Вы находитесь на странице: 1из 314

elada8

elada8

laura reese

vladarica svoje pokornosti

Zbog toga to je priroda presudno vana, ovo posveujem roditeljima, Howardu i Jane; kao i svojoj brai i sestrama, Howieju, Benu, Mary i Janet.

Naslov izvornika Topping From Below Copyright 1995 by Laura Reese All rights reserved.

elada8

ZAHVALE
Izraavam veliku zahvalnost sljedeim pojedincima, koji su mi pomagali, poticali me i esto se strpljivo suzdravali: svojem uredniku, Charlesu Spiceru, koji je sa mnom tijesno suraivao na zavrnom rukopisu i moje najbolje pokuaje pretvarao u neto jo bolje; svojoj agentici, Barbari Lowenstein, koja je prihvatila moj rad, zajedno sa svim nedostacima, a potom me prisilila da proem kroz heuristina vrata, omoguujui udesne stvari; njezinoj pomonici, Nancy Yost, koja mi je davala savjete i prijedloge u vezi s izvornim rukopisom, usmjeravajui me kamo je trebalo; Mary Mackey, koja je vjerovala u moje pisanje i na mene utjecala na naine kojih nije ni svjesna; Mary Koompin Williams, mrtvozornici okruga Yolo, te J. L., na neumornome odgovaranju na moja bezbrojna pitanja; C. Michaelu Curtisu, koji mi je pruio nadu i savjete kad su mi bili najpotrebniji; te mojim posebnim prijateljima, Gail McGovern, Charlesu Smithu i, in memoriam, Bobu Stovallu - svi oni na svoj su jedinstveni nain bili katalizatori ija mi je velikoduna potpora pruala vjeru i kad sam najvie sumnjala.

elada8

ini se da sam proivio njegovu krajnost. Istina, on je uinio taj posljednji korak, on je zakoraio preko ruba, dok je meni bilo doputeno da neodluno povuem nogu. I moda tu lei sva razlika; moda su sva mudrost i sva istina i sva iskrenost jednostavno saeti u tom neprimjetnom trenutku u kojem prelazimo prag nevidljivoga. Joseph Conrad: Srce tame

I ovo je takoer... jedno od mranih mjesta na Zemlji. Joseph Conrad: Srce tame

elada8

PRIJE NEGO TO PONEM...


Ovu priu nije jednostavno ispriati. Posvetit u je, in memoriam, sestri, koju su prije samo deset mjeseci pronali u njezinu stanu u Davisu, lani u proljee, jednog mirnog, lijenog dana koji su obiljeili graktanje ojki, topla suneva svjetlost i njeno, propupalo drvee koje je tek poelo cvjetati. Bio je to velianstven dan, od onakvih proljetnih dana koji kao da nude obeanje o istoj nedunosti i novim poecima, od onakvih dana kod kojih suneva svjetlost, poput tisuu fotografskih bljeskalica, obasjava grad. A tog dana, dok se proljee predstavljalo u najboljem svjetlu, u stanu, s ljepljivom trakom preko usta i vezanih golih glenjeva i runih zglobova, leala je moja draga sestra, muena i oskvrnuta, tijela - koje nitko nije primijetio dva tjedna - koje se raspadalo na vruini sobe u kojoj je termostat bio postavljen na dvadeset dva stupnja. Ovo je pria o njoj, i pria o Michaelu M.-u, sveuilinome profesoru glazbe, koji jo ivi u Davisu i za kojeg smatram da ju je ubio. Ja sam Nora Tibbs, a mojoj sestri, Frances, u trenutku smrti bile su dvadeset etiri godine. Odrasle smo u Davisu, sveuilinome gradiu na manje od dvadeset pet kilometara od Sacramenta. Smrt mi nije nita novo. Imala sam i mlaeg brata, Billyja, koji je u dobi od samo dvanaest godina poginuo na planinarenju. Svima nama to je bilo teko razdoblje, gubitak toliko bolan, uspomene na Billyja i dalje prisutne u svim prostorijama u kui. Moja majka i otac uzeli su Fra nny i preselili se u Montanu, oajniki prieljkujui promjenu. Bila sam deset godina starija od sestre, pa sam ostala, preselila se u Sacramento, gdje sam bila tek poela raditi kao novinarka. No za manje od godinu dana roditelji su mi poginuli u prometnoj nesrei, a Franny, kojoj je bilo tek etrnaest godina, doselila se k meni u Sacramento. Ona i ja nismo bile ni najmanje sline. Poput oca, ja sam sportski graena, visoka, po potrebi energina. Franny je bila punana, meka i blijeda, koe njene kao u novoroeneta, a openito je izgledala pomalo zaputeno i nemarno: odjea joj je uvijek bila velika i iroka, dugaka smea kosa neuredna hrpa uvojaka. Bila je krajnje srameljiva i nije ju bilo teko previdjeti. Glas bi joj utihnuo kad bi ljudi odvie paljivo sluali to govori, a na zabavama i tulumima - u onim rijetkim prigodama kad sam je nekamo uspjela odvui - obino je tonula u pozadinu, poput kameleona se stapala s pokustvom. Ako bi je netko pokuao malo izvui, previe joj se pribliiti, postala bi krhka i ranjiva, poeljela bi se sakriti, kao da itav ivot nervozno i s uasavanjem iekuje trenutak kad e je netko od nastavnika prozvati i zatraiti da odgovori neto to ne zna: u oima bi joj se pokazala nelagoda, odvratila bi pogled, a potom pogn ula glavu. Prekriila bi ruke na prsima, kao da se obavija rukama, povlaei se jo vie u sebe.

elada8

Franny je radila kao medicinska sestra na hemodijalizi u Sacramentu, a to je znailo da vei dio radnih dana provodi s osobama koje imaju problema s bubrezima, da ih prikljuuje na aparate koji im iz krvi izdvajaju otpadne tvari i tako ih odravaju na ivotu. Franny na toj dunosti nije zavrila sluajno. est mjeseci prije nego to je doivio nesreu, na je brat dobio infektivnu bolest, glomerulonefritis, zbog ega su mu zatajili bubrezi. Morao je ii na dijalizu, a naao se i na listi ekanja za transplantaciju. Nakon Billyjeve smrti, Franny je vrsto odluila da e kao medicinska sestra raditi s pacijentima na dijalizi. Njezini su mi motivi bili razumljivi - izmeu nje i Billyja razlika je bila samo godinu dana, pa su bili vrlo bliski - no inilo se da u toj odlunosti ima i opsjednutosti, kao da je grizoduje pokree vie nego ljubav. No stjecao se dojam da joj taj posao odgovara. Bila je - a to me iznenadilo struna i sposobna. Nestalo je i stidljivosti i neodlunosti. Uurbano je radila, jurila amo-tamo, dijelila lijekove, stavljala pacijenta na aparat, drugome mjerila tlak, treega tjeila. Bilo je jasno da ima nadzor nad situacijom, a tko je poznavao Franny, znao je i da ljudi taj izraz s njom inae ne povezuju. Ali nakon radog vremena, poput kornjae, ponovno bi se povukla u oklop im bi stekla dojam da e je neto posve obuzeti i preplaviti. Tada se ve bila doselila u Davis. Sacramento ju je plaio - nikad se nije naviknula na taj grad, na nepregledne guve na autocestama (koje zapravo i nisu tako velike i kaotine u usporedbi s prometom u Los Angelesu i San Franciscu), na stalne izvjetaje o zloinima u novinama, pucnjave, pokoji napad noem, ubojstva meu pripadnicima raznih banda. Franny je bilo drae putovati na posao. Davis je bio miran, zloina gotovo uope nije bilo, izuzme li se pokoja kraa bicikla. Voljela je trnicu sa svjeim poljoprivrednim proizvodima u Central Parku subotom ujutro, voljela se biciklom voziti uz Arboretum u sklopu sveuilinog kompleksa i hraniti patke u Putah Creeku, gdje je i upoznala Michaela M.-a. Moja je sestra imala raunalo Macintosh i u njemu je vodila nepotpuni dnevnik koji je bila nazvala Frannyna datoteka. Kad sam ga proitala, shvatila sam da je uope nisam poznavala. Pisala je o svojim strastima, udnjama i tugovanjima. Pisala je o M.-u, o stvarima koje joj je inio, o ponienju i beznau koje je osjeala. Njegov mrak, toliko profinjen, nezaustavljiv i sveprisutan, sipi izmeu njezinih rijei. Ipak, njezine dnevnike zabiljeke obiljeava i jedan naivan, neprofinjen ton. inilo se da nije bila u stanju itati izmeu vlastitih redova, da nije uspijevala uvidjeti koliko je M.-ov um bolestan. Poput raka koji metastazira, on se manipulacijama uvukao u njezin ivot, a onda je odluio unititi. Policija jo nije uhitila ubojicu, i premda su inspektori proitali njezin dnevnik, M. je i dalje na slobodi. Nedostatak materijalnih dokaza, rekli su. Nije
6

elada8

imao motiva, nita ga ne povezuje sa zloinom. Jedan mi je detektiv, ne odvie taktinim tonom, rekao da dnevnik dokazuje jedino da je vaa sestra loe procjenjivala mukarce. Nali su se u slijepoj ulici, ali ja im kanim pribaviti potrebne dokaze. Samo to to ga nisu optuili, ne znai da M. nije skrivio taj zloin. Da proitate njezine dnevnike zapise, da proitate to joj je radio, shvatili biste koliko je kriv i zato ne mogu - i neu - dopustiti da ostane na slobodi. Neko sam mislila da su mukarci u biti dobri, da se raaju obiljeeni skladom i milou koje mogu promijeniti jedino nesretne okolnosti. Neko sam mislila da zlo - duboko usaeno, priroeno zlo - ne postoji. Ali u to vie nisam toliko uvjerena. Novinarka sam i o pitanjima s podruja prirodnih znanosti izvjetavam za The Sacramento Bee, a tijekom godina spoznala sam ovo: kad je rije o dilemi u vezi s vanou prirodnog naslijea u odnosu na utjecaj okoline, priroda odnosi pobjedu. Neuroznanstvenici sve vie otkrivaju da genetika u ovjekovu ponaanju igra daleko veu ulogu nego to se ranije mislilo. Znanstvenici nagaaju o mogunosti da je nasilje genetiki zadano, te da mukarci, muki primjerci nae vrste, imaju gen koji ih tjera na agresivno ponaanje, na to da se priklanjaju ratu, a ne miru. Posve pojed nostavljeno, mukarci se ponaaju i djeluju drukije od ena, a te razlike, smatraju neki znanstvenici, ukorijenjene su u biolokoj grai. Sada bih vam - da ne doe do zabune - trebala rei da volim mukarce, i to oduvijek. Ne bavim se blaenjem mukaraca i ne elim klevetati cijeli jedan rod samo radi svog krajnjeg cilja. S mukarcima imam dobre odnose. Ali ako je tono da mukarci imaju genetike predispozicije za nasilnost i agresivnost, je li i zlo, takoer, pitanje biologije? Postoji li zlo kao nekakva devijacija - moda genetska pogreka, poremeeno naslijee? Je li u nekih toliko duboko usaeno da je neraskidivo vezano za njihovo postojanje? Ne znam odgovore na ta pitanja. Ali znam da su neki mukarci, bilo zbog prirode, bilo zbog okoline, zli, a ova pria, pria o Franny, govori o patnjama koje je prouzroio jedan mukarac. Zli ljudi nisu odjeveni u crno, niti ih prati zloslutna aureola. ovjek ih ne moe razlikovati od prvog susjeda. M. i dalje predaje na UCD -u, podrunici sveuilita University of California u Davisu. Viam ga u drutvu drugih ena, mlaih i starijih. On neto govori, one se smijee, smiju. Izgleda bezopasno, izgleda kao da nije u stanju ubiti. Ipak, kad itam sestrin dnevnik, stjeem dojam o izopaenome mukarcu, ovjeku bez savjesti i due. On je unitio Franny, i to namjerno, sustavno, bez imalo grinje savjesti. Vezao ju je i muio, no mrtvozornica okruga Yolo ipak nije uspjela odrediti uzrok smrti. I dan-danas to je zagonetka.

elada8

Ovu priu zapoinjem iako jo ne znam kako e zavriti. Pokuat u ostati vjerna njezinu dnevniku, biljeiti dogaaje onako kako ih je biljeila ona. Ali u njezinoj prii postoje i velike praznine, konkretne pojedinosti koje je izostavila, detalje koji e u stupicu dovesti njezina ubojicu. Za to u se morati obratiti Michaelu M.-u. Vidjela sam ga, dakako, promatrala ga iz daljine. A prije nego to dovrim priu, upoznat u ga, i to dobro. Nakon sestrine smrti vratila sam se u Davis. Zahvaljujui uteevini, mogla sam si priutiti neplaeni dopust, iako novinama i dalje povremeno poaljem pokoji lanak za honorar. Unajmila sam kuu u junome dijelu grada, u ulici Torrey, u kvartu poznatom pod nazivom Willowbank. M. takoer ivi ovdje, u Willowbanku, u jednom starijem dijelu u kojem su kue velike i izgraene na veim parcelama, gdje kronje drvea natkrivaju ulice i nude dobrodoao hlad tijekom naih vruih, suhih ljeta, gdje nema plonika i gdje su ograde, one rijetke koje jo postoje, izraene od drva, niske i srdane, podignute iz estetskih razloga, a ne radi zatite. Ovamo sam se preselila da budem blie M. -u, da ga vidim iz prve ruke. Nebrojeno puta itala sam Frannyn dnevnik. Poinje optimistino, s puno nade i profinjenim smislom za ironino za koji nisam ni znala da ga posjeduje: Imam dojam da mi predstoji putovanje. Dogaa mi se neto divno i uzbudljivo. ini mi se da sam se ponovno rodila, a sve to zahvaljujui Michaelu. On u meni vidi stvari koje nitko nikada nije vidio. Navodi me na to da osjeam stvari koje nikada nisam osjetila. Znam samo da se mijenjam. Oajniki elim napustiti taj svoj izlizani, sigurni ivot, i suoiti se sa snovima, osloboditi strast. elim se predati Michaelu, prepustiti mu potpuni nadzor. Sino je obeao da e me odvesti onamo gdje nikada nisam bila. Ja sam upitala: Na Galapag os? Na Havaje? iako sam znala da ne misli na geografske lokacije. Oh, Michael! Nikada se nisam usudila ni sanjati o osobi poput tebe. Mislila sam da e mi biti nedostupan, a sad se dodirujemo vrcima prstiju. Tako neduan poetak, prepun neskrivene nade i radosti. Njezino putovanje nee biti tako neduno. Poinje kao san, Frannyni opisi prvih seksualnih kontakata s M.-om obojeni romantikom koja je gotovo sanjiva, armantna kao u kakvoj bajci, a zavrila je nonom morom, polaganim utonuem u crno srce zlog sadista, putovanjem u jednom smjeru koje je vodilo u pakao. Stoga ovu priu posveujem Franny, uspomeni na nju. Piem ju jer to moram uiniti. Imam dojam da nemam izbora: ona mi je postala opsesijom. Poput Conradova Marlowa, poput Coleridgeova starog mornara, moram ispriati tu priu. Pisci, sve vie uviam, ne biraju to e im postati opsesijom, opsesije biraju njih. Frannynu priu priam jer je ona ne moe ispriati. Njezinu priu
8

elada8

priam kako bih otkrila istinu i razotkrila M. -a, kako bih uinila ono to nije bila u stanju uiniti policija. ivimo u drutvu u kojem ljudi odgovaraju za postupke, a M. mora odgovarati za ono to je uinio. Poveo je Franny na mrano putovanje s kojeg se nije vratila. Ja u poduzeti isto putovanje, ali ja sam nadivjela sestru i premda nisam mudrija od nje, svakako sam iskusnija. Putovanje e ovaj put imati drukiji svretak, u to sam uvjerena - i u sluaju M.-a i u mojem sluaju.

elada8

FRANNY PRVI DIO

10

elada8

PRVO POGLAVLJE
Posljednjeg dana listopada, dok se biciklom vozila po k ompleksu sveuilita UCD, Frances Tibbs shvatila je da je, prvi put u ivotu, zaljubljena. Odnosno, mislila je da je zaljubljena. To jo nije bila izgovorila, nije iskuala te rijei na jeziku, ali sve je bilo upravo tako kao da je zaljubljena: sve se doimalo svjeim, novim i uzbudljivim. A onda je pred nju zakoraio neki mukarac i Franny se nasmrt prestraila. Naglo je zakoila i zanijela se u stranu, jedva ga izbjegavi. On je na glavi imao najlonsku arapu, polovicu enskih najlonki. U desnoj ruci drao je divovski pitolj, ili moda ak puku ili samaricu. Franny to nije znala razlikovati, ali je, zagledana u to oruje, shvatila da ne izgleda posve stvarno. Bilo je manje od onoga kako je zamiljala puku i inilo se da je izraeno od plastike. Od plastike. Igraka. Tada se sjetila da je No vjetica. Taj mukarac - sad je jasno vidjela da je rije tek o nekom studentu - zlurado ju je pogledao, zadovoljan time kako ju je prestraio, pa je poao dalje, nosei tu puku. Osjeala se glupo. Ponovno je sjela na bicikl i nastavila se voziti stazom uz sjeverni rukavac Putah Creeka. Voda je ondje, na branom zatvorenom sjevernom dijelu rjeice, bila plitka i nepomina, nezdravo zelena, odajui ustajao, truli miris koji je s veseljem ostavila za sobom. Nakon to je prola kraj gornjeg dijela potoka, zatvorenog branom, staza je dalje bila ugodna, obrubljena drveem i gustim tamnozelenim raslinjem, a zrak prepun zemljanih, drvenastih mirisa ume. Tim se putem vozila u nadi da e naii na svog novog prijatelja, Michaela. Nije znala tono objasniti to je njemu privlai. Znala je tek da na njega misli bez prestanka, te da joj ivot nekako izgleda vedrije, kao da je pred njom vie mogunosti, otkako ga je upoznala. Na odreeni nain, podsjeao ju je na oca, strpljivog mukarca za kojeg je znala da e je zatititi. Majka i otac poginuli su joj tako davno, a iako je imala sestru, osjeala se kao da je sama na svijetu. No Michael ju je nekako gledao s toliko razumijevanja i suosjeanja, kao da ve prvim pogledom obuhvaa itavu njezinu prolost. Bio je to ugodan osjeaj. Krenula je niz strminu i ubrzala. Vonja biciklom bila je dio njezina novog reima mravljenja. Imala je nekoliko omiljenih smjerova: izmeu ekoloki odrivih u zapadnome Davisu, biciklistika staza Howarda Re esea uz Russel Boulevard do Cactus Cornera, te smjer kojim se vozila danas, staza kojom je vozila najee, uz Putah Creek na junome rubu sveuilinoga kompleksa. Ta

11

elada8

je staza bila uska i vijugala je kroz sveuilini Arboretum, umovito podruje niskog raslinja i drvea, sekvoja, etinjaa i eukaliptusa. Franny je oboavala taj dio: stolove za piknik skrivene pod drveem, komadie drva na tlu, otpalo lie koje se raspada na zemlji, taj prastari miris zraka, koji ju je podsjeao na neka ranija vremena. Bio je to taj vlani, humusom obiljeeni miris odavno zaboravljenih mjesta, drevnih civilizacija zakopanih pod slojevima ljunka, ostataka i raspadnute materije. Prela je luni drveni most i dola do otvorenog travnatog humka na suprotnoj obali rjeice. Ondje se korito irilo i voda je stvarala iroko, mutno jezerce, zgodno mjesto za promatranje pataka. U to doba dana, kasno poslije podne, sveuilinim je kompleksom vladao mir, pa je na cijelom tom dijelu praktiki bila sama. Sila je s bicikla, sjela na travu i stala sanjariti, u nadi da e nekako naii Michael. Zrak je bio svje - ne onako hladan kako e biti za koji tjedan, kad se magla iz rogoza spusti i uvue ti se u kosti, a nebo poprimi prljavu boju vode iz sudopera, postane onako ravno i sivo. Povjetara c je blago mrekao povrinu vode i utao u vrhovima kroanja. Crvenkastosmee lie prolijetalo je amo-tamo, noeno iznenadnim naletima vjetra. Franny je obavila koljena rukama da joj bude toplije. Trava je bila nedavno pokoena, pa je jo mirisala onako svjee i zelenkasto vlano. Jednom davno, otac je nju i Billyja, njezina brata, jo kao djecu doveo na to mjesto. Nora, njezina starija sestra, tada je bila tinejderica i nije ju uspio uvjeriti u to da poe s njima. Ali Franny i Billyja Arboretum je odue vio i ponekad su samo tako sjedili, kao omamljeni, sklopljenih kapaka, upijali zvukove oko sebe. Sluali su kako im otac, strunjak za ekologiju, govori o ovjekovoj povezanosti s prirodom. Veza je evolucijske naravi, objasnio im je vie puta, razvila se tijekom milijuna godina i ovjeka neraskidivo vee za okolinu, za Zemlju, Sunce, nebo. A ovdje, vani, uz vrlo malo zvukova osim povjetarca u kronjama, povremenog glasanja pataka, povremenog utanja gume kad bi se onuda provezao neki biciklist - ovdje se nekako osjeala spokojno, ukorijenjeno. Smiruje li je privlanost prirode ili zatitnika i toliko draga privlanost sjeanja na oca, na to nije znala odgovoriti. Te dvije stvari sad su ve bile nerazdvojive. Dvoje studenata, mladi i djevojka, drei se pod ruku, dolo je na mosti i zaustavilo se oko sredine. Zagledali su se u vodu pod sobom. Franny ih je eznutljivo gledala, te sanjive osmijehe i bezbrine izraze lica. Bilo je oito da su zaljubljeni i zbog toga se nasmijeila. ula je kako razgovaraju, a li nije razaznavala rijei. Zvuk njihova smijeha dizao se prema kronjama. Neto dalje, u smjeru sveuilita, pogledom je traila Michaela. Ondje ga je upoznala prije tri tjedna. Bila je ponijela vreicu staroga kruha i njime je hranila patke kad je netko iza nje rekao: Ti nisi studentica.

12

elada8

Iznenaeno se okrenula. Tada je prvi put ugledala Michaela. Bio je visok i imao maslinastu kou te tamnu kosu koja je pomalo sijedjela u podruju sljepooica. Po borama na njegovu licu zakljuila je da se primie pedese toj. Izgledao je nekako iskusno, znalaki, gotovo cinino, kao da je ve sve i vidio i radio. Obje ruke drao je u depovima hlaa, a u nju je piljio netremice, nedokuiva izraza lica. Franny je pognula glavu. Kad je ponovno podignula pogled, i dalje ju je motrio, ledenih, bezosjeajnih oiju, kako joj se uinilo, no onda mu se na usnama pojavio osmijeh. Bilo joj je neugodno zbog toga to tako privlai svu njegovu pozornost i imala je dojam da je nekako mjerka, da je pokuava ocijeniti, u vezi s njom donijeti odreeni sud. Ne, rekla je tada, nisam studentica, te se zarumenjela, kao da je uhvaena u nekom prijestupu, iako je znala da nije tako. Okrenula se na drugu stranu. Odlomila je komadi kruha i bacila ga jednoj patki. Ispred nje ih je bilo pet, to su odreda bile divlje patke sjajne zelene glave, te su Ne stale otimati oko kruha. Bacila je cijeli komad i posegnula u vreicu da uzme jo. Onaj se mukarac nije ni pomaknuo, a ona je osjeala kako je promatra, tako da je postala nesigurna. Ne izgleda kao studentica, rekao je on na koncu, a Franny se upitala zato. I ona se jo donedavno kolovala. Ve sam te viao ovdje, kako lei na travi, hrani patke. Uvijek dolazi priblino u ovo vrijeme, uvijek sama. Franny ga je naas pogledala, kratko i neizravno, ali nije nita rekla. To ju je pomalo uzrujalo, injenica da ju je netko proteklih nekoliko tjedana promatrao. Ponovno ga je pogledala. Sve crte lica bile su mu otre i jasno definirane: etvrtasta donja vilica, ravan i pravilan nos, vitko, ali snano tijelo. To nije tipino zgodni mukarac, pomislila je, ali je nekako dojmljiv. ak i previe dojmljiv. Zalila je to na njemu nema nieg amorfnog, neega zbog ega bi manje zastraivao, struka koji se iri, moda, ili ovjeenih podvoljaka. Smijem li? upitao je, pa joj je, ne ekajui odgovor, pridignuo ruku drei je za zglob, i uzeo joj komad kruha. Zateena prisnou njegove geste, Franny je samo utjela. Gledala je kako hrani patke njezinim kruhom. Sada je rekao: U ovo doba dana poeo sam te traiti na ovom mjestu. Kad te nema, imam dojam da mi je dan nekako nepotpun, da neto nedostaje. Malko je okrenuo glavu i pogledao je, s iskrom zabavljenosti u oima. ini se da sam se nekako poeo oslanjati na tebe, kao na jutarnju kavu. Franny se na to nasmijala. Nitko je nikada nije usporedio s kofeinom. On se onda predstavio i sad su se ondje sastajali ve tri tjedna. On nije doao ba svaki put. Ponekad ga nije bilo po nekoliko dana, a ona je u elucu osjeala pravi vor

13

elada8

od nervoze, pitajui se hoe li ga ikada opet vidjeti. No onda bi se ponovno pojavio i samo tako poeo razgovarati, bez ikakva objanjenja za nedolazak. Drao se oputeno i uglaeno, zbog ega je s njim bilo jednostavno razgovarati, iako je morala priznati da rije ipak uglavnom preputa njemu. No inilo se da mu to ne smeta, kao to smeta nekima, i nije ju dovodio u neugodan poloaj pokuavajui je navesti na to da se otvori. Izgledalo je da nekako, intuitivno, uvia da e se ve otvoriti kad za to bude spremna. Na tome mu je bila zahvalna - veina je ljudi od nje dizala ruke prije nego to bi se uz njih poela osjeati oputeno - pa je ubrzo shvatila da do Putah Creeka biciklom vie ne odlazi radi kretanja, nego iskljuivo radi susreta s njim, te da se razoara kad god ne doe. Michael je predavao na Odsjeku za glazbu. Bio je profinjen i inteligentan, nikako od onih za koje je smatrala da bi se ikada mogli zanimati za nju. To nije znailo da ona ima odreeni tip mukarca. Hodala je s nekolicinom njih, no stvar nekako nikada nije uspjela. Proli mjesec Nora ju je odvukla na neku uredsku zabavu u redakciji Beeja, a ondje je upoznala jednog mukarca. Bio je novinar, kao i Nora, imao plavu kosu i openito izgledao tako iskreno, dobro i zdravo, zraio takvom djeakom nedunou, da mu je instink tivno vjerovala. Doimao se iskrenim i potenim, no sutradan ujutro - nakon to je s njim spavala - stidljivo joj je rekao da je veer ranije previe popio. Franny je za to mogla okriviti iskljuivo sebe. Nikada se ranije nije ponijela toliko impulzivno, ni kad nije spavala s mukarcem kojeg je tek upoznala. Pokazala je preveliku elju, bila odvie oajna, nadala se da e seks - koji nije bio osobito dobar - dovesti do dodatne prisnosti. Nije bilo tako. Odveo ju je na doruak u Food for Thought Cafe u Ulici K., no cijelo se vrijeme jasno vidjelo koliko mu je nelagodno. Bio je odvie uljudan, zabrinut. Pogrijeio je i sada se pokuavao elegantno izvui. U njegovim je oima jasno vidjela sumnju, saaljenje, nelagodu. Da se i sama nije osjeala toliko neugodno, bila bi se nad njim saalila. Nakon toga nekoliko je dana ekala da je nazove, a kako se to nije dogodilo, ona je nazvala njega. Razgovor je bio nelagodan i osjeala se ponieno. Moda mogu bili prijatelji, rekao je ljubazno. Prekinula je razgovor, odbijajui njegov dobronamjerni, ali neiskreni prijedlog. Michael se nikada ne bi tako ponio, razmiljala je sada. Michael. Dvo -struko stariji od nje, etrdesetosmogodinjak, kako je doznala - samo est godina mlai od dobi u kojoj bi sad bio njezin otac - ali uz njega se osjeala dobro i ugodno kao ni uz koga drugog. Ponekad, kod kue, preputala se fantazijama o Michaelu, smjetala ga u svoj ivot, tako da joj je bio deko. Nije imala pojma o tome to misli o njoj, ak ni razmilja li uope o njoj. Iako je bio srdaan i premda se inilo da mu je istinski draga, inilo joj se da je izvan njezina domaaja.

14

elada8

U travi iza sebe zaula je utanje koraka, pa se nasmijeila, znajui da dolazi Michael. Bok, Franny. Okrenula se na zvuk njegova glasa. Uvijek je nekako izgledalo da se pojavljuje niotkud, da je uspijeva iznenaditi dok ona sanjari. Nasmijeila se kad ga je ugledala. Zraio je nekom senzualnou koju ona nije shvaala, neim monim, neim to ju je vuklo poput podvodne struje, a ipak neim dalekim - u tim tamnim, hladnim oima, u kontroliranome tonu njegova glasa - neim zbog ega je eljela ispruiti ruke i privui ga, iako je znala da to nikada nee uiniti. Sjeo je na travu kraj nje, a potom se naslonio na laktove, uope ne primjeujui koliko je zrak svje. Bio je leerno odjeven, u smeim hlaama, sakou rukava zadignutih do laktova, ali u vezi s njim neto je uvijek bilo slubeno, to god nosio od odjee. Izgledao je tako uravnoteeno, uvijek skladno i oputeno, dok se Franny osjeala neuredno i bilo joj je hladno: preveliki kaput, crne traperice, pleteni pulover, vuneni al i rukavice. Bez rijei je promatrao onaj mladi par na mostu. Okrenuli su se i poeli udaljavati, drei se za ruke. Svjea ljubav, rekao je, uz tek traak sarkazma u glasu. Franny ga je pogledala, ekajui jo neto, no on se vie nije oglasio. Meni je to nekako slatko, rekla je ona na koncu, tiho. Michael ju je zamiljeno pogledao. Zatim i prodorno, kao da joj ita misli. Posve smetena, pognula je glavu. Iznenadan nalet vjetra zabacio joj je kosu. A onda, beskonano njeno, nadlanicom joj je dodirnuo obraz - prvi put ju je dodirnuo. U pravu si, Franny, rekao je. To doista zna biti slatko. Jo je dodao: Tebi nikada nije bilo tako, zar ne? Je li doista toliko providna, pitala se, os jeajui kako joj se obrazi are, postiena zbog injenice da on zna da kao dvadesetetverogodinjakinja jo nikada nije bila zaljubljena, da se nikada nije ak ni pribliila pravoj zaljubljenosti. Ve je zaustila da kae ne, ljubav u njezinu sluaju nikad nije bila slatka, no upravo se tada neka ena, malena i krhka ena valovite crne kose, nasmijeila i u prolasku neto doviknula Michaelu, oijukajui s njim. Bilo je oito da su prijatelji. Bila je jako zgodna, pomno oblikovanih tankih obrva i usana premazanih ruem, te u zagasitocrvenom lanenom kostimu koji moe izgledati atraktivno samo na tako malenoj eni.

15

elada8

Franny se poigravala travom. Jednu vlat iupala je s korijenom. Zgodna je, rekla je na koncu. A potom jo dodala: ini mi se da joj se svia. Michael se malko osmjehnuo, a ona se zarumenjela, znajui da je pretpostavio da je ljubomorna. Nije vano, rekao je on. Ne zanima me. Zanima te kakve me ene zanimaju? Oh, rekla je Franny. Pa... Glas joj se izgubio. Nije znala eli li sluati kako govori o drugim enama. Michael se nasmijao, duboko i ljubazno. Zatim je rekao: Poimo k meni. ini mi se da je vrijeme za to da s tobom vodim ljubav. Franny je ubrzano zatreptala. U njezinim fantazijama sve je bilo drukije. Nikada nije rekao ini mi se da je vrijeme za to da s tobom vodim ljubav. Oekivala je neto drukije, neto malo romantinije. Budui da je utjela, on je ustao. Doi, rekao je. Prepusti se. Franny je imala dojam da nikada u ivotu nije uinila ba nita smiono, nita pustolovno, da se zapravo nikada nije prepustila igri sluaja. Nora, njezina starija sestra, uvijek se izlagala rizicima. Otputovala je u Nikaragvu kad je ondje bjesnio rat. Sama je putovala s rukaskom na leima. A jednom je otila na rafting na divljim vodama rijeke Urubamba u Peruu. Franny nije mogla ni zamisliti da se tako potuca svijetom, da ivot izlae opasnosti radi iste zabave. Moda je, pomislila je, dolo vrijeme da se ona prepusti, pa ga je stoga pogledala i rekla jedino to joj je u tom trenutku palo na pamet: U redu. Michael je Frannyn bicikl spremio u prtljanik svog auta i tako su se odvezli u njegovu kuu u Willowbanku, u junome dijelu Davisa. Ondje su sve kue bile velike i stare, veinom dobro odravane, s ulazima obrubljenima brljanom, velikim travnjacima i posvuda velikim, starim stablima. Michaelov dom bio je uvuen od ulice, bila je to prostrana niska kua, prednje strane zastrte glicinijom. Unutra je sve izgledalo kao da je nedavno preureeno: ulatena puna hrastovina na podu, krovni prozori u kuhinji i predvorju, kuhinjske radne plohe pokrivene keramikim ploicama, pravi stakleni zid, prozori od poda do stropa u dnevnoj sobi. Sve je izgledalo pomno i precizno izraeno, ali i udobno, uinilo se Franny, ba nekako onako kako izgleda i sam M ichael. Nervozno je razgledavala njegovu kuu. Boje su uglavnom bile tople i raskone, prirodnih smeih tonova. To ju je nekako trebalo umiriti, ali nije bilo tako. Imala je neobino izraen dojam da onamo ne pripada, osjeala se udno i nelagodno, poput patke u prodavaonici haljina: onamo jednostavno ne pripada.

16

elada8

Michael ju je promatrao dok je razgledavala njegovu kuu. Stvar po stvar, svukao joj je kaput, pa al, zatim i rukavice sa spojenim prstima. Franny je imala dojam da je tako ljuti, skida omota po omota. Pripremio joj je pie, iako je nije ni upitao eli li neto popiti, te joj ga dao uz rijei: Popij ovo. ini mi se da se treba malo opustiti. Inae nije pila alkohol - nije joj se sviao njegov okus - ali je, poput djeteta, posluala. On ju je poveo do sofe, pa su sjeli. Obraao joj se kao i kraj one rjeice, umirivao je, tiho, milovao je rijeima. Ona se prisjetila oevih rijei, koje su takoer umirivale, pa se na koncu opustila, ne znajui tono umiruje li je Michaelov glas, oeve neujne rijei ili pie. Na koncu, kad ju je poljubio, Michaelov je poljubac bio njean, a ne ispunjen alkoholom i nemaran poput poljubaca posljednjeg mukarca s kojim je bila, onog novinara iz Beeja. Njean, topao i krajnje erotian, ispunjenje svih njezinih nada. Odveo ju je u spavau sobu i svoj sako prebacio preko jedne stolice. Ta visoka prostorija s lukovima na stropu bila je vrlo prostrana, svijetla i prozrana, zidovi prekriveni tapetama blijedih nijansa plave i sive, namjetaj svijetao, moderan i udoban, a krevet vei od uobiajenoga i s etiri potporna stupa. Zastori su bili otvoreni i kroz veliki, polukruno izboeni prozor vidjela je vrt iza kue, a nasred njega i divovskog crnog psa koji je neskladno trkarao travnjakom. Michael je promatrao Franny, koja je ukoeno stajala kraj vrata. Ne dri se toliko smrknuto, rekao je. Svidjet e ti se. Oprosti, rekla je Franny, pa se pokuala naas nasmijeiti. Ugasila je svjetlo. Vani jo nije bio mrak, pa se sve u sobi, ak i bez rasvjete, jasno vidjelo. Pitala se kako bi se mogla uvui u krevet, pod pokriva, a da je on ne vidi. Nije se moglo rei da je ba debela - neki ljudi rekli bi da je ugodno popunjena. Rubensovskih oblina. Kako god da je tko to zvao, ona se nije eljela pokazati. Michael je imao iroka ramena i bio prosjene grae. Na njemu nije bilo sala. Ponovno je pogledala krevet, pokuavala smisliti kako da to izvede, grickajui donju usnu. Michael joj je priao i obgrlio je. Franny, izgleda potpuno zaleeno. Reci mi to ti je. Nemam puno iskustva u ovakvim stvarima, rekla je. On joj se nasmijeio. To mi je jasno. Povukao joj je majicu preko glave, a njoj se uinilo da bi se trebala ispriati. Vjerojatno bih trebala skinuti pokoju kilu, rekla je.

17

elada8

Michael se tiho nasmijao. Poljubio ju je u vrat, a zatim proaptao: Pruit u ti to eli, Franny, a ona se upitala to bi to moglo biti. to zapravo tono eli? On joj je sada svlaio i ostalu odjeu, milovao joj izdano tijelo, stiskao ga kao da gnjei tijesto, meko i toplo. Zbog toga joj je u prv i mah bilo neugodno - nije joj dopustio da se sakrije pod pokriva - no onda se izgubila u dodiru tih njegovih spretnih ruku. Doista se inilo da mu ni najmanje ne smeta njezina punanost. Okretao ju je as na ovu, as na onu stranu, premjetao joj udove k ao da je rije o lutki, potezao joj i sisao velike dojke, gurao prste u sve mogue otvore, ispitivao, masirao, sve dok duboko u sebi nije osjetila kako se neto pokree, poput zova prirode koji je ranije osjetila kod Putah Creeka, samo to je ovaj osjeaj bio snaniji, neodgodiviji, i on ju je prisilio da mu se otvori, jezikom uronio u samu njezinu bit, hranio se njome sve dok se nije prepustila, prvi put, iskonskome nagonu u sebi, udesnome oslobaanju koje je istovremeno bilo velianstveno i izazivalo strahopotovanje. A u jednom trenutku, na nekoj neizrecivoj razini, shvatila je to uistinu eli: roditelja, deka, oca, ljubavnika.

18

elada8

DRUGO POGLAVLJE
Sue Deever, kod koje se dijabetes pojavio u odrasloj dobi, sjedila je u blijedoljubiasto podstavljenome naslonjau kraj ureaja za dijalizu, gdje je ekala da je Franny prikljui. Bila je to zdepasta ena od pedeset i koje godine, bez obje noge. Franny je u Sveuilinoj klinici za dijalizu radila sad ve gotovo dvije godine, svjedoei polaganome propadanju gospoe Deever. Bila je to majka jedne od Frannynih prijateljica iz djetinjstva, ena koju, dok se nije zaposlila u toj klinici, nije vidjela godinama. Njezin ju je izgled stoga okirao. Desnu nogu bili su joj amputirali etiri godine ranije, a lijevu nedugo nakon Frannyna dolaska. Vid joj je bio zamuen, ivci oteeni, a jetra nije funkcionirala kako treba od viegodinje konzumacije alkohola. Ni bubrezi nisu obavljali funkciju, zbog ega je morala redovito dolaziti na dijalizu. ivjela je u jednom starakom domu u Davisu, a u kliniku je na dijalizu dolazila tri puta tjedno. Bila je draga ena i Franny je bila neopisivo tuna zbog toga to je gleda u takvome stanju. Klinika se nalazila u Sacramentu, u sklopu medicinskog kompleksa na uglu Alhambre i Stocktona. ekaonica je izgledala uglavnom kao i sve ostale ekaonice u lijenikim ordinacijama, niz niskih stolica, asopisi lepezasto rasporeeni na stoliima, ali da bi otili i dalje od ekaonice, pacijente je trebalo propustiti kroz vrata s automatskim zakljuavanjem. Uski hodnik i jo jedna vrata vodili su u predvorje, nekoliko stolica, umivaonik, vaga u razini poda i tako prilagoena invalidskim kolicima - od kuda se na koncu dolazilo u glavnu prostoriju za lijeenje, veliku i ugodnu sobu, obojenu blagom smirujuom pastelnom bojom a. Dva altera s bolniarkama nalazila su se na sredini prostorije iji je pod pokrivao linoleum, a osamnaest velikih naslonjaa - slinih onim udobnim komercijalnim modelima na razvlaenje - bilo je rasporeeno uz etiri zida, a uza svaki od njih nalazio se ureaj za dijalizu. Bilo je rano ujutro, tek nekoliko minuta nakon sedam, i osoblje je uurbano radilo. Sva su mjesta bila zauzeta, pacijenti ve povezani na umjetne bubrege ili su ekali da ih prikljue, uglavnom stari i iscrpljeni ljudi, tijela koja se vie ne mogu prirodno obnoviti. S pacijentima su najvie radili tehniari i tehniarke, no tog im je dana nedostajala jedna tehniarka, pa je Franny morala preuzeti troje pacijenata, meu kojima je bila i gospoa Deever. Gospou Deever ve su bili izvagali, izmjerili joj temperaturu i dezinficirali joj ruku betadinom, sredstvom na bazi joda, radi unitenja bakterija. Franny joj je izmjerila tlak, a potom presluala plua i srce, povremeno upisujui podatke na obrazac. A onda je podignula pogled, preko naslonjaa gospoe Deever. Guste rolete zakrivale su niz prozora na suprotnome zidu. Vani je snaan sjeverni vjetar rastjerao oblake s neba. Kad je jutros dolazila na posao, dok joj je vjetar ljuljao automobil pri prijelasku vijadukta Yolo, Franny je u daljini

19

elada8

ugledala snijegom pokrivene vrhove Sierra Nevade. Moda bi mogla nagovoriti Michaela da je ovaj vikend povede onamo, pomislila je. Danas je hladno, ha? rekla je gospoa Deever, gledajui Franny. Sigurna sam da sanjari o svom novom deku. Franny je spustila pogled i nasmijeila joj se. Gospoa Deever imala je ukastosmeu kosu do ramena u koju je redovito stavljala uvijae, iako je bila sve tanja i rjea, krhka na vrhovima. I minkala se, uvijek: jarkocrveni ru, puder koji prikriva mrlje na koi, pomno nanijeta maskara i sjenilo za oi. Bila je to ena koja je pokuavala ostati prisebna, iako tijelo s njom vie ne surauje. Lice, iako podbuhlih obraza i s velikim podbratkom, uvijek je bilo otvoreno i srdano. Franny se tijekom protekle dvije godine s njom zbliila, te se s njom viala ne samo ondje, nego ju je i redovito posjeivala u starakome domu. Gospoa Deever, ije dvoje djece nije ivjelo u Kaliforniji, pokazivala je gotovo majinsku brigu za Franny. Iskazivala je suosjeanje i sluala kad god je Franny imala kakav problem, dijelei savjete i kad ih je sugovornica traila i kad nije. Franny je znala da njihova bliskost poiva na osamljenosti, no to joj nije smetalo. Nazonost gospoe Deever podsjeala ju je na to koliko j oj nedostaje majka. A gospoi Deever, znala je, nedostaju djeca. Pa, da, rekla je Franny, smijeei se. Mislila sam na njega. Preko plave zatitne odjee imala je plastinu pregau. Lice joj je usto prekrivao i prozirni vizir, dok je na rukama imala gumene rukavice. Sve je to bila uobiajena procedura za tehniare i vie sestre za vrijeme prikljuivanja pacijenata, kako bi se osoblje zatitilo od mogueg trcanja krvi. Franny je dola do grafta, umjetne premosnice, odnosno trajne fistule koja povezuje arteriju i venu, na podlaktici gospoe Deever. Veina pacijenata imala je graft na podlaktici, iako kod nekih, a od njih sada ondje nije bilo nikoga, nije bilo mogue primijeniti uobiajeni ant, pa su imali sredinje Quintonove katetere postavljene u potkljunu venu na vratu. Franny je uvela dvije igle u graft, a cjevice iz igala potom prikljuila na ureaj za hemodijalizu, koji e izvui arterijsku krv, filtrirati je, pa je u tijelo vratiti kroz venu. Je li te proli vikend izveo na neko zgodno mjesto? upita gospoa Deever. Da, odgovori Franny. Bili smo u Napa Valleyju i ondje prenoili. Napa? Isprobavali ste vina? Franny kimne. Bili smo u hrpi vinarija. I ne sjeam se svih mjesta. I odveo me na veeru u zbilja otmjeni francuski restoran. Jela su bila fantastina. Dok je govorila, jo je jednom izmjerila tlak. Mjerit e ga svakih

20

elada8

pola sata tijekom postupka. Gospoi Deever ispriala je sve o tom izletu, ubacujui sve pojedinosti koje joj je mogla iznijeti, opis armantnog pansiona u kojem su bili odsjeli u subotu naveer, vinske ae koje joj je kupio kao suvenir, miris fermentacije vina u zraku koji je podsjeao na kvasac. Sve to zapravo je bila la. Franny je bilo neugodno priznati da je Michael ne vodi apsolutno nikamo. Sada su se viali ve gotovo mjesec dana, a on je jo nije izveo ni jedan jedini put. Imao je pune ruke posla s predavanjima i studentima, a radio je i na svojoj glazbi, pisao strune radove. Uza sve to inilo se da jednostavno nikad nema mnogo vremena za nju. Franny je bilo jasno da je prezaposlen i nije se voljela aliti, ali bi bila voljela da je tu i tamo nekamo izvede, u kino, moda, ili na veeru. Gotovo su se uvijek nalazili u njegovoj kui, kad bi je nazvao i rekao joj da doe, obino kasnije naveer, kao da se nje sjetio tek naknadno. ini mi se da si uhvatila dobru priliku, rekla je gospoa Deever. Bit e ti najbolje da ga se dobro dri. To je rekla kao da Franny moe birati izmeu mnogo mukaraca, da moe birati koga e zadrati. Franny je pogledala ostale pacijente, da vidi kako im ide. Uzdahnuvi, gospoa Deever polagano je vrtjela glavu lijevo -desno, da ublai ukoenost, a onda je sklopila oi. Uzdignula je ruku i vrkom prsta lagano dodirnula donji dio vrata. Franny se ve poela udaljavati, no gospoa Deever otvorila je oi i ponovno progovorila, umorno. Moj Frank nije bio tako dobar ulov. Uvijek me zbog neega tupio. Ne znam zato su neki mukarci takvi. Ubio mi je i elju za drugim mukarcima. Nakon njega nisam eljela riskirati ni s kim drugim. Ponovno je sklopila oi i ve nakon nekoliko trenutaka zadrijemala. Franny se prisjetila kako je u osnovnoj koli, nakon nastave, s Jenny, njezinom keri, odlazila u kuu gospoe Deever. Jennyn je otac neprestano odlazio na nekakva zagonetna putovanja, a gospoa Deever za to se vrijeme zabavljala bocom pia. Dok su se ona i Jenny igrale u njezinoj sobi, gospoa Deever upala bi u sobu s tanjurom keksa ili kolaa, a ponekad i bez iega. Samo je traila izliku za to da bude s njima. Prpono bi uetala u sobu, usiljeno se smijeei, i prekidala im igru. U to je vrijeme bila prelijepa ena zanosnih oblina, izraenih grudi, s dugakim nalakiranim noktima, zlatnom kosom i nakitom koji je zveckao i blistao pri svakom pokretu, oaravajui dvije desetogodinjakinje. Prekrienih nogu i stopala koje se odsutno ljuljalo naprijednatrag, sjela bi na rub Jennyna kreveta, puei cigaretu i pijuckajui pie boje jantara - nekako se uvijek inilo da u ruci ima pie, uz zveckanje kockica leda, za koje su obje djevojke znale da je poteklo iz bifea - te bi u beskonanost neto blebetala i preglasno se smijala neemu to zapravo nije bilo smijeno. Franny je
21

elada8

to izgledalo tuno, to kako se ponaala Jennyna majka, a tako je zacijelo mislila i Jenny, jer se vie voljela igrati kod Franny. Kad su djevojice pohaale vie razrede osnovne kole, gospoa Deever ve se bila razvela. Najee je bila bolesna i Jenny je prestala pozivati Franny kui. Ona i Jenny i dalje su bile najbolje prijateljice, no Jenny je uvijek dolazila k njoj i inilo se da je Frann ynu majku nekako prihvatila kao svoju, traei je, grlei je bez ikakva razloga, u biti njome zamjenjujui vlastitu majku, kao da je nekakav neispravan proizvod, neto to se moe vratiti i zamijeniti za bolji model. Kako se sve samo neobino okrenulo, razmiljala je sada Franny. Jenny je u mladosti trebala Frannynu majku, a Franny sada treba njezinu majku. Franny je provjerila stanje dvoje drugih pacijenata. Izmjerila im je tlak, upitala kako se osjeaju, unijela biljeke na njihove liste. Potom je obila prostoriju, nadgledajui rad tehniara. Cijelim prostorom zavladala je tiina, uz tiho brujanje i rutinske aktivnosti, svi su bili prikljueni, ureaji su tiho zujali uz pacijente, tehniari i tehniarke, u zatitnoj odjei pastelnih boja ili bijeloj odjei, mirno su pratili svatko svog pacijenta. Sve je ilo kako treba, pa se ona odluila za stanku dok nema drugih obaveza. Otila je na WC, a potom u salon za odmor osoblja, te iz automata uzela okoladicu. S dijetom nije postizala ba nita, a inilo se da Michaelu to i ne smeta. I dalje se poslije podne vozila biciklom, pokuavala odrati barem privid nastojanja da skine pokoji kilogram, no ta vonja vie nije bila onako zabavna kao nekada. Michael je bio zauzet i vie nije imao vremena za susrete kod Putah Creeka. Nedostajale su joj njihove dugotrajne rasprave i etnje Arboretumom. I dalje su, dakako, razgovarali, ali sve je nekako bilo drukije. Franny je grickala okoladicu, a nakon to ju je pojela zguvala je omot. Zakljuila je da samo zamilja odreene stvari, da izmilja probleme koji zapravo ne postoje. Nije ba da se bace u krevet im ue u njegovu kuu. Razgovaraju, puno razgovaraju, a on je nekoliko puta kuhao, priredio veeru, zajedno gledaju televiziju, a ona svaki put i prenoi kod njega. Michael je drag i pun panje kad god su zajedno, a samo to to se s njom ne nalazi kod Putah Creeka i to je nikamo ne vodi - no, da, ne bi ga trebala kriviti zbog toga to mora toliko raditi. Odluila je da e ga nazvati u ured na sveuilitu, da ga upita moe li veeras doi do njega. Javio se im je telefon zazvonio. Da, rekao je otresito, kao da mu smeta to ga netko tako prekida. Franny je ve poalila zbog toga to ga je nazvala. Ja sam, rekla je. Nije ti zgodno vrijeme? Zapravo i nije. Kasnim na predavanje.
22

elada8

Oprosti. Nazvat u te kasnije. Nestrpljivo je uzdahnuo. Franny, rekao je, a onda ipak shvatio to radi. Jo je jednom uzdahnuo i nekoliko trenutaka samo utio. Potom se ponovno oglasio, ovaj put blaim glasom. Nazvala si me u nezgodnom trenutku, rekao je. to si trebala? Nekako sam mislila da bismo moda mogli zajedno provesti veer. Moda veerati negdje vani. ula je kako prstima lupka po stolu. Moram dugo raditi, rekao je. Kratka stanka. Bubnjanje po stolu je prestalo. Doi u devet. Franny...? Da? Veeras odjeni bolniku uniformu. Ne onu zatitnu odjeu. Ba slubenu odjeu koju nose medicinske sestre. Bijelu haljinu, bijele cipele, bijele najlonke, kapu, stetoskop, sve. Oekuje te iznenaenje. Nakon toga samo je poklopio slualicu. Franny je spustila slualicu i nasmijeila se. Michael joj uvijek sprema nekakva iznenaenja. Proteklih mjesec dana otvorilo joj je oi. Zalila je to nema blisku prijateljicu kojoj bi se mogla povjeriti. Najblia je bila s gospoom Deever, a nije mogla ni zamisliti da bi s njom razgovarala o seksu. Sjetila se sestre: Nora sigurno zna mnogo o takvim stvarima. Ponovno je podignula slualicu i nazvala redakciju lista The Sacramento Bee. Potom je prekinula vezu, ne ostavivi poruku. Zakljuila je da na koncu s Norom ipak ne eli razgovarati o tome. Stvar je odvie osobne prirode. Kasnije te veeri, u krevetu, Franny se privila uz Michaela. Bila je posve budna, no on je ve duboko disao, gotovo spavao, ispruen na leima. Ranije su odigrali jednu od varijacija na temu njegove fantazije o odnosu lijenika i medicinske sestre, na stolu u blagovaonici, koji je posluio kao leaj za preglede u ordinaciji. Rekao joj je da e, eli li sauvati posao, morati brinuti i za njegove, a ne samo za potrebe njegovih pacijenata. On je na sebi imao bijelu kutu i tanke gumene rukavice, a ona ga je morala oslovljavati s doktore. Bio je rastvorio crvenu barunastu tkaninu u kojoj se nalazilo mnotvo razliitih sjajnih instrumenata od nehrajueg elika. Neki od instrumenata imali su veze s medicinom, ali veina ipak nije. Franny je to bilo neto posve novo. Dok nije upoznala Michaela, nije znala da ljudi doista oivljuju fantazije. On ju je cijelo vrijeme vodio u igri, pregledavao je instrumentima, oprezno je gurkao, prodirao i virio, navodei je na to da sudjeluje. A onda joj je dao i nagradu: dirao ju je onako kako je najvie voljela, igrao se njome sve dok nije bila spremna svriti. Natjerao ju je da zamiri i prepusti se njegovoj fantaziji, da je pretvori u vlastitu

23

elada8

fantaziju, a cijelo to vrijeme obraao joj se odlunim, uvjerljivim tonom, tjerajui je dalje, povlaei je tim rijeima, a ona je imala neugodan osjeaj, ak i dok je svravala, da je priprema, upuuje, za neto vie. Oslukivala je Michaelovo duboko i oputeno disanje, gledala kako mu se prsni ko die i sputa. Mjeseeva svjetlost provlaila se kroz lagane zavjese. Neko se stablo ljuljalo na vjetru, grane se dizale i pruale poput prosjakih ruku, bacajui blijede, jezovite sjene kroz prozor zamraene sobe. P oigravala se crnim dlakama na njegovim prsima sve dok on, kojem je to zasmetalo, nije poloio dlan na njezinu ruku i tako je zaustavio. eljela mu je neto rei, ali nije tono znala kako poeti. Pridignuvi se na lakat, pogledala je njegov profil, etvrta ste i odlune donje vilice ak i kad se odmarao. Bila je zaljubljena u tu vilicu. Nisam ba sigurna da e ti to biti drago uti, poela je nesigurno. Vjerojatno nee. Znam da ne osjea isto to i ja, ali samo sam ti htjela rei to osjeam u vezi s tobom. Jasno je ula kako se mui dok trai prikladne rijei. Stvar je u tome to mi se ini da se zaljubljujem u tebe. Stala je grickati nokat, ekati da neto kae. Znala je da ju je uo, jer mu se ritam disanja promijenio. Nije nita rekao. To te uzrujalo? upitala je na koncu. Vie bi volio da to nisam izgovorila? Polagano je ispruio ruku prema svjetiljci na nonome ormariu, pa ju je ukljuio. arulja je zasjala, jarko i nesmiljeno. U toj neuljepanoj stvarnosti osvijetljene sobe, njezino izraavanje ljubavi doimalo se golim i ranjivim, poput siunog pauka koji se odjednom naao na otvorenome. Samo se htjela zavui pod pokriva. Oh, Franny, rekao je on, pa se okrenuo na bok, okrenut prema njoj. Spustio joj je pokriva do koljena, otkrivajui je nesmiljenome svjetlu iako je znao da to u njoj budi nelagodu. Ukoila se, a onda svjesno uloila napor da se opusti. On je pogledom upijao njezinu mlijenobijelu puninu, krupna bedra i bokove, pozamaan trbuh, krupne i ovjeene dojke, debele, podatne i meke. Poloio joj je dlan na obraz, milujui ga, smijeei se, a potom ga spustio na dojku. Gladio je ruiastu bradavicu, zagasitoruiastu poput finog uzorka na damastu, trljao je prstima, tako da se ukrutila, a potom dlanom obuhvatio velik dio dojke, krue i njome palcem i prstima, drei je kao da je rije o ruici na vratima koju treba okrenuti. Neobian nain dranja dojke, pomislila je ona. Draga moja, slatka Franny, rekao je. Ja ve dugo, dugo, nisam bio zaljubljen. I naravno da mi je drago to si mi rekla to osjea. Drago mi je da si zaljubljena u mene. Govorio je tiho, i dalje joj drei dojku. Ja se lako ne

24

elada8

zaljubljujem, ali drago mi je to mogu primati tvoju ljubav. Naas zautjevi, jo je rekao: Zna to to znai, zar ne? Franny je odmahnula glavom. Znai... - stisnuo joj je dojku, malko je zakrenuo, tako da ju je zaboljelo, smijeei se - ... da si mi sad slubeno djevojka, a ja tako stjeem teritorijalna prava na tvoje tijelo. Imam odreene vlasnike interese kad si ti u pitanju. Sad pripada meni. Ponovno se nasmijeio, zaigrano, te joj zatresao dojku. Ova je sisa moja. Tvoje je tijelo moje i s njim mogu raditi to god hou. Franny se nasmijala. Njegova djevojka, njegova djevojka: svialo joj se kako to zvui. inilo joj se da vie nikada nee biti toliko sretna. On jo nije zaljubljen u nju, ali i to e ve doi. Vano je jedino da mu je stalo do nje... istinski mu je stalo. A rekao je i da o njezinu tijelu razmilja u okvirima teritorijalne pripadnosti. titit e je onako kako ju je neko titio otac. Privila se uz njega, a lice joj se razvuklo u zadovoljan osmijeh. alei se, upitala je: A to planira raditi s mojim tijelom? Licnuo joj je bradavicu, pogledao je i namignuo. Sve u svoje vrijeme, rekao je.

25

elada8

TREE POGLAVLJE
Nebo je bilo tamno od velikih, tromih i tmastih oblaka. Krupne kapi kie, koje su nekako alosno padale u dugakim razmacima, nalik na dugotrajno, tuno kajanje, rasprskavale su se na vjetrobranskome staklu Frannyna automobila. Mrzila je voziti po loem vremenu. U trenutku kad je ukljuila brisae, spustila se jaa i gua kia, pa se autocesta istog trenutka pretvorila u nekakav nejasni postimpresionistiki krajobraz razlivenih obrisa prometnih traka, mokrog asfalta i poput tuljana glatkih i sjajnih automobila. Nai e se s Norom, na veeri, u hotelu Radisson u blizini autoceste 160. Nastojale su se sastati barem jednom u mjesecu, a najee bi zavrile u Radissonu, na salati in-in, najboljoj kineskoj salati s piletinom, sloile su se obje, u Sacramentu. Franny je skrenula na parkiralite hotela, zgrade bezline fasade koja je izvana izgledala poput kakvog suvremenog samostana. Zaobila je zgradu i dovezla se ispred nje, no sva prazna mjesta ispred ulaza bila su uska, namijenjena manjim osobnim automobilima. Franny je imala stari crni Cadillac s ukrasnim lenim perajama na stranjoj strani, iznad, blatobrana, pravi oldtimer, stvar koja joj je znaila neizmjerno mnogo. Gutao je nevjerojatne koliine goriva, bio nemogue velik, proizveden jo pedesetih godina, al i jednostavno ga je oboavala. S tim je autom imala poseban odnos, kao da se radi o dugogodinjem dragom prijatelju. A kao prava prijateljica, s ljubavlju je zadovoljavala sve njegove potrebe, prala ga i polirala, latila kromirane dijelove, provjeravala ima li u gumama s bijelim obrubom dovoljno zraka, usisavala unutranjost. Imala ga je jo od srednje kole, dok je ivjela s Norom, a kad ga je tek dovezla kui, njezina ga je sestra proglasila monstrumom, akom u oko, poasti za okoli. Ali Franny, iako inae tako posluna, odbila ga je prodati. Iako nije tono znala zato, oboavala je taj auto. Cadillac je klizio parkiralitem, onako skladan i tih, poput morskog psa koji krui pod vodom. Na koncu je straga pronala veliko i prazno parkiralino mjesto. Parkirala je auto, koji se naglo zaustavio im je iskljuila motor, a potom je pogledom na stranjem sjedalu potraila kiobran. Nije ga bilo. Navukla je kaput i pridignula ga preko glave, tako da se nala pod provizornim atorom, a potom pojurila prema dugakome natkrivenom prolazu koji je vodio do glavne zgrade. Doavi do dvokrilnih vrata na ulazu, zastala je i popravila poloaj kaputa, otresajui kiu poput mokre ivotinje. Pogledala je prema gore i ugledala vratara, mravog mukarca s debelim naoalama u plastinome okviru, a on joj je uputio pogled koji nije znala protumaiti. Jo je trenutak -dva oklijevao, a onda joj je otvorio staklena vrata. Hvala, proaptala je Franny, gotovo bez daha, samo jurei kraj njega i ne gledajui ga u oi. Prolazila je kroz hotel, podova pokrivenih sagovima,

26

elada8

medenog u nizu priguenih nijansa, kraj recepcije, kraj velikih biljaka u teglama, kraj prodavaonice suvenira i slika objeenih na zidovima, pa nakon nekoliko stuba dola do uzdignutog restorana. Onamo je dola izravno s posla, a prije nego to je napustila kliniku, odjenula je dugu crnu suknju i majicu. Kosa, nakovrana od kie, bila joj je vlana. Pokuala je kroz nju proi prstima, ali u toj je dugakoj zapletenoj masi uvojaka sve bilo uzaludno. Odustavi, u torbici je potraila beretku. Kraj novanika joj se nalazila Billyjeva srebrna medicinska narukvica s ugraviranim natpisom pacijent s hemodijalize. Uvijek je bila uz nju. Nakon smrti roditelja nosila ju je na ruci, sve dok jednog dana Nora nije od nje odluno zatraila da je skine. Nora je smatrala da prolost pripada povijesti, te da je Frannyno ponaanje u tome morbidno kad Billyjevu medicinsku narukvicu nosi kao kakvu amajliju, kao neto to e joj donijeti sreu. No ona je nikada nije smatrala amajlijom, nego prije svojevrsnom stigmom koja joj je velikom teinom optereivala runi zglob. Sad ju je drala u torbici, ili je nosila na laniu oko vrata, ispod bluze, tako da je sestra ne vidi. Pronala je kapu i upravo je stavljala na glavu kad je ugledala Noru u stranjem dijelu prostorije, gdje je pijuckala vino. Izgledala je otmjeno i u formi zahvaljujui aerobiku, u uskoj pletenoj haljini, kratkoj i seksi, koja je naglaavala njezino tijelo i dugake noge. Franny je pouzdano znala da jo Nora gotovo neurotina u vezi s teinom, da est dana tjedno vjeba u rekreacijskome klubu Capital Athletic, kako bi joj tijelo ostalo vitko, da uvijek dobro pazi na to to jede. Nora je pogledala prema Franny, nasmijeila se i mahnula. Na usnama je imala napadno crveni ru, dok joj je crna kosa bila elegantno kratka, sputala se do visine brade. Franny joj je prila, uz sestru se osjeajui krupno i zdepasto. Bok, ree Nora. Gdje si se toliko zadrala? Ve sam htjela odustati. Lice joj je imalo ugodan izraz, gotovo kao da je blago zadirkuje, usana tek blago zadignutih u kutovima, kao da e se svakog trenutka nasmijeiti. Franny je svukla kaput i prebacila ga preko naslona stolice. Sjela je govorei: Oprosti. Imali smo hitnu situaciju na poslu. Da? Nora je iznenaeno pogleda, blago uzidgnuvi obrve. Jednom se pacijentu previe spustio tlak, pa je doivio napadaj. Morala sam prekinuti dijalizu. Presavijeni ubrus poloila je u krilo. Mislim da ga je tehniar trebao bolje pratiti. Jo nikada nisam imala napadaj kod pacijenta. Dala sam mu malo fizioloke otopine i pozvala doktora. Jasno je vidjela da je Nora samo napola slua, da gleda nekamo u daljinu, blago kimajui glavom, pokazujui da se slae. Franny je brzo dovrila priu. U svakom sluaju, na koncu smo ga poslali u bolnicu.
27

elada8

Nora je otpila gutljaj vina. Oi su joj bile tamnoplave, poput komadia otopljenih safira, boje s kojom je haljina bila izvrsno usklaena. Franny je znala da je boja oiju lana, da se radi o kontaktnim leama u boji, jer su Norine oi zapravo svijetle, mutnoplaviaste. Ipak, tamna joj je boja izvrsno stajala. Konobar je doao do Franny, a ona je zatraila vrui biljni aj. Nakon to joj je donio aj, naruile su salate. Sviaju ti se? upitala je Nora. Nagnula se naprijed i povukla kosu unatrag, tako da Franny vidi naunice, srebrne stoce s ukrasima od ada u obliku suze. Zgodne su, ree Franny i stavi vreicu s ajem u vruu vodu. Konobar im je donio koaru raznovrsnih kruhova. Franny je uzela komad beskvasnog kruha i premazala ga maslacem. Proli tjedan u etvrtak bila sam na Berkeleyju, radila sam lanak o zoologu koji prouava mehaniku kretanja. Radi s kukcima - stonogama, paucima, rakovima, oharima. Zbilja je jako zanimljivo. Sljedei tjedan izii e u novinama. Spremala sam se izii na autocestu, krenuti kui, kad sam ugledala tu malu zgodnu prodavaonicu nakita. Imaju super stvari. Tamo sam ih kupila. Nora je uzela komadi suhe lepinje i stala ga grickati, bez maslaca. Pogledala je uokolo, promatrajui lica ostalih gostiju, konobara i konobarica, mukarca koji je u kutu svirao klavir. Nora je uvijek imala osobito izraen dar zapaanja, vjerojatno zahvaljujui novinarskoj profesiji. Oi joj nikada nisu mirovale. Diskretno i jedva primjetno pogledom je kruila po prostoriji, upijala sve dok je govorila ili dok su joj se drugi obraali. Nekima je to smetalo - smatrali su da na njih ne obraa pozornost - ali Franny je znala da Nori nikad ne promakne ni jedna jedina rije razgovora, da se svega sjea jo dugo i nakon to je onaj tko je rijei izgovorio na njih posve zaboravio. ohare? upita Franny, sumnjiavo je gledajui. A-ha, ree Nora, zabljesnuvi osmijehom konobara koji im je posluio salate. Zamolila je jo au bijeloga vina, a potom je razdvojila kineske tapie i ponovno se posvetila Franny. Stavlja ih na minijaturne trake za hodanje, pa ih snima kamerom. Zatim snimke gleda usporeno. Temeljna mu je pretpostavka da su sve ivotinje i kukci slini po hodu, da svi imaju taj element poskakivanja u svakom koraku, jer im se miii nogu pokreu na jednak nain. Nastavila je priati o tome kako kukci troe energiju prilikom kretanja, kako se odupiru sili tee, sili pokretanja. Maui tapiima, objanjavala je Franny to bi sve to moglo znaiti za podruja ovjekove fiziologije, robotike i medicine. Franny se ponosila Norom iako nije posve razumjela to to je sluala. Ponekad je alila to joj nije slinija, ak joj je i zavidjela, no onda bi samu sebe

28

elada8

podsjetila na to koliko je glupo tako razmiljati. Nema smisla eljeti neto do ega ne moe doi. Kao da eli dobitak na lutriji. Pojele su salatu, a Nora je i dalje priala o oharima i stonogama. Franny je nekako eljela skrenuti razgovor na temu seksa, ali nije znala kako to postii. O seksu su ranije ve razgovarale, openito i u aljivim tonovima, ali nikada nisu dole do pojedinosti. Franny joj jo nije ak ni spomenula Michaela. Namjeravala ga je spomenuti, nije ga kanila tajiti, ali nekako nije bilo pravog trenutka za to. Nora je uvijek bila tako zauzeta. Kad god bi je Franny nazvala, inilo se ili da ide na neki sastanak ili da grozniavo pie jer ju je stisnuo rok ili se sprema za izlazak. Nije jo eljela priati o Michaelu ne bude li joj imala vremena objasniti kakav je. Posljednjih je nekoliko tjedana bilo udno. Ve se poela pitati to je normalno, u seksualnome smislu, a to nije. Na tom podruju nije imala iskustva, ali je mislila da bi je Nora mogla uputiti. Dio stvari koje je Michael prieljkivao bio je jednostavno udan, nastran. Nekoliko je puta oklijevala, objanjavala mu da neto od toga ne eli, no on ju je svaki put naveo na to da popusti, a ona je, na vlastito veliko iznenaenje, u tome uivala najee. Ipak, inilo joj se barem malo udnim to to ima takvu zbirku hvataljki za bradavice, tipaljki za stidne usne, remenja za vezanje glenjeva i runih zglobova, kao i to kako je, u posljednje vrijeme, neprestano htio ostvariti dominaciju nad njom, iz tjedna u tjedan postajui sve zahtjevnijim. Veeras ide van? upita sada. ini mi se da si se dotjerala za izlazak. Nora kimne. Idem na ples u The Rage. Ide sa mnom? Franny odmahne glavom. Obje su znale da je Norin poziv tek formalnost. Franny nije voljela barove, a ples je mrzila jo i vie. Nora je poloila laktove na stol i nagnula se naprijed. ak i pri toj priguenoj rasvjeti kosa joj se sjajila. Sada se nasmijeila. Proli tjedan upoznala sam jednog super tipa. Izvrsno plee i jo je superzgodan - iroka prsa, visok najmanje metar osamdeset, vrsta guza. Jako vrsta guza. Franny je pogledala uokolo, da utvrdi je li tko uo njezinu sestru, s olakanjem uviajui da nitko ne obraa pozornost na njih. Svia ti se? Nora slegne ramenima. Postavlja linije za jednu telefonsku tvrtku. Zabavan je i simpatian, ali jednostavno mi se ini da ba nije dovoljno bistar za mene. Znam da bi mi nakon nekog vremena dosadio. Uzela je au s vinom. teta, ree sa aljenjem u glasu. Ima divno tijelo. Franny je bila naviknuta na sestrine prijezirne opaske o mukarcima. Nora je uvijek imala mladia na bacanje, ali ni s jednim od njih nikada nije bila u istinski ozbiljnoj vezi, ak ni s onom dvojicom mukaraca s kojima je ivjela. Nekolicina ih je zaprosila njezinu sestru, no ona im je od samog poetka govorila da nema u planu brak. S druge strane Franny se sviala pomisao na brani ivot, na to da ima nekoga uza sebe, da zna da ima nekoga kome e
29

elada8

uvijek biti stalo do tebe i tko e paziti na tebe. Bila bi uinila praktiki bilo to samo da se uda, dok je Nora olako odbacivala i ponude i mukarce. Kad bi s njima zavrila, odbacivala ih je kao neto to se samo tako moe nadomjestiti, poput Bicove kemijske ili upotrijebljenog tampona. Spavala si s njim? upita ona, a onda se zarumeni zbog takve izravnosti. Iako je Nora bila iskrena u vezi s dekima, govorila joj s kim je spavala, Franny je uvijek tek usputno sluala te razgovore, nikad nita ne komentirajui, nikad nemajui vlastite prie koje bi mogla ponuditi. Nora se nasmijala, bio je to onaj tako prepoznatljivo vedar zvuk koji joj je prelazio preko usana. Otkad to ti meni postavlja takva pitanja? Franny se stidljivo nasmijei. Zapravo... ree Nora, nisam. Razmiljala sam o tome, ali mi se jednostavno inilo da bi to bila prevelika gnjavaa. Bit e da se na Frannynu licu pojavio zbunjen izraz, jer je Nora malo nakrivila usta, pokazujui traak nestrpljivosti, pa je poela objanjavati. Ma, zna. Sve te mjere opreza... Raspita se za njihovu spolnu prolost, izvlai kondome i spermicide, pazi da je kondom od lateksa, a lubrikant na bazi vode itd. itd. Kome sve to jo treba? Osobito za osobu koja ti se nee dugo zadrati u ivotu. ini mi se da je lake sam otii kui. Seks toga ponekad jednostavno nije vrijedan. Franny se uinilo da bi to mogao biti dobar trenutak za to da spomene Michaela, da, nehajno, kae to njih dvoje rade. Ve je neto zaustila, no Nora je navlaila kaput, spremala se za odlazak. eljela je ii na ples. Ustavi, Nora je pogledala raun, pa na stolu ostavila neto novca. to je? upita, shvativi da je Franny zbog neega oklijevala. Franny se blijedo nasmijei i odmahne glavom. Nita, ree. Zakljuila je da joj nee rei da ima deka. Nee ga jo podvrgnuti njezinu podrobnom ispitivanju. Nora hoda samo s vrnjacima ili, po mogunosti, mlaim mukarcima, a esto je navodila kako ne vidi koje bi mo gle biti prednosti veze s bitno starijim mukarcem. injenicu da je Michael dvostruko stariji od Franny smatrala bi udnom. A to bi pomislila kad bi doznala da nikamo ne idu i da nita ne rade zajedno? Nora je u vezi s mukarcima najee bila cinina i vjerojatno ne bi shvatila. eljela bi ga upoznati, a to ako on na to ne bi pristao? Franny je odluila priekati. Jo nije trenutak za to. Usto je, na povratku kui, odluila svratiti u Bakers Square u West Sacramentu i uzeti okoladni kola s vruim kara melom.

30

elada8

Kad se te veeri vratila kui, na telefonskoj sekretarici mirkala je zelena lampica. Michaelova poruka. Rekao joj je da doe k njemu. Nasmijeila se u sebi, oduevljena takvom porukom. Dok je prolazila stanom, i dalje drhturei od hladnoga vremena, poela je svlaiti mokru odjeu, kiom natopljeni kaput s kojeg je voda kapala na pod, dugaku crnu suknju, vlanu u podruju poruba, tako da joj je prianjala uz noge. Suknju i kaput prebacila je preko naslona stolice da se osue. ivjela je u malenome stanu, s jednom spavaom sobom, u prizemlju zgrade u kojoj su gotovo iskljuivo ivjeli studenti, stanu koji ni po emu nije bio osobit. Bezlini utobijeli zidovi stapali su se s jednako bezlinim tapisonom. Ali najamnina je bila niska i ona je cijeli prostor nastojala oiviti arenim jastucima, lonanicama, te reprodukcijama jarkih boja na zidovima. Ula je u spavau sobu i svukla sve ostalo, odjeu ostavljajui na hrpi na krevetu, a zatim je ula u kupaonicu. Stajala je pod tuem i putala da vrua voda iz nje istisne hladnou. Bilo joj je drago to ju je Michael nazvao. Dok ga nije upoznala, nije ni uviala koliko je osamljena. Bila se posve naviknula na osamljenost, kao na kakvu beznaajnu ranicu koja nikako ne zacjeljuje: ovjek se na takve stvari naui, zaboravlja da uope postoje. Ali vie nije tako. Prazan stan sad joj je bio nepodnoljiv. Kad god je naveer odlazila Michaelu, imala je dojam da bjei, da naputa taj samotni ivot. Tijelo joj je bilo ruiasto od vrue vode, prostorija topla i puna pare . Zatvorila je vodu i s police uzela veliki runik. Dok se brisala, sjetila se prolotjednog tuiranja s Michaelom, toga kako ju je prekrio sapunicom, trljao je po cijelome tijelu, gnjeio je i gurao dijelove mesa kao da je kakav kipar, pohlepna i odluna izraza lica. A onda ju je okrenuo i tijelom uao u njezino tijelo, priljubio prepone uz njezine guzove, upijajui je, a ona se osjeala vitkom, poeljnom i skladnom u tom snanom zagrljaju njegovih jakih ruku, eljela tako ostati zauvijek, tijela stopljeno g s njegovim tijelom, sigurna i obavijena njegovom ljubavlju, no onda ju je presavio u struku, rairio joj guzove, grubo uao u nju, penisa tvrdog i kliskog od sapuna, okreui je kako god je elio, govorei joj da ga trpi, iako je stenjala od bola, potom je hvatajui jo vre, nastavljajui, nareujui joj da se opusti. Smetena i osjeajui bol, pitala se kako se uope nala u toj situaciji, pognuta i uklijetena izmeu zidova tua pokrivenih ploicama, a kad je zavrio, napokon, kad ju je obavio rukama, vrsto je drei, i dalje u njoj, dok ju je ljubio u vrat i potiljak, draesno njeno i s ljubavlju, govorei: Ponekad e biti tako srce. Nekad volim estoko, a ti e jednostavno morati nauiti to podnijeti - dok je sve to inio, pitala se treba li ljubav doista biti takva. Oprala je zube, odjenula istu odjeu i odvezla se do Michaelove kue. Otvorio joj je vrata drei beini telefon i s nekim razgovarajui. Bio je u hlaama od samta i tamnocrvenom puloveru od meke vune, a izgledao je

31

elada8

umorno. Pozdravio ju je iscrpljenim osmijehom, tamne kose pomalo razbaruene, tako da mu je na pojedinim mjestima padala preko gornjeg dijela ela. Rukom joj je pokazao da ue, a ona je za njim ula u radnu sobu, prostranu, dugaku prostoriju elegantno pretrpanu udobnim namjetajem i visokim policama za knjige. Crni glasovir, jednoipolmetarski polukoncertni model, nalazio se na jednome kraju prostorije, dok su kau i radni stol bili na drugome kraju. On je sjeo na kau i nastavio razgovor. Franny je svukla kaput i stala polagano obilaziti tu sobu, pogledavajui naslove knjiga dok je on i dalje telefonirao. Njegov se radni stol nalazio uz police s knjigama, a na zidu, iznad uokvirene fotografije njegovih roditelja, nalazila se sablja njegova oca, iroka elina otrica dugaka gotovo metar, ukrasnog titnika od pune mjedi i drvenog drka, oruje kojim se sluio u Drugome svjetskom ratu. Otac mu je bio u Ratnoj mornarici, objasnio je Michael, a 1944. uspio je zarobiti jednu njemaku podmornicu i prijei na nju - bilo je to posljednji put da je Ratna mornarica slubeno upotrijebila sablju. Uokvirene fotografije njegovih roaka, teta, ujaka, strieva, baka i djedova okruivale su sablju. Franny mu je zavidjela na takvoj obiteljskoj povijesti. Ona nikada nije ni upoznala bake i djedove, svi su umrli i prije nego to se rodila. Michael se ispruio na kauu i pridignuo noge na jastuie. Razgovarao je, kako se inilo, s nekim prijateljem u San Franciscu. Dogovarali su vrijeme susreta u Fishermans Wharfu u petak naveer. Franny nije oekivala da bi mogao pozvati i nju. Sjela je za njegov stol, pun nabacanih papira. Predavao je glazbenu literaturu i teoriju, a sada je ocjenjivao studentske radove. Uzela je radnju koja se nalazila na vrhu i proitala: Dvorakova simfonija Novi svijet kombinacija je amerikog i ekog tematskog materijala. Napisana je glazbenim jezikom svojstvenim ekoj, proeta glazbenim temperamentom karakteristinim za Dvoraka, te uronjena u ameriki duh. Franny je odloila rad. Otkako zajedno spavaju, Michael nikada nije govorio o svojim studentima ni o svome poslu ni o svojoj glazbi. Kad god ga je neto upitala, samo je preao preko toga. S druge strane on je znao sve o njoj. Vie se nije zadovoljavao njezinom utnjom. Iz nje je izvlaio intimne pojedinosti, o rodi teljima i o Billyju, o tome kako su umrli, o Nori, o njezinu seksu za jednu no s nekim bezimenim novinarom iz Beeja. Zanimalo ga je kako ju je ljubio, kako je s njom vodio ljubav, to mu je ona radila. Traio je konkretne pojedinosti. Zanimala ga je sama bit. Ali kad je bila rije o njegovu ivotu i njegovim vezama, postajao je utljiv. Franny je ekala da zavri razgovor. Kad je prekinuo vezu, istegnuo je ruke i zijevnuo. Stavio je jo jedan jastui pod glavu i pogledao je, razmiljajui. I vaui.

32

elada8

Imao sam naporan dan, ree. Doi ovamo. Te su rijei zazvuale kao zapovijed. Franny se nije pomaknula od stola. Michael, mislim da bismo trebali razgovarati. Nakrivio je glavu u stranu i uzdignuo obrvu, sve bez rijei. Taj je njegov postojani pogled zastraivao. Pognula je glavu, pogledala sag i stala se nervozno poigravati rukama, trljati ih. Ne govori mi nita o sebi, ree. Ne znam nita o tvome poslu... tvome ivotu... prijateljima. O tome smo ve razgovarali, Franny, ree on odluno. Nisam raspoloen za ponavljanje svega ve provakanoga. Jo je nekoliko trenutaka utjela, a onda, i dalje zagledana u sag, ree: Nisam zadovoljna ovakvom situacijom. Nikad nita ne radimo zajedno. Pronalazi vrijeme za druge prijatelje - zato ne moe vie biti sa mnom? Zato me ne povede u Fishermans Wharf? Polagano je odmahivala glavom. Ne znam, ponekad mi izgleda tako daleko. Franny, pogledaj me. Sklopila je ruke u krilu i podignula glavu. Michael ju je gledao, ispruen na kauu, ruku sklopljenih pod glavom. Drao se strpljivo, kao da ima posla s kakvom studenticom. Nemam mnogo slobodnog vremena, Franny. To zna od poetka. Mislila sam da e s vremenom osloboditi malo vremena za mene, da e se promijeniti. Jednostavno... Uzdignuo je ruku, pokazujui da jo nije zavrio. Znala si kakav sam kad si me upoznala. Nikada nisam obeao da u se promijeniti. S tvoje je strane nerazumno oekivati da u se ponaati drukije jer ti tako prieljkuje. Franny se zagledala u zid iznad njegove glave. Zvuao je tako racionalno, tako smireno, kao da je tek tolerira. Nije nita rekla. Moe birati, Franny. Ako si nesretna, moe se prestati viati sa mnom. To eli? Pogledala ga je i odmahnula glavom. Ne, ree. Ne elim to. Na to nisam ak ni mislila. Volim te. Pogledala je prema klaviru, zapravo ga ne videi,
33

elada8

samo razmiljajui. Samo sam mislila da e moda, s vremenom, i ti poeti neto slino osjeati. Uspravivi se u sjedei poloaj, spustio je noge na pod. Doi, Franny. Obratio joj se tiho i strpljivo, a njoj se uinilo da u tom glasu uje i prizvuk empatije. Prila mu je, a on ju je obzirno spustio na koljena, meu svoje noge. Poloila mu je glavu na koljeno, osjeajui se nemono, a on joj je milovao kosu, mazio rame. Zna da si mi draga, rekao je, i dalje je milujui, govorei tiho, dubokim glasom uglaenim poput svile. Neu ti nita obeati, ali moda se jednog dana i zaljubim u tebe. Hoe li ti to biti dovoljno? Pridignuo joj je bradu tako da ga je morala pogledati. Niz obraz joj je kliznula samo jedna suza. Kimnula je, a potom ga poljubila u dlan. Hoe, ree. Mogu ekati. Koliko god bude trebalo, a nakon toga obavila ga je rukama, gurnula glavu duboko u njegovo krilo. On ju je i dalje drao, milovao joj glavu, a oboje su samo utjeli. U toj je tiini ula otkucaje zidnog sata, zavijanje psa u daljini, ritmiki zvuk njihova disanja. Pomislila je kako je divan osjeaj biti tako blizu Michaelu, biti u njegovu zagrljaju, osjeati toplinu njegova tijela, utjean dodir njegove ruke. On je tiho upita: Je li ti sada dobro? a ona kimne, sretna zbog njegove njenosti. Tako treba, ree on. Podignuo joj je glavu i jedva se primjetno, u djeliu sekunde nasmijeio. Ovaj me dan iscrpio, ree. Jako sam napet i ba mi treba olakanje. Htio bih da mi poteno popui. Franny je u nevjerici piljila u njega, pitajui se je li ga dobro ula. Ali on je ve otkopavao hlae i vadio penis. Michael, ne bismo to mogli kasnije? Nisam... , rekao je on i prinio prst usnama. Zbilja mi treba da se sad pobrine za mene. Sada samo radi to ti kaem. Na te rijei pritisnuo joj je glavu u krilo. Dobro me iscijedi, srce, rekao je, drei joj glavu dolje. Franny ga je posluala, uz suze koje su joj se skupljale u oima. Oh, srce moje slatko, rekao je on, te se na kauu spustio jo za centimetardva, traei udobniji poloaj. Morat e se malo bolje potruditi. Nije mi se ba

34

elada8

jako dignuo. Uklonio joj je kosu s lica, blagim pokretom, i rekao: Dajem ti pet minuta. Do tada moram svriti. U protivnom, morat u te kazniti.

35

elada8

ETVRTO POGLAVLJE
Dani u klinici promicali su bez osobitih dogaaja. Franny je te veeri morala dugo raditi, a kad se vraala kui, oko pola sedam, ve se poela sputati magla. Prelazak velikog vijadukta preko movarnog tla nije bio osobito neugodan, budui da su tanki pramenovi magle lebdjeli zrakom poput pauine, no kad se pribliila Davisu, magla je ve bila gusta i svom je teinom pokrivala tlo, tipina zimska kalifornijska magla. Otar snop svjetlosti njezinih farova rasprivao se u obliku sivog svjetla, snovitog i magliastog, a magla je bila toliko gusta da je zaguivala sve zvukove ovoga svijeta. Grmovi oleandra koji su rasli u zelenom pojasu u sredinjem dijelu autoceste ukazivali su joj se na samo nekoliko desetaka centimetara pred automobilom, da bi ih odmah potom, kako je napredovala, gutala tamna magla. Skrenula je na izlazu Mace, zatim lijevo, preko nadvonjaka, a potom usporila, razmiljajui i odvagujui. Imala je tri mogunosti: McDonalds, Taco Bell ili Burger King. Krenula je ra vno i uputila se u Burger King, naruila veeru iz auta, pa se vratila na ulicu, oprezno napredujui kroz maglu. Skrenula je na staru prilaznu cestu koja je prolazila uz eljezniku prugu, sumornu i samotnu prometnicu ak i bez guste magle, a onda je skren ula desno na Pole Line i uputila se prema starakome domu Driftwood. Franny je gospou Deever obiavala posjeivati vikendom ili slobodnim danima, no u posljednje vrijeme, otkako se prestala voziti biciklom, k njoj je odlazila tri-etiri puta tjedno, svraajui nakon posla, zajedno s veerom. im je otvorila vrata Driftwooda, Franny je osjetila slabaan, stalni miris amonijaka iz urina, koji je poput magle sve obavijao. Driftwood je bio ist, podovi uvijek temeljito oprani, ali u pozadini sredstava za ie nje i dezinfekciju, kao i miomirisa cvijea koje su donosili posjetitelji, osjetili su se neizbrisivo neugodni mirisi raspadanja, urina, izmeta i povraanja desetaka pacijenata s inkontinencijom, umrljane posteljine i pelena za odrasle, tunih podsjetnika na ono na to su spali ti stari ljudi koji se vie ne mogu brinuti za sebe. Bilo je teko pronai traak vedrine u ustanovi u kojoj veina tienika samo eka smrt. Koraala je dugakim hodnicima. Zidove su ukraavale radosne blagdanske slike: Djed Mraz i njegovi sobovi, drvca s ukrasima i lampicama, spokojni boini prikazi jaslica. Starci i starice u invalidskim kolicima polagano su prolazili hodnicima, bez pravog cilja. Neki su pacijenti bili pokretni, ali senilni, pa su razgovarali sa sobom tumarajui sobama, aktivirali alarme za gleanj uvrenim signalnim ureajima WonderGuard kad bi preli postavljene granice, poput zatvorenika u bijegu.

36

elada8

Franny je ula u sobu gospoe Deever, na trenutak zastala odmah nakon vrata. Zidovi su bili bijeli, a u svakoj sob i bila su po dva pacijenta. utobijeli zastori bili su povueni do zidova, ali su sa stropa visjeli na metalnim draima, tako da su se mogli navui oko pojedinog kreveta i pruiti barem malo privatnosti. Cimerica gospoe Deever bila je siuna sjedokosa ena osamdesetih godina koja je vei dio dana spavala. Franny ju je rijetko viala budnu, a spavala je i sada, plavog pokrivaa navuenog do brade, tako da je to krhko tijelo pod njim izgledalo tek kao malo vei nabor. Vreica za mokrau bila je uvrena z a bonu ogradu na krevetu, a u nju je dolazila prozirna cjevica iz njezina katetera, tako da se vidio nezdrav, pomalo naranasti urin. Ni ona ni gospoa Deever nisu imale este posjete, iako su im kraj kreveta za zid bile zalijepljene stare estitke s najboljim eljama. Gospoa Deever do tog je trenutka kroz klizna staklena vrata piljila u dvorite. Vani je bilo mrano i nije se vidjelo nita, ali ona je ipak gledala van. Zdepasto joj je tijelo bilo bezvoljno pridignuto i naslonjeno na jastuke, a lice upalo od iscrpljenosti. Oko vrata je imala bijeli podbradnik od frotira. Ozarila se im je ugledala Franny, teki su joj se kapci podignuli. Bok, srce, rekla je. Tako mi je drago. Pridigni me malo, da lake razgovaramo. Franny je odloila torbicu i vreicu s hranom na ormari. Sagnula se i ruicom ispod kreveta podignula uzglavlje. Veera gospoe Deever, puretina s grakom i voni kompot, netaknuta je stajala na sklopivome stoliu pred njom. Niste bili gladni? upita Franny. Gospoa Deever samo je nainila grimasu. Ranije mi nije bilo dobro u elucu. Pokuat u sada pojesti. Uzela je vilicu i pojela komadi puretine, pa se stala poigravati grakom. Franny je privukla stolicu do kreveta i otvorila svoju vreicu. Imala je hamburger, veliku porciju pomfrita i frape od okolade. Odloivi vilicu, gospoa Deever odgurnula je pladanj s jelom. Bit e bolje da prestanem, ree drhtava glasa. ini mi se da bih sve mogla povratiti. Bijeli podbradnik prinijela je usnama. Prsa i ramena naglo su joj se uzdignuli, ali nije povratila. Franny je iz ladice kraj kreveta izvadila utobijelu plastinu posudu i poloila je uz gospou Deever, za sluaj da joj zatreba. Potom ju je potapala po podlaktici. Dobra si ti djevojka, ree gospoa Deever i pogleda je. Mama i tata j ako bi se ponosili. To zna, zar ne? Franny se nasmijei.

37

elada8

Bili su dragi ljudi. Posveeni obitelji. Uvijek su nekamo vodili tebe, Noru i Billyja - na kampiranje, u muzeje, na piknike. Da je barem moj Frank bio sliniji tvom ocu, da je pokazivao vie zanimanja za obitelj. Na trenutak je zautjela, a onda ree: Smrt tvog brata za njih je bila straan udarac. Od toga se nikada nisu oporavili. Ali koji bi se roditelj oporavio od takvog gubitka djeteta? Sve ih je to promijenilo. Stisnula je Franny za ruku. I tebe, nije li tako. To je moralo biti uasno teko, pronai brata odmah nakon smrti. Bila si premlada za takav prizor. Franny je bez rijei sluala. Gospoa Deever naglo je posegnula za onom plastinom posudom. Stavila ju je pod usta i povratila sluzavu tekuinu s komadiima hrane. Nakon to je zavrila, Franny je odnijela posudu u kupaonicu i oprala je, a potom je vratila na krevet uz gospou Deever. Nije vam ba neki dan, ha? upita Franny, stojei uz njezin krevet. Gospoa Deever odmahnula je glavom i teko uzdahnula. to mi se to dogodilo, Franny? Kako sam dola u ovu situaciju? Nepomino je piljila u pokriva, u mjesto na kojem su joj se neko nalazile noge, a gdje su sada debela bedra naglo zavravala batrljcima. Ponovno uzdahnuvi, poloila je r uku na Frannynu nadlanicu. Franny spusti pogled. I ona je imala maleni batrljak, na mjestu na kojem je jednom igrom sluaja rezaem za papir odrezala mali prst. Bilo je to davno, ubrzo nakon Billyjeve smrti, kad se s roditeljima preselila u Montanu. Gospoa Deever uhvatila ju je kako gleda nepotpuni prst. Bolje nego ostati bez noge, ree. ena s devet prstiju nikome ne smeta. Zbog toga se ne treba brinuti - gotovo se i ne primijeti. Trenutak kasnije dodala je: Neko sam bila zgodna, sjea se? Mlada i zgodna, puna nade i dobrih namjera. U glasu joj se jasno uo eznutljiv prizvuk. Franny kimne i ponovno sjedne. Gospoa Deever ponovno je gledala kroz mrani prozor i prisjeala se boljih dana. Franny je uzela hamburger. I za nju su to bili bolji dani, dok su joj roditelji bili ivi. Otada je prolo deset godina, ali ona se i dalje ivo sjeala dana kad su joj rekli da su joj roditelji doivjeli prometnu nesreu. Osjeaj sigurnosti samo joj je nestao pod nogama. A onda su je hitno prebacili Nori. I samo tako, preko noi, sve se promijenilo: nikada vie nee osjeati da e je netko voljeti, bezuvjetno, bez obzira na sve. Nikada vie nee se osjeati istinski sigurnom. Sestra joj se, naravno, trudila. Davala sve od sebe. Ali i Nora je u to vrijeme jo bila vrlo mlada, u godinama u kojima je sada Franny, bila je tek diplomirala i pokuavala nekako pokrenuti profesionalnu

38

elada8

karijeru. Bila je odvie zaokupljena vlastitim ivotom da uvidi da je Franny, kako bi preivjela te teke godine, potrebno vie od krova nad glavom i hrane. A sada, iako se nadala da e upravo u Michaelu pronai sigurnost i ljubav za kojima je toliko tragala, njihov se odnos nije razvijao onako kako je oekivala. Franny je uzela punu aku pomfrita. Ha! usklikne odjednom gospoa Deever, ve sva uzrujana, pa prije-zirno frkne: Nada i dobre namjere, malo sutra! Frank je sve to izbrisao. Trebala sam biti pametnija, nisam se smjela udati za njega. Franny je utjela. Bio je to ve izlizani refren. Isti je kao svi muki Kennedyji. Ako te zanima za koga se udaje, samo se dobro raspitaj o ocu. Kakav otac, takav sin. Povukla je bijeli podbradnik vezan oko vrata. Frankov je otac bio pokvarenjak, varao je enu ba kao to je i Frank varao mene. Pravi Kennedy, od glave do pete. Trebala sam i oekivati nevolje. Ogoreno je bacila podbradnik na pladanj za hranu. Sinovi gledaju i prate, ue se ponaati od oeva, ak i ako se ovi ne ponaaju kako treba. Jack i Bobby i Ted - pljunuti Joe stariji. I samo jo malo priekaj pa e vidjeti - ista pria bit e i John-John i svi mlai muki Kennedyji. To se nasljeuje, obiteljski se prenosi naratajima. Franny nije znala to da kae. Pojela je hamburger i krumpirie. Vie ne elim razgovarati o njemu, ree gospoa Deever. Dovoljno me deprimira ve i to to sam ovdje. Razgovarajmo o nekoj vedrijoj temi. Franny je uzela frape, a dok ga je pila, priala je bajkovitu priu o Michaelu, koji nije, i nikada nije bio, pljunuti Kennedy. Vodio ju je na koncert simfonijskog orkestra u Drutvenom centru u Sacramentu, na cjeloveernji koncert posveen Beethovenu. Potom je spomenula neki novi restoran u Davisu koji su sino iskuali - previe pomodan, sloili su se oboje - te film koji su posudili i gledali na njegovu videu. Jeli su kokice i zapalili kamin. U njezinim pri ama bio je to idealan deko.

39

elada8

PETO POGLAVLJE
Franny je gola stajala nasred Michaelove kupaonice i migoljila nonim prstima. Sve su boje bile usklaene, sve je bilo uredno i pospremljeno, svi runici pomno presavijeni, kao da je u kupaonici nedavno boravila profesionalna istaica. Ta je prostorija, proeta toplim, plaviastim sjajem, bila vea od njezine kuhinje i neusporedivo elegantnija: safirnoplave i srebrne tapete, kada ugraena u pod, dvostruki toaletni stoli od oniksa, veliko zidno ogledalo koje se protee od poda do stropa. Napola je oekivala da e iz kade izroniti neka preplanula plesaica savrenog tijela, s plavim perjem u kosi, resama na bradavicama. Umjesto toga, bila je sama. Sada je preko glave navukla crveni polukorzet od satena i ipke, te ga spustila ispod ramena, okreui ga i rasteui da ga prilagodi tijelu. Mrzila je, crvenu. Blijeda koa zbog te joj je boje izgledala jo bljee nego to je uistinu bila. Okrenuvi se, pogledala se u velikom ogledalu: izgledala je smijeno. Polukorzet joj je previe stiskao tijelo, a bijeli komadi sala strali su uz rubove prsluka. Bio je to komad donjeg rublja bez donjeg dijela, koji prekriva prepone, a kupio joj ga je Michael. Bio joj je premalen, previe je otkrivao i bio namijenjen neusporedivo vitkije m tijelu, tijelu kakve profesionalne plesaice. Grudi, onako stisnute i pridignute zahvaljujui ianoj konstrukciji, strale su naprijed i prelijevale se preko ruba. Pokuala ih je ugurati unutra, pa zatim pridignuti korzet, no to ga je vie povlaila, to je otkrivao vei dio prepona. Jednostavno nije bilo dovoljno materijala da je cijelu prekrije. Na koncu je odustala, povukla donje rubove i tako sve spustila. Komplet je imao etiri dijela: polukorzet, minijaturnu tangu, najlonke koje seu do bedara, te kratki satenski ogrta, a sve to bilo je jarkocrvene boje, poput boje vatrogasnih vozila. Michael, koji ju je ekao u dnevnoj sobi, strogo joj je naredio da ne smije odjenuti ni gaice ni ogrta. Naslonivi se na umivaonik, Franny je navukla crvene najlonke, te ih uvrstila za halter. S mukom je ugurala stopala u tikle sa iljatim dvanaest centimetarskim potpeticama, takoer crvene, a onda je, posrui, dola do ogledala. Okrenuvi se tako da se vidi i straga, samo je Zastenjala od muke. Prizor joj se nije ni najmanje svidio. Stranjica joj je bila mesnata i puna udubina, bedra nimalo privlane komadine mesa. Ponovno se okrenula. Korzet joj je zavravao tono ispod trbuha, otkrivajui Venerin breuljak i stidne usne, posve prema Michaelovim uputama, trokut izbrijane koe. Instinktivno je spustila ruku na prepone i zakrila to mjesto. Bez dlaica je izgledalo vulgarno, opsceno, tako da se osjeala totalno ogoljenom. eljela je ponovno pustiti dlaice da rastu, da se iza njih sakrije, no Michael joj to nije doputao.

40

elada8

Nakon to je povukla ruku, ponovno je pogledala u ogledalo, i dalje postiena prizorom. Uzela je satenski ogrta i navukla ga. ak i bez vezanog pojasa u njemu je izgledala vitkije, jer joj je pokrivao bedra i stranjicu. Odluila je da e izii u njemu, iako joj je Michael to izriito zabranio. Kad uvidi da je ovako zgodnija, nedvojbeno senzualnija, moda joj dopusti da ga zadri na sebi. Razmaknula je zavjese i pogledala kroz prozor. Nebo je bilo tamno i bezlino, a kia je nemilice ibala sve pod sobom. Trava iza kue poprimila je sivkastu boju, a voda se ve skupljala u svim udubinama u tlu. Ve je krenula prema vratima, ali se iznenada zaustavila, prisjetivi se rua. Htio je da stavi ru, napadni, jarkocrveni. Nanijela ga je oprezno, pa viak up ila papirnatom maramicom, a onda se zahihotala. Uvukla je obraze i zakolutala oima. Izgledala je neopisivo smijeno i glupo. Slegnuvi ramenima, upitala se to to u vezi s crvenim ruem toliko pali mukarce. Sve je izgledalo tako neprirodno, tako lano. I jako, jako glupo. Polagano i nesigurno koraala je kuom, zanosei se na tim visokim potpeticama, pokuavajui se ne osjeati poput kakve prostitutke u korzetu bez donjeg dijela. Michaela je zatekla u dnevnoj sobi. Sjedio je na kauu i itao neki asopis. Zastala je pred vratima i stala ga promatrati. Bio je u sivim hlaama i crnoj koulji, od nekog mekog i svilenkastog materijala, otkopanoj pod grlom. Osjetila je snaan val elje, bolnu strast koju je predugo sputavala. Kad god bi ga ugledala - tako tamnog, zgodnog i vitkog - kroz nju bi prostrujao ponos. ak i sada, nakon toliko vremena, nije mogla vjerovati da je odabrao upravo nju, uz njega se osjeala kao prava sretnica, kao da je on dar koji nije zavrijedila. On je okrenuo stranicu. Imao je dugake i tanke prste, pijanistike ruke, prste koji su se skladno i profinjeno stanjivali prema vrhovima. Kad je ula u sobu, podignuo je pogled, a na licu mu je naas bljesnuo izraz iziritiranosti. Ve je pomislila da je u neemu pogrijeila, no on se onda nasmijeio i odloio asopis. Osjetivi olakanje, Franny se takoer nasmijeila. Hodaj malo po sobi, ree joj on. elim te gledati. Ponovno se nasmijeila, stidljivo, i stala hodati uokolo, nastojei koraati to elegantnije. Doavi do prozora s prednje strane, provirila je kroz navuene zastore. Niski crni oblaci komeali su se na nebu koje je proparala isprekidana munja, a onda je zaula i prasak groma. Okrenula se i pola prema Michaelu, pa se zaustavila pred njim. Jo jednom, ree on. Samo ovaj put sporije. Franny ga je posluala. Ve se malo -pomalo navikavala na visoke potpetice. Cipele su i dalje bile uske i neudobne, ali vie nije imala dojam da bi se svakog

41

elada8

trenutka mogla stropotati. Pokuavala je hodati skladno, zamiljati da je manekenka na modnoj pisti. Zamiljala je da je sve salo s nje nekako nestalo i vidjela mladu, prelijepu enu. Sada s vie samopouzdanja, ponovno je poela kruiti. U korak je pokuala unijeti i malo atraktivnosti, pokuavala se drati seksi, njihati bokove, dok je i dalje etala sobom. Michaelu ne smeta to ima viak kilograma. eli da odijeva seksi donje rublje, svia mu se kako izgleda. Zamiljala se kao boicu Zemlje: krupnu i zamamnih oblina koje simboliziraju plodnost i zdravlje. Sada je dosta, ree on odjednom. Ne ljubaznost u njegovu glasu prenula ju je iz snatrenja. Doi ovamo. Prila je kauu i ve se okrenula da sjedne. Ne, ree on. Stoj ispred mene da te vidim. Sklopivi ruke ispred obrijanih prepona, u pokuaju da nehajno zakrije genitalije, stajala je pred njim i pitala se to slijedi. U pozadini se ula tiha glazba. Ranije je bila odvie nervozna da primjeuje takve stvari. Zvuk je bio jedva ujan. Neki Brahms, pomislila je, ali nije bila sigurna. Rukama mi ometa pogled, ree Michael. Spusti ih. Spustila je ruke i pognula glavu, pokuavajui se drati prirodno u tom korzetu bez donjeg dijela, kao da oduvijek nosi seksi donje rublje. Glazba je zavrila i sobom je zavladala tiina. Prevelika tiina. ula je vlastito tiho disanje. Izgleda kao drolja, zaula je sada njegov glas, te nesmiljene rijei koje su parale tiinu. Franny se lecne i stane nervozno grickati usnu. Mrzila je kad joj je govorio takve stvari, ali je znala da se ne smije buniti. On je ustao i doao iza nje. Odgurnuvi joj kosu u stranu, nagnuo se i njeno je poljubio u vrat. Franny se ve poela okretati, da uzvrati poljubac, ali on ju je zadrao. Ne mii se, ree joj, pa je ponovno poljubi, jezikom prelazei po stranjem dijelu njezina vrata. Ona se naslonila na njega, osjetila njegovo tijelo, a onda je vidjela kako uvlai ruku u dep hlaa. Izvadio je crnu maramu, preao uz njezinu ruku, zatim prednjom stranom vrata i potom joj je prevukao preko lica. Podignuo je i drugu ruku, pa njome uhvatio drugi kraj marame, presavio je i zategnuo, pa joj prekrio oi i vezao maramu na potiljku.

