Вы находитесь на странице: 1из 13

Univerzitet u Tuzli Filozofski fakultet Odsjek: Historija

Marko Vego Postanak srednjovjekovne bosanske drave

Mentor: Midhat Spahi Uvod

Student: Adis Sulji

U ovom radu izloen je material o postepenom osvajanju ili pripajanju oblast ii upa koje su kasnije sainjavale dravu srednjovjekovne Bosne. Opisane su neke pojedine oblasti sa glavnim upama ne ulazei u detalje. U ovom radu uklopljena su sva podruja dananje BiH bez obzira da li su susjedni vladari nekad vladali nekom upom ili oblasti u BiH. Davno se ukazala itaocima prilika da se prui jedan rad o postanku srednjovjekovne bosne i da ima pregled oko cjelokupnog formiranja bosanske drave.To je pokuao Vladimir orovi drei se izvora od 12-14 st. Marko Vego je uvidio da to nije dovoljno jer nije obuhvaen period posle 13. st. Svrha ovog rada jeste da se prui razvoj srednjovjekovne bosne tako da ga razumije svaki italac.

Biografija Marko Vego je roen 8. januara 1907. godine u apljini. Zavrio je klasinu gimnaziju u irokom Brijegu, te teoloki fakultet u Frajburgu a filozofski fakultet, odsjek historije u Zagrebu i profesorski ispit u Beogradu. On je prijavio disertaciju za doktorat Povijest Humske zemlje od doseljenja Slovena do sjedinjena s Bosnom 1322 godine, 1937.na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U nepoznatim okolnostima taj doktorat nije branio. Kao professor historije radio je u Dravnoj realnoj gimnaziji u Nikiu od 1938. do 1944. godine. Bio je uesnik antifaistikog pokreta 1. oktobra 1944. do 15. maja 1945. U periodu od 1946-1947. bio je director gimnazije u Mostaru, a od 19. 09. 1947. professor uiteljskog kursa u Sarjevu. On je takoe bio i director Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Srajevu. Penzionisao se 1965. godine. Za svoj nauni i kulturni rad dobio je vie javnih priznanja u BiH.

Bibliografija Povijest Humske zemlje (Hercegovine), Samobor 1937. Ljubuki. Srednjovjekovni nadgrobni spomenici Bosne i Hercegovine VI, Sarajevo 1954. Don Ivan Musi i Hrvati u Hercegovakom ustanku 1875-1878. godine, vlastito izdanje, Sarajevo 1955. Naselja srednjovekovne bosanske drave, Sarajevo 1957. Historijska karta srednjovjekovne bosanske drave, 1. izdanje, Sarajevo 1957. (2. izdanje 1978) Historija Brona od najstarijih vremena do turske okupacije, Sarajevo 1961. Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine I, Sarajevo 1962. Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine II, Sarajevo 1964. Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine III, Sarajevo 1964. Bekija kroz vijekove, Sarajevo 1964. Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine IV, Sarajevo 1970. Iz istorije srednjovjekovne Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1980. Historija Brotnja od najstarijih vremena do 1878. godine, itluk 1981. Postanak srednjovjekovne bosanske drave, Sarajevo 1982.

Postanak imena Bosna

Postavlja se danas, kao i u prolosti konkretno pitanje o postanku imena Bosna i njegova irenja koja u poetku nisu sainjavala politiku jednicu Bosnu pod raznim imenima: vojvodina, banovina, kneevina, kraljevina itd. Zato je pottrebno da se objasni politiki razvoj oblasti koje su postepeno postajale sastavni dio srednjovjekovne Bosne i srednjovjekovne Bosanske drave. Treba imat na umu pravi pojam srednjovjekovne Bosne i Hercegovine, bez obzira kome su njeni pojedini djelovi pripadali, te ujedno objasniti pojam drave Boisna sa njezinim djelovima. Prolo je mnogo vremena dok su se dananje BiH granice i oblasti uklopile u pojam bosanske drave. Postavlja se razlono pitanje o postanku imena Bosna i njegovog irenja od prvobitnog podruja na susjedne oblast ii upe. Stari pisci humanisti, dovodili su postanak imena Bosna u vezu sa trakim plemenom Besi, koje je toboe, dalo ime rijeci Bosni a po njoj i dravi Bosna. Trako pleme nije ostavilo nikakvog drutvenog i civilizatoskog karaktera, pa ime Bosna po njima nije moglo nastati. Jedina iznimka jeste nalaz trakog konjanika iz 3. vijeka nove ere. Ovo miljene o nastanku imena Bosna zastupao je i dubrovaki pisac Mavro Orbini. Dr. Lj. Thalozcy i dr. Karlo Pa izvodili su ime bosne od albanske rijei bos, mjesto gdje se ispiirala so. Meutim to se miljennje ne moe prihvatiti jer i kraj, upa Neretva,m ima slanih izvora u Orabovici. Neki drugi historiari, izvodili su ime Bosna od Rimskog municipija Bistue kod Zenice ili Travnika po kome se toboe nazivala i Bistuanska crkva spomenuta od 530-533 godine. Drugi su to ime izvodili od imena rimske postaje ad Basante smjetene negdje na uu rijeke Bosne, a Anton Mayer izvodi ime Bosna od praindoevropske rijei sa osnovom u znaenju voda tekuica, te bi bosna oznaavala to i naa rije rijeka. U doba Rimljana spominje se rijeka Bathinus koja je dijelila pleme Breuka od Oserijata. Zna se da su oba plemena ivjela u donjoj Bosni pa nisu ni mogli da ti naziv Bosni. Samim tim Marko Vego pisac ove knjige smatra da rije Bosna je

