You are on page 1of 34

Deset kljueva za aktivno vladanje

Dragi moji, elim vam sretnu i uspjenu novu 2013. godinu...

1. Sluajte mudrost svog srca, koje se ispoljava putem signala ugodnosti i neugodnosti.
Kad birate odreeno ponaanje, pitajte svoje tijelo "kako se osjea povodom ovoga?", ako vae tijelo poalje znak fizikog ili emotivnog stresa, budite paljivi. Ako vae tijelo alje znak odobravanja i udobnosti, onda nastavite.

2. ivite u sadanjosti, jer je to jedini trenutak koji imate. Obratite panju na ono to je ovdje i
sada. Prihvatite u potpunosti ono to dolazi, kako biste mogli da ga procijenite, neto nauite, a za tim nastavite dalje. Sadanjost je takva kakva treba da bude. Ona odraava vjeite zakone prirode koji su vam nametnuli upravo ovu misao, upravo ovu fiziku reakciju. Taj momenat je ovakav kakav jeste zato stoji univerzum takav kakav jeste. Nemojte da se borite protiv vjeitog toka stvari; umjesto toga, budite jedno sa njim.

3. Naite vremena da budete tihi, da meditirate, da smirite unutranji dijalog. U trenucima tiine, shvatite da prepoznajete svoj izvor iste svjesnosti.
Obratite panju na unutranji ivot tako da vas vodi intuicija, a ne spoljanje interpretacije o onom to je dobro i to nije dobro za vas.

4. Napustite svoju potrebu za spoljanjim dokazima. Vi sami ste sudija za


ono to je dobro za vas, i va cilj je da otkrijete beskonanu korist u sebi, bez obzira ta drugi misle. Velika sloboda lei u ostvarenju ovoga.

5. Kad primijetite da reagujete bijesno ili se suprotstavljate bilo kojoj osobi ili prilici, shvatite da se borite sami sa sobom.
Izraavanje otpora je odbrambeni mehanizam nastao usljed starih rana. Kada se oslobodite tog bijesa, izlijeiete sebe i ukljuiete se u tok univerzuma.

6. Znajte da svijet "tamo negdje" reflektuje stvarnost "ovdje". Ljudi


na koje suvie burno reagujete, bez obzira da li s ljubavlju ili mrnjom, su projekcije vaeg unutranjeg svijeta. Ono to najvie mrzite je onoto najvie poriete u sebi. Ono to najvie volite je ono za ime najvie eznete. Upotrebite ogledalo odnosa da biste upravljali svojim razvitkom. Cilj je potpuna samospoznaja. Kad to dostignete, ono to najvie volite automatski e biti tu, ono to vam je najmrskije e nestati.

7. Otklonite breme presuivanja osjeaete se mnogo lake.

Presuda odreuje kao dobre ili loe situacije koje jednostavno jesu. Sve se moe razumjeti i oprostiti ali kad presudite, vi odbacujete razumijevanje i prekidate proces uenja da volite. Osuujui druge, vi reflektujete nedostatak sposobnosti da sami sebe prihvatite. Zapamtite da svaka osoba kojoj oprostite doprinosi ljubavi koju gajite prema sebi.

8. Ne zagaujte svoje telo otrovima bilo putem hrane, pia ili negativnih emocija. Vae tijelo je vie nego sredstvo za odravanje ivota. Ono je vozilo koje e

vas nositi na putu vaega ivota. Zdravlje svake elije direktno doprinosi da se dobro osjeate, zato to je svaka elija taka svjesnosti koja sadri polje svjesnosti da ste to vi.

9. Zamijenite strahom motivisano ponaanje sa ljubavlju motivisanim ponaanjem. Strah je proizvod memorije koja boravi u prolosti. Sjeajui se
onoga to nas je pogodilo prije, mi usmjeravamo nau energiju da bismo bili sigurni da se stara patnja nee ponoviti. Ali pokuavajui da prolost nametnemo sadanjosti nikad neemo odagnati strah od toga da budemo povrijeeni. To se deava samo kada naete sigurnost sopstvenog bia, a to je ljubav. Motivisani istinom, koja je u vama, moete se suoiti sa bilo kojim strahom, zato to vaa unutranja snaga ne preza od straha. Razumite da je fiziki svijet samo ogledalo dublje inteligencije. Inteligencija je nevidljivi organizator materije i energije, i kako deo te inteligencije obitava u vama, vi sudjelujete u organizirajuoj snazi kosmosa. Zato to ste neodvojivo povezani sa svim, ne moete sebi da dopustite da zagadite vazduh i vodu na planeti. Ali na dubljem nivou, ne moete sebi da dopustite ni da ivite sa zagaenim umom, jer svaka misao ostavlja utisak na cjelokupno polje inteligencije. ivjeti u balansu i istoi je najvie dobro za vas i za zemlju.

10. ivot je kreativan poduhvat. Postoji mnogo nivoa kreacije i samim im mnogo nivoa
za mogue vladanje. Biti apsolutno iv, ne suditi i prihvatati sebe je vrhovni cilj, ali veoma je bitno djelovati iz koncepta cjeline. Poto drutvu nedostaje vizija kraja puta, eminentni psihijatar Erik Erikson se jada: "naa civilizacija u sutini ne podrava koncept cjelokupnog ivota." nova paradigma daruje nam takve koncepte, ujedinjavajui tijelo, um i duh. Godine koje slijede trebalo bi da budu vrijeme u kom e ivot postati cjelina. Krug se zatvara i svrha ivota se ispunjava. U ovom cilju, aktivno vladanje nije samo nain da se doivi ekstremna starost - to je put do slobode.

18. 10. 2012.


Dodirnimo nebo
Foto: DeviantART Hermesov zakon kae - kako gore, tako dole. Svemir (makrokosmos) je neogranien prostor. ovjek (mikrokosmos) je isto tako bezgranian u svojoj mogunosti irenja. Meutim, ovjeku je um postao najvea zamka i smetnja ka njegovom beskrajnom putovanju izvan vremena i prostora. Um je stvaralaka snaga koja ideje crpi iz sveopte inteligencije svemira i prenosi ih u konkretne oblike, ali glavni pokreta, odnosno kormilar jeste srce. Kada je ovjek shvatio da ima ogromne intelektualne moi, on je poeo zaboravljati srce i stvorio je rascjep unutar sebe, pokidao most koji spaja obalu razuma sa obalom srca. Poeo se ponaati na iskljuiv nain, birajui da razumom iskljuuje srce. Ako neto uradimo srcem, ubrz o se ukljui um koji smisli hiljadu razloga da smo na pogrenom putu i ubacuje nam narastajue zrno sumnje, te ubrzo prestajemo sa irenjem i skupljamo se u zonu logikog i racionalnog uma. Kada radimo srcem, mi i dalje ostajemo razumna bia, ali se plaimo gubitka kontrole. Taj strah nas dri na zemlji, u statinom poloaju. Mnogi od nas se radije dre sigurne zone u kojoj je prilino monotono i dosadno, nego to e odabrati avanturu upoznavanja sebe kao ovjeka srca. Kada bismo samo mogli da sruimo barijere uma, dodirnuli bismo nebo - kao to kae jedna misao:

"JEDINO SRCEM MOEMO DOTAKNUTI NEBO!"

(Rumi)

15. 10. 2012.


Ljubav u okovima

Ljubav koju mi poznajemo je bolest, trgovina - da ti meni, dam ja tebi, i klackamo se stalno prebacujui "robu" s jedne na drugu stranu, uvijek je u opticaju ista energija koja brzo postaje ustajala. Zato ostajemo uskraeni i neispunjeni. Mi ljubav tretiramo kao plateno sredstvo za ono to nam je partner pruio ili za ono to smo mi njemu pruili, pa je doziramo u zavisnosti od situacije i kalkuliemo, manipuliemo, uskraujemo kada partner nije zasluio da ga volimo, i to je najgore, s vremenom se takva ljubav potroi kao to se potroi kredit. To se dogaa zato to za 2-3 godine oboje postanemo dva dresirana kuia koja naue pomou kojih trikova e dobiti kost a kada e ista biti uskraena. Tu se hrani samo ego i treniraju odbrambeni mehanizmi. Kada kaemo da nas je neko povrijedio, on je ustvari dirnuo na ego zbog ega se ubijamo od tuge reagujui kao ranjena zvijer. Gdje ima ljubavi tu nema ega, nema odbrane, nema prosuivanja i ravnanja prema onome to "nam" je partner uinio, sve to on ini ne moe naruiti nau ljubav prema sebi jer ne ini nita nama i mi nemamo nita s tim. On to itekako osjeti, jer mi prije svega komuniciramo energetski i im nema otpora naeg ega i uma, nema ni izazova da on juria na nae odbrambene barijere. U sutini, ena ne treba da oponaa mukarca, kada god je agresivna, dominantna, demonstrira mo i eli da mu parira, on u njoj vidi protivnika sa kojim nastoji da se obrauna kroz demonstraciju svoje moi i izdrljivosti. Kao to kae jedna poslovica: "mukarac je najslabiji kada mu lijepa ena apue na uho kako je jak". Partner uvijek dolazi u paketu sa naim strahovima i ciljano puca u nau ahilovu petu, tamo gdje smo najranjiviji. Ba ono sa ime se nikako nismo u stanju suoiti, npr. prevara - to je kao kada oblaimo najlon arapu za situaciju kada treba da blistamo, ono to najmanje elimo u tom trenutku obino se desi odjednom krene ica na arapi i pokvari nam veselje. Mi smo raspoloenje vezali za spoljni faktor i odabrali opciju da smo sretni samo u situacijama u kojima smo izbjegli oekivano razoarenje ili obrnuto, nesretni smo kada se obistini ono ega se plaimo. Kada imamo strah od nekog oblika partnerovog ponaanja, mi stalno ivimo u iekivanju da se to desi. Ako smo odabrali strah od prevare, dozvali smo je pred vrata, a ljubomora je specijalitet kue po tom pitanju. Metaforiki reeno, ljubomorom samo povlaimo icu na arapi i potenciramo, ubrzavamo svoje oekivano razoarenje u partnera. Upravo tako, ljubomora je znak da oekujemo negativan ishod i da emo nesvjesno uiniti da do njega doe, a kada se partner upusti u prevaru, mi jedva doekamo da kaemo "znala sam da e do toga doi, nisam ja uzalud bila ljubomorna". Ustvari, ljubomoru emituje partner koji eli da je voljen, onaj kome nedostaje ljubavi prema sebi. Nedostatak ljubavi prema sebi djeluje odbojno na partnera, jer druga bia privlai ideja da bi se mogli ogrijati uz nau ljubav, ali kada naiu na ugaen plamen, oni odlaze. Sa nedostatkom ljubavi mi postajemo kolekcionar loih iskustava i sve se manje moemo prisj etiti trenutaka kada smo bili sretni. Kada prema partneru ispoljimo svoja oekivanja zasnovana na temeljima straha, mi se ponaamo kao sreski poreznik i on stalno osjea da nas ima na teretu i da ima neku obavezu i dug prema nama. U jednom trenutku mu svugdje postaje ugodnije i ljepe nego sa nama, im se pojavimo u njegovom vidokrugu on postaje svjestan svojih ogranienja, kao ptica sklopljenih krila. Trebali bismo ga pustiti da leti irom rairenih krila, neka nam se svaki dan iznova vraa i neka to bude izbor njegove slobodne volje. Da bi se partner imao odakle vratiti, prvo treba otii - potrebna je distanca i ne trebamo se plaiti da mu je dopustimo, neka ona bude ispunjena povjerenjem i ljubavlju jer e mu to biti orijentir, unutranji kompas.

