mr.sc.

Miroljub Mijatovi

DRAMSKI POSTUPCI U NASTAVI B/H/S JEZIKA I KNJIEVNOSTI

SAETAK: Tekst govori o upotrebi dramsko-pedagokih tehnika i postupaka u nastavi b/h/s jezika i knjievnosti u osnovnim kolama. Potreba za ovakvim radom proizala je jer ni u jednom Nastavnom planu, kao ni u strunoj literaturi na naim jezicima ne postoje adekvatne smjernice, a koje se danas nameu u dramskom radu s djecom. Osnova za upotrebu dramskih postupaka u nastavi jezika i knjievnosti proizilazi iz metodike literature o nastavi jezika i knjievnosti, razvitka dramske pedagogije u svijetu i kod nas i iz praktinog iskustva kolskog rada i ivota. Upravo u toj integraciji lee mnogobrojne vrijednosti koritenja dramskih postupaka u nastavi. KLJUNE RIJEI: dramski odgoj, dramsko iskustvo, iskustveno uenje, dramski izraz, dramska sposobnost, dramska aktivnost, dramska pedagogija, razredna drama, igrivost kao oblik ponaanja, igre s pravilima, igre, vjebe, tehnike, igrai, uesnici, drama u obrazovanju (DiE), teatar u obrazovanju (TiE), improvizacija.

UVOD U cilju postizanja kvalitetnije nastave nastoje se mijenjati naini pouavanja te naini ivljenja unutar kolskog prostora. Kvalitativne promjene u radu savremene kole temelje se na individualizaciji nastavnog procesa. Svaki je uenik neponovljiva jedinka, svaki eli biti primjeen i prihvaen, svaki eli iskazati svoje stavove i miljenja, biti sasluan, eli dobrovoljno i slobodno uestvovati u kolskim djelatnostima i napokon, svaki uenik eli u koli doivljavati ugodnost i zabavu. I ne samo to sve to eli, nego na to ima i pravo. Savremena psihologija upozorava da je uspjean samo onaj odgojno-obrazovni proces u kojem uenik ostvaruje veinu svojih potreba: za samoodranjem, za ljubavlju i prihvaenou, za moi, slobodom i zabavom. Svrsishodna je ona nastava u kojoj veina uenika doivljava uspjeh, jer uspjehom zadovoljavamo veinu navedenih potreba. Stoga se svaki odgojno-obrazovni sadraj nastoji povezati s uenikovim osjeajnim, osjetilnim i intelektualnim iskustvom. U savremenoj koli, neprekidno jaa svijest o tome da, gdje god je to mogue, nastavu treba organizovati kao iskustveno uenje. Verbalizam i tivo trebaju dati vie mjesta iskustvu, praktinome radu i pedagogiji uzora, jer veliki broj autora zna i navodi da nauimo 90% onoga to izgovorimo i uinimo. DRAMSKI ODGOJ Najjednostavnije i najobuhvatnije reeno, dramski odgoj je oblik uenja i pouavanja kroz dramsko iskustvo. Savremeni didaktiki koncepti kao to su zorna, praktina ili istraivaka nastava, zatim integrisani nastavni programi kao i razni oblici korelacija izmeu gradiva razliitih kolskih predmeta pribliit e nas onome to pokuavamo objasniti. Sve su to oblici koji uenje iskljuivo putem knjiga ele nadopuniti ili ak zamijeniti iskustvenim uenjem. Dramski odgoj bez sumnje jeste takvo iskustveno uenje, a njegova specifinost je to da se slui dramskim izrazom kao svojim medijem. Dramski izraz podrazumijeva svaki oblik izraavanja u kojem su stvarni ili izmiljeni dogaaji, bia, predmeti, pojave i odnosi predstavljeni pomou odigranih uloga i situacija. 1