42

elada8

Michael... zausti ona. Ali on joj je stavio prst na usne i jedva ujno rekao: . Pod maramom je bilo mrano. I hvatao ju je strah. Uzeo ju je za ruku i polagano povukao naprijed. Nije imala izbora, pa je krenula za njim, nespretno posrui. Grevito ga se drala dok su tako prolazili kuom. Nije vidjela ba nita, a od te je tame gubila orijentaciju. Uinilo joj se da su u hodniku, no onda je zaula kako joj potpetice kuckaju po keramikim ploicama. inilo joj se da je hvata vrtoglavica i oajniki je eljela ukloniti povez. Duboko je udahnula da se smiri. A onda ju je Michael odjednom poeo gurati prema dolje. Poela se opirati, refleksno, no on ju je snano gurnuo, pa je uz nimalo elegantan mukli udarac pala na stolicu. Kad je shvatila da se radi samo o stolici, Franny se kratko i nervozno nasmijala od stida. Mislila je da je pokuava sruiti na pod, pa se sad osjeala glupo. Prstima je prela po rubovima stolice. Drvo, glatko, hladno na dodir. Stolica u blagovaonici. Sada nekako stabilnija i sigurnija, otkako se nala na stolici, Franny se poela oputati. Osjeala je Michaelove ruke kako joj trljaju ramena i vrat, a on joj je onda uhvatio ruke i oprezno ih povukao unatrag, savio iza naslona stolice. Prekrii zglobove, ree, i ne mii ih. Ve trenutak kasnije osjetila je kako joj vee rune zglobove. Strah se vratio. Michael, ponovi, no on joj je odmah stavio prste preko usta. Ne elim da govori, ree on, pa povue prste. ula je kako se uda ljava i zbog toga ju je obuzela panika. eljela je neto povikati, dozvati ga, no znala je da mu to ne bi bilo po volji. Stala je potezati ruke. Bile su vrsto vezane. Nije mogla odvezati ue. to ako je tako ostavi dugo? to ako izie iz kue, pa doe do poara, a ona ne bude mogla pobjei? Samoj sebi govorila je da se mora smiriti - mata joj je previe i prebrzo radila. On je vjerojatno i dalje u prostoriji i promatra je. Malko se uspravila, nekako osjeajui da je promatra. A onda joj je sinulo neto drugo: to ako je promatra netko drugi? Stala se mekoljiti, brinuti, elei vikati. Koliko je ve dugo ovdje? Do uiju joj je doprla potmula grmljavina, a taj zvuk donio joj je odreenu utjehu. Ranije joj se onaj prasak s neba inio opasnim, ak i zlokobnim, no ovaj dobro poznati zvuk sad joj je donio mir. Nakon nekog vremena - nije znala koliko - zaula je korake. Okrenuvi glavu ulijevo poela je oslukivati, a kad joj je neto ovla dodirnulo stegno, naglo je trgnula nogu i zatomila krik.

43

elada8

Rairi noge, rekao je neki glas. Michaelov glas, a ona je osjetila elju da zaplae ili da se nasmije - nije tono znala to - od olakanja. Imala je osjeaj da klei pred njom. Rairi noge, ponovi on, sada strogo. Ona ih malo razmakne. Poloio joj je dlanove na unuta rnju stranu koljena i jo ih malo rairio. Znala je, ak i s povezom na oima, kako izgleda bez stidnih dlaka: posve otvoreno i ranjivo, rairenih velikih usana koje zjape poput kakve rane. Uhvatio ju je za desni gleanj i stavio joj ga s vanjske strane no ge od slolice. Osjetila je kako joj nogu vee za stolicu, kako snano zatee konopac. Potom joj je vezao i lijevu nogu. Srce joj je poelo bre udarati, osjeala je tupe udarce u prsima, a disanje joj je ve bilo kratko i isprekidano. Pokuala je stisnuti noge, barem malo, ali nije uspjela. Bio ju je prevrsto vezao. Michael je poloio ruku na unutarnju stranu njezina bedra, snano joj stiui kou i meso, tako da se lecnula. Bila si jako zloesta, ree joj. Rekao sam ti da ne stavlja ogrta. Franny je osjetila kako joj se gri eludac. Posve je zaboravila ogrta. Jednom e shvatiti da mora vie paziti na moje zahtjeve, ree joj on. Morat u ti usaditi malo discipline. Mora nauiti sluati moje zapovijedi. Franny je osjeala konopce oko glenjeva, spone zbog kojih su joj noge bile rairene. Cijelim tijelom prostrujao joj je val panike. Molim te, Michael, ree. Nemoj... No on joj je potom u usta ugurao neku tkaninu, pa su rijei ve bile priguene, gotovo posve nerazumljive.

44

elada8

NORA DRUGI DIO

45

elada8

PRIJE NEGO TO NASTAVIM...


ini mi se da se u ovoj fazi moram upoznati s M. -om. Iz Frannyna dnevnika doznala sam sve to je bilo mogue, a sad je dolo vrijeme za to da se pozabavim izravno s tim ovjekom. Vie bih voljela da sad mogu odustati, ali neka neodrediva sila tjera me naprijed. Franny je pisala o privlanosti prirodnog okruenja koju osjea na instinktivnoj razini. I ja osjeam da me privlai, ali ne priroda, nego ona - njezin tajni ivot, njezina smrt, zagonetka koja sve to obavija. Pokazalo se da me moj tropizam usmjerava prema razotkrivanju. Poput ljudi koji jure za vatrogasnim vozilima, poput prolaznika koji krive vrat ne bi li vidjeli rtvu nesree, mene pokree snana potreba za time da znam. Stvar je nesvjesna, nenamjerna i neumoljiva. Moram doznati to se dalje dogaa. Moram, bez obzira na cijenu, doznati kako je i zato Franny umrla, te ubojicu tko god bio - izvesti pred lice pravde. Da, mue me velike bojazni, ali ipak, duboko u sebi, imam osjeaj da u sve nadii. Nisam stidljiva i plaha kao to je bila Franny, a M. e u meni naii na sebi ravnu. Krotko preputanje nipoto nije u mojem stilu: ne predajem se i nikada se neu predati bez borbe. M.-a sad motrim ve mjesecima. Slijedim ga po gradu, znam koji mu je uobiajeni raspored. Kupuje u Nugget Marketu, obino subotom popodne, esto jede vani, mnogo vremena provodi kod kue, dogira triput tjedno, rano ujutro, s psom, odraslom dogom. U ovom kvartalu dri predavanja etiri puta na tjedan, a prije nego to e se parkirati na parkiralitu sveuilinog kompleksa, zastaje kod prodavaonice Fluff Donuts u trgovakom centru University Mali. Povremeno ondje kupi krafnu s preljevom, ali najee samo kavu, dvije alice, crne, pa sjedi u nekom separeu i ita novine. Pretplaen je na dva lista, The Sacramento Bee i The Davis Enterprise. Bee ita u Fluffysu, ujutro, a Enterprise, pretpostavljam, kod kue. Na sveuilitu sam ga vidjela nebrojeno puta i Franny je bila u pravu -doista je popularan profesor. Slijedila sam ga, ponekad usput ula dijelove nek ih razgovora, i stekla dojam da je podjednako omiljen i meu drugim profesorima i meu studentima. Ima nekolicinu prijatelja, mukaraca, s kojima se redovito via. Igraju golf na gradskome terenu, s osamnaest rupa. Ponekad se odvezu do Tahoea, u kockarnicu, M. igra jedino ajnc. Njegov odnos sa enama ve je tee opisati. Koliko sam uspjela utvrditi, kloni se studentica, a to, uvjerena sam, ima vie veze s praktinim nego s moralnim obzirima. Otkako ga pratim, bio je s raznoraznim enama - neke su od njih bile sredovjene, neke mlade, ali sve su bile vrlo privlane - no ni s jednom od njih ne ostaje osobito dugo. Nemam pojma tko prekida vezu, on ili one. A za razliku od njegova odnosa prema

46

elada8

Franny, s njima se via i u drutvenim situacijama: veere, kazalite , izleti preko vikenda. Iako on to jo ne zna, ja u biti sljedea ena u njegovu ivotu. Par rijei pojanjenja i kajanja: Posve iskreno govorei, moram priznati da sam zanemarila i odbacila pitanje Frannyne seksualnosti. Nikad mi nije ni sinulo da ima ne kakvog deka. Smatrala sam je bespolnom, aseksualnom, bez senzualnih uvstava, poput kakvog komada namjetaja. Kako se uspjela spetljati s mukarcem kakav je M.? Kako je mogue da na njoj nisam primijetila nikakve promjene? Jesam li bila toliko zaokupljena sobom, to je spomenula, da nisam nita primijetila? Pokuavam se prisjetiti, grozniavo prebirem po sjeanjima, pokuavam doi do neega: kad smo se nalazile na nekoj veeri, je li kada imala kakve modrice na podlakticama ili runim zglobovima? Postieno priznajem da nikada nisam nita primijetila. Jednako tako nisam imala pojma o njezinoj bliskosti s gospoom Deever. Izmeu njih dvije stvorio se svojevrstan simbiotiki odnos koji je godio i jednoj i drugoj, a Franny mi je ipak nije spominjala, osim posve usputno. Ni jedan jedini put nije rekla da u Sue Deever sve vie vidi svojevrstan majinski lik, neto poput zamjenske majke. Ili moda ipak jest? Moda mi je slala diskretne znakove o toj simbiozi koje ja nisam primjeivala. Moda je simbioza odvie sluben, kliniki, izraz za tu njihovu vezu. Priznajem da sam sklona tome da svijet promatram u empirijskim okvirima, da opaanja filtriram kroz objektivne lee znanstvene metodologije. Neusporedivo mi je blie objektivno promatranje od subjektivnih dojmova. Ali moda trebam iskoraiti iza tog svog poveala i jasnije spoznati razmjere njezinih prisnih veza s drugima, vrstih spona, kako se inilo i u doslovnome smislu - neemu s im ja imam vrlo malo izravnog osobnog iskustva. Ali dnevnik jasno pokazuje kako sam je iznevjerila. Nisam imala pojma o tome da Franny i dalje pati zbog gubitka roditelja, da oajniki treba nekoga tko e ih zamijeniti, da i dalje udi, i dalje treba, bezuvjetnu roditeljsku ljubav. Kad se doselila k meni bila je tako mirna i pristojna, uvijek dobra u koli, nikad nije izazivala nikakve probleme, da sam mislila da je nekako prihvatila i prilagodila se smrti naih roditelja. Mislila sam da je sve u redu. Nekoliko mjeseci prije nego to je poginuo, otac me nazvao i rekao da je Franny neposluna. Ponaa se mukobanjasto, rekao je, a natuknuo je i neto o nekakvim ukradenim biciklima. Ali kad je dola u Sacramento, Franny je bila posluna, tiha, plaha. Nije bilo problema s ponaanjem, nije se ponaala kao razuzdani djeak. Uglavnom je bila kod kue, uila, pisala zadae i gledala televiziju. Osim to se debljala, svaki mjesec barem pokoji kilogram, doimala se razmjerno normalnom. Kako sam mogla znati da je tako nesretna? Davala sam sve od sebe da se brinem za nju, ali to nije bilo dovoljno. Sada mi je to jasno.
47

elada8

ESTO POGLAVLJE
Jutros se s M.-om nalazim u Fluffy Do nutsu, u trgovakome centru University Mall, nasuprot sveuilinome kompleksu UCD-a. Fluffy je gotovo jedna od znamenitosti Davisa. Lokal je uzak i dugaak, s velikim izlozima okrenuti ma prema prodavaonici ivenih namirnica Safeway, tako da je to ujutro moda i najprometnije mjesto u gradu. Ne znam zato. Sve izgleda nekako umjetno i plastino - funkcionalno, separei s vrstim naslonima, plastina sjedala, laminirani stolovi, jarka stropna rasvjeta, izlizani linoleum na podu - ali krafne i kava uistinu su dobre, pa je to s godinama postalo neslubenim okupljalitem stanovnika Davisa. Inae ne trim - sklonija sam manje energinim, a intenzivnijim aerob-nim vjebama - ali sada na sebi imam ruiasto-sivi komplet za dogiranje kako bih ostavila dojam da trim. elim privui M. -a, elim da zakljui da imamo odreene zajednike aktivnosti. Nikad nisam imala problema s privlaenjem mukaraca, ali jutros, dok sam se odijevala - komplet sam kupila u Macysu - i navlaila bijele Reebokice, obuzela me zabrinutost. Moram se nekako dojmiti M.-a. Uloila sam poseban trud u minkanje i na koncu sam bila zadovoljna ishodom. Imam zgodno lice, privlano, ali ne i lijepo, a na njemu se upravo poinju pojavljivati tragovi trideset pet godina habanja - nekoliko bora oko oiju, koa koja vie nije elastina kao nekada. Ali i dalje stanem u broj 40, iako radi toga moram vjebati u teretani est puta tjedno. Kosa mi je crna kao ugljen jo nema sijedih, zasada - miii vrsti i lijepo oblikovani, guza takoer vrsta, a grudi mi jo uvijek vie poskakuju nego to vise. Sve u svemu, izgledam dosta dobro, a kad sam se jutros odjenula za M.-a, pogledala sam se u veliko ogledalo i zakljuila da sam zadovoljna odrazo m - gledala sam privlanu enu tridesetih godina, visoku, seksi i sportske grade. Samu sebe ukorila sam zbog toga to se uope brinem. Ne bih trebala imati ba nikakvih problema s M. -om. Kroz velike prozore izloga vidim ga u stranjem dijelu lokala, ita novine i pije kavu. Ulazim i stajem u red. Unutra je buno. Ljudi oko mene glasno razgovaraju, dvije djevojke za ankom zvone za svaku narudbu krafna, ljudi ulaze i izlaze. Plativi kavu, gledam uokolo, glumim kako mi ide na ivce to to nema slobodnog stola, pa onda idem prema M.-u. Nije mi jasno zato je Franny njegova pojava toliko zastraivala. Dok ita novine ini mi se duboko zamiljenim, dri se uspravno, a lice mu je ozbiljno. Ima tamniju put, zgodan je, ako vam se svia taj tip, vitko miiav i mas linastog tena, uglatih crta lica koje kao da pripadaju kakvom kipu - snana brada, visoke jagodine kosti, dugaak i ravan nos. Ali pribliava se pedesetoj i to se vidi u dubokim borama na elu i stalnim borama oko oiju. Izgleda profinjeno, profesorski, a za Davis je svakako odjeven presveano. Davis je oputen gradi. Ljudi se voze na biciklima, glasaju za demokrate, nose birkenstockice ili tenisice. Svi u Fluffyju odjeveni su

48

elada8

leerno, u trapericama, trenirkama i izguvanim jaknama. ak su i stariji ljudi u svakodnevnoj odjei koju nose kod kue. Ali M. izgleda... nekako engleski. Na sebi ima smei sako i utobijele hlae - to nije nimalo neuobiajeno - ali na njemu izgledaju kao da su krojeni po mjeri i malo odvie slubeni. Krasi ga njegovan izgled gospodina iz unutranjosti i doista je, kako je i Franny rekla, uravnoteen. Pribliavam se njegovu stolu i primjeujem da ita poslovne stranice u Beeju. Ostali su dijelovi novina porazbacani po stolu, a alica s kavom gotovo mu je prazna. Uviam da sam nervozna. Ako vam donesem jo kave, smijem li sjesti za va stol? pitam. On podie pogled, naginje glavu u stranu i jedva se primjetno smijei. Nema slobodnih stolova, kaem kao opravdanje. Svakako, kae on, pa oslobaa jednu stranu stola. Sjednite. Odlaem kavu na stol, pa se vraam do anka, gdje se na grijaima nalaze dvije posude s kavom i jedna s vruom vodom. Uzimam posudu s kavom, vraam se do njegova stola i punim mu alicu. Zatim, dok se vraam do anka, punim alice jo nekim gostima. Fluffy je jednostavno takav lokal: uzima stvari za sebe, ali usput i za druge. Sjedam za njegov stol. Ugodno jutro, zar ne? kaem. Zrak je vani svje i ist, idealan za tranje da trim. Iza mene neki mukarac promuklo kalje i uti novinama. M. pije kavu i gleda me preko ruba alice. Da, kae na koncu. Ugodno jutro. Sputa alicu, proraunatim pokretom, pa se naslanja, eka, ini se, da neto kaem. Predstavljam se. Kaem da se zovem Colleen. To mi je, inae, srednje ime. Izostavljam prezime. Colleen, kae on sa zabavljenom iskrom u oima. Razgovaramo o vremenu, o tome kako oboje uivamo u dogiranju, o vijestima s naslovnice. Kae mi da predaje glazbu na UCD-u. Ja kaem da sam fizikalna kemiarka, da radim na projektu kojim se pokuavaju odvojiti uinci duljine i naboja DNK prilikom elektroforeze. Sam po sebi, kaem, projekt nije nita osobito. Meutim, rije je o jo jednom dijelu velike slagalice. Najvaniji e biti za ljude koji projektiraju fluorescentne molekule za novu generaciju sekvencijske te hnologije koja e se

49

elada8

upotrebljavati u projektu otkrivanja ovjekova genoma. Osim toga, sa stajalita temeljne znanosti, rezultati e zanimati i teoretiare koji se bave elektroforezom. M. pokazuje blago zanimanje. Kima kao da zna o emu govorim, a jedva primjetan, zabavljen osmijeh brzo se pojavljuje i brzo nestaje. Pitam se je li mi se samo uinilo da se osmjehnuo. Koliko znam, jedina sam osoba koja je ikada sustavno modificirala naboj DNK i prouavala uinak na mobilnost DNK u agaroznom gelu. To je, da kako, tono, ali je la. Prisvajam ivot jednog znanstvenika kojeg sam intervjuirala prije vie godina, prisvajam njegov rad. Nadam se da M. nee postavljati dodatna pitanja. I nije. Dovrio je kavu. Drago mi je da su jutros svi stolovi bili zauzeti, kae. Uivao sam u razgovoru s vama. Skuplja novine, spaja odvojene dijelove, pa sve presavija napola. Volio bih dovriti na razgovor, nastavlja, ali moram krenuti. U devet imam predavanje. Zastaje, gleda me preko stola. Biste li eljeli jedan dan ova j tjedan sa mnom izii na veeru? U sebi osjeam neizmjerno olakanje. Mislila sam da u teko doi do njega, no pokazalo se da je manje kompliciran nego to sam mislila. Svakako, kaem. Bilo bi mi drago. Ustaje, pa ustajem i ja. Izlazimo i zastajemo na ploniku od betonskih ploa s ugraenim zrnima ljunka. Rastrgani oblaci nebo prekrivaju bisernosivim uzorcima. Rano je i na parkiralitu nema mnogo automobila, a trgovaki centar, inae prepun ljudi, jo je pust, osim Fluffyja. Dvojica biciklista, stud enti s crnim ruksacima na ramenima, prilaze i parkiraju bicikle. Zakljuavaju ih za metalni stalak za bicikle i ulaze u lokal. Odjednom nailazi hladni kasnozimski vjetar i mrsi mi kosu. Prekosutra? pita on. A onda se mrti. Ne, neu moi. A sutra navee r? Odgovara vam? Uklanjam kosu s lica. Sutra mi odgovara. On iz unutarnjeg depa vadi maleni notes. Izvrsno. Napiite mi adresu, pa u doi po vas u sedam. Ne elim da dozna gdje ivim, da sam unajmila kuu samo nekoliko ulica od njegove. Imam bolju ideju, kaem. Kako bi bilo da vi meni date svoju adresu. Vidimo se ondje u sedam, pa mi moete pripremiti veeru. Smije se. elite da vam kuham? Na prvom spoju?

50

elada8

Slijeem ramenima i smijeim se. Oboavam mukarce koji kuhaju. Znate kuhati, zar ne? Ispisuje adresu i trga papir iz bloka. Daje mi ga, govorei: Naravno, volim s vremena na vrijeme kuhati. Zasada, ini mi se, nema problema. Deko mi se zove Ian McCarthy. Takoer radi u The Sacramento Beeju, kao stalni izvjestitelj iz sjedita vlade savezne drave Kalifornije. Znam ga godinama, ali prohodali smo tek prije deset mjeseci, ubrzo nakon Frannyne smrti. Ako ranije nisam vjerovala u podudarnosti, sada vjerujem: kad mi je zatrebao netko poput Iana, pojavio se - gotovo kao nekim udom, uz mene. Jedva smo se i poznavali u Beeju, bili tek usputni poznanici, a u poetku mi je iao na ivce - to kako mi se neprestanim dodijavanjem uvalio u ivot odmah nakon Frannyne smrti - no ubrzo sam popustila pred njegovom iskrenou i toplinom. Znam kako je ostati bez voljene osobe, rekao je jednostavno, u elji da me utjei. Znala sam na to misli. Nekoliko godina ranije, neki je mukarac pratio i ubio njegovu djevojku. Radila je kao novinarka u redakciji vijesti postaje Channel 3, a Bee je - ba kao i svi ostali lokalni mediji - opirno izvjetavao o tom sluaju. Taj ju je mukarac nazivao kui i prijetio, slao joj potajno snimljene fotografije, a onda ju je na koncu presreo na parkiralitu televizijske postaje i vie je puta ubo noem. Sada je iza reetaka u San Quentinu. Ti barem zna tko je ubio Cheryl, rekla sam, mislei da je barem to nekakva utjeha. Ali Ian je samo odmahnuo glavom, bolna izraza lica. Ne pomae kad zna tko ju je ubio, rekao je i zagrlio me. Na temelju tog zajednikog elementa - nasilne smrti - Ian i ja stvorili smo odnos pun razumijevanja. On me razumio kao nitko drugi. Tjeio me, ak mi pomogao i s organiziranjem ispraaja i pokopa. Nakon Frannyna ubojstva neto se u meni zatvorilo. Njezina smrt, tako bezumna i nasilna, na mene je djelova la dublje ak i od smrti naeg brata i naih roditelja. ak i sada pomisao na to mi je nepodnoljiva. Ian - taj obzirni, postojani, razumni Ian - bio mi je od velike pomoi, a na odnos razvijao se polagano i ustrajno. Kad sam razmiljala o tome da uzmem neplaeni dopust, sloio se, govorei da to moda ne bi bilo loe. Nije htio da se preselim u Davis, ali kada sam se preselila, podupirao me u svemu. Pomogao mi je sa selidbom i nikad se ne ali zbog toga to ivimo tako daleko jedno od drugoga. Viamo se

51

elada8

nekoliko puta tjedno, a biti s njim uvijek je ugodno. Suosjeajan je, pametan i staloen. ini mi se da se moj stav prema mukarcima nakon Frannyne smrti promijenio. Znam da je smatrala da sam u odnosu prema mukarcima s kojima izlazim lakomislena, a to je moda bilo tono. Ali s lanom je drukije. Do njega mi je istinski stalo i sve moda nee ostati samo na tome. Sino je prespavao kod mene i sad je u kupaonici, brije se. Ja itam novine i izrezujem lanke koji opisuju nasilje u Sacramentu. Dvoje tinejder a ranjeno je u Land Parku kad je netko na njih zapucao iz automobila u prolasku. U Franklin Villi nekog su mukarca izvukli iz kue i pretukli palicom za bejzbol. Neka ena, pogoena s tri metka, pronaena je mrtva u 14. aveniji, a kraj golog tijela nalazila se hrpa odjee. Poela sam pisati niz lanaka o nasilju, smrti i destruktivnosti. Nisam sigurna koja e im biti svrha - moda u napisati lanak o plimnome valu nasilja i ponuditi ga Beeju. Ian mi prilazi s lea i grli me oko vrata. Naginje se i ljubi me u obraz. Fino mirie, po losionu Old Spice, a usne su mu meke i glatke poput latica u cvatu. Dok ga gleda, to etvrtasto lice i krivi, jednom slomljeni nos, ovjek nikada ne bi rekao da bi mu usne mogle biti toliko njene. Nekoliko je centimetara vii i nekoliko godina mlai od mene, a ak i sada, u tamnome odijelu radi susreta s nekim lanom kalifornijske skuptine, izgleda nekako neprofinjeno, poput mladia s neke farme, s tim snanim, mesnatim tijelom, kratkim i debelim prstima. ak mu i zlaana kosa podsjea na svilenkaste rese na klipu kukuruza. Dobronamjeran je to ovjek, iskren i jednostavan. Neko sam mislila da je malice dosadan, ali otkako je Franny umrla, sve se vie divim njegovoj postojanosti. Ne podupire me jedino kad je rije o M. -u. Nekoliko mjeseci ranije, kad sam mu rekla da ga pratim, Ian je poludio. Bila je to jedna od rijetkih prilika kad je pokazao bijes. Zato to radi? upitao je, hodajui amo-tamo, uzrujan, zajapurena lica. Zato ga jednostavno ne ostavi na miru? Jer mi je ubio sestru. Ian je stiskao ake, toliko da su mu zglobovi ve bili bijeli. Onda pusti da policija odradi svoj posao. Kloni ga se. Nikako nisam mogla shvatiti zato mi to govori - trebao bi mi pomoi tla pronaem ubojicu, a ne me ometati. Ne mogu, rekla sam. Iziao je iz kue i za sobom zalupio vrata. Ne znam zato je tako estoko reagirao, ali pretpostavljam da je bio ljubomoran zbog toga to M. -u posveujem

52

elada8

toliko vremena. Otada ga vie ne spominjem. Ian nema pojma kako izgleda, a to ga i ne zanima. Ne zna da ga i dalje slijedim, niti da piem Frannynu priu. Ne zna da sam se juer nala s M. -om u Fluffyju, a jo manje da se s njim veeras sastajem. Cijelo sam popodne nervozna. Ne volim skrivati stvari pred lanom, ali znam da ne bi s odobravanjem gledao na moj plan u vezi s M.-om. Razmiljam o tome kako je M. izveo savren zloin. im su proitali Frannyn dnevnik, policajci su ga odveli u pritvor. Bez sustezanja je priznao da ga zanimaju vezivanje i kanjavanje, ali je porekao da mi je ubio sestru. Budui da iza sebe nije imao druga uhienja, da nigdje nije zabiljeeno nekakvo nasilno ponaanje, da nije bilo fizikih dokaza koji bi potvrdili da je bio u Frannynu stanu, morali su ga pustiti. Domogla sam se primjerka mrtvozorniina izvjetaja i izvela vlastite zakljuke. Jo ne znam kako je to uinio, ali M. je svakako skrivio njezinu smrt. Tuiram se, a zatim se pitam kako se odjenuti. elim privui M. -u pozornost. Uvlaim se u haljinu sirenskog kroja, koja jami uspjeno zavoenje i da u mukarca namamiti u propast - rije je o posve pripijenoj crvenoj pletenoj haljini, do bedara, s izrezom koji se na leima sputa do struka. Nanijela sam crveni ru boje maraske, navukla tikle i uzela kaput. Nekoliko minuta prije sedam automobilom dolazim do njegove kue i jo nekoliko minuta sjedim u autu, crvenkastosmeoj Hondi Accord. No je plavocrna, nebo sjajno kao tinta, a grmlje i drvee, bez suneve svjetlosti, izgubilo je boju. Willowbank nakon sputanja tame izgleda nekako skueno, zatvoreno, sve obavija sutonska klaustrofobija. Grane i penjaice gore se isprepleu i stvaraju sjenovit pokrov, dok ivice, guste i neprobojne, stvaraju zeleni zaslon koji okruuje i zatvara. Razmiljam o tome to se spremam uiniti. Mogla bih otii kui i prepustiti ga policiji, kao to mi je Ian rekao ve nebrojeno puta. No jo dok razmiljam o tome, otvaram vrata automobila i izlazim. Dugakom kamenom poploanom stazom dolazim do trijema pred kuom i zvonim na ulaznim vratima. Svjetlost iz kue probija se kroz navuene zastore, pa ve liki prozor sjaji. Iznad vrata svijetli arulja za zatitu od kukaca, obasjava me tako da mi ruke izgledaju uto, kao da bolujem od utice. ekam pod tim svjetlom, a noni je zrak hladan u dodiru s mojom koom. M. otvara vrata. Pozdravlja me srdanim osmijehom i uvodi u svoj dom. Duboko u utrobi osjeam nervozno grenje. Preda mnom je mukarac koji mi je najvjerojatnije ubio sestru. Visok je, ima gustu, tamnu kosu koja mu raskono pada preko visokog ela, a odjeven je u crno: crne kone cipele, crne hlae, crni pulover od kamira. Elegantan je na nenapadan nain, na runome zglobu ima tek jednostavan zlatni sat.

53

elada8

U predvorju me obuzima neugodan osjeaj da sam sve to ve nekako doivjela. Kua je tono onakva kakvom ju je Franny opisala u dnevniku. Uzima mi kaput, pa mi pokazuje kuu - ali ja ve znam to mogu oekivati: zemljani tonovi, drveni podovi, prostrane sobe, udoban namjetaj. Dom organiziranog mukarca koji ivi sam, bez nereda i nepotrebnih stvari. Kroz staklena vrata gledam prostor iza njegove kue i negdje u tamnim sjenama vidim ispruenu njemaku dogu. M. mi kae da se zove Rameau, po francuskome skladatelju iz razdoblja kasnog baroka. Ulazimo u kuhinju, dobro opremljenu i urednu, sa suvremenim aparatima i pomagalima, te ukrasima i pojedinostima ko ji su oito kupljeni i dodani naknadno, nakon useljenja. Dok priprema veeru avrljamo, a ja u glavi biljeim svaku njegovu rije. Gorljivi od iekivanja, moji su osjeti pojaani, ne promie im ni jedna jedina nijansa. Moda grijeim, ali bez obzira na nehajno dranje, svaka njegova rije i svaka gesta doimaju se optereenima osobitom vanou i skrivenim znaenjima. Taj je ovjek ubojica, mislim si i pokuavam paziti da mi se u glasu ne zauje nervoza. M. se prostorijom kree skladno, posve oputeno. I sebi i meni toi po au bijelog vina, potom se vraa do tednjaka, provjerava to se dogaa pod poklopcem vie posuda. Njegova me srdanost malo zbunjuje, doima se gotovo simpatinim. To nisam oekivala. Pitam to priprema. Odreske od lososa, kae. Nekoliko ih minuta peem na grilu. Podie poklopce. Umak od kopra za ribu, paroge na maslacu od indijskih oraia, mrkve s umbirom. Pogledava me. Nisam pripremio desert. Franny mi je rekla da ne jede slatko. Zastajem kao paralizirana na zvuk sestrina imena, a onda polagano pijem ono to mi je preostalo u ai, pa je odlaem na radnu plohu pokrivenu keramikim ploicama. Instinktivno procjenjujem udaljenost do vrata. Kako si znao? pitam gotovo aptom. Uzima drvenu licu i mijea umak. Nisi ba neka detektivka. Viam te uokolo, znam da me prati, ukazala si se malo previe puta da bi bila puka sluajnost. Osim toga, Franny mi je pokazala tvoju fotku. Dok me gleda, kua umak, mrti se, dodaje jo malo zaina. Vraa poklopac na mjesto i okree se prema meni. Naslanja se na radnu plohu, sklapa ruke na prsima i krivi glavu, tek se malko smijei. Zapravo, ispriala mi je mnogo toga o tebi. Vie, uvjeren sam, nego to eli da znam. Od oka ne uspijevam rei nita. Ne mogu vjerovati da je znao, i to cijelo vrijeme, tko sam. Gledamo se bez rijei. Ja sam omamljena. On se zabavlja. Sputa pogled do moje ae i primjeuje da je prazna. Uzima bocu, vadi ep i

54

elada8

prilazi mi. Osjeam kako su mi se svi miii refleksno zategnuli. On primjeuje moj strah i smijei se, pa mi toi jo jednu au vina. to namjerava uiniti? pita, nehajno kao da pita koliko je sati. Zato si dola? Govorim istinu. elim doznati vie o tebi. Mislim da si mi ubio sestru. Oekujem da e se uvrijediti, da e biti izvan sebe, ali on samo uzdie jednu obrvu, pokazujui da su ga moje rijei tek blago zaintrigirale. Zna, dakako, da policija ne dijeli tvoje miljenje. Nemaju dokaza... znam samo to. On zamiljeno kima. A ti si onda ovamo dola radi... ega? Prikupljanja dokaza? Razotkrivanja ubojice? Izruguje mi se. Da, kaem, pokuavajui obuzdati gnjev. A ako ti kaem da je nisam ubio? Bi li mi vjerovala? Ne. Ah, kae on zamiljeno. Mogao sam i misliti. Prilazi hladnjaku i vadi glavicu zelene salate, mladi luk, rajice i marinirane gljive. Pere rajice i poinje ih rezati na komadie. Od njegove bezbrinosti hvata me bijes. elim da nekako reagira. Pisala je dnevnik, kaem. Pisala je o tebi. Znam to si joj radio. Frannyna datoteka, kae on, i dalje reui. Policajci su to spomenuli, naravno, ali ja sam za to ionako znao. Rekla mi je Franny. Podie pogled i gleda me. A sumnjam da zna to sam joj radio. Inae ne bi bila ovdje. Namjeravam otkriti. Zbilja? To je izgovorio kao svojevrstan izazov. Uzima drvenu zdjel u za salatu, pa u nju ubacuje rajice i gljive. Sjecka luk. A kako to namjerava izvesti? Vie ne znam. Namjeravala sam zauzeti Frannyno mjesto. Doznati sve to mogu o M.-u, nekako ga navesti na to da se sam oda. Sada ne znam to da radim. On i dalje priprema salatu, trga listove salate kao da priprema veeru dvoje prijatelja u srdanoj atmosferi.

55

elada8

Ako doista misli da sam ubio Franny, trebala bi me se kloniti. Otpija gutljaj vina i gleda me krajnje bezbrino i nehajno. Zato ne bih ubio i tebe? O tome sam ve razmiljala. Imam posla s pametnim mukarcem i to me titi. Policija zna s kolikom ga strau elim poslati iza reetaka i ako mi se ita dogodi, bilo sada, bilo kasnije, odmah e se koncentrirati na njega. Bilo bi to previe za puku sluajnost: dvije sestre, isti mukarac. To mu govorim, a on kima. Da, ako umre, bit e mi najpametnije da ovaj put imam dobar alibi, zar ne? Tijelo mi se ukoilo od tih rijei. Iako se Frannyno tijelo u trenutku kad su ga pronali raspadalo, mrtvozornica okruga Yolo ispitala joj je oi pomou natrijeva klorida, analizirajui staklasto tijelo, onaj prozirni gel iza lee oka, te procijenila stupanj infestacije parazitima i brzinu raspadanja tijela, a procesuirala i je markere mjesta dogaaja - raun s datumom, iz neke prodavaonice, na kuhinjskoj radnoj plohi, pota u sanduiu, vrijeme zabiljeeno na nepresluanoj poruci na telefonskoj sekretarici, otvorene novine na stolu - na temelju svega toga, mrtvozornica je utvrdila vrijeme smrti, plus-minus nekoliko sati. M. je cijelo to vrijeme bio kod kue, tvrdio je, ali nije imao alibi. Odjednom vie nemam strpljenja za njega i njegovu indiferentnost. Prezirem ga vie nego to ga se bojim. Zato si me pozvao na veeru? pitam. Ako si znao tko sam, zato to nisi rekao? Ti si zapoela ovu malu predstavu. Ja sam samo igrao dodijeljenu ulogu. Prelijeva salatu umakom i mijea je. Nekoliko trenutaka kasnije kae: Bit e da mi je to bilo zabavno. Isti razlog zbog kojeg sam zapoeo odnos s Franny gleda me i slijee ramenima kao da se ispriava - iz zabave. Lecnula sam se zauvi njezino ime. O njoj govori kao o neemu posve beznaajnome. Sada primjeuje taj izraz na mojem licu. Bilo bi ti drae da laem? pita. eli da ti kaem da mi je znaila vie nego to je uistinu znaila? utim. On strpljivo uzdie. Od njezine smrti prola je ve gotovo cijela godina. Oekuje da u i dalje biti ucviljen? ivot ipak ide dalje. Ako si je ubio, kaem, to u otkriti.

56

elada8

Kako? pita on. Mislila si da moe samo tako doi ovamo i ra zotkriti me? Doista misli da si mi dorasla? Odmahuje glavom. Tebe se ne moram bojati. utim, pa on odlae velike hvataljke za salatu i nastavlja. Tvoja je sestra tragino umrla, ali ja za to nisam kriv. S time nisam imao nikakve veze. U to nisam ba uvjerena. uti. Para iz paroga iti kroz maleni otvor ispod poklopca. On prua ruku i smanjuje plamen. Rei u ti to mislim, kae na koncu. eli nekoga koga e moi okriviti. eli osvetiti Franny. I to je razumljivo - to je ovjeku u prirodi. Ali ini mi se da eli jo neto, neto to ti mogu pruiti jedino ja: odgovore. I zato si zapravo ovdje. U pet mjeseci koje smo proveli zajedno ja sam o tvojoj sestri doznao vie nego ti cijeli ivot. Prema njoj si se odnosila kao prema usputnoj poznanici. Nisi je uope poznavala, a sad te pee savjest, osjea grizoduje. Dola si se iskupiti. To nije istina, kaem. Nema pojma o tome to govori. Ne? Onda mi reci - zato si dola? Jo sam nekoliko trenutaka zbunjena. Potom s gaenjem odmahujem glavom. Samo izokree stvari, kaem. Nemam se zbog ega osjeati krivom. Ja je nisam zlostavljala. Ja nisam Frannynu datoteku pretvorila u dnevnik koji zvui kao da je izvuen iz neke knjige o sadizmu. Sputam pogled na vlastite ruke i primjeujem da ih grevito stiem. Oputam se. Ali u pravu si - dola sam po odgovore. Dola sam popuniti praznine, doznati vie o tebi, utvrditi jesi li ubio Franny. M. jo nekoliko trenutaka uti, a onda kae: Ne zna u to se uputa. Riskirat u. Postojano me gleda, mirno i bez treptanja. Dobro, kae. Igrat emo tvoju igru, ako tako eli. Ali prvo mi dopusti da ti uinim uslugu i upozorim te: moji ti se odgovori nee svidjeti. Bilo bi ti pametnije da poe kui, nastavi normalno ivjeti, a mene zaboravi. utim. On eka, da je mi dovoljno vremena da se predomislim. Svjesno se ne obazirem na njegovo upozorenje.

57

elada8

U redu, kae na koncu. Nisam ubio Franny, ali ti mogu popuniti neke praznine. Mogu ti razotkriti sestru. Jo malo oklijeva, pa kae: Ako trai informacije, ako te zanima to se doista dogaalo izmeu Franny i mene ispriat u ti. Ali ta e te znatielja kotati. Nepovjerljivo ga gledam, a on se zbog toga smijei. Kako to misli? pitam. Kako e me kotati? Stajat e te vremena, odgovara. Dijela ivota. Njegov me odgovor zbunjuje. Zanimaju te informacije o Franny - pruit u ti ih. Ali nemoj misliti da e sve odgovore dobiti za vrijeme veere. To e trajati. Moda i mjesecima. A veeras moda ne dobije ni jedan jedini odgovor. Na nae... kako emo to nazvati? Saveznitvom? Na nae saveznitvo gledaj kao na trajni proces otkrivanja. To mi izgleda jednostavno. to ti time dobiva? pitam. Zato si uope spreman na to? On stavlja odreske lososa pod grijae u penici. Da se zabavim, kae na koncu. Nema drugog razloga. Tebi je to samo igra, nije li tako? Upravo tako. Uzima moju au i stavlja mi je u ruku. Onda, koliko te to arko zanima? Zamiljeno zastajem, otpijam gutljaj vina. Mogla bih - i trebala - otii. Ali nai su ivoti povezani, svakako je rije o izopaenome saveznitvu, od dana Frannyne smrti. Znam da se nee hotimice prokazati, ali ak i pametni ljudi grijee. Neka samo igra svoju igru, neka se zabavlja - meni e to samo pomoi da mu stegnem omu oko vrata. Vie nego dovoljno, kaem. Uzima zdjelu sa salatom i s njom kree prema blagovaonici. Na koncu bi mogla prerasti u pravi izazov, kae, prolazei kraj mene. Iako je bila tako draga, Franny nije bila ba nikakav izazov. A ja bih moda mogla biti i neto vie nego to oekuje, razmiljam, pa za njim odlazim u blagovaonicu.
58

elada8

SEDMO POGLAVLJE
Bila sam na previe pogreba, na Billyjevu, na oevu i majinu, a onda i na Frannynu. Svi su pokopani na groblju u Davisu, poredani u nizu. Ne bih bila preivjela Frannyn pokop da nije bilo Iana. Tada jo nismo bili ljubavnici, zapravo ak ni prijatelji, ali on je svratio rano tog jutra, da se raspita trebam li pomo - a trebala sam je. Oajniki. Maisie, moja najbolja prijateljica, koja takoer radi u Beeju, ponudila mi je da e prespavati kod mene, ali sam je bila odbila, elei biti sama s tom boli. Pokop roditelja i Billyja preivjela sam bez pomoi, pa sam mislila da se mogu nositi i s Frannynim ispraajem. Ali tog dana poela sam se raspadati. Tada sam ivjela u Sacramentu, u malenoj kui u blizini parka McKinley, a kad mi je Ian tog jutra pozvonio na vratima, bez najave, bila sam u svilenoj potkoulji i tamnim najlonkama, jo se nisam bila odjenula, jo rastrojenih ivaca. On je bio u crnome odijelu i tijelo mu je ispunilo o kvir vrata, zaklanjajui jutarnje sunce. Plava kosa bila mu je zaeljana unatrag, a unato visini izgledao je poput djearca koji zabrinuto razmilja o tome da je moda pogreno postupio, koji misli da moda ne bi trebao biti ovdje i da u ga ja otpraviti kui. ekao je u dnevnoj sobi dok sam se odijevala. Zidni ormar u spavaoj sobi bio je premalen, zauzimao tek polovicu duljine zida, a nalazio se iza bijelih rebrastih sklopivih vrata koja su se otvarala i zatvarala poput harmonike. Odjednom sam poela bacati odjeu na pod. Zatim sam ispraznila ladice komode, a kad je uo da uz tresak zavravaju na podu, Ian je utrao u sobu. Ne znam to da odjenem, rekla sam mu. On me obavio rukama, pokuao me utjeiti, ali ja sam ga samo odgurnula. Ostavi me na miru, rekla sam, odjednom bijesna. Ne elim te ovdje. Na licu mu se pojavio bolan izraz. Sjeo je na moj krevet i poeo slagati majice, potkoulje i grudnjake koje sam tako bezobzirno bacila na pod. Ne zna kako je to, rekla sam. Nije smjela tako umrijeti. Glas mi je bio jadan i isprekidan, gubio se na zavretku reenica. Ian se uspravio. Nesigurno i oprezno ponovno je ispruio ruke prema meni, ali ja ga ovaj put nisam odgurnula. Privio me na grudi i poeo mi gladiti kosu, govorei: , , iako nisam isputala nikakve glasove. Ja sam samo tako stajala i putala ga da me tjei, tog mukarca odjevenog za pogreb, donedavno gotovo stranca, doputala mu da me dri privijenu na prsima.

59

elada8

Dlanom mi je gladio tjeme, jo mi vie kvario frizuru, dlanova tako veliki h da su izgledali kao da pripadaju kakvom divu. Ali znam kako je to, rekao je tiho. Trebalo mi je mnogo vremena da prebolim Cherylino ubojstvo. I jo uvijek ga nisam posve prebolio. Posvaali smo se tog dana kad je ubijena. Bio sam tako bijesan na nju. Tako... Ian je odmahnuo glavom, prisjeajui se. Znam da ti to nee pomoi, dodao je, ali s vremenom ovjeku ipak postane malo lake. Ne, rekla sam ja. Nee biti lake. To neu dopustiti. Dok ne otkrijem tko ju je ubio. Ian me naglo odgurnuo. Izne naeno sam podignula pogled prema njemu. U njegovim oima ugledala sam neto neobino - moda bijes, ali i neto vie od toga. Otrim tonom, vrsto stisnutih eljusti, rekao je: Nee poduzeti nita u vezi s Franny. Stvar e rjeavati policija. Jesi li shvatila? Osupnuta tim njegovim ispadom, nisam rekla nita. Shvaa? rekao je on, povienim glasom, gotovo viui. Ustuknula sam, povrijeena injenicom da vie na mene u takvom trenutku, da ne razumije. On se istog trenutka poeo kajati. Oprosti, rekao je. Nisam se htio naljutiti. Stvar je samo u tome... Oklijevao je, a potom nastavio: Cheryl mi je znaila tako mnogo. Bilo je teko prihvatiti da je tako umrla. A sada, s tobom, posljednjih nekoliko dana... Nije dovrio reenicu. Moda pretjerujem s tim zatitnikim osjeajima, ali jednostavno ne elim da ti se neto dogodi. Traganje za ubojicom moe biti opasno. To mora prepustiti policiji. Shvaa? Kimnula sam, i dalje zbunjena njegovim ispadom. A onda sam pogledala uokolo, uoavajui odjeu koju sam bila razbacala, osjeajui se izgubljeno. Morala sam se spremiti za Frannyn pogreb, ali inilo se da se ne mogu ni pomaknuti. Razmiljajui o tome kako je Franny umrla, ugrizla sam se za usnu. Nemoj to raditi, ree Ian odluno. Usna ti krvari. Izvukao mi je usnu izmeu zuba, obrisao mi usta svojim rupiem. Potisnula sam sjeanja na Franny, svu tu bol. Sve je nestalo kud sam za ula prijekor u njegovu glasu: Nemoj to raditi. Bol je bila zakopana negdje duboko u meni, na sigurnome, daleko od mog domaaja. Tada nisam nita osjeala. Prepustila sam mu se, dopustila mu da sve posve preuzme u svoje ruke. Stajala sam pred njim,

60

elada8

omamljena, a on me na koncu odjenuo do kraja, obraajui mi se vrlo smirenim glasom koji je ulijevao sigurnost, kao da sam njegovo dijete. Tijekom pogreba Ian me drao za ruku. Bila sam omamljena, posve otupjela, i u crkvi nisam obraala osobitu pozornost na sveenika, iako su mi oi bile zalijepljene za njegovo lice. A na groblju, i dalje sa m se pripijala uz Iana, bojei se da bih, izgubim li njegovu ruku, mogla izgubiti i sebe. U jednom trenutku pomislila sam kako je neobino da se tako drim njega, a ne nekoga od bliskih prijatelja, ne Maisie. Ali onda sam se prisjetila Cheryl Mansfield i pomislila koliko je zapravo prikladno to to je smrt spojila mene i Iana. Osim Iana, nitko na cijelom ispraaju nije mogao shvatiti kako se osjeam. Kad nekoga izgubi zbog okrutnog ubojstva, kao to sam ja ostala bez Franny, u on bez Cheryl, to nije isto kao kad bez nekoga ostane zbog bolesti, nesree ili starosti. Hodala sam uokolo kao u kakvom snu, ekala da ispraaj zavri. Nekako sam bila oekivala jednostavan obred, uz Frannyne prijatelje i par svojih prijatelja. Ali na koncu se pojavilo nekoliko stotinu ljudi, od kojih veinu uope nisam poznavala. Doli su svi moji prijatelji i kolege iz Beeja, kao i svi susjedi, te neki prijatelji koje sam tijekom godina viala s Franny. Ali tko su bili svi ti ostali ljudi? Zaposlenici prodavaonica u kojima je kupovala? Dostavlja novina? Ljudi koji su se pojavili iz znatielje? Ili je Franny bila izgradila mreu poznanika irom Sacramenta i Davisa za koju ja nisam znala? Uoila sam nekog mukarca profinjena izgleda u vrlo skupome odijelu. Skupinu djevojica u smeim izviakim odorama, zbijenih u grupi, jednu ekstremno pretilu gospou koja je jedva hodala, dvojicu mukaraca u invalidskim kolicima - tko su bili svi ti ljudi? Osjeala sam se prevarenom, imala dojam da mi je promaknuo dio njezina ivota - vei dio njezina ivota - jednako kao to sam se osjeala prevarenom zbog njezine smrti. Nakon ispraaja nekolicina prijatelja dola je k meni. Cijelo vrijeme bez rijei sam sjedila na sofi kraj Iana. On mi je drao ruku u krilu, meu svojim dlanovima. Maisie se pobrinula za svu hranu i pie i uurbano je pripre mala pladnjeve sa sendviima i kolaima na stolu u blagovaonici. Nekoliko je godina starija od mene i najmanje dvadeset kilograma tea, debelih listova i preplanule koe. Meni i Ianu donijela je tanjur s hranom, potapala me po ruci, pa se vratila u kuhinju. Ljudi su se vrzmali uokolo, prigueno razgovarali. Prilazili su mi i govorili neto lijepo o Franny. Ja sam se uljudno smijeila, bez rijei. Ian im je morao zahvaljivati umjesto mene. Bojala sam se da u se, progovorim li, rasplakati, a to nikako nisam eljela. Na koncu sam poela izranjati iz te omamljenosti, pa me obuzela iscrpljenost. Svi su i dalje govorili o Franny, a ja sam samo eljela da svi pou kui. Uzdahnula sam, ali taj mi je uzdah nekako zapeo u grlu, pa se inilo da sam zajecala. Naslonila sam glavu na Iana. Nisam eljela uti vie ni rije o Franny.
61

elada8

Kao da to nekako sluti, Ian se nagnuo i tiho me upitao: eli li sada otii? Moemo poi u etnju. Kimnula sam i, drei ga za ruku, izila za njim. Vani je bilo toplo i pomalo vjetrovito, bio je to savren proljetni dan. Bilo je ugodno. U kui sam se osjeala klaustrofobino, iako to tada nisam znala. Sklopivi oi, oslukivala sam ptice u kronjama, automobil koji s prilaznog puta kui izlazi na ulicu, otuni zvuk pokvarene sirene nekog kamiona. Ian mi je poloio ruku na rame. A da poemo do mene? upitao me tada. Moe prespavati kod mene. Ja u spavati na kauu. Odmahnula sam glavom. Ne, rekla sam. Ne mogu. Ljudi e se ubrzo poeti razilaziti. Ne mora ostati... Maisie e sve srediti. elim veeras ostati ovdje. U svom domu. Ian na to nije rekao nita. Samo mi je pogladio ramena i vrat. Na koncu je rekao: Bilo bi mi lake kad bi sa mnom pola k meni. ini mi se da veeras ne bi trebala biti sama. Ne, rekla sam. Ne elim ii. Ostat u ovdje. U redu. Onda u ja ostati s tobom. Kasnije te veeri, dok je Ian spavao na kauu, ja sam se iskrala i otila u Frannyn stan. Policija ga je bila zapeatila i nisam mogla ui. Stajala sam pred vratima, na svjeem nonom zraku, pod mranim nebom, ekala, samo ekala nemam pojma to. Tri tjedna kasnije policija je otpeatila stan. Franny je bila platila najamninu do konca mjeseca, a ja sam uspjela nagovoriti upraviteljicu da mi da klju. Te sam se veeri odvezla onamo. Ula sam u njezinu dnevnu sobu, ali nisam upalila svjetlo. Preplavio me vrtoglav osjeaj nemoi. Prila sam kauu i na njemu se sklupala. Stan su oistili i obojili profesionalci i jo sam osjeala miris svjee boje. No pod njom, usaen duboko u moje pamenje, osjeao se pr odoran smrad lea. Nikakva svjea boja ne moe iz mojih misli ukloniti taj miris. Nakon to su pronali Franny, policija je uklonila tijelo prije mog dolaska - ali smrad se zadrao. Proimao je ba sve u tom stanu: zavjese, pokustvo, sag. Dok sam te veeri sjedila na njezinu kauu, osjeala sam Frannynu nazonost, jo uvijek ondje, ba poput zadaha njezina tijela. Taj se miris jo nalazio tek u mojoj mati, ali u tami te prostorije vratio se i tjerao me na to da poelim disati kratko i isprekidano. Rastueno sam razmiljala o tome da Franny sada povezujem s tako

62

elada8

neugodnim mirisom. Niz obraz mi je kliznula suza. Nije zasluila takvu smrt. U tom trenutku, i dalje na njezinu kauu, zarekla sam se da u, ne pronae li policija njezina ubojicu, to uiniti ja, bez obzira na nain.

63

elada8

OSMO POGLAVLJE
ivim u malenoj, po zamislima vlasnika izraenoj kui na uglu ulica Torrey i Rosario. Zapravo je rije o dvojnome objektu, ali budui da se nalazi na uglu, izgleda kao obina kua. Moj stanodavac, mukarac koji ivi u star ijem dijelu Willowbanka - samo nekoliko ulica od M.-a - sada je u mirovini, ali je neko imao malenu graevinsku tvrtku u Davisu, pa je sam izgradio tu kuu, dodajui joj i jedinstvene elemente na kakve ovjek obino ne nailazi u unajmljenim prostorima: kameni kamin koji se od poda protee do stropa, drvene zidne obloge u dnevnoj sobi, ugraene hrastove police za knjige, ukrasni parket u predvorju i blagovaonici, te zidovi ukraeni reljefnim tapetama s uzorcima jesenskog lia i vlati trave. Vlasnikov se ukus odraava u cijeloj kui, a osobito dobro uredio je prostor u kojem je morao raditi. No kua je dugaka, uska i malena, pa u dnevnoj sobi nema osobito mnogo svjetlosti. ak i ljeti, s rastvorenim zastorima, njome vladaju polutama i pomalo sumorna atmosfera. Namjetaj koji nije stao u kuu pohranjen je u garai, a svaki kvadratni centimetar prostora pretrpan je mojim stvarima. Zidovi kao da mi se pribliavaju sa svih strana, pa ponekad imam dojam da sam meu njima gotovo nepodnoljivo stisnuta. Imam dojam da moram susprezati dah, samo da ostane dovoljno mjesta za sve, kao kad se uvuete u odjeu koja vam je barem jedan broj premalena. I premda ovdje ivim sada ve osam mjeseci, tu kuu teko mogu nazvati domom. Osjeam se poput kakvog putnika, prolaznika koji ovdje samo troi vrijeme, eka da mu ponovno zapone pravi ivot. Jedini dio ivota koji mi se ini stvarnim dio je povezan s lanom. Unato povremenim ispadima ini se da je idealan za mene. Na odnos obiljeava neka prirodna oputenost koja nije proporcionalna vremenu koje smo dosada proveli zajedno. Neki e nas ljudi proglasiti dosadnima, ali ja u naem jednostavnom ivotu pronalazim mir i to mi donosi neizmjerno zadovoljstvo. Uobiajeni nam je raspored predvidiv i krajnje prozaian, ali od Frannyne smrti volim i cijenim upravo obine stvari. S lanom se osjeam sigurno, vrsto na zemlji, a to mi je, zasada, dovoljno. Veeras sam u dnevnoj sobi, sjedim u naslonjau i itam The New Yorker, a povremeno pogledavam Iana. Ve mi i pogled na njega mami osmijeh zadovoljstva na usne. Mukarci su, a to je moj izbor, oduvijek bili privremena pojava u mojem ivotu, poput automobila koji vozite dok ga ne odluite zamijeniti novim modelom. Ali uz Iana se moj rjenik - kao i sklonost prolaznome - mijenja. U glavi mi sijevaju rijei o kojima ranije nikada nisam ozbiljno razmiljala: trajnost, dugorono, predanost, brak.

64

elada8

On sjedi na rubu kaua, nadvijen nad stoli, a u rukama ima no i komadi boikovine koji tako obrauje. Rezbarenje mu je hobi jo od djetinjstva, a ve nekoliko godina ponajvie se bavi izradom minijaturnih skulptura. Rije je o mukotrpnome poslu koji iziskuje pomnu koncentraciju, a on neki put tako sjedi i satima, s komadiem drveta u jednoj, noem ili dlijetom u drugoj ruci, pa izvodi minijaturne rezove kojima e se etvrtasti komad boikovine, lipe, ebanovine ili imira pretvoriti u neku figuricu, obino visine do sedam-osam centimetara: ptice, ivotinje, kukci, karikaturalni prikazi. Veeras izrauje zmiju koja izlazi iz jajeta. Pramen plave kose pao mu je preko oka, ali sumnjam da je to primijetio. Koncentracija mu je potpuna, rezovi krajnje precizni. Odlaem asopis i prilazim mu, njeno mu polaem ruku na rame. On podie pogled, upitno me gleda, a no mu nepomino stoji u zraku. Ne mogu, a da se ne nasmijeim tom neobinom prizoru: gromada od mukarca, ovjek koji izgleda kao da bi sam, bez ikakve pomoi, mogao orati polja, radi na minijaturnoj skulpturi tako krhkoj i profinjenoj da mu se gotovo gubi u aci. Nesvjesno i vrlo njeno palcem miluje drvo, Jedu mi se kokice, kaem. Jesi za? On odsutno kima, smijei se, vraa se figurici. Moram otii u duan, kaem. Vraam se za nekoliko minuta, no Ian ve radi na prikazu zmije i sumnjam da me uope uo. Uzimam kljueve i torbicu, pa Hondom unatrag izlazim iz garae. Visokotlane natrijeve uline svjetiljke prostoru oko kue daju pomalo jezovit naranasti sjaj koji jedva osvjetljava ulicu, a u Mace Boulevardu, u koji sam skrenula, svjetiljke su rasporeene na jo veem razmaku, tako da je ulica mrana i mirna, pusta, dok su susjedna polja proarana tamnim sjenama na mjeseini. Vozim se jo dalje, gdje prazna polja zamjenjuju etvrti novih kua, prolazim kraj golf-kluba El Macero s desne strane, jeftinijih kua s lijeve, pa skreem na parkiralite trgovakog centra. U samoposluzi pronalazim kokice pa jo nekoliko minuta pokuavam odluiti to u kupiti: prirodne, s okusom maslaca, sa zainskim biljem i enjakom, bez soli, s manje maslaca, s okusom sira. Odluujem se za kutijicu kokica s manje maslaca i kreem prema izlazu. Kasno je i u prodavaonici je vrlo malo kupaca, doima se neobino tihom, a tiinu remete jedino povremeni jecaji djevojice koja za majkom hoda meu policama sa itnim pahuljicama. Blagajnici dajem pet dolara, ekam da mi izvrati ostatak, pa izlazim na svje noni zrak. Nebo je crno i vedro, a ja odsutno upijam prizore koji me okruuju ispred mene neki starac neto petlja s kljuevima automobila, neka krupna plavokosa ena vie na sina da prestane trati meu parkiranim automobilima, mladi koji pomae u prodavaonici s parkiralita odvozi mnotvo nanizanih kolica u samoposlugu.

65

elada8

Hej! Vi! Podiem pogled i vidim kako mi onaj starac mahnito mae. Pazite! vie, a ja istovremeno ujem automobilski motor, buan i preblizu, te se malko okreem i vidim tamni auto koji juri prema meni, a stranji mu se kraj zanosi kao da je voza izgubio nadzor. Skaem unatrag i udaram u parkirani kamionet, gledam kako me onaj drugi auto - za-tamnjenih stakala, tako da se voza ne vidi - promaio za samo neko liko centimetara. Auto ubrzava i gume mu kripe pri skretanju na uglu, ve nestaje. Ja se ne diem, srce mi nezaustavljivo udara, imam dojam da sam paralizirana. Prokleti klinci, mumlja onaj starac dolazei do mene, pa me pridie, drei me za lakat. Dovraga, kako samo brzo voze. Nikad ne gledaju kamo idu. Mogli su vas pregaziti. Ustajem, jo uvijek potresena. Je li vam dobro? pita on. Kimam, ne mislim na tinejdere, nego na M. -a, sve vie me obuzima bijes. Ona plavokosa ena koju sam maloas vidjela da tri parkiralitem, za sobom vue sina. Jeste li vidjeli kakav je to bio auto? pitam starca. Crni, odgovara on. Crni auto. Vie od toga nisam vidio. Je li vam dobro? pita ena, zadihana od tranja. Djeak je vue za ruku, pokuava se osloboditi. Ona ga hvata jo vre. Bila sam sigurna da e vas udariti. Kakav je bio auto? pitam je. Jeste vidjeli koji model? Registraciju? Odmahuje glavom. Sve se zbilo tako brzo. Pravo je udo da vas nije pokupio. Trljam mjesto na laktu kojim sam udarila u kamionet, samu sebe korim zbog toga to nisam dovoljno brzo razmiljala, to nisam zapamtila broj registracijskih ploica. Ti prokleti tinejderi, kae onaj starac, ali ja pomalo sumnjam u to. Vidim kokice koje lee na asfaltu, kutiju koju su zgnjeile automobilske gume. Vraam se kui, a Ian je i dalje u dnevnoj sobi, radi na figurici.
66

elada8

Idem se okupati, kaem, a on naas podie pogled. Nisi namjeravala pei kokice? pita. Predomislila sam se. Radije u malo leati u kadi. On kae: Pridruit u ti se malo kasnije, pa zarezuje drvo. Kada se nalazi u gostinskoj kupaonici u koju se ulazi iz hodnika. Otvaram vodu, namjetam eljenu temperaturu, ostavljam je da tee i odlazim u spavau sobu. Svukavi odjeu, uzimam kuni ogrta i vraam se u kupaonicu, pa za sobom zatvaram vrata, da unutra zadrim svu paru. Odlaem ogrta na ormari, pa isprobavam temperaturu nonim palcem. Voda je vrua, prevrua, gotovo na rubu vrenja - upravo onakva kakvu volim - pa moram ulaziti polagano i oprezno. Vrua voda i dalje uz grgoljenje istjee iz slavine, a kapljice kondenzirane pare kapaju niz ute zidne ploice. Koa me pecka i crveni se pod vodom. Treba mi i nekoliko minuta da obje noge uronim u kadu. Na desnome bedru i ramenu vidim modrice koje ve tamne od udarca u onaj kamionet. Je li mogue da je M. vozio onaj auto? Polagano se sputam i gledam kako mi voda prekriva tijelo. Kad se kada napunila gotovo do vrha, naginjem se i zatvaram slavinu, pa se ponovno naslanjam, sklapam oi i mislim na taj crni automobil. Samoj sebi obeavam da u ubudue biti opreznija. Nakon dvadesetak minuta voda je postala mlana. Isputam nekoliko centimetara, pa dodajem jo vrue vode i mijeam je rukama. ujem kako se okree ruica na vratima i vidim Iana koji ulazi u kupaonicu. Sputa se na koljena uz kadu. Mrtei se, pita: Gdje si to zaradila? Pokazuje moje bedro, gdje je koa crvena i blago nateena. A ovo? pita, pa mi prstom dodiruje rame. Pala sam na stubama pred trijemom, laem. Nije nita. Ian njeno ljubi ozljedu. Krpicom za pranje poinje mi prelaziti po rukama i ramenima, paljivo izbjegavajui oteenu kou. Oboje utimo, ali uitak koji mu prua pranje mog tijela odraava mu se na licu. Zatvaram oi i leim nepomino i zadovoljno, osjeajui njenost njegova dodira, dodira punog ljubavi. Usporena i gotovo omamljena, posve se preputam njegovim rukama. On mi sapunom i krpicom prelazi po tijelu, zaustavlja se da mi izmasira vratne miie, listove, neozlijeeno bedro. Sada je pravi trenutak za to da mu prepriam sinonju vee ru s M.-om, ini mi se. Moram biti pravedna prema Ianu i moram mu ispriati ba sve - rei da sam se vidjela s M.-om i da u se s njim viati sve dok ne doznam sve to on zna i sve to je radio Franny. Ian je sad dio mog ivota i dugujem mu istinu. Ali otvaram oi i gledam ga i u tom trenutku znam da mu neu rei nita. Usprotivio

67

elada8

bi se, rekao bi mi da se ponaam nepromiljeno - osobito kad bih mu ispriala to se veeras dogodilo ispred one samoposluge - i traio bi da se vie nikad ne vidim s M.-om. Pribojavam se da bih zbog toga mogla ostati bez Iana i upravo zbog te bojazni ne govorim mu istinu. Smijeei se, on se svlai i zatim, dok se ja naginjem naprijed, ulazi u kadu iza mene. Razina vode se die, gotovo se prelijeva preko ruba. Ian je velik i snaan mukarac i nas dvoje samo tako ba i ne stanemo u malenu kadu. Jedna noga poiva mu na rubu, druga je savijena u koljenu. Ja sam stisnuta uz njega, meu njegovim nogama, koljena privijenih gotovo do prsa. U kadi je sada tijesno, neudobno, nelagodno, ali ak me i sve to nekako neobino umiruje. Smiruje me njegova tjelesna prisutnost, a dok obavija ruke oko mog tijela i privija me, samoj sebi govorim da je bolje, radi samog Iana, da M. ostane u tajnosti. Ipak, ta racionalizacija ne funkcionira. Duboko osje am tu prijevaru. Opipljiva je poput dvaju velikih dlanova koji mi poivaju na trbuhu.

68

elada8

DEVETO POGLAVLJE
Iako se moja kua u ulici Torrey nalazi unutar slubenog gradskog podruja, praktiki na najjunijoj toki, tu etvrt od samog Davisa odvaja meudravna autocesta 80, a nastavite li se od moje kue kretati prema jugu, grad tu svakako prestaje, a zamjenjuju ga kilometri i kilometri ravnih poljoprivrednih povrina, otvorena i obraena polja na kojima se vidi tek poljoprivredna oprema, te tu i tamo neka stara kua ili mala tvrtka smjetena u samo jedno zdanje prodavaonica sjemenja, rasadnik za prodaju na veliko, zgrada Sierra Soda, tvrtka koja uzgaja i presauje travnjake. M. tim putem redovito tri, u drutvu Rameaua. U crnoj trenirci i tenisicama, danas rano ujutro iznenadila sam ga na uglu Montgomeryja i Rosarija, jednu ulicu od svoje kue. inilo se da ga je to to me vidio nekako zabavilo. Pozvao me da zajedno trimo. Sunce jo nije izilo, ali zrake ljubiastosivog svjetla, koje se pojavljuju na istoku, prelijevaju se preko obzora poput vode koja kapa preko ruba brane. Trimo na jug, lokalnom cestom 104, kraj otvorenih polja prekrivenih rosom, kraj jednobojnih krajobraza nad koje se jo nadvija maglica, sjenovitih pod nebom bez sunca. Na tom svjeem zraku iz usta nam izlaze bijeli oblaci, a ja do zraka dolazim tee nego on. Nisam trala ve pravu vjenost i premda redovito vjebam, nisam u formi za gotovo pet kilometara koliko M. uobiajeno pretri ponedjeljkom, srijedom i petkom. Naas ga pogledavam. Priznajem da je rije o privlanome mukarcu. Vitak je i u formi, a na licu mu lebdi onaj spokojni izraz, izraz blage dosade, izraz trkaa koji jo ni priblino nije doao do granica izdrljivosti. Uvjerena sam da tri sporije nego inae, samo da meni bude lake. Ima tamnoplavu trenirku koja s vanjske strane nogavica ima bijelu crtu. I rukavice. ao mi je to se i ja nisam sjetila uzeti rukavice. Gotovo ne osjeam prste na toj ranojutarnjoj hladnoi. Gdje si bio preksino? pitam ga. Kratko me gleda, ispod oka. Preksino? pita. Da. Oko pola devet. Nekoliko trenutaka razmilja, pa kae: Kod kue. Sam, pretpostavljam. Tako je. Ba zgodno. I ne zna nita o tamnome autu zatamnjenih prozora koji me zamalo pregazio?

69

elada8

M. se zaustavlja. Ti to ozbiljno? kae, ve zabrinuta izraza lica. Ja i dalje trim. On me sustie. Ne namjeravam te pregaziti, kae. Oito se radi o nesretnome sluaju. Oito. Gleda me i zabavljeno se smjeka. Odluim li ti neto uiniti, Nora, to e svakako znati. Neu se skrivati iza zatamnjenih prozora. A morat e uiniti i mnogo vie da me prestrai. Namjeravam otkriti istinu o Franny. I o tebi. Trimo bez rijei. S desne strane samotni traktor polagano napreduje smeim poljem, a u daljini vidim nekog mukarca koji prolazi poljem u nekakvom vozilu s tri kotaa. Svako malo zaustavlja se i provjerava cijevi za navodnjavanje. Ve zadihana, trim, sve tea koraka na asfaltu, osjeam se nezgrapno uz M. a koji tri laka koraka i oputeno. Obino vjebam u teretani, kaem, trude i se da mi disanje zvui to normalnije. Plivanje, utezi, aerobik, jazz -dance. Ne trim ve godinama. Vidi se, kae on, a ja mu u glasu prepoznajem prijezir. Ubrzavam, iako od toga osjeam otar bol u pluima. Rekao si da zna za Frannyn dnevnik, poinjem. Da, ak sam ga i itao. Onda zna koliko je nepotpun. I zna da je pred kraj prestala unositi biljeke. Nedostaje posljednji dio njezina ivota. utim i pokuavam normalizirati disanje, pa jo neko vrijeme trimo u ti ini. Neki rovokopa, nalik na uginulog dinosaura, stoji uz rub ceste, lice okrenute prema sebi, visoko iznad, kao da sam sebi kopa grobnicu. Na onoj mi veeri nisi rekao nita o Franny, nastavljam. Zanima me to se dogaalo tijekom tjedana uoi njezine smrti. Samo polako, kae M. Ii emo kronoloki, od poetka. To uvam za kraj. Malo oklijeva, pa dodaje: A mogu ti dati samo informacije do odreene toke. Nisam ubio Franny. Taj dio informacija morat e potraiti drugdje. Ipak, mogu ti ispriati mnogo toga.

70

elada8

Trimo dalje. Njegove me rijei iritiraju, ali to pokuavam prikriti. Naposljetku, ovo je njegova igra i moram igrati prema njegovim pravilima lako barem on misli. Tenisice mi se ritmino i uz mukle udarce sputaju na asfalt. Ve sam pomislila da su mi zalihe energije posve potroene, ali sada osjeam novu snagu, odlunost u tome da nastavim, unato boli u listovima i pluima. Dobro, kaem na koncu. Bit e po tvome. Reci mi neto o Franny - neto to ne znam. On zamiljeno gleda preko beskonanog polja trave uzgojene za presaivanje, trave koja sve vie poprima boju pod sve svjetlijim nebom, barunasta pod ranojutarnjom rosom, naoko bez kraja. M. ne mijenja tempo, uvijek je jednolian, postojan i, njemu, ugodan. Sada kae: Franny je bila jako dobra u dvije stvari: komu niciranju - iako znam da e te to iznenaditi - i oralnom seksu. Naas zastaje. Kad bolje promislim, vjerojatno e te oboje iznenaditi. Oralnom seksu? utim. Nakon to sam proitala njezin dnevnik, shvatila sam da je i ona, ba kao i svi, imala spolne elje. Ipak, teko mi je zamisliti da tom mukarcu pui kurac - i da je u tome jo i dobra. Ili ak da joj se to svia. On nastavlja: U poetku je bila uasna i na jednom i na drugom podruju. Kad smo se tek upoznali bila je uasno stidljiva i bilo joj je teko govoriti o tebi, o vaim roditeljima i bratu, o tome to osjea u sebi. Ali im mi je poela vjerovati, samo se rastvorila. Ili bi moda bilo tonije rei da sam je ja prisilio na to da se otvori. Nije imala izbora: nemilice sam je zasipao pitanjima, svaki put prodirao sve dublje u njezinu psihu. Bila je plaha i bojaljiva do samog kraja i nikad mi se nije usprotivila, ali je barem dola do toke u kojoj je mogla dobro artikulirati osjeaje - barem meni, ako ve ne i drugima. Znam mnogo o tebi, Nora, iz Frannyna kuta - znam to je mislila o tebi i to je trebala, a od tebe nije mogla dobiti. Samo prelazim preko tog pokuaja da u meni pobudi grinju savjesti. Jo sam praktiki i sama bila dijete kad je Franny poela ivjeti sa mnom i davala sam sve od sebe ne bih li se to bolje brinula za nju. Roditeljske mi vjetine nisu bile na vrhuncu - to dobro znam. Nisam bila savrena, ali sam se trudila koliko god sam mogla. Trim dalje, ne zagrizavi njegov mamac. A kad je rije o oralnome seksu, kae on, u poetku je bila uistinu uasno loa. Nespretna, nedjelotvorna, neupuena - da i ne spominjem da je bila istinski opasna. Vie puta trpio sam bol zbog njezinih otrih, grubih zuba. Tiho se smije. Ali silno je eljela udovoljavati i brzo je uila. im sam je nauio to treba raditi, postala je izvrsna. ak bih se usudio rei da je za to bila i nadarena.

71

elada8

Dakako, ta je njezina spremnost vjerojatno imala odreene veze i s poticajima koje sam joj nudio. Brzo je nauila da su posljedice toga kad mi ne udovoljava neusporedivo tee od svih oblika njezine eventualne nevoljkosti. Zbog toga je postala vrlo vjetom. Suspreem gnjev, distancirajui se od njegovih ledenih rijei. eli me rasplakati, u meni izazvati bijes ili grizoduje. Makinacije su mu vie nego oite, a meni je drago to trimo. Tjelesni napori preusmjeravaju dio bijesa koji osjeam. On ne vidi kako njegove rijei djeluju na mene. A koje su to bile posljedice? pitam. Ne toliko strane kao to zamilja. Sjeti se samo da je bila zaljubljena u mene. eljela mi je udovoljavati. Umjesto toga prisjeam se njezina dnevnika, toga kako ju je vezao za stolicu u blagovaonici, kako joj je irio noge, kanjavao je i za najmanji neposluh ili prijestup, zbog toga to je odjenula crveni satenski ogrta. Kakve posljedice? pitam, ali on se ne obazire. Dolazimo do starog betonskog mosta, okreemo se i vraamo. Plavi kamion s neke farme, s ogradom tovarnog prostora od drvenih letvica, juri kraj nas. Prvo vozilo koje smo tog jutra susreli na cesti. To bi bilo dovoljno za danas, kae on. Kako bi bilo da ti meni ispria neto o sebi? Zdvojno uzdiem. Mukli udarci mojih reebokica na asfaltu, ritmini poput otkucaja srca, naglaavaju tiinu. Trimo dalje, u tiini. Komadii odlomljenog asfalta i grumeni zemlje mrve mi se pod tenisicama. Rameau tri uz M. -a, ni u jednom se trenutku ne odvaja od njega. to te zanima? pitam na koncu. Svatko ima neku tajnu, Nora. Svi mi imamo nerijeena pitanja, probleme s kojima se ne nosimo ili se s njima ne moemo nositi. Franny je, ini se, mislila da kod tebe nema takvih stvari. Ja smatram da nije tako. Zanimaju me tvoje tajne. Slijeem ramenima, ne elei nita otkriti tom mukarcu. Njegovo mi pitanje nije u granicama pristojnog, iritira me takvim ponaanjem. Uz onu veeru, prije nekoliko dana, ispitivao me o pojedinostima iz mog ivota nakon Frannyne smrti - neplaenom dopustu u Beeju, preseljenju u Davis, novome deku, povremenim honorarnim poslovima - dok je od moje sestre, barem je tako

72

elada8

tvrdio, doznao sve o mojem ivotu prije njezine smrti. to jo uope moe traiti? Kraj nas juri dugaki bijeli automobil sa strane umrljan blatom. Priaj mi, kae on. Ponovno utim, osjeam nelagodu zbog smjera kojim je krenuo na razgovor. Trimo kraj niza drvea uz cestu - stara stabla, poneka i asimetrina od ranijih bolesti ili infestacija tetnicima, ili moda od kakve prirodne sile, grana koje je moda otkinuo vjetar ili pogodio grom. Pri sivoj svjetlosti svitanja izgledaju sablasno, poput kostura, grube povrine debla izloenog atmosferil ijama. Priaj mi o mukarcima u svome ivotu, kae, pokuava me potaknuti. Franny je rekla da si prema njima uvijek bila rezervirana, da si imala mnoge deke, ali da ni u jednoj od tih veza nisi bila ozbiljna. Ali njoj to nije bilo udno - smatrala te s nanom, odvanom, odvie samostalnom da se u bilo emu oslanja na mukarce. Zavidjela ti je na tim brojnim dekima - i ona je eljela imati nekoga - i premda se nije slagala s tvojom nehajnom filozofijom u vezi s mukarcima, to joj s tvoje strane nije bilo neobino. Okree se prema meni i podrugljivo se ceri. Bila si feministica, prava pionirka, slobodan duh, kae, rugajui se. Ona ti se zbog toga divila. Jo nekoliko metara tri bez rijei, a onda kae: Franny nije bila iznimno pronicava ena. Mislim da je u tom divljenju grijeila. Mislim da postoji i drugi razlog za tu tvoju samonametnutu nedodirljivost, neto ega ona uope nije bila svjesna. Ispriaj mi. Nema tu nikakvog razloga. I prema sadanjem deku nisam rezervirana. S njim sam vrlo bliska. Prirodna reakcija - i samo privremena. Ostala si bez sestre, pa si potraila utjehu u neijem naruju. Nee potrajati. Osjeam kako mi gnjev ari obraze. Nema pojma o meni, kaem. Ni o mojem deku. Fuka njega. On me ni najmanje ne zanima. Zanima me zato nikada nisi bila zaljubljena. Odmahujem glavom. Bila sam s mnogim mukarcima, kaem, ne odvajajui pogled od tla. Ali nikada i zaljubljena. Glas koji ne poputa. Sada sam zaljubljena.

73

elada8

Hladno me gleda. Dobro, kae, ali jasno vidim da mi ne vjeruje. Sada si zaljubljena - prvi put, kao tridesepetogodinjakinja. Ne ini ti se to malo udnim? Ne, nije udno. Samo nikada nisam naila na pravoga. Lae. To nije jedini razlog. Morala sam se posvetiti karijeri, kaem. A prije toga studiju. Nisam imala ni vremena za intenzivnu vezu, a ni sklonosti. Nisam se eljela ozbiljno vezati ni za koga. M. jo nekoliko trenutaka uti. A onda me gleda. A sad mi reci pravi razlog, kae. utim. Znam odgovor na to pitanje - o njemu sam imala vremena razmiljati godinama - ali njemu se ne bih povjerila ni mrtva. Trimo kraj zgrade Sierra Soda, ve smo gotovo na samome zavretku ceste, skreemo lijevo u ulicu Montgomery. eka da mu odgovorim. Budui da i dalje utim, on kae: Franny je oajniki eljela da je netko voli, ali dok ja nisam naiao, nije imala nikoga. Ti si imala tolike deke, ali samoj sebi nisi dopustila da se s njima i zblii. To sada jo ne uvia, ali vas ste dvije suprotne strane istog novia. Ne moe ni zamisliti koliko ste sline. U sebi se na te rijei smijeim: moda je tono pretpostavio da imam skrivene probleme, kao i svi, ali dvije ene ne mogu biti razliitije nego to smo bile Franny i ja. Potpuno je promaio, a da toga nije ni svjestan. Lovi u mutnom, hvata se za slamke, eli doi do nekog uporita u meni, ali ne uspijeva. Moda se ni s kim od njih nisam zbliila jer sam se eljela zabavljati - nisam traila ozbiljnu vezu i obaveze, nego samo zabavu i igrice. Mogue, kae on, ali sumnjam. Preuuje mi odreene stvari, Nora. Neki biciklist u plavim bickama i bijeloj majici prolazi kraj nas i kima nam ispod kacige. Na mjestu smo s kojeg smo i krenuli, na uglu Montgomeryja i Rosarija. M. se zaustavlja, Rameau takoer. Pas je zadihan i jezik mu visi s jedne strane usta. Odluno stavljam dlanove na bokove, okreem se prema M. -u i gledam ga u oi. Ne treba znati nita o meni, kaem. Zatim slijeem ramenima. Nema to znati.

74

elada8

Majica mi je na vratu natopljena znojem, a kapljice mi klize i niz elo, pa ih briem rukavom. M. se ne znoji i nije zadihan, izgleda kao da se tek sprema trati, a ne kao da je zavrio trening. Gledam niz cestu. S tog mjesta vidim proelje svoje kue. Uz plonik je parkiran Frannyn crni Cadillac. Ondje je jo od njezine smrti, sada je ve i akumulator neispravan i ne radi. Nikada se nisam mogla prisiliti na to da ga vozim, ali ga nekako nisam mogla ni prodati. Susjedi su se u poetku bunili zbog naruavanja izgleda ulice, zbog samih dimenzija i njegove runoe, ali kad su shvatili da je pripadao Franny, prestali su. Sad smo se svi - svi mi u tom kvartu - pretvarali da ga nema. A auto samo tako stoji, iz dana u dan, poput rune uspomene koja ne nestaje. Nisi mi ispriao nita o Franny, kaem ja. Znala je dobro razgovarati s tobom i dobro je puila - pa to? Zanima me ono to nije zapisala u dnevnik. Doznat e, kae M., doznat e i vie nego to eli. Ve se okree, no ja ga hvatam za ruku. Sada, kaem. elim sada neto doznati. Odvaja moju ruku od sebe. Osorno kae: Znatielja nije pogubna - ali tvrdoglavost jest. Franny to nikada nije shvatila. Bit e najbolje da ti shvati prije nego to bude prekasno. Ostajem bez daha. Je li je zato ubio? Jer je u vezi s neim bila tvrdoglava? Ali u vezi s ime? Tijelo mi obuzima val straha, ledeno hladan val. to bi to trebalo znaiti? pitam. M. se samo smijei, pa on i Rameau zatim nastavljaju trati Montgo meryjem, ostavljajui me za sobom.

75

elada8

DESETO POGLAVLJE
Na sjeveroistonome uglu Osme ulice i Pole Line Roada, zakriveno iza visokog, gustog zida tamnozelenog grmlja, nalazi se gradsko groblje u Davisu. Tako je skriveno, kao da se radi o nekakvoj obiteljskoj tajni, neemu to se ne smije otkriti. Vozim se kroz ulaz iz Osme ulice i zavojitim asfaltnim putem dolazim do Frannyna groba. Put je tek nedavno asfaltiran, povrina je jo posve crna. Ovo nije jedno od onih starih zaputenih groblja s napuklim nadgrobnim spomenicima i obraslim stazicama, te neurednim grobnicama natisnutima na malome prostoru, poput nizova kua u nekoj gusto naseljenoj, jeftinoj etvrti. Ovdje se uredno podiani travnjak protee poput pokrivaa koji se blago ljulja na povjetarcu, posve prekriva blage uzvisine, a meu grobovima ima i drvea, koje stvara hlad. Parkiram se uz rub ceste u blizini Frannyna groba, u novijem dijelu groblja, i izlazim iz auta. Subota je ujutro i upravo se vraam s jazz -dancea, jo u odjei u kojoj sam vjebala - crvenom trikou, crnim bickama, te majici s kapuljaom i patentnim zatvaraem. Nebo je besprijekorno plavo, jedno je od onih svjeih i vedrih kasno zimskih jutara kad vam se ledena hladnoa zraka uvlai kroz pore i zatee vam kou. Hodam po travnjaku, prolazim kraj granitnih i mramornih spomenika, a komadii svjee pokoene trave lijepe mi se za tenisice. Po travnjaku skakue pet-est ptica, svraka, sjajnog crnog perja i snjenobijelog trbuha. Trae kukce, moj im dolazak ni najmanje ne smeta. Jutros sam jedina osoba na tom groblju. Zaustavljam se pred Frannynim spomenikom, obinom polegnutom ploom, u razini tla. Moja majka, otac i Billy nalaze joj se s desne strane, a s lijeve je prazno mjesto. Nakon smrti roditelja, iznenadila sam se doznavi da je otac bio kupio obiteljsko mjesto, za pet osoba. to ga je navelo na to da osigura mjesta i za mog brata, Franny i mene? Nije mu palo na pamet da emo se moda vjenati i odseliti, odluiti da budemo pokopani uz branog druga, najvjerojatnije u nekom drugom gradu, ak i drugoj saveznoj dravi? Ponekad samo tako prelazim preko te njegove odluke - moda su mu ponudili neku akcijsku cijenu, dva mjesta po cijeni jednoga. U nekim drugim prilikama zastajem pred tom njegovom vidovitou. Gledam prazno mjesto i pitam se hou li i ja ondje leati, ba kao Franny i Billy, bez budunosti, netaknute, cjelovite obitelji, ali bez potomaka koji bi jamili njezino preivljavanje u budunosti. Sklapam oi. Miris zime jo lebdi u zraku - svjei miris trave vlane od jueranje kie. Tragovi pepeljastog mirisa ugaenog plamena u nekom oblinjem kaminu. Razmiljam o M.-ovim rijeima. Tvrdoglavost je pogubna

76

elada8

- a Franny to nikad nije shvatila. U emu je bila toliko tvrdoglava da bi je on zbog toga ubio? On u meuvremenu nije htio rei vie o toj temi. Te sam njegove rijei prenijela i policiji, rekla da je praktiki priznao da ju je ubio, no oni su rekli da su to tek nepotvrene glasine, te da su im potrebni fiziki dokazi da ga uhite i optue. Otvorivi oi, gledam Frannyn grob i uviam da sam ovamo dola ne bih li stekla malo snage i pomoi u traenju novog smjera. Nisam osobito napredovala u vezi s M.-om. S njim trim tri dana u tjednu - kad Ian naveer ne ostane kod mene - i vie mi nije problem odravati njegov tempo, ali o Franny mi da je samo beznaajne informacije. S njim samo uzaludno gubim vrijeme, jer me ispituje o mojem ivotu, o mojim stavovima, mojim osjeajima - a ja mu o tome ne govorim ba nita. Izrazito pazim na vlastitu privatnost i samo se tako ne povjeravam drugim ljudima. A vidim kako me gleda, znam to misli. eli me poeviti - to je uasna perspektiva, ali i to bi me manje zastraivalo nego da mu ponudim djelie vlastite due. Njegovu elju mogla bih pretoiti u svoju korist. Odjednom jasno vidim to u uiniti. To sam, vjerojatno, znala i cijelo vrijeme. Kleknuvi, prstima ovla prelazim po Frannynu nadgrobnom spomeniku. Prstima itam uklesana slova i brojke kao da je rije o Brailleovu pismu. Hladna slova - koja njezinu ivotu daju preuranjenu, u kamen uklesanu konanost - zrae ledenom hladnoom koja izaziva nemir i koja mi struji kraljenicom. Obeavam joj, jo jednom, da u pronai ovjeka koji ju je ubio. M. u radnoj sobi ima jednu od onih velikih kutnih sofa crvenkastosmee boje, boje kestena, koje pokrivaju dijelove dva susjedna zida. Svjetla su priguena, atmosfera imitacija romantike, a on mi sjedi nasuprot, u naslonjau. Za tu sam se veer odjenula osobito pomno i dobro izgledam u tamnoljubiastoj haljini koja mi se pripija uz tijelo. Patentni zatvara sputa se od V izreza sve do poruba. Ispod toga, kad otkopa zatvara, M. e naii na ipkasti wonderbra i tangu, halter i najlonke, sve crne boje. Veeras sam ga dola zavesti. Skidam tikle i udobno se naslanjam na sofi, podiem noge na jastuie. Ako misli da me tako moe zavlaiti mjesecima, nuditi samo beznaajne pojedinosti o Franny, M. se gadno vara. A ako misli da me moe emocionalno nadvlad ati, posve me preuzeti onako kako je preuzeo moju sestru, takoer se vara. Mukarce nije tako teko razumjeti. Imala sam nadzor nad svim mukarcima u svome ivotu, pa mogu kontrolirati i M.-a. Kad zavrim s njim, znat u sve to trebam znati. eli me eviti, kaem.

77

elada8

M. ne odgovara, ali vidim da mu se jedna obrva uzdignula. U ruci ima pie, martini, koje sad prinosi usnama. Izvor svjetlosti je iza njega, pa mu je lice u tami, ispunjava obrise i zakriva mu oi. Na sebi ima tamnu koulju, neto meko i svilenkasto, pa tako u sjeni izgleda blago zagonetno. U glavi vidim prizor u kojem dri no i zarezuje torzo moje sestre. Osjeajui snanu mjeavinu sumnje i bojazni, polaem dlan na trbuh. Igra se zavodnice, Nora? Ne misli da je to malo preoito? Od tebe sa m oekivao neto vie, ne neto toliko napadno. ao mi je ako sam te razoarala, kaem, pa otpijam gutljaj svog pia, kotskog viskija s vodom, da isperem Franny iz glave, da pojaam odlunost. Ali prema mojem iskustvu, seks je uvijek najkrai put do mukareva... Neodluno zastajem. ega? Slijeem ramenima. Uma, srca, due, novanika. to god poeli. Naginje se naprijed i odlae pie na stoli kraj sebe. A to bi na tu tvoju filozofiju rekao tvoj novi deko? On s ovim nema ba nikakve veze. M. ustaje i prilazi mi. U hipu me hvata za kosu i snano povlai glavu unatrag. ini mi se da nisi ni priblino tako cinina kako mi se eli prikazati, kae. Naginje se i unosi mi se u lice. Vidim i najsitniju prijeteu poru na njegovoj koi, sve tamne trepavice koje se izvijaju s kapaka. Pilji u mene, netremice, pa mi slobodnom rukom obuhvaa bradu. I posve sigurno nisi onoliko oprezna koliko bi trebala biti. Ja sam ti ubio sestru, zar si zaboravila? Ili tako barem misli. Ne bi trebala biti ovdje. Piljim u njega, nastojim ne pokazati strah. Ali pokazujem ga. Sad me prvi put dodirnuo, a dlan mu na mojoj bradi gori kao da je rije o eljezu za utiskivanje iga. Ne bojim te se, kaem mu. Treba se bojati, kae on. Dugo me gleda u oi, pa dodaje: A sa d se i boji. Oslobaa me i uzmie, smijeei se. Podao, podrugljiv, samozadovoljan osmijeh. Pridiem se u sjedei poloaj, ali se odupirem potrebi da protrljam mjesto na tjemenu na kojem me uhvatio za kosu. Vraa se do naslonjaa i sjeda. Zavedi me, kae. Pokai mi to zna.

78

elada8

Ne obazirem se na njega, pa uzimam jo jedno pie, pokuavajui dobiti na vremenu. Sve je preokrenuo, a meni sad treba vremena da sve ponovno skrenem u svoju korist, da uspostavim nadzor. Jo se jednom pruam na sofi, glumim nehajnost koju zapravo ne osjeam. Da me vie nikada nisi povukao za kosu, kaem mu. M. samo uti i pije martini. Ja polagano jednom nogom prelazim po drugoj. Potom se okreem, lijeno i usporeno, kao da nemam boje brige. ekam da mi M. prie, da uini prvi korak. Sat otkucava minute. On odlae pie. Svuci haljinu, nareuje mi. Smijeim se. Nisam trebala dugo ekati. Ustajem i povlaim patentni zatvara do kraja. Haljina mi spada s ramena. Svia ti se to to vidi? pitam. Polagano se okreem, pruam mu pogled na dupe, potom se ponovno okreem prema njemu. Pruam ruke iza sebe, da otkopam grudnjak, ali M. uzdie ruku. Jo ne, kae. Sjedni. I dalje stojim. M. me gleda, na licu mu se na trenutak pojavljuje izraz iziritiranosti. Neto bi trebala shvatiti, pa to pokuaj zapamtiti odmah, kae. Ako emo se eviti, sve e biti onako kako ja kaem. Ako ti kaem da se spusti na koljena i popui mi, najbolje ti je da se odmah spusti. Ako ti neto naredim, oekujem da e me posluati. A sad sjedni. Taj me njegov ovinizam tjera na smijeh. Nikada dotada nisam sluala nekakve muke zapovijedi, ni u krevetu, ni inae. Ali pristajem na igru, ako je to nuno. Draesno se smijeim i sjedam prekrienih nogu. To je ve bolje, kae M. Ne svia mi se sarkazam u tvo m osmijehu, ali na tome emo poraditi kasnije. Ustaje i prilazi pisaem stolu, potom neto prekopava po najvioj ladici, neto sprema u dep koulje, pa ponovno dolazi do mene. Pokreti mu nisu ni najmanje uurbani, posve su promiljeni, sraunati tako da ostave odreeni dojam. Skladno se sputa na koljena preda mnom, pa mi dlanom prekriva lice. Vrkom prsta prelazi mi usnama i govori: Ukrotit u te, Nora. Moda e trajati i cijeli mjesec, moda samo tjedan dana, ali nauit e sluati. I zna to? Bit e jednostavno i svidjet e ti se.

79

elada8

Glas mu ima jezovit prizvuk, tih je i blag, ali ipak pun prijetnje. Prodorno me gleda tamnim oima. Hladnima i punima samopouzdanja, oima grabeljivca sigurnog u to da je plijen njegov. Disanje mi se ubrzava. On kae: A sad rairi noge. Ponovno tih, blag glas, nalik na meku, svilenkastu tkaninu, ali jasno ujem teinu njegovih rijei. Sputam i drugo stopalo na pod i irim noge. On mi stavlja dlanove na bedra i kae: ire, pa ih rastvara. Tako je ve bolje, kae. Uzima me za ruke, pa mi ih stavlja na bedra, dlanovima okrenute prema gore. A sada zatvori oi. Oklijevam. Srce mi udara sve bre zbog tog neobinog obreda. Nervozno gledam prema depu njegove koulje. to je unutra? Zamiri, kae on, pa mi prstima njeno klizi niz lice, zatvara mi oi, a potom povlai ruku. Rairenih nogu, zatvorenih oiju - ostajem krajnje ranjiva. Tijelo mi je zategnuto, prsa napeta. elim otvoriti oi, ali to ne inim. Imam dojam da M. provodi nekakvo ispitivanje, kunju ivaca, da ispituje koliko sam odvana. Na koi osjeam bockanje tjeskobe. Razmiljam o depu na njegovoj koulji i tome to je onamo mogao spremiti. Ostani tako, kae, a ja se trzam na dodir njegove ruke. Prstima prelazi po mojoj donjoj vilici. Opusti se, kae, pa povlai ruku. Ali ne mii se. I samo miri. ujem kako se udaljava, ili mi se barem ini da se udaljava - pod je prekriven sagom, pa nisam sigurna. Rastvaram kapke tek za djeli milimetra, gotovo neprimjetno, tako da M. nita ne posumnja ako i gleda. Kroz trepavice mi prodire tek nit priguenoga svjetla. Vidno mi je polje sueno i vidim samo vlastite dlanove i gornju stranu stopala. Mislim na Franny u onom crvenom korzetu, vezanu za stolicu u blagovaonici, rairenih nogu, spremnu za M. -ovu kaznu, iju prirodu mogu samo zamiljati. Stiem ake, pribojavajui se da bi M. mogao neto slino planirati i u mojem sluaju. Ali tada, sa suprotne strane sobe, ujem glazbu. Otvaram oi. M. sjedi za klavirom. Kakav je to samo neobian ovjek. Ja tako sjedim u minijaturnom ipkastom donjem rublju, rairenih nogu, a on na suprotnoj strani svira klavir. Smijeim se ironinosti te situacije. Dok je M. podalje mogu se opustiti. Glava mu se nalazi u krugu svjetlosti, pa izgleda gotovo poput anela -mirna izraza lica, skladnih prstiju na tipkama, bora na licu manje vidljivih pri takvoj rasvjeti. Klavir je polukoncertni model, dugaak vjerojatno oko metar i pol,

80

elada8

sjajnocrn, podignuta poklopca. Glazba nekako lagano lebdi uvis, blaga, romantina, lirina - neka Chopinova skladba, rekla bih, iako nisam sigurna. Sklapam oi i sluam. Melodija polagano i blago leluja, traje i traje, poput potoka koji nesmetano tee, a ja mu se preputam, osjeam kako me nosi u neki idilian prizor iz prolosti, kako ubirem poljsko cvijee i trim za utim leptirima. Melodija je prelijepa, hipnotikih svojstava u toj jednostavnosti. Ali onda, upravo u trenutku kad je moje tijelo napustio i posljednji traak napetosti, tempo se mijenja. Gledam M.-a. Vie onoliko ne podsjea na anela, onako nadvijen nad tipke, sav namrten od silne koncentriranosti. Snano udara, buno, ritmino, seksualno. Glazba iz glasovira izvire poput neukrotive vode, pljuska, prelijeva se, sve se vie iri i produbljuje. Suzvuk nalik na valove ispunjava prostoriju, sve zakutke, od stropa do poda, a potom ispunjava i mene. Puls mi se ubrzava. Osjeam M.-a, osjeam njegov intenzitet, uspaljenost, i s druge strane prostorije. Melodija me privlai njemu, iako se nisam pomaknula ni za centimetar. ini se da me ne primjeuje, ini se da ne primjeuje nita, a glazba se ubrzava prema svretku i onda, naglo, zavrava. Sjedi jo nekoliko trenutaka i pokuava se pribrati. Sobom vlada tiina. Smrtonosna, strastvena tiina. Ustaje i vraa se do mene. Bilo je... udesno, kaem i to iskreno mislim. Franny u dnevniku nigdje ne spominje koliko je nadaren. I dalje osjeam glazbu, tu melodiju koja uznemiruje, ali M. izgleda kao da se posve oporavio. Stoji nada mnom, s jednom rukom u depu hlaa, razmilja. uperak crne kose pao mu je preko ela, ali ga ne mie. Glazba mi je, kae, strast. Jedini aspekt ivota koji traje, otporan na sve. Svi se s time ne bi sloili, kaem ja. A drugi oblici umjetnosti? Kiparstvo, slikarstvo, knjievnost? A ljudi? Neki se ljudi ene, i imaju djecu, kako bi stvorili trajan savez. Povlai me na noge i kae: Da, umjetnost je trajna, ali ljudi nisu. Ljudi su najnepostojaniji od svega i najpotroniji, najzamjenjiviji. Ti e sa mnom biti odreeno vrijeme, a onda, kad ti istekne rok uporabe, zamijenit e te netko novi. Smijei se, a ja se pitam zadirkuje li me ili govori iskreno. On sjeda na kau i rukom mi pokazuje da mu stavim nogu na koljeno. Miluje mi list, bedro, zadrava ruku na pojedinim mjestima. Rije je o jednostavnome dodiru, ali od njega gotovo ostajem bez daha - iako to ne bi smjelo biti tako. Spavala sam s mnogo mukaraca. Bit e da je stvar u djelovanju glazbe.

