Ramazanski bajram

Tokom mjeseca ramazana muslimani strpljivo podnose različite poteškoće koje sa sobom
nosi cjelodnevni post. Nije lijepo čuti nekoga da govori kako bez ikakvih teškoća posti, te da
uopće ne osjeća ni glad, ni žeđ, niti glavobolju. Svrha posta jeste da se osjeti glad i žeđ, i da
vjernik pretrpi određene poteškoće radi posta, što s druge strane proizvodi pozitivne, prije svega
duhovne efekte o kojima je tokom ramazan bilo riječi. No, nije post jedini ibadet koji zaokuplja
vjernika tokom ramazana i traži njegovu pažnju i ustrajnost. Uz post vjernik svake noći klanja
trideset i tri rekata noćnog namaza: prije zore ustaje na sehur; tokom dana intenzivno uči Kur’an
i sluša mukabele itd. Očigledno je da izvršavanje svih vjerskih obaveza tokom mjeseca ramazana
poremeti život ritam svakog muslimana i muslimanke. Poteškoće postoje, ali je i nagrada koja je
radi njih obećana ogromna. Kada se sve ovo zna, jasno je da su osjećanja vjernika dolaskom
Ramazanskog bajrama pomješana. S jedne strane, tužni su i žalosni jer mjesec ramazan i njegove
blagodati prolaze, ali su, u isto vrijeme, s druge strane, sretni, zadovoljni i radosni jer je došao
Bajram, dan u kojem će za svoj trud koji su tokom mjeseca ramazana ispoljavali biti obilno
nagrađeni.

Bajram, vjerski obredi i narodni običaji

Turci Osmanlije koji su proširili islam u našim krajevima donijeli su sa sobom različite
običaje koji su se, oslonjeni na čistu Poslanikovu tradiciju, stoljećima taložili unutar
muslimanskog društva. Naši preci su prihvatanjem islama preuzeli i običaje među kojima se
posebno ističu običaji povezani sa dočekom i obilježavanjem Ramazanskog i Hadžijskog
bajrama. Zastupljenost ovih običaja u svim slojevima muslimanskog društva uticalo je da se oni
smatraju više narodnim običajima nego vjerskim institucijama. Gubljenje duhovne dimenzije
običaja povezanih sa obilježavanjem Bajrama dovelo je do raskalašenosti, bludničenja,
pijanstava, pa čak i ubistava za vrijeme Bajrama. Ljudi koji nisu postili dane mjeseca ramazana i
njegove noći provodili u ibadetu, te stoga nisu mogli osjetiti puninu svoje duše, cijeli mjesec
ramazan bili su kao u zatvoru, jer im kolektivna svijest muslimanskog društva nije dozvoljavala
da tokom ramazana daju oduška svojoj pokvarenoj, raskalašenoj duši. Kraj ramazana i dolazak
Bajrama ovakvi dočekuju kao razjareni psi oslobođenje okova treznoće i stida, te se zajedno sa
svojim prijateljima šejtanima prepuštaju pijanstvu, bludničenju, svađama i razdoru o čemu zorno
svjedoči naša bajramska stvarnost.
 Bajramski običaji i njihova vjerka utemeljenost

Nekoliko dana prije Bajrama muslimani temeljito čiste i uređuju svoje kuće, stanove,
avlije i ulice. To je u skladu sa osnovnim islamskim principom prema kojem je čistoća pola
vjere. Dan prije Bajrama u okolini Jajca obilaze se i uređuju mezari, uče se Jasini i dove za
umrle. U drugim krajevima Bosne i Hercegovine mezarluci se obilaze prvi dan Bajrama,
odnosno kada je neko u mogućnosti. Muslimani u Bosni i Hercegovini obilaze mezarluke uoči i
za vrijeme Bajrama vjerujući da umrli ima koristi od dova koje se za njega čine, te da su dove
koje se uče za umrle poklon od živih. Na taj način Bajram prelazi granicu života i smrti i postaje
univerzalni blagdan čiji se bereket ne prosipa samo na žive muslimane, već u punom smislu
obuhvata i naše dobre prethodnike. “Oni koji poslije njih dolaze govore: ‘Gospodaru naš, oprosti
nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe
prema vjernicima. Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv.’”1 Poslanik, a.s., je podsticao
vjernike da obilaze mezaristane i da razmišljaju o smrti. Zabilježeno je da je hazreti Fatima vrlo
često obilazila mezar hazreti Hamze i ostalih šehida sa Bitke na Uhudu. I u našoj zemlji se,
slijedeći ovu časnu tradiciju, drugog dana Ramazanskog bajrama obilaze šehidska mezarja i uče
dove.
Na bajramsko jutro običaj je da svi članovi porodice rano ustaju i pripremaju se za
odlazak u džamiju. Sljedeći Poslanikovu tradiciju prije odlaska na namaz nešto se pojede.
Poslanik, a.s., je imao običaj pojesti neparan broj hurmi, dok je kod nas običaj da se uz
bajramske kolače popije kahva. Ženski članovi porodice pomažu muškarcima da se što ljepše i
svečanije pripreme za bajram-namaz. Prije odlaska u džamiju običaj je okupati se, namirisati i
obući najljepše i najsvečanije odijelo. Biografi Božijeg poslanika zabilježili su predanje od Ibn
Omera koji je rekao: “Poslanik, a.s., je za Bajram oblačio najljepšu odjeću.” Kod nas u Bosni i
Hercegovini samo muškarci odlaze na bajram-namaz čime se samo djelimično potvrđuje praksa
Božijeg Poslanika, a.s., koji je naređivao da i žene izađu na bajram-namaz, pa čak i djevojke i
žene u vrijeme menstrulanog ciklusa koje bi stajale iza svijeta donoseći tekbire zajedno sa
narodom i učeći dove, nadajući se oprostu grijeha i postizanju bereketa koji nosi sa sobom taj
dan.2 Ranije se bajram-namaz obavljao na musali, mjestu određenom za obavljanje namaza na
otvorenom. Iz praktičnih razloga danas se bajram-namaz obavlja u džamijama. Prema