slavenskog porijekla. Da su stari Slaveni doseljeni u centralnu Bosnu donijeli sa sobom ime bosna, kao to su to uradila neka druga slavenska plemena koja su se doselila iza Karpata na Balkanski poluotok. Pop Dukljanin spominje ime Bosna oko 885/6. gdine, jer se ta godina moe izvesti iz opisa dogaaja kralja Budimira. Muhamed Hadijahi je iznio vrlo ubjedljivu pretpostavku da je u Bosni bio knez Ratimir zabiljeen u franakim analima. Knez Ratimir je bio prvi poznati knez na podruju BiH kao samostalne oblasti. Car Konstantin Porfirogenet u svom djelu o upravljanju casrtvom spominje da su u Bosni bila dva grada Katera i Desnek. Carski pisac historiar Kinam iz 12. st. opisao jasno granice Bosne na istonoj granici i zakljuio ih rijekom Drinom.Kinam smatra da kada je ban Bori se vraao sa bojita on se okrenuo prema drugoj rijeci, koja je imajui ue drugdje, dijelila Bosnu od druge Srpske zemlje, a bosna nije podlona velikom upanu srba nego je narod koji ivi na svoj nain. Iz tog izvora moe se zakljuit da je u sastavu Bosne u to doba bila i Usora i posebna politiko-teritorijalna jedinica Soli kao pogranina oblast na podruju Drine. Ime Bosna se pojavljivalo i izvan granica BiH, slinog korijena. Rije Bosina na latinskom jeziku oznaava granicu.Ova rije je sauvana u Kartularu sv. Viktora masilskog iz 1246.g. u Francuskoj. Moda jet a rije sauvana u Francuskoj od Franaka koji su u 9.st bili susjedi sa stanovnicima Bosne i obratno, sa utjecajem u kulturi srednjovjekovne Bosne. Po tome bi se moglo zakljuiti da su bosanci bili isto to i graniari francima. U jednoj raspravi u Zagrebu 1257.g spominje se feudalac pod imenom Bosnia. Takoe 1217.g u prodajnom ugovoru u Zadru spominje se ime Bosana. Takoe bilo je i imena ena pod imenom Bosna. Iz pomenutih nekoliko izvora proizilazi injenoica da se ime Bosna moe stalno pratiti od Ukrajine opreko Poljske i Ugarske do u Bosnu dok se nije ustalilo 885/6.g. zato se smatra da je neko pleme Bosna ili njegov plemenski voa dao ime centralnoj pokjrajini Bosni irijeci Bosni. Postopjala su dva naselja sa imenom Bosna: jedno u Viskom a drugo u naselju Vrh Bosni u Sarajevu.

