Nastavni sistemi Razredno asovni sistem (predmetno-satni) Komenski je predvidio: kolsku godinu s 4 razdoblja, razred kao grupu uenika

iste hronoloke i obrazovne dobi, raspored sati (dnevno 4 sata), zajedniki rad s uenicima, predmetnu nastavu, podjelu nastavnog gradiva na teme i nastavne jedinice i nastavni sat s 3 faze: izlaganje uitelja, shvatanje uenika i ponavljanje nauenog. Skupna nastava Kao rjeenje pokuaja za koncentraciju nastave imlea navodi: stvarna koncentracija, personalna, idejna, psiholoka, etika, subjektivna, objektivna, hegemonijska ili tiranska, sukcesivna, enciklopedijska, metodika koncentracija i konfuzna korelacija. Bertholt Otto smatra se jednim od prvih zagovornika i utemeljitelja skupne nastave. Skupna nastava je jedan od naina zasnivanja strukture nastavnih programa, koji se sastoji u tome to se za predmet izuavanja uzimaju pojave iz prirode i drutva i njihovoj cjelovitosti i jedinstvu, onako kako se javljaju u stvarnosti. Egzemplarna nastava Osnovni smisao ove nastave je da iz preopirnih programa odreenih predmeta izdvoji karakteristine vanije nastavne teme ili cjeline i da ih kao takve obrauje na uzoran tj. egzemplaran nain. Strategija rada u egzeplarnoj nastavi: -nastavnik na osnovu paljivog prouavanja nastavnog programa izdvaja sadraje koji su meusobno veoma slini i u odreenoj vezi, a nakon toga se vri selekcija nastavnih sadraja -dijelovi nastavnog sadraja koji su odreeni kao egzemplarni obrauju se na egzemplaran nain -uenici prelaze na samostalno obraivanje analognih sadraja izvan okvira egzemplarne teme -nakon samostalne obrade slijedi zavrno produktivno ponavljanje svih obraivanih sadraja i egzemplarnih i analognih, na kraju dolazi jo i provjeravanje. Problemska nastava Pod problemskom nastavom podrazumijevamo vid nastave gdje uenici pod rukovodstvom nastavnika samostalno rjeavaju nastavne probleme, odnosno sami trae i nalaze odgovor na nepoznato pitanje oslanjajudi se na ranije iskustvo. Ova vrsta nastave prati ovjekovu potrebu za saznavanjem, njegovu znatielju, radoznalost. Metod organiziranja problemske nastave trai da se potuju 3 odnosa: odnos prema ljudskoj prirodi, odnos prema prirodi znanstvene spoznaje i odnos prema karakteru samog obrazovnog dobra. Metoda problemske nastave sastoji se iz: problemskog itanja (itanjem uenik vri selekciju injenica, razumijeva tekst), problemskog izlaganja (aktivna obrada nastavnog gradiva uz zajedniki rad uenika i nastavnika), heuristikog razgovora (postavljanje pitanja koja pokredu uenike na nova otkrivanja), istraivakih metoda (primjenjujje se prilikom sticanja novih znanja) i metoda problemsko stvaralakih zadataka (vrste zadataka u koje su ukljueni elementi problemske nastave). U problemskoj nastavi najede su zastupljene sljedede faze: postavljanje definiranje problema (nastavnik na vie naina stvara problemsku situaciju pri tome pokrede uenikovo stvaralako miljenje, razvija inicijativu, intelektualni nemir), nalaenje principa rjeenja (navoenje hipoteza je faza u kojoj uenici daju razliite prijedloge i pronalaze principe rjeenja), dekompozicija problema (odnosi se na ralanjivanje globalnog problema u ue probleme), proces rjeavanja problema (podrazumijeva provjeravanje svih postavljenih hipoteza i utvrivanje zakljuaka), opdi zakljuak (shvada se bit problema), promjena zakljuaka na novim situacijama (odnosi se na provjeru steenih znanja) i vrednovanje (rezultati rada i organizacija procesa uenja). Dalton plan 1920. godine Helen Parkhurst u gradu Daltonu. Po ovom sistemu svaki uenik bi radio prema vlastitim mogudnostima i tempu. Ne bi postojali razredni uitelji ved bi rad po sobama nadzirali predmetni nastavnici. Winnetka plan Nazvan prema gradidu Winnetka u SAD-a u kome Washburne osniva originalan koncept koji polazi od toga da rad u koli treba prilagoditi razvitku uenika, odredio je minimalan program za svaki