Mi zapravo u poetku veze imamo jako razvijen taj mehanizam, ali ga nai strahovi s vremenom zaustave, pa kormilo preuzmu nepovjerenje, ljubomora i posesivnost, elja za posjedovanjem i kontrolom. Tako veza polako postaje kavez iz koga je ljubav davno pobjegla.

14. 10. 2012.


U potrazi za ljubavlju

Ovaj post bih zapoela priom o jednom indijskom duhovnjaku koji je sav iscrpljen i iznemogao, nakon dueg pjeaenja, u sred noi stigao u neko selo, oekujui da e nai smjetaj. Meutim, sva vrata su mu bila zatvorena, svi su ga odbili. On je poeo zahvaljivati Bogu. Neko ga je upitao zato zahvaljuje Bogu, kada je dopustio da tako iznemogao ostane u sred noi bez krova nad glavom, a on je rekao: "Bog najbolje zna ta mi treba, on je odluio da mi je u ovom trenutku takva situacija potrebna". Ovdje lei neiscprna mudrost naeg odnosa sa drugima i naeg odnosa sa Bogom (univerzumom i sl.). Mi se grevito drimo nekih osoba iako kroz njih doivljavamo neuspjehe i frustracije, ali nam je to u odreenom trenutku neophodno da shvatimo svoju vrijednost, jer mi ustvari svu vrijednost prebacimo na njih i postanemo beznaajni sebi pa i ostalima. Zato ostajemo ispred zatvorenih vrata - Bog odluuje da takve osobe odu iz naeg ivota jer nas previe voli i eli da nas okrene na put ljubavi ka sebi, eli nam rei da ne moemo raunati ni na koga osim na Boga i samog sebe - tako je i duhovnjak crpio sebe do zadnje kapi snage, oslanjajui se na druge ljude i na kraju ostao ispred zatvorenih vrata. Na kraju je shvatio da ima samo sebe i Boga koji mu je pokazao da moe biti zatien u njegovom okrilju, neovisno o drugim ljudima. Ne daju nama sreu ljudi, ve Bog (univerzum i sl.). Jer, kako e nama drugi ljudi dati sreu ako je ni sami nemaju dovoljno ve gledaju da je dobiju kroz nas, pa kada ne uspiju u tome, idu dalje u nedogled. Kada nam neko okrene lea i ode, to je znak da smo mi iscrpljeni i da je na kanal i veza sa Boanskim iz vorom presuio, zatvorio se. Dokle god smo mi nepresuan izvor ljubavi, na nain kako je Bog nama daje, bezuslovno, mi emo biti magnet za druge i neemo imati problematine odnose. im ponemo uslovljavati svoju ljubav, mi postajemo odbojni i pretvaramo ljubav u trgovinu. Sa zatvorenim srcem smo sjemenka, kada otvorimo srce, mi smo rasvjetali cvijet koji mirie i privlai. U sutini, potraga za ljubavlju jeste iskonska potraga za Bogom i njegovom ljubavlju, svaki ovjek sa kojim ulazimo u emotivne odnose jeste replika, kopija boanskog lika, ali samo jedan je original. ena kroz mukarca nastoji uspostaviti trajni izvor ljubavi, ona u njemu pronalazi boanski kanal, ali je greka u tome to ona sama nema dovoljno ljubavi prema sebi, pa kada to "boanstvo" ode mi ostajemo bez ljubavi, odsjeeni i patimo. Ali, Bog kao univerzalni izvor energije nikada i nigdje nee otii, on nam je jedina garancija da emo imati trajnu ljubav. Kau da je ena nekada prirodno mirisala kao cvijet, ali joj je poslije grijeha taj miris oduzet, zato nesvjesno ima potrebu da koristi parfem i da mirie. Kada bi ena imala vezu sa boanskim u sebi, ona bi stalno obnavljala svoj miris i bila trajno privlana svom partneru. Zato tako esto udarimo na zid kada nam je potrebna ljubav? Zato to je traimo na pogrenoj strani. Zato to na takav nain hvatamo kapljice umjesto da plivamo u okeanu. Zato dopustiti da nas ostavljaju pred vratima, kada je iza tih vrata mali i skuen prostor, a u boanskom beskonanost. Mi smo sami, ali ne i usamljeni. U svakom odnosu smo sami, u drutvu smo sami. Svako srastanje sa drugima je suvie bolno i neprirodno. Kada se rode sijamski blizanci, svijet se zgraava. Oni umiru ili se nasilno razdvajaju. A mi se toliko trudimo da srastemo, u svom neznanju, i tako biramo patnju. Radost je na suprotnoj strani. Zato smo nekada toliko radosni i sretni, iako dugo nemamo partnera niti smo u vezi? ak nas odbija pomisao da uemo s nekim u vezu, da ne bismo pokvarili tu sreu. To je znak boanske ljubavi i dokaz da n ismo usamljeni iako smo sami. U takvom stanju smo najprivlaniji i kada uemo u vezu, sve je bajkovito, ali se mi u jednom trenutku prebacimo na drugi kolosijek i poinjemo traiti sigurnost, postajemo posesivni i zahtjevni. Tu ljubav gubi, tu prestaje vjera u boansko u nama i zatvara se slavina, tu poinjemo crpiti sebe i partnera jer nema vie dotoka energije, zato dolazi do zasienja jer se konstantno vrti ista energija - redovno

javljanje, izlasci, obavezni poljupci, obavezno "volim te" i sl., im izostane neto od toga mi smo u oku i strahu jer prepoznajemo gubitak ljubavi, a tu ljubavi ustvari i nema, jer smo joj zatvorili put onog trenutka kada smo napustili bezuslovnu vjeru i povjerenje da je sve dobro i bez uplitanja naeg uma.

8. 10. 2012.
Karmiko sjeme

Svako djelovanje iz ega predstavlja in ne-ljubavi i plodno tlo za razvoj karme. Ego je rasadnik karmikog sjemena i plodova karme. Ima jedna pria koja to lijepo opisuje: - Nosila vrana orah u kljunu, orah ispadne iz kljuna i upadne u dimnjak. Zamoli orah dimnjak da ga ne tjera i da mu dopusti da se tu sakrije od ptica kako ga ne bi pojele. Dimnjak to prihvati, ali nakon izvjesnog vremena orah pusti klicu u zemlju i pone rasti drvo. Poto je drvo sve vie raslo, dimnjak je postao tijesan i poeo je da se rui, na kraju je drvo naraslo veliko a dimnjak se potpuno sruio. Isto tako, na ego prihvata karmiko sjeme svakog trenutka kada uradimo neto to nije in ljubavi. esto nailazim na priu o zloupotrebi zakona privlanosti na nain da se isti koristi za privlaenje odreene osobe u ivot ili se ta osoba rastavlja od partnera i sl. To je evidentan karmiki prestup, ali mi se esto pravimo naivni pa "ne znamo" da je to in ega, a ne in ljubavi. To je samo potvrivanje egu da moe posjedovati predmet svoje elje. Kada kroz takav in primimo karmiko sjeme, ta moemo oekivati nego da prije ili kasnije plod naraste i pone ruiti na ego kao to je orah sruio dimnjak. Nema vee boli od one koju prati raspadanje ega. Ego e sruiti upravo plod onog sjemena koje smo posijali, ma koliko mi u trenutku prijema sjemena djelovali veliki, moni i sretni. Sjeme moe biti sve - misao, emocija, djelo, rije. Ego je oklop koji nam ne doputa da pristupimo centru naeg bia koja je ista boanska ljubav, a predstavljen je etvrtom akrom. Ego je zapravo ep koji nam ne doputa da nam iz grudi potee ista iskra ljubavi, pa "volimo" selektivno samo ono to podilazi naem egu , ne volimo ljude koje ne razumijemo, koji ne razmiljaju kao mi ili ne vjeruju u istog Boga kao mi. Ne interesuje nas kako se neko osjea zbog naih djela, bitno nam je samo da je nama dobro i da otmemo djeli sree za sebe. Sve to to "volimo" predstavlja ubrivo naem egu i dokle god ga kvalitetno ubrimo, on e da raste i smanjuje mogunost prolaza ka ljubavi. Kada nam, kroz neku situaciju, ego krene da se raspada, javlja se patnja i mi svim silama nastojimo da ga zakrpimo, umjesto da dopustimo da se sr ui i pristupimo neistraenim poljima nae unturanjosti. Kada se ego srui i skloni se ep sa due, tek onda postoji mogunost da iupamo iz korijena nesvjesne motive i da ih iznesemo na svjetlo, putajui da se korijen osui i zauvijek prestane rasti. Korijenje e rasti dokle god je u tami nesvjesnog, im ga sunce (svijest) spri, ono vie nema nikakve anse za rast. (Osho). to znai, treba osvijestiti uzrok koji nas dovodi do ideje da otimamo ono to nam ne pripada ili hrani nau inferiornost koja nam govori da nismo vrijedni ljubavi, te pristajemo na razne vidove trgovine i nagodbe, pristajemo da budemo "sa strane", ili samo za provod, seks ili se viamo samo kada partneru odgovara ekajui kao stvar na polici i sl. ta je to zbog ega se plaimo da izrazimo vlastito miljenje i iskaemo svoje potrebe u vezi? Strah da emo biti odbaeni, ostavljeni, kanjeni? Da li su nam u djetinjstvu govorili "uti, ta ti zna...pametniji si kad uti" i nisu dozvolili da razvijemo svoje miljenje? Ili su nam ljuba v kompenzirali hranom, odjeom, obuom i govorili kako su nam sve dali da bismo bili sretni, a mi tako nezahvalni? Zbog svega toga mogli smo razviti oholost prema sebi i osjeaj da nismo dostojni ljubavi, pa smo svoju ljubav sahranili i podigli joj spomenik u obliku ega. Nae ego-ja je snano teilo da se razvije i bude prihvaeno, svaki oblik neprihvaanja snano ga je bolio, jer je ego stvoren samo da bi glumio nas na pozornici ivota ne bi li pokupio to vie aplauza i potvrdio nau vrijednost. Zato smo se poeli ponaati iskljuivo prema drutveno-prihvatljivim normama ponaanja i izgubili spontanost. U skladu s tim, nastavili smo putem koji potvruje nau vrijednost, a preotimanje partnera je jedno od mnogobrojnih takvih mjerila vrijednosti koje nam govori "ja vrijedim vie, on pripada meni, nisam vie bezvrijedna, on je moja medalja,

dokaz da sam voljena, prihvaena i sl.", dok ustvari ta "otimaina" kopira model neuspjelog privlaenja oeve panje, rivalitet sa superiornijom sestrom, nemogunost dobivanja eljenog i sl. Ako takve motive ne osvijestimo i ne iupamo iz korijena, oni e rasti i poniavati na ego dokle ga potpuno ne porue, mi dakle imamo izbor da se sami obraunamo sa egom ili da srljamo u iskustva ponienja ega. Kada napravimo karmiki prestup, to je izbor odloenog suoavanja sa narastajuim oblikom onoga to nam je bilo pred nosom, pa metaforiki reeno, umjesto da smo odbacili sjeme mi smo ga posijali i saekali da se cijelo drvo srui na nas.

