sd3 SR

SOCIOLOKI DISKURS
NAUNI ASOPIS IZ OBLASTI DRUTVENIH NAUKA Godina II, broj 3
Banja Luka, jun 2012.
Izdava: Udruenje sociologa Banja Luka, Bulevar Vojovode Petra Bojovia 1A, 78 000 Banja Luka, Republika Srpska, BiH
Za izdavaa: Prof. dr Ivan ijakovi, redovni profesor Predsjednik Udruenja sociologa Banja Luka Redakcioni odbor: Prof. dr Ivan ijakovi, redovni profesor, Fakultet politikih nauka, Univerzitet u Banjoj Luci Prof. dr Braco Kovaevi, redovni profesor, Fakultet politikih nauka, Univerzitet u Banjoj Luci Prof. dr Lazo Risti, redovni profesor, Fakultet politikih nauka, Univerzitet u Banjoj Luci Prof. dr Boo Miloevi, redovni profesor, Filozofski fakultet, Univerzitet u Novom Sadu Prof. dr Dragoljub B. orevi, redovni profesor, Mainski fakultet, Univerzitet u Niu Prof. dr Sergej Flere, redovni profesor, Filozofski fakultet, Univerzitet u Mariboru Prof. dr Gabriela Klajn, redovni profesor, Odsjek za kineziologiju, Univerzitet u Hamburgu Prof. dr Chris Baldry, redovni profesor, University of Stirling, Scotland, Velika Britanija Prof. dr Slavo Kuki, redovni profesor, Ekonomski fakultet, Univerzitet u Mostaru Prof. dr Delal Ibrakovi, redovni profesor, Fakultet politikih nauka, Univerzitet u Sarajevu Sekretar redakcionog odbora: Ass. mr Nemanja uki, vii asistent Ureivaki odbor: Prof. dr Ivan ijakovi, redovni prodesor (glavni i odgovorni urednik) Prof. dr Braco Kovaevi, redovni profesor (urednik) Prof. dr Lazo Risti, redovni profesor (urednik) Ass. mr Nemanja uki, vii asistent (urednik) Ass. mr Saa Laketa, vii asistent (tehniki urednik) Milovan Tati (operativni urednik) Tamara Straivuk (prevodilac) Jelena Vignjevi (prevodilac) Maja Doenovi (prevodilac) Mirjana Toma-uki, prof. (lektor) Kontakt podaci urednitva: Bulevar Vojovode Petra Bojovia 1A, 78 000 Banja Luka E-mail: socioloskidiskurs@yahoo.com Web: www.socioloskidiskurs.com Telefon: +387 65 456-169 tampa: ALF-OM Banja Luka Tira: 400 Ministarstvo nauke i tehnologije Republike Srpske sufinansira izdavanje ovog naunog asopisa Rjeenjem Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske br: 07.030-053-85-6/11, od 12.05.2011. godine, Socioloki diskurs Banja Luka upisan je u Registar javnih glasila pod rednim brojem 616.
SADRA J
SLAVO KUKI Globalizacija projekt nade ili prijetnja budunosti? ................................................. 5 IVAN CVITKOVI Sociologija religije i izazovi globalizacije .................................................................. 19 SRAN VUKADINOVI Globalizacija, vrijednosti i promjene kvaliteta ivota................................................ 23 BORO TRAMOLJANIN Globalizacija i mehanizmi njenog ostvarivanja ........................................................ 37 ASIM PECO
Globalizacija i promjene u sistemu obrazovanja.......................................................................................51
NEMANJA UKI Postsocijalna konstelacija (globalizacija neodgovornosti) .......................................... 57 LEJLA MUI Rod i globalizacija (Etika brige u sociologiji kao faktor prevazilaenja negativnih konsekvenci globalizacije) ................................................ 63 Uputstvo autorima .................................................................................................. 89 Uputstvo recenzentima ............................................................................................ 92
Slavo Kuki1 Ekonomski fakultet Mostar slavo.kukic@tel.net.ba
Originalni nauni rad UDC 316.42.063:316.32 DOI:10.7251/SOC1203005K Primljeno: 15.01.2012. Prihvaeno: 01.05.2012.
Globalizacija projekt nade ili 1 prijetnja budunosti?

Apstrakt U odnosu na fenomen globalizacije danas su dominantne dvije oprene skupine pristupa. Prema jednoj, globalizacija nije upitna ni iz procesualne, ni iz vrijednosne perspektive. Procesualno, ona je dio zakonomjernosti opeg povijesnog hoda ovjeanstva i nemogue ju je zaustaviti. I ne samo to. Svako zaustavljanje je po sebi, u vrijednosnom smislu, retrogradnost i antihumanizam. Po drugima, meutim, smisao i dosezi globalizacije imaju sasvim suprotno znaenje. Ona je, ekonomski, proces planetarizacije dominacije krupnog kapitala. No, to nije i najgore. Ona je i proces vrijednosne i kulturoloke unifikacije, a to, onda, znai i proces unitavanja identiteta svih ostalih za raun identiteta krupnog kapitala. U tom procesu e, po istoj matrici, stradati prvo identiteti malih naroda, a potom i svi ostali. Iz te perspektive promatrano globalizacija je nuno i antihumanizam, protiv je temeljnih postulata ivota ovjeka i drutva. Kako se, dakle, prema globalizaciji pozicionirati? Kljune rijei: globalizacija, antiglobalisti, drava-nacija, kulturna uniformnost, kolonijalizam. Abstract In relation to the phenomenon of globalization today are dominant two opposite groups of approaches. According to one, globalization is not questionable, either from processual or from the value perspective. Processually, it is the part of the regularity of the general historical walk of humanity and it is impossible to stop it. And not only that.Each stop is by its own, in terms of value, retrogradation and antihumanism. According to others, however, the point and scope of globalization have completely opposite meanings. It is, economically, the process of planetization of domination of big capital. But, that is not the worst. It is a process of value and cultural unification, and this also means the process of destroying any other identities of the big capital. In this process, according to the same matrix, will first die identities of small nations,
1
Profesor sociologije na Sveuilitu u Mostaru. E-mail: slavo.kukic@tel.net.ba
Socioloki diskurs, godina 2, broj 3 / jun 2012. and then everyone elses. From this perspective, globalization is a necessary antihumanism, and it is against the fundamental postulates of human life and society. How, therefore, to take a position towards the globalization?
5 17
Keywords: globalization, antiglobalists, state-nation, cultural uniformity, colonialism.
1. Uvod
Globalizacija je danas, po svemu, pojam koji se kako u svakodnevnom ivotu tako i u znanstvenom vokabularu najintenzivnije koristi. U svakodnevnom ivotu primjetna je u komunikaciji politikih elita, gospodarstvenika, sluajnih prolaznika prava utrka u koritenju ovog termina. Nerijetka je, pri tome, pojava da mu, oni koji termin globalizacija koriste, niti ne znaju pravo znaenje. S druge, pak, strane, za oznaavanje istog fenomena u svijetu se koriste razliite kovanice. U Francuskoj je, primjerice, uobiajen naziv mondijalizacija, u panjolskoj i Latinskoj Americi termin globalizacion, Njemakoj Globalisierung itd. Evidentna je i razliitost pojmova koji se, za oznaavanje istog procesa, koriste u znanosti od globalne formacije2 i globalne kulture3, preko globalnog sistema, globalne modernosti i globalnog procesa4, do globalizacijske kulture5 i globalnih gradova6 itd. U upotrebi je, meutim, najee termin globalizacija, kojeg se ve koncem osamdesetih i poetkom devedesetih godina poinje relativno najuestalije koristiti da bi se oznaio novi, po svojem znaenju planetarni proces7.
Christopher Chase-Dunn, Global Formation: Structures of the World-Economy, Cambridge: Polity Press, 1991. 3 Vidjeti: Arjun Appadurai, Disjuncture and Difference in the Global and Cultural Economy, Public Culture, 2, 1990, str. 1-24; Arjun Appadurai, Modernity at Large, Minneapolis: University of Minnesota Press, 1997., kao i Roland Robertson, Globalization Social Theory and Global Culture, London: Sage Publications Ltd , 1992. 4 Vidjeti: Leslie Sklair, Sociology of the Global System, London: Harvester Wheatsheaf, 1991; Mike Featherstone, (ed.), Global Culture: Nationalism, Globalization and Modernity. London: Sage, 1990; Friedman, T.L., The Lexus and the Olive Tree: Understanding Globalization, New York: Farrar, Straus&Giroux, 1999. 5 Jameson, Frederik and Maso Miyoshi, (ed.), The Cultures of Globalization, Durham: Duke University Press, 1998. 6 Vidjeti: Sassen Saskia, The Global City: New York, London, Tokyo, Princeton: Princeton University Press., 1991; Carlos Fortuna (ed.), Cidade, cultura e globalizao, Lisboa: Celta, 1997. 7 Anthony Giddens, Sociology, Oxford: Polity Press, 1990; Anthony Giddens, Odbjegli svijet: kako globalizacija oblikuje nae ivote, Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2005.
2
Globalizacija projekt nade ili prijetnja budunosti?
Teko se, prema tome, nakon svega, ne sloiti s tezom Ulricha Becka da je globalizacija u posljednjih tridesetak godina zasigurno najvie upotrijebljena, a istodobno najrjee definirana, najvjerojatnije najnerazumnija, nejasna i politiki najefikasnija udarna rije.8 I ne samo to. Takvu poziciju, ali i priblino ista obiljeja, ona bi mogla zadrati i u godinama koje dolaze. Izvjesna je evolucija i u pristupu dosega globalizacije. Tijekom osamdesetih i devedesetih godina XX. stoljea prepoznatljiva je, primjerice, sklonost podjelama teoretiara globalizacije na radikale i skeptike (Giddens), ili, u Heldovoj verziji, hiperglobaliste i skeptike9. Za prve, radikale ili hiperglobaliste, svijet nacionalnih ekonomija, suverenih drava i samosvojnih kultura pripada prolosti, a globalizacija je neumitna historijska nunost. Nezadrive ekonomske sile: multinacionalni financijski kapital, kompanije i MMF kao svjetski ekonomski arbitar pretvaraju nacionalne ekonomije u svoje lokalne jedinice. Time se prazni autonomija i suverenitet nacionalnih drava. S informatiko-medijskom revolucijom i njezinim kulturnim proizvodima TV serijama, vijestima i filmovima najavljuje se kraj i nacionalnim kulturama i identitetima. Umjesto viepolarnog stvoren je uniformni, unipolarni svijet. Jezikom Fukuyame, dramatine borbe, ratovi i konflikti pripadaju prolosti, doli smo do harmoninog poretka, do kraja historije10. Za skeptike, meutim, stvari izgledaju bitno drugaije. Pria o globalizaciji je samo jo jedan u nizu mitova i nita vie. Stvarnost, smatraju oni, ide potpuno u drugom smjerom. Ili jo konkretnije, danas je taj isti svijet manje integriran nego uoi Prvog svjetskog rata. Umjesto globalizacije na djelu je regionalizacija - stvaranje tri velika financijska i trgovaka bloka, evropskog, pacifiko-azijskog i amerikog koji ne ujedinjuju ve dijele svijet. S druge strane, poetak XXI. stoljea ne najavljuje smrt nacionalne drave. Potpuno suprotno, na sceni je proliferacija novih nezavisnih drava, a nacionalne drave sve vie postaju kreatori globalizacije, uspostavljaju pravila koja oblikuju svjetsku ekonomiju. Na djelu je, prema tome, ne integracija svijeta, nego njegova fragmentacija, podjela na razliite i sukobljene civilizacijske blokove i etnike enklave11. Odnos prema globalizaciji se, meutim, formira i po drugim kriterijima. Najznaajnije je, dakako, svrstavanje po principu opredjeljivanja za ili protiv globalizacije kao planetarnog procesa. Sukladno tom kriteriju se sve vie udomauje podjela na globaliste i antiglobaliste.
8 9 10 11
Ulrih Beck, to je globalizacija?, Zagreb: Vizura, 2003. David Held, et al., Global Transformations, Cambridge: Polity Press, 1999. Frensis Fukuyama, The End of History and the Last Man, New York: The Free Press, 1992. David Held, Demokratija i globalni poredak, Beograd: Filip Vinji, 1997.
Socioloki diskurs, godina 2, broj 3 / jun 2012.
5 17
2. Nekoliko teza o pojmu

Pro et contra globalizacije je, a to sugerira i naslov rada, u sreditu ove analize. Prije toga, meutim, neophodno je, a u funkciji ostvarivanja potrebnih pretpostavki apostrofirane analize, izvriti razgranienje izmeu nekoliko temeljnih pojmova. Prvi je, bez dvojbi, pojam globalizacije. to, dakle, pod njim podrazumijevati? U literaturi je mogue pronai veliki broj odreenja. Za Scholtea, pimjerice, globalizacija je deteritorijalizacija ili rast suprateritorijalnih odnosa meu narodima12. Held, opet, pod njom podrazumijeva irenje, produbljavanje i ubrzavanje meuzavisnosti u svim aspektima suvremenog drutvenog ivota od kulture do kriminala, od financija do duhovnosti13. Globalizacija je, pojanjava on, proces (ili skupina procesa) koji ukljuuje transformaciju u prostornoj organizaciji socijalnih odnosa i transakcija odreenih u terminima njihovog opsega, jaine, brzine i utjecaja generirajui transkontinentalno i meuregionalno kretanje, mree aktivnosti, interakcije i upotrebe moi14. Za Robertsona, globalizacija je ideja koja se odnosi na smanjivanje svijeta, ali i na jaanje svijesti o svijetu kao cjelini15. Friedman pod tim fenomenom razumije neumoljivu integraciju trita, drava-nacija i tehnologija u do sada nevienom stupnju koja omoguava pojedincima, korporacijama i dravama-nacijama da proteu irom sveta dalje, bre, dublje i jeftinije nego ikad pre irenje slobodnog trita kapitalizma do svake zemlje na svijetu16. Za Gidensa, globalizacija se moe shvatiti kao intenzifikacija drutvenih odnosa na svjetskom planu, koja povezuje udaljena mjesta na takav nain da lokalna zbivanja uobliavaju dogaaji koji su se odigrali kilometrima daleko i vice versa.17. Prihvatljivim, dakako, budui da ne govori nita o posljedicama globalizacije a u vezi s njima i jesu najvei teorijski sporovi smatramo odreenje Ulricha Becka, po kojem globalizacija oznaava proces gospodarskog, socijalnog, kulturnog i politikog djelovanja koje nadmauje granice nacionalnih drava18. Ona, pojanjava Beck, znai proces kroz koji suverene nacionalne drave isprepliu te potkopavaju transnacionalni akteri s razliitim udjelima i stupnjevima moi, orijentacija, identiteta i mrea.
Jan Aart Scholte, Globalization. A critical introduction, London: Macmillan, 2000, str. 46. David Held, et.al, Isto, str. 2. 14 Isto, str. 16. 15 Roland Robertson, Globalization Social Theory and Global Culture, London: Sage Publications Ltd, 1992, p. 8. 16 Thomas L. Friedman, The Lexus and the Olive Tree: Understanding Globalization, New York: Farrar, Straus&Giroux, 1999, p. 7-8. 17 Entoni Gidens, Posledice modernosti, Beograd, 1998, str. 69. 18 Ulrih Beck, to je globalizacija?, Zagreb: Vizura, 2003, str. 44-45.
13 12
Uz globalizaciju je, meutim, potrebno spomenuti i neke druge pojmove koji se koriste, nerijetko da bi se oznaio isti fenomen, a kojima je znaenje bitno drugaije. Meu njima je, prije svih, pojam globalizma. U pitanju je, prema Becku, ideologija neoliberalizma u kojoj svjetsko trite eliminira ili zamjenjuje politiko djelovanje. A to znai da globalizam reducira multidimenzionalnost globalizacije na samo jednu, ekonomsku dimenziju, dok sve ostale ekoloku, kulturoloku, politiku, drutvenu globalizaciju spominje, ako ih uope spominje, samo kao podreene dominaciji svjetskog trinog sustava. Razliku izmeu globalizacije i globalizma apostrofiraju i neki drugi autori. Za Cohena i Kennedya, primjerice, globalizacija je objektivni svjetski proces integracije, a globalizam svijest o ivljenju u jednom svijetu19. U vezi s globalizacijom su, na koncu, i neki drugi pojmovi. U znanstvenu terminologiju je, primjerice, uveden pojam glokalizacija20, mogunost da se iz globalnog asortimana bira razne elemente i adaptira ih lokalnim potrebama s ciljem da se uspostavi kreativan odnos izmeu lokalnog i globalnog. U upotrebi je, na koncu, i pojam grobalucije, kojeg u upotrebu uvodi Ritzer, a koji pod njim podrazumijeva fenomen potpuno suprotan glokalizaciji, dakle opinjenost rastom (ili profitom) koji organizacije i nacije gura da se ire globalno i to na tetu lokalnog. U vezi s globalizacijom je, na koncu, i tzv. antiglobalizacijski pokret. U pravilu se, naime, pod tim pojmom podrazumijeva planetarno protivljenje globalizaciji kao ideji i kao procesu. Unutar pokreta se, meutim, termin antiglobalizacijski u pravilu ne koristi. Umjesto toga istie se potreba za drugaijom globalizacijom, onom koja bi se pravednije odnosila prema ljudima i odrivije prema prirodi. David Graeber,21 primjerice, zagovara tenju za globalizacijom slobode i tolerancije, ekolokih standarda, radnikih prava, prihvaanja razliitosti Ne radi se, drugim rijeima, o antiglobalistikom, nego o najvie internacionalno usmjerenom, globalno povezanom pokretu koji je ikada vien. Akteri pokreta, naime, istiu mnoge pozitivne aspekte globalizacije pojaanu komunikaciju izmeu ljudi, sve veu planetarnu svijest o socijalnim i ekolokim problemima, rairenije shvaanje planete kao jednog sustava za kojeg smo zajedno odgovorni, stvaranje kozmopolitske svijesti. Ali se, zato, unutar pokreta protivljenje globalizaciji ogleda u protivljenju sve veim socijalnim podjelama i nepravdama i sve veem unitavanju prirode. Umjesto toga, poruuju pripadnici ovog pokreta, globalizirati treba ljudska prava, potivanje razliitosti, toleran19 Robin Cohen and Kennedy Paul, Global Sociology, London: Macmillian Press Ltd, 2000, str. 358. 20 Roland Robertson, Globalization Social Theory and Global Culture, London: Sage Publications Ltd, 1992, str. 15. 21 David Graeber je, inae, profesor antropologije sa sveuilita u Yaleu.
5 17
ciju, odrivi razvoj i tako dalje. Stoga promicatelji apostrofirane ideje i pokreta radije, umjesto termina antiglobalizacijski, koriste neke druge globalizacija odozdo, alternativna globalizacija, pokret za globalnu pravdu i solidarnost, pokret protiv korporacijski voene globalizacije i sline.
3. Toke teorijskog sporenja

to je globalizacija? Je li ona stvarnost ili fikcija? Radi li se o starom ili novom procesu? Dokida li globalizacija koncept nacije-drave? Donosi li ona blagostanje ili je tek novi oblik kolonijalizma? Je li njezin rezultat kulturna uniformiranost? To je samo dio iz iroke palete pitanja u vezi s kojima postoje teorijska sporenja.22 3.1. Globalizacija kao stari ili kao novi proces Doista, je li globalizacija stari ili novi proces. To je, drugim rijeima, jedno od pitanja koja izazivaju nedoumice, pa i teorijska sporenja. Dio autora, naime, ovaj proces vezuje iskljuivo za suvremenost. Nerijetki se, pri tome, koncentriraju iskljuivo na posljednjih dvadesetak godina. Rijetki, meutim, nisu ni oni za koje, ono to se danas naziva globalizacijom, nije nita novo. Dapae, mnogi su dokazi u prilog tezi kako se radi o procesu s dugom historijom. Ili, jo konkretnije, u dugom globalizacijskom hodu mogue je izdvojiti najmanje tri velika historijska vala. Prvi od njih se podudara s raanjem modernog evropskog drutva tijekom XVI stoljea, u vremenu kada globalnom arenom budui da doivljava teritorijalnu ekspanziju, ekonomsko-tehnoloku i vojnu superiornost dominira i gospodari. Drugi val, potom, nastaje u jeku industrijske revolucije, sredinom XIX. stoljea i traje do Prvog svjetskog rata. Radi se, zapravo, o vremenu u kojem je meunarodna trgovina biljeila ogromne stope rasta. Radi se, s druge strane, i o vremenu kojeg su obiljeili veliki migracijski pokreti radne snage u pravcu Amerike i Australije. Oba ta procesa, proces slobodne trgovine s jedne i kretanja ljudi s druge strane, su, dodue, zaustavljeni. Razlog tome treba traiti u najmanje tri grupe uzroka sukobu izmeu velikih sila i eskalaciji agresivnih nacionalizama koji kulminiraju u Prvom svjetskom ratu, stvaranju autoritarnog sustava u SSSR-u koji, osim toga, oznaava potpunu suprotnost zapadnom ekonomskom i politikom sistemu, te, na koncu, podjeli jedinstvenog svjetskog prostora na neprijateljske blokove.
Pregled navedenih, ali i nekih drugih teorijskih sporenja u vezi s globalizacijom dao je Jan Arthur Scholte u svojoj studiji Globalization. A critical introduction, iz 2000., godine
22
10
Najzad, trei veliki val globalizacije zapoinje s okonanjem Hladnog rata, a sam proces dobija novi zamah padom Berlinskog zida. Ovaj najnoviji, trei val bitno obiljeavaju tehnoloko-informatika revolucija, globalna ekonomija, globalna kultura i nadnacionalni politiki sistemi. No, to nije sve. Dapae. Usporede li se kretanja danas s onima u prolosti, primjerice tijekom druge polovice XIX. stoljea, meu njima postoji veliki stupanj slinosti. I ne samo to. Stupanj otvorenosti i integriranosti meunarodne ekonomije je, smatraju neki, danas nii nego u drugoj polovici XIX. i prvim desetljeima XX. stoljea23. Prihvati li se, pak, takvo miljenje, iz njega proizlazi i slijedei logian sud da sadanji stupanj globalizacije nije, kako se esto, i bez razloga, smatra, neto novo i do sada nevieno. Ako se, pak, o novini i moe govoriti, onda je ona vezana za injenicu da dananja globalizacija, kako apostrofira Ellen Wood, predstavlja univerzalizaciju kapitalistikih socijalnih odnosa24. Novina je, potom, i u injenici da su razmjere globalizacijskih aktivnosti danas mnogo ire u odnosu na prolost u kojoj su, objektivno, bili ogranieni na vrlo uzak krug ljudi i mali u opsegu. Na koncu, pogreno bi bilo globalizaciju danas, kao i onu u prolosti, svoditi samo na njezinu ekonomsku dimenziju. U uskoj vezi s pozicioniranjem u odnosu na ovo pitanje dvojbu, zapravo, radi li se o starom ili novom procesu je i svrstavanje u odnosu na dilemu je li, u sluaju globalizacije dakako, po srijedi stvarnost ili fikcija. Oni, naime, za koje je globalizacija novi, proces koji je obiljeio konac XX. stoljea, u njoj prepoznaju bitnu sastavnicu stvarnosti i XXI. stoljea. Sukladno tome, dakle, ni sudjelovanje u njoj nije stvar izbora nego nunost. Da je globalizacija dio suvremene stvarnosti priznaju, meu inima, i akteri antiglobalizacijskog pokreta. U odnosu na ostale oni se, istina, razlikuju zbog svoje orijentacije da loe strane globalizacije promijene i zaustave, a dobre proire i dalje razvijaju. Oni, meutim, koji fenomen globalizacije vezuju s prolou, priu o globalizaciji kao procesu suvremenosti smatraju napuhanom, dapae klasinom fikcijom, pomodnim konceptom i izmiljotinom koja isluenim intelektualcima slui kao nova tema koja ih odrava na povrini. 3.2. Dokida li globalizacija koncept nacije-drave Jedna od bitnijih toki teorijskog sporenja se, bez dvojbe, odnosi i na pitanje dokida li globalizacija koncept nacije-drave? Relativno iroko je rasprostranjen stav kojeg, dakako, zastupaju hiperglobalisti, a koji se svodi na tezu kako je globalizacija nova epoha u ljudskoj historiji u kojoj su nacije-drave postale nepri23 Hirst Paul and Thompson Grahame, Globalizacija meunarodno gospodarstvo i mogunosti upravljanja, Zagreb: Liberata, 2001, str.12. 24 Mark Rupert and Smith Hazel, (eds.) Historical Materialism and Globalization, London: Routledge, 2002.
11
5 17
rodne25, da globalizacija dokida koncept nacije-drave, da drave vie i nisu vane, da, drugim rijeima, njihovo mjesto zauzima naddravni i nadnacionalni, umreeni globalni imperij, kako kau Hardt i Negri. Sukladno tome, dakako, tvrdi se kako treba oekivati da, u relativno bliskoj budunosti, nestane i nacionalnih proizvoda i nacionalnih tehnologija, nacionalnih korporacija i industrija, te da drave gube ili u potpunosti izgube kontrolu nad osnovnim elementima svoje gospodarske politike26. S takvim shvaanjem se, istina, ne slau svi. Veliki je, naime, broj teoretiara globalizacije, u redovima skeptika dakako meu njima posebnu teinu imaju Hirst i Thompson za koje drava igra najvaniju ulogu u internacionalizaciji ekonomije. Sukladno tome oni odbijaju uope govoriti o globalizaciji ekonomije uz argumentaciju da se i danas najvei dio trgovine ne odvija globalno nego, naprotiv, unutar odreenih regionalnih blokova Europske Unije, ASEAN-a u Aziji, MECROSUR-a u Junoj Americi, NAFTA-e (North America Free Trade Agreement).27 Skeptici, potom, osporavaju i teze kako korporacije gube identifikaciju s matinom zemljom, kako postaju bezprostorne, globalne. Istraivanja, naime, koja su za cilj imala utvrivanje indeksa globaliziranosti multinacionalnih korporacija indeksa koji se izraava kroz stupanj imovine i udio zaposlenih u treim zemljama pokazala su da je beznaajan broj onih korporacija iji je indeks globaliziranosti iznad 75%. I ne samo to. Meu 25 prvih takvih korporacija prije petnaestak godina nije bilo niti jedne iz SAD 28. Sukladno takvom stanju stvari, smatraju skeptici, pogrena je i pria oko korporacija koje miu drave s vrha piramide moi. Prema tome, teorijsku panju bi, umjesto na tu fikciju, smatra Dicken (1998), trebalo usmjeriti na istraivanje kompleksnih i specifinih odnosa drava i korporacija danas. On, istina, ne spori izmijenjenu ulogu i funkcije drave u uvjetima suvremenog svijeta. No, pri tome je vano da nacija drava nastavlja znaajno doprinositi mijenjanju i preoblikovanju globalne ekonomske mape, da, drugim rijeima, korporacije bez drava ne znae nita. I ne samo to. Bez zelenog svijetla i potpore drave a u prilog tome se eksploatiraju i razliiti empirijski pokazatelji o pomoi koje su, u prethodnih petnaestak godina, najmonije korporacije dobile od matine drave korporacije nikad niti ne bi prele granice nacionalnih drava.
David Held et al., Global Transformations, Cambridge: Polity Press, 1999, str. 3. Manuel Castells, Informacijsko doba Ekonomija, drutvo i kultura, Svezak II, Zagreb, 2002, str. 250. 27 Izvoz zemalja EU-a izvan granica Unije, primjerice, sudjeluje unutar ukupne trgovine sa svega 8% (Hoffmann, Jrgen. Globalne opasnosti i mogunosti za politiku rada u EU, Zagreb: Revija za socijalnu politiku, 6 (3/4): 307-329. 1999.) 28 Vidjeti: Peter Dicken, Global Shift Transfering the World Economy, New York: Guilford Press, 1998, str. 194-195.
26 25
12
Ne treba, dodue, dvojiti da drave i danas igraju znaajnu ulogu ak i u globalnim razmjerama. Nemogue se, meutim, ne sloiti s tezom kako je njihov suverenitet ipak postao vieslojan, kako kau Scholte i Held. Ili, jo konkretnije, dio toga suvereniteta je prenesen na naddravne autoritete, kakvi su, primjerice, Meunarodni sud za ratne zloine u Haagu, WTO itd. Dolo je, potom, i do rasta globalnih korporacija i njihove sve vee teine u stvarnom upravljanju svijetom. Nesporan je, na koncu, i stalno rastui utjecaj nevladinih organizacija i civilnog sektora, koje na globalnoj razini sve vie preuzimaju ulogu partnera ili ak i zamjenjuju drave kao subjekte posebice siromane drave od kojih sve vie preuzimaju i neke sektore poput zdravstva, borbe protiv gladi i siromatva, zatite prirode itd. 3.3. Globalizacija i kulturna uniformiranost Jedno od temeljnih teorijskih pitanja je i pitanje donosi li globalizacija kulturnu uniformiranost? No, ono je istodobno i jedna od temeljnih toki sporenja. George Ritzer se, primjera radi, proslavio svojom tezom o mcdonaldizaciji drutva. Prema toj tezi, uinkovitost, mjerljivost, isplativost, predvidljivost i kontrola postaju temelj naina na koji spremamo i jedemo hranu, ali i naina na koji funkcionira drutvo, naina na koji ivimo. Ili jo konkretnije, uniformiranost i jednolinost postaju globalni eljezni kavez kojem nitko i nita ne moe izbjei. Mcdonaldizacija ili, jezikom Benjamina Barbera, McWorldizacija postaje stil ivota koji nudi jednolinost, uniformiranost ivljenja i razmiljanja, ali i zahtjeva svojevrsnu odanost i potpunu ovisnost, stil kojem ne treba ovjek, graanin, nego potroa. Jasno je, dakako, da su McWorld i McDonaldizacija metafore, te se umjesto Mcdonaldsa moe pojaviti masa drugih metafora istog znaenja - MTV, Nike, Coca-Cola ili neka druga korporacija. Ali, sutina je ista put prema sve uniformiranijem nainu prehrane, odijevanja, ivotnih stilova i stavova, pa i sve uniformiranijim drutvima. Nerijetki, meutim, nisu ni autori koji ne prihvaaju ovakvo tumaenje posljedica globalizacije. Za njih, globalizacija ne proizvodi uniformiranost i jednolinost. Potpuno suprotno, s njom se poveava mogunost da se, vie nego ikada prije, uiva u razliitostima, u raznolikim ivotnim stilovima, novim kulturama. Zbog slijepog straha od SAD-a, smatraju, protivnici globalizacije ne uviaju kako danas Azijski reperi u Londonu grickaju tursku pizzu, Indijci u New Yorku ue plesati salsu, Meksikanci jedu obroke iz Tihog oceana pripremljenje od engleskog kuhara i slino. Svijet, drugim rijeima, nikad nije bio blii mogunosti da svaka osoba sama za sebe izabere kulturni ili bilo koji drugi identitet koji eli. S druge strane, dolazak novih i nepoznatih ideja i dobara stvara pretpostavke sve veih mogunosti lokalnim kulturama i tradicijama da se izraze i proire svo13
5 17
je lokalne specifinosti i posebnosti, da izraze i proire mogunost glokalizacije kao procesa stvaranja sve heterogenijeg svijeta, kao procesa u kojem individue i lokalne grupe, ivei u pluralnom svijetu, imaju visok stupanj mogunosti prilagodbe i inovacije. To je, na koncu, proces koji stvara plodno tlo za hibridizaciju, za hibridne identitete, dinamino mjeanje kultura, od kojih svatko uzima ono to mu odgovara29. Globalizacija potom, nastavljaju zastupnici ovog pristupa, omoguuju razvijanje transgraninih identiteta. Vrlo je vjerojatno da e se, primjerice, zastupnice feministike filozofije iz BiH vie poistovjetiti sa zastupnicama iste ideologije bilo gdje u svijetu nego s osobama iz BiH koje smisao svoga javnog angamana grade na etnikim premisama. Na koncu, budui da znai kraj nacionalnog projekta, globalizacija, ohrabruje rast nenacionalnih obrazaca kolektivnih identiteta30. I ne samo to. Ona stvara mogunost da jedna osoba ima nekoliko identiteta da se osjea pripadnikom vie nacija, vie rasa, seksualnih preferencija i slino. 3.4. Globalizacija pretpostavka globalnog blagostanja ili neokolonijalizma Donosi li globalizacija blagostanje ili je ona, potpuno suprotno, novi oblik kolonijalizma? Ovo je, takoer jedno od centralnih, moda i najznaajnije pitanje teorijskog sueljavanja i sporenja. Pri tome je, dakako, potrebna jedna napomena. Govori li se o pozitivnom ili negativnom utjecaju globalizacije, u pravilu se radi o njezinim uincima na demokraciju, ljudska prava i prava manjina, mir, socijalnu pravdu, siromatvo i glad, zatitu prirode i ouvanja bioraznolikosti itd. A odgovori su, pojednostavljeno, meusobno radikalno suprotstavljeni. Za jedne, globalizacija je win-win scenarij u kojem dobivaju svi, za druge, poput pripadnika tzv. antiglobalizacijskog pokreta, u pitanju je samo novi oblik kolonijalizma. Podupiratelje globalizacije karakterizira teza kako ona prua iroke mogunosti za pravi svjetski razvoj. Jer, pojanjavaju, s njezinim razvojem znaajno se poboljavaju i ivotni uvjeti u gotovo svim zemljama (MMF, 2003). Sline teze se mogu pronai i u izvjetaju Svjetske banke iz 2002. godine. U njemu se, izmeu ostalog, apostrofira uspjeh globalizacije u smanjivanju siromatva u zemljama Treeg svijeta koje su se vie integrirale u tokove svjetske ekonomije. Ili, kako istie jedan od teorijskih zastupnika ovog pristupa, globalizacija nudi bogatiji ivot, u irokom smislu, za ljude u bogatim zemljama i jedini realistian
29 30
John Tomlinson, Globalization and Culture, Chicago: The University of Chicago Press, 1999. Jan Aart Scholte, Globalization. A critical introduction, London: Macmillan, 2000, str.160.
14
put iz siromatva za siromane u svijetu31. I ne samo to. Ona e, dodaju neki iz ovog intelektualnog kruga, poveati sigurnost graana u odnosu na dravu i time poveati graanske individualne slobode. Na globalizaciju, meutim, mnogi pripadnici antiglobalizacijskog pokreta gledaju potpuno drugaije. U pitanju je, smatraju, proces u kojem korporacije premjetaju novac, tvornice i proizvode jo veom brzinom u potrazi za jeftinom radnom snagom i sirovinama, te vladama koje su voljne zanemariti zakone za zatitu potroaa, radnika i prirode32. Ona je, zapravo, tekua vrpca koja okruuje svijet proirujui jaz izmeu bogatih i siromanih33.
4. Umjesto zakljuka
Globalizacija je, bez dvojbi, jedna od vruih globalnih teorijskih tema. Oprene teorijske slike u odnosu prema njoj posljedica su samo temeljno razliita odnosa prema novoj realnosti koja se ubrzano formira. Iz tih se razloga, dakako, osvjetljavaju samo neki od fragmenata te realnosti, oni koji se idealiziraju ili, pak, oni koje se demonizira. Nova realnost, meutim, egzistira neovisno o tome i paralelno s tim. Kompleksan pristup globalizaciji bi se, stoga, umjesto svrstavanja za ili protiv, morao temeljiti na nekoliko premisa. No, prije svega bi se, uvaavajui globalizaciju kao dio ivota suvremenog ovjeka i drutva, injenicu da ivimo u drutvu u kojem se konture novog globalnog kozmopolitskog drutva tek naziru, morao usmjeriti na identificiranje dva lika globalizacije, njezinih pozitivnih i negativnih uinka. Cilj je da se prve podri, stimulira, a druge stavi pod lupu teorijske kritike, etikog vrednovanja, izgradnje svojevrsnog globalnog kodeksa zahvaljujui kojem bi se ta vrsta utjecaja eliminirala ili barem minimalizirala.
Literatura
1. Albrow, Martin and King Elizabeth (ur.). Globalization, Knowledgeand Society. London: Sage, 1990. 2. Appadurai, Arjun. Disjuncture and Difference in the Global and Cultural Economy, Public Culture, 2, 1-24, 1990.
31 32
Philip Legrain, Open world: the Truth about Globalization, London: Abacus, 2003, str. 24. Mark Ritchie, Globalization vs. Globalism, URL: http://www.itcilo.it/english/actrav/telearn/global/ilo/globe/kirsh.htm (31.03.2004.), 1997. 33 John Feffer (ed.), Living in Hope: People Challenging Globalization, London: Zed Books, 2002.
15
5 17
3. Appadurai, Arjun. Modernity at Large. Minneapolis: University of Minnesota Press, 1997. 4. Barber, Benjamin. Jihad vs. McWorld. New York: Ballantine Books,1995. 5. Beck, Ulrich. to je globalizacija?, Zagreb: Vizura, 2003. 6. Castells, Manuel. Informacijsko doba Ekonomija, drutvo i kultura. Svezak II, Mo identiteta, Zagreb: Golden Marketing, 2002. 7. Chase-Dunn, Christopher. Global Formation: Structures of the WorldEconomy. Cambridge: Polity Press, 1991. 8. Cohen, Robin and Kennedy Paul. Global Sociology, London: Macmillian Press Ltd, 2000. 9. Dicken, Peter. Global Shift Transfering the World Economy. New York: Guilford Press, 1998. 10. Featherstone, Mike (ed.). Global Culture: Nationalism, Globalization and Modernity. London: Sage, 1990. 11. Featherstone, Mike et al. Global Modernities. Thousand Oaks: Sage, 1995. 12. Feffer, John (ed.). Living in Hope: People Challenging Globalization. London: Zed Books, 2002. 13. Fortuna, Carlos (ed.). Cidade, cultura e globalizao. Lisboa: Celta, 1997. 14. T.L. Friedman. The Lexus and the Olive Tree: Understanding Globalization, New York: Farrar, Straus&Giroux, 1999. 15. Fukuyama, Francis. The End of History and the Last Man. New York: The Free Press, 1992. 16. Giddens, Anthony. Sociology. Oxford: Polity Press, 1990. 17. Giddens, Anthony. Odbjegli svijet: kako globalizacija oblikuje nae ivote, Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2005. 18. Gidens, Entoni. Posledice modernosti. Beograd, 1998. 19. Hardt, Michael and Antonio Negri. Imperij. Zagreb: Arkzin i Past Forward, 2003. 20. Held, David. Demokratija i globalni poredak, Beograd: Filip Vinji, 1997. 21. Held, David et al. Global Transformations. Cambridge: Polity Press, 1996. 22. Hirst, Paul and Grahame Thompson. Globalizacija meunarodno gospodarstvo i mogunosti upravljanja. Zagreb: Liberata, 2001. 23. Hoffman, Jrgen. Globalne opasnosti i mogunosti za politiku rada u EU. Zagreb: Revija za socijalnu politiku, 6 (3/4): 307-329, 1999. 24. Jameson, Fredric and Miyoshi, Masao (ed.). The Cultures of Globalization. Durham: Duke University Press, 1998. 25. Legrain, P. Open world: the Truth about Globalization, London: Abacus, 2003. 16
26. MMF (2003) Common criticism: some responses, URL:http://www.imf. org/external/np/exr/ccrit/eng/cri.htm (31.03.2004). 27. Ritchie, M. (1997) Globalization vs. Globalism, URL: http://www.itcilo. it/english/actrav/telearn/global/ilo/globe/kirsh.htm. (31.03.2004.). 28. Robertson, Roland. Globalization Social Theory and Global Culture, London: Sage Publications Ltd, 1992. 29. Rupert, Mark and Hazel Smith (eds.). Historical Materialism and Globalization. London: Routledge, 2002. 30. Sassen, Saskia. The Global City: New York, London, Tokyo. Princeton: Princeton University Press, 1991. 31. Scholte, Jan Aart. Globalization. A critical introduction. London: Macmillan, 2000. 32. Sklair, Leslie. Sociology of the Global System. London: Harvester Wheatsheaf, 1991. 33. imlea, Draen. Antiglobalizacijski pokret - stavovi, motivi, ciljevi i dometi, magistarski rad, Zagreb, 2004 34. Tomlinson, John. Globalization and Culture. Chicago: The University of Chicago Press, 1999.
17
Ivan Cvitkovi1 Fakultet politikih nauka Sarajevo cvitkovici@fpn.unsa.ba
Prethodno saoptenje UDC 316.42.063+[316.74:2 DOI:10.7251/SOC1203019C Primljeno: 15.01.2012. Prihvaeno: 01.05.2012.
Sociologija religije i izazovi globalizacije1