1
El-Hašr, 10.
2
El-Buhari.
Poslanikovoj tradiciji na bajram-namaz se odlazi jednim putem, a vraća drugim da bi što više
meleka koji stoje kraj puta tražilo oprosta za klanjače.
U svim muslimanskim kućama, u skladu sa materijalnim mogućnostima domaćina,
priprema se bajramski ručak. Pošto se bajram-namaz obavlja samo u džamijama, običaj je da
stanovnici mjesta u kojem se nalazi džamija na bajramski ručak pozovu džematlije iz okolnih
mjesta koji u njihovoj džamiji klanjaju bajram-namaz. Pozivaju se bliži i dalji rođaci, prijatelji i
poznanici, tako da se niko od njih ne vraća svojim kućama gladan. Na taj način se među
muslimanima učvršćuju veze, pazi rodbina i prijatelji, te je suvišno i govoriti da se to temelji na
islamskim propisima.
Prvi dan Bajrama djeca posjećuju roditelje. Zavisno od mjesta do mjesta djeca roditelje
ljube u ruku ili u lice. Prilikom čestitanja Bajrama zaziva se Božiji bereket i blagoslov riječima:
“Bajram šerif mubarek olsun.” To je običaj koji smo naslijedili od Osmanlija. Inače, Poslanik,
a.s., je prilikom čestitanja Bajrama činio dovu za prisutnog riječima: “Tekabbelellahu minna ve
minke, što znači: Neka Allaha primi naša i tvoja dobra djela!”
Nezaobilazan dio bajramskog posjećivanja su bajramluci, prigodni pokloni kojima se
darivaju roditelji i djeca. Ženski članovi porodice darivaju se katom, ili nekim drugim odjevnim
predmetom, dok se muškarci daruju shodno njihovim navikama. Bajram i bajramluci su opjevani
u poznatoj sevdalinci:
Bajram ide, Bajramu se nadam
Šta bih dragome bajramluka dala?
Kad bih dragom vezen jagluk dala,
Dragi mi je, malo mu je dara!
Kad bih dragom boščaluka dala,
Sirota sam, mnogo mu je dara!
Kad bih dragom b'jelo lice dala,
Faliće se medju jaranima!

Maloljetna djeca se uglavnom daruju slatikišima i novcem uz obavezno pitanje o tome da

li je dijete postilo i koliko dana. Običaj je da se svi članovi porodice sakupe kod roditelja na
zajednički bajramski ručak. Posjećivanje rodbine za vrijeme Bajrama ima jedinstvenu svrhu i
cilj. Vjernci su za vrijeme Bajrama sretni i radosni, a sreću je uvijek najbolje podijeliti sa
najbližima. Uz to, Bajrami su idealno vrijeme da se određene nesuglasice koje postoje unutar
porodice izglade, a oni koji su eventualno ljuti jedni na druge, pomire. Sve to duboko je
ukorjenjeno u našoj vjeri dini islamu koji od vjernika zahtjeva da žive u harmoniji, bratskoj slozi
i ljubavi.
Konačno, dani Bajrama su dani radosti, veselja i sreće. Lica vjernika sijaju od sreće,
zadovoljstva i radosti u danima Bajrama. Poslanik, a.s, je za vrijeme Bajrama dozvoljavao
pjesmu i zabavu pod uslovom da se vodi računa da to bude u granicama časnog šerijata.
Svi običaji muslimana Bosne i Hercegovine vezani za Bajram duboko su ukorjenjeni u
islamsku tradiciju i sunnet Časnog Poslanika, a.s. Premda ih ljudi smatraju svojim, narodnim
običajima, to su u biti, islamski propisi za koje vjernici imaju nagradu od Uzvišenog Allaha.
Gozba za bajramski ručak, ili darivanje bajramluka roditeljima i rodbini su Bogu ugodna djela za
koja slijedi nagrada. Neshvatljivo je stoga, da neki ljudi mubarek dane Bajrama koriste za
otvoreni nemoral, bestidnost, raskalašenost, pijanstvo i bludničenje. Dani Bajrama su dani učenja
tekbira s kojima zahvaljujemo Allahu na blagodatima kojima nas je obdario, a ne šejtanski dani
koji se koriste da bi se napakostilo Dragom Bogu. Ispijati ogromne količine alkohola,
raskalašeno se i bestijalno ponašati, pa čak i tuđe živote ugrožavati posebno je opasno u danima
Bajrama, jer su to blagoslovljeni, Božijim obiljem ispunjeni dani. Takvi grijesi za vrijeme
Bajrama čista su pakost od strane ljudi prema Bogu, jer u danima kada Allah obilno daruje takvi
ljudi čine najgnusnija djela i sramote. Da Allah sačuva i zakloni. Amin
mr. hfz. Duranović Elvir