81

elada8

Otkopava halter i sputa mi arapu, te njene ruke polagano mi se sputaju po nozi, struno, kao da je to radio ve nebrojeno puta. Ljubi mi unu tarnju stranu gologa glenja, a ja taj dodir osjeam sve do prepona. Usnama mi i dalje dodirujui kou, gleda me, a ja mu u oima vidim neskriveni osmijeh. Zna da kod mene izaziva ugodu. Sputa mi nogu na pod, pokazuje da mu prinesem drugu nogu, pa polagano skida i drugu arapu. Imam dojam da mi je tijelo nekako fluidno, gipko, i dalje ispunjeno glazbom. M. je opasan ovjek. Ipak, pomisao na seks s njim - na tu opasnost i strah - nekako me uzbuuje. A on to zna. Tog ovjeka prezirem iz dubine due, no njegov me dodir ipak uzbuuje. Nikada u ivotu nisam iskusila nita slino. Skida mi minijaturne gaice, ali ostavlja grudnjak i halter, pa me onda povlai u krilo, tako da sam mu na koncu objahala noge. Ljubi me. Dri ruke na mojim bokovima i privlai me blie, a ja na nezatienome meunoju osjeam tkaninu njegovih hlaa. Jezik mu je topao, trai i ispituje, a ja znam da nikako ne bih smjela biti tu gdje jesam. Uvlai prste u dep koulje. Srsi mi istog trenutka poinju strujati cijelim tijelom. Ali on samo izvlai dvije kromirane tipaljke za bradavice. To je ranije izvadio iz ladice stola, to me cijelo vrijeme toliko brinulo - hvataljke za sise. Prvi se put susree s time? pita M. utim, malo sam nervozna. To su male kvaice, kae. Nisu prejake - odline za poetnike. Skida mi grudnjak i stavlja hvataljke na bradavice, eka moju reakciju. U poetku osjeam bol - koju odbijam pokazati - pa jo vie bola kad ih poinje zatezati, a onda, malo-pomalo, postaju neosjetljivima, budui da stisak prekida dotok krvi. On se smijei. Ponovno mi stavlja jezik u usta, ruku meu noge, a prsti koji su svirali klavir sada sviraju mene. Zabacuje glavu unatrag. Ve si vlana, kae, pa me smjeta na kau, klei na podu i lie mi klitoris sve dok nisam svrila. Gleda me, izmeu mojih nogu. Ovo nije bilo teko, kae s prizvukom samozadovoljstva u glasu. Ustaje i odbacuje cipele. Jo nisam gotova, kaem ja. Otkopava koulju, a ja se pridiem u sjedei poloaj i gledam kako se svlai. Skida je i prebacuje preko naslona jedne stolice, a zatim svlai i hlae, te ih uredno slae. Izgleda onako kako sam ga i zamiljala: krhke grae, ali miiav, seksi za mukarca koji se primie pedesetoj, bez trbuha, bez koe koja visi. Na sebi ima crne pripijene gaice i ima erekciju. Penis pridie tkaninu i erotino

82

elada8

stri. ekam da svue donje rublje, ali on umjesto toga skida jednu arapu. Pa drugu. Zatim runi sat. Na koncu svlai i donje rublje i stoji ispred mene. Pui mi, kae. Rijei zvue kao zapovijed. Naas oklijevam, zastajem i piljim u zgodan primjerak organa za jednog etrdesetdevetogodinjaka. Nikada se nisam previe zamarala veliinom mukareva kurca. Velik, malen, debeo, tanak - sve mi je ravno. Meni su svi uglavnom isti. Ali pogled na uzdignuti penis u meni budi i pokree neto duboko. Bit e da mi je taj osjeaj nekako priroen, da je nastao prije vie tisua godina, da potjee iz drevnoga svijeta, iz doba prije pojave svijesti, kad je eva imala vie veze s preivljavanjem nego sa sportom, jer sam to duboko drevno komeanje osjetila i kad sam prvi put u ivotu ugledala penis, bila je to trenutana reakcija obiljeena udnjom. Stavljam njegov kurac u usta, a potom, liui i siui, prolazim gore -dolje tim drevnim svijetom koji pulsira. Ali sada, ovdje, M. pridaje novu dimenziju puenju kurca. I sve poiva na moi, na toj neobuzdanoj snazi koja vlada u tom malenom komadu nabreklog mesa. Siem njegovu mo, elim mu isisati i posljednju kap. Na ramenima osjeam njegove ruke, znam da mi njima moe obaviti vrat i poeti stiskati. Uviam da igram opasnu igru. Pojaavam trud. elim ga - moram - musti dok ne svri. Ali on me prekida. Jebat u te, kae, pa me gura natrag na kau. Od grubosti i siline njegovih pokreta ostajem zateena. Instinktivno se pridiem. M. me ponovno gura pre ma dolje. Kratkim pokretom runog zgloba, skida mi jednu kvaicu. Otar bol probada mi vrak bradavice u trenutku kad onamo navaljuje krv. Skida i drugu, pa se penje na mene i grubo me jebe. Malo-pomalo, dok me evi, oputam se. Pronalazim ugodan poloaj, no on me snanim pokretom vraa na dotadanje mjesto. Pomie me kako god eli, ne da je mi ni najmanje slobode. Gledam kako me evi, isprva objektivno - kako lebdi nada mnom, kako mi pridie noge, kako me okree na trbuh i izokree mi tijelo, pa me vraa na lea - a onda se neto dogaa i ostajem bez te objektivnosti i dijela straha. Uvlai me u svoj svijet. Na koljenima je, uspravljen, jebe me brzo i snano, ispruenih ruku kojima mi stie grudi kao da su nekakve okrugle ruice, tako mi utiskujui ramena u kau. Lice mu se promijenilo, mrano je, zagonetno, izoblieno od uitka. Mislim na piljske ljude, na prvog ovjeka s tim dlakavim tijelom i niskim, opasnim elom. Vie je ivotinja nego ovjek. Kod kue sam, gdje god to tono bilo, i razmiljam kako sa m vjerojatno luda kad ostajem ovdje. On me hvata za kosu i potee mi glavu ulijevo, snano i grubo. Poinjem se buniti, ali onda sklapam oi i vidim tog divljaka. U uhu ujem njegov glas. Svia ti se, zar ne? Radit e sve to kaem. Voli kad si moja kurva.

83

elada8

A prava je istina da mi se to svia. Ne znam kako objasniti svoju reakciju. Osjeaje mi obiljeavaju paradoksi: mrzim ga, bojim ga se, a ipak, istovremeno, ta njegova potpuna prevlast nada mnom, koliko god bila kratkotrajna, nekako opija. Svravam, a onda, neto malo kasnije, svravam jo jednom.

84

elada8

JEDANAESTO POGLAVLJE
Neto me trgnulo iza sna. Naglo se pridiem, gledam oko sebe. Srce mi udara ubrzano, kao pomahnitalo. U M.-ovoj sam sobi, u njegovu krevetu. Tokice svjetlosti jutarnjeg sunca prodiru kroz zastore, dajui tek toliko svjetla da prikau boje sobe, njene nijanse sive i plave, bljedunjave od tog oskudnog prvog svjetla. Spavaa soba doima se gotovo poput kakve pilje: ogromna je, prazna, nekako mutna. ujem ustrajan protok vode, zvuk koji dopire iz tua u kupaonici. Nisam ula kad je M. ustao i to me ispunjava strahom. Nemam pojma kad sam sino na koncu, protiv volje, zaspala. M. je uzeo tabletu za spavanje, rekao je da to povremeno radi, i odmah zaspao. Ja sam jo nekoliko sati leala budna, posve uvjerena u to da sam u krevetu s ubojicom. Od pomisli na to da se M. budi i gleda me dok spavam hvata me jeza. Bila sam mu preputena na milost i nemilost, izloena, nezatiena. Ubudue ne smijem biti tako glupa. Ponovno lijeem, obavijam jastuk, vrsto ga stiem, i sluam kako se tuira. Osjeam blagu vrtoglavicu i omamljenost, usta su mi suha - previe viskija, premalo sna. Mislim na Iana, svog Iana koji mi vjeruje, i odmah me poinje pei savjest. Ali znam da nisam imala izbora. elim doi do infor macija o Franny, a ako radi toga trebam spavati s M.-om, onda e tako i biti. Seks je bio lien osjeaja, ni po emu osoban, pokuavam racionalizirati prethodnu veer, i nije imao ba nikakve veze ni sa mnom, ni s lanom. Ipak, duboko u sebi osjeam bolno kajanje. Racionalizacije do kojih dolazim ne ublaavaju mi situaciju onako kako bih eljela. Svojim u se osjeajima baviti kasnije. Trenutano nemam dovoljno emocionalne snage i mogunosti da se bavim i lanom i M. -om. Moram biti koncentrirana da se mogu nositi s M.-om. Voda u kupaonici jo tee. Razmiljam o tome to mi je M. sino rekao. Bila sam oprezna i u strahu, od njega oekivala neto nasilno. Oekivala sam, u najmanju ruku, harem malo boli. On mi se nasmijao i rekao: Zamilja me kao udovite, zar ne? to misli da sam radio Franny? Silom je navodio na to da mi se pokori? to god smo radili, ona je na to pristajala. Mogla je rei ne, ali to nije inila. Oh, da, istina je da se ponekad malo sustezala. Nije se htjela upustiti u odreene... aktivnosti. Ipak, utke je pristajala. Mogla je rei ne, ali nije. Mogla je otii kad god je poeljela. S gorinom se prisjeam njegovih rijei. Sjedam i naslanjam se na uzglavlje kreveta. Posve sam gola, pa navlaim pokriva do pazuha. Ponedjeljak je ujutro. M. ima predavanje u devet. Dopusti li mi da ostanem ovdje i nakon to ode, ve kujem plan, pruit e mi se prilika da mu pretraim kuu, prilika da potraim fizike dokaze potrebne policiji. Zatvara vodu. Nakon nekoliko minuta izlazi iz kupaonice. Gol je, a preko ramena nehajno mu je prebaen plavi runik. Gleda me, bez rijei, a potom

85

elada8

prilazi izboenom prozoru, rastvara zastore i otkriva beskonano srebrnasto nebo. Sobu ispunjava svjetlost. Vidim divovski travnjak, dva stabla nektarine, sekvoju, tri kosa na telefonskome vodu. Cijeli je prostor ograen ogradom po kojoj se penje brljan. M. mi prilazi, pun samopouzdanja, oputen, arogantan. Pri jutarnjem svjetlu, bez blagotvornog djelovanja alkohola i priguenih arulja, promatram ga kritikim okom. Kao etrdesetdevetogodinjak, i dalje ima sportsko tijelo, ali onu glatku i skladnu vitkost mladosti zamijenila je grublja vrstina. Na njemu ba nita nije meko i ranjivo. Dlanom mi dodiruje golo rame, pa se naginje da me poljubi, ali ja okreem glavu, tako da ga doek uje samo hladan obraz. Ruku prekrienih na prsima, nemam ni najmanju namjeru s njim se i sada upustiti u seks. On naginje glavu, kao da ga zabavlja taj moj mali izraz prkosa, pa se uspravlja, spreman prijei preko toga. Prilazi komodi i vadi arape i donje rublje. Potom odbacuje runik u kupaonicu, pa se vraa do kreveta i sjeda na rub. Penis mu je mlohav i prevaljuje se na stranu, poput jezika kakvog psa, poput Rameauova jezika. Poinje se odijevati i istovremeno progovara. Sestra ti je imala fantastine grudi, kae. Bile su udesne, jednostavno udesne. Spominjala je plastinu operaciju, eljela ih smanjiti. Bile su toliko velike da su je od njih boljela lea i ramena. Govorila je da je sve to vrlo nelagodno. To nisi znala, zar ne? Da je razmiljala o smanjenju grudi? Nisam, ali mu to ne govorim. On se smijei. Nisam ni mislio da jesi. Bilo kako bilo, rekao sam joj da ih nee dirati dok god je sa mnom. Oboavam ene velikih grudi, a Franny je imala najvee grudi koje sam ikada vidio. Spektakularno velike. Oboavao sam ih dirati. Samo ih gledati. Zamiljeno se smijei, kao da pokuava odrediti koliko mi jo toga moe rei. Ponekad, dok smo jeli, traio sam da svue majicu, da ih mogu gledati za veerom. Ispruio bih ruku i mazio joj dojku dok sam jeo. Jednostavno se nisam mogao zasititi njezinih grudi. Navlai arape. Ili je moda stvar bila u njezinim reakcijama. Mrzila se tako pokazivati. Mislim da stvar nije toliko bila u skromnosti, koliko u stidljivosti i nesigurnosti zbog teine. Osjeala se nelagodno bez odjee - i zato sam je tjerao na to da bude gola. Ta mi je njezina nelagoda bila... erotina. Kad mi se tako htjelo, tjerao sam je da paradira uokolo u tiklama, s halterom i u najlonkama, bez gaica. Imam tipaljke povezane laniem. Stavio bih joj te kvaice na bradavice, tako da stoje uspravno, a onda sam trebao samo malo potegnuti lani i gledati kako on potee bradavice. Tjerao sam je da ostane tako odjevena cijelu veer: dok je jela, gledala televiziju, itala asopis. Nikad se nije naviknula. Ponekad sam je tjerao da malo protrese ramenima, da gledam kako joj se grudi ljuljaju amo-tamo, ta dva velika
86

elada8

komada lelujavog sala. Ponekad bih ih malko pljusnuo, tako da su mi se tresle pred oima. Gleda me ispod oka, da vidi kako sve to prihvaam. Bijesna sam, vilice su mi vrsto stisnute. elim neto rei, elim iskaliti bijes na njemu, ali bojim se da e u tom sluaju prestati priati. Istodobno se bojim i da e nastaviti. Ne elim sluati jo o tome i u sebi ga preklinjem da prestane. Gotovo je nepodnoljivo sluati kako tako govori o Franny, o tome koliko je prema njoj bio okrutan. Ali samo utim. Potreba da doznam istinu jaa je od svega. On prilazi zidnome ormaru, vadi prugastu koulju kojoj se zakopavaju vrci ovratnika i sive hlae. Prilazei prozoru navlai koulju, ali je ne zakopava. Prozor je sputen, sputa se praktiki do pola metra od poda, a po cijeloj duljini donjeg ruba protee se klupa za sjedenje. Podie jednu nogu na sjedalo i gleda van, uredno odlae hlae na sjedalo, kraj stopala. Jednom sam je nazvao u kliniku, poinje ponovno, i dalje zagledan kroz prozor. Rekao sam joj da emo se te veeri u sedam nai u mojem uredu. Ostala je... - uutio je, traei odgovarajuu rije - iznenaena. Dotada je nisam pozivao onamo. Stoga joj je bilo drago i bila je iznenaena. Jasno sam joj uo u glasu. Kad se te veeri pojavila na mojim vratima izgledala je kao da je na sedmom nebu - bila je neizmjerno sretna. ekala je, sjedila nasuprot mojem stolu, dok sam dovravao jo nekoliko sitnica. Lice joj se razvlailo u divovski osmijeh. Pokuavala ga je suspregnuti, ali se uvijek opet vraao. Takve sitnice bile su joj dovoljne da osjeti ushit, obian poziv u moj ured. Pomalo tuno, zar ne? Naas prestaje priati, razmilja. Tada sam joj rekao da poe sa mnom, da idemo u malu etnju sveuilinim kompleksom. Odveo sam je u svinjac. Okree se i gleda me. Zna gdje je to? Zgrada juno od Crockerova nuklearnog laboratorija. Franny nikada nije bila ondje. Rije je o jednom od najstarijih zdanja na sveuilitu, a unutra je smjeteno dvjestotinjak svinja. Jedan dio zovu rodilitem - to su nizovi malih pregrada, obora s krmaama i mladunadi koja je tek dola na svijet. Njoj su mladunci bili predivni, to kako su tiho skviali, te minijaturne njukice i papci. etali smo svinjcem, udisali taj prodorni, pomalo slatkasti miris, razgledavali razliite svinje. Ona je drala nekoliko mladunaca u naruju. Pitam se kamo sve to vodi. Bila sam u veini znanstvenih i poljoprivrednih zgrada na sveuilitu, radi lanaka koje sam pripremala za Bee. Zakopava koulju, pa uzima hlae, s njih uklanja neku mucicu. Bila sam tamo, kaem nestrpljivo. Znam kako je unutra. Nou je svinjac zakljuan. Kako si uao?

87

elada8

Okree se i samozadovoljno se smijei. Znam se snai na sveuilitu, kae. Ondje sam sad ve gotovo dvadeset godina. Ui u svinjac nije ni najmanje teko. Navlai hlae, u njih stavlja koulju, pa povlai patentni zatvara. Pokreti su mu skladni i teni, gotovo senzualni, poput svojevrsnog obrnutog striptiza. Sjeda na klupu u izboenome prozoru da obuje cipele. etala je svinjcem, promatrala ivotinje, uivala. Priao sam joj straga i poljubio je u vrat. Rekao sam da u joj staviti svinju na prsa. Nasmijala se, nekako nervozno. Nadala se da se alim, ali tada me ve poznavala dovoljno da zna da se vjerojatno ipak ne alim. Svukao sam joj kaput i otkopao bluzu. I dalje sam stajao iza nje, osjeao sam napetost u njezinim ramenima, ukoenost tijela. Ispustila je nekakav glasi, jedva ujan,, a onda mi izgovorila ime. Michael. Zvualo je poput molbe, kao da me preklinje da prestanem. Ali nije se opirala. Znala je da se to ne radi. Otkopao sam joj grudnjak i spustio ga. To mi je uvijek bio velik uitak: gledati kako grudi slobodno poskakuju, osloboene stega. Dlanovima sam joj obavio dojke i njeno ih stisnuo, privijajui je. Duboko je disala od straha. Zapravo sam je pomalo alio, ali, jo vie od toga, njezin me strah uzbuivao. Ta njezina plahost, bojaljivost pred nepoznatim, ista panika - to me uasno stimuliralo. Rekao sam joj da se nema zbog ega brinuti. To je tako mala i beznaajna molba, apnuo sam joj na uho. Pokuaj se opustiti. Bit e ti kao da doji dijete. Nagnuo sam se preko jedne pregrade, uzeo mladune i stavio joj ga u naruje. Uhvatio sam je za lijevu dojku i bradavicom mu preao preko njuke. Isprva se nekalo, ali onda ju je uhvatilo. Poelo je sisati, traei mlijeko. Milovao sam joj drugu dojku i gledao svinjicu na njezinoj sisi. Vidi, rekao sam joj, nita strano. Slabano se nasmijeila, pomalo se oputajui. Zahvalio sam joj na tome to mi je udovoljila, a zatim je poljubio, dugo i strastveno. Je li ti ugodno kad ti sie? upitao sam, ustima joj mazei obraz. Svia ti se, zar ne? Nagnula se jo prema meni. Rekao sam joj da me to sve vie uzbuuje. Rekla je da je i njoj lako -a upravo mi je to i bio cilj. Gleda kroz prozor, prisjea se. Potom se ponovno okree prema sobi, stavlja gleanj preko glenja i nastavlja priu, glasa gotovo odsutna od uspomena, tako da me zapravo ne gleda. Vratio sam mladune majci i odveo Franny do jednog praznog obora. Naveo sam je na to da se spusti na sve etiri, pa sam doao do ograde susjednog prostora i izvadio est mladunaca, jedno po jedno, i poloio ih, onako nemirne i skviave, u prostor uz Franny. Ponovno je izgledala nervozno. Poela je grickati donju usnu, onako kako je to uvijek inila kad je zbog neega bila nesigurna. Praii su stali njukati uokolo, prilagoavati se novom prostoru, a Franny je bila usred svega toga, na rukama i koljenima, gola od struka navie, divovskih grudi koje su slobodno visjele, nesputane, teke, tek se blago ljuljale kad je

88

elada8

premjetala teite. Jedna je svinjica odmah dola do njezine sise i stavila je u usta kao da je samo njezina. Franny se lecnula. Naglo se pridignula, tako da je bradavica izletjela iz usta male svinje, i poela ustajati. Svinjica je zacviljela od razoaranja. Naredio sam joj da se ponovno spusti i ostane u tom poloaju. Svinja se vratila do nje, pridignula i poela sisati. Ostale joj nisu prilazile, pa sam uzeo jednu ivotinjicu i gurnuo je do njezine sise. Stisnuo sam bradavicu, njome poeo prelaziti preko njuke i usta, sve dok je nije uhvatila. Onda sam se povukao i poeo promatrati. Tada sam ve imao erekciju, ali sam se zadovoljio samo time da stojim uz ogradu i gledam kako joj dvije svinje poteu i siu grudi. I ostale su se sada poele znatieljno natiskivati oko nje. Franny je i dalje grickala donju usnu, ini mi se da je potiskivala pla. Kod nje se rasprio i posljednji trag dojma o nekakvoj erotskoj igrici. Druga je svinja sad ve bila odustala, pa se neka trea odmah progurala i zamijenila je. im je i ona odustala, pojavila se nova. Tako su se neko vrijeme smjenjivale na njezinoj desnoj dojci, svinje su sisale dok nisu shvatile da nema mlijeka, a na mjesto one koja bi odustala odmah je eljno dolazila druga. No ona mala svinja na lijevoj dojci... ta nije kanila pustiti sisu. Jednostavno je sisala, pohlepno, i nije doputala da je druge izguraju. Bio sam ponio maleni fotoaparat, pa sam ga izvadio iz depa i snimio nekoliko fotografija. Franny se neprestano osvrtala prema ulazu u svinjac. ini mi se da se bojala da bi netko mogao ui. Ne znam to joj je najvie smetalo: svinje na prsima ili mogunost da netko ue i vidi je u tom poloaju. Nakon nekog vremena poela je stenjati. Ovo me boli, rekla je. Preenergino sie. Rekao sam joj da je to zato to eli mlijeko. eljela je prestati, preklinjala me da joj dopustim da ustane. Rekao sam ne, rekao sam neka svinjama pusti da joj poteu bradavice. Rekao sam da volim gledati kako doji svinje. Rekao sam da u joj na prsa staviti i druge ivotinje, kozu, drijebe, janje, tele. Priao sam joj i poeo joj svlaiti traperice, govorei joj da ima kravlje vime, da je elim pomusti. Ustaje i kratko mi se smijei, slijee ramenima, pa podie ruke, s dlanovima okrenutima prema gore, kao da eli rei a to sam drugo mogao. I tako sam kleknuo iza nje i evio je dok su joj svinjice sisale grudi. Pokuavam suspregnuti bijes. Dok je Franny plakala, kaem uzrujano, jedva protiskujui rijei kroz stisnuto grlo. On prilazi komodi i uzima sat, pa ga stavlja na ruku. U dep stavlja kovanice koje su se nalazile kraj sata. Ne, nije plakala. Nije joj bilo ugodno, ali nije plakala. Bila je uzrujana. Da, naravno.

89

elada8

Jo nekoliko trenutaka utim. I to mi moe tako priati, smireno, da ti ni najmanje ne smeta. U nevjerici odmahujem glavom. Kako moe tako govoriti o njoj? Prilazi mi i sjeda do mene na krevet. Ne bih tako govorio, kae, da nema tebe. Nemoj zaboraviti jedno... ti iskopava te prie. Ja bih na tvome mjestu odustao. Reci mi da si doznala dovoljno o Franny, pa je vie nikad neu spomenuti. Zastaje, prua mi priliku da odgovorim. Onda? kae. Kako emo? Ne mogu odustati. Grevito privijam pokriva. Znam da mi je glas napet. Neu odustati. Naginje se prema meni i miluje mi obraz. Tiho govori: Bilo bi ti bolje da odustane. Odgurujem mu ruku. Njegova me njenost ne zavarava onako kako je zavaravala Franny. Jedno znam pouzdano: fuka mu se za to to je najbolje za mene. Njegova su upozorenja dio igre. Tako neto planira raditi i sa mnom? pitam ga. Zvui kao da ga izazivam. Odvesti me u svinjac? Jedna mu se obrva uzdie, kao i jedan kut usta. eli li ii onamo? utim, pa ustaje i ponovno prilazi komodi. Stavlja novanik u stranji dep hlaa, pa se okree prema meni, naslanja na komodu. Franny je o seksu uvijek razmiljala u romantinome kontekstu. eljela je cvijee, njene zagrljaje, izraze ljubavi, a ja sam joj to u poetku i pruao. Ali nakon toga, kad sam stekao njezino povjerenje, promijenio sam joj pravila. Seksali smo se prema mojim uvjetima. Kad god sam je evio, zvao sam je svojom kurvom, pikom, govorio joj to u joj raditi. Izvukao sam je iz te romantine idile koj u je bila stvorila i svom je snagom bacio u svoju stvarnost, u svoj svijet. M. mi se malko smijei. Sino, dok smo vodili ljubav, nazvao sam te kurvom i to te uzbudilo - to ne moe porei. Oklijeva jo samo trenutak, da vidi hou li se usprotiviti, ali ja utim. Znam da je to istina. Nastavlja, bezbojnim tonom, kao da dri predavanje studentima. S druge strane Franny se lecnula kad god sam je nazvao svojom kruvom, svojom droljom. Gleda me, postojana pogleda. Mrzila je te rijei. ak i kad sam ih koristio u kontekstu seksa, a jedino sam ih tada i izgovarao, ak ih je i tada mrzila. Prieljkivala je lijepe i kiene rijei. Kad sam joj prvi put stavio svinju na grudi - dok sam je ljubio, privijao, govorio joj da je sve u redu - to joj se svialo. U poetku je osjeala nelagodu, ali priznala je da je to uzbuuje. Tek

90

elada8

kad sam je postavio u ograeni prostor, na sve etiri, dok sam ja sve promatrao, poela se buniti. Zbog toga i zbog injenice da su je boljele grudi. Samo odmahuje rukom, kao da ga bol ni najmanje ne zanima. U tome nije ni najmanje uivala, nastavljam. Time si je poniavao. Trlja korijen nosa, pa sklapa ruke na prsima. Ali je to ipak radila, kae. Potom, tie, ponavlja. Ali je to ipak radila. Sobu obavija tiina. Njegove posljednje rijei lebde u zraku meu nama, poput sudbonosnog neksusa koji nas neraskidivo vee, rijei koje nas spajaju poput karika kakva lanca. Gleda na sat, pa mi prilazi. A tako e biti i s tobom. Podiem pogled prema njemu i kaem: Na to nemoj raunati, no on se ne obazire na te moje rijei. Stoji nada mnom, promatra me, potom stavlja dlanove na moja ramena. Na manje oit nain tako iskazuje snagu, rije je o taktikome potezu kojim mi pokazuje da on vlada situacijom. Saginje se i jednom mi rukom dolazi do vrata, obavija ga, tako da ga moram pogledati. Dri me vrsto, ali ne tako da osjeam bol. Ovla mi ljubi usne. Ne miem se. Ne reagiram. Odbijam mu pruiti zadovoljstvo opiranjem. Pitam se hoe li i tebe to poniziti, kae, gledajui me u oi, pa dodaje, mislim da nee. Puta mi vrat i uspravlja se. Kree prema vratima, pa zastaje i okree se, pokretom ruke kao da obuhvaa cijelu sobu. Ostani koliko god ti se ostaje, kae, kao savreni domain. Pretpostavljam da e sve prekopati u potrazi za nekakvim dokazima - nita... uini to ve mora. Ali, molim te da pokua biti savjesna i uredna. ini mi se da se zabavlja. Iznenauje me takva spremnost na suradnju. Nisam mislila da e mi samo tako dopustiti da mu pretraim kuu. Ponovno kree prema vratima i jo jednom zastaje. Te Frannyne fotke - iz svinjca i ostale - njih nee pronai. Unitio sam ih im sam u novinama proitao da je preminula. Budui da nisam imao alibi, inilo mi se da je najbolje da mi ne stoje porazbacane uokolo. Oklijeva jo samo trenutak, gleda kako u reagirati, a onda izlazi, dovikuje mi da na odlasku zakljuam vrata, dodajui da e me nazvati kad se ponovno poeli vidjeti sa mnom. ujem njegove korake dok prolazi kroz kuu. Vrata koja vode u garau otvaraju se i zatvaraju. Ustajem i navlaim njegov kuni ogrta od frotira, smei

91

elada8

s monogramom. Bosonoga ulazim u dnevnu sobu i virim kroz prozor, gledam i ekam sve dok autom nije iziao iz garae i udaljio se ulicom. Pitam se odakle poeti. Poinjem od radne sobe. Gledam oko sebe, a izn ad pisaeg stola vidim onu sablju iz Drugog svjetskog rata koja je pripadala M. -ovu ocu. Prstom prelazim po otrici. Jo je uvijek otra, spremna za koritenje. Pretraujem radni stol i police s knjigama, ali ne pronalazim nita. U ormariu kraj videa pronalazim skrivenu zbirku, barem sudei prema naslovima, pornografskih videofilmova i hrpu pornografskih asopisa. Brzo ih prelistavam. Nita to ve nisam vidjela. U gostinskim sobama i u ormarima s posteljinom, jednako tako, nema dokaza koji bi ga inkriminirali. Ulazim u njegovu spavau sobu. Pretraujem noni ormari i nailazim na zbirku erotskih igrakica - vibratore, prstenove za penis, tipaljke, lubrikante, ulja za masau, umjetne penise, tipaljke za bradavice, teke metalne burmanske kuglice razliitih veliina - jo jednom: nita osobito neuobiajeno. Pretraujem mu komodu i ne pronalazim nita. Nita ispod kreveta. Nita u kupaonici, iako u ormariu s lijekovima pronalazim tablete za spavanje. U zidnome ormaru palim svjetlo i pregledavam mu odjeu. Taj je ovjek izrazito uredan: koulje okrenute u istome smjeru, prednja strana gleda na zapad, sve sline boje ine po jednu skupinu, cipele su poredane poput vojnika koji iekuju smotru, na jednakome razmaku i ulatene do visokog sjaja. Virim i u sve kut ije na policama - jo koulja, majica i cipela, spremljenih na due vrijeme. Uzimam male sklopive ljestve koje sam ranije vidjela u kuhinji i donosim ih u ormar, da mogu pregledati i najvie police. I onda to neto vidim na najvioj polici, skriveno iza hrpa kutija za cipele i vreica punih starih runika: velika plastina kutija veliine kakvog kovega. Skidam je, nosim na krevet i otvaram. Unutra pronalazim kone remene i uzice, pravu ormu, lisice, konopce razliitih duljina, bi i kratki jahaki bi, kom plet lisica, okove za noge, koni ovratnik ukraen zakovicama, debeli i teki reket za stolni tenis, te nekoliko sprava i pomagala za koje ni priblino ne znam emu slue. U jednome kutu pronalazim i djelomino potroen namotaj ljepljive trake. Odjednom me obuzima munina. Glava mi pulsira jo od sinonjeg alkohola. Sklapam oi i vidim Franny u pogrebnom drutvu, pet dana nakon to su je pronali. U filmovima viate nekog lana pokojnikove obitelji kako bezlinim sivim hodnikom dolazi do mjesta u mrtvanici na kojem e identificirati tijelo. U stvarnome ivotu nije tako. U sluaju ubojstva, lanovi obitelji ne smiju vidjeti tijelo dok ga ne prebace u pogrebno drutvo. A pojedinosti o njezinoj smrti, koje bi u filmovima takoer bile dostupne svima, doznala sa m tek dva mjeseca kasnije. U poetku sam znala samo da je rije o ubojstvu, te da uzrok smrti nije mogue odrediti. Mrtvozornica,
92

elada8

istraitelji, detektivi... svi su govorili da bi iznoenje vie informacija u tom trenutku ugrozilo njihovu istragu. Upraviteljica Frannyna stana, postarija ena koja je otkrila tijelo dva tjedna nakon smrti, takoer nije bila ni od kakve koristi. Bilo joj je zlo, rekla je, i odvratila je pogled. Sjeala se samo uasnog smrada i muha koje lete uokolo. Tako mi je preostala jo samo mata, a kao novinarka koja prati podruje prirodnih znanosti znala sam kako je morala izgledati. Prisustvovala sam obdukcijama. Usne, jezik i prsti morali su joj biti posve sasueni, dehidrirani i posve crni. Nadutost, po svoj prilici, i plikovi, tekui na iz usta, sasuena krv na tijelu, crvi u ranama i upljinama, mnotvo muha, velikih i debelih. Sveprisutni zadah smrti, ak i u zatvorenome stanu, neto to e kukci nanjuiti, nekako se uvui unutra, te se okomiti na le. A onda, dva mjeseca kasnije, kad je istraga zaglavila u slijepoj ulici, ispriali su mi i pojedinosti. U glavi je mogu zamisliti kao da sam bila ondje. Vidim kako lei u stanu, zaepljenih usta, dok joj krv kapa s torza, porezotine na nagome tijelu nalik na fine zareze izrezbarene u drvu, s ljepljivom trakom preko usta i ranama na glenjevima i runim zglobovima. Odmahujem glavom da se otresem tog prizora. Sjedam na krevet i uzimam lisice i ljepljivu traku. Stavljam ih u krilo. Krevet prekriva sadraj kutije, stvari su rairene kao kad netko izloi predmete kojima se ponosi: bievi, konopci, reketi, okovi, lanci. Ta zbirka uvjerava me u to da sam u pravu u vezi s M.-om. Ipak sam i razoarana. Nisam pronala britvice, ni noeve. Nisam pronala snimke vezanih i okovanih ena na ijoj se ko i vide tragovi M.-ova umijea rukovanja noem, nije bilo slika Franny. Ukratko, nisam pronala nita to bi M.-a povezalo s mjestom zloina. Pokazat u ljepljivu traku policiji, no nakon gotovo godinu dana bez uhienja u sluaju Frannyna ubojstva u njih vie nemam osobito povjerenje. Ve gotovo ujem njihovo objanjenje: Svatko moe kupiti ljepljivu traku u prodavaonici alata i graevinske opreme. Ulazna se vrata zatvaraju uz tresak. Zastajem kao ukopana. Ruka kojom sam eljela uzeti onu ogrlicu sa zakovica ma, da je bolje pogledam, zastaje mi u zraku. ujem korake u predvorju, priguene ali jasne, a tijelo mi odjednom reagira. Kreem se bez razmiljanja. Skaem s kreveta, lisice i traka padaju na pod, a ja poinjem sve bacati natrag u plastinu kutiju, bieve, lance, ba sve redom. Nora? zove me M. Sad je u hodniku. Uzimam lisice s poda i ubacujem ih u kutiju. Gdje je ljepljiva traka? Nigdje ju ne vidim. Nora? Jo si tu?

93

elada8

Zatvaram poklopac, nosim kutiju u ormar, stavljam je na mjesto, pred nju vraam one kutije za cipele i najlonske vreice. Sklopive ljestve. Sklapam ih i stavljam iza draa za odjeu. Stojim na vratima ormara, gledam oko sebe, gledam je li to ostalo u poloaju u kojem ne bi trebalo biti. Kutija je na mjestu, sklopive ljestve zakrivaju M.-ovi kaputi, jakne i baloner. Pridiem ruku da ugasim svjetlo i osjeam ruku, ledenohladnu, na stranjoj strani vrata. Preneraeno ostajem bez daha. M. kae: Nisi ula da sam te zvao? Odmahujem glavom. Upitno me gleda. Nespretno traim rijei. Samo sam uzimala tvoj ogrta, kaem, zahvalna zbog injenice da sam ga ranije navukla. Bilo mi je hladno. Stavljam ruke u depove. Zaboravio sam kaput, kae M., pa ulazi u ormar i s vjealice uzima smeu jaknu od antilopa. Sklopive su ljestve i dalje zakrivene. Vraam se u spavau sobu i gledam uokolo, pogledom traei ljepljivu traku. Vidim je na podu kraj komode i jurim prema njoj, da je podignem. Vidim da si pronala moja pomagala, kae M., izlazei iz ormara, odijevajui jaknu. Uspravljajui se, pitam: to? Traku u jednoj ruci drim iza lea. On prilazi krevetu i uzima crni bi - iji drak proviruje ispod pokrivaa - koji sam previdjela u silnoj urbi i elji da sve spremim. Prilazi mi, stavlja mi bi u drugu ruku. Spremi ga gdje si ga i pronala, kae. Jesi li razumjela? Glas mu je tih i pod kontrolom, hotimice bez emocija, glas koji se slua. Kima, ne odvajajui pogled od njega. Imam dojam da zrak pucketa od napetosti. Odlino, kae on. Uvjeren sam da e mi se pruiti prilika da ga ponovno upotrijebim, dodaje i izlazi iz sobe.

94

elada8

DVANAESTO POGLAVLJE
Dolazim kui i odmah zovem policiju. U ruci drim ljepljivu traku koju sam ukrala iz M.-ove kue. Neki mi mukarac kae da Joe Harris, detektiv zaduen za Frannyn sluaj, jo nije doao. Predstavljam se i kaem da u nazvati kasnije, pa sputam slualicu. Primjerak The Sacramento Beeja nalazi se na kuhinjskome stolu. Otvaram gradsku rubriku i itam o dvojici mladia koji su se posvaali na koarkakome igralitu u ulici T u Sacramentu. Jedan od njih doao je do auta, uzeo pitolj, vratio se i u drugoga ispalio pet metaka. Spor je tako rijeen. Izrezujem lanak i spremam ga u fascikl na kojem sam ispisala naslov Smrt i nasilje Sacramento. Otkako sam poela skupljati takve lanke, prije manje od godinu dana, fascikl je odebljao od izrezaka, a ja sve vie imam dojam da ne mogu ni razmiljati o tom silnom nasilju. ini mi se da sam sretnica jer vie ne ivim u Sacramentu, no onda se podsjeam na to da Franny nije spasilo to to je ivjela u Davisu. Ponovno nazivam policiju. Bezlinim, umornim glasom neka mi ena kae da detektiv Harris nee doi jo barem sat vremena. Trudim se glasom ne pokazati koliko sam uzrujana i ponovno ostavljam ime. Tek tako da neto radim, i dok mi je glava jo svjea i bistra, piem biljeke u vezi s posljednjim susretom s M. om, pa tako i njegova sjeanja na Franny u onom svinjcu. Nakon toga tuiram se, jer imam dojam da me M.-ov dodir nekako okaljao. Iako mi gel za tuiranje Ivory proiuje tijelo, za ienje uma trebat e mi i neto vie od higijenskog sredstva. Najvie me uznemiruje moja vlastita reakcija na sinonje dogaaje. S obzirom na sve to znam o M.-u, kako sam na njega mogla seksualno reagirati? Oekivala sam gaenje i odbojnost, na to sam bila spremna. Ali osjetila sa m privlanost i uzbuenje: seks je bio dobar. Imam dojam da su me moje vlastite emocije izdale, da su me oskvrnule. Suim kosu, nanosim krvavocrveni ru i crnu maskaru. Odluujem se za elegantan ali odluan izgled, pa odijevam uske traperice, crnu majicu k ratkih rukava sa ljokicama, te konu jaknu. Stavljam ljepljivu traku u smeu papirnatu vreicu i automobilom odlazim prema gradu. Policijska postaja nalazi se na uglu Tree i ulice F, u staroj betonskoj zgradi u kojoj se, do prije trinaest godina, nalazila gradska vijenica. Rijei GRADSKA VIJENICA, ispisane umetnutim plavim keramikim ploicama, i dalje se koe na luku iznad ulaza. Rije je o zgodnoj zgradi u panjolskome stilu podignutoj tridesetih godina 20. stoljea. Obojena je blijedonaranastom bojo m i izvana prije podsjea na neiji dom - s cvjetnim lijehama, vijugavom stazicom posutom ljunkom, drveem, pomno njegovanim travnjakom, ak i klupom za odmor -

95

elada8

nego na sjedite policijskih snaga. Na uglu se nalazi bronani kip koji prikazuje dvoje dogera. Jedini znak koji ukazuje na namjenu zgrade zapravo je maleni, nenametljivi natpis, u sjeni velikih ovjeenih grana oblinjeg stabla, te, to je ipak uoljivije, niz plavo-bijelih policijskih vozila parkiranih uz plonik. Ostavljam auto na parkiralitu na suprotnoj strani ulice, uzimam papirnatu vreicu i kreem prema ulazu u postaju. Zrak je svje, na trenutke i leden, ali nebo je bjeliastoplavo i bez oblaka. Neka djevojka, najvjerojatnije studentica, prodaje cvijee iz kolica, a nekoliko ljudi sjedi ispred kafia Tutti, ne marei za hladnou, uz kavu ili kapuino. Neki mladi policajac u tamnoplavoj odori prolazi ulicom na biciklu, u sklopu gradske biciklistike ophodnje. Prelazim ulicu i ulazim u zgradu. Za prijemnim je alterom neka policajka, niska ta mnokosa ena. S lijeve strane dvoje dispeera nalaze se u prostoru zatvorenom staklom. eni objanjavam da me oekuje Joe Harris, a ona uzima slualicu i zove ured da to potvrdi. Nova je i ne poznaje me. Sjedam na klupu i ekam. Prijemni je prostor malen, obloen drvom i sagom. Izgleda vie poput predvorja ureda u kojem moete registrirati tvrtku ili obrt ili podnijeti neku molbu. Na jednome zidu u vitrini su izloene fotografije lokalnih policajaca, na malenim karticama koje nalikuju na sliice za albume sa slavnim sportaima. Pitam se mogu li se kupiti - za skupljanje, razmjenu, podjelu prijateljima. Pitam se koji murjaci postiu cijenu od dvije kartice u zamjenu za jednu. Nakon to je policajka potvrdila da imam dogovoren sastanak, sputam se stubama prema sobama u kojima rade detektivi. Ovdje sam od Frannyne smrti bila toliko puta da se bez problema snalazim. Veina me ljudi zna ili barem zna tko sam. Neki me i pozdravljaju dok prolazim hodnikom, neki kimaju, ali se veina, detektivi, okree i pretvara da me ne vidi. Znam to misle - misle da sam u opsjednutom traenju Frannyna ubojice pretjerala i skrenula. Bilo bi im drae da vie ne dolazim u postaju, a svakako ele da prestanem s tim svojim ustrajnim i napornim zahtjevima, estokim i nepopustljivim traenjem da nastave istraivati Frannyn sluaj. Moji ih dolasci samo iritiraju. Sad me jo slua jedino Joe. Dolazim do stola Joea Harrisa. Rije je o krupnome mukarcu pedesetih godina koji uvijek izgleda kao da se nekako prelijeva preko svega - prevelik je za taj stol i stolicu, odjea mu je uvijek pripijena, preuska, a kovravu sijedu kosu trebalo bi iati. U bijeloj je koulji ija se dugmad jedva dri od napetosti. Rukavi su mu podignuti, lijeva strana ovratnika, nezakopanog, izlizana. Ne izgleda osobito sretno to me vidi, a ja znam da u meni vidi samo novu gnjavau. Rije je o dragome i ljubaznome ovjeku ije se strpljenje u posljednjih godinu dana vie puta nalo na kunji, budui da sam se odbijala kloniti istrage. U kutu stola dri fotografiju ene i troje djece. Djeca su mu sada odrasla, ali su na slici jo tinejderi.
96

elada8

Bez poziva, sjedam mu nasuprot. Stavljam smeu vreicu nasred njegova stola. On se naslanja, lice mu nedvosmisleno pokazuje koliko ve pati. Od samog poetka prema meni se odnosi lj ubazno. Pojedinosti o Frannynoj smrti ispriao mi je koliko je mogao obzirnije. A kad sam poela nazivati policijsku postaju, postavljajui uvijek nova pitanja i potpitanja, uvijek mi se javljao i odgovarao koliko je bolje znao i umio. Ali kad su se tjedni pretvorili u mjesece i kad se vidjelo da u vezi s Frannynim sluajem tapkaju u mjestu, da nema osumnjienika, da nema novih tragova, a ja sam i dalje zvala, tjerala ih da poduzmu jo neto, iako su mi rekli da su praktiki nemoni, Joe je poeo gubiti strpljenje. Sam povremeno izbjegava moje pozive i kori me, govorei mi da se prestanem igrati detektivke. Otvori, kaem mu. Joe ak i ne gleda vreicu. Gleda mene, mirno i bezizraajno, pomalo oprezno, i pita: to je unutra? Ljepljiva traka. Nekoliko trenutaka utim. Uzela sam je iz njegove kue. Zna da govorim o M.-u. Isuse, Nora. Uzdie, umorno i zdvojno, pa otvara vreicu i viri unutra. Provalila si mu u kuu? Nisam, odgovaram, jo razmiljajui o tome koliko toga da mu kaem. Recimo da se viamo. Pozvao me k sebi. Joe donjim dijelom dlanova trlja oba oka. Izgleda kao da mi se sprema odrati predavanje, no onda odustaje i samo odmahuje glavom. Sjedi na jednoj od onih praktinih okretnih uredskih stolica koje imaju i kotaie. Izraene su od nehrajueg elika i crnog vinila, nemaju naslon za ruke, a naslon za lea izgleda kao da ga bode tono ispod lopatica. Budui da je tako velik i krupan, ne izgleda kao da sjedi na toj minijaturnoj stolici, nego kao da je dri tako da se ne moe pomaknuti. ak i ako se traka savreno poklapa, kae, nema naina da dokaemo da je potekla iz njegove kue, ak ni da je njegova. Ako ga uhitimo, malo je vjerojatno da bi ga sud osudio. Uzela si dokazni materijal, Nora. Njegov bi odvjetnik pronaao milijun zakonskih rupa kroz koje se moe provui. Takvo sam to oekivala. Bijesno podiem glas. A to sam trebala napraviti? Ostaviti traku tamo? Dok bi se vi obratili sucu i ishodili nalog za pretres - ako bi ga uope uspjeli dobiti - on bi je mogao unititi. Jasno mi je da sjedim na rubu stolice i praktiki viem na Joea. Duboko u sebi znam i da je rije o sposobnome ovjeku koji je, unutar zakonskih okvira, uinio sve da pronae Frannyna

97

elada8

ubojicu. Pretjerano reagiram iz frustriranosti, a Joe to zna. Vidim mu u oima. Ponovno se naslanjam i stiavam glas. Hoe ita uiniti s tom trakom? pitam. Uzima vreicu i zatvara je. Kae: Ispitat emo je, obaviti kemijsku analizu, vidjeti to emo otkriti. Jaka ljepljiva traka nije neuobiajena stvar. ak je i ja imam u garai. Bezlinim glasom kaem: Ali mogu se okladiti da tvoja traka ne stoji u velikoj kutiji, zajedno s bievima, lancima i svim moguim pomagalima za sado-mazo igrice koje uope moe zamisliti. Joe Harris pilji u mene. Moje ga rijei nisu nimalo izbacile iz takta. Kloni ga se, Nora. Uzorci kose koje smo pronali kraj tijela tvoje sestre nisu se poklapali s njegovima. Vlakna saga koja smo uzeli nisu potekla iz njegove kue. Nemam ba nikakve fizike dokaze koji bi ukazivali na to da je imao veze s njezino m smru. Sve smo provjerili. Razgovarali s njegovim nekadanjim djevojkama. Sklon je laganim oblicima S&M.-a -malo bievanja, vezanja, neto malo dominacije - ali nita vie od toga. ene koje su u tome sudjelovale kau da ih ni na to nije prisiljavao, da je sve bilo sporazumno, da je bilo zabavno, tek jedna velika igra. Ni na jednoj od njih nije upotrijebio ljepljivu traku, nikad se nije sluio noevima. Joe odmahuje glavom. Pa to ako voli vezati ene? To ne znai da je ubojica. A bude li ga gnjavila, ti e imati problema. Moe ishoditi sudsku zabranu i onemoguiti ti pribliavanje. Za to ba nema velikih izgleda - sino sam s njim spavala. Ponovno odmahuje glavom - to esto ini u posljednjih nekoliko mjeseci - i duboko uzdie. Nemamo nikakvih dokaza za to da ju je ubio, ali to ne znai da nije. Bit e pod sumnjom sve dok se ovaj sluaj ne rijei. Neto ti jo nisam rekla, kaem. Prije nekoliko dana jedan me auto zamalo pregazio na jednom parkiralitu. Prozori su bili zatamnjeni, pa nisam vidjela tko je unutra, a sve se dogodilo prebrzo da zapamtim podatke o vozilu, ali ne ini ti se da je to nekakva podudarnost? Jo se nikada nisam nala u takvoj situaciji - nikada do dana nakon to sam naem profesoru rekla da u otkriti tko je ubio Franny. Ponaa se glupo kad se tako poigrava. Kao da sama izaziva nevolje - i ugrozit e nam istragu. Ne trebaju nam detektivi amateri, Nora. Ostavi ga na miru. Ustajem. Ne mogu, kaem. Glavom pokazujem prema vreici. Javilo mi to ste otkrili, kaem i o dlazim prema vratima. Autom se vraam kui. Na suprotnoj strani ulice vidim jednu susjedu, Ann Marie, sitnu enu etrdesetih godina, kako ia ivicu izmeu svog i susjednog

98

elada8

travnjaka. U trapericama je i prevelikoj koulji od flanela -vjerojatno suprugovoj - a na rukama ima vrtlarske rukavice. Posvuda uokolo razbacane su granice. Pitam se je li to pravo doba godine za takve zahvate, ali ne kaem nita. O vrtlarstvu znam vrlo malo, o mojem travnjaku brine se vlasnik kue. Uzimam potu i ulazim u kuu, provjeravam stanje na telefonskoj sekretarici, na kojoj me oekuju etiri poruke: jedna je od prijateljice koja ivi u Renu, jedna od Iana, jedna od Maisie, moje prijateljice iz Beeja, a posljednja od M.-a. Nisam mu dala ni broj telefona ni adresu, ali i jedno i drugo u imeniku je dostupno pod natuknicom N. Tibbs. To je, oito, nekako otkrio. Njegova je poruka kratka i jednostavna: Doi u po tebe u subotu ujutro u devet. Nije se predstavio, ali glas nije bilo mogue zamijeniti s nekim drugim. Ne znam to u poduzeti u vezi s lanom. eli da se naveer vidimo, ali ini mi se da se s njim jo nisam u stanju suoiti. Prevarila sam ga na dubokoj razini. Ostavljam mu poruku na sekretarici. Izvlaim se i muljam ne bih li dobila na vremenu. Kaem da sam bolesna i da veeras nisam raspoloena za drutvo. Moda e mi za koji dan biti bolje, kaem. ini mi se da je samo blaga gripa. Sputam slualicu zahvalna na injenici da ivim u vremenu u kojem tehnologija ljudima omoguuje da zaobiu istinu. Znam da sam kukavica.

99

elada8

TRINAESTO POGLAVLJE
U subotu ujutro spremna sam za M.-a u trenutku kad zvoni na ulaznim vratima. Nije mi rekao kamo idemo, pa sam odjenula crnu suknju, kratku, za opu primjenu, te dugaki zagasitocrveni pulover. Otvaram vrata, a on ulazi, nepozvan, kao da spada u moj dom. Ne idemo van? pitam. Idemo, kae on. Prije ili kasnije. Zatim pita: Smijem li? i poinje razgledavati moju kuicu. Na sebi ima hlae od bruenog tvida i sivi pulover koji izgleda vrlo skupo, a dri se samouvjereno poput ovjeka koj i je naviknut da sve uvijek bude onako kako eli. To se vidi u njegovu stavu, u preciznosti pokreta, modulaciji glasa, nainu na koji je sa mnom u nedjelju naveer vodio ljubav. Sjeam se kako me dodirivao - sampouzdano, uvjeren da e me zadovoljiti - a unato neprijateljstvu koje osjeam, obuzima me i val elje. Znam da sam sada na opasnom terenu. Ako nekamo idemo, kaem, krenimo. M. se smijei. Svakako idemo nekamo. Na mjesto koje e te jako zanimati. Ali niim ne pokazuje da kani izii. Iz predvorja za njim kreem u uski hodnik. U kui su dvije spavae sobe, jedna na svakome kraju hodnika, a u sredini je gostinska kupaonica. Manju sobu pretvorila sam u ured, s radnim stolom, raunalom i policama za knjige koje prekrivaju dva zida. Tu sobu gleda tek usputno, a zatim mranim hodnikom ide prema mojoj spavaoj sobi. Zastaje na vratima, gleda uokolo. Klizna staklena vrata vode na malenu terasu iza kue i sobi daju vie svjetlosti. Suprotni zid pokrivaju ormari, s kliznim vratima s ogledalima, tako da se prostorija doima irom nego to doista jest. Ruiasti i sivoplavi satenski jastuii pobacani su po velikome krevetu. Na komodi vidi Ianovu sliku, pa joj prilazi i uzima mjedeni okvir. Ian se smijei prema meni, grli me jednom rukom, glave nakrivljene u stranu, kao da e svakog trenutka prasnuti u smijeh. Okrenuvi se prema meni, s fotografijom u ruci, M. pita: Deko? Nevoljko kimam. Pomno promatra snimku, bezizraajna lica. Na koncu pita: Kako se zove? Slijeem ramenima. To je zbog neega vano? Gleda me, eka odgovor. Grijanje sada kljoca i prigueno, nestvarno bruji. Topli zrak odjednom snano struji kroz reetku u stropu. Lebdi nad nama, poput duha koji se uvlai u sobu. M. i dalje eka.

100

elada8

Ian, kaem. Uzimam mu sliku, vraam je na komodu uz tresak. Zove se Ian McCarthy. A sada idemo. Dolazimo do njegova auta, novog Mercedesa, sjajnog, elegantnog i crnog. Vani je oblano, no oblaci su tako prozrani, lagani i magliasti da izgledaju kao da su rijetko istkani, poput kakve gaze. Otvara mi vrata auto mobila, pridrava ih dok ne uem. Nakon to je sjeo za upravlja, pitam ga: Kamo idemo? Na izlet. Do jezera Tahoe. Vozei unatrag, s prilaznog puta izlazi na ulicu. Nije ba neki dan za takve izlete. Zima zavrava, a ranije ujutro padala je kia. Izlazi na autocestu, a ja se udobnije smjetam za dvosatno putovanje. Auto kao da klizi cestom, posve skladno i gotovo neujno. Vozimo se u tiini. Poinje lagana kiica i M. ukljuuje brisae. Kilometri i kilometri puta samo promiu. Pitam se zato me vodi na izlet. Piljim kroz prozor, gledam nebo sumorno od kie. Sad smo u Sacramentu, gdje se autocesta 50 odvaja od meudravne autoceste 80. Promet nije onako gust kao radnim danima i premda M. vozi bre od doputene brzine, mnoga nas vozila i dalje pretjeu. Nakon nekog vremena kaem: Za cijelo vrijeme dok si je poznavao, Franny nikada nisi nikamo izveo. ak ni na obian spoj, pravi spoj. Jo nekoliko trenutaka uti i ve mislim da nee odgovoriti, ali on onda kae: Iskreno, ba i nije bila neko drutvo. Sestra ti je bila dosadna. Zbog tih bezobzirnih rijei hvata me bijes. Ali jo vie od toga, u njima ujem odjeke sebe. Franny je u dnevniku napisala da ja to isto govorim o mukarcima. Znam da bih se s njim nakon nekog vremena dosaivala, rekla sam joj jed nom. Te me rijei sada progone. Jesam li i ja zvuala tako bezobzirno kao sada M.? Ako je bila tako dosadna, zato si se onda s njom viao? pitam. Zato si, od svih ena koje si mogao imati, odabrao ba Franny? Nije bila tvoj tip. To se vidjelo iz aviona. Kao to sam ti ve rekao, s njom sam se viao iz zabave. Gleda me ispod oka. Zanimalo me to sve s njom mogu raditi. to s njom moe raditi, ponavljam tupo. utim i pokuavam se pribrati. Progovaram tek kad sam sigurna da su mi osjeaji pod potpunim nadzorom. Posve bez emocija, kao da govorim o nekoj neznanki, kaem: elio si imati nadzor nad njom - nije li to prava bit te prie? Bila je lak plijen. Mogao si bez veeg truda dominirati, mogao si je iskvariti. Ne

101

elada8

misli da si se trebao namjeriti na nekog prikladnijeg, nekog... Ne dovravam misao. Izazovnijeg? kae on, uvidjevi da oklijevam. Nekog poput tebe? Ne obazirem se na tu primjedbu. Vozi jo nekoliko kilometara, a onda kae: Pogreno shvaa. Ta dominacija, kontrola... sve je to dio toga, ali ne i cijela pria. Kad sam je prvi put ugledao kod Putah Creeka, prije nego to me upoznala, naslutio sam koliko je osamljena. Tako je postala mojim projektom za zimski kvartal. Htio sam je nauiti voljeti - voljeti toliko duboko da bi bila u stanju uiniti bilo to samo da zadri tu ljubav. irio sam joj granice. Zanimalo me koliko e daleko biti spremna ii. Jo sam nekoliko trenutaka bez rijei. O Franny govori kao o nekakvom eksperimentu, kao o kulturi uzgojenoj u Petrijevoj posudici. To ti ne izgleda kao manipuliranje? uspijevam izustiti. Apsolutno, odvraa M. Nikada nisam ni tvrdio neto drugo. I to je tebi zabava? U vlastitome glasu prepoznajem otrinu. Kaiprstom i srednjakom trljam desnu sljepooicu. Kako se Franny uope mogla spet ljati s njime? Iskoristio si je... to je bit prie. Da, ali ne mora zvuati toliko ogoreno. Pruio sam joj to joj je trebalo. Htjela je deka, nekoga tko e je voljeti unato dimenzijama i karakteru. Budimo realni - bila je dosadna i debela. Nisam je mogao voljeti - ali sam s njom mogao voditi ljubav. I kod nje sam pobudio osjeaj da je netko eli. Zahvaljujui meni bila je eljena. uti, pa dodaje: A to je vie nego to si ti ikada uinila za nju, Nora. Zanemarivala si je, a to je bilo neusporedivo okrutnije. Duboko u sebi osjeam znaenje njegovih rijei, toliko istinitih da bole. Kaem. A onda prekida s njom. Kad si je se zasitio, jednostavno si je odbacio. Moj je odnos s tvojom sestrom bio privremene naravi - od poetka. Samo me udi to je uope toliko i potrajao. Ljudi su potrona roba, Nora. O tome sam ve govorio. Imaju rok trajanja, vremenski rok. To bi barem ti trebala shvaati. Nemoj zaboraviti da mi je Franny ispriala sve o tebi.

102

elada8

Znam to voli, znam to ne voli, poznajem tvoju pro lost, a mogao bih se okladiti i u to da znam tvoju budunost. Poznajem tebe. Mukarci su u tvome ivotu jednako privremeni kao ene u mojem. Osim toga... To nije istina, kaem. Vie nije tako. Osim toga, nastavlja M., niim ne pokazujui da je uo d a sam ga prekinula, kao to si i sama ranije rekla, nije bila moj tip. Bila mi je draga, to je znala, ali nisam je volio i nikad joj nisam rekao da je volim. Nikad joj nisam nita obeao. Od Franny sam uzeo to sam htio - a dao sam joj to sam mogao. Ponovno razmiljam o mukarcima u svome ivotu. I ja sam uzimala to sam htjela i davala to sam mogla - odnosno, tonije, davala koliko sam mogla manje. Slomio si joj srce, kaem, prisjeajui se mukaraca koje sam tako olako odbacivala. Glas mu postaje blai. Imala je sree to sam prekinuo s njom. Inae bih je bio tjerao jo dalje. Prisjeam se svinjca i one kutije u njegovu ormaru. Mislim da Frannyne dnevnike biljeke i to kako je tajila vezu s M. -om, kako se u njezinim biljekama, iako su bile oskudne, sve vie osjeala tjeskoba, kako mu se posve podala. Koliko je dalje uope mogla ii? pitam. Pitanje je retoriko, ne oekujem odgovor, no on ipak odgovara. Pogledava prema meni i kae: To e otkriti. Obuzima me nelagoda. Kako to misli? pitam. Ne obazire se na mene. Naputamo dolinu i uspinjemo se predbrejem, napredujui prema planinama ije vrhove pokriva snijeg. Kia se pojaava. U divovskim lukovima brisai prelaze vjetrobranskim staklom. M. je zamiljen, izraz njegova lica odsutan. Sada kae: Da, vjerojatno je tono da sam joj slomio srce. Ali zahvaljujui tome je ojaala. Bila bi se vezala za nekog drugog. Bila bi preivjela taj ok. Da je uope imala priliku preivjeti. Uzdie. Istog trenutka lice mu prekriva umoran izraz. Opet se vra amo na to, ha? Jesam li joj slomio i tijelo, a ne samo srce? Nisam je vidio nekoliko tjedana prije smrti, Nora. Ja sam prekinuo s njom. Zato bih je onda traio i ubio? Zato bih htio da bude mrtva?

103

elada8

Vidjela sam onu tvoju kutiju u ormaru. Znam to si joj uinio. Voli bol tui bol. Mislim da si osoba opsjednuta kontrolom koja je izgubila nadzor. Pretjerao si. Stvari su ti izmaknule iz ruku, a Franny je zbog toga mrtva. Kao prvo, kae on, tonom kojim pouava studente, ne zna to sam radio Franny i to nee znati dok ti ne odluim ispriati. Kao drugo, ako je to tvoja teorija - da sam je ubio u nekontroliranom trenutku sadistike strasti - ne boji li se da u i s tobom izgubiti nadzor? Ne smije me ni dirnuti. Policija bi ti odmah bila za vratom. Ali ako izgubim nadzor, neu racionalno razmiljati. Posljedice mi nee ni pasti na pamet. Odjednom imam dojam da sam zatoena, da se kabina automobila upravo nekako smanjila. Kaem: Tone zajedno sa mnom. Dogodi li mi se neto, policija e znati da ima veze s tobom i ovaj put e te uhvatiti. To e biti kakvo takvo zadovoljstvo. Platit e za to to si uinio. Jo nekoliko trenutaka uti. Polagano, poput roditelja koji pokazuje neodobravanje, odmahuje glavom. Kae: Nora, krajnje si nepromiljena. Takvim razmiljanjem nee vratiti Franny u ivot - samo e izazvati svoju smrt. Ponovno me obuzima taj osjeaj skuenosti i tjeskobe, kao da sam posve odvojena od svijeta. Za neke stvari vrijedi i umrijeti, kaem, ali znam da ne zvuim uvjerljivo. Ne odvajajui pogled od ceste, M. kae: Onda glavno pitanje sada glasi: Hou li te staviti na kunju? To ti reci meni, kaem, prestraena njegovim rijeima. Pomno motri cestu. Kia zalijeva vjetrobransko staklo. Kad bih nekoga ubio, poinje, pa me naas gleda i nastavlja: Kad bih, primjerice, ubio tebe, to ne bi bilo u nekakvom nekontroliranom mahnitanju. Sve bi bilo pod potpunim nadzorom, promiljeno i vrlo metodino. Kad bih elio uiniti neto toliko... konano, u tome bih htio i uivati. Pretpostavljam da bi ovjek ipak izgubio poneto od potpunog doivljaja kad ne bi imao nadzor. Jo nekoliko trenutaka oklijeva, razmilja, pa kae: Vjerojatno bih poeo tako to bih te vezao, povezao ti ruke i noge. Potom bih te mumificirao. Zna to je to, Nora? Iskustvo vezivanja. Postoje mnogi naini, ali osnovno je naelo uvijek isto: osobu posve omotati, od glave do pete, onemoguiti to vie

104

elada8

podraaja osjetila, dovesti do toga da se taj netko ne moe micati. Bila bi posve bespomona, ne bi se mogla pomaknuti, ne bi mogla uzvratiti, ne bi mogla vikanjem traiti pomo. Ja bih uivao u takvom prizoru. Ali morao bih otii i korak dalje, zar ne? Ako govorimo o ubojstvu. A ne bih htio da me otkriju i uhite. Imao bih spreman drveni sanduk, veliine lijesa, pa bih te smjesti o unutra i avlima zabio poklopac. Zakopao bih te, moda i u vrtu iza kue. ula bi zemlju kako pada na poklopac lijesa dok je bacam lopatom. Ne bi mogla apsolutno nita, samo bi sluala, uspaniena, dok te ivu zakopavam. Piljim u M.-a dok mi sve to govori, osjeam kako mi tijelom struji leden i jeza koja nema veze s niskom temperaturom zraka vani. On me gleda i smijei se, upuuje mi onaj svoj podrugljivi poluosmijeh koji sve vie mrzim. Ali sve je to samo hipotetsko razmiljanje, dodaje. Nisam ubojica. Ponovno osjeam koliko sam izolirana. Ne bih smjela biti sama s M. -om. Gledam kroz prozor. Nalazimo se u planinama Sierra Nevade, meu bijelim i utihlim vrhuncima, a s obiju strana ceste nalaze se visoke hrpe nagomilanog prljavog snijega. Pruam ruku i pojaavam grijanje. Planinu prekrivaju bijele koloradske jele i nii cedrovi smee kore, pa se na snijegu koji se topi vidi gust i ljuskast pokrov listova, iljatih iglica i oblih eera. Cesta, sjajna i i vlana, sivocrna, vijuga planinom uz otre zavoje. M. vozi polagano i oprezno. Vani nije dovoljno hladno za snijeg, a kia, koja sada tek blagim i priguenim kapljicama pada na auto, kao da izolira M.-a i mene, izmeu nas dvoje i ostatka svijeta postavlja vlani oklop. One stvari koje ima u ormaru, pitam ga, jesi li ih upotrijebio na Franny? Sve redom? Ne odgovara odmah. Na koncu kae: Najvie uivam u odnosima koje obiljeava odreeni oblik sadomazohizma i obino biram ene koje takoer uivaju u tome. S Franny je bilo drukije. Prieljkivala je tradicionalniji odnos. Ali bila je zaljubljena u mene, vie nego ijedna ena koju sam poznavao, pa mi je zbog toga doputala da s njom radim praktiki bilo to. Zahtijevao sam da mi dokae tu svoju ljubav, a ona je to i inila - nebrojeno puta. Zbog te njezine povodljivosti, nespremnosti na to da kae ne, ja sam postajao samo jo zahtjevnijim. Od nje sam traio neusporedivo vie nego od bilo koje druge ene. Taj je njezin karakter upravo traio da je ovjek iskoritava i zlostavlja. Nije odbijala ba nita, pa sam stoga jednostavno uzeo sve. Odgovor na tvoje pitanje dakle glasi da, iz prve je ruke upoznala sve to je u onoj kutiji - i jo podosta toga. Jo trenutak ne uspijevam doi do rijei. Duboko udiem, pa kaem: Zanima me jo. Ispriaj mi konkretne pojedinosti. to ste ti i Franny tono radili?
105

elada8

Naas me gleda, a onda vraa pogled na cestu. Dovoljno smo razgovarali o njoj, kae. Osjeam kako u meni buja bijes. Prua mi tek toliko pojedinosti o Franny da odri moju poslunost. Koliko e jo dugo to raditi? pitam. Davati informacije kada i kako ti se prohtije, davati mi mrvicu tu, pa mrvicu tamo. Misli da i mene moe kontrolirati onako kako si kontrolirao moju sestru? Vidjet emo, kae on. Piljim kroz prozor. uti planinski borovi, rumenoukast e kore s dubokim naborima, promiu kraj nas dok auto vijuga planinskim masivom. Oboje jo neko vrijeme utimo. Kia je u meuvremenu prestala, a mi smo sad na drugoj strani planine, vrh Echo sada je iza nas, pa se sputamo prema South Lake Tahoeu. Snijeg se ondje ve poinje topiti. Uz cestu se vide malene prljave plohe ostataka snijega, a obronke prekriva isprekidani bijeli ledeni sloj koji se na rubovima topi. M. me pogledava. Ti si Franny smatrala dobronamjernom osobom bez problema, mirnom i staloenom, bezbojnom, dosadnom osobom s kojom si se povremeno morala viati zbog sestrinskog odnosa. Voljela si je, ali nije bila tvoj tip, jednako kao to nije bila ni moj tip. Nije bila od onih osoba koje bi ti odabrala za prijateljicu, a da niste bile u srodstvu, s njom se ne bi uope viala. Franny je to znala. Znala je da je smatra dosadnom i to je prihvaala. Nikad nije runo govorila o tebi i nikad ti nije spoitavala tu nezainteresiranost. A moda je trebala. Nikad nisi odvojila malo vremena za to da je upozna kao odraslu osobu. Ali ja sam je upoznao. Za Boi -sjea se Boia, zar ne? Onaj dan koji provodi s obitelji? Onaj dan kad si bila prezauzeta da ga proslavi s jedinim lanom obitelji? - Franny je za Boi otila u staraki dom, kako njezina prijateljica, Sue Deever, ne bi bila sama. A jednom tjedno pomagala je jednoj skupini izviaica, jer je voljela biti u drutvu djece. Nisi imala pojma o svemu tome, zar ne? Kao da ti je bila posve strana osoba. A ipak te voljela i divila ti se, silno te cijenila i ustrajno te branila. Kad sam rekao da mi se iz njezinih pria ini da si sebina, izmiljala je izlike. Rekla je da si jako zaposlena, da ima svoj ivot. Piljim kroz prozor sa strane, ali nita ne vidim. Zanimalo me neto vie o Franny, ali sad kad mi pria, to to sluam nimalo mi se ne svia. I ranije me pekla savjest - jasno mi je da sam se trebala vie potruditi da je nekako ukljuim u svoj ivot - ali taj je osjeaj sada mnogo dublji. On kae: ovjek se malo poinje pitati, zar ne? emu ta silna odanost kad je, posve oito, nisi zavrijedila?

106

elada8

Ne mogu mu odgovoriti. Nakon Frannyne smrti ljudi, od kojih mnoge uope nisam znala, prilazili su mi i izraavali iskrenu suut. Nitko od njih nije me ukorio, nitko nije bio svjestan mojeg zanemarivanja. Jedino M. zna istinu. U sebi se molim za to da prestane, ali on nastavlja. Ranije si rekla da je bila lak plijen - moda si i ti imala neke veze s time. Bila si joj sestra, Nora, trebala si znati da te treba. Trebala si se malo vie brinuti oko nje. Jo nekoliko trenutaka uti, a onda mu se glas mijenja, postaje vedriji, bez traka potovanja. Moda to, barem dijelom, objanjava moju fascinaciju tobom. elim upoznati osobu koja je prisvojila takvu odanost - posve nezaslueno. Grlo mi je suho i znam da u rijei izgovarati s mukom odluim li se oglasiti. U pravu je, naravno. Trebalo mi je biti vie stalo do Franny. Instinktivno uzvraam udarac. Nakon svega to si joj uinio, nema ni najmanje pravo osuivati me. Glas me izdaje. S mukom se pokuavam ponovno pribrati. M. me saalno gleda i blagim glasom kae: Moda zato i mogu suditi - ba zbog toga to sam joj uinio. Jer... To je sada priznanje? pitam, odbacujui njegovo saaljenje. eli mi rei da si je ubio? Polagano i strpljivo odmahuje glavom. elim ti rei da smo je oboje povrijedili. Ali ja nehotice. Glas mi zvui neprirodno, napet je od emocija i suza kojima ne doputam da poteku. Traim oprost, ali uviam da ga nee biti, da mi ga taj ovjek nee pruiti. Moda nisam bila dobra sestra, mo da sam bila zaokupljena sobom, moda sam bila mnogo toga... ali u sve to nisam krenula s namjerom da je povrijedim. Ne, nisi. Ali krajnji je ishod isti. Bilo namjerno ili ne, na koncu je bila povrijeena. Ti si je povrijedila, ja sam je povrijedio - takav ti je ivot. Mora sudjelovati u krivnji. Gledam kroz vjetrobransko staklo. Moj odnos s M.-om, nastao iz nude, poprima novu dimenziju. S tim sam ovjekom stvorila odreeni savez, postigla dogovor s vragom, radi popunjavanja praznina u slagalici o Franny. On sada u zagonetku kao suuesnika uvlai i mene, pa tako postajem pomagaem u njezinoj propasti. A to nisam eljela. Ne elim biti dio te slagalice, a ipak

107

elada8

osjeam da me neka sila sve snanije vee uz M. -a, neka spona vrsta poput okova oko vrata. Posljednjih mi je nekoliko kilometara puta posve promaknulo i sada s nevjericom uviam da smo se nali na granici Kalifornije i Nevade. M. prolazi kraj nekoliko kasina. Skree na neku sporednu cestu i zaustavlja se ispred katnice od drva sekvoje, kosog krova prekrivenog snijegom. Zato smo doli ovamo? pitam. On otvara vrata i kae: Da doznamo jo poneto o Franny. Osjeam navalu ledenog zraka. On posee prema stranjem sjedalu i s njega uzima kaput, tamnoplavi vuneni sako. Izlazi, obilazi auto, navlai kap ut, pa mi otvara vrata. Oklijevam, pitajui se to e se dogaati u kui. Doi, kae i nudi mi ruku. Izlazim, ali se ne obazirem na ruku. Prelazimo prilazni put, iz usta nam se diu oblaii pare, pa dolazimo do ulaznih vrata. M. zvoni. Od tebe se nee nita oekivati, kae. Ovdje si samo promatraica osim ako se odlui ukljuiti. Molim te samo da vodi rauna o tome da si u ovoj kui goa. Dok smo ovdje, suzdri se od svih opaski i sudova. Ve sam zaustila da neto kaem, ali u tom trenutku vrata se otvaraju i M. me predstavlja nekome visokome, korpulentnome mukarcu. Ima veliko okruglo i rumeno lice, izgleda srdano. Odjeven je leerno, u smee hlae od samta i bez obue je. Stiete u pravi trenutak, kae, a mi za njim kreemo hodnikom pokriven im sagom, pa se uspinjemo stubama. Cijela je unutranjost puna drva sekvoje i stakla, ukraena gotovo oskudno, ali profinjeno. Ba smo se spremali poeti. Uvodi nas u veliku dnevnu sobu s crnim konim pokustvom. Sjedamo, a dok razgovaramo, u sobu ulazi naga ena u crvenim tiklama. Nije ljepotica mogue je da je na koju godinu od pedesete, ima est -sedam kilograma vika, previe minke - ali dri se spokojno. Oko vrata ima iroku crnu ogrlicu sa zakovicama, poput psa, a prilazi izravno onome mukarcu i pred njim se sputa na koljena, pognute glave. On se na nju ne obazire, kao ni M. Na stranjici i bedrima vide joj se crveni dijagonalni tragovi i modrice. Vidim da gledate tragove bia, kae na domain, pa se naginje i eni miluje ramena. Kad ste doli, upravo sam zavrio s kanjavanjem. Zatim se obraa eni: Ustani. Neka bolje pogledaju. Svakako, gospodaru, kae ona i ustaje. Gospodar? apem i pogledavam M.-a, no on se ne obazire.

108

elada8

Ona nam prilazi i smijei se, kao da se ponosi modricama i ranama, pa se okree, da je bolje vidimo. Jako zgodno, kae M. pa joj dlanom prelazi po bedru. aptom ga pitam: Ovamo si dovodio i Franny? Kima. ena se obraa meni: Drago mi je to si danas uspjela doi, iako se nee igrati. Nervozno se pitam na to tono misli kad govori o igri. Sad emo poeti, kae onaj mukarac i ustaje. Na podu iri bijelu plahtu, pa rukom poziva enu. Ona se prua na lea, a dojke, s tankim strijama koje se ire do bradavica, vise svaka na svoju stranu. Ima kratku i kovravu ko su, crvenkastozlatnu, a takve su joj i stidne dlake. Sklapa oi i poinje duboko disati, kao da meditira. Sjedei kraj nje, onaj mukarac otvara koni kovei. Unutra vidim niz igala od nehrajueg elika. M. izgleda kao da je iznenaen i kao da mu je to nekako neobino nelagodno. ape mi: To nisam oekivao - mislio sam da e nam ponuditi samo prizor vezivanja i bievanja. Gledamo kako prstima hvata kou iznad njezine dojke i kroz tanki sloj mesa provlai iglu. ujem njezino tiho stenjanje. Dii, govori joj mukarac, umirujui je glasom. Samo se opusti, pa joj kroz kou, na drugoj dojci, provlai jo jednu iglu, a zatim joj miluje elo. Ona otvara oi i nasmijeeno ga gleda. Na grudima joj se ve vide sitne kapljice krvi. To je igrica? apem M.-u dok ena dobiva novu iglu. M. se naginje prema meni i tiho govori: Da, nekim ljudima. Kao to vidi, ona uiva. Samo dobro gledaj - ini mi se da e iglama na prsima neto prikazati. Ali nije bilo tako. Ispod komada tkanine u onoj torbici mukarac vadi s jajni no. Podsjea na kirurki skalpel. Napeto zadravam dah, znajui to slijedi. Kratko pogledavam M.-a. Nagnuo se naprijed, tek malko, zabrinuta izraza na licu. Obuzeta muninom, izlazim iz kue i stojim na trijemu, pokuavajui doi do daha. Nekoliko minuta kasnije on dolazi do mene.
109

elada8

Kae: To se naziva sakrifikacijom. Ne brini se za nju - nee je duboko zarezati. I oiljci ne ostaju. Hladni zrak prodire mi kroz kaput, golica mi kou. Zato si me doveo ovamo? Da vidi njihove interakcije. Zato si i Franny doveo ovamo? Ne. Franny nikada nije promatrala - ona je sudjelovala. Ne s rezanjem, njoj to nikada nismo radili. Lae. M. slijee ramenima. Nemam razloga lagati. Zanimalo te to smo Franny i ja zajedno radili - pa ti priam. I? M. se smijei. I to? Jesam li mu dopustio da je evi? To pokuaj prokljuviti sama. Ulazimo u njegov auto i vraamo se kui. Vozimo se bez rijei. Tek je etiri popodne i kia ponovno jaa. Skreemo na glavnu cestu i ja piljim u prodavaonice, motele, ljude koji urno koraaju pod kiobranima. Zaobilazimo juni dio jezera Tahoe, iju povrinu remete velike kaplje kie. Sve oko nas visoko drvee s kojeg kapa kia, kue obloene drvom sekvoje, automobili koji jure kraj nas - sve poprima sivkaste tonove natopljenosti kiom. Ne mogu prestati misliti na Franny u toj kui, na sve ono na to ju je M. prisiljavao. Grad ostaje za nama. Prolazimo kraj aerodroma i ulazimo u planine, gdje kia, naglo i neoekivano, odjednom prelazi u sitnu kiicu. Siune kapljice sputaju se na automobil usporeno, pleui i tonui poput maglice. Ubrzo poinje ponestajati svjetlosti, ubrzano se pribliava sumrak. Drvee je sada rijetko, a visoke planine zamijenili su blagi, travom prekriveni breuljci u njihovu podnoju. Dolazimo do ravnice na kojoj se ubrzo ukazuje Sacramento i nastavljamo vonju prema zapadu. Dolazimo u Davis i on me vozi do moje kue. Gasi motor i gleda me, prebacujui ruku preko naslona sjedala. Promatra me bez rijei. Mene obuzima nelagoda. to je? pitam, kao da se zbog neega opravdavam.

110

elada8

Doi ovamo, kae on. To je zahtjev, ne molba. Instinktivno se ne miem. U tiini nakon toga zrak gotovo pucketa od napetosti. Smijei se, samozadovoljno i zlokobno. Prkos, kae, pa otkopava sigurnosni pojas i pribliava mi se. To mi se svia. Iznenadnim pokretom koji ni u snu nisam oekivala gura me na vrata, a rukama mi onemoguuje svaki pokret. Zatim me hvata za bradu i pridie glavu prema sebi. Barem djelomino. Ali nemoj pretjerati. Usprotivi mi se u pogrenom trenutku, pa e platiti. Gura me cijelim tijelom, a onda me ljubi. Ponovno osjeam opasnost, kao i one veeri kad sam s njim spavala. I protiv volje osjeam uzbuenost. On naglo prestaje. Jednom rukom hvata me za bradu i usta, gura mi glavu na prozorsko staklo. Osjeam snagu njegovih ruku, tijelo kojim me gura. Tiho, vrsto me i postojano drei, govori: eli vjerovati u to da sam ubio Franny. Na taj nain dobiva vrstu toku za koju se moe uhvatiti. A to je bolje nego da misli da bi njezin ubojica mogao proi nekanjeno. Ali ja te privlaim. To osjeam u tvojim poljupcima, u tvome tijelu. Ti i ja emo se sprijateljiti. Svidjet u ti se i protiv tvoje volje. To jo moda ne zna, ali sliniji smo nego to si mogla i zamisliti. Sazdani smo od istog materijala, Nora. Nee mi moi odoljeti. Njegove me rijei plae. Odbojna mi je i sama pomisao na to da bismo mogli biti slini. Otimam se ruci koja me dri za donju vilicu. Ne bih se ba okladila, uspijevam procijediti. Ovla me ljubi u obraz, a zatim me puta. Ulazim u kuu i sluam kako se njegov automobil udaljava. Istog trenutka kui zovem Joea Harrisa i priam mu o sakrifikaciji. Joe kae da e provjeriti stvar. Nekoliko minuta kasnije netko mi zvoni na ulazu, Ian stoji na trijemu -onako plavokos, visok i snaan, mladenakog izgleda u toj crveno -zlatnoj jakni s klupskim oznakama 49ersa iz San Francisca. Lice mu je etvrtasto i glatko, nigdje se jo ne uoavaju bore, sa zlatnoutim obrvama koje izgledaju poput ekinja slikarskih kistova. Ulazi dugakim koracima, ljubi me u isti onaj obraz koji je poljubio M. to radi ovdje? pitam smeteno. Nisi dobila moju poruku? Ranije sam te nazvao i rekao da u naveer svratiti. Grli me i ponovno ljubi, ovaj put dublje i strastvenije. Oekujem da e nekako naslutiti kako sam ga prevarila, da e ustuknuti i uzviknuti: Bila si s

111

elada8

nekim drugim mukarcem! Ali to se ne dogaa. U njegovu poljupcu osjeam strast i istinsku naklonost. Polaem glavu na njegova prsa i snano ga privijam. Krupan je, graen poput profesionalnog hrvaa - tim se sportom i bavio na faksu - velik i miiav, ali sada se uglavnom ne kree i za koju godinu, malo -pomalo, miii e se opustiti. Ve osjeam poetak toga. Razmiljam o M. -ovu nagom tijelu: skladnome, zategnutome, opasnosti koja mu kola ilama. Od te slike u glavi postajem nervozna. Uvlaim ruku pod Ianovu majicu kratkih rukava i utiskujem prste u hladnu, bijelu kou. Ve mi i ta njegova silna masa prua utjehu. Ne, kaem, nisam dobila poruku. Tek sam dola. Gledam ga, gledam to povjerljivo lice i znam, posve sigurno i pouzdano, da mu nikako ne smijem spomenuti M.-a. Umjesto toga, kaem da sam s nekom prijateljicom bila na Tahoeu. Za lanom ulazim u kuhinju, gdje iz hladnjaka vadi Pepsi. Ja ne pijem gazirana pia, a Pepsi imam samo radi njega. Gledam prema telefonskoj sekretarici i vidim da imam dvije poruke. Pritiskam tipku i ujem, naravno, Iana, jakog glasa dodatno pojaanog u zvuniku, kako mi govori da e naveer svratiti. Drugu poruku ostavila mi je Maisie, koja se pitala gdje sam, zato joj se ne javljam. S njom nisam razgovarala otkako sam se upoznala s M.-om, ne elei joj odati tajnu vezu. Briem obje poruke. Ian svlai jaknu, odbacuje je na radnu plohu i pita: Jesi to dobila? Gore, u Tahoeu? Nita bitno. Par dolara. Otvara limenku i pije iz nje, pa prstom uklanja plave uvojke s oiju. Gleda sekretaricu i, bez osobite energije, kae: Danas sam se naao na ruku s Maisie. Nije joj jasno zato je izbjegava. Maisie za Bee pie kolumne s podruja takozvanog emotivnog zanimanja za pojedinca, a ona i ja s godinama smo postale razmjerno dobrim prijateljicama. Ne izbjegavam je, kaem. Poinjem izmiljati izgovor, no ini se da Ianu neto drugo zaokuplja pozornost i ini mi se da me nije uo. Potee donju usnu. to se dogaa? pitam ga. Jo nekoliko trenutaka uti, kao da pokuava predvidjeti uinak toga to se sprema izgovoriti. Na koncu, iziritirano, kae: ini se da ne izbjegava jedino

112

elada8

Maisie. Ispija Pepsi u jednom velikom gutljaju i odlae praznu limenku. Cijeli tjedan pokuavam doi do tebe. Ne javlja se na telefon, a kad me i nazove, to je tijekom dana, kad zna da me nema. Cijeli tjedan govorim mu da imam gripu. On nastavlja: Dri se kao da se ne eli vidjeti sa mnom. Kao da u tvom ivotu postoji i netko drugi. Ne, uzvraam brzo. Nema nikog drugog. Samo sam bila bolesna. Gleda u stranu, zabrinuta, izmuena izraza lica, a potom ponovno gleda mene. Sigurna si da je to sve? Kimam. Uzdie i sklapa oi. Ponovno ih otvorivi, kae: To nisam trebao izgovoriti, to o nekom drugom. Nisam smio samo tako donositi nekakve zakljuke. Ali volim te, Nora. Ne moe samo tako nestati na tjedan dana. I ne moe me odbaciti jer si bolesna. elim se brinuti za tebe kad ti nije dobro. elim biti s tobom - i u dobru i u zlu. Oprosti, odgovaram. Samo sam... Slijeem ramenima, ne znajui to da kaem, ne elei samo i dalje gomilati lai. Neuvjerljivo dodajem: Znala sam da si cijeli tjedan u poslu preko glave. Bio sam... ali bio bih imao vremena za tebe. Malo se oputa, naslanja se na kuhinjski element. Na licu mu se javljaju prvi tragovi osmijeha. Bio bih ti donio pileu juhu. Prilazim mu i grlim ga. Snano ga privijam, naslanjam se na njega, pa ga privijam jo vre. To je mukarac kojeg elim. Pouzdan, odan i pun ljubavi. Prua mi to mi treba. Ian me blagim pokretom udaljava od sebe, sada me drei ispruenim rukama. Hej, kae zabrinuto. Je li ti dobro? Na licu mi trai odgovor. Kimam. Da, bit e da sam samo umorna. Tebi treba malo njene brinosti i ljubavi - a to bih ti pruao cijelo vrijeme, samo da si mi dopustila da doem. Odvodi me u dnevnu sobu, pali svjetiljku u kutu, pa sjedamo na kau. Svjetiljka ima samo tri arulje od etrdeset vata, pa da je blag jantarni sjaj koji se gubi u mekoj tami u udaljenijim kutovima prostora. Na stoliu je lanova najnovija rezbarija -nedovreni korpion od boikovine - uz nekoliko otrih noeva i dlijeta. Podiem noge na kau i lijeem, s glavom u

113

elada8

njegovu krilu. Masa njegova tijela prua mi sigurnost, pa se privijam jo blie, elim se ukotviti u njegovoj vrstoi. To mislim najozbiljnije, Nora, kae. Samo zbog toga to si bolesna, ne moe mi rei da ne dolazim. Ako ja dobijem gripu, hoe li rei: Nazovi me kad ti bude bolje. Ne elim se vidjeti s tobom dok ne ozdravi? Neu. Onda dobro. Stoga mi nemoj govoriti da ne dolazim. Nemoj me tako iskljuivati. Uranjam mu dublje u krilo i okreem glavu od njega, da ga ne moram gledati u oi. Zbog te njegove brinosti jo me vie pee savjest. Izgleda da ba nisam jako dobra u ulozi neije djevojke, kaem. Miluje mi kosu, a glas mu postaje blai. Dobra si i kao djevojka, kae, a ja znam da misli ozbiljno. Sasvim dobra, ape, i dalje mi milujui kosu i lice, tim velikim dlanovima, debelim i tupim prstima za koje ovjek nikada ne bi rekao da mogu biti tako njeni. eli li veeras ostati kod kue? pita. Bez pritiska? Ako eli, moemo gledati telku. Dodir mu je blag i svilenkast poput toplog maslaca, a ja u njemu jasno osjeam ljubav. Usporeujem ga s M.-om i uviam da su kao nebo i zemlja. Kimam, pa se okreem tako da ga sad gledam. Plave i bistre oi gledaju me s apsolutnim povjerenjem, lice je otvoreno i iskreno. Dri mi dlan na tjemenu i lagano mi palcem mazi elo. Njegov me dodir proiuje. Zapravo bih najvie voljela, kaem, da vodimo ljubav. Ian se polagano smijei. Mislio sam da si umorna. Nisam tako umorna, kaem. elim da mi misli o M. -u zamijene misli o Ianu, da nestanu misli o tome kako sam zanemarivala Franny. elim da Ianov dodir koji proiuje spere moju grinju savjesti. Kratko i jasno, elim potpuno, apsolutno odrjeenje.

114

elada8

ETRNAESTO POGLAVLJE
Od vremena Frannyne smrti doznala sam mnogo o svijetu sadomazohizma. U sado-mazo odnosu dominantni je partner top, onaj koji je gore, sve vodi i svime upravlja, takozvani dom, dok je pokorni partner na dnu, podloan i podinjen, submisivan, rob ili takozvani sub. Pokua li pokorni lan nadzirati odnos ili njime manipulirati, njegovo ponaanje dobiva negativnu konotaciju dominacije s donje strane. I to je vrlo prikladan opis mog odnosa s M.-om. On toga nije svjestan, ali ja vladam iz podreenog poloaja. Kad Ian ne doe k meni, veeri provodim s M. -om. S njim se obino ne vidim do veeri. Kad se vrati s predavanja na sveuilitu, odmah se posveuje klaviru i ne voli da mu netko smeta. Sada smo upravo veerali i kreemo u kratku etnju kvartom. Rameau - poput sjene, sveprisutan - na nekoliko je koraka iza nas. Ovdje nema plonika, pa hodamo uz rub ceste, tu i tamo utamo kamenie. U vrtu jedne susjede, ute dalije ruiastih vraka lelujavo blistaju na blagome vjetru, a negdje s nekog stabla uje se ptiji pjev. Kroz kronje vidimo naranasto sunce koje lebdi nisko nad obzorom. Ubrzo e se spustiti mrak. M. me hvata za ruku. Ima lagane rukavice, to mi se ini neobinim, s obzirom na to da zrak nije osobito svje. Dva djeaka jure kraj nas na biciklima, vozei se sredinom asfaltirane ceste. Uvijek nosi rukavice? pitam ga. Skoro uvijek, ako u zraku postoje ve i naznake hladnoe. Koa mi vrlo lako puca. Pogledava me i dodaje: Ni za tebe ne bi bilo dobro da su mi ruke grube, Nora. Odvlailo bi ti pozornost. Vjeruj mi. Za to to imam u planu i za tebe je dobro da mi ruke budu meke. Zamalo pitam to je to isplanirao, ali zakljuujem da me samo zadirkuje. Hodamo drei se za ruke, a ja ne mogu prestati razmiljati o tome da je Franny ivot oduzela upravo ta ruka u rukavici. Prolazimo kraj kue ispred koje se nalazi maleno umjetno jezerce. Prozirni plaviastosivi kukci klize po povrini, koja se blago mreka kad naie povjetarac, prema nama donosei slatkast miris jasmina. Reci mi neto o Franny, kaem. Uzvraa bez oklijevanja: Bila je besprijekorno potena. Nikada ne bi ni pomislila na to da jednog mukarca prevari s drugim.

115

elada8

Sputam glavu i uzdiem - tiho, pokajniki - putam ga da zakljui kako me nadvladao osjeaj krivnje. Ali jedva se suzdravam da ne prasnem u smijeh. On e meni drati lekcije o varanju? Tiinu prekida prodorno glasanje zrikavca. Nee se moi jo dugo viati s dvojicom mukaraca, kae mi tiho. To e te poeti izjedati. Nogiraj Iana - on nema to to tebi treba. U njegovu glasu ujem ljubomoru i pamtim da to, ako je ikako mogue, moram nekako iskoristiti. Ponovno samo utim, tiho uzdiem, tako da pomisli da me sve to silno optereuje. Donji dio sunca iezava, a sad se vide dugaka, plamena ticala svjetlosti koja obrubljuju obzor poput ukrasnog ruba izvezenog koncem. Ulica u sutonu izgleda skuenije, zatieno, sve grmlje, drvee i travnjaci sivkasto su zeleni pod rasprenom svjetlou sunca koje nes taje. Dovravamo etnju drei se za ruke, povremeno se dodirujui ramenima. Nakon to smo se vratili u njegovu kuu M. odlazi u kuhinju i na tednjak stavlja posudu s vodom. Okrenut mi je leima i gledam kako neto radi na kuhinjskoj plohi, kako postavlja dvije alice, vadi dvije ajne vreice Bigelow, ulijeva vruu vodu. Vraam se za trenutak, kae i nestaje. Vraa se s nekim asopisom, pa mi ga da je. Okus lateksa, peti broj. Domaa zadaa, kae, pa me posjeda za kuhinjski stol. Otvara asopis na dvadesetoj stranici, a ja itam naslov lanka: Fisting, 1. dio: Pika. Odlaem asopis na stol. Ma zaboravi, kaem. Nema anse da u mene stavi cijelu aku. Stavlja mi dlan na rame. To ne moramo raditi veeras, kae. ak ni idui tjedan. Samo proitaj lanak. Malo se upoznaj s temom i svemu pokuaj pristupiti bez predrasuda. Gledam fotografije. Nisam dovoljno velika. Cijelu bi me poderao. Proitaj, kae on, pa mi donosi alicu s ajem i odlazi. Prema leima koja se udaljavaju viem: Samo to i nita vie. Otpijam gutljaj aja i ne gledam asopis, pitajui se je li to radio i s Franny. Pijem jo, gotovo sve, a onda na koncu ponovno gledam one slike. Neka je ena na sve etiri, neka druga osoba - teko je odrediti radi li se o mukarcu ili o eni - nalazi se iza nje, ake uvuene u vaginu te ene. Poinjem itati lanak, ali se ne uspijevam koncentrirati. Pogled mi ponovno bjei na fotografiju, vraa se na ruku koja nestaje u vagini. Vraam se na uvodni odlomak i zijevam - neto o

116

elada8

tome kako se fisting zapravo ne izvodi stisnutom akom. Ponovno itam uvodni dio, ne shvaam, obuzima me pospanost. Podiem pogled i kraj sebe vidim M. a. Gotova? pita. Odmahujem glavom. Nekako se ne mogu koncentrirati, kaem mu, pa ponovno zijevam. Zbilja sam umorna. Moda bi se trebala malo ispruiti, kae on. Vidim kako mi pomae da ustanem. Ve nekako dezorijentirana kaem: Da, samo na par minuta. Moje rijei zvue usporeno i nekako nestvarno. Naslanjam se na M. -a, a on me odvodi u radnu sobu, vrsto me drei oko struka. Posjeda me na kau. Je li ti dobro? pita, tamnim oima zagledan u moje oi. Potvrdno kimam. Isprui se. Ubrzo e ti biti bolje, kae, pa me obzirno sputa u leei poloaj, pridie mi noge, skida cipele. Samo lijepo spavaj, kae. Zatvori oi i spavaj, ali oi su mi ve zatvorene. ini mi se da mi jo neto govori, no glas mu je nekako dalek i ne uspijevam razabrati rijei. Misli mi zastiru prikazi vagina i ruka koje nestaju u njima. Pokuavam se usredotoiti, ali sve obavija pospana maglica. Odustajui, prebacujem se na bok i preputam snu. Budim se polagano, omamljeno, a pred oima prvo vidim strop, dugaku drvenu gredu koja se protee cijelom duljinom, visoko gore. Sklapam oi, pa ih ponovno otvaram. Sad vidim M.-a. Polagano mi ulazi u vidno polje, pa opet nestaje, poput lutke objeene na kakvoj vrpci. Okreem se da ga bolje vidim, no vrat mi je ukoen i teko pokretan. Mogu ga pomicati tek minimalno, vidim samo rubne dijelove. Sjedi u naslonjau do mene, nagnut naprijed. Stavlja mi dlan na elo, ali ne osjeam njegove prste, ni dodir njegove koe, nego samo blagi pritisak. Pokuaj se osloboditi straha, kae mi, a ja ponovno sklapam oi, pitam se o emu govori. Neko si vrijeme spavala, ujem ga. Stavio sam ti neto u aj. Kloralhidrat. Ponovno otvaram oi, i dalje omamljena. Pokuavam neto rei, ali uviam da to nije mogue.

117

elada8

Tableta za spavanje, nastavlja. Dao sam ti vrlo malu koliinu, tek tako da te nakratko omami. Sada vie nisam toliko usporena i shvaam da neto jako nije kako treba. Imam dojam da mi um i tijelo funkcioniraju s nekakvom odgodom, da mi misli i osjeti kasne. Tek sada uviam puno znaenje M. -ovih ranijih rijei: Nemoj se bojati. Stavio sam ti neto u aj. Tabletu za spavanje. S mukom se pokuavam pridii u sjedei poloaj, ali ne mogu se ni pomaknuti. Tada osjeam pritisak na tijelu, pritisak koji postoji cijelo vrijeme - zategnutost koja sputava, neto to me snano stie. Odjednom shvaam to se dogodilo. Nemoj se pokuavati micati, kae on tiho. Ne moe se pomaknuti -samo e se nepotrebno naprezati. Dri mi ruku na elu, blago ga miluje, kao da e me ve i to umiriti. Evo, kae. Pogledaj, pa pridie ogledalo i stavlja mi ga iznad lica. Iz njega me gledaju moje vlastite oi, plave i prestraene. Sve ostalo na glavi omotano je elastinim zavojima Ace u boji koe. Usta, ui, tjeme - sve je posve omotano, osim oiju i malenih proreza za nosnice. Naginje ogledalo, tako da vidim i ostatak tijela. Posve je obavijeno namotajima i namotajima kompresijskih zavoja. Noge su mi povezane zajedno, ruke uz bokove, torzo takoer prekriven, nigdje se ne vidi ni komadi koe. Stenjem, u oaju, u krajnjoj nemoi, a val panike struji mi itavim tijelom. Obavijena sam zavojima. Mumificirana. Osjeam klaustrofobiju i imam dojam da ne dobivam dovoljno zraka. Diem ubrzano, kratko, a bubnjanje srca obuzetog uasom u uima mi odzvanja poput eksplozija. Samo se opusti, kae mi M., pa mi stavlja ruku na rame. Pokuaj se smiriti. Sve e ii lake ako se opusti. Gledam ga. Ponovno pokuavam neto rei, no u ustima imam neto zbog ega su te jedva promumljane rijei nerazumljive. Ubrzano trepem, potiskujem suze, odbijam zaplakati. , ape mi on i njeno me ljubi u jedan, pa u drugi kapak. Ovako si prelijepa. Ne boj se. Pokuaj uivati u cijelom iskustvu, ako ikako moe. Beskrajno sam pazio dok sam te omatao. Htio sam da osjeti potpunu izolaciju, potpuni gubitak osjeta na koi. Prvo sam ti odvojeno omotao desnu nogu, a onda obje zajedno - tako da ne osjeti dodir koe na koi. Prvo sam ti omotao torzo, a tek zatim ruke uz bokove, a zatim te ponovno omotao, ne znam vie koliko puta, tako da si se nala u svojevrsnoj ahuri. Ne bi trebala uope osjeati kou, ba nita, samo zategnutost zavoja.

118

elada8

Stavlja mi ruku pod glavu i malo je pridie. Htio sam da vidi kad se probudi, kae. Htio sam da posve shvati u kakvoj si se situaciji nala, no sada u dovriti ahuru. Ponovno stenjem, pokuavam neto rei. Pokuavam energino odmahnuti glavom. Znam da se boji, kae, pa mi elastini povez omata oko glave, tako da vie nita ne vidim, ali pokuaj se opustiti. Trenutano ne moe ba nita, pa se onda lijepo moe i prepustiti tom osjeaju, osjeaju potpune izoliranosti, spoznaji o tome da o meni sada ovisi i samo tvoje pos tojanje. Sve je sada crno. Povezom mi je nekoliko puta preao preko oiju, tako da kroz njih ne prodire ni traak svjetlosti. ekam, pribojavajui se da e mi zavojem prekriti i nos, i tako me uguiti, no on mi ponovno polae glavu na kau. Sad u te neko vrijeme tako ostaviti, kae. Osjeam kako mi rukom miluje povezane dojke, a ruka mu se potom sputa niz moj prekriveni torzo. Krajnje tiho kae: Izgleda udesno, apsolutno udesno, a potom ujem kako odlazi, izlazi iz sobe. Osjeam kako mi tijelo pod zavojima drhti. Crnilo, sve je potpuno crno. Sjeam se opisa druge polovice njegova scenarija smrti: drveni lijes, zvuk zemlje koja pada na lijes dok me ivu pokapa. Ubrzano diem, oajniki traei jo zraka. elim kriknuti zbog silne nepravednosti svega ovoga. elim da mi netko pomogne. ini mi se da su zavoji sada zategnutiji nego maloas, da me nezaustavljivo stiu. Hou li doista tako umrijeti? Plaem, osjeam kako mi tijelo podrhtava, ujem priguene jecaje. To nije u redu, govorim samoj sebi. Nije u redu! Mislim na sve svoje pogreke. Mislila sam da potpuno nadzirem situaciju. Mislila sam da u moi kontrolirati M. -a, da to nee biti jednostavno, ali da e biti izvedivo. Prevarila sam se. Uasno sam pogrijeila. Diem teko i ubrzano, mahnito, pokuavam usporiti. Udiem i izdiem, udiem i izdiem polagano, duboko, udiem i brojim do deset... izdiem i brojim do deset... udiem... izdiem... Tijelo mi je teko, kao od olova, kao da tonem sve dublje i dublje u kau. Je li ve proao cijeli sat? Ili dva? Tri? ini mi se da ondje ne leim tako dugo, ali nisam sigurna. Moda samo sat. Vani laje neki pas. Nije Rameau - on laje dubljim glasom, zlokobnije. I ulicom je upravo proao neki auto. Udiem... izdiem... Pomno oslukujem, pokuavam potisnuti misli i slike koje mi se vrzmaju glavom, zahvalna na svakome zvuku koji zaujem. Avion negdje iznad kue. Ponovno automobili. Nekakav kukac koji se uvukao u kuu. Potmula grmljavina vlaka negdje u daljini...
119

elada8

Koliko sam ve ovdje? I zato od njega ne dopiru nikakvi zvukovi? Je li jo ovdje? Kau pod sobom osjeam kao akupunkturne toke na kojima mi poiva tijelo, vrlo lagan pritisak pod nogama, tei ispod torza. Osjeam bol u kriima, nelagodu, potiskujem je snagom volje. Sa svakim novim udahom samoj sebi govorim da postajem sve laganijom, laganijom od zraka. Udiem... izdiem... Vie ne osjeam vlastito tijelo. Odvojena sam od njega, postojim zasebno. Ne mogu ba nita. Moj ivot pripada M.-u. Moram prihvatiti sve to ini. Nita nije u mojim rukama, ne mogu utjecati ni na to. Ne mogu sahraniti, ne mogu uzvratiti, nikako se ne mogu zatititi. Hou li ivjeti ili u umrijeti, sve ovisi iskljuivo o M.-u. Oslukujem neizgovorene rijei u glavi, glasnije od izgovorenih, pa se mrtim. to to radim? On prieljkuje uprav o to - strah, prihvaanje, potpunu pokornost. Reagiram tono onako kako oekuje. Kakav upak. Nije mi imao pravo to uiniti. Kakav jebeni upak. Jebeni profesorski upak. ujem te rijei, prodorne i jasne, kao da sam kriknula. Koncentriram se, pokuavam racionalno razmiljati. Samo me eli prestraiti, nita vie. eli da prestanem traiti Frannyna ubojicu. eli da ga ostavim na miru. Ne moe me ubiti - policija mu ovaj put ne bi dopustila da se nekanjeno izvue... Koliko sam ve ovdje? ini mi se da sam u jednom trenutku zadrijemala, ali nisam sigurna. ujem komarca, to prodorno zujanje, visok ton, kako krui sobom. Vani ujem glasanje sove. Udiem, i izdiem, vrlo polagano. Nos mi je poprimio monumentalnu vanost i neopisivo sam svjesna nosne upljine, osjeam kako mi je lijeva nosnica pomalo zaepljena. Budem li vladala disanjem, govorim samoj sebi, sve e biti u redu. Udiem dublje. mrcam. Naglo isputam zrak. Ne uspijevam proistiti lijevu nosnicu. Ponovno plaem, svjesna toga da sam krajnje nemona. Bok, Nora. Tijelo mi se istog trenutka ukoilo. Osjeam kako mi se eludac uasnuto gri. Kad se vratio? Uvlai mi ruku pod ramena, drugu pod noge, pa me pridie. Nosi me, tek nekoliko koraka, pa me stavlja na neto ravno i tvrdo. Samo me pokuava prestraiti, govorim samoj sebi, pa dajem sve od sebe da uspostavim nadzor nad disanjem, no to mi sad ne polazi za rukom. Diem brzo, isprekidano, izbezumljeno. ujem kako se nada mnom zatvara nekakav poklopac. Krikovi su mi prigueni, neujni. A onda ujem udarce ekia: zabija avle u moj lijes. Svi su mi miii zategnuti, prsni ko stisnut. Udarci prestaju. Tiina. I dalje tiina. ekam kripu, znakove o tome da lijes izvlai iz kue, ali ne ujem nita. Jesam li pogreno procijenila udaljenost na koju me prenio? Jesam li ve vani? Ipak, i dalje se ne uje nita. ekam zvuk zemlje koja iz lopate pada na lijes. ekam, ne diem. Jo nema zemlje, pa kratko udiem. Potom jo jednom. Bole me plua, eljust mi je vrsto stisnuta, imam dojam da mi se svaki mii gri. Vrijeme prolazi. Minute, deseci minuta, ne znam. ekam zvuk zemlje.
120

elada8

Ali nema ga. Samo tiina. Mrana, beskonana tiina. Paklenska. Stiksovska... Je li prolo ve vie sati? Vie mi nita ne izgleda stvarnim. Sanjam da sam ve mrtva, u podzemnome svijetu, gdje me prevoze rijekom Stiks, jo jednu duu... Koliko u jo imati zraka? Je li me prekrio zemljom? Je li mi to nekako promaknulo?... ujem nekakvu metalnu kripu. ujem cvile avala koje vadi iz drva, potom i zvuk podizanja poklopca. Pridie me iz lijesa, kao da ustajem iz mrtvih, pa me prebacuje na kau. Ruka mi dolazi pod glavu i osjeam kako mi se odmotavaju zavoji. Moda ne bi bilo loe da jo neko vrijeme miri, kae mi M. Svjetlo e ti biti ekstremno jako. Unato upozorenju otvaram ih im je skinuo povez. Ubrzano trepem, mirkam, ponovno ih otvaram, ovaj put sporije. On i dalje odmotava zavoje, otkriva mi ostatak nosa, obraze, usta, vrat. Otvori, kae, pa mi iz usta vadi lopticu od pjenaste gume. Gnjevne rijei na jeziku, ali, na vlastito iznenaenje, umjesto da psujem, poinjem drhtati. Privija mi glavu na svoja prsa. , kae. Sada je gotovo. Neu ti nauditi. Pridie me na noge i poinje mi odmatati tijelo, sloj po sloj. I dalje ne govorim, dijelom zbog emocionalne iscrpljenosti, dok mi dijelom to nalae zdrav razum: elim se uvjeriti da sam slobodna prije nego to zaponem napad. Blago se ljuljam, nesigurna na nogama, pa se naslanjam na M.-a. Gledam uokolo i vidim da sam cijelo vrijeme bila u njegovoj radnoj sobi. U jednom kutu nalazi se drveni sanduk, eki i avli lee na podu. To sam uinio iz nekoliko razloga, kae on. Dovrava jedan zavoj, pa poinje skidati drugi, sputa mi se od ramena, preko prsa, do struka. Htio sam ti dokazati koliko sam pouzdan i koliko mi moe vjerovati. Bila si toliko uvjerena da sam ti ubio sestru, uvjerena ak i da bih mogao nauditi tebi - sad bi trebala drukije razmiljati. Imao sam idealnu priliku za to da ti naudim, ak i da te ubijem, da sam htio, a to ipak nisam uinio. Moda e sada prestati s tim glupostima, s uvjerenou u to da sam ubio Franny - ili barem uzeti u obzir mogunost da je to moda uinio netko drugi. Na podu su sada dvije hrpe elastinih poveza. Izgleda da se sluio zavojima irine sedam i pol i trideset centimetara. Dovrivi posao na torzu, odmotava mi bokove i bedra. I dalje sam slaba i nestabilna. M. me ponovno polijee na kau, pod glavu mi stavlja jastuk, a potom mi pridie noge i poinje ih odmotavati.

