivo! elim do kraja svoga ivota ostati poten prema sebi samome i Haronovim amcem prijei preko Stiksa kao takav! Moda mi tamo prijeko, na drugoj obali, bude oproteno za moju ivotnu naivnost?! Profesore, sad opet zvuite kao Heidegger u onom njegovom interviewu za tjednik Der Spiegel, pod naslovom Samo neki Bog moe nas spasiti! (Nur ein Gott kann uns retten!), koji je ekao 10 godina da bude objavljen

nakon njegove smrti. Zvuite pesimistino i osamljeno, a to odudara i od vae borbenosti kao intelektualca i od autorske produktivnosti! Moj zakljuni stav ovdje nipoto ne lii i ne smjera na ono heideggerovsko predsmrtno, kako nas samo Bog moe spasiti, to je misaona kapitulacija, primjere na ba samom Heideggeru kao notornom metafiziaru! Izrekao sam to tek alegorijsko-metaforiki, a obzirom na to to je misaono i praktiko potenje u ovom naem aktualnom ivotu doista prava naivnost! No, to mora da je gotovo neka individualna sudbina kad se jednostano ne moe drukije ivjeti nego poteno! Meutim nisam ja jedini od takvog materijala, bilo ih je dosta prije mene a bit e ih vjerojatno i iza mene!? Za kraj, da selektiramo ieka, i to onog koji vam se vie svidio, onog provokatora, a ne mo ga, tj. psihoanalitikog epistemologa. On veli da je vea katastrofa to to svi govore o plane tarnim katastrofama a nisu spremni mijenjati uase globalnog kapitalizma, i da upravo zato ponovo trebamo utopiju. Zar niste upravo i sa mi govorili o nepodnoljivoj srei kapitalizma ili vas sad opet guram u neke pomodarnosti? O nekoj pomodarnosti ne moe biti ni govora! Ako ita drugo, upravo to su ivotno vrlo ozbiljne, a nekad i opasne stvari! Vrlo realistino sam ih kao takve doivlja vao, jo od rane mladosti, i znam dobro o emu je rije! Smatram opravdanim primijetiti da se ba meni ne bi moglo ili ak trebalo imputirati kako sam u svom ivotu i djelatnosti uope zatajio uiniti neto u spremnosti mijenjanja uasa globalnog kapitalizma, kako to kae te zajedno s iekom, dakako, prema mojim vlastitim mogunostima! Cijelim filozofskim razdobljem svoga ivota do danas ja sam bio i jesam na djelu izvravanja toga zadatka. Kako i ime? Jedino tako i time to mi je kao intelektualcu stajalo na raspolaganju: pisanom i us menom rijeju, ili to bi sada vas trebalo iznenaditi teorijom! Moda je i Marx, a ne samo ja, bio neki zanese njak ili malo previe pretenciozan svojim stavom, kako i teorija postaje materijalna sila kad zahvati mase, naro ito s obzirom na moda previsoko miljenje o toj tzv. masi!? Ali, ne moe se ipak previdjeti ili ak ne prizna ti, ako se objektivno studira historija novijeg vremena, da je ta teorija na primjer, kroz itavo 18. stoljea, ako ne i prije pa i poslije, bila idejno-ideoloka priprema

161

No barikada u Parizu. Studenti dre barika de cijelu no pod bjesomunom nava lom specijalaca koji su dobili naredbu da ih probiju. Nakon vie godina od laganja njemakom parlamentu podnesen prijedlog paketa zako na o izvanrednom sta nju koje je priredio ministar Lcke. Vijee za obranu de mokracije (Kuratorium Notstand der Demo kratie) organizira Mar na Bonn u kojem 50,000 ljudi dolazi pred parlament izrazit nezadovoljstvo zakonom.

KANGRGA, MILAN
amac na Stiksu

10./11. svibnja 1968.

UP&UNDERGROUND
Proljee 2008.

Francuske revolucije 1789. godine! Na primjer, Montes quieuov Duh zakona, Diderotova Enciklopedija, Rousseauovo prirodno pravo i drutveni ugovor, Voltai reova kritika feudalnog drutva i religije, Holbachovi Saloni i cijelo prosvjetiteljstvo, to ga Kant detektira Horatiovim Sapere aude!, a Fichte brani i opravdava svojim mladenakim spisima, dok kasnije Hegel eufori no naglaava kako je ovjek po prvi puta postavio sebe na glavu, tj. na misao itd. A to bi se moglo rei i za neke druge prevrate revolucionarnog karaktera u historiji.

Upravo sam to imao na umu kad sam prethod no branio lozoju kao posao odreivanja povi jesnog smisla racionalnosti. Ja sam i kao filozof djelovao u duhu i u pravom smislu Fichteova teorija-praksa-identiteta, a tek sam neto kasnije eksplicitno insistirao na odreenju tog spekulativnog stava i zadatka, realiziranog misaono do kraja u mojemu rukopisu Spekulacija i filozofija od Fichtea do Marxa. Ja se nadam da emo u najskorije vrijeme dobi ti vau novu knjigu za koju pretpostavljam da e spisateljski i lozofski biti djelo na koje ekamo od vae knjige Praksa, vrijeme, svi jet iz 1984. Hvala vam na estitkama za moj 84. roendan!

162

163
UP&UNDERGROUND
amac na Stiksu

Tri velika francuska sindikata (komunisti ki CGT, katoliko socijalistiki CFDT i sindikat uitelja FEN) u znak podrke stu dentima na ulice Pari za izvode milijun rad nika. Idueg dana unato protivljenju sindikalnih vodstva francuski radnici spontano stupaju u opi trajk. Poinju amerikovijetnamski mirovni pregovori koji su igrom sluaja nakon viemjesene nemogunosti dogo vora dospjeli ba u re volucijom zahvaeni Pariz.

13. svibnja 1968.

KANGRGA, MILAN

Proljee 2008.