razred, ali je pruio mogudnost svakom ueniku da napreduje vlastitim tempom. Uenici napreduju prema vlastitim sposobnostima. Jena plan Zaetnik ovog sistema je Peter Petersen u njemakom gradu Jeni. On je smatrao da odjeljenje nije prirodna zajednica gdje se dijete moe razvijati. Uzor za ureenje kolske zajednice je porodica. Odlike ove kole su: -zajednitvo se postie formiranjem grupa djece razliite dobi s jednim roditeljem, koji pomae i prati ali ne namede pravila ponaanja -prostorije ureene po uzoru na porodini dom -sticanje znanja nije pedagoki cilj -radni dan poinje malom sveanodu Model Summerhil 1921. godine Neill osniva privatnu kolu internatskog tipa s idejom stvoriti kolu koja odgovara djetetu, a ne dijete koje odgovara koli. U summerhilskoj koli pohaannje kole nije bilo obavezno, djeci se nastojalo pruiti to vie slobode da bi bila ono to jesu. kola bez razreda Pretea ove kole su Daalton plan i Winnetka plan. Uionice i kabineti su podeeni tako da uenici samostalno rade, istrauju i analizirajju, a pomod trae samo kad je to nuno. Bell Lancasterov sistem U istom periodu ali na razliitim mjestima Bell u Indiji i Lancaster u Engleskoj ponudili su poseban didaktiki sistem. Bell je u Indiji zapoeo sa tzv. monitorskim sistemom tj. sa didaktikim sistemom sa meusobnim pouavanjem uenika u sklopu kolske nastave. Istodobno je Lancaster eksperimentirao u Londonu sa istim sistemom. Projekat metoda Zaetnik ovog sistema je John Dewey. On smatra da dijete ima 4 osnovna interesa: interes za komuniciranje sa ljudima, interes za istraivanje, interes za rad i interes za umjetniko istraivanje. Dalje W.H.Kilpatrick razlikuje 4 vrste projekata: projekti oblikovanja, estetskog doivljavanja, rjeavanja problema i uvjebavanja sistema. Montessori sistem Zaetnik ovog sistema je Marija Montessori. Ovaj sistem polazi od ideje slobodnog odgoja. Za takav odgoj je trebalo obezbijediti adekvatnu sredinu i materijale za samostalne aktivnosti djece. Waldorfska kola Osniva je Rudolf tajner. Principi ove kole su: duevni razvoj uenika, naglasak na nastavu umjetnosti i runi rad, koedukacija spolova i djece iz razliitih socijalnih sredina i slojeva, prelaenje u vii razred bez ocjena i ponavljanja i saradnja nastavnika i roditelja na zajednikim odgojnim zadacima. Manheimski sistem Utemeljitelj Josef Anton Zikinger svu kolsku djecu podijelio je na: mentalno zaostalu, ispodprosjenu sa tekodama u uenju, prosjenu sa normalnim sposobnostima i nadprosjenu ili nadarenu. Prema tim kategorijama formirana su homogena odjeljenja, s tim da se u svakom odjeljenju radilo po posebnom nastavnom planu i programu: minimalnom, skradenom, normalnom i maksimalnom. Pavel Petrovi Blanski izloio je koncept kole koji odbacuje razredno-predmetno-satni sistem, a zagovara koncept kompleksna nastava. Ova nastava umjesto nastavnih predmeta ima 3 kompleksa: prirodu, rad i drutvene odnose na osnovi kolektivnog rada. Razredna odjeljenja su zamijenjena laboratorijsko brigadnim sistemom. Savremeni sistemi nastavnog rada koji imaju iru primjenu u svijetu su: nastavu pomodu sastava (karakterie je pismena komunikacija) i fleksibilni raspored nastavnih sati (omogudava veliku samostalnu aktivnost, slui razvijanju pismenog i usmenog izraavanja, ueda u raspravama itd. Mikronastava svojom orijentacijom na grupni oblik smanjuje vremensku dimenziju i moe se koristiti u okviru razredno-satnog sistema. Odgojno-obrazovni rad adaptira se prema potrebama i mogudnostima uenika u odjeljenju.