Apstrakt Polazei od karaktera globalnih religija, rad analizira odnos globalizacije i religije te utvruje posljedice globalizacije po odnose meu religijama i religijskim zajednicama. Kljune rijei: globalizacija, religija. Abstract Starting from the character of global religions, the paper analyzes the relationship between globalization and religion, and determines the consequences of globalization for the relations between religions and religious communities.
Keywords: globalization, religion. Teolozi nas upozoravaju da ve prve stranice Biblije upuuju na globalizaciju. Tu je Adam/Adem nazvan ocem svih naroda. Isus daje globalni zadatak apostolima: Idite i uinite sve narode uenicima mojim! (Mt 28,19). U nekim religijama se govori o stvaranju bojeg kraljevstva na zemlji. Prije nego to postoji narod, postoji u Hebrejskoj Bibliji i u Kuranu jedno ovjeanstvo, pie Kuschel.2 Ipak, sociolozi bi trebali ukazivati na razliku izmeu globalizacije koju su zapoele univerzalne religije i suvremenih globalizacijskih procesa?3 Dok je suvremenoj globalizaciji, u krajnjoj instanci, cilj ekonomsko ujedinjenje, svjetsko ekonomsko trite, u religijskoj globalizaciji cilj je bio, i ostao, duhovno ovladavanje svijetom.
Akademik, dopisni lan ANU BiH. E-mail: cvitkovic@fpn.unsa.ba Karl-Josef Kuschel, idovi-Krani-Muslimani, Sarajevo: Svjetlo rijei, 2011, str. 355. 3 Savremena globalizacija i hrianska univerzalnost, iako se ine meusobno srodnima, u sutini se radikalno razlikuju, smatra Georgije Mandaridis. Vidjeti: Georgije Mandaridis, Globalizacija i univerzalnost san ili java, Beograd: Slubeni glasnik, 2011, str. 9.
2 1
19
19 22
A da li je mogua jedna, globalna religija danas, sjedinjenje na duhovnom nivou? To je isto kao kada bismo upitali je li mogue da svi ljudi na svijetu nose istu odjeu? Moe li se rei, iz sociolokog promatrajueg ugla, da su konfesije zasnovane na kranstvu i islamu, dakle koje su nastale iz univerzalnih (globalnih) religija, nespremne dati odgovore na izazove suvremene globalizacije? Moe li se rei da su tom izazovu odgovorile jedino neke protestantske zajednice, prije svega one evaneoskog usmjerenja? Imam u vidu podatak da je udio protestanta meu svjetskim stanovnitvom, za posljednjih pedeset godina, povean za tisuu posto. I tradicionalne konfesije Balkana vie su se okrenule braku s nacionalnim dravama i nacionalnim strankama, nego izazovima suvremene globalizacije. Pokazuje to i jaanje religijskog fundamentalizma, kao straha od globalizacije i odgovora na nju (uz duboke drutvene krize, strah od sekularizacije, borbu za ouvanje identiteta). Zadaje li globalizacija smrtni udarac nacionalizmu ili jaa etniki i religijski nacionalizam u funkciji zatite identiteta? Jedni e rei: globalizacija rui model dravne crkve i model nacionalnih religija. U tom smislu postavlja se pitanje: vodi li globalizacija detronizaciji nacionalnih religija, ili je iluzorno takvo to oekivati? Ako globalizacija vodi stvaranju jednog svjetskog kulturnog modela, to e na to rei religije koje su, u mnogo sluajeva, bile kljuni faktor u uspostavi kulturnih identiteta (hinduizam, konfucijanstvo, budizam, idovstvo, kranstvo, islam itd.). Budizam, svojim irenjem, potom kranstvo i islam, postali su jedna vid globalnih religija. esto su se one isprepletale s lokalnim religijskim tradicijama tako da se u nekim stvarima razlikuju od te iste religije u nekim drugim zemljama u kojima je ta religija poznatija (recimo budizam u Americi od onoga u Japanu, Kambodi, Kini; kranstvo u Africi od onog u Europi; islam u Indoneziji i Africi od onog u Saudijskoj Arabiji, itd.). Kako e one reagirati na pokuaj stvaranja nekog svjetskog kulturnog modela? Ve danas zapaamo strah kod religijskih elita da e globalizacija dovesti do mijeanja religija, njihovog izjednaavanja, pa i do religijskog sinkretizma. Na najezdu globalizacije religija utjeu procesi suvremenih migracija. Stjecajem niza okolnosti i podobnosti ovjek se danas lake opredjeljuje za promjenu mjesta ivljenja i rada: ide iz Afrike i Azije u Europu, SAD, itd. i sa sobom nosi i svoju religijsku kulturu. Njih prate i njihove religijske institucije (Crkve, denominacije itd.). U toj vrsti globalizacije religija posebnu ulogu imaju, kako ih tradicionalna sociologija religije naziva, misionari koji su putovali, i putuju, po raznim dijelovima svijeta irei, i/li uvajui, religijsku kulturu i tradiciju kojoj pripadaju. 20
Sociologija religije i izazovi globalizacije
Mogu li religije, u vrijeme globalizacije, ponuditi svijetu neki zajedniki sustav vrijednosti, poput Deklaracije o svjetskoj etici (kao u Chicagu 1993.), ili stavove o ekolokim problemima (1986.), i sl. Koje je mjesto religij u nadolazeem globalnom drutvu? Trenutna kriza globalizacije ak, sumnja da je globalizacija kriza zaista to pitanje ini hitnijim nego bilo kad ranije. Moramo pronai naine da se bavimo duhovnim i etikim nasljeem drugih, bez pretpostavke da je drugi inferiorniji, a u isto vrijeme smatrati da je taj drugi prijetnja naoj vlastitoj cjelovitosti i jedinstvenosti. Moramo nauiti razumijevati univerzalnost kao meuovisnost, tako da e univerzalizam kojem mi teimo biti dijaloki i intersubjektivan; pluralizam za kojim udimo mora biti interaktivan, a ne statian; moramo prihvatiti da e konsenzus na kojem radimo biti viedimenzionalan i transkulturalan.4 Suvremena sociologija trebala bi pokuati nai odgovor na pitanje: koje su posljedice globalizacije po odnose meu religijama i religijskim zajednicama? Traganje za odgovorom na to pitanje vjerojatno bi nas dovelo do nekih od sljedeih ocjena: a) Globalizacija vodi religijske zajednice i njihove sljedbenike u nuan dijalog s drugim religijskim zajednicama i njihovim pripadnicima. b) Kao rezultat svijesti o nunosti dijaloga, otpoelo se sa stvaranjem globalnih organizacija koje tome doprinose poput Svjetske konferencije religija za mir, Europskog vijea vjerskih lidera (osnovano 2002. godine kao dio Svjetske konferencije religija za mir). c) Globalizacija e doprinijeti veem uvaavanju sloboda Drugog. Nije li, u eri globalizacije koulja ekumenizma (kao pokreta za pribliavanje kranskih crkava) postala preuska. Jer globalizacija, na neki nain, primorava sve religijske zajednice (a ne samo kranske) na pribliavanje (naravno, tu ne mislim ni na kakvo doktrinarno pribliavanje). d) U situacijama bliske povezanosti religijskog i nacionalnog identiteta, globalizacija stvara preduvjete da se religijske zajednice javljaju u ulozi zatite nacionalnog identiteta (to, vidljivo je, dovodi do porasta religijskog nacionalizma irom svijeta). Religije koje su prigrlile nacionalizam ii e u klin s globalnim procesima sve pod parolom zatitite identiteta. e) S druge strane, globalni procesi vodit e jaanju tolerancije, jaanju vjerskih sloboda, ruiti njihovu ogranienost. f ) Globalizacija namee religijskim zajednicama pitanje: kako se predstaviti drugima, osobito s obzirom na suvremene komunikacijske tehnike. Ekspanzija komunikacija dovest e do jo vee informiranosti o drugim religijama. Saka od religija moi e se sama predstaviti svijetu koristei su4
Linda Hogan i May John, Vienje ekumenizma kao meukulturalne, meureligijske i javne teologije. U: Concilium, Rijeka-Sarajevo, No. 1/2011, str. 97.
21
19 22
vremene komunikacijske tehnike. Smanjit e to mogunost ekstremnog dijela religijskog vostva da stvara predrasude kod vjernika o religiji i religijskoj kulturi Drugoga. g) Globalizacija rui monopol jedne religije i vodi stvaranju trita religija i religijskom pluralizmu. Ona proizvodi religijsku heterogenost. h) Ako nacionalne granice u eri globalizacije gube na znaaju, moemo li to rei i za religijsko/konfesionalne granice? Hoe li u 21. stoljeu pitanje granica biti nevano, ili, moda, izuzetno vano? Za sociologiju religije je vano pratiti procese koji se odvijaju na granici religija, osobito u vrijeme konflikata, kad se u pomo zazivaju i religije religijski simboli. Kakva se religijska svijest (tolerantna, ukljuiva, iskljuiva, radikalna, fundamentalistika itd.) oblikuje na granicama religija, i sl. To su samo neka od pitanja koja stoje pred Sociologijom religije, kad je rije o suvremenim globalnim procesima.
Literatura
1. Janulatos, Anastasije. Globalizacija i pravoslavlje. Beograd: Hrianski kulturni centar, 2002. 2. Eriksen, Thomas. Paranoja globalizacije. Sarajevo: Sajtarija, 2002. 3. Fox, Jeremy. Chomsky i globalizacija. Zagreb: Jesenski i Turk, 2001. 4. Hogan, Linda i May John. Vienje ekumenizma kao meukulturalne, meureligijske i javne teologije. Rijeka-Sarajevo: Concilium, br. 1/2011. 5. Kuschel, Karl Josef. idovi-Krani-Muslimani. Sarajevo: Svjetlo rijei, 2011. 6. Mandaridis, Georgije. Globalizacija i univerzalnost san ili java. Beograd: Slubeni glasnik, 2011. 7. Zbornik. Religion and globalization. Ni: UNIR, 2005.
22
Sran Vukadinovi1 Centar za drutvena istraivanja Tuzla nisvuk@gmail.com
Prethodno saoptenje UDC 316.42.063:330.34 DOI:10.7251/SOC1203023V Primljeno: 22.03.2012. Prihvaeno: 01.05.2012.
Globalizacija, vrijednosti i1 promjene kvaliteta ivota

Apstrakt Svjetski sistem u modernosti ispoljava djelovanje koje kao rezultantu ima proces globalizacije. Nijedno savremeno drutvo nije izuzeto od procesa globalizacije u manjem ili veem stepenu. Sve drutvene podstrukture, pod uticajima globalizacije, promijenile su svoja nalija u odnosu, na razdoblje od prije poetaka poslednje decenije XX vijeka. Dominaciju u strukturi globalizacijskih postupaka za prilagoavanje svijeta zahtjevima monih drava i kompanija odreuje kapital. Interesi i ciljevi drava i monih kompanija, koje ele uveati kapital na bilo koji nain, esto se poklapaju i manifestuju se kroz jedan zajedniki cilj dominirati svetskim procesima I promjenama. Zbog toga su dominatne tri dimenzije globalizacije: tehnoloka informatika i ekonomska. Dimenzije demokratizacije, ljudskih prava ili razvijanja humanizacije ovjekove linosti su u drugom planu ili ih gotovo nema, u odnosu na tri dominantne dimenzije. To je sruilo sistem tradicionalnih vrijednosti, i na optem, a i na pojedinanom planu. Umjesto poznatih i provjerenih vrijednosti, uruavanjem drutva, nastao je prazan prostor ili vakuum koji traje dugo, vie od dvije decenije, i oekujemo da se uspostavi neto to bi se moglo nazvati sistemom novih vrednota. Promijenili su globalizacijski procesi kulturne obrasce ivota ovjeka i zadovoljavanja njegovog kvaliteta ivota u smislu da prioritetnije postaje sagledavanje uklapanja pojedinca u mainerijski okov kojim je mogue upravljati iz odreenog centra. Pri tome se zanemaruje unutranja dimenzija ovjekovog bia, koja je veoma kompleksna. Zbog svoje kompleksnosti unutranja dimenzija bia ovjeka, koji se suprostavlja globalizacijskom teroru, ponekad moe
Sociolog, redovni profesor, nauni savjetnik. E-mail: nisvuk@gmail.com
23
23 35
djelovati razarajue po drutvo, to se i pokazalo u uslovima junoslovenskog ambijenta u prethodnih dvadeset godina. Kljune rijei: globalizacija, sistem vrijednosti, kvalitet ivota, kapital, globalizam.
Abstract The effect of the world system in modernity is manifested as a resultant of the process of globalization. No modern society is exempt from the process of globalization in a greater or lesser degree. All social substructures, under the influence of globalization events, changed the facets of their relationship, especially in the period before the beginning of the last decade of twentieth century. Dominance in the structure of the globalization processes to adapt the world to thedemands of powerful (state, company) determines the capital. Interests of any country or any powerful companies that want to increase the capital, in any way and get to it are the main target. Therefore are dominant three dimensions of globalization: technological, economical and IT. The dimensions of democratization, human rights or human development of personality are in the background or virtually nonexistent, compared to the three major dimensions, which observe situations primarily through a number, the quantity and significance of statistics process.It collapsed a system of traditional and orthodox values on the general, and on the individual level. Instead of values, the collapse of society, constituted a vacuum or empty space waiting for a long time, more than two decades, to establish what might be called a system of values. Globalization processes have changed the cultural patterns of human life and meeting their quality of life in the sense that the consideration of individual mechanical switching hardware, which can be operated from a center is becoming a higher priority. In doing so, it ignores the internal dimension of human beings, which is very complex. Because of its complexity, the internal dimension of human beings, who are opposed to globalization terror, can sometimes have devastating effect on society, which is also shown in the terms of South Slavic environment.
Key words: globalization, system of values, quality of life, capital, globalism.
Uvod
Prelasci jednog drutvenog razdoblja i sistema u drugo(i), ne znae, nuno po sebi, boljitak u mnogim sferama ovjekovog bitisanja i egzistiranja. Ukoliko poslije odreenog protoka vremena, nema bitnijih promjena ka boljem, oito je da preobraaj ne nosi pozitivne efekte. Vie nosi obiljeja tjeskobe, zbunjenosti, 24
Globalizacija, vrijednosti i promjene kvaliteta ivota
rezigniranosti, kao i bizarnosti, povrnosti i banalnosti. Upravo, nastojanje da se uspostavi modernizacijsko-globalizacijska hegemonija i promoivisanje neuspjenih projekata (oznaenih kao Novi svetski poredak, New Age i slino) nosi sobom elemente i znaajke bizarnosti, povrnosti i banalnosti. Bizarnost drutvenih odnosa ukazuje da se oni nastoje utemeljiti na jedan udan nain, koji je dosta stran i dalek ambijentu na koji, i u koji, pretenduju da uspiju. Takoe, dosta je neobino uspostavljanje nekih novih drutvenih okolnosti, a pogotovo ako se isti nameu tehnolokim datostima i proklamovanom brzinom. Na izvjestan nain je i drugaije (potpuno nepoznato) uspostavljanje novih drutvenih okolnosti, jer se nastoji neto inkorporitati u drutveni sustav na nain kako bi to, moda, bilo mogue u nekom ambijentu drugog podruja, ali ne i junoslovenskog. Pitanje uspostave novih drutvenih odnosa je dosta osjetljivo budui da se radi o promjeni svih podstrukturnih drutvenih segmenata. Novi odnosi i njihovo inkorporiranje u javni i drutveni ivot je jedna vanredna situacija koja zahtijeva angaman velikog broja institucija i aktera, jer nastupaju promjenjene okolnosti. Budui da su drutvene promjene globalnog tipa rezultat odreenih pritisaka meunarodnih institucija i drugih stranih monika, one se prihvataju kao strani diktati na unutranje prilike, a kroz to i kao nametnuta rjeenja u meunarodnim okvirima. U dosta sluajeva takvo nametanje bude i ekstravagantno i ekscentrino, jer je neobian pristup, a jo neobiniji i daljnji klju uspjenog rjeenja. I na koncu, budui da bizarno, povrno i banalno znai i meusobnu nespojivost ili nesklopivost, modernizacijski i globalizacijski izazovi pokazuju da nije mogue spojiti u funkcionalnu cjelinu razliite nespojivosti suprostavljenog tipa i razliitih karaktera. Tri segmenta sadanje modernizacije drutva, oliena kroz tranziciju, liberalizaciju i globalizaciju teko da mogu dati ostvarivu, oekivanu i moguu strukturu u svim ambijentima. Prije e biti da e trijada modernizacijskih izazova proizvoditi nemogue misije i neuspjene projekte. A te nemogue modernizacijske misije se mnogo vie tiu konstiutuisanja drutva nusprodukata (kriminala, korupcije, narkomanije, alkoholizma, trgovine ljudima), i svega onog prateeg to nose ovi izazovi. U cjelokupnom drutvu nusprodukcijski povrni kvantum odreuje samo broj i statistiki zbir, a ne kvalitet ivota.
1. Globalizacija proces kompleksnih stanja