Nismo bili prisutni tokom Drugog svjetskog rata u Njemakoj i nismo poznavali Anu Frank, kao ni njene stvarne probleme, ali moemo, u okviru nastave knjievnosti i jezika, koristei znanja i poznate injenice iz predmeta Historija odigrati neke dijelove Dnevnika Ane Frank i tako se uivjeti u pitanja kojima se taj dogaaj bavio, te nauiti poneto o epohi u kojoj se odvijao. Isto tako, povezujui sadraje iz nastave muzike umjetnosti s nastavom b/h/s jezika i knjievnosti, moemo se poigrati ritmovima, onomatopejama i razliitim zvukovima koji se samo naziru u pjesmi Dad, Tina Ujevia, kao to moemo u korelaciji nastave b/h/s jezika, biologije i likovne umjetnosti prikazati mnotvo slika koje se bude u nama nakon itanja pripovijetke Bure, Isidore Sekuli, improvizujui na licu mjesta tekst u skladu sa preuzetim ulogama. Sve su to postupci, a ima ih jo mnogo, kojima se savremena dramska pedagogija koristi za potrebe pouavanja i uenja. Da bi se to napravilo, nije neophodno da uenici naue glumiti. Za ovakav oblik uenja dovoljna je dramska sposobnost koju svi imamo jer ona je antropoloka osobina, dakle, svojstvena je svim ljudima, kao oblik ovjekove simbolike kompetencije. Dramska aktivnost, iako nije zbiljska nego fikcijska, bez sumnje je ivo, proivljeno iskustvo. Ono za eventualnog vanjskog posmatraa moe biti nedovoljno zanimljivo, siromano i skromnog intenziteta, ali za neposrednog uesnika igraa moe istovremeno biti uzbudljivo, prepuno zadovoljstva i emocija. Dramska aktivnost djeluje holistiki integrirajui intelektualnu spoznaju, proivljene emocije i estetski doivljaj u cjelovito iskustvo koje potkrepljuje i osnauje svaki dalji korak linog aktiviteta uesnika usmjerenog bilo na uenje, na lini razvoj i rast, na javno izraavanja ili na lijeenje. Dramski odgojni postupci, pa i kao vid psihodrame, primjenjivi su u raznim podrujima drutvenog ivota. Uz odgoj i obrazovanje, tu je zdravstvo, socijalne slube, drutveno-kulturne aktivnosti, oblici profesionalnog obrazovanja, menadment i drugo. Dogovoreni okvir dramske igre (Koju ulogu igramo? ta radimo? S kojim ciljem? U kakvim smo meusobnim odnosima?) moe uesnicima ponuditi smisleni kontekst njihova doivljaja povezujui ga sa sadrajem koji se dramskom igrom obrauje. Kao sloeno i integrirajue iskustvo dramska aktivnost pomae djetetu u sljedeem: da izrazi i razvije svoje osjeaje, sklonosti, sposobnosti i stavove, da razvije govorne i izraajne sposobnosti i vjetine, da razvije matu i stvaralanost, da razvije motorike sposobnosti i govor tijela, da stekne i razvije drutvenu svijest i njezine sastavnice: (samo)kritinost, odgovornost i snoljivost, da razvije humana moralna uvjerenja, da stekne sigurnost i samopouzdanje, da razumije meuljudske odnose i ponaanje, da se dijete naui saraivati, cijeniti sebe i druge jer tako stie priznanje drugih. DRAMSKA PEDAGOGIJA Pojam aktivitet u nestvarnom igranje izmiljenih likova, prostora, situacija i pria te uitak koji ga prati predstavlja na jednoj strani, za uesnika samu sutinu privlanosti i ari dramske igre. S druge strane, dramska aktivnost stavlja uesnika u sasvim specifinu situaciju u kojoj biva aktivirana njegova samosvijest, samoaktivnost i samoinduciranje u 2

rasponu od intelektualnog uvida i emocionalnih doivljaja do organskih, fiziolokih procesa. Ova obiljeja dramske aktivnosti lee u temelju savremene dramske pedagogije. Dramska pedagogija podrazumijeva skup metoda pouavanja i uenja koje se sistematski koriste dramskim izrazom kao ovjekovom sposobnou kojom se slui tokom sazrijevanja i odrastanja. Za odgojni dramski rad danas se koriste jo nazivi odgojna drama, drama za odgoj, dok je, naroito u anglosaksonskim zemljama, potpuno udomaen naziv drama. Dramski odgoj nema za svoj iskljuivi cilj profesionalno bavljenje dramskom umjetnou ili njeno lake razumijevanje. Dramski odgoj prije svega odgaja za ivot i namijenjen je svoj djeci. Dakle, dramska aktivnost je grupna aktivnost, podijeljeno iskustvo za grupu koja u njoj aktivno uestvuje i koja je vri. Razredna drama, tj. dramski rad za potrebe nastavnog procesa, uglavnom ne tei tome da se pretvori u pozorinu predstavu. Ali odgojna drama moe biti i iskustvo za javnost, za publiku. Kao razredna drama, dramska je aktivnost u funkciji odgoja i obrazovanja ue grupe uesnika sainjene od onih koji dijele slino iskustvo, moda i sudbinu, i koji zajedno ue, sazrijevaju i rastu.