Granice najstarije oblasti Bosne Po prvim sigurnim historijskim izvorima cara Konstantina Porfirogeneta iz oko 949. godine mogu se bar priblino ocrtati granice zemlje Bosne ka one nesamostalne drutvene zajednice, moda i drave.Kad je car Konstantin Porfirogenet opisivao susjedne zemlje Hrvatsku i Srbiju napisao je da su u njegovo doba Hrvatskoj pripadale upe Pset, Pliva, Hlivno i dr. ida se neke od njih nalazile na granici Srbije u koju se uklapa privremeno i zemlja Bosna.Oko 976. godine Rama je bila u sastavu oblasti Podgorja koja se prostirala od Nikia do Rame zakljuno. Tadanjom Bosnom vladao je knez aslav do 960. godine. U vrijeme cara Bizantije Konstantina Porfirogeneta podruje oko Tuzle zvano je Solens, i bilo je jedno vrijeme u polovini 10.st. pod vlau kneza aslava. Po tome prava centralna Bosna nije obuhvatala podruje iznad rijeke drinjae u donjem svom toku, u kasnijem Podrinju. Na jugozapadu joj je granica bila upa Rama koja je s Neretvom , Dabrom oko Glavatieva, Nevesinjem i Gackom bila jugositona granica Bosne. Poslije vladanja bosanskog kneza Stjepana nema nikakvih historijskih izvora ni arheolokih nalaza koji bi neto detaljnije kazali o razvoju BiH u 11. i prvoj polovini 12. st. sve do vladanja bana Boria.Uenjaci misle, to bi bilo normalno, da je Bosna poslije 1101. godine ivjela samostalnim ivotom sve do 1135. godine kad su se ugarski kraljevi poeli mijeati u unutranje stvari bosankse drave.Nema sumnje da je u 12. st. upa Praa bila u satsavu bosanske drave s granicama do Drine i Zemlje knezova Pavlovia.To se potvruje i poveljom ugarskog kralja Bele IV od 20.jula 1244. kad je darovao imanje Biskupinu u Vrhpai katolikoj crkvi u Vrhbosni. Ban Kulin nije mirovao nego se okretao na sve strane da proiri granice svoje drave silom ili darovanjem od ugarskog kralja. U doba bana Kulina oblast Zagorje oko Kalinovika i gornje Neretve pripala je bosanskoj dravi neto prije 1193.g. Bosanski ban Prijezda u povelji od 8.maja.1287. godine izdatoj u Zemljaniku kod Banja Luke spominje se da su banovi preci drali upu Zemljanik u svojstvu vlasnika sa stalnim granicama.upa Zemljanik graniila je na zapadu sa upom Vrbasom. Ban Prijezda darovao je upu

Zemljanik zetu Stjepanu Baboniu i time je smanjio obim bosanske drave. Mavro Orbini pie da su granice Bosne poslije 1310. godine dopirale do Cetine do Drine, tako da je Bosna graniila sa Rakom u kojoj su tada sigurno bili Gacko i Piva.Ban Stjepan II Kotromani izdao je povelju Dubrovanima pod gradom Srebrenikom kod tuzle 15. februara 1333. godine ustupajui im Peljeac sa stonom i okolnim otocima uz plaanje godinjeg prihoda.Poslije smrti bana Kulina 1204. godine ugarski kraljevi i feudalci stalno se upliu u bosanske prilike ekonomskog i politikog karaktera. Oduzimali su od Bosne neke oblast ii gradove u kojima su postavljali svoju rodbinu i prijatelje na upravu kao svoje povjerenike. Poslije smrti bana Matije Ninoslava ugarski kraljevi daruju Bosnu i Soli svojim miljenicima i pristalicama ugarskog porijekla. Poslije februara 1374. godine granice bosanske drave su se promijenile u pravcu istoka, prema srpskoj dravi poslije njene propasti nakon bitke na marici 1371. godine. Bosanski kralj Tvrtko I izdao je irilsku povelju Dubrovanima te spominje da je gospodar Travunije, stare oblasti sa upama: Trebinjem, Vrmom, Konavlima i Draevicom. Detaljne promjene granica bosanske drave vidjeemo pri opisu historije pojedinih bosanskih i hercegovakih oblasti, naroito utvrenih gradova. Da bismo imali pred oima odreenu sliku o historiji pojedinih oblasti srednjovjekovne BiH ,Vego opisju te granice pojedinano i u glavnim crtama jer su one uvijek zadrzavale svoju osobenost: politiku, ekonomsku, kulturnu i etnografsku.