Nijedan od aktuelnih drutvenih procesa u svom terminolokom i pojmovnom odreenju u prvoj deceniji treeg milenijuma nije koriten (upotrebljavan i zloupotrebljavan) toliko kao pojam globalizacije. Razliiti pristupi omoguavaju i razliita tumaenja, pojanjenja i definisanost. 25
23 35
Zbog toga postoji privid (moda i realan pokuaj socijalne konstrukcije) da se radi o procesu koji je briljivo planiran i organiziran iz interesnog centra (ili vie njih u koordinaciji), a koji je velikim dijelom virtuelan ili nastoji to biti. Na isti onaj nain neprepoznat, kao to su zamagljena i tajnovita sredstva i postupci kojima se nastoji ostvariti. Mada, pristalice globalizacije negiraju da se u procesu sve diriguje iz jednog centra, oito je da su podlegli naivnosti i nestrunosti koje globalizacija promovie i prieljkuje. Nerijetko se, u smislu opravdanja sopstvenih teza o nepostojanju centra iz koga se dirigira, govori o nekim vrstama teorije zavjere kao niijem planu, odnosno projektima koji imaju razne skrivene namjere da osujete globalizam. Dakle, globalizacija na kulturnom i vrednosnom planu prelazi u globalizam. Globalizam je osnovna vrijednost (eli biti jedina) koja se namee u savremenom dobu i naem dananjem ivotu i bitisanju. Globalizam nastoji da popuni onu prazninu koja je nastala poslije ruenja tradicionalnih vrijednosti. Ako se ustolii kao dominantna vrijednost, globalizam e nastojati postati dominatnom ideologijom kao to je to liberalizam ili kao to su u odreenom periodu bili komunizam i socijalizam (socijalizam kao svjetski proces), faizam, nacionalizam i konzervativizam. U modernizacijskim nastojanjima ka uspostavi globalizma sadrana je velika doza sile kojom se nastoje uruiti drutvene strukture koje se suprostavljaju ili opiru procesu. Zapravo, u tom smislu globalizacija je jedna vrsta proirenja amerikog sna.2 U globalizmu onako kako se doivljava u centrali, sasvim je legitimna primjena sile jer kako navodi Tomas Fridman da bi globalizam bio efikasan Amerika ne sme da se boji da deluje kao svemona velesila, to ona i jeste. Mc-Donaldi ne mogu da cvjetaju bez Mc-Donell Douglasa dizajnera F-15.3 Silu ima i posjeduje jedan globalni centar u kome dominira uvijek neko. Globalni svijet se stvara prema modelu najaega, jer svet koji SAD tee da stvore prema svom liku kroz meunarodne institucije, svet je koji se zasniva na vlasti sile.4 Kada je rije o globalizaciji, radi se o jednom procesu koji nije sasvim nov. On je, zapravo, u odreenim modalitetima, na djelu od poetaka modernizacije drutva. Dakle, nekoliko stoljea unazad. Proces globalizacije je, zapravo, tijesno povezan, u mnogim svojim izraajnostima, sa samim procesom modernizacije. Pitanjima i problemima globalizacije savremena socioloka teorija bavi se dugo. Dileme o tome da li su pitanja globalizacije prisutna u razmatranjima po2
Immanuel Wallerstein, Soicietal Development or Development of World System?, Introduction, One World Society, in: Globalization, Knowledge and Society, London:Sage Publications, New Delhi: Newlury Park,1990, p. 155. 3 Vidi: Veselin Drakovi, Kontrasti globalizacije, Beograd: Ekonomika i Fakultet za pomorstvo Kotor, 2002, str.14 4 Noam omski, Profit iznad ljudi, neoliberalizam i globalni svetski poredak, Novi Sad: Svetovi, 1999, str. 88.
26
slednjih desetak godina XX vijeka i isto toliko treeg milenijuma, ili je to pitanje nastalo i tretirano mnogo prije dogaanja koji zapoinju sadanjom tranzicijom drutva, razreavaju velikim dijelom teorijske postavke klasinih sociolokih teorija. Detaljnija teoretska razmatranja ovog fenomena mogu se nai i kod Marksa, Vebera i Dirkema, ali i kod predstavnika Frankfurtske kole. U svojim postavkama pomenuti autori ili kole govore o krizi ovjeka i nestanku humanizma, to je bitan preduslov za pristupanje sistemskim promjenama u drutvu. U naznaenom vremenskom razdoblju, desetak godina kraja jednog vijeka i isto toliko novoga milenijumskog doba, moe se zapaziti koliko su traga ostavile promjene o kojima govore klasici sociologije. Ostavile su te posledice traga na nain ovjekovog djelovanja, kao i na nain njegovog miljenja. Promjena nije ostala poteena ni struktura njegove organizacije ivota i rada. Nesporno je da globalizacijska pitanja i globalizacijski problemi, prvenstveno putem medija, imaju i dobijaju jednu dominantnu sliku svijeta po nahoenjima monih drava(e) i kompanija.5 U vrijeme globalizacije kada svijet postaje cjelina, aktivnosti koje se odnose na dravu, na kulturu i na politiku dobijaju novu dimenziju. Drave formalno nisu nigdje nestale, teritorije nisu nigdje nestale, ni ljudi nisu nestali. Ali se tu mijenja karakter suvereniteta. Univerzalna konstanta o lokalnim problemima koji dobijaju karakter globalizacijskih je osnovna maksima modernizacijskih vratolomnih promjena, prema kojima svijet postaje jedno veliko globalno selo. Dajui prednost tehnologiji i komunikacijama kreatori modernizacijskih mehanizama i instrumenata ukljuuju medije u prostor drutvenih zbivanja kao najvanijeg regulatora odnosa i nekoga ko fingira javno mnjenje za potrebe ostvarenja zamisli velikih majstora tehnolokog haosa, koji za veinu poluperiferijskih i periferijskih drutava, svakodnevni ivot pretvara u pakao.6 Mediji na jednoj strani nastoje i imaju neskrivenu pretenziju da uu u svaki dio ovjekove intime, a na drugoj strani da budu glavni tuma svih konstitutivnih deavanja unutar drutvene strukture, zanemarujui tumaenje pravne ili neke druge norme. Ponekada iznenaenji komentarom ili tumaenjem odreenog fenomena, na pitanje odakle potie to i takvo pojanjenje, sve ee se moe uti odgovor da
5
Kako i koliko mone kompanije pokuavaju da globus pretvore u lokalno selo, najbolje se moe vidjeti na primjeru viedecenijskog djelovanja fenomena Djeda Mraza. Gotovo da nema, poetkom druge decenije treeg milenijuma, ovjeka na Planeti koji ne zna kako izgleda simbol novogodinjih blagdana, kada krene na taj put iz svoje sjevernoevropske kolibe. Ali, Djeda Mraz je globalizacijski fenomen koji je promovisan za medijsku kampanju Coca-Cole 1934. godine. Tokom viedecenijskog djelanja tokovi globalnog kreiranja procesa su od lika Djeda Mraza napravili globalnu pojavu sa lokalnim obiljejima naina njegovog djelovanja u pojedinim prostorima. 6 O tome vie vidjeti u: Ulrih Bek, Rizino drutvo, U susret novoj moderni, Beograd: Filip Vinji, 2001.
27
23 35
je to prenijeto sa televizije ili se ulo na tom mediju kao najmonijem. U neto manjem omjeru se moe uti da je to uticaj nekog drugog medija. Ne ostavljajui nimalo prostora za ovjekovu individualnu dimenziju bitisanja, modernizacijski sunovrat sa svojim raznolikim izraajnim kracima mnogo vie panje posveuje tehnolokim datostima, koje e lokalne protivurjenosti istai kao odreene razliitosti poeljnog tipa, koje kreiraju cjelinu procesa. U globalizacijskim previranjima prepliu se dogaaji koji ne bi trebalo da se prepliu i da stvaraju teren vrele krvi. Pa ako se tako neto deava na vrelom i uarenom prostoru u kome ovjekova individualna dimenzija buja do nesluenih razmjera, mogue je oekivati iznenadne i nagle obrte. Kao to se u tehnoloki diktiranoj intenzivnoj datosti mijenjaju dogaaji brzinom kao da se to deava na filmskoj traci, a ne u svakodnevnom ivotu, obian ovjek se teko snalazi u tom vtrtlogu i preivljava pakao globlizacije. Teke globalizacijske okolnosti dovode do mentalne izolacije pojedinca. Tok globalizacijskih dogaanja nenamjerno stvara svoju istorizaciju prostora i dogaanja. Bacajui pred lice ljudi odreene neraiene istorijske okolnosti u prolosti, globalizacijski i modernizacijski mehanizam nastoji prenijeti sutinu ciljeva na druge fenomene, ostavljajui sopstvene u mirnom i netaknutom prostoru promiljanja i mirnog zaokruivanja cjeline. U taj vrtlog, na junoslovenski nain, upadaju mediji eljni skandala i tabloidizacije, kao to se razvija korupcija i ostali (nus)proizvodi modernog doba. 1.1. Dimenzije globalizacije Razmatrati pitanja i probleme koje namee globalizacija, znai nuno govoriti o stranama i dimenzijama tog procesa. Odreenje globalizacije, po nekim autorima (Volerstin, Gidens, Held), kao uticaja globalnog na konkretnom lokalnom nivou znai da globalizaciju treba posmatrati kroz razne forme preobraaja i tranzicija. Sve poznate tranzicije (jugoistonoevropske, junoevropske, zapadnoevropske, junoamerike) su zapravo odreeni i konkretni praktini metodoloki okviri posmatranja i istraivanja globalnog procesa. Svaki proces kada stupa na drutvenu i svjetsku pozornicu, ili kada nastoji da napravi odreene uplive u konkretan lokalni ambijent istie i naglaava sopstvene dimenzije koje su za humanizaciju, a ne dehumanizaciju ovjeka, odnosno koje su za humanizacijske, a ne dehumanizacijske projekte. Tako je i globalizacija, kao dominantna dimenzija na junoslovenskom prostoru, poetkom 90-ih godina XX vijeka, naglaavala svoju demokratsku dimenziju, kao i dimenzije ljudskih prava i poboljanja ivota. Dimenzije koje su se s poetka druge decenije XXI vijeka prepoznatljive kao bitno obiljeje globalizacije (tehnoloka, ekonomska) samo su ovla spominjane kao neki, strukturalno manje 28
bitan, obiljeavajui znak. Oito je da globalizaciju kao proces, determiniu tri deimenzije: tehnoloka, informatika i ekonomska.7 Prve dvije bitne dimenzije globalizacije koje odreuju dananju, novovjekovnu globalizaciju su tehnoloka i informatiko kumunikacijska dimenzija. Mnogi ove dvije dimenzije odreuju kao jednu, ali zbog njihove razuenosti i irine, radi se zapravo o dvije dimenzije. Bez njih u svakom sluaju ne bi bilo moderne ili savremene globalizacije. Svijet ili globus bez njih ne bi bio na dlanu. Na ovaj nain svijet jeste na dlanu i na ( i u) raunaru. Jedino kroz spregu dvije navedene dimenzije mogue je i ostvariti osnovnu konceptualnu zamisao o globalnom promiljanju i lokalnom djelovanju. U tehnolokom smislu obiljeje globalizacije i njen uticaj u drutvu su zasnovani na strukturi koja je neizostavno vezana za dinamina tehnoloka postignua. ivimo u drutvu u kome tehnoloki izumi veoma brzo prestiu i pretiu jedan drugi. Teko da se tehnoloke inovativnosti i novosti mogu i pratiti. Ve ono to nastupa i dolazi danas postaje prevazieno i nezanimljivo sjutra.8 Promjene koje se u tehnolokom smislu deavaju u prvoj deceniji treeg milenijuma deavaju se mnogo dinaminije nego samo koju desetinu godina prije toga. Tehnoloke promjene uzrono posledinno mijenjaju i drutvene odnose, a samim tim preobraavaju i cjelokupnu drutvenu strukturu. Globalizacija namee nove vrijednosti, kao to su ubrzano zastarijevanje, prolaznost, potronja kao smisao ivota, pohlepa i to krae vrijeme od poetka upotrebe do odbacivanja na otpad svega to ovjek koristi. Za trusne sistemske promjene koje se u junoslovenskom prostoru dogaaju poslednjih dvadesetak godina ranije je trebalo da proe koji vijek da bi drutvena struktura promijenila izgled u takvom (globalizacijskom) omjeru. A za verifikaciju promjena na drutvenoj pozornici trebalo je, moda, i vie od toga. Od tehnolokih dostignua koja dominiraju globalizacijskim ambijentom i dostignua na tom planu odreenu korist imaju grupe i centri iz kojih se nastoji kreirati proces. Na isti nain grupe imaju i monopol na tehnoloko(a) dostignue(a). Taj monopol na tehnoloki razvitak i na tehnoloke izume centri (kompanije, drave) jako skupo prodaju. Granice rasta kapitala se nesluenom brzinom i kvantitetom umnoavaju to je i sutinski cilj katalizatora globalizacijskog procesa.
Prve dvije dimenzije (tehnoloka i informatika) ni u kom sluaju ne ine jednu te istu dimenziju, kako se moe vidjeti u nekim analizama. Ne ine jednu dimenziju iz razloga to je tehnologija mnogo obuhvatnija i ira od informatike, koja je samo jedan vid njenog ispoljavanja. 8 O potroakom drutvu kao drutvu koje je degradiralo trajnost i uzvisilo prolaznost, odnosno drutvu u kome se sve okree oko brzine, neumerenosti i otpada, videti u: Zigmunt Bauman, Fluidni ivot, Novi Sad: Mediteran publishing, 2009. (posebno 5. poglavlje ).
29
23 35
Druga globalizacijska dimenzija (informatika) se tie i ogleda se u informatizaciji i informatikoj revoluciji drutva. Informacija se u periodu globalizacije veoma brzo mijenja. Gotovo istom brzinom kao i tehnoloko dostignue, zbog ega na prvi pogled moe i izgledati da se radi o jednoj dimenziji. Poetkom druge decenije treeg milenijuma ogromni postotak ljudi i institucija na Planeti su umreeni u jednom svijetu i u jednom univerzumu. Trea (ekonomska) dimenzija globalizacije tretira ovaj proces kao iroko otvoreno trite na kome, ne konkurentni, nego jai, ostvaruju neogranieni profit. Cilj je to vie uveati profit i materijalizaciju postojeeg vlasnitva. Trini odnosi su osnov regulisanja i drutvenih odnosa u ovom konceptu. A upravo podvoenje svih elemenata ovjekovog ivota pod zakonitosti tria proizvodi nusprodukte globalizacije (organizovani kriminal, korupciju) koji postaju specifino obiljeje ovog porocesa.9 U vrijeme globalizacije se mijenja suverenitet drave, kao i karakter drutva, kulture, poloaj pojedinca i grupe. Sve vie se govori o participacijskom modelu suvereniteta. Sa time se mijenja i koncept nacionalne kulture i nacionalnog identiteta gdje se nacionalna kultura suoava sa drugim aspektima globalizirane kulture. A im se kultura mijenja onda se mijenjaju sve podstrukturne sfere, jer je kultura u irem smislu nain i stil ivota. Treba naglasiti da nacionalna kultura nikada nije homogena ni u jednom smislu, nego je eventualna homogenost privid. A ispod nje se nalazi jedna heterogenost i jedna razliitost, kako u vrijednosnom smislu, tako i u nainima ivota i u stilovima ivota, obiajima, itd. U tom smislu globalizacija moda ugroava tu sliku homogenosti. Ona je u odreenom smislu razbija. U znaajnoj mjeri globalizacija dodatno poveava unutranju heterogenost pojedinih struktura, to to pojedincima, grupama i institucijama oteava prilagoavanje stalnoj promjeni standarda. 1.2. Globalizacija i tranzicija svijesti Kao velika drutvena promjena, globalizacija sadri konglomerat svih navedenih dimenzija, elemenata i indikatora. Sve strane i sve dimenzije o kojima se govorilo su inkorporirane u bie globalizacije. A kada je to tako onda se globalizacija ne moe u stvarnosti svesti samo na ekonomsku dimenziju, to se inae esto radi, i iskljuivo se posmatrati i tretirati kroz ekonomske zakonitosti i dimenzije trita. Uostalom, glavni nedostaci praktinog, metodolokog pristupa posmatrnju i prouavanju globalizacijske tranzicije u junoslovenskim uslovima
Podvesti pod neograniene zakonitosti trita obrazovanje, zdravstvo i jo neke djelatnosti koje bitno utiu na razvojnu komponentu drutva je pogubno, jer nesumnjivo da legalizuje korupciju i kriminal u navedenim sferama.
9
30
su to to se ova pojava na kraju svela na ekonomsku dimenziju, odnosno na ono to je privatizacija. Sa aspekta praktinog i metodolokog posmatranja, okviri globalizacije i sve pojave unutar nje su dominantno izazovi za sociologiju i socioloka istraivanja. Na putu ka potpunijem razumijevanju globalizacije mora doi do globalne promjene svijesti. Posmatrai, istraivai i uesnici u svim savremenim dogaanjima moraju doivjeti taj preobraaj svijesti ili mentalnu tranziciju. Jedino na taj nain mogue je govoriti o drugim sveprisutnim dimenzijama i stranama globalizacije: politikoj, demokratskoj ekonomskoj, informatikoj i tehnolokoj. Ako se unutranja dimenzija ovjekovog bia ne sagleda u svojoj cjelovitosti, nastaju problemi koji su prisutni poetkom druge decenije treeg milenijuma i koji ne ulivaju nadu za uspjeno okonanje projekta / procesa oznaenog kao globalizacija. Jedan segment globalizacijskog praktinog okvira, koji se zove tranzicija, je mnogo dalje od uspjenog zavretka u jugoistonoevropskom prostoru. Mnogo je dalje od uspjenog okonanja nego to je bio kada je zapoeo, 90-ih godina XX vijeka. Tih 90-ih godina su postojale izvesne (prihvaene) drutvene vrijednosti, nekakve drutvene vrednote i nekakav socijalni kapital, koji je davao ohrabrenje i nadu drutvima, grupama i pojedincima na prostoru jugoistone Evrope. Tako neto je poslije dvadesetak godina odvijanja globalizacije potpuno urueno. Socijalni kapital ne samo da je uruen, nego je kvantitativno i vrednosno sveden na nulu. Osnovni razlog takvom stanju jeste injenica da nije dolo do mentalne tranzicije, da bi se moglo govoriti o ostalim promjenama unutar globalizacijske strukture. Iz tih razloga se i postavlja pitanje to znae sve razliite odrednice globalizacije, i sve njene dimenzije i ispoljavajue strane u kontekstu prie o svakodnevnom ivotu i njegovom (ne)boljitku? Gdje je tu smjeteno i prisutno piomanje pojedinca u svim onim njenim kvalitativnim dimenzijama? Da li sve dimenzije globalizacije o kojima se govori (tehnoloka, informatika i ekonomska, ali i neke druge), su na utrb onoga to je neka unutranja dimenzija ovjekovog bia i to je kvalitet zadovoljenja njegovih potreba? Globalizacija postavlja pitanje svakom ovjeku gdje je on tu i gdje je njegovo mjesto u tom procesu. Ali, oito je da u situaciji jedne nemoi, u situaciji jedne tehnoloke brzine, i jedne kvantitativne datosti (globalizacija mnogo vie insistira na brzini, na broju, na kvantitetu, nego na kvalitetu) teko moemo oekivati da ovjek tu i u tome moe nai pravi odgovor na mnoga pitanja. Ne rijetko se i pita: ko je glavni globalizator? Ko je taj ko je nosilac globalizacijskog procesa. Jer, oito je da na drutvenu pozornicu stupaju mnoge anonimne snage koje se ne mogu kontrolisati do sada poznatim sredstvima i mehanizmima. Koliko god da nauna i drutvena misao, kao i institucije, pokuavaju usmjeravati globalna kretanja i neke globalne tokove ne uspijevaju u tome u eljenom omjeru, ili 31
23 35
im stvari, esto, izmiu kontroli.10 Neke imaginarne snage se, esto, isprijee na putu protoku informacija, koje stvaraju (ne)mogunost odreene kontrole i odgovora na ova pitanja o biti ovjeka u globalizacijskoj percepciji i perspektivi.
2. Sistem (ne)vrijednosti u razdoblju globalizacije

Globalizacijska zbivanja se, esto, smjetaju u prostor izmeu imaginarnog i realnog, virtuelnog i stvarnog. To dovodi pojedinca u stanje svijesti (privida) po kome bi mnogo bolje po njega bilo da je veina tih tranzicionih preobraenja nestvarna ili snoviajua. Kada se govori o neemu to je sistem vrijednosti i odnosu globalizacije prema njemu nesumnjivo se, kao bitno, postavlja pitanje meusobnog uticaja i interakcije: da li je globalizacija uticala na sistem vrijednosti ili je sistem vrijednosti uticao na globalizaciju? Nije mogue u tom smislu dati potvrdan niti prvi, niti drugi odgovor, na isti onaj nain kao to se ne moe rei da li je globalizacija dobra ili loa, u nekom peorativnom smislu te vrednosne konstatacije. Ali, se moe naglasiti da globalizacija ima i neke svoje i dobre i loe strane kojima se treba prilagoavati, i koje treba prilagoavati nekim konkretnim i odreenim okvirima djelanja i bivstvovanja. Oevidno je da je u uslovima globalizacije univerzalni sistem vrednota prilino uruen. Zapravo, globalizacija je svojim tokom odvijanja napravila odreerni prazan prostor ili vakuum (ne)vrednota. Po svoj prilici da u taj vakuum najmanje ulaze tradicionalne i ortodoksne vrijednosti koje se zasnivaju na slobodi, na radu, na redu, na razliitostima i svemu onome to su postupne i trajne kulturoloke vrednote neega to je tradicijska i univerzalna konstanta. Upravo se jugoistonoevropski prostor nalazi u raskoraku izmeu tradicijskoga i modernoga, izmeu onoga to globalizacija namee svojim intenzivnim tokovima i neega to je sporomijenjajui stil ivota. Ekonomska dobit i ekonomski profit, kako pokazuju neka istraivanja,11 utiu na to da se i kod pojedinaca koji vrsto vjeruju u tradicionalne univerzalne vrednote mijenja sistem vrednosti ka neemu to je konzumerizam. Zapaa se da 85% vjerujuih ljudi12, koji bi trebalo da imaju prisutnu svijest o redosledu vrednota, puno ne razmiljaju kuda ide njihova zemlja, nego mnogo vie razmiljaju o tome to su konzumeristiki interesi i kako do njih doi. Zbog toga
Opasnosti i posljedice koje je donijela globalizacija (modernost) Gidens metaforino oznaava kao Moloh (udovite), silu koja se kree ruei sve pred sobom. Ljudi pokuavaju da upravljaju tom silom, ali ne uspijevaju da kontroliu, uvijek uspjeno, njegovu brzinu i pravac, sve zbog njegove snage i nepredvidljivosti. 11 Jan Rifkin, Evropski san, Zagreb: kolska knjiga, 2006, str. 73. 12 Isto, str. 89.
10
32
globalizacijsko drutvo nije loe drutvo i nema uspostavljen sistem vrednota zato to ga ine loi ljudi, nego zato to neki dobri ljudi ute13 i to ne govore o loim stranama globalizacije. Oni pomjeraju svoju svijest u smislu i smjeru odreenih medijskih zahtjeva i medijskih zahvata koji su veoma dinamini i koji su glavno sredstvo proteiranja ciljeva globalizacije koje nameu najvee multinacionalne kompanije, neke meunarodne organizacije (MMF, SB, STO) i finansijski kapital. Vrijeme modernizma, a kroz njega globalizma (kao nove vrednosne kategorije), je jako dobro posluilo nekim novim ljudima da otmu vlast vaninstitucionalno od njihovih predhodnika, koji su imali viziju i koji nisu dozvoljavali da se vrijednosti osipaju. Obini ljudi su najvei gubitnici modernizacije / globalizacije, budui da su u stvaranju neega novoga izgubili osjeaj sigurnosti, a u velikom broju sluajeva i egzistenciju, odnosno gotovo sve bitne elemente kvaliteta ivota.
3. Globalizacijsko doba i kvalitet ivota

Posmatrano sa stanovita modernizacije ivota (tehnoloke, informatike), globalizacija moe biti pozitivan proces, a sa take poboljanja kvaliteta ivota i ekonomskog napretka veine u drutvu, to je negativan proces. Direktno se tako neto odraava na kvalitet ivota pojedinca, grupa i drutva. Naime, radi se o procesu koji u ekonomskom smislu proizvodi (na lokalnom i globalnom nivou) malu grupu novih bogataa. Zbog toga su u tom procesu mnogi (veina) gubitnici, a oni pripadnici male grupe na vrhu socijalne i ekonomske piramide su dobitnici. Globalizacijski vrtlog brzine u kome se kvalitet ivota pretvara u kvantitet i statistike brojke je odlika modernog doba. Takvo vrijeme prouzrokuje unutranje nestabilnosti kod ovjeka koje se vremenom pretvaraju u propitivanja i zakljuivanja o praznini ivota i njegovoj skuenosti. Ljudi srednih godina su u takvim situacijama preputeni traganjima o (be)smislu ivota sa velikom vjerovatnoom da konstatiraju njegovu alijenaciju i anominost. Mlai ekaju to e uraditi oni srednjih godina i stariji, i u tom ekanju im prolazi nepovratno vrijeme, i oni su dezorjentisani. Globalizacijski nametnuta brzina prosto melje njihove spoznajne mogunosti o boljem ivotu i perspektivnijem drutvu. Trka za brojevima i statistikim masama u modernizacijskoj izgradnji drutva pretvara ih u pojedince i grupe koji ne mogu komunicirati ni sa svojim naj-
13
Ulrick Beck, to je globalizacija, Zagreb: Vizura, 2003. str. 67.
33
23 35
bliim okruenjem. Pri svemu tome nezaobilazno je i traganje za svojim samoaktuelizirajuim bivstvovanjem, i potraga za idntitetom koji je dostojan ovjeka.
4. Umjesto zakljuka: Ka vremenu brzine, kvantiteta i nevrednota

Globalizacijsko vrijeme gradi svoju prepoznatljivost na brzini, povrnosti, dergulaciji, konzumerizmu, otpadu, bizarnosti, kvantitetu, relativizaciji i banalizaciji svega dosadanjeg. Kulminira u tom sistemu (ne)vrednota(e), a ovjekova egzistencija se gradi na simulaciji i improvizaciji punoj neuspjelih poduhvata. Izazovi modernizacijskog doba dominantno poivaju na plutokratskoj amnestiji, prvenstveno, trgovake i finansijske, a potom i drugih prevara koje se savremenim jezikom zovu biznis, kao i na tehnolokoj diktaturi brzine i promjene. Humanistiko promiljanje svijeta i moralni temelj ovjekova opstanka trpe svakim danom sve vei poraz. Modernizacijski tokovi ovjeka sabijaju u zatvoreni prostor u kome se teko snalazi i u kome polako gubi ideale za bolji i pravedniji ivot. Ali, poto je sistem vrijednosti uruen, kvalitet egzistencije ovjeka, pojedinca poiva i lei u sjeanju tamo gdje stanuje (ili je nekad stanovao) ivot. U uslovima globalizacije formalno i fiziki ne nestaju drave, kulture, pojedinci i grupe, ali se u globalizacijskom procesu mijenja karakter suvereniteta i to bitno transformie linost, grupu, drutvo i njihove strukture.
Literatura
1. Bauman, Zigmunt. Fluidni ivot. Novi Sad: Mediteran publishing, 2009. 2. Bek, Urlih. Rizino drutvo, U susret novoj moderni. Beograd: Filip Vinji, 2001. 3. Beck, Urlich. ta je globalizacija? Zagreb: Vizura, 2003. 4. omski, Noam. Profit iznad ljudi. Neoliberalizam i globalni svetski poredak. Beograd: Filip Vinji, Beograd, 2003. 5. Drakovi, Veselin. Kontrasti globalizacije. Beograd: Ekonomika i Fakultet za pomorstvo Kotor, 2002. 6. Giddens, Anthony. Trei put. Zagreb: Politika kultura, 1999. 7. Giddens, Anthony. Odbjegli svijet kako globalizacija oblikuje nae ivote. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2005. 8. Huntinghton, Samjuel. Sukob civilizacija. Podgorica: CID, 2000.
34
9. Kalanj, Rade. Globalizacija i postmodernost. Zagreb: Politika kultura, 2004. 10. Mander, Deri i Edvard Goldsmith (prir.). Globalizacija Argument protiv. Beograd: Clio, 2003. 11. Milardovi, Anelko. (ur): Globalizacija, Osijek Zagreb Split: Pan Liber, 2001. 12. Mitrovi, Ljubia. Izazovi sociologije i globalizacija, Ni: Ekonomske teme, XLI, 2003, br. 2. 13. Mitrovi, Ljubia. Balkan u svetlu razvojnih megatrendova: tranzicije, globalizacije, regionalizacije i evropske integracije. U Zborniku Drutvene promene i razvoj, Ni: Filozofski fakultet Univerziteta u Niu, 2008. 14. Rifkin, Jan. Evropski san. Zagreb: kolska knjiga, 2006. 15. Sholte, Jan-Aart. Globalization: A critical introduction. London: Palgrave Macmillam, 2000. 16. Stojkovi, Branimir. Evropski kulturni identitet. Beograd: Slubeni glasnik, 2008. 17. Todorova, Marija. Imaginarni Balkan. Beograd: Clio, 2006. 18. Tomlinson, Jon. Globalization and cultural identity, www. polity.co.uk/ global/pdf/GTR eader2eTomlinson.pdf. 19. Trkulja, Jovica. (ur) Iskuenja globalizacije: globalizacija, evropeizacija i nacionalni identitet. Kikinda: Kikindski dijalozi, 2003. 20. Vidojevi, Zoran. Kuda vodi globalizacija? Beograd: Filip Vinji, 2005. 21. Vukadinovi, Sran. Korupcija kao pratea pojava drutva. U Zborniku Drutvene promene, kulturni i etniki odnosi i evrointegracijski procesi na Balkanu. Ni: Filozofski fakultet Univerziteta u Niu, 2004. 22. Vuleti, Vladimir (ured.). Globalizacija mit ili stvarnost. Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva, 2003. 23. Vuleti, Vladimir. Globalizacija. Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva, 2009. 24. Wallerstin, Immanuel. Development or Development of World System?, Introduction. One World Society. In: Globalization, Knowledge and Society, London: Sage Publications, New Delhi: Newlury Park, 1990. 25. Wallerstein, Immanuel. Geopolitics and Geoculture. Essays on the Changing World System. Cambridge: University Press, 1991.
35
Boro Tramoljanin1 Fakultet politikih nauka Banja Luka tramosljaninboro@gmail.com
Pregledni rad UDC 316.42.063:339.54 DOI:10.7251/SOC1203037T Primljeno:12.02.2012. Prihvaeno: 01.05.2012.
Globalizacija i mehanizmi njenog ostvarivanja1

Abstract The introductory section of the paper refers to the conceptual operationalization of globalization and the different theoretical views on globalization. The central segment of the script is dedicated to the dimensions of globalization and its mechanisms of objectification of social reality. The final section of the script is focused on the consequences of globalization, of which one has a positive and others negative effect on humanity. Key words: globalization, globalism, westernization, capital, market, nation, nation state, culture, civilization, size, mechanisam, consequences. Apstrakt Uvodni dio rada se odnosi na pojmovnu operacionalizaciju fenomena globalizacije i na razliita teorijska gledita o globalizaciji. Centralni segment rada je posveen dimenzijama globalizacije i njenim mehanizmima. Zakljuni dio rada akcenat stavlja na posljedice globalizacije, od kojih jedne imaju pozitivne, a druge negativne efekte po ovjeanstvo. Kljune rei: globalizacija, globalizam, vesternizacija, kapital, trite, nacija, nacionalna drava, kultura, civilizacija, dimenzija, mehanizam, posljedica.
Uvod
Dinamiku savremenom drutvu dao je brzi razvoj nauke, tehnologije i tehnike sredinom 60-tih godina prolog vijeka, koji je omoguio intenziviranje drutvenih odnosa, njihove aktivnosti i meusobno povezivanje - porast me-
Profesor sociologije na FPN, Univerzitet u Banjoj Luci. E-mail: tramosljaninboro@gmail.com
37
37 50
unarodne razmjene i meuzavisnosti, objedinjenih terminom globalizacija.2 Poetkom 90-tih godina prolog vijeka intenzivirana je upotreba ovog termina kada je ostvaren trijumf liberalnog kapitalizma u dugogodinjem nadmetanju sa komunizmom. Ovim zbivanjima nije izmijenjena samo politika slika svijeta, ve su se promjene desile u svim sferama ivota otvorena su vrata zemljama Zapada, prije svega SAD, da ostvare uticaj na ostatak svijeta koji je trebao da prihvati dominantne Zapadne modele u politici, u kulturi i u svakodnevnom ivotu. Mnotvo znaenja koja se pripisuju pojmu globalizacija, kao i ne postojanje definicije koja bi bila opte prihvaena, svjedoe o kontroverznosti ovog pojma jedni globalizaciju shvataju kao planetarni proces koji se ne moe zaustaviti, dok drugi pod ovim pojmom podrazumijevaju nezaustavljivo irenje i dominacija Zapadne civilizacije po itavom svijetu. Izgradnja globalnog drutva ima svoje negativne i pozitivne posljedice. Negativne posljedice bi se ogledale u nejednakoj raspodjeli ekonomskog bogatstva, sirovina, nejednakom ekonomskom razvoju, usponu globalnog varvarstva (uspon transnacionalnih mafija, kartela droge i sl.)3, nastupu dezintegrativnih, separatistikih i tribalistikih tenji i pokreta i sl. Na drugoj strani, poveanje ukupnog ivotnog standarda, poveanje socijalne mobilnosti, slobodno integrisano svjetsko trite, izgradnja politikog pluralizma, razvijanje demokratije i demokratskih procedura, irenje naunih znanja koja postaju dostupna velikom broju korisnika i sl., jesu neke od pozitivnih posljedica globalizacije.4 Zbog razliitog gledanja na globalizaciju njene uloge, znaaja i posljedica, nastaje spor oko pojma globalizacije (hiperglobalisti, skeptici i trenasformacionisti). U ovome radu razmatraemo razliite pristupe globalizaciji (neoliberalni, reformistiki, radikalni i sl.), dimenzije globalizacije (ekonomska, politika, kulturna, informatika, globalizacija jezika, nauke, terorizma i sl.), kao i mehanizme kojima se ostvaruju procesi globalizacije (vojni savezi, multinacionalne kompanije, kljune finansijske institucije i organizacije, elektronski mediji,
2 Globalizacija je manifestacija, pojavljivanje globalnog drutva (svetskog drutva). ... Pojam globalno moe se upotrebiti samo (da bi bilo teorijski precizno) na one manifestacije koje se ispoljavaju na nivou globusa (kao simbola zemlje, ukupnost naeg realnog ivota), ili na nivou karte sveta, kao razvuenog globusa, dakle, na svetskom nivou. (Vie vidjeti u: Ivan ijakovi i Vili Dragana, Sociologija savremenog drutva, Banja Luka: Ekonomski fakultet, 2010, str. 64 65). 3 Semjuel Hantington, Sukob civilizacija i preoblikovanje svetskog poretka, Podgorica: CID, 1998, str. 357. 4 Ivan ijakovii Vili Dragana, Sociologija savremenog drutva, Banja Luka: Ekonomski fakultet, 2010, str. 66 67.
38
Globalizacija i mehanizmi njenog ostvarivanja
amerika ideja ljudskih prava, razne (eto i tajne) organizacije kao to su Bilderberg grupa i Trilateralna komisija, zatim nauka, tehnologija i tehnika.
1. Pojmovno odreenje globalizacije

Pojam globalizacija uao je, neposredno, u pojmovni krug drutvenih nauka ezdesetih godina 20. vijeka, a njegova upotreba intenzivirana je devedesetih godina.5 Njime se oznaavju promjene u savremenom drutvu (u politici, u ekonomiji, u kulturi i sl.) koje dovode do porasta meunarodne razmjene i meusobne zavisnosti u svijetu. Na razvoj procesa globalizacije uticao je napredak ostvaren u sistemima komunikacije (izum satelitske komunikacije) koji je ostvaren ezdesetih godina prolog vijeka, a koji je omoguio prenos velikih koliina informacija svuda po svijetu, povezivanje ljudi, intenziviranje drutvenih odnosa i aktivnosti ljudi. Specifinost ovoga procesa ine nove tehnologije, novi drutveni akteri, nova trita, novi mehanizmi upravljanja i sl. U zemljama Istone Evrope i SSSR-a poetkom devedesetih godina 20. vijeka uslijedile su znaajne drutvene, politike i kulturne promjene (trini sistem slobodne konkurencije, izgradnja demokratskih politikih institucija, kulturno otvaranje i sl.) uzrokovane slomom komunizma i pobjedom liberalnog kapitalizma, ime je pojam globalizacija poprimio svoju frekventnu konotaciju.6 Bez obzira na razliita miljenja u vezi s procesom globalizacije7, kao i na injenicu da su u istoriji ljudskog drutva zabiljeena neka kretanja koja su imala sline, globalne tendencije (ekspanzija velikih religija i civilizacija, vojna
5
Ranije, umjesto pojma globalizacija, koriteni su njeni supstituti, kao to su graanstvo svijeta, federativna drava vjenog mira, internacionalizacija kapitala, mondijalizacija, konvergencija, modernizacija, totalizacija, svjetski integracioni procesi, planetarni menadment, unitarizacija svijeta, planetarna socijalistika revolucija. 6 Entoni Gidens, Sociologija, Beograd: Ekonomski fakultet, 2005, str. 57. 7 Neki mislioci nastoje pokazati da su kreatori globalizacije svijeta, ekonomski mone muntinacionalne kompanije, koje su zainteresovane za to bru cirkulaciju robe, kapitala, ljudi u internacionalnim razmjerama, ime se nastoje transcendirati nacionalne drave, kao najvea prepreka na tom putu, zatim da su glavni protagonisti globalizacije svijeta, mone drave Zapada, predvoene SAD-a, kao svjetskim policajcem, pod ijom se komandnom palicom, nastoji ostvariti globalizacija svijeta. O ovome govori Henri Kisinder, u knjizi Diplomatija (1994) kae da je to trei pokuaj SAD-a da se uspostavi novi svjetski poredak, koji bi znaio da je na djelu ostvarena globalizacija svijeta. Najprije je Vilson 1918-te godine, nastojao da realizuje koncept demokratije po mjeri SAD-a. Taj plan je bio bezuspjean zbog strategije amerikog izolacionizma. Drugi put je to elio da postigne Hari Truman sa Maralovim planom, ali je i on propao usljed sukoba sa Sovjetskim Savezom. Tada nastaje period hladnog rata, u kojem je postojala ravnotea sila, odnosno, ravnotea straha. I tek trei put, 1989-te godine, padom Berlinskog zida, i 1990-te dezintegracijom Sovjetskog Saveza, Buu i Klintonu je otvoren put ka svjetskoj dominaciji. Vidjeti: Henri Kisinder, Diplomatija I II, Beograd: Verzal Pres, 1999.
39
37 50
osvajanja i dinovska carstva), globalizacija, kako je to primijetio M. Peujli, predstavlja jedno trajno i univerzalno stremljenje ovjeanstva.8 U naunom smislu, termin globalizacija implicira to da se radi o objektivnom, permanentnom, nezaustavljivom i ireverzibilnom procesu integracije svijeta na ekonomskom, politikom, kulturnom, civilizacijskom i komunikacijskom planu. U ideolokom smislu, globalizacija se izjednaava sa globalizmom, odnosno sa nastojanjem monih svjetskih sila Zapada da uspostave svoju ekonomsku, politiku i vojnu dominaciju u svijetu. Otuda i nastojanje da se globalizacija poistovjeti sa vesternizacijom. Na drugoj strani imamo regionalno povezivanje zemalja pacifikog regiona oznaeno kao isternizacija. Dakle, ovdje je rije o dva (konkurentska) modela koja se maskiraju globalizacijom. Iz prethodno reenog u vezi s globalizacijom, moemo se sloiti s M. Peujliem da ovaj pojam simbolizuje duh naeg vremena, monu silu koja oblikuje ivot savremenog svijeta.9
2. Razliita teorijska gledita o fenomenu globalizacije