IGRE, VJEBE I TEHNIKE U OSNOVNOM OBLIKU Igra je jedna od osnovnih potreba ovjeka, a djeteta posebno. Spontane igre u djeijoj dobi vezane su najee uz realna iskustva. Pomou takvih igara djeca spoznaju svijet odraslih, bezbolno probavaju razliite ugodne i neugodne situacije, shvataju odnose meu ljudima, ue se ivotu, pa i igranju razliitih uloga koje ih oekuju u svijetu odraslih. Veina postupaka koji se mogu koristiti u nastavi jezika i knjievnosti u sebi imaju elemente igre i igrivosti kao oblika ponaanja (eng. play), dok se samo jedan, manji broj treba biti zasnovan kao igre s pravilima (eng. game). S druge strane, postupci koriteni u odgojno obrazovnom radu, kao obliku organizovane, namjerne i voene aktivnosti, uvijek su ujedno i vjebe usvajanja nekog znanja i ovladavanja nekim oblikom ponaanja. Zato meu postupcima moderne dramske pedagogije nije uvijek lako napraviti jasnu razliku s obzirom na to pripadaju li igrama, vjebama ili tehnikama. Premda u strunoj dramsko-pedagokoj literaturi podjele nisu uvijek konane i opeprihvaene, pokuat emo naelno razgraniiti ove pojmove i ponuditi neke terminoloke odrednice. Igrama se nazivaju samo one aktivnosti koje se odvijaju prema jasnim pravilima koja uesnici moraju prihvatiti i koje, najee, ali ne uvijek, imaju i jasno istaknut cilj koji uesnici trebaju postii. (To su razne igre takmienja, pogaanja, igre s ispadanjem i sl.) Vjebama se nazivaju one aktivnosti u kojima je uesnicima postavljen odreeni zadatak, ali u kojima nema takmienja, ve se zadatak ostvaruje u okvirima njihovih individualnih ili grupnih mogunosti. Tehnikama se nazivaju sloenije oblike aktivnosti koje su sastavljene od jednostavnih postupaka. (npr. ive slike, voditelj u ulozi). Uesnike u igrama, vjebama i tehnikama zovemo jednostavno igraima ime izbjegavamo da ih zovemo glumcima (jer cilj ovih postupaka nije uvijek, ni na prvom mjestu, 3

razvijanje glumakih sposobnosti, a u nekim postupcima se i ne glumi) ili naprosto uesnicima (jer su to i posmatrai koji eventualno tu aktivnost posmatraju). Naziv igra vrlo dobro oznaava aktivno uee igru u oblicima aktivnosti koji su sami po sebi igrivi, odvijaju se bez prisile, uz dobrovoljno prihvatanje pravila, nude mogunost stvaralakog rjeavanja zadataka i izazivaju radost. Broj postupaka kojima se koristi dramska pedagogija je veliki i svakodnevno postaje sve vei, jer ih kreativni prosvjetni radnici i dramski pedagozi svakodnevno obogauju i kombinuju prema potrebama svakodnevnog rada s uenicima. Mnogi postupci i modeli rada dramske pedagogije preuzeti su iz drugih podruja: socijalne i individualne psihologije, logoterapije, iz rehabilitacijskih tehnika, iz plesne i pjevake pedagogije. Zbog toga, za najvei dio njih nemogue je jasno utvrditi porijeklo i eventulano autorstvo. Svi oni su zajedniko dobro kojim se koriste dramski i pozorini pedagozi irom svijeta. Veina postupaka koji se mogu koristiti u u nastavi jezika i knjievnosti odnosi se na rad sa grupom (razredom, dramskom grupom). Takvi su postupci vani jer zajednikim radom, istraujui vjetine i znanja pojedinaca, zadovoljavaju potrebe grupe, ali i svakog njenog lana. U grupnim zadacima, naroito igrama, vrlo su vana pravila, jer ako ih ne potujemo, izvoenje zadatka gubi smisao. Zato je vano prije poetka svakog takvog zadatka detaljno objasniti pravila. Stvaranje grupe ne bi trebalo prepustiti sluaju. Doputajui djeci da se sami dogovore, esto dobivamo grupe onih koji se ve dobro poznaju. U takvim grupama dijete koje voli imati glavnu rije, zadrava tu osobinu i dalje. Svjesno ili nesvjesno, povueno dijete u takvom okruenju jo vie se povlai. Stoga je poeljno da grupe ne budu uvijek sastavljene od istih igraa. esto se u igrama koristi izraz razbrajanje. Tim se postupkom koristimo kao najjednostavnijim nainom podjele igraa u grupe. Igrai stoje u krunom obliku, a voditelj u sredini kruga. Ako voditelj eli napraviti tri grupe, igraima u krugu naizmjenino dodijeli brojeve: jedan, dva, tri, jedan, dva, tri... i tako redom, sve dok brojeve ne dobiju svi u krugu. Grupu ine svi igrai iji je broj isti. Dakle, da ponovimo jo jednom: postupci koji se mogu koristiti u nastavi jezika i knjievnosti nisu nuno i dramski. Tanije, dramski su postupci samo oni u kojima su stvarni ili izmiljeni dogaaji, bia, predmeti, pojave i odnosi predstavljeni pomou odigranih uloga i situacija. DRAMA U OBRAZOVANJU (DiE) Drama u obrazovanju je pokret uenja kroz dramu i predstave, iji su poeci zabiljeeni u Velikoj Britaniji 40-tih godina dvadesetog vijeka. Ovo je, i jo uvijek je, odgovor progresivnih edukatora i teatarskih umjetnika na zahtjev traenja i pronalaenja, prvenstveno metoda za djecu, koje mogu povezati obrazovanje sa slobodom govora, uenjem o ljudima i svijetu, kao i razvijanje kritikog miljenja. Dramska igra, sloboda fizike ekspresije i improvizacije prepoznati su kao osobine djeije glumake sposobnosti kao i intelektualni razvoj, pa su onda i ukljuene u ovu metodu. Razlog tome je da se djeca projiciraju unutar igre i izradom jednostavne drame, njihova spoznaja realnosti, pronalaenje samopouzdanja, razvija komunikacijske sposobnosti 4