121

elada8

No to je bio samo jedan razlog. eljela si bolje upoznati Franny - ovo je bila idealna prilika. Bila si u njezinoj koi, da se tako izrazim, i iskusila to i ona. Vie od toga ne mogu ti rei, Nora. Da bi shvatila to je proivjela Franny, da bi to istinski razumjela, to isto mora i sama proivjeti. Da ti samo kaem kako sam je mumificirao, nikada ne bi shvatila to to iskustvo zapravo donosi, dubinu osjeaja koji tada izlaze na povrinu. Veeranju epizodu shvati kao taktilnu dopunu Frannynu dnevniku. Ruke mi vie nisu vezane za bedra, iako su obje jo vrsto obavijene zavojima. Oprezno ih pomiem, osjeajui ukoenost. Dok odmotava vanjske zavoje s mojih nogu, vidim da mi je desna zasebno omotana i da mi je glenjeve i podruje neposredno iznad koljena vezao i konopcem. Odvezuje konopac i poinje mi odmotavati desnu nogu. Nakon to je zavrio, isteem jednu, pa drugu nogu. Tijelo mi je golo i hladno, ukoeno od nepominosti. M. me prekriva dekom i pridie mi jednu ruku. Skida zavoj. No najvaniji je razlog to to mi je sve to jednostavno bio uitak. Bijesno piljim u njega i ve otvaram usta da neto kaem, ali on me prekida. Jo ne, kae, pa poinje raditi na drugoj ruci. Jo ne govori. Znam da si bijesna i da eli jo neko vrijeme iziti na mene, ali idemo redom. Pripremio sam ti nagradu. Dar za bol. Skida posljednji zavoj i baca ga na hrpu. Na podu je svakako vie od dvadeset zavoja. Miem se pod pokrivaem i osjeam kako mi ukoenost naputa tijelo. to je najneobinije, uope ne elim ustati, ni vidjeti koliko je sati, ak ni iskaliti bijes. Osjeam se izmodeno, iscrpljeno i krajnje povueno, kao da sam na nekom unutarnjem putovanju, u vlastitoj glavi. Pomilovana sam. elim samo ostati pod tom dekom, na sigurnome i toplome. Prilazi pisaem stolu i vraa se sa snopom papira. Franny mi je to dala malo prije smrti. Pria, manje-vie. O Franny kad joj je bilo etrnaest godina, nekoliko mjeseci prije nego to su vam roditelji poginuli, prije nego to se vratila k tebi u Sacramento. Pria je izvorno bila dio dnevnika, ali ju je izbrisala. Htjela je unititi i ovaj primjerak, ali joj nisam dopustio. uvao sam ga u uredu na sveuilitu. Daje mi papire. Bit e ti jasnije mnogo toga o Franny, kae. ini mi se da e shvatiti da je rije o pravednoj nagradi za muke koje si pretrpjela, pa izlazi iz sobe. Gledam prvu stranicu i poinjem itati.

122

elada8

PETNAESTO POGLAVLJE
FRANNYNO POSLJEDNJE UPORITE autorica: Frances Tibbs Ljudi na meni prvo primjeuju ovo: kosa mi je kratka, jako kratka, nepuna dva centimetra, pa stri ravno poput ekinja sa svih strana. To ne bi bilo toliko neobino da nisam djevojica, no ni to ne bi bilo toliko udno da sam u Davisu, u Kaliforniji, gdje nikome nije osobito stalo do toga kome slii i kako izgleda. Ali sada ivimo u Montani, moji roditelji i ja, a djevojica koja izgleda kao deko ovdje ba i nije esta pojava. Kad sam se poela iati - prvo samo tih petnaest centimetara pramenova s donje strane, pa dva tjedna kasnije jo deset centimetara sa strane, pa potom jo po tri-etiri centimetra za kakvog gadnog vikenda, pa jo pet kad je poelo kiiti - kad sam je poela rezati, mama ni u jednom trenutku nije rekla ba nita. Kao da nije ni primijetila, kao da sam svih etrnaest godina ivota bila gotovo posve elava. Ali tata je primijetio. Rekao je da tako, gotovo bez kose, izgledam neuredno, pogotovo s obzirom na to da sam neprestano u trapericama i jakni s perlicama, ukraenoj perjem, konim vrpcama i konjskom dlakom. Rekao mi je da ponovno pustim kosu, a onda na to posve zaboravio, sve do jednog dana, est tjedana kasnije, kad je za veerom podignuo pogled sa sloenca s razmrvljenim ipsom i tunjevinom i rekao: Nisam li ti rekao da se prestane iati, a nakon toga energino gurnuo vilicu u usta, hrskajui ips, ponovno zaboravljajui moju kosu, dok je mama samo tako sjedila, poigravala se mrkvom na tanjuru, ne obazirui se na nas, ne ujui, ne videi, a to me jako razljutilo, to to vie nije bila dio obitelji, pa sam se zamalo izderala: Prestani se poigravati hranom, ali to ipak, budui da sam bila dijete, a ona roditelj, nisam uinila. Kad mi je tata rekao da se selimo u Montanu prvo sam pomislila: znai, to e sada biti na ivot - Montana. I zamiljala sam stvari koje se ne viaju u Kaliforniji, one staromodne stvari sa sela, pranjave ceste, plonike pokrivene daskama, klince u velikim eirima i izblijedjelim kombinezonima, klince koji ak i ne znaju za isprane traperice, ni fluorescentne vezice za cipele, ni MTV, ni Madonnu, ni Joan Jett i the Blackhearts. inilo mi se da Montana ne moe biti udaljenija od ivota, od trgovakih centara s neons kim reklamama, lokala s videoigricama, pomfrita s ilijem i sirom u Murder Burgeru, te Joeyja Walkera u crnoj konoj jakni i visokim reebokicama, djeaka o kojem sam neprestano sanjarila i zamalo ga poljubila kod vodotornja u Davisu, u Osmoj ulici. Ali sve se to promijenilo, ak i prije nego to smo se odselili u Montanu, a Joey Walker sada me ne bi prepoznao, pogotovo s tom ekinjastom kosom.

123

elada8

Evo to mi je mama rekla prije nego to smo doli ovamo: Montana ima ravnice koje se blago diu i sputaju i moe gledati u beskonanost i ne vidjeti nita osim vedrog plavog neba i smeih breuljaka koji nikad ne zavravaju. Moj je tata samo rekao da ga ona prizemna magla zimi ubija i da je vrijeme za promjenu. Ali znam zato smo se zapravo preselili, iako mi to nisu rekli: radi zaborava. Moda su mislili da bismo ovdje mogli poeti ispoetka, da e se odreene stvari nekako izgubiti meu tim blagim uzvisinama u ravnici, da e se sve nekako upiti u nepregledne otvorene prostore onako kako to nikad nije bilo mogue u Davisu, Davisu s tom niskom i gustom sijeanjskom maglom, koja sve obavija i sputava, ak i uspomene, pod tim sitnim sivim kapljicama. Ali vedro plavo nebo ne pomae. to god radio, kamo god iao, uspomene su ipak tu, samo sijevaju u neoekivanim trenucima. Poput automobila u Montani. Ljudi ovdje ne znaju to da rade s autima. Moe se voziti prirodom - a to znai praktiki bilo kuda - i nee vidjeti nita osim zemlje, moda pokoje krave koja pase, a onda odjednom, kao iz vedra neba, ugleda neki naputeni Chevy, zahrao i bez jednih vrata, ili moda neki stari Fordov kamionet razbijenih farova, uz cestu, u nekom jarku i - pazi ovo - preokrenut, na krovu. Kad god proemo kraj nekog takvog vozila, moji roditelji na prednjim sjedalima, ute, ja straga, zagledana kroz prozor, razmiljam o izumrlim ivotinjama i ugroenim vrstama, pa jo sljedeih nekoliko kilometara zaueno razmiljam. To mora neto znaiti, ali ne znam to. U takvim trenucima alim to s nama nije Nora, moja starija sestra. Ona bi mi mogla obj asniti to s autima, ali budui da je nema, stvar nekako moram prokljuviti sama. Ljudi u Kaliforniji ne ostavljaju aute uz cestu, ne prevale ih na krov i samo tako napuste. To je neto specifino za Montana, zakljuujem, kao to je niska magla specifina za Davis: i jedno i drugo podsjea te na stvari kojih se ne eli sjeati. Odmah nakon to smo se doselili ovamo, prije otprilike godinu dana, odluila sam da u biti bolja u koli, da roditeljima olakam situaciju. Uim neusporedivo vie, a kako mi se kosa skrauje, ocjene mi se poboljavaju. Sada iz svega imam petice, a kad ih pokazujem mami, ona se sanjivo smijei i kae: Jako lijepo, srce, a onda odvraa pogled i ja jasno vidim da je ve zaboravila moje petice, da je zaboravila i mene. Ne zaboravlja samo jedno: Billy, moj mlai brat, je mrtav. Najvie uim povijest. Na satovima gospodina Kendalla uili smo o Indijancima iz Velike nizine. I tada sam doznala za Bika Koji Sjedi. Bio je veliki voa koji je ujedinio Indijance tog podruja, iako za njega na konc u sve nije zavrilo najbolje. Kad mi sad kae da promijenim tu nakienu jaknu ili da prestanem rezati kosu, samo mu kaem da radim na jednom kolskom projektu, o Indijancima iz naroda Sioux kaem, a on neto mumlja i odlazi u dnevnu sobu gledati televiziju. Njemu je to nekako valjda logino. Moda misli da su svi

124

elada8

klinci u mojem razredu elavi. Ali nisu. Rugaju se mojim ekinjama i mojoj jakni i koulji s resama. Budui Ratnik Siouxa, tako me zovu, i Poglavica Govno Koje Sjedi. Znam da nisam deko i znam da nisam Indijanac. Nikad nisam ni rekla da jesam. Ali volim raditi stvari onako kako ih je radio Bik Koji Sjedi, na primjer nositi perje, rese, ukrase od konjskih dlaka i kone hlae. Taj Bik Koji Sjedi bio je odluan ovjek. Ve ti i pogled na njegovu sliku govori da je bio jak. Ako nije htio pustiti neprijatelja, nitko mu nije mogao pobjei. Obavio bi mu ruku prstima, prstima koji su bili nalik na orlovske kande, i stisnuo, prodirao kroz kou i meso, i do kosti ako je bilo nuno, tako ga drao koliko god je trebalo. Bik Koji Sjedi nikada nije nikoga iznevjerio. Mislim da od Siouxa mogu mnogo toga nauiti. Kako biti snaan, kako biti odvaan, i sline stvari. Hrabrost im je bila praktiki najvanija od svega. Sve im je bilo crno i bijelo: ako nisi hrabar, onda si kukavica. Kratko i jasno. Nikad se nisu natezali oko sitnica, niti se prepirali oko nijansa sive boje - bolje je umrijeti kao junak, glasilo je njihovo geslo, nego ivjeti kao kukavica. Zbog toga se pravi ratnik vie voli boriti prsa o prsa, a ne ubi jati iz daljine. Time dokazuje da je hrabar, jer izlae ivot opasnosti. Svatko se moe sakriti iza neke stijene i strijelom ubiti nekog pripadnika naroda Crow ili Pawnee. Ali doi do njega i dodirnuti ga, to je ve hrabro. To je znak odvanosti, a prvi o vjek koji doe u kontakt s neprijateljem dobiva svojevrsne bodove - nazivali su ih kupama i poslije detaljno sve prepriavali - a Siouxi iz toga ue ovo: ne trepnuti u suoavanju s opasnou. I upravo tome mene ui Bik Koji Sjedi. Jednom ili dvaput tjedno, nakon zavretka kole, odlazim do srednje kole i skupljam par kupa na svoj raun. Odijevam traperice i iroku jaknu, tako da misle da sam deko. Preko lica navlaim crnu skijaku masku i kroz uske proreze vide mi se samo oi. Gledam footballsku momad, p rilazim aut-liniji i naguravam se s tim krupnim momcima, gurkamo se laktovima, sudaramo ramenima, a oni mi kau: Gledaj kuda ide, mali, a ponekad me guraju i kao da igram za suparniku momad. Kao da sam neprijatelj. To radim ve gotovo sedam mjeseci, bejzbol, koarka, a sad i football, to god se ve igra u to doba godine. Fantomski sam Sioux, planiram napade kad je trener dalje uz teren, kad mi je okrenut leima, kad pozornost usmjeri na neto drugo. Jo me nijednom nije vidio. Kao na primjer proli tjedan. Ili tjedan prije toga. Uvijek je isto. ekam da se sva ta tijela pognu u blizni gol-linije, ekam da ponu igrati, ekam da nekoga izbace iz igre. Trener u ustima ima zvidaljku, spremno se oglaava u sluaju prekraja, a ja ga onda vidim, ovaj put rad i se o srednjem braniu, kako tekim korakom tri na drugu stranu polja, visok poput pravog diva, dok svaki korak - kunem se da je to istina - izaziva podrhtavanje tla. Broj 63. S njim sam se ve sudarala. Skida kacigu, pa vidim glavu, plavokosu, nordijsku, uvrenu za ramena, bez vrata. Trbuh mu stri naprijed, a bijeli

125

elada8

titnici za ramena vise mu iz zelene majice, a ja si mislim: Ovo je sofa koja se raspada. Sepiri se uz teren, zastaje da istegne tetive, pa se sputa na koljena da zavee tenisicu, uope ne oekujui napad. Izlijeem iza tribine i jurim. Bum! Pljas! Nosi se s terena, jebote! kae mi 63 u trenutku kad sam se svom snagom zabila u njegov titnik za rame, pa podie jednu ruku, donje strane toliko utobijele da ba i ne izgleda osobito opasno, pa si mislim da u se ovaj put izvui bez veih posljedica, no onda me udara nadlanicom, a ja niice padam preko trave, na zemlju, razbijam usnu na neki kamen. Povlaim se iza tribina u trenutku kada trener gleda kako 63 vriti u prazno, mae rukama kao da navodi avion na aerodromskoj stajanci. Trener me ni u jednom trenutku nije vidio. Prestani se zezati, vie na 63-cu, trebao bi gledati prokletu igru, a 63 zbog toga jo samo vie izi, jer zna da sam ondje, da virim iza tribina. Osjeam okus krvi na usni, ali to mi ne smeta, jer kad god dotaknem neprijatelja, postajem jaom i odvanijom. Uim ozljede prihvaati bez rijei, eljno ih prigrliti. Modrice su moja odlija, krv simboli. Uklanjam prainu s traperica, briem krv s usne i biljeim jo jednu pobjedu. Jo i prije preseljenja u Montanu znala sam za zemlju Siouxa, iako je tada nisam poznavala. Moji su roditelji veliki ljubitelji izleta i na odmoru uvijek odraujemo kampiranja i nacionalne parkove. Tako smo obili cijelu zemlju, boravei po dva tjedna u atoru. Yosemite, Kings Canyon, Bryce, Badlands, svi mogui nacionalni parkovi i zatiena podruja. I to samo nas etvero, mama, tata, ja i Billy, jer Nora je starija i radi, pa vie ne ide s nama. Na posljednjem izletu, prije vie od godinu dana, posjetili smo Flaming Gorge u Wyomingu. Sada znam da je to podruje Shoshonea. Klinci, ovo e vas odueviti, rekla je mama dok smo se vozili onamo. Krajolici su velianstveni. Ljubiaste planine u svitanje, rekla je, raznobojne planine, planine od kojih e vam zastati dah. Prvog dana boravka ustali smo vrlo rano, prije svitanja, zrak je bio toliko hladan da smo ga vidjeli dok smo razgovarali, svi redom u majicama s kapuljaom i dugim hlaama, da vidimo te glasovite planine. Mama me uhvatila, pa smo poele poskakivati gore-dolje da se ugrijemo, obje smo se smijale i izgledale smijeno u novim ruiastim trenirkama - bilo je to prije nego to sam se poela odijevati kao deko - a tata je pogledao Billyja, obojica su bili u praktinim trapericama, te se nasmijeio, obrvama pokazujui prema nama i kolutajui oima, kao da eli rei: ene, a onda je poloio ruku na Billyjevo rame i tako su gledali planine, pretvarajui se da im hladni zrak ni najmanje ne smeta. A mama je bila u pravu - pred nama su se ukazale raznorazne nijanse ruiaste, ljubiaste i naranaste. Bile su to planine njene ruiastoute boje, planine na iji se vrh jednostavno moram uspeti, pa smo tako krenuli, ja sam trala naprijed, tapom udarala po grmlju, udisala eksploziju cvjetnih mirisa koji su

126

elada8

ispunjavali zrak nakon svakog mog udarca. ula sam kako se Billy iza mene uspuhao, a kad sam se okrenula, vidjela sam da gotovo posre pri usponu, da mu zrak iz usta izlazi u kratkim, ledenim izdasima dok se trudi da odri korak sa mnom, pljee ne bi li se ugrijao, dok su mu obrazi rumeni od jutarnjeg zraka. Bio je nizak i mrav, cijelu glavu nii od mene, pjegava lica i guste tamne kose koja mu je padala niz elo, tako da mu nikada nisi vidio oi. Klinci, gledajte kuda hodate, povikao je tata za nama. Potrala sam naprijed, elei pobjei Billyju. Bio je godinu mlai od mene i uvijek se vukao za mnom kad sam eljela biti sama. Prije godinu dana se razbolio, a sada ne moe brzo trati i manji je od vrnjaka, mnogo manji, a ja sam ve sita toga da mama i tata n eprestano trepere nad njim, a ne nada mnom, bojei se da bi se mogao jo vie razboljeti. ekaj, povikao je za mnom. ekaj me, Franny, ali ja sam samo bacila tap uvis i potrala jo bre. Dok smo ivjeli u Davisu raznosila sam novine. Evo to sad radim u Montani: kradem bicikle. Siouxi su odvanost pokazivali i tako to bi neprijatelju ukrali vrijednog konja, i tako su skupljali kupe. Ako sam htjela, to sam mogla raditi i usred noi, mami i tati nimalo ne nedostajem dok se iskradam u susjedovu otvorenu garau, dok ljudi u kui spavaju u udobnim krevetima i uope ne razmiljaju o mogunosti da se moe dogoditi neki zloin ili da se moe pojaviti neki fantomski Sioux, dok ja poput make vrebam i uljam se uokolo, beumno, traim specijalku, pazim da ne udarim u kakvu kantu za smee, ne sruim neke kutije ili ispustim baterijsku svjetiljku, a onda uzimam bicikl i na njemu odlazim, kao od ale. Tek tako. No to ne bi bio pravi ispit hrabrosti, bilo bi prejednostavno. Umjesto toga, bodove skupljam u koli, usred b ijela dana. Pronalazim neku izliku da iziem iz uionice - na primjer grizem zanoktice dok ne prokrvare, pa diem ruku u kaem: Porezala sam se. Mogu otii do medicinske sestre? - i prije nego to u na prst dobiti flaster odlazim do draa za bicikle. Bicikle sam odmjerila jo prije zvona, tako da znam koji u uzeti, koji nije zakljuan, koji je najdragocjeniji, pa gledam desno, gledam lijevo, zrak je ist, i tako uzimam bicikl. Njime se vozim do strmine i bacam ga u rijeku, a onda trim do medicinske sestre, ona mi stavlja flaster, a ja kaem: Svakako, gospoo, ubudue u biti paljivija, gledam na sat i vraam se na nastavu, briui znoj s ela dok se sputam na svoje mjesto, pripravna ponuditi i izgovor ako profesor neto upita: Zao mi je to je toliko trajalo, ali sestra je imala posla, morala sam otii i do nunika itd., ali to se ne dogaa, mislim, nitko nita ne pita, jer, hej... ipak sam ja ista odlikaica, uzor u koji se treba ugledati, moda malko ekscentrina, elave glave i sve to, ali to se moe i oekivati. Naposljetku, dola sam iz Kalifornije. Kad god nestane neiji bicikl, stvar postaje jo opasnijom, a kad god ukradem bicikl, pribliavam se Biku Koji Sjedi. Tu rijeku namjeravam pretrpati biciklima. Nikada ih ne zadrim onako kako su Siouxi zadravali konje, ali nekako mislim

127

elada8

da je uinak isti. Ula sam u neprijateljski logor i preivjela, a dokaz je na rijenome dnu. Ponekad razmiljam o ljetu i pitam se hoemo li ikada ponovno ii kampirati. Nadam se da hoemo, ali bit e u redu i ne budemo li ili. Uvijek sam voljela te izlete, iako mi je Billy bio naporan. Izlet u Flaming Gorge bio je tipian primjer - ja nekamo krenem, a on mora za mnom. ula sam njegov glas meu drveem, cendranje kojim me pokuavao usporiti. ekaj me, Franny, vikao je b ez prestanka. ekaj me! Staza je vijugala prema gore, sve se vie suavajui. Drvea je bilo sve manje, a zrak je mirisao po suhome liu i praini. Kad sam dola do ruba neke litice, pod nogama su mi se poeli mrviti kamenii i ula sam kako padaju u kanjon duboko dolje. Nastavila sam se penjati, slijediti stazu i u jednom trenutku podignula sam rukave preko lakta, pitajui se kada je zrak prestao biti onoliko svje. A onda sam ula Billyjev krik, vie nalik na iznenaeni vrisak, te prigueni zvuk kamenja koje pada. Vjerojatno se spotaknuo, pomislila sam, ve ga zamiljajui kako sjedi nasred staze, duri se, poderanih traperica na koljenima, ukastozelene majice umrljane zemljom. Ili se moda prestraio jer je sam, pa zamilja kako mu se pribliavaju medv jedi. Oklijevala sam, pokuavala odvagnuti argumente za i protiv povratka do njega. Htjela sam doi do vrha, no ako se ne vratim, mama i tata kasnije e me gnjaviti. Ne moe biti malo obzirnija, pitali bi me. Budi malo ljubazna prema njemu, za promjenu - nee umrijeti ako se tu i tamo malo poigra s mlaim bratom. No da, barem ja znam kako to ide. Krenula sam natrag, ne urei se, bijesna zbog toga to mi uvijek pokvari zabavu. Ako ne moe pratiti moj tempo, treba jednostavno ostati iza, s mamom i tatom. ula sam kako jeca i govori neto to nisam razumjela, a kad sam izila iz zavoja, neposredno prije one litice, vidjela sam kako klizi prema dolje na mjestu na kojem se rub staze uruio. I prvo sam pomislila ovo: bit e da je gledao arolike planine umjesto da gleda kuda hoda. Poela sam vikati, govoriti mu da ubudue mora gledati kuda staje, a onda mi je sinulo: samo to nije skliznuo preko ruba litice. Bit e da je neto ranije svukao majicu, jer mu je bila vezana oko struka, a ruke su mu bile izgrebene o d kamenia, dok se akama oajniki hvatao za kamenje i zemlju, pokuavajui pronai uporite, ali je i dalje plakao i samo klizio prema dolje. Sjeam se kako sam poela dozivati tatu - Nije li neobino kako roditelji znaju koje povike trebaju zanemariti, a na koje se trebaju odazvati? - kako sam ula kako on i mama tre stazom, izbezumljeno, kako nas mama u beskraj doziva. Ali kad su doli onamo Billy je ve bio pao preko ruba. Siouxi su vjerovali u duhove. Hokus-pokus, abrakadabra, bugabu, prikaze, kako god se ve zvali. Veina bi se ljudi bojala duhova, tjerala ih, ali kod Siouxa to nije bio sluaj. Oni nipoto nisu bili istjerivai duhova. Naprotiv - eljeli su da

128

elada8

ih posjete. Dobronamjerni duhovi, smatrali su Siouxi, ovjeku mogu pomoi, podariti mu mo. A ako ima mo, ovjek ima sve: pronicavost, unutarnji mir, snagu za pobjede u bitkama, zatitu od bolesti i praktiki sve to jednom ratniku uope moe zatrebati. Ali ako mu duhovi ne podare mo, osuen je na propast. Snaga i mo u to su doba bili nezaobilazan element ivota, a ovjek je do njih dolazio zahvaljujui duhovnim vizijama i snovima. Neposredno prije Bitke kod Little Bighorna duhovi su se ukazali Biku Koji Sjedi u snu i opisali mu pad generala Custera. Vojnici e padati u va logor, rekli su mu duhovi, kao to skakavci padaju s neba. Tako je i bilo. Vano je imati mo, osobito kad ti je etrnaest godina i kad skuplja pobjede. Radim na svojim snovima kako bih stekla to vie moi, ali ne sjeam ih se ba mnogo - samo jednog o prodavaonici alkoholnih pia, jer sam ga sanjala vie puta i svaki se put probudim. Sanjala sam da sam opljakala jednu takvu prodavaonicu i da sad cijeli ivot moram provesti u zatvoru. Hodam amo -tamo elijom i razmiljam: Kad bih se barem mogla vratiti u prolost i ponovno odluivati, ne bih opljakala tu prodavaonicu. elim jo jednu priliku, razmiljam, elim postupiti drukije. Hou rei, emu slui novac ako ga ne moe troiti? A onda se budim, i dalje pomalo omamljena, ne znam tono gdje se nalazim i osjeam se zatoenom, u stupici, kao da mi je ivot uniten samo zato to sam opljakala tu glupu prodavaonicu. Gledam oko sebe i na podu vidim jaknu, hrpu kaseta na kojima su Prince, Michael Jackson, Boy George i Culture Club, na zidu vidim plakat za film Istjerivai duhova, pa tek tada shvaam da sam u svom krevetu, a ne u zatvoru, i osjeam olakanje jer mi se pruila ta druga prilika. I tako leim, jo se neko vrijeme dobro osjeam, a onda si mislim: nema veze kako se osjeam, jer se to nikada zapravo nije dogodilo: bio je to samo san. Ali znam zato i dalje sanjam taj zatvor - za to ne mora biti psihi. Kad su mama i tata doli do one litice Billy je ve bio mrtav. Bila sam malo vie na stazi, ispriala sam im, kad sam ula da je pao. Neto sam im preutjela: injenicu da sam ga pustila. Kad sam vidjela da pada, kriknula sam, pozivajui tatu, a onda se spustila na trbuh, prila mu koliko sam vie mogla, i epala Billyja za ruke. Ona srebrna medicinska narukvica koju je uvijek nosio na lijevoj ruci bljesnula je na suncu. Dri se, rekla sam mu, tata ve stie. I jo nekoliko trenutaka sve je bilo posve tiho, a ja sam znala da e s Billyjem sve biti u redu i istog trenutka, na licu mjesta, odluila sam da u mu na iduem izletu dopustiti da ide sa mnom. Sunce se dizalo iznad planina, zrak je bio topliji, a ja sam ga trebala samo drati do tatina dolaska. ula sam kako grozniavo tre stazom, mama i tata, toliko buno da se stjecao dojam da u pomo dovode i konjicu. Kraj glave mi je proletjelo kamenje. Tlo se mie, uinilo m i se, a onda sam odjednom uvidjela da se ne mie tlo, nego ja - oboje smo klizili i ja to vie nisam mogla zaustaviti. Billy je ponovno plakao, a ja sam znala da moram

129

elada8

ispustiti jedan njegov runi zglob, tako da se za neto uhvatim, a kad sam ga pustila, on je prestravljeno kriknuo i slobodnom rukom snano zahvatio meku zemlju, u nju zario prste kao da je rije o kandama, a komadi zemlje samo su se poeli odvajati. Nemoj me pustiti, povikao je, a tamna kosa padala mu je preko oiju. eljela sam ga umiriti, pa sam rekla: Bez brige, neu, i pokuala se drati smireno, iako sam u sebi bila prestravljena kao nikada u ivotu, dok me istovremeno boljela ruka i imala sam dojam da e mi je njegova teina iupati iz zgloba, dok sam drugu ruku bila pruila iza sebe, traei kakvo drvo, granu, kamen, bilo to, ali ondje nije bilo niega. Bio je preteak za to da ga izvuem. Mogla sam samo tako kliziti s njim i znala sam da emo oboje zavriti preko ruba i poginuti. I tako, kad je podignuo pogled prema meni, uspaniena pogleda i obraza vlanih od suza i umrljanih zemljom, otvorila sam aku i pustila ga. Do vizija se ne dolazi jednostavno. Nije ba da moe samo tako sjesti i rei: OK, Boe, sad sam spremna, daj mi da vidim to sve nudi. Prije nego to mu se ukazala vizija o vojnicima i skakavcima, Bik Koji Sjedi morao je izvesti i obred, Ples sunca. Taj Ples sunca... no, da, malo je ekstreman, ali bit e da su Siouxi ipak ivjeli u ekstremnim vremenima. To ide ovako: neki ratnik prvo probije prsa i kroz kou provlai drvene tapie, a onda uzima dugaki konopac, pa mu jedan kraj vee za taj tapi, a drugi za stup. Zatim tako zatee konopac i naginje se unatrag, udaljavajui se od stupa koliko god moe, sve dok mu koa ne pukne i tapi se oslobodi. Nije ba zgodan prizo r, ali funkcionira. Taj silni bol uvodi ga u svojevrstan trans, tako da moe komunicirati s duhovima i doi do vizije. Siouxima je za uspjeh trebala mo, a da bi doli do moi, trebala im je vizija, a ako su eljeli doi do vizije, morali su patiti - to je nekako logian slijed, jedno proizlazi iz drugoga. I premda se takvo to danas moda ini drastinim, u sluaju Siouxa i Bika Koji Sjedi davalo je eljene rezultate: Custer je pokuao, nije uspio. Danas su me ulovili. Zaduili su nekog mukarca da motri b icikle. I sada tako sjedim u ravnateljevu uredu, ve vie od sata, gledam kako sjedokosa tajnica divovskim zelenim rezaem za papir ree hrpe papira napola, elina otrica sputa se uz priguen fijuk, dok me ravnatelj, mukarac krukolika izgleda, debelih obraza i bez kose, motri i mjerka, svako malo izgovarajui neto dubokoumno, kao na primjer: Uvalila si se u ozbiljne nevolje, mlada damo, a ja si mislim: to bi u ovoj situaciji uinio Bik Koji Sjedi? Ali prije nego to sam uspjela smisliti plan, u ured ulazi moj otac, samo tako stoji nekoliko trenutaka i pilji u mene, istovremeno dotuen, izgubljen i povrijeen, pa ja zaboravljam na Bika Koji Sjedi i Siouxe, pogled na njega tako krhkog u meni budi elju za tim da zaplaem, dok izgleda kao da mu se cijeli svijet razbio na milijune siunih komadia, a ja si mislim: Moda je vrijeme da sve priznam i ispriam mu zato sam morala krasti sve te bicikle i ispriam mu kako sam pustila Billyja. No on tada samo odmahuje glavom i pridie ramena, ak i ne pita zato sam ukrala

130

elada8

bicikle, nego kae: Otplatit e sve te bicikle, do jednoga, pa makar to bila i posljednja stvar koju e uiniti, pa se okree od mene i s ravnateljem poinje razgovarati o tome kako bi mogli dogovoriti primjerenu kaznu, a da pritom u priu ne uvlae policiju i da me ne izbace iz kole, jer sam ipak, naposljetku, odlikaica i nikada ranije nisam izazivala nevolje. Cijelo se to vrijeme uope ne obazire na mene, kao da i nisam s njima u prostoriji, i ja u tom trenutku znam da sam iznevjerila Bika Koji Sjedi, da nemam dovoljno moi, da u se morati jo vie truditi. Stoga uvlaim ruku u dep i igram se onom Billyjevom medicinskom narukvicom, okreem je u ruci, prisjeam se kako mu se otrgnula sa zgloba prije nego to sam ga pustila. A onda na rubu ormaria vidim reza za papir, kraj njega hrpu papira, tajnicu u susjednoj sobi, gdje pije kavu iz plave alice, pa razmiljam o odvanosti Siouxa, o patnji radi stjecanja moi, i dok nitko ne gleda, prilazim rezau, stavljam mali prst pod uzdignutu otric u, pa drugom rukom hvatam ruicu, spremna spustiti je svom snagom, cijelo vrijeme mislei na logiku Siouxa i na to kako jedna stvar jednostavno proistjee iz druge.

131

elada8

ESNAESTO POGLAVLJE
Jo uvijek pod onom dekom, leim na kauu i ne miem se, s Frannynom priom u ruci. Sklapam oi. Franny nije uvijek bila punana i plaha, iako je ja tako pamtim. U meuvremenu sam zaboravila kakva je bila prije Billyjeve smrti: zaigrana, ivahna, nepromiljena, pomalo krakata i, kao to je znao rei moj otac, pomalo mukobanjasta. Sve to promijenilo se nakon smrti mojih roditelja, nakon Billyjeve smrti. Otvaram oi u trenutku kad se uju M. -ovi koraci. Vie toliko ne elim vikati na njega zbog one prisilne mumifikacije. ini mi se da se to dogodilo davno i sve mi izgleda pomalo nestvarno. Ve sjedi u naslonjau do mene, prekrienih nogu. Jo neko vrijeme oboje utimo. Njegova mi nazonost donosi odreenu utjehu, iako sam je ranije smatrala velikom prijetnjom. Sada zrai neim to umiruje i ublaava bol, umiruje me neto u vezi s tim njegovim mekim donjim dijelom trenirke i irokim naborima pletenog pulovera sa irokim uzorcima. Na koncu, vrlo tiho, kae mi: Isprva mi nije bilo jasno zato je Franny sa mnom, s obzirom na sve to sam joj radio, na bievanje, bol, ponienje. Posve je sigurno da sa mnom nije ostala iz uitka. To mora biti ljubav, govorio sam si. To je vjerojatno bio glas mog ega - bio sam uvjeren da e otrpjeti bilo to, ak i postupke koji se posve protive njezinoj prirodi, samo da osigura moju ljubav. Pridie ruku i pokazuje prema Frannynoj prii. Nakon toga sam promijenio miljenje. to ti misli? Je li i dalje skupljala kupe, i dalje se pokuavala iskupiti za Billyjevu smrt? To mi se ini vjerojatnim, iako sumnjam da je sama toga bila svjesna. Vjerojatno je mis lila da sve ini iz ljubavi. Ubrzo nakon toga prekinuo sam s njom. Zna, Nora, ak i ja tu i tamo pokaem suosjeajnost. Njezina se vrijednost u smislu zabave smanjila kad sam spoznao dubinu problema s kojima se suoava. Malice me pekla savjest zbog toga to je iskoritavam iskljuivo za vlastitu zabavu. utim, osjeam samo neizreciv umor. Vani pue blag vjetar. Bit e da je jako kasno. Je li sve to istina? pitam. To kako je pokuala spasiti Billyja? I to kako je odrezala prst? Sjeam se da me otac naz vao iz Montane. Rekao je da ga je sluajno odrezala dok je rezala papir. To je ona rekla tvojim roditeljima. Oni nikada nisu doznali istinu o prstu. Nikada nisu doznali istinu o Billyju. Sputam pogled na deku. Ali ti si znao, kaem. Mogao si joj re i da nije bila kriva. Bila je tek dijete, nije bila dovoljno jaka da ga spasi. M. tiho kae: Misli da nisam pokuao? Naravno da sam joj rekao da nije kriva, ali nije me sluala. Osjeaj krivnje bio je predubok. Osjeala se odgovornom i zbog smrti vaih roditelja.

132

elada8

Gledam ga, ne shvaajui. Da Billy nije poginuo, ne bi se bili preselili u Montanu, a da nisu bili u Montani, tvoji roditelji ondje ne bi poginuli u prometu. utim i razmiljam o neloginostima u Frannynim misaonim procesima. Mogla sam joj pomoi da sam znala istinu. Mogla sam barem pokuati. Ali umjesto toga, ona je sve ispriala M. -u. Ja sam joj bila sestra, a ipak se odluila za njega. Tonem dublje u kau, navlaim deku do brade, osjeam se beskonano iscrpljeno. Zato mi nije rekla? pita m naglas, ali M. ne odgovara. Oboje znamo odgovor na to pitanje. Pridigni se, sjedni, kae mi i dolazi do mene. Nakon to sam se nagnula naprijed, sjeda na kau, pa me privija u zagrljaj. Stavljam mu glavu na grudi, putam da me dri, osjeam toplinu i mekou njegova pulovera. Predstava koju mi je priredio ranije te veeri ne dokazuje mi da nije ubojica, ali ga se ne bojim. Barem sada, barem veeras. Samo elim nekoga tko e me drati.

133

elada8

SEDAMNAESTO POGLAVLJE
Sada ve nekoliko tjedana odlazim M. -u kad god me nazove. Prepun je iznenaenja i nikada - ali ba nikada - nije dosadan. Kad znam da u se vidjeti s njim, u elucu osjeam nervozno grenje, dijelom od iekivanja, dijelom zbog uzbuenosti, no ponajvie zbog straha. Nikad ne znam to od njega oekivati. Jednom je moda ljubazan, drugi put na rubu sadizma, a dan kasnije ponaa se oinski. Jasno uviam zato toliko oduevljava ene. Ima tu sposobnost, kako je i Franny napisala u dnevniku, da se umili osobama koje ga okruuju. Raspolae tom raznovrsnom sposobnou transformiranja, zahvaljujui kojoj postaje to god elite da bude. U sve to upustila sam se sigurna u sebe, uvjerena u sposobnost da ga zavedem - no sada se ve pitam tko tu koga zavodi. I ekam da podigne igru na viu razinu. Seks je dobar, i vi e od toga, ali i dalje unutar pristojnih granica. Znam da to nee potrajati. Ponovno itam Frannyn nepotpuni dnevnik, meu redovima traim neto to bi ukazivalo na igle i noeve, ali takvih znakova nema. Da je barem spomenula onaj par kraj jezera Tahoe i M.-ovu sklonost zarezivanju, o tome bih izvijestila Harrisa. Iznova itam dnevnik, ve tko zna koji put, ne jer trebam osvjeiti zapameno sad ga ve znam gotovo napamet - nego jer ga ne mogu ispustiti iz ruku. Postala sam ovisnicom. Taj je dnevnik moj heroin. itam to joj je radio, pratim kako ju je malo-pomalo uveo u svoju izopaenu verziju seksualnosti, u poetku prema njoj njean i obziran, mijenjajui se im je osigurao njezinu ljubav. Pretpostavljam da isti pristup iskuava i na meni. Jednom, dok mi je spremao doruak, upitala sam ga je li mu to plan. M. se na to pitanje tiho nasmijao. Spremao se pripremiti kajganu, ali je odloio tavu na stranu. Natoio je au naranina soka i donio mi je za stol. Sada dobro pazim to jedem i pijem s M.-om - pomno ga motrim i pazim da nigdje ne stavi neto to onamo ne pripada. Stao je iza mene i pomazio mi ramena. Zatim se sagnuo i poljubio me u vrat, ovla, te rekao: Ne. S tobom nee biti tako. Ti nikada nisi eljela da budem njean - u krevetu. Franny je to trebalo, ta blagost, izrazi njenosti, ali ti voli grublji seks, eksplicitniji, konkretniji. U krevetu prieljkuje ogoljenu uljuenost. Sirovu... razvratnu. Te je rijei proaptao, do mene su dopirale sa stranje strane, dok su mi njegove ruke lagano i zai grano prelazile po vratu i ramenima, blagim pritiskom rasprivale napetost. Ima prste poput magneta koji privlae i uvijek me pribliavaju. Tko tu ima nadzor nad situacijom, pitam se ponovno, on ili ja? Ponekad ne uspijevam uoiti razliku. Franny ni u jednom trenutku nije slutila to se sprema, nastavio je. Da je, kad smo se tek upoznali kod Putah Creeka, posumnjala u to to s njom namjeravam, ni u snu se ne bi upustila u vezu sa mnom. Za takvo to bila je

134

elada8

odvie plaha. Prvo sam joj morao pruiti to je htjela, da bih potom mogao uzimati to i kad bi mi se prohtjelo. Nije nimalo sumnjala, bila je potpuno nepripremljena za to to je uslijedilo. Ali ti si upozorena unaprijed. Cijelo vrijeme zna to e se dogoditi - moda ne ba tono, ali ima dosta dobr u predodbu. to onda eka? Ponovno me poljubio, u vrat, pa se vratio do tednjaka, govorei: ekam da bude spremna. Ne znam kako funkcionira njegov um. Zato bi prema meni bio tako obziran, a prema Franny ne? Osobito s obzirom na to da je svima bilo jasno da je upravo njoj trebalo vie paenja i maenja. Od onog incidenta sa zavojima M. me nije tjerao ni na to. Prije nekoliko je dana izvadio konopce i htio me vezati. Bili smo u njegovu krevetu kad je ispruio ruku i izvadio ih iz nonog ormaria. Ustuknula sam. Ne, rekla sam odluno. Neu ti dopustiti nikakvo vezivanje. Konopac mu je visio iz ruke. Zavarava se mislei da ti mogu nauditi jedino ako si vezana? Nemoj tako razmiljati, Nora - kad bih ti elio nauditi, to bih svakako mogao uiniti. S konopcima ili bez njih. To bi ti sada ve trebalo biti jasno. Nisam nita rekla. eljela sam da nasluti strah, da pomisli da sam slabija nego to uistinu jesam. eljela sam da zakljui da se bojim. Da ne glumim. U redu, rekao je M. Zasada nema konopaca. No prije ili kasnije upotrijebit u ih na tebi. Protrnula sam od te njegove potpune uvjerenosti. Tek malobrojni mukarci, mukarci kojima sam vjerovala, ranije su me vezivali, ne vrsto, i ja sam vezivala njih, no to je bila tek igrica. Zabava, erotina zabava, za koju sam znala da nee izazvati fiziki bol. S M. -om bi to bilo zapravo. Muke koje sam proivjela kao mumija jo su mi bile svjee u sjeanju. Jo mi se vie pribliio, i dalje s namotajem ueta u ruci, a onda je njime preao po mojem nagom tijelu, po grudima, po trbuhu, unutarnjoj strani bedara. Nepomino sam leala, poput ivotinje paralizirane od zateenosti, Ljudi prirodno uzmiu pred bolom, rekao je, i dalje me milujui konopcem. Ja svoje ene volim kanjavati kad su neposlune, i to volim initi kako treba, da ih discipliniram na primjeren nain, a vezivanje je pritom katkada neizbjeno. Na taj nain ostaju mirne dok s njima ne zavrim. Uivam gledati vezane ene, gledati kako su nemone, kako inim to god me volja, kako su mi prepu tene

135

elada8

na milost i nemilost. Ali konopci ne slue samo meni. Neke ene vole bol, ali moraju imati dojam i da su prisiljene na pokornost. Same od sebe ne mogu priznati da vole sam bol, niti da ele da ih siluje, biuje ili kanjava. Potrebno im je vezivanje, kako bi u tome mogle uivati. A ja im samo pruam to ele. Jo je dodao: Ponekad im pruam i vie nego to ele. Tvoja je sestra uvijek dobivala vie nego to je htjela. Na primjer? upitala sam, Franny koristei kao sredstvo za skretanje pozornosti. Zamiljeno je zautio, a onda rekao: Ve ti nekoliko dana nisam rekao nita o njoj, zar ne? Bit e da je dolo vrijeme za to da ispunimo jo jednu prazninu u dnevniku. Vezivanje. Razgovarajmo o vezivanju. Ako me pamenje slui kako treba, u dnevniku spominje da sam je vezivao, ali o tome ne navodi gotovo nita drugo. Vezivanje je mrzila vie od svega, vie od bola - naravno da sam joj to onda radio esto. Jedne sam je veeri vezao za krevet, golu, rairenih ruku i nogu, te joj povezao oi. Rekao sam joj da mi neki prijatelji, redom mukarci, dolaze na poker i da u svakome od njih, jednome po jednome, dopustiti da je promatra i radi to god poeli. Potom sam joj stavio epie za ui, tako da ne uje, i ostavio je. Plakala je i preklinjala me da promijeni m odluku. Nitko mi nije doao na poker, no ona to nije znala - nita nije ni vidjela, ni ula. Tijekom sljedeih nekoliko sati ulazio sam u sobu i pruao joj razliite... osjete. Neki su od njih bili njeni, neki nisu, a sve pod krinkom frenda s pokera. Mislila je da se u kui nalazi pet razliitih mukaraca. Pravi si gad, rekla sam. M. je bacio konopce na drugu stranu sobe. Pogreno gleda na te stvari, Nora. Misli da sam zao i podao, ali Franny to nikada nije mislila. to god da sam joj radio, ostajala je uz mene. eli li jednom pronai njezina ubojicu, morat e promijeniti percepciju - i traiti ga drugdje. Nakon toga me evio - rei da vodimo ljubav bilo bi preblago za to to inimo - i pritom se nije urio, cijelo vrijeme govorei. Dat u ti sve svoje sjeme i sav ivotni sok, rekao je, priguena, promukla glasa. Radit e to traim, nije li tako? i natjerao me da pristanem na njegove zahtjeve. O, da, rekao je, radit e sve to ti kaem. A zna zato? Jer to oboava. Izbezumi se kad te liem i siem tvoje sokove, kad ti stavim jezik u picu i gurnem ti ga u upak. I ti to voli raditi meni. To jasno vidim - po tome kako me lie, kako me prima u usta, kako mi pui i sie spermu, kako prima moj kurac u dupe i kako - prije nego to e svriti - preklinje da te jebem. U dupe, u piku, u usta - eli ba sve. Govori dok evi i zna da ja volim sluati. Oduvijek sam orijentirana na slune podraaje. Bila sam s mukarcima koji su voljeli govoriti prostote -ali nitko od
136

elada8

njih to nije inio tako samouvjereno i znalaki kao M. On je vrhunski pripovjeda. ape mi i opisuje pornografske prizore, govori mi to e raditi, opisuje senzualne scenarije, pojaava moje uzbuenje. Rukama mi je prelazio po cijelome tijelu, jo me neko vrijeme evio, a onda prestao kad se uvjerio da elim jo. I dalje govorei, s rukom meu mojim nogama, rekao je: Ista si kao ja, Nora. Voli prljavi, vulgarni, razvratni seks. eli sirovo, eli primitivno, i premda to jo ne zna, eljet e i grubi seks. Ponovno sam pretraila M.-ovu kuu, traei kakav skalpel ili neki drugi no slian onome koji sam vidjela u onoj kui u Tahoeu, ali potraga je bila bezuspjena. Detektiv Harris prenio mi je rezultate laboratorijskog ispitivanja one ljepljive trake, rezultate iz kojih se nije moglo izvui nita vrsto i definitivno. Proizvoa je bio isti kao u sluaju trake kojom je bila vezana Franny, no nije bilo mogue utvrditi je li se radilo o istoj onoj roli koju je M. drao u ormaru. Harris mi je rekao da predmet upotrijebljen prilikom ubojstva no, palica, eki - nakon toga u ubojiinim oima poprima odreenu stigmu, i premda e ga moda zadrati kao svojevrstan trofej ili suvenir, vjerojatno ga nee ponovno upotrijebiti. Strunjaci iz laboratorija nadali su se da je tako i s tom ljepljivom trakom. U tom sluaju mogli bi usporediti rubna vlakna i dokazati da se radi o istoj roli ljepljive trake. Ali nije bilo tako. Ako je M. tu traku upotrijebio na Franny, onda ju je upotrijebio ponovno, jo negdje, tako da policija nije mogla utvrditi poklapanje zavrnih rubova. Harris je rekao da je posjetio M.-a i ponovno ga ispitao, ali da time nije nita postigao. Jo me jednom upozorio da ga se klonim, a ja se zbog toga pitam skriva li Harris od mene jo neke informacije. Ako smatra da M. nije kriv, kao to je rekao, zato mi govori da je rije o opasnome ovjeku? M. i ja nastavljamo kao da je sve u najboljem redu. On ne spominje da mu iz ormara nedostaje ljepljiva traka, a to ne spominjem ni ja. Ne spominje da ga je Harris ponovno ispita o. Oprezno kruimo jedno oko drugoga, zajedno pleemo ples obmana i lai. A te obmane s vremenom postaju, ako ve ne lake na dui, onda barem jednostavnije za izvesti. Ianu laem lake nego to sam oekivala. Poela sam prihvaati vlastite lai, kao i grizoduje koje ih prati, kao jedan neugodan element ivota. Danas se s Ianom nalazim u Ding Howu, na kineskoj veeri. Do tada imam jo tri sata, pa odluim pisati. Treba mi predah od prie o M. -u, pa sjedam za kompjutor i piem lanak o sve brojnijim sluaje vima nasilja u Sacramentu. Dok prouavam prikupljene informacije obuzima me sve vea tjeskoba. Los Angeles, New York, Chicago - ovjek divljatvo oekuje u takvim sredinama, ali kada je to Sacramento postao tako opasan?

137

elada8

Ne znam odakle poeti. Kao novinarka koja prati podruje prirodnih znanosti, naviknuta sam na sluenje empirijskim podacima nastalima u kontroliranoj okolini, a ne na izreske iz novina i policijske izvjetaje s pojedinostima o nonim morama urbanog ivota: silovanjima, pljakama, napadima, ubojstvima. Ubojstva - sve se uvijek vraa na njih. Otvaram Frannyn dnevnik u raunalu i jo ga jednom letimino pregledavam, traim korisne tragove. Potom otvaram datoteku s informacijama koje sam dobila od mrtvozornice i policije. Ne mogu pojmiti tu okrutnost s kojom ju je netko ubio. Zvoni telefon, ali ne ustajem od stola. Nakon to je odzvonio tri puta ukljuuje se automatska sekretarica. Zove me Maisie - ponovno - kori me jer joj se uope ne javljam. Zabrinuta sam za tebe, ujem kako se obraa ureaju . Molim te, nazovi me. Osjeam kako me blago pee savjest. Znam da bih je trebala nazvati, ali trenutano nisam spremna na suoavanje s drugima. I nipoto joj ne mogu priati o M.-u. U pola sedam tuiram se i preodijevam, pa se vozim do Ding Howa u trgovakome centru Lucky. Restoran je malen i oskudno osvijetljen, uz umjerenu guvu, te aromatine mirise prenja koji dopiru iz kuhinje. Na zidovima se nalaze zrcala, a jedan zaslon ukraen kineskim uzorcima djelomino zaklanja blagovaonicu. Zaobilazim ga i vidim da Ian sjedi u stranjoj prostoriji, jo uvijek u tamnoplavome odijelu s posla. Prouava jelovnik. Ljubim ga i sjedam, a kraj stola nam se istog trenutka ukazuje konobar. Naruujemo slatko-kiselu piletinu, pikantnu dvaput prepeenu svinjetinu, valjuke i prenu riu. Konobar odlazi, pa se vraa s ajnikom. Dok aj stoji u vruoj vodi, drimo se za ruke, sjedei svatko s jedne strane stola, isprepletenih prstiju, uivamo u prisnosti kakva vlada meu ljudima koji se dobro poznaju. alim za onim jednostavnijim danima kad me Ian poznavao onako kako sada misli da me poznaje. Na odreeni nain zbog te neupuenosti sada mi tone u oima. Kako je mogue da ne sluti da spavam s drugim mukarcem? Nou satima leim budna, uzrujana i zdvojna zbog te izdaje, dok Ian kraj mene mirno spava, ne shvaajui nita, pun povjerenja. Okruuje nas ustrajan, priguen amor koji dopire od drugih stolova, zvukovi razgovora, zveckanje posua, konobari koji jure na sve strane. Ian mi pria o tome to je radio u toku dana i pita kada u se vratiti na posao. Izbjegavam izravan odgovor. Ne znam, kaem. Nedostaje mi, barem neki dijelovi, ali trenutano sam prezauzeta. Ian se jedva primjetno mrti. O tome smo ve razgovarali. Zna da se opsjednuto bavim priama o smrti i unitenju i zabrinut je za mene. Kae da mi to to sam toliko zaokupljena Frannynim ubojstvom iskrivljuje percepciju i
138

elada8

prosudbu, da se fiksiram na nasilje i preuveliavam koliinu nasilja u Sacramentu. Kae da nou spavam nemirno, da se budim s tamnim kolobarima pod oima, da povremeno izbjegavam konkretne odgovore i da sam razdraljiva. Smatra da je vrijeme da se vratim na posao i da Frannynu smrt ostavim iza sebe. vre mi stie ruku, naginje se naprijed i kae: Vie ne moe nita. Mora prestati razmiljati o Franny. A kako? Bila mi je sestra. Policija i dalje trai ubojicu. Neka oni to rijee. Ne rade nita. Ian me snano dri za ruku, stie je toliko da me poinje boljeti. Zato eli da prestanem razmiljati o Franny? pitam ga i pokuavam povui ruku. Ponekad mi se ini da ti uope nije stalo do toga da ubojica doe pred lice pravde. Naravno da mi je stalo. Ali od te opsjednutosti se ve posve raspada. Ian sputa pogled na stol, primjeuje koliko mi je stisnuo ruku. Poputa stisak, pa podie pogled i tiho govori: Volim te. Mora nastaviti normalno ivjeti. Ve sam neto zaustila, elei ga umiriti, ali u tom trenutku ujem kako M. izgovara moje ime. Okreem se, odvie zateena da bilo to izustim. Ne sjea me se? kae on. Philip Ellis. Pisali ste lanak o mojem istraivanju na UCD-u. Prije dvije, ne... tri godine. ibam ga pogledom, u nadi da e shvatiti koliko sam uzrujana - to i uvia ali samo me tako gleda, a na licu mu titra jedva primjetan, lukav osmijeh. Neki konobar kraj nas slae tanjure i zdjelice jedne na druge, raiava stol. Ian mi puta ruku, a meni pada na pamet da eka da ih upoznam. Ovaj, kaem, ne osobito rjeito za osobu koja se bavi pisanjem, ovo je Ian McCarthy. Kad me jutros pozvao da iziemo na veeru, M. -u sam rekla da u se veeras ovdje nai s Ianom. Bijesno piljei u njega, dodajem: Moj deko. Ian ustaje i njih se dvojica rukuju, a Ian, koji je uvijek tako pristojan, potom ga pita koji sam to lanak o njemu napisala. M. se obraa meni i kae: Ti to vjerojatno moe ukratko objasniti bolje od mene. Osjeam kako mi se are obrazi. Tako sam bijesna da jedva govorim. Nema pravo zadirati u taj dio mog ivota. Prolo je ve dosta vremena, kaem napetim glasom. Podsjeti me. M. se smijei. Pretpostavljam da pie toliko da sve to ne moe dobro pamtiti. Ponovno se obraa lanu. Ja sam biolog, prouavam ponaanje

139

elada8

ivotinja, a osobito evolucijski uinak naina na koji enke biraju partnera. Nora je pisala o istraivanju koje sam proveo s arborealnim abama, sivim umskim abama. Analizirao sam njihove reakcije na razliite pozive na parenje i utvrdio korelaciju izmeu jaine tog glasanja s mujakovom poeljnou. Proli tjedan priala sam M.-u o tim abama kad me pitao neto o tome to radim - vidim da me pozorno sluao. Sada nastavlja. Zapravo pokuavam, laiki govorei, dokazati da enke u ivotinjskome carstvu odabiru partnera zbog tono odreenih razloga. Iskazuju jasno izraenu sklonost prema odreenim karakteristikama mujaka - dominaciji, snazi, moi a to pak utjee na evoluciju ivotinjskih odlika. Kratko zastaje, pa dodaje: Toliko o dananjem osjeajnom mukarcu. Izgleda da ene to na koncu ipak ne ele. Ian se smije. Piljim u M.-a, nimalo zadovoljna njegovom prikrivenom usporedbom, insinuacijom o tome da sam naklonjenija njemu nego Ianu. Grijei, kaem bezbojnim glasom, mislei na opi ton njegove izjave, kojeg Ian nije svjestan. To je u najboljem sluaju tek zgodno tumaenje bez pravih temelja. ene doista ele osjeajne i suosjeajne mukarce - evolucijskim smo razvojem prestale trebati grube nasilnike koji e nas braniti i tititi. ene danas trae prijatelje, partnere, mukarce koji e ih zadovoljiti i emocionalno i tjelesno. ene nisu ivotinje - pa se tvoja usporedba ovdje ne moe primijeniti. Od tako uglednog biologa ipak bih oekivala struniji zakljuak. M. me zamiljeno gleda, a usne mu se pridiu u jedva primjetan osmijeh, namijenjen samo meni. ini se da je Ianu neugodno zbog mog namjerno grubog i neuljudnog odgovora. Srce, kae, ovjek se samo alio. Okree se prema M. -u i slijee ramenima kao da se ispriava, pa kae: Nora se ponekad zanese. Obruavam se na Iana. Nemoj me opravdavati. Da to vie nikada nisi uinio. Okruuje nas prodorna, nelagodna tiina. I upravo u tom trenutk u konobar nam donosi jelo, a M., nakon to je uinio to je htio, ispriava se i odlazi. Ja se ispriavam Ianu i za razdraljivost okrivljujem neispavanost. One dotadanje prisnosti meu nama vie nema. Veeramo u atmosferi provizorne uljudnosti. Sutradan, nakon to je Ian otiao na posao, zovem M. -a. U tih dvanaest sati moj se bijes nije stiao.

140

elada8

to si tono mislio sino? pitam. Htio sam upoznati tog tvog deka. Postojanim, bezbojnim glasom dodaje: Nije me se dojmio. I ne mora. Dojmio se mene i to je jedino vano. Preblag je za tebe, Nora. Nikad nee biti posve zadovoljna uz njega. Ti si poput arborealne abe, treba ti dominantan mujak. Vraga mi treba... Prekidam vezu i tako mu ne dajem priliku da uzvrati. Javio mi se tek nakon etiri dana. Oito ne voli kad mu netko spusti slualicu.

141

elada8

OSAMNAESTO POGLAVLJE
Sjedim na M.-ovu predavanju, sluam kako govori o romantizmu, glazbi 19. stoljea - o Chopinu, Mendelssohnu, Wagneru, Lisztu, Verdiju, Brahmsu. Prostorija je ukastobijela, predavaonica srednje veliine, mali amfiteatar. S lijeve strane nalazi se klavir, a M., i dalje govorei, hoda s jedne strane na drugu i gleda gore, prema nama, svojim studentima. Jutros me nazvao i zatraio da doem na popodnevno predavanje. M. poziva, a ja, ba kao Franny, posluno dolazim. Ta me moja poslunost, osobito nakon one njegove predstave u Ding Howu, zapanjuje. Nisam naviknuta na to da sluam muke naloge, ali kod njega je neto to elim - klju smrti moje sestre - i zbog toga u igrati njegovu igru. Rekao mi je to da odjenem i da doem bez minke, da izgledam poput kolarke. Imam kariranu suknju, bijele dokoljenke, mokasinke, obinu bijelu pamunu bluzu zakopanu do vrata i ukosnicu. Kod kue nisam imala ba nita od svega toga. Prije podne sam se odvezla u tr govaki centar County Fair u Woodlandu i kupila potrebne stvari na djejem odjelu u prodavaonici Mervyns. Priznajem, kad me M. jutros nazvao i rekao to eli, osjetila sam odreeno erotsko uzbuenje zbog pomisli na to da bih se mogla odjenuti poput kakve kolarke, sudjelovati u jednoj od njegovih psiholokih drama, a dok sam kupovala stvari, isprobavala razne suknje u kabini, zamiljala sam kako me M. zadrava nakon predavanja, zadie mi kariranu suknjicu i potom me evi na podu predavaonice. Uzbuenost je u meni samo rasla. Sada mijenjam scenarij: elim da me povali na klaviru. Jasno osjeam kako nikako ne pripadam onamo, ni tijelom, ni duhom, ali ini se da to ne primjeuje nitko od studenata, niti tko od njih obraa pozornost na mene. Svi grozniavo piu biljeke, pokuavaju uhvatiti svaku rije koja se pojavi iz M.-ovih usta. On je u tamnim hlaama s naborima s prednje strane, plavoj koulji s tankim prugama i sakou od tvida koji si nitko od nazonih mukaraca ne bi mogao priutiti. Iako ga gledamo s povienih mjesta, prednost je nekako na njegovoj strani. Dri se nekako dostojanstveno, tako da zasjenjuje sve nas - visok je i posve uspravan, tamna kosa sijedi mu dostojanstveno u podruju sljepooica, a zrai tom upuenou i strunou, dok mi, njegovi studenti, jo moramo nauiti mnogo toga. Sluam kako govori. Gotovo hipnotizira rijeima. Nije ni razmetljiv, ni ekstravagantan - naprotiv, izgleda kao da sve pomno kontrolira, i govor i geste podosta su mu prigueni - ali cijela je njegova pojava autoritativna, privlai samouvjerenou, dok njegova ljubav prema glazbi izvire iz svake njegove reenice. Govori o kreativnoj mati, o tome kako su upravo romantiari doveli do pojave pojma glazbenog autora, osamljenog genija koji, zahvaljujui nadmonome znanju i mati, stvara umjetniko djelo na temelju unutarnjeg bljeska spoznaje koji oslobaa ili nadahnua, pravog glazbenog otkrivenja.

142

elada8

Svaki put kad pogleda prema meni, uz neduan osmijeh na licu irim noge, tako da mi moe zaviriti pod suknju, a to nimalo ne prilii jednoj kolarki. Toga nije bilo u njegovim uputama. I to nije zavodniki in - za tim nema potrebe koliko je in zadirkivanja, svojevrstan mamac. Voljela bih vidjeti kako ostaje bez te staloenosti i pribranosti. Imam bijele svilene gaice i pogled mu se nakratko zaustavlja na mojem meunoju prije nego to e ga odvratiti, i dalje govorei o romantiarima. Moj mali bljesak nadahnua nije mu poremetio koncentraciju. Nakon predavanja, nakon to su svi studenti napokon izili, M. je rezerviran. Kae mi da emo se vidjeti kod njega i izlazi iz predavaonice, ostavljajui me ondje. Osjeam se beskonano smijeno i apsurdno u toj kariranoj suknjici i dokoljenkama, posve sama kraj klavira. Ta je njegova hladnoa posve neutemeljena, uinila sam sve to je traio. Sad sam bijesna i razmiljam o tome da se ne vidim s njim. No te su misli kratkoga vijeka, jer znam da u, bez obzira na gnjev i nevoljkost, otii k njemu. Dolazim onamo, a on me eka. Sjedi u dnevnoj sobi, s navuenim zastorima, nasred kaua, gleda me hladno i rezervirano. Kraj njega, na kauu, lei reket za stolni tenis. Prije nego to uspijem bilo to rei, poinje me koriti, govorei da sam danas bila zloesta jer sam irila noge i da me treba kazniti. Kae da mu priem. Ne sluam ga. I dalje oputen na kauu, M. me odluno gleda u oi i govori da e biti manje strog ne budem li se opirala. Cijelim tijelom struje mi znakovi upozorenja i istog trenutka postajem oprezna. Doi, kae mi, postojana i samouvjerena glasa, glasa mukarca koji zna da e, prije ili kasnije, sve biti po njegovu. Morat e podnijeti kaznu jednako kao to je Franny podnosila kazne. Idi k vragu, kaem mu. Strpljivo, i dalje sjedei, on kae: Ispriao sam ti mnogo toga o sestri, Nora. Ispunio odreene praznine. Odrao sam svoj dio pogodbe. Sada si ti na redu. Ponovno e preuzeti njezinu ulogu i proivjeti ono to je i ona proivjela. Bit e to jo jedno taktilno popunjavanje njezina dnevnika. I dalje mu ne prilazim. Blago naginje glavu u stranu, pa mi se malko smijei, podr ugljivo i svisoka. Bit e mi zahvalna za sav bol koji u ti nanijeti. Moe biti uvjerena da ti neu priutiti nita to ne moe podnijeti. Spremna si za takvu vrstu discipliniranja. Budui da se i dalje ne miem, on se naslanja i nastavlja: Poteno u te namlatiti po guzi, nita vie. Udarat u te rukom i moda ovim reketom i boljet

143

elada8

e te. Meso e ti bridjeti. Trudit e se da ne plae, ali e zaplakati. A ja neu prestati dok mi se ne uini da sam te primjereno kaznio. Nakon toga u te jebati. Oklijeva, pa kae: Moe birati, Nora, jednako kao Franny. Moe istog trenutka otii i vie nikada ne doznati nita o njoj. Ili mi moe prii. Ti bira i ima samo dvije sekunde za odluku. elim to odraditi, tako da se mogu posvetiti klaviru. Nevoljko mu prilazim. Dolazim na suprotnu stranu sobe mislei na Franny. Bila je tako plaha i stidljiva, krhkog osjeaja o vlastitoj vrijednosti. Kako je mogla podnositi njegovo kanjavanje? Kako se on usuuje tako kanjavati osobu poput nje? vrsto sam odluila ne plakati, koliko me god bude jako udarao. Zaklinjem se da mu neu pruiti to zadovoljstvo. Dolazim do njega, a on se pomie naprijed na kauu i povlai me tako da mu leim preko krila. Zadie mi kariranu suknju do struka, pa mi do glenjeva sputa nove svilene gaice. Leim tako poniena i pripremam se za njegove udarce, no on mi samo njeno miluje stranjicu. Pokuaj se opustiti, kae, pa se naginje i ljubi me, prvo u jedan, pa u drugi guz. Malko mi iri noge i uvlai ruku pod mene. Prstima mi pronalazi kli toris. Moj se oprez poinje rasprivati. Rukama se odgurujui od saga, pridiem se kako bih mu olakala pristup. To ti se svia, mala? pita. Primjeujem tu rije mala - kako i ne bih? Nikad mi nije rekao neto tako njeno za vrijeme seksa. Pitam se ne iz vodi li neku incestuoznu fantaziju: neposluna ki, gole stranjice, lei u tatinu krilu. Ta mi je predodba nekako privlana, a njegov me njeni dodir uzbuuje. Trljam se o njegovu ruku. Da, apem jedva ujno. Da. Ustima mi blago prelazi po koi i iri mi guzove, lie mi anus, pa unutra uvlai jezik. Prstom mi uranja u vaginu, osjea koliko sam vlana, pa stavlja jo jedan prst. Ja se tek malko okreem, da se namjestim u bolji poloaj, no on se uspravlja. Ne, kae blagim glasom. Vraa me u prijanji poloaj, pa mi dri ruku na leima, tako da se ne mogu pomaknuti. Prsti druge ruke jo su mu u meni, pulsiraju unutra-van. elim jo, apuem mazno. Znam da eli, srce. I dat u ti jo, ali ne sada. Naginje se i jo me jednom ljubi, a zatim se uspravlja i izvlai prste iz mene. Prvo te moram kazniti, kae, te me, ak i prije nego to sam shvatila to je rekao, dlanom otro udara po stranjici. Kriknula sam, vie od zateenosti nego od bola, a on me ponovno

144

elada8

udara, ovaj put mnogo snanije. Tijelo mi se samo od sebe zatee, a zatim pokuava ustuknuti pred njegovim udarcima. Pridrava me objema rukama. Ne opiri mi se, kae, pa eka da panika u meni popusti. Nakon to sam se umirila, poputa stisak. Jo me jednom otro udara, no ja sam ovaj put spremna za bolno sputanje njegova dlana i ne isputam ni glasa. Udara me jo jednom, a ja se jednom rukom hvatam za donju stranu kaua, tek tako da se za neto uhvatim. Kad bude neposluna, kae, tui u te da te nauim kako se treba ponaati, kae i udara i udara, svaki put sve jae, ini mi se, tako da me ve sve pee. Vidim kako uzima onaj reket. Ponovno poinje udarati, jae, a bol je sada prodorniji i intenzivniji. Iako su mi vrsto stisnute, s usana mi se otima prigueno stenjanje, i na koncu, protiv vrste volje, poinjem plakati, isprva nijemo, a onda posve nesputano, dok se bol samo pojaava. to je najneobinije, suze mi ne teku iskljuivo zbog samog nanoenja tjelesnog bola. Ve cijelu godinu potiskujem emocije, odbijam plakati kad god se sjetim Frannyne smrti. Dok mu leim u krilu, pokorno se predajem snazi njegove ruke, sada osjeam veliko oslobaanje - boli, da, i ponienja, ali i tuge. Plaem zbog Franny i plaem zbog sebe. Plaem zbog svoje krivnje i nehotinog suuesnitva, kao i zbog svega to je u mojem ivotu polo pogrenim putem. Odustajem od svih oblika otpora i putam da me svaki novi udarac kanjava i kori. Na neki neodrediv nain imam dojam da je kazna zasluena. Nakon to je zavrio M. me pridie i privija na prsa. Puta me da plaem, a nakon to sam se smirila, ljubi mi lice proarano suzama. Ve se mjesecima nisam osjeala tako dobro. A onda, kao to mi je i bio obeao, svlai mi svu ostalu odjeu i evi me. Kasnije leimo zajedno na kauu, isprepletenih ruku i nogu, pripijenih oznojenih tijela. Mutna svjetlost prodire kroz zastore i sobi pridaje mek i topao izgled. Zrak oko nas ispunjava aromatino slatkast miris izluenog seksa. Drim glavu na M.-ovim prsima, a njegove kratke kovre kakljaju mi lice. Nisi plakala zbog bola, kae on jednostavno. To je izjava, ne pitanje. Oslobaam se zahvata njegovih ruku i nogu, pa odlazim do naslonjaa na suprotnoj strani prostorije. Sjedam popreno, tako da mi noge vise preko naslona za ruke, putam da mi zrak rashladi tijelo. Stranjica me pee u dodiru s presvlakom na sjedalu. Ne elim razgovarati o toj provali suza. Ima ovinistike fantazije, kaem mu, mijenjajui temu. On lijeno sputa jednu ruku na pod. Gleda me, eka objanjenje.

145

elada8

Ta tvoja preokupacija - obuzetost eljom da dominira nad enama, da ih nadzire, sve one stvari u onoj tvojoj kutiji u ormaru, bievi, lanci i lisice - sve je to muka fantazija koja bi trebala potaknuti enski libido. ene ne uivaju kad se netko tako odnosi prema njima. Ta se fantazija ne temelji na stvarnos ti. Kima, slae se. Vjerojatno si u pravu - u sluaju veine ljudi. No u tvom sluaju fantazija funkcionira. To poriem, a on se polagano smijei. Da, funkcionira, kae. To sada ne mora priznati, ali jednom hoe. To je samo pitanje vremena. Ne da mi se prepirati oko toga. Sluam prodoran pjev neke ptice. ujem mukli udarac novina koje su se nale na trijemu pred kuom. Zna li to znai ovularno stapanje? pitam ga neto kasnije. Odmahuje glavom, a ja kaem: Rije je o spajanju dvaju jajaaca. Po tomak, naravno, moe biti jedino enka. Bilo je takvih eksperimenata na mievima, a to e s vremenom postati mogue izvesti i kod ljudi. U budunosti za reprodukciju neemo trebati mukarce. Mukarci nam uope nee trebati. Vaa agresivnost i dominantno ponaanje jednom su imali odreenu svrhu. Povijesno gledano, mukarci i njihova agresivnost trebali su nam radi preivljavanja. Ali muka sklonost ponaanju karakteristinom za grabeljivce vie ne slui ovjeanstvu, a ako je ne obuzdate, va je spol, poput dinosaura, osuen na izumiranje. Za vie stotina tisua godina, bude li ovjeanstvo jo postojalo, va e se spol ili prilagoditi ili e nestati. Zasada se ne prilagoavate, a ponestaje vam vremena. ene moda imaju bioloki sat koji obiljeava godine najpovoljnije za raanje, ali mukarci imaju geoloki sat - koji obiljeava postojanje njihova spola. Razvijamo se u smjeru jednospolne vrste. enama mukarci ne trebaju. Mi sve potrebe zadovoljavamo s drugim enama. Va geoloki sat otkucava preostalo vrijeme. M. se smijeio dok sam to govorila, a sad se smije. To je moda istina. Ali ja neu morati razmiljati o tom problemu. Nee me biti za nekoliko stotina tisua godina, a ene danas jo uvijek ele mukarce. Osobito ti, Nora, eli tono odreeni tip mukarca. U krevetu eli ovjeka poput mene. Sve ono to u vezi s mukarcima prezire - agresivnost, dominaciju - u krevetu voli. eli tu sirovu snagu i mukost mukoga tijela. U seksualnome smislu, eli da mukarac bude grubi grabeljivac. Pridie se, sjeda i gleda me. Voli snagu i miie, Nora. Voli dobar kurac - eto, na to se svodi cijela pria. Ustaje i prilazi mi. Niz miiavi trbuh klizi mu potoi znoja. Tvoj je problem to to se jo nisi razvila do faze u kojoj me moe odbaciti. Senzibilit et ti govori jedno, a instinktivni porivi neto drugo. Morat e nauiti nekako

146

elada8

pomiriti te dvije strane. Naginje se prema meni i ljubi me u tjeme, a prste mi polae na dojku. Odlunim mu pokretom sklanjam ruku, a on izlazi. Vraa se s boicom losiona i aom vode. Nudi mi vodu, ja je odbijam. Uzmi, kae. Obina voda... nita vie. Odbijam, ne vjerujem mu. Slijee ramenima, pa pije. Izvlai me iz naslonjaa i kae: Lezi na trbuh, na kau. Sigurno te boli. Boli me, naravno, ali mu neu pruiti to zadovoljstvo i priznati. Lijeem. On se kraj mene sputa na koljena, na pod, i otvara boicu. Oprezno utrljava losion. Pokuavam ne pokazati nelagodu i bol. Detektiv Harris pravi ti je prijatelj, kae. Tijelo mi na zvuk tog imena postaje napeto. Ni on ni ja dosada nismo spomenuli da sam ukrala M.-ovu ljepljivu traku. Dao mi je, da se tako izrazim, vrlo ozbiljno upozorenje. Ako ti ikada naudim, bez obzira na koji nain, rekao je, nita ga nee sprijeiti u tome da me epa. Oprezno mi trlja losion u kou stranjice koja me pee. to misli to bi tvoj detektiv rekao sada? Da te ovako vidi? Leim posve nepomino, gotovo suspregnuta daha. Trebao sam te kazniti prije nekoliko tjedana, jer si mu se obratila, jer si mi ukrala traku, ali tada jo nisi bila spremna. Bilo je to jako zloesto. Sada bih te trebao jo jednom istui. Na te njegove rijei poinjem se naglo pridizati, no on mi brzo stavlja dlan na lea. Trebao bih, ali neu, kae. Samo se opusti: za danas sam zavrio s kanjavanjem. Ali obrati li se ponovno policiji - s jo neim to si doznala o meni - s posljedicama nee biti milosti. Smatraj da sam te upozorio. Na pamet mi odmah padaju M.-ovi prijatelji u Tahoeu. M. nikako ne bi htio da Harris dozna za tu sakrifikaciju. Bez rijei i njeno M. me premazuje losionom. Hladi mi kou i doista, u odreenoj mjeri, ublaava bol. Neto kasnije M. kae: Odsada u te tui po guzi kad god poelim. A ti nee unaprijed znati. Disciplinirat u te ili ti udovoljavati kako i kada mi se bude htjelo. Ali budi bez brige - to neu initi preesto. Utiskuje mi poljubac u guz. Neu pretjerivati, ali uvijek neu biti
147

elada8

popustljiv kao danas. Moda u se posluiti drugom stranom etke za kosu, tapom, biem, remenom s hlaa. Tui u te onako kako sam tukao Franny, a bude li mi se opirala, zbog toga e poaliti. Sve to izgovara gotovo bezbojnim glasom, kao da me umiruje, u jezovitoj suprotnosti sa znaenjem tih rijei. I protiv volje osjeam gr u elucu: je li mu se Franny oduprla? I je li ishod toga bila njezina smrt? Prua ruku i s ela mi brie namrten izraz. Vidim da si se ve zabrinula, kae. To mi nije bila namjera, no ja jasno vidim da je bila. eli da se bojim. Zavrivi sa stranjicom, nastavlja mi utrljavati losion u kou nogu, a potom i lea i ramena, pritom me masirajui. Koliko jo tako namjerava ii dalje? pitam. Zna da ne mislim na masau lea. Ljubi me u rame i kae: Ne brini se oko toga to slijedi. Na trenutak zastaje. Kanjavanje ene meni je neopisivo erotino. To poboljava seks, uzdie ga na novu razinu - kao to je bio sluaj i kod tebe. Poet e cijeniti to moje discipliniranje. Iekivat e ga i sa strahom, zbog bola za koji zna da je neizbjean, ali i s uzbuenjem, zbog seksa koji slijedi. S vremenom e bol poeti povezivati s uitkom, pa e me, kad te polegnem u krilo, ili ti priredim neki drugi oblik kanjavanja, preklinjati da prestanem, ali e u sebi ipak udjeti za jo vie kanjavanja. Kad god sam je kanjavao, Franny nakon toga nikada nije mogla uivati u jebaini. Ali ti si uivala u svakom trenutku, pa se stoga ne brini za budunost. Uivat e u svemu to ti priredim. Ponovno me ljubi u rame, njeno i blago, a zatim ustaje. Odlazi u radnu sobu, do klavira. Na izlasku kae: Sve radim upravo u tvom interesu i znam to ti treba. Treba ti snaan mukarac, Nora. Treba ti netko kome moe popustiti. utim. Malo-pomalo shvaam da je to tono. Nije mi posve jasno kako se u cijelu tu jednadbu uklapa bol, ali na odreenoj seksualnoj razini volim biti u podreenome poloaju, volim biti pod tuim nadzorom. To nikako ne mogu objasniti. Budui da sam feministica, to se protivi svemu u to vjerujem. Cijeli ivot ustrajno radim na uspostavljanju i odravanju vlastite vjerodostojnosti. Suprotstavljala sam se mukarcima koji su mi pokuavali dodijeliti nii status samo zbog toga to sam ena. Na poslu sam dokazala da mogu biti jednako snana, i emotivno i intelektualno, kao bilo koji mukarac. Ipak, sada ne mogu porei da mi M.-ova dominacija, u seksualnome kontekstu, donosi uitak. Pitam se to mi se to dogaa.

148

elada8

DEVETNAESTO POGLAVLJE
Samo se poigrava tobom, kae mi Joe Harris nakon to sam mu ispriala kako me M. upozorio da se trebam kloniti policije. Joea sam nazvala danas prije podne, zamolila ga za susret. Boji se da se previe pribliavam, kaem. Otkrila sam to sa sakrifikacijom. To nisam trebala vidjeti. Nije znao da e doi do rezanja. Mislio je da me onamo vodi da vidim... Slijeem ramenima. Ne znam to, vezivanje, bievanje. Joe me gleda preko okvira naoala. Bit e da se upravo oiao, jer izgleda svjee ostrieno, onako kako mukarci izgledaju nakon jeftinog ianja. Sijeda mu je kosa sada kratka i valovita, oko uiju je oian gotovo do koe, ali i dalje ima one upave sijede obrve koje mu se spajaju i preko korijena iro kog nosa. U utobijeloj je jakni, od sintetike, zategnutoj preko njegovih irokih ramena, a rukavi su mu malice prekratki. Sjedimo u Paragonu, baru i restoranu u Drugoj ulici, iza ugla u odnosu na policijsku postaju, a u lokalu jo nema mnogo ljudi, tek nekolicina mukaraca na barskim stolicama za ankom, te dva stola na suprotnoj strani za kojima sjede studenti. Davis je nedavno donio odluku o zabrani puenja, pa se sad najvie istie upravo to to unutra nema onog ustajalog mirisa duhana i maglice dima cigareta. Rasvjeta je priguena, a atmosfera oputena, uz drvene stolove, drvene obloge na zidovima, strme stube pokrivene sagom koje vode do kartake sobe u podrumu, te terasom na ploniku. Joe i ja sjedimo za stolom kraj jednog izloga na kojem je srebrnastim slovima ispisan naziv bara. Tu i tamo netko ue kroz pokrajnja vrata, prijee na suprotnu stranu prostorije i nestane niz stube, odlazei na partiju pokera. Ne govori ti to neto? pitam Joea. Zna sve o sakrifikaciji, a Franny je po cijelome tijelu imala tragove zarezivanja. Znam da ju je ubio. Ali nema ba nikakav dokaz, kae mi Joe. Kao ni mi. Poigrava se aom za pivo, vrti je, a zatim gura od sebe. Obiao sam onaj par u Tahoeu. Uinilo mi se da su se iznenadili kad su doznali da je Franny mrtva. ena je raunovotkinja, specijalizirana za poreze velikih korporacija, tip je odvjetnik, a u braku su dvadeset sedam godina. Imaju troje djece. Osini injenice da se vole igrati bievima i noevima, u vezi s njima nita nije neobino. A profesora samo hvale na sva usta. Kau da je nekoliko puta doveo Franny. Bila je stidljiva, ali je svojevoljno sudjelovala. U to ne vjerujem.

149

elada8

Joe neodreeno slijee ramenima. Naginje se naprijed i laktovima naslanja na stol. Ako ju je ubio, po svoj emo ga prilici uloviti. Ali zasada nema fizikih dokaza koji ukazuju na njega. Morat e se suoiti s mogunou da nikad ne doznamo tko ju je ubio, ni zato, ni kako. Netko je moda bio na proputovanju, uoio priliku, ubio je i otiao. Ubojica sad moe biti na Floridi, u Illinoisu ili negdje u inozemstvu. Okreem glavu dok mi to govori i kroz prozor gledam sve mranije nebo. Ne elim uti njegove rijei. Ne elim sluati o njegovu porazu. Razmiljam o M. -u koji veeras na sveuilitu ima recital. Joe zavrava, a ja se okreem prema njemu i kaem: Ili je moda netko odavde, netko odvie lukav da ga uhvatite. Netko tko voli bol i kazne i voli gledati kako ene pate. Otpija gutljaj piva. aa je izvana oroena, a na stolu se iri malena lokvica, na mjestu na kojem je dotada stajala. Otpija jo nekoliko velikih gutljaja, ispija pivo do kraja, pa odlae au. Gleda me mirno i postojano, izravno u oi, i bez uvijanja pita: to radi s njim, Nora? Sada ja slijeem ramenima. Nita, kaem tiho. to mu zapravo mogu rei o susretima s M.-om? Kako objasniti neto to ni sama ne razumijem? Ne mogu priznati da se svojevoljno, koliko god to bilo ogranieno, podvrgavam M. -ovoj dominaciji, te rijei ne mogu izgovoriti naglas. Sada znam zato je Franny bila onako tajnovita: rije je o stidu. Stidjela se toga to ju je neki mukarac poniavao. Ja se stidim to u tome uivam. A takve stvari ne moe samo tako nekome rei. Nita, ponavljam i istodobno osjeam kako se smanjujem i uvlaim u sebe. Joe uti. Gleda van, prema ranoveernjem nebu. Neki mukarac u laganoj svijetlosmeoj jakni prolazi ulicom na biciklu, a prednje svjetlo s bicikla na asfalt baca maleni stoac bijele svjetlosti. Na koncu kae: emu se nada, to eli postii? Zna odgovor. Ne, ne znam, kae Joe nestrpljivo. Ne znam to radi s njim - osim da si na vrat navlai nevolje. Ako je ubio Franny, to u otkriti. Misli da si bolje obuena od nas? Uinili smo sve to je bilo u naoj moi da ga poveemo sa smru tvoje sestre. Nismo mu uspjeli pronai ba nita. To ne znai da je nije ubio.

150

elada8

A ne znai ni da jest. Mogla je biti nasumina rtva nekog psihopata. Ne vjeruje u to. Moda da, moda ne. Joe se naslanja i ee po vratu, sa strane. Voljela bih da mi iskreno kae to misli, to mu govori instinkt, ali znam da nee izii s neutemeljenom optubom. Nije bilo oitih znakova borbe, kaem. Nije imala nita pod noktima, na tijelu nije bilo modrica. Nekome je dopustila da je vee. To je morao biti netko koga je poznavala. I nemate nikog drugog. On je najloginiji. Jo pitam: Hoete li ga i dalje istraivati? Joe prvo malo oklijeva. Ni u jednom trenutku nismo ni prestali, kae. Srednjim prstom i palcem trlja korijen nosa, izgleda kao da kod njega izazivam veliku frustriranost, kao da sam ga razoarala. Zato si me zapravo nazvala, Nora? eli da ti kaem da je pametno i dalje biti u njegovoj blizini? Da se trebate nastaviti viati? eli moje doputenje da spava s njim? U tome je stvar? Ne. Samo sam ti htjela rei to se dogodilo, da me upozorio da ne razgovaram s tobom. Uzdiem, elim mu ispriati sve o sebi i M. -u. Jutros sam se probudila dezorijentirana. Zbog snova sam bila uzrujana, kao da sam no provela u nekom labirintu, u zagonetnome prostoru iz kojeg nije bilo izlaza. Poveznica je oita, snovi mi nisu toliko profinjeni. M.-ov se utjecaj na mene iri, privlai me, poput neeljene i neizbjene gravitacijske sile, onamo kamo moda ne elim ii. Probudila me potreba za ravnoteom, pa mi je na pamet odmah pao Joe. Njegovu slubenu znaku vidim kao protuteu, utjecaj suprotnog predznaka dovoljno snaan za suprotstavljanje M.-u. Ne znam to da radim, Joe. Moram doznati to je bilo s Franny, tko ju je ubio, kako ju je ubio. Prua ruku i krupni dlan stavlja na moju nadlanicu. Tip je mutan i opasan, Nora, kako god gledala na cijelu priu. Samoj sebi uini uslugu i kloni ga se, dri se to dalje od njega. Vrati se svome ivotu. Joeova me brinost dirnula, a taj mi njegov dodir donosi neobinu utjehu i osjeaj zatienosti. elim da nikad ne makne ruku s moje, ali dok to elim, on je ve povlai. Zbog nekog nejasnog razloga mislim na njegovu enu i troje djece, osobito na djecu, na to kako su zatiena, bez iznimke i uvijek, pod postojanim zatitnim platem njegove ljubavi, te kako vie nikada neu isk usiti taj osjeaj sigurnosti. Osjeam kako mi naviru suze i ubrzano trepem da ih potisnem. Slutim naznake one Frannyne potrebe za oinskom zatitom i uz tu novu spoznaju glasno se smijem, s gorinom, slinostima koje obiljeavaju

151

elada8

njezin i moj ivot nakon, ali tek nakon, njezine smrti. M. je bio u pravu: Franny i ja uistinu smo poput lica i nalija istog novia, izvana posve razliite, u sri gotovo iste. S usana mi se ponovno otima neugodan, opor smijeh, a Joe se mrti i zaueno me gleda. Danas je godinjica Frannyne smrti.

152

elada8

DVADESETO POGLAVLJE
Od onog M.-ova predavanja na koje sam dola odjevena poput kolarke prolo je est tjedana, iako mi se ini da je to bilo i prije vie vremena. Imam dojam da je to bilo u nekom posve drugom ivotu. Teko se prisjea m kakav je bio moj svijet prije nego to se u njemu naao M. Znam da me opsjedala Frannyna smrt, ali to je tada bila jedna zdrava, normalna opsjednutost, stanje u kojem bi se mogla nai svaka sestra kad bi doznala da je ubojica njezine sestre iv i da nije kanjen za poinjeni zloin. Svijet u kojem ivim sada, uz M. -a, vie nije toliko zdrav, a moja opsjednutost ve je na granici autodestruktivnosti. Toga sam vie nego svjesna. Svjesna sam i toga da sam nemona, da to nikako ne mogu sprijeiti. Kao to je i rekao, M. me kanjava kad i kako eli. Njegov oblik discipliniranja umotan je u septine slojeve seksualnosti, mijeanja seksa i bola, seksa s dominacijom, seksa s poniavanjem, a vezu dodatno uvruje uitak, uvijek taj uitak: silno se trudi da moji orgazmi budu snani. Sve vie podie moj prag tolerancije, a bol je gotovo neizdriv, ali takva je i ekstaza koja slijedi. Upoznala sam snagu njegova dlana i udarce konog remena na dupetu. Spoznala sam da je uitak koji dolazi nakon toga gotovo nepodnoljivo sladak, ljepi od iega to sam ikada iskusila. I to je to njegovo daleko najmonije oruje: zadovoljava me kao nitko. Spoznala sam da osjeam udnju, latentnu glad, za mranom stranom ovjekove prirode. Volim kad me netko natjera do ruba i toga se ne mogu kloniti. Iekujem, istodobno i sa zebnjom i s uzbuenjem, to e sljedee doi na red. Nauila sam prihvaati M. -ovo discipliniranje, kojim se, kao to je i obeao, slui rijetko i tedljivo, ali s potpunim autoritetom. Ne prua mi nikakav izbor, mora m pristati na njegove kazne. Kad se opirem, takoer kao to je i obeao, jo je stroi. Prema meni se odnosi kao prema djetetu, tjera me na suze, tjera me da ga preklinjem, da molim da bude popustljiviji, ali unato svim mojim molbama ne pokazuje ni traak milosra. Iz mene izbija i posljednje trake prkosa, sve dok se, cendrajui i cvilei, posve ne prepustim njegovu nadzoru. Radi to god eli, a eli me imati pod kontrolom. Ipak, znam da se suzdrava. estoka strast, koju jo nije iskalio na mojem tijelu, buja duboko u njemu, eka da izbije na povrinu. Prije nekoliko tjedana upitala sam ga zato na meni nije upotrijebio tap - nisam traila tap, nego me samo zanimalo njegovo objanjenje - a on je rekao: Jo ne. Stapom bih ti lako otvorio kou, a za to jo nisi posve spremna." Nisam posve spremna. Franny nikada nije bila spremna. Nju je izrezao, a zatim ubio. Ali ubrzo, dodao je, ubrzo e biti spremna. Tada e moi iskusiti tap, mezimice moja.

153

elada8

Imam dojam da me obuava, da me dresira kao kakvu ivot inju, a to to se esto slui tim mojim nadimkom - zove me mezimicom - samo pojaava taj dojam. Kad me prvi put tako nazvao, mislila sam da je to od milja, kao da mi kae srce ili draga. Ali njemu je to izraz kojim iskazuje vlasnitvo, posjedovanje. Kunog ljubimca ui i vjeba, dresira ga i disciplinira, kunog ljubimca ima u vlasnitvu. Ja sam, u njegovim oima, isto to i obiteljski pas, neto to je njegovo, to treba odgojiti i imati u vlasnitvu. Neto njegovo to moe disciplinirati kad i kako eli. Kad je rije o tome zato mu se neprestano i dalje vraam, to mi nije posve jasno. Imam osjeaj da svakako moram doznati to je uinio Franny, u to nema ni najmanje sumnje. Osjeam potrebu da to doznam, potrebu koja nadilazi puku znatielju, ali vraam se zbog sloenijih razloga. Zbog razloga koje ne znam precizno artikulirati. Priznajem vlastito suuesnitvo u polaganome utonuu u M. -ov mraniji svijet. Znam da u tome nisam besprijekorno neduna. Ali njegov je utjecaj poguban. ovjeku pronalazi slabe toke i onda ih iskoritava. Frannyna se slabost sastojala u tome to je za ljubav tog mukarca bila spremna uiniti ba sve. Za razliku od mene, nije uivala u njegovoj seksualnosti koja poiva na muenju, ali joj se ipak podvrgavala. A zato se ja podvrgavam tome? Zbog onog krajnjeg, neopisivog uitka koji dolazi nakon bola? Da neto doznam o Franny? Jer, na odreenoj razini, imam dojam da sam zasluila kaznu? M. me, od samog poetka, poznavao bolje nego to sam mislila. Znao je, prije nego to sam i sama toga postala svjesna, da u mu se pokorno prepustiti ba kao i Franny, iako iz drugih pobuda. Uoio je moju slabost i poeo je iskoritavati radi osobnog uitka. Istina je da osjeam da me privlai, i on i njegova seksualnost, ali mi je jednako tako jasno da, kad bih imala dojam da mogu birati, ne bih bila s njim. Razotkriva mi dio due koji bih radije zadrala skrivenim. Ne elim biti u njegovu svijetu, ali ne znam kako iz njega izii. Subota je i pozvao me da zajedno provedemo poslijepodne. Tuiram se i odijevam, navlaim stare izblijedjele traperice i izlizanu sivu majicu kratkih rukava. Vie voli kad sam u minicama i pripijenim haljinama, u ipkastome donjem rublju, halterima i crnim grudnjacima. Ali ja sam se u posljednje vrijeme, iz prosvjeda, poela odijevati obinije i neuglednije - poderane traperice, kombinezoni, iroke haljine koje mi se sputaju ispod koljena, donje rublje kao da sam ga naslijedila od bake. To, moja neugledna odjea, jalov je pokuaj izraavanja neposluha. Iako se podvrgavam njegovoj dominaciji, ne doputam mu da sve ide kao podmazano. Teko mi se prepustiti bez borbe. Uz plonik kraj M.-ove kue parkiran je bijeli kombi s logotipom dobrotvorne organizacije Goodwill, bez igdje ikoga, otvorenih stranjih vrata kroz koja se do asfalta sputa utovarna rampa. Ulazna vrata M. -ove kue irom su otvorena, a im sam ula, on me gleda i znalaki se smijei. Samo se zabavljaj, dok jo

154

elada8

moe, kae, poprijeko gledajui moje izblijedjele traperice i neurednu i preveliku majicu. Za razliku od mene, on izgleda dotjerano i elegantno, u svijetlim lanenim hlaama i mekoj smeecrvenoj koulji, otkopanog ovratnika. Ubrzo e nauiti da mora biti poslunija. Ve sam zaustila da odgovorim, no ujem glasove u stranjem dijelu kue. Pojavljuju se dvojica mukaraca, jedan po svoj prilici pedesetih godina, drugi dvadesetak godina mlai, nosei komodu od orahovine koja je neko stajala u stranjoj gostinskoj sobi. Pazi na onaj ugao, kae otresito stariji mukarac. Izgleda poput ostarjelog lukog radnika - nije osobito krupan i visok, i ima nekoliko slojeva vika u podruju struka, ali izgleda vrsto i snano, kao da mu je svaki kilogram tijela pod bijelom majicom kratkih rukava koja mu prianja za prsa zbijen i uvren. Crna mu kosa ubrzano uzmie pred sjedinama, a obiljeava ga onaj naborani i preplanuli izgled mukarca koji je naviknut vei dio ivota provoditi na otvorenome. Drugi mukarac, kovrave kose i zdepasat, odjeven je u sivu trenirku, sada prstima zapinje za ugao i psuje. Iznose komodu iz ku e. to se zbiva? pitam. M. mi stavlja ruku na rame, naginje se i ovla me ljubi u vrat. Neto to ve dugo namjeravam uiniti, kae tiho. Osjeam njegov dah na koi, goli dodir njegovih usana. Zakljuio sam da mi ne trebaju dvije gostinske spavae sobe. Jedna je dovoljna. Oni mukarci iz Goodwilla ponovno ulaze u kuu i nestaju u hodniku. Vraaju se s okvirom kreveta, nonim ormariem i svjetiljkom. Stariji mukarac kratko kima M.-u, bez rijei, i izlazi iz kue. Onaj zdepasti zastaje, naslanja ormari na desnu nogu, pa kae: Sad je sve vani. Jo jednom hvala na donaciji. Jako zgodne stvari. Pridie ormari i izlazi, a M. za njim zatvara vrata. M. me hvata za ruku i hodnikom vodi do stranje spavae sobe. Posve je prazna, bez pokustva, sitnica, saga, zastora, slika na zidovima. S tim visokim stropom s drvenim gredama izgleda popni velike upljine. to planira uiniti? pitam. Gleda me i jo ne odgovara. Bez pokustva i s golim bijelim zidovima, soba izgleda sumorno i mnogo vea nego ranije. Na zapa dnome zidu nalazi se duboko izboeni prozor. Suneva svjetlost obasjava drveni pod.