S obzirom na aktuelnost procesa globalizacije pokrenute su razliite rasprave u vezi s njim, iz kojih su nastala razliita objanjenja ovog fenomena, tj. razliiti pokuaji da se on razumije. Klasifikaciju pristupa analizi globalizacije, a koja je prihvaena od veine savremenih naunika, dao je istasknuti mislilac Dejvid Held. On razlikuje tri kole miljenja u vezi s globalizacijom: hiperglobaliste, skeptike i transformacioniste. 1. Hiperglobalisti, imaju afirmativan odnos prema globalizaciji koju fetiiziraju do paroksizma. Njen glavni protagonista je Ome. On tvrdi da globalizacija predstavlja novu eru gdje su ljudi postali aktivni subjekti disciplinovani globalnim tritem (a ono od njih zahtijeva linu incijativu i preduzimaki duh imanentan trinoj ekonomiji). 2. Skeptici, zadravaju kritian, da ne kaemo, nihilistiki odnos prema globalizaciji. Ona je, za njih, mit koji se ne moe dovesti u kontekstualnu vezu sa realnim injenicama. Nivo ekonomske i svake druge integracije je ispod onoga o kojem govore hiperglobalisti. Prema tome, nije na mjestu idealnotipski model globalizacije kojeg zamiljaju hiperglobalisti, smatrajui da je on paradigma kojoj treba, bez pogovora, teiti. Takoe, mo nacionalnih vlada u regulisanju ekonomskih djelatnosti nije opala. To znai da je iluzija globalista u tome da e suverenitet nacionalnih drava
8
Miroslav Peujli, Globalizacija dva lika sveta, U: Marko Vuini (ured.), Aspekti globalizacije, Beograd: Beogradska otvorena kola, 2005, str. 37. 9 Isto, str. 5 - 6.
40
biti smjeten u muzej starina. On e se i dalje manifestovati jer nacije i nacionalne drave pokazuju otpornost prema globalizaciji koja eli da ih poniti. Osim toga, skeptici se pozivaju i na injenicu, da je ekonomska integracija u svijetu blokirana uticajem regionalizacije. Svjetska ekonomija se danas nalazi pod dirigentskom palicom tri glavna finansijska i trgovinska bloka Evrope, Pacifike Azije i Sjeverne Amerike. Drugim rijeima, svjetska ekonomija je manje integrisana u poreenju sa erom klasinog zlatnog standarda pri kraju 19-og vijeka. 3. Transformacionisti, globalnu meuzavisnost objanjavaju procesom modernizacije. Oni osporavaju stav o nestanku nacionalnih drava koje su, po svojoj prirodi, otporne i ne mogui se jednostavno slomiti. Po njihovom miljenju globalizaciju prati integracija velikih drava i fragmentacija malih drava. Na toj osnovi se podstiu u njima nacionalni i vjerski sukobi to, po pravilu, vodi njihovoj disoluciji. To izaziva veliku neizvjesnost i ovjeanstvo se nalazi u jednoj dijabolinoj situaciji iz koje se teko moe nai izlaz. Lesli Skler smatra da je socioloke radove o globalizaciji mogue diferencirati u etiri kategorije:10 a) Svjetsko-sistemski pristup se temelji na distribuciji zemalja na zemlje centra, poluferije i periferije. b) Model globalne kulture je fokusiran na probleme konstituisanja nacionalnih identiteta determinisanim od strane homogenizovanih mas-medija. c) Model globalnog drutva je emaniran naukom, tehnologijim i industrijom, kao najznaajnijom privrednom granom. d) Model globalnog kapitalizma je efektuirao snage globalizirajueg kapitalizma i to je njegova differentia specifica u odnosu na druge drutveno-ekonomske formacije. Roland Robertson posmatra globalizaciju u psiholokoj ravni naglaavajui da se ona odnosi na zgunjavanje sveta i jaanju svesti o svetu kao celini. Entoni Gidens sutinu globalizacije dijagnosticira ovim rijeima Svet je u mnogim znaajnim aspektima postao jedinstveni sistem kao rezultat sve tenje uzajamne zavisnosti koja sada deluje bukvalno na svakoga od nas. Globalni sistem nije samo sredina u okviru koje se razvija konkretno drutvo. Drutvene, politike i ekonomske veze koje presecaju granice izmeu zemalja u odluujuoj meri utiu na sudbinu ljudi u pojedinim zemljama. Opti izraz za oznaavanje sve vee meuzavisnosti svetskog drutva je globalizacija.11 Prema miljenju oltea
10
Pogledati: Lesli Skler, Rivalska shvatanja globalizacije, Zbornik radova: Globalizacija, mit ili stvarnost, Beograd: ZUNS, 2003, str. 31 47. 11 Entoni Gidens, Sociologija, Podgorica: CID, 1998, str. 58 - 59.
41
37 50
o fenomenu globalizacije postoje tri teorijska pristupa, neoliberalni, reformistiki i radikalni.12 Neoliberalni pristup se odlikuje radikalizmom, gdje trite ima maginu mo da rjeava sve drutvene anomalije, pri emu se apstrahuju socijalne posljedice koje trite izaziva. To znai da na jednoj strani sve vie nastaje manjinska elita enormno bogatih, a na drugoj gigantska masa sve siromanijih. Reformistiki pristup se zalae za globalizaciju sa socijalnim likom to nailazi na veliki otpor krupnog kapitala. On nastoji da potisne socijalni kapitalizam u korist neoliberalnog kapitalizma koji nema razumijevanja za deprivirajuu poziciju drutvenih grupa koje su marginalizovane od strane drutva (radnici, omladina, inteligencija). Radikalni pristup ima nihilistiki odnos prema globalizaciji, smatrajui da ona izaziva brojne turbulencije u drutvu i da se time stavlja brana njegovom razvoju i progresu. Za Ulriha Beka je karakteristino da pravi distinkciju izmeu globalizma, globalnosti i globalizacije.13 Pod globalizmom supsumira ideologiju vladavine svetskog trita, ideologiju neoliberalizma. Globalnost nas upozorava na fakat da ve dugo ivimo u svetskom drutvu. Globalizacija se opredmeuje kroz procese putem kojih transnacionalni akteri sa razliitim izgledima na mo, orjentacijama, identitetima i mreama presecaju i potkopavaju suverene nacionalne drave. I Mihailo Markovi, poput Ulriha Beka, nastoji povui demarkacionu liniju izmeu globalizacije i globalizma.14 Globalizacija, po miljenju pomenutog autora, je nezadriv proces svetske integracije na tehnolokom, komunikacijskom, politikom, naunom i kulturnom planu. Globalizam je ideologija i politika svetske dominacije. Nenad Suzi istie da postoje dva modela globalizacije15168 i to: a) razvoj i pribliavanje civilizacija na planeti Zemlji ili, b) amerikanizaciju tj. pozapadnjenje. Na ambivalenciju pojma globalizacije ukazuje i Vladimir Vuleti, jer se za nju esto koriste sinonimi kao to su internacionalizacija, globalnost, globalizam, glokalizacija, regionalizacija, imperijalizacija, novi svetski poredak.17 Iz svih navedenih razmatranja o globalizaciji od strane brojnih autora mogli bismo sagledati njenu karakterizaciju sa sljedeim oznakama:
12
Pogledati: Jan Aart Sholte, Globalization- A critical introducton, London: Macmillan Press, 2000, pp. 35 42. 13 Pogledati: Ulrih Bek, Virtuelni poreski obveznici, u Zborniku: Globalizacija, mit ili stvarnost, Beograd: ZUNS, 2003, str. 129/142. 14 Pogledati: Mihailo Markovi, Intervju, Knjievni list br. 43 i 44. 2006. 15 Pogledati: Nenad Suzi, Globalizacija i srpski nacionalni interesi, Banja Luka: TT centar Banja Luka, 2001, str. 5-12. 16 Isto, str. 5-12. 17 Vladimir Vuleti, Socioloki renik, Beograd: ZUNS, 2007.
42
1. Fenomen globalizacije je amorfan pojam, jer svaki od navedenih teoretiara je interpretira u skladu sa svojom linom jednainom tako da nam ostaje nejasno esencijalno znaenje globalizacije. 2. Globalizacija nije mit, ve realnost, iji objektivitet, u velikom broju njenih dimenzija, ekonomskoj, tehnolokoj, politikoj, kulturnoj, civilizacijskoj, informativnoj, niko ne dovodi u pitanje. 3. Globalizacija je djelo nauno-tehnolokih revolucija, pri emu posebno istiemo esencijalnu ulogu tree nauno-tehnoloke revolucije (informatike revolucije)18, koja je doprinijela da globalizacija postane nezadriv proces svjetske integracije. 4. Moramo nuno povui kardinalnu razliku izmeu globalizacvije i globalizma, pri emu globalizacija ima pozitivnu konotaciju, a globalizam je apsolutno neprihvatljiv, jer je u funkciji monih svjetskih sila pretvoren u ideologiju i politiku dominacije u planetarnim razmjerama. 5. Globalizacija je usmjerena na destrukciju nacija i nacionalnih identiteta. Ako bi se to dogodilo, nastalo bi uniformno i bezbojno ovjeanstvo, to bi bio definitivni kraj humanizma i morala sa strahom o apokaliptikom zavretku savremene civilizacije. 6. Globalizacija i fragmentacija su dva komplementarna procesa s obzirom da na jednoj strani imamo fuziju velikih drava, a na drugoj disocijaciju malih drava.
3. Dimenzije globalizacije
Kada je rije o globalizaciji onda se ona u svojim manifestacijama javlja u vie dimenzija. 1. Ekonomska globalizacija implicira organizovanje proizvodnje u planetarnim razmjerama. Tome podsticaj daju ekonomski snane transnacionalne korporacije koje su zainteresovane za brz i neometan proces cirkulacije robe, kapitala, ideja, ljudi. Dakle, ovdje se radi o planetarizaciji kapitala koja nemilosrdno lomi sve nacionalne i druge barijere i svojom ekspanzijom je dosegao u svaki kutak planete. 2. Politika globalizacija porie ulogu nacionalnih drava u domenu trinih standarda (regulisanja robnonovanih odnosa), zatite ljudskih
18
Ovdje govorimo o treoj tehnolokoj revoluciji prema inerciji i inspiraciji koju je pokrenuo Alvin Tofler knjigom Trei talas, iako se preciznije moe govoriti o 5 nauno-tehnolokih revolucija (parna maina, elektrina energija, nuklearna energija, informatika i solarna energija). ak i o redoslijedu ne postoji potpuno slaganje, da li je nuklearna energija, trea ili etvrta revolucija, odnosno da li je informatika revolucija nastupila prije ili poslije nuklearne.
43
37 50
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
prava, prirodne i drutvene sredine. To nije vie stvar pojedinanih nacionalnih drava, koje se rukovode klasinom koncepcijom dravnog suvereniteta, ve o tome mora da vodi rauna cjelokupna meunarodna zajednica. Kulturna dimenzija globalizacije je intencionalno usmjerena ka stvaranju uniformne svjetske kulture. Nesumnjivo tako neto bi se postiglo zahvaljujui homogenizaciji nacionalnih kultura odnosno razliitih stilova i pogleda. Informatika globalizacija podrazumijeva globalizaciju komunikacija, jer je razmjena informacija svjetski proces koji se odigrava meteorskom brzinom. Globalizacija nauke, tehnologije s obzirom da su oni, po svojoj prirodi, univerzalni proizvod jer su inkorporirani u znanju i iskustvu ovjeanstva kao cjeline i u principu su od utilitaristikog znaaja za sve narode. Globalizacija jezika, gdje je engleski jezik postao svjetski jezik i ne bez razloga se naglaava da e u 21-om vijeku biti dominantan zbog toga to se nalazi u komplementarnom odnosu sa informatikom tehnologijom. Engleski jezik sve vie potiskuje druge jezike iz kola i iz slubene upotrebe u poslovnom svijetu. Time se dovode u pitanje drugi nacionalni jezici i nacionalni identiteti u vrijeme globalizacije koja ih nastoji destruirati. Globalizacija terorizma, jer smo svjedoci da se teroristiki napadi dogaaju na cjelokupnoj planeti i nijedna zemlja u svijetu nije zatiena od te poasti koju inspiriu islamske drave. Globalizacija jedne slike svijeta koja se silom nastoji da nametne cjelokupnom ovjeanstvu od strane protagonista novog svjetskog poretka na elu sa SAD-a. Globalizacija zagaenosti prirodne i drutvene sredine ije ekoloke posljedice pogaaju sve zemlje svijeta (nezavisno od toga to su one vee u zemljama u razvoju od onih zemalja koje su ekonomski i tehnoloki od njih daleko vie razvijenije). Globalizacija nepravde koja je ekskomunicirala pravdu i ona u ime nje istupa. Iz ovoga zakljuujemo da je u planetarnim relacijama uspostavljena prevalencija pozitivnog prava koji se rukovodi principom nepravde, umjesto prirodnog prava protkanog naelom pravde. Vie nego oigledno, danas je prirodno pravo potpuno nemono, jer vie ne slui ni kao korektiv pozitivnom pravu, ve moe jedino da predstavlja farsinu ornamentiku, ukras da bi se kamuflirala brutalnost i nehumanost pozitivnog prava.
44
4. Mehanizmi globalizacije
Iako su istoriji postojali procesi i nastojanja koja su imala globalne tendencije, ovdje emo se osvrnuti na naine na koje se procesi globalizacije, u pravom smislu te rijei, odvijaju u nae vrijeme, simultano, minuciozno, primjenom veeg broja mehanizama, od kojih smo izdvojili sledee: 1. Iza globalizacije svijeta stoje ekonomski mone multinacionalne kompanije. Nije nepoznato da danas u meunarodnim ekonomskim odnosima i u trgovini glavnu rije ima oko 500 transnacionalnih kompanija koje su sa ekonomskog aspekta zainteresovane za slobodu trgovine i ukidanje carinskih i svih drugih barijera u internacionalnim planetarnim razmjerama. Po rijeima poznatog amerikog ekonomiste, Keneta Galbrajta, njihova ekonomska mo je tolika da e one negirati svaku potrebu za nacijom i nacionalnim identitetom, jer lojalnost svojoj svjetskoj firmi postaje znaajnija od geografski i politiki omeenog pojma nacionalizma i patriotizma. Tanije reeno, za jednog Italijana ili Francuza, koji imaju svoj kapital u Filipsu ili Deneral motorsu, vanije je da ostvare profit ili viak vrijednosti, nego da se u subjektivnom i nacionalnom pogledu osjeaju Italijanom ili Francuzom. Prema tome, zapadni graanski svijet je svijet ekonomskih interesa, i u poreenju sa tim interesima svi drugi interesi, pa i nacionalni, od drugorazrednog su znaaja. Sutinu tog svijeta su jasno dijagnosticirali Hegel, Adam Smit, Mekferson i Jeringa. Hegel je graanski svijet nazvao bojnim poljem privatnih interesa, a Adam Smit je govorio da je u njemu ovjek roen da bude trgovac. Takoe i Mekferson je isticao da je zapadni svijet svet posesivnog individualizma. Ovim ocjenama se priklanja i R. Jeringa osniva teorije interesa u pravnoj nauci kad kae: Moja kesa mi je moja sloboda na putu. Dakle, svojina je uslov manifestacije moje slobode, jer se u njoj nalazi zapretano emancipatorski jezgro. 2. Na liniji globalizacije planete djeluju i kljune finansijske institucije i organizacije: Svjetska banka, MMF i Svjetska trgovinska organizacija. Putem ovih institucija i organizacija treba da se ostvari prestrukturiranje svjetske privrede u interesu Amerike, kao vodee svjetske sile, pod ijom se komandnom palicom sprovodi nasilna unitarizacija svijeta. 3. U funkciji globalizacije svijeta su i elektronski mediji (sateliti) koji doprinose da ljudi irom svijeta neposredno participiraju u svim znaajnim politikim, kulturnim i sportskim manifestacijama. Geografska udaljenosti izmeu kontinenata gubi svoj znaaj i u vezi s tim Maral Makluan s pravom istie da cijeli svijet postaje jedno planetarno selo. Drugaije reeno - nastupila je jedna kompresija vremena i prostora, budui da se 45
37 50
4.
5.
6.
7.
u istom vremenskom trenutku moe posmatrati neki medijski dogaaj na svim takama zemaljske kugle (istovremeno u Njujorku, Londonu, Parizu, Moskvi, Kairu, Pekingu, Melburnu, Torontu). Iz ovog se moe zakljuiti da je Gutenbergova galaksija, kao vrijeme knjige i pisanog teksta, definitivno smjetena u muzej starina ustupivi svoje mjesto daleko efikasnijoj, broj komunikaciji pomou slike koja se pojavila s pronalaskom elektronskih medija, satelita. Globalizacija svijeta nastoji se opravdati i kamuflirati tradicionalnom amerikom idejom ljudskih prava. Ovo se najbolje moe vidjeti na primjeru bivih socijalistikih zemalja u kojima su ta prva voluntaristiki toliko proirena da supsumiraju prava manjinskih nacija.19 Posebnu artikulaciju u procesu nasilne globalizacije svijeta daju i tajne organizacije kao to su Bilderberg grupa i Trilateralna komisija, iji je osnovni zadatak preoblikovanje svijeta u namjeri da se ostvari krajnji cilj: novi svjetski poredak, koji e da reprezentuje jedinstvena svjetska vlada.20 Globalizacija svijeta se danas nastoji ostvariti i vojnim savezima. Od njih najveu ulogu ima NATO-pakt koji se, prijemom novih lanova, nasilnom makijavelistikom metodom iri prema Rusiji i Kini, nastojei ih destabilizovati i unititi kao velike vojne sile. Globalizaciji svijeta svoj obol daju nauka i tehnika, s obzirom da njihovi rezultati transcendiraju nacionalne granice koristei svim narodima bez
19 Slovenaka, Hrvatska, a posle toga i tragina bosansko-hercegova secesija, u okviru ove doktrine, bila je protumaena ... kao pravo manjih nacionalnih grupacija na samoopredjeljenje do otcjepljenja. ... Dakle to je izvedeno pomou apsolutizacije republikih i relativizacije dravnih granica. ... No demokratska procedura je bila, pokrivena institucijom referenduma primjenjenog na takve administrativne jedinice koje su odgovarale manjim narodima. ... Tako su oni (rije je o Srbima) koji su najveim rtvama stvorili jugoslovensku zajednicu naroda i to u dva maha, u toku Prvog i Drugog svjetskog rata, bili dovedeni u situaciju potpune nacionalne obespravljenosti. ... Paradoksalno, na ovaj nain, prava manjina su izbila u prvi plan dok su, u isti mah, prava svake nacionalne veine okvalifikovana kao neto, po sebi sumnjivo i uvijek po sebi dominatorsko. Na taj nain izvrena je disolucija Druge Jugoslavije izazivavem etnikih sukoba koji su imali za posljedicu konstituisave malih drava nesposobnih da se suprostave ekonomskoj eksploataciji i politikoj dominacestiji od strane svjetskih sila. 20 Bilderberg grupa je formirana 1954, u Holandiji, u hotelu Bilderberg, po emu je i dobila takav naziv. Ona se opisuje kao nevidljiva ruka, kao vlada plutokrata ekonomski mone elite koja je pozvana da upravlja svijetom. Za nju je karakteristino da je skrojila Karingtonov papir ili plan kojim je izvrena destrukcija bive Jugoslavije. Trilateralna komisija je konstituisana 1973. godine u Tokiju. Ona sainjava koaliciju tri najbogatija svjetska regiona: Amerike, Zapadne Evrope na elu sa Njemakom i Azije predvoene Japanom. Trilateralna komisija je organizacija transnacionalnog finansijskog kapitala. U okviru nje dominantnu poziciju zauzima Amerika, u cilju ostvarenja njenog sna, da do 2000. godine ovlada svijetom (ovaj san se jo nije ispunio i veliko je pitanje da li e se ikad i ostvariti).
46
razlike.Iz svjetskih centara nauna i tehnika znanja se difuzno ire u kosmopoliskom znaenju te rijei. 8. Globalizacija svijeta na ekonomskom planu determinie i nastanak globalne svjetske kulture koja sve vie potiskuje specifinosti nacionalnih kultura homogenizirajui ivotne stilove i poglede. 9. Globalizacija svijeta se nastoji implementirati i putem sekti ije masovno ekspanziranje je u posljednje vrijeme dovedeno do paroksizma. One dezavuiu naciju (nacionalnu kulturu, nacionalni identitet) nastojei njihove pripadnike denacionalizovati, odnodno separirati od miljea svoje kulture, tradicije, vjerskih osjeanja, mentalnih i psiholokih osobina. Otuda je sasvim razumljivo to sektai a priori odbacuju bilo kakav nacionalizam i patriotski odnos prema otadbini. Zatim, sekte skrnave nacionalne simbole, (ne ele pozdraviti zastavu, sasluati himnu). Iako se na prvi pogled razlikuju, sve one imaju zajedniki imenitelj opredmeen u destrukciji nacionalne svijesti i uspostavljanju defetistike svijesti s ciljem da se poniti nacionalni identitet. Razumije se da je to esencijalna pretpostavka za konstituisanje uniformnog ovjeanstva u kojem nee biti nacija i nacionalnih kultura. Na svemu tome se nastoji instalirati novi svjetski poredak na incijativu Amerike, a uz mazohistiku podrku najmonijih zemalja Evropske unije (Njemake, Engleske, Francuske) ije nivelirajue klatno nastoji unificirati nacionalne osobenosti sa bogatom kulturom, tradicijom i tako ih uskladiti sa anglosaksonskim standardima.
5. Posljedice globalizacije
Imajui u vidu injenicu da je globalizacija protivurjean i viedimenzionalan drutveni fenomen, onda je sasvim razumljivo da ona ima pozitivne i negativne posljedice. Polazei od hipotetike pretpostavke da se globalizacija svijeta vri uz ravnomjerno uee svih zemalja, bez obzira na njihovu ekonomsku i politiku mo, ona bi imala nekoliko korisnih efekata po cjelokupno ovjeanstvo. a) Nastalo bi otvoreno, demokratsko drutvo sa osiguranim pravima i slobodama graana; b) Dolo bi do porasta ivotnog standarda ljudi uslovljenog ekonomskim prosperitetom koji bi nastupio kao posljedica brzog i nesmetanog protoka kapitala, kudi, ideja, dobara; c) Planetarne vrijednosti graanskog drutva doivjele bi svoju afirmaciju, kao to su trina privreda, pravna drava, parlamentarna demokratija, ideologija rada i sloboda graanina; 47
37 50
d) Proimanje razliitih kultura ne bi vodilo stvaranju uniformne svjetske kulture, ve bi svaka nacija imala pravo da bez ikakvih prepreka razvija svoju nacionalnu kulturu, obrazovanje, jezik; e) Sloboda medija ne bi bila u funkciji propagande u cilju obmanjivanja svjetskog javnog mnjenja, nego istine i pravde, kao jedine opravdane ideje vodilje u novinarskoj profesiji; f ) Smanjila bi se distanca izmeu ekonomski, tehnoloki i civilizacijski manje razvijenih zemalja i onih razvijenih. g) Dolo bi do svestranog povezivanja svijeta, u kojem bi bila ostvarena ravnopravna pozicija naroda i drava, gdje iezava tlaenje, bijeda i nasilje, a na njihovo mjesto stupa sloboda pojedinca koja je uslov slobodnog razvitka za sve. h) Globalizacija sadri emancipatorske potencijale koje bi mogle da iskoriste zemlje u razvoju u nastojanju da se oslobode od ekonomske i politike zavisnosti prema imperjalistikim, kolonijalnim silama. Sagledavajui posljedice globalnih procesa i mehanizme kojima se oni ostvaruju, ovdje emo ukazati na neke od njenih negativnih efekata po ovjeanstvo: a) Planetarni vojni intervencionizam protiv svih onih drava koje ne pristaju na bezobzirnu globalizaciju svijeta; b) Negacija nacija, nacionalnih drava i nacionalnih kultura u cilju da se stvori uniformno i bezbojno ovjeanstvo; c) Ozbiljno je uzdrmana vizija multipolarnog svijeta a na pijedestal neprikosnovene vrijednosti postavljena je koncepcija unipolarnog svijeta; d) Daje se podsticaj sukobu civilizacija u ijem je sreditu religiozna netolerancija i izazivanje etnikih sukoba; e) Definitivni sumrak meunarodnog prava iz kojeg su definitivno za sva vremena ekstrahovni istina, pravda i pravinost.21 f ) Zamjena pozicija socijalnog kapitlizma neoliberalnim kapitalizmom, koja izaziva sve dublje drutvene nejednakosti potencirane kvantitativnom paradigmom ekonomskog i tehnolokog razvika kapitalistikih zemalja; g) Masovna ekspanzija terorizma kao antipod vanjskoj politici SAD-a. Dakako to predstavlja veliku opasnost po svjetski mir, emu se mogu pridodati i ostale opasnosti saete u satanskoj kombinaciji izmeu Apokaliptike tehnologije, ekoloke degradacije i demografske eksplozije22 h) Brutalizacija procesa globalizacije, determinisana krupnim kapitalom i njegovom potrebom da se oplodi i vlasnicima kapitala, donese viak vrijednosti odnosno, profit.
21 22
To se danas na eklatantan nain manifestuje u radu meunarodnog Hakog tribunala. Vidjeti: Mihajlo Markovi, Intervju, Knjievni list br. 43 i 44, 2006.
48
i) Haotizacija svijeta izazvana neoliberalnim totalitarizmom. Ona, sama po sebi, po rijeima, Ulriha Beka, proizvodi rizino drutvo, ija budunost je neizvjesna i nije iskljueno da doe do njegove samodestrukcije. j) Desuverenizacija nerazvijenih zemalja realnog socijalizma s ciljem njihove dezintegracije i da tako postanu protektorati monih zapadnih sila.
Zakljuak
Iz svega prethodno reenog, jasno je da globalizacija predstavlja viedimenzionalni proces, koji sobom nosi niz protivrjenosti. Globalno drutvo je drutvo u izgradnji na nivou globusa u kojem su ljudi, drutvene grupe, zajednice i ostali oblici kolektivne egzistencije sve vie upueni jedni na druge. Njegov osnovni konstitutivni element je ekonomija, slobodno integrisano svjetsko trite. Ovo drutvo se razvija i na planu socijalnih odnosa (poveava se socijalna mobilnost, ukupan ivotni standard, iri se preduzetniki i poslovni duh prema zatvorenim i nerazvijenim drutvima i sl.). Politika globalizacija ogleda se u izgradnji politikog pluralizma, u razvijanju demokratije, u potovanju ljudskih prava i sloboda. Formiranje globalnog drutva uoljivo je i na podruju kulture (potreba za jednim jezikom, standardizovanje obrazovanja i sl.).23 Meutim, u globalnom drutvu sve vie se ispoljavaju brojne negativne globalne pojave tribalistike tenje i pokreti kao otpor globalizaciji, nejednak ekonomski razvoj, pojava globalnog varvarstva i sl., emu doprinose veliki broj mehanizama kojima se ostvaruje globalizacija (vojni savezi, multinacionalne korporacije, finansijske institucije, elektronski mediji i sl.). U daljoj izgradnji globalnog drutva neophodno je odrediti drugaije smjernice izgradnja globalnog poretka na drugaijim osnovama, smanjiti postojee nejednakosti, smanjiti postojee tenzije i sl. Iz ovih razloga se u daljem istraivanju i razmiljanju u vezi s pojmom globalizacije i globalnog drutva otvara mnotvo pitanja i problema na koje treba odgovoriti: Kako rijeiti pitanje globalne pravde i sudova? Kako formirati institucije globalnog drutva? Koji su to efikasni mehanizmi izgradnje globalnog drutva? Kako zaustaviti globalno varvarstvo? Traganje za odgovorima na ova pitanja predstavlja veliki izazov i veliku tekou za naunika, posebno sociologa (i sociologiju), jer savremeni drutveni procesi se odvijaju velikom brzinom i uslonjavaju stvarnost.
Vdjeti u: Ivan ijakovi i Vili Dragana, Sociologija savremenog drutva, Banja Luka: Ekonomski fakultet, 2010.
23
49
37 50
Literatura
1. Vidojevi, Zoran. Kuda vodi globalizacija. Beograd: IP Filip Vinji, 2005. 2. Vuleti, Vladimir (ured.). Globalizacija, mit ili stvarnost. Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva(ZUNS), 2003. 3. Vuini, Mirko. Aspekti globalizacije. Beograd: Beogradska otvorena kola, 2005. 4. Gidens, Entoni. Sociologija. Podgorica: CID, 1998. 5. Gidens, Entoni. Odbegli svet - Kako globalizacija preoblikuje nae ivote. Beograd: Stubovi kulture, 2005. 6. Hantington, Semjuel. Sukob civilizacija i preoblikovanje svjetskog poretka. Podgorica: CID, 1998. 7. Haton, Vil i Gidens Entoni. Na ivici iveti sa globalnim kapitalizmom. Beograd: Plato,2003. 8. Kisinder, Henri. Diplomatija, I II. Beograd: Verzal Pres, 1999. 9. Mander, Deri i Goldsmit Edvard. Globalizacija argumenti protiv. Beograd: Clio, 2003. 10. Markovi, Mihailo. Drutvena misao na granici milenijuma. Beograd: Javno preduzee Slubeni list SRJ, 1999. 11. Markovi, Mihailo. Intervju. Knjievni list, br. 43 i 44. 2006. 12. Peujli, Miroslav. Globalizacija - dva lika sveta. U: Vuini, Mirko (ured.). Aspekti globalizacije. Beograd: Beogradska otvorena kola, 2005. 13. Reinert, Erik S. Globalna ekonomija kako su bogati postali i zato siromani postaju siromaniji, Beograd: igoja tampa, 2006. 14. Robertson, Roland. Globalization, Social Theory and Global Culture, London/ New Delhi: Thousend Oaks, 1992. 15. Sasen, Sasika. Gubitak kontrole? Suverenitet u doba globalizacije. Beograd: igoja tampa, 2004. 16. Socioloki renik. Beograd: ZUNS, 2007. 17. Suzi, Nenad. Globalizacija i srpski nacionalni interesi. Banja Luka: TTCentar Banja Luka, 2001. 18. Sholte, Jan Aart. Globalization- A critical introducton. London: Macmillan Press, 2000. 19. ijakovi, Ivan i Vili Dragana. Sociologija savremenog drutva. Banja Luka: Ekonomski fakultet, 2010.
50
Asim Peco1 Nastavniki fakultet Mostar pecoasim@yahoo.com
Prethodno saoptenje UDC 316.42.063:37.014.3 DOI:10.7251/SOC1203051P Primljeno: 28.12.2011. Prihvaeno: 01.05.2012.
Globalizacija i promjene u sistemu obrazovanja1