te ih ui istim na eksperimentalan, razigran i prihvatljiv nain. Prema tome Drama u obrazovanju nije tipina dramska sekcija koja priprema predstave za kolske priredbe. Drama u obrazovanju ukljuuje veliki broj teatarskih tehnika, kojima se koriste dramski predavai, glumci i svi oni koji se bave radom sa djecom i mladima. One su dizajnirane za razliite grupe djece i mladih kako u kolama, tako i u zajednicama. Kroz ove tehnike, paljivim i demokratskim intervencijama predavaa / voditelja, grupa dramatizira i istrauje ljudski karakter kao i prie teatarskih i knjievnih tekstova, ili ak razliite izmiljene situacije improvizirane od strane grupe. Na ovaj nain predavai / voditelji u Drami u obrazovanju razvijaju specifine obrazovne ciljeve: na primjer, viestrano uenje teme iz predmetne nastave, kao i istraivanje savremenih socijalnih pitanja. Njihov cilj moe ak biti i indirektno lijeenje, prikazano u istraivanju problema sa kojima se suoila odreena grupa. Teatar u obrazovanju (TiE): ovaj termin oznaava pedagoki program baziran na drami, koja se odigrava u koli ili u prostoru koji kole posjeuju (muzeji, historijski spomenici). Centralni dio programa TiE uobiajeno je predstava. To je komad izmiljen i izvoen od strane tima dramskih pedagoga, koji, takoer, mogu biti i profesionalni glumci. Program ukljuuje i druge radionice. U nekim programima ovakve aktivnosti dovode uenike u svijet igre. Prema tome, TiE glumci moraju biti dobri improvizatori sa osjeajem za dobru komunikaciju i za razvijanje interakcije. U drugim programima, ove aktivnosti e se desiti prije ili poslije predstave, ali standardi za TiE glumce ostaju isti. Specifine karakteristike: - Drama u obrazovanju funkcionie u radionikom obliku, gdje su lanovi grupe slobodni da mijenjaju poziciju od uloge glumca do uloge publike. Svako ima pravo na miljenje i priliku da glumi; - izmjene izmeu dramske radnje i govornog ili pisanog izraavanja su dozvoljene u onolikoj mjeri koliko nalae vrijeme i fleksibilnost grupe; - praktiari Drame u obrazovanju duboko vjeruju u vanost zagrijavanja na poetku rada. To moe varirati od zabavnih igara, pa sve do vjebi fizikog teatra, vjebi za koncentraciju u malim ili veim grupama, vjebi za kreiranje specifine atmosfere, ili emocionalnu pripremu za odreene teme; - jedna od najefektnijih tehnika Drame u obrazovanju je Uitelj / voditelj u ulozi. On na sebe uzima jednu ili vie uloga i uestvuje zajedno sa grupom u graenju dramske radnje. Uloga uitelja / voditelja moe imati razliite statuse, nudei razliitu snagu odnosima unutar grupe. Prema tome, vano je da oni koji se treniraju za Dramu u obrazovanju imaju praktinu nastavu glume. Veoma je bitno da su leerni u improvizacijama. Takoer, trebaju biti dobri i u fizikim glumakim vjetinama, to e im omoguavati da se postavljaju u uloge od bezlinih ivotinja do uloga ljudi sa razliitim karakterima; - dakle, jasno je da Drama u obrazovanju uveliko ovisi o dramskoj improvizaciji. Probe dramskog teksta se mogu odravati ali one nisu osnova rada Drame u obrazovanju.