155

elada8

Mislio sam ovdje urediti igraonicu, kae na koncu, potom gleda moju odjeu i dodaje, ali s obzirom na tvoju tvrdoglavost, moda u je morati nazvati sobom za dresuru. Ponovno isto: tvrdoglavost. Znatielja nije pogubna - ali tvrdoglavost jest. Franny to nikada nije shvatila. Bit e najbolje da ti shvati prije nego to bude prekasno. Nervozno se smijem, ali M. se ne smijei. Utiavaju me njegove oi, koje svjetlucaju od preusmjerenog svjetla. to je soba za dresuru? pitam. Ponovno uti. Osjeam opasnost u zraku, kao da je rije o nekakvoj opipljivoj stvari, otroj i opasnoj poput bodljikave ice. Soba za dresuru. Drhtim ve od zvuka te rijei. M. me hvata za ruku. Ubrzo e doznati, kae, pa me vodi u svoju spavau sobu i zapovijeda da se svuem. Sjeda na stolicu s naslonom i gleda. Ja prilazim krevetu i skidam tenisice i arape, svlaim traperice i prevlaim majicu preko glave. Zastori su razmaknuti i soba je vedrija zahvaljujui sunevoj svjetlosti. Odjea mi stoji na hrpi kraj nogu. I ostalo, kae on, budui da oklijevam, pa svlaim obine bijele gaice i grudnjak, a zatim ekam nove upute, stojei naga na blagoj, njenoj svjetlosti poslijepodnevnog sunca. On prua ruku do ladice komode i vadi crno svileno ue. Ne, kaem. Nisam ve toliko zaglibjela u njegov svijet da samo tako popustim u tom pitanju. Bez obzira na to to tvrdi da mi nee nauditi, neu mu dopustiti da me vee. Neu mu se posve predati. Ne, ponavljam. Nikad ti neu dopustiti da me ni na koji nain vee. Prilazi mi i odlae konopac na noni ormari, pa sjeda na rub kreveta i povlai me u krilo. Odjeven je, a ja posve gola. Ta me opreka uzbuuje. Ne boji me se jo uvijek, zar ne? pita. Miluje mi tijelo i tiho mi govori u uho. Samo se prepusti, Nora. Moe mi vjerovati. Znam koliko daleko mogu ii s tobom. Voli bol, ali je se boji. Sa mnom se ne mora bojati. Znam koliko moe podnijeti. Vjeruj mi, mezimice moja. Znam se brinuti za tebe. Njeno me ljubi u vrat i rame, lagano me dodiruje, a ja osjeam kako uzbuenje u meni buja, dok mi, istodobno, tijelo bridi od straha pred svakom rijei koju izgovori. Poznajem te, Nora - od glave do pete. Pruit u ti to eli. Treba ti netko tko e nad tobom dominirati, kontrolirati te, kanjavati kad si zloesta. Trebam ti. iri mi noge i miluje unutarnju stranu bedara. Nee uvijek biti bolno, kae. Ponekad u te samo poeljeti vezati jer uivam kad te gledam vezanu. Poeljet u svoju prelijepu mezimicu gledati na krevetu, rairenih udova, totalno

156

elada8

pokornu, crnog remenja vrsto vezanog oko glenjeva i runih zglobova, sa svilenom vrpcom koja ti zatvara usta. eljet u te eviti dok si tako vezana, dok si bespomona i posve preputena meni, na milost i nemilost. Uivat e u tome, Nora. Neizmjerno. Kad vie ne bude mogla birati, kad mi se jednom prepusti, doivjet e novi oblik osloboenja: potpunu preputenost, bez ikakve odgovornosti, a tada je jedini izbor prihvaanje uitka - i bola - koji ti pruam. A ja obeavam da ti neu pruiti vie od onoga s ime se moe nositi. Znam tvoje granice, Nora. Bolje nego ti. Teko diem, a negdje duboko u sebi, i protiv volje i razuma, ujem ko liko su njegove rijei istinite. Frannyne granice nisi znao, apem. Njih si preao. M. mi obavija runi zglob, snano ga stie, drugom rukom blago mi obavija vrat. Odupirem se instinktivnoj elji da se odmaknem. Gledam ga, ekam odgovor, dok mi se jeza provlai ilama. Namjerno, kae on, i dalje me dri, prati moje reakcije. S mukom diem, osjeam njegovu ruku na vratu. Tijelo mi je napeto. elim poskoiti, ali znam da bi M. samo pojaao stisak. Protjee cijela minuta, moda i vie. Promuklo, jedva ujno, apem: Ubio si je. M.-ovi prsti lagano se poigravaju na mojem vratu. Znam kakvom snagom raspolae u rukama, u akama. Znam da bi me mogao zgnjeiti, samo da poeli. Nisam, kae na koncu. Govorio sam o seksualnim granicama. Ne o ubojstvu. Jednog e mi dana vjerovati. Znat e da je nisam ubio - a onda e moda prokljuviti i tko je to uinio. Povlai ruku s mog vrata, preko prsa mi klizi do bedra. Nastavlja. Da, preao sam seksualne granice. Ali ti nisi Franny i tvoje granice ne poklapaju se s njezinima. Ona toga nije bila svjesna, i najvjerojatnije se ne bi sloila, ali dobro sam pazio na to da ne pretjeram. Znao sam koji joj je prag prihvaanja i svaki put tjerao sam je jo malo dalje. Mene je ta njezina nelagoda uzbuivala. S tobom se susteem iz drugog razloga. elim da uiva u svemu to ti pruam, a tako e biti samo ako te budem uvodio na valjan nain. S tobom neu ii predaleko - dok ne bude spremna. To mi moe potpuno vjerovati. Vano mi je da uiva u svemu to ti dajem. Nas smo dvoje slini, Nora, dva prsta iste ruke. Sudbina nam je namijenila da budemo zajedno. Samo to ti to jo ne zna. Miluje mi bedra i trbuh, a ja sjedim, gola i bez rijei, u njegovu krilu, u mislima prevrem njegove rijei, prestraena onim to sam ula. Naslanjam se na njega i traim utjehu, ali znam da je on ne nudi. Pitam se koliko e, u

157

elada8

konanici, daleko ii. Dok me kanjava, zasada je jo paljiv, no koliko e to jo trajati? Je li koja ena kada zbog tebe krvarila? pitam, znajui odgovor. Zastaje, ruka mu oklijeva na mojem trbuhu, a onda kae: Jest. Jo dodaje: Ali to sam radio samo kad su eljele. Sjeam se naeg razgovora od prije nekoliko tjedana. Jednom si rekao da si enama ponekad pruao vie nego to su traile. Samo zato to su traile - i mogle prihvatiti - vie nego to su same znale. Nisam ih prisiljavao na neto to nisu odabrale, Nora. Uvijek su se vraale i traile jo. Uivao si u tome? Kad si izazivao krvarenje? Jesam. Je li i Franny zbog tebe krvarila? Nije. Odvagujem odgovore, uvjerena u to da lae. A ja? I mene e negdje zarezati? Stavlja mi kosu iza uha i ljubi me u unu resicu. Vidjet emo, kae. Pa dodaje: Moda. Jo neko vrijeme utim, kao i on. Puta me da o svemu dobro promislim. Moram otii od njega, odmah, prije nego to mi naudi, prije nego to bude prekasno, ali ne mogu. Dok ne otkrijem to je uinio Franny - kako ju je ubio ne mogu se odvojiti od njega. Grozniavo razmiljam, obuzeta dojmom stravine sudbine koja se nadvija nada mnom i koja je posve iz van mog nadzora. M. intuitivno sluti moju tjeskobu. Blagim glasom kae: Ne elim da se brine. Nisam nasilan ovjek i nikad te neu udariti u napadaju bijesa. U seksualnome smislu elim dominirati enama s kojima sam u vezi. Kad me jedna ena prvi put zamolila da je veem bile su mi trideset dvije godine. Osjeaj da imam potpuni nadzor donio mi je totalni ushit. Bila je moja i mogao sam raditi to sam htio. Tiho se smije, pa nastavlja: U to vrijeme bila mi je efica, proelnica Odsjeka za glazbu, starija ena, bilo joj je etrdeset sedam, nepopustljiva i stroga. Ali u krevetu se eljela osloboditi svega toga - eljela je da netko drugi vodi glavnu rije. I te veeri, kad sam je prvi put vezao i blago udarao dlanom, otkrio sam da je nevjerojatno dobar osje aj kad ima nadzor, kad ima toliku mo. Bila je to zamjena uloga u kojoj smo oboje

158

elada8

uivali. A ja sam s tom zamjenom nastavio i dugo nakon to sam se s njom prestao viati. Volim da me ene sluaju. Ve sam neto zaustila, no on me uutkao prije nego to sam ita rekla. Ne pitaj zato, kae, predviajui moje pitanje. Mogue je da tu uope nema neke dublje psiholoke prie. Volim dominirati - i gotovo. To je dio mene, dio moje psihe, jednako kao to je podlonost bila dio njezine psihe - i tvoje. Volim vezivati i sputavati ene i volim udarati gole stranjice. S razliitim enama napredujem do razliitih granica. Tebe volim dobro istui remenom. To me uzbuuje, istog mi se trenutka die. Na tebi u upotrijebiti reket, i viekraki bi, i kratki jahaki bi i to god mi se prohtije. Bievat u ti dupe, bedra, lea, grudi, ak i piku. Ali neu, osim, naravno, ako zatrai, neu ti ii pod kou, nee biti rana i krvi. Discipliniranje koje provodim nema nikakve veze s nasiljem, nego s nadzorom i dominacijom. Doista mi moe vjerovati, Nora. Zvui uvjerljivo, ali pitam se je li takav govor odrao i Franny malo prije nego to je umrla. I dalje mu ne vjerujem. Odbijam dopustiti da me vee, a M. to doputa. Trai da sjednem na krevet, a onda skida cipele i arape, te otkopava remen. Izvlai ga iz hlaa, a ja ekam suspregnuta daha, ekam da vidim hoe li ga upotrijebiti na meni. Kad sam odbila vezivanje, uvidjela sam da mu pruam priliku da me kazni. Ali on ustaje i prelazi na suprotnu stranu sobe, ostavlja remen na komodi. Jasno vidim da je uivao u neizvjesnosti koja me obuzela. elio bih da neto pogleda, kae, pa me hvata za ruku i tako odlazimo u radnu sobu. Kae mi da sjednem na sofu pred televizor, pa u video stavlja kasetu. Ima bogatu zbirku pornografskog materijala, a neke smo njegove kasete ve gledali. Pornografija me uzbuuje ako je kvalitetno snimljena. No najee, nakon petnaest-dvadeset minuta, film mi postaje dosadan i elim vie M. -ove izravne stimulacije. Na ekranu se pojavljuje naslov, Oinska ljubav, a ja odmah znam da e tema biti incest. Lijeem i udobno se smjetam. I dalje odjeven, M. sjeda u naslonja meni slijeva. To je njegov uobiajeni poloaj kad gledamo te njegove filmove. Voli gledati kako gledam filmove s videa, pratiti moje reakcije, vidjeti koji me filmovi uzbuuju. Ponekad me tjera da za vrijeme gledanja filma masturbiram. On je uvijek sa strane i sve mirno promatra. U ovom je filmu tek dvoje glumaca, mukarac etrdesetih godina i neka djevojica. ini se da joj je devet do deset godina. Tijelo mi se ukoilo im sam shvatila da je film protuzakonit. Mukarac joj svlai odjeu, a djevojica staje ispred kamere. Nije rije o nekoj osamnaestogodinjakinji koja glumi dijete. Nema grudi, nema izraen struk i bokove, nema stidne dlake. Mukarac je postavlja na stol i pridie noge unatrag, tako da su joj rairene iznad glave.

159

elada8

To neu gledati, kaem gnjevno i ve ustajem da iskljuim video. To je nemoralno. I uvredljivo. Ali te uzbudilo. Nije. Prilazim njegovu radnom stolu i sjedam, prekrienih nogu. Odjednom se tako naga osjeam ranjivom. im si vidjela tu djevojku, znala si da je stvarna. Ipak, kratko si vrijeme gledala. Bila si opinjena. Ne eljom. Bila sam... Ne znam, nisam mogla odvojiti pogled. Bila sam uasnuta. Neu gledati takve filmove. U redu. Taj me jednostavni odgovor zbunjuje. Franny si natjerao da to gleda? pitam. On kima. Jesi joj dopustio da iskljui film? Ne, ali mogla ga je iskljuiti. Nisam je fiziki sprijeio. Ljuti me njegova iskrivljena verzija istine. Za tim nije ni bilo potrebe emocionalno si je ucijenio. Uini to ti kaem ili u te napustiti. Gledaj ili odlazim. Mogla je iskljuiti video, jednako kao ti. Mogla je birati. Ne, nije mogla birati. Ona te voljela. Bila bi uinila to god si traio. To si znao i iskoristio si je. Prilazim sofi i ponovno sjedam, odjednom umorna. Privlaim koljena na prsa. Moda, kae on nehajno, ali to je s tobom, Nora? Ti si snanija od Franny. Ako neto doista ne eli, ti to ne radi. Ti moe birati. Smijei se, zadovoljno, pa dodaje: A to znai da sve to si radila sa mnom - eljela vjerovati u to ili ne - radila si jer si to eljela. Krivo. Ovdje sam iskljuivo zato da doznam vie o Franny. M. ustaje i premotava vrpcu. Nemoj se zavaravati, Nora. Ovdje si jer to eli. A to to radi sa mnom - i to to jo nisi radila ali e raditi - ini jer to eli. Voli seks, voli bol, voli mene. Sprema kasetu u kutiju i odlae je na mjesto. Prilazi mi i sjeda do mene, stavlja mi ruku na koljeno. Stoga se nemoj skrivati iza Franny, nemoj da ti ona bude izgovor. to god radi, radi svjesno, tako si odluila.
160

elada8

M. grijei i to zna. Moja je sloboda izbora tek iluzija. elim njega i taj neobini seks koji nudi - i to intenzivno - ali ni u jednom trenutku nisam mogla birati. Napustim li ga, naputam Frannynu smrt - a to ne mogu. Moram doznati istinu, a M. to zna. Sputa me u posve leei poloaj i zatim sa mnom vodi ljubav, gotovo njeno, na to nisam spremna. Njena ljubav nije na modus operandi.

161

elada8

DVADESET PRVO POGLAVLJE


Kasnije tog poslijepodneva odlazim kui. Hondom skreem na prilaz svojoj kui i zatim samo tako sjedim, razmiljam. U glavi mi se i dalje vrti film s onom djevojicom. Nije joj moglo biti vie od deset godina, a vjerojatno je bila i mlaa. Znam da se dogaaju takve stvari, naravno, ali to nikad nisam osobno vidjela. Kad ujem za pornografske filmove s djecom, ili za djecu koju prodaju radi prostituiranja, najee mislim da se to dogaa u stranim zemljama, u Tajlandu, Vijetnamu, Kambodi, a ne u Sjedinjenim Dravama. To je naivno, znam. I naa zemlja moe biti mrana rupa, a dok god postoji trite za djeju pornografiju, netko e je osiguravati. Zlo ne potuje zemljopisne granice. Razmiljam o Franny u dobi od devet -deset godina. Ne mogu je zamisliti u takvome filmu. To je nepojmljivo, neizrecivo uasno. Razmiljam o sebi u toj dobi: jo se igram lutkama, skupljam znake za izviaku uniformu, zabrinuto razmiljam o tome koju haljinu odjenuti za kolu - normalno djetinjstvo s normalnim uspo menama, djetinjstvo kakvo je trebala imati i ta djevojica iz filma. empresi uz moju kuu blago se ljuljaju na povjetarcu. Ptice, koje se gnijezde u kronjama, prolijeu kroz zimzeleno raslinje. Kua mi je prazna, a danas ne elim biti sama. Odvagujem mogunosti i zakljuujem da su ograniene. Ian radi, a s M.-om se ne elim vidjeti. Odsjeena sam od prijatelja i kolega. Nemam obitelj. Dlanovima snano prekrivam elo, prisjeam se vremena kad je Franny bila tek novoroene. Godinama sam gnjavila roditelje, traei brata ili sestru - po mogunosti sestru - nekoga s kim bih se mogla igrati na naim kampiranjima, izletima i piknicima, nekoga kome bih se mogla povjeriti kad smatram da mama i tata nisu fer. Ali kad su na koncu dobili Franny, bilo je prekasno - zbog tih deset godina razlike meu nama nismo se mogle igrati. No dogodilo se neto mnogo dragocjenije. Kad su roditelji doveli Franny iz rodilita, majka mi je rekla da sjednem na kau, a potom mi ju je dala u naruje. Franny je bila tako siuna, tako krhka. Drala sam je i osjeala neizmjeran val ljubavi za to minijaturno stvorenje koje je prije samo nekoliko minuta ulo u moj ivot. Od tog trenutka bila sam joj druga majka, jurila sam kui iz kole da se mogu s njom igrati, hraniti je, odijevati. Spremila sam lutke. Sad sam imala pravo dijete, a znala sam i da u jednog dana imati mnogo vlastite djece. Sklapam oi i vidim, kao da se radi o filmu koji mi se vrti u glavi, mamu kako sjedi za kuhinjskim stolom, doji Billyja, dok ja kupam Franny u porculanskome umivaoniku. elim da se vrati to vrijeme. elim uroniti Franny u kuhinjski sudoper, ispunjen mlanom vodom i pjenom za kupanje, gledati kako se smijulji

162

elada8

i hihoe od uitka, kako kratkim debeljukastim prstiima pokuava raspriti mjehurie. elim uroniti utu gumenu patku pod pjenu, pod vodu, kao da je rije o podmornici, i drati je dok se Franny igra i prska vodu na sve strane, trai je, a onda, kad ne gleda, ja putam patkicu i - kakvo iznenaenje! - ona naglo izranja na povrinu, pokrivena mjehuriima, ljulja se na povrini, a Franny oduevljeno cii, hvata patkicu, pokuava je i sama potopiti, dok mama gleda, smijei se, s Billyjem na prsima. Onda kui dolazi tata, naglo ulazi kroz kuhinjska vrata s aktovkom pod rukom, odbacuje novine na stol, popravlja poloaj naoala. Taj vrtlog pokreta sve nas zaustavlja, kao da je vrijeme naas prestalo tei, a Franny onda cii i udara rukama oko sebe, smijeei se tako jako da bi ovjek mogao pomisliti da ga nije vidjela danima. Tata se smije, onim svojim dubokim, zadovoljnim glasom, odlae aktovku, ljubi mamu i miluje Billyja po tjemenu. Potom prilazi meni i kae: Kako su moje ostale djevojke? pa me grli, a Franny kaklja pod bradom. elim da se vrati to vrijeme. elim podii Franny iz vode, beskonano pazei na to da mi ne padne, to ruiasto tijelo, toplo i sklisko, debeljukaste noice koje kao da tre i u zraku, pa je polaem na runik na radnoj plohi, umatam je u njoj najdrai runik od frotira s likom Mickeyja Mousea, pa je briem sve dok ne postane posve s uha i ve gotovo najeena. elim joj ponovno posipati kou djejim puderom, ljubiti joj trbui, tu barunastu kou, osjeati miris tog ugodnog pudera blagog mirisa, dok me Franny hvata za kosu, upa je i nestrpljivo potee. elim joj utrljavati puder u ta siuna stopala, dok se ona na runiku smijei i migolji, a potom joj puhati u tabane i ljubiti te siune prstie, sve redom, gledati kako zijeva i kako joj kapci postaju sve tei. elim je staviti u toplu jednodijelnu pidamicu od flisa, s ipkastim bijelim ovratnikom, i drati je, ve gotovo usnulu, privijenu na prsima, osjeati taj slatkasti dah koji dopire kroz malice razdvojene usne, i elim joj obrazom milovati kosu i poljubiti je u glavu, njeno i blago, samo jo jednom, dok mi vrsto spava u naruju. Otvaram oi. Mislim na petogodinju Franny, na snimku iz vrtia na kojoj se stidljivo smijei, kovrave smee kose spletene u pletenice, s dvije kope za kosu, dva plastina leptira, jednom rukom pridrava bradu. Fotograf je, bez uspjeha, pokuao navesti Franny da spusti ruku. Meni je tada bilo petnaest godina i uloga druge majke vie mi nije bila tako privlana. Franny je bilo pet godina, Billyju etiri, pa vie nije bilo tog osjeaja da je rije o novim pojavama u mojem ivotu. Voljela sam ih, dakako, ali neprestano su mi dodijavali slijedili me po kui, u beskonanost neto blebetali, potajno mi ulazili u sobu i iz meni najdraih asopisa trgali slike ivotinja, jedno drugome crtali po licu mojim ruem. Mene su u to doba vie zanimali deki, pa mi nije bilo drago kad bih povremeno, vikendom, trebala ostati kod kue i uvati ih, tako da mama i tata mogu otii u kino, a za to sam, prirodno, krivila Franny i Billyja. U dobi od sedamnaest godina ve sam proivljavala vlastitu tinejdersku krizu, bila odvie

163

elada8

zaokupljena drugim stvarima da bih previe pozornosti obraala na sestru i brata, a onda sam kao osamnaestogodinjakinja otila na studij. Dolazila sam povremeno, imala sam pune ruke posla s predavanjima, ispitima i honorarnim poslom u mjesnim novina ma, pokuavala izgraditi nekakvu budunost, novi ivot, dok mi je obitelj - Billy, Franny, roditelji - pripadala starome ivotu, vanome, da, ali sada ipak u podreenome poloaju. Od osamnaeste do dvadeset etvrte godine - kad se Franny doselila k meni - imam vrlo malo jasnih i posve odreenih sjeanja na nju: za dolazaka kui radi proslava roendana i Boia, na Billyjevu pogrebu, kad se uglavnom drala u pozadini, kao u transu, kad nije ni s kim razgovarala. U najboljem sluaju to su neodreena, maglovita sjeanja. Proces zanemarivanja ve je bio zapoeo. Ona me trebala, ali ja to nisam primjeivala. Ulazim u kuu, tuna zbog injenice da sve moje lijepe uspomene na Franny potjeu iz prvih nekoliko godina njezina ivota. Veeras mi dolazi Ian, pa poinjem pripremati veeru: peenu ribu, salatu i peciva. Ulazi, prilazi mi s lea, pa me obavija oko struka, njeno me ljubi u stranji dio vrata. Zrak je oko njega miomirisan i slatkast, a ja znam da je, to esto ini, svratio do tanda s cvijeem u ulici F i kupio mi buket plave i bijele vuike, naprstka ili moda struak ute glumarice. Dok veeramo, Ian mi pria o tome kako mu je protekao dan. Prije dolaska ovamo svratio je u svoj stan, svukao odijelo i odjenuo traperice i crveno-sivu kariranu koulju, pa izgleda poput kakvog drvosjee, vrst, snaan i jakih kostiju, tako da u tim krupnim rukama no i vilica izgledaju poput igraaka. Ipak, glas mu je tih, ak blag, a dok mi pria o politikoj temi koju trenutano prati, naginjem se preko stola i svako mu malo, dok pria, dodirujem rukav, njegov me glas umiruje i donosi utjehu, kao i taj meki materijal od kojeg je izraena koulja, jer znam da bi on shvatio da nisam namjerno zanemarila Franny. Kasnije te veeri Ian i ja pripremamo se za odlazak u krevet. Svlaimo se bez pompe, naviknuti jedno na drugo bez odjee, pa u kunim ogrtaima peremo zube, istimo ih koncem, sluimo se WC-om. Podiem pokriva s kreveta i svlaim ogrta. Vidim svoj odraz u ogledalu na vratima ormara, meunoje bez dlaka. Ubrzo nakon to me odjenuo kao kolarku, M. mi je obrijao stidne dlake. Te je veeri Ian to primijetio i reagirao sumnjiavo. Zato si se obrijala? upitao je otrim tonom, zagledan u moje prepone. Lice mu je bilo zabrinuto, elo namrteno. Nakon nekoliko trenutaka oklijeva nja rekla sam: Za tebe.

164

elada8

Poeo je hodati amo-tamo, namrten, jo neko vrijeme bez rijei. A onda je izlanuo: Via se s nekim drugim mukarcem? Molim? ula si me. Via li se s nekim drugim? Samo sam stajala, bez rijei, pitala se zna li neto. Mislila si da neu primijetiti da te nema, Nora? Gotovo svaki drugi put kad kaem da elim doi govori mi da si u guvi. Nazovem te kasno naveer, nema te kod kue. Osjetila sam kako mi tijelom struji val grizoduja. Ponekad se ne javim, rekla sam neuvjerljivo. Ako sam umorna ili mi se ne razgovara, ekam da se ukljui sekretarica. Oprezno sam ga zagrlila, osjeajui napetost njegova tijela, kivnost. On je uzmaknuo. Nisi mi odgovorila na pitanje. Glas mu je nepopustljiv, pun gorine, sumnje. Ti si jedini mukarac kojeg volim, rekla sam, mislei to najozbiljnije. Jedini mukarac. Ali ne i jedini s kojim se evim, pomislila sam, dobro znajui to sam zapravo: laljivica. Ian je utio. Na koncu je upitao: Sigurna si? Kimnula sam. Malo-pomalo ipak se opustio. Oprosti, Nora. Ne znam to mi ponekad doe. Borim se protiv toga - ali jednostavno se dogodi. Jo je nekoliko trenutaka utio, a onda je dodao: To nije tono. Znam zato sam takav. Stvar je u Cheryl. ekala sam da nastavi. Na licu mu se odraavala izmuenost kakvu dotada nisam vidjela. Polagano je rekao: Iz mene je izvukla neto za to nisam ni znao da postoji. To se dogodilo i meni, nakon Frannyne smrti. Nikada nisam ni pomislila da bih mogla... Ne, rekao je Ian i prekinuo me. Ne govorim o njezinu ubojstvu. Nego o... naem zajednikom ivotu. Na je odnos bio muan. Nakon malo oklijevanja, dodao je: esto mi je lagala. Viala se s drugima. Ne esto, ali dovoljno da me
165

elada8

izludi. Mislio sam da e se promijeniti, ali nije. Na koncu je posta lo... gadno. Nisam imao pojma da se u meni skriva tako estok bijes - i to me prestravilo. Ne mogu to ponovno proivjeti. vrsto me privio. Zatim je, tiho, rekao: Nemoj mi to nikad uiniti, Nora. Nemoj. Tada sam jo bolnije osjetila koliko me pee savje st, tu gustu, veliku masu grizoduja. Kasnije te veeri, nakon to sam Iana uvjerila da sam se obrijala iskljuivo radi njega, to ga je silno uzbudilo. Rekao je da to nije uinila nijedna njegova biva djevojka. Nije odvajao ruke od mene i jo mi je danima nakon toga zadizao haljinu, ili sputao traperice, samo zato to je htio jo jednom pogledati. Sada je meutim naviknut na to da me vidi bez stidnih dlaka, a jednom, kad je vidio kolika je gnjavaa brijanje, rekao mi je da ih ponovno pustim. Rekla sam mu da mi se svia bez dlaka, da me to uzbuuje. Ali nisam mu rekla da M. inzistira na tome da budem obrijana.

166

elada8

DVADESET DRUGO POGLAVLJE


Spremam se pozvoniti na M.-ovim ulaznim vratima, ali neodluno zastajem, jer ujem prigueni zvuk glasovira. Provjeravam ru icu na vratima. Nisu zakljuana, pa ulazim, glazba je sada glasnija, pa za sobom zatvaram vrata. Zrake poslijepodnevnog sunca ukoso se sputaju s krovnog prozora, obasjavaju predvorje, a u kutu lijepo i uspjeno napreduje fikus benjamin, u tegli, sjajnih i viseih listova. Sluam glazbu, ali ne prepoznajem skladbu koju M. izvodi neto lagano, lirsko i romantino. Provirujem u radnu sobu, ali on ne podie pogled. Lea su mu uspravna, kosa malko razbaruena, a izgleda kao da je negdje, stotinama kilometara daleko, potpuno zaokupljen glazbom. Kosa mu pada preko oiju, a ja mu elim prii i prstima je zaeljati unatrag. Ali ne usuujem se. Trenutno izgleda nedodirljivo, ushieno, izgubljeno u nekom drugom svijetu. Taj me prizor uzbuuje i elim ga unato svemu prekinuti. elim da me evi na tom svom dragocjenom klaviru, ali onda se prisjeam svog neurednog izgleda - izlizanog sivog donjeg dijela trenirke poderanog na koljenu, dugake plave radne koulje koja je pripadala jednom mojem nekadanjem deku, ofucano g ovratnika i rukava, kose koju nisam oprala tri dana. Stoga odustajem. M.-ova aura odvie zastrauje: preseksi je za mene. Melodija se ubrzava, njegovi dugaki, elegantni prsti mahnito prelaze po tipkama. elo mu se nabire. Dovraga! mumlja, pa prestaje svirati, prstima prolazi kroz tamnu kosu, pa ponovno poinje, i dalje me ne videi. Bit e da je odsvirao pogrean ton, iako ja to nisam primijetila. Kima glavom u ritmu glazbe. Odlazim, ne smetajui mu, pa hodnikom idem do gostinske sobe. Otvaram vrata i ne vidim nita. Crna je poput kakve podzemne pilje. Pipam zid u potrazi za prekidaem, palim svjetlo, no ne dogaa se nita. ini se da u prostoriji jo nema svjetiljaka, ni stropne rasvjete. Odlazim u kuhinju u potrazi za baterijskom svjetiljkom. Otvaram jednu ladicu i pronalazim selotejp, malene blokove za pisanje, olovke, kare, te upute za rukovanje mikrovalnom i tednjakom. Zatvaram ladicu, pa prilazim ormariu za metle koji se nalazi u kutu. Uz metle i spuve na drku naslonjene na zid, te kantu za smee na podu, na najvioj polici vidim aparat za gaenje poara, a kraj njega baterijsku svjetiljku. Brzo je uzimam, pa jurim na suprotnu stranu kue, kratko zastajui na ulazu u radnu sobu. M. i dalje svira, ne primjeuje da sam ondje. Ponovno doavi u onu sobu, palim baterijsku svjetiljku. Stoac jake svjetlosti obasjava zid. Usmjerujem ga prema drugome zidu i tako napredujem. Soba je

167

elada8

sada posve obojena u crno, s debelim crnim zastorima koji posve zaklanjaju prirodnu poslijepodnevnu svjetlost. Prilazim zastorima, razmiem ih i vidim da prozor prekriva zaslon za zamraivanje. Na podu je crni ovalni sag, koji se iri na tridesetak centimetara od zidova, tako da se drvo koje je pod njim vidi samo na rubnim dijelovima. Soba za dresuru, tako ju je nazvao M. A rekao je i da u vrlo ubrzo doznati emu slui. S nelagodom u utrobi gasim baterijsku svjetiljku i izlazim iz sobe, pa zatvaram vrata. Vraam svjetiljku u kuhinju i sada samo stojim ondje, sluam glazbu. Sada je drukija, pogrebna, dirljiva, snani suzvuci i dramatian ritam. Podsjea me na jedan izlet na obalu u Big Suru sredinom zime, na sive i gole morske pejzae, maglu koja obavija gorje Santa Lucia, dojam o ovjekovoj beznaajnosti rasvijetljenoj meu valovima koji nemilice ibaju obalu. Sada osjeam vlastitu beznaajnost i izlazim iz M. -ove kue prije nego to me primijeti. Nekoliko dana kasnije, dok se M. tuira, uzimam baterijsku svjetiljku i jo malo razgledavam onu sobu. Vie se ne moe nazvati gostinskom spavaom sobom, jer neki usputni gost nipoto ne bi ondje prespavao. U jednome kutu s niza lanaca visi nekakva ljuljaka ili povez od crne koe, s remenima za noge i stremenima za stopala. A nasred sobe nalazi se svojevrsna dizalica - s koloturima od kromiranog elika, najlonskim namotajima i konop cima uvrena za jednu drvenu gredu na stropu. Snopom svjetlosti obasjavam i preostali dio stropa i na razliitim mjestima vidim uvrene metalne kuke. M. mi je ranije rekao da soba jo nije potpuno ureena.

168

elada8

DVADESET TREE POGLAVLJE


Juer, dok sam sluala kako M. svira onu sumornu glazbu, shvatila sam koliko mi je ivot postao hermetinim. Utonula sam u svijet mrane izoliranosti, usred kojeg se nalazi M. Neko sam imala karijeru. Imala sam prijatelje. Ali malo pomalo ostalo sam bez svega. Sredina je lipnja, a s Maisie se nisam vidjela od veljae - onog mjeseca kad sam se poela viati s M. -om. Prije Frannyne smrti ona mi je bila najblia prijateljica, a sada sam posve izolirala i nju. U subotu zovem Maisie, a potom, na njezino ustrajno traenje, vozim s e do nje, u sredinjem dijelu Sacramenta. Nedavno je kupila viktorijansko-gotiku kuu s mansardom i poela iznajmljivati sobe. Mjesecima obeavam da u doi i razgledati je. Usporavam i skreem na uglu, jo jednom provjeravajui adresu. Parkiram se uz plonik ispred divovske, oronule troetane kue. Ulica je sjenovita i draesna, natkrivena visokim i elegantnim brijestovima i platanama irokih debala, no kua oito propada. Maisie je rekla da je preureuje, ali ipak nisam oekivala takav kaos: boja se ljuti i na vie je mjesta oteena, dok se trijem na sredinjem dijelu uleknuo poput stare rage na kojoj je vlasnik previe jahao. Prozorski kapci nakrivljeno vise s draa, prozori su prljavi i gotovo neprozirni, dok je na prilaznome putu oteena kanta za smee nemarno ostavljena da lei na boku. Ulazim u kuu. Preda mnom su prastare stube, neravne i kripave, u to sam sigurna. Samo gola arulja, ugaena, visi sa stropa u ofucanome predvorju, obloenome jeftinim drvom, iskrivljenim i na mjestima uleknutim. Okreem se udesno i gledam dnevnu sobu - u ovako staroj kui vjerojatno bi je trebalo nazvati salonom - ispunjenu nijansama ruiaste i ustajalom svjetlou. Rolete su napola sputene, podne svjetiljke priguene ruiasto izvezenim pokrovima. Na jednom stolu koji se nalazi uza zid vidim raskoan, debeli stolnjak. Stigla si! ujem Maisie kako gotovo vie, pa se okreem. Maisie je krupna ena koja se primie etrdesetoj, s naoalama i iljatim obrvama, te tankim, tankim usnama. U bijeloj je haljini ukraenoj otisnutim velikim, smionim ruama. U meuvremenu sam ve zaboravila kako je Maisie uvijek u haljinama ukraenima velikim cvjetnim uzorcima od kojih bih najradije bila vritala. Zaboravila sam i kako je, ne bi li nadoknadila te oskudne usne, uvijek pretjerivala s ruem, jarkocrvenih nijansa, te ih premazivala tako da izgledaju punije. Kad god se smijeila, osmijeh joj je zbog toga nekako nemarno i neuredno lebdio po cijelome licu. Tako mi je drago to se napokon vidimo, kae Maisie i juri do mene da me snano zagrli.

169

elada8

I meni. Dri me za ramena i gleda preko tih divovskih naoala koje podsjeaju na kakva krila, naoala boje lavande. Izgleda uasno, kae kratko i jasno. Slijeem ramenima. Na to ba i nemam to rei. Hajde, kae ona, pa me hvata za nadlakticu. Vodim te u velianstveno razgledavanje. Pokazalo se da obilazak ba i nije osobito velianstven. Ogradu na stubitu treba popraviti, treba obojiti zidove, zamijeniti sve cijevi, popraviti stranja vrata. Pokuavam smisliti neku pozitivnu opasku, pa na koncu spominjem strop. Sviaju mi se one vitice naslikane uz rub stropa, kaem. Nasreu, Maisieno blebetanje nadomjeta moj izostanak gorljivosti. Vodi me u djeju sobu - jedinu koliko-toliko pristojno ureenu prostoriju, obojenu u uto, s ukrasnim obrubom koji se sastojao od niza crvenih i plavih klaunova - i provjerava stanje kod svog dvogodinjeg sina koji vrsto spava u bijeloj drvenoj kolijevci, na trbuhu, s palcem u ustima. Sputam ruku prema njemu i njeno ga milujem po leima. Ima plavu ma jicu kratkih rukava i pelene s uzorkom dinosaura. Ruke i noge su mu punane, kosa kovrava i crvena, a ima i prast nosi. Na nosu se vidi i mnotvo blijedih pjegica. I ti e uskoro poeljeti dijete, ape Maisie. Djeak nabire usne oko palca i tiho mljacka dok poinje sisati. Otkako je dobila dijete, Maisie me pokuava uvjeriti u to da i ja trebam roditi, uvjeravajui me u to da majinstvo i nije tako osobito teko. Ne bih ba rekla, kaem, pa mu uklanjam kosu s ela i dodirujem obraz. Ima meku, podatnu kou, kakvu imaju samo mala djeca. Dok su Franny i Billy bili maleni, dok sam ih toliko voljela, znala sam da u jednog dana postati majkom. To se, oito, nije dogodilo. U dobi od kakvih dvadeset pet, pa onda i trideset pet godina gledala sam kako se gotovo sve moje prijateljice, jedna po jedna, udaju i raaju. Alija sam imala uspjenu karijeru - nije li to jo bolje? Mukarci trae razvod, djeca odrastaju i odlaze. Na koncu ti ostaje jedino karijera. Tako sam barem objanjavala i sebi i svima koji su pitali. Gotovo da je zvualo uvjerljivo. Izlazimo iz djeje sobe, a Maisie mi pokazuje sobe svojih podstanara. ini se da nikome od njih ne smeta kad kuca i moli doputenje da razgledamo prostor u kojem ive. Vodi me kroz sve prostorije, oduevljena svojom starom kuom.

170

elada8

Oh, znam da treba jo puno toga napraviti, kae i ponovno me vodi u onaj glavni salon s prednje strane kue. Ali mislim da e sve biti vrijedno tolikog truda, za koju godinu, kad sve sredim do kraja. Smijeim se. Super je, kaem i to mislim iskreno. Kua je u loem stanju, ali zavidim Maisie na toj strasti, na odlunosti da iz ruevine stvori neto vrijedno. Od Frannyne smrti osjeam vrlo malo strastvene elje za bilo im, osim za time da razotkrijem njezina ubojicu. Sjedam na sofu, drea vo crveni komad namjetaja s barunastom tkaninom uvrenom ukrasnom dugmadi i ukraenom resama. Maisie stoji nada mnom, odjednom posve utihla. Iz neke sobe na katu povremeno se uje neki mukli udarac ili kripa. Sklapam ruke u krilu i namrteno ih gledam. Maisie, poinjem polagano, pa neodluno zastajem. ao mi je, kaem. Zbog ega? Jer ti se nisam javljala. Jer sam nestala. Maisie odmahuje rukom, kao da se nemam zbog ega ispriavati. Ma zaboravi cijelu priu, kae i sjeda do mene. Ali kada se vraa na posao? Ubrzo, kaem. Ubrzo. Maisie me gleda uzdignutih obrva. To govori ve mjesecima. Ne misli da je vrijeme da se vrati? Ne. Jo nije. Jo sam... Zastajem i odmahujem glavom. Ne mogu joj priati o M.-u, o tome kako je Franny imala veze s njim, a sada i ja. Treba mi jo vremena, kaem. Jo ne uspijevam sve to posve pojmiti i pronai logine odgovore. to sve, Nora? U tome kako je Franny umrla nema ni smisla ni logike. Ali umrla je, prije vie od godinu dana, i sad je vrijeme da nastavi ivjeti. Treba ti i pomo. Pogledaj samo na to slii. Izgleda kao da tjednima nisi spavala, bez minke, a i kosa ti je uasno neuredna. Pogledaj samo to ima na sebi: poderane traperice i ofucanu majicu. Nikada se nisi tako odijevala. Izgleda kao da se vraa iz pakla. Sputam pogled na majicu. Imam mrlju od mlijeka koje mi je jutros kapnulo iz zdjelice sa itnim pahuljicama. Mnogo je naina na koje moe otii u pakao, kaem tiho, mislei na onu crnu sobu u M. -ovoj kui, na konu ljuljaku i elinu dizalicu. Ali najtei je povratak.

171

elada8

DVADESET ETVRTO POGLAVLJE


to je bilo s poslijepodnevnim predavanjima? pitam M. -a, udei se zato sam uope ondje, mrzovoljna od premalo sna. Prije podne me nazvao sa sveuilita i rekao da emo se nai kod njega. Kuhinja je nekako odvie svijetla i blistava, poslijepodnevna suneva svjetlost dopire kroz prozor, odraava se na kuanskim aparatima, kromirana gornja ploha tednjaka i hladnjak blijete gotovo neizdrivo - smeta mi ak i M.-ova vedrina. Naslonjen je na kuhinjsku radnu plohu i izgleda kao maneken iz reklame u nekom asopisu posveenom mukoj modi, svaka mu je dlaka na mjestu, na odjei nema nabora, besprijekorno je dotjeran. Otkazao sam ih. elio sam imati slobodno poslijepodne. Zadiem rukave bluze, koja je izguvana jer je cijelu no provela u suilici. Zbog ega? Za danas sam isplanirao neto posebno. ekam da nastavi, ali on uti. Onda... rei e mi to? pitam, ve razdraeno. On se samo smijei, no meni to vie nalikuje na ruganje. Doi, kae mi, pa izlazi iz kuhinje. Pratim ga kroz hodnik, pa ulazimo u sobu u stranjem dijelu kue, sobu za dresuru. Unutra je mrano, posvuda gore samo svijee - neke od njih iroke i niske, neke visoke i tanke, neke na svijenjacima, neke na tankim podmetaima. Njihova svjetlost treperi po cijeloj sobi, a bit e da su mirisne, jer osjeam jedva primjetan slatkast miris mukatnog oraia. Gledam uokolo. Kona sjedalica u kutu koju sam ve vidjela. Jednako tako i ona dizalica i kuke uvrene na strop u. No tu je sada i krevet pogurnut sve do zida na suprotnoj strani, te svojevrsna podstavljena klupa nasred prostorije. Na jednome zidu vise teki, masivni okovi - razmaknuti upravo toliko koliko je potrebno da se njima sputaju ispruene ruke - dok su debeli eljezni okovi za noge uvreni za pod. A na junome zidu, objeena na kukama, izloena je M. ova zbirka bieva, remena i reketa. Usred tih izloaka, na dvjema kukama, poloena je ona elina sablja kojom se M.-ov otac sluio u Drugome svjetskom ratu. Trgnula sam se im sam osjetila M. -ovu ruku na vratu. elim otii, kaem. Ne jo. Prvo u te pojebati. U svojoj sobi, kaem.

172

elada8

On me ve dri za nadlakticu. Ne... ovdje. Podiem pogled i u njegovim oima vidim odlunost. evit emo se u ovoj sobi. Otkopava mi bluzu i svlai mi je s ramena. Potom mi svlai traperice i donje rublje. Uoavam televizor i video, a kraj njih i visoku komodu s ladicama. U kutu na trononome stalku stoji videokamera. Pogledavam eljezne okove uvrene za pod. elim samo to, kaem. Samo evu. M. vidi kako gledam okove, pa se smijei. Moe mi vjerovati, Nora. To dobro zna. Samo eva, ponavljam. U redu, kae M., pa me odvodi do kreveta. Lijeem i pod tijelom osjeam meke plahte. Gledam zapaljene svijee. Sjene i ods jaj plamena fluidno se lelujaju na crnim zidovima. Svijee bi u nekom drugom okruenju bile romantine. Sada izgledaju tek jezovito, opasno u srednjovjekovnome smislu. Osjeam da sobu ispunjava opasnost. M. sjeda na krevet. U tamnoplavoj je koulji i ta mu boja dobro pristaje. U njoj izgleda seksi. Naginje se i ljubi me, dugotrajno i senzualno, a potom dlanom prelazi po mojem tijelu. Osjeam jedva primjetan miris njegove kolonjske vodice, aromatine, drvenaste, pa uzvraam poljubac, diram mu kosu, osjeam koliko je meka, privlaim ga blie. On mi odvaja ruke od sebe i podie mi ih visoko iznad glave. Tako ih dri, kae. Nemoj me dirati. Naginje se i ponovno me ljubi. Osjeam estinu elje u njegovu jeziku, na njegovim prsima koja me dodiruju, i oajniki ga elim. Rukama mi prelazi po cijelome tijelu, prvo po bedrima, zatim se die do grudi, pa mi se sputa rukama. apue: Razmiljao sam o onom prolotjednom razgovoru - kad si rekla da mi nikada nee dopustiti da te nekako veem i sputam. Na trenutak z astaje, pa dodaje: Odluio sam da ti vie neu poputati i ugaati. Podiem pogled prema njemu, obuzeta strahom. O tome ne odluuje ti, kaem. Ali odluujem, Nora. Zanemaruje temeljno naelo podlonosti. Stvar je vrlo jednostavna: radi to god poelim, kad god to poelim. Nije mi jasno zato ne shvaa to jednostavno naelo.

173

elada8

Osjeam kako mi lijevi runi zglob obavija neto hladno i tvrdo. A onda, munjevito, prije nego to uspijevam reagirati, M. me ve dri za drugu ruku i takoer je neim obujmljuje. Naglo okreem glavu unatrag, da vidim ime me sputao, a onda me obuzima panika, jer vidim to neto: lisice na runim zglobovima i kratki lanci zavareni za lisice i uvreni u zidu. Osjeam kako mi srce divljaki udara, a onda samoj sebi govorim da se moram smiriti. Strah samo pogorava situaciju. Pusti me, kaem. M. se ne obazire na moje rijei. Ovla me ljubi. To si si sama navukla na vrat, govori mi u uho. Da si mi vjerovala, mogao sam te lijepo vezati, malo se zabaviti, pa te osloboditi. Skidaj to s mene, kaem, no on me samo hladno gleda. Je li ti jasno? Je li ti jasno da si to sama skrivila? Da si bila poslunija, ne bih trebao posegnuti za tako ekstremnim mjerama. Upozorio sam te i rekao ti da ne bude tako tvrdoglava. Sada je prekasno. Nauit u te pameti. Niz elo mi klizi kapljica znoja - plod straha, a ne topline u toj prostoriji. M. ustaje. Uredno slae moju odjeu i ostavlja je na nekom stolu. A zatim odlazi i za sobom zatvara vrata. Povlaim lance, no vrsto se dre za zid. Poteem jo jednom, osjeam kako mi lisice grebu kou na zglobovima. Kraj mene je stol s nekakvim kljuiem ali izvan mog dosega. Izvijam se u struku, prebacujem nogu i pokuavam do kljuia doi nonim prstima. Stoli je predaleko. Pokuavam jo jednom, isteui sve miie, tako da mi se lisice bolno urezuju u zglobove, no sve je uzaludno. Nikako ne mogu pobjei. Dozivam ga, ali M. se ne javlja. Promatram svijee. Opasno je to to je iziao i ostavio me, tako da nitko ne pazi na svijee. U mislima mi se ukazuju neeljene slike: soba se zapalila, a ja sam bespomona, lancima vezana za krevet. Odjednom se vrata naglo rastvaraju. Lecnuvi se, ekam suspregnuta daha. Jo nekoliko trenutaka vidim tek tamu hodnika. A onda u sobu ulazi M. Prvo uoavam crnu kapuljau. Krvniku krinku, od onakvih kakve se viaju u filmovima - pripijena uz njegovu glavu, veliki otvori za oi i obrve, sputa mu se do donje vilice, a onda se izrez die sve do korijena nosa, tako da su mu usta i nos posve slobodni. Nakon toga uoavam uske

174

elada8

traperice - M. nikada ne nosi traperice - i gola prsa. Na lijevoj nadlaktici ima crnu konu narukvicu sa zakovicama, dok mu ake pokrivaju crne rukavice s izrezima za prste. S pojasa mu vise korice za no, tako da se vidi samo drak noa. Snano zatvara vrata, tako da se uje tresak, prilazi krevetu, s visine pilji u mene. Tijelo pripada M.-u, ali ne prepoznajem te oi pod krinkom, oi toliko prazne, toliko bez traka ljudskih osjeaja, da bi mogle pripadati i nekom robotu. Penje se na krevet, sjeda mi na prsa. Teina njegova tijela, dodir traperica na mojoj koi, korice noa koje mi bodu rebra - od svega toga obuzima me klaustrofobija. Teko diem, ispruenim rukama zateem lisice i lance. M. podie pogled prema lisicama. Jednu ruku u rukavici stavlja mi na de snu nadlakticu. Njegovi goli prsti, blago hladni, u opreci su s toplom koom rukavice. Pusti me, kaem. Glava mu se u trzaju sputa, kao da ga udi injenica da imam glas. Mrane oi, sad gnjevne od silnih emocija, pilje u mene ispod te stravine krinke. Snano me udara po licu, a ja isputam krik. Jesam ti rekao da govori? vie. Jesam li?! Jo jedna snana pljuska. Prestani! kaem, no moje ga rijei samo jo vie ljute. Jo jednom osjeam otar udarac njegove ruke, peenje na licu. U oima mi se p ojavljuju suze. Naginje se prema meni, tako da mi je licem sada na samo nekoliko centimetara od oiju. Zucni jo samo rije, sike, ve me epavi za vrat, i to e ti biti posljednja rije. Ubrzano trepem, a uarena bolna suza klizi mi niz obraz. Leim bez rijei, bojei se nove pljuske, molei se za to da mi se ne dogodi neto jo gore. M. mi puta vrat, pa silazi s mojih prsa. Prua ruku prema stolu i uzima svijeu. Dugaka je i tanka, na mjedenome svijenjaku. Sa svijeom u ruci dolazi do donjeg dijela kreveta. Daj mi nogu, kae, pa sputa ruku i okree dlan prema gore, tako da u njega mogu poloiti petu. Odmahujem glavom, instinktivno povlaim nogu prema tijelu.

175

elada8

M jo nekoliko trenutaka uti. Ovo moemo obaviti na dva naina, kae na koncu, kontroliranim glasom. Ili e mi sama staviti nogu u ruku ili u ti vezati noge. Ti bira. vrsto stiem kapke, pokuavam potisnuti suze. Ovo je stravina pogreka, razmiljam. Nikako ne bih trebala biti ovdje. To se ne bi trebalo dogaati. Otvaram oi i pruam noge. M. ponovno sputa ruku i ja mu na dlan stavljam desno stopalo. Noga mi drhti, ali to ne mogu sprijeiti. M. sputa svijeu, pa se zaustavlja i podie pogled. Oi mu blistaju pri svjetlosti svijee, dvije blistave kugle koje sijevaju kroz crnu krinku. , kae, prije nego to sam i progovorila. Sjeti se da ne smije govoriti. Prinosi plamen mojoj koi, a ja stiem zube, kako ne bih kriknula. Sklapam oi. M. me snano hvata za gleanj i vrsto ga dri. Osjeam toplinu na nonim prstima, potom na peti, ali ne osjeam bol. ekam da me opee. Do toga ipak ne dolazi. Otvaram oi, a on mi puta nogu i kae: To je bilo dobro. Znam da si eljela neto rei, ali nisi ni pisnula. Sada je jasno da te ipak moemo izdresirati. Okree se i pali televizor, a zatim prilazi kameri i ukljuuje ju. Na ekranu se pojavljujem ja, jedva uoljiva pri slaboj svjetlosti svijea. M. se mrti. Prilazi krevetu, i dalje sa svijeom u ruci. Sad u ti dopustiti da govori, kae, pa naginje svijeu. Vrui vosak kaplje mi na trbuh. Trgnuvi se, isputam krik, vie od okiranosti nego od bola. M. me prijezirno gleda. Nema pojma to je bol, kae, pa sputa svijeu za nekoliko centimetara i ponovno je naginje. Ovaj put imam razloga kriknuti. Vosak mi pri kou poput uarenog eljeza. Molim te, kaem, dosta je, ali M. se ne obazire. Kaplje mi vosak po trbuhu, oko bradavica, po unutarnjoj strani bedara. Kad svijeu dri visoko, vosak se malko ohladi prije nego to mi doe do koe. Kad svijeu dri blizu, vosak pri poput vode koja jo kljua. Preklinjem ga da prestane. Da prestanem? kae on, drei svijeu tek na koji centimetar od moje koe. eli da prestanem? Gledam plamen, od njega ne uspijevam odvojiti pogled. Da, govorim tiho. Molim te.

176

elada8

Ovo ti se ne svia? Jasno ujem podrugljiv prizvuk u njegovu glasu. Odmahujem glavom. M. podie svijeu, udaljava je od moje koe, a ja osjeam olakanje. Onda bih ti moda trebao dati neto drugo, kae on. Ostavlja svijeu na stolu, zagledan u moje tijelo, u ve otvrdnuli vosak na mojem torzu i bedrima, kao da me mjerka. Potom prilazi onoj komodi, izvlai srednju ladicu, vraa se do mojih nogu s konopcem u rukama. Moda mala kazna, kae, koja e ti pomoi s problemom discipline. Zatee konopac. Ima dva dugaka komada, a po jedan kraj svakog od njih metalnom je karikom u obliku slova D povezan s konim za ruku. Ponovno instinktivno povlaim noge. M. me hvata za njih i to mi ne doputa. Gotovo cvilim na dodir njegove ruke, jedva da se i opirem, jer znam da, dok su mi ruke vezane lancima, nema koristi od odupiranja. Stavlja mi koni obru na jedan gleanj, potom na drugi. Penje se na madrac, pridie mi noge preko glave, tako da sam povijena u struku, a zatim kraj svakog konopca vee za maleni obru uvren u zidu, lako da su mi noge rairene, a stranjica pridignuta s kreveta. Unutarnja strana obrua za glenjeve obloena je neim mekim, mogue filcem, pa mi ne ree kou, ali poloaj je neugodan. M. silazi s kreveta, gleda kako je obavio posao, pa ponovno prilazi onoj komodi i vraa se s dugakim crvenim alom. Izvija ga u rukama, vrsto ga zatee, pa prua ruke izmeu mojih nogu i vee mi ga oko vrata. Mene hvata panika, mislim da e me uguiti, ali on mi ga potom pridie na potiljak i njime mi omata usta. Gura mi ga meu zube, pa ga vee iza glave. Ne mogu dopustiti da bude preglasna, kae. Zatim dodaje: A bit e glasna. Gledam kako prilazi junome zidu i zastaje pred bievima. Odabire dugaak uski tap, malo krai od metra, neto to na meni nije nikada upotrijebio, p a se vraa do kreveta. Bambus, kae, savijajui tap dok stoji nada mnom. Ovo e biti drukije od udaraca koje si ranije dobila od mene, nastavlja. One ranije udarce rukom i biem smatraj seksualnom predigrom. Prstima prelazi po cijeloj duljini tapa , ovla ga dodirujui. Ovo te nee uzbuditi. Ovo je kazna, pa podie tap u stranu i njime me udara po dupetu. Noge mi se trzaju u okovima, otar bol struji mi cijelim tijelom. Stenjem, a u oima mi se istog trenutka pojavljuju suze i cure mi niz lice.

177

elada8

Vie neu trpjeti gluposti i nepromiljenosti, kae. Je li ti jasno? Vie se nikada nee aliti kad uzmem svoje ue. Vezat u te kad god budem htio. Prilazi stolu kraj televizora i donosi mi odjeu. Pridie je tako da je vidim. I ve mi je zlo od toga da te gledam u trapericama i prljavim bluzama, kae, pa ih baca na sag. Odsada e se prikladno odijevati. Ponovno snano udara tapom, po stranjoj strani mojih bedara. Jo jedan prasak bola, uarenog, struji mi tijelom, a ja vritim u onaj povez na ustima. Svom snagom zateem uad i lance. Je li ti jasno? pita, a ja kimam usred suza i stenjanja, i dalje osjeajui bol na stranjoj strani nogu. Ipak, nije mi promaklo to je rekao. Odsada e se prikladno odijevati. Odsada. Ne kani me ovdje ubiti. Nee postati mojim krvnikom. Barem ovdje. Barem zasada. Izvrsno, kae, ali jo nisam posve zavrio. Jo pet udaraca tapom. Energino odmahujem glavom. Da, mezimice moja, kae, milujui mi potkoljenicu. elim da ti ovo ostane ivo u sjeanju kad sljedei put pomisli na neposluh, pa me jo pet puta udara tapom, svaki put sve snanije, tako da mi od svakog novog udarca val okantnog bola vibrira cijelim tijelom. Nakon to je zavrio, oslobaa mi noge i sputa ih, potom odvezuje onaj al i vadi mi ga iz usta, ali mi ruke ostaju lancima vezane za zid. Sjeda na rub kreveta. Suze mi i dalje klize niz lice, tijelo mi je obliveno znojem i umrljano voskom. Prestajem plakati tek nakon nekoliko minuta. Nakon to sam se stiala pita me: Hoe li ubudue biti posluna? Tiho i ponizno kaem: Hou. Tako treba, kae on, pa mi ovla dodiruje obraz. Odsada e biti moja dobra cura, je li tako? Kimam. Tako sam i mislio. Pomno me gleda, kao da nastoji zakljuiti koji bi mu trebao biti sljedei korak, lica jezovita pod onom crnom krvnikom krinkom. Otkopava korice noa koje mu vise s pojasa. Polagano izvlai no, pa sputa ruku na koljeno. Otrica je sjajna i u donjem dijelu zakrivljena, s nazubljenom kukom na vrhu. Zahvaljujui jednom susretu s jednim bivim de kom,

178

elada8

prepoznajem tu otricu - rije je o lovakome nou namijenjenome deranju ivotinjske koe. M. njime lagano kucka po nozi. Nije moralo biti ovako, kae. Sama si to izazvala. Teko diem, gledam no kojim kucka po trapericama. Mislim na Franny, na rezove na njezinu trbuhu i grudima. Otkucaji srca muklo mi odzvanjaju u uima. elim neto rei, ali ne mogu otvoriti usta. Rekao je odsada, rekao je ubudue, razmiljam neprestano. Ovo nee biti svretak. Podie no i vrak mi polae na dojku. Osjetivi otri metal, prigueno stenjem. Jo uvijek ne zna s kim ima posla, zar ne? Mogao bih biti manijak s noem. Pojaava pritisak. Ili ak psihotini ubojica, kae jo. U vlastitome znoju osjeam miris straha. Na oi mi ponovno naviru suze. Rairi noge, zapovijeda. Sklapam oi. Ne mogu uiniti to mi je naredio. ula sam zapovijed, ali noge su mi paralizirane, ne mogu se pomaknuti, nepokretne su od straha i kajanja. Rairi, ponavlja, a ja otvaram oi i gledam ga. Pilji u mene, nesmiljena, neumoljiva, neprobojna lica. Odjednom jasno shvaam: danas e me ubiti. Neprepoznatljiv je pod tom maskom, druga osoba, osoba koja je prela preko ruba. Upravo je to Franny vidjela posljednjeg dana ivota. To se dogodilo prije nego to joj je izrezao torzo. Osjeam suze. Rairi, kae jo jednom. Odmah. Odmahujem glavom. M. jo pojaava pritisak noa na moju dojku. Noge mi se nekako ire. Kao da ih pomie neija ruka - ne mojom voljom. ire, kae. ire. Tijelo mi je ljepljivo, vlano od znoja. Oblizujem usne. Noge mi se razmiu, tako da su sada posve rairene na krevetu. Osjeam se ranjivom kao nikada. Dok gledam vrak noa na dojci mislim na Franny. U tren oka, no mi je ve meu nogama. Prestravljeno ostajem bez zraka, osjeam vrak otrice na stidnim usnama. Piljim u tu ruku meu svojim nogama i prigueno cvilim.

179

elada8

Ne mii se, upozorava me M. Slobodnom rukom hvata me za bradu i prisiljava na to da gledam njega, a ne no. Ne mii se, ponavlja, na samo koji centimetar od mog lica, tako da osjeam njegov vrui dah. Potom mi se sputa meu noge. Zatvaram oi, vrsto stiem kapke, mumljam, molim se nekoj vioj sili. Osjeam kako mi no prelazi unutarnjom stranom lijevog bedra. Cijelo mi tijelo od tog dodira postaje napeto, ekam da M. gurne no u mene, oekujem bol. To se blago struganje po koi nastavlja. Prvo na jednom dijelu mog bedra, potom na drugome. Sputam pogled i vidim da mi s noge zapravo skida otvrdnuli vosak. Zavrava s lijevim, pa poinje raditi na desnome bedru, redom skidajui sve tragove voska. Napreduje prema mojem trbuhu, ne ostavljajui ni najmanji komadi, a potom mi, prstima, skida vosak s bradavica i grudi. Komadii voska nalaze se na krevetu. Nakon to je zavrio, stavlja mi prst u vaginu i okree ga. Pica ti je mokra, kae, pa izvlai prst i oblizuje ga. Nevjerojatno je kakve rezultate da je malo straha. Nepomino leim. M. ustaje i odvaja korice od remena, vraa no u njih i ostavlja ga na stolu. Potom svlai traperice i donje rublje, ali ostavlja onu crnu krinku, narukvicu sa zakovicama, rukavice s otvorima za prste. Prilazi mi, uzidgnuta penisa, pa sa stola uzima klju i oslobaa mi ruke. Slobodna sam. Sve se dogodilo tako brzo da sam jo nekoliko trenutaka omamljena. Sputam ruke, trljam rune zglobove, pokuavam se rijeiti bola i ukoenosti. Ne znam te osjeaje izraziti rijeima. I dalje trljam podlaktice, pokuavam dobiti na vremenu, shvatiti to se dogodilo. Osjeam da mi ponovno naviru suze, pa ih potiskujem treptanjem. Proklet bio, kaem, pa se pokuavam pridii u sjedei poloaj. Gura me natrag, vrsto mi dri ruke prikovane za krevet. Prestraio sam te? pita, podsmjehujui se. Pokuavam se nasilu pridignuti, no prejak je za mene. Ruke su mi jo uvijek bolne i slabe. Ne opiri se, Nora, kae, pa se smije. Tako me samo jo vie uzbuuje. Pokuava me poljubiti, ali okreem glavu u stranu. On ustaje. Da ti ponovno stavim lisice?

180

elada8

Nepomino leim, bijesna, piljim u njega. On se nadvija nad mene. Uzdignutog i tvrdog uda, koji stri estokim, gotovo divljakim intenzitetom, i dalje s crnom krinkom na glavi, tako da istodobno izgleda i nepoznato i dobro poznato. Nakon toga smo se evili. Ne znam zato - i dalje sam bijesna zbog toga to je uinio. Mislim da sam ipak vjerojatno bolesna ili izopaena. Leimo u malenome krevetu, ne u zagrljaju, ali tijela nam se dodiruju. M. skida krinku i baca je na pod. Danas sam ruao u Sacramentu, kae. U Paragarysu. Prije nego to si dola. Pitam se zato mi to govori. To to si me onako ostavio samu uz zapaljene svijee bilo je opasno, kaem. Mijenja temu. Ove su zgodne, kae, dodirujui mi crvene mrlje na trbuhu. Na koi mi se vide kruni tragovi vrueg voska. Nema ih mnogo -M. je svijeu najee drao visoko i vosak se malko ohladio prije nego to mi se naao na koi, tako da me malo opekao, ali ne i oprio - no tragovi koji su ostali sada su runi i bolni. Volim na tebi vidjeti svoje tragove, kae dok po njima prelazi prstom. Okreni se - elim vidjeti svoje djelo na tvom dupetu. Prebacujem se na trbuh, gledam kako se M. zadovoljno smijei. Koa je popucala? pitam, uvjerena u to da jest. Ni najmanje, odgovara. Imam dojam da imam otvorene rane. Ne... ali ima nekoliko lijepih crvenih tragova. Mogao sam udarati i puno snanije. Nije mi se svidjelo. To i nije bio cilj. Udarao sam te radi kanjavanja, a ne uitka - bit e najbolje da shvati razliku. Naginje se i ljubi me u dupe. Ali doista uivam u tome kad ti tako ostavljam tragove, kae. Jo dodaje: No te e rane zacijeljeti za nekoliko dana, moda za tjedan. To nisu trajni oiljci. Nisam li ti rekao da te nikada neu stvarno ozlijediti, da ti neu nauditi? Trebala si se sjetiti mog obeanja. U tom sluaju ne bi bila toliko prestraena. Znala bi da se radi tek o igrici.

181

elada8

Namrteno se okreem na lea. Smatram da M. nije u stanju odrati obeanje i posve je sigurno da mu ne mogu povjeriti ivot. To nije bila igrica, kaem. Istinski si me ozlijedio. M. kae: I dalje ne zna znaenje te rijei - ali shvatit e. Ubrzo. Prekriila sam ruke na prsima. Neke su svijee izgorje le i u sobi je sada mnogo mranije. Sablja na zidu blista pod preostalim svjetlom. Zato si ovamo donio oevu sablju? pitam. M. se smijei. Uinilo mi se da bi ti se to moglo svidjeti. To je samo radi stvaranja atmosfere, radi izazivanja prikladne atmos fere straha. I to je dio igre. A ta dizalica? I podstavljena klupa? emu to slui? Sve e na vrijeme doznati. Okree se na bok i stavlja dlan na moju dojku. Doista vjerujem da u ovome uiva. U emu uivam? U cijelom prizoru - u opasnosti, u strahu. Odmahujem glavom. Pretjerao si. Tvoja mi je pica ispriala drukiju priu. Ustajem i uzimam odjeu. M. kae: Uvijek ti se svia kad sam prema tebi malo grub, kad te vuem za kosu, kad te guram. Uz seks voli i malo straha. Budimo realni, Nora, trai opasnost. To poriem. Ali, istina je. Osjeao sam kako ti adrenalin struji tijelom. To se osjealo i u vlanoj pici. Odijevam se. M. nastavlja. Otkrila si da voli ivjeti na rubu. Misli da sam ubio Franny i uasno se boji da bih mogao ubiti i tebe. To te uasava, prestravljuje, ali te i uzbuuje kao nikada dosada. Nema pojma to govori, kaem i otvaram vrata.

182

elada8

Nora, kae M. oporim glasom. Nestrpljivo se okreem. to je? pitam. Oekujem da tu odjeu vie nikada neu vidjeti. Okreem se i izlazim. Nora. to je sad? pitam i zastajem na vratima. Na kuhinjskom stolu eka te dar. Odlazim bez rijei. Ulazim u kuhinju i na stolu vidim nekoliko listova papira. Na prvoj stranici vidim naslov Vodeni takor.

183

elada8

DVADESET PETO POGLAVLJE


VODENI TAKOR autorica: Frances Tibbs Djevojka je rezervirana prema sebi, svome tijelu, svome umu. Ima sestru, Noru, a kad je otkrila to je uinila, sestra joj je zaprijetila kaznom. Nema televizije tjedan dana, rekla je Nora strogo, kao da je to moe sprijeit i. Ali kad je pogledala djevojku, bijes se nekako rasprio. Nora ju je posjela da razgovaraju, otvoreno i iskreno; oi su joj blage, plave i kao da preklinju. vrsto je uhvatila djevojku za ruku, kao da se boji da bi je mogla izgubiti. Drhtavim glasom upozorila ju je na opasnosti, natjerala je da obea da to vie nee initi, oiju toliko punih ljubavi da je djevojka, tek petnaestogodinjakinja, blijede koe i svijetlosmedih obrva, oborila glavu i kimnula, iako je znala da to obeanje nee moi odrati. A djevojka je samo mirno ula u more jednog hladnog zimskog dana. Gospodin Clancy, njihov potar, bio je nju i svoju ker odveo na jednodnevni izlet na more. Djevojka nije eljela ii, ali je Nora - koja je taj dan radila - rekla da je previe u kui, posve sama, da se nikad ne igra s drugom djecom. Djevojka je stoga otila na izlet s g. Clancyjem i Jeanine, njegovom keri. G. Clancy je bio visok mukarac, najvii ovjek kojeg je djevojka ikada vidjela i nije joj bilo jasno kako e ui u minijaturnu Toyotu kojom je doao po nju, ali uspio je presavijajui se kao da su mu dijelovi tijela spojeni arkama. Jeanine, s kojom je djevojka u koli ila na neke zajednike predmete, sjedila je s njom straga, priala o nekom mladiu kojeg djevojka nije poznavala i koji je nije ni najmanje zanimao. etali su plaom, zabundani u kaputima - prehladno je za kupanje, rekao je g. Clancy - kada je djevojka ula u more do vrata, ne obazirui se na ledenu vodu koja joj je natapala odjeu i dopirala do koe, ne marei za mahnito dozivanje visokog g. Clancyja koji ju je izbezumljeno pozivao da se vrati na obalu. A onda se nekako inilo da su svi doznali za to kako je uetala u more. Pria se irila kvartom, g. Clancy je raznosio vijest kao da se radi o potanskoj poiljci. eli samo da je ostave na miru, no klinci je u koli sada zovu Vodeni takor. Misle da voli more, ak toliko da se u njemu mora igrati i za zimskih dana. Vodeni takor - mrzi taj nadimak. Ne znaju to priaju. Nemaju pojma da se mora boji gotovo najvie od svega. ak ni Nora, koja bi to trebala znati jer s djevojkom ivi i via je svaki dan i jedina je kojoj je istinski stalo - ak ni Nora ne zna zato je ula u more.

184

elada8

Djevojka je sad u svojoj sobi, sjedi na krevetu, a Nora je kraj nje. Ima tako lijepu kosu, kae Nora dok joj je elja najdraom etkom s drkom sedefaste boje, etkom koja je neko bila majina. Trebala bi je pustiti. Djevojka svoju kosu ne smatra lijepom - nije poput Norine kose. Norina je kosa sjajnocrna i besprijekorno ravna, vrlo elegantna, ini se djevojci, za razliku od njezine, koja je smea i bez sjaja i jedva joj dopire do ramena. Nekada je bila i mnogo kraa, ekinjasta, ne dulja od dva -tri centimetra, ali prestala ju je podrezivati onog dana kad su joj poginuli roditelji. Nikako mi se ne svia to te ovdje moram ostaviti samu, kae Nora. Subota je ujutro, a ona danas mora raditi - kao gotovo svake subote. I nedjelje. Nema problema, kae djevojka. Osim toga neu biti sama. Idem u knjinicu. Djevojka zatvara oi i osjea kako joj etka prolazi kroz kosu, polagano i njeno, sputa se, pa se vraa, i tako stalno. To je podsjea na doba, prije vie od dvije godine, prije Billyjeve smrti, kad joj je kosa bila dugaka i kovrava, sputala se gotovo do struka, pa ju je majka etkala svake veeri. No nakon bratove smrti vie nije bilo etkanja i djevojka vie nije vidjela razloge zbog kojih bi i dalje imala dugaku kosu, pa ju je poela iati, centimetar po centimetar, sve dok od nje vie nije ostalo nita. To sam esto radila kad si bila vrlo mala, kae Nora, i dalje joj etkom prolazei kroz kosu. Bila je tako glatka i svilenkasta - oboavala sam je eljati. Zatim dodaje: I to jo uvijek volim. Samo to to dugo nisam radila. Obje ute. Nora je prestaje eljati, pa je obavija rukama, privijajui se uz nju. Njezin parfem ispunjava zrak miomirisom, onako prozraan i cvjetast. Veeras emo raditi neto posebno, kae, grlei je tako da su im glave posve priljubljene. Otii emo nekamo na veeru, moda pogledati kakav film. Moe, kae djevojka, ali zna da e Nori ve neto iskrsnuti na poslu i da nee raditi ba nita osobito. Djevojka zbog toga nije ogorena, misli da je Nori zacijelo teko - dugo i esto radi na vrlo zahtjevnome poslu, a uza sve to ipak pokuava pronai vremena i za nju. I Nora e pokuavati, djevojka to zna, trudit e se. Ali ona e ovdje veeras ipak biti sama, samo u drutvu uspomena. Nora joj stie ramena. Znam da me ba nema kod kue, kae. Voljela bih da je sve drukije, ali moram raditi. Sve je u redu, kae djevojka i odluuje da nee ii u knjinicu.

185

elada8

Nora ustaje i kree prema vratima. Oklijeva, ve s jednom rukom na okviru vrata. U crnom je kostimu i crvenoj bluzi, spremna za posao. Zbilja se ponosim tobom, kae. Ova je godina bila tako teka, ali ti si bila istinski dobra. U koli dobiva samo petice, ovdje mi pomae s kuhanjem i pospremanjem. Ponekad si toliko odrasla da zaboravljam da si tek jo dijete. Smijei se i izlazi. Djevojka oslukuje i eka da izie iz stana. A onda, im uje zatvaranje ulaznih vrata, ustaje. Svlai se i navlai kupai kostim, pa se gleda u ogledalo. Ima dojam da vie ne spada u to tijelo. Nekako je izvan njega, negdje, a kad god se pogleda u ogledalo, sa suprotne je strane promatra neka neobina osoba, netko stran, nepoznat i neprepoznatljiv. Neko je bila mrava, no sad joj se na trbuhu i bedrima javljaju novi slojevi. Kostim joj je crven, s dijagonalnim prugama duginih boja, te joj je pripijen uz puno tijelo. Noge su joj debeljukaste i blijede. U tom se tijelu ne osjea ugodno, to nije tijelo koje poznaje. Odijeva se, navlai odjeu preko kupaeg kostima, pa izlazi iz stana. Odmah je snano obavija hladan zrak, pa zakopava plavu jaknu. Jesen je i smee lie prekriva plonike i odvodne kanale na rubovima ulica. Brzo hoda ulicom, uje nekog klinca iz susjedne kue koji je doziva, govori joj da prieka. Ali ne moe ekati. Mora doi do mora. Prelazi nekoliko ulica i dolazi do ulaza na autocestu, pa poinje stopirati. Dugo putuje do mora. Uvijek mora krenuli rano ujutro, tako da se stigne vratiti prije nego to Nora shvati da je nema. Ovaj put do mora putuje etiri sata. Pritom je morala promijeniti sedam automobila - prvo joj je stala neka gospoa u kombiju, pa obitelj u karavanu, zatim neki ofucani auto prepun tinejdera, te etvorica vozaa kamiona, od kojih su joj trojica rekla da ne bi smjela stopirati, tako mlada djevojka mogla bi stradati. Posljednji voza, stari mukarac u kamionu koji prevozi gotove komade travnjaka, ostavlja je u nekom priobalnom gradiu - ne zna kako se zove - na uskoj asfaltiranoj cesti. Hoda ustro, prelazi cestu i kree preacem, preko neravnog polja, zna da nema mnogo vremena do trenutka kad e se morati vratiti. Travu uskoro zamjenjuju podruja s pijeskom, iznad nje morske ptice lete prema kop nu, a potom blago skreu prema zapadu i vraaju se na more. Prolazi izmeu niza ofucanih betonskih kua i ide prema moru, prema uvali pod stjenovitim povienim rtom, gdje ju nitko nee vidjeti. Nauila se oprezu: njezini su susreti s morem osobna stvar. Pomno ih planira tako da budu to rjei, pokuava se suzdrati koliko vie moe, i nikada, ali ba nikada, ne ulazi u vodu ako na vidiku ima ljudi. Pribliava se moru i ubrzava korak, a i srce joj sve bre kuca. Zvukovi mora sada je dozivaju, privlae, pokreu je onako kako Mjesec pokree plimu i oseku. Hoda jo bre. Ubrzo je ve na onom rtu, zagledana dolje, u more. Slankasti
186

elada8

povjetarac mrsi joj kratku smeu kosu. Lecnula se ugledavi valove koji se bude i rastu, jaaju s pribliavanjem obali, a potom se obruavaju i udaraju o stijene, pjenei se svom estinom. Diu se i sputaju, poput vlaka smrti u zabavnome parku, visoki i strani, tako da ovjeka prolaze srsi. Uz snano i nezadrivo udaranje srca, vijugavom stazom meu stijenjem sputa se prema plai. Dolazi na pijesak i svlai plavu jaknu, pa skida cipele i arape. Zrak je hladan, nebo jednolino, olovnosivo. Na obali nema nikoga. Vlaan i zrnat, pijesak je pun komada glatke morske trave, a zrak ispunjava onaj hladni i vlani, slankasti miris koji uvijek najavljuje skori nailazak oluje. Brzo svlai traperice i sivu majicu. Sada je samo u crvenom kupaem kostimu, osjea se izloenom i nagom, posve ranjivom. Vjetar joj nosi kosu preko lica, a koa joj se jei. Nonim prstima uranja u pijesak. U koli je nauila sljedee: fizike promjene uvijek se ne moraju vidjeti. Godinu za godinom valovi zapljuskuju stijene i premda to nitko ne vidi dok se dogaa, kamen se pretvara u ljunak, a potom i u pijesak. Uzdie i petama se ukopava dublje u pijesak. Razrogaenih oiju gleda u daljinu, daleko, daleko ispred sebe, gdje je more ravno, sivo i mirno. More je plai, ta beskonana prostranstva oceana, a ipak udi za njegovim mirom. eli biti na puini, negdje gdje moe nesmetano plutati. Ali djevojka prieljkuje i mo tog mora, sposobnost pretvaranja kamena u pijesak, pretvaranja neega velikog, vrstog i silnog u aku niega. Ulazi u more, gotovo ostaje bez daha od ledene hladnoe, voda joj je na koi bolna i neugodna. Ipak hoda, sve dalje, snagom volje ne obazire se na h ladnou. Jedan je val zapljuskuje slanom vodom. Morska trava obavija joj se oko nogu. Nailazi novi val, a ona uranja i puta ga da joj se prelije preko tijela. Izranja drhtei od hladnoe, mokra joj kosa visi gotovo do ramena. Sljedei je val povlai pod povrinu, vue dalje prema otvorenome moru. Nakon sljedeeg izranjanja, nogama vie ne moe doi do dna. Pluta u okomitom poloaju i eka novi val. S tom igrom poela je prije nekoliko mjeseci: zanima je do kojih se granica moe tjerati, eli utvrditi moe li je more prestraiti tako da iz nje istisne sve: sva sjeanja, i dobra i loa. Prieljkuje tako velik i straan val koji e je povui u crnu rupu straha, da vie nee nita pamtiti. Ali kad god izroni, ini joj se sve teim dosei tu crnu rupu, svaki put mora se tjerati na to da ide jo dalje. Iznad sebe uje galeba. Jedan je mali val potapa, prelazi joj preko glave. Osjea vodu meu svim prstima, i na nogama i na rukama, osjea kako joj se utiskuje u sve pore i otvore u tijelu. Voda je okruuje, obavija je i gui poput sjeanja na Billyja. Morska joj se trava lijepi za lice, a ona vidi Billyjeve prste kako kopaju i grebu po mekoj zemlji. Na nju se obruavaju njegove posljednje rijei, taj prestravljeni glas, kako plae, kako je preklinje da ga ne pusti. Jo ga uje, u snovima. Nailazi, pa se povlai, njegov glas u snu, ne toliko blag, vie
187

elada8

nalik na visoke, nesmiljeno nasilne valove. I poput valova koji zapljuskuju stijene, i on nju isrcrpljuje, rastae je i razbija na komadie, zrno po zrno. Die se prema povrini, izbija na povrinu, pa pluta u krugu, eka. Na obali se vidi niz sivosmeih kua, neke su od njih nagnute, meu nekima se vide asimetrini razmaci, pa nalikuju nizu neravnih i bezbojnih zuba. Dok tako pluta sve dalje od obale, kue postaju sve manje. Osvre se i vidi divovski val koji nailazi. Valja se prema njoj, grmi, a onda joj se odjednom nadvija tono iznad glave. Na trenutak se ini da se val zaustavio, poput prijetnje koja je ugroava iz zraka. Osjea kako joj se eludac gri od straha, a val se u tom trenutku obruava. Stranom, nezadrivom silom uranja je pod povrinu. Osjea kako tone, kako pada, pada, a zatim se prevre unatrag, noge joj prolaze iznad glave, a more je povlai prema puini. To je to, to eli. eli da strah iz nje istisne ba sve, sve misli, sve slike, da to odvue na dno mora. Voda se kovitla oko nje, povlai joj i okree tijelo, potee prema dolje. Plua joj se gre i odjednom je obuzima panika, zaboravlja sve, ak i Billyja, sve osim potrebe za preivljavanjem. Nogom zapinje za dno i oajniki ukopava prste u pijesak, ali more je povlai, vue, okree je i kotrlja, duboka struja samo je vue. Pokuava plivati prema gore, ispruenih ruku, posee za povrinom, hvata je, ali je vrtlog neprestano potiskuje nadolje. Ve osjea bol u pluima, mlatara rukama i nogama na sve strane, bespomono grabi. Prua ruke da se za neto uhvati, bilo to, ali nema niega. ini joj se da tako posee cijeli ivot. Oi je peku od slane vode i ima dojam da joj je cijelo tijelo izudarano. I u trenutku kad joj se ini da e joj se plua rasprsnuti, glava joj izlazi nad povrinu. Guta zrak, zadihano pokuava udahnuti to vie, dok joj se prsa nadimaju i sputaju. A onda isputa krik, ne osjeajui nita doli straha, boli i jo vie straha. Suze joj kaplju u more, neprimjetno. Voda je zapljuskuje sa svih strana, zapljuskuje joj lice, priguuje joj jecaje, zatomljuje bol. I dalje uplakana i prestraena, polagano pliva prema obali, nekako se osjea bolje nego ranije, sad kad je sve gotovo zaboravila, gotovo, ali ne potpuno.

188

elada8

DVADESET ESTO POGLAVLJE


Kui se vraam u est. Tuiram se u nadi da e topla voda sprati sve misli o M.u i njegovoj sobi za dresuru i Frannynim odlascima do mora. Nita od toga. U ogledalu vidim crvene mrlje na torzu, tragove voska, dugake tragove tapa na stranjici, povrinske tragove trenja na runim zglobovima. Jo vie od svih tragova i opeklina boli me to kako sam zanemarivala Franny. Kako sam mogla ne znati za tu njezinu bol? Odijevam duge hlae i bluzu dugih rukava, pa palim rotilj iza kue. Zapravo nisam gladna, ali ve sam pozvala Iana na veeru. ujem telefon i jurim do njega. Molim, kaem i ekam odgovor. Halo? kaem ponovno, budui da se nitko ne javlja. Ima li koga? Samo tiina. ujem disanje, ali nitko nit a ne govori. Disanje potom postaje glasnije, hotiminije. Kriste, mumljam u slualicu. Vi klinci nemate pametnijeg posla? kaem, pa iziritirano sputam slualicu. Sjeam se kad sam bila klinka i kad smo se satima zabavljali takvim pozivima, valjajui se od smijeha dok smo zamiljali iziritiranost na suprotnome kraju veze. Ukljuujem sekretaricu. Nazovu li ponovno, doekat e ih snimljena poruka. Ponovno izlazim i provjeravam stanje rotilja, pa ponovno odlazim u kuhinju. Jo sam ranije stavila pilea prsa i krila u marinadu, pa to meso sada vadim iz hladnjaka. Na radnoj plohi minijaturna aplja od lipova drva iri krila, priprema se za let. To je najnovija Ianova rezbarija, a meni se svia dojam koji ostavlja, ta napetost u rairenim krilima koja jasno ukazuje na kretanje. Podsjea me na nebrojene prilike kad sam na podruju Sacramenta viala aplje - uz rub movara, na rijenim obalama, u delti. Skidam plastini omot s posude s mesom u trenutku kad se na vratima pojavljuje Ian - odnosno, tonije, kad ulijee u kuu. Korak mu je tako energian, dugaak, pun naboja, ak kao da malice poskakuje dok hoda, da izgleda kao da se obruava, da zauzima prostor tim snanim i irokim kretanjem tijela. Prije nekoliko tjedana dala sam mu klju, ali ne zbog loga to su se moji osjeaji prema njemu nekako preko noi pojaali. Sada sam poput utopljenice koja se hvata za svaku slamku: dok me M. sve vie uvlai u svoj svijet, instinktivno se hvatam za Iana, privlaim ga blie radi vlastite sigurnosti. On mi prilazi s lea i snano me grli, krupnim i snanim hrvakim rukama. Divno mirie, kae, ljubei me u vrat. Vjerojatno osjea miris ampona ili regeneratora nakon pranja kose. Oputam se privijena uz njegovo tijelo, upijam

189

elada8

toplinu njegova zagrljaja, prihvaam ljubav koju nesputano prua. Tijelo mu je iroko i vrsto poput kakva debla, puno i vrsto tako da prua snanu potporu. Upravo stie iz redakcije Beeja i u plavome je odijelu, izguvanome straga i na koljenima, dok mu je kravata nezategnuta i nakrivljena u stranu. Poinje se udaljavati, ali ja ga zadravam, drei mu ruke oko svog struka. Polako, kaem. Ugodno je dok me samo tako dri. Ian se posluno vraa u isti poloaj i jo me snanije privija. Ponekad imam dojam da u zahvaljujui njemu, samo ako me bude d rao dovoljno dugo i dovoljno vrsto, zaboraviti M. a. ao mi je to Franny nije imala nekoga da je dri, kao to ja imam Iana. Veeras imamo piletinu? pita i viri mi preko ramena, malo poputajui zahvat. Putam ga da se odvoji od mene. Da, odgovaram. I doao si u pravo vrijeme. Ti moe pei meso, a ja u pripremiti salatu. Svakako, kae Ian, pa svlai sako, stavlja ga na naslon stolice u blagovaonici i skida kravatu. Prstima prolazi kroz plavu kosu, ali mu ona odmah zatim ponovno pada na oi. Uzima posudu s piletinom i gazirani sok iz hladnjaka, pa izlazi. Dok reem rajice i zelenu salatu ujem kako zvidi. Smijeim se. Tako je oputen i drag, tako dobronamjeran i gotovo uvijek ljubazan. Osim povremenih ljubomornih ispada, nema ni tamnu ni tajnovitu stranu, nema skrivenih psiholokih igrica u koje se eli uputati. Prestaje zvidati i sad ujem kako razgovara sa susjedima preko ograde, neemu se smije. Melodija se potom nastavlja, neka vedra pjesma koju ne prepoznajem. Nakon nekog vremena vraa se u kuhinju, vadi smee posue i postavlja stol dok ja dovravam salatu. Pria mi na emu je danas radio, rije je o lanku o nekom lanu skuptine koji je predloio zakon zahvaljujui kojem bi graani mogli odluiti treba li Kaliforniju podijeliti na tri drave. Sluam ga, ali imam dojam da je njegov svijet beskonano daleko od moga. Teko mi je osjetiti zanimanje za politiku savezne drave dok su moji problemi tako neposredni i veliki - a o njima s njim ni sluajno ne mogu razgovarati. Umjesto toga, kad je zautio, priam mu o svome projektu koji se odnosi na nasilje u Sacramentu, o tome to sam radila prije podne. Nekako ne uspijevam obuhvatiti cijelu perspektivu, objanjavam. Jedan je mukarac napao enu noem, pa je premlatio kamenom i na koncu je dva put pregazio njezinim autom. Jedan drugi par, ena i mukarac u godinama, ubijen je, kao da je bila rije o smaknuu, tijekom pljake nekog bara - bez oitog razloga. Napada je dobio sav novac iz blagajne. A neka je trogodinja djevojica ubijena kad su se dvojica kradljivaca, bjeei iz diskonta Payless u Frutridge Roadu, zabila u automobil u kojem se ona vozila. Jednostavno... Ne
190

elada8

znam, Iane. Nikada nisam imala takvih problema. Imam sve potrebne informacije, sve injenice, ali to nekako ne uspijevam posloiti. Iz toga ne uspijevam izvui priu. Ne spominjem mu beznae i osjeaj uzaludnosti koji me obuzimaju kad god pokuam raditi na tom lanku. Dok pregledavam injenice - primjere nasilja usmjerenog protiv anonimnih osoba - mislim na Franny. Sve statistike primjenjujem na nju. Neko sam takve tekstove mogla itati bez problema, tako da uope nisu djelovali na mene. Sada svaki prijestup i zloin shvaam osobno i to mi posve onemoguuje da piem. Ianu ne govorim o nemoi koja me preplavljuje kad sjednem za raunalo. Ne govorim mu da svijet promatram kroz naoale umrljane krvlju. Umjesto toga, stavljam preljev na salatu i potom je prebacujem u dvije zdjelice. Zdjelice odnosim na stol. Ian, koji je bez rijei sluao to govorim, sada je ve neto zaustio, ali s e ipak predomislio. Zabrinuto me gleda tim plavim oima. Izlazi da provjeri kako stoje stvari s piletinom, pa se vraa i kae da se meso treba pei jo nekoliko minuta. Dok otvaram bocu vina, stavlja mi ruke na ramena. Srce, kae njeno, a ja odmah postajem oprezna, moda ne bi trebala raditi na tom lanku. Mora se udaljiti od tih morbidnih razmiljanja, koncentrirati se na neto drugo. Vie nema objektivan pogled na stvari. Stopa zloina u Sacramentu u posljednjih se nekoliko godina nije bitnije mijen jala i nije via nego u drugim gradovima te veliine - samo ti se ini da jest jer od sestrine smrti obraa vie pozornosti na zloine. Dodajem mu vino i dvije ae. Stavi na stol, kaem i izlazim. Znam da bih ga trebala posluati, ali ne mogu. Sada alim to nije odluniji i energiniji u tim zahtjevima. Da ustrajno trai da prestanem pisati taj lanak, da to pone odluno zahtijevati, moda bih ga posluala. ini se da se u posljednje vrijeme pokoravam jedino nedodirljivoj dominaciji, a Ian - moj dragi Ian - u sebi nema ni traka takve diktatorske nepopustljivosti. Tijekom veere je oprezan. Razgovaramo o neobaveznim temama, da izbjegnemo svau. Kaem da sam se u subotu vidjela s Maisie, a on je zbog toga veseo - ve me neko vrijeme gnjavi, govori mi da moram vie izlaziti, da se moram viati s dugogodinjim prijateljima. Nakon piletine i salate za desert jedemo otopljeno umsko voe sa lagom i on u jednom trenutku podie pogled prema meni i kae: Oh... zaboravio sam ti rei. Danas sam naletio na Phil ipa Ellisa. Koga? pitam, jer mi ime nije poznato.

191

elada8

Ma zna... onog tipa iz Ding Howa, biologa, onog o kojem si pisala u vezi s istraivanjem koje provodi na abama. enski izbor ili tako nekako. Prolazio je kraj Beeja upravo kad sam odlazio. Nekoliko smo minuta razgovarali, a onda otili na ruak u Paragarys. Zanimljiv ovjek. Bilo nam je ugodno. Sljedei tjedan idemo na golf, malo vjebati udarce. Rekao sam mu da nisam igrao jo od faksa. Duboko u utrobi osjeam bolno grenje. Jedem bobice ali ne osjeam koliko su slatke. M. je poslije podne spomenuo restoran Paragarys, ali ne i da je objedovao s lanom. A njihov sluajni susret, u to sam uvjerena, nije bio nimalo sluajan. Sluam kako mi Ian pripovijeda o njihovu ruku. Uz sve izraeniju strepnju pitam se to M. namjerava uiniti. Kasnije te veeri svlaim se u kupaonici. Navlaim spavaicu dugih rukava, da Ian ne vidi ozljede. Ona se ranija napetost s vremenom nekako rasprila i atmosfera je meu nama ponovno ugodna. Odluila sam da u mu pokazati Frannyne prie, Vodenog takora i Frannyno posljednje uporite, ali i da mu neu rei da sam ih dobila od M. -a. Kaem mu da sam ih pronala u Frannynu raunalu. Ian bez rijei ita prie, a oi mu se cakle od suspregnutih suza. Kasnije me dri, nita ne govori, zna da rijei ne mogu pomoi. Osjeam veliku bliskost s njim i pitam se zato mu nisam ranije pokazala prvu priu. Te noi leim mu u naruju i mislim na Franny, mislim na M. -a i njegovu sobu za dresuru. Dok me Ian dri, imam dojam da sam barem priv remeno pomilovana i spaena od kazne, da imam nekoliko sati predaha koji e mi dati snage za sljedee iskuenje s M. -om. S lanom sam na sigurnome, dobro poznatome terenu. Znam to oekivati, mogu se opustiti u sigurnosti njegova zdravog razuma. M. iz mene crpi sve, oduzima mi svu energiju, kao da se radi o bateriji iskoritenoj preko svih granica. Trebam Iana da se ponovno napunim. On mi da je snagu da mogu podnijeti jo jednu dozu M.-ova zavodljivog ludila, da mogu putovati tamnom stranom njegove due.

192

elada8

DVADESET SEDMO POGLAVLJE


Odjenula sam pamunu suknju s cvjetnim uzorkom, bijelu bluzu bez rukava i sandale - sve prema M.-ovim eljama - nije osobito seksi, ali me zbog toga ne moe ni kritizirati. Zato to radi? pitam ga, mislei na njegovo novo i, pretpostavljam, lano prijateljstvo s lanom. Nali smo se uz kasni ruak u Bakers Squareu, mojem omiljenom restoranu u gradu. Za susjednim stolovima nema nikoga, iako nekoliko konobarica, koje su gotovo zavrile podnevnu smjenu, urno obavlja one pomone poslove - puni posudice za sol i papar, raiava i postavlja stolove, brie smaragdnozelene separee - kako bi to prije pole kui. Ja sam naruila samo kavu i juhu, no M. je naruio piletinu iz woka i povrtnu platu. Iz zabave, odgovara, to sam i oekivala. To mu je jedan od najdraih odgovora. Sada mijenja temu. U nedjelju imam recital u galeriji Crocker. Volio bih da doe. Ne odgovaram, i dalje bijesna zbog toga to se naao s lanom. Nakon nekoliko zalogaja M. kae: Ah, nemoj se drati toliko pokislo. Neu mu spomenuti nas - tvoja je tajna kod mene sigurna. Kod tebe nita nije sigurno, kaem. Juha je spravljena od povra i ima okus poput domaeg jela. Znam da nikako ne mogu sprijeiti M. -a u druenju s lanom, pa odluujem spasiti to mogu. Namjerava se i dalje nalaziti s njim? pitam. On kima, pa kaem: U tom sluaju daj mi neto zauzvrat. to? pita. Rekao si da si se s Franny prestao viati tri tjedna prije njezine smrti... priaj mi o tome. M. grize i guta zalogaj koji mu je u ustima, odlae vilicu i gleda me u oi. Vidim kako mu ila na sljepooici pulsira. Zato? pita. Zato bih ti trebao ita rei? Njegov me odgovor zaprepastio. Iz zabave, kaem. Kao i uvijek. M. uzima vilicu i nastavlja jesti. Nakon nekog vremena kae: Danas ne. Ta mi je tema dosadna. Razgovarajmo o tebi. Polagano vae i razmilja. Brie usta ubrusom. elim da mi odgovori na ono poetno pitanje, pitanje koje sam ti postavio kad smo prvi put zajedno trali.

193

elada8

Smijei se i kae: Ne dri se toliko izgubljeno - zna o kojem je pitanju rije. Zanima me zato si rezervirana prema mukarcima. Naslanjam se. E, to bi ti tek bilo dosadno, kaem. Riskirat u, uzvraa M., pa dovrava tanjur s mesom. Reci mi zato si tako nehajna prema mukarcima u svome ivotu. Otpijam gutljaj vode. Godinama sam mislila da u tome kako se odnosim prema mukarcima nema nieg neobinog. Imala sam pune ruke posla sa studijem i poslom, nisam imala vremena za dublje veze. Tek u posljednje vrijeme, unatrag nekoliko godina, poela sam propitivati vlastito ponaanje. Odlaem au i kaem: Zapravo nemam to rei. Stvar je ak vrlo banalna, taj razlog... I nevaan svima osim meni. Otpijam jo gutljaj. On bez rijei eka da nastavim. Slegnuvi ramenima, kaem: Ako trai nekakve traume iz djet injstva, nema ih. Nikad mi se nije dogodilo nita strano, nita to bi ostavilo dublji trag. Doista se radi o obinoj, dosadnoj prii. Zatrudnjela sam u etvrtom srednje i tip me nogirao. Od tog sam iskustva s mukarcima oprezna. Poigravajui se licom, jo kaem: I gotovo. Kraj prie. To se neprestano dogaa tisuama ena. Suoi se s time i ide dalje. M. se naslanja i sumnjiavo me gleda. Osim to to nije kraj prie. Priaj dalje. Juha je jo vrua pa puem u nju da je rashladim. Otvaram paketi gr isina. Jedan grickam, a drugi lomim i stavljam u juhu. Bilo je to prije osamnaest godina, kaem na koncu, a tada se na sve gledalo drukije. Bilo je to neto mnogo krupnije. Taj klinac - djetetov otac - u biti mi je rekao da je to moj, a ne njegov problem, te da na njega ne raunam ni u emu. To sam i oekivala - bio je kreten. Ali nisam oekivala takvu reakciju prijatelja. U srednjoj koli imala sam veliko drutvo, neprestano smo tulumarili. Svi redom reagirali su jednako kao taj tip: to je moj problem. Odlaem licu i gledam kroz prozor. Divovski bijeli oblaci putuju nebom. Na staklu izloga neka osamljena muha zuji u polukrugovima. Staklo joj je nevidljiva prepreka koja joj ne doputa da nastavi letjeti. Ponovno se okreem prema M. -u, koji i dalje eka da nastavim. I bio je moj problem. Ne znam to sam od njih uope oekivala. Moda moralnu potporu. Dok se prisjeam, poigravam se ubrusom u krilu. Zna to mi je rekla najbolja prijateljica? Od rijei do rijei: to u rei majci? Kad dozna da si trudna, mislit e da i ja spavam uokolo s dekima. Uzdiem. Ne znam. Bit e da sam od najbolje prijateljice oekivala malo suosjeanja. Dakako, iz dananje perspektive, jasno mi je da sam od njih previe oekivala, od svih. Bilo im je tek sedamnaest godina, svi su imali i vlastite probleme. Ali to tada
194

elada8

nisam shvaala. Samo sam znala da se suoavam s najveim problemom u ivotu i da nemam nikoga da mi pomogne. Trebao mi je netko. Osjeala sam se samom i naputenom. Smijeim se, pokuavam olako prijei preko neega to je, jednom davno, duboko utjecalo na mene. Znam da zvui melodramatino, kaem, ali tada sam se tako osjeala. I nisam mogla rei roditeljima. Nisam ih eljela razoarati. Uspaniila sam se. Na koncu mi je sinulo to je prava stvarnost: u toj sam kai potpuno sama. Morat u to nekako rijeiti. Nisam mogla raunati ni na iju potporu. Bilo kako bilo, pobacila sam. I tako sam rijeila problem. Ali kasnije, nakon pobaaja, svi su mi se prijatelji vratili. eljeli su nastaviti gdje smo i stali. e ljeli su da s njima ponem tulumariti, kao da se ba nita nije dogodilo. Gledani onu muhu na staklu, koja i dalje pokuava pobjei, pa je na koncu kvrcnem prstom. Ali neto se ipak dogodilo. Nisam se mogla vratiti onamo gdje sam bila ranije. Zavrila sam srednju kolu, ali drukije nego to sam je zapoela. Jednog po jednog, sustavno sam eliminirala sve-prijatelje. Mislim da ak nisu bili ni svjesni toga to radim. Kad bi me zvali, govorila sam da sam u guvi. Nakon nekog vremena prestali su nazivati. A to mi je i bio cilj, ili sam tada barem tako mislila. Ponovno slijeem ramenima i dodajem: U svakom sluaju, bio je to zaetak obrasca. Pri upoznavanju s novim ljudima na faksu, novim prijateljima, bila sam oprezna. Ne samo prema mukarcima, nego i prema enama. Imala sam dojam da ne mogu raunati ni na koga, osim na sebe samu. Nisam se eljela zbliiti s ljudima. Oni bi me na koncu samo razoarali, povrijedili me. Imala sam deke, ali sam ih drala na distanci. Posvetila sam se poslu, poslu koji sam volj ela i u njemu uivala, i nisam eljela da mi neki tip u tome smeta. Tek sam se nedavno poela pitati bi li mi ivot bio drukiji da nikad nisam zatrudnjela, bih li se tada uputala i u prisnije veze. No obrazac je tada ve bio preduboko usaen u mene. Ali s Ianom je drukije. Zbog Frannyne smrti postala sam ranjiva, a on se odjednom ukazao uz mene. Naveo me na to da shvatim da mu mogu vjerovati i da na njega mogu raunati. Gledam kroz prozor, a zatim opet prema M.-u. Bilo je to davno, kaem, mislei da bih sada, da je sve krenulo drukijim putem, imala osamnaestogodinjeg sina ili ker, dijete starije od mene u doba pobaaja. To mi se ini nepojmljivim: dijete, moje dijete, sin ili ki, koje se sprema poi na studij. A nakon toga moda i unuk ili unuka. Savijam ubrus u krilu, pa ga irim. Razmiljam o tome bih li M.-u ispriala i ostatak prie. Ipak, to ne inim. Prodorno me gleda, vidi vie nego to elim. Kae: Neto izostavlja. Da, kaem, ali trenutano o tome ne elim govoriti.

195

elada8

M. se naginje pre ma meni i njeno me hvata za ruku - rije je o dirljivoj gesti koja me iznenadila. Dobro, kae. Ali jednog dana elim uti i ostatak prie. Naginje se unatrag i kae: elim da mi ispria jo neto. elim doznati pojedinosti o Frannynu ubojstvu. U... Ne bi li ti to trebao priati meni? pitam smireno. Izvlaim ruku ispod njegova dlana. U njegovim tamnim oima vidim iskru razdraenosti, blago zatezanje pravilne donje vilice, koja se brzo i oputa. Nastavlja, kao da ga nisam prekinula. U novinama nije bilo pojedinosti, a policija, kao to moe i zamisliti, ba i nije bila spremna meni povjeriti informacije kojima je raspolagala. Jedna konobarica zaustavlja se kraj nas i toi mi jo kave. Nakon to se udaljila, M. kae: Daj mi pojedinosti, a ja u tebi priati o posljednjem kontaktu s tvojom sestrom. To je vano, Nora. Moda bih ti mogao pomoi da pronae Frannyna ubojicu. Odmiem zdjelicu s juhom. Ne znam kakvu to igricu igra, niti zato glumi nedunost. Vrlo dobro zna okolnosti u kojima je umrla. utimo dok konobarica odnosi prazne tanjure. Pita elimo li za desert pitu, a budui da ne odgovaramo, ni on ni ja, odlazi jer joj je neugodno zbog takve utnje. M. kae: Nema to izgubiti ako mi ispria. Ako sam ubio Franny, ti podaci nemaju nikakvu vrijednost - ve znam kako je umrla. Ali ako je nisam ubio, moda ti mogu pomoi. Moram doznati kako je umrla. Odvagujem njegove rijei. A ti e mi priati o posljednjem kontaktu s Franny? Neposredno pred smrt? Da. Oklijevam, ne znam to da radim. Zbog injenice da eli te informacije, ja ih ba i ne elim dati. Dobro, kaem, odluujui da mu neu pruiti mnogo. To to su objavili u novinama bilo je tono - ne znaju od ega je umrla. U smrtovnici je navedeno da uzrok smrti nije utvren. A ostalo? M. se naginje prema meni i opinjeno slua. Slijeem ramenima. Ostalo ne znam. Pronali su je golu i vezanu. To je sve to sam doznala od policije. Ne spominjem da znam da je bila vezana ljepljivom trakom. I da je po prsima i trbuhu imala porezotine. N e duboke, ve

196

elada8

samo povrinske tragove. Uzorke. Crtee. Poput umjetnikog djela ija je izrada morala trajati podosta dugo. Jedan od tako iscrtanih simbola bio je krug prekrien crtom - univerzalni znak za ne, matematiki simbol za prazan skup, kao da ubojica negira njezino postojanje. Ne govorim mu da su joj usta bila zaepljena i povezana, kako susjedi ne bi uli krikove. Obdukcijom nije utvreno nita, kaem. Ne znaju od ega je umrla. Uspravlja se i naslanja. uti. Kao i ja. Na koncu, s mukom obuzdavajui sarkazam u glasu, kaem: I kako e ti te informacije onda pomoi u traenju Frannyna ubojice? M. odmahuje glavom. Jo ne znam, kae. Ali imam odreenu predobu... Ja kaem: Sad si ti na redu. Priaj mi o posljednjem kontaktu s mojom sestrom. Rukom poziva konobaricu da donese jo kave. Nakon to mu je napunila alicu, poinje priati. Koncentrirano sluam. Sve to morat u zapisati kad se vratim kui.

197

elada8

FRANNY TREI DIO

198

elada8

DVADESET OSMO POGLAVLJE


Franny je dala heparin, antikoagulans, pedesetdevetogodinjem pacijentu na odjelu za dijalizu, gospodinu Coleu, a zatim je otila do radnog pulta za medicinske sestre i pogledala njegove laboratorijske nalaze. eljela je pomno pratiti njegovo stanje. Imao je nizak krvni tlak, ekstremno nizak, a proli tjed an graft mu se zgruao prije postupka. Morala ga je poslati u bolnicu tako da mu ga lijenik otvori, pa su mu dijalizu osigurali ondje, zadravi ga preko noi. Klinika je tog dana bila popunjena osobljem, pa je radila s pacijentima: dijelila lijekove, tumaila nalaze laboratorijskih pretraga, ila u vizitu kad se pojavio lijenik, brinula se za to da se njegove upute provedu i u praksi. Tjedan je protekao razmjerno dobro, a jedini problem bio je gospodin Cole. Svi pacijenti dolazili su triput tjedno, na dva do etiri sata dijalize, i svi su znali kako se provodi rutinski postupak. Veina ih je sada ili itala ili spavala, ili gledala neki program na televizorima uvrenima za strop iznad njihovih sputenih naslonjaa. Prostorija se tog dana doimala svjetli jom, pastelne boje izgledale su vedrije - vjerojatno zato to je bilo proljee. Plavo nebo poprimilo je nov sjaj, udesno blistav, kao da je tek obojeno i ulateno, dok su se na stablima vidjeli svjei pupoljci i listovi, koji su se odmatali, onako njeni, stvarajui profinjenu i krhku nijansu zelene boje. S druge strane prozora zaklonjenih rebrenicama, Franny je vidjela ojku koja je prelijetala s kronje na kronju. Oduvijek je voljela proljee, to joj je bilo najdrae godinje doba, vrijeme obnove i novih poetaka, no te godine u njemu nije uivala. Ponovno je otila u salon za zaposlenike, uzela kavu i dvije okoladice iz automata, pa sjela. Boljela ju je glava i nije se najbolje osjeala. Otrgnuvi omot okoladice, prisjetila se prole veeri. Michael j u je ponovno vezao. Nije joj bilo jasno zato to radi. I nije mogla shvatiti kako netko tako blag i njean moe biti toliko grub. Dotada ju je drao u naruju, njeno joj uklanjao kosu s lica, bez rijei sluao kako ga preklinje da je ne ozlijedi, a onda, kad je zavrila, smireno joj je objasnio da e je vezivati kad mu se prohtije, da e je kanjavati kad mu se prohtije, te da oekuje da se pokori svim njegovim eljama. Njeno je poljubivi, svukao joj je odjeu i milovao tijelo, s ljubavlju, dok je ona leala na krevetu i plakala u jastuk. Tada je spoznala, zapravo prvi put, da e uvijek biti tako, da ga ne moe promijeniti i da e on uvijek imati potrebu - iz razloga koji joj jo nisu jasni - da je gleda ponienu, prestraenu i postienu. A znala je i da je spremna njegovu okrutnost prihvatiti kao cijenu za ljubav koju e joj na koncu pruiti. Moda je to ispit, ta njegova okrutnost, neto to mora izdrati. Duboko u njezinoj glavi promicali su nepovezani fragmenti nekih davnih misli, ostaci i olupine iz nekog ranijeg doba: patnja radi stjecanja moi, ublaavanje boli s pomou bola, logika Siouxa prema kojoj jedna stvar jednostavno proistjee iz druge.