Abstract The issue that is more or less current in all the areas of the globe, hence, an issue with a planetary character, should not remain on the margins of interest to the Bosnian intellectual or political elite. The public probably did not grasp the importance of all processes in which it is directly or indirectly involved without even realizing it. The consequences of countless processes will be recognizable only in ten years or more, yet they will, whether we like it or not, become a part of the social reality. By then it will be too late for major repairs if these and similar effects happen to be an obstacle to social development, hence, a timely and high quality analytical and critical approach to all processes that have become a part of reality of the Bosnian society is necessary. The text that follows is too small a space for a quality and more thorough elaboration of this social phenomenon and, therefore, I shall try to outline some important features regarding the globalization processes and education, which, certainly, deserve and require more analytical space. The text will, therefore, justify its purpose if it succeeds to arouse even a sporadic interest of those responsible for the social reality of Bosnia and Herzegovina. The relationship between globalization processes and education is multidimensional and in this way cannot be considered in all its comprehensiveness, thus the most important segments; economical, political, and informationalcommunicational changes will be determined. The Bologna process will be mentioned, but also the changes in culture and tradition caused by the globalization processes. Keywords: globalization, transition, education. Apstrakt Problematika koja je manje-vie aktuelna na svim prostorima kugle zemaljske, dakle, problematika koja ima planetarni karakter, ne bi smjela ostati na margini interesovanja bosanskohercegovakih kako intelektualnih tako i
Profesor na Nastavnikom fakultetu Univerziteta Demal Bijedi u Mostaru. E-mail: pecoasim@yahoo.com
1
51
51 56
politikih elita. Javnost vjerovatno nije dovoljno spoznala vanost svih procesa u kojima direktno ili indirektno uestvuje a da toga nije ni svjesna. Posljedice inih drutvenih procesa bit e prepoznatljive tek za desetak ili vie godina ali e, svialo se to nama ili ne, biti djelom drutvene stvarnosti. Ukoliko takve i sline posljedice budu smetnja drutvenom razvoju, tada e biti kasno za znaajnije popravke i zato je neophodan pravovremen i kvalitetan analitiko-kritiki pristup svim procesima koji su postali dio stvarnosti bosanskohercegovakog drutva. Tekst koji slijedi je isuvie malo prostora za kvalitetniju i temeljitiju elaboraciju ovoga drutvenog fenomena i stoga e pokuati naznaiti neka bitna obiljeja odnosa globalizacijskih procesa i obrazovanja a koji, svakako, zasluuju i zahtjevaju vie analitikog prostora. Tekst e, dakle, opravdati svoju svrhu ukoliko uspije pobuditi makar i sporadino zanimanje odgovornih za drutvenu zbilju Bosne i Hercegovine. Odnos globalizacijskih procesa i obrazovanja je viedimenzionalan i ne moe na ovaj nain biti razmatran u svoj svojoj obuhvatnosti te e se stoga odrediti za one najbitnije segmente; privredne, politike i informacijsko-komunikacijske promjene. Bit e govora i o Bolonjskom procesu ali i o promjenama u kulturi i tradiciji izazvanim globalizacijskim procesima. Kljune rijei: globalizacija, tranzicija, obrazovanje.
Pojmovna razgranienja
Ako latinski pojam globus u jednoj od prevoenih varijanti znai zemaljska kugla onda je sasvim mogue iitati o kakvom drutvenom procesu je rije. Pojam globalizacija je u socijalno-politikoj teoriji prisutan jo od kraja 19. stoljea. Istina u prvim desetljeima globalizacijom su naglaavane vrlo duboke promjene u svjetskoj ekonomiji dok su politika i kultura bili zaobieni. Meu sociolozima ne postoji prepoznatljivo suglasje o tome ta je globalizacija ali postoji naelni konsenzus oko tvrdnje da je globalizacija viedimenzionalan dugotrajan proces koji je povezan s deteritorijalizacijom i sve veom meupovezanosti na planetarnom nivou. Takoer su sociolozi saglasni s injenicom da uzrok ove drutvene pojave treba traiti u dinaminom razvoju informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Internet je postao novi globalni nositelj komunikacije i raznjene informacija dostupan svakom individualnom korisniku koji ima pristup internetskoj mrei2. Zahvaljujui takvom nainu konzumiranja informacija sve promjene koje se dogaaju u privredi, politici ili kulturi postaju
2
Vidjeti: Ulrih Beck, Kozmopolitska Europa, Zagreb: kolska knjiga, 2006; kao i: Milan Pelc, Pismo, knjiga, slika, Zagreb: Golden marketing, 2002.
52
Globalizacija i promjene u sistemu obrazovanja
vidljive. Ovakve i sline promjene donose goleme prihode kako vlasnicima velikih korporacija tako i dravnim proraunima. Promjene su evidentne i u svjetskoj politikoj sferi to je ubrzalo savremene globalizacijske procese. Izmeu ostalih moemo izdvojiti kraj Hladnog rata, pad Berlinskog zida itd. Kao to smo skloni tvrditi kako su ove promjene ubrzale globalizacijske procese jednako tako moemo kazati da su one rezultat istog globalizacijskog procesa to bi znailo da i dalje ostaje nerjeena dilema, ta je emu uzrok a ta posljedica.
Promjene u prostoru kulture

Moe li ovjek biti graanin svijeta a da pri tome ne izgubi vlastiti kulturni identitet? Stanovita teoretiara socijalno-politike misli oko ovoga pitanja su podjeljena. Neki od njih kao naprimjer Rifkin, smatra da je to mogue ukoliko lokalne kulture nisu ugroene, ukoliko ljudi svoju kulturu ne smatraju imovinom koju treba braniti.3 Vrlo je diskutabilno samo poimanje stanja ugroenosti kulturne vlastitosti, to znai da je izuzetno bitno doivljavanje i razumjevanje takvog transformacijskog procesa u smislu da li se vlastitost pojedinca ili zajednice oduzima to ustupa prostor neemu tuem ili je pak rije o dobrovoljnom i spontanom prihvatanju drugaijeg uz nesmetano zadravanje vlastitog. Uvaavajui injenicu da ovjek dananjice ivi u vie razliitih identiteta, ostaje otvoreno pitanje, da li je mogue istovremeno ivjeti dvije ili vie kultura s jednakim odnosom prema svima ili e pak biti prepoznatljivo favoroziranje jedne od kultura. U slinu dilemu upada i Bek sa tvrdnjom kako dananji ivot bez granica ne znai istovremeno odricanje od kulturne vlastitosti. Imati korjene znai spojiti provincijalizam s iskustvenim bogastvom graanina svijeta to bi moglo postati zajednikim civilizacijskim nazivnikom heterogenih drutava unutar svjetske kulture. (Meu teoretiarima koji ne pokazuju optimizam spram globalizacijskih procesa nego prepoznatljivu sumnju pa ak i neku vrstu bojazni je i omski, koji kulturu poima kao pratilju ekonomske i politike moi. Stoga ovaj teoretiar smatra da e zapadni univerzalizam, izmeu ostalog, rezultirati kulturnim imperijalizmom. Moe se, dakle, kazati kako se stanovite omskog vrti u prostoru dileme oko izbora izmeu hegemonije i opstanka odnosno oko pitanja, koliko je globalizacija izbor a koliko nunost.4 Jednako pesimistino stanovite nalazimo i kod S. Huntigtona, iz ijih tvrdnji se moe iitati kako e vjerske
3 4
Jeremy Rifkin, Europski san, Zagreb: kolska knjiga, 2006. Noam Chomsky, Hegemonija ili opstanak, Zagreb: Naklada Ljevak, 2004.
53
51 56
razliitosti kao bitan segment kulturne stvarnosti biti temeljnim uzrokom novih drutvenih sukoba. Neto temeljitijom analizom navedenih stanovita mogue je nai razloge opravdanosti ali i razloge negiranja, i zato mi se ini potpuno ispravnim ustvrditi kako drutveni subjekti, bilo da je rije o pojedincima ili institucijama i organizacijama, moraju biti vrlo oprezni u prihvatanju ili odbacivanju globalizacijskih procesa. Sigurno je, takoer, da e znaajniji pozitivni efekti bi prepoznatljivi tek za dvije do tri decenije. Pri tome e, svakako, biti potrebno puno vjetine, uenja, domiljtosti, iskrenosti, povjerenja i kreativnosti kako bi se, sada razuzdani, globalizacijski procesi pripitomili i stavili u funkciju ovjeka.
Promjene u sistemu obrazovanja

ini se sasvim opravdanim tumaenje interakcijskog odnosa globalizacijskih procesa i obrazovanja, zapoeti razmiljanjem J.Stigliza, koji kae da je globalizacija smanjila osjeaj izoliranosti koji je bio zahvatio veliki dio svijeta u razvoju i dala mnogim ljudima u tim zemljama pristup znanju daleko iznad razine najbogatijih u bilo kojoj zemlji u svijetu.5 Ovaj odnos sam oznaio interakcijskim jer on uistinu i jeste takav. Treba, meutim, kazati da je poetak tog odnosa vie jednosmjeran nego obostran zbog injenice da su se nacionalna obrazovanja nala na putu globalizacijskih tokova, ne kao partner u novonastalim odnosima nego kao specifian oblik smetnje. Druga dimenzija ovoga odnosa koja bi trebala biti izraena kroz povratni uticaj, moe se oekivati neto kasnije kada se u obrazovanju budu prepoznali prvi efekti uticaja globalizacijskih procesa. Istina je, tekoer, da karakter, intezitet i dinamika ovoga odnosa u mnogome zavisi od politikih stavova nacionalnih politikih elita koji na temelju definiranih politikih ciljeva kreiraju obrazovne politike. Promjene u sistemu obrazovanja prvenstveno zavise od promjena u ekonomiji, politikom ivotu, sistemu informiranja i komuniciranja. Prema tome, nerealno je oekivati kvalitetnije promjene u sistemu obrazovanja bez promjena u navedenim drutvenim segmentima a koje su takoer uslovljene globalizacijskim procesima. Dakle, kvalitetne promjene u privredi osiguravaju pretpostavke za kvalitetnije obrazovanje. Promjene u politikom ivotu odreene drutvene zajednice koje idu u pravcu osiguranja politike stabilnosti, ljudskih prava i multikulturalnosti sigurno pretpostavljaju i demokratizaciju obrazovnog prostora.
Dozef E. Stiglic, Protivrjenosti globalizacije, Beograd: SBM-x, 2004.
54
Globalizacija i promjene u sistemu obrazovanja
Informatizacija, modernizacija i potpuno nov nain komuniciranja rezultiraju znaajnim promjenama u svjetonazoru pojedinca pa ak i itavih drutvenih zajednica. Pomenuti inioci doprinose modernizaciji obrazovanja, brem i obuhvatnijem usvajanju novih znanja i vjetina, ustanovljavanjem novih vidova obrazovnih sistema kao to je uenje i studiranje na daljinu. Ostaje, meutim, vrlo bitno pitanje koje zahtjeva puno iru i otvoreniju debatu, je li rije o osvajanju kvalitativno novih znanja ili je rije o osvajanju novog kvantiteta informacija.?
Bosanskohercegovaka paradigma
Specifinosti bosanskohercegovake stvarnosti su pretpostavile prepoznatljive posebnosti refleksije globalizacijskih procesa unutar obrazovnog prostora. Ako su globalizacijska naela, izmeu ostalog, deteritorijalizacija i neka vrsta uniformnosti u smislu pribliavanja temeljnih pretpostavki i koncipiranja zajedniki standarda, onda bi bilo logino govoriti o oekivanim rezultatima pomenutih principa. Meutim u obrazovanju na prostru Bosne i Hercegovine se deavaju potpuno drugaiji procesi. Umjesto procesa deteritorijalizacije svjedoci smo sve naglaenijeg zatvaranja u nacionalne okvire, umjesto pribliavanja u smislu koncipiranja zajednikih osnova sve vie su prepoznatljive razliitosti temeljene na principima etnikog. Stoga je jo uvijek obrazovanje u Bosni i Hercegovini na svim nivoima optereeno nacionalnim podjelama koje su rezultat politikog koncepta nacionalnih elita. Potpuno opravdano moemo kazivati o, skoro u cjelosti, etniciziranim kolama i univerzitetima. O multikulturalnosti u obrazovanju odnosno obrazovanju za multikulturalnu stvarnost nije mogue govoriti budui su takvi i slini principi zamjenjeni etnikim. Novina koju je globalizacijski proces donio u obrazovanje na prostoru Bosne i Hercegovine jest informatizacija te bra i efikasnija komunikacija to je tehniko-tehnoloki aspekt globalizacije dok ideoloki okvir ima prepoznatljiv nacionalni pa ak i nacionalistiki kolorit. Teko je, stoga oekivati da e obrazovanje u Bosni i Hercegovini u skorije vrijeme biti dijelom Evropskog odnosno svjetskog obrazovanja kao i da e bosanskohercegovaki univerziteti biti dio Evropske univerzitetske zajednice. Kada je rije o Bolonjskom procesu i implementaciji principa Bolonjske deklaracije, svima je ve odavno poznato kako je taj proces zapoeo grekom i nastavlja svoj put upadajui iz jedne u drugu nepoznanicu i zabludu. Politiko vostvo Bosne i Hercegovine koje ine polupismeni agitatori, kojima je obrazovni proces potpuna nepoznanica, prihvatilo je pomenuti dokument mo55
51 56
tivirano prvenstveno ubiranjem politikih poena. Isto to vostvo nije uinilo nita kako bi osiguralo minimum pretpostavki za uspjeno realiziranje temeljnih principa Bolonjske deklaracije. Prema tome, i u tom segmentu samo deklarativno uestvujemo u globalizacijskim tokovima dok drutvena zbilja pokazuje neto sasvim drugo.
Umjesto zakljuka
Nakon iznesenih injenica namee se logino pitanje, ta je potrebno initi kako bi stanje u obrazovanju bilo bar sporadino poboljano i pratilo nezaustavljive globalizacijske tikove? Znamo kako su kvalitet obrazovanja i karakter obrazovne politike u direktnoj vezi sa privrednom i politikom situacijom drutva pa bi bilo logino zapoeti s promjenama upravo unutar tih drutvenih segmenata. Mogue je raditi kvalitetne promjene unutar obrazovanja bez temeljitijih privrednih promjena ali pod pretpostavkom da je rije o depolitiziranoj obrazovnoj stvarnosti. Budue je obrazovanje u Bosni i Hercegovini pod direktnim i snanim uticajem politike onda je gotovo sigurno da sa promjenama treba zapoeti unutar politike zbilje bosansko-hercegovakog drutva. Koje i kakve promjene je potrebno initi, ovaj tekst ne moe ponuditi konkretnija rjeenja ali se nadam da je uspio prepoznati i oznaiti temeljne probleme koji su smetnja procesu modernizacije i implementaciji savremenih obrazovnih tehnologija. Sve dotle dok nedovoljno obrazovani politiari budu koncipirali obrazovni sistem i obrazovnu politiku nee biti mogue govoriti o obrazovanju za ovjeka, bosanskohercegovakog graanina, graanina svijeta nego i dalje o nacionalnom pa ak i nacionalistikom obrazovanju.
Literatura
1. Beck, Ulrih. Kozmopolitska Europa. Zagreb: kolska knjiga, 2006. 2. Chomsky, Noam. Imperijalne tenje. Zagreb: Naklada Ljevak, 2006. 3. Haralambos, Michael & Martin Holborn. Sociologija. Zagreb: Golden marketing, 2002. 4. Hunktigton, P.Samuel. Suukob civilizacija. Zagreb: Izvori, 1997. 5. Pelc, Milan. Pismo, knjiga, slika. Zagreb: Golden marketing, 2002. 6. Rifkin, Jeremy. Europski san. Zagreb: kolska knjiga, 2006. 7. Zigler, Jean. Imperij srama. Zagreb: Izvori, 2007, 56
Nemanja uki1 Fakultet politikih nauka Banja Luka nemanjadjukic00@yahoo.com
Pregledni rad UDC 316.42.063:141.78 DOI:10.7251/SOC1203057D Primljeno: 01.03.2012. Prihvaeno: 01.05.2012.
Postsocijalna konstelacija (globalizacija neodgovornosti)1

Abstract Having as a starting point the analysis of the relations between repressiveness and responsibilities, the paper points to the postmodern totalitarianism of the entropy of rationality as the cause of social crisis and establishment of post-social constellations. Special importance is given to the emancipation of young people as a clinical symptom of the crisis of modernity. Key words: repressiveness, responsibility, postmodern, post-social, young people. Apstrakt Polazei od analize odnosa represivnosti i odgovornosti, rad ukazuje na postmoderni totalitarizam entropije racionalnosti kao na uzrok krize socijalnog i uspostavljanja post-socijalne konstelacije. Poseban znaaj pridaje se emancipaciji mladih kao klinikom simptomu krize savremenosti. Kljune rijei: represivnost, odgovornost, postmoderna, post-socijalno, mladi.
Represivnost kao odsustvo odgovornosti

Represivni poreci po vlastitoj imanenciji ne doputaju razvoj odgovornosti, jer odnosi moi zasnovani na nekom predpostavljenom autoritetu unaprijed raunaju sa hijerarhizovanom strukturom subordinacije koja naelno iskljuuje konstituisanje autonomnog habitusa linosti.2 Drutveno subordinirane uloge
Vii asistent na grupi teorijskih predmeta na FPN, studij sociologije. E-mail: nemanjadjukic00@yahoo.com 2 O odnosu linosti i identiteta opirnije vidjeti: Nemanja uki i ijakovi Ivan, Socijalna kontrola identiteta, Politeia, Godina I, broj 1, Banja Luka: Fakultet politikih nauka, 2011., str. 107/120.
1
57
57 62
i statusi, izgraujui umjesto linosti individue sa stabilnim identitetom, proizvode populaciju nesposobnu za miljenje, organizovanje, djelovanje i egzistiranje van naela autoriteta. Kako nema drutva koje nije organizovano, povijest samim tim ve jeste povijest represivnosti, jer sama represivnost predstavlja inherentno svojstvo organizovanja kao takvog.3 Meutim, ono osobito postmoderne represivnosti jeste globalna racionalna totalitarnost kao prenaglaena autoritarnost koja po prvi put ima uslove apsolutnog vaenja. Upravo zbog svoje totalnosti, postmoderna represivnost postaje dovoljan uslov sveukupne socijalne dekonstrukcije socijalnog. Kako je to ve kroz sintagmu rizinog drutva istakao Bek,4 postmoderno drutvo predstavlja entropiju racionalnosti - takvu istorijsku akulmunaciju racionaliteta koja realizuje mogunost ugroavanja same sebe. Na nivou filozofskog ova entropija se ispoljava kao negativna samorefleksija racionaliteta na relaciji instrumentalno-komunikativno5; na nivou tehnolokog kao samorefleksija informacije kao istovremenog sredstva i predmeta rada6 a na nivou socijalnog kao uspostavljanje takve socio-kulturne konstelacije koja dekonstruie samo socijalno7.
Internalizacija neodgovornosti kao osnovne kulturne vrijednosti

Globalizacija kao postmoderni proces izgradnje globalnog drutva, kroz totalitarno uspostavljanje naela pseudoindividualizma i liberalnog hedonizma, uspostavlja infantilnost kao optu i osnovnu kulturnu vrijednost savremenog drutva. Kroz formalizaciju uma uspostavljajui demokratska naela pravde, jednakosti, sloboda, prava i procedura; globalizacija omoguava emancipovano, legitimno i liberalno bjeanje od odgovornosti kao iracionalnog autoriteta, ime se uspostavlja neobavezan odnos prema samim temeljima civilizacije to naposljetku neumitno vodi njenom padu u varvarstvo.8 Kao to psihoanaliza ne rjeava probleme, nego se zadovoljava njihovim premjetanjem, tako i globalno drutvo u nastanku, ne rjeava fundamentalne probleme socijalnog organizovanja proizalih iz iluzije tehnikog i industrijskog progresa nego ih samo premjeta sa nivoa socijalnog na nivo informatikog.9 Konstrukcijom hiperrealnosti i
3 4
Vidjeti: Herbert Markuze, Eros i civilizacija, Zagreb: Naprijed, 1985. Vidjeti: Ulrih Bek, Rizino drutvo, Beograd: Filip Vinji, 1997. 5 Vidjeti: Jirgen Habermas, The Theory of Communicative Action, Volume 2, Boston: Beacon Press, 1987. 6 Vidjeti: Urlih Bek, Rizino drutvo, Beograd: Filip Vinji, 1997. 7 Vidjeti: Maks Horkhajmer, Pomraenje uma, Sarajevo: Veselin Maslea, 1989; an Bodrijar, Simulakrumi i simulacija, Novi Sad: Svetovi, 1991. 8 Vidjeti: Maks Horkhajmer, Pomraenje uma, Sarajevo: Veselin Maslea, 1989. 9 Vidjeti: Pol Vilirio, Informatika bomba, Novi Sad: Svetovi, 2000, str. 40.
58
Postsocijalna konstelacija (globalizacija neodgovornosti)
simulacijom10 prevazieni bioloki i fiziki okviri kulturnog opstanka, produkuju jednu osloboenu neorgansku kulturu11 u kojoj poremeaji procesa sazrijevanja sa svim prateim socijalnim, intelektualnim, psihomotornim i afektivnim poremeajima, nastupaju kao rezidua slobode i trajne nezrelosti populacije zaustavljene u svom djetinjstvu.12 Ve je u prvoj polovini 20 vijeka Vitold Gombrovi konstatovao da nisu rast ili napredak ovjeka pokazatelji modernosti, nego odbijanje da se odraste: Nezrelost i infantilnost su najsigurnije kategorije za definisanje modernog oveka.13 Preuzimanje odgovornosti za vlastitu budunost kao najbitniji ivotni in u drevnim drutvima izraen kroz proces inicijacije14, u postmodernom drutvu ustupa mjesto bjegu od vlastite budunosti izraenom kroz proces digitalizacije. Neodgovornost postaje demokratsko pravo pa odgovornost iezava iz civilizacije na isti nain kao istina iz nauke i pravda iz sudova.15 Kako istie Virilio, za dvadesetak godina drutvene i politike odgovornosti nestae i uskoro e svaki pojedinac ili svaka aktivnost koja nije vezana za neodgovornost biti odbaeni. Prelazak iz realnog u virtuelno, liava drutvene odnose temporalnog kontinuiteta i njemu pripadajueg individualnog i socijalnog iskustva koje ini ontoloke propozicije konstituisanja linosti kao dovrenja procesa individualnog i socijalnog sazrijevanja.16 Jer kada nastupi prevashodna digitalna realnost koja postaje sposobna da trenutno prui iskustva koja se inae tokom vremena polako i teko dobijaju, to znai da budunost koja se trenutno javlja vie ne postoji.17 Dok inicijacija predstavlja uvoenje u status odgovornog za vlastitu drutvenu cjelinu, postmoderna fragmentacija drutvenog ivota produkuje krizu socijalnog kroz redukciju pogleda na stvarnost ili na neki njen dio uz istovremeno obogaivanje saznanja o svakom tom dijelu posebno.18 Pod tim uticajem osamostaljuju se pojedini aspekti ljudske prakse, koji, potom, dobijaju priliku da svrhu svoje egzistencije trae u sebi samima i ponaaju se kao da totalitet prakse vie ne postoji. Iz tih stvarnosnih okvira nie i razvija se ideoloka kao partikularna svijest (svijest o partikularnom), koja nastoji da se u posebnim drutvenim i kulturnim okolnostima zavodljivo nametne kao cjelovita svijest totaliteta prakse koji se prethodno redukuje na neki njegov dio.19 Utemeljena
Vidjeti: an Bodrijar, Simulakrumi i simulacija, Novi Sad: Svetovi, 1991. Pol Vilirio, Informatika bomba, Novi Sad: Svetovi, 2000, str. 44. 12 Isto. 13 Pol Vilirio, Informatika bomba, Novi Sad: Svetovi, 2000, str. 93/94. 14 Vidjeti: Klod Levi Stros, Divlja misao, Beograd: Nolit, 1978; Klod Levi Stros, Totemizam danas, Beograd: BIGZ, 1979, Klod Levi Stros, Tuni tropi, Beograd: ZEPTER Book World, 1999. 15 Vidjeti: Zoran Arsovi, Ono to nakon Haga ostaje, Banja Luka, 2010. 16 Vidjeti: H.E. Erikson, Identitet i ivotni ciklus, Beograd: Zavod za udbenike, 2008. 17 Pol Vilirio, Informatika bomba, Novi Sad: Svetovi, 2000, str. 94. 18 Boo Miloevi, Sociologija i savremeni svet, Novi Sad: Filozofski fakultet, 2007, str. 90. 19 Isto, str. 87.
11 10
59
57 62
ontolokim postulatom da istina nije cjelina20, postmoderna kao post-socijalna konstelacija uspostavlja aksioloki pluralizam, moralni relativizam i politiki partikularizam tj. partikularizam demokratije.21 Postuliranjem pluralizma kao nadreene vrijednosti nastaje fenomen modernog pluralizma22 koji postaje glavni uzrok krize smisla u modernom drutvu.23 Naime, uspostavljanjem aksiolokog pluralizma (pluralizma kao najvie vrijednosti) postmoderna konstelacija vri dekonstrukciju univerzalizma i povijesno-socijalnog kontinuiteta,24 jer omoguava dekonstrukciju kontinuiteta socijalno-povijesne konstitucije, tj. diskontinuitet u socijalnom procesuiranju smisla. Socijalno procesualizovanje smisla zapada u krizu, jer institucije koje pohranjuju smisao nisu u mogunosti izvriti apsorbovanje intersubjektivno objektivizovanog smisla u socijalne zalihe znanja.25 Pluralizam kao partikularizam u vrijednosnom smislu tako oznaava nepostojanje jednog jedinog dominantnog, obavezujueg i integriueg vrijednosnog sistema koji bi i sam bio dobro integrisan. Postojee pluralistike sisteme vrijednosti karakterie kako slaba integrativna mo u cjelini drutva kao totaliteta, tako i slaba unutranja integrisanost samog sistema. Velike institucije (ekonomija, politika, kultura, religija itd.) nisu u hijerarhiji tj. ne postoji integriui sistem vrijednosti, ve ovi entiteti relativno samostalno egzistiraju i polau pravo samo na vlastito, vrsto omeeno, polje admistriranja.26 Na taj nain osamostaljeni aspekti drutvene prakse sada egzistiraju kao sistem nepovezanih socijalnih entiteta koji su izgubili svoje socijalno i znaenjsko zalee i postali instrument postmoderne kao postsocijalne konstelacije instrumenti dekonstrukcije socijalnog i njegove redukcije na plitki jednodimenzionalni hiperprostor.27 Upravo zbog postmoderne digitalne fragmentacije socijalnog koju je naznaio Bodrijar, Turen je i mogao rei da mi ivimo kraj predstave drutvenog iskustva u krajnjoj taki dekompozicije socijalnog.28
Vidjeti: Teodor Adorno, Negativna dijalektika, Beograd: BIGZ, 1979. O odnosu demokratije, univerzalizma, partikularizma i identiteta, vidjeti: Ernesto Laklau, Univerzalizam, partikularizam i pitanje identiteta, Re. asopis za knjievnost, kulturu i drutvena pitanja, broj 71/17, septembar 2003. 22 Vidjeti: Peter Berger and Luckmann Tomas., Modernity, pluralism and the crisis of meaning, The Orientation of Modern Man, Gtersloh: Bertelsmann Foundation Publishers, 1995. 23 Isto. 24 Vidjeti: Entoni Gidens, Posledice modernosti, Beograd: Filip Vinji, 1997. 25 Vidjeti: Peter Berger and Luckmann Tomas., Modernity, pluralism and the crisis of meaning, The Orientation of Modern Man, Gtersloh: Bertelsmann Foundation Publishers, 1995. 26 Vidjeti: Isto. 27 Vidjeti: Daglas Kelner, Medijska kultura, Beograd: Klio, 2004. 28 Vidjeti: Alain Touraine, A new paradigm. For understanding todays world, Cambridge: Polity press, 2007.
21
20
60
Postsocijalna konstelacija (globalizacija neodgovornosti)
Kriza savremenosti kao kriza mladih