Bosanske oblasti Glavne oblasti koje su postepeno postajale sastavni dio bosanske drave u srednjevijeku su: Usora sa Solima, Donji kraj, Hum( Humska zemlja), Zapadne strane, Zagorje, Drina, Podrinje, Travunija( Trebinje, Konavli, Draevica, Vrm ili Korjenii, Rudine, Bilea i Neretvanska krajina i Vrhbosna. Usora Usora je bila prva oblast koja se uklopila u sastav bosanske drave, po miljenju Marka Vega. Sastojala se od vie upa veih ili manjih. upa Nenavite u Usori spominje se u povelji bana Stjepana II Kotromania izdatoj knezu Grguru Stjepaniu Hrvatiniu poslije 1324. godine. Podruje ove upe se nalazilo oko podruja Modriau blizini rijeke Bosna, to je ustvari Gradaac sa okolinom.Na podruju junoslavenskih zemalja ima vie naziva sa korijenom Usor, naroito u Bosni i Dalmaciji. To je bio slavenski izraz za oznake raznih sela i rijeka. Tako je ime oblasti Usora nastalo od rijeke Usore. Oko Tenja je postojala upa Usora odakle se ime dalje irilo za oznaku velikih oblasti sa desecima upe.To se izriito spominje u historijskim izvorima domaeg i stranog porijekla.Oblast Usora spominje se u jednom historijskom izvoru polovinom Maja 1225. godine, kako je Usora sa Sol ii Bosnom darovana kalokom nadbiskupu s tim da progoni heretike. Tada je u Usori vjerovatno vladao knez Sebislav.Ve u to doba postoji vlastito ime Kulin oko Zadra i u Srbiji, kao potvrda o postojanju jedinstvenih slavenskih rijei.Takoe dosta ugarskih kraljeva je vladalo Usorom.Vladanje ugarskih inovnika u Usori i Soli bilo je vrlo esto formalno i kratkotrajno, ponekad gola pretenzija na bosanske posjede, bez osnove na terenu.Usorani su ivjek imali posebne vojvode, kaznace, i tepije sa visokim zvanjem i boravkom na dvorima vladara i visokih feudalaca koji su inili dravni savjet bosanske drave.Najubjedljivije doznajemo stanje Usore sa Soli u oslovljavanju bosanskih banova i jkraljeva jer se radi o prvorazrednim domaim izvorima u koje ne moemo sumnjati.Tako se ban Stjepan II Kotromani naziva 9

gospodarem Bosne, Usore, Soli, Huma i drugih nenabrojenih kraljeva.U popisu upa zagrebake biskupije spominje se 1334. godine da na granici usore u Glau postoji crkva Svetog Nikole.To znai da se Usora irila na zapad obuhvatujui i upu Ukrinu.Bosanski ban Tvrtko Kotromani boravio je u Bobovcu i prvog novembra 1356. godine sa majkom Jelenom i bratom Vukom izdao povelju kojom je potvrdio, posjed Dubnicu u Usori koja je vie puta oduzimana bosanskom katolikom biskupu.U oblast Usore spadali su gradovi: Teanj, Doboj, Dobor, Maglaj, Soko-grad, Srebrenik, Soli, Teoak, zvornik, Kladanj, Gradaac, Brko, Kova, Brani-grad i d r.Posljednji bosanski kralj Stjepan Tomaevi izdao je povelju 1461. godine u kojoj se naziva kraljem Bosne, Usore, Sol i drugih krajeva , pa se po tome moe zakljuiti da je Usora sa Solima stalno zadrala osobenosti i politiku i ekomosku autonomiju koju je kraljevski bosanski dvor morao potovati i uvaavati.kad je grad Srebrenik pao u ruke Osmanlija 1520. godine, pao je u njihove ruke vei dio Usore.Dubrovani su pisali 13. oktobra. 1462. godine da su Turci zauzeli itavu Usoru.

Donji kraj Zaviaj velikog bosanskog vojvode Hrvoja, sina kneza Vukca i djeda Hrvatina Stupinia, bio je u Donjim krajevima sa sjeditem u gradu Kljuu na lijevoj strain Sane.Grad je i danas djelimino sauvan.Donji krajevi su prvobitno zauzimali proctor oko Sane i granice su im dopirale na zapad do Grmea in a istok do srednjeg toka Vrbasa, tako d aim je pripadalo podruje oko Sanice, Luaca, i Vrbljana. Kasnije su im granice 10