199

elada8

Potom ju je natjerao da klekne ispred kreveta, grudi i lica utisnutih u madrac, te joj je vezao ruke za uglove kreveta, toliko vrsto da su joj na runim zglobovima ostali crveni otisci kad se kasnije pokuala osloboditi. Udarao ju je tapom, a to je bilo bolnije od udaraca i remenom i reketom i kratkim biem. Imala je crvene tragove na stranjici, rune trago ve udaranja, poput zareza noem na komadu mesa, dugake i tanke tragove njegove pogreno usmjerene naklonosti. Michael joj se kasnije ispriao. Rekao je da joj nije namjeravao ostaviti tako duboke tragove, ali da se zanio, te je obeao da je vie nee kanjavati, barem fiziki, dok rane ne zacijele. Ali sve ostalo, netjelesno, bilo je jednako uasno - ak i gore. Nije se mogla navesti na to da u dnevnik ubiljei to joj je radio. Bilo joj je previe neugodno. Iz dana u dan razmiljala je o tome da s njim prekine, ali znala je da to nikada nee uiniti. Osobito sada, nakon smrti gospoe Deever. Sad joj je trebao vie nego ikada. Franny je pojela dvije okoladice, te je ustala s namjerom da kupi jo jednu. Prije dva tjedna gospoa Deever u klinici se pojavila u uasnome stanju. Bila je usporena i bezvoljna, tlak joj je bio jako nizak, trbuna upljina naduta. Franny je pozvala lijenika, a on joj je rekao da gospou Deever poalje u bolnicu Kaiser. Umrla je tjedan dana kasnije, u bolnici. Franny je to oekivala njezina je smrt nije iznenadila - ali se svejedno uzrujala. Medicinskom sestrom postala je da spaava ljude, ljude poput Billyja, i bolno je osjeala smrt svakog pacijenta. Ali gospoa Deever - bilo je to kao da je ponovno izgubila nekoga od roditelja. Svi oni stari osjeaji koje je pokuavala sakriti, osamljenost, naputenost, nesigurnost, sve je to ponovno isplivalo na povrinu, podsjeajui je na krhke veze s voljenim osobama. Bol ju je posve preplavila, tuga i bol koje su se irile neusporedivo dublje od same tuge za gospodom Deever. Instinkt joj je nalagao da sve osjeaje zadri za sebe, kao to je to inila i tolike godine, no znala je da je sada dola do prijelomne toke. Tone i gubi se i ne potrai li sada pomo, inilo joj se da e potonuti zauvijek i da joj vie nitko nee moi pomoi. Bila je nazvala Noru, ali Nore nije bilo kod kue, a nije joj se javila ni kasnije. A Michael, no da, pokazao je suosjeanje u vezi s gospoom Deever, ali zapravo mu se fukalo. To je jasno vidjela po njegovu dranju. Nije poznavao gospou Deever, pa mu nije zamjerila to to mu nije stalo do nje, ali nekako je mislila da e imati vie razumijevanja za njezine osjeaje. To to nije reagirao, kao ni Nora, navelo ju je na to da se povue. Imala je dojam da stoji sama i da polagano tone u neku daleku dimenziju zatoenu duboko u njezinu umu. Iz toga ju je nekako trebao spasiti Michael. Nekako je mislila da e je sad ve voljeti, ali on se iz tjedna u tjedan doimao sve rezerviranijim. Radila je sve to je od nje traio, ali se inilo da ga i dalje ne uspijeva zadovoljiti. Duboko u srcu znala je da je njihov odnos destruktivan, ali je znala i da ga nikada nee napustiti. ak i ako se njihov odnos ne popravi, ona e se zadovoljiti time to imaju. Prisjetila se toga kako je ivjela prije nego to je

200

elada8

upoznala Michaela i znala je da se na to nipoto ne bi mogla vratiti. Tada je bila ranjiva, njezina ograniena iskustva s mukarcima bila su bolna, a bila je izgradila i zid, neprobojni zid, koji ju je titio od mogunosti da je net ko povrijedi. Bila se naviknula na osamljenost. Ali Michael je sruio taj zid, a ako je sad ostavi, bit e jo ranjivija nego ranije. Sada zna kako je to voljeti i nekome pripadati -i ne moe se vratiti nekadanjem nainu ivota. Preostao joj je jo jedino Michael. Trpjet e kanjavanje i sve one stravine, neizrecive stvari koje joj radi, stvari neusporedivo gore od najgorih udaraca. Ako je bude volio, ili je pokuao voljeti, init e sve to trai. Prisjetila se njihova upoznavanja. Prisjetila se kako je eljela izii iz svog ivota i ui u njegov. Franny je eljela da je Michael poui smislu ivota. eljela je biti njegovom studenticom. Imala je dojam da ide na neko putovanje, u potragu, a Michael, njezin uitelj, njezin mentor, tako e je osloboditi, vol jeti je i tititi - tako je barem mislila. Trebalo je to biti udesno putovanje. Trebali su imati udesan zajedniki ivot. Nije mislila da e se sve to pretvoriti u ovo. Kako je mogla znati da e biti ovako?

201

elada8

DVADESET DEVETO POGLAVLJE


Franny se oprezno zaustavila pred Michaelovom kuom. U Sacramentu je upala u prometnu guvu i kasnila je deset minuta. Vie nije znala to e kod njega izazvati bijes. Davala je sve od sebe da kod njega ne izazove nezadovoljstvo, no u posljednje vrijeme, to god tono radila, on je nekako uvijek pronalazio zamjerke. Parkirala je crni Cadillac uz plonik i zakljuala vrata. Dok je prolazila kraj auta, uoila je da bi ga trebalo ispolirati voskom i prebrisati jelenjom koom. Oekivala je da e joj Michael iziritirano otvoriti vra ta, no on ju je pozvao da ue i poveo u dnevnu sobu. Sjeo je na kau do nje, meu njima ostavljajui uljudan razmak. Bio je pomno i elegantno odjeven, u bijelome puloveru, rukava zadignutih iznad laktova, te crnosivim hlaama. Neto ti moram rei, Franny, poeo je, zabrinutim tonom, to je nju odmah uzbunilo. Ovo vie ne ide. Franny je nervozno sklopila ruke u krilu. to vie ne ide? upitala je, iako je znala to eli rei. Osmjehnuo joj se polagano i tuno. Zna to elim rei, rekao je tiho. Uhvatio ju je za ruku i jo je nekoliko trenutaka tako drao suosjeajna pogleda. Franny se nije mogla sjetiti kad je posljednji put bio tako njean - moda prije vie mjeseci, kad su se tek upoznali. Potpuno smo razliiti, rekao je. Vrijeme je da bude s ne kim drugim. Nije ti mjesto uz mene. Franny je osjeala kako je obuzima panika. Ali mjesto mi je uz tebe, rekla je. Michael ju je samo bez rijei gledao. Na licu mu se odraavalo neskriveno saaljenje, na tom licu koje je toliko zavoljela - tamnome, zgodnome, snane donje vilice. No to je lice sad bilo drukije, nesmiljenije, bore istaknutije, ona brazda na elu dublja, a etvrtasta vilica jo napetija - kao da mu je odluka koju je donio otvrdnula ne samo osjeaje, nego i lice. eljela se nagnuti prema nj emu i poljubiti ga, u oi, u obraze, u namrteno elo, ljubiti ga toliko da mu se lice smeka i da povue te rijei. Ali to na njega ne bi djelovalo. Samo bi je odgurnuo od sebe. Mjesto mi je uz tebe, ponovila je, no Michael ju je samo gledao, nestrpljivo, sad se ve inilo, blago napuenih usana, kao da je progutao neto odvratno.

202

elada8

Znam da smo razliiti, dodala je ona. Ali ja sam se promijenila otkako smo zajedno. I mogu se jo vie promijeniti. Znala je da joj se u glasu uje oaj. I bila je oajna. Podignuo je ruku i pogladio joj obraz, njeno, nadlanicom. Nemoj, rekao je tiho. Neu se predomisliti i to god kae nee nimalo utjecati na situaciju. Nae je vrijeme isteklo. Ali ne mora biti tako. Za mene je zavreno, Franny. To je izgovorio tako ledeno neumoljivim glasom da je znala da ga niim ne moe navesti na to da se predomisli. Trudila se prikriti emocije u glasu. Zato? upitala je. Michael je slegnuo ramenima. Zato se ita dogaa? Katkad je jednostavno tako. Franny je osjeala kako joj naviru suze. Grlo joj je bilo stisnuto i suho. Sjetila se svega to je za njega uinila, a on joj je sada rekao da je sve to bilo uzaludno. Reci mi zato, rekla je. elim znati istinu. Nikad me nisi volio? Nije ti ak bilo ni stalo do mene? Franny, nemojmo o tome. Reci mi. elim istinu. Uzdahnuo je i naslonio se. eli istinu, Franny. eli da kaem da sam gadno pogrijeio, da te volim i sada i da te oduvijek volim. eli da te molim da mi oprosti. Dlanovima je brisala lice, otirala suze. Ne, rekla je. Samo mi reci istinu. Reci mi to ti znaim. Nemoj... Reci mi! Michael je jo neko vrijeme utio, a onda je rekao: Draga si mi, ali to je sve. Nemamo nita zajedniko. Prava je istina - i znam da ti to nee biti ugodno uti, i to nipoto nije osobito plemenito razmiljanje - ali prava je istina da sam te u svoj ivot unio radi svoje zabave.

203

elada8

To ne misli ozbiljno. Franny je grickala donju usnu. Ne misli ozbiljno, ponovila je. Trebalo bi ti biti drago to se izvlai iz svega ovoga, Franny. Mrzila si svaki trenutak. Mrzila si sve na to sam te tjerao. Trebala bi mi zahvaliti to to okonavam. Zahvaliti? ponovila je ona, pa se poela smijati. Smijeh se istog trenutka pretvorio u jecaj. Zahvaliti? Kako to uope moe rei? Mogu jer je to istina. inim ti uslugu. U ivotu ti ne treba ovakav ovjek. Dobro zna da te poniavam i da se uz mene osjea jadno. Napeta si kad god doe ovamo, uvijek na rubu. Nagnuo se naprijed i ponovno je uhvatio za ruku, njeno je milujui. Gotovo nije ni primjeivala taj dodir. Imala je dojam da sanja, tijelo joj je bilo otupjelo, bez osjeta. A bilo bi samo gore i gore, Franny. Budi uvjerena. Samo bih ti jo vie oteavao situaciju. Odmahnula je glavom, pokuavala se probuditi iz tog snovitog svijeta. Njegove su joj se rijei inile beskonano dalekima. Ne moe to uiniti, rekla je. Treba mi. Zbog tebe sam radila mnoge stvari, sve to si traio. Ne moe... Jednostavno ne moe... Michael je ekao da zavri, no kad je vidio da ne moe, rekao je: Ne trebam ti, Franny. Ako ti neto ne treba, onda sam to upravo ja. Franny je sada ve sedam dana samo sjedila u stanu. Na posao je javila da je bolesna, iako je znala da e se jednom, prije ili kasnije, morati vratiti onamo. U kunome ogrtau sjedila je u naslonjau uz telefon, ekala da zazvoni. U tih sedam dana zazvonio je samo etiri puta: dvaput su je zvali s posla, jednom iz novina, da upitaju je li zadovoljna dostavom, a jednom je nazvala neka ena koja je nudila pretplatu na neke asopise. Bila je potpuno izolirana. Vie nije bilo gospoe Deever, nije bilo Michaela, a Nore kao da nije bilo: Franny ju je ponovno nazvala, nekoliko puta, ali Nora joj se jo nije javila. Kad bi barem mogla razgovarati s Norom, onda bi ovo jo moda nekako pregrmjela. A li Nora ne eli razgovarati, barem ne s njom. Ima svoje prijatelje, svoj ivot, a kad god su i bile zajedno - uz veeru, na koju su odlazile jednom mjeseno - Franny je jasno osjeala kako je Nora nemirna, kako eli otii iako je tek sjela. Franny se ne moe osloniti na Norinu pomo. Ponovno je sama, uvidjela je, i uvijek e biti tako. Osjeala je kako ponovno tone u sebe i tome se sada nije opirala: pustila se, jednako kao to je - onda davno - pustila Billyja i dopustila mu da potone.

204

elada8

NORA ETVRTI DIO

205

elada8

TRIDESETO POGLAVLJE
Frannyn je dnevnik tu zavrio. Nakon toga vie nije nita zapisala, iako je ivjela jo dva tjedna. Ponovno je poela raditi, a kolege s posla policiji su kasnije rekli da, iako se drala nekako odsutno i rezervirano, nitko nije posumnjao da neto nije u redu. Oduvijek je bila stidljiva i pomalo rezervirana. Sada se samo jo vie drala po strani, rutinski obavljala dunosti, izbjegavala osobne kontakte s drugima. Prema pacijentima je bila ljubazna, radila je djelotvorno, ali ta se odvojenost uvrstila, kao da sve odrauje poput nekog automata. Bila je, kao to se i pribojavala, utonula u vlastiti svijet. Posljednje biljeke bile su povrne, puko biljeenje injenica, ali su potkrepljivale M.-ov prikaz dogaaja. Nakon to je prekinuo s njom, rekao je, zvala ga je, stalno i ustrajno, sve dok se nije vratila na posao. Znao je u kakvom je psihikom stanju. Popunio je ono ega nije bilo u dnevnikim zapisima pruio emocije, spoznaje, osjeaje u pozadini golih injenica. Franny je saeto zapisala: Ponovno sam nazvala Noru, ali nije je bilo kod kue. itam te rijei i pitam se kako sam mogla znati da je pruala ruke prema meni u nadi da u je spasiti. Moj se osjeaj krivnje, dojam o suuesnitvu u njezinoj smrti, pojaava. Iznevjerila sam je i vie nego to sam mislila. Na koncu sam je nazvala i tada smo se okvirno dogovorile da emo se nai u Radissonu. Namjeravala sam je nazvati i ranije, ali u to sam vrijeme u novinama imala i vie posla nego obino. Uurbano sam radila na dva velika lanka, r adi informacija sam putovala u Berkeley i Los Angeles, i izlazila s nekolicinom mukaraca. U posljednji tren morala sam otkazati dogovorenu veeru - iskrsnuo mi je intervju s jednim znanstvenikom koji je radio na jednom posve novome podruju istraivanja, fotofizici polimera, pokuavao svjetlou navesti polimere na korisne reakcije -a Franny je ubijena prije nego to sam se s njom stigla vidjeti. Tako mi uope nije stigla priati o gospoi Deever, ni o M. -u, ni o stvarima na koje ju je tjerao. Bit e da joj jednostavno nikada nisam pruila priliku. Doista sam je voljela - nije mi bila tek usputna poznanica, kao to je jednom rekao M. - ali bio je u pravu: prema njoj sam se ponaala upravo tako. Sada se pitam to joj je prolazilo kroz glavu dok ju je ubojica vezao ljepljivom trakom i polagano je muio. Je li mislila na mene? Je li umrla mislei da nikome nije istinski stalo? Kad bi mi se ukazala jo jedna prilika, Franny, svakako bih se pobrinula za to da shvati da mi je stalo. Paralele. Posvuda vidim slinosti i usporedbe. Kako sam mogla biti tako slijepa? Kad nije imala nikoga, Franny je padala, tonula unutra, u sebe. A ja, koja ne vjerujem nikome, u takvoj sam situaciji jo otkako sam postala punoljetna. Sline smo, tako sline. A ja sam je mogla spasiti. To je bilo u mojoj

206

elada8

moi. Preostala mi je samo odmazda. M. mora platiti za to to je uinio. Dovrit u svoje putovanje s njim, krenuti istim putem kao Franny, te sve okonati. Joe Harris i ja ponovno smo se nali u Paragonu, opet uz pivo. To je sada ve svojevrstan obred. Utorkom naveer, kad zavri s poslom, ondje se nalazimo na piu, a on onda odlazi kui. Meni je taj ritual potrebniji nego njemu. Joe mi prua ravnoteu. ivot mi je postao ogranien, tek malena sfera koja se, poput zvijezde koja umire, uruava i saima. Sada se viam samo s trojicom ljudi, s trojicom mukaraca: Joeom, lanom i M. -om. To je moje osobno trojstvo sukobljenog morala. Joe i Ian simbol su svega to cijenim kod mukaraca. M. svega to prezirem. Imam osjeaj da se nalazim usred borbe za dominaciju, iskonskog sukoba dobra i zla, a u kojem se suparnici nadmeu oko moje due. Poput nekog nebeskog tijela, primiem se masi koja ima najveu privlanu silu. Gravitiram M.-u, ne jer to elim, nego jer je privlanost najjaa. Dok sam bila mlaa - kao tinejderica i u dobi od dvadeset i koje godine - uvijek su me privlaili opaki deki. Bila sam sklona odmetnikome mentalitetu, ekscesima, pretjerivanjima i nepotivanju granica. Mislila sam da sam tu sklonost zloestim dekima i njihovim opasnim igricama s vremenom nadila, ali izgleda da ipak nisam. Vani pue. Rije je o toplome i priguenome povjetarcu koji mi je posve zamrsio kosu dok sam dolazila u bar. Joe otkopava dugme na ovratniku i udobnije se naslanja. Stolica pod njegovom teinom kripi. Danas je umoran, a bore koje mu se ire oko oiju sada se doimaju dubljima. Otpija nekoliko velikih gutljaja, pa gleda uokolo. Sve je zabrinutiji, kaem. Neki je dan traio da mu ispriam pojedinosti o Frannynoj smrti. Zanimalo ga je to zna policija. Joe uti. Rekla sam mu samo ono to je izilo u novinama. Okruglo je lice bezizraajno. Onda? kaem, ekajui da neto kae. To ti nita ne govori? Slijee ramenima i otpija jo nekoliko gutljaja. Na koncu kae: Toliko si se usmjerila na njega da ne vidi druge mogunosti. to to znai? pitam, odjednom posve koncentrirana. I dalje je osumnjienik, ali sada istraujemo i nekog drugog. Koga? Reci mi.

207

elada8

Joe odmahuje glavom. Ne, sve je jo u preliminarnoj fazi. A ja ti cijelo vrijeme govorim da se kloni te istrage. Imam pravo znati. Ponovno odmahuje glavom. Samo smeta, Nora. I na vrat si navlai nevolje. Joe me iznenada hvata za ruku. vrsto me dri. Pitam se to radi, no on mi naglo zadie rukav bluze. S vanjske strane runog zgloba ima m trag M.-ovih lisica. Joe zatvara oi i uzdie, pa mi puta ruku. Sputam rukav i podiem au da popijem gutljaj piva. Pridignuvi ruku na pola puta do usta, sputam je i odlaem au, pa gledam prema podu, i dalje s rukom oko ae. Odvie se stidim da neto kaem. Mislio sam da si rekla da se zna brinuti za sebe, kae on. Jedva primjetno slijeem ramenima, i dalje zagledana u pod. Nervozno, ne diui pogled, vrtim au u lokvici vode na stolu. Tako se brine za sebe? Ne mogu ga pogledati. Neugodno mi je zbog toga to zna da M. -u doputam da me vee. Moja je propast, posljednjih nekoliko tjedana, potpuna. M. mi stavlja okove, vee me za krevet, za kuhinjski stol, za to god poeli. Vee mi ruke i noge. Na dupetu osjeam udarce njegova bia. Njime mi ostavlja igove, a to je radio i Franny, ali se ne ispriava. Kasnije me njeno ljubi, odvezuje me i dri u naruju, govori da sam voljena, a onda mi kae da e to ponovno uiniti. I uvijek mu se vraam. Trebaju mi informacije - i njegova verzija seksa - koje mi moe dati jedino on. Joe me prati do auta. Veer je tipina za srpanj u Davisu: vrua i suha, a u zraku se osjea obamrlost izazvana sparinom. Dok stavljam klju u bravu, on mi sputa ruku na rame. Okreem se prema njemu. Treba s nekim razgovarati, kae. Gledam ga, ne shvaam. S nekim psihoterapeutom, dodaje. S nekim tko ti moe pomoi. Ve se spremam porei da mi treba pomo, ali toliko je oito da sam u problemima do grla, ak i meni samoj, da mi iz usta ne izlazi nita. Joe mi
208

elada8

ponovno stavlja ruku na rame, a ja naginjem glavu u stranu, tako da na obrazu osjeam dodir njegovih prstiju. Sklapam oi. Ponovno ih otvaram i uviam da me Joe tuno gleda. Prilazim mu i privijam se uz njega, stavljam glavu na njegova iroka i snana prsa. On me dri, isprva nespretno, a onda me tape po leima i tjei kao kakvu djevojicu. Odvajam se od njega i otvaram auto. Sve je u redu, kaem. Zbilja je u redu, dodajem, pa sjedam u auto i odlazim. Na povratku kui svraam u Taco Bell i za veeru uzimam Burrito S upreme. Vie gotovo uope ne kuham, rijetko kada i u mikrovalnoj podgrijem neto iz zamrzivaa. Ili preskaem obroke ili svraam u neki lokal s brzom hranom. Poput Franny postajem ovisnicom o brzoj hrani. Pristojno jedem jedino kad mi neto pripremi M. Stiem kui i vadim potu iz sanduia, vuem kantu za smee do plonika jer ga sutra odvoze, pa ulazim u kuu. Jedem uz televizor, na kauu u dnevnoj sobi, gledam vijesti u est. Burrito je mlaan, vijesti nezanimljive, tek bezlino prepriavanje poslijepodnevnih dogaaja. Nakon veere presluavam poruke na sekretarici. Imala sam samo jedan poziv. Zvao je Ian. Kae da ide van na veeru i da emo se vidjeti kasnije naveer. Pitam se to u dotada raditi. U ivotu nisam imala slobodnog vremena kao sada. Uvijek sam toliko radila, izlazila s prijateljicama, hodala s razliitim mukarcima, da sam naveer rijetko bila sama. Iz druge sobe dopiru glasovi s televizora, pa se osjeam manje samom. Tako je zacijelo bilo i Franny, razmiljam, iz veeri u veer. Nije ni ud o da se orijentirala na gospou Deever i M. -a. Na radnoj plohi vidim potu, pa je pregledavam. Nekoliko asopisa, hrpa reklama, koje odmah bacam, telefonski raun, raun za MasterCard, pismo od jedne prijateljice iz Los Angelesa, te pismo bez poiljateljeve adrese, poslano iz Davisa. Otvaram tu posljednju omotnicu i iz nje vadim fotografiju. Unutra nema nieg drugog. Gledam fotografiju i uviam da sam na njoj ja, snimljena prije nekoliko dana. Otkljuavam vrata svoje Honde ispred Nuggeta, u jednoj ruci dri m papirnatu vreicu s namirnicama, a preko ramena mi je objeena torbica. Ponovno gledam u omotnicu, no u njoj nema niega. Zato bi me netko snimio? I anonimno mi poslao fotografiju? Uto zvoni telefon, a ja se prestraeno okreem i zateena, isputam foto grafiju na pod. Podiem slualicu. Molim, kaem. Nita. ujem duboko disanje. Otrim glasom kaem: Vi klinci zbilja nemate pametnijeg posla? ali nitko ne odgovara. Sluam. Disanje je duboko i pravilno. Pridravajui slualicu ramenom, saginjem se i podiem fotografiju. Ponovno je gledam. to bi trebala znaiti? I dalje ujem ono disanje.
209

elada8

Na slici imam neobian izraz lica dok otkljuavam auto. O emu sam u tom trenutku razmiljala? Nemam pojma, vjerojatno sam mislila neto o M. -u. M. Disanje je sada glasnije, ali i dalje pravilno, gotovo ritmino. Je li mogue da je to M? Jo jedna od taktika zastraivanja, poput fotografije? Fotografija, telefonski poziv. Neto me kopka u podsvijesti, ali ne uspijevam sloiti sve dijelove slagalice. Gledam fotografiju, gledam sebe, dok mi taj netko s druge strane linije duboko die u uho. Odjednom me obuzima ledeni strah. S treskom sputam slualicu. Dva sata kasnije ujem Iana na ulaznim vratima, zveckanje kljueva. Ulazi i zove me po imenu. Osjeam nelagodu, ne javljam se. Mislim na Cheryl Mansfield. Ulazi u dnevnu sobu i odlae sportsku torbu i reket. Svakog utorka igra reketbol u klubu. Jo je u crnim kratkim hlaama i bijeloj majici. Izgleda umorno, lice mu je oputeno, a plava kosa pada mu na oi, poput djeaka ko ji se estoko igrao cijeli dan, pa se kui vraa iscrpljen. Smijeim se, razmiljam koliko je apsurdno ve i pomisliti da bi on mogao uiniti neto to nije u redu. Prilazi mi i ljubi me u obraz, usne su mu meke i tople. Ponovno te pobijedio? pitam. Ian samo stenje i svom se teinom sputa na kau. Ne znam kako mu to polazi za rukom, kae. Tip je zbilja dobar. Govori o M.-u, kojeg poznaje kao Philipa Ellisa. Na moju veliku alost, Ian je s njim sve blii. Jednom tjedno igraju reketbol, u vrijeme kad s am ja s Joeom u Paragonu. Mislim da M. to radi namjerno, da me kanjava zbog toga to razgovaram s Joeom. Kad sam M.-u rekla da u se i dalje viati s Joeom, svialo se to njemu ili ne, te je iste veeri nazvao Iana, preda mnom, i pozvao ga da utorkom igraju reketbol. Igraju sve otada, redovito. Danas me pozvao kui na veeru. Zato kasnim. Dobila si poruku, zar ne? U vratu osjeam tjeskobno zatezanje. Uzimam daljinski i gasim televizor. Bio si kod njega na veeri? pitam. Ian se naslanja, zatvorenih oiju, oputen. Gotovo sneno kae: ivi samo nekoliko ulica dalje. Ide Montgomeryjem i skrene desno, ondje meu onim starijim kuama. Ima zgodnu kuu.

210

elada8

Smatram da bi ga se trebao kloniti. Malo je udan. U vlastitom glasu ujem razdraenost. Ian otvara oi i iznenaeno me gleda. Nije. A budui da se s nama odbija nai, kako moe znati kakav je? udan ili ne? Slijeem ramenima. Samo mi se uinio udnim. Nemoj zaboraviti da sam s njim provela mnogo vremena dok sam pripremala lanak. Sumnjiv je. Ne moe mu vjerovati. Ian se uspravlja na kauu. To nije tono, Nora. Nije mi jasno zato ti se ne svia, ali to mi je prijatelj. Zgodno je imati mukog prijatelja s kojim mogu razgovarati. Ima hrpu prijatelja. Da, a s veinom razgovaram o poslu, ili sportu, ili dogaajima u svijetu, praktiki o svemu osim o stvarnim osjeajima. Philip se ne boji osjetljivih tema. Volim imati mukarca s kojim mogu razgovarati. Imamo mnogo toga zajednikog. Odmah postajem oprezna. Osim mene, Ian i M. nemaju ba nikakvu dodir nu toku. O emu to govori? pitam. Ian oklijeva. ee se po nozi, pokuava dobiti na vremenu. Na koncu podie pogled i kae: O svemu. O sportu, o poslu, naravno. Ali i o drugim stvarima. Razgovaramo o problemima s kojima se suoavamo. Razgovaramo o enama. Razgovaramo o tebi. O meni? kaem. Istog trenutka u glavi mi se aktivira znak za uzbunu. Razgovarate o meni? Nora, kae Ian, pa zastaje i odmahuje glavom. Gleda na drugu stranu sobe, prema policama s knjigama, razmilja. Ponovno progovara, izmuena glasa: Ponekad imam dojam da u poludjeti, Nora. Ne razgovara sa mnom. Imamo odreene probleme, a ti o njima ne eli razgovarati. Moram s nekim razgovarati. Razgovaram s Philipom. Sjedim na rubu kaua, a disanje mi se ubrzava. Ne mogu vjerovati. B ijesna sam. Pria mu o meni? Pria mu o naim problemima? Moje rijei zvue kao optube, ne kao pitanja. Kako se usuuje? Nisi ak ni traio doputenje. Tiho i sarkastino on kae: Nisam znao da mi treba.

211

elada8

Podiem glas. Naruio si povjerenje. To to se dogaa meu nama naa je osobna stvar. A ne dogaa se ba puno toga, zar ne? I to je dio problema. Ian misli na sve rjei seks. Sva ona strast koju sam prema njemu osjeala, a koja je u jednoj fazi bila neopisivo velika, sada se rasprila. Nakon o nih seansa s M.-om, Ianu mogu pruiti jo samo osjeaj krivnje. A tu je i problem prikrivanja. Da bi mi oni tragovi udaraca na stranjici zacijeljeli, potrebno je dosta vremena. Kad su crveni i vidljivi, svlaim se u lami. Ianu ne doputam ni da me vidi, ni da me dodirne. To ga zbunjuje, a jo vie zbunjuje ga to to o svemu odbijam razgovarati. Zacijelo misli da postajem frigidna, a ako tako misli, nije daleko od istine. Moja je seksualna frigidnost, prema njemu, gotovo potpuna. Ian kae: Vie ne eli voditi ljubav. Uope ne reagira na mene. I to si mu rekao? Osjeam kako mi se lice ari od gnjeva. Isuse! To si mu ispriao? Uzdie. A s kim bih trebao razgovarati, Nora? Ni s kim! kaem, praktiki viem. Ustajem i izlazim iz sobe. Odlazim u kuhinju, a Ian dolazi za mnom. Savreno, kae. I on je sada bijesan. Samo odlazi od mene. U posljednje vrijeme to ti je odgovor na sve. Ostavi me na miru. Samo idi i ostavi me na miru. Stoji preda mnom, a ja u zategnutosti njegove donje vilice jasno vidim koliko je uzrujan. Ne. Ne? Ne?! Ako si kojim sluajem zaboravio, ovo je moja kua. I ne elim te vidjeti u njoj. Ne ini to, Nora. Nemoj. Njegove su rijei upozorenje. eli mi rei da ne pretjeram. Lice mu je zaareno od bijesa. Oklijevam. Netremice se gledamo. Ian duboko udie zrak, pokuava se smiriti, pa mi prilazi i hvata me za ramena. Nemoj, kae tiho. Nisi tako mislila. Bijesna si. U pravu je: doista sam bijesna. I ne elim da ode. Ne elim da sve tako zavri. Ian je savren. Povremeno je iracionalno ljubomoran i ne svia mi se to se
212

elada8

povjerava M.-u, ali duboko u srcu znam da je dobar ovjek. Naslanjam elo na njegova prsa i osjeam kako mi gnjev naputa tijelo. Zamalo sam ostala bez njega, imam dojam. Zamalo sam razbila neto krhko to mi oajniki treba. Zahvalna sam Ianu na takvoj zrelosti, zahvalna na tome to mi prua jo jednu priliku. Oprosti, kaem. Grli me i tako utimo, drimo se. Nakon nekoliko trenutaka kae mi: Volim te, Nora. S Philipom razgovaram samo zato to mi treba netko kome u se povjeriti. Ne mogu vie ovako. Stvari se meu nama moraju popraviti. Da razgovara sa mnom, kad bi mi rekla to se dogaa, ne bih se povjeravao Philipu. Prije ili kasnije morat emo razgovarati. Neu dopustiti da se ovo nastavi. Kimam. I meni je jasno da se sve to u ovom obliku ne moe nastaviti. Ubrzo e se sve morati rijeiti, na ovaj ili onaj nain. Kasnije te veeri Ian i ja leimo jedno kraj drugoga u krevetu, pokriveni samo bijelom pamunom plahtom, a izmeu nas lebdi bolna tiina. Idem po au vode, kae mi on na koncu. Jesi edna? Kaem da nisam, a on ustaje. Navlai gae i izlazi. ujem ga u kuhinji, ujem kljocaj prekidaa, vrata ormaria, vodu kako tee. Prebacujem se na bok i grevito privijam plahtu. Pokuali smo voditi ljubav, ali nije upalilo. Nije bilo kako treba. U mojem sluaju nikako. Kad me Ian poljubi, ne osjeam nita. Ne, nije tono. Osjeam grinju savjesti. Ali vie ne osjeam elju. Kad smo veeras legli, Ian mi se pribliio i polagano me poeo cjelivati, a onda mi j e dlanom preao po cijelome tijelu, po oblim grudima, ravnome trbuhu, toploj koi s unutarnje strane bedara. Leala sam i putala ga da me dodiruje, imala osjeaj kao da ga nekako trpim. eljela sam mu rei da prestane, ali ve sam ga odbijala tri tjedna, sluei se raznoraznim izlikama - boli me glava, imam mjesenicu i greve, umorna sam. Ve mu tako dugo nisam dopustila da me dira da sam imala dojam da ga ne mogu odbiti. Iskustvo nije bilo nimalo ugodno. Pokuavala sam iskazati koliko -toliko gorljivosti, ali ju jednostavno nisam osjeala. Osjeala sam se poput one poslovine ene kojoj je reeno da povremeno mora popustiti pred suprugovim pohotljivim zahtjevima. Ian je znao da nisam zainteresirana i dao je sve od sebe ne bi li me uzbudio, inio je sve to bi inae probudilo sve hormonske poticaje redom, ali ovaj put u meni se nije nita pokrenulo. Leala sam, nisam se micala, ruku poloenih uz tijelo. On je na koncu odustao. Jednostavno je legao na mene i pojebao me, ljutito, nasilno ulazei u mene, iako se nisam opirala. Ni najmanje. Samo sam tako leala, putala ga da nastavi, pitala se zato me njegov grubi nastup ne uzbuuje onako kao M.-ov, pitala se kad e zavriti. ak i u tom bijesu Ian nije djelovao dominantno.
213

elada8

Ustajem i navlaim dugaku plavu majicu kratkih rukava, pa odlazim u kuhinju. Ian sjedi za stolom i podie pogled prema meni. Oprosti, kae jednostavno. Uzdahnuvi, sjedam mu nasuprot. Zato? Ja sam kriva. Sputa pogled i odmahuje glavom. Potee donju usnu, pa prua ruku preko stola i hvata me za ruku, dri je. uti, samo mi miluje nadlanicu. Ovo mu teko pada. Tako je blag i obziran ovjek i znam da ima dojam da me silovao, ali uope nije bilo tako. ujem auto koji skree na uglu i prolazi ulicom. On na koncu kae: Oprosti. Znao sam da ne eli voditi ljubav, ali sam to svejedno uinio, iako nisam smio. Rijei iz njega izlaze polagano, nesigurno, a ja u njegovu glasu jasno ujem bol. Jednostavno ne znam to da radim, Nora. Ponekad me sve to uasno frustrira. Ne eli mi rei to se dogaa. Ne doputa da ti pomognem. Zastaje, pa kae: Ne elim da se to ponovi. Ne volim vidjeti da se tako ponaam. Ponovno stanka. Moda bi bilo bolje da se ne viamo. ujem njegove rijei, osjeam njegovu ruku, a ipak mi se ini tako dalekim. Smanjuje se i udaljava iz mog ivota. Ne fizika pojava, ona je jo tu, ali vie ne osjeam povezanost s njim. Moje ga grizoduje potiskuje. I zjeda me grinja savjesti: zbog toga to sam zanemarila Franny, jer sam seksualno reagirala na M.-a, jer varam Iana. ivot mi ispunjava osjeaj krivnje i upravo on nadzire sve moje postupke. Imam dvojicu mukaraca i dva ivota, oba toliko razliita, a ipak tijesno vezana, poput slike u zrcalu i predmeta koji prikazuje. M. je moja fantazija, Ian stvarnost. Ali razlika se sve vie zamagljuje. Gledam as sliku u zrcalu, as stvarni predmet i sve ih tee odvajam. M. postaje mojom stvarnou. Ian je jo ovdje, no u mislima mi blijedi. Ne elim da bude tako. ivim dvostruki ivot, a ivot za koji elim da odnese konanu pobjedu, moj ivot s lanom, sad se raspada. M. me posve preuzima. Sputam se na koljena kraj njega. Stavljam mu glavu na koljeno. Nemoj me ostaviti, kaem, jedva ujno. Naginje se prema meni, da me bolje uje. Trebam te, kaem mu. Neu zauvijek biti ovakva. Daj mi vremena. Ali u sebi mislim da vrijeme nee pomoi. M. -ov je stisak sve jai, dri me sve vre kako vrijeme odmie. ini mi se da se ne mogu odvojiti od njega. Posluno ga pratim, ba kao i Franny, i ekam ishod. Vraamo se u krevet i oboje spavamo nemirno. Budim se u tri u noi i osjeam da je dolo do promjene. Oslukujem u tami. Vjetar. ujem kako stenje, poput fantoma, dok nadire na prozorska stakla, svom silom nastoji ui. Grane drvea struu po zidu kue, a metalna kanta za smee pada na bok, strue dok je

214

elada8

vjetar kotrlja amo-tamo. Privijam se uz Iana koji spava, rukom mu obavijam prsa i tako se vrsto drim.

215

elada8

TRIDESET PRVO POGLAVLJE


Dani su sve dulji, ljeto sve toplije. Potom sam dobila jo fotografija, na jednoj od njih izlazim iz teretane, sa sportskom torbom u ruci, a na drugoj ulazim u lijeniku ordinaciju radi godinjeg sistematskog pregleda. Fotografije sam pokazala Joeu. On je provjerio otiske prstiju, no osim mojih, drugih otisaka nema. Kae da bi to mogla biti tek neslana ala, ali me upoz orava da se klonim M.-a. Hvata me jeza jer znam da me netko motri i prati po gradu. M. porie da zna ita o tim snimkama. Pokuala sam ga uhvatiti s fotoaparatom u ruci, ali bez uspjeha. Kolovoka vruina utjee na moju budnost, usporava me. Od svih godinjih doba najmanje volim ljeto. To mi je godinje doba poput neega to treba otrpjeti i priekati da zavri, poput prijateljeve neraspoloenosti. Ne smeta mi toliko kad se temperatura popne blizu trideset stupnjeva, podnoljivo mi je ak i kad doe do trid eset pet, ali kad krene prema etrdeset, onda istinski patim. Klima radi po cijele dane, a kad iziem, imam dojam da me vruina obavija i gui. Trebala bih biti naviknuta na ljeta u Sacramentu i Davisu, budui da sam ih iskusila ve trideset pet, ali nije tako. Dok se vozim kakvom samotnom cestom, za najvruih dana, vidim kako uareni zrak leluja nadvijen nad kolnikom, a asfalt, u toj rastopljenoj fatamorgani, preda mnom se komea i valja. Izvan auta vruina mi prodire u kou kao da sam izloena radijaciji. Teko spavam, a u snovima me obuzima osjeaj guenja, davljenja u vodi. Ujutro leim u krevetu, napola spavam, napola sam budna. Dio mene eli se prepustiti blaenstvu nesvijesti: Vrati se snu, neto me nagovara. Ne ustaj. emu se uope truditi? I osjeam kako plutam i tonem u vodi, besteinska poput lista koji pada. No onda, neposredno prije nego to se naem na dnu, neto me poinje kopkati - moram ustati, moram neke stvari obaviti, nije li tako? - i tada poinje borba. Moram se boriti i probijati prema povrini, suprotstavljati se tom toplom, ugodnom, vlanom osjeaju koji me nagovara da se opustim, da se prepustim. Samo se lijepo pusti, moe? Budim se, posve iscrpljena od te borbe. Ponekad se diem na povrinu oajniki hvatajui zrak, a prsa me neizdr ivo bole, kao da ve predugo drim dah pod vodom. Tada izlazim i duboko udiem svjei jutarnji zrak, hodam uokolo u kunome ogrtau, bosonoga, po pokoenoj travi vlanoj od rose. Komadii pokoene trave hvataju mi se meu nonim prstima i bockaju mi tabane. eem travnjakom i onaj osjeaj panike i guenja malo-pomalo se tada gubi, die se i raspruje poput pare koja se die iz ajnika, prorjeuje i nestaje. Sunce u to doba obino jo nije izilo, a sve - drvee, cvijee, ak i trava - nekako se stapa u toj blijedoj ranojutarnjoj sivoj boji koja me umiruje. Sjedim na trijemu pred kuom i gledam izlazak sunca. Travnjak postaje sve svjetliji i blistaviji, a dnevne boje ispunjavaju donedavne sjene.

216

elada8

Travnjak ima precizno definiran rub, a grmlje je pomno oiano. Posvuda vlada red. Ovdje nema osjeaja guenja. M. je ustao rano i otiao trati. Ustajem, odijevam se i autom odlazim kui. Frannyn crni Cadillac i dalje je uz plonik, prljav od praine. Na stranjem prozoru netko je napisao Operi me. Uzimam Bee s prilaza kui, pa odlazim do potanskog sanduia, po jueranju potu. Sandui se nalazi iza ugla, ispred travnjaka mog susjeda u drugoj polovici kue. Brzo pregledavam potu i odmah prepoznajem onu obinu omotnicu, bez adrese poiljatelja, sa igom iz Davisa. Otvaram je jo na travnjaku, pitam se gdje me fotograf snimio ovaj put. Ispred kue? Kod drogerije? Ali u omotnici se ne nalazi fotografija, nego list bijelog papira sa zalijepljenim rijeima: Ima dva tjedna da prekine potragu - u protivnom, ti si sljedea. Zastajem i piljim u te rijei. Tjeskoba mi odjednom grevito obuzima prsni ko. Slova, izrezana iz nekog asopisa, vrlo su uredno zalijepljena na sredini papira. U omotnici je jedino taj papir. Ulazim u kuu. Telefon zvoni, ali se ne javljam. Ukljuuje se sekretarica - uvijek je ukljuena jo otkako su zaredali oni pozivi - i sluam neku enu iz Centra za dobrovoljne davatelje krvi u Sacramentu kako me pita elim li donirati krv. Ostavlja broj telefona i prekida vezu. Ti si sljedea. Znaenje tih rijei posve je oito. Zovem Joea Harrisa i itam mu poruku. to sada? pitam. Potrait emo otiske prstiju, ali sumnjam da e ih biti. Dodat u u NSI. NSI su nerazvrstani slubeni izvjetaji - materijali prikupljeni kad policija ne uspijeva otkriti konkretan zloin - tek tako da sve ostane negdje zabiljeeno. Joe je otvorio novi NSI kad sam primila onu prvu fotografiju. I to je to? pitam. Zna da je dolo od njega. Ne, to ne znam. Mogao je poslati i netko drugi. Kad sam se posljednji put s njim vidjela u Paragonu, Joe mi je rekao da u vezi s Frannynim ubojstvom istrauju jo nekoga. Jo nekoliko trenutaka utim, a onda pitam: Tko? Joe uzdie. Nemoj od mene traiti takve informacije. Uope ne bi trebala biti umijeana u sve ovo. Ako te brine poruka, poduzmi uobiajene mjere opreza.

217

elada8

Mijenjaj uobiajeno kretanje i navike, ne idi nikamo pjeice po mraku, postavi alarmni sustav za kuu, nabavi psa. Sputam slualicu.

218

elada8

TRIDESET DRUGO POGLAVLJE


Sama sam u M.-ovoj svjeoj, ugodno klimatiziranoj kui. Hodam iz sobe u sobu i premda prema tom mukarcu imam dvojake osjeaje, osjeam kako mi udovima struji niski napon, struja potajnog uzbuenja. Njegova kua: nikada u ivotu neka mi neiva stvar nije pruala takav erotski potencijal. Razmiljam o svemu to smo ovdje radili, o tome to emo raditi, i moje se iekivanje samo pojaava. Postajem vlana ve i od samog razmiljanja o tome. U seksualnome smislu M.-a elim kao to nikada nisam eljela nijednog mukarca. Pouda. Kola mojim tijelom i nije ni ista ni jed nostavna, nego je nastala iz oaja, boli, tuge i grinje savjesti - da, opet taj osjeaj krivnje - i tjera me da pruam ruke prema M.-u, da mu se svojevoljno predajem. U toj sadomazohistikoj ekstazi uitka i boli, u sjeni M. -ove potpune prevlasti, moj osjeaj krivnje slabi. A pod njegovim utjecajem u meni se bude novi oblici gladi. Kao da jednog dana otvorite oi i utvrdite da vam vid ima novi domet morate sve vidjeti, iskusiti sve nove vidne osjete, sve vam se izotrava i pojaava, a udnja za novim poticajima postaje neutaiva. S tom udnjom hodam po vrlo tankoj liniji. Znam koliko je opasna, ali ne udim ni za im drugim. Voljna sam sve ugroziti radi te strasti koja obuzdava i kanjava rtvujem Iana, vlastito samopotovanje, vlastiti ivot. Uviam da takvo rtvovanje nije neto emu bi se trebalo diviti. Znam koliko su mi postupci nepromiljeni, ali ne mogu si pomoi. Iz jednog svijeta prela sam u drugi. Odlazim u radnu sobu, skidam cipele i lijeem na sofu. Sklapam oi i razmiljam o tome to smo sve ovdje radili, u ovoj sobi, na ovoj sofi. Neizrecivo sam uzbuena. elim masturbirati i ve razmiljam o toj mogunosti, no M. e ubrzo doi kui, a ne elim ublaiti udnju. Vani ujem graktanje vrana i djeaka iz susjedne kue koji doziva psa. Duke! Duke! Doi ovamo, maleni! Nekoliko minuta kasnije M. ulazi u kuu. Moj je auto na ulici, pa zna da sam ovdje, da ekam. ujem kako prolazi kuom, ulazi u dnevnu sobu, trai me bez rijei. Ulazi u radnu sobu, vidi da leim na sofi, pa na radni stol odlae n eke knjige i papire. Kratko gleda prema klaviru i mrti se. Uzurpiram njegov teritorij, njegovo dragocjeno vrijeme za klavirom, tom njegovom istinskom ljubavnicom. Ve me upozoravao na to - i znam da e me kasnije tui zbog tog prijestupa. Nita ne govori, ali u nainu na koji me gleda, na koji mu se pogled polagano pomie po mojem tijelu, znam da sam, ovaj put, izvojevala pobjedu - u oima mu jasno vidim koliko je uzbuen. Pitam se to e uiniti, kako e me danas eviti. On bira, uvijek sve ovisi o njemu. Moda ta moja uzbuenost upravo zbog toga nikad ne sahne. Tu je uvijek element iznenaenja, i element opasnosti, kao i svijest o tome da mu se moram prepustiti, pokoriti se njegovim eljama i sklonostima.

219

elada8

I dalje je kraj stola, eka, oputen, privlaan i besprijekorno elegantan u bijelome lanenom odijelu i sveanoj crnoj koulji. Moje se uzbuenje pretvara u strah i znam da M. prieljkuje upravo to. Pridiem se i sjedam, puna iekivanja, odvie oprezna da bilo to izgovorim. Pitam se hoe li me zbog prijestupa tui danas ili e kaznu sauvati za neku drugu prigodu. Moda e me danas baciti u okove. Naslonjen je na stol i ne mie se, a ja tek sada posve shvaam u emu se krije njegova privlanost. Kad sam ga tek upoznala, zakljuila sam da je zgodan mukarac, ali se nisam sloila s Frannynom ocjenom. Ona je spomenula senzualnost koju ona ne razumije, snanu, ali ipak nekako daleku i rezerviranu. Njezino sam miljenje odbacila kao neto nezrelo i nevano, kao naivne rijei mlade ene koju je lako impresionirati. No malo-pomalo, tijekom mjeseci, shvatila sam da se i moja reakcija mijenja, da pri svakom novom susretu postaje sve intenzivnijom. M. zrai hipnotikom privlanou, vie psiholokom nego fizikom, pa samim time i monijom, neodoljivom, opasnijom. Fra nny se bojala njegove senzualnosti - bojim je se i ja - ali za njom ipak udim. Dok nisam upoznala M.-a, nisam poznavala privlanost dominantnoga mukarca, nisam poznavala drugu stranu seksa, mraniju stranu, u kojoj je seksualno ratovanje podjednako i grubo i ugodno. Skidaj se, kae na koncu, sada ruku prekrienih na prsima. elim te golu pred oima. Kad dolazim M.-u vie nisam u trapericama i obinim majicama. Danas sam u kratkoj ljetnoj haljini. ukastobijele je boje i iroka, od nekog izguvanog materijala. Ustajem i svlaim je. Ispod nje imam utobijelu svilenu potkoulju koju sada skidam preko glave. Otkopavam grudnjak i skidam gaice. Naga, ruku sputenih uz bokove, ekam daljnje upute, dodir njegove ruke. Osjeam teku i bolnu udnju. A sad sjedni na sami rub sofe i nagni se unatrag. Sluam ga, i ne pomiljajui na neposluh. Spusti se i privij noge na prsa. Ruke stavi na koljena i rairi ih. Dri mi ih rairene. inim sve to kae i ekam ga, razmaknutih koljena. Ve teko diem. Uzbuuje me takva eksponiranost, takva podlonost. On mi polagano prilazi. Da, kae. Tako te volim vidjeti. Sputa se na koljena preda mnom. Stavlja mi ruku meu noge, na svjee depiliranu kou prepona i stidnih usana, glatku i svilenkasto meku bez stidnih dlaka, pa me

220

elada8

poinje njeno maziti, kao da mazi kakvu sitnu ivotinjicu. Grlim ga oko vrata, da mu privuem glavu, da ga poljubim u usta, no on mi skida ruke sa sebe i ponovno ih stavlja na moja koljena. Dri ih tako, zapovijeda, pa me ponovno mazi. Dajem sve od sebe da se nekako suzdrim, ali osjeam arenje u preponama i treba mi vie od toga to mi M. prua. Diraj mi grudi, kaem, prieljkujui vie stimulacije. Poljubi me u usta. epavi debeli pramen moje kose, naglo mi povlai glavu u stranu. Gleda me, pridie jednu obrvu, pa hladno kae: Ne elim tvoja usta, ni dupe, ni sise. I ne elim da govori. elim samo tvoju piku. Je li ti jasno? Pokuavam kimnuti, ali snano me dri za kosu, tako da uope ne mogu pomaknuti glavu. Uvjerivi se da u ga sluati, puta mi kosu. Stavlja ruke na unutarnju stranu mojih bedara, pa mi jo vie razmie noge. Sputa glavu i ustima mi dolazi do meunoja. Na dodir njegovih usana iz usta mi se otima tiho stenjanje. To mi treba. Gledam kako se hrani, kako sie, kako me lie, kako mi jezikom trlja klitoris, a zatim zatvaram oi da posve zaprijeim vizualne podraaje i u njegovu dodiru uivam na istoj, taktilnoj razini. Svravam brzo i snano, a on odmah nakon toga otkopava hlae i vadi penis, ve tvrd i uzdignut, pa mi ga brzo stavlja. Jebe me grubo, nabija se u mene, oiju zaarenih od gnjeva koji ne razumijem, pa kae: Moe te i Ian ovako jebati? Moe? Moe, ha?!? Zahtijeva da mu odgovorim, a ja, bijesno, kaem: Da, dobar je u krevetu. Izvrstan - najbolji kojeg sam imala. Na trenutak prestaje, zabacuje glavu unatrag i smije se. Lae, kae, pa nastavlja u estokom ritmu, svom se snagom zabijati u mene. Ovako te evi? sike. U njegovu glasu ujem ljubomoru. Teko hvatam zrak od njegovih silovitih nasrtaja. Ne, kaem mu, sva zadihana. On je njean. I dosadan. Hvata me za dupe i privlai, nabija me na kurac. Osjeam ga u stranjem dijelu vagine, ispunjava me potpuno. Poinje ulaziti jo bre. Ovako ti se svia, zar ne? Znam te, Nora. Ista si kao ja. Nisam kao ti! Ali jesi, draga moja, slatka mezimice. Jesi, pa zavrnim, nesmiljenim pokretom svrava u meni. Jo nekoliko trenutaka lei na meni, a zatim ustaje i odlazi, zakopavajui hlae. Prilazi naslonjau i sjeda, prekrienih nogu.

221

elada8

Ja se pridiem na kauu, osjeajui blagu bol i prazninu. Zna da mrzim kad ga tako brzo izvue iz mene. Poseem za odjeom. Ne jo, kae. Ostani jo malo tako. Klupam se na kauu, privijam noge pod tijelo. M. me s prijezirom gleda i kae: Kako te uope moe privui netko takav? Slab je. Cendrav. Da samo uje neke od stvari koje mi govori. Onda se ne viaj s njim. Lukavo se smijei. Ali to mi donosi takav uitak. Tijekom posljednjih nekoliko tjedana u njemu se razvila intenzivna mrnja prema lanu. Zavidi mu jer ga i dalje elim u svome ivotu i ne isputam ga. Sada bez prestanka preda mnom ismijava Iana. Govori mi kako se s njim sprijateljio kako se povremeno nalaze na ruku, kako jednom tjedno igraju reketbol, kako su ak ili na cjelodnevno kockanje uz jezero Tahoe - a onda mu se prijezirno ruga. Rije je o neizrecivome prijeziru, a ja mislim da je stvar u Ianovoj nedunosti, uroenoj dobroti i nemogunosti da bude pokvaren. Ian smatra da su bliski prijatelji, gotovo najbolji, a to me zabrinjava. Kloni ga se, kae m M.-u, no znam da me nee posluati. Nikad me nije posluao. A zato? Neu odati nau malu tajnu. I doista uivam u svim informacijama koje od njega dobivam o tebi. Ljubomoran si. M. prilazi sofi i sjeda do mene. Bijeli materijal njegova odijela dodiruje mi kou. U njegovoj se nazonosti osjeam gotovo paraliziranom, beznaajnom i bespomonom, poput djeteta. Grli me jednom rukom, dok se drugom igra mojom dojkom. Bradavica mi se ukruuje, kao i druga, koju ne dodiruje. Njeno stie bradavicu prstima, a ja meu nogama ponovno osjeam val topline. Kae: Ian te nikada nee upoznati kao ja. Nikad te nee imati kao ja. Naslanjam se na njega. Nudim mu usne, a on ih ovaj put ljubi. Privlai me blie, prebacuje mi lijevu nogu preko svog krila, i dalje se poigravajui mojim grudima. Odvaja usne od mene i kae: elim ti neto rei. to? pitam odsutno, zapravo ne obraam pozornost. Ne elim da me prestane ljubiti. uj, kae. elim ti ispriati neto o Franny, pa mi sputa glavu na svoja prsa. Dok govori, igra se mojim bradavicama, prvo ih stie njeno, a zatim sve
222

elada8

snanije, tako da osjeam slatki, stalni bol. Pritisak se pojaava, a ja ga prstima sve vre drim za podlakticu. Ali posluna sam. Ponovno ga elim. On je toga svjestan, pa mi sve jae stie bradavicu, a ja si ne mogu pomoi: stenjem od bola... ili od uitka? Ne znam tono. Zna li mnogo o psima? pita. Ne eka odgovor. Ako kuja nije spremna za odnos, mujak e se pomokriti uokolo i tako ostale pse upozoriti na to da je rije o njegovu teritoriju, te da je enka njegova. Rekao sam Franny da elim to isto uiniti s njom, oznaiti je kao svoj teritorij, svoje vlasnitvo. Odveo sam je u kupaonicu, rekao joj da se svue i ue u kadu. Ve pridiem glavu da neto kaem, no M. me opet privija na prsa. , kae. Samo sluaj. Ponovno mi stavlja ruku na dojku, trlja bradavicu palcem i kaiprstom. Posluala me, naravno. Uvijek je radila sve to sam traio. Jednostavno nije imala izbora. Svukla se i legla u kadu. Pomokrio sam se po njoj. Piao sam joj po trbuhu, po piki, po sisama. Rekao sam joj da zatvori oi, pa sam joj piao po licu. A onda sam joj sjeo na prsa. Rekao sam da mi je preostalo jo samo malo urina i da otvori usta. Rekao sam da ne mora progutati, da moe pustiti da joj tekuina istee iz usta, ali da u joj piati u usta. Odmahujem glavom. Znam da to izmilja. Neke stvari ona ipak ne bi bila u stanju uiniti. A ovo je jedna od njih. M. ustaje i odlazi do radnog stola. Stoji nehajno naslonjen. Nastavlja: Nakon toga otvorio sam vodu i dao joj da ispere usta. Napunio sam kadu toplom vodom i oprao je tako da je ponovno bila ista. Dok sam joj sapunao tijelo, cijelo sam joj vrijeme govorio. Zahvalio sam joj to mi je dopustila da po njoj mokrim. Uvijek sam joj zahvaljivao kad mi je u neemu udovoljila. Htio sam da ima dojam da moe birati, da sve radi svojom voljom. Nikad je nisam ni na to morao prisiljavati. Tek se rijetko dogaalo da moram podignuti glas. Dok sam isputao vodu iz kade, rekao sam joj da ne bih htio esto mokriti po njoj, ali da u to povremeno morati initi. Potom sam je obrisao i odveo u spavau sobu. Rekao sam da me sad moe dokrajiti. Poloio sam dlanove na komodu, sagnuo se i tada mi je lizala anus - to je takoer mrzila - a potom me evila jezikom dok mi je izmeu nogu milovala kurac. Kad sam bio spreman, okrenuo sam se i svrio joj u usta. Nelagodno se smijeim sa sofe. Lijepa pria, kaem. Ali ne vjerujem da je istinita. Slijee ramenima, pa mi kae da ustanem. Nakon toga kae mi da poem s njim, da idemo u kupaonicu. Ne miem se, a on mi smireno objanjava da sam njegova imovina, njegova kuja, te da e me imati onako kako me Ian nikada

223

elada8

nee imati. Kae da je tono da je ljubomoran i da e me natjerati da platim to to sam u ivotu zadrala i Iana. Zahtijeva da s njim poem u kupaonicu. Nepomino stojim. ivci su mi iziritirani, zbunjeni, preosjetljivi. Sve vie uviam da ne znam to radim. Sve mi je jasnije da sam ula u movaru, u ivo blato iz kojeg e se biti teko izvui. Mislila sam da e suoavanje s M.-om biti jednostavno i lako. On je negativac, ja sam pozitivan lik, pa u stoga i odnijeti prevagu. Ali sve na koncu nije ispalo tako jasno i jednostavno. Imam dojam da me povlai za sobom - ne, ne povlai - da me uvlai, kao da me usisava. Taj je njegov zahvat naoko slabaan, ali je zapravo vrst i odluan, kao da sam zaglavila u ivome pijesku i prua mi se samo jedna mogunost... da tonem, da doem do samoga dna. M. eka. Sluti moj strah i kae: O tome razmiljaj kao o jo jednom koraku koji e te pribliiti shvaanju sestre. Ne mogu se ni pomaknuti. Ponovno ujem onog djeaka, u daljini, onaj tugaljivi glas. Duke! Gdje si, maleni? Doiii, Duke! Doi ovamo! Duuuuke! Taj zvuk osamljenog i ve beznadnog dozivanja donosi mi spoznaju o tome da neu skrenuti s puta kojim je ila i Franny. Pomno pratim njezin trag, ponavljam njezina iskustva sa svakim novim otkriem koje mi M. odlui pruiti. Na koncu kaem: Ne po licu. I ne u usta. On mi prilazi i kae: U redu. Ljubi me u elo i dodaje: Za sada, pa me hvata za ruku i vodi u kupaonicu. Osjeam se poput psa na uzici, psa koji slijepo slijedi i slua. Dotada sam mislila da sam s M. -om doivjela potpuni slom i propast, no sada vidim da je preda mnom jo puta, da ima i dubljih razina na koje mogu potonuti. Ulazim u kadu i imam osjeaj da je sve podosta slino djelovanju prevelike koliine alkohola - blaga dezorijentiranost, gaenje prema samoj sebi zbog injenice da sam tako izgubila nadzor nad sobom i, unato gaenju, tupa, omamljena toplina zahvaljujui kojoj sve nekako izgleda u redu. Sputam se u kadu i pitam se hou li i u tome uivati. Kasnije tog poslijepodneva goli leimo na njegovu krevetu. Juer sam potom dobila poruku, kaem, upozorenje da prestanem traiti Frannyna ubojicu. Pretpostavljam da e zanijekati da si je poslao, jednako kao i one fotografije. M. se pridie na lakat i mrti se, gleda me u lice. Reci mi to je pisalo. Tono.

224

elada8

Nakon to sam mu rekla, kae: Mislim da bi tu poruku i slike trebala pokazati onom svom detektivu. Vjerojatno nije nita, netko se samo bolesno poigrava, ali to me sad ve sve vie zabrinjava. Ne zna da je Joe Harris ve uzeo i poruku i snimke. Jo nije dobio rezultate laboratorijskog ispitivanja poruke. M. se i dalje mrti. ini mi se da je iskreno zabrinut, no na licu mi se zacijelo vidi nevjerica, jer dodaje: Nora, nisam snimio te fotografije i nisam poslao poruku. Kunem ti se. Ja pitam: Mislio si da e me zastraiti? Da u se slomiti i prestati traiti Frannyna ubojicu? M. odmahuje glavom. elim da otkrije tko ju je ubio - ako ni zbog ega drugog, a onda da shvati da ja nisam ubojica. Ali trai u pogrenome smjeru. Ja s njezinom smru nisam imao nikakve veze. Ni u snu nee priznati da ih je poslao, pa odustajem od te teme. Prebacujem se na bok, a on se privija uz mene. Na uho mi apue: Naravno, zna da te oekuje kazna. Upozorio sam te da mi ne smeta u vrijeme kad vjebam. Osjeam kako me obuzima val iekivanja, iako znam da me danas nee kazniti. Kaem: Oboavam sluati kako svira. Jako si nadaren. Zato predaje, umjesto da se posveti sviranju? Zato nisi postao... Oklijevam, ne znam koju rije tono trebam upotrijebiti. Virtuoz? kae on. Dar neki put nije dovoljan za takvu nagradu. Zastaje, pa dodaje: Sviram vrlo dobro, ali ne dovoljno dobro. Nikad nisam bio na tom nivou i nikad ga neu dosei. Dobro znam svoje granice i s vremenom sam ih prihvatio. elja kod mene daleko nadmauje nadarenost. Kratko i jasno. To govori mirnim i razumnim tonom, bez gorine. Jo nekoliko trenutaka uti, a onda se naginje i ljubi me u golo rame, njeno, tako da jedva osjetim te usne. elim da dovri priu, kae tiho, mijenja temu. Rekla si da ima jo. Govori o onom abortusu. Leim na leima, zagledana u strop. Stavlja mi ruku na trbuh, prstima mi njeno prelazi po koi, strpljivo eka dok traim rijei. Vjerojatno u te razoarati, kaem. Nemam ba to priati. Blago mi miluje kou, bez rijei. Dodir nije seksualne prirode, nego me njime umiruje i tjei.

225

elada8

Budui da utim, kae: Nije stvar u tome hoe li me razoarati ili me zadovoljiti. Stalo mi je do tebe. elim doznati vie o tebi. Uzdiem, pitam se koliko da mu kaem, pitam se koliko toga trebam preutjeti. Nakon pobaaja pet godina sam ivjela u celibatu - osim to to nitko nije znao. Priala sam o svojim dekima, ali to su bili fantomi, izmiljeni tako da ne moram odgovarati ni na kakva pitanja. U dobi od dvadeset tri godine zakljuila sam da moj celibat nije normalan. I stoga sam, tek tako, s nekim spavala. Ali nije mi znaio ba nita. Onda sam poela spavati s mnogima, ali ni oni mi nisu znaili ba nita, nitko od njih. Bio je to isti seks, nita vie. I to je odgovaralo nainu na koji sam ivjela. Bila sam tek poela raditi u Beeju i imala sam posla preko glave. Mogla sam se nositi jedino s takvim usputnim vezama. utim, pa nakon nekoliko trenutaka kaem: udno je kako jedan mali dogaaj moe promijeniti daljnji razvoj svega. ovjek nikad ne bi pomislio da bi posljedice mogle biti tako dalekosene. Odluka koju donese kao tinejder ne bi smjela biti tako utjecajna. Ne bi ti smjela zauvijek promijeniti ivot. Odluke bi trebale biti stupnjevane, poput ispitnih pitanja. Osamnaest ti je godina i donio si lou odluku? - u redu, ta odluka na tebe e imati utjecaj samo etiri godine. Ali dvadeset osam ti je godina? - No, da, deset si godina stariji i trebao si biti pametniji. Ista odluka stajat e te deset godina. etrdeset osam? - sad si zbilja zeznuo stvar. Sve ti se mijenja do konca ivota. Mislim na Franny i to kako je dan Billyjeve smrti iz mijenio tok njezina ivota. Ponovno uoavam slinosti. Ona se osjeala odgovornom za smrt koju nije mogla sprijeiti, ja za smrt koju sam prouzroila, a i jedna i druga zbog tih smo se dogaaja zauvijek promijenile. Uzdiem, pa kaem: Pobaaj mi je rijeio problem. Tada o tome nisam razmiljala osobito mnogo, barem ne o samome abortusu. Bila sam odvie uspaniena. Samoj sebi nisam doputala da o tome razmiljam. No nakon nekoliko godina, to vie nikako nisam uspijevala izbaciti iz glave. Sve mi se poelo vraati, poput pokvarenog jela koje nisam trebala pojesti. uje se kljocaj klimatizacijskog ureaja koji kuu ispunjava upljim utanjem. Sobom odjednom vlada svjeina, pa se pokrivam. M. uvlai ruku pod pokriva i dodiruje me. To vie nije bio embrij, kaem. Bila sam trudna tri i pol mjeseca, gotovo etiri. Bio je to fetus veliine dlana, dugaak petnaestak centimetara, imao je ruke, noge i nokte, oi, nos, usta, spolne organe, mozak, srce, ivani sustav. Bilo je to ljudsko bie, dijete, a ja sam mu, gotovo bez razmiljanja, oduzela ivot.

226

elada8

Polagano odmahujem glavom, razmiljam. Zagovornica sam prava na izbor, kaem. Smatram da ena ima pravo na nadzor nad svojim tijelom. Pobaaj treba biti zakonski doputen, ena mora sama odluiti. Ali ipak... oduzeti ivot... to me zauvijek promijenilo, nekako me umanjilo. Ne odmah, posljedice su isplivale na povrinu tek vie godina kasnije, ali su me doista dotukle. Jednog sam dana shvatila da je moj in bio neopoziv, trajan. To mi je zauvijek obiljeilo duu. Smijem se kratko, nervozno. Nisam vjernica, kaem. Ali da jesam, pretpostavljam da zbog toga ne bih mogla doi u raj. Jedan potez, jedan trenutak nepanje i ve sam na Bojoj crnoj listi. M. se ne smije mojem neuvjerljivom pokuaju vedrog pristupanja temi. Privija se jo vie i dri me jo vre. elim dovriti priu - nedostaje joj jo samo jedan dio, moda i najvaniji - ali ne mogu. Kao da sluti moju neodlunost, kae: Ima jo? Da. Ispriaj mi sve. Ne. Ne navaljuje. Ljubi me u vrat, blago i njeno, pa stavlja glavu na moja prsa. Tiho, jedva ujno, kae: Kad smo se prvi put vidjeli, nisi mi znaila ba nita, a tvoja potpuna uvjerenost u to da sam ubio Franny silno me zabavljala. ak sam uivao i u ulozi koju si mi dodijelila - je li ubojica ili nije? Za mene je to bila igrica, to to sam kod tebe stvarao dojam da sam ubio Franny. Ali sve se to promijenilo. Sada mi je stalo do tebe, i to duboko. U poetku nisam znao da u se u tebe zaljubiti. Nijemo sluam taj iskaz ljubavi. Zateena sam njegovim rijeima, oitim znaenjem u njegovu glasu, tom nedvosmislenom njenou. Ne znam to bih rekla. Moji osjeaji nisu toliko jasni. Leimo bez rijei, isprepletenih udova, spojene koe, tako da se gotovo stapamo. Nakon nekoliko trenutaka M. kae: Rei u ti neto vano. U njegovu glasu jasno ujem ozbiljnost i koncentrirano sluam. O Franny? pitam. Da. to? pitam, osjeajui kako mi se rad srca ubrzava.

227

elada8

M. se odvaja od mene. Pridignuvi se na lakat, gleda me, dok mu je druga ruka jo pod pokrivaem, prstima mi blago prelazi po trbuhu. Ian je znao Franny. On ju je evio. Molim? kaem i pridiem se tako da sad sjedim. Ne odgovara. Zna da sam dobro ula sve od rijei do rijei. Lae. Krivnja ga je muila toliko da se povjerio svom novom najb oljem prijatelju Philipu Ellisu. Ne vjerujem ti. Ne mora. Pie u njezinu dnevniku. I sama si proitala: upoznala ga je najednom od tuluma u tvojoj firmi. Nije ga spomenula po imenu - samo da radi kao novinar u Beeju i da je s njim spavala te veer i kad su se upoznali. On je ujutro zbog toga poalio, odveo ju je u Food For Thought Cafe i rekao da je cijeli susret bio jedna velika pogreka. Lae, kaem. Zato bih ti trebala vjerovati? Proitao si njezin dnevnik i znao si za tog mukarca iz Beeja. Mogao je biti bilo tko - samo eli svaliti krivnju na Iana. Nije spavala s njim. U prvi mah nije mi sinula ta veza, ali Ian mi je priznao. Ne vjerujem ti. To bi mi ve bio rekao. M. kratko uti, pa kae: Ne bi ako ju je ubio. Promisli malo - jedva si ga poznavala, a onda se kao kakvim udom pojavio odmah nakon Frannyna ubojstva. I tako se uvukao u tvoj ivot. Ustajem i odlazim po odjeu u radnu sobu. Bijesna sam. Ne mogu vjerovati. M. ide za mnom, te se, i dalje gol, naslanja na okvir vrata. Gleda kako se odijevam. Navlaim donje rublje, preko glave prevlaim haljinu, zakopavam je, pa zakopavam i cipele. Otvori oi, Nora. Toliko si uvjerena da sam ja ubio Franny da ne vidi istinu - ili je ne eli vidjeti. Pitaj Iana gdje je bio na dan Frannyne smrti. I hou, kaem, pa izlazim iz sobe, iz njegove kue, na izlasku lupam vratima. Kosovi kljucaju u blistavoj travi, jo vlanoj od M.-ovih rasprivaa za

228

elada8

zalijevanje. Vrue je i nebo je sjajno, kao da ga je netko upravo ulatio. Kromirani ukrasni detalji s jednog automobila parkiranog na ulici odraavaju sjajnu sunevu svjetlost u tracima jarkih boja, prodornima i gotovo bolnima, tako da mirkam i odvraam glavu. Uvlaim ruku u torbicu, prekopavam po njoj, traim sunane naoale. Trenutano sam bijesna kao nikada. Morala sam znati da e M. pokuati skrenuti sumnju sa sebe, ali rei da su se Ian i Franny evili... to je jednostavno apsurdno. Fizika aktivnost uvijek mi je pomagala da se rijeim stresa i bijesa, pa sada odluujem otii u rekreacijski klub. Svraam kui po sportsku torbu i dok vozim unatrag, ponovno izlazei na ulicu, pogledavam - kao i svaki put - prema Frannynu Cadillacu. Ponovno primjeujem da ga treba oprati. Do dvorane se vozim bulevarom Mace-Covell, dugakom prometnicom na samome rubu grada koja zaobilazi centar. Visoka trava uz cestu leluja se od jakog vjetra. Bazen u klubu sada je prepun, pa stazu moram dijeliti s jo nekim. Stojim u plitkome dijelu, u crnom Speedovu kostimu, kapi i s naoalama oko vrata, i jo nekoliko minuta promatram plivae, da utvrdim tko je najbri. Ako ve moram dijeliti stazu, elim je dijeliti s nekim tko me nee usporavati. Dvije ene pri plivanju se slue daskama od stiropora i na sve strane prskaju vodu dok bez urbe napreduju prema suprotnoj strani, bez prestanka brbljajui. U tri preostale staze svi plivai jako su spori, a u najudaljenijoj stazi ima previe ljudi. Dolazim do druge staze s desne strane, u kojoj ustrajno, amo-tamo, pliva neki mladi, tek mu je dvadeset i koja, tamne kose i jako potamnjelih lea. U trenutku kad dolazi blizu suprotne strane bazena, stavljam plivake naoale. Poinje se vraati, a ja uranjam pod vodu. Pod povrinom sam tek par sekundi i imam dojam da sam ula u neki drugi, mirniji svijet, unutarnji fluidni svijet, nalik na majinu utrobu, bez teine i ivotnih problema koji bi me vukli prema dnu. Ali im se naem iznad povrine, prestaje i taj spokoj. U mislima mi se ponovno ukazuje M. Zaveslaj za zaveslajem, ruke me pokreu prema naprijed, tako da se onaj drugi pliva i ja mimoilazimo nasred bazena. Ubrzavam, pa u sljedeem krugu ve imam prednost od duljine ruke u odnosu na plivakog partnera. No ve krug nakon toga ponovno smo izjednaeni, mimoilazimo se na sredini. Tako izjednaenim tempom nastavljamo jo sljedeih dese t krugova. Kad god ubrzam, ubrza i on. Zamiljam da je to M., moj neprijatelj nad neprijateljima, da se utrkujemo i da e samo jedan preivjeli prijei ciljnu crtu. Tako razmiljajui, tjeram se dalje, bre, uvjerena sam, nego ikada, ali onaj mladi prati moju brzinu. Mislim na M.-ove rijei - Ian je evio Franny. Pitaj ga gdje je bio na dan Frannyne smrti - i bijes mi se vraa, tjera me jo bre naprijed. U petnaestom krugu vrsto odluujem da u ga prestii, no u esnaestome uviam da sam ostala sama u stazi. Mladia vie nema. Naas zastajem i kroz zamagljene i vlane naoale vidim da odlazi prema zgradi, te

229

elada8

ulazi u nju. Nastavljam plivati, mislei kako sam na prijevaru ostala bez pobjede. Sada plivam sporije i koncentriram se na tehniku. Svaki je moj zamah snaan, siguran i ravnomjeran. Pronala sam stalan ritam i u dvadesetome krugu moj bijes mutira i pretvara se u mranu sumnju koja mi ne da mira. to ako M. govori istinu?

230

elada8

TRIDESET TREE POGLAVLJE


Dolazim kui i na kuhinjskoj radnoj plohi vidim Ianovu rezbariju: ona aplja od drveta lipe, rairenih krila, visoka jedno sedam-osam centimetara, s toliko sitnih i profinjenih pojedinosti urezanih u drvo s takvom preciznou da je odmah jasno da je rije o djelu vjetog majstora. Tako stojim jo nekoliko minut a, razmiljam o profinjenim porezotinama na Frannynu torzu, takoer djelu pravog umjetnika. Ian. Imam klju njegova stana i sad razmiljam o tome da se odvezem u Sacramento i pretraim ga. Ne znam to uope oekujem - Frannyne fotografije, moda, ili neto to joj je pripadalo, nakit, odjeu, kakvu ukosnicu, bilo to po emu bih mogla zakljuiti da ju je poznavao. Ali u tom trenutku ujem kako se otvaraju i zatvaraju ulazna vrata. Ian me doziva i ve trenutak kasnije ulazi u kuhinju, zauzima cijeli prostor tim prepoznatljivim dugakim i energinim korakom, blago zaobljenih ramena, zamiljeno pognute glave, i dalje u odjei u kojoj je bio na poslu - sive hlae, izguvana bijela koulja. Tom pojavom, plavokosom snagom i irinom, nadvisuje sve. Sada podie pogled. Nora! kae, a na licu mu se ukazuje blistav osmijeh. Pune usne razvlae se i otkrivaju savreno oblikovane zube, ravne i bijele. Mislio sam da te nema. Zato se nisi javila? U jednoj ruci dri hrpu knjiga, u drugoj aktovku. Prilazi, sve odlae na stol, pa dolazi do mene i ljubi me. Usne nam se kratko dodiruju. U sebi osjeam ukoenost, kao da se sve ono toplo to sam osjeala prema tom mukarcu stvrdnulo i pretvorilo u neto kruto i lomljivo, pa se moram prisiliti na to da se odmah ne odmaknem od njega. Zbunjeno me gleda. to se dogodilo? pita, a onda se odmiem. Zaobilazim stol, tako da se sada nalazi izmeu nas. Poznavao si Franny, optuujem. Pomno ga motrim. Na licu mu se naas pojavljuje izraz koji ne znam protumaiti. Je li to strah, tuga, grizoduje? Ne znam odrediti. Ali poznavao je Franny, izraz lica to jasno otkriva. ekam da neto slae. Uzdie pa obje ruke stavlja na naslon stolice, saginje glavu, zagledan ni u to posebno, a onda me na koncu gleda u oi. Tiho kae: Htio sam ti rei. Nisam to namjeravao tajiti. Kad je umrla bila si toliko uzrujana - inilo mi se da nije pravi trenutak za to. A narednih si mi tjedana izgledala toliko krhko da mi se inilo da bi te dotukla i najmanja nelagoda. Tada ti nisam mogao rei, htio sam priekati da ovrsne. Tjedni su se tako stapali u mjesece i pravi je trenutak nekako ostao iza nas. To nikada nisam kanio skrivati od tebe. Cijelo sam ti vrijeme htio rei, ali jednog sam se dana probudio i shvatio da je prekasno. Ne znam kako je dolo do toga. Jed nog sam

231

elada8

tjedna jo ekao pravi trenutak, a sljedei tjedan taj je trenutak ve bio u prolosti. I zato sam poeo racionalizacijama objanjavati tu neiskrenost: nitko nije znao za Franny i mene, ne bi bilo nikakve koristi od toga da ti kaem, samo bih pogorao situaciju. Taj susret s Franny poeo mi se doimati nestvarnim, sve vie inilo mi se da moda i nisam spavao s njom. Nisam znao kako da ti kaem. I dalje stojim iza stola, ne uspijevam izustiti ni rije. Ian je poznavao Franny. ula sam njegove rijei i vidjela mu izraz na licu, ali sam i dalje oekivala da to zanijee. Nadala sam se poricanju. Ne elim vjerovati da mi je M. rekao istinu. Ali jest. To je bila istina. Kako si doznala? pita me. Smijem se, prigueno, s gorinom. Ian M.-a zna samo kao Philipa Ellisa. I dalje nema pojma da se s njim evim. Iz dnevnika, odgovaram. Pie u njezinu dnevniku. Spominje da je upoznala nekog mukarca na jednom od onih uredskih tuluma na koji sam je povela. Samo nije napisala koga. Rekla je samo da radi kao novinar u Beeju. Sjeam se da sam se prvi put kad sam ga itala pitala s kim je to iz redakcije spavala. S onim debeljukastim honorarcem iz sportske rubrike? Jednim od onih novih tipova iz Gradske? Moda joj je samo farbao oi i uope nije bio novinar. Moda radi u raunovodstvu ili pretplati. Ni u snu ne bih pomislila na tebe. Ni da sam razmiljala cijelu vjenost. Slijeem ramenima, pa hladnim glasom dodajem: Puka sluajnost. Moda bih to prokljuvila i ranije da ti nisam tako potpuno vjerovala. Lecnuo se na moje rijei, ali ipak ne odvraa pogled. Bilo je to samo jednom, Nora. Kunem ti se. Pio sam i znam da to nije nikakav izgovor, ali pogrijeio sam. Bilo je samo jednom. Molim te, vjeruj mi. U njegovim oima vidim tugu, oima koje su tako bolno plave. elim mu vjerovati, ali nisam sigurna da smijem. Nastavi, kaem. Sputa pogled na ruke. Jedna mu je ruka u drugoj, kao u kakva nervoznog djeteta. Sputa ih uz bok, pa kae: Nakon tog tuluma nazvala me pet -est puta. Nakon to sam spavao s njom. Bila je... uporna. ini mi se da je imala dojam da bih je mogao zavoljeti, samo da jo koji put s njom iziem. Trebao sam joj odmah na poetku rei istinu - da me ne zanima na ljubavnome planu. Ali nisam to rekao. Znam koliko joj je bilo teko nazvati. Znao sam da je to plod oaja, pa mi se inilo da bi istina - injenica da me ne zanima - bila preokrutna. I tako sam je putao da zove, a kad smo se uli, izmiljao sam izgovore zbog kojih se s njom nisam mogao vidjeti. Bilo je to nelagodno iskustvo za oboje, a ja sam joj na koncu rekao one standardne rijei: moda moemo biti samo prijatelji. Odmah nakon toga prestala me zvati. Osjetio sam olakanje, naravno, ali i
232

elada8

grinju savjesti. Loe sam postupio u cijeloj situaciji - od trenutka kad smo se upoznali. I nakon toga vie mi se nije javila, vie nisam znao nita o njoj, sve do trenutka kad sam u novinama proitao vijest o njezinoj smrti. Tada mi je bilo jo gore. Znao sam da sam prema njoj trebao biti ljubazniji, a nisam bio ljubazan. Bit e da mi se inilo da to bare m malo mogu nadoknaditi tako da nakon njezine smrti pomognem tebi. Vjerojatno sam se pokuavao iskupiti. Imao sam osjeaj da me tebi neto privlai. Htio sam biti uz tebe, pomoi ti na bilo koji nain. A onda - zbunjeno i beznadno iri ruke -a onda sam se u tebe zaljubio. Jo nekoliko trenutaka utim. Franny je trala za lanom. Vie puta nazvala ga je da mu privue pozornost. U dnevniku - nesumnjivo zbog osjeaja ponienosti - priznaje da ga je nazvala samo jednom. Ne mogu ni zamisliti kako bi to moglo izgledati... juriti za nekim mukarcem, vie ga puta nazivati iako je jasno da nije zainteresiran. Sada jasno osjeam njezinu bol. Osjeam to odbijanje i alim to nisam bila uz nju da je utjeim. Ogoreno kaem: Dopusti samo da utvrdim jesam li sve dobro shvatila. Nisi mi rekao da si evio Franny jer je taj arobni trenutak u kojem si mi to mogao priopiti bio proao? A onda si se zaljubio u mene i nakon toga mi vie, naravno, nisi mogao rei... Stidio sam se, Nora. Nisam se ponosio injenicom da sam s njom spavao i da nisam mogao uzvratiti osjeaje. Bolan izraz lanova lica malo me smiruje. elim vjerovati u sve to mi je upravo rekao, ali vie nisam sigurna ni u to. Ni u vezi s njim, ni u vezi s M. -om. to si radio onog dana kad je ubijena? pitam na koncu. Malice krivi glavu u stranu i jo nekoliko trenutaka uti. Lice potom kao da mu se uruava u trenutku kad spoznaje o emu zapravo razmiljam. Kako me to uope moe pitati? pita, oito uvrijeen. Misli da sam imao neke veze s njezinom smru? Slijeem ramenima. Uvia da iekujem odgovor, pa kae: S njom sam se vidio samo jednom, est mjeseci prije smrti. Zato bih je htio ubiti? Kako to moe i pomisliti? Kako? Doista zvui apsurdno. Nije imao motiva, a od trenutka kad se s njom vidio posljednji put do ubojstva proteklo je est mjeseci. Prstima prolazim kroz kosu, pokuavam se nekako uhvatiti u kotac sa stvarnou. Sumnjiiti Iana za ubojstvo bilo bi nategnuto, na rubu ludosti. To ini M., razmiljam sada, sije sjeme sumnje da me jo vie dezorijentira. Ian mi prilazi i kae: Poznaje me, Nora. Istinski me zna. Nisam je mogao ubiti.

233

elada8

Shvaam da je u pravu. Duboko u srcu znam da Ian nije ubojica. Ali to je sjeme sumnje i dalje tu i odreene me stvari i dalje mue. Ili sam moda samo dezorijentirana. Vie ne znam to da mislim. Trebao si mi rei da si je poznavao, kaem. to bih trebala misliti sad kad znam da si mi tako neto preutio? Hvata me za ruku, dri je. Tiho govori: Treba misliti da sam samo ovjek od krvi i mesa, da sam pogrijeio, a ne da sam ubojica. ini mi se da vie nemamo to rei. Voljela bih da ga mogu zagrliti, priviti ga i dati mu do znanja da sam pogrijeila, da znam da nije sposoban ubiti. Ali tijelo me ne slua. Ne prilazim mu i ne grlim ga. Ne tjeim ga. Ruka mi beivotno visi u njegovoj ruci, pa je na koncu povlaim. Iane, veeras elim biti sama. Ve je zaustavio da se pobuni, no onda se ipak predomilja. Nazovi me kad poeli da se ponovno vidimo, kae rezignirano, pa me ovla ljubi u obraz, usnama mi tek njeno dodiruje kou, i odlazi. Povlaim se u krevet i pitam kad u se ponovno s njim vidjeti.

234

elada8

TRIDESET ETVRTO POGLAVLJE


Ann Marie, susjeda sa suprotne strane ulice, ponovno ureuje vrt pred kuom. Rije je o sitnoj i krhkoj enici u mekom slamnatom eiru i izblijedjeloj ljetnoj haljini, s vrtlarskim rukavicama toliko velikima i nespretnima da, u usporedbi s njima, izgleda jo sitnije i slabanije. Prilazim joj, pa nekoliko minuta neobavezno avrljamo. Imam dojam da neprestano neto radi pred kuom, no znam da je to tek iluzija. Predaje matematiku u nekoj koli u Sacramentu i vei je dio dana nema. injenica da je uvijek uhvatim u vrtlarenju plod je puke sluajnosti i govori vie o mojoj izoliranosti nego o njezinoj marljivosti u radu oko kue. Da provodim vie vremena vani, vidjela bih je i u drugim ulogama. Ovako, tek rijetko kontaktiram sa susjedima. Ovdje ivim ve godinu dana, ali nemam osjeaj povezanosti s novim kvartom. Ann Marie i ja u istoj smo grupi za jazz-dance u rekreacijskome klubu u Davisu, pa je znam preko te aktivnosti. Sada na sve etiri kopa po zemlji vrtlarskom lopaticom. to sadi? pitam. Vrtne ivanice, kae, pa iz tla upa maleni busen cvijea. Zapravo ih ne sadim, nego ih dijelim ondje gdje su zgusnute, pa e ih na ljeto biti vi e - dajem im malo vie prostora za rast. Preplanule noge vire joj ispod haljine. Gledam kako prorjeuje cvijee. Zavrivi posao, prelazi u uanj i gleda kako ga je odradila. Gornjom stranom podlaktice brie potoi znoja koji joj se sputa niz elo. Ustaje i polagano poinje obilaziti travnjak, neto gleda, trai, provjerava, ne znam to. Hodam za njom. I to ima novo? pitam. Zna da mislim na susjedstvo. Otvara vodu. Prvo se uje prigueno grgoljenje, a voda zatim trca uvis i kapljice se poinju ustrajno rasprivati. No, da, kae u trenutku kada se saginje da promijeni poloaj jednog rasprivaa, pa mi pria o zbivanjima u kvartu. Praktiki sve to znam o susjedima doznala sam od nje. Nekoliko kua dalje, kae, ljudi prekopavaju cijeli prostor pred kuom i spremaju ga se ponovno urediti. Gledam u tom smjeru i vidim veliku hrpu zemlje. udi me da je nisam uoila i ranije. Zavidim susjedima na normalnome ivotu i eljela bih unijeti malo normalnosti u svoju svakodnevicu. Nitko od njih ne razmilja o manijacima i ubojicama, nitko se nervozno ne osvre, nitko se ne pita to e se dogoditi po isteku ona dva tjedna.

235

elada8

Upravo u tom trenutku moj stanodavac, Victor Puzo, u utobijelim kratkim hlaama i polo-majici, dolazi do moje kue na biciklu. Victor je krakat mukarac u ranim sedamdesetima, tamnije puti i blagoga glasa, a povremeno svrati da provjeri je li se vrtlar dobro pobrinuo za travnjak i vrt. Ostavljam Ann Marie uz rasprivae vode i vraam se na svoju stranu ulice da pozdravim Victora. Nasred ulice sine mi da danas sa susjedima razgovaram vie nego inae cijeli mjesec. U sebi ve vidim jednu od onih ekscentrinih starica koje svi ogovaraju iza lea, zatitni znak kvarta. Ja sam Fantomka svoga kvarta. Nevidljiva ena. Victor promatra jedno od stabala pred kuom. Podboivi ruke na bokove, naginje glavu u stranu, a na licu mu se pojavljuje zamiljen izraz. Bok, Victore, kaem, a on me gleda i srdano se smijei. Iz Grada su mi poslali obavijest, kae. Zamijenit e oba stabla. Zato? pitam, a on rukom zaklanja oi od sunca i zaueno me gleda. Jer umiru. Gledam stabla i vidim da doista izgledaju nezdravo. Zavretak je kolovoza, a s njih pada lie. Poprilino sam sigurna da bi se to trebalo dogaati samo u jesen. Sjeam se kad su prole godine gustim kronjama nadvisivala cijeli prostor ispred kue i pruala dubok hlad. Lie je sada rijetko, a grane izgledaju krljavo. Kada se to poelo dogaati, pitam se. A onda uviam da mi zapravo nije stalo. Imaju plitak korijen, kae on. Ne ive dugo. To je uobiajeno? pitam posve nezainteresirano. Za tu vrstu drvea, da. Pria mi o toj vrsti, o tome kako inae uspijevaju samo deset do petnaest godina, a onda mi pokazuje ostala stabla u ulici, objanjava koja imaju dug ivotni vijek, koja su namijenjena stvaranju hlada. Vidi ono stablo, kae, pokazujui rukom. To stablo da je dobar hlad. Razmiljam o onoj Madonninoj pjesmi u kojoj izmeu redaka govori o oralnom seksu - ona da je dobar liz. Stablo da je dobar hlad. Iz grla mi dopire smijeh, a onda ga potiskujem budui da me Victor ponovno udno gleda. Kako su Richard i Abby? pitam iz pristojnosti. Richard mu je sin, takoer graevinar, a sa suprugom ivi nekoliko kua dalje. On i Victor izgradili su ovaj dvojni objekt u kojem ivim, a ovdje je ivio i Richard, dok nije izgradio kuu malo dalje u ulici.
236

elada8

Dobro, kae, i dalje zagledan u stablo koje gubi lie. Sve u redu. Beba stie u sijenju. Nisam znala, kaem. Trudna je? Nevjerojatno. Zbog nekog nejasnog razloga Abbyna me trudnoa fascinira. Imam dojam da sam s njom razgovarala prije par tjedana - a tada posve sigurno nije bila trudna, trbuh joj je bio ravan kao daska - ali bit e da je otada prolo pet-est, moda i sedam mjeseci. No, da, kaem, i dalje u nevjerici. A onda ponovno osjeam onu bol, jedva primjetno tuno grenje srca kad netko drugi oekuje dijete. Pa to je divno. Prieljkuju deka ili curu? Deka. Bit e sin. Radila je amniocentezu i doktor kae da e dobiti sina. Sin, mislim si. Svijetu upravo treba jo samo to, jo jedan djeak. Juni dio Davisa ve je prepun djeaka. Par koji ivi u drugoj polovici moje kue proli je mjesec dobio sina (ve drugog), a prije dva tjedna ena koja ivi na drugoj strani ulice u onoj plavoj kui u tudorskome stilu takoer je dobila sina (to joj je etvrti). Ni za jednu ni za drugu nisam znala ak ni da su trudne dok se djeca nisu rodila, kada me o tome izvijestila Ann Marie. Bit e da ne zna da Richard i Abby ekaju dijete. Sina. Gdje su odjednom djevojice, pitam se. I zato bi netko uope htio etiri djeaka? Ali na to ve znam odgovor. Prestala sam odlaziti u Sacramento, osim kad je to izriito nuno i neizbjeno. Prava je istina da sam od obuzetosti smru i upozorenja o ona dva tjedna ve skrenula. ivim u malenome svijetu ije se gra nice poklapaju s granicama grada Davisa, a kad se vozim preko vijadukta Yolo imam dojam da naputam sigurno utoite i ulazim u neku stranu zemlju. Utoite! Naglas se smijem. Moj ivot u Davisu, moj ivot s M.-om, ni priblino nije zatien. M. mi ne nudi sigurno utoite. Ipak, Sacramento mi je nekako stran. To je simbol ivota koji sam napustila i dok prelazim most Tower, imam dojam da se vraam kui nakon dugotrajnog izbivanja, pa uviam da sam stranac u vlastitoj zemlji, obuzeta nelagodom i blagom tjeskobom. Taj grad, i moj nekadanji nain ivota, vie mi ne pripadaju. Ian ima stan u centru, pa se vozim Capitol Mallom i skreem desno kod kalifornijske Skuptine, zdanja sa zlatnom kupolom. Ian ivi samo nekoliko ulica junije, u sjenovitoj ulici s drvoredima brijestova. Parkiram se uz plonik i odlazim do njegova stana, u zgradi sa smeom fasadom i brljanom na zidovima. Plonik je ispucao od starosti, pa se zbog toga nekako manje osjeam kao stranac. Zvonim i ekam odgovor. Dao mi je klju, ali ga jo n ikada nisam upotrijebila. S njegove strane to je bila simbolina gesta - rijetko smo se nalazili

237

elada8

kod njega - ali znam da se nadao da e se to razviti u dodatno isprepletanje naih ivota. Stvar se nije razvila onako kako je bio planirao. Otkako sam otkrila da je Ian evio Franny - pa i prije toga, od onog dana kad sam prvi put spavala s M.om - nai su se ivoti poeli razdvajati. Vidimo se sve rjee. Meu nama nije bilo velike svae, nije bilo klimaktinog trenutka odvajanja, nego je sve nekako malo-pomalo poelo blijedjeti. Tri dana nevianja pretvorila su se u etiri, etiri u pet i tako dalje. Neto se raspalo i meu nama sad vlada nelagoda, jaz koji ne moemo premostiti. Klju je i dalje simbol, ali neuspjeha, a ne nade. S moje bi strane bilo arogantno i drsko upotrijebiti ga u ovoj fazi naeg odnosa. Virim kroz staklene plohe kraj ulaznih vrata. Vidim kako mi se Ian pribliava, pogleda prikovana za pod. Izgleda nekako odsutno. Ima naoale za itanje, plava mu je kosa razbaruena, a u ruci dri hrpu ispremijeanih papira. Otvara vrata i podie pogled prema meni. Na licu mu se na trenutak pojavljuje izraz iznenaenosti i iziritiranosti. Odmah ga prekriva osmijehom. Ali prekasno je. Ve sam vidjela da mu smeta to sam dola. Nora, kae i onom hrpom papira nervozno lupka po nozi. Bok. Sluajno sam se nala u blizini. U blizini, ponavlja i malko se smijei, jer oboje znamo da laem. Jo me nije pozvao da uem. Morala sam se vidjeti s tobom, kaem. Povlai se u stranu i puta me da uem. Hodnikom dolazi m do dnevne sobe. Stan mu je svijetao i prozraan, ima ventilatore na stropu i bijele zidove koje jo nije niim ukrasio. Na jednome zidu ima tek jednu jedinu sliku, reprodukciju kravlje lubanje autorice Georgie OKeeffe. Sjedam na kau, a u tom trenutku neka krupna ena pedesetih godina, sjedokosa i zdepasta, ulazi u dnevnu sobu sa zelenom plastinom kantom punom pribora za ienje - Ajax, spuve, ute gumene rukavice, etka za nunik. Pretpostavljam da je to Pat, spremaica koju je bio spomenuo. Zavrila sam, Iane, kae, glasno i vedro, a onda, ugledavi mene, dodaje: Oh, oprostite. Nisam znala da ima drutvo. Ian me predstavlja kao svoju djevojku. Razmjenjujemo nekoliko kurtoaznih rijei, a ona zatim sa stola uzima ek, skuplja pribor i odlazi, usput govorei da e ponovno doi sljedei tjedan. Nakon njezina odlaska sobu ispunjava neugodna tiina. Na emu radi? pitam ga, glavom pokazujui prema papirima koje dri.

238

elada8

To? kae, pa ih odsutno pridie. Ah, zapravo nije nita. Danas radim kod kue. To je samo... Ne dovrava reenicu. Odbacuje papire na stoli - ve pretrpan: na njemu su noevi i tri malena komada drva - pa mi sjeda nasuprot. Nimalo blagonaklonim tonom pita: to treba? Lice mu je toliko izmueno da elim ispruiti ruku i izravnati mu bore na elu. Ali to ne inim. Praznine u naem krhkom odnosu ne doputaju prisnost koju podrazumijeva takva gesta; bilo bi to presmiono. Koncentriram se na njegovo pitanje. to doista trebam? Nisam sigurna, kaem i uzdiem. Ne znam posve tono. utim, pokuavam se pribrati, pa poinjem jo jednom. Ne viamo se ba esto. Gotovo se uope ne viamo. Znam da sam uglavnom kriva ja. Slijeem ramenima i blijedo se smijeim. Bit e da sam iskljuivo kriva. Ne krivim te zbog toga to se ne eli viati sa mnom. Znam da sam u posljednje vrijeme prava kuka. Duboko udiem i kaem: Ali i dalje te volim. Ian ne reagira, pa sputam pogled u krilo. Tiho kaem: Nekako u to ve rijeiti. Treba mi kao oslonac. Treba mi to da znam da me eka. ak i ja ujem ojadan prizvuk preklinjanja u vlastitome glasu. Diem pogled prema Ianu. Rijeit u nekako ovaj kaos. Sigurno. Dok sam to govorila, sjedio je bez rijei, no sad izgleda i zabrinutije i izmuenije nego ranije. Naginjem se naprijed, hvatam ga za ruku i govorim: Hou, Iane. Obeavam. Samo mi treba jo vremena. Ne mogu ti objasniti to se dogaa. Ali sve u srediti. Ve u nekako pronai nain za to. Povlai ruku. Blagim glasom kae: Ne moe to vie srediti, Nora. Vie nema toga to je bilo izmeu nas. I nisi jedina kriva. Jednako sam kriv i ja. Ne mogu si pomoi. Ponovno pruam ruku i dodirujem mu obraz. Tako je mek, gladak i ist. Oh, Iane. Nisi ni najmanje kriv. Prema meni si uvijek bio divan, to dobro znam. I ni u snu nisam namjeravala sumnjati u teb e kad je rije o Frannynoj smrti. Tako si... Prestani! Naglo ustaje i poinje koraati amo -tamo. Lice mu je namrteno, sve mranije. Izgleda uznemireno i neodluno, kao da ga pee savjest. Nikad ga nisam vidjela u takvom stanju. Vraa se i sjeda. Nisam tako divan ovjek kako bi se moglo zakljuiti iz tvojih rijei. Obian sam, prosjean ovjek, Nora. Imam slabosti i mane kao i svi ostali. A trenutano - trenutano, Nora - jednostavno se ne mogu nositi s tvojim problemima. Jednostavno ne mogu.

239

elada8

Prilazi prozoru i gleda van. Okrenut leima prema meni tiho kae: I ja tebe volim. A onda, jo tie: Boe, Nora, jo te volim. Ali treba mi malo prostora, malo zraka. Treba mi vremena da razmislim. Gledam lanova lea. Nepomina su, ukoena. Gotovo vidim tu siln u napetost u njima i beskonano me rastuuje to znam da sam upravo ja skrivila tu nelagodu koju osjea. Voljela bih neto rei, ali ne znam to. Nisam sigurna ak ni zato sam dola ovamo. Dok sam ga molila da mi prui jo jednu priliku, dio mene uvidio je da je on ve svojevrstan ostatak iz moje prolosti. Volim ga, on voli mene - ali to ne znai osobito mnogo. Nije dovoljno da ostanemo zajedno i nipoto nije dovoljno da mene odvoji od M. -a. Odlazim dok on jo pilji kroz prozor, izbjegava me. Izlazim na a utocestu i vraam se u Davis. Kae da mu treba vremena da razmisli, ali znam to to znai. Radi se o polaganome raspadanju odnosa, tako se na uljudan nain kae zbogom. I ja sam te rijei upotrijebila prilikom prekida s nekolicinom mukaraca: treba mi vremena da razmislim. U prijevodu: vie te ne elim vidjeti. Ian na to, naravno, ima savreno pravo. Dala sam mu vie nego dovoljno razloga za to da se povue, razloga kojih nije ak ni svjestan. Na koncu je ipak onako kako je M. prieljkivao. Ian je napustio moj ivot. Ta mi spoznaja gotovo donosi olakanje, oslobaa me svojevrsnog tereta. Vie neu morati odgovarati na lanova pitanja, niti mu pokuavati objasniti zato se tako ponaam. Istodobno imam osjeaj i da sam propustila odreenu priliku, da sam uasno pogrijeila. Sad sam na rubu ponora, a nema nikoga tko bi me mogao zaustaviti.