Budui da je ontogeneza komplementarna filogenezi postmoderna kriza socijalnog neizbjeno pogaa pojedince i drutvene grupe paralelno sa krizom institucija. Kako mladi (omladina) predstavljaju centralnu figuru postmodernog procesa digitalne reifikacije socijalnog, to istovremeno znai da mladi kao mejnstrim savremene pseudokulturne proizvodnje neodgovornosti postaju krajnja taka nihilizma, permanentni neprijatelji budunosti i ireverzibilni otpadnici istorije. Snovi o osloboenju mladih, istie Vilirio, uvijek su vodili do diktatura i represivnih paravojnih sistema. Poslije Hitlera i Staljina, velikih hramova mladih kulturnih revolucija, dolo je do novog tehnolokog djetinjarenja, predloenog od strane amarike nacije.29 Dok su nekadanje mlade generacije pobrkale tehnoloko-nauni napredak sa napretkom morala; nove mlade generacije eljne emancipacije zarad budunosti ostaju bez budunosti. Digitalizacija kao proces emancipacije nepismene omladine30 prua mogunost da se nedostatak starih vrijednosti proglasi novom vrijednou (Hana Arent). Emancipacija kao ukidanje svake kulturne vrijednosti, predstavlja konaan ishod radikalnog brisanja u postmodernoj deregulaciji vremena, jer se emancipatorskom dekonstrukcijom i deregulacijom prolosti otvara obrnuti istorijski proces: proces nesmetanog i samostalnog tehnolokog napretka iza kojeg ostaje ovjek bez budunosti. Budunosti nema jer je socijalni kontinuitet prekinut u vremenu.31 Hronoloko i istorijsko vrijeme ustupilo je mjesto novom tehnolokom vremenu koje sebe trenutno eksponira.32 Novo tehnoloko vrijeme nije vezano za drutvenu stvarnost - niti sa jednm dogaajem, niti sa kolektivnim pamenjem. To je isto kompjutersko vrijeme koje gradi permanentnu sadanjost kao bezgranian i bezvremen intenzitet koji unitava tempo drutva u progresivnoj degradaciji.33 Na taj se nain kriza odgovornosti naposljetku pokazuje kao kliniki simptom krize savremenosti kriza mladih generacija je posljednja kriza ideje napretka u kojoj nastupa konano diskonektovanje socijalne zbilje sa samom sobom.
Literatura
1. Arsovi, Zoran. Ono to nakon Haga ostaje. Banja Luka, 2010. 2. Adorno, Teodor. Negativna dijalektika. Beograd: BIGZ, 1979.
29 30 31 32 33
Pol Vilirio, Informatika bomba, Novi Sad: Svetovi, 2000, str. 99. Isto, str. 97. Pol Vilirio, Kritiki prostor, aak: Gradac, 1997, str. 8. Isto, str. 10. Isto, str. 11.
61
57 62
3. Bek, Urlih. Rizino drutvo. Beograd: Filip Vinji, 1997. 4. Berger, Peter and Luckmann, Tomas. Modernity, pluralism and the crisis of meaning, The Orientation of Modern Man. Gtersloh: Bertelsmann Foundation Publishers, 1995. 5. Bodrijar, an. Simulakrumi i simulacija. Novi Sad: Svetovi, 1991. 6. Bodrijar, an. Simulacija i zbilja. Zagreb, 2001. 7. Vilirio, Pol. Informatika bomba, Novi Sad: Svetovi, 2000. 8. Vilirio, Pol. Kritiki prostor, aak: Gradac, 1997. 9. Gidens, Entoni. Posledice modernosti, Beograd: Filip Vinji, 1997. 10. uki, Nemanja i ijakovi, Ivan. Socijalna kontrola identiteta, Politeia, Godina I, broj 1, Banja Luka: Fakultet politikih nauka, 2011. 11. Erikson, H.E. Identitet i ivotni ciklus, Beograd: Zavod za udbenike, 2008. 12. Daglas, Kelner. Medijska kultura, Beograd: Klio, 2004. 13. Laklau, Ernesto. Univerzalizam, partikularizam i pitanje identiteta, asopis za knjievnost, kulturu i drutvena pitanja Re, broj 71/17, septembar 2003. 14. Markuze, Herbert. Eros i civilizacija, Zagreb: Naprijed, 1985. 15. Miloevi, Boo. Sociologija i savremeni svet, Novi Sad: Filozofski fakultet, 2007 16. Stros, Klod Levi. Divlja misao, Beograd: Nolit, 1978. 17. Stros, Klod Levi. Totemizam danas, Beograd: BIGZ, 1979. 18. Stros, Klod Levi. Tuni tropi, Beograd: ZEPTER Book World, 1999. 19. Touraine, Alain. A new paradigm. For understanding todays world, Polity press, Cambridge, 2007. 20. Habermas, Ji, The Theory of Communicative Action, Volume 2, Boston: Beacon Press, 1987. 21. Horkhajmer, Maks. Pomraenje uma, Sarajevo: Veselin Maslea, 1989.
62
Lejla Mui1 Fakultet politikih nauka Sarajevo musiclejla1@gmail.com
Pregledni rad UDC 316.42.063:305-055.2 DOI:10.7251/SOC1203063M Primljeno: 28.01.2012. Prihvaeno: 01.05.2012.
Rod i globalizacija
(Etika brige u sociologiji kao faktor prevazilaenja negativnih konsekvenci globalizacije)1
Abstract Globalization as significant tendency of contemporary age influenced enormously on social changes. Ethic of care as feminist and eco feminist conception is significant agens of changes that leads towards solving global ecological problems. Global time becomes glocal, because it involves interpolation of global and local perspective. Beck as a modern author points to the emergence of the concept of risk society with the phrase Advancing prosperity, progress the risks, Ariell Salleh demands creation of ecologically literate sociology, because in accordance with the opinion of Dunlop and Suttton2 foundations of any society are environmental..Global concept of ethic of care was developed by sociologists Jane Addams, and then it is mentioned by sociologists and eco-feminists Salleh, Mellory, while Barbara Adam with concept of global time points to the perception of modernity and the common present. Postcolonial feminists point to the positive effects of globalization such as indigenization, for which is an example Rei Kavakubo fashion show, fashion designer and philosopher from Japan, and the decentring of the world and entering a culture in terms of the other. Donna Haraways Manifesto for Cyborgs, speaks of a radical technology, transgender and global cybernetics, which accelerates the work in all the fields. Ecofeminism is becoming the most powerful political intervention to achieve an egalitarian society, and postmodern discourse in the works of sociologists Fukuyama demands a concept of trust required for the exercise of bioregionalism, Alice Walker advocates the humane progressivism and eco womanism, and sociologists and eco-feminists advocate the decentring of the Western imperial masculinist patriarchal nationalism in environmentalists nationalism, which is possible in the postmodern multiplicity of ways to express identity at the global level. Keywords: globalization, ecofeminism, indigenization, cybernetization, environmentalist nationalism, eco -womanism, ecologically literate sociology.
1 2
Vii asistent, doktorant sociologije. E-mail: musiclejla1@gmail.com Autori su napisali djelo Sociologija u izdanju Polity Pressa, 2010. godine.
63
63 88
Abstrakt Globalizacija kao znaajna tendencija modernog doba utjecala je enormno na promjene u drutvu Etika brige kao feministika i ekofeministika koncepcija prevalirajui agens promijene koji vodi ka rjeavanja globalnih ekolokih problema savremenosti. Globalno vrijeme postaje glokalno jer ukljuuje interpolaciju globalne i lokalne perspektive. Beck kao moderni autor ukazuje na nastanak koncepcije drutva rizika sintagmom Napredovanjem napretka napreduju i rizici, Ariell Salleh zahtijeva da se sociologija ekoloki opismeni, because in accordance with the opinion of Dunlop and Suttton3 foundations of any society are environmental. Globalni koncept etike brige razvila je sociologinja Jane Addams, a potom ga pominju sociologinje i ekofeministkinje Salleh, Mellory dok Barbara Adam konceptom globalnog vremena ukazuje na percepciju suvremenosti i zajednike sadanjosti. Postkolonijalne feministice ukazuju na pozitivne efekte globalizacije poput indogenizacije, ega je primjer modna revija Rei Kavakubo, modne kreatorice i filozofkinje Japana, te decentriranje svijeta i upisivanje jedne kulture terminima druge kulture. Dona Haraway Manifestom za kiborge, progovara o radikalnoj tehnologizaciji, transrodnosti i globalnoj kibernetizaciji koja ubrzava rad u svim poljima. Ekofeminizam postaje najsnanija politika intervencija za ostvarivanje egalitarnog drutva, a postmoderni diskurs u djelima sociologa Fukuyame zahtijeva koncept povjerenja za ostvarivanje bioregionalizma, Alice Walker zagovara humani progresivizam i ekovumenizam, ekofeministice i sociologinje decentriranje Zapadnih imperijalnih maskulinistikih patrijarhalnih nacionalizama u environmentalistiki nacionalizam, to je mogue u postmodernom multiplicitetu naina da se identitet ispolji na globalnom nivou. Kljune rijei: globalizacija, ekofeminizam, indogenizacija, kibernetizacija, enivronmentalistiki nacionalizam, ekovumenizam, progresivni humanizam, ekoloki pismena sociologija.
Uvod
Savremeno doba odlikuje pluralitet meusobno disparatnih i oponirajuih diskursa, a napredak i razvoj civilizacije utjecao je na nastanak negativnih posljedica na razvoj humane egzistencije. Socioloka teorija u djelima modernih i postmodernih autora utjee na dekonstrukciju tradicionalnog razumijevanja znanosti i formiranje novih pristupa razumijevanju tradicionalnih oblika spoznaje. Posljedice globalizacije prema Mlleru poput erozija nacionalne drave, drutvenog otpada, raslojavanja drutva, elitizacije stanovnitva, i unitavanja
3
Autori su napisali djelo Sociologija u izdanju Polity Pressa, 2010. godine.
64
Rod i globalizacija
(Etika brige u sociologiji kao faktor prevazilaenja negativnih konsekvenci globalizacije)
ivotne okoline, zahtijevaju radikalno novu politiku zasnovanu na naprednim ekolokim strategijama. Sutton i Dunlop 1979.godine primjeuju da je neophodno da se promijeni paradigma razvoja sociologije kao nauke ka kreiranju nove ekoloke paradigme sociologije, to na tragu miljenja ekofeministkinje i sociologinje Ariell Salleh da je novom dobu potrebna ekoloki pismena sociologija odnosno ekoloki osvijetena sociologija upuuje na etiku brige kao globalnu strategiju ostvarivanja bioregionalne saradnje. Socioloka teorija savremenog doba razvija se u tenji ka rjeavanju globalnih ekolokih problema destrukcije ivotne okoline poput unitenja ozonskih rupa, radioaktivnog zraenja, svjetlosnog zagaenja ali i ubrzanog napretka biomedicine i medicinske tehnologije koje omoguavaju transplataciju, kloniranje, implatnaciju, ali rezultiraju i u radikalno negativnim posljedicama poput biokriminala i terorizma. Istaknuti profeministiki engleski sociolog Giddens, ukazuje da su najvei problemi savremenog doba, rod, drutveni sistem i ekoloke nesree ili katastrofe. Koncept odrivog razvoja prema Giddensu sasvim je utopijski i predstavlja formu utopijskog realizma, koju je neophodno dekonstruirati u svrhu ostvarivanja primjenljivijih koncepata, jer ivimo u dobu napredovanja rizika ije je razmjere nemogue predvidjeti. Modernost je monstruozno udovite enormne snage, koje destruira sve pred sobom, pa nam je neophodna spoznaja o odnosu prirode i tehnike, koji rezultira u alijenaciji. Pored Giddensa ovim problemima bave se i engleski sociolozi Dickens, Urriy, i ameriki sociolog Harvey. Negativne koncekvence napretka tehnologije i globalizacije mogue je vidjeti i u napredovanju ispitivanja i eksperimenata nad ljudima i ivotinjama, koje je neophodno dokinuti kako ne bi dolo do mengelovskih i hitlerovskih scenarija, iako veina postmodernih autora govori o apokaliptinom scenariju ukoliko se na vrijeme ne utjee na aktivizam u polju rjeavanja ekolokih problema. Moderni autori koji se bave ovom temom su Urlich Beck koji fundira koncept drutva rizika, Manuel Castells koji zagovara tezu da e se ratovi budunosti odvijati brzinom hirurkih intervencija, gdje onaj ko ima informaciju zadobija vlast na odreenom prostoru, a postmoderni autori poput Baudrillarda, Lyotarda, Derride, Fukuyame zagovaraju pluralitet realnosti. Baudrillard dekonstruira tradicionalni koncept istine naglaavajui koncept simulacruma, odnosno mogunost postojanja virtualnih svjetova u kojima je istina produkt dogovora, Lyotard tumai svijet putem postmoderne bajke, Derrida zagovara monogostruke vizije u razumijevanju stvarnosti zbog postojanja stalne igre oznaiteljske prakse, a Fukuyama propituje posthumanu budunost, propitujui kakva nas to budunost oekuje na kraju humanuma. Jedan od naina prevazilaenja problema alijeniranosti identiteta, odnosno krize identiteta nastale kao posljedice turbolentnih drutvenih promijena je etika brige. Etika brige je koncept koji pominje amerika sociologinja, dobitnica Nobelove nagrade, predstavnica i65
63 88
kake kole sociologije i filozofkinja pragmatizma Jane Addams, a koja ga ini socijalno primjenjivim institucionalizacijom Hull House kue za promatranje ponaanja emigranata i delikvenata. Ovakva etika zagovara empatiju u bioregionalnim odnosima saradnje, i razvija se u djelima ekofeministikih sociologinja i filozofkinja poput Rian Eislar, Karen Warren, Ariel Salleh, Chaone Mallory, Val Plumwood, Yenestre King, Jima Cheneya, Roberta Sylvana, Barbare Adam, da bi u postmodernom filozofskom i sociolokom diskursu postala prevalirajui koncept u djelu istaknute filozofkinje, sociologinje i ekofeministkinje Rosemarie Tong. Tong zagovara dekonstrukciju tradicionalnih pristupa odnosima bioregionalne suradnje, te da uslijed globalizacije nuno mora biti reprodukovan diskurs u kojem e dominirati etika brige. Dona Haraway, kao postmoderna autorica u potpunosti dokida binarne opozicije koje su producirale kulturu nasilja i konflikta jednako opresirajui ene i pripadnike druge rase, klase i etnije. Smisao ovog kritikog pristupa je pronalaenje proivnog boda koji povezuje globalizaciju, rod, ekologiju u cilju razvijanja aktivnog sociolokog korpusa spoznaja koje mogu odgovoriti na posljedice koje globalizacija sa sobom nosi. Feminizacija siromatva kao jedan od signifikantnih problema savremenosti propituje injenicu identifikacije feminiteta sa siromatvom koje svoje izvorite ima u tradicionalnim dihotomijama mukarac/ena, kultura/priroda. Dekonstrukcija dihotomija mogua je kroz etiku brige kao koncept koji je jednako vaan i za mukarce i za ene, jer zagovara egalitarne odnose bioregionalne saradnje. Iz tog razloga tradicionalni pristup razumijevanja sociologije mora se dekonstruirati ka decentriranim teorijama koje e biti zasnovane na egalitarizmu i ravnopravnosti pristupa, kritika i teorija sociologa i sociologinja u rjeavanju posljedica globalizacije po razvoj sociologije uopte.
Globalizacija
Savremena socioloka misao o globalizaciji analizira napredak i razvoj drutva, usljed napretka tehnike i razliitih vrsta tehnologije, koje prati ubrzana razmjena informacije koja time utie na univerzalizaciju odreenih istina i pauperizaciju kulture, pa se stvara jedna vrsta globalnog sela a svijet postaje mjesto u kojem se prepoznaju razliite kulture i kulturni simboli. Globalizacija ima negativne i pozitivne posljedice, ali i uzroke koji utjeu na njen nastanak4. Za
4 Najpoznatiji autori koji su razmatrali fenomen globalizacije su Erickssen, Mller, David Held, Anthony Giddens, Urlich Beck, Rosemarie Tong, Johnatan Turner, Dona Haraway, Martha Nusbaum, Manuel Castells, Jean Baudrillard, Franais Lyotard, Franais Fukuyama. Autori sa podruja Balkana su izmeu ostalog, Marija Geiger, Branka Gali, Ivanka Buzov, Ivan Cifri, Fahrudin Novali, Vesna Miltojevi.
66
Rod i globalizacija
razumijevanje dubljih konsekvenci globalizacije neophodno je istraiti postojee definicije globalizacije i pri tome primjeniti najadekvatniju i najprecizniju. U ovim razmatranjima neophodno je pomenuti autora profeministike provenijencije, Anthony Giddensa i tumaenja sociologa Davida Helda koji je ujedno i najee citiran, analiziran i pominjan u kontekstu razmatranja termina globalizacija. Giddensovo tumaenje globalizacije polazi od propedeutikog uvoda u distinkciju globalno i lokalno, koja postaje sve znaajnija za tumaenja savremene discpline roda i razvoja, kao i postkolonijalnih studija. Za globalizaciju osobit znaaj ima postajanje svijeta globalnim, jer svijet napretkom tehnike, tehnologije i znanosti postaje meusobno povezan puno brim i neposrednijim vezama, dok lokalno globalizacije5 time dobija dugaiji znaaj zbog toga to utie na na svakodnevni ivot. Primjeri globalizacije su proizvodi koji postaju znaajna i etablirana imena ime se jedan proizvoa uspijeva bre plasirati na tritu i time zbog brzine prometa proizvoda na meunarodnoj razini utjecati na svoju legitimnu prodaju u svim dijelovima svijeta gotovo na isti nain6. Globalizacija je injenica da sve vie ivimo u jednom svijetu tako da pojedinci, grupe i nacije postaju sve vie meusobno zavisni7. Ukoliko bismo razmatrali globalne uzroke globalizacije, najznaajniji su prema Mllerovom Kursu globalizacije8 ali i Giddensu internet tehnologija, bri transport, kraj hladnog rata, globalni problemi savremenog doba ukljuujui ekoloke i ekonomske probleme, kao i liberalizacija. Rugner Mller definira znaaj globalizacije uvoenjem termina dimenzija globalizacije, te navodi pet dimenzija poput :kulture, drutva, ivotne okoline, ekonomije i politike9. U ovom radu osobito je signifikantna dimenzija globalizacija vs. ivotna okolina jer utie na neke od pet pomenutih dimenzija inei time znaajnim intersekciju ivotna okolina vs. politika vs. ekonomija vs. kultura i drutvo na jedan sasvim osebujan i radikalno reformatorski i dekonstruktivistiki nain u djelima sociologa/ginja feministikih i ekofeministikih uvjerenja, naglaavajui potrebu za ekolokim osvjeavanjem sociologije, uspostavljanjem nove ekoloke paradigme sociologije kao primarnog postulata sociologije od 1979.godine, a ekofeministika politika postaje nova politika odgovornost zatite okoline koja svoje izvore ima u djelu ekofeministice Rosemarie Tong koja etiku brige postavlja pretpostavkom globalne bioregionalne saradnje . O potrebi za ekolokom paradigmom sociologije, prvi put pie autor Robert E.Dunlop, koji smatra da postoje ekoloke osnove u svim drutvima. Giddens meu uzroke globalizacije ubraja i sve vei bioregionalizam u sistemima vlada5 6 7 8 9
U daljem tekstu, glokalno u sociologiji. Entoni Gidens, Sociologija, Beograd: Ekonomski fakultet, 2003, str. 55. Isto, str. 55-56. www.kursglobalizacije.com stranica posjeena 15.11.2011.godine. Mller www.kursglobalizacije.com stranica posjeena 15.11.2011.godine.
67
63 88
vine, kao primjer toga navodi Europsku Uniju, a Giddens definira EU kao : pionirski oblik transnacionalnog upravljanja u kojem se sve zemlje lanice u izvjesnoj mjeri odriu svog dravnog suvereniteta10 i Ujedinjene nacije , koje UN: udruenje pojedinanih nacionalnih drava11, a nekadanja samorazumljivost problema zemalja Prvog svijeta i zemalja Treeg svijeta sve vie se problematizira, dekonstituira, ka kreiranju sve vee ravnopravnosti i egalitarizma, koju zapoinje otvaranjem diskursa subordiniranih, opresiranih, rtva dominacije jednodimenzionalnog, Zapadnog, patrijarhalnog, imperijalnog, bjelakog hegemonijskog, maskulinog ideologiziranog miljenja i djelovanja. Postkolonijalne feministice poput Gaytri Spivak, Ume Narayan, Nire Yuval Davis progovaraju o razlici izmeu kvaliteta ivota u zemljama koje se smatraju centrima moi i postkolonijalnim zemljama koje su na marginama moi, periferijama u kojima se feminizira siromatvo. Progovaranje o ovim razlikama postaje mogue tek uslijed globalizacije, pa se dekonstruiraju stereotipi o modi, umjetnosti, znanosti i uvode imena autora/ica sa margina. Gaytri Spivak u djelu Kritika postkolonijalnog uma pominje japansku modnu kreatoricu, militantnu feministicu i filozofkinju, autoricu modne linije Comme des grcons(Moda za ene:Kao mukarci), Rei Kawakubo12. Ovaj primjer ukazuje da centar svijeta ne mora biti vie Zapadna Europa, te da dekolonizacija ide uporedo sa globalizacijom. Feministika ideja transverzalne politike ega je zaetnica britanska sociologinja i postkolonijalna feministica Nira Yuval Davis, pokazuje da je mogue biti dio jednog globalnog zajednikog kulturalnog prostora, bez da se izgubi sopstveni identitet ukoliko se on zadri, a postane se dio zajednikog globalnog identiteta, koji prevazilazi granice partikularnog u toleranciji spram razliitih partikularnih identita. Tei se ka globalnoj mulitikulturanoj saradnji, biregionalizmu zasnovanom na etici brige, koju je mogue razumjeti ukoliko poemo od prapoetaka drutava, njihovih osnova, te fundiranja i razvijanja odnosa kultura vs. drutvo. Ovakvog miljenja je i sociologinja Barbara Adam, koja pojanjavanjem globalnog vremena objanjava nastanak globalizacije. Ubrzana tehnika i tehnologija smanjuju razlike u vremenu, ubrzavaju prostorno-vremenske razdaljine, i umanjuju diplomatske dimenzije globalizacije inei komunikaciju neposrednom, a razmijenu informacija instantnom, time dovodei na vidjelo raaravanje istine svijeta u zajednikom diskursu istovremenog postojanja u jednom te istom vremenu, obiljeenom istovjetnim otkriima, napretcima i inovacijama koje utiu na nastanak onog to zovemo suvremenici, humane egzistencije koje pripadaju istom vremenu i prostoru i dijele istu drutvenu stvarnost. Svoju teoriju Addam zapoinje stajalitima kritika moderne Gidden10 11 12
Entoni Gidens, Sociologija, Beograd: Ekonomski fakultet, 2003, str. 59. Isto , str. 59. Spivak, Gajatri akravorti. Kritika postkolonijalnog uma, Beograd: Beogradski krug, 2003. str. 18.
68
Rod i globalizacija
sa i Becka ali se njena misao tu ne zaustavlja, nego je upotpunjuju miljenja sociologa poput Albrowa, Hennerza, Wyea, Wallersteina, Robertsona, Sklaira. Definicija globalizacije koja je polazna osnova njenog djela Revizija:Centralnost vremena za ekoloku perspektivu drutvenih znanosti zasnovana je na miljenju Martina Albrowa o globalizaciji kao procesu povezivanja komunikacije humane egzistencije ovog svijeta u komunikativnu zajednicu jednog svijeta to je glavna odlika globalizacije XX.stoljea13. Jedan od uzroka globalizacije u miljenju Giddensa je i napredak i razvoj nevladinih organizacija, nevladinog sektora, gdje vidimo da je prevalirajui diskurs potreba za rjeenjem problema ekologije, siromatva, zdravlja poput Greenpeaca, WWW-globalne ekoloke mree, ljekara bez granica, Crvenog krsta, Amnesty Internationala14 ali i feministikih i ekofeministikih organizacija. Jedna od najznaajnijih debata savremenog doba je debata o globalizaciji, koja pominje tri razliite oponirajue kola sa razliitim promiljanjima o globalizaciji. Sociolog David Held problematizira globalizacijske tokove pominjui hiperglobaliste, transformacionaliste, i skeptike kao suprotstavljene grupe u miljenju o posljedicama globalizacije. Skeptici smatraju da globalizacija nije tako uspjean proces kako to zagovaraju hiperglobalisti te da postoje ekonomski blokovi, slabija geouprava, ojaana mo nacionalnih vlada, s nacionalnou kao dominantnim motivom, dok hiperglobalisti smatraju da je globalizacija realan fenomen koji proizvodi realne i pozitivne konsekvence, te utie na uspostavljanje meunarodnih veza, i prestanak nacionalnih drava, a tranformacionalisti zagovaraju sinkretizam ova dva stava odnosno sredinji put, jer globalizacijom se ostvaraje vea povezanost ali se i dalje mora ostvariti transformacija politike zajednice. Najprimjereniji stav predstavlja stav transformacionalista15. Steger smatra da je globalizacija kompleksan proces koji zahtijeva promatranje i sinkretizam svih pominjanih definicija globalizacije poput: globalizacija nije jedinstven i monolitian proces, nego kompleksan set esto konfliktnih i kontradiktornih socijalnih procesa, globalizacija ukljuuje kreiranje novih mrea drutvenih interkonekcija kao i mutliplikacije, ekspanzije, intenzifikacije i akceleracije, postojeih drutvenih promijena i aktivnosti, posljedica je kompresije vremena i prostora pa nije samo objektivan pojam, nego se ispoljava i na nivou individualne svijesti16. Amartya Sen17u djelu Identitet i nasiBarbara Adam, Re-vision:The Centrality of time for an Ecological Social Sciencies Perspective, Chapter 4, in: Scott, Lash, et al, Risk, Enviornment, and Modernity, University of Lancaster: Sage, 1998, str. 86. 14 Antoni Gidens. Sociologija, Beograd: Ekonomski fakultet , 2003, str. 60. 15 Isto, 63-65. 16 Steger, Manfred B. Introduction: Rethinking the Ideological Dimensions of Globalization, In: Manfred B. Steger, ed. Rethinking Globalism. Lanham, MD: Rowman & Littlefield Publishers, 2004, str. 3. 17 Amartya Sen, Identitet i nasilje, Zagreb: Globus, 2001.
13
69
63 88
lje, kao najpozitivniji faktor globalizacije pominje intelektualnu solidarnost i intelektualnu razmjenu ideja, a odbijanje globalizacije kao nastavka zapadne imperijalne ideologije rezultiralo bi u zanemarivanju i drugih globalnih interesa, poput globalne i bioregionalne saradnje.
Posljedice globalizacije
U cilju razumijevanja fenomena globalizacije nuno je razumijeti posljedice koje sa sobom nosi. Mllner pominje eroziju nacionalne drave, drutveni otpad, jaz izmeu bogatih i siromanih, milionere koje nije mogue kontrolirati, unitavanje ivotne okoline18 kao najproblematinije i najnepredvidljivije posljedice globalizacije. Hrvatski sociolog Zeman19 smatra da aktivan otpor negativnim posljedicama globalizacije predstavljaju environmentalizam i razliiti feminizmi, u kulturalnoj otvorenosti, kozmopolitskom odnosno interakcionistikom duhu, animozitetu spram drave, odbacivanju vjenih kodova i etabliranih vrijednosti poput patrijarhata, religijskog tradicionalizma i nacionalizma20. Socioloki autori problematiziraju koncept krize ivotne okoline, a sam termin drutvo rizika uvodi Ulrich Beck 1980.godine, u vrijeme nastanka razliitih drutvenih sistema, dok Giddens kao trajne probleme modernosti vidi rod, ekologiju, problem nemogunosti odreenja preciznog oblika drutvenog sistema odnosno ureenja drave. Sociologija postaje mjesto propitivanja rizika, pa se samo u drutvenoj refleksivnosti kao stalnoj svjesnosti o dubini rizika koju ekoloke nesree i katastrofe sa sobom nose21 vidi izlaz iz postojeeg stanja, a koncept rizika na nultu uveden u postmodernoj teoriji Fukuyame koji propituje o tome kakav e biti humanum postmodernog doba, da li e nestati uslijed globalne trke za gomilanjem bogatstva, drutva zasnovana na povjerenju, te da li e uslijed kloniranja, transplatacije, implantacije, eutanazije, xenobioetike22, biokriminala, biti mogue odrati ivot ovakvim kakvim ga percipiramo danas, odnosno ta dolazi na kraju historije u posthumanoj budunosti kao metafori ubrzanog razvitka i dolaska do posljednjeg ovjeka. U disciplini socijalne ekologije te suvremenoj sociolokoj
www.kursglobalizacije.com, stranica posjeena 15.11.2011.godine. Napisao je niz autorskih djela poput Um i priroda(1996), Autonomija i odgoena apokalipsa, sociologijske teorije modernosti i modernizacije(2004), te Uvod u ekologiju odrivih zajednica(2010) u koautorstvu sa sociologinjom i ekofeministkinjom Marijom Geiger-Zeman. 20 Zdenko Zeman, Autonomija i odgoena apokalipsa, sociologijske teorije modernosti i modernizacije, Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada, 2004, str. 403-407. 21 Ulrih Beck, Risk Society: Towards a New Modernity, London: Sage, 1992. 22 Etika koja se bavi propitivanjem moralnog odnosa prema nepoznatim odnosno stranim oblicima ivota.
18 19
70
Rod i globalizacija
teoriji propituju se rijeenja globalne ekoloke krize, a prema mom miljenju takav izlaz je mogu u implementiranju radikalno dekonstruktivistikog koncepta feministike etike brige, koja je razvijena jo u djelu najpoznatije sociologinje s kraja XIX-og stoljea i poetka XX-og stoljea, amerike dobitnice Nobelove nagrade za mir, predstavnice ikake kole humane ekologije i doktorantice Yale Univerziteta Jane Addams, koj razvija etiku brige ko suodnos empatije u interpersonalnoj komunikaciji te strategiju ponaanja u promatranju ponaanja maloljetnih delikvenata i emigranata u Hull House kui iji je idejni tvorac bila.
Etika brige kao prevazilaenje rodnih dihotomija