IMPROVIZACIJA Improvizacija ili stvaranje u hodu je dramski oblik u kojem se najbre postie rezultat. Kod improvizacije uenici odmah postaju aktivni uesnici, bez dugotrajne pripreme ili pamenja teksta. Ona, takoer, ne zahtijeva sposobnost pisanja. Stalan dodir sa svakodnevnim brigama omoguava uesnicima da lako iskau i najdublje osjeaje. Improvizacija koristi i razvija sposobnost govora i sposobnost svjesnog iskazivanja vlastitih osjeaja. Iskazivanje i razumijevanje vlastitih osjeaja, kao i osjeaja drugih ljudi, izuzetno je vano i zapostavljeno podruje obrazovanja. Biti u tuoj koi i osjeati ono to bi osjeao neko drugi pomae da se vide i razumiju tua djelovanja u stvarnom ivotu. Time razvijamo toleranciju, razumijevanje i potovanje. Govorne vjebe u kojima se treba jasno izraavati posebno su vane u sistemu u kojem je naglasak na pisanoj rijei vie nego na govornoj. Uz to, razvija se i potie mata. Zbog svoje neposrednosti improvizacija je i vrijedno obrazovno sredstvo, jer ona omoguava nastavniku da okupi razred i istovremeno omogui rad maksimalnom broju uenika uz maksimalnu ukljuenost i maksimalno koritenje vremena. Uz nezaobilaznu primjenu u socijalnom i moralnom odgoju, improvizacija se moe koristiti u nastavi knjievnosti, historije, mitologije, vjeronauka itd. Uprkos svojoj pristupanosti, improvizacija nije samo instant-teatar. Improvizacija ne treba biti samo izdvojeni djeli dramske igre na kojem neko vrijeme radimo, iskoristimo ga i zatim bacimo. Moemo je razvijati, nadograivati, stvarati razvijeno scensko djelo koje ima korijene u improvizaciji. Najvanije je, a to je i uloga nastavnika ili voditelja, da d jasne upute jer samo najvjetiji i najsigurniji mogu izvesti improvizaciju bez pripreme. PRIMJERI PLETIMO MREU U vjebi pletimo mreu koristi se klupko vune. Igrai stoje u krugu. Voditelj (prvi igra) zapoinje vjebu bacajui nekom drugom igrau u krugu klupko vune tako da zadri poetak niti u ruci, a drugi igra u krugu klupko sljedeem igrau u krugu. I tako redom. Vjetiji igrai bacaju klupko tako da se ono u letu odmotava, a manje vjeti odmotavaju klupko za onoliku duinu kolika je potrebna da bi klupko doprlo do drugog igraa i tek tada ga bacaju. Tako je svaki igra povezan pomou niti s igraem od kojeg je klupko primio i s igraem kojemu je klupko dobacio. Klupko se baca sve dok se svi igrai ne poveu njegovim nitima. Nakon toga slijedi suprotna radnja, klupko se namotava. Redoslijed bacanja suprotan je ranijem. Zadnji igra koji je prethodno bacio klupko, dobacuje ga predzadnjem igrau. Predzadnji igra na klupko namota onaj dio niti koji je povezao njega i zadnjeg igraa. Namatanje se tako nastavlja sve dok klupko ne doe do onoga koji ga je prvi bacio (voditelja ili prvog igraa). Vjeba se moe koristiti za upoznavanje uenika tako to dobacivanjem klupka svaki igra izgovara svoje ime. Kasnije se moe dogovoriti da se uz dobacivanje izgovaraju redom slova abecede ili azbuke, likovi iz djela, vana misao ili poruka. Mrea je simbol ili slika uzajamne povezanosti, a poruke koje izriemo jedni drugima jest ono to gradi i uvruje povezanost u grupi. 6

DOBACIVANJE LOPTICE Za vjebu je najbolje koristiti vrstu krpenjau napunjenu sitnim zrnjem (pijeskom, riom, leom ili nekom drugom grahoricom sitnog zrnja). Takva loptica ugodna je na dodir, a pri padu ne poskakuje. Igrai stoje u krugu i dobacuju lopticu jedni drugima. U prvom dijelu, igra koji dobacuje drugom igrau lopticu, uzvikuje svoje ime. Tako upoznajemo i pamtimo imena igraa. U drugom dijelu vjebe, nakon to smo upamtili imena, bacanjem loptice uzvikujemo ime onoga kome se loptica baca, ili vjebu koristimo za ponavljanje slova abecede ili azbuke uz ogranienja (svako drugo ili tree) i slino. PREDMET GOVORI Voditelj unaprijed pripremi ili dogovori da svako donese jedan predmet koji mu pripada. Igrai sjedaju u krug, a predmete stavljaju u sredinu. Nakon to su skupljeni svi predmeti (npr. ealj, narukvica, lutka, sat, knjiga) neko ih vrijeme u tiini zajedno posmatraju, a zatim svaki igra redom uzima svoj predmet i predstavlja ga ostalima u 1. licu. Igrai na taj nain govore o sebi onako kako bi to predmet inio, na primjer: Ja sam Selmin sat. Dobila me za deseti roendan od sestre Anese. Prva tri dana su me svi gledali i divili mi se. Kasnije vie nikome nisam bio zanimljiv. Selma me ve dva puta izgubila. Prvi put me zaboravila na kolskom igralitu, drugi put sam joj s ruke pao na putu od kue do kole. Pronala me Selmina sestra Anesa i vratila me Selmi. Isti postupak se moe koristiti ako elimo pribliiti pojmove dogaaj, doivljaj ili ak razliita glagolska vremena. KO SAM? Uesnici sjede u irokom krugu. Svaki igra na papiriu tajno napie ime neke poznate osobe (iz knjievnosti, historije, umjetnosti, filma, stripa, sporta i sl.) Zatim papiri svaki igra redom ljepljivom trakom, nalijepi na lea onoga ko je s njegove desne strane. Tako svako na leima ima natpis osobe koju treba otkriti. Igru poinje bilo koji igra. Odgonetanje se odvija redom, tako to jedan igra ustane i stane u sredinu kruga. Najprije se okrene na mjestu da svi igrai vide ta je zapisano na njegovim leima, a zatim suigraima postavlja pitanja o osobi ije ime nosi. To ini kao da je on ta osoba. Pita na primjer: Jesam li sporta? Koristim li se u sportu loptom? Igram li koarku? Igrai mu odgovaraju samo sa da ili ne. Svaki igra postavlja pitanja i pogaa ta mu je zapisano na leima u ranije dogovorenom vremenskom okviru. Ukoliko se odluimo za ovu igru, moemo zadati lik iz nastavne jedinke , pade ili glagolsko vrijeme. VODITELJ U ULOZI I PRIE NA ZVONO Koristiti je kao uvod u analizu prie: SIJELO MUDRACA