240

elada8

TRIDESET PETO POGLAVLJE


M.-ova kua nije zakljuana, pa ulazim bez kucanja. im sam okrenula ruicu, uje se glazba. Svira u radnoj sobi, ali prestaje im sam ula. Prilazim so fi i sjedam. Na koncu je po tvojem, kaem mu. Okree se prema meni, sada sjedi ruku prekrienih na prsima. Zastori su navueni, sobom vlada polutama. Svjetiljka iznad klavira obasjava M. -a, naglaava mu jagodine kosti i snanu donju vilicu. Usne mu se s enzualno izvijaju u kutovima, a ja razmiljam kako je u mladosti zasigurno bio izrazito zgodan. On kae: Sve je uvijek po mojem. Osjeam bijes, kivna sam na njega i nisam raspoloena za njegove igrice. Zahvaljujui tebi, Ian se sa mnom vie ne eli vidjeti. Jo dodajem: Da te nisam upoznala, Ian i ja jo bismo bili zajedno. M. pita: Jesi li za pie? Bijesno ga gledam. Prilazi mi i sjeda do mene. Stavlja mi dlan na koljeno, posesivno. Odgurujem mu ruku, uskraujem mu takav simbol vlasnitva. elim to g ovjeka kazniti za to to je uinio. Krivim ga jer je Iana natjerao na to da me odbije, iako, pravoj istini za volju, znam da mogu kriviti iskljuivo sebe. M. - profesor, strogi poklonik discipline, Nestor, algolagnijski Pigmalion - jo me nekoliko trenutaka gleda, promiljeno i strpljivo, a onda kae: Nikada nisi imala dobre odnose s mukarcima, Nora. Tako je bilo i s lanom. ak i da se ti i ja nismo upoznali, s njim se svejedno ne bi dugo zadrala. Trebao ti je nakon Frannyne smrti. I to je bilo sve - posluio ti je kao taka, netko na koga se moe osloniti. Bio je mukarac kojeg sam voljela. ovjek kojeg jo uvijek volim. Ne voli ga vie nego to si voljela i sve ostale mukarce u svome ivotu. A on te nikada nije mogao zadovoljiti kao ja. To nije istina. Da, istina je, i to dobro zna. Moda ti se svia pomisao na to da si u njega zaljubljena, ali prava je istina da tebi treba netko tko je upravo kao ja. Uzrujana

241

elada8

tom njegovom povrnom analizom, odmahujem glavom. Nema pojma o emu govori. Ian je bio poseban i doista sam ga voljela. Voljela si tu predodbu, Nora. Ian je bio tako siguran. Za njega bi se udala, imala dvoje djece i ivjela sretno i zadovoljno. Samo to to ne bi tako ilo. Umrla bi od dosade. ivot bi mu bio pakao, osjeao bi se uasno, a ti bi poela mrziti sve to simbolizira. Prebacuje ruku preko naslona sofe, pa jo nogu preko noge. U svijetloj je koulji kratkih rukava i smeim hlaama od gabardena. Nastavlja, ravnomjernim i pribranim glasom, kao i, ini mi se, svisoka. Veze nisu jednostavna stvar, Nora. A ja te nasmrt plaim. Premjeta poloaj tijela. Tvoja me se sestra bojala, ali ni u jednom trenutku nije uzmaknula. Na svoj je neobian nain bila upravo neustraiva. Mrzila je sve to sam joj radio, ali me eljela i bila je dovoljno odvana da izdri do kraja. Ti oboava to to ti radim, ali to ne moe naglas priznati. Moram te paziti i maziti ne bih li ti ublaio strahove. A kad je rije o Ianu i svim ostalim mukarcima s kojima si izlazila - birala si ih jer su bili sigurna opcija i nisu ti predstavljali ni najmanji izazov. Vrijeme je da odraste, Nora. Vrijeme je da se pone suoavati s mukarcima. A ti? uzvraam estoko. Nisi nimalo drukiji. Samo ide od ene do ene. Tu postoji velika razlika, kae on smireno. Ja se ne bojim ena i ne bojim se dubljeg vezivanja. evit u enu za enom jer tako elim - ali ne jer se bojim preuzeti rizik. Ti ne ivi u sadanjosti, Nora. Ja imam to ti treba, ali ti se to boji prigrliti. Misli da e se, odbaci li mene, pojaviti netko bolji. Naginje se naprijed. Savren smo par, Nora, ali ti ili ivi za budunost, previe se boji ivjeti u sadanjosti, ili ivi u prolosti, pokuava se rijeiti svih onih nekadanjih demona, boji se nastaviti ivjeti. Voli se smatra ti iskusnom i profinjenom, ali zapravo si i plahija od Franny. Tek plaha mala duica. izim od bijesa. Osjeam kako mi se obrazi are i ini mi se da sam na rubu eksplozije. Ali ipak ostajem prisebna. M. je, jo jednom, u pravu. Nemam pojma tko sam. Imam dojam da pred mojim ivotom dri ogledalo, a odraz koji vidim nimalo mi se ne svia. Ta spoznaja u meni izaziva pravi kaos. Mijenjam temu. Jesi li ubio Franny? pitam. Ne uspijevam prikriti beznae u glasu. Jo sam se davno prestala pretvarati da sam ravnopravna M.-u. Nikako se ne mogu nositi s njim. Sada jo samo elim istinu. To trebam doznati. To moram znati. ak i ako jesi, ja tu vie ne mogu nita. Nema dokaza. Pred sudom bi se samo vagala

242

elada8

moja rije protiv tvoje. Nikada nee vidjeti kako zatvor izg leda iznutra. Ali moram znati jesi li je ubio i kako i zato. Samo mi reci istinu. Molim te... reci mi. M. me gladi po ruci. Oh, Nora, kae tiho, gotovo tuno. Kad e ve jednom otvoriti oi? Za to nemam dokaza, ali ini mi se da je Ian najizgledniji kandidat za osumnjienika. Odmahujem glavom. Posljednji put s njom se vidio est mjeseci prije smrti. I nije ju imao razloga ubiti. Ponekad razlog i nije nuan. Osim toga lagao ti je, nije li tako? Da ti nisam rekao da su se znali, on ti nikada ne bi s pomenuo Franny. To moe znaiti da ti je lagao i o drugim stvarima. Kako zna da se s njom nije vidio est mjeseci? Rekao mi je. I povjerovala si mu? U njegovu glasu jasno ujem cinian prizvuk. Da. Tako, znai, kae. Pa dodaje: Misli da si u st anju objektivno suditi o Ianu? Odbacuje sve injenice koje bi ga mogle dovesti pod sumnju. evio je Franny, tebi je lagao o tome da je poznaje, odmah nakon to je umrla zalijepio se za tebe, a im je shvatio da si poela sumnjati u njega - nakon to si ga upitala gdje je bio kad je ubijena Franny - distancira se od tebe. Ne ini ti se da bi to moglo zanimati detektiva Harrisa? Ispriaj sve policiji. Neka oni utvrde njegovu nedunost. Nije ubio Franny. Ustajem i poinjem hodati amo -tamo. A ako si tako siguran da je on ubojica, zato mi to nisi ranije rekao? Kae da ti je stalo do mene, da se zaljubljuje... nisi se bojao da bi mogao ubiti i mene? M. gleda kako koraam. Posve mirno kae: Ne. Tvoj ivot ni u jednom trenutku nije bio u opasnosti. Ian nije ubojica - po prirodi. To jednostavno nije u njemu. Smatram da je to bio nesretan sluaj, greka. Bila je vezana vrstom ljepljivom trakom. eli rei da se to dogodilo igrom sluaja? Da je to bila nekakva greka? Nemam odgovore na sva pitanja, Nora. Moda nemam nita od odgovora. Samo mislim da je izgubio nadzor. Ian nije hladnokrvna osoba. Ne bih rekao da ju je namjeravao ubiti.

243

elada8

Sjedam na suprotni kraj sofe. Nagnuvi se naprijed, laktovima se naslanjam na koljena, rukama pridravam glavu. Njegove mi rijei odzvanjaju u glavi: izgubio je nadzor. Sjeam se one veeri kad je Ian izgubio nadzor, kad me evio od bijesa, grubo, bez mog pristanka. Ako zbilja misli da ju je ubio, zato mi nisi ranije rekao? Zato to nisi rekao policiji kad su te ispitivali? To mi je sinulo tek nedavno - kad je Ian svome novom prijatelju Philipu Ellisu povjerio da je spavao s Franny. Nora, bi li mi bila vjerovala da sam ti rekao? I dalje ne eli vjerovati. A policija? Zato bi vjerovali bilo kojoj mojoj optubi, zato bi vjerovali ovjeku kojeg im je drae smatrati krivim? utim, ne znam to da na sve to kaem. Sve to govori ima smisla, ali vie ne vjerujem vlastitoj sposobnosti prosudbe. Izlazi iz sobe i vraa se za nekoliko minuta s omanjom kartonskom kutijom. Ovo sam danas donio kui, kae. Potom se smijei kao da se ispriava. Drao sam je u uredu, tako da je ne pronae. Sjeda kraj mene i otvara kutiju. Mislio sam da bi to moda eljela uzeti - nekoliko stvari koje je Franny ovdje ostavila. Uvlai ruku u kutiju i vadi plavu svilenu maramu. Ne znam je li bila njezina ili nije, no on mi potom na dlan stavlja dvije naunice od ada. Ja sam joj ih poklonila prije dvije godine, za roendan. Sklapam prste oko njih i naunice mi u aci postaju tople. Osjeti: elim iskusiti osjete, njezino postojanje u tim naunicama, mentalnu vezu koja obuhvaa oba svijeta. Priaj mi, Franny. Ali ne dogaa se nita. Samo tiina, bez ikakva znaenja. U oima mi se skupljaju suze i sada vrsto sklapam kapke da M. ne primijeti da plaem. S amu sebe korim zbog takve sentimentalnosti. to sam oekivala? Nekakav znak? Izvoli, kae M. i ja otvaram oi. Daje mi zatamnjene naoale. Franny nije nosila naoale, kaem i ve mu ih vraam. Naoale za itanje, kae on. Dobila ih je tjedan dana prije nego to smo prekinuli. Potom mi da je jednu knjigu Jean Auel, Pleme piljskog medvjeda, i dva asopisa namijenjena medicinskim sestrama. Iz kutije vadi smei pulover, pa mi ga takoer da je. Na koncu vadi minijaturnu rezbariju, zmiju koja izlazi iz jajeta. Kao da je rije o nekoj zloj slutnji, koa mi se od tog prizora jei. Mislim na isti prizor, na figuricu koju mi je Ian izradio prije vie od est mjeseci, a koja jo stoji na mojem stoliu u dnevnoj sobi. Dezorijentirana sam i danas ne mogu ovdje ostati s M.-om. Sve vraam u kutiju - plavu maramu i naunice od ada, zatamnjene naoale i asopise, smei

244

elada8

pulover, knjigu Jean Auel i drvenu figuricu - pa ustajem i odlazim bez rijei. Znam da e me kasnije tjerati na patnju jer sam ga tako napustila, ali za to mi se fuka. Odlazim kui i zovem ovjeka po imenu Peter Byatt, koji za Bee prati policijske izvjetaje. Iako ga znam vie od deset godina, nikad se nismo druili izvan posla. Rije je o starijem mukarcu, upuenome i strunome, koji mi je ve pomogao u vezi s nekoliko lanaka. ekam da mi spoje njegovu kunu liniju. Telefon zvoni puno puta, a onda se na koncu javlja, bezbojnim glasom koji jasno pokazuje koliko se dosauje, samo kae: Byatt. Pete, Nora Tibbs. Nekoliko trenutaka tiine, dok povezuje ime s osobom, a onda me prepoznaje. Nora! Pa kako si? Kad se vraa na posao? Ubrzo, kaem. Treba mi mala usluga. Naas uti, a onda pita: Kako ti mogu pomoi? Sjea se sluaja Mansfield? Ona ena s Kanala 3? McCarthyjeva cura? Svakako. Reci mi neto vie o tome. O tipu koji ju je ubio. ujem kako mu kripi naslonja i zamiljam kako se naslanja, kako stavlja noge na jednu od otvorenih ladica ormara za spise, kako razgovara u poloaju u kojem sam ga vidjela nebrojeno puta. Mark Kirn, kae. Pravi ludo. Bivi deko koji je nije htio ostaviti na miru, nego ju je bez prestanka maltretirao. Istinski sluaj ludila. Ishodila je sudsku zabranu, samo da ga dri podalje od sebe, ali to oito nije upalilo. Neprestano ju je opsjedao. Tuila ga je. N a koncu je pred sudom ustvrdio da se nee protiviti optunici za prekraj praenja i uhoenja, pa je dobio uvjetnu, na dvije godine, ini mi se, moda i tri, a odreena mu je i obavezna psihoterapija. Nije ba pomoglo - napao ju je noem na parkiralitu kod televizijske postaje, osam-devet uboda ili tako neto. Kako ju je maltretirao? Otada je ve prolo neto godina... kae i razmilja. Jo nekoliko trenutaka oklijeva, a onda kae: Neprestano ju je nazivao, ako se ne varam, tvrdei da e je vjeno voljeti i biti joj odan. Na koncu je morala promijeniti broj. A on ju je posvuda slijedio, ukazivao se gdje god bi se ona nala na novinarskom zadatku, openito se ponaao kao zadnja budala. Snimao ju je, na stotine fotografija, pa ih joj slao. Budui da se nije obazirala, poeo joj je prijetiti pismima. ak joj je nekoliko puta provalio u kuu, tako je ona barem tvrdila. On je sve poricao. I

245

elada8

dan-danas tvrdi da je neduan. Kae da mu je sve namjeteno, tvrdi da ju je ubio njezin drugi deko, da ju je ubio Ian. Njih su se dvojica jednom potukli, kada ih je Kirn pratio u neki restoran. Policija je istraila stvar, ali nikada nije ozbiljno sumnjiila Iana. Dokazi su poprilino vrsto ukazivali na Kirna. Nitko zapravo nije vidio da ju je ubio, ali no je bio prepu n njegovih otisaka. A jedan svjedok identificirao ga je na parkiralitu samo nekoliko minuta nakon ubojstva. Dok je govorio, osjeala sam kako mi se tijelom iri neka neodreena nelagoda. Ian mi nikad nije rekao da je taj ovjek tvrdio da je neduan. Nika d mi nije rekao da su se njih dvojica potukli. Hvala, Pete, kaem, pa prekidam prije nego to mi postavi i pokoje pitanje. Auto mi je u garai, ali zakljuujem da u unato velikoj vruini u centar otii pjeice, da razbistrim glavu. Trebat e mi oko sat ustrog hoda da doem do Druge ulice, a tako u imati upravo toliko vremena da u pola est, kada se trebam nai s Joeom Harrisom, budem u Paragonu. Ian. Razmiljam o Ianu. Prolazim kroz pothodnik ispod eljeznike pruge i tako dolazim na podruje gradskog sredita. Joe me ve eka u Paragonu. Oznojena sam od dugotrajnog pjeaenja, pa prvo odlazim u WC da se umijem. Jo sam puna energije od ustrog hoda i pomalo uzrujana. Ponovno mislim na Iana. Sjedam, a iz mene onda iznenada poput bujice izlazi sve to se dogaalo tijekom proteklih nekoliko dana. Govorim tako brzo da i sama uviam da to nema smisla. Uspori, Nora. Uspori. O emu ti to uope govori? Smeteno i uzrujano piljim u Joea. Ne znam. Nemam pojma to zapravo elim rei. Taj netko tko je ubio Franny, kaem na koncu. To moe biti bilo tko. Ali ba bilo tko. A onda shvaam zato sam toliko uzrujana. Sada u odati Iana. To ti govorim cijelo vrijeme, kae Joe oprezno. U zelenoj je sintetikoj koulji, kratkih rukava, koulji koja mu se pripijeno zatee na prsima. Otpija gutljaj piva, gledajui me preko ruba ae. Odloivi je, pita. Znai da si napokon promijenila miljenje? Vie ne misli da ju je on ubio?

246

elada8

Neobino je kako ni on ni ja jedno pred drugim uope ne izgovaramo M. -ovo ime, kao da bismo time nekako potvrdili ili opravdali njegovo postojanje, kao da bi tako postao stvarnijim i humanijim. Ne, kaem, pa brzo dodajem: Da. Moda. Zastajem da se priberem. Ne znam. U igri je jo netko. Joe uzdie upave obrve, ali uti. Duboko uzdiem, pa kaem: Spomenuo si da istraujete jo nekoga. Radi se o Ianu, zar ne? On prasne u smijeh, pa pone kaljati, gotovo se guei pivom. Podrugljivo se smijei, gotovo kao da slua nekakav vic. Tvoj deko? Isuse, Nora. Pa ne misli valjda ozbiljno. Ostajem zateena. Bila sam uvjerena da je Ian taj drugi sumnjivac. Znam da zvui malo suludo, ali... Ne samo malo. Posluaj me do kraja. Priam mu o Ianovu susretu s Franny i tome kako mi je tajio taj podatak, o tome kako se nakon njezine smrti tako iznenada poeo zanimati za mene, kako je vjet u radu noevima, o onoj izrezbarenoj figurici koju joj je dao prije smrti. Duboko udiem, a zatim pitam sjea li se sluaja Cheryl Mansfield. Kad kae: Mutno, objanjavam da je Cheryl bila lanova djevojka. A one fotografije i pismo koje sam dobila potom? kaem. I ona ih je dobivala. Mogao ih je poslati Ian. Joe uti, zamiljeno pilji u stol, odsutno se poigrava aom s pivom. Sa mnom je prekinuo im sam posumnjala da bi mogao biti ubojica, kaem. I dalje samo uti. A kad sam ga upitala gdje je bio tog dana kad je ubijena, nije odgovorio. Sluam samu sebe kako optuujem Iana, polagano odmahujem glavom, pa se ipak malo povlaim. Ne znam, kaem. Moda sam skrenula. Vie ne znam to da mislim. Ne, kae Joe na koncu, pa podie pogled. Sive oi duboko su zamiljene. Nisi skrenula. To vrijedi malo istraiti. Veeras se ne vraam M.-u. Misli su mi totalno zbrkane i moram biti sama. Jesam li postupila ispravno kad sam Joeu rekla da sumnjam u Iana? Pokazala
247

elada8

sam mu prikaz zmije koja izlazi iz jajeta. Bio je izrezbaren iz boikovine, iste vrste drva iz koje je Ian u veljai izradio onu figuricu. Cijelo vrijeme nalazila se na mojem stoliu u dnevnoj sobi. Kad me Joe veeras dovezao kui, ponio je obje figurice. Odlazim u krevet, iscrpljena svime to se danas dogodilo, i gotovo odmah tonem u san. Snove mi ispunjava tjeskoba, pa se negdje usred noi budim. Neto nije kako treba, ali ne znam tono to. Pridiem se i dezorijentirano gledam oko sebe. Budilica, elektronika s crvenim brojkama, ne radi, ekran je crn, a kroz zavjese ne dopire ni svjetlost uline rasvjete. U cijelom kvartu nema struje - to me probudilo, ta potpuna tiina. Nema zujanja hladnjaka, nema zvuka susjedove klime, koju ostavlja ukljuenu i cijelu no. Soba je posve crna, vani nema ni mjeseca. Bit e da je neki auto udario u stup i prekinuo vod. Sputam se na jastuk i ve gotovo spavam, na pola sam puta, u onom omamljenom stanju izmeu pospanosti i nesvijesti, kad poinje zvoniti telefon to je neugodan, glasan zvuk usred noi, zvuk koji prodire kroz potpunu tamu. Naglo se okreem. Poseem za njim, prije nego to se ponovno oglasi, ali ga promaujem. Prodoran zvuk odzvanja na sve strane, neugodan i drzak. Dok ponovno pokuavam podignuti slualicu, ruim aparat na pod. Petljam i traim u tami, pa na koncu prinosim slualicu uhu. Nita. A onda ujem ono disanje. Trebala sam pustiti da se aktivira sekretarica, ali mi to nije palo na pamet kad sam zaula taj prodorni zvuk. Drim slualicu na uhu i oslukujem. utim. uti i taj netko s druge strane. Die duboko i pravilno, tek tako da mi da do znanja da je tu. Je li to Ian ili M.? Mislim da je Ian, no kako pouzdano znati? Pridiem se i oslukujem, ne mogu izustiti ba nita. Trebala bih prekinuti vezu, ali ne mogu. Nekakva morbidna znatielja - ili moda strah, da, to je strah, strah od nepoznatoga - dri me prikovanu za telefon. Ona su dva tjedna gotovo istekla. Dok sluam to njegovo ritmino disanje, prsni mi se ko stee. Sobom vlada takva tama. ini mi se da u stanu ujem nekakve zvukove, no znam da je stvar samo u mojoj mati. Povremena kripa zidova, maka koja hoda po krovu. Ian nije u mojoj kui. Ni M. Ali jedan je od njih ovdje, na telefonu, na suprotnoj strani veze. Jedan od njih poslao mi je onu poruku. Disanje se nastavlja. vrsto stiem oi i sluam. Diem kratko i isprekidano, ispunjena nervozom i strahom. Na koncu sputam slualicu i vie ne spavam. Svake veeri nakon toga prije odlaska u krevet podiem slualicu i ostavljam je kraj telefona.

248

elada8

TRIDESET ESTO POGLAVLJE


Vie se ne viam s lanom, pa veeri uglavnom provodim kod M. -a. Neke su stvari sad ve ustaljene. On se budi prije mene, kuha kavu i donosi alicu u sobu, dok jo spavam, ostavlja je na nonome ormariu. ivot mi je bez Iana neusporedivo jednostavniji. Vie nema lai i varanja. Vie ne moram nita skrivati i sve to sada mi je veliko olakanje. Spavam bolje i vie nemam tamne podonjake. Sjedam u trenutku kad M. ulazi u sobu, s plavim runikom omotanim oko struka, kose jo mokre od tua. Prilazi krevetu i otpija gutljaj kave, pa alicu dodaje meni - zna da je inae neu ni dotai. Uvlai se pod pokriva. Volim te vidjeti u krevetu kad se probudim, kae, a ja znam da misli iskreno. Privija se uz mene, tijela jo topla od tuiranja. I svia mi se kad si ovdje naveer, kae jo. Snano me grli, a ja se privijam uz njega, i dalje s kavom u ruci, i dalje se pokuavajui probuditi, ekam da kofein pone djelovati. Gledam budilicu na nonome ormariu i vidim da je tek est. Kroz izboeni prozor, pri ranojutarnjem svjetlu, gledamo kako se kosovi s ograde sputaju na travnjak. Rameau, koji spokojno lei na terasi, na njih se uope ne obazire. M. mi njeno miluje glavu. Ne misli da je vrijeme da mi ispria i ostatak prie? Volio bih je uti do kraja. Uzdiem. Nisam ba sigurna da mi se pria. Ustajem, navlaim jedan od M. ovih ogrtaa, pa prilazim prozoru. Poigravam se zastorima, tkaninom irokih krinih niti, grubom pod prstima. Nebo vani postaje sve svjetlije. I dalje zagledana kroz prozor, kaem: Kad mi je bila dvadeset jedna godina, bila sam na ligaciji. Radi se o sterilizaciji za ene, podvezivanju jajovoda. Na operaciju sam morala ii u San Francisco. Ni u Davisu, ni u Sacramentu nisam uspjela pronai lijenika koji je to bio voljan izvesti. Govorili su da sam premlada, da u se s godinama predomisliti, da u jednog dana poeljeti djecu. Na koncu sam pronala jednog lijenika u San Franciscu. Imao je najbolje namjere, no svi su ostali lijenici bili u pravu: ovjek u tim godinama nije dovoljno zreo za takvu odluku, odluku ije u posljedice osjeati itav ivot. Ispriala sam nekim prijateljicama. Drala sam se vrlo nehajno. Meni ne trebaju djeca da bih se osjeala ispunjenom. Djeca su isti ego -trip, roditelji samo pokuavaju stvoriti male kopije sebe. Ja sam ena, feministica, a ne stroj za raanje - kao da su te dvije stvari nekako nekompatibilne. A prava je istina bila to da sam osjeala smrtni strah od nove trudnoe.

249

elada8

Usiljeno se smijem, i dalje se poigravam onom tkaninom. Ta je sterilizacija bila tako uasno nepotrebna. Nisam se ak ni evila - bilo je to tijekom mojeg petogodinjeg celibata - osim toga, pila sam kontracepcijske tablete. Bila sam vie nego dobro zatiena mlada dama: nita od seksa, kontracepcija i na koncu jo sterilizacija. Naglo isputam zastor i udaljujem se od prozora, pa sjedam u plavi naslonja u kutu, prekrienih nogu. To mi se s dvadeset jednom inilo loginim, nastavljam. Nisam mogla jo jednom zatrudnjeti, nisam mogla jo jednom sve to proivjeti - bez obzira na cijenu. Pa sam se odluila za sterilizaciju, iako, zapravo, nisam znala zato. Samo sam eljela zaboraviti pobaaj, dijete, sve to se dogodilo. Nervozno se poigravam naslonom za ruku, dlanom prelazim amo tamo, cijelom njegovom duljinom. Ali prolost te uvijek nekako sustigne. To moe pokuati zanijekati, pretvarati se da se nije dogodilo, ali to je ipak tu, uvijek je tu, samo eka da izbije na povrinu. Godinama kasnije bez prestanka sam se pitala: Zato sam ila na sterilizaciju kad nije bilo nikakve mogunosti za zaee? Uzimala sam tablete, apstinirala, i jednostavno nije bilo apsolutno nikakve potrebe za sterilizacijom. A onda mi se poeo ukazivati odgovor: unitila sam jedan ivot i zbog toga samoj sebi oduzela mogunost da ikada ponovno stvorim novi ivot. Nikada neu roditi dijete. Bio je to odreeni oblik kanjavanja. Sada uviam da sam M.-u zapravo eljela dovriti tu priu. O tome sam utjela gotovo dvadeset godina, a to to sam sve to sada naglas izgovorila pred nekim, iako je bilo teko, djelovalo je poput prave katarze. O tome sam morala progovoriti, to sam trebala uiniti jo davno. Tek sada shvaam da ovjek ne moe izbjei prolost, ona u njemu kljua, ukazuje se na najneobinije i najbolnije naine, sve dok je ne prepozna i dok ne prizna njezino postojanje. Zato mi je trebalo toliko vremena da to spoznam? Tiina prekriva sobu poput barunastog pokrova na kakvom lijesu. Razmiljam o djeci koju neu imati, o unucima koji me nee zabavljati dok budem starjela. Nitko nikada nee nastaviti lozu Tibbsovih. Je li kazna opravdana? Napokon, prvi put, mogu rei da nije. S usana mi se otima dugotrajan i usporen uzdah. Olakanje. Osjeam olakanje, iako ne znam tono zato. Nije se promijenilo nita osim moje percepcije. To e mod a biti dovoljno. Vraam se do kreveta i lijeem. M. me grli, ali bez rijei, samo mi njeno miluje lea i ramena. Jo neko vrijeme leimo u tiini. Mene ponovno hvata san, pa poseem za alicom. M. na koncu kae: Kako bi bilo da se doseli?

250

elada8

Istog sam trenutka posve budna, kao da pijem ve estu kavu. Da se doselim? ponavljam, pa jo vre hvatam alicu. On ustaje i poinje se odijevati. Samo malo promisli o prijedlogu, kae. Zna to osjeam prema tebi, a ionako si uglavnom tu. Ve odjeven, naginje se prema meni i ljubi me. A, osim ako strano ne grijeim, ini mi se da je i tebi sve vie stalo do mene. Prije nego to uspijevam odgovoriti, kae: Imam sastanak uz doruak prije prvog predavanja, a ako sada ne krenem, zakasnit u. Razgovarat emo kasnije, pa izlazi iz sobe i ondje me ostavlja posve smetenu. Jo neko vrijeme leim u krevetu i razmiljam o njegovu prijedlogu, o toj apsurdnoj zamisli. Istina je da se to to osjeam prema njemu mijenja, razvija, raste. M.-u sam se povjerila kao nikome nikada, a nae seksualne igrice - ta njegova dominacija i moja pokornost - u meni bude ushit. Uzbudljiv je, inteligentan i malice opasan - a ja udim upravo za tom kombinacijom. Ali... od osumnjienika za ubojstvo do deka s kojim ivim? Ne bi ba ilo. Odbacujem sve te misli. Danas imam vanijeg posla: nalazim se s mukarcem koji je navodno ubio Cheryl Mansfield. Mark Kirn u San Quentinu iekuje smrtnu kaznu. Nakon to su mi izdali dozvolu za posjet, zatvorski dunosnici poslali su mi i brouru s uputama za posjetitelje u kojoj je navedeno i kako se trebam odjenuti. Ne smijem odjenuti nita plavo, ni tamnozeleno, nita od trapera, ni trenirku, nita to ostavlja ogoljen trbuh i struk, nema minica, nema dubokog dekoltea, nema majica bez naramenica, golih lea i velikih izreza. Odjevena vrlo konzervativno, automobilom odlazim u smjeru San Francisca, u obinoj bijeloj suknji koja mi dopire do koljena, te u bluzi boje breskve, kratkih rukava. Mostom pod naplatom dolazim do San Rafalea, a zatim skreem na cestu koja vodi do zatvora. Vijuga uz zaljev San Pablo, tako da se ubrzo poinjem pitati jesam li se izgubila. armantne viktorijanske kue, odreda stare i vrlo male, neke od njih i trone, niu se s obiju strana ceste. Meu kuama se tu i tamo nazire nisko priobalno raslinje, neto upavog poljskog cvijea, a povremeno se vidi i kakav mali povrtnjak. Teren se sputa prema stjenovitoj obali, a na suprotnoj strani zaljeva vidim obrise San Francisca. Prizor je atraktivan i slikovit, poput prizora na kakvoj razglednici - ovo ba i nije mjesto na kojem bi ovjek oekivao zatvor. Nastavljam dalje. Iza jednog zavoja vidim veliko zdanje od kamena, granita, ini mi se, staro i blijedoukasto, okrueno visokim betonskim zidom. San Quentin.

251

elada8

U skladu s primljenim uputama, uzbrdicom dolazim do malene, uske zgrade u kojoj obrauju posjetitelje. Unutra me zagluuje zvuk djejeg plaa. Prostorija je sumorna, na betonskome podu nalaze se drvene klupe, postavljene uz neobojene zidove, a sve je puno ljudi - mukaraca je malo, najvie je ena i djece. Stajem na zaelje reda i ekam. Ispred mene je neka zdepasta plavokosa ena koja je bolesno dijete prebacila preko ramena kao da se radi o tekoj vrei brana. Djeak plae, vrpolji se, a nos mu bez prestanka curi. Pridie ruku i brie nos, a onda u usta stavlja siuni palac i pilji u mene velikim smeim oima. Red polagano napreduje. Na drugome kraju prostorije vrata se u pravilnim razmacima otvaraju uz zujanje elektronikog sustava za zakljuavanje i kroz njih tada smije izii jedna osoba. Veina ena nosi prozirne plastine vreice jeftine vreice za kozmetike proizvode - ispunjene stvarima koje smiju unijeti u zatvor: tri kljua, identifikacijski dokument s fotografijom, platnena ili papirnata maramica, ealj ili etka, dvadeset dolara, s time da pojedinane novanice ne smiju premaiti vrijednost od pet dolara. Hrana je zabranjena, papiri i olovke takoer, kao i kasetofoni. Na koncu, nakon priblino sat ekanja, ja sam na redu i prolazim kroz vrata. Ulazim i za alterom vidim uvara. Rije je o starijem mukarcu, pedesetih godina, sijede kose i bezlina pogleda, u tamnozelenoj uniformi sa slubenim oznakama na rukavima. Ime, E. Cullen, izvezeno mu je crnim koncem na desnome depu na prsima. Na alter stavljam iskaznicu, klju od a uta i dvadeset dolara. E. Cullen samo uti. Vidi se da se dosauje i samo me nezainteresirano gleda. Vizualno mi pregledava odjeu, usporeuje podatke s iskaznice s popisom odobrenih posjeta, pa mi dodaje utu propusnicu. Uzimam stvari i prolazim kroz detektor metala. Mislim da je to zavretak, no cijeli postupak tek poinje. Izlazim iz zgrade i dolazim u ograeni prostor oko zatvora. Dugaka staza vodi do samog zatvora, velikog zdanja toliko starog da izgleda bolesno koliko je poutjelo od zuba vremena. Sa n Quentin je podignut 1852. godine, a izgleda poput kakva drevnog zamka, utvrde s tornjevima i nazubljenim krunitima, te, u kamenim zidinama, uskim visokim prozorima koji zavravaju lukom. Straarski toranj u obliku obeliska, s naoruanim uvarima, odvoje n je od same zgrade zatvora. Iza kompleksa vidim zaljev, predivno plav tog ugodnog i vedrog poslijepodneva. Imam dojam da se staza kojom koraam protee unedogled, a to mi se nekako ini i prikladnim, budui da iz jednog svijeta prelazim u drugi, iz zemlje slobodnih ljudi u podzemni svijet osuenika. Nekolicina zatvorenika u plavoj odjei, s odjela s minimalnim osiguranjem, upa korov sa zakoenog travnjaka. Na koncu vidim jedna druga vrata, a u kuici uz njih i uvara. Nastavak postupka - potpisivanje formulara, jo jedan detektor metala, jo jedan uvar u zelenome koji se dosauje. Pokazujem propusnicu za posjetitelje, a on mi na
252

elada8

nadlanicu stavlja ig. Otisak je nejasan i ne mogu proitati to pie. Rije je o fluorescentnome uto-zelenom igu slinome igovima koje sam dobivala prilikom ulaska u razne plesne klubove. Skreem lijevo i prolazim kraj zida zatvora. Zatvorenici vjebaju u unutarnjem dvoritu, a zvue kao da su u vojsci, usklaeno stenju dok gimnasticiraju. Ispred sebe vidim niz neobiljeenih vrata bez ruica. Stajem ispred treih vrata. Otvaraju se elektroniki, a imaju veliku plohu od stakla - ili moda pleksiglasa - toliko debelu i izgrebenu da jedva nazirem to je unutra. Kad me uvar vidio, vrata klize i otvaraju se. Ulazim u maleni pretprostor, pokazujem mu iskaznicu i propusnicu, pa ulazim u metalni kavez. Ona se vrata za mnom zatvaraju. Kavez dimenzijama podsjea na manje dizalo, s crnim ipkama od lijevanog eljeza, i jo nekoliko trenutaka imam dojam da sam ja ovdje zatvorena. ujem klj ocaj elektronike brave. Otvaram eljezna vrata i tako napokon ulazim u sobu za posjete. Nije ni slina onome to sam oekivala. Izgleda poput studentske dvorane na rasno mijeanome faksu. Vidim nekoliko automata - nude se okoladice, hamburgeri, piletina, pomfrit, kava, gazirani sokovi - i mikrovalnu penicu, te nizove stolova i stolica na sredini prostora. Gotovo sedamdesetero-osamdesetero ljudi, posjetitelja i zatvorenika, natiskuje se u toj prostoriji punoj buke i kaotinog metea - mala djeca koja plau, malo vea koja cendraju, mukarci i ene glasno razgovaraju kako bi ih sugovornik uo. Staklom odijeljena uvarska kabina nalazi se s desne strane i zauzima gotovo cijelu jednu stranu sobe. Postavljena je visoko, pa moram podignuti ruku da iskaznicu i propusnicu gurnem kroz prorez u staklu. uvar, mukarac otrih crta lica i otre kratke kose, takoer u tamnozelenoj uniformi, govori mi da sjednem. Sve su stolice od plave plastike s metalnim okvirom, a povezane su s ostalima, tako da stoje u pravilnome redu. Pronalazim dvije prazne stolice u kutu i ekam. Gledam uokolo. Svi zatvorenici imaju svijetloplave radne koulje i traperice. Pozornost mi privlae zidovi, oslikani arenim muralima. Sjedim kraj neke bucmaste djevojke hispanskog podrijetla, a ona me sada gurka laktom. Izradili su ih zatvorenici. Nije loe, ha? Djevojka zvui mlado, glas joj je utav, bez traga nekom naglasku. Jedan od murala prikazuje neki pejza, mogue park Yosemite, s divovskom granitnom kupolom i vodopadom. Drugi se bavi mitskom temom, prikazuje bujnu enu u togi koja sjedi pred konjem s krilima, Pegazom, simbolom pjesnikog nadahnua. Pitam se zna li autor i da je Pegaz kasnije bio u Zeusovoj vlasti, te da mu je sluio kao tovarna ivotinja, da mu je donosio munje. Vjerojatno ne. Po svoj prilici vie ga je zanimala ona bujna gospoa. Yosemite i
253

elada8

Pegaz. Priroda i mitologija - murali izgledaju kao da nikako ne spadaju u taj prostor. Da, kaem. Zgodni su. Pogledavam na sat, pa se mekoljim na tvrdoj stolici. Jedan par prolazi kraj stola. Dre se za ruke, a iza njih se vue dvoje malene djece sjajnih lica. Jedan se drugi par, za jednim stolom kraj automata s okoladicama, ljubi i hvata kao da su negdje na osami, na romantinome pikniku u parku. Mukarci u plavom dre djecu u krilu, smiju se sa suprugama ili djevojkama. Izgledaju poput normalnih, obinih mukaraca. Moram samu sebe podsjeati na to da je svaki mukarac u toj prostoriji ubio jednu ili vie osoba. Ovo je soba za posjete osuenicima na smrtnu kaznu i svi zatoenici u plavome zapravo su ubojice. Dva stola dalje vidim neku crnkinju sa sitno upletenom kosom kako drka svome deku, ruke duboko u njegovim hlaama, ake koja radi ritmiki i ustrajno. Naginjem se naprijed i itam natpis na zidu iznad njezine glave: RUKE MORAJU U SVAKOM TRENUTKU BITI VIDLJIVE. Naslanjam se. Neka crvenokosa ena u crnim hlaama prolazi kraj stola. Ispod plavo-ruiaste havajske koulje ima sveeniki ovratnik. Uho joj je probueno najmanje na deset-dvanaest mjesta, ukraeno srebrnim iglama, naunicama i sjajnim nakitom koji visi. To je pastorica Betsy, kae mi ona djevojka. Posjeuje zatvorenike koji nemaju redovite posjetitelje. Draga je i dobra, nije poput ostalih. Pokazuje prema jednom stolu za kojim neki zatvorenik slua mukarca koji neto ita iz Biblije. Gledam uokolo i primjeujem da se za mnogo stolova ita Biblija. Neprestano dolaze, kae ona. Pravi krani, koji predano slue... Zatvorenici ih vole jer im kupuju izburgere, ali onda ih moraju sluati kako naklapaju o Isusu i Bibliji. Slijee ramenima. I to je, valjda, u redu. Barem dobivaju izburgere. Prolo je ve petnaest-dvadeset minuta. Gledam kako zatvorenici, jedan po jedan, ulaze u prostoriju kroz metalna vrata. Kad god se vrata zatvore, zazvee tako da sve odzvanja od tog neugodnog zvuka. Zatvorenici se predstavljaju uvaru iza staklenog altera, a potom pronalaze posjetitelja. Evo mog mua, kae ona djevojka, pa ustaje. Prilazi nekom mladiu draga lica koji izgleda kao da je jedva malko stariji od nje. Zagrlili su se, a zatim odmah otili do onih automata, drei se za ruke, poput dvoje tinejdera u kakvom trgovakom centru - samo to mladi nije tinejder i unato izgledu nije nimalo neduan. Metalna se vrata ponovno zatvaraju uz tresak. Gledam kako neki zatvorenik izgovara ime uvaru, te ga neto pita. uvar prstom pokazuje prema meni.

254

elada8

Okrenuvi se, zatvorenik gleda u pokazanom smjeru, pa ukoenih pokreta kree prema meni. Izgleda nervozno, kao da ne spada onamo. Visok je i mrav, s uskim prorezima umjesto oiju, te tankim usnama koje su vrsto stisnute. To je zacijelo Mark Kirn. Rije je o sredovjenome mukarcu oelavjela tjemena. Da na sebi ima odijelo i kravatu, izgledao bi kao kakav poslovni ovjek, a ne kao zatvorenik. Sjeda kraj mene i pita: Vi ste Nora Tibbs? Kimam, pa kae: Napisali ste mi da mi moda moete pomoi. Moete? Oi su mu azurnoplave, iste boje kao zatvorska koulja, a u njima nema ni traka topline. Nisam ba sigurna, kaem, alei zbog toga to nisam smjela ponijeti papir ili kasetofon. Zanima me nekoliko stvari. Kriom gleda ulijevo, pa onda opet mene, hladna pogleda. Kakve stvari? pita, nervozno prstima lupka po koljenu. Neto o pismima koja ste pisali Cheryl Mansfield. O telefonskim pozivima. Gleda me, pa pita: Hoete mi kupiti izburger? Ima ih u automatima. Dobro, kaem, pa poinjem neto petljati s novcem u ruci. Dajem mu pet dolara, ali ih Kirn ne uzima. Morate ii sa mnom, kae. Mi ovdje ne smijemo dirati novac. Prilazimo automatima. Neka ena koja dri Bibliju govori: Isus je umro zbog tvojih grijeha nekom mukarcu koji jede pizzu iz mikrovalne, torza nadvijena nad stol. Stavljam novanicu od pet dolara u ureaj za usitnjavanje, pa za dolar sedamdeset pet kupujem izburger i dajem ga Kirnu. I kavu, kae on, pa prilazi mikrovalnoj i u nju stavlja izburger, i onu enchiladu. Ovdje ne dobivamo nita pikantno. Mijenjam jo jednu novanicu od pet dolara i uzimam mu sve to je traio, osjeajui se poput kakve konobarice. Kirn podgrijava hranu u mikrovalnoj, pa sjeda za jeda n prazan stol. Ja se sputam na suprotnu stranu i gledam. izburger je pojeo u tri zalogaja. Nisam je ubio, kae. Nitko mi ne vjeruje. Podie pogled. Osim moda vas. Vjerujete mi? Ne znam odgovoriti na njegovo pitanje. Proitala sam sve izreske iz no vina o sluaju Mansfield, razgovarala sam s detektivima koji su radili na tom sluaju. Mark Kirn je ubojica, u to su posve uvjereni - kao i porota koja ga je osudila.
255

elada8

Slijeem ramenima. Dokazi vas inkriminiraju podosta uvjerljivo, kaem. Vieni ste na parkiralitu samo nekoliko minuta nakon njezina ubojstva. A no je bio prepun vaih otisaka. Sve mi je namjeteno, kae. Da sam je ubio, ne bih bio toliko glup da ondje ostavim no. Gleda u stranu, nervozno se ogledava. Osim toga, volio sam Cheryl. Nipoto joj ne bih naudio. Ishodila je sudsku zabranu kako joj se ne biste pribliavali, kaem. Bili ste uvjetno osueni. Znam da nisam smio prolaziti kraj televizijske postaje. Ali htio sam je vidjeti. Nita vie. Nisam je ubio. Priajte mi o tom praenju i maltretiranju. Nazivali ste je, snimali ste je i slali joj fotografije, provalili ste joj u kuu. Policija to nije uspjela dokazati, kae. Nikada joj nisam provalio u kuu. Sud je trebao odluiti kome e vjerovati na rije, meni ili njoj. Nije bilo nikakvih otisaka. A ostalo? Pije posljednji gutljaj kave. Da, to ostalo sam radio. Ali to ne znai da sam je ubio. Oklijeva, pa dodaje: Viali smo se dvije godine. Trebali smo se vjenati. Bio sam bijesan kad je prekinula sa mnom. Uinio sam ne ke stvari koje nisam trebao uiniti. To priznajem. Ali nisam je ubio. Uspravlja se i naslanja, pa me iskreno gleda. ujte, morate mi pomoi. Vi mi jedini moete pomoi. Naginje se naprijed i hvata me za ruku. Iako me preklinje da mu pomognem, iako izgleda kao da je otvoren i iskren, dri se nekako hladno i rezervirano, kao da ga nita barem nita na ovome svijetu - zapravo ne dira. Povlaim ruku. Priajte mi o tim pismima, kaem. Kirn sada sjedi ruku prekrienih na prsima. Dobro, kae, slao sam jo j pisma. Pa to onda? to ste joj pisali? Pisao sam joj koliko je volim. Prijetili ste da ete je ubiti. Sputa ruke i premjeta teite na stolici. Samo sam joj htio privui pozornost. Ignorirala me. Nisam mislio ozbiljno. Ponovno se naginje napr ijed.
256

elada8

Bio sam bijesan, kae. Ta pisma, pozivi... to ne znai ba nita. Prijavila me policiji. Osudili su me za prekraj. Dobio sam uvjetnu. ak sam morao ii i psihijatru. Nakon toga sam je se klonio. Nisam je zvao, nisam slao pisma, nita. A onda sam jedne veeri odluio otii do televizije i ispriati se. Ali predomislio sam se im sam doao onamo. Pomislio sam da bi me mogla prijaviti, da bi mogla pomisliti da sam je doao gnjaviti. I zbog toga sam se vratio kui. Nisam se ni snaao, a policija je ve bila kod mene. Tvrdili su da sam je ubio. Samo to ja to nisam uinio. Ubio ju je netko drugi. Netko tko je znao da je gnjavim. Ima taj jedan tip... Ian McCarthy. Malo provjerite njega ako elite pronai ubojicu. Vjerojatno ju je ubio. To je vrlo nasilan ovjek. Ljubomoran. Jednom me premlatio, ispred restorana Scotts Seafood, samo zato to smo Cheryl i ja razgovarali. Naslanja se i dodaje: On je znao da je moe ubiti i sve priiti meni. Sjeam se veeri kad mi je Ian rekao da se Cheryl s nekim viala iza njegovih lea i kako je zbog toga poludio. Ali je li poludio toliko da ju je ubio? Pomno motrim Kirna, pitam se koliko mu mogu vjerovati. Ne znam to sam tono eljela postii tim posjetom - spoznati je li neduan ili kriv, valjda, potvrditi da sam s pravom prijavila Iana policiji. Naslanjam se i netremice ga gledam, tog mukarca koji izgleda kao da nikako ne spada u San Quentin. Na njegovu je mjestu mogao biti Ian. Jedan uvar ulazi s polaroidom. Ljudi ustaju i prilaze prizoru iz nacionalnog parka Yosemite. to se zbiva? pitam. Kirn kae: Vrijeme posjeta zavrava. uvar e vas snimiti, ako elite. Imam dukat za snimku. Gledam ga, ne shvaajui. Nije li dukat nekakav zlatnik? To je kartica, objanjava. Fotku ne moete dobiti besplatno. Morate kup iti dukat. Gledam kako uvar snima zatvorenike s djevojkama, suprugama, roditeljima, djecom, a u pozadini je Yosemite. Razmiljam o tome kako je to neobino mjesto za ubojice koji iekuju smrtnu kaznu. Kirn iz depa vadi karticu. Doite da nas snimi, kae. Volio bih imati nau zajedniku snimku. Gledam ga, gledam te hladne plave oi i osjeam kako mi eludac obuzima munina.

257

elada8

TRIDESET SEDMO POGLAVLJE


Jutros se budim usporeno. Sino sam zaspala tek nakon tri. Bila je to jedna od onih nemirnih, besanih noi, vrijeme kad mi um ni na trenutak ne prestaje raditi, pa svakih pola sata pogledavam na sat. Kad sam napokon zaspala, mislima su mi se vrtjele nepovezane slike - ledom prekrivene litice, vodopadi, bijeli krilati konji, dolina Yosemite. Kupola stijene El Capitan stapa se s licem Marka Kirna, nebeskiplavih i ledenohladnih oiju. Pegaz se potom die, kopitom udara po Helikonu, domu Muza, a ja se divim planinskome izvoru koji se otvara nakon udarca njegova kopita, da bih na koncu otkrila da iz njega ne istj ee voda, nego krv, a ja sam sad pod Pegazovim kopitom i on me nemilice gazi, mene i moje tijelo obavijeno togom. Takvi snovi iscrpljuju. Budim se premorena, kao da sam cijelu no radila. Proteem se, zijevam i okreem na drugi bok. Iako se elim uvui jo dublje pod pokriva, navlaim kuni ogrta i ustajem. U kuhinji, nasred radne plohe, vidim bijelu omotnicu. Mrtim se, jer se ne sjeam da sam ondje neto ostavila prije odlaska na spavanje. Sino nisam plaala raune. Nisam pisala pisma. Osjeam kako mi se tijelo istog trenutka ukoilo. Derem omotnicu, drhtavih ruku. Slina je onoj koju sam primila potom, s porukom ispisanom slovima istrgnutima iz raznih asopisa. Upozorio sam te - vrijeme ti je isteklo. Poruka mi podrhtava u ruci. Napisao ju je Ian, to mora biti Ian. Jedino on ima klju mog stana. Bio je ovdje noas, dok sam spavala. Podiem ruke i hvatam se za ramena, kao da se titim, zatitniki grlim samu sebe. Da je htio, mogao me ubiti. Odjednom zastajem kao ukopana. U kui ujem nekakav zvuk. O tar udarac ili moda nekakav kljocaj. I dalje se drim za ramena, a nokti mi uranjaju u kou. Je li to opet tek kripa zidova i temelja ili neto drugo? Je li Ian jo ovdje? Upinjem se da ujem ba sve. Prestajem disati. Ne ujem nita. U blizini ulaznih vrata, na stoliu, drim boicu suzavca Mace. Uzimam je i virim u dnevnu sobu. Gledam prostor iza svih komada namjetaja, elim se uvjeriti da Ian nije ondje, da se ne skriva. Potom oprezno ulazim u hodnik. Prvo zastajem. Duboko u kostima osjeam paniku i strah koji prate pomisao na to da je u kui moda neki uljez, ovdje i sada, da naruava sigurnost mog doma. Neodluno oklijevam. Na koncu se poinjem uljati hodnikom. Gledam u radnu sobu. Polagano otvaram klizna vrata ormara. Nema nikoga. Potom krivim glavu i virim iza vrata kupaonice. Ni ondje nema nikoga. I dalje oboruana sprejem za samoobranu, uz snano udaranje srca, ulazim u spavau sobu i gledam pod

258

elada8

krevet i u ormare. Nema nikoga, Ian nije u mojoj kui. Ve oputenije provjeravam stanje ulaznih vrata. Zakljuana su. Provjeravam i garana vrata i stranja vrata, a potom i sve prozore. Morat u zamijeniti brave na vratima. To sam ve trebala uiniti im sam doznala da je Ian evio Franny. Vraam se u kuhinju i ponovno itam poruku. Vrijeme ti je isteklo. Joe Harris svakako mora pogledati tu poruku.

259

elada8

TRIDESET OSMO POGLAVLJE


Zar ne moe ba nita poduzeti? pitam Joea Harrisa. Sjedim ispred njegova radnog stola u policijskoj postaji. Ista stvar dogodila se Cheryl Mansfield, kaem. I njoj je provalio u kuu. Zato nita ne poduzimate? Na stolu ima limenku Coca-Cole, a sada je uzima da otpije gutljaj. ak i u klimatiziranome uredu zrak je topao, gotovo se ne mie. Joeovo je lice crveno, rukavi koulje zadignuti. Odloivi limenku, kae: Daj mi tu poruku. Vadim je iz torbice. Ne ini ti se neobinim da me netko maltretira jednako kao nju i da smo imale istog deka? Ne ini ti se udnim da je Ian znao i Franny i Cheryl i da su obje na koncu ubijene? Zvoni mu telefon na stolu, pa podie slualicu. Dok razgovara, gledam oko sebe. Danas mi se ta prostorija ini neuobiajeno tihom i mirnom, ali pretpostavljam da je stvar u vremenu. Ljetna je ega u Davisu opaka, temperatura se danas die do gotovo etrdeset tri stupnja, pa iscrpljuje i najotpornije. Neka ena u uniformi prolazi kraj nas i na Joeov stol odlae utosmeu omotnicu. On sputa slualicu i ustaje. Moram ii, kae, pa izlazi iz ureda i ve hoda hodnikom. Kreem za njim, iziritirana time to me se samo tako rijeio. Nee, znai, nita poduzeti? pitam. Vruina nas vani zahvaa poput toplinskog udara iz netom otvorene penice. Joe sjeda u auto i pokree motor. Bilo bi pametno da se na neko vrijeme preseli nekoj prijateljici, kae. Barem dok ne utvrdimo tko te gnjavi. Moe mi uiniti tu uslugu? Kimam. A Ian? pitam. to ete poduzeti u vezi s njim? Ubacuje u rikverc i kae: Kloni se ovoga, Nora, pa ve kree dalje, ulicom F. Prelazim ulicu i dolazim do svog auta. Nebo je vedro i blistavo, sunce pri sve - ovjek ni u snu ne bi pomislio da je rujan. Ulina prodavaica cvijea, u kariranim kratkim hlaama i majici bez rukava, sjedi na preokrenutoj kanti pod bijelim suncobranom. Pijucka vodu iz plastine boce, beivotno ovjeene kose i pognutih ramena. Sjedam u auto i vozim se na suprotnu stranu grada, pitajui se kod koga u se smjestiti. Vjerojatno kod Maisie. Dolazim kui i virim u potanski sandui: jo jedna omotnica bez adrese poiljatelja. Sklapam oi. Imam dojam da mi je prsni ko vrsto vezan, stisnut i napet. Znam to je u omotnici. Preplavljuje me vru povjetarac, mrsi mi crnu
260

elada8

kosu i nanosi mi je preko oiju. Unosim pismo u kuu i otvaram ga. Dolazim po tebe, pie, na isti nain kao i u ostalim porukama, na bijelome papiru, slovima izrezanima iz nekog asopisa. Primjeujem da griz em nokat na palcu, a onda opaam koliko se kua doima utihlom, koliko me ta tiina uznemiruje. Provjeravam jesu li ulazna vrata zakljuana. Potom provjeravam ostala vrata i sve ostale prozore. Vraam se do kuhinjskog stola i uzimam to pismo, itam jo jednom, pa jo jednom. Dolazim po tebe. Klimatizacijski se ureaj tiho ukljuuje, ali i taj zvuk mojim osjetljivim uima zvui kao prijetnja. Odlazim u spavau sobu i iz ormara uzimam koveg. Ubacujem nekoliko haljina, nekoliko kratkih hlaa i ljetnih majica, donje rublje. Uzimam etkicu za zube, pastu, traim novi paketi zubnog konca koji sam tek kupila. Dok se pakiram obuzima me bijes, jer me netko tjera iz vlastitog doma. Ian bi se trebao osjeati inkomodirano, a ne ja. U koveg ubacujem i spavaicu, bijesna zbog injenice da je netko u stanju nad drugom osobom imati toliku negativnu mo. Dolazim po tebe. Kako me se samo usuuje zastraivati?! elim neto uiniti, sama neto poduzeti, uzvratiti kako god znam i umijem. Ne elim se odseliti k Maisie, samo se tako okrenuti i popustiti. Ulazim u kuhinju i na radnoj plohi, na mjestu na koje sam ih odbacila, vidim kljueve automobila. Na privjesku imam minijaturnu limenku s Maceom, kljueve od auta i kue, kao i klju lanova stana. Jo mu ga nisam vratila. Na pamet mi pada nova zamisao - neto to sam ve trebala uiniti. Pretvarajui se da sam eljna prijateljskog avrljanja, nazivam Bee i razgovaram s Maisie. Smatra me ludom - jer sumnjiim Iana za ubojstvo - ali joj je drago to sam se javila, pa jo neko vrijeme blebee i ogovara. Glumim da me sve to zanima. Na koncu, nakon to sam se usputno raspitala, kae mi da je Ian cijeli dan slubeno u San Franciscu. Sputam slualicu, autom odlazim do drogerije Longs, kupujem paket gumenih rukavica za jednokratnu uporabu, pa izlazim na autocestu i kreem prema Sacramentu. Dolazim po tebe. Te rijei odjekuju mi u glavi poput turobne jeke u kakvom kanjonu. Parkiram se malo dalje od lanova stana, u ulici, u hladu jedne platane. U daljini ujem kako neki voza trubi, zavijanje sirene hitne pomoi, tihi apat prigradske eljeznice. Dolazim po tebe. Otvaram paket gumenih rukavica. Nema sumnje u to da su moji otisci u Ianovu stanu ostali prilikom posljednjeg dolaska, ali pronaem li kakve dokaze o tome da je ubio Franny, elim da na njima ostanu iskljuivo njegovi otisci. Guram dvije rukavice u dep, pa izlazim iz auta.

261

elada8

Dok prelazim ulicu uoavam nekog majstora na ljestvama. isti oluk s istone strane kue. Neki sivi automobil zaustavlja se na zajednikom prostoru za parkiranje. Garana vrata, pokrenuta daljinskim upravljaem, polagano klize i otvaraju se, a auto nestaje unutra i vrata se za njim zatvaraju. Uvlaim klju u bravu Ianovih ulaznih vrata, napola oekujui da ih neu moi otkljuati. Ali klju bez problema ulazi u bravu, a ja ga okreem i vrata se otkljuavaju. Otvaram ih i ekam, malice nagnuta prema naprijed, oslukujem eventualne zvukove, elim se uvjeriti u to da Ian nije kod kue. Izvlaim klju iz brave. Osjeam se poput provalnice i srce mi sve bre udara. Pokua vam se smiriti. Strogo uzevi, nisam provalila u stan i mogu li se uistinu smatrati pljakaem i kriminalcem ako imam klju? Neto nije u redu? Naglo se uspravljam, tako da mi kljuevi ispadaju iz ruke. Munjevito se okreem i vidim onog majstora, s ljestvama pod rukom. Rije je o koatome mukarcu, ukasta i upala lica. Imate problema? pita. Ima guste i crne brkove koji mu se alobno sputaju preko ruba usne i posve mu zaklanjaju usta. Imam dojam da rijei dolaze niotkuda. Nervozno se smijem, pa se sa ginjem da podignem kljueve. Ne, kaem. Samo odugovlaim... Dan je tako predivan da mi se ne ide unutra. To mi je posve razumljivo, kae on, a brkovi se diu i sputaju u ritmu rijei koje izgovara, ali za moj je ukus mrvicu prevrue. Za ovakvih dana ne bi mi smetalo da moram neto raditi unutra. Da, kaem. No, da... Taj mukarac samo stoji, ne mie se, a ja se pitam izgledam li sumnjivo. I ja moram neke stvari odraditi, kaem. Pomislila sam kako bih danas mogla raditi kod kue. Ovdje je mirnije nego u uredu. Prebacuje ljestve u drugu ruku. Ovdje sam produktivnija, dodajem, pa ulazim. Kroz staklene plohe uz vrata gledam kako se udaljava plonikom i postavlja ljestve s druge strane kue. Okreem se i s olakanjem se naslanjam na vrata. Gleda m na sat, dva i petnaest, i zakljuujem da moram poeti. Dok prolazim hodnikom, primjeujem koliko je u stanu svjee. Dnevna soba, zidova bijelih poput vapna, izgledala bi krajnje antiseptino da nije bila pretrpana drvom, noevima i minijaturnim rezbarija ma bez reda ostavljenima na stoliu. Odmah odlazim u spavau sobu, navlaim rukavice, pa u urbi i povrno

262

elada8

pretraujem ladice komode. Doista ne oekujem da u neto pronai na tako oitome mjestu, ali ipak ih otvaram. I nisam se prevarila - samo arape, rublje, presavijene majice kratkih rukava, pulover i traperice. Dok prekopavam po posljednjoj ladici, prisjeam se kako sam, prije samo pet mjeseci, pretraivala M.-ovu kuu, smatrajui ga ubojicom, a Iana spasiteljem. Ironinost tog obrata pritom mi ne promie. Pretraujem ormar, guram odjeu u stranu, pregledavam najvie police, traim u kutovima. Ipak ne pronalazim nita. U kupaonici otvaram sva vrata ormaria, pa gledam ispod umivaonika. Nita. Vraam se u spavau sobu. Nekako sam mislila da bi to bilo najloginije mjesto za skrivanje a ne kuhinja ili dnevna soba. Razoarano gledam uokolo i pomno prouavam prostor. Pregledala sam sve ladice, none ormarie, ormar. Gledam krevet. Ne, razmiljam, ni u snu ne bi bilo ondje, to bi bilo preoito. Ipak, prilaz im i sputam se na sve etiri, pridiem prekriva i virim pod krevet. Osjeam nervozno podrhtavanje u utrobi. Daleko straga, izvan dosega, pod krevetom se nalazi kartonska kutija za cipele. Sputam se na trbuh i puzim prema naprijed, sve dok rukom ne uspij evam doi do kutije. Izvlaim je i skidam poklopac. Prvo uoavam ljepljivu traku, djelomino potroen kolut, te Billyjevu staru medicinsku narukvicu. Piljim u traku i naljepnicu, na trenutak posve paralizirana. Olakanje, strah, tjeskoba - sve te emocije, u samo nekoliko sekunda, obuzimaju mi srce. Uzimam narukvicu i okreem je. Na poleini su ispisane rijei PACIJENT S HEMODIJALIZE. Franny je tu narukvicu uvijek imala kod sebe. Ni u snu se ne bi odvojila od nje, a osobito je ne bi dala nekome s kim je navodno provela samo jednu no. Odlaem je na sag i gledam to je jo u kutiji. Vidim maleni ravni no s drvenim drkom. Njime je zarezivao Frannyn torzo? Obuzima me jezovita nelagoda i usauje mi se u dlan u kojem drim taj no. Brzo ga ostavljam po strani, vadim ljepljivu traku i nailazim na fotografije, njih est. etiri prikazuju Franny - opscene fotografije, u krupnome planu, snimke njezina golog tijela u razliitim eksplicitnim pozama. Je li ih snimio one veeri kad je ubijena? Na tri fotografije ne vidi joj se lice i ne bih bila posve sigurna da je rije o Franny da joj na ruci ne nedostaje onaj prst. Na etvrtoj fotografiji lice joj ima napaen izraz zbog suza, dok su joj usta iskrivljena od bola. Posljednje dvije fotografije prikazuju mene - podiem novine s prilaznog puta do kue, rano ujutro, jo u kunom ogrtau i papuama, dok se na drugoj u Hondi vozim Pole Line Roadom. Ponovno piljim u one Frannyne fotografije i duh mi samo tone, izgubljen u njezinoj beskonanoj boli. Klik. Klik. U glavi mi se oglaava nekakav neodreen alarm. Odjednom zastajem kao paralizirana.
263

elada8

Iz druge sam sobe zaula neki zvuk. kljocaj, ini mi se, zvuk otkljuavanja ulaznih vrata. Ne miem se, molim se za to da je rije samo o mojoj mati. Ali nije - ponovno ujem zvukove, ujem kako netko okree ruicu na vratima, ujem kako se vrata otvaraju, pa zatvaraju. Munjevito vraam fotografije, traku, no i Billyjevu narukvicu u kutiju. Guram je pod krevet i ujem korake u predvorju. Ustajem, skidam rukavice, pa ih guram u dep hlaa. Novi zvukovi iz dnevne sobe, cipele koje se vuku, priguen udarac, a svaki zvuk sve je zlokobniji. Mogu se sakriti jedino u zidni ormar. Ili da Ianu kaem da sam mu htjela ostaviti klju? ujem radio, glasnu glazbu. Otvaram vrata ormara, polagano, tako da me ne uje, i ve sam napola unutra kad me zaustavlja prestraen krik. Okreem se i vidim Pat, onu spremaicu. Isuse moj Kriste! kae ona. Nasmrt ste me prestraili. Odlae zelenu kantu na pod, kraj nogu. Mislila sam da nema nikoga. Nora, je li tako? Da, kaem, zahvalna na injenici da njezina nervoza prikriva moju. Doima se krupnijom nego to je pamtim, irokih, debelih i blijedih nadlaktica. Ispriavam se. Nisam vas namjeravala prestraiti. Trebala sam vas zazvati kad sam ula da ulazite. Iz kante vadi krpu za prainu i brie komodu. Ian mi nije rekao da ete danas biti ovdje, kae. Zatvaram vrata ormara, pokuavam dobiti na vremenu, smisliti neki izgovor. Nije znao da u doi, kaem, u nadi da joj nije rekao da smo prekinuli. Pokupila sam mu rublje, pa sam ga samo donijela. Pat dovrava brisanje praine s komode, pa prilazi nonome ormariu. ini se da joj je taj razlog uvjerljiv. Bit e najbolje da poem, kaem. Moram se vratiti na posao. Na trenutak mi se smijei, odsutno, ali nesumnjivo i s olakanjem zbog injenice da joj neu smetati dok posprema Ianov stan. Bok, kae, a ja izlazim. Cijelo poslijepodne zovem Joea, ali njega nema u postaji. Te veeri pokuavam ga dobiti i kod kue, no ne javlja se ni on ni njegova supruga. Veeras se trebam vidjeti s M.-om, ali prvo elim razgovarati s Joeom, rei mu to sam pronala kod Iana. Moda e policija sada, napokon, privesti Frannyna ubojicu. Joea nema kod kue ni u devet naveer, pa odustajem. Morat u priekati do sutra. Uzimam kljueve i odluujem da u tih nekoliko ulica do M. -a prijei pjeice. Noni je zrak svje, ugodan nakon cjelodnevne ege, pa mi je drago to ne idem

264

elada8

autom. Zvijezde trepere visoko gore, nebo je velianstveno, crno i sjajno poput opsidijana. Koraam na zapad ulicom Montgomery, mislim na Franny i one fotografije u Ianovu stanu. Osjeam neizmjerno olakanje zbog injenice da je sve napokon zavreno, da se njezin ubojica nee nekanjeno izvui. ujem pucketanje neke granice. Osvrem se, ali ne vidim nikoga. Istog trenutka mislim na Iana, pitam se je li mu Pat rekla da sam danas bila u njegovoj spavaoj sobi. Vadim kljueve iz depa, pa s limenke spreja skidam sigurnosni poklopac. Ubrzavam korak, osvrem se. Nema nikoga. Obuzima me strah, tama odjednom prijeti sa svih strana, pa odluujem da u lagano potrati, vrsto drei sprej. ini mi se da iza sebe ujem neke korake, potom i zvuk kamenia na asfaltu, pa poinjem trati svom snagom. Dolazim po tebe. Sad sam u starijem dijelu Willowbanka, pa skreem u Meadowbrook Dr ive. Ovdje nema uline rasvjete, trim jo bre, osjeam bol u prsima, pa skreem lijevo u Almond. Dolazim do M.-ove kue, zadihana i oznojena, s tankim pramenovima kose koji mi se lijepe za lice i vrat ispod potiljka. Naginjem se, pokuavam doi do daha, ne odvajam pogled od ulice. M. me vidi kroz prozor i izlazi. to se dogodilo? pita dok mi prilazi. Pokazujem prema ulici, i dalje zadihana. Netko me pratio, kaem, jedva oblikujui rijei. Jurio za mnom. Gleda u smjeru iz kojeg sam dola, ali ne vidi nikoga. Jesi sigurna? pita. Kimam, i dalje hvatajui dah, a onda vraam poklopac na sprej. M. me grli i privija. Nekoliko trenutaka kasnije, neki mladi, moe mu biti sedamnaest osamnaest godina, lijenim korakom prolazi ulicom, sa slualicama walkmana u uima. To je taj tvoj napada, kae M., pa se smije. Vidi? Obian klinac. Pustila si mati da se otme kontroli. Obian djearac. Odmahujem glavom. Ne, kaem. Bio je netko drugi. Sigurna sam. Bio je Ian. Znam da je on, pa M.-u priam to se dogaalo i to sam pronala pod Ianovim krevetom. M. sputa ruke i namrteno uzmie od mene, mrana lica pod svjetlou svjetiljke na trijemu. Boe, Nora. Pa to je bilo jako opasno. Zato me nisi nazvala? Bio bih iao s tobom. Ili jo bolje, zato taj posao nis i prepustila policiji? U njegovu glasu ujem gnjev, vidim ga u izrazu njegova lica.

265

elada8

Morala sam otkriti, kaem. Morala sam se uvjeriti. On se naglo okree i ulazi u kuu, i dalje bijesan. Idem za njim. Zvui poput Joea, optuujem ga. Govori mi da se svega klonim. Moda bi ga i trebala posluati. Jo nekoliko trenutaka uti, odmahuje glavom, a onda mi lagano dodiruje ruku. Nora, ponekad ovjeka zbilja dovodi u oaj. to bi bilo da te Ian zatekao u stanu? Ali nije. Nije, ali je mogao. I mogao ti je nauditi. Grli me i snano privija. Ti doista ne zna koliko mi znai? Osjeam toplinu njegova tijela. Osjeam kako je zadrhtao, tek naas i jedva primjetno, i istog se trenutka kajem, dirnuta dubinom njegovih osjeaja. Nisam znala da mu je toliko stalo. Jo prije mjesec dana mislila sam da nije u stanju osjetiti tako intenzivne emocije. ao mi je, kaem. To to sam onamo ila sama vjerojatno je bilo suludo. Nisam razmiljala. Nakon to sam dobila jo jedno pismo, samo sam htjela neto poduzeti, da se ne osjeam kao tako velika rtva. M. me odvodi u dnevnu sobu, pa sjedamo na kau. Jo me neko vrijeme dri, njeno me grli. Na vratu osjeam njegov dah, topao i oinski. Na koncu, vrlo, vrlo tiho, kae: Na mene djeluje, Nora, kao nitko nikada. ak mi se ini da ne znam tone razloge. Znam samo da si neopisivo utjecala na mene. Volim te i elim ti ispriati sve o sebi, sve o svome ivotu. elim cijelog sebe podijeliti s tobom, a za mene je to posve nov osjeaj. Te mi rijei izgovara u vrat, tijela su nam i dalje vrsto priljubljena. Ne vidim mu lice, ali ujem priguene otkucaje u njegovim prsima dok podie ruke prema meni. Dlanom mi obavija bradu, pa mi pridie glavu i kae: Mijenja me, Nora. Draesno se smijei - takav izraz na njegovu licu nisam vidjela mnogo puta - pa dodaje: I ini mi se da je to promjena nabolje. Ponovno mu stavljam glavu na prsa i privijam se jo blie. Zajedno diemo, prsa nam se diu i sputaju istim ritmom. Nekoliko trenutaka kasnije tuno apue: Nikad ne izgovara moje ime. Ba nikada. Jo malo utim, razmiljam, smetena sam. to to znai? Poziva me da sudjelujem u njegovu ivotu, to je prije nekoliko mjeseci bilo nezamislivo. Ali sad osjeam kako se neto u meni smekava, nekakav topao osjeaj duboko u srcu. Mislila sam da mi je sudbina u ivotu namijenila Iana, ali je li mogue da mi je zapravo cijelo vrijeme suen M.? Je li mogue da moji osjeaji prema

266

elada8

njemu nadilaze razinu seksualnosti? Mogue je, razmiljam, pa vrlo tiho izgovaram: Michael. Svia mi se kako to zvui, kae, a ja se smijeim, odjednom uzbuena zbog pomisli na na uzajamni odnos - ne na ljubav, nego na seks, tu njegovu trajnu dominaciju i nadzor. Sputam se na koljena, pred njim, to prvi put inim bez njegove zapovijedi i kaem: elim... Ali oklijevam, ne dovravam misao, ve pognute glave. Reci, kae on, dok mi dri glavu meu dlanovima, tjera me da ga gledam u oi. Reci mi to eli. Izgovori. Znam to elim, znam to mi treba, ali to ne mogu samo tako izgovoriti. Pokuavam odvratiti pogled, ali on mi vrsto dri glavu. elim da me tue po guzi, kaem, jedva ujno. On poputa stisak, miluje mi obraz. elim da me udara biem, kaem, ovaj put glasnije, s veim arom. Molim te, dodajem, pa svlaim odjeu i sputam se, svojevoljno, leim mu u krilu, oekujem ono slatkasto olakanje koje mi donosi utjehu, erotski dodatak koji dolazi uz bol.

267

elada8

TRIDESET DEVETO POGLAVLJE


Policija jo nije uhitila Iana, ali to je sad samo pitanje trenutka. Pretraili su mu stan i pod krevetom pronali onu kutiju. Njegove otiske pronali su posvuda - na ljepljivoj traci, na fotografijama, Billyjevoj narukvici, nou, samoj kutiji. Ian priznaje da je no njegov - jedan od noeva kojima rezbari, a tvrdi da ga ve nekoliko tjedana ne moe pronai - ali sve ostalo, zaklinje se, vidi prvi put. Istraga kree ispoetka, a Ian je sada glavni osumnjienik. Na sekretarici mi je ostavio hrpu poziva, moli me da mu se javim, trai da mu pomognem. Nisam ga nazvala. Nemam mu to rei, a posve sigurno nemam namjeru ni pomoi. Bolno osjeam kako me prevario i izdao. Osjeam se glupo jer sam mu tako dugo vjerovala. Poput veine ljudi, smatrala sam da znam dobro procijeniti ovjekov karakter. Stavite mi dvojicu mukaraca jednoga do drugoga, a ja u bez problema prepoznati koji je od njih ubojica. Prevarila sam se. Vie ne vjerujem vlastitoj percepciji, Ian me bio totalno zavarao. ak ni sada, kad svi dokazi nedvosmisleno ukazuju na njega, ak ni sada ne mogu ga samo tako zamisliti kako se nad vezanu Franny nadvija s noem u ruci. Toliko o instinktu. Vozei unatrag, Hondom izlazim iz garae, gledam u retrovizor, kada Ianov plavi Bronco iznenada, zanosei se, skree na moj prilazni put. Naglo koim i jedva izbjegavam sudar. U retrovizoru vidim kako Ian iskae iz auta i bijesnim korakom odluno juri prema meni. Krupan je, visok i snaan, i u tom sivom prugastom odijelu izgledao bi poput gangstera da nije tog mladenakog lica i svijetloute kose. Iako mu je inae glatko i ugodno, lice mu je sada naborano, namrteno, mrano i odbojno. Upravo u trenutku kad dolazi do mog auta uspijevam pritisnuti tipku koja zakljuava sva vrata na vozilu. Dovraga, Nora! kae kad je zauo kljocaj u vratima. Povlai ruicu, no vrata se ne otvaraju. Zato to radi? Naginje se prema meni, gnjevnim licem i irokim ramenima ispunjava prozor. Vrkom nosa dodiruje staklo, tako da mu je sada sploten, promjera omanjeg novia. Zato?! vie, a ja se odmiem od prozora, samo to mi pojas i anatomsko sjedalo ne doputaju da se jo vie udaljim. Dlanom snano udara po krovu mog automobila, tako da metal uplje odzvanja, a zatim se udaljava za nekoliko koraka, odmahujui glavom. Zaustavlja se i gleda uokolo, ruku vrsto podboenih na bokovima, dok mu se prsa vidljivo diu i sputaju od zadihanosti, dok pokuava ob uzdati bijes. Neki pas iz susjedstva laje na automobil u prolasku, a neki djeak, nije mu vie od etiri-pet godina, u tregericama, neto si mumlja u bradu, besciljnim korakom prolazi kraj Frannyna Cadillaca, za sobom vukui tap. Neka ena

268

elada8

doziva ga iz ulice, a on kao paraliziran zastaje usred koraka, naginje glavu, poput lika iz nekog crtica kojem se zaustavila rola na projektoru. A onda, jednako naglo kao to je zastao, nastavlja hodati, polagano vijuga prema tom glasu. Ian se vraa, sad mirniji, pa me gleda. Pita: Boji me se, Nora? Mora se skrivati u autu? Piljim u upravlja, ne mogu ga pogledati u oi, ne mogu odgovoriti na njegova pitanja. Ne razumijem, kae. Zato mi to radi? U glasu mu se uje prizvuk beznaa, jedva primjetan, ali ipak posve prepoznatljiv. Snano hvatam donju stranu upravljaa, pognute glave. Policajci su me danas ponovno ispitivali - jo jednom. Doli su mi na posao. Stavlja oba dlana na staklo, podsjea me na nekog djeaia koji tako ostavlja otiske. Pitali su hou li im dati uzorke kose i vlakana sa saga u svome stanu. Morao sam angairati odvjetnika, Nora. Odvjetnika. Glava mu gotovo pada na prsa. Kako si im mogla rei da sam ubio Franny? Kako si tako neto uope mogla pomisliti? Uzdiui, okree se i naslanja na auto, leima, pa sklapa ruke na prsima. Blagi povjetarac mrsi mu kosu. Obraajui se vjetru, kae: Zato mi to radi, Nora? Volio sam te - i dalje te volim. Kad sam rekao da neko vrijeme moram biti sam, da moram o svemu dobro promisliti, htio sam samo to - neto vremena. Samo malo vremena. Nisam s tobom htio prekinuti. Bio bih ti rekao da sam mislio na to. Svaki dan mislim na tebe, pitam se jesam li dobro postupio kad sam se distancirao od tebe. Duboko u srcu znam da nisam. Odluio sam te nazvati i objasniti to se doista dogodilo, zato mi je trebalo malo mira i samoe, no onda su me murjaci poeli ispitivati o Franny. Neodluno gleda prema tlu, a onda tiho kae: Vjerojatno mogu shvatiti zato si bijesna ako si mislila da sam s tobom prekinuo - ali rei policiji da te pratim i maltretiram, da ti potom aljem prijetnje, da ti dodijavam anonimnim pozivima i da sam ti ubio sestru...? To nadilazi sve granice nekakve osvetoljubivosti. Ja s time nisam imao veze, Nora. Ni s im. Kunem ti se. Sada uti, a ja ujem prigueno vibriranje automobilskog motora. Molba je u njegovu glasu oita, nimalo prikrivena. I dalje te volim. Misli li da me izjavom ljubavi moe natjerati na to da se predomislim? Njegova naklonost - bila iskrena ili ne, ne mijenja injenicu da su njegovi otisci pronaeni na svim stvarima u onoj kutiji. Duboko u sebi drhtim. Manijaci koji maltretiraju i prate ljude ine upravo to - ubijaju ljubavlju.

269

elada8

Vie tono ne znam to me vie ljuti, kae. To to mi policija tako upada dok radim, to to su mi sve te stvari bile pod krevetom ili to to znam da smatra da sam te pratio i da sam ti ubio sestru. Ponovno stanka. Nisam to uinio, Nora. Poznaje me i zna da nije tako. Okree glavu prema meni i stiava glas. Zna da nije tako. Jedva razabirem njegove rijei. Sunce blista kroz vjetrobransko staklo i na plohama ostavlja raznobojne odbljeske. Nebo je blistavoplavo, vedro i optimistino, a ja samo elim da Ian ode. Ne elim se optereivati njegovim problemima - ne elim se optereivati niijim problemima. Uskoro e ga uhititi, pa e porota odluiti je li neduan ili kriv, a ne ja. elim samo biti sama. Onog dana kad je umrla bio sam na planinarenju, nastavlja. I dalje govori u vjetar, leima naslonjen na auto. S jednim prijateljem u parku Desolatio n Wilderness. Problem je samo u tome to se moj frend tono ne sjea koji je bio dan. Bilo je to ipak davno. Jednostavno nije potpuno siguran u datum. Ba zgodno, mislim si. Jo jedan osumnjienik bez alibija. Zrak odjednom para grmljavina motora. Neki vr tlar rui stablo ispred susjedne kue. U toj utoj kacigi, ojaanim radnim izmama i zatitnim plastinim naoalama izgleda poput mravog drvosjee. Jednom rukom dri ruicu gasa na drku, a drugom prednji drak, tako da mu obje vibriraju dok pila prodorno bruji. Sitni komadii piljevine izlijeu ispod lanca. Ritmino brujanje i zvrndanje ispunjavaju zrak, zagluujui zvuk ptica, psei lave, zvukove prometa. Prostor pred kuom kao da se smanjio pod tom prodornom, nezaustavljivom bukom. Na njemu ne preostaje prostora ni za to drugo. Ian uzdie. Jo minutama ne govori nita. Nakon to je vrtlar ugasio pilu, kae: Nisam je ubio, Nora. To bi trebala znati. Posluaj to ti govori srce. I ne pogledavi me, polagano se vraa u Bronco. Suneva svjetlost prodire kroz kronju i srebrnastim sjajem prelijeva se na poklopcu motora ispred mene. ak i iza zatvorenih prozora ujem tiho utanje u vrhovima kroanja, jedva ujan apat lia na povjetarcu. U retrovizoru gledam kako se Ian udaljava, pa nakon njega u tom zrca lu vidim jo samo jednu stvar: stari crni Cadillac, stalni podsjetnik na to kako nisam razumjela sestru. Jednom sam prilikom, dok sam neto obavljala u Sacramentu, iz auta ugledala Franny u tom Cadillacu. Kretale smo se u suprotnome smjeru, ona je ila u kliniku u kojoj je radila. Poela sam vikati i mahati, ne bih li joj privukla pozornost. I ve kad sam se spremala potrubiti, neto me u tome sprijeilo. Izgledala je tako spokojno, kao da nita ne primjeuje, ni mene, ni ita drugo, toliko zadovoljna osmijeha na licu da je nisam eljela dekoncentrirati. Opinjeno sam gledala kako prolazi kraj mene, kako izgleda kao da na cijelome
270

elada8

svijetu ne postoji ba nita to bi radila radije nego se vozila uokolo u svom sjajnom crnom Cadillacu. Imala sam dojam da sam nekakav uljez, da poput voajerke naruavam neiju privatnost. eljela sam odvratiti pogled, okrenuti glavu na drugu stranu, ali to nisam mogla uiniti. Okrenula sam se u suprotnome smjeru i poela je kriomice pratiti. Taj je njezin Cadillac bio poput kita. S tjecao se dojam da zapravo ne klizi nego lebdi iznad ceste, onako teak, optereen i nadut, tako da zauzima cijeli prometni trak. Nekako nisam pamtila da je toliko velik. Imala sam dojam da se s godinama poveao, da raste poput ivog tijela, da se s godinama iri. ak i s udaljenosti od dvije duljine automobila ula sam kako Cadillac ustrajnom, potmulom grmljavinom najavljuje nailazak. Automobili koji su prolazili u suprotnome smjeru micali su se Franny s puta. Skretali su i preko ruba kolnika, zaobilazei Cadillac kao da je rije o nekoj divovskoj i grabeljivoj ribi, a kad je dola do klinike, parkirala se u samome stranjem dijelu parkiralita, na bijeloj liniji, zauzimajui dva parkiralina mjesta. Uz dubok zvuk i podrhtavanje motor se zaustavio. Franny je izila poput kakva dravnika koji izlazi iz limuzine: prvo glava, pa pogled uokolo, pa osmijeh, upuen ba nikome posebno, a zatim i tijelo. Uspravila se, prebacila torbicu preko ramena, a potom, ruku podboenih na bokove, zadovoljno kimnula autu, s izrazom istog uitka na licu. Potajno sam je promatrala sa suprotne strane ulice, pitajui se to to vidi u tom autu da joj prua takav uitak i radost. Izgledala je kao da je otkrila neto neprocjenjivo vrijedno, neto neopipljivo, neto poput tajne sree. O emu se radi, zanimalo me. U emu je tajna? Ali ja sam tada krenula svojim putem, ubrzo je zaboravila, zaokupljena svojim brigama. Kasnije tog dana zabavljeno sam se prisjetila cijelog dogaaja zabavljalo me to to sam je slijedila, kao i to to je Fra nny automobilu dopustila da odredi i njezinu linost. Takav nain razmiljanja uope mi nije bio jasan. Jednom sam je upitala zato je toliko zaljubljena u taj Cadillac, no ona se samo zagonetno nasmijeila i rekla: Ostavlja mi dovoljno prostora da rastem.

271

elada8

ETRDESETO POGLAVLJE
Jesen stie jednog hladnog i vjetrovitog dana. Iana su uhitili zbog ubojstva moje sestre. Iako se s tragovima pronaenima u Frannynu stanu nisu poklapali ni uzorci njegove kose, ni otisci prstiju, ni vlakna iz saga, ljepljiva traka nedvojbeno se poklapala s trakom iz njezina stana. Kemijska je analiza izvan svake sumnje dokazala da se zavrna vlakna poklapaju s vlaknima trake koju je Franny imala preko usta. Ian i dalje tvrdi da je neduan i ne eli otkriti kako ju je ubio. Uzrok smrti i dalje je nepoznat. Moda nikada neu doznati kako je i zato ubio Franny i pitam se zavrava li time pria o njoj. Moda i nije bilo razloga. Ljudi ubijaju bez razmiljanja i savjesti - tome u novinama svjedoimo svakodnevno. Mark Kirn jo je u San Quentinu zbog ubojstva Cheryl Mansfield, ali sumnjam da je kriv. Ian je mogao ubiti i nju. Ne znam odgovore i vjerojatno ih nikada neu doznati. To sada mogu prihvatiti... barem mi se ini. Otkako je Ian uhien vie nema onih poziva i ne primam pisma s prije tnjama i fotografijama. ivot mi je obavio bezvoljan plat spokoja, a M. i ja slaemo se podosta dobro. Odnos nam je posloen na jedinstven nain: on nareuje, ja pokorno sluam. Bit e da je mislio upravo na to kad mi je rekao da u se morati nauiti suoavati s mukarcima. Taj na odnos donosi zadovoljstvo. Odustala sam i od ono malo nadzora koliko mi je bilo preostalo i trenutano nemam druge dunosti, osim initi to trai. I to mi ne smeta. Iscrpljena sam od dugotrajne potrage za Frannynim ubojicom. Osjeam se emocionalno izranjavanom, imam dojam da me izdao jedini mukarac za kojeg sam mislila da mu mogu potpuno vjerovati. Kako sam mogla tako pogrijeiti u vezi s lanom? Sad se jo jedino elim povlaiti u sigurnu ahuru M.-ova autoriteta. Zadovoljna sa m time to sam sve prebacila na autopilota, a on mi je navigator, on odreuje smjer. Ta se moja podinjenost, najveim dijelom, ograniava na podruje seksa, iako se granice tog podruja ponekad nejasno prelijevaju i prelaze i u druge sfere naeg ivota. Ponekad imam dojam da sam nitko i nita, da ne postojim kao osoba ili da imam tek zanemarivu teinu i znaaj - poput kakva djeteta ili robinje, bez drugih obaveza, osim da sluam i udovoljavam svome roditelju, svome gospodaru. Kako vrijeme odmie, tu ulogu preuzimam sa sve manje i manje potekoa. Neka se netko za promjenu brine za mene. Unutarnji mir - a imam ga prvi put od Frannyne smrti - stjeem zahvaljujui gubitku osobne moi, ali taj mi je gubitak podnoljiv. Ipak, nisam jedina koja je odustala od moi. U toj ljubavi prema meni M. je takoer odbacio dio nadzora. Isprva sam mislila da je to tek varka, jo jedan njegov pokuaj da me prevari. Prema Franny se ponio odvratno, dostojno svakog prijezira, i nisam mislila da se moe promijeniti, da moe voljeti. Ali njegovo dranje pokazuje da nije tako. Naveer esto razgovaramo jo dugo iza ponoi. A u tim nonim razgovorima, skrivenima od dnevnoga svjetla, on mi se

272

elada8

otvara, povjerava mi osjeaje, navodi mi svoje slabosti, u emu je slab, u emu ranjiv - sve ono po emu je ovjek od krvi i mesa - izlae mi nijanse i samu bit svoje due. Ja sam uvarica tih spoznaja. Vjeruje da u ih dobro uvati i po tome je moda i ranjiviji od mene. U najmanju smo ruku ravnopravni. Nad gradom se nadvija opako nebo, crno poput antracita. Oblaci se komeaju, a jak vjetar snano iba obilnu kiu koja preplavljuje ulini odvod u centru, u Drugoj ulici. Komadii urbanog otpada - poderani papir, omoti guma za vakanje, opuci - i komadii granica komeaju se na povrini blatnjave vo de poput plastinih djejih brodia baenih u uzburkano more. Voda i smee u bujici protjeu uz rub plonika, pa zapinju u vrtlogu iznad otvora pokrivenog reetkom, gdje se nakratko kovitlaju, da bi ih odvod ubrzo povukao pod povrinu. Bit e to vlana No vjetica. Tog mi dana M. priprema veeru. Voli kuhati, a osim toga to mu ide od ruke neusporedivo bolje nego meni. Dodaje mi au crnog vina, a ja sjedam na barsku stolicu i gledam ga. U koulji je koja bojom potpuno odgovara crnome vinu koje pijemo, otkopana ovratnika, dok mu se elo sjaji u toplini kuhinje. Podsjea me na jednog od onih poznatih kuhara s televizije, pokreti su mu brzi, ali precizni, preko jednog ramena ima prebaenu kuhinjsku krpu, rukavi su mu zadignuti iznad lakta. Staklena vatrostalna posuda s lazanjama hladi se na tednjaku, na zlatnosmeim komadiima sira jo se rasprskavaju mjehurii. Dovrava salatu, a ja osjeam miris enjaka i maslaca iz beskvasnog kruha pod grilom. Spretno se okree, salati dodaje talijanski preljev, pa je mijea, vadi kruh iz penice da ne zagori, slae ga na tanjur. Crne su mu hlae izglaane na crtu, nisu ni najmanje izguvane. Razmiljam o tome da s M. -om ponem ivjeti. Ta mi se zamisao vie uope ne ini onoliko apsurdnom kao neko. Sve je spremno, kae on, pa odbacuje krpu na radnu plohu. Na trenutak nestaje - kae da e ugasiti svjetiljku na trijemu, tako da nas ne uznemiravaju djeca koja obilaze kue i trae slatkie - pa se vraa. Kuhinjskim rukavicama uzima posudu s lazanjama, pa je zajedno s kruhom s enjakom nosi u blagovaonicu. Pratim ga nosei salatu i vino. Jo sam ranije postavila stol, pa sad sjedamo uz jelo. On sjedi na elu stola, ja kraj njega, s desne strane. Dok vadi lazanje, pria mi o jednom od svojih studenata, nekom pijanistu. Ima nevjerojatnu elju za nastupanjem, kae M. Kua jelo, pa mi nudi tanjur kruha s enjakom. Toliko je ambiciozan i eljan, ali ipak svira u najmanju ruku prosjeno. Nikad nee postati velikim glazbenikom. Koliko mu je godina, Michael? pitam. Michael. ini mi se neobinim zvati ga po imenu. Ta mi rije nekako ostaje u ustima, lijepi mi se za nepce i zube poput ilave karamele. Dvadeset jedna.
273

elada8

Daj mu jo malo vremena. Ako ima elju, popravit e se. Zalogaj s vilice stavljam u usta. Ovo je fantastino, kaem, mislei na lazanje. Hvala, kae on, a tamne obrve tada mu se malko mrte. S vremenom e poboljati tehniku, ali nikad nee postati izvrsnim pijanistom. Nema tu kreativnu iskru po kojoj se izvrsni razlikuju od dobrih. Razumije glazbu, intelektualno, ali je ne osjea. Smijeim mu se i kaem: Ali ima dobrog uitelja. M. samo nestrpljivim pokretom ruke prelazi preko mojih rijei. To se ne moe nauiti, kae. To ili ima ili nema. Nee mu pomoi ni sva tehnika ovoga svijeta, ni sva poduka. Popravit e se u odreenoj mjeri, moda ak i dosta, s obzirom na ar kojim svemu pristupa, ali nikada nee biti velik glazbenik. Marljivost nije dovoljna. Thomas Edison ne bi se sloio. Smatrao je da je genijalnost vie plod marljivosti nego kreativnosti. Jedan posto nadahnue, devedeset devet posto znoj. Bude li taj tvoj student dovoljno marljiv i uloi li dovoljno velik trud, vjerojatno e uspjeti. Nemoj mi citirati nekakve aforizme, Nora. Krajnje su banalni i gotovo je redovito rije o pretjeranom pojednostavljivanju - a to znai da u konkretnim, pojedinanim sluajevima u spoznajnome smislu ne znae gotovo nita. Mojem studentu nedostaje istinske genijalnosti, a znojem tu prazninu jednostavno nikada nee popuniti. Bilo bi mu bolje da spozna vlastita ogranienja. Bio bi sretniji kao vrhunski odvjetnik ili raunovoa nego kao drugorazredni glazbenik koji e uvijek znati da nikada nee bili na potrebnoj razini. A stanje e se s vremenom samo pogoravati: oajniki e eljeti to neto, znati da e mu uvij ek biti uskraeno, a najbolnije e biti gledati druge, koji su to manje zavrijedili, koji su manje marljivi, ali su obdareni darom i genijalnou koji njemu nedostaju, i koji sve to jo primaju zdravo za gotovo. Oekuje ga ivot ispunjen razoaranjima. U njegovu glasu raspoznajem traak suosjeanja. Pitam se odnose li se te rijei i na njega. Ve se vie puta dogodilo da me usred noi probudi zvuk klavira. Jednom sam se iskrala do radne sobe i zatekla ga nadvijenog nad klavijaturom, s izrazom agonije na licu dok svira neku prelijepu, tunu, skladbu, pogrebni mar, ini mi se. Na elo mu je padao gust pramen te fine, tamne kose. Dugaki i skladni prsti teno su prelazili tipkama - a meni se uinilo da jo nikada nisam vidjela tako divan prizor. Bio je tako krajnje osoban, privatan, strastven, da sam se tiho udaljila, osjeajui se poput pravog uljeza. Nakon toga, kad god bih zaula tu kasnononu glazbu, ostajala sam u krevetu. M. je vrlo poznat, ali ak i ja - koja razumijem tako malo u vezi sa svijetom glazbe - znam
274

elada8

da nije jedan od suvremenih glazbenih velikana. Mislila sam da je zadovoljan profesorskom ulogom, no sada, dok govori o tome kako njegovu studentu nedostaje genijalnosti, poinjem se pitati je li to uistinu tako. Sve vie razmiljam i o psiholokoj strani njegova sadomazohizma, pitam se je li njegova elja za dominacijom u izravnoj vezi s nemogunou da se istinski istakne kao glazbenik. Jednom mi je rekao da prihvaa svoja pijanistika ogranienja, pa je njegov sadomazohizam moda dio nekakve sloene jungovske predstave uravnoteivanja - to to nema nadzor nad uroenim talentom, to to mu nedostaje genijalnosti, tjera ga na to da zahtijeva potpuni nadzor nada mnom. Ni ja, dakako, nisam izuzeta od takvih analiza. Moje uravnoteivanje ide u suprotnome smjeru. Oduvijek imam visok stupanj nadzora - vodim presudnu rije u osobnim odnosima, istiem se u profesionalnoj karijeri - a to mi moda omoguuje da se svojevoljno prepustim M. -u i blaenstvu izostanka nadzora. To e mu rei? pitam. Da mu nedostaje genijalnosti? M. se smijei, polagano i tuno, a glas mu postaje blai. Neu, kae. Nije mi posao da ljudima unitavam snove. Zadaa mi je nauiti ga svemu to mogu. Do te e spoznaje morati doi sam. Jo trenutak uti, pa dodaje: Kad bi me izravno upitao, vjerojatno bih mu bio duan rei istinu. Ali nee pitati - takvi nikad ne pitaju. Odlazim u kuhinju po parmezan. uje se zvono na ulaznim vratima, pa ih, bez razmiljanja, otvaram. Dva djeaia, sitna, plavih usana, u utim kabanicama preko kostima, umorno izgovaraju kvar ili dar i prema meni pruaju dvije vlane jastunice koje im slue kao vree. M. nema slatkia, pa u torbici traim sitni i svakome dajem neto kovanica od po dvadeset pet centa. Oni polako odlaze dalje u gumenim izmama, na trijemu ostavljajui blatnjave tragove. Na poetku prilaznog puta, na ploniku, njihovi su roditelji uureni pod kiobranom i podsjeaju me na sve one Noi vjetica dok sam i ja jo bila dijete - prije nego to se rodila Franny - na to kako sam ila od vrata do vrata, skupljala slatkie dok je moj otac pazio na mene s plonika, tek tamna, sjenovita masa sa sjajnom crvenom tokom na vrhu zapaljene cigarete. Vraam se u blagovaonicu i nastavljam jesti, ponovno razmiljajui o M. -u i njegovim kasnononim seansama za klavirom. On me gleda i smijei se, ovaj put prepredeno. Svuci bluzu i grudnjak, kae. elim te gledati dok jedem. Istog trenutka osjeam treperenje u trbuhu i blago kakljanje u preponama. Ne treba rei nita vie - Svuci bluzu - da se uzbudim. Oklijevam, vilica mi je zastala u zraku. Neke ljude pomisao na seks ispunjava novom energijom, tjera ih

275

elada8

na djelovanje. Kod mene je obrnuto. Mene iekivanje opinjuje i sputava. Rije je o svojevrsnoj paralizi, iako me obuzima tek na nekoliko sekund a. A u tiini tih trenutaka srce mi udara bre, disanje se produbljuje. M. me prodorno gleda u oi, a ja se pred tim pogledom predajem, svojevoljno. Odlaem vilicu i vadim bluzu iz suknje. Bluza je bijela i ima visoki ovratnik, te s prednje strane siunu bisernu dugmad. Poinjem ih otkopavati, jedan po jedan. Prsti su mi odjednom nekako nespretni, pa mi treba vie vremena nego inae. Rupice mi izgledaju neuobiajeno sitno, prsti su mi krupni i nespretni. Bisernu dugmad protiskujem kroz malene proreze. M. me i dalje gleda i jede. Otkopavi posljednje dugme, skidam bluzu s ramena i putam da padne na pod. Mislei na Franny, na to kako je zacijelo sjedila na toj istoj stolici, na jednak se nain pokoravala M.-u - stavljam ruke iza lea, otkopavam grudnjak i takoer putam da padne na pod. On zadovoljno kima. Izvrsno, kae, sad moe dovriti veeru. Uzimam vilicu i nastavljam jesti. M. mi je tako neto naloio ve mnogo puta - ponekad eli samo da otkrijem grudi, ponekad me eli gledati samo od struka nadolje - no to me ipak svaki put uzbudi. Ushiuje me to kako potpuno vlada mnome, to prisilno pokazivanje neizmjerno me uzbuuje. elim da me evi, ali znam da nee, zasada, dok ne bude spreman, a zbog te odgode samo ga jo vie elim. On prua ruku i ovla dodiruje prvo jednu pa drugu bradavicu, tako da se obje uspravljaju. Ja tek neznatno izvijam lea, tako da mu grudi budu jo malo blie. Lijepo, kae, pa nastavlja jesti. elim mu rei da ih pone stiskati i milovati, ali znam da to nee uiniti. Nikad ne radi to traim, sve ini samo onako kako on eli. I ja jedem, bradavica otvrdnulih i spremnih za njegov dodir. uje se zvono, a M. s podsmijehom pita: eli otvoriti? Odmahujem glavom. ujemo korake, doaptavanje, pa zvukove povlaenja. eli da ti ispriam jo jednu priu o Franny? pita. Uzima bocu, pa dopunjava obje ae. Da, kaem i pitam se to e mi sada priati. Znam da se jo neko vrijeme neemo seksati, pa se poinjem oputati.

276

elada8

On se naslanja, budui da je zavrio s veerom. Ubrzo nakon to sam Franny odveo u onaj svinjac, priao sam joj o drugim oblicima svog zanimanja za ivotinje. Bilo je to zapravo nakon jedne veere, ovako kao to mi sada razgovaramo, takoer je imala gole grudi, ba kao i ti sada. Pridie au i otpija gutljaj vina. Dakako, njezine su bile mnogo vee. Tvoje su jako lijepe, ali priznajem da sam veliki poklonik grudi. Nikad mi nisu dovoljno velike. Crvenim se - a meni se to ne dogaa esto - jer su mi grudi podosta male, pa pred M.-om, budui da znam da vie voli bujnije ene, osjeam nesigurnost i stid zbog njihovih dimenzija. On prua ruku i bradavice mi dodiruje aom, tako da se ponovno ukruuju, a ja ponovno osjeam uzbuenje. Oh, ne treba ti biti neugodno, kae. Ima jako lijepe grudi, iako su male. I voli mi ih pokazivati, nije li tako? Franny je to uvijek bilo neugodno, ali tebi nije. Mogao bih se okladiti u to da ti je pica sad ve vlana, zar ne? Mojoj maloj mezimici treba dobra jebaina. Da se pobrinem za tebe, srce? Sva sam zajapurena i imam dojam da ne mogu govoriti. Neizmjerno ga elim, ali mrzim kad me tjera da to i izgovorim. Ponekad me namjerno uzbudi, dovede na rub orgazma, a onda ne eli nastaviti dok ga ne ponem preklinjati da me pojebe. Voli gledati kako ga preklinjem, kako mu obeavam da u uiniti bilo to, samo neka zavri posao. Poniavam se pristajanjem na to, ali svaki put ipak nasjednem. Strast koju osjeam prema njemu nema granice, a moje je cijelo bie pred njim sada nekako umanjeno. eli li da molim i preklinjem, to u i raditi. Tako me lako nadjaava. Da, apem ve promuklo, elim da se pobrine za mene. Naslanja se, pa se smijei. Znam, Nora. Ali morat e priekati. elim ti prvo dovriti priu. Otpija jo gutljaj vina, a ja ponovno imam osjeaj izmanipuliranosti. Nakon veere odveo sam Franny u radnu sobu i s nje svukao i sve ostalo. Namiguje mi i kae: Zna kako volim kad mi je ena gola. Ponovno pokuavam zamisliti Franny kako gola hoda ovom kuom. Ne uspijevam prizvati tu sliku u misli. Teko je zamiljam kao seksualno bie, a jo tee kao M.-ovo seksualno bie, kao objekt koji zadovoljava njegovu udnju. Kad je zamiljam, uvijek je edno odjevena u bolniku odoru i na nogama ima one bijele cipele debelih potplata. Jasno mi je da to nije toan prikaz - ako nita drugo, tome me M. dobro pouio - ali tu sliku mogu mirno prihvatiti.

277

elada8

Naredio sam joj da sjedne na kau i rekao koliko sam uivao kad je bila u onom svinjcu, dok su joj one svinjice sisale grudi. Rekao sam joj i da mi je drago to se tako dobro slae s mojim psom. Franny je jako voljela Rameaua. Hranila ga je, odlazila iza kue i s njim se igrala. A naveer smo s njim ponekad ili u dugake etnje kvartom. Objasnio sam joj da volim ivotinje i da je elim vidjeti s nekom ivotinjom. Bila je smetena. Nije imala pojma o emu govorim. Rekao sam da elim gledati kako je evi neka ivotinja. Sirota Franny. Uasno se uzrujala. Znala je da u je na to natjerati i nije znala to da kae. Samo je tako sjedila, grickala usnu, odmahivala glavom, a to siroto golo tijelo na kauu se ve treslo. Rekao sam joj da e to morati uiniti za mene. Poela je plakati - to je inila esto - a ja sam je privio i poeo tjeiti, ali sam i dalje bio odluan, te sam joj objasnio da to jednostavno moram vidjeti. Rekao sam da e to morati uinit i, ali i da u joj dopustiti da odabere ivotinju: svinju ili psa. Samo je odmahivala glavom, grevito se drala za mene, kao da u se nekako predomisliti zbog te njezine krajnje uznemirenosti i suza. Uvijek je, naravno, bilo obrnuto. Njezin strah iz mene je uvijek izvlaio samo ono najgore. Biraj, rekao sam joj. Rekla je ne, rekla je da ne moe. Objasnit u ti razlike, rekao sam. Tako e lake odluiti. eli li psa, spustit emo te na sve etiri, pa e te Rameau zajahati straga. Ejakulirat e gotovo istog trena, ubrzo nakon to ue u tebe - tako je sa svim psima - ali im izbaci spermu u tebe, donji dio kurca natei e mu tako da e se pretvoriti u veliki vor i zaglaviti ti se u piki. Nogom e prijei preko tebe i okrenuti se za sto osamdeset stupnjeva, tako da ete se dodirivati guzicama, i dalje spojeni njegovim kurcem u tvojoj piki, sve dok ta oteklina ne splasne. Kod Rameaua se to dogodi nakon priblino pola sata, pa bih vas mogao fino gledati dok ste tako spojeni, snimiti pokoju fotku i bez urbe drkati. E, sad, sa svinjom je pria bitno drukija, rekao sam joj. Svinjski je kurac dugaak i krut namotaj, spirala nalik na vadiep, a kad svri, krmku e trebati desetak minuta da sve ostavi u tebi. Izbacuje gotovo dvije alice svinjskog ejakulata. To bi ti se svidjelo, rekao sam joj, zgodan i dugaak kurac, a u tebi bi svravao i svravao, ispunio bi ti piku s vie od pola litre sperme. To je sirotu Franny prestravilo. A ja zapravo nikada nisam vidio svinju sa enom. Nisam siguran ni za samu logistiku, odnosno kako bili naveo krmka da je zajae, ali htio sam je odvesti u svinjac i iskuati stvar. Ne odabere li, ja u to uiniti umjesto tebe, rekao sam, no ona je i dalje odmahivala glavom i plakala. Dobro, rekao sam, onda u ja odabrati. elim te vidjeti s... A ona je kriknula: S psom! Ne sa svinjom! Pas! Pas! Sirota Franny. Bila je totalno u panici. Bila je izvan sebe od oaja. Nije eljela ni jedno ni drugo, ali joj se inilo da je pas neusporedivo manje ponienje. Drao sam je dok nije prestala plakati, a onda sam je natjerao da se spusti na pod, na sve etiri, pa sam doveo Rameaua. M. slijee ramenima. Ostatak moe zamisliti, kae.