Kritiku antropocentrizma poduzeli su poetkom dvadesetog stoljea predstavnici frankfurtske 23 kole miljenja, koja je ujedno izvorite socijalno-ekolokih ideja, uz ikaku24 kolu sociologije. Manifesto frankfurtske kole, djelo Horkheimera i Adorna Dijalektika prosvjetiteljstva otvara snanu kritiku antropocentrizma u kulturi, nastavlja se u konceptu sociologinje Dorothey Smith i Jessie Bernard feministiko prosvjetiteljstvo25, ime se eli istai potreba za pominjanje enskih utemeljiteljica u sociologiji kao i dokidanju dihotomije muki racionalitet i enska emotivnost. Pojam sestre osnivaice naspram pojma oci sociologije dominira zlatnim dobom razvoja enske sociologije. Decartesovo cogito ergo sum, te miljenje o materiji i formi predstavljaju osnovu za kritiku. Prosvjetiteljstvo kao projekat, koji vjeruje u snaan progres humaniteta kao onog koji dominira svijetom, pa time i prirodom, zavrava u negiranju svoje primarne egzistencijalne odrednice. Mary Midgley, istaknuta filozofkinja naglaava da je korijen dihotomija u kartezijanskom dualizmu tijela i due, te u antropocentr23
Frankfurtska kola, nastala je poetkom XX stoljea, s ciljem aktivne kritike drutva. Najpoznatiji predstavnici su Horkheimer, Adorno, Benjamin, Scheller, Habermas, Arendt. Izvorite je nastanka socijalne ekologije, osobito u disciplini filozofske antropologije, te diskursima o alijenaciji kao krajnjem rezultatu ubrzanog tehniko-tehnolokog napretka. 24 ikaka kola, nastala je krajem XIX i poetkom XX stoljea. Utjecala je na razvoj ekolokih zona gradova, urbane ekologije, te prelasku sa humane ekologije na socijalnu ekologiju. Poseban doprinos ove kole ogleda se u klasifikaciji odnosa ovjeka i okoline, u skladu sa gradskim zonama, na pet razliitih nivoa, te uvoenje empirijskih istraivanja identiteta u cilju prouavanja fenomena alijenacije, blaziranosti, hobohemije, izoidnosti i drugih formi alijeniranih ili otuenih identiteta poput delikvenata, emigranata, to je inicirala ikaka sociologinja Jane Addams formiranjem Hull House centra. 25 Jo Deegan M., u djelu ene osnivaice u sociologiji iz 1990 pominje preko 50 ena sociologinja koje su bile iskljuene iz sociolokih hrestomatija to je jo jedan oblika marginalizacije enskog principa i propagiranja patrijarhalne perspektive oinstva u disciplinama. Feministiko prosvjetiteljstvo je termin koji je nastao s ciljem naglaavanjem potrebe za pominjenjem ena u sociologiji kao i mogunosti za nastanak ensko-centrine sociologije.
71
63 88
ikoj koncepciji o razumu koji mukaraca uzvisuje iznad ivotinje. Pod platom univerzalnosti, ovjek u stvari je skriven stajao muki princip jer ene nisu imale pravo glasa niti su bile dovoljno afirmirane u javnom i akademskom ivotu. Maria Soledad Iriart u disertaciji In the shadow of the Enlightmant:From Mother Earth to Father Land, opisuje kako prosvjetiteljstvo degradira humanu egzistenciju svojom ranom tezom o dihotomiji priroda-ena vs. kultura-muarac. Bog kao antropomorfna kategorija postepeno se postavlja upitnim, a u tenji za povratkom ka ekocentrizmu, nastaje gejanski koncept. Ekofeministiki manifesto zagovara potivanje prirode kao Geje, Majke, Boanstva koje u sebi ima zakone koje nedovoljno poznajemo da bi se mogli njima dominirati. Time se destruira vjera u patrijarhalni poredak stvari, i progovara nova etika vrijednosti, ekofeministika etika. Lovelockovo vienje Geje fiziolokim sustavom koji za cilj ima regulaciju klime i ravnotee koja odgovara ivotu, zasigurno mijenja tradicionalna antropocentrina i antropomorfna promiljanja. Ova ekocentrina ideja o zemlji kao ivuem sistemu koji se sam regulira osnova je ekofeminizma koji slui za dekonstruiranje patrijarhalne matrice o antropomorfnom hegemonijskom patrijarhalnom Bogu. Hrvatska ekofeministica Marija Geiger26 u djelu Kulturalni ekofeminizam pojanjava Geu kao majku Prirodu, Boginju koja sadri u sebi i muki princip a nazivaju je razliitim imenima: Gea, Rea, Hera, Demetra, Izida, Itar, Astarta, Kali. Hesiod u Teogoniji opoziciju muko/ensko opisuje Uran/Nebo i Gea/Zemlja, porodili su udovina bia koja se bore za prevlast27. Eislar Riane28je napisala manifest ekofeministikog pokreta, te je u skladu sa tezom litvanske antropologinje Marije Gimbutas(Gimbutiene`), zauzela stav da su prehistorijska drutva(prije oko 5000 godina), oboavala Veliku Majku kao boanstvo, i bila zasnovana na miru i ravnopravnosti, te nepoznavanju objektifikacije, dominacije i nasilja. Bila su to drutva zasnovana na onom to danas nazivamo ekolokom svjesnou, svijesti da se prema Zemlji mora odnositi sa potovanjem29. enske osobine brinosti, nenasilja tada nisu promatrane kao subordinirane u odnosu na maskuline odlike dominacije. Vaan stav istraivaa bio je da postoji vie kolijevki civilizacija, te da su neke od njih egalitarne u svojoj osnovi poput Minojskog perioda vlasti na ostrvu Kreta30. Najee slike iz tog perioda prikazuju ene koje stoje i dre podignute
26
Geiger M. Zeman, Kulturalni ekofeminizam, simbolike i spiritualne veze ene i prirode, Zagreb: Razvoj i okoli, 2005. 27 Vjeran Katunari, enski eros i civilizacija smrti, Zagreb: Jesenski i Turk, 2008, str. 103-104. 28 Riane Eisler, TheChalice and the Blade: Our History, Our Future, Harper and Row, San Francisco: Harper & Row, 1987. 29 Isto, str. 89. 30 Isto, str. 90.
72
Rod i globalizacija
ruke dok im mukarac donosi voe, vino i sjeme31. Mnoga od ovih drutava su etiketirana kao primitivna, pa je neophodno u duhu savremenih promiljanja Johna Monaghana i Pitera Justa u djelu Socijalna i kulturna antropologija, istai da je poimanje kulturnih vrijednosti subjektivnog karaktera, a metafora kulturnih naoala opisuje da se u skladu sa promijenom mjesta na zemlji i socijalizacije mijenjaju nai stavovi. Biti sposoban/a za razumijevanje kulture drugih, odbacivanje kolonijalne imperijalne patrijarhalne dominantne ideologije Zapadnog promatraa/ice, zahtijeva bivanje svjesnom/im sopstvenih kulturnih naoala, potom kretanje ka decentiranoj poziciji neovisnog promatraa/ice. Fundamentalna razlika ovih drutava vidi se u razumijevanju koncepta brige, njenosti, nenasilja kao enskog ali ne manje vrijednog nego to je to maskulinost koja nije izjednaena sa dominacijom, nego je mo kao zajedniki princip promatrana kao sposobnost da se neto uini, a ne kao prevlast. Priroda je promatrana kao mjesto ovaploenja spiritualizma, dok nas Zapadna kultura ui da je priroda odvojena od spiritualnosti to je ujedno i izvorite raskida humanuma s prirodom, te devalvacije i objektifikacije prirode. Ekofeministiki manifesto Eislar ukazuje da je osnovni razlog za ekoloke probleme savremenog doba nastanak dihotomija muki duhovni princip vs. enski prirodni princip, potom pomijeranje sa religioznog na sekularni svjetopogled, to rezultira prosvjetiteljskom obmanom i alijeniranim identitetima savremenog doba32. Tehnologija kao takva nije problem, misli Eislar, problem je antropocentrina maskulina kultura nasilja, koja koristi tehnologiju za iste svrhe. Zahtjevi ekofeminizma, sadrani u ekofeministikom manifestu orijentirani su ka povratku na egalitarizam i kooperaciju u cilju prevazilaenja sistema dominacije. Meusobna suradnja mukaraca i ena, prevazilaenje dihotomija je jedini nain da se dokine pomenuti sistem. Povratak prirodi je jedina pretpostavka dezalijenacije. Malestream odnosno mukocentrino vs. femalestream odnosno enskocentrino odlika je moderne kao perioda, a postmoderni se navedene razlike dokidaju, pa e akademska marginalizacija ena biti uzrokovana suvie rigidno postavljenim razlikama izmeu termina, odnosno dihotomija. Osnovni problem je identifikacija ena sa neumljem, nerazumnou i emotivnou ime se opravdava njeno iskljuenje iz javne i akademske sfere djelovanja. Ekoloka svjesnost dubinske ekologije smatra se dubinskijom, jer razmatra zakone koji su uzrokovali odreenu pojavu. Ekofeminizam svojim snanim aktivizmom od Chupko pokreta u Indiji, preko razvijanja agrikulturalnih zajednica koje zagovara Vandana Shiva, do formiranja Instituta za socijalnu ekologiju pri kojem se organizuju prve ekofemenistike konferencije, pod utjecajem ekofeministica Yenestre King, Val Plumwood do javnih demonstracija protiv opresija femininog
31 32
Isto, str. 90. Isto, str. 91-93
73
63 88
identiteta i prirode, ostvaruje aktivnu borbu sa rizinou kao oznakom postmodernog realiteta. Pored ekofeministica, i feministkinja, raste broj malestream autora, pored Zimmermana, Cheneya, Sylvana, poput Cartera koji ekofeminizam vide najznaajnijim i najpotpunijim eko pokretom savremenog doba. Patricia Shipley pominje raspravu etika brige vs.etika pravde koju su vodili psiholozi iz Amerike, Carol Gilligan i Lawrence Kohlberg. Kohlberg je zagovarao tradicionalan stav o neobjektivnosti femininog subjekta pod utjecajem emocija, dok Gilligan smatra da etika brige samo razvija empatiju za druge , a sopstvo je dio interpersonalnih relacija, to ima veu moralnu vrijednost. Nastao iz radikalnog feminizma, a pod utjecajem marksistikog feminizma i socijalizma, ekofeminizam promovira etiku brige u interpersonalnim odnosima kao i odnosima prema drugima nasuprot oponentskom pojmu logike dominacije. Etika brige, prema ekofeministici Karren Warren, ukazuje na potencijal koji feminitet povezuje s prirodom, empatijska sposobnost ene i mukarce ini sposobnima za dublje razumijevanje odnosa u prirodi, konflikata, kao i mirovnih procesa, podrazumijeva socijalno distanciranje od drugog da bi se mogao shvatiti njegov/njen svijet kao alternativa egoistinom prikazu sopstva kao neeg to nema potrebe biti povezano sa drugima ili prirodom33. Hiperodvajanja, blaze shyzo, hobo identiteti, mogu imati negativne konsekvence. Wyll Kymlicka u svojoj politikoj teoriji zagovara koncept feministike etike brige. Dihotomija javno i privatno treba biti raskinuta, jer se etika brige treba proiriti u javni diskurs, a Kymlicka je smatra kapacitetom koji utjee na uenje moralnih principa (pravde) vs. razvijanje moralnih dispozicija (brige); moralnim razumijevanjem, i moralnim konceptom, koji se bavi pravdom i pravinou (pravda) vs. odgovornost i veza (briga).34 Bosanskohercegovaka filozofkinja i sociologinja Babi-Avdispahi Jasminka, u djelu Etika, demokracija, graanstvo uvodi intersekciju etike brige kao feministike intervencije u diskurs o graanstvu, navodei da autorice Sare Ruddick i Jean Bethke Elshtain, naglaavaju znaaj majinstva35 odnosno etike brige za novi model graanstva36. Za razliku od maskulinistikih etika koje promoviraju logiku dominacije kao pretpostavku djelovanja u patrijarhalno ustanovljenim drutvenim ureenjima, bosanskohercegovaki filozof i sociolog Mujki37primjeuje da je potrebno rediskripcijom naih poimanja i osjeanja iriti mi-intenciju otkrivanjem patnje onih koje smo do juer smatrali onim drugima. Etika brige je bioregionalizam koji treba da
33 Val Plumwood, Razlika i dubinska ekologija, Trea, br. 2, Zagreb: Centar za enske studije, 83115. 34 Will Kymlicka, Political phylosophy, New York, London: Routledge, 1997, str. 265. 35 Jasminka Babi-Avidispahi, Etika, demokracija i graanstvo, Sarajevo: Svjetlost, 2005, str. 129. 36 Isto, str, 129. 37 Asim Mujki, Neopragmatizam Richarda Rortiya, Uvod u demokratizirano miljenje, Tuzla: Bosnia PrintCom, 2000, str. 88.
74
Rod i globalizacija
ukljuuje veze u komiluku, potivanje prirodne okoline, recikliranje otpada, poznavanje okoline i efekata ekolokih nesrea na okolinu smatra fundusom djelovanja. Vrijednost brige za druge ima subverzivno i opozicijsko djelovanje, u eri sve veeg otuenja, a Rosemarie Tong mogunost transcendencije sukoba vidi u pripisivanju maskulinih odlika eni i femininih odlika mukarcu to je odlika postmodernizma.
Globalizacijski faktori koji utjeu na jaanje koncepta etike brige

Ekofeministiki manifesto otvara put ka razumijevanju koncepta etike brige i brinosti kao koncepta koji pripada oba pola ravnopravno, te utie na promoviranje ovog koncepta u okvirima profeministikih maskulinistikih38 pravaca. Primjer toga je djelo Muki manifesto glasnogovornika nacionalne organizacije mukarca protiv seksizma Bena Athertona-Zemana, u kojem se zagovara aktivno ukljuenje mukaraca u odgoj djece te zabrana rasizma, ostracizma, seksizma i prihvatanje multipliciteta naina da se ispolji maskulinitet. Kiborki manifesto Done Haraway u potpunosti odrie razlike mukaraca i ena, jer kibernetizacija dokida rodnu podjelu rada i vodi ka egalitarizmu rodnih odnosa, ali i transrodnosti kao kategoriji humane egzistencije. Ukoliko promatramo djela znamenitih sociologa/ginja i feministica/a moemo uoiti da manifesta razvijaju zajedniku ideju tenje za dekonstrukcijom tradicionalnih rodnih uloga i kreiranje rodno ravnopravnog svijeta. Od manifesta frankfurtske kole, preko ekofeministikog manifesta do mukog manifesta razvija se ideja o nepravednosti ideologije globalne diskriminacije ena, da bi tu istu ideologiju znanstveno opovrgla kiberfeministica i biotehnologinja Dona Haraway, koja smatra da ubrzanje operacija, internetizacija i tehnologizacija utjeu na egalitarizaciju javne sfere, a ene postaju dio globalnog diskursa te aktivan faktor globalnog ukljuivanja u svjetske probleme savremenog doba. Autorice poput Ume Narayan, Nire Yuval Davis, Tine Davis, Francien Van Driel, Chandre Mohanty, Gaytri Spivak, Vandane Shive progovaraju o diskriminaciji ena iz zemalja Treeg svijeta, kao i ena druge nacije i druge boje koe. Ovakva misao postkolonijalnih feministica dio je globalne svjetske politike Svjetske komisije o socijalnoj dimenziji globalizacije, koja u svom izvjetaju naPredstavnik ovog pravca je maskulini autor John Stoltenberg koji svoju teoriju fundira na radikalnoj feministikoj i proegalitarnoj perspektivi u odnosu izmeu spolova i kreiranju savremenih identiteta. Izvorite termina je antika definicija ekoloka androginost, a krajnji domet maskulinih studija su feminine maskulinitet i maskulini feminitet. Autori poput sociologa Denisa Altmana i Jeffreya Weeksa dublje pojanjavaju ove nekontradiktorne egalitarne perspektive moderne i postmoderne sociologije.
38
75
63 88
slovljenom Pravedna globalizacija: kreiranje mogunosti za sve istie39 elimo da uinimo globalizaciju sredstvom proirenja ljudske dobrobiti i slobode, te da dovedemo demokraciju i razvoj u lokalne zajednice u kojima ljudi ive. Na zajedniki cilj je da sainimo koncenzus za zajedniku akciju koja e ostvariti ovu viziju, kako bi se ovaj proces razvijao ukljuujui drave, internacionalne organizacije, ekonomiju, rad i civilno drutvo. Pri svemu tome neophodno je zatiti najvulnerabilnije kategorije globalizacije za koje komsija ocjenjuje da su ene, indogeni narodi, siromani radnici/e40. Globalizacija mora postati etiki i ekoloki osvijeten proces, koji e ujedno biti i pravedniji i inkluzivniji41. Prominentni sociolog Manuel Castells je uestvovao u radu ove komisije kao dio ekspertnog tima.
Propitivanje modela rjeavanja globalnih ekolokih problema idejama moderne socioloke teorije
Centralni problem modernosti bila je i za neke teoretiara jo uvijek ostaje teorija odrivog razvoja ali i problem njegove implementacije. Najznaajniji moderni autori koji propituju ovaj problem su Castells sa svojom teorijom informacija, Giddens s terminom drutvena refleksivnost, Beck s pojmom drutva rizika, Eislar sa ekofeministikim manifestom i etikom brige vs. etika dominacije, Adam s pojmom globalnog vremena, Tong s pojmom globalizacije etike brige. Potom je znaajna i ekofeministica i sociologinja Salleh ija je ideja o nunosti ekoloki svjesnije sociologije putem ekofeminizma kao politikog aktivizma kao dubinskije strategije od dubinske ekologije, to tvrde i engleski sociolozi Peter Dickensa i John Urryija sa tezom da je zapostavljanje nativnih formi znanja rezultiralo u alijenaciji. Manuel Castells kao eminentni sociolog i teoretiar duha informacionog doba smatra da e budui ratovi najvjerovatnije biti ratovi oko resursa i odvijae se brzinom hirurkih intervencija, a onaj ko bude imao adekvatnu informaciju taj e imati mo nad resursima i time e imati dominaciju u svijetu. Castells definira umreeno drutvo slijedeim terminima: Mrea je skup meusobno povezanih vorova. vor je taka u kojoj se krivulja sjee. ta je vor, zavisi, od vrste konkretne mree o kojoj govorimo. U politikim mreama vo-
39 A Fair Globalization: Creating opportuinities for all, The World Comission on the Social Dimension of Globalisation, ILO Publication, April, 2004, p. 2. 40 Isto, str. 4. 41 Isto, str. 7-10.
76
Rod i globalizacija
rovi su nacionalna vea ministara i evropskih poverenika.42 Marinkovi43smatra da globalizacija kao proces dobija na znaaju jer se dokida homofobija, rasizam, ksenofobija, religijski fundamentalizam nastankom religijskog ekumenizma odnosno izgradnje strategije za prevladavanje razlika koje postoje meu religijama te stvaranja jedne ekumenske, ujedinjene religije kojoj bi pripadale sve etnike, jezike ili kulturnne grupe. U svemu tome, javlja se potreba za ostvarivanjem prava na identitet, pa time borba za ostvarivanjem prava na ispoljavanje samostalnog identiteta postaje jedna od najteih borbi savremenog doba. Informaciona dominacija kao takva moe biti problematina sa stajalita destrukcije okoline, ali s druge strane napredna tehnologija omoguava spreavanje smanjenja emisije ugljika u ozonski omota zemljine kore. Postoje ureaji koji mjere negativne emisije tetnih materija, ali zbog monopola moi nad odreenim resursima, Kioto protokol i Montrealski protokol u nekim zemljama nisu ratificirani, to neprekidno uveava faktor rizika modernog doba. ivimo u drutvu u kojem moramo biti svjesni da smo neprekidno izloeni nekoj vrsti rizika, to je ujedno ivot u strahu za sopstvenu egzistenciju. Beck uvodi termin refleksivne modernizacije kako bi naglasio problem modernog doba, osvijeenosti i stalno ivljenje u svijesti o moguem riziku. Globalno poznati ekoloki problemi kiselih kia, globalnog zagrijavanja, svjetlosnog zagaenja, radioaktivnog zraenja, zbrinjavanja otpada, nuklearnog naoruanja, biotehnolokog otpada, genetski modifikovani organizmi, su svakodnevni problemi svih bia koja nastanjuju zemlju. U tom smislu se i znaajnom ini ve pomenuta sintagma Barbare Adam o globalnom karakteru vremena, gdje se utvruje da svjetske organizacije u cilju ostvarivanja globalne saradnje i globalnog prevazilaenja kriza u svijetu poput Svjetske banke(WB), Svjetske komisije o razvoju i okoliu, Konvencije za nuklearno razoruavanje, i Organizacije za zemlje koje izvoze petrolej (zemlje eksporta petroleja, OPEC)44 rade na sistematskom globalnom rjeavanju problema zatite okoline u cijelom svijetu, to ini moguim globalizacija etike brige koju zagovara Rosemarie Tong. Kako je ve deducirano u prethodnom dijelu teksta, etika brige kao koncept podriva tradicionalne maskulinistike etike dominacije i pravde kao herojske etike, istiui da globalizacija zahtjeva prelazak na regionalne odnose suradnje i tolerancije, kao i spremnosti za razumijevanje problema koji su zastupljeni u svim dijelovima svijeta. Koji je put ka implementaciji etike brige ka zaivljavanju ovih strategija, injenju spozanaja transparentim javnosti te demistificiranju samog
42 43
Vidjeti: Manuel Castels, Uspon umreenog drutva, Zagreb: Golden marketing, 2000, str. 37-60. Duan Marinkovi, Uvod u sociologiju, osnovni pristupi i teme, Novi Sad: Mediterran Publishing, 2009, str. 162. 44 Barbara Adam, Re-vision:The Centrality of time for an Ecological Social Sciencies Perspective, Chapter 4 in Scott, Lach at al. Risk, Enviornment, and Modernity, London: Sage, 1998, str. 86.
77
63 88
termina ekofeministiki manifesto kao mjesto konstruiranja etike brige? Sociologinja Ariell Salleh zagovara ekofeministiku etiku brige i progovara o potrebi za stvaranjem ekoloki svjesnije sociologije, to je i naslov njene eminentne studije. Takvu mo ima samo ekofeministika etika koja promatra intersekcije priroda, moral, rod, svjesnost. Neophodno je da budemo svjesni problema okoline, problema destrukcije prirode kroz ideoloko identificiranje ena s prirodom, ka formiranju ekoloki i rodno osvijetene sociologije s obzirom na injenicu da je jedna od negativnih konsekvenci globalizacije, destrukcija okoline. Signifikantan locus za kreiranje sociologije kakvu zagovara Salleh ekoloki pismene sociologije45 su rodna podjela rada te marksistika kritika rodne podjele rada. Ekopolitika kao suvremeni pristup politikom diskursu ukljuuje pravce poput ekofeminizma, ekomarksizma, socijalna ekologije, duboke ekologije46 a ekofeministiki osvijeena sociologija pretpostavka je moderne sociologije. Moderna podjela rada izvor je alijenacije ovjeka od prirode pa ju je neophodno dekonstruirati ka ukljuenju nativnih i oroenih perspektiva odnosno ka indogenizaciji, misle Urry i Dickens, a osnovu toga predstavlja ekofeministika politika koja je osnovana u ekofeministikom manifestu sociologinje i pravnice Rian Eisler. Ekofeministika politika filozofija i njom proeta sociologija snaan je odgovor na krize modernog perioda i svojevrsni je zaetak postmoderne dekonstrukcije rodnih razlika, u transrodno i za ene i subordinirane maskulinitete, za indogene i nativne narode, i osobe tree dobi, egalitarnije drutvo. Postmoderna sociologija radikalizira postavke modernih teorija u posthumano doba i dokida ekofeminizam u ekofeministiki humani progresivizam.
Postmoderna socioloka teorija i odgovor na posljedice globalizacije

Postmoderni sociolozi (i filozofi) Lyotard, Baudrillard, Derrida, Myerson, Haraway, Walker, Halberstam, Tong progovaraju o dekonstrukciji rodnih dihotomija i njihovom dokidanju. Lyotard uvodi sintagmu postmoderne bajke, Baudrillard simulacrum, Derrida dekonstrukcije, Haraway kibernetizacije i transrodnosti, Walker womenisma i progresivnog ekowomenisma, Halberstam feminini maskulinitet, Judith Butler queer teorija, Spivak dokidanje postkolonijalne opresije, Yuval Davis transverzalna politika identiteta, Tong etika brige.
45 Ariel Salleh, Ecofeminism as Sociology, Conference of the International Sociological Association Research Committee on Envioronment and Society (RC24), Cambridge University, July 5-7, 2001, pp. 74. 46 Isto, str. 61.
78
Rod i globalizacija
Lyotardova postmoderna bajka ima za cilj da ukae na prevalirajue odlike postmodernosti koje svoj odraz dobijaju u razliitim umjetnikim izrazima, instalacijama, razliitim formama aktivizma. Postmoderna bajka ukazuje na mogue potencijalne opasnosti, kataklizme, nezgode i nesree koje mogu dokinuti ljudsku egzistenciju, a Baudrillard uvodi dimenziju neodrivosti univerzalno vaee istine jer postoji multiplicitet istina koje se u virtualnim prostorima mogu simulirati. Na djelu su razliite istine, istina je u traenju u de(kon)strukciji prolih istina ka onim koje se razotkrivaju u slobodnom djelovanju oznaiteljske prakse, a koje proiruje kiborki manifesto sa uvoenjem principa transrodnosti i konanim iskljuenjem binarnih opozicija i dihotomija muko-ensko kao neodrivim to pokazuje primjer femininog maskuliniteta kakav je u postmodernosti butch feminizam, te queer identitet koji ukljuuje multiplicitet razlika izmeu mukarca i ene kod Halberstam i Butler. Budunost odlikuje potreba za utemeljenjem enskog principa u stvarnosti. Moderna je bila period ostvarivanja marginaliziranih identiteta njihovog zadobijanja locusa djelatnog politikog i nacionalnog subjekta te legitimizacije u drutvenom poretku, ega je primjer crni feminizam, postkolonijalni feminizam. Ovi su identiteti tek zadobili svoja prava, a postmoderna poziva na odustajanje od svih razlika. Ghodsee u tekstu Feminism-by-Design: Emerging Capitalisms, Cultural Feminism, and Womens Nongovernmental Organizations in Postsocialist Eastern Europe 47 ukazuje da ideja globalnog sestrinstva ukljuuje znaajne razlike u pristupu resursima, izmeu ena razliitih rasa, nacija i etniciteta48. Ghodsee49 uvodi na temelju termima dizajnirani ili dogovoreni kapitalizam, pojam projektovanog feminizma koji mora rijeiti pitanje dvostruke opresiranosti ena iz Treeg svijeta, ena druge nacije pa se u programe postranzicijskih zemalja poput gender akcionog plana, USAID-a, PHARE-a, mora ukljuiti problem marginalizacije ena i feminizacije siromatva. Ovakav pristup zahtjeva i James Mittleman50, koji tvrdi da se koncept globalizacije mora uvezati sa neoliberalizacijom kako bi se dekonstruirale ideologije globalizacije, te ukljuilo promiljenje o razliitim prostorno-vremenskim i kontekstualnim
47
Dizajnirani kapitalizam, prema Ghodsee znai da na nastanak kapitalizma utie kreiranje trita, ukoliko se nastanak institucija prema zamisli njenog aktera ostvari, onda se moe kontrolirati individualno ponaanje jedinki te institucije. 48 Kristen Ghodsee, Feminism-by-Design: Emerging Capitalisms, Cultural feminism, and Womens Nongovernmental Organization in Postsocialist Eastern Europe. Signs: Journal of Women in Culture and Society. Vol 29, no. 3, 2004, pp. 727-753. 49 Isto, p. 727- 734. 50 James Mitlleman, Ideologies and globalization Agenda, in: Steger, R.Martin, From Rethinking globalism, Oxford: Rowman and Litllefield publishers, 2004, p.24.
79
63 88
perspektivama. Globalna taktika, koju zagovara Hakesworth51, je uiniti feministiku nevidljivost zasnovanu na ne gledanju, ne poznavanju, ignoriranju, injenju nemoguim feministikog aktivizma i drutvene pravde. Razumijevanje razliitih konteksta u cilju ostvarivanja globalnog dijaloga ukljuuje poznavanje autora/ica koji opisuju razliite lokalne situacije Grke, Bugarske, Meksika, poput Psare52, Dasskalove53, Boxer54 i Mohanty. Iz tog razloga Nira Yuval Davis na tragu promiljanja niza autorica, uvodi termin transverzalne politike kao politike koja omoguava zadravanje sopstvenog identiteta kao dijela kolektivnog identiteta koji je zajedniki, a odlikuje ga globalno vrijeme, i globalni ekoloki i drutveni problemi, pored rodnih. Njihova meusobna povezanost, meuuvijetovanost i masovnost utjeu na potrebu za njihovim veim prouavanjem. Walker uvodi pojam womenisma, kao pojam ljubavi prema ostvarenjima ena, enskoj kulturi i crnakom spiritualnom i duhovnom identitetu, pa je neophodno da u budunosti zavlada progresivni ekowomenism koji je na tragu misli o globalnoj etici brige. Walker, ekowomenistkinja i ekofeministkinja, smatra da je etika brige koncept koji involvira pitanja opresija prirode, rase i klase, u svjesnom i nesvjesnom dijelu egzistencije putem duha odnosno holistike ljubavi kakva je prisutna kod nativnih naroda. Za radikalnu ekofemininu poziciju neophodno je osvijestiti spoznaje nativnih naroda u odnosu prema prirodi, to zagovara postkolonijalna ekofeministica Vandana Shiva. Ekofeministiki politiki aktivizam znaajan je odgovor na globalnu ekoloku krizu jer je zasnovan na etici brige. Ekofeministika politika zasnovana je na ekofeministikoj politikoj filozofiji, a njeno osvijeivanje neophodno je sociolokoj teoriji. Propitivanje o dekonstrukciji tradicionalnih rodnih dihotomija zapoelo je u djelu sociologinje Sherry Ortner (Da li je ena mukarcu, isto to priroda kulturi?) objavljenom 1984.godine gdje se utvruje da ova dihotomija predstavlja izvorno mjesto patrijarhalne opresije. Ekofeministika politika u svojoj filozofiji propituje izmeu ostalog, slijedea pitanja55: 1) kako su pitanja prirodnog/prirode postala mjesta iskljuivanja, nejednakosti, relacija koje osobito utjeu na ene, obojene ljude, homoseksual51 Mary Hawkesworth, Global Containment: The Production of Feminist Invisibility and the Vanishing Horizon of Justice, in: Steger, R.Martin, From Rethinking globalism, Oxford: Rowman and Litllefield publishers, 2004, pp. 84. 52 Grka feministica, historiarka i novinarka. 53 Krassimira Dasskalova, profesorica Moderne europske historije i roda na Univerzitetu Sofija, Bugarska. 54 Boxer Marlyn profesorica emeritusica San Francisko Univerziteta, oblasti historije i rodnih studija. 55 Chaone Mallory, What Is Ecofeminist Political Philosophy? Gender, Nature, and the Political, Sixth Annual Joint Meeting of the International Society for Environmental Ethics, Allenspark, Colorado, 2008, p. 309-310.
80
Rod i globalizacija
ce, nehumane kategorije egzistencije; 2) koji je politiki status onog to se naziva priroda, okolina, i/ili nadljudski svijet; 3) kako je priroda po sebi iskljuena iz domena politikog; 4) moe li priroda imati politiko sobstvo; 5) kako su diskursi okoline, politike, rodne ideologije meusobno povezani; 6) na koji nain teorije o rasi, queer teorije i postkolonijalne teorije pomau ekolokom projektu prevazilaenja antropocentrike dominacije nad prirodnim svijetom?. Politika je trebala i progresivno gledano treba postati prostor gdje se ekoloki subjektiviteti formiraju, kontekstualiziraju, destabiliziraju, reformiraju56, a demokratija treba postati istovjetna sa javnom sferom57.
Nova ekoloka paradigma za sociologiju

Nova ekoloka paradigma za sociologiju, misle sociolozi Robert E.Dunlop i Catton koji su primjetili nedovoljnu fokusiranost sociologije na ekoloke probleme 1979 godine58, neophodna je. Ekofeministice Maria Mies, Ariel Salleh, Vandana Shiva, ali i engleski sociolozi poput Petera Dickensa, Anthony Giddensa, John Urryija, amerikog sociologa Davida Harveya smatraju da je zapostavljanje praktinih formi znanja i spoznaja, predstavljalo gubitak veze sa organskom prirodom te rezultiralo u alijenaciji59. Neophodno je alijenaciju zamijeniti sa emancipacijom, sugerira Dickens60, ukljuenjem ekofeministike percepcije ekopolitikih problema poput jednakosti, kulturalne raznolikosti i odrivosti. Giddens61 definira modernost kao udovite, kao odbjegli motor ogromne snage koji rui sve pred sobom, utie na socijaliziranu narav i na drutvene institucije. Iz tog razloga neophodno je jasno definisati ekofeministiku62 politiku i odrediti njene ciljeve. Rosemary Tong vidi ekofeministiku politiku kao najznaajniji oblik politike koja je potrebna novom dobu, osobito zbog koncepta etike brige koja olakava bioregionalne odnose saradnje. Bioregionalizam podrazumi-
Isto, str. 313. Isto, str. 315. 58 Antony Giddens, and Sutton W. Philip., Sociology: introductionary readings, third edition, Cambridge: Polity Press, 2010, p. 95. 59 Ariel Salleh, Ecofeminism as Sociology, Conference of the International Sociological Association Research Committee on Envioronment and Society(RC24), Cambridge University, July 5-7, 2001, p.61. 60 Isto, str. 64. 61 Antony Giddens, and Sutton W.Philip., Sociology: introductionary readings, third edition, Cambridge: Polity Press, 2010, p. 41. 62 Izvorite ekofeminizma su radikalni feminizam i socijalistiki feminizam, osobito Marxova teorija.
57
56
81
63 88
jeva: ivljenje ukorijenjena ivota, s razvijenom svijesti o ekologiji, ekonomiji i kulturi mjesta u kojem ivimo63.
Ostvarivanja uspjene bioregionalne saradnje