Ova dramska tehnika predstavlja montau dvije pojedinane vjebe: voditelj u ulozi i prie na zvono, koje smo spojili iskljuivo za potrebe dramatskog predstavljanja prie Sijelo mudraca. Preuzimanjem uloge voditelj zajedno s igraima uestvuje u stvaranju dramske situacije. Ova dramska tehnika vrlo je plodonosna, zahtijevna za voditelja i u pripremi i u izvedbi, jer trai suigru s ostalim igraima i adekvatno reagiranje u nastalim situacijama koje su vrlo nepredvidive. Osim toga, ova tehnika moe promijeniti odnos uitelja i uenika uobiajen u naim odgojno-obrazovnim ustanovama, jer voditelj ovdje postaje sustvaralac i suigra ravnopravan s ostalima. Za upotrebu ove tehnike nije potrebno glumako iskustvo jer i voditelj i igrai preuzimaju ulogu tako da zadravaju svoj osnovni nain ponaanja (bez potpune glumake transformacije), prihvatajui, zamiljajui, doivljavajui samo zadanu situaciju te izraavajui se verbalno i neverbalno onako kako bi to inili u stvarnosti u situaciji kakva je zadana. Prije ulaenja voditelja u ulogu, vano je uputiti igrae u pravila primjene tehnike. Voditelj najavljuje da e preuzeti neku ulogu (ili uloge) i da e igraima dodijeliti njihove uloge. S obzirom da tijekom rada uitelj preuzima neku ulogu, zatim izlazi iz nje (da bi, ako je potrebno, uputio igrae u daljnji rad), a potom ponovo ulazi (u istu ili drugu ulogu), vano je s igraima dogovoriti znak koji pokazuje je li voditelj u nekom trenutku u ulozi ili izvan nje. To moe biti jednostavan predmet kao npr. marama oko vrata (marama je znak da je u ulozi, skidanje marame znai da izlazi iz uloge) ili neto to voditelj moe drati u ruci (knjiga, pernica, kutijica...) Voditelj prije poetka rada s ovom tehnikom pojanjava da mu se, dok je u ulozi, obraaju iskljuivo kao liku (a ne kao voditelju). Po ulasku u ulogu prvim reenicama voditelj objavljuje koju je ulogu preuzeo i koju namjenjuje igraima. Primjer: Dragi roditelji! Drago mi je da vas u tolikom broju vidim na roditeljskom sastanku neposredno pred odlazak vae djece na izlet na Mars. Ja sam Marija Mari, turistiki vodi Turistike agencije Planetarica. Znam da se protivite izletu svoje djece na Mars, ali izlet je zaista bezopasan... Iz primjera naina predstavljanja voditelja u ulozi moemo zakljuiti da voditelj paljivo odabire sebi i dodjeljuje ostalim igraima ulogu koja otvara mogunosti stvaranja dramske radnje i podstie uesnike da se aktivno ukljue. Odabir uloga zavisi od toga ta tehnikom eli postii. Vano je da voditelj preuzme takvu ulogu kojom e moi nenametljivo usmjeravati dramsko dogaanje, bez nametanja svojih ideja i rjeenja. Njih trebaju predlagati sami uesnici, a voditelj izborom svoje uloge mora im u tome pomoi i na to ih potaknuti. Mogue uloge za voditelja mogu se odrediti s obzirom na: - uklopljenost u grupu, - status u odnosu na grupu. Prema prvom kriteriju voditelj moe odabrati ulogu u kojoj moe ili ne mora biti dio grupe kojoj pripadaju ostali uesnici. Prema drugom mjerilu njegov status moe biti vii, ravnopravan ili nii u odnosu na druge uloge u dramskom zbivanju. Iz kombinovanja ovih dvaju kriterija mogu nastati razni tipovi uloga za voditelje, npr.: voa, protivnik, pripadnik grupe, osoba koja ne poznaje ostale u grupi... Ulogu voe treba tako oblikovati da se potie ueniko stvaralatvo tako da lik ima neku osobinu ili neto ini to omoguuje reakciju grupe (npr. moe neto oito pogreno uiniti, moe ga zaboljeti grlo, moe rei da mora otputovati na kratko i sl.). Ako preuzme ulogu protivnika grupe, vano je da ostavi dovoljno mogunosti za djelovanje grupe kako ne bi preautoritarnim likom sprijeio djelovanje grupe (npr. ako preuzme ulogu zlog arobnjaka koji ima mogunost zaarati sve koji mu se usprotive, onda