278

elada8

Njegova me pria hipnotizirala. Ali ne vjerujem mu, ba nimalo. Nalik je jo nekim njegovim priama o Franny - odvie su groteskne i pretjerane da budu istinite. Pogotovo u vezi s Franny. Lae, kaem mu. Ona to ne bi uinila, ak ni za tebe. Trebao bi pripaziti da ti prie ne budu toliko bizarne - zbog toga jednostavno nisu uvjerljive. Prigueno coke jezikom. Imam zahtjevnu publiku, kae, pa se ljubazno smijei. Ali dosta o tome. Zavrilo je vrijeme za prie. Hvata me za ruku i odvodi u radnu sobu. Kleknuvi ispred mene, odvezuje mi cipele. Skida ih, pa mi ljubi unutarnju stranu glenjeva. Potom otkopava patentni zatvara na mojoj suknji i puta je da padne na pod. Uvukavi prste pod elastinu vrpcu na struku, skida mi gaice, tenim i skladnim pokretom, a ja pridiem jednu pa drugu nogu, da ih moe ukloniti u stranu. Licem mi uranja u obrijane prepone i, gotovo s dubokim potovanjem ljubi mi stidne usne. irim mu noge, tek malko, i osjeam vrak njegova jezika na klitorisu. Grabim ga za tamnu kosu, drim ga priljubljenog uz tijelo, ali on se, blago i obzirno, odvaja. Doi, kae, na trenutak sjedni na kau. Posjeda me na kau, pa dolazi do kliznih staklenih vrata, otvara ih i zvidi. Rameau, veselo poskakujui, ulazi u sobu. Rije je o velikome psu, visokom gotovo metar, tekom vjerojatno i sedamdesetak kilograma, prelijepoj ivotinji. Veina doga koje sam vidjela ima zlatno, smekasto krzno, ali Rameau ima kratku crnu i sjajnu dlaku. Prilazi mi, pa mi njukom i etvrtastom vilicom dira vanjsku stranu bedra. Milujem ga, a on mi stavlja veliku glavu u krilo. M. ponovno dolazi do mene, na kau. Nemoj ni pomiljati na nekakve gluposti, kaem. Neu se eviti s Rameauom. Ponovno se uje zvonce na ulaznim vratima, no na taj se zvuk ne obaziremo. On sjeda, pa prua ruku i eka psa iza uha. Znam, kae mi. Rameau e eviti tebe. Prvo e se spustiti na pod i dopustiti mu da te evi s guza. Onda, nakon toga, nakon to se opusti i bude spreman za jo eve, sjest e na kau, nasloniti se i rairiti noge, pa e se uspeti na tebe dok si okrenuta prema njemu. elim da gleda kako te Rameau evi. elim da zna da te evi pas i da to radi za mene. Prekriivi noge, odmahujem glavom i kaem: Zaboravi. Ali M. se samo smijei. Kae: Rameau je izvrsno dresiran i ve dugo nije bio u ljudskoj pici, jo od Franny. Prvo e te dobro polizati, a tek e se ond a smjeti popeti.

279

elada8

ETRDESET PRVO POGLAVLJE


Kad sam se jutros probudila, M. je ve bio otiao na posao. Leim u krevetu i mislim na prethodnu veer. Ne mogu vjerovati da sam se tako malo bunila, da su mi primjedbe bile toliko plitke. Seks s psom bio je druk iji nego to sam oekivala. Kao to je M. i rekao, psi ejakuliraju praktiki odmah. im je uao i poeo prodirati, Rameau je svrio uistinu vrlo brzo, za nekoliko sekundi, najvie dvadeset. Ipak, bilo je fascinantno osjeati njegov topli jezik na mojem meunoju, osjeati kako penetrira, osjeati tu kratku dlaku meu nogama, krzno koje se tare o moje tijelo. Prije nego to je pustio Rameaua da se popne na mene, M. je na meni upotrijebio prste, poigravajui se klitorisom i bradavicama dok me pas lizao. Tabui koji obiljeavaju prirodu takvog ina neizmjerno su me uzbudili, a kad mi je Rameau poloio ape na lea i pripremio se za to da se uspne, pa se nagnuo naprijed i nogama me obavio oko struka, nisam se bunila. M. mu je usmjerio penis u mene, i dalje mi milujui klitoris, a ja sam svrila istodobno kad i Rameau. I to jako, perverzno uivajui u tome da inim neto tako bizarno, tako preko svih moguih granica. Teko je opisati moju reakciju. Psei je penis manji od ovjejeg, a sama je eva zavrila gotovo i prije nego to je poela, no sami je osjeaj bio upravo nezamislivo erotian - ne, ne erotian, nego pornografski. im sam meu nogama osjetila vrak Rameauova penisa, penisa koji trai ulaz, tijelo mi je zadrhtalo od takve putene, razbludne poude da sam istog trenutka izgubila svaku svijest o toj radnoj sobi, kao i o svome postojanju u njoj. Bila sam negdje drugdje, ali nemam pojma gdje - u nekom iskonskome, primitivnome, raskalaenome i isto seksualnome okruenju. Seks je bio izopaen i pruio mi je neopisiv uitak. Pas me sino poevio dvaput, straga i dok sam bila okrenuta prema njemu, a onda je na red doao M. Nauit e ga primati i u usta, rekao je dok me evio. Neu, rekla sam ja. To ne elim, ali M. me samo vrsto uhvatio za bokove, stao prodirati jo ee, te rekao: Da. Hoe. Ustajem i tuiram se. Tuirala sam se i sino, prije nego to sam zaspala, ali imam dojam da mi je potrebno jo jedno pranje. Ponovno perem kosu, pa se briem runikom. Navlaim jedan od M.-ovih kunih ogrtaa i ulazim u sobu. Kroz prozor vidim Rameaua izvaljenog na travi. Pitam se hoe li sada pas poeti redovito sudjelovati u naem ljubavnom inu ili e me M. s psom eljeti gledati samo povremeno. Jesam li jebaica pasa. Ne znam to da mislim o svemu. Sada, bistra uma obasjanog ranojutarnjom svjetlou, jasno uviam ponienje i degradaciju koje nosi taj in - jer to je to, barem M.-u. eli me gledati sa ivotinjom, sa zvijeri, da dokae da me ima u potpunoj vlasti. Jebaica pasa, eto to sam ja. Nakon to me Rameau poeo lizati, uivala sam u svakom trenutku. Normalna sam osoba, mislim si. Kako se mogu eviti s psom?

280

elada8

Rameau vidi da stojim kraj prozora i repom udara po travi. Odlazim u kuhinju i pripremam svjeu posudu kave, ekam da zakuha. Na kuhinjskome stolu nala zi se videokaseta sa zalijepljenom porukom. Za tvoj uitak gledanja - ovo sam zadrao kao uspomenu, pie, M.-ovim rukopisom. Sa alicom kave u ruci uzimam kasetu, odnosim je u radnu sobu i stavljam u video. Otpijam gutljaj kave, palim televizor i sjedam da pogledam snimku. Ekran je prvo crn, bez slike i zvuka, a onda se odjednom pojavljuje i snimka: Franny, gola, uplakana, na sve etiri. Rameau je iza nje, glave sputene meu njezine noge, lie joj genitalije. Kamera krui oko nje, tako da i nju i psa vid im sa svih strana. Molim te, Michael, jeca Franny, gledajui u kameru, ne tjeraj me na to. Ali M. ne odgovara. Kamera ponovno krui oko nje. Rameau pridie glavu i prednjim joj se dijelom tijela penje na lea, drei je apama za struk, pa poinje prodirati. Franny vriti i poinje premjetati tijelo. ujem M. -a - koji dri kameru i ne vidim ga, ali ipak jasno osjeam kako ondje vreba - kako otro vie na nju: Ne mii se! Ona ostaje na mjestu, sada uti, ali i dalje jeca, suze joj cure niz lice, usta izbezumljeno i bolno oblikuju slovo O, taj sumorni otvor, simbol njezina ponienja i beznaa. Iskljuujem snimku. Ne elim dalje gledati. Ne mogu odgledati ostatak. Njezino iskustvo s Rameauom bilo je suprotno od mojega. Iako sam se u poetku nekala, u svemu sam sudjelovala svojevoljno. M. me uzbudio, u meni probudio udnju za psom, a kad se uspeo na mene, bila sam spremna. Ali M. se prema Franny ponio sadistiki i okrutno. Uivao je u njezinu ponienju. Nakon ove snimke moj sinonji uitak doima se manje erotinim. tovie, imam dojam da je sada okaljan. Tek tanka linija, uviam sada, dijeli erotino od ponienja. U sluaju moje sestre M. je preao tu granicu. A sada znam da je sve to mi je priao o Franny istina. Pria o svinjcu, o uriniranju, o seksu s psom, i sve ostalo... sve je to istina. Mislila sam da me samo namjerno mui, da izopaeno uiva u tome to kod mene izaziva takvu nelagodu, ali sve je to bila istina. Usporedbe. Nove paralele. Frannynim stopama kreem se i tonije nego to sam mislila. Premotavam vrpcu na poetak i vadim je iz ureaja. Da je iva, Franny nipoto ne bi eljela da netko vidi tu snimku. Uzimam kare, pa odlazim u garau i pronalazim eki. Namjeravam razbiti kasetu, pa vrpcu izrezati na malene komadie i sve baciti u kantu za smee. Podiem eki, spremna udariti svom snagom, no onda zastajem. To mi je jedina preostala videosnimka s Franny i, koliko god bila uasna, ne mogu se prisiliti na to da je unitim. Vraam se u radnu sobu i ponovno stavljam kasetu u video. Pokreem sni mku i ovaj se put prisiljavam na to da je odgledam do kraja. Imam dojam da to nekako dugujem Franny, da s njom moram iskusiti tu bol i ponienje, tako da ne bude sama, da nekako posredno sudjelujem u njezinu ponienju. Snimka je
281

elada8

uistinu ogavna i dostojna najdubljeg prijezira. Premda je gledam, uviam da se zapravo koncentriram na druge stvari na njoj - na smei sag, Billyjevu medicinsku narukvicu oko njezina runog zgloba, na njezinu bijelu kou - a ne na bolan prizor u kojem je Rameau lie i evi. Nakon zavretka snimke sjedim naslonjena na sofi, posve iscrpljena. Ti prizori i dalje mi se vrte u glavi. Franny na podu, na sve etiri, gola, pa onda Rameau koji se penje na nju. Trljam sljepooice. Neto me kopka, mui me neka slika, tek napola formirana, mutna. Neto nije kako treba, ali ne znam to. Neto to nadilazi granice Frannyna ponienja. Na podu je, gola je, pas joj lie genitalije. Glava joj je pognuta, lice joj je u suzama, dojke joj vise, koa joj je tako bijela, stranjica... to sam joj ono vidjela na stranjici? Nekakav trag. Trag njegova bia? Ne. Neto drugo. Neto slinije madeu. Ustajem i vrtim vrpcu unatrag. Zaustavljam snimku trenutak prije nego to e joj se Rameau uspeti na lea, pa gledam. To neto vidim na desnome guzu, nekakav trag, oiljak, ini mi se. Jedva se vidi, poput rane koja je gotovo posve zacijeljela. Gledatelju bi pogled automatski privukao Rameau, a da ja nisam gledala drugamo to neto ni sluajno ne bih bila primijetila. Vrtim snimku unatrag i gledam ponovno. I dalje ne uspijevam razabrati o emu se radi. Gledam jo jednom pa zaustavljam snimku na ekranu. Prikaz sada stoji. Na desnoj strani stranjice, nisko i sa strane, vidim prekrieni krug, univerzalni znak za ne. Jedva je vidljiv, tek blijedi trag, ali ga ipak razabir em. Osupnuto uzmiem. Znam to to znai. Kad su je pronali, Frannyn torzo bio je prekriven porezotinama - krugovima, kvadratima, crtama. Zbog visokog stupnja raspadnutosti tijela, mrtvozornica nije uspjela identificirati vei dio tih porezotina. Ali jedan od prikaza koje je uspjela prepoznati bio je upravo prekrieni krug. M. je ubio Franny. Ta rana na stranjici, tako jedva primjetna da ju je previdio, bila je ve gotovo posve zarasla kad je snimio taj film. A posve je zarasla i nestala kad ju je ubio, jer mrtvozornica na njezinoj stranjici nije pronala nikakve tragove. Ali znak je tu, na snimci, identian onome koji joj je kasnije urezao u trbuh, dokaz da je M. ubio Franny. Da, dovoljno uvjerljiv dokaz za mene, ali ne i za policiju. M.-a nema na snimci, vide se jedino Franny i Rameau. On e zanijekati da je snimka njegova. Osjeam kako drhtim, ne od hladnoe i jeze, nego od plamenog gnjeva. Sve one emocije koje sam proteklih godinu dana potiskivala - sav taj bijes, osjeaj krivnje - are me iznutra poput pomahnitale osvetnike vatre. Neu mu dopustiti da se izvue. To se ne moe ponoviti. Ovaj put vie ne. Premotavam vrpcu na poetak, pokuavam se smiriti i pribrati, razmiljam o tome to mi je initi. Izlazim iz radne sobe, pa dugakim hodnikom odlazim d o
282

elada8

njegove spavae sobe. Sve dotada M. -ovu su kuu ispunjavale seksualne konotacije. Dnevna soba, radna soba, namjetaj - sve to u meni je budilo uspomene na prole prigode koje su me pripremale na budue susrete. Bila je falusna i putena, ta njegova kua, na osobni harem razvratnih uitaka. Ali sada, dok prolazim tim sobama, dojmovi u meni stvaraju drukiju sliku: sliku boli i patnje. Progoni me ta videosnimka. Franny i dalje hoda ovuda, ovim hodnikom, oprezna, nesigurna koraka, njezini prigueni povici i dalje mi odjekuju u glavi. Ovu kuu vie nikada neu gledati kao to sam je ranije gledala. Ulazim u M.-ovu sobu i poinjem se odijevati. U meuvremenu je skupio moju odjeu - bluzu i grudnjak koji su ostali u blagovaonici, suknju, cipele i gaice iz radne sobe - te ih uredno sloio i stavio na onu klupu ugraenu ispod izboenog prozora. Prema meni je obziran i uredan, a tijekom posljednjih nekoliko tjedana potisnula sam onu poetnu tvrdnju o tome da je okrutan i zao. U poetku sam bila sigurna da je tako. A onda, kako je vrijeme protjecalo i kako sam ga sve bolje upoznavala, sve mi se vie inilo da sam moda pogrijeila. Potrebe su mi zamutile otrinu prosudbe. eljela sam shvatiti Franny, spoznati kakva je doista bila, a M. mi ju je predstavio. Zahvaljujui njemu, sestru sada poznajem bolje nego to sam je ikada znala za njezina ivota. Ali negdje usput izgubila sam objektivnost. Prestala sam smatrati da je okrutan jednostavno zbog toga to nisam eljela da bude okrutan. Prevarila sam se. Kakav bi to ovjek - osim krajnje okrutne osobe - prisilio enu na seks s psom, a onda jo uivao u njezinim suzama? Cijeli dan ekam M.-a, pripremam se za njegov povratak. Pretraujem njegovu kuu i sve to je moje - odjea koju sam ostavila u njegovu ormaru, ampon, etkica za zube i dezodorans, roman Larryja McMurtryja koji sam poela itati, ali ga nisam dovrila - spremam u smeu papirnatu vreicu. Samoj sebi ne mogu se nadiviti na toj samokontroli, na staloenosti. Sad kad znam to moram uiniti krajnje sam odluna. Otvaram vrata koja vode iza kue. Rameau lei na travi, a ui mu se naglo diu im uje otvaranje kliznih vrata. Prijepodne je sivo, bez sunca, a zrak hladan i vlaan. Osjeam kako mi se kosa kovra od vlage, zakopavam vestu i drhturim. Rameau ne odvaja po gled od mene, te velike smee oi, repom mae po travi, ali ne ustaje. Netremice se gledamo. O psima znam vrlo malo i sad se pitam sjea li se naeg sinonjeg susreta. Izlazim, a Rameau istog trena skae na noge i zaigranim koracima tri do mene. Gladak je i snaan, a crna glava see mu do mog kuka. Nepomino stoji dok ga eem iza uiju. im prestanem, sputa glavu i njukom mi dodiruje bedro. Punim mu zdjelicu vodom i gledam kako pije, a potom ulazim u kuu i za sobom zatvaram vrata. Uzimam onu vreicu i odnosim je u dnevnu sobu, te je skrivam iza jednog naslonjaa, tako da M. ne vidi da namjeravam otii. Prilazim velikom prozoru. Nebo je sumorno,
283

elada8

zastiru ga oblaci. Neka maka neto njuka u cvjetnoj lijehi, iznenada podie pogled, uzbunjena zvukom koji ja ne ujem, pa juri na suprotnu stranu travnjaka i nestaje iza susjedova automobila. Kad sam vidjela onu snimku na kojoj je Franny, onaj trag na njezinoj stranjici, kad sam shvatila da ju je ubio M. - neto je u meni puklo. Svoj ivot, i taj mali dio svemira koji nastanjujem, sada vidim mnogo jasnije, moda i najjasnije otkako mi je ubijena sestra. Kako sam uope mogla razmiljati o tome da ivim s M.-om? Zbog njega sam se odrekla previe toga i sada moram uiti ponovno ispoetka - kako se brinuti za sebe. To mogu jedino ja. Pogrijeio je time to mi je pokazao videosnimku. Bila je to pogreka monumentalnih razmjera. Kako je mogao biti tako glup? ak i da nisam primijetila taj trag, zato mi je uope htio pokazati snimku? Zato bi htio da vidim kako mentalno mui Franny? Mogu jedino zakljuiti da ne shvaa, ili odbija shvatiti, da je njegovo ponaanje - ta nemoralnost i izostanak suzdravanja - prema mojoj sestri bilo pogreno. Da mi nije pokazao snimku, moda bih bila ostala s njim. Mogla sam ostati. O, da , to je posve sigurno bilo u granicama moguega. Zaveo me vrlo lako, doveo u iskuenje ba kao i Franny, ali sam ja - za razliku od nje - u tome uivala. Neopisivo. Poveo me na seksualnu odiseju nevienih uitaka i da nisam vidjela tu snimku, moda bih bila ostala zauvijek. I to me plai. Mogla sam ivjeti pod njegovim nadzorom. Mogla sam biti robinja tom gospodaru. Ali vidjela sam snimku i sada se sve promijenilo. ak i ako mi nije ubio sestru, kako sada mogu ostati s njim? Nakon to sam odgledala kako mu i Franny? Taj stravini nedostatak suzdravanja isto je zlo. Pretjeruje. M. je ubio Franny, a ja u osvetiti njezinu smrt. Platit e za to to je uinio. Poinjem se pripremati. Nee se vratiti prije pola etiri, pa to znai da imam vie nego dovoljno vremena. Odlazim u njegovu kupaonicu i otvaram ormari s medicinskim potreptinama. Vadim tablete za spavanje i stavljam ih u dep. Potom odlazim u onu sobu u stranjem dijelu kue, sobu za dresuru, palim nekoliko svijea. To je M.-u najdraa soba - priznajem da je bila i meni prostorija u koju me esto dovodio. Posve neprimjereno, kraj kreveta je privremeno pohranjena hrpa kartonskih kutija. U njima se nalaze papiri, fascikli i knjige koje je M. kui donio sa sveuilita, ali ih jo nije uspio sortirati i spremiti. A u ormaru visi moja odjea - moja odjea za igru koju je kupio M. Donje rublje od ipke i satena, razliiti bodiji, odjea po uzoru na francuske sobarice, djevojaka karirana suknja i prsluk, bebidolke za malene djevojice, korzeti, tange i najlo nke koje seu do vrha bedara, sve to za velike djevojke. Vadim etverodijelni komplet od crnog vinila i navlaim ga: podstavljeni grudnjak, rukavice s otvorima za prste koje mi seu sve do laktova, halteri i tanga, sve od sjajnog crnog vinila koji izgleda kao da je mokar. Sjedam na
284

elada8

krevet i navlaim crne mreaste arape, pa na noge stavljam crne tikle. Ulazim u M.-ovu kupaonicu, minkam se, a onda se gledam u velikome zrcalu. Trbuh mi je ravan, bedra vrsta. Dobro izgledam. Osim jarkocrvenog rua na usnama , sve je na meni crno, od glave do pete. Tako e me M. pamtiti: kao svoju seksualnu robinju u crnome vinilu. Vraam se u sobu za dresuru i palim jo svijea - sve redom. Njihova svjetlost treperi po cijeloj sobi, na svim stolovima, na televizoru, na kartonskim kutijama, na podu, i sve obasjava, dovoljno za kvalitetnu snimku na videokameri. Kasetu na kojoj je ona snimka s Franny stavljam u video i provjeravam je li prazna kaseta u kameri. Odlazim u kuhinju, pa M.-u i sebi toim po au crnog vina. Razmiljam o tome koliko tableta da mu stavim u pie, pa zakljuujem da u ipak staviti samo jednu. elim da bude usporen i omamljen, ne u nesvijesti. Rastvaram kapsulu i prah ubacujem u vino, pa mijeam. Nakon toga piem poruku i ostavljam je na stolu: U sobi sam za dresuru, Gospodaru, ekam te. Uzimam ae i odlazim u tu sobu. Zahvaljujui svijeama, sve blista jantarnim sjajem. Sve je spremno. M.-ovu au stavljam na stoli kraj kreveta, kraj kljua za lisice, pa se smjetam na krevet i ekam, pijuckam vino. Pet minuta poslije pola etiri ujem M.-a na ulaznim vratima. uje se kljocaj brave, vrata se otvaraju. Stoji u predvorju, po svoj prilici s onom svojom smeom konom torbom. Moj je auto na prilazu garai, pa zna da sam ovdje. Zatvara vrata, a ona pritom prigueno struu. ujem korake. Ui e u radnu sobu, odloiti torbu, pa pogledati klavir. Sada e eljeti prvo sat -dva svirati, to mu je obiaj kad se vrati s fakulteta, ali prvo e potraiti mene. M. je tako predvidiv. Svui e kaput, skinuti kravatu, pa otii u kuhinju po pie i vidjeti moju poruku. Zbog nje e se namrtiti. Htio je klavir, a ne mene. Ponovno e proitati poruku - zamilja me u sobi za dresuru, okovanu za zid, pa e pouda odnijeti prevagu. Doi e do mene. ujem kako hoda, kako prolazi hod nikom. Zastaje na vratima i gleda me, bez rijei, a jedna obrva zadovoljno se die jer sada uoava moju crnu opremu. Nehajno se ramenom naslanja na okvir vrata, pa otputa kravatu - pogrijeila sam u vezi s kravatom, ali nema sako. Ima tamne hlae i blijedoljubiastu koulju, dok mu je kravata izraena od talijanske svile. ak i dok je jo posve odjeven, jasno se vidi da je vitak i miiav. Odjea mu savreno pristaje na tom dobro ouvanom etrdesetdevetogodinjem tijelu. Mrav je, senzualan i smrtonosan. Nekako sam mislila da bismo se mogli poigrati, kaem, pa otpijam gutljaj vina. Bila sam zloesta i treba me kazniti.

285

elada8

M. polagano zadie rukave, pa ulazi u sobu, ne odvajajui pogled od mog tijela. Usne mu se zavodljivo pridiu u kutovima. Sa stola uzima au s vinom, otpija gutljaj, i dalje piljei. Otpija jo gutljaj, pa sjeda do mene, dlanom mi prelazi po nozi, po goloj koi bedra, po mreastoj arapi. Koliko je hitno? pita. Jako, odgovaram. Treba me istui. Pridiem se, sjedam. Ali prvo ti elim popuiti kurac. Silazim s kreveta. M. me hvata za ruku. Kamo ide? pita. Nikamo. Samo elim da se zamijenimo. elim da legne, da ti mogu popuiti. Jesam ti rekao da se pomakne? Nisi. Odlae au na stol, povlai me u krilo, i dalje me vrsto drei za runi zglob. Moda te prvo elim istui. Srce mi se odmah ubrzava. utim. Je li naslutio da sam mu neto stavila u pie? Ne, to ne bi mogao osjetiti - nije osjetio. Odjednom mi pada na pamet da moda cijelo vrijeme zna za taj trag na Franny. Mo da je htio da ga vidim i da znam da ju je ubio. Moda je ovo tek uvod u moju vlastitu smrt. Dobro, kaem, onda prvo batine. ujem nervozno podrhtavanje u vlastitome glasu. M. me udno gleda - zna da neto nije kako treba. Ne puta me. ekam da vidim to e uiniti. Naglo i snano hvata me za kosu i vue mi glavu unatrag. Preneraeno hvatam dah. aa mi pada na pod. Teko diem, glave zabaene posve unatrag, tako da gledam u strop. Znam da e je povui jo vie unatrag budem li se opirala. Izvija ruku i jo me jae upa, tako da poinjem stenjati. A onda me ljubi u vrat. Ljubi me jo jednom, pa mi puta kosu. Drugom rukom i dalje me dri za runi zglob. Na golim ramenima i vratu osjeam polagano pomicanje njegovih usana i vlanog jezika. Osjeam miris nje gova znoja, slankastu aromu njegove elje. Izgleda jako umorno, mumljam. Mislila sam da bi moda htio da ti prvo neko vrijeme puim, da ti dam malo energije. M. me gleda. To si mislila? kae, pa mi puta ruku.
286

elada8

Oprezno ustajem iz njegova krila i sputam se na koljena. Otkopavam mu hlae, ekam da vidim hoe li me zaustaviti. Nee. Ustaje, a ja mu skidam hlae i cipele. Ponovno sjeda. Odvezujem mu kravatu, pa otkopavam koulju. Uredno mu slaem svu odjeu, onako kako bi i on to uinio. Povlai se una trag, tako da je leima naslonjen na zid. Dodajem mu au s vinom. Izvoli, kaem, a on je uzima. elim da se opusti, kaem mu, barem se nadam, vrlo seksi glasom. Samo lijepo sklopi oi, pij vino i uivaj. Puit u ti dulje i bolje nego to ti je itko ikada to radio. Poinjem ga polagano lickati. Kurac mu je ve tvrd i napet, a plava ila nabrekla je i pulsira po cijeloj njegovoj duljini, no cilj mi je zapravo suprotan: elim ga usporiti. Zatvorenih oiju M. pije vino. Vidim kako mu se ramena oputaju, kako mu cijelo tijelo zauzima jo udobniji poloaj. Usporeno mie glavu s jedne strane na drugu. Skladno i bez promjene tempa ustima mu s kurca prelazim na unutarnju stranu bedra, manje zapaljiv dio njegove anatomije. Ondje se zadravam, usnama mu njeno dodirujem kou. M.-u ne smeta to sam odustala od kurca ili je ve previe utonuo da to primijeti. Dovrava vino. Ustima mu prelazim na drugo bedro, pa malo kasnije na trbuh, i primjeujem da mu je ud ve gotovo posve oputen i beivotan. Stenje, duboko i oputeno. aka mu se rastvara, a prazna aa kotrlja mu se iz ruke. Lezi, kaem. M. stenje, a onda, pospano, kae: Molim? Jedva uspijeva malo rastvoriti oi. Isprui se, kaem, pa uzimam au i ostavljam je na stolu. Bit e ti ugodnije. Pomaem mu da se isprui. Jako sam umoran, mumlja. Treba mi samo par minuta, kae, pa zatvara oi. Masiram mu noge i bedra, njeno, pa prelazim na ruke i ramena. Pritisak je blag, umiruje, cilj mu je oputanje. U trenutku kad mi se uinilo da spava, pridiem mu jednu ruku nad glavu. Neto mumlja, ali se ne opire. Lisice vise sa zida. Oba su obrua povezana s vrlo debelim polumetarskim lancem uvrenim za zid. Polagano mu stavljam jednu stranu lisica na zglob, pa je zakljuavam. Lanac je oputen, ne zatee mu ruku, pa nita ne osjea. Podiem i drugu ruku, pa sve ponavljam. Povlaim se za korak-dva i gledam ga, golog, mlohava kurca, Frannyna ubojicu, i osjeam iskljuivo gaenje. Iz hlaa mu uzimam remen, pa mu njime

287

elada8

obavijam vrat. Zatim iz komode uzimam dva komad a konopca i veem mu noge za okvir kreveta. Prilazim videu i ukljuujem ga. Franny plae, a kamera krui oko nje, Rameau lie. M. jo spava. Pojaavam zvuk na televizoru. Budi se uz trzaj, preneraena izraza lica. Dezorijentirano gleda prema televizoru koji treti, a onda osjea da su mu ruke okovima vezane za zid. Izvija glavu i ramena, krivi ih da vidi, sada ve posve budan, a onda uoava remen oko vrata. Gleda prema meni. Otkljuaj ih, kae strogo. Odmah. I dalje igra ulogu gospodara koji provodi disciplinu. I dalje misli da sam posve pod njegovim utjecajem. Stiavam zvuk na televizoru. Zato si mi pokazao ovu snimku? Nisi vjerovala da sam natjerao Franny na seks s psom. Htio sam ti dokazati da uvijek govorim istinu. Glas mu je postojan, bez trago va kajanja. Osim to ne govori istinu, kaem. Nikad mi nisi rekao istinu. Otkljuaj lisice, kae. to ih dulje bude drala na meni, to e ti kasnije biti tee. Ne obazirem se. ujem kako Franny plae i ujem kako M. vie na nju, govori joj da ostane na podu. Te njegove rijei u meni bude bijes. Jo vie stiavam zvuk. Pristala sam na sve to smo radili. Moda nevoljko, ali sam ipak pristala. I to je u redu. Ali Franny nije pristala, ni na to od svega to si joj radio. Sve si joj to nametnuo, prisilio je... Jednostavno... jednostavno si pretjerao. Moraju postojati odreene granice. Malice se smijei, samozadovoljno me gleda. I dalje nije svjestan svoje teke pogreke, ne zna da se meu nama u meuvremenu ukazao nepremostiv jaz. Granice, kae blago. To je tako buroaska predodba. Ne moe samo tako raditi to god eli. Ne znam zato ne bih mogao. Jer ljudima tako nanosi bol. Povrijedio si Franny. To joj nisi smio raditi. Bilo je to amoralno. Glas mi podrhtava od gnjeva. Prasak smijeha. Amoralno? ponavlja s prijezirom. Nitko je nije tjerao na to da ostane sa mnom. Mogla je otii kad god je htjela. Odluila je ostati. A to je bila njezina, ne moja odluka.
288

elada8

Nije ti mogla rei ne. A ti sad za njezinu slabost eli kriviti mene? Da, kaem, ti si kriv. ujem napetost u vlastitome glasu, osjeam proplamsaje bijesa pod tim moduliranim tonom dok dajem sve od sebe da ne izgubim nadzor. elim mu smrt i znam da bih ga, u sadanjem stanju, bez problema mogla ubiti. Ti si jai dio para, kaem. Stvari koje si radio ne moe raditi bez posljedica. Posljedica? Kakvih posljedica? Nimalo me ne pee savjest zbog toga to sam s njom radio. Bila je punoljetna. I pristajala je na sve. Jo uvijek nije svjestan toga da znam da je ubio Franny. Misli da sam bijesna zbog Rameaua i svih seksualnih i sadistikih stvari koje joj je nametnuo. Bijesno piljim u njega, a on uzvraa pogled, hladno i mirno. Sada kae: Sama je birala. Moda je za sebe odabirala pogrene stvari, ali bile su to njezine odluke. Zato bih se ja zbog toga trebao osjeati krivim? Uivao sam dok sam je gledao s Rameauom - ba kao to sam uivao i dok sam gledao tebe. Znam to elim, Nora, i to onda pokuavam ostvariti. Kratko i jasno. Ovaj put nije tako, kaem, odmahujui glavom. Sa mnom to nee ii. A zamalo si me uvjerio. Rekao si da me voli - i gotovo sam ti povjerovala. Ali ne voli ni mene ni nikoga. Nisi u stanju voljeti. Mirno me gleda. Osjeam potrebu da na njega neto bacim, da mu s lica nasilno izbriem taj samozadovoljni spokoj. Bit e da zbilja mrzi ene, kaem. Nije ti dovoljno ak ni to da ih nadzire - mora ih i poniavati. Zabavljeno me slua. Na koncu kae: Sad e tu neto iziti, Nora? Zna da u te za to kazniti. Odmahujem glavom. Jednostavno ne shvaa, zar ne? Vie ne igram tu tvoju igricu i ne moe me kazniti ako se ne drim pravila. Prilazim mu i stavljam dlan na njegovo tjeme. Tamna mu je kosa meka i fina, pod prstima poput flisa. Zaboravlja tko je sada vezan, kaem. Sputam ruku do njegova vrata. Zaboravlja da ti ima remen oko vrata. Dodirujem remen i po drukijem izrazu njegova lica tada uviam da je napokon shvatio koliko su mi namjere ozbiljne. uti. Osjeam da mu tijelo obuzima napetost. Na koncu progovara.

289

elada8

Znai, tako emo zavriti? Ti i ja smo gotovi? pita, a u njegovu glasu ujem razdraen prizvuk. Bio je toliko tat da je smatrao da ga nikad neu napustiti, ak i ako mi pokae snimku Franny. Da, kaem i prilazim televizoru. On to jo ne zna, ali to to ga naputam jo mu je najmanji problem. Vrijeme je za to da dozna da znam da je ubio Franny. Naas pridie obrvu. Dobro, kae. S nama je, znai, gotovo. A sad me oslobodi. Gledaj snimku, kaem ja. Franny gleda u kameru, a niz obraze joj klize suze. Osjeam kako mi bijes ponovno izbija na povrinu. Skidaj mi ovo... Gledaj! derem se. Tijelo mi drhti, pa duboko udiem zrak, da se nekako smirim. Sad mi je kontrola potrebna, potrebnija nego ikada. Prikazujem kadar u kojem se vidi onaj trag na Frannynoj stranjici. Premotavam snimku, ponovno putam isti dio. Ne shvaa, zar ne? Pogrijeio si i to e sada skupo platiti. Zamrzavam sliku na tom prizoru. Pogledaj ovo, kaem i pokazujem trag. to? Jedva se nazire. Izgleda gotovo poput nekog madea ili prirodne mrlje na koi, osim to Franny tako neto nije imala. M. mirka prema ekranu, pokuava razabrati to mu pokazujem. Radi se o krugu, kaem. Prekrienome crtom - identian onome koji je mrtvozornica pronala na Frannynu trbuhu. Vidim bljesak panike - tek na trenutak - prije nego to e ga M. pokuati prikriti. Ne vidi se o emu se radi, kae. Moe biti bilo to. Samo to nije. Krug kroz koji prolazi crta. Prekrieni krug kakav si urezao u Frannyn trbuh. Iskljuujem televizor. Prilazim kameri i ukljuujem je, pa se vraam do M.-a. Sjedam mu na prsa, na bedrima osjeam njegovu golu kou. Sad e mi ispriati kako si ubio Franny, kaem. Uz onu snimku na kojoj je ona i ovo

290

elada8

tvoje priznanje koje sada snimam, u zatvoru e ostati do konca ivota - ako te pomazi srea. Jer bi ti vrlo lako mogli odrezati i smrtnu kaznu. M. me mirno gleda u oi. A zato misli da u ita rei? Hvatam krajeve remena koji mu obavija vrat. Jer u te u protivnom ubiti. Kratko se smije, podrugljivo. Zateem remen i prekidam mu dotok zraka. Poinje se otimati, a ja moram upotrijebiti svu dostupnu snagu da remen i dalje bude zategnut. Nisam spremna na silinu njegovih nastojanja da me sprijei. Prije nego to uspijevam reagirati, svom snagom podie lijevi lakat i rame, izvija torzo, pa me ud ara u rebra. Probada me jak bol. Od njega sam gotovo omamljena i sad hvatam zrak. Oputeni lanac M.-u da je dovoljno prostora za manevriranje. Ponovno me udara laktom. Od siline tog udarca padam s njegovih prsa i udaram o stol. Stol se uz tresak rui na pod, a s njim i njegova aa s vinom, i one tri svijee i sve ostalo to je na njemu. Ispada i ladica, pa na podu zavravaju i kutijica kondoma, lubrikant, tipaljke za bradavice i metalne kuglice benwa. Te se kuglice, koje zvue poput elinih kuglinih leajeva, kotrljaju po ovalnome sagu i dolaze na drveni pod, te se na koncu odbijaju od zida. Dvije su se svijee ugasile na podu, no trea u sagu ve ostavlja malenu progorjelu rupu. Gazim je tiklom i gasim vatru. Osjeam bol u rebrima, a na ramenu, na mje stu kojim sam udarila u stol, vidim ozljedu. Koa je zarezana i krvava. M. se samozadovoljno smijei. Ja skidam tikle i bacam ih na drugu stranu sobe, pa dolazim do njegovih nogu. Hvatam okvir kreveta i vuem ga svom snagom, povlaim krevet dalje od zida, tako da se lanac kojim su M.-ove ruke vezane za zid zatee. Sva sam zadihana, a ono mjesto na rebrima jako me boli. Ponovno povlaim krevet i ujem kako on vie. Dovraga, Nora! Urezuju mi se u zglob. Prilazim mu i ponovno mu sjedam na prsa. Sad emo pokuati jo jednom, kaem. Reci mi kako si ubio Franny ili u te ubiti. Odluno hvatam remen. M. se prijezirno smijei. Nee me ubiti, kae. Povlaim i zateem remen. Iskuaj me, kaem. Ubije li me, ide u zatvor. Odmahujem glavom. Harris zna kakav si. Rekla bih mu da si mi pokuao uiniti neto totalno ekstremno, neto to je na rubu. Rekla bih mu da si htio

291

elada8

eksperimentirati s kontrolom disanja, da si htio da te guim. Protivila sam se, naravno, ali rekao si da e me premlatiti ako te ne poslu am. I tako sam se upustila u tvoju igricu. Jedini je problem u tome to sam te guila predugo i prejako. Ba mi je ao. Umro si. Nesretan sluaj. Rebra me bole od M. -ova udarca. Svejedno bi te optuili. Moda da, moda ne. Ne bi mogli dokazati da sam te ubila. Moda ubojstvo iz nehaja, ili nepromiljeno ugroavanje. Spremna sam i na to, samo da se uvjerim da e platiti za to to si ubio Franny. Poteem remen tako da ga M. osjeti. A sad poni priati. uti. Lice mu je nepomino, eljusti stisnute. vrsto zateem remen. Poinje hvatati zrak, a lice mu poprima zagasitocrvenu boju. Torzo mu se poda mnom malko opire, ali sada je potpuno istegnut i svaki mu je pokuaj suprotstavljanja uzaludan. Poputam stisak. Spreman za priu? pitam, ali mu ne pruam priliku da odgovori. Znam da nee samo tako popustiti. Ponovno zateem remen. U oima mu vidim prkos, pa poteem jo snanije. Lice mu ponovno postaje tamnocrveno. Pilji u mene koliko god uspijeva izdrati, no oi mu poinju suziti i jabuice se okreu prema gore. Usta su mu otvorena, razjapljena, iz njih ne dopire nikakav zvuk. Osjeam bol u nadlakticama i prsima. Diem teko i s mukom. Nisam imala pojma da bi davljenje mukarca moglo biti tako teko, tako naporno. I dalje zateem remen, pitam se hou li prestati. Bio bi to tek malen korak, odavde do smrti. Jo samo malo i izdahnuo bi. Putam remen. M. kalje, oajniki hvata zrak. Plua mu dugo i duboko pite dok eljno uvlai kisik. Hoe sada priati? pitam, a on kima, jo hvata zrak, jo ne moe progovoriti. Silazim s njega i uzmiem za korak-dva. On kalje, nakaljava se, pa oajniki die, gutajui velike koliine zraka, dok mu se miii na vratu gre. Vie ne izgleda onako samozadovoljno. Dajem mu jo malo vremena da se oporavi, a onda prilazim kameri i prekidam snimanje. Premotavam vrpcu na poetak, pa ponovno poinjem snimati - taj prizor ne treba mi na vrpci. Okreem se prema M.-u. Sada lei mirno i nepomino, gleda me s intenzivnom mrnjom kakvu kod njega jo nisam vidjela. Kae: Dobro, rei u ti to se dogodilo. Ali to ti nee ni najmanje koristiti. Ne vidi me na onoj snimci, a ni ova ti nee biti od pomoi. Snimljena je pod prisilom. Osim toga sud ne priznaje videosnimke.

292

elada8

utim. Nemam pojma priznaje li sud takve snimke ili ne, ali kad Joe vid i njegovo priznanje, svakako e se pobrinuti za to da M. zavri u zatvoru. Poni, kaem. M. oklijeva. Razdraeno skuplja usne, pa kae: Prvo mi odvei noge. Ne. Ve osjeam greve. Ako eli priznanje, odvei mi noge. Razmiljam o tome. Ne elim se s njim pogaati - i uope me ne zanima koliko mu je ugodno ili neugodno - ali blizu sam, tako blizu tome da doznam kako je umrla Franny, da ipak razmiljam o njegovu zahtjevu. Nestrpljivost u sebi osjeam kao da je rije o nekom svrabu koji me mui i ne prestaje, trai hitno olakanje. Vie ne mogu ekati. Treba mi istina. Gledam M. -a. Tako okovanih ruku nikako mi ne moe ba nita. Odvezujem mu noge i odmiem se, za sluaj da me pokua udariti. Dobro, kaem. A sad poni priati. Priat u. Ali bit e po mojem. Prije nego to ti ponem priati o Franny, moram neke stvari objasniti. Ne zanima me nita drugo. teta. Ali ut e i to. ekam prekrienih ruku. M. sluti moju nestrpljivost i ponovno me iskuava i zavitlava. Osjeam to njegovo manipuliranje, hladno i proraunato, ba kao da karike od nehrajueg elika povezuju moj vrat s njegovom rukom. elim doznati kako je ubio Franny, sve o tome. On to zna, ali vie me ne dri u elinim okovima. Posluat u njegova objanjenja, no to nee promijeniti ishod. Iznudit u njegovo priznanje. Ide u zatvor. Nisam planirao ovakav zavretak naeg odnosa, kae. Dri se samozadovoljno, samouvjereno, lice mu odraava indiferentnost, kao da nikad nismo bili ljubavnici. Poni priati, kaem. Malko se mrti. Na trenutak se ini da mu je neto odvuklo pozornost, kao da ne uspijeva odrediti odakle bi trebao poeti. Prvo ti, poinje M., elim priati o Ianu.

293

elada8

Na spomen lanova imena, osjeam bolno kajanje zbog svega to sam mu priredila. Uviam silne razmjere svoje pogreke. Nestrpljivo ekam to e rei o Ianu. Da, kae M., glasom me izazivajui. elim ti rei da te Ian - za kojeg si uvijek tvrdila da je tako plemenit i dobar, taj tvoj odani, brini Ian - varao. Razmiljam o tome, pa odbacujem njegove rijei. B ila bih znala da je Ian s nekim spavao. To bih bila naslutila. Lae, a ak i da me varao, to ne bi rekao tebi. Gleda me mirno, kao da ga nita ne moe izbaciti iz takta. Ne bi? Nismo li se nas dvojica jedan drugome povjeravali? Ispriao mi je sve ostalo, zato onda ne bi i to? utim. No, dobro, u pravu si, kae. Nije mi rekao - nije mi trebao rei. Jer, zna, varao te sa mnom. Tvoj je dragi Ian okusio kurac. Lae. Nora, Nora, Nora. Coke jezikom, ruga mi se. Kad e ve jednom neke stvari shvatiti? Zna da uvijek govorim istinu. Smijei se. No, dobro, gotovo uvijek. Jasno ti je zato ti nisam rekao da sam ubio Franny. Ali sve ostalo to sam ti ispriao prava je istina. I dalje samo utim. Vidim da u te morati uvjeriti. U redu. Istee noge. Gleda me i kae: Ian je povremeno dolazio ovamo nakon nae partije reketbola - na pie, ponekad na veeru, svejedno. Ja sam uvijek tako suosjeajno sluao, a ti mu nisi posveivala nimalo pozornosti. Nikako mu nije bilo jasno zato mu tako okree lea . Nije mogao shvatiti zato vie ne eli voditi ljubav. Siroti Ian. Bio je posve dezorijentiran. Kad je posljednji put bio ovdje - bilo je to nekoliko dana prije nego to je prekinuo s tobom - natoio sam mu viski i pustio da mi otvori srce. Bio je to tako dirljiv prizor. M. to govori sarkastino, glas mu je pun lanog suosjeanja. Dao sam mu jo jedno pie i rekao mu da ga nisi zavrijedila. Rekao je da mu je ao to s tobom ne moe razgovarati kao sa mnom. M. podie pogled prema raspetim rukama, a onda ponovno gleda mene. Ostalo moe pretpostaviti. Malo-pomalo... Rekao sam mu da s njim osjeam veliku bliskost, da ga volim kao brata. On je rekao i da on prema meni ima jednake osjeaje. Kratki poljubac, malo maenja - nije ga bilo teko

294

elada8

obraditi. Oklijevao je kad sam ga uhvatio za kurac, ali dignuo se tako jako da ga nije bilo teko uvjeriti u to da dopusti da mu ga popuim. Od nekoliko se pia totalno opustio, Nora. Osim toga ve neko vrijeme nije bio evio tebe. Bio je toliko napaljen da bi se vjerojat no moglo rei da si mi ga ti dovela u krilo. Zadrao sam ga cijelu no. I neprestano mu toio cugu, tako da bude krajnje posluan. Natjerao sam ga da mi popui, pa sam ga poevio u dupe. Tvoj Ian vie nije onaj dragi djevac kao nekada. I dalje utim. Znam da govori istinu. Siroti je djearac bio uasno smuen. Ujutro je otiao prije nego to sam se probudio. Nedostatak kunog odgoja, ako se mene pita - nije me ak ni poljubio za rastanak. Sutradan je nazvao. Rekao mi je da je sve to bila jedna velika pogreka. Ispriao se, rekao da mu je ao to se to dogodilo i da mi ne moe uzvratiti osjeaje. Kakva lakrdija! Taj idiot nije ak ni slutio da sam ga planski zaveo. M. se prijezirno smijulji. Pekla ga je savjest jer je mislio da me povrijedio i dao mi lanu nadu. Na koncu uspijevam oblikovati glas u grlu. Znam da govori istinu, ali mi ju je teko prihvatiti. Ne znam zato. Ubio je Franny - to to je tako hladno zaveo Iana ne bi me trebalo ni najmanje uditi. Zato? pitam. Zato si to uinio? Vie se nisam htio s njim viati. Neprestano si mi govorila kako je to divan mukarac. I eto ti tog tvog potenog i plemenitog Iana, Nora. Bilo mu je lake prekinuti s tobom nego ti rei istinu. A ja sam znao da e biti tako. Ali nije prekinuo sa mnom, mislim si. Ja sam pretpostavila da je prekinuo, no on je samo htio neko vrijeme biti sam, trebalo mu je vremena da razmisli o tome to se dogodilo izmeu njega i M.-a. Za to nije bilo razloga, kaem. Ian i ja poeli smo se udaljavati zbog tebe. Bilo je samo pitanje vremena kad emo prekinuti. Nisi ga morao poeviti. Za to nije bilo potrebe. U oima osjeam suze - plaem zbog Iana, zbog sebe, ali jo ponajvie zbog Franny. Nije bilo potrebe, ponavljam. Ni najmanje potrebe, ali tada shvaam da potreba s tim nema nikakve veze. To je uinio iz pakosti i zlobe. Iz istih mi razloga sada i pria o Ianu. Osvetoljubiv je, eli me povrijediti koliko je god mogue. A ja ne mogu ponititi to to je uinio Ianu, ali u osvetiti Franny. Misli da ga ne mogu smatrati odgovorni m za njezinu smrt, ali grijei. Uasno se vara. Ali bilo je potrebe, kae. Morao sam ga poeviti. Naginje glavu, slavodobitno uiva u svojoj pobjedi, pa kae: Izostavio sam jednu sitnu pojedinost: u pie sam mu stavio tabletu za spavanje. Zna, te sam veeri trebao postii nekoliko stvari. Ian mi je nakratko trebao bez svijesti, tek toliko da njegove otiske ostavim na par predmeta i da posudim klju njegove kue, te na brzaka posjetim Sacramento. Smijei se. Tobom je tako lako manipulirati,

295

elada8

Nora. Ista si kao Franny. Kao Ian. Pretraila si njegov stan, ba kao to sam i oekivao. Osjeam kako me neizdrivo boli srce. Iana sam uvalila u neviene nevolje, osumnjiila ga za ubojstvo, svoje sumnje povjerila policiji, odvela ih do dokaza koji su doveli do njegova uhienja. A ak i nakon to sam ga prijavila policiji, Ian je rekao da me i dalje voli. Njegovi su odanost i povjerenje neusporedivo dublji od mojih slinih odlika. Znam da sam bila glupa kad sam mu dopustila da me napusti i pribojavam se da u zbog toga zauvijek aliti. M. se smijei, uobiajeno arogantno. ekam da nastavi. Sigurna si da eli i sve ostalo? pita na koncu. Mogu ti ispriati to se dogodilo s Franny, ali kakve bi od toga mogla imati koristi? Sud nee priznati moje priznanje. Ti e se razbjesnjeti, bit e frustrirana, nee moi ba nita s tim novim spoznajama. Pridie glavu i kae: Ne bi li bilo bolje da ivi u neznanju? Jasno prepoznajem tu lanu brinost u njegovu glasu. Ne bi. U redu, kae on, pa ponovno stavlja glavu na jastuk. Vidim kako mu lice prekriva zadovoljan izraz, kao da mi je to cijelo vrijeme i elio priati, kao da on odluuje o svemu. Iz tog razgovora ovjek je mogao zakljuiti i da su nam uloge obrnute - kao da sam ja u okovima, a on slobodan - ali znam da M., da je mogao birati, ne bi svojevoljno iznio priznanje. U redu, kae. I nadao sam se da e tako reagirati. Zna, elim ti rei to se dogodilo. Imam potrebu nekome ispriati - ba kao to si ti imala potrebu govoriti o svome abortusu i sterilizaciji. To ti je shvatljivo, zar ne? Naravno da jest. Ja sam bio tvoj ispovjednik, a ti sada moe biti moja ispovjednica. Sluanjem e mi uiniti uslugu, olakati mi osjeaj krivnje. Uzdiu mu se obrve. Ah, kae, po tvom licu vidim da ne vjeruje da sam u stanju osjetiti krivnju. Ne kajem se zbog svog ponaanja prema Franny - to je istina - ali alim zbog njezine smrti. Bio je to nesretan sluaj. Zgraam se nad njegovim izrazom za ubojstvo Franny: nesretan sluaj. Ako misli da e u meni pronai oprost, vara se, kaem. Ne pronai, Nora. Oprost u od tebe uzeti. Priznanje grijeha prvi je korak prema odrjeenju. To dobro zna. A tko da poslua moju ispovijed, ako ne ti? Pomalo ironino, zar ne? Ja tebi pruam istinu za kojom traga, a ti meni, nehotice, prua duevni mir. Podrugljivo se smijei.

296

elada8

Sjea se kad sam ti rekao da Franny nije nita odbijala? To nije bilo tono. Neke mi je stvari uskratila, a neke od tih stvari bile su opasne. Vie sam je cijenio zbog tog odbijanja - iako joj to nikada nisam rekao. tovie, skupo je plaala taj neposluh. Za to se odbijanje nadobivala batina. Ali nakon to sam prekinuo s njom, rekla je da e mi dopustiti sve. Mislim da si je nekako bila utuvila u glavu da sam ja jedini mukarac koji e je ikada voljeti. Nije me isputala. Njezin dnevnik zavrava dva tjedna prije nego to je umrla, pa nema pojma kakva je bila nakon toga. Nazivala me svakodnevno, ponekad i pet-est puta na dan, zbilja je bila naporna. Boe, kako je samo bila uporna. Pokuao sam biti ljubazan, ali ni na koji je nain nisam mogao odvratiti. Dolazila je bez poziva, u razno doba dana, preklinjala me da joj pruim jo jednu priliku, molila me da je volim. Bilo je to jednostavno previe. Na koncu sam pomislio da e se opametiti dovedem li je do ruba, natjeram li je na one rijetke stvari koje mi je dotada odbijala, da e uvidjeti da nismo jedno za drugo. Shvatit e da sam pogrean mukarac za nju. Spakirao sam stvari u crnu platnenu torbu i otiao do nje. Dotada nisam bio kod nje, ona je uvijek dolazila k meni. Rekao sam joj da svue odjeu i legne na pod. Onda sam iz torbe izvadio ljepljivu traku. Zamiljeno gleda u strop. Nekoliko trenutaka nakon toga nastavlja tiim glasom. Ljepljiva traka - nije ba sredstvo kojim bi ovjek inae nekoga vezivao. Skidanje je vrlo bolno, ali htio sam joj oitati lekciju. Ispruio sam joj ruke iznad glave i vezao joj rune zglobove, a traku potom omotao oko noge kaua. Nakon toga zajedno sam joj trakom povezao glenjeve. Iz torbe sam izvadio skalpel i po duljini joj ga poloio na trbuh. Rekao sam joj da u je zarezivati u tom dijelu. To sam ve jednom radio, na dupetu, kao to si vidjela na snimci. Nakon toga vie mi nikad nije dopustila da je reem. Bojala se noa. Bilo kako bilo, mislio sam da e to to sam joj na tr buh stavio skalpel biti dovoljno, da e dovoljan biti tek pogled na no, ali nije bilo tako. Hajde, Michael, rei, rekla je. Tada e spoznati koliko te volim. Po elu joj je ve izbijao znoj. Bojala se, ali se nije kanila povui, jer je mislila da e u meni tako pobuditi ljubav. Trakom sam joj zalijepio usta i poeo rezati. Prvo sam joj skalpelom iscrtao romb oko pupka. uo sam kako stenje kroz traku na ustima. Strgnuo sam je i upitao je li joj dosta. Odmahnula je glavom i rekla da je spremna uiniti sve to elim, samo da ostanem s njom, pa sam vratio traku na usta i ponovno poeo rezati. Crtao sam razliite likove, krugove, kvadrate, zvijezde, linije u raznim smjerovima i, da, prekrieni krug. Lice joj je bilo u suzama. Krikovi su se uli tek kao tuni i ojadni, prigueni zvukovi. No i dalje nije odustajala. Dvaput sam skidao traku s usta, da vidim eli li da prestanem. Oba puta rekla je: Volim te. Nikad te neu pustiti. To me razbjesnilo. Tko bi i

297

elada8

pomislio da bi Franny, ona mala, plaha Franny, na koncu mogla biti tako tvrdoglava? I tako oajna. M. malo uti. Ja se prisjeam onoga to mi je rekao jo davno. Znatielja nije pogubna - ali tvrdoglavost jest. Franny to nikada nije shvatila. Okree glavu i trlja elo o istegnutu ruku. Oi su mu bezizraaj ne i sada jasno vidim da razmilja o tom danu, da pred oima vidi Franny. eludac mi se gri i uviam da su mi ake stisnute, da su mi zglobovi na njima bijeli. I ja vidim Franny i jedva se suzdravam, jedva stojim i sluam. U svakom sluaju, krvi je bilo mnogo, iako rezovi nisu bili duboki -ali ona i dalje nije eljela zatraiti da prestanem. Na koncu sam iz torbe izvadio spravu za elektrookove. Radi se o runome generatoru koji sam naruio i dobio potom. Ve je viala tu napravu i ula kako o njoj govorim. Muenje elektrookovima. Htio sam je na Franny upotrijebiti jo vie mjeseci ranije, ali bojala se struje, vie nego rezova, pa mi to nikada nije dopustila. U tome je bila vrlo odluna. Pa sam tada tako pomislio da e je moda prestraiti struja, kad ve nije uspio skalpel. Jo jednom strgnuo sam joj traku s usta. Plakala je, bila gotovo histerina, suze su joj kapale niz mokre obraze. Priekao sam da se smiri, a onda sam rekao: Odsada e biti ovako, Franny. Radit u to god poelim, bez tvog pristanka. Nije ti ve dosta? Ne vidi da nisam mukarac za tebe? Prestala je plakati, no prsni joj se ko jo uvijek grevito dizao i sputao i nekako sam mislio da e sad popustiti. A onda je duboko udahnula i tada sam joj u oima ugledao - tvrdoglavost. Na nekoj dubokoj, podsvjesnoj razini, ini mi se da je eljela da je ozlijedim. Mislim da je smatrala da je zavrijedila bol - vjerojatno se i dalje pokuavala iskupiti za Billyja. Uinit u sve to treba, aptala je, glasa promukla od neujnih krikova. Bilo to. Treba mi. Ta me njezina pokornost izludila. Htio sam je se samo rijeiti. Trakom sam joj ponovno prekrio usta. Potom sam joj prikljuio ice na bradavice, na svaku stavio po jednu elektrodu, pa poeo okretati ruicu, tako da je kroz nju potekla struja. Gleda u strop, polagano odmahuje glavom. Nastavlja, jo tie. Ne znam to se dogodilo. To je nije trebalo usmrtiti. Rije je o niskome naponu, na tijelu nije bilo tragova opeklina. Samo sam je htio prestraiti, nita vie. okirati je. Htio sam da shvati da nisam za nju. Htio sam da me prestane nazivati, gnjaviti me pet, est, ponekad i sedam puta na dan. uti. Ja takoer. Zagonetka je rijeena. Napokon. M. ju je ubio, i to strujom. Kae da se radilo o nesretnome sluaju, a ja mu, iako ne znam tono zato, vjerujem. Istina se u meni polagano slijee. Imam dojam da sam nekako izvan vlastitog tijela, da gledam, sluam iz daljine. ujem njegove rijei, ali ne mogu reagirati.

298

elada8

Sada kae: Eto, tako je umrla. Srce joj je jednostavno prestalo raditi. Sve se dogodilo tako brzo, u nekoliko sekunda. Nisam znao to uiniti. Pokuao sam je oiviti, ali to mi je bilo prvi put i nisam uspio. Strgnuo sam traku i poeo joj davati umjetno disanje na usta. Pritiskao sam joj prsni ko, pokuavao pokrenuti srce. Dugo sam tako pokuavao, pola sata, etrdeset pet minuta, ne znam vie tono. inilo mi se da na njoj tako radim itavu vjenost. Nita nije davalo rezultate. Vjerojatno sam ve nakon prvih pet minuta znao da je mrtva, ali nisam mogao prestati. Nisam je mogao pustiti da umre. Kombinirao sam umjetno disanje i masiranje prsa, sve ponavljao unedogled. M. govori polagano. Na koncu, kad sam prestao, samo sam se ljuljao naprijed-natrag, u unju, i gledao je. Tek tada shvatio sam silne razmjere svog ina. Kako je mogla u mrijeti? Kako se to dogodilo? Ni u jednom je trenutku nisam namjeravao ubiti. Bio je to nesretan sluaj. Neodluno zastaje, pa nastavlja: U meuvremenu sam proitao mnogo toga o elektricitetu. Napon je poremetio elektrine impulse u njezinu srcu i izazvao srani zastoj. Nije imala problema sa srcem, a napon je bio nizak. Bila je to jednostavno sluajna, posve neuobiajena nesrea do koje nipoto nije trebalo doi. Ali dolo je... dogodilo se. Nervozno se smije. Kae: Dobro sam znao kako sve zajedno izgleda. Policija ni u ludilu ne bi povjerovala da se radi o nesretnom sluaju. Ni sluajno ne bi vjerovali da je Franny dopustila da je onako reem, da je prikljuim na struju. Ponovno sam joj zalijepio usta, jo jednom, posljednji put. Tragovi noa po cijelome tijelu, krv, traka - sve je izgledalo kao ubojstvo s predumiljajem, kao djelo nekog psihopata, nasumino ubojstvo. I ja sam elio da policija doe do takvog zakljuka, da se u gradu, na proputovanju, pojavio nekakav manijak. I dalje se osjeam posve odvojeno od M.-a i svega to mi govori. Njegove rijei lebde oko mene, a njihovo znaenje ublaava raspreno osvijetljeni zrak ispunjen mirisom svijea. Zamalo je poinio savreno ubojstvo, orujem koje nije mogue otkriti. Kako si znao da se obdukcijom nee otkriti djelovanje struje? pitam. Nisam znao. tovie, kad je u novinama objavljeno da uzrok smrti nije utvren, pomislio sam da policija namjerno skriva pravi podatak. Mislio sam da i ti i policija znate kako je umrla. Nisam znao da je sve to jo uvijek zagonetka. Nije znao. Mrtvozornica je bila posve zbunjena, a M. nije ak ni znao da je izazvao takvu zagonetku. Bio si vrlo temeljit, kaem. Smeta mi taj moj mirni ton. Cijelo sam vrijeme opsjednuta Frannynom smru, a sad kad sam dola do odgovora, ne uspijevam reagirati. Kao da sam razoarana podatkom o sluajnoj smrti, kao da je rije o nekakvom antiklimaksu u odnosu na to kako sam zamiljala hladnokrvno ubojstvo.

299

elada8

Policija nigdje nije pronala tvoje tragove. Nije bilo dlaka, nije bilo vlakana s tepiha s tvojih cipela. Kako si samo uspio? Puka srea, kratko i jasno. K njoj sam doao po kii, bio je to proljetni pljusak. Ponovno se smije, nervozno. Zapravo vie poput oluje neuobiajene za to doba godine. Bilo je hladno, odvodni su se kanali prelijevali od vika vode. Prije nego to sam krenuo od kue, navukao sam gumene izme, baloner i eir. Kabanicu i izme uvijek sam drao u garai, da u kuu ne unosim blato i vodu. Budui da u tim izmama nikada nisam bio u kui, na njima nije bilo vlakana iz kue. A otisaka prstiju nije bilo jer sam cijelo vrijeme imao rukavice. Kad sam doao k Franny, prvo sam vunene rukavice zamijenio gumenima. I to je bila ista srea - nije mi ni palo na pamet da bih trebao pokuati prikriti tragove. Kad sam je kanjavao, esto sam imao gumene rukavice. Bio je to vie psiholoki potez koji ju je trebao zastraiti, navesti je na to da pone zamiljati najgore. Ali tog sam dana imao jo jedan razlog. Znao sam da u je, ne popusti li, rezati skalpelom. Nisam htio imati krv na rukama, pa sam navukao rukavice. A kad je rije o tome da nije bilo ni kose - nisam skinuo ni kaput, ni eir. Mislio sam da u se kod nje zadrati tek par minuta. Doi i otii, brzo, tek tako da je stignem prestraiti. Ali kasnije, za svaki sluaj, da ne ostavim koju dlaku, temeljito sam usisao pod. Zatim sam zamijenio vreicu u usisavau i spremio je u torbu. Jo sam jednom dobro pogledao na sve strane - sve mi je izgledalo u redu - pa sam pogledao Franny. Na ruci je imala Billyjevu medicinsku narukvicu. Ne znam zato, ali otkopao sam je i spremio u dep. Vrativi se kui, svukao sam svu odjeu. Sve sam spremio u jednu vreicu - odjeu, skalpel, izme, rukavice, onaj ureaj za elektrookove, vreicu iz usisavaa, sve osim ljepljive trake i narukvice - te je bacio. Traku i narukvicu zakopao sam u vrtu iza kue. Ne znam zato sam ih zadrao - valjda kao nekakav podsjetnik na to to sam uinio. U mojem ormaru pronala si drugu traku. Zadrao sam jo nekoliko njezinih stvari - pulover, naoale, naunice, neko liko fotografija, onu videosnimku s Rameauom - ali sam ih pohranio u ured kad sam se poeo viati s tobom. Bilo kako bilo, dokaza nije bilo, nita me nije povezivalo s Frannynim ubojstvom. Znao sam da me spominje u dnevniku i razmiljao sam o tome da izvadim diskove iz njezina raunala, ali sam ipak odustao. To bi izgledalo previe sumnjivo, osobito kad bi policija negdje drugdje u njezinu stanu pronala skrivene kopije dokumenata. Nekakav manijak ne bi uklonio raunalne diskove. Osim toga na njima nije bilo niega na temelju ega bi me porota mogla osuditi. Dnevnik samo dokazuje da volim grubi seks. I da je Franny na to pristajala. Zamiljeno gleda u daljinu, nekamo iza vrata. Ponovno se okree prema meni i kae: Da tog dana nije padala kia, vjerojatno b ih bio u zatvoru. Na dolasku
300

elada8

ne bih imao vunene rukavice - moji bi otisci bili na ulaznim vratima. Bila je to jedina oluja tog proljea. Sutradan se nebo razvedrilo i ukazalo se sunce. Kimam, upijam i te informacije, i dalje se osjeajui posve odvojenom od svega. A ona rezbarija? pitam. Rekao si da ju je Franny dobila od Iana? Kupio sam je u nekoj prodavaonici u Sonomi. Pokuava slegnuti ramenima, no ruke su mu posve zategnute, pa je pokret jedva primjetan. Htio sam da se uz mene osjea ugodno i sigurno, a Ianu nije bilo teko pripisati krivnju. Bilo je prejednostavno. To mi nije bilo u planu. Zgodno se poklopilo to to je poznavao Franny. im si poela sumnjati u njega, ja sam izgledao manje kriv. A Mark Kirn? Na M.-ovu licu vidim zabavljenost. Doista bi trebala malo vie vjerovati policiji, Nora. Naravno da su uhvatili pravog ubojicu. Dokazi protiv njega bili su nedvosmisleni. Podrugljivo se smijei. Ali bio je pravi uitak gledati kako juri u San Quentin. U sobi je toplo od plamena mnogobrojnih svijea. Osjeam kako me ta toplina ve gui. Ti si me nazivao. Slao mi pisma. I slike. Provalio si mi u kuu dok sam spavala. M. kima. Kako si se domogao kljua moje kue? Bez problema - jednako kao to sam se domogao i lanova kljua. Dao sam izraditi duplikat jo u oujku, onog dana kad sam te omamio i cijelu omotao zavojima. M. je cijelo vrijeme imao klju moje kue. Mislila sam da sam u svome domu u ulici Torrey sigurna, no to je bila tek iluzija. I ti si me zamalo pregazio kod one samoposluge. Ne, kae on urno. To nisam uinio. Bio je to vjerojatno tek nesretan sluaj, ili neki klinac koji se zezao na parkiralitu. Nikada ti nisam pokuao nauditi. Nikada. Smijei se. Ali dobro mi je dolo. Odjednom umorna, prstima zaeljavam kosu unatrag, pa dlanovima prekrivam lice. Uasnuta sam svime to sam uinila Ianu. M. kae: Nora, ni sluajno je nisam namjeravao ubiti. Htio sam je samo malo trgnuti, okirati, nisam joj namjeravao zaustaviti srce.
301

elada8

ujem uzdah, ne kajanja, nego razdraenosti i nestrpljivosti - kao da je sve to, sad kad mi je ispriao istinu, nekako iza njega, pa je vrijeme za to da krene dalje. Nastavlja. No, da, vjerojatno ti je jasno zato nisam zvao policiju. Svakako bi me bili uhitili - zato bi mi jedan nesretan sluaj trebao unititi ivot? Stvarnost svega to mi je ispriao napokon posve dopire do mene. Ona se udaljenost smanjuje. Njegove rijei ponovno imaju otrinu. Odvajam dlanove od lica. Ubio si Franny, kaem. Lice mu je spokojno, hladno i neitljivo. Mirnim i bezbojnim tonom kae: Na tvome mjestu ne bih se sluio tako uzvienim moralizatorskim tonom. Smrt je smrt. Bilo da je sluajna ili da se radi o pobaaju, na koncu ti doe na isto. Ne, kaem sa estinom u glasu. Ne doe na isto. M. nastavlja, ne obazirui se na moju primjedbu. Ti si oduzela ivot, ja sam oduzeo ivot. Oboje smo ubojice, Nora. Samo to sam ja ubio nehotice, a ti nisi. Pa ti onda meni reci - tko je vie kriv? Tko snosi veu krivnju? Ne znam. Osjeam kajanje. Volio bih da mogu ponoviti taj dan, ali to nije mogue. Bio je to nesretan sluaj. A ni Franny nije bila bezgrena. Pristala je na struju. I sama je odigrala odreenu ulogu u vlastitoj smrti. Nakostrijeeno reagiram na M.-ove rijei: Nema ti ravnog kad je u pitanju iskrivljavanje istine, kaem. Moe ti to racionalizirati koliko god eli, moe rei da je i sama imala udjela u vlastitoj smrti, ali to ne mijenja ba nita. Kao to se miris svijea uzdie prema stropu, tako sada raste i moj gnjev. Zlostavljao si je, rezao joj kou, ubio si je - i za to e platiti. Hladno se smije. Isprazne prijetnje, Nora? Policija mi ne moe nita, ak ni uz ovo takozvano priznanje. Ova snimka dokazuje tek da je umrla igrom sluaja. Ne moe ba nita. ujem izazov u njegovu glasu, zadirkiva nje, porugu i prijezir. To me beskonano ljuti, u meni budi elju za tim da epam onaj remen i davljenjem iz njega istjeram to prijezirno izrugivanje. Ne moe ba nita, ponavlja, i dalje s prijezirom. Ne bih se kladila u to, kaem ja, pa se priblia vam krevetu, svjesna toga da gubim nadzor nad sobom. Ostatak ivota provest e u zatvoru. Ondje neu provesti ni dan.

302

elada8

Bijes koji osjeam sada je uaren i nezaustavljiv, do krajnjih granica napree uzde kojima ga obuzdavam. Kad doe policija, kaem, ve povienim glasom, gotovo viui, kad te vide u ovom poloaju, ispruenog na krevetu, kad vide obje snimke - moda se nee uriti s uhienjem. Sa zida uzimam viekraki bi, pa se vraam do njega. Moda prvo upotrijebe neki od tvojih bieva, kaem i pridiem bi. Ili tap. Kako bi ti se to svidjelo? Mogla bih se okladiti u to da nikad nisi osjetio bol, nije li tako? Samo je voli nanositi. M. se kratko smije. Izgleda smijeno, kae. ujem te njegove rijei prepune prijezira. Njemu je sve to samo igrica - a Frannyna smrt bila mu je tek nesretan sluaj. Ruka mi podrhtava od novosteenog ubilakog bijesa. Svom snagom udaram biem, koji ga zahvaa po preponama i bedrima. Udarac odzvanja poput praska. Na koi se odmah pojavljuje crveni trag. M. stenje i pridie noge, pokuava zatititi genitalije. Prodorno me gleda, oiju zatamnjenih od bijesa. To ti se ne svia, nije li tako? kaem, sad ga zadirkujui. Odbacujem bi i uzimam bambusov tap. Ponovno udaram, svom snagom, tako da mu po duljini desnog bedra ostaje prava tetovaa, dugaak crveni trag. Lice mu se iskrivljuje u bolnu grimasu, ali ne isputa glas. U tom trenutku u meni se neto dogaa i mijenja, neto divlje i atavistiko. Uivam u toj boli na njegovu licu. elim vidjeti jo takve boli. elim da vriti od nesnosne boli, onako kako je vritala Franny. Udaram i udaram, a svaki novi prasak tapa samo pojaava moj bijes. M. se gri i poskakuje na krevetu, udara nogama, ali ne moe izbjei udarce. tap ve otvara rane. Koa puca i pojavljuju se tank e krvave linije. Prilazim blie i jo jednom udaram, ali prekasno uviam da sam preblizu krevetu. M. svom snagom zamahuje nogom i zahvaa me po bedru. Skaem unatrag i sudaram se s onim kartonskim kutijama, tako da ih nekoliko pada na pod. Bijesno piljim u M.-a, dok mi srce divljaki udara. On hladno pilji u mene, lica nepomina od povrijeenosti i prijezira, tijela prekrivenog crvenim tragovima i krvlju. Prsa mi se nadimaju, tijelo mi podrhtava. Ne znam tko je to bio - taj netko tko je udarao ispunjen nekontroliranim bijesom, netko tko je razmiljao iskljuivo o unitenju drugog ljudskog bia. S gaenjem odmahujem glavom, osjeam gaenje i prema sebi i prema M.-u, a onda odbacujem tap. Zvat u policiju, kaem i odlazim prema vratima. Samo naprijed, kae M., zadihan, bolna glasa. Stavila si mi lisice bez mog pristanka. Ti ide u zatvor.

303

elada8

Izlazim i kreem dalje hodnikom. ujem kako me M. doziva. Ne obazirem se i ulazim u njegovu spavau sobu. Podiem slualicu, ali oklijevam. M. jo uvijek vie, govori da se soba zapalila. U prvi mah mislim da je to jo jedan trik, samo da ne zovem policiju, ali ipak sputam slualicu i polagano prolazim hodnikom. A onda, na nekoliko koraka od sobe, osjeam miris dima. Trim unutra. U kutu kraj kreveta gore one kutije. Svijee, kae M. kad me vidi. Sad se pokuava drati smireno, tijela i dalje prekrivena krvlju. Kutije su se zapalile kad si ih sruila. Sjeam se da sam ranije, dok sam pripremala sobu, nekoliko svijea stavila i na kutije. Vatra je malena, kao u kakvom izviakom logoru. Brzo gledam oko sebe, traim neku deku kojom bih zaguila plamen. Jednom, nakon to me M. mlatio biem, bilo mi je hladno, pa me pokrio svijetlozelenom dekom. Gdje ti je ona deka? pitam, ve povlaei ladice komode. Oslobodi me, Nora, kae M. U njegovu glasu ujem prizvuk obuzdane panike. Pusti sad deku. Oslobodi me! Ladice redom padaju na pod. Ne pronalazim deku, niti neto dovoljno teko i gusto da ugasim vatru. Jurim do M.-a, da mu skinem lisice, a onda zastajem. Klju je bio na stolu kraj kreveta, a stol sad lei i sve to je bilo u njemu i na njemu - pa tako i klju za lisice - porazbacano je po podu. Ne vidim klju. Oslobodi me! Moram pronai klju. Sputam se na koljena i traim. Bio je na stolu, kaem. U stranu guram kutiju kondoma, au za vino i tube s lubrikantom. Nema ga. Preokreem stol, ali i dalje ne vidim klju. Gledam pod krevet i vidim deku, presavijenu, u kutu. Traim klju. Nora! Podiem pogled. Vatra je sad mnogo via i ve je blizu donjem dijelu kreveta. Uzimam deku i njome je poinjem gasiti. Dim se izvija prema stropu. Iskre lete na sve strane, prenosei plamen i na donji rub zastora. Plamen se brzo iri po materijalu i die prema stropu. U sobi je sve nepodnoljivije, vatra je uarena, plamen guta sve oko sebe, raste i iri se, postaje intenzivniji, smrtonosniji. Deka ne pomae. Uzmiem i gledam prema M.-u, vidim lice obuzeto strahom. Protupoarni aparat, kaem, pa jurim iz sobe. Vadim ga iz ormara u kuhinji, pa jurim natrag. Kao ukopana zastajem na vratima, ne mogu vjerovati to je preda mnom. U tih nekoliko sekunda koliko me nije bilo, vatra se proirila, vie

304

elada8

nego udvostruila. Kut sobe izgleda poput divovskog krijesa, uareni zlatni plameni jezici snano se diu, hrpe kutija sada gore punim intenzi tetom. Plamen ve dodiruje zidove. Gori i sag, a strop je crn od dima. Lica zgrena i izobliena od straha, M. gleda kako se plamen izvija i prilazi krevetu, sada ve na samo koji centimetar od njega. Izvlaim osigura iz aparata, pa poinjem rasprivati p jenu kraj kreveta. Bijeli prah iti, a ja ga nastavljam rasprivati i guiti plamen najblii krevetu. Potom usmjerujem mlaznicu prema onim kutijama i pritiem ruicu. Bijeli prah samo slabano izlazi iz mlaznice i odmah pada na pod. Pritiem ruicu jo jednom. Nita. Gledam kazaljku s gornje strane. Nalazi se u crvenom polju. Aparat je prazan. Bacam ga na pod, motam tepih koliko god mogu, tako da plamen ne zahvati cijeli pod, pa trim u hodnik. ujem kako M. vie, doziva me. Misli da ga ostavljam da ondje umre. Trim u spavau sobu i diem slualicu. Ve namjeravam nazvati 911, ali oklijevam. Mogla bih ga jednostavno ostaviti da umre u plamenu. To bih mogla uiniti. Zasluio je smrt. Svijet bi bez njega svakako bio bolji. Ve drugi put danas igram Boju u logu u M.- ovu ivotu, odvagujem vrijednost njegova ivota. Iz one sobe uje se uasan krik i odluka postaje posve jasna: nisam krvnica. Zovem broj za hitne situacije, dispeeru dajem sve traene informacije, pa sputam slualicu. Skidam prekriva s kreveta. Trim natrag do sobe i ujem kako M. vie, kako me doziva po imenu, preklinje me da ga ne ostavim da ondje izgori. Dolazim do njega i vidim da je vatra ve zahvatila cijelu jednu stranu sobe. Vruina je nepodnoljiva, teko diem u tom gustom zraku ispu njenom dimom. Bacam prekriva na plamen u blizini kreveta i gasim vatru u blizini M. -ovih stopala. Plamen je odmah zahvatio i prekriva. Pokuavam ga ugasiti dlanovima, a onda se povlaim, ne znajui to da radim. M. -ovi krikovi paraju mi ui. Gledam oko sebe. Nemam ime ugasiti vatru. Mogla bih uzeti kantu vode, ali to ne bi pomoglo. Treba mi crijevo za vodu. Vatra se iri, ponovno se pribliava krevetu i premjeta se prema vratima. Uini neto! vie M. Izvio je tijelo tako da napola visi s kreveta. Noge krvave i pune tragova tapa - prebaene su mu preko ruba, ruke posve zategnute, i dalje okovima uvrene za zid. Koa oko runih zglobova ve je krvava, poderana od zatezanja lisica. Povlai lance, oajniki ih pokuava iupati iz zida. Sve je uzaludno, lanci su uvreni vijcima, no on vie ne razmilja racionalno. Moj alat! vie. U garai! Kutija s alatom!
305

elada8

Za to je ve prekasno. Vatra prekriva prozor, a plameni jezici sad ve seu gotovo do vrata. Ve za koju minutu, moda i samo koju sekundu, bit emo zatoeni u sobi, bez mogunosti da iziemo. Na zidu vidim onu sablju. Uzimam je. Promuklim glasom, uz uzaludnu rezignaciju, M. kae: To nee ii. Lanac je predebeo. Znam, kaem, pa mu prilazim. M. kalje, gui se od dima, blijedo me gleda, ne shvaa to radim s tom sabljom, a onda mu licem prelazi novi val panike. Misli da u ga ubiti. Stojim nad njim i gledam ga. Ne poduzmem li odmah neto, oboje emo izgorjeti. Mislei na to kako je tjerao Franny na patnju, prilazim zidu i tako dolazim tono iznad njegovih nadlaktica. Drei je objema rukama, pridiem sablju visoko iznad glave. Na M.-ovu licu sad se vidi isti uas, isti onaj izraz koji se morao pojaviti i na Frannynu licu onog dana kad ju je ubio. Ne! vriti u trenutku kad je shvatio da ga neu ubiti. Ne! Udaram svom snagom i oslobaam M.-a s kreveta.

306

elada8

ETRDESET DRUGO POGLAVLJE


esto razmiljam o pravdi, o onoj jednostavnoj, iskonskoj pravdi: oko za oko, zub za zub. Kad sam M.-u odsjekla ake, jesam li to uinila da ga spasim ili da ga kaznim? Na to pitanje ne znam odgovor. Dok sam svom snagom sputala sablju, u mislima mi je bila Franny, ali da to nisam odmah uinila, on bi izgorio u onom plamenu. Nekako si umiljam da nisam poput M. -a, da nisam njegova stvarna dvojnica: hladna, sklona manipuliranju, okrutna. No moda smo zapravo sliniji nego to elim priznati. U sebi imam tu sposobnost da budem kao M., to znam, no taj dio sebe svjesno potiskujem. Tog sam ga poslijepodneva dvaput mogla ubiti - i to sam tako silno eljela - ali dvaput sam se suzdrala. Nisam ga zadavila i nisam ga pustila da izgori. M.-a sam nakon toga vidjela samo jednom, u bolnici, ruku, tih batrljaka koji zavravaju ispod laktova, omotanih bijelim zavojima. Optuio me za to da sam mu namjerno odrezala ruke radi osvete. Mogue je i to. Ali, kad promislim o svemu, znam da nisam imala izbora. Vatrogasci su stigli za samo nekoliko minuta, prekasno da pomognu M.-u, ali su mu spasili kuu. Vatra je unitila samo sobu za dresuru. Mene su odvezli u bolnicu zajedno s M.-om. Ruke su mi bile opeene - bile su to tek opekline drugog stupnja, neto crvenila i mjehura - iako toga nisam bila svjesna do dolaska vatrogasaca. One dvije videosnimke, jedini dokazi o tome da je M. ubio Franny, unitene su u poaru. Nikada mu se nee suditi zbog njezina ubojstva. Ali vjerujem u karmu i zli ljudi u konanici pate, ako ne u ovom, onda u drugom ivotu. ovjek ne moe bez ikakvih posljedica initi zlo. Svemirom vlada neizreciv red - u to sam prisiljena vjerovati - i premda nee zavriti u zatvoru, M. je doivio sudbinu koja je, barem za njega, gora od smrti. Njegov je ivot s glazbom - jedini dio ivota koji je istinski volio i do kojeg mu je bilo stalo - uniten. Vie nikad nee svirati klavir. Protiv mene nije podignuta optunica. Okruni je tuitelj zakljuio da sam ga vezala uz njegov pristanak, da je poar izbio sluajno i da sam reagirala u najboljoj namjeri da sprijeim M.-ovu smrt. M. je tvrdio da sam ga omamila i vezala bez njegova pristanka, ali na koncu se sve svelo na njegovu rije protiv moje. Pougljenjeni ostaci u sobi, okovi za ruke i noge, kao i ona dizalica, ukazivali su na to da je svojevoljno sudjelovao u sadomazohistikim igricama. Jednako tako, okrunome tuitelju nije uspio pruiti uvjerljiv motiv koji bi objasnio zato sam ga omamila sredstvom za spavanje: nije mogao rei da mu se osveujem jer mi je ubio sestru. Jo ekam da vidim hoe li njegov odvjetnik protiv mene podnijeti graansku tubu.

307

elada8

Nitko nee pred sudom odgovarati za Frannyno ubojstvo, a okruno tuiteljstvo jo je prije nekoliko tjedana povuklo optuni prijedlog protiv Iana. Ja sam M.-ovo priznanje prenijela Joeu Harrisu - M. je sve, naravno, zanijekao - ali to je bilo jo vanije, Ian je uspio doi do alibija. Onog dana kad je M. ubio Franny bio je na izletu u Desolation Wildernessu, s prijateljem. I premda se njegov prijatelj nije mogao tono sjetiti datuma izleta, kasnije se sjetio da su tog popodneva naili na uvara parka. Za ulazak u park uvijek je potrebna dozvola, a ni on ni Ian tog je dana nisu imali. Nasreu, uvar ih se sjetio. Bio mu je to prvi dan na toj dunosti, pa im je progledao kroz prste i samo ih usmeno upozorio na krenje propisa, umjesto da im napie kaznu. U kaosu koji je uslijedio zbog optube i uhienja, ni Ian ni njegov prijatelj nisu se sjetili tog dogaaja. Da ga se nisu sjetili naknadno, i da ih je onaj uvar zaboravio, Ian bi danas bio u zatvoru. Iako vie nije osumnjienik, ugled mu je naruen. Osjeam se osobno odgovornom za uasne patnje koje sam mu prouzroila i samo bih mu eljela nekako olakati bol. Danas sjedim za raunalom i poinjem pisati posljednji dio prie o Franny. Sve to poela sam pisati s namjerom da je pokuam objaviti. Napisani prikaz njezine prie, o kojem M. nije imao pojma, trebao je biti posljednji dio odmazde, in kojim bih ga razotkrila kao Frannyna ubojicu. Ali tekst je prerastao u neto neusporedivo vee, i osobnije: u bolan dnevnik, u memoare o ivotu i smrti moje sestre, u posthumno pomirenje. Radim est sati, pa se odluujem za stanku. U mislima mi je Ian. elim mu toliko toga rei. Nebrojeno puta pokuala sam doi do njega, ali odbio je sve moje pokuaje. Ne eli imati nikakve veze sa mnom, a to je, naravno, posve razumljivo. Ostavljam mu poruke na sekretarici, ali ne javlja mi se. Napisala sam mu i nekoliko pisama, bez rezultata. ak sam zamolila Maisie da se malo zauzme za mene, ali ona kae da Ian odbija razgovarati o meni. Kasnije poslije podne odluujem otii u Sacramento. Cijeli dan sunce se pokuava probiti kroz plitke i ravnomjerne sive oblake i sada napokon uspijeva, pa vidim tanke, zakoene pruge svjetlosti. Izlazim i dolazim u garau. Susjedovu sinu, tinejderu, platila sam da sredi Frannyn Cadillac. Sada je opran, ispoliran i dotjeran, i premda sam vie puta ulazila i sjedila za njegovim upravljaem, jo ga nisam vozila. Stavljam klju u kontakt -bravu i putam motor da se ugrije. Ta potmula grmljavina, nasreu, zagluuje strahove koji mi vrite u glavi. Iz ispune cijevi izlaze hladni oblaci koji se komeaju oko auta. Izlazim iz garae i vozim se Rosariom, pa skreem lijevo u Montgomery. Trubim i maem nekom susjedu - nemam pojma ni tko je ni kako se zove postarijem mukarcu zabundanom u toplu kariranu vunenu jaknu koji je iziao u etnju s paperjastim pudlom. Klizim dalje ulicom, imam dojam da sam na nekakvoj jedrilici koja plovi uzvodno. Nisam naviknuta na dimenzije Cadillaca,
308

elada8

na tu silnu, crnu, sjajnu masu. Kad god sam odlazila u garau i sjedala za upravlja, inilo mi se da se auto za koji centimetar smanjuje. Imala sam dojam da sam dijete koje mora viriti kroz upravlja i ije noge jedva seu do papuice gasa. Sve mi je to bilo u glavi, naravno - nemam ba nikakvih problema s dosezanjem papuica na podu - ali i dalje imam dojam da je Cadillac moniji od mene. Izlazim na meudravnu autocestu 80 i kre em na istok, zajedno s kasnoposlijepodnevnim prometom. Zamiljam li to samo ili se drugi auti uistinu odmiu od mene? ini mi se da zauzimam vie prostora nego to bih trebala - ali ne, svakako sam unutar isprekidanom linijom odijeljenog traka na autocesti. Malo otvaram prozor i u kabinu putam ledeni zrak. Tako sam budnija, nekako na rubu, kao da sam popila alicu jake i vrue kave. Prelazim most, zaobilazim sjedite kalifornijske zakonodavne vlasti, pa dolazim do lanova stana, dok gume pucketaju na otpalo m smeem liu uz rub ulice. Okreem klju u kontakt-bravi, no motor jo nekoliko dugih trenutaka tropoe, pa se tek onda posve gasi. uureno sjedim iza upravljaa, pokuavam dobiti na vremenu. Povjetarac ljulja grane stabla pod kojim sam se parkirala, a nekoliko smeih listova polagano pada na plonik. Stablo je gotovo golo, a prazne grane streme uvis kao da se ponizno mole nebesima. Izlazim iz Cadillaca. Iana nema kod kue, ali ja vadim klju - tek drugi put - i ulazim. S njim se nisam vidjela ve tjednima, posljednji put vidjela sam ga u rujnu, prije nego to su ga priveli. Nadam se da jo nije prekasno. ekam na kauu i razmiljam o tome to u rei. Zidovi su bijeli, besprijekorno isti i netaknuti, prazni, osim one reprodukcije slike Georgije OKeeffe. Sklapam oi, a ta kravlja lubanja zadrava mi se kao otisak, u negativu, s unutarnje strane kapaka. Odakle uope poeti s lanom? Nisam ista ona osoba koja sam bila prije godinu dana, to mu moram rei prije svega. M. zna neusporedivo vie o meni - poznaje moje tajne, moje nesigurnosti - ali povjerenje sam trebala pokloniti Ianu. Znam da je vrijeme za to da sredim ivot, da ponovno steknem slobodu koju sam tako pasivno bila prepustila M.-u. Otvaram oi na zvuk kljua koji ulazi u bravu. Vrata se otvaraju i Ian ulazi. Njegovo tijelo - krno, plavokoso, malko nespretna dranja, u odnosu na M. -ov skladan, gotovo elegantan izgled - ispunjava okvir vrata. U onom je sivom prugastom, gangsterskom odijelu, istome odijelu koje je na sebi imao kad sam ga posljednji put vidjela, prije nego to su ga uhitili. Odijelo je izguvano, sako nezakopan i na njemu visi nekako nakrivljeno. Zatvara vrata s treskom i uoava me tek nakon dva koraka. Na licu mu se vidi iznenaenje, a zatim i iziritiranost.

309

elada8

Znam da ne bih smjela biti ovdje, kaem urno i ustajem. Morala sam te vidjeti, pa sam se dovezla, iako sam znala da si po svoj prilici na poslu. Mrti se, plave su mu oi oprezne. Trebala si prvo nazvati. Pribojavala sam se da e mi rei da ne doem. Mislila sam da se ne eli vidjeti sa mnom. I ne elim. Vrati mi klju. Izgleda umorno, lice mu je upalo, ramena pognuta. Prilazi mi, oekuje da mu uruim klju u ispruenu ruku. ak i taj njegov dugaki korak, koji je neko bio pun energije i ivota, sada je nekako uspore n. Daj mi klju, kae. Skidam klju s aluminijskog privjeska. Na njegovu licu jasno vidim povrijeenost, nepovjerljivost. Dopusti da ti objasnim, kaem. Vratit u ti klju, samo mi dopusti da ti objasnim. Molim te. Zato bih to trebao sluati? I ovako si mi na vrat navukla dovoljno problema. to god kae, neu ti oprostiti. Glas mu je cinian, opor, glas ogorena ovjeka. Odjednom je izgubio toliko toga, dotada besprijekoran ugled, djevojku, najboljeg prijatelja, kao i nevinost - a ja sam uzrok svega. Ne oekujem da mi oprosti, kaem. Samo ti elim ispriati to se dogodilo. Neko si me volio. Daj mi jo samo nekoliko trenutaka da ti objasnim, pa u otii. Ian uzdie, dlanovima trlja lice. Izgleda dotueno i beskonano umorno. Prelazi na drugu stranu sobe, skida sako i kravatu. Ostavlja ih na naslonu naslonjaa, pa me gleda. Tako stoji, izmeu nas je cijela soba, udaljenost je vea od duljine same prostorije. Vraam se u Sacramento, kaem. I ponovno u poeti raditi. Zastajem. Ne znam kako u nastaviti. Ian je, u to nema nikakve sumnje, iz svega izvukao svoje zakljuke. Novine su vrlo detaljno popratile onaj poar, izvijestile o tome kako smo M. i ja sudjelovali u aktivnostima koje su obuhvaale i vezivanje, tijekom kojeg se igrom sluaja neto i zapalilo, a ja sam mu spasila ivot tako to sam mu odrezala ake. To je ono s ime je upoznat Ian. Ali kako u mu objasniti to je do toga zapravo dovelo? Kako u mu rei sve to smo zajedno radili?

310

elada8

Poinjem od lakih stvari. Govorim mu kako mi je M. sve nasamo priznao, da je on ubio Franny. Objanjavam mu i kako me Frannyn dnevnik naveo na to da posumnjam u M.-a, te kako sam se uvukla u njegov ivot, u nadi da u ga razotkriti. Ianu potom govorim da smo M. i ja bili ljubavnici, ega je sada ve ionako morao biti svjestan. Lecnuo se, jedva primjetno, na te moje rijei, nos mu se nabrao od uznemirenosti, ali nije me prekinuo. Izostavljam pojedinosti seksualne prirode - to e na red doi kasnije. Iza mene je mnogo greaka, kaem. Mo rasuivanja b ila mi je posve zamagljena. Slua me sa suprotne strane sobe, bez rijei, odsutno prstima navlai donju usnu. Ali daleko mi je najvea greka to, nastavljam, to ti nisam vjerovala. Nakon toga priam mu o tim silnim godinama kada nisam vjerovala ba n ikome. Ispunjavam praznine u osobnoj povijesti. Govorim mu da sam se promijenila, a potom mu prilazim i rukama mu obavijam struk. Tijelo mu od mog dodira postaje napeto i osjeam kako se pokuava udaljiti od mene. Privijam ga jo snanije. Naslanjam glavu na njegovo rame. Prui mi jo jednu priliku, kaem. Imam osjeaj da bih trebala biti u stanju sama stajati. Ali ne mogu. Barem zasada. Trebaju mi lanova snaga, iskrenost i potenje. On uzdie, a ja ponavljam: Molim te. Prui mi jo jednu priliku, a on ovaj put podie jednu ruku i lagano je stavlja na moja kria. To je vrlo slabaan, krhak zagrljaj, a meni se ini da, nakon svega to smo proivjeli, moda i nije nuno da ovjek stoji sam.

311

elada8

PRIJE NEGO TO ZAVRIM...


Ponekad, dok itam romane ili u kinu gledam filmove, ini mi se da je ivot tono odreen i jasno definiran, da se vrline nagrauju, a da se zloinima odupiremo. U stvarnome ivotu nije tako. Nedune sustie kazna, krivci svijetom eu slobodni. Iako je policija povukla sve tube protiv Iana, ne ki kolege i prijatelji i dalje ga gledaju ispod oka, sumnjaju i pitaju se je li zapravo ipak ubojica. A M., iako nitko ne moe porei da je gubitak ruku primjerena kazna, i dalje bez drugih posljedica ivi u Davisu, netaknute profesionalne reputacije. Fikcija je moda ureena i nedvosmislena, no ivot je, sve mi je jasnije, pravi kaos. Proteklo je ve gotovo godinu dana otkako sam poela pratiti M. -a. Moje putovanje - ako to mogu tako nazvati - sada je zavrilo i nastavljam ivjeti. Pakiram kutije, na desetke kutija, pretrpavam stan u ulici Torrey. Svaki dan napunim nekoliko kutija, zatvaram ih ljepljivom trakom i slaem uza zid, pripremam ih za radnike koji e po njih doi potkraj mjeseca. Pronala sam stan u Sacramentu, a sljedei tjedan ponovno poinjem redovito raditi u Beeju. Nee biti lako - svi u redakciji znaju za moju vezu s M.-om - ali razgovarala sam s urednikom i on je pristao na moj povratak. Na prilazu mojoj garai stoji, jo uvijek, Frannyn veliki stari Cadillac: crn, sjajan i ogroman. Uistinu udovino velik. S tim autom jednostavno morate srasti. To je auto koji vam se uvue pod kou. ovjek se u njemu moe osjeati sigurno, zatieno. Zahvaljujui debelome eliku i teini, nee se samo tako raspasti i zguvati doe li do sudara. Nije poput on ih manjih i novijih automobila - gotovo igraaka - koji izgledaju kao da su izraeni od kositra, i koji se zguvaju poput harmonike ve pri najmanjem sudaru. Kad se naem za njegovim upravljaem, odjednom mi je u njemu neizmjerno udobno. A sada, kad god Cadillacom iziem na ulicu, mogu se diviti njegovu skladu, napokon shvaajui zato je Franny toliko voljela taj auto: u njemu je jednostavno fino i ugodno. Ne vozim ga svaki put - u pojedinim prigodama draa mi je moja Honda - a jednog dana moda u i prodati Cadillac. No zasada mi se svia to je tu. Ian i ja se slaemo. Ispriala sam mu pojedinosti o svome odnosu s M. -om, znajui da to moram uiniti. Razmiljala sam o tome da pred njim sakrijem istinu, no to bi bilo pogreno. Ne znam hoe li na odnos pre ivjeti istinu, ali bez nje je jednostavno osuen na propast. Moemo preivjeti jedino uz iskrenost tome me nauio upravo Ian. Ta korozivna mo lai oslabljuje same temelje odnosa, jer jedna la za sobom nuno povlai drugu, pa jo i jo lai, a svaka od njih nagriza temelj povjerenja, tako da na koncu preostaje vrlo malo toga vrijednoga. Ian to razumije. Ispriao mi je sve o sebi i M. -u, kao to sam i

312

elada8

oekivala. Lai i prijevare nisu dio njegove prirode, a to samo pokazuje koliko je bolji ovjek od mene. I pritom nije zamagljivao istinu, nije mi rekao da ga je M. zaveo, nego da je to bio zajedniki korak - iako je zbog njega poalio ve sutradan. Smatrao je da tim iznoenjem istine ugroava moju ljubav, ali ju je ipak izrekao - dok sam ja kukaviki stajala po strani, jo ne nudei svoje priznanje, u sebi zadravajui tu prljavu malu tajnu. Moja je izdaja bila neusporedivo vea od njegove. Ne znam kojim u smjerom dalje krenuti. Uviam nepromiljenost svojih postupaka u odnosu s M.-om, ali jo osjeam ono iskuenje. Otvorio mi je ulna vrata kroz koja, nakon to sam jednom ula, vie nije bilo povratka. Poput Pigmaliona i tog kipa Afrodite od bjelokosti, M. je stvorio mene. A poput Elize u odnosu s Henryjem Higginsom, ja se vie ne mogu vratiti odakle sam do la. Nou zatvaram oi i sanjam o mukarcu koji me prisiljavao na poslunost, o konome biu koji mi je nametao disciplinu, o sponama koje su mi sputavale tijelo i zapovijedima koje su mi obuzdavale duu, o iskonskoj potrebi - tako dubokoj i poganskoj - koja je uitak stapala s bolom. U snovima se s nelagodom susteem pred njegovim zahtjevima, ali se pokoravam i dalje ga elim. Te moje potrebe i elje neobjanjive su, ak i meni. M. mi je jednom rekao da intelektualne sklonosti moram pomiriti s instinktivnima. To moram nekako nauiti, ali nisam sigurna da e Ian to ikada shvatiti. Pokuava, ali mu to pada teko. Ne moe razumjeti moje podijeljene udnje, potrebu da dominiram na poslu, ali pokorno sluam u krevetu. Moda me, jednog dana, napusti. Tako bi moda i bilo najbolje. M. je u meni probudio strast za koju nisam znala da postoji i moda mi uope nije mjesto uz mukarca kakav je Ian. A njemu moda nije mjesto uz enu poput mene. Ponovno itam prvih nekoliko stranica ove prie - napisanih, ini mi se sada, prije tko zna koliko vremena. Znam da mi se ton u meuvremenu ublaio. Sada, nakon to sam hodala po toj tankoj liniji koja odvaja erotino od sadomazohizma, znam da je, barem za mene, ta demarkacija mutna, da su ta dva podruja ista, da se stapaju. Ali znam i koliko je opasno stajati preblizu rubu, podati se mukarcu koji ne raspolae moralnim kodom. Sa samog ruba povukla me tek ona videosnimka na kojoj je Franny. Njezino me ponienje prisililo na to da promislim o nunosti suzdravanja, prisilila na to da shvatim da M. nije osoba kojoj treba prepustiti nadzor. To je ovjek bez morala i zbog toga je opasan. Jo prije godinu dana bila bih rekla da dobro od zla odvaja jasna i otra crta. Rekla bih da zlo pripada nekom podzemnom svijetu, te da zli ljudi postoje izvan granica uljudnog ophoenja. Sada u to vie nisam toliko uvjerena. Smatram da svojevrsna mrana strana pripada svima nama, da se krije pod povrinom nae ljudskosti, da je u nekima od nas izopaena, ekstremna i sirova, divljaka, u

313

elada8

nekima manje izraena, ali da uvijek postoji i da se uvijek nadmee s uljuenom duom. To sam primijetila i u sebi onog dana kad je izbio poar. Osjetila sam M.-ov utjecaj. Nietzsche je napisao: Tko se god bori protiv udovita, trebao bi se pobrinuti za to da pritom i sam ne postane udovitem. A kad predugo gleda u ponor, i taj ponor pone gledati u tebe. Tek sada, nakon to M. vie nije dio mog ivota, iz ove perspektive i s ove distance, shvaam da sam podlegla M. -ovoj mranoj strani. Koliko sam samo bila nepromiljena kad sam ga poela slijediti! Mislila sam da mu se bez opasnosti mogu pribliiti. Moj osjeaj za ast i pravdu zatitit e me od njegova utjecaja, mislila sam naivno, ali od njega se nisam vratila bez posljedica. O tome svjedoe moji oiljci, i fiziki i emocionalni. Moje putovanje s M.-om u poetku je bilo potraga za istinom, i premda je cijena moda bila previsoka, pronala sam odgovore za kojima sam tragala. Frannyno je putovanje bilo neusporedivo gore. Posve nehotice ula je u samo srce izopaenog ovjeka, a odande vie nije bilo povratka. Ja u aliti, zauvijek, to nisam bila uz nju, to je nisam povukla natrag kad se i ona, sama i prestraena, nala na rubu tog ponora. Nora C. Tibbs Davis, Kalifornija

314