Planiranje i pripremanje nastavnika za rad Pri planiranju nastavnog gradiva potrebno je: izraunati ukupan broj asova u godini, izraunati koliko tema ini nastavnu cjelinu, voditi rauna o unutarnjoj, logikoj povezanosti gradiva, voditi rauna o vezi nastavnih sadraja svih oblasti i voditi rauna o opteredenosti po mjesecima. Ukupan godinji broj asova izraunava se na taj nain to se najprije utvrdi broj radnih nedjelja u toku kolske godine i taj broj pomnoi brojem nedjeljnih asova kojim su pojedine nastavne oblasti zastupljene u nastavnom planu. Razlikujemo 3 vrste planiranja: to je godinje, globalno ili makropripremanje (pripremanje za novu kolsku godinu), tematsko (pripremanje za pojedine nastavne cjeline ili teme) i operativno (pripremanje za pojedine nastavne jedinice). Godinje ili globalno pripremanje ima sljedede etape: temeljito prouavanje nastavnog programa koji de nastavnik predavati, upoznavanje i prouavanje udbenika, upoznavanje kolske literature, upoznavanje, popuna, izrada nastavnih sredstava i pomagala i izbor i planiranje kolskih radio i TV emisija. Tok nastavnog sata: uvodni dio sata (od 5 do 7 min, psiholoka i motivaciona priprema uenika), glavni dio sata (30 do 35 min, ostvarivanje zadataka nastave) i zavrni dio sata (5 do 7 min, provjera ostvarenih zadataka). Organizacija nastavnog rada Problem nastave razmatra se sa dva osnovna stanovita: sa stanovita vanjske i unutranje organizacije. Vanjska organizacija obuhvata smiljeno koordiniranje odreenih vanjskih faktora, odnosno onih faktora koji stoje izvan uenika i nastavnika,a osiguravaju uslove za normalno odvijanje nastavnog procesa. Meu te faktore spadaju: formiranje razreda, odjeljenja, kolske prostorije, kolske povrine, nastavne ekskurzije i raspored sati. Unutranja organizacija zavisi od stepena didaktike spreme nastavnika. Ona obuhvata evidentiranje i usklaivanje specifinih funkcija, njihovo oblikovanje, prilagoavanje i koordiniranje. asove dijelimo na 4 osnovna tipa: as upoznavanja sa novim gradivom, as ponavljanja, vjebanja i utvrivanja, as provjeravanja i ocjenjivanja i mjeoviti ili kombinovani as. Organizacija ekskurzije obuhvata 3 etape: pripremu za izvoenje ekskurzije, izvoenje ekskurzije i zakljuni rad. Voenje nastavnog sata obuhvata slijedede: kako poeti nastavni sat, kako prdi s jedne aktivnosti na drugu i kako uspjeno zavriti sat. Glatki prelaz pod njim se podrazumijeva pravilan poetak nastavnog sata. On je usporedan s pojmom skokovitih prelaza. Kad uenici nisu dobro shvatili ili iz nekog razloga nisu uli ono to nastavnik zahtjeva podrazumijevamo pojmom skokovitih prelaza. Nastavni sat treba poeti glatko i prelazi izmeu aktivnosti trebaju biti glatki, prihvatljivi. Rad u grupama karakterie ga podjela razreda u manje grupe koje su neko izvjesno vrijeme nosioci rada. Koliko lanova de brojati grupa zavisi od nekoliko faktora: o starosti uenika (to su uenici mlai grupe mogu biti vede), o podruju rada (ako se radi o fizikom odgoju, muzikom itd. grupe mogu biti vede), o sredstvima koja su potrebna za rad (ako ne raspolaemo s dovoljnim brojem sredstava grupe mogu biti vede) i o prostoru, o veliini uionice, o broju uenika u razredu. Postoji podjela i po autoritativnosti ili tzv. dirigovano grupisanje u grupi se moraju nadi uenici podjednakih sposobnosti, te slabiji uenici s naprednijim to donosi vrlo povoljne rezultate. Verifikacija nastavnog rada Cjelokupan odgojno obrazovni rad nastavnika obuhvata faze: preparativnu (planiranje i pripremanje), operativnu (izvoenje i realizacija), verifikativnu (vrednovanje rezuultata rada) i aplikativnu (praktina primjena). Vrednovanje ili evaluacija nastave sadri tri komponente: evidentiranja, provjeravanje i ocjenjivanje. Ocjenjivanje moe da bude: pismeno, usmeno, praktino i samoprovjeravanje i samoocjenjivanje. U nastavi se provode subjektivne i objektivne metode ocjenjivanja. Subjektivno ocjenjivanje provodi se na 3 naina: nastavnik kao ocjenjiva, samoocjenjivanje i meusobno ocjenjivanje. Objektivno se provodi uz pomod razliitih objektivnih postupaka. Prilikom ocjenjivanja nastavnici moraju voditi