dopirale i do Gornjeg Vakufa. U nihovim granicama bile su upe: Pliva, Zemljanik, Vrbanja, Ukrina, Mrin, Sana i povremeno Dubica i Vrbas, pa nekad neki posjedi i u usori.Pita se zbog ega se pomenuta podruje zove Donji kraji.Neki uenjaci, kao F.ii misle da je ime Donji kraj nastalo odatle to su pomenuti predjeli na podnoju planina koje ih okruuju i lee mnogo nie negoli njihovi susjedni predjeli sa istoka i zapada: To podruje po njemu nosi ime Krajna, nastalo od starog naziva kraji.Donji kraji nisu uvijek imali gore pomenute upe nego se njihov teritorij vremenom poveavao, tako da je granica prelazila na desnu stranu Vrbasa prema staroj granici Bosne iz vremena poslije 949. godine.Prvi put se Donji krajevi indirektno spominju 1230. godine u darovnici bosanskog bana Matije Ninoslava koju je izdao bosanskoj katolikoj biskupiji darujui joj desetine u donjim krajevima.To je , darovao i kralj Bela IV 20. jula. 1244. godine i naglasio da je to ve prije darovao ban Ninoslav.Pavao ubi koji je vladao od 1299. godine nastojao je da kasniji nasljednici kneza Hrvatina Stipania budu privreni, vjerni kui Pavla.Zato je Pavao 2.februara. 1301.godine obeao knezu Hrvatinu U gradu Skadinu da e tititi njega i njegove posjede.Ban Pavao ubi je nazvao hrvatina knezom D.Krajeva.Kad je knez Hrvatin umro naslijedio ga je u D.Krajevima knez Vukoslav Hrvatini sa braom.Poslije polovine 1322. godine ban Stjepan II Kotromani naziva se gospodarem svim Bosanskim zemljama Soli, Usori, Donjim krajima i Humskoj zemlji.Kralj Dabia tano razlikuje bosanske Donje kraje od Zapdanih strana 29. septebra. 1393. godine.To bi bio dokaz da tada Zapadne strane nisu smatrane dijelom Donjih krajeva. Stalno se Donji krajevi spominju kod banova kroz bosanslu historiju sve do 1463. do osmanske okupacije.tako posljednji bosanski kralj Stjepan Tomaevi izdaje povelju u Jajcu 23. novebra 1461. godine gdje se oslovljava kraljem Srbeljem, Bosni, Primorju, Humskoj zemlji, Dalmaciji, Hrvatskoj, Donjim krajima, Zapadnim stranama, Usori, Soli, Podrinju.Iz toga se jasno vidi kojim je krajevima Bosna jasno vladala, tako da pomenuto oslovljavanje ne odraava faktino stanje.

11

Humska zemlja U prvim poecima historije doseljenih Junih Slovena u dananju Hercegovinu, njezin sredinji dio nazivao se Zahumljem a stanovnici Zahumljani. O tome na s obavjetava pisac Konstantin Porfirogenet u Djelu O upravljanu carstvom iz 949. godine.On pie da se Zahumlje prostire uglavnom od Dubrovnika do Neretve sa naseljenim gradovima: Bona, Hum , Ston, Olje kod Stona, Glumina kod HUtovadananja Gradina, Dabarski grad i Mokrski grad kod LItice, u zapadnom Zahumlju. Dubrovani su od 9. stoljea plaali 36 dukata godinjeg danka Zahumljanima u ime uivanja zahumskih posjeda u njihovoj okolini.Taj porez se nazivao mogori, nastao od arapske rijei mogori u znaenju napitka. esto se je u 12. stoljeu Zahumlje nazivalo Humom i u doba pisana Ljetopisa Popa Dukljanina do oko 1177. godine, bolje reeno do nastupanja vladanja velikog upana Nemanje i brae mu u HUmu.Postepeno se izgubilo staro ime Zahumlje i primilo novo Hum ili Humska zemlja.Danas Hercegovci nazivaju Humnjacima stanovnike oko Mostara, Velea i Nevesinja kod Dubrovnika, u8pravo stanovnike starog Zahumlja cara KOnstantina iz 10. stoljea. Postepeno se ime Hum irilo na itavu zapadnu Hercegovinu pa i dalje na oblasti izmeu Cetine do Neretve, tj. Neretvanske krajine, stare Paganije.Prvo sjedite knezova iz kue Mihajla Vievia u 10. stoljeu bilo je u gradu Stonu u Zahumlju ( HUmu). Tada je sagraena i ckva Sv. Mihajla na brijegu juno od Stona, vjerovatno od humskog kneza MIhajla vievia ije ime i nosi crkva. Bosanski banovi i knezovi od 1322. godine stalno su naglaavali u svojim naslovima u ispravama da su gospodari Humske zemlje.Ban Tvrtko vladao je Bosnom do 1353. godine , i poslije preuzimanja bosanskog prijestolja Tvrtko je sveano uz veliku pratnju posjetio prvi put Humsku zemlju.Iz nekih pojedinih diplomatskih pisama i povelja srdnjeg vijeka doznajemo da se granice Humske zemlje nisu nikad prelazile na podruje upe Drine ni oblasti Drine.Prvi put se topografski naziv Hercegovina za oznaku svih zemalja hercega Stjepana Vukia- Kosae pojavljuje na historijskoj pozornici 1. februara 1454. godine u pismu osmanskog komandata Esebega iz Skoplja.

12

Tako se pojam Humska zemlja postepeno gubi da ustupi mjesto novom imenu zemlje hercega Stjepana. Hercegovina.Nakon dolaska Osmanlija, i njihovih osvajanja, Hercegovina je izgubila svoju samostalnost u Decebru 1481. godine i time trajno zapeatila svoju sudbinu.

13