at 18:09 Posted by Azra Nema komentara: Poalji ovo e-potom Blogiraj ovo!Podijeli na usluzi TwitterPodijeli na usluzi Facebook

5. 10. 2012.
Energetski vampirizam

Enregetski vampirizam mnogi posmatraju kao krau energije, ali tu nije rije o krai ve o dobrovoljnom predavanju energije Najee su to bliske osobe kao to su djeca, roditelji i partneri, esto i radne kolege sa kojima provodimo dosta vremena ili osobe koje su se iz nekog razloga zalijepile za nae mentalno tijelo i esto o njima razmiljamo. U nekim sluajevima, kada nas savladaju negativne emocije, ljutnja, bijes, strah, ljubomora, u nae energetsko polje mogu da se usele razni entiteti i astralni ostaci, gdje nastavljaju da ive poput parazita, te hranei se naom energijom prazne nau bateriju. Zadravanjem neke osobe u svom energetskom polju, bilo da su to misaoni ili emocionalni procesi, mi toj osobi predajemo svoju energiju u manjoj ili vioj mjeri. Bilo kakvo miljenje, kontakt ili jo vie raspravljanje (ogovaranje) o nekome izvlai nam dragocjenu ivotnu energiju. Mi ve odavno znamo da iz nekog razloga nije poeljno ogovarati nekoga, ali mnogi od nas ne znaju zbog ega je to tako. Evo zato... Ogovaranjem drugih osoba prije svega pravimo karmiki prestup. U polju svakog od nas postoje tamne energetske mrlje, odnosno nisko-frekventne vibracije naih negativnih osobina i grijeha, to su najee karmike nakupine na koje se taloe i svakodnevne negativnosti. Osobe koje imaju puno negativnosti u sebi imaju vie tih mrlja, to izbija iz njihovog pogleda, izraza lica i sveukupne pojavnosti, tako da je lako uoiti da osoba zrai nekom negativnou. Meutim, mi nikada ne moemo znati ta neko nosi unutar sebe. Kada poemo ogovarati neku osobu, mi otvorimo svoje energetske kanale i povezujemo se energetski sa tom osobom. S obzirom da je ogovaranje nisko-frekventna aktivnost koja ima negativnu energetsku pozadinu, mi raskopavamo svoj tamni energetski sadraj i djelujemo iz njega, te u tom trenutku stvaramo silu privlanosti za iste takve tamne sadraje iz polja druge osobe i snano ih privlaimo ka sebi, u svoje polje, dok pri tome nesvjesno istimo polje osobe koju ogovaramo. Kod nas je uobiajena izjava: neu da priam o njemu, da mu spiram grijehe! Ustvari, tako i jeste. Ali mi ne znamo kakve grijehe neko nosi i ta mi ogovaranjem moemo privui sebi. Pogledajmo osobe koje su poznate po kopanju po tuim ivotima. Nijedna ne djeluje sretno i ispunjeno, naprotiv, kipe od nezadovoljstva i zlobe, ali to nije sve njihovo, ima tu dosta naeg "zla" koje smo im prepustili i preko tog crnila smo s njima u vezi i imamo razmjenu energije. Mi smo unutar sebe otvoreni za prikljuak samim posjedovanjem tih negativnih sadraja, ime automatski doputamo razmjenu energije. Kada neko dirne u nas mi mu se sruimo na lea sa svom svojom negativnou i obrn uto. Ovo je univerzum tako podesio da nas zatiti u situacijama kada nemamo nikakvu kontrolu niti mogunost odbrane. Znai, kopamo li mi po neijem ivotu stvaramo privlanost za isti model dogaaja i ponaanja koji osuujemo. Sve se vraa i na kraju se spotaknemo o vlastitu glupost, neukost i neprosvijeenost. Nekada se pitamo otkud nam odjednom neraspoloenje ili depresija, ne treba da nas udi ako smo ulazili u bilo kakve misli ili rasprave o nekome. Ako nekoga smatramo loom osobom ili negativcem, trebamo

nastojati da to manje govorimo ili razmiljamo o njemu. Raspravljajui o njegovoj zlobi mi ulazimo u frekvenciju zlobe i lijepo podeavamo svoj prijemnik, pa ujedno gubimo svoj nevini, djeiji aureol i emitujemo energiju frustrirane i negativne osobe. Zabranimo takvim mislima i osobama prilaz tako to emo stvoriti zlatno jaje oko sebe uvijek kada pokua ui u nae polje i naeti nae misli. Ako nekoga ne moemo da odlijepimo iz svog mentalnog polja, poaljimo ga velikom gumenom prakom u svemir i posmatrajmo kako nestaje kao mala takica, a onda mu zatvorimo prilaz. Moemo vizuelizirati zlatni ili srebrni tit, aktivni omota koji struji oko naeg tijela i sl. Ubrzo e prestati da nam izvlai energiju. Ovako se manifestuju i magijski uticaji i djelovanje protiv neije volje na njegov um, to imamo jau i istiju auru i manje tamnih energetskih mrlja, to smo spremniji odbraniti se od ovakvih uticaja. Aura se jako dobro isti redovnom molitvom i meditacijom. Kod vampirizma se esto sa jedne strane stvara ovisnost, kada svoj izvor ivotne energije prebacimo u drugu osobu. To se javlja u bliskim odnosima, roditelji su nai najei vampiri koji nas nesvjesno ine ovisnima o sebi i izvlae energiju te postaju na izvor ivotne energije. Oni su zakaeni za nas i ine nas ovisnim o svojim stavovima o nama, miljenju o nekim stvarima, novcu ili emocionalnim obrascima koje su nam nametnuli, te jako utiu na naa emocionalna raspoloenja. Cijeli ivot nas proganjaju njihove prognoze "od tebe nikada nita nee biti...ti si nesposoban, ovakav, onakav...novca nema, nee ga nikada ni biti...nita u ivotu ne pada s neba, za sve se treba naporno boriti". Veina nas nikada nije savladala fazu odvajanja od roditelja i samostalnosti, ime smo praktino pripremljeni za stvaranje ovisnikih odnosa, jer su roditelji ostali utekani u na prikljuak, te mentalna povezanost sa njihovim pravilima nastavlja da izvlai nau energiju. Nas jako moe smoriti boravak u blizini majke, jer je to jedna nesvjesna borba za energiju, posebno ako se nai ivotni stavovi bitno razlikuju od njenih. Kada postoji prikljuak tamo se odvija haotina borba uvjerenja koja nastoje da ponite jedno drugo, pa nas taj proces prazni i rezultira osjeajem krivice i obaveze da isporuimo potrebnu koliinu energije. Mi to moemo kompenzirati kroz materijaln u pomo ili injenjem usluge, ali nikada neemo imati osjeaj da smo dali dovoljno i da smo dovoljno dobri. Kada smo samostalni i nezavisni, takvog protoka nema, te nema napetosti i neugode. Ovisnost je posebno zastupljena u partnerskim odnosima u kojima svu svoju energiju preputamo partneru i postajemo ovisni o svakom njegovom pokretu, pozivu, reenici, raspadamo se kada neto nije u redu, ovakve veze su kao po pravilu pune ljubomore jer uvijek mora postojati nisko-frekventna emocija preko koje e se crpiti energija. Kada nas tako partner iscrpi da nema vie ta da izvlai, mi ostajemo bez energije i nemamo vie ta da pruimo, on nas naputa kao iscijeenu krpu i pronalazi osobu punu entuzijazma i volje za ivotom u kojoj vidi novi izvor energije. esto su ove "punokrvne" osobe spas za brak u kome je s jedne strane iscijeena krpa a s druge energetski vampir, jer partner prebaci fokus sa stalne partnerke i brak opstaje, inae bi se univerzum pobrinuo da se brak raspadne kako bi partnerka preivjela. Kada se u nekom odnosu stalno ponavlja isti obrazac negativne energije kao to je ljubomora, tu postoji energetski vampirizam, gdje partner nesvjesno podstie ljubomoru onog drugog kako bi se opskrbio energijom. Ljubomora se pogreno tumai kao dokaz ljubavi, to je obrnuti proces - ljubav je izvor ivotne energije, a ljubomora je gubitak, curenje ivotne energije. Kada partneru treba takav "dokaz ljubavi", on ustvari treba nau energiju i svjesno ili nesvjesno napravi odreeni potez koji e podstaknuti nau lju bomoru i odvrnuti slavinu nae ivotne energije. Zapravo, mi ne gubimo energiju, ali je velikim dijelom prebacujemo u polje partnera i tako funkcioniemo privezani i ovisni jer nam je on neophodan kako bismo mogli funkcionisati. Meutim, mi esto ne prepoznajemo da je dolo do ovisnosti, ve to mijeamo sa ljubavlju. Veza moe biti zdrava i uspjena jedino ako obje osobe zadre dovoljan nivo samostalnosti i neovisnosti, odnosno imaju svoja samostalna interesovanja, hobi, prijatelje i aktivnosti. Kada visimo na partneru kao dugme, mi smo propali sluaj, energetska nula. Podijelimo li tako svoju energiju na vie strana, mi liimo na izvor energije na koji je utekano puno potroaa - majka, partner, suparnica, kominica, kolega, neprijatelj, prijatelj i sl. Mi smo ovisni i svakome smo dopustili da rovari i useljava se u na mentalni prostor odakle iznosi sve to mu je volja, svaka misao koju neko od njih iznese "ukrade" djeli nae energije, jer da bismo proizveli misao mi koristimo vlastitu energiju. Kada konstantno mislimo o nekoj stvari na koju smo fokusirani, npr. gradimo kuu ili kupujemo automobil, mi proizvedemo na milione razliitih misli i ideja koje nemilice rasipamo i pri tome smo jako umorni i iscrpljeni, nervozni, i na kraju vie nismo sigurni da inimo pravi izbor. Zato je konstruktivno i

usmjereno miljenje najbolji nain "tednje" energije. Kada jedan biznismen, multimilioner, ne bi imao jasan plan i fokus svog djelovanja, on bi naisto poludio, obolio i osiromaio od gubitka energije. Imati energiju znai biti bogat. Meditacija i joga su od neprocjenjive vanosti za trening uma i oslobadjanje od suvinih i neeljenih misli. Da bismo sauvali i povratili energiju mi jednostavno trebamo biti u stanju ne-razmiljanja odreeno vrijeme u toku svakog dana. U komunikaciji s drugima neophodno je zadrati svoj unutarnji mir ako mislimo sauvati vlastitu energiju. Pogledajmo jednu muziku zvijezdu na sceni. Nijedna nema vlastitu energiju. Svakoj je potrebna publika da joj preda energiju, pa da se pokrene. Kada se pokrene, ona emituje ono to je od publike dobila, jer je samo kanal, dobar prenosnik, zbog odreenih psiho-fizikih osobina. Zato su ove linosti izvan scene totalno nesreene, nesrene, beivotne i sklone narkomaniji, alkoholu, tabletama. One ive samo kada su na sceni. Sluanje odreene muzike, gledanje filmova, praenje medija, reklama i sl. je takoe energetski vampirizam, mi smo stalno izloeni izvlaenju energije na nain da je dobrovoljno predajemo kako bismo oivjeli projekat kome je potrebna ivotna energija, zato inimo bogatim one koji osmiljavaju i realizuju takve projekte, jer kao to sam rekla - imati energiju znai biti bogat. Novac je energija i srazmjeran je koliini nae ivotne energije. Drava je pravi energetski vampir koji nam izvlai novac kroz poreze i ivi tipini parazitski nain ivota, drei nas u uvjerenju da nam je neophodan tamo neko ko najbolje zna ta je dobro za nas. S obzirom da su nas roditelji ve pripremili na takav ovisniki odnos, mi posluno i dobrov oljno predajemo energiju. Zauzvrat dobivamo ono to smo emitovali i zato se kae "narod ima vou kakvog zasluuje", jer su voe direktan produkt energije kojom su se nahranili.

4. 10. 2012.
Unutranji trn

esto nam se u ivotu ponavljaju iste situacije u kojima se bude inferiorne, samounitavajue i inertne ideje koje nas tjeraju da se uvijek ponaamo i osjeamo isto. To su nevidljive prepreke koje nam ne dozvoljavaju rast i napredak, koje zamrauju sunce naeg ivota i spreavaju iskoritavanje naih potencijala i ivotnih prilika. Tako provedemo godine borei se sa sopstvenim demonima, esto razumijevajui druge, ali ne nalazei razumijevanje za sopstvenu prirodu i odgovore na pitanja vlastite svrhe ivota. Ta iracionalna sila je vlastiti trn koji smo razvili kao odbrambeni mehanizam, koji nam je zaprijeio dalji rast, okreui se sve vie protiv nas ne bi li nas podsjetio da je vrijeme da ga uklonimo, probijemo zid izvan polja poznatog i kroimo u nepoznato. Koliko nam je strah od nepoznatog donio proputenih prilika, no mi smo se drali poznatog terena i radije odabrali dobro poznatu patnju. Mi se opsesivno drimo svoje patnje jer mislimo da nam pripada, ali patnja je refleksija vlastite gluposti i neznanja, nepoznavanja samog sebe. Prihvatajui patnju mi zakljuavamo svoj trn unutra i putamo da nas ranjava. Toga postanemo svjesni tek kada pronaemo naina da izaemo iz takve situacije i kada pogledamo sa odreene vremenske distance. Kada nam treba ta vremenska distanca, to je znak da smo nerazvijeni. Patnja je znak da neto ne ide kako treba i da je potrebno mijenjati smjer, a ne nastavljati istim putem. Suludo je initi istu stvar, a oekivati drugaije rezultate. Godine nam prou u iekivanju da se neto desi samo od sebe, umjesto da promijemo kurs djelovanja i pronaemo adekvatan klju. Patnja nije dobar uitelj ali je nekada neophodna, ako je to izbor naeg bia. Mi iznutra donosimo odluke i pravimo izbore, prema stanju naeg duha. Nerazvijen duh treba patnju, treba iskustva koja e ga izlupati i na taj nain "nasilno" otvoriti oklop. Nekada se to otvaranje deava kroz okantne dogaaje, rezove bez anestezije. Sve se to deava sa jednim ciljem - radi odstranjivanja trna koji nas povreuje i zapreava rast i razvoj naeg bia. Kada god doivimo neku nezgodu ili nesreu, posjekotinu, lom noge ili ruke, udarac, svau, stres, nervni kolaps - trebamo znati da je to uzrokovano unutranjim stanjem duha. Potisnuti bijes e privui fiziku povredu, opekotinu, a u dugoronom smislu bolest, on je trn koji je zariven u nae unutranje bie i jedini jezik koji on razumije jeste nasilje, tako da mi nesvjesno i nimo nasilje prema

sebi kroz svoje ponaanje i privlaimo nasilnost izvana, ljude koji nas povreuju verbalno ili fiziki, sve dok ne oslobodimo taj aspekt svoje linosti. Bijes se akumulira u jetri i ui, oslobaanje se uvijek odvija na fizikoj i duhovnoj razini. Veina nas ima manje ili vie kamenja zaglavljenog u unim kanalima jetre, to spreava jetru da proizvodi dovoljno ui. To je nesvjesna tenzija da se potisne i "zaglavi" bijes na fizikom nivou, koja s vremenom dovodi do naruavanja zdravlja, s obzirom da dolazi do usporavanja probave i apsorpcije hranjivih tvari, te slabijeg rastvaranja kolesterola to doprinosi njegovom poveanju, to opet uzrokuje kardiovaskularne bolesti, ekceme, hipertenziju, gastritis, karcinom i niz drugih bolesti.Sve je to ustvari proces samounitenja koji uzrokuju iste takve samounitavajue ideje na mentalnom i duhovnom nivou, odnosno tiho nasilje kojim sami sebe razaramo. Kako e se odvijati taj proces samounitenja najvie zavisi od naeg temperamenta linosti i povezanih tjelesnih tekuina. Jedan flegmatik nee isto reagovati kao kolerik, jer su to dva potpuno suprotna tipa linosti. Flegmatik je pasivan, skoro bez reakcija, dok kolerik reaguje snano i impulsivno. Kolerik e prije privui oboljenje kardio-vaskularnog tipa, dok e flegmatik dati sklonost ka zadravanju tenosti, nemogunost da otpusti odreene emotivne sadraje to gomila razne materije i tumore u organizmu. Sangvinik e reagovati na nervnoj bazi, a melanholija daje dug, teak i dosadan ivot pun tuge i sklonost depresivnom rapoloenju. Mi smo uglavnom mjeavina dva i vie temperamenata, ali obino je jedan temperament dominantan i presudan kada su u pitanju nae reakcije i sklonosti. Zanimljivo je da melanholian temperament spada u stvaralaki, jer najvea remek-djela filozofije, umjetnosti i knjievnosti su plod melanholinog temperamenta. Dovoljno je rei da je Saturn vladar melanholije, on je ujedno najtei "klin" mudrosti koji se dosee kroz vlastitu bol i iskustvo. Mnogo vie o tome se moe proitati u knjizi "Saturn i melankolija" koja se smatra "najuenijom knjigom naeg doba". esto nam nedostatak svijesti o ouvanju vlastitog zdravlja, te unoenje raznog smea i otrova u organizam govori upravo isto ono to se deava na duhovnom nivou. Nije daba reeno - u zdravom tijelu, zdrav duh. Kada se ponemo duhovno proiavati to automatski povue potrebu za zdravijom ishranom i fizikom aktivnou. Ako smo se opredijelili za program proiavanja jetre, to obavezno prati neki unutranji poriv za promjenom. Ako smo odluili da prestanemo puiti, to takoe pokree odreeni segment promjene na psiholokom i emocionalnom nivou, puenje obino podrazumijeva slabu percepciju stvarnosti, potrebu za bijegom i filtriranjem opaajnih sadraja sa tenzijom odbacivanja onoga to ne elimo vidjeti. Prestanak puenja obino je povezan sa novom fazom unutranjeg ivota. at 10:34 Posted by Azra Nema komentara: Poalji ovo e-potom Blogiraj ovo!Podijeli na usluzi TwitterPodijeli na usluzi Facebook

27. 9. 2012.
Vjera, elja, molitva

Da li postoji neto u to vrsto i nepokolebljivo vjerujemo? Recimo da je to Bog - kojim ulom vjerujemo u Boga? Postoje ljudi koji vjeruju samo u ono to vide oima, vide brda, mora, ume, sunce - ali ne vjeruju u Boga. Oni kau: Pokai mi Boga i ja u vjerovati u njega. Mi im moemo rei da je sve oko nas Bog, dokaz njegovog postojanja. Recimo da neko vjeruje u Ljubav. Kako emo onome ko vjeruje samo ulom vida pokazati ljubav? To ne moemo, ali moemo pokazati sve oko nas i rei - to je plod ljubavi. Da bismo u neto vjerovali ono ne mora da postoji u fizikom smislu, dovoljno je da imamo manifestacije onoga u to vjerujemo. Mi smo moda osoba slabe vjere, drimo se neke sredine, vjerujemo u Boga ali ne preferiramo nikakve oblike molitve i obraanja Bogu, ne razgovaramo sa Njim i ne obraamo Mu se. Kao da imamo negdje u podsvijesti misao da On postoji, ali imamo svojevrstan zid iza kojeg ivimo svoj ivot i ne ulazimo previe u dijaloge s Njim. Mi imamo mo vjerovanja u sebi koju ne koristimo. To je neiskoriteni potencijal koji spava negdje unutar nas. Moda nismo dovoljno svjesni ta znai mo vjerovanja. Vjera je put ka manifestaciji onoga u to vjerujemo i najvea nam je greka to je drimo tako mlakom i beivotnom. Nae elje su gorivo, naa vj era je vatra i naa molitva je vjetar koji raspiruje vatru. Trebamo se zapitati ta je sa naom vjerom - da li je ona samo zgarite ugaenih nadanja, elja i razoarenja. Nekada se desilo da naoj elji nije udovoljeno i mi smo

ugasili svoju vjeru da se elje mogu ispuniti, uloili smo snagu vjere u "injenicu" da nam se elje ne mogu ispuniti. Zato nismo ni obavljali molitvu i tako smo godinama ivjeli u beznau i praznini. U svijetu simbola, vatra je iskra ivota, poetak, raanje, bez nje nema ivota, kao to ni nama ne bi bilo ivota bez Sunca. Tako i naa vjera predstavlja Sunce naeg ivota i omoguava stvaranje, oivljavanje razliitih mentalnih kreacija i elja. Kada smo osnaeni vjerom, i dovoljno jako elimo, uz dovoljno iskrenu molitvu - mi moemo da kreiramo i stvaramo stvarnost koju elimo. Davno je reeno: ko je blizu vatre, taj se ogrije. Ne moemo se nikada ogrijati rezultatima svojih elja ako smo hladnog srca i mlake vjere. Bez vatre (vjere) mi smo izgubljeni u mraku. Ako nam je ivot mrak, mi smo sami za to odgovorni jer imamo mogunost da upalimo baklju i osvijetlimo svoje puteve. U mraku ne moemo vidjeti svoje manifestovane elje, ak i da se dogodi da nam se elje ispune, mi smo slijepi za njih, ne osjeamo i ne doivljavamo ih sa radou. Svaki dan zaponimo sa vjerom u srcu da je pred nama najljepi dan, pun ljubavi i sree, pomolimo se za sebe i sve ljude i poaljimo svoje elje i namjere...I svaku no krenimo na poinak sa istom vjerom, eljom i molitvom...Sa upaljenom bakljom neemo zalutati!

26. 9. 2012.
Negativna energija

Sva oitovana energija se ispoljava kroz pozitivan i negativan polaritet (jang i jin). U svakom jangu postoji jin i u stvakom jinu postoji jang. Pozitivan polaritet (jang) ima obiljeja "muke" energije i mnogo je jai, agresivniji i dinaminiji oblik energije u odnosu na negativan, enski (jin) polaritet. Pozitivan polaritet dakle predstavlja emitujuu, stvaralaku, a negativan prijemnu, privlanu silu. Pozitivna energija je u principu akcija, a negativna re-akcija (prijem, nain na koji primamo signal). Ono to trebamo znati jeste da pozitivna energija nije "dobra" niti je negativna energija "loa". One postoje u meuzavisnosti jedna od druge. Kada se trudimo biti pozitivni, mi samo potvrujemo postojanje negativne energije kojoj se opiremo. Bilo kakav trud i napor govore o odmaku od prirodnog stanja. Negativna energija u principu ne postoji neovisno od pozitivne, meutim, kada smo u fazi negativne energije mi smo ustvari vie izloeni prijemivosti i reagovanju na postupke drugih, nego to smo u stanju da proizvedemo akcije. Mi smo praktino u fazi "proizvodnje" emocionalnog materijala, odnosno ulaska u na emocionalni sklop koji je gladan ljubavi i iz tog razloga suoavanje sa njim doivljavamo kao napad negativne energije. Nas nije "napala" negativna energija ve vlastiti emocionalni sadraji koji imaju predznak negativne, jin energije. Oni diktiraju nain na koji primamo signale spolja i reagujemo na njih. Emocije su uvijek jin, negativne, enske, mjesec, element vode. Akcija je uvijek jang, pozitivna, muka, sunce, element vatre. Idealno je kada su ove energije izbalansirane, kada imamo skladan odnos izmeu naih akcija koje preduzimamo i emocionalnih reakcija. Kada prepoznajemo rezultate pogrenih akcija u naim emocionalnim sadrajima koji nam se ne dopadaju, oni su nekako uvijek povezani i ono to osjeamo unutar sebe govori o tome da nismo emitovali dovoljno dobar i kvalitetan impuls kroz nae aktivnosti u trenucima "pozitivne" energije. Kakva akcija (jang) - takva i reakcija (jin). Reagovanjem da ono to nam drugi daju, mi ustvari hvatamo vlastiti signal onoga to smo mi njima pruili. esto nam se ne dopada taj signal i pitamo se "otkud ja na ovoj frekvenciji". Mi ne moemo uhvatiti frekvenciju za koju nemamo raspoloivi potencijal, adekvatnu antenu. U fazi negativne, jin energije smo faktiki onda kada sluamo sebe - muziku koja svira u obliku naih emocija koje nas preplavljuju poput vodenih talasa, muzika koju smo sami komponovali. Moda bismo voljeli da ujemo Mocarta i da se nai talasi smire u jednoj prirodnoj harmoniji, ali mi ujemo neto sasvim drugo, izvjetaeni, ubitani turbo -folk koji samo uznemiruje i podie valove. Zar smo tako loi kompozitori??? Jin (negativna) energija je sva voda, bilo da je to ustajala i mutna bara, bilo da je to ista, prozirna i mirna morska povrina; sva trava i nisko rastinje ima obiljeje jin energije, bilo da je ona zelena i svjea, bilo da je

uvela i pogaena. Jin energija je hrana koju unosimo, tenost koju pijemo. Mislim da je dovoljno jasno da negativna energija, odnosno negativan polaritet energije nije nuno lo i da najvie od nas zavisi ta uzgajamo u sebi, te da pad u negativnost moe biti isto odavanje romantinom raspoloenju i da se u tim trenucima moemo okrenuti sluanju odgovarajue muzike, boravkom u prirodi, pored iste vode i sl., gdje se proiavamo i punimo baterije za periode kada preovladava pozitivna (stvaralaka) energija.

24. 9. 2012.
Kada postanemo imitacija

Najvaniji period za formiranje naih uvjerenja jeste period ranog djetinjstva, psiholozi kau da je presudan period od pete do sedme godine, gdje se taj sedmogodinji ciklus (prvih sedam godina) kroz cijeli ivot kopira i ponavlja. Kao dijete, mi neposredno poslije roenja, funkcioniemo kao mali stroj koji samo jede, obavlja fizioloke potrebe i spava. Roditelji nas maze i ljube, ali mi toga nismo svjesni. Mi smo u nekom prelaznom periodu izmeu sfere nesvjesnog odakle smo doli i sfere svjesnosti u koju tek uranjamo. Odrasli ljudi se prema nemonim stvorenjima postavljaju tako da osjeaju potrebu da ih zatite, kasnije, kada ta nemona stvorenja ponu da ispoljavaju svoje potrebe i prohtjeve, njima postaje prenaporno i oekuju od njih poslunost kroz koju pronalaze svoj mir. Kasnije, to maleno bie prema kome su ispoljavali toplinu i zatitu, u trenucima kada postaje svjesno sebe i spozna da se oko njega neto deava, poinje da nie svoje prve svjesne utiske. Tu prvi put doivljava stvarnu emotivnu bol, kroz odbacivanje u trenucima kada treba majku a ona ne razumije njegove potrebe ili se posveuje neemu "mnogo vanijem" u tom trenutku. Moda je majka optereena linim frustracijama i neurednim odnosima sa ocem, ili finansijskom situacijom, ljubavnikom, gledanjem serije ili neim drugim, tako da nema ljubavne energije kojom e se posvetiti djetetu, ve se njena komunikacija svodi na "obavezu" hranjenja i presvlaenja, uz eljno iekivanje kada e dijete zaspati da se "rijei" njegovog plaa i zahtijevanja panje. Kada dijete doziva majku nou iz kreveta i ona se ne odazove, ili zbog toga dobije prijekor, pa ak i batine, tu se javlja rascjep unutar linosti. Tu dijete stvara prvo uvjerenje koje glasi: "kada neto elim - to ne mogu dobiti". Ono ustvari ima potrebu za ljubavlju, pa uvjerenje istovremeno glasi "trebam ljubav - ali je ne mogu imati". Tu poinje naa neutoljena glad za ljubavlju. No, s obzirom da smo odbijeni, da nae elje nisu usliene, zbog ogromne boli koju osjeamo, da bismo preivjeli, mi postajemo lani. Trudimo se pokopati, zaboraviti bol i poinjemo imitirati ivot. Zbog negativnih iskustava, prestajemo dozivati majku i traiti od nje panju. Dalje nastavljamo usamljeni, otupljenih osjeanja, jer smo nauili da je to neto kroz to slijedi bol i odbacivanje.Ustvari, ispunjavamo majina oekivanja i poinjemo spavati, imitiramo budnost ali smo duboko uspavani, pod anestezijom, zajedno sa svojim primarnim potrebama i svojom boli, zahvaljujui tome ne osjeamo nita. Mnogo kasnije, nismo u stanju da formiramo uspjene ljubavne odnose, imamo strah od bliskosti i emotivnog o tvaranja jer se plaimo odbaenosti i povrijeenosti . Nae ponaanje i nain ivota oslikava konstantnu potragu za ljubavlju "koje nema" i ta praznina stoji kao zid izmeu nas i partnera, dok kroz istu odzvanja eho neugodnih sjeanja iz kojih nae nesvjesno moe izvui obrazac "voljen sam i zatien samo kada sam nemoan" i privui bolest kao nain da postanemo nemoni i izazovemo potrebu partnera da nas zatiti. Ta nemo moe biti bilo koji vid nesposobnosti da se ide kroz ivot ne bi li se partner zadrao. Zato sposobne, jake i nezavisne ene ponekad nesvjesno "otjeraju" partnera od sebe. esto svoju potrebu za ljubavlju nastojimo kompenzirati bjesomunom kupovinom raznih stvari, ali ta glad za posjedovanjem je nita drugo nego potreba za ljubavlju. Mi imamo elje za posjedovanjem nekog materijalnog dobra - auta, vikendice, odjee - ali istovremeno imamo u podsvijesti odgovor da to ne moemo imati, jer je auto, vikendica, odjea - ustvari "ljubav koju mi ne moemo imati" to je odgovor iz djeijeg kreveta, na svaku pomisao i elju ukljuuje se automatski odgovor "nema anse da to dobije", jer "nisi vrijedan toga" - nas eljeni predmet jednostavno odbacuje.

Ustvari, mi se kroz cijeli ivot kreemo kao usamljena i odbaena osoba sa razvijenim odbramben im mehanizmom. Mi smo imitacija koja unutra vjeto krije pokopanu bol. Dokle na odbrambeni mehanizam funkcionie, dotle smo drutveno prihvatljiva osoba. Postajemo ovisni o miljenju drutva. Dok uspijevamo da odrimo finansijski balans, brak, porodicu, posao - drugi nam kau "ta hoe, ima sve to ti je potrebno za sretan ivot, i opet si nezadovoljan". Nae imitiranje sree se uporno nastavlja kako ne bismo strali i bili smijeni sa svojim emotivnim potrebama. Mi smo neprihvatljivi kao emocionalno bie i svjesni toga postajemo jako utivi, civilizovani i urbani. Uklapamo se u modne trendove i drutvena zbivanja. Osho je u jednoj knjizi primijetio da nas petjerana civiliziranost udaljava od nae animalne prirode koja je istinski dio nas i koju uporno nastojimo potisnuti i zamaskirati, zbog ega nismo u stanju da oputeno ivimo. Ljudi jednostavno vjeruju da se moe pronai stvar koja e nas uiniti sretnim, samo je potrebno imati je u dovoljnoj koliini ili dovoljno dugo, ali uvijek nas za svaki takav pojam vezuje vjeno prisutni strah od gubitka. Sve to moemo izgubiti, to nas ne moe ni usreiti. Ali, najgore je kada izgubimo sebe, kao to se dogodilo onog trenutka kada smo postali imitacija. Da bismo ponovo pronali put ka sebi, trebamo se probuditi iz sna u koji smo davno pali.

at 21:18 Posted by Azra 4 komentara: Poalji ovo e-potom Blogiraj ovo!Podijeli na usluzi TwitterPodijeli na usluzi Facebook

17. 9. 2012.
Preplitanje karme

Nai se putevi kroz ivot ukrtaju sa putevima drugih ljudi, poev od naih roditelja, sestara, brae, djece pa do ljubavnih i branih partnera. Karmika uenja kau da se uvijek susreemo sa istim duama, samo pod razliitim maskama i razliitim ulogama. Dokle god dua prolazi kroz ciklus fizikog utjelovljenja ona ima neki teret, dug, obavezu - nije u potpunosti slobodna. Kroz interakciju sa drugima nam je data prilika da se oslobaamo okova karme ili da ih jo vie stegnemo oko sebe. Karma nije nita drugo do posljedica djela koja smo radili iz nedostatka ljubavi i nepovezanosti sa njenim izvorom. Kroz nedostatak ljubavi, mi smo svjesno ili nesvjesno povreivali druge, ili su to oni inili nama. Sada se sreemo u banci karme kako bismo razrijeili zaostale kredite, sve po Zakonu koju je isti za sve. Karmiki zapisi su pohranjeni u akai (memoriji univerzuma) koja nije dostupna naem svjesnom umu. Ali, mi moemo putem emocija i osjeaja koje drugi izazivaju u nama, pratei ih kao unutranji kompas, spoznati razloge naeg spajanja i lekcije koje trebamo savladati. Kada neki odnos ispuni svoju svrhu, on prestaje, osoba se udaljava iz naeg ivota. Sa odreenim osobama imamo jako negativan kurs, i pored kurtoazije i ljubaznosti postoji neko trenje, nelagoda i napor u konverzaciji, te olakanje nakon to se takva osoba udalji iz nae blizine. Meutim, ne bismo trebali zanemariti postojanje takvih emocija i njihovo prisustvo u nama. Izvor takvih emocija nije ni u kome drugom, ve unutar nas. Neko se samo pojavio i uzburkao mulj i neistou u dubini naeg bia. Otkud nama ta neistoa? Od potisnutih i nepreraenih negativnih iskustava i neeljenih emotivnih stanja straha i bola. Svi ljudi su nai uitelji koji imaju nezahvalu ulogu da nam ukau na potisnute otrove kojih se grevito drimo i koje smo stegli svim svojim biem u naim elijama, miiima, krvnim sudovima. Nae kompletno tijelo, miii, izraz lica i oiju oslikavaju na duh i nau unutranjost. Postoje i drevne tehnike itanja lica iz koga se moe ocijeniti neiji karakter i sklonosti - kakve su nam usne, kakav nam je oblik obrva, oiju brade - takav nam je karakter.

Prvi na kontakt sa nekom osobom odvija se na vizuelnom nivou pa najee bivamo privueni upravo takvim karakteristikama, ali do privlaenja ustvari dolazi na sasvim drugom, podsvjesnom nivou, gdje dolazi do itanja podsvjesnih karmikih zapisa. U biti, na karmiki zapis "prepoznaje" ono to je u odreenom trenutku za nas neophodno kako bi se odmotao i oistio dio karme. Istovremeno se oitava i karmiki zapis druge osobe i tako dolazi do spajanja, odnosno ulaska u odnos. Nai ljubavni odnosi uglavnom poinju zaljubljivanjem kroz koje se trudimo ispoljavati to bolje osobine i to ustvari nismo mi, nije nae pravo ja. Tu se u sutini ne deava nita to je bitno za na rast i razvoj. Bitne stvari se deavaju prilikom prvog sukoba. To su trenuci zlata vrijedni. Kada se desi prva ljubomora, trebamo se zapitati: "Otkud meni ovaj osjeaj? ta ja to nosim u sebi?" Nije dovoljno samo potisnuti mulj i ekati da se ponovo umiri i utia, kako bi izgladili situaciju. Potrebno je odmah raditi na tome da se smjesti taj lutajui fragment koji nije integrisan i koji trai svoje mjesto u mozaiku. Takvi fragmenti predstavljaju slabe karike nae linosti. Mi smo na primjer nekada u djetinjstvu doivjeli odbacivanje i u tom presudnom periodu dolo je do otcijepljenosti jednog dijela linosti koji je postao magnet za privlaenje istih emocija, tako se s vremenom naa linost ispolarie i iscijepa (dezintegrie) poput razbijene posude, gdje svaka krhotina predstavlja zaseban magnet odreenog emotivnog iskustva straha, bola, mrnje, ljubomore i sl., dok jedan dio nas u odreenom procentu nastavi da funkcionie stabilno. Taj stabilni dio mi forsiramo u odnosu sa drugima do odreene mjere, ali im ponaanje partnera izae iz okvira funkcionisanja naeg stabilnog dijela, im nismo u stanju da razumijemo neki njegov potez, mi se rasipamo i prebacujemo na rasute fragmente straha, odakle na um crpi svoja ubjeenja. Partner zapravo samo izvrava ulogu i nastoji da pokrene raspadnute dijelove ne bi li se poput puzli posloili u jednu cjelinu i stvorili mozaik nae linosti. Zapravo, na cjelovitim dijelovima nae linosti nema posla, to je dio kue koji je osposobljen za stanovanje. Ali, postoje dijelovi krova koji prokinjavaju, postoje prozori (vrata percepcije) koje treba oistiti i izmijeniti i to je dio kue na kome treba raditi. Ali, mi to ne razumijemo, nas to pogaa i boli jer u tome vidimo partnerovu namjeru da nas povrijedi. Partner je samo majstor koji je doao da popravi ruevne dijelove nas. ta je tu karmiko? Najvie karmiko od svega jeste proivljavanje odreenih emocija, mi gradimo odnos sa osobom koja je u nekoj daljoj prolosti isto osjeala zbog nas. Mi smo je na isti nain "povrijedili", odnosno "razbili" smo je na komade i stvorili negativna iskustva, ali odnos nikada nije dovren do kraja, uvijek je dolazilo do prekida bilo smru ili na neki drugi nain. Bit karme nije da se vrati milo za drago niti da se neko kazni, ve da se osobe ujedine u bezuslovnoj ljubavi i duhovnoj cjelovitosti. Nauiti da djelujemo iz ljubavi i postati jedno - jer ja sam partner i partner je ja. On je taj otkinuti dio. I svaka osoba (ono to je u njoj) predstavlja po jedan otkinu ti dio, kao kada kap otmemo od okeana. Ja sam i kap (ja) i okean (svi ljudi), cijeli okean je sadran u jedno kapljici. Dokle god se odnos ne iskristalie na tom nivou, osobe e se sretati u raznim ivotima i u razliitim ulogama.

13. 9. 2012.
Kako postajemo snaniji

Jednog dana, pojavio se maleni otvor na ahuri. ovjek je sjedio i gledao kako se leptir nekoliko sati mui da bi izvukao svoje slabano tijelo kroz taj maleni otvor.Onda je leptir stao. inilo se da ne moe dalje. Zato je ovjek odluio pomoi leptiru: uzeo je kare i razrezao ahuru. Leptir je s lakoom izaao. Ali je imao krhko tijelo i smeurana krila. ovjek je nastavio promatrati leptira, oekujui da e se svakog trenutka krila otvoriti, poveati i rairiti kako bi podrala leptirovo tijelo i osnaila ga. Meutim, nita se nije dogodilo! Leptir je cijeli svoj ivot proveo puzei okolo sa slabanim tijelom i nerazvijenim krilima. Nikada nije poletio. ovek uprkos svojoj ljubaznosti i dobrim namjerama, nije razumio da je potekoe kroz koje je leptir morao proi, izlazei iz ahure, osmislio Bog, kako bi krv iz tijela leptira potekla u krila i kad se oslobodi ahure da bude spreman letjeti. Ponekad su potekoe upravo ono to trebamo u ivotu...Kad bi nas Bog oslobodio od svih prepreka, osakatio bi nas. Nikad ne bismo postali onoliko snani koliko moemo biti. Nikad ne bismo mogli letjeti.

Traio sam...
Traio Traio Traio Traio Traio Traio sam Snagu . . . I Bog mi je dao Potekoe koje su me osnaile. sam Mudrost . . . I Bog mi je dao Probleme koje je trebalo rijeiti. sam Bogatstvo . . . I Bog mi je dao Mozak i Tijelo da mogu raditi. sam Hrabrost . . . I Bog mi je dao Prepreke koje je trebalo svladati. sam Ljubav . . . I Bog mi je dao Ljude kojima je trebalo pomoi. sam Usluge . . . I Bog mi je dao Prilike.

Nisam dobio nita od onog to sam traio...... ali dobio sam sve to mi je trebalo." "ivi ivot bez straha i suoi se sa preprekama i znaj da ih sve moe savladati." (Poune prie - Charles Shultz)

2. 9. 2012.
Zamke uma

Na um predstavlja jedan sloj svjetlosne mree u naem energetskom polju. U toj mrei "zakaeni" su mnogi mentalni i emotivni utisci. Oni su obino negativni. Zato se trenuci radosti i istinske sree ne zaustavljaju u toj mrei? Zato to su to razrijeeni energetski talasi koji se prirodno rastapaju u jedinstvo sa univerzumom. Njih doivljavamo kao prirodna stanja, jer oni to i jesu. Priroda pulsira emocijom radosti. Ali, injenica je da smo mi rijetko u tom nekom prirodnom stanju. Obino pronalazimo razloge za negativna emotivna stanja. Naa mentalna mrea ima svoj elektricitet, frekvenciju, magnetizam. Iz naih iskustava stalno aljemo nove valove energije koji uvijek imaju frekvenciju jednog od etiri emotivna stanja - strah, ljutnja, tuga ili radost. Strah je crne boje ("crne misli"), ljutnja je crvena, tuga je siva, radost je u toplim nijansama narandaste i ute koja mijeanjem sa plavom odlazi u zelenu (boja srane akre i boja prirode, mira i harmonije). Tako se i talasi koje emitujemo prelijevaju u istim bojama. Boanska iskra svijesti u nama isijava bljetavu brilijantno-bijelu svijetlost. Svaka tamna boja ima u sebi prisustvo crne i upuuje na uzdranost, strah i prisustvo ideje smrti, dok je bijelo simbol aneoske istoe. Zato nije poeljno da smo okrueni tamnim i sumornim bojama, jer naa mentalna mrea preuzima vibracije sa kojima dolazi u kontakt. Zapitajmo se koje boje volimo a koje ne. Ako ne volimo narandastu boju, mi nismo spremni da se otvorimo za ivotne radosti i zadovoljstva, to znai da je naa mentalna mrea puna straha koji nam to ne dozvoljava. Kada mi stvorimo neku misao ili elju, ona e poput talasa nastaviti da se kree kroz nau mentalnu mreu. Kako ti kanali nisu prohodni, zbog zaustavljenih, nerazrijeenih konflikata, koji "ekaju" na rjeavanje, tako e na talas da se odbije o takve vorove i da se vrati sa porukom "ova elja ne moe biti ispunjena" ili bilo kojim drugim negativnim sadrajem. Tako mi svoje elje uopte i ne emitujemo univerzumu jer one ostaju zaglavljene u naem unutranjem konfliktu. esto nam se desi da se neke situacije stalno ponavljaju. To su konflikti koji su u statusu "ekanja", kada ih razrijeimo, razveemo i proistimo kanale svjesnosti, situacije e prestati da se ponavljaju. Neke elje se vrate sa porukom tuge, neke sa porukom straha - to je samo znak da su se odbile o zaglavljeno iskustvo tuge ili straha unutar mentalne mree i da prvo ta iskustva treba oistiti da bi se misao prostirala u beskonanom ritmu svog vala. Cijeli svijet je u mrei - mrea meridijana, internet mrea, telekomunikacijska mrea, elektro-energetska mrea, pa do ovjeka koji je jedna svjetlosna mrea puna utisaka i informacija. I ba je to lijepo ervud opisao u svojoj knjizi "Prevladavanje karme" - mi smo zgrada kojoj akre daju elektrinu energiju. Kod veine nas, to se svjetlo na pojedinim spratovima jedva nazire, zato to nas je iskustvo straha navelo da pogasimo svjetla i ivimo u mraku koji odrava u ivotu emociju straha.

Mi nesvjesno, iz potrebe da upalimo unutranja svjetla, pravimo bljetave zgrade, kule i dvorce, a unutar sebe ostajemo zamraeni. To je samo poruka naeg kreativnog duha koju trebamo razumjeti.

1. 9. 2012.
Karmiki sedimenti

Sve to nam se deava u ivotu svodi se na etiri osnovna nivoa emocija: strah, ljutnju, tugu i radost. Sva negativna i nepoeljna emotivna stanja predstavljaju karmu. Kada god smo u stanju straha, ljutnje ili tuge, mi proivljavamo karmu. Ona se oituje kroz sranu akru koja ima svoj enski polaritet (s prednje strane) i muki polaritet (sa stranje strane), stvarajui grenje miia, bol i osjeaj tereta. Stezanje u grudima nije nita drugo nego suoavanje sa bolnim emocijama koje emituju nakupine karme. Ponekad ipak osjetimo i radost. To je iskra svjetlosti koja je u svima nama i koja na kratko uspije probiti karmike okove, koji se za kratko vrijeme ponovo stegnu i potisnu taj trenutak radosti. Mi isijavamo razliite frekvencije svjetlosti koje predstavljaju nau auru, i taj svjetlosni omota rezonira sa frekvencijom nae svjesnosti i zdravlja. Aura je nekvalifikovana energija, svijest, dok karma predstavlja kvalifikovanu energiju koja je prola filtere naeg uma i ega. Zrak koji udiemo je takoe nekvalifikovana energija - isto jesam, ovdje i sada. Unutar nas, u sranoj akri, nalazi se izvor svjetlosti (svijesti). Tu je i "ljuska od jajeta", karmiki okov naih iskustava, predaka, odnosa sa drugima i svih oblika memorije koja ometa na pristup toj iskri svjetlosti. Kada neto odluimo umom, ti "ometai" se odmah pobrinu da se to ne spusti do srca i svaku nau namjeru uhvate i stegnu u taj obru. Tako nastaje patnja, kao posljedica neispunjenih elja, dok se ta iskustva deponuju i stvaraju zgrenost tijela i srca. Svaki na tren utak radosti tako biva zarobljen karmom i mi na kraju prestajemo osjeati radost jer smo unaprijed stvorili utisak da je patnja jedino realno i dostupno stanje. Postajemo osoba koja se sve manje smije i raduje. U takvoj situaciji, mi putamo razna nefizika bia da se zalijepe za nas. Mnogi tada posumnjaju u magiju, da im je neko drugi "napravio neto" i omeo sreu, pa odlaze vidovnjacima, iscjeljiteljima, gatarama, svetenicima i sl. Openito, prisustvo tih astralnih priljepaka i karmikih nakupina upuuje na neto to ometa procese miljenja i napretka, pa e veina tih "isjeljitelja" rei: "uh, to ti ima neto jako na sebi" i tako e uzeti ogromne pare da to "skine", ali osoba nee osjetiti nikakav napredak, osim onaj na sugestivnom nivou, pa e se prvih sedam dana osjeati bolje, a kasnije e se karma jo snanije "zaletjeti" u nju. Moemo mi tako cijeli ivot provesti kucajui od vrata do vrata, ali slaba je nafaka od toga. Da bismo uope postali osjetljivi na prijem takvih energija, mi moramo imati magnet u sebi koji to kupi poput metalne piljevine. A magnet je "nesretan" karmiki model i puno karmikog sedimenta. Zato se toga i sjetimo tek kada smo bolesni, kada nam brak pada u krizu ili smo izloeni nekoj drugoj vrsti gubitaka. Kada smo u stanju radosti i sree, takve stvari su nam u najmanju ruku "smijene". Sve je to poput ica na violini - ako povuemo jednu icu ona e stvoriti zvuk, istovremeno e se oglasiti isti zvuk sa druge violine, dakle zatitrae ona koja je na istoj frekvenciji, druge e ostati mirne. Tako mi "padamo" u karmu, na isti nain. Ako se oko nas desi epidemija neke zarazne bolesti, neemo svi nastradati. Nastradae samo oni koji su karmiki rezonantni, a najvie oni koji se predaju osjeaju straha. Strah je najgora manifestacija karme. Zato skoro nijedan ljekar ne oboli u epidemiji iako doe u dodir sa masom oboljelih, jer jednostavno ne aktivira mehanizam straha, ne reaguje na tu vibru, ostane miran. Farmaceutska mafija vrlo dobro zna, kada ovjeanstvu poalje neki virus proizveden u svojoj laboratoriji, da e najbolje kroz rezonanciju straha taj virus doprijeti do ljudi i postii eljeni efekat, zato prvo krene sa ubitanom propagandom i zastraivanjem, sugestivnim plasiranjem simptoma bolesti. Svi oni, koji su na niskim energetskim valovima, e nesvjesno "hvatati" signale koji e "narediti" da osjete bolest. Ne kae se uzaulud, smijeh je lijek za sve. Smijeh podie frekvenciju i automatski blokira prolaze negativnoj energiji. Ljutnja, strah i bijes otvaraju prolaz za nie entitete i astralne priljepke, negativne sugestije, uvjerenja i sl.

Tako djeluje i karma, koja najlake izvrava svoju zapovijed onda kada se predajemo stanju crnila i beznaa. Potrebno je samo dovoljno dugo ostati u stanju konflikta i onda je svaka bolest "dobro dola" u na svijet. I zato, umjesto "smijeh je lijek za sve" ja kaem "svjetlost je lijek za sve", a to je iskra svjetlosti u nama kojoj moramo dopustiti da sija i iri nau auru, dajui joj iste i blistave boje zdravlja i radosti. U tom kontekstu, moe se rei da je naa aura "borac" protiv karme - ono to hranimo to e ojaati i pobijediti. Zato se esto trebamo preputati vibracijama nekvalifikovane, nemanifestovane energije - disanju i meditaciji, sve dok naa svijest ne ojaa dovoljno da naui raspoznati kada nastupa djelovanje karme i kako da ostane mirna na taj val. Zamislimo jednostavno, da se taj val odbija o nas, a mi ostajemo nepomini i jaki, branimo se smijehom, a val postaje sve slabiji. Karma e uvijek biti tu prisutna, jer je ona uslov naeg fizikog utjelovljenja, ali mi moemo vjebati njeno prevladavanje i konano njeni efekti e biti neznatni. Sjetimo se situacije, kada nas neko provocira, a mi reagujemo, ljutimo se, a taj neko uiva, pa sve vie pojaava intenzitet provokacije da nas "uniti", dok se mi razjedamo od bijesa. Sjetimo se sada si tuacije, kada na neije provokacije ne reagujemo, samo mu se nasmijemo u lice, taj neko - ne da se povue, nego dobije neoekivani udarac, pa se vrati veoma slab. Na kraju e da nas potuje i nee nas "dirati" iako e i dalje biti tu, ali da bismo mi postali "nedodirljivi" trebamo svojim ponaanjem, mislima, djelima, osjeajima stvarati konstantno takvu vrstu energije na osnovu koje e drugi znati "s kim imaju posla". Najlake je udariti na "slabe", a tako i karma radi. to smo jai u auri, u osvijetenosti - to smo vie nedodirljivi za karmu. Pogledajmo ovaj ciklus izlaska pileta iz jajeta:

Naa svijest je pile, a karma je ljuska oko nas. Kada smo slabi, sitni i neosvijeteni, karma ima jako veliki uticaj na nas i mi ne poznajemo nita drugo osim tog okruenja. Sa irenjem svijesti, karma nam postaje tijesna. Na kraju smo spremni da je prevladamo. Jako je vana injenica da niko, ali ba niko, ne moe nas "spolja" otvoriti i razbiti nae karmike okove, jer na to nismo spremni. Kada naa svijest sazri, mi emo to uiniti sami jer je to jedino mogue. Sve ostalo moe biti prijevremeno, neto na to nismo spremni u datom momentu. Zato se odreeni uitelji i knjige pojavljuju u naem ivotu ba u pravom trenutku. Mi godinama moemo imati neku knjigu u polici, ali emo je proitati tek onda kada naa svijest bude spremna da se proiri za taj milimikron znanja. Ali, svo znanje je oduvijek unutar nas, skriveno iz raznih velova. Knjige i uitelji su odraz u ogledalu, jer nekvalifikovana svijest (izvorno znanje) treba ogledalo da bi se mogla ispoljiti, a mi idemo stepenicu po stepenicu...kada otvorimo sve brave i doemo do izvora (sopstva) vie nam nije potrebno ogledalo. Kako se otkrivaju velovi svijesti jedan po jedan, tako se istanjuju karmiki slojevi i njihovi uticaji. Mada, to neemo postii itanjem knjiga koje odzvanja na logikom nivou, ve svjesnom primjenom principa svjesnosti u svakodnevnom ivotu, zato uvijek treba povui vrpcu koja e podii zavjesu (tajnu), a ne samo doi do nje i postati svjestan njenog postojanja.

28. 8. 2012.
Bolest kroz sistem spojenih posuda

Svaki problem je istovremeno i rjeenje! Priroda nastajanja bolesti nosi i prirodu njenog iscjeljenja. Bolest ima u svojoj pozadini mentalno uznemirujui uzorak koji projektuje prema tijelu mentalne bakterije bijesa i straha, to je ema koja se uspostavlja prije fizikog nastajanja bolesti. Kada s nekim dijelimo ivot, mi osim fizike bliskosti uspostavljamo i bliskost na svim ostalim nivoima, tako lanovi jedne obitelji funkcioniu po "sistemu spojenih posuda". Mi smo jednostavno

spojeni s njima i izmeu nas se "muka" isti mentalni fluid koji nas proima! To vjerovatno objanjava i razlog zbog ega se neka djeca raaju bolesna ili u nekom periodu ivota ispoljavaju ono to nesvjesno osjeaju da je neko od roditelja potisnuo. Djeca nesvjesno preuzimaju mentalne bakterije od svojih roditelja. Roditelji su jako odgovorni za sve to se deava djetetu. To su one uvene nabrajaljke roditelja koji su "sve dali za djecu i zbog njih oboljeli, a oni su nezahvalni i niim to ne uzvraaju", nastojei da djecu veu za sebe kroz osjeaj krivice, kajanja i grie savjesti - ali u pozadini toga je nesvjesna potreba da se isti energetski model prenese djeci. Djeca koja preuzmu osjeaj krivice isto tako e da obole i osjeae grinju savjesti ako sluajno osjete radost, odnosno nee se znati prepustiti osjeaju ivotne ispunjenosti i sree. Oni e nesvjesno kroz bolest ili osjeaj nesretnosti nastojati da se "odue" roditeljima. Uvijek e u pozadini uma odzvanjati neka misao koja e ih bacati u ivotno blato. Djeca su najbolji "senzori" i njihove bolesti nepogreivo govore o stanju u domu i izvlae na povrinu sve potisnuto. Mi moemo osjetiti kada neko blizak promijeni vibraciju. U sklopu jedne obitelji lanovi se razumijevaju najvie na podsvjesnom nivou, pa tako im uemo u neiji dom osjetimo da li je ozraje prijateljsko, ugodno ili ne. Nekada jednostavno osjeamo kao da nas bockaju iglice dok sjedimo u nekom okruenju, tu energija jednostavno vibrira raznim zagaenim mentalnim stanjima koja se nastoje potisnuti. I tu je obino neko bolestan. esto se, dakle, u zraku osjeti da neto nije u redu. Tako i mnoge ene intuitivno osjeaju da ih partner vara, iako nemaju apsolutno nijedan dokaz u prilog tome. Koliko se puta desi da suprunici koji dugo godina proive skupa, napuste svijet skoro istovremeno, u svega par dana. Ta povezanost, nas ini ranjivim i otvorenim na uticaje bliskih osoba. Mi nosimo emu straha od bolesti ili gubitka voljene osobe, ljubomore, nedostatka ljubavi, odbijanja, prevare, to se takoe odraava u mentalnom polju bliske osobe i stvara emu njegovog djelovanja, jer su takve mentalne bakterije jako zarazne. Kako je i bliska osoba takoe otvorena i spojena s nama, ona e vrlo brzo osjetiti njihov uticaj i nesvjesno e se zaraziti. ena koja je emotivno ranjena obino oboli u onom dijelu sebe koji je ini enom (jajnici, maternica, grudi). Ona se samoranjava da bi stvorila fiziki dokaz svoje emotivne patnje i na kraju umrla zajedno sa svojim potisnutim emotivnim bolom jer ne eli da ga otpusti. Ona se jako vezala za taj emotivni naboj i nesvjesno ima elju da nestane kada kao takva nije "prihvaena" od partnera. Njeno vrednovanje sebe je u negativnoj skali i u potpunoj zavisnosti od partnerovog ponaanja. On osjeti bolje od nje taj pad ivotne energije i podsvjesnu elju za smru, te osjea potrebu da spasi sebe. Tako naputa partnerku i ini "uasnu stvar", odlazi da ivi sa nekim drugim, ko posjeduje ivotnu energiju. Ma koliko zvualo grubo, nekada je zaista to jedini nain da partner preivi, jer oboljela osoba nije pokazala ni minimum ljubavi prema sebi, a ljubav je jedina spasonosna i iscjeljujua emocija. Mnogo je primjera gdje je neko obolio pa ak i umro "zbog nekoga", majka zbog djeteta, djevojka zbog momka, ena zbog mua - bliskost bez istinske ljubavi prema sebi skupo kota! I opet, majka taj model prenosi na kerku, pa i ona preuzima potencijalnu opasnost, jer se ovakve bolesti uglavnom smatraju genetski nasljednim. Ne, to nije nasljedna bolest, ve je nasljedan energetski model, po principu spojenih posuda. Kerka ak i ne mora imati problem na polju partnerstva, ali e njene emotivne reakcije biti liene ljubavi prema sebi i nesvjesno e se vidjeti kao rtvu u nekom kontekstu i uvijek e nai "naina" da se samoranjava. Ako se kroz ljubav i duhovnost izdigne izvan ove kontrole, ona e se sigurno spasiti. U sutini, te mentalne bakterije uzrokuju sljepilo prema boanskoj svrsi ivota i udaljavaju nas od duhovnog ka materijalnom, i zauzimamo pogrean pristup iscjeljenju. Stoga kaemo da imamo neku bolest, mislei striktno na odreeni organ - bolesno srce ili jetru, meutim nije tako. Mi trebamo razumjeti da imamo zatrovan mentalni izvor, dok nas koncentracija takve energije u podruju srca usmjerava na injenicu da su negativna emotivna stanja i potisnute emocije stvorile disharmoniju na tjelesnom nivou. Mi, dakle, ne trebamo lijeiti srce kao fiziki organ, ve prije svega pristupiti ienju zagaenog izvora. Ne znam da je neko uspjeno izlijeio srce, iako ljudi masovno obavljaju razne operacije i tretmane, ipak do kraja ivota ostaju "srani bolesnici", samo su se jo vie ubijedili da moraju ivjeti kao bolesnici i jedino je tu dolo do promjene na mentalnom nivou, pa se kompletan reim ivota prilagodio toj "injenici". Tu je evidentno

odsustvo svijesti o potrebi ienja izvora. Svaka neistoa ili nepravilnost u organizmu ima u pozadini mentalnu "mustru" ili naredbu. Negativna mentalna mustra potie iz nesvjesnih afirmacija negativnog tipa koje konstantno ponavljamo teoretski i praktino. Mi, dakle, uvijek izvuemo na povrinu ono to smo "preradili" kroz odnos sa nekom osobom, to je pogrean sistem eliminacije- umjesto da smo neke stvari svjesno otpustili i oprostili, pustili da "voda nosi", mi smo to zadrali kao otrov u boici i po stotine puta "preivali i prevakavali" iznova dok nas ta ustajalost, ubualost, nije kotala zdravlja. Jedno je sigurno - istei sebe, spaavajui sebe, kroz vjeru u ljubav i viu svijest - mi ujedno inimo dobro bliskim osobama koje od nas, umjesto otrova, povlae najljepe mirise ljubavi i poinju uivati u naem drutvu i uiti od nas! Mi moemo uiniti da taj fluid u kome plivamo sa svojim najbliima lii na istu izvorsku vodu! Najbolje "sredstvo" za ienje jesu ljubav i zahvalnost - "volim te...oprosti mi...hvala ti"!

27. 8. 2012.
Misli za svaki dan III

*** Gubitnici nikada ne pobjeuju, a pobjednici nikada ne odustaju. Anonymous *** Prepreke me ne mogu zaustaviti. Svaka se prepreka uklanja pred odlunou. Leonardo da Vinci *** Ako ne zna gdje ide, nee znati jesi li tamo stigao. Anonymous *** Jedini nain da nikada ne pogrijei je da nikada ne pokua. Phil Knight *** Bez potekoa, ivot bi bio kao potok bez kamenja i krivina, interesantan koliko i beton. Benjamin Hoff *** Ako razmiljate o onome o emu ste uvijek razmiljali, imaete ono to ste uvijek imali. Gerald Haman *** Jedna od najveih greaka koju moete da uinite u svom ivotu jeste da prihvatite poznato i odbijete nepoznato.

U stvari, trebate da uradite sasvim suprotno. Poznato dovedite u pitanje i otkrijte nepoznato. Gay Kawasaki *** Iskustvo je najbolja kola,samo je kolarina vrlo skupa. J.P.Sartre *** Ako si se uputio prema cilju i putem poeo zastajkivati da kamenom gaa svakog psa koji laje na tebe, nikada nees stii na cilj. Fyodor Dostoyevsky *** Glavu gore. Upamti: Danas je sutra za koje si bio zabrinut jue. Anonymous *** Pametni su doli pameti zahvaljujui svojim grekama. William Saroyan *** Ne moe da dobije utakmicu ako sjedi na klupi. Anomymous *** (Iz knjige "678 poslovnih misli za sva vremena") at 17:59 Posted by Azra Nema komentara: Poalji ovo e-potom Blogiraj ovo!Podijeli na usluzi TwitterPodijeli na usluzi Facebook

26. 8. 2012.
Korijen bolesti

Nai unutranji organi odravaju se u ivotu po principu razmjene izmeu elija. To je jedna ogromna radionica u kojoj rade milijarde zaposlenih elija koje sarauju i daju jedna drugoj ono to im je potrebno, obavljajui prenos informacija, elektrinih impulsa i razne procese, da bi nam u konanici prezentovale taj fiziki oblik koji imamo. Mi i nae elije smo jedno te isto... crpimo snagu iz istog izvora koji nas napaja energijom. Mi smo isto tako jedna elija koja stvara odnos sa drugim osobama (elijama) i vri razmjenu energije u neprekidnom ciklusu ivota. Nae elije jesu kopija nae sveukupnosti - linosti, ponaanja, osjeaja, miljenja, temperamenta i karaktera. Sve je jedno. Kako se mi odnosimo prema sebi i drugima - tako e se i nae elije meusobno odnositi stvrajui kompoziciju koja e se zvati naim imenom. Ovdje se opet neminovno vraamo na nae prve odnose koje smo formirali - odnos sa roditeljima i odnos izmeu roditelja u trenutku zaea. Tu je sadran energetski uzorak ponaanja naih elija. Zatim na neke druge odnose u koje smo uli na mnogo svjesnijem nivou, na primjer, odnos sa ljubavnim partnerom. Ako se mi ponaamo odsjeeno od ostatka svijeta, usmjereni iskljuivo na partnera i njegove potrebe, posesivno i

bez ljubavi prema sebi, takav energetski model e preuzeti i nae elije. Ako smo krti, i nae elije e se ponaati krto i skupljati razne otpadne materije, bez sposobnosti da ih otpuste. elije su voene univerzalnom inteligencijom i na boanskom nivou to je zamiljeno kao savren protok energije. Mi smo svi proeti poljem univerzalne inteligencije koja se na individualnom nivou filtrira kroz nae elektromagnetsko polje, naa suptilnija tijela koja imaju svoju frekvenciju (boju), tu su spremnici nae mentalne i emocionalne energije (inteligencije). ta god je u njima zapisano, elije e se uskladiti sa tom frekvencijom i uiniti da se manifestuje u fizikom tijelu. Nae fiziko tijelo ima svog dvojnika u eterinom tijelu (astralni dvojnik) i svaki na organ ima svog dvojnika. Prije stvaranja fizikog tijela, kroz prenatalni ciklus i zaee, projektuje se energetska matrica. Mi preuzimamo razna emocionalna i psiholoka stanja svojih roditelja, bijes, strahove, frustracije, nedostatak ljubavi i to doprinosi stvaranju sline energetske matrice koja izgleda kao svjetlosni obrazac (mrea) u koji se kasnije "ulijeva" naa fizika manifestacija. Mi smo prije svega svjetlosno, mentalno i emocionalno ti jelo. Preuzimajui, dakle, od roditelja razne mentalne i emocionalne obrasce, mi iz potpuno nesvjesnih sfera izranjamo u materijalni svijet i esto se raamo bijesni, bolesni. Zato se dijete rodi sa poremeenim vidom? Zato to nije eljelo da vidi neto to se deavalo za njegovog "stvaranja" ili boravka u majinoj utrobi. Zato su neka djeca jako bijesna u najranijem djetinjstvu, ponaaju se agresivno i histerino? Zato to su "pokupila" neispoljeni majin bijes prema ocu. ene esto od majke preuzimaju model potisnute agresije prema mukarcima i kasnije nikako ne mogu da uspostave normalne i zdrave odnose sa suprotnim polom. Dobili smo neto na to nismo nikako mogli uticati i ako nastavimo ivjeti nesvjesno, ostaemo sa nametnutim uvjerenjima do kraja ivota. To je ivot vezanosti, a ne slobode. Prije svega, nama se roenjem namee religija, no mi ne moramo nuno biti hriani ili muslimani, jer naa kasnija uvjerenja mogu znatno odstupati od toga, a drutvo nam zbog toga vezuje snaan osjeaj krivice. Zamislimo onda pod kakvim pritiskom ivi taj na astralni dvojnik i kako se on s vremenom iskrivljuje. Tako, u svim sferama ivota, dobivamo nametnuta pravila - da "moramo" zavriti kolu, moramo biti uzorni, vrijedni, posluni, moramo sklopiti brak i dobiti potomstvo, moramo biti vjerni, monogamni, moramo zatomljavati svoje strasti, elje, emocije i misli. Ne uspijemo li na nekom od ovih polja - mi smo izopeni od porodice i drutva i imamo vlastitu sliku nie vrijednosti. Da, neko je rekao da ne vrijedimo, nismo dostojni ljubavi i mi smo u to vrsto povjerovali. ivot se sastoji od ograniavajuih pravila i niko nam ne kae da imamo pravo na potpunu slobodu. Jer, ljubav je neto to se potvruje spolja, to se mora zasluiti. Ba udno, ali za nas jedino istinito. Ako nam drugi ne potvrde da vrijedimo, ako od njih ne dobijemo ljubav, jedino nam preostaje da se samounitimo. Na astralni dvojnik, nae svjetlosno tijelo nam alje takve informacije. Pitajmo se onda, kakve je boje taj na brat blizanac i na kakvu je to on frekvenciju "upao" pa nam apue takve pogrene stvari. To je prepisivaki test na kome definitivno padamo, jer nam "zloesti" brat sve govori krivo i hrani nas "crnom hronikom" umjesto ivotnom energijom radosti. Nae elije, dakle, uzimaju informacije "ja ne volim sebe" to nije istina; "ja vjerujem da ovjek s vremenom postaje bolestan, ruan i star", to opet nije istina i jo milion slinih, negativnih uvjerenja i univerzalnih neistina u koje mi slijepo vjerujemo. Kao to sam rekla, to je ivot vezanosti a ne slobode. U tom kontekstu, mi nesvjesno biramo bolest kao produetak vezanosti za neko