nee ni jedna reakcija ostalih likova biti logina osim pokorne utnje ili povlaivanja te u tom sluaju izostaje mogunost razvoja radnje). Najjednostavnije oblikovana uloga kojom se potie aktivnost igraa, jest uloga osobe koja trai pomo, odgovor na pitanje, koja iznosi problem koji se tie svih prisutnih, a koji bi grupa mogla rijeiti. Poto razvoj radnje nije mogue planirati (jer nastaje tokom zajednikog rada), voditelj treba biti fleksibilan i prilagoditi se nastalim situacijama improvizujui, po potrebi, svoje nove uloge i djelovanje iz uloga. Za nae potrebe, ovu vjebu kombinujemo sa vjebom Pria na zvono. Pria na zvono je vjeba za naprednije pripovjedae. Pripovjeda zapoinje priu, ali im uje zvuk zvona, mora prekinuti i zapoeti neku novu sve dok zvono ponovo ne zazvoni. Sa svakim zvukom zvona kree nova pria sve dok pripovjeda ne zavri sve koje su zadate. Voditelj moe zazvoniti nakon dvije sekunde ili moe odluiti da pria tee pola minute ili vie. LJETNA KIA Koristiti je kao uvod u analizu pjesme: DAD Ova zvuna vjeba izvodi se stojei ili sjedei u krugu. Zvuk i ugoaj kie stvaraju se pomou etiri razliita zvuka koji se jedan po jedan lanano prenose po krugu. Zvukovi se izvode unaprijed dogovorenim redoslijedom. Pravila odvijanja vjebe i nain proizvoenja zvukova voditelj pokazuje prije poetka vjebe. Radi intenzivnijeg doivljaja, vjeba se izvodi zatvorenih oiju, bez glasanja, razgovora i kretanja. Ne prekidajui tok dogaaja zvukovi se izvode ovim redom: 1. trljanje dlana o dlan, 2. pucketanje prstima, 3. naizmjenino tapanje lijevog i desnog koljena, 4. toptanje nogama u mjestu. Kad se vjeba prvi put izvodi, zapoinje je voditelj stvaranjem zvuka trljanjem dlana o dlan, a isti pokret preuzima prvi igra s desne strane u trenutku kad ga uje od voditelja, zatim drugi, trei i tako redom. Svi igrai izvode isti zadatak sve do trenutka kad od najblieg igraa s lijeve strane ne zauju sljedei zvuk: pucketanje prstima. Novi zvuk uvodi voditelj u trenutku kad posljednji igra u krugu zapone s izvoenjem onog to je prethodno bilo zadano, odnosno kad je krug zatvoren, a ostali, jedan po jedan, sad prema ve uhodanom redoslijedu, prihvaaju. Kad je krug zatvoren i posljednjim zvukom, a to je toptanje nogama o pod, slijedi stiavanje kie: isti se zvukovi proizvode obrnutim redoslijedom od najglasnijeg (toptanje), preko tiih (tapanje natkoljenica pa zatim pucketanje prstima) do najtieg (trljanje dlanova). Na kraju, voditelj (ili igra koji je zapoeo s vjebom), prestaje sa svakom aktivnou i tiina se takoer lanano prenosi do posljednjeg igraa. STVARALAKO PRIPOVIJEDANJE Koristiti je kao uvod u analizu pripovijetke: NAZA VEZILJA Stvaralako pripovijedanje je aktivnost koju je najbolje izvoditi tako da igrai sjede na stolicama ili na podu u krugu jer se tako stvara osjeaj povezanosti grupe. Na taj nain jedni druge najbolje moemo pratiti. Voditelj ili jedan igra izgovara poetnu reenicu, a svaki sljedei igra smilja novu reenicu koja se nadovezuje na ve izreene, na taj nain, uz malo panje nastaje smislena pria. 9