rauna o tzv halo-efektu koji se manifestira na dva naina: homo-efekat (prethodna ocjena djeluje na slijededu) i hetero-efekat (vie drugih ocjena djeluje na jednu ocjenu). Nastavne metode Od Komenskog pa do Herbarta i njegovih sljedbenika vladalo je miljenje da postoji jedinstvena nastavna metoda. Tako su se najvedi pedagozi novog doba bavili traenjem univerzalne nastavne metode. Ovakvo shvatanje je oznaeno kao monometodizam. Poto se traenje univerzalne metode pokazalo neispravnim, otilo se u drugu krajnost i poelo iznalaziti mnotvo raznovrsnih metoda koje su se ponekad meusobno razlikovale samo po imenu, ne ukazujudi blie i odreenije kako se obrauje nastavno gradivo. Ovo shvatanje nazvano je polimetodizam. Sve ovo je vodilo anmetodizmu (poricanju svake metode), jer ako svaki nastavnik ima svoju metodu, onda koliko ima nstavnika toliko ima i metoda. Nastavna metoda je odabrani put ili postupak pomodu koga uenici, pod neposrednim i posrednim rukovodstvom nastavnika stiu i utvruju, na to laki i ekonominiji nain, znanja, umijenja, vjetine i navike i istovremeno razvijaju svoje sposobnosti, izgrauju svoju linost i osposobljavaju se za samostalan ivot i rad u odreenom drutvu. Logike metode u nastavi odnose se na specifine naine misaonog rada u nastavi radi ostvarivanja najteeg i najsloenijeg dijela njenog funkcionalnog zadatka. Primjena logikih metoda odnosi se na razvijanje uenikih intelektualnih, mentalnih i misaonih sposobnosti. Nastavne metode nisu isto to i logike metode. Naprotiv, one se sastoje od niza principa, pravila, naina ili postupaka koji samo pomau nastavniku da lake prie svom poslu. Sve metode mogu se podijeliti u 2 grupe: metode za obradu novog gradiva i metode za utvrivanje gradiva. Postoje 3 vrste metoda za obradu novog gradiva: metoda ive rijei, itanja i pokazivanja. Za utvrivanje gradiva postoje 2 vrste nastavnih metoda: vjebanje radi zapamdivanja ili ponavljanja gradiva i vjebanje radi primjenjivanja novog gradiva. Gejd i Berliner metode klasificiraju: informacioni procesi, socijalne interpretacije i linosti uenika i ponaanje. Poljski didaktiari metode dijele na 3 skupine: metode zasnovane na rijeima (monoloke, dijaloke i rad s knjigom), na posmatranju i na praktinim aktivnostima uenika. N. Filipovid govori o metodama: usmenog izlaganja, nastavnog razgovora, rada s tekstom, pisanim radovima, ilustracije i demonstracije i laboratorijskih i praktinih radova. Prof Jelavid sve metode dijeli na: verbalne, vizuelne i prakseoloke. Verbalne metode: u osnovi im je govor. Usmeno izlaganje karakterie iskazivanje, odnosno prenos nekog sadraja sredstvima usmenog govora. Rad na tekstu tekst iz udbenika, prirunika, rjenika itd. izvori su koji se moraju koristiti. Sadraji su sistematski izloeni. Pisanje se javlja kao izvor znanja kada uitelj, piudi na ploi iznosi neki sadraj, termine, definicije itd. Pisanjem uitel podupire usmeno izlaganje, razgovor, rad na tekstu. S druge strane, pisanje uenika je in pretvorbe onoga to uje i vidi u pisani oblik. Razgovor je je vid organizovanog uenja u kojem uenik ulazi sa stanovitim znanjem da bi to znanje razvio, proirio. Razliiti su pojavni oblici razgovora. Najedi je razvojni (heuristiki) razgovor. Njega karakterie postupno napredovanje. Diskusija predstvalja govorno razmatranje neke teme oko koje ne postoji visoko suglasje. Vizuelne metode: naglaavaju vizuelnu komunikaciju kao temeljnu. U ove metode ubrajamo metodu demonstracije i metodu crtanja. Demonstracija implicira uenje zasnovano na promatranju predmeta, pojava, procesa, radnji. Promatranje moe biti direktno i indirektno. Demonstriranjem aktivnosti nastavnik pouava uenike kako de praktino raditi, kako de se pravilno izraavati, kako promatrati i kako misaono raditi. Metoda laboratorijskih radova ima 3 faze: priprema davanje uputa uenicima, izvoenje izvoenje radova uz nadzor nastavnika i detaljna analiza radova vrednovanje. Za crtanjem poseemo onda kada realne pojave nije mogude bolje prikazati nekim drugim nainom. Ilustrativna metoda je nain rada nastavnika i uenika pri emu se pojedini dijelovi nastavnih sadraja