Etika brige omoguava drugaiji oblik interpersonalne komunikacije koji vodi ka globalizaciji pa potom prema miljenju Tine Davids i Francien van Driel ka glokalizaciji, jer se ivot u savremenom dobu dovrava u sintezi lokalnog i globalnog ivota, pa govorimo o glokalnoj zajednici koja ima svoj smisao zbog percepcije onih koji su nativno stanovnitvo i onih koji su stranci, doseljenici ili autsajderi64. Ovakav stav zagovara i eminentni sociolog Manuel Castells u djelu Internet galaksija, razmiljanja o Internetu, poslovanju, i drutvu, gdje referirajui na istraivanje Cohena i Rai iz 2000 o globalizaciji drutvenih pokreta, zakljuuje da su svi utemeljeni u svom lokalnom kontekstu sa tendencijom usmjerenom ka globalnom kontekstu. Proces upoznavanja sa drugim kulturama moe postati proces meusobnog upisivanja jedne kulture u drugu, odnosno meusobne interakcije kultura je jo jedan argument u prilog prethodnoj tvrdnji, a zagovara ga Arjun Appadurai65.
Zakljuak: Smisao ekoloki svjesne sociologije ekofeminizam kao politiki aktivizam i sociologija
Globalizacija ne vodi jedino ka obrazovanju depolitizacije roda, dolazi i do globalizacije maskuliniteta koja povezujui lokalno i globalno ini maskulinitete moguim mjestima kritike tradicionalnog koncepta hegemonijskog maskuliniteta uvoenjem koncepta multipliciteta maskuliniteta to je ujedno dekonstrukcija tradicionalnog pristupa rodnim ulogama ali i otvaranje prostora za implementaciju etike brige kao ekofeministike pretpostavke. Prethodno pomenute autorice smatraju da se multidimenzionalni rodni pristup razvija kao alternativa za produciranje poluglobalnih stereotipnih kategorija o enama i depolitizaciji roda66.
63 Zdenko Zeman i Geiger, Zeman, Marina, Uvod u ekologiju odrivih zajednica, Zagreb: Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, 2010, str. 78. 64 Marina Blagojevi, Od centra ka periferiji, Sarajevo: CIPS, predavanje na master studiju Rodne studije, 2007, str. 4. 65 Axford, Browning, Huggins, Rosamond, Turner i Grant et al, Uvod u politologiju, 2002, str. 463. 66 Marina Blagojevi, Od centra ka periferiji, Sarajevo: CIPS, predavanje na master studiju Rodne studije, 2007, str. 4.
82
Rod i globalizacija
Globalni diskurs o intersekciji roda i razvoja, do sada, najvie se fokusira na redefiniranje koncepta feminizacije siromatva i razumijevanju autorskih ostvarenja ena iz zemalja Treeg svijeta, a autori Alain Greig, Michael Kimmel, James Lang ukazuju na grupu udruenu 1999.godine kao dio UNDP-ovog radnog tima, sa imenom muka grupa za rodnu ravnopravnost koja je primjetila da u globalnim diskursima o odnosu izmeu spolova krucijalan problem predstavljaju: stajalita o rodu kao iskljuivo enskom problemu, nedovoljno prostora za mukarce u diskusijama o rodnoj neravnopravnosti, limitiran broj mjesta za mukarce u gender mainstreaming procesima67. Nedovoljno prostora za mukarce u ovakvim diskursima mora biti zamijenjeno sa kreiranjem veeg prostora za njihova iskustva opresije, nemoi, marginalizacije, i opresije od strane mukaraca koji se nalaze na vrhu hijerarhije moi u cilju izbjegavanja ideologije koju sa sobom nosi diskurs ena kao rtva, mukarac kao problem ka dekonstrukciji niti je svaka ena rtva, niti je svaki mukarac problem. Blagojevi68 s druge strane upozorava da globalizacija sa sobom nosi i globalne negativne mizogene interpretacije ena i enskog o kojima govori i Devaleaux poput glupe ene(sponzorirane ene), biznismenke(usmjerene ka karijeri bez skrupula, obine ene(koje puno traaju i priaju nevane stvari), fatalne ene, svekrve i punice(zavidne, rune, zle). Izvor ovakve stereotipizacije je ve pomenut i to je matrica rodnih dihotomija od kojih je znaajno istai razliku Balkan i Europa, priroda i tehnologija, emotivnost, racionalnost69. Balkan, priroda, emotivnost su odlike slabijeg spola i time sugeriraju opresiju, konflikt, turbolentnost, manju vrijednost, enskost u patrijarhalnoj interpretaciji. Nain interpretacije ena jo uvijek nije dekonstruisan i u Bosni i Hercegovini je prisutan zbog postranzicijskog perioda koji rezultira u retradicionalizaciji i repatrijarhalizaciji. Negativne socioloke kategorije , pogotovo promatrane s diskursa sociologije roda ukazuju da se tradicionalizam i patrijarhat ojaavaju novim i naprednim tehnologijama, ije efekte subverzivim djelovanjem dekonstruira i radikalno napada cyberfeministiki i ekofeministiki pokret. Politika svjesnost ekofeminizma u postavljenom kontekstu bosanskohercegovake stvarnosti postranzicijskog perioda je izuzetno potrebna i validna praksa za ostvarivanje rodne ravnopravnosti i minimalizaciji negativnih posljedica globalizacije. Negativne posljedice globalizacije Axford, Browning, Huggins, Rosamond, Turner i Grant nazivaju vektori globalizacije70, meu kojima globalni haos predstavlja najfrapantniju i najapokaliptiniju. Najadekvatnija strategija
67
Michael Kimmel at. al. u Zborniku Blagojevi, Marina, Rod i razvoj, Sarajevo: CIPS, 2006, 187. Isto, str. 234. 69 Isto, str. 230. 70 Vektori globalizacije su svijet nacija-drava, postkapitalistiki svjetski ekonomski poredak, globalno drutvo, sukob civilizacija, globalni haos.
68
83
63 88
je ekofeministika politika odnosno etika brige u bioregionalnim odnosima ili ekoloki (environmentalistiki) nacionalizam. Neil Carter71 pozicionira politiku svjesnost ekofeminizma i dubinske ekologije na tako da ekofeminizam predstavlja koherentniji i rodno ravnopravniji pokret za ostvarivanje ekolokih prava jer se za razliku od dubinske ekologije, bavi dihotomijom maskulino/ feminino dok pokreti dubinske ekologije poput Earth First!, tvrdi Carter, su mizogeni i prenose rodno neravnopravne patrijarhalne poruke72. Arriel Salleh zahtijeva ekofeministiko opismenjavanje sociologije, a snaan ekofeministiki politiki angaman pomae siromanim, marginaliziranim, obespravljenim, da dou do svojih prava negirajui dominantnu patrijarhalnu matricu, prepoznavanjem dihotomija kao izvorita opresije. Transcendiranje rodnih dihotomija ostvaruje se putem womenisma, progresivnog humanizma, cyber kultura, feministikog pojma transverzalne politike, ekofeministike politike koji postaju mjesta dokidanja negativnih posljedica globalizacije. Najeklatantniji primjer ideja koju zagovara progresivni humanizam pokazuje Fukuyamino djelo Povjerenje73 Postoji snana liberalna vjera da su ljudi irom svijeta ispod koe isti, te da e poboljane komunikacije dovesti do bolje saradnje. Bosanskohercegovaki filozof i sociolog Mujki na tragu Rortijeve perspektive ironijskog intelektualca74 primjeuje da svijetu da bi bio bolje mjesto za ivljenje treba redeskripcija75. Ovakva percepcija je, naglaava Mujki kritizirajui tradicionalno postavljene etike postavke rediskripcija manifestacija ponienja koja manipulira osjeanjima gura nas vie u pravcu povjerenja a ne u pravcu obaveze. Ova rediskripcija i cijelo sentimentalno obrazovanje tjera nas da inkliniramo vie osjeanjima nego razumu, pa nam je neophodno sentimentalno obrazovanje kao dovoljno poznavanje drugih ljudi koji potiu iz drugih kultura76. Budue perspektive prema miljenju Stegera trebaju ukljuiti kritiku teoriju globalizacije, u cilju uspostavljanja egalitarnijeg i manje nasilnog globalnog poretka. Ekofeminizam u tome pomau postkolonijalni feminizam, queer pokret, progresivni ekowomenism, Fukuyamina ideja povjerenja, indogenizacija77, bioregionalizam, geokibernetika78 i environmentalistiki nacionali71 72
Vidjeti: Neil Carter, Strategije zatite okolia, Zagreb: Barbat, 2004, str. 16. Isto, str. 77. 73 Frensis Fukuyama, Povjerenje, drutvene vrline i stvaranje blagostanja, Zagreb: Izvori, 2000, str. 404. 74 Asim Mujki, Neopragmatizam Richarda Rortiya, Uvod u demokratizirano miljenje, Tuzla: Bosnia PrintCom, 2000, str. 88. 75 Isto, str. 88 76 Isto, 88-89. 77 Prilagodba stranih praksi lokalnim uvjetima i ispunjenje lokalnih potreba. 78 Geokibernetika podrazumijeva upravljanje okolinom, odnosno predstavlja globalni ekoloki menadment s globalnom saradnjom u upravljanju globalnim prirodnim resursima. Vidjeti: Cifri, Ivan, Znanost i drutvene promijene, razvoj i okoli, Zagreb: Jesenski i Turk, 2000, str. 422-423.
84
Rod i globalizacija
zam79. Kao to Amartiya Sen80, harvardski profesor i ekspert u oblasti razvojne ekonomije, sociologije siromatva, naglaava ako osoba moe imati samo jedan identitet onda izbor izmeu nacionalnog i globalnog postaje natjecanje na sve ili nita81, umjesto toga u duhu feministike transverzalne politike identiteta, na identitet moe postati globalan bez gubljenja naih partikularnih osobenih identiteta.
Literatura
1. A Fair Globalization: Creating opportuinities for all, The World Comission on the Social Dimension of Globalisation, ILO Publication, April, 2004. 2. Adam, Barbara. Re-vision: The Centrality of time for an Ecological Social Sciencies Perspective, Chapter 4 in Scott, Lash, Branislav Szarsynski, Brian Wyann, Risk, Enviornment, and Modernity, Sage, London.1998. 3. Adam, Barbara. Zeitvielfalt in der Evolution aus gesellschaftstheoretischer Sicht, Februar, Akademievorlesung an der Berlin-Brandenburgischen Akademie der Wissenschaften, Berlin.2010. 4. Adam, Barbara, Ulrich Beck, Joost van, The Risk Society and beyond: critical issues for social theories. 2000. on books.google.com. 5. Baudrillard, Inteligencija zla, Beograd. 2009. 6. Bek, Ulrih. Rizino drutvo, Beograd: Filip Vinji, 2001. 7. Blagojevi, Marina. Mapping Misogyny in the Balkans: Local/Global Hybrids in Culture and Media, u Zborniku Marine Blagojevi, Rod i razvoj, Sarajevo: CIPS, 2006. 8. Boxer, Marlyn. Communist Feminism as Oxymoron?Reflections of a Second-Wave feminist Historian of European Socialism and Feminism, Aspasia 1. 2007. 9. Buzov, Ivanka. Socijalna perspektiva ekofeminizma, u: Socijalna ekologija, on line asopis za drutvena istraivanja, http://hrcak.srce.hr/socijalna-ekologija., Vol.16.br.1, 2007 10. Castells, Manuel. Internet galaksija, Razmiljanje o internetu, poslovanju, i drutvu, Zagreb: Jesenski i Turk, 2003.
Hrvatska sociologinja i feministica Gali pojanjava termin kao usko vezan za koncepciju bioregionalizma te kao naprednu vrstu nacionalizma jer dokida tendiranja ka etnikom nasilju, rasizmu i militarizmu zbog fundiranosti na konceptu bioregionalizma(bioregionalne saradnje zasnovane na etici brige). Vidjeti: Branka Gali, Paradoksi globalizacije i multipolarni svijet, u: Cifri, Ivan, Znanost i drutvene promijene, razvoj i okoli, Zagreb: Jesenski i Turk, 2000, str. 21-39. 80 Harvardski profesor i predava, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 81 Sen Amartiya , Identitet i nasilje, Zagreb: Globus, 2005, str. 168.
79
85
63 88
11. Cifri, Ivan. Bioetika, etika iskuenja znanosti i drutva, Zagreb: Biblioteka Razvoj i okoli, 1998. 12. Cifri, Ivan. Znanost i drutvene promijene, razvoj i okoli, Zagreb: Jesenski i Turk, 2000. 13. Daskalova, Krassimira. How Should We Name the Women-FriendlyActions of State Socialism, Aspasia, Volume 1, p.214-219. 2007. 14. Davids, Tine. Political Representation and the Ambiguity of Mexican Motherhood, u Zborniku Marine Blagojevi. Rod i razvoj, Sarajevo: CIPS, 2006. 15. Davids, Tine, van Driel Francien. The Gender Question in Globalization: Intersectionality in the Local/Global Nexus u Zborniku Marine Blagojevi, Rod i razvoj, Sarajevo:CIPS, 2006. 16. Davis, Kathy. The Global localisation of Feminist Knoweledge: Translating Our Bodies, Ourselves u: Zborniku Marine Blagojevi, Rod i razvoj, Sarajevo: CIPS, 2006. 17. Delveaux, Martin. Transcending ecofeminism: Alice Walker Spiritual Ecowomenism, and Environmental Ethics, University of Exeter, United Kingdom. 2001. Source: www.ecofem.org/journal. 18. Dunlop, Rieley. A new ecological paradigm for sociology, in Giddens, Anthony and Sutton, Robert, Sociology, Polity Press, Cambridge: Polity Press, 2010. 19. Eisler, Riane. The Gaia Tradition and Partnership Future, an Ecofeminist Manifesto, in Diamond, Irene and Ornstein, Gloria, Reweaving the World, Sierra Club Books, San Francisco.1987. 20. Feministiki kolektiv Lanbroa, u: Vlaisavljevi Ugo, Rod i politika, Sarajevo: CIPS, 2006. 21. Fukuyama, Francis. Povjerenje, drutvene vrline i stvaranje blagostanja, Zagreb: Izvori, 2000. 22. Fukuyama, Francis. Naa posthumana budunost, Podgorica:CID, 2002. 23. Geiger, Zeman, Marija, Zdenko, Zeman. Uvod u ekologiju odrivih zajednica, Zagreb: Institut Ivo Pilar, 2010. 24. Ghodsee, Kristen. Feminism-by-Design: Emerging Capitalisms, Cultural feminism, and Womens Nongovernmental Organization in Postsocialist Eastern Europe. Signs: Journal of Women in Culture and Society. Vol 29, no. 3: 2004. 727-753. 25. Giddens, Anthony. Sociologija, Beograd: Ekonomski fakultet, 2003. 26. Giddens, Anthony, Sutton W.Philip. Sociology: introductionary readings, third edition, Polity Press, Cambridge, 2010. 27. Haralambos, Michael, Holborn, Martin. Sociologija, Teme i perspektive, Zagreb: Golden marketing, 2002. 86
Rod i globalizacija
28. Johnson, Abigail, Ecofeminism: A Fine Line Between Metaphor and Reality, http://www.wesleyan.edu/synthesis/culture-cubed/johnson/abj.htm. 29. Katunari, Vjeran. enski eros i civilizacija smrti, Zagreb:Jesenski i Turk, 2008. 30. Ler, Sofroni, Nada, Kraj tranzicijske paradigme: rodna perspektiva, u Zborniku: Vlaisavljevi Ugo, Rod i politika, CIPS, Sarajevo 2006. 31. Lovelock, James. Osveta Geje, Zagreb: Izvori, 2006. 32. Lovelock, James.Geja, Novi pogled na ivot zemlje, Zagreb: Izvori, 2005. 33. Malory, Chaone. What Is Ecofeminist Political Philosophy? Gender, Nature, and the Political, Sixth Annual Joint Meeting of the International Society for Environmental Ethics, Allenspark, Colorado. 2008. 34. Marinkovi, Duan. Uvod u sociologiju, osnovni pristupi i teme, Novi Sad: Mediterran Publishing, 2008. 35. Markus, Tomislav. Ekologija i antiekologija, kasna tehnika civilizacija i mogunosti radikalnog ekologizma, Biblioteka, Razvoj i okoli, Zagreb 2004. 36. Markus, Tomislav. Dubinska ekologija i suvremena ekoloka kriza, Biblioteka razvoj i okoli, Zagreb.2006. 37. Miltojevi, Vesna. Ekoloka kultura, Ni, 2004. 38. Misra, Joya, Merz. N. Sabine (2006), Neoliberalism, Globalization and International Division of Care, u Zborniku Marine Blagojevi. Rod i razvoj, Sarajevo: CIPS, 2006. 39. Mitlleman, James. Ideologies and globalization Agenda, u Steger. R.Martin, From Rethinking globalism, Oxford: Rowman and Litllefield publishers, 2004. 40. Mujki, Asim. Neopragmatizam Richarda Rortiya, Uvod u demokratizirano miljenje, Tuzla: Bosnia PrintCom, 2000. 41. Mohanty, Chandra Talpade. Feminism without Border: Decolonizing Theory, Practicing Solidarity. Durham, NC: Duke University Press. Chapter 2, Cartographies of Struggles: Third World Women and the Politics of Feminism. 2003. Pp 43-84. 42. Nisbet, Robert. Socioloka tradicija, Zagreb: Golden marketing, 2007. 43. Novali, Fahrudin. Rasipanje budunosti, Kritika mita napretka i cinizma rasipanja, Zagreb: Alinea, 2003. 44. Novali, Fahrudin. Imperij pohlepnog politeizma, izvori, ogledi iz socijalne ekologije, Zagreb: Novi Izvori, 2009. 45. Pavlovi, Vukain. Ekoloki pokreti i promijene, Beograd: igoja tampa i Fakultet politikih nauka, 2003.. 46. Plumwood, Val. Nature, Self, and Gender: Feminism, Environmental Philosophy and the Critique of Rationalism, in: Hypatia, VI.No 1, Spring, 1991. 87
63 88
47. Plumwood, Val. Feminism and the Mastery of Nature, London: Routledge, 1993. 48. Riffkin, Jeremy. Biotehnoloko stoljee, Zagreb: Jesenski i Turk, 1999.. 49. Salleh, Ariel. Ecofeminism as Sociology, Conference of the International Sociological Association Research Committee on Envioronment and Society (RC24), Cambridge University, July 5-7.2001. 50. Salleh, Ariel. The Ecofeminism/Deep Ecology Debate: a Reply to Patriarchal Reason, Vol.14.1995. 51. Shiva, Vandama. Monocultures, Monopolies, Myths And The Masculinisation of Agriculture, At The Workshop on Womens Knowledge, Biotechnology and International Trade Fostering a New Dialogue into the Millennium during the international conference on Women in Agriculture Washington D.C., June 28 - July 2. 1998. 52. Smith, Denis. Uspon istorijske sociologije, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva, 2001. 53. Spivak, Gajatri akravorti. Kritika postkolonijalnog uma. Beograd: Beogradski krug, 2003. 54. Sylvan, Richard, and Bennett, David. The Greening of Ethics: From Human Chauvinism to Deep Green Theory, White Horse Press, University of Arizona Press, USA, 1994. 55. Turner, Jonathan. Sociologija, Novi Sad/Beograd: Mediterran publishing, Centar za demokratiju, 2009. 56. Warren, Karen. Ecological Feminist Philosophies, Bloomington: Indiana University Press, 1996. 57. Warwick, Fox. The Deep Ecology Debate and Its Parallels, in: Sessions, George (ed.), Deep Ecology for the 21st Century, Shambhala, Boston. 1995. 58. Young, Brigitte. Globalization and Shifting Gender Governance Order(s), u Zborniku Marine Blagojevi. Rod i razvoj, Sarajevo: CIPS, 2006. 59. Zeman, Zdenko. Autonomija i odgoena apokalipsa, sociologijske teorije modernosti i modernizacije, Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada, 2004. 60. Zeman, Zdenko, Geiger, Zeman, Marija. Uvod u ekologiju odrivih zajednica, Zagreb:Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, 2010. 61. Zimmerman, Michael. Deep Ecology and Ecofeminism: The Emerging Dialogue, in: Diamond, Irene and Ornstein, Gloria, Reweaving the World, Sierra Club Books, San Francisco.1990. 62. Zimmerman, Michael. Dubinska ekologija i ekofeminizam, poetak dijaloga, u Trea, br. 2, str. 95-103, 2003.
88
UPUTSTVO AUTORIMA
1. KATEGORIZACIJA LANKA. Radovi, prema karakteru, moraju biti nauni. Kategorizacija naunih radova se utvruje prema sljedeim kriterijumima a u postupku recenziranja provjeravaju je recenzenti. a) Originalni nauni rad je onaj rad u kome se prvi put objavljuje tekst o rezultatima sopstvenog istraivanja ostvarenog primjenom naunih metoda. Tekst mora omoguavati obnavljanje istraivanja te da se utvrene injenice mogu provjeriti. Rad po pravilu treba da bude organizovan prema emi IMRAD (Introduction, Methods, Results and Discussion). b) Pregledni rad donosi nove sinteze nastale na osnovu pregleda najnovijih djela o odreenom predmetnom podruju, izvedene saimanjem, analizom, sintezom i evaluacijom sa ciljem da se prikae zakonomjernost, pravilo, trend ili kauzalni odnos u vezi sa istraivanim fenomenima rad koji sadri originalan, detaljan i kritiki prikaz istraivakog problema ili podruja u kome je autor ostvario odreeni doprinos. c) Kratko ili prethodno saoptenje jeste originalni nauni rad punog formata ali manjeg obima ili preliminarnog karaktera u kome neki elementi IMRAD-a mogu biti isputeni radi se o saetom iznoenju rezultata zavrenog izvornog istraivakog djela ili djela koje je jo u toku. d) Nauna kritika/polemika/osvrt jeste rasprava na odreenu naunu temu zasnovana iskljuivo na naunoj argumentaciji, u kojoj autor dokazuje ispravnost odreenog kriterijuma/miljenja, odnosno potvruje ili pobija nalaze drugih autora. NAPOMENA: Kategorizaciju radova prema prethodnom kriterijumu preliminarno vri sam autor, to e naknadno biti provjereno kroz proces recenziranja. Samo oni radovi koji u postupku recenziranja dobiju najmanje dvije pozitivne recenzije, bie smatrani naunim i klasifikovani prema instrukciji recenzenata. 2. OPREMANJE LANKA. Nauni radovi trebaju biti oblikovani i opremljeni na sljedei nain. a) Rukopis treba pripremiti raunarski u novinskom proredu 1 taka Line Spacing (1). Tip slova treba biti Times New Roman u latininom kodnom rasporedu. Veliina slova teksta 12 a veliina slova apstrakta i kljunih rijei 11 italic. b) Obim rada treba biti do 10 (deset) kucanih stranica ili oko 400 redova, ili oko 3 500 rijei, ili oko 21 000 karaktera bez razmaka ili oko 24 000 karaktera sa razmakom. 89
Uputstvo autorima
c) Tekst treba biti lektorski i tehniki obraen. d) Nain citiranja mora biti jedinstven. Svi autori su duni da koriste Numeriki sistem navoenja referenci podsistem fusnota. e) Naslov lanka treba da bude jasan i saet. Naslov treba da obavezuje tekst i da to vjernije opisuje sadraj lanka. U interesu je i autora i asopisa da se koriste rijei prikladne za indeksiranje i pretraivanje. Ako takvih rijei nema u naslovu, poeljno je da se naslovu pridoda podnaslov. f ) Uz naslov lanka treba da se navede ime i prezime autora, nauni i struni stepen, nauno-nastavno, nauno-istraivako, nauni ili struno zvanje, te puni naziv i mjesto ustanove u kojoj autor radi. g) Uz lanak treba biti priloen apstrakt, koji treba da sadri kratak presjek sadraja o kojem e se govoriti, na srpskom i engleskom jeziku. Pored apstrakta, treba navesti kljune rijei, takoe na srpskom i engleskom jeziku. h) Rukopis treba predati u elektronskom obliku. Recenziranje rukopisa vri se anonimno. NAPOMENA: Dostavljanjem rukopisa autor autor potvruje da je saglasan sa prenosom autorskih prava na asopis. 3. UREENOST LANKA. Svaki rad u asopisu treba da potuje standarde ureenosti kojima se definiu: pisanje apstrakta, rezimea, kljunih rijei, tabelarni i grafiki prikazi, citiranje, napomene, reference i drugi kriterijumi ureenosti. a) Apstrakt je kratak informativan prikaz sadraja lanka koji itaocu omoguava da brzo i tano ocijeni njegovu relevantnost. U interesu je i urednitva i autora da saeci sadre termine koji se esto koriste za indeksiranje i pretragu lanaka. Sastavni dijelovi apstrakta su cilj istraivanja, metodi, rezultati i zakljuak. b) Apstrakt treba da ima od 100 do 250 rijei itreba da stoji izmeu zaglavlja (naslov, imena autora i dr.) i kljunih rijei nakon kojih slijedi tekst lanka. Osim Srpskog jezika, lanak obavezno mora da ima i apstrakt na engleskom jeziku. Izuzetno, umjesto na engleskom, apstrakt moe biti dat i na nekom drugom jeziku rairene upotrebe u naunom polju sociologije. Za apstrakte na stranim jezicima, autor lanka mora obezbjediti kvalifikovanu lekturu, odnosno gramatiku i pravopisnu ispravnost, prije dostavljanja lanka urednitvu. c) Rezime (nije obavezan) treba da bude u strukturisanom obliku. Duina rezimea moe biti do 1/10 duine lanka. Rezime se daje na kraju lanka, nakon obaveznog odjeljka Literatura. 90
Uputstvo autorima
d) Kljune rijei su termini ili fraze koje najbolje opisuju sadraj lanka za potrebe indeksiranja i pretraivanja. Treba ih dodjeljivati s osloncem na neki meunarodni izvor (popis, rjenik ili tezaurus) relevantan za nauno polje sociologije. Broj kljunih rijei ne moe biti vei od 10. Kljune rijei daju se jeziku na kojem je dat apstrakt. U lanku se daju neposredno nakon apstrakta, odnosno rezimea. e) Prethodne verzije rada. Ako je lanak, u prethodnoj verziji, bio izloen na skupu u vidu usmenog saoptenja (pod istim ili slinim naslovom), podatak o tome treba da bude naveden u posebnoj napomeni, po pravilu pri dnu prve strane lanka. f ) Navoenje/citiranje u tekstu. Citiranje je doslovno navoenje tuih rijei u vlastitom tekstu. Citat podrazumijeva da se dio teksta preuzima bez ikakvih izmjena i da se vidljivo obiljeava, obino navodnicima, uz navoewe bibliografskih referenci u fusnoti. Nain pozivanja na izvore u okviru lanka treba biti u skladu sa numerikim sistemom navoenja referenci podsistem fusnota. Broj reference se upisuje odmah nakon preuzimanja ili parafraziranja odreenog teksta, u gornjem uglu, pri emu se informacija o izvoru ispisuje na donjem rubu stranice u strukturi: 1. Prezime autora; 2. Inicijali imena autora; 3. Naslov publikacije (italic); 4. Naziv izdavaa; 5. Mjesto izdavanja; 6. Godina izdavanja; 7. Broj strane. (Npr.: Dirkem, E., Elementarni oblici religijskog ivota, Prosveta, Beograd, 1982, str. 55.) g) Napomene/fusnote. Napomene se daju pri dnu strane u kojoj se nalazi komentarisani dio teksta. Mogu sadravati manje vane detalje, dopunska objanjenja, naznake o koritenim izvorima (npr. O naunoj grai, prirunicima itd.) ali ne mogu biti zamjena za citiranu literaturu. h) Literatura. Citirana literatura obuhvata po pravili bibliografske izvore i daje se iskljuivo u zasebnom odjeljku lanka, u vidu liste referenci (Literatura). Reference se navode na dosljedan nain shodno standardu navoenja u tekstu (tj. kao i u fusnotama samo bez broja stranice). Reference se ne prevode na jezik rada. Citiranje dokumenata preuzetih sa Interneta mora sadravati tanu i punu elektronsku adresu sa koje je dokument preuzet, puni naziv dokumenta i autora kao i datum preuzimanja. NAPOMENA: Rad koji je ve objavljen u nekom asopisu ne moe se ponovo objaviti (pretampati), niti pod slinim naslovom niti u izmjenjenom obliku. Odgovornost u ovom smislu snosi autor lanka, a nepravilnosti nastale povredom ovog pravila bie javno predoene u sljedeem broju asopisa. lanci koji ne budu ispunjavali tehnike uslove predoene ovim uputstvom, nee biti publikovani niti e biti vraeni autoru. 91
UPUTSTVO RECENZENTIMA
1. Recenzent treba da bude kompententan za nauno polje sociologije. Kompetencija ove vrste dokazuje se naunim i nastavnim zvanjem recenzenta. Recenzent mora da bude vieg naunog ili nastavnog zvanja u odnosu na autora rada osim u sluaju kada je autor rada redovni profesor na Univerzitetu. U tom sluaju recenzent moe da bude jednakog nauno-nastavnog zvanja kao i autor lanka. 2. Recenzija treba da sadrava imena, afilijacije i zvanja svih recenzenata. 3. Recenzija mora minimalno sadravati: 1. Ocjenu originalnosti, odnosno naunog doprinosa rada. 2. Ocjenu aktuelnosti rada. 3. Ocjenu primjenjene metodologije. 4. Prijedlog za kategorizaciju naunog rada. 5. Ocjenu koritene literature. 6. Saglasnost za objavljivanje rada. 7. Svojerune potpise recenzenata. 4. Svaki lanak ocjenjuju najmanje dva recenzenta.
OBRAZAC RECENZIJE
Ime i prezime recenzenata Nastavno-nauno zvanje recenzenata Ocjena originalnosti i naunog doprinosa rada. Ocjena aktuelnosti rada Ocjena primijenjene metodologije Prijedlog kategorizacije naunog rada Ocjena koritene literature Saglasnost za objavljivanje rada Datum i mjesto Potpis
92
Uputstvo recenzentima
INSTRUKCIJA RECENZENTIMA ZA KATEGORIZACIJU NAUNIH RADOVA

Radovi, prema karakteru, moraju biti nauni. Kategorizacija naunih radova se utvruje prema sljedeim kriterijumima: a) Originalni nauni rad je onaj rad u kome se prvi put objavljuje tekst o rezultatima sopstvenog istraivanja ostvarenog primjenom naunih metoda. Tekst mora omoguavati obnavljanje istraivanja te da se utvrene injenice mogu provjeriti. Rad po pravilu treba da bude organizovan prema emi IMRAD (Introduction, Methods, Results and Discussion). b) Pregledni rad donosi nove sinteze nastale na osnovu pregleda najnovijih djela o odreenom predmetnom podruju, izvedene saimanjem, analizom, sintezom i evaluacijom sa ciljem da se prikae zakonomjernost, pravilo, trend ili kauzalni odnos u vezi sa istraivanim fenomenima rad koji sadri originalan, detaljan i kritiki prikaz istraivakog problema ili podruja u kome je autor ostvario odreeni doprinos. c) Kratko ili prethodno saoptenje jeste originalni nauni rad punog formata ali manjeg obima ili preliminarnog karaktera u kome neki elementi IMRAD-a mogu biti isputeni radi se o saetom iznoenju rezultata zavrenog izvornog istraivakog djela ili djela koje je jo u toku. d) Nauna kritika/polemika/osvrt jeste rasprava na odreenu naunu temu zasnovana iskljuivo na naunoj argumentaciji, u kojoj autor dokazuje ispravnost odreenog kriterijuma/miljenja, odnosno potvruje ili pobija nalaze drugih autora.
93

sd3 SR

Загружено:

Сведения о документе

Оригинальное название

Авторское право

Доступные форматы

Поделиться этим документом

Поделиться или встроить документ

Параметры публикации

Этот документ был вам полезен?

Это неприемлемый материал?

Авторское право:

Доступные форматы

sd3 SR

Загружено:

Авторское право:

Доступные форматы

SOCIOLOKI DISKURS

NAUNI ASOPIS IZ OBLASTI DRUTVENIH NAUKA Godina II, broj 3

Banja Luka, jun 2012.

Globalizacija i promjene u sistemu obrazovanja.......................................................................................51

Slavo Kuki1 Ekonomski fakultet Mostar slavo.kukic@tel.net.ba

Globalizacija projekt nade ili 1 prijetnja budunosti?

Profesor sociologije na Sveuilitu u Mostaru. E-mail: slavo.kukic@tel.net.ba

Keywords: globalization, antiglobalists, state-nation, cultural uniformity, colonialism.

Globalizacija projekt nade ili prijetnja budunosti?

Socioloki diskurs, godina 2, broj 3 / jun 2012.

2. Nekoliko teza o pojmu

Globalizacija projekt nade ili prijetnja budunosti?

Socioloki diskurs, godina 2, broj 3 / jun 2012.

3. Toke teorijskog sporenja

Globalizacija projekt nade ili prijetnja budunosti?

Socioloki diskurs, godina 2, broj 3 / jun 2012.

Globalizacija projekt nade ili prijetnja budunosti?

Socioloki diskurs, godina 2, broj 3 / jun 2012.

Globalizacija projekt nade ili prijetnja budunosti?

Socioloki diskurs, godina 2, broj 3 / jun 2012.

Globalizacija projekt nade ili prijetnja budunosti?

Ivan Cvitkovi1 Fakultet politikih nauka Sarajevo cvitkovici@fpn.unsa.ba

Prethodno saoptenje UDC 316.42.063+[316.74:2 DOI:10.7251/SOC1203019C Primljeno: 15.01.2012. Prihvaeno: 01.05.2012.

Sociologija religije i izazovi globalizacije1

Socioloki diskurs, godina 2, broj 3 / jun 2012.

Sociologija religije i izazovi globalizacije

Socioloki diskurs, godina 2, broj 3 / jun 2012.

Sran Vukadinovi1 Centar za drutvena istraivanja Tuzla nisvuk@gmail.com

Prethodno saoptenje UDC 316.42.063:330.34 DOI:10.7251/SOC1203023V Primljeno: 22.03.2012. Prihvaeno: 01.05.2012.

Globalizacija, vrijednosti i1 promjene kvaliteta ivota

Sociolog, redovni profesor, nauni savjetnik. E-mail: nisvuk@gmail.com

Socioloki diskurs, godina 2, broj 3 / jun 2012.

Key words: globalization, system of values, quality of life, capital, globalism.

Globalizacija, vrijednosti i promjene kvaliteta ivota

1. Globalizacija proces kompleksnih stanja

Socioloki diskurs, godina 2, broj 3 / jun 2012.

Globalizacija, vrijednosti i promjene kvaliteta ivota

Socioloki diskurs, godina 2, broj 3 / jun 2012.

Globalizacija, vrijednosti i promjene kvaliteta ivota

Socioloki diskurs, godina 2, broj 3 / jun 2012.

Globalizacija, vrijednosti i promjene kvaliteta ivota

Socioloki diskurs, godina 2, broj 3 / jun 2012.

2. Sistem (ne)vrijednosti u razdoblju globalizacije

Globalizacija, vrijednosti i promjene kvaliteta ivota

3. Globalizacijsko doba i kvalitet ivota

Ulrick Beck, to je globalizacija, Zagreb: Vizura, 2003. str. 67.

Socioloki diskurs, godina 2, broj 3 / jun 2012.

4. Umjesto zakljuka: Ka vremenu brzine, kvantiteta i nevrednota

Globalizacija, vrijednosti i promjene kvaliteta ivota

Boro Tramoljanin1 Fakultet politikih nauka Banja Luka tramosljaninboro@gmail.com

Pregledni rad UDC 316.42.063:339.54 DOI:10.7251/SOC1203037T Primljeno:12.02.2012. Prihvaeno: 01.05.2012.

Globalizacija i mehanizmi njenog ostvarivanja1

Profesor sociologije na FPN, Univerzitet u Banjoj Luci. E-mail: tramosljaninboro@gmail.com

Socioloki diskurs, godina 2, broj 3 / jun 2012.

Globalizacija i mehanizmi njenog ostvarivanja

1. Pojmovno odreenje globalizacije

Socioloki diskurs, godina 2, broj 3 / jun 2012.

2. Razliita teorijska gledita o fenomenu globalizacije

Globalizacija i mehanizmi njenog ostvarivanja

Socioloki diskurs, godina 2, broj 3 / jun 2012.

Globalizacija i mehanizmi njenog ostvarivanja

Socioloki diskurs, godina 2, broj 3 / jun 2012.

Globalizacija i mehanizmi njenog ostvarivanja