elimo li stvaralakim pripovijedanjem doi do tematski odreene prie, zadajemo smisleno poticajnu reenicu. Na primjer, priu o ivotu na morskom dnu dobit emo ako je prva reenica: Jednog dana na dnu mora susreli se jastog i rakovica. Reenica: Marsovac ii je sagradio veliki svemiski brod upuuje uesnike na stvaranje naunofantastine prie. Prije poetka stvaralakog pripovijedanja, kojem je cilj stvoriti novu priu, uputno je nakratko podsjetiti da svaka dobra pria ima uvod u radnju, zaplet, vrhunac i rasplet. Budui da na ovaj nain vrlo esto nastaju zanimljive prie, dobro je da voditelj zapisuje sve reeno. Voditelj moe preuzeti ulogu moderatora i pravodobno usmjeriti i, ako je potrebno, odreenom reenicom ubrzati pokretanje radnje pripovijedanja npr. I tada se dogodilo neto vrlo neobino. Ukoliko je cilj stvaralakog pripovijedanja istraiti ve poznati knjievnoumjetniki tekst u svrhu razumijevanja ideje teksta, boljeg shvatanja uzroka koji su prouzrokovali odreeno ponaanje nekog lika i posljedica takvog ponaanja, tada pripovijedanje moe obuhvatiti bilo koji dio sadraja knjievnoumjetnikog teksta, kao to moe obuhvatiti razdoblje prije ili poslije onoga koje je opisano u knjievnoumjetnikom tekstu. Takav nain stvaralakog pripovijedanja moemo upotrijebiti smiljajui koja su to muka lica koja progone Nazu vezilju i kakva su to prola dobra vremena bila u njenoj kui. ZAKLJUAK Uloga umjetnosti nije samo da pokae kakav je svijet, nego i da objasni zato je takav i kako bi se mogao promijeniti. Tokom rasta i razvoja mladih ljudi kljuni je pojam empatije, kojeg bi trebalo da usvajaju od najranijeg djetinjstva, a dramska aktivnost u tome, svakako, moe mnogo da pomogne. Dramsku aktivnost mogue je ukljuiti u proireno poimanje dramskog fenomena samo ako se dramsko shvati kao opeljudska sposobnost, antropoloka osobina svojstvena svim ljudima koja se ispoljava kako u ostvarenjima dramske umjetnosti, tako i u tzv. simbolinoj igri trogodinjeg djeteta. Kod djece se uz stremljenje ka podraavanju javlja i sposobnost uivljavanja i zahvaljui toj sposobnosti, dijete se brzo i spontano poistovjeti sa svim licima, ivotinjama ili stvarima koje ga svojom sudbinom ili nekim svojstvom privlae ili uzbuuju, izazivaju ili oduevljavaju. Dramske igre, kao oblik nastave, razvijaju disciplinovanje djeijeg tijela i duha, ali je vano da djeca na ovu disciplinu igre svesrdno pristaju. To omoguava uvoenje i kasnije nametnute ili zadate discipline koja iziskuje jo potpunije ovladavanje svojim tijelom i duhom, a u tom procesu, veliku ulogu imaju upravo ovakve igre. Prema tome, najvaniji ciljevi tih igara su da omoguavaju djeci kritiko upoznavanje sebe i svijeta oko sebe razvijajui njihova pozitivna stremljenja i sposobnosti kao vrijednost cijele drutvene zajednice. Iako se igrama podraavanja ili imitativnim igrama dijete pribliava i podraavanju kao umjetnosti (jer su dramske i dramatizovane igre prethodnica dramske umjetnosti), treba napomenuti da dijete prikazujui neki svoj doivljaj pomou dramske ili dramatizovane igre nema za cilj da prikae da je glumac, niti da time stvara svoje pozorite sve dok i to ne pone podraavati. Gotovo svi nastavni sadraji pogodni su za igranje dramskih igara, ali sve opet zavisi od inovativnosti i kreativnosti samih izvoaa nastavnog procesa. Ukoliko elimo imati savremene kole u kojima se djeca pouavaju savremenim metodama, onda emo se potruditi i uvesti dramske postupke u praksu.

10

LITERATURA: Boal, A., Games for Actors and Non-Actors, Routledge, London, 1998. Craig, G., O umjetnosti kazalita, CKD SSO, Zagreb, 1980. ubrilo, V., Dramska skupina u osnovnoj koli, Hrvatski asopis za teoriju i praksu nastave, Zagreb, 2008, god. VI, br. 2, str. 267 272 Doki, Z., Mo psihodrame, Psihopolis institut, Novi Sad, 2010. Krui, V., to sve moe drama, site: HCDO, http://www.hcdo.hr Leki, K., Migliaccio-iak, N., Radeti-Iveti, J., Stani, D., Turkulin-Horvat, M., ViliKolobari, K., Igram se a uim, HCDO, Zagreb, 2007. Mouratidou, H., Osnovni koncepti glumake umjetnosti, prirunik za studente nastave Osnovni koncepti glumake umjetnosti, Univerzitet Demal Bijedi, Mostar, 2005. Scher, A. I Verrall, C., 100 + Ideas for Drama, HCDO, Zagreb 2005. Scher, A. I Verrall, C., Another 100 + Ideas for Drama, HCDO, Zagreb 2006. Stanislavski, C., An Actor Prepares, Routledge/Theatre Arts Books, New York, 1989.

11