izraavaju crteom. Razliiti su vidovi crtanja i crtea: grafikoni i dijagrami, shematski crte, genetiki crte, vizualizacija apstrakcija. Prakseoloka metoda: odnosi se na primjenu teorijskog znanja. Praktini radovi uenika su radovi u radionicama, izrada skica, nacrta, rezanje, ivanje itd. Praktini rad u strukturi se sastoji od odreenog broja praktinih operacija. Za izradu praktinog rada potrebno je poznavati svojstva materije na koju se djeluje, odabrati potrebna orua i upoznati njihovu funkciju i upoznati strukturu praktine radnje s obzirom na broj i red praktinih operacija. Od ega zavise metode? 1. metoda tvori sadraj 2. metoda zavisi od cilja 3. metoda zavisi od uslova u kojim radimo 4. metoda zavisi od uzrasta uenika 5. metoda zavisi od prirode gradiva Nastavna sredstva vizuelna: sve to vidimo tekstualna: enciklopedije, knjige, prirunici auditivna: kasete, ploe vizuelno-auditivna: projektori Tipovi asa -as upoznavanja sa novim gradivom/obrada -as ponavljanja, vjebanja i utvrivanja -as provjeravanja i ocjenjivanja/kontrolni as -kombinirani as Oblici rada u nastavi su umijeda i nain organiziranja i struktuiranja, ophoenja i interakcije izmeu nastavnika i uenika, te uenika meusobno. Oblici rada mogu biti: frontalni, grupni, rad u paru i individualni. Frontalni oblik rada naglaena uloga nastavnika, uenici su receptivni i reaktivni, cijeli razred radi istim tempom, uloga nastavnika je da nadzire i vrednuje, slaba komunikacija izmeu nastavnika i uenika, uenici pasivno sjede i gledaju nastavnika i dominira rije nastavnika (verbalizam). Grupni rad optimalna veliina grupe, od 3 do 6 lanova. Svaku grupu karakteriziraju meusobna akcija i jedinstvo cilja. Vrste grupa: grupe sa specijalnim sposobnostima, za unapreivanje slabijih uenika, pomagake, osnovne grupe, grupe za unapreivanje, specijalne, homogene i heterogene. Rad u paru dvojica ue jedan od drugog, jedan drugog kontrolira, ispravlja, pomae, prua podrku, dopunjuje. U zavisnosti od radnih zadataka uenici se rasporeuju u tandeme. Rad u parovima omogudava: prihvatanje pozitivnih uzora, upoznavanje metoda i tehnika za uenje, zazvijanje navika za rad u paru, koritenje pomodi drugog, uporeivanje postignutog, racionalnije koritenje raspoloivog vremena na satu. Individualni oblik prua mogudnost samostalnog uenikog rada, samostalan rad treba biti osmiljen i utkan u zejdniki rad razreda, potie se kreativnost, znaajno odgojno djelovanje. Oblici rada s darovitim uenicima: homogeno grupisanje (grupisanje uenika u odjeljenja prema opdim sposobnostima), kolska akceleracija i obogadeni program ( sutina ovakvog naina rada sastoji se u diferencijaciji uenika prema interesovanjima). Oblici kolske akceleracije mogu biti razliiti: administrativno prevoenje u stariji razred, ubrzavanje putem skradenog vremena koje je pokriveno programom, individualizovan program koji nije fiksiran prema razredima u toku jedne godine i prelaz u stariji razred, planiranje sekvence ubrzanih kurseva tokom ljeta i prelaz u stariji razred poetkom nove kolske godine i za starije uenike organizovanje odreenih kurseva na vioj koli, kao dodatak redovnom radu i upis u viu kolu sa manjim kalendarskim uzrastom. Kombinovana odjeljenja kombinovano vie razreda u jedno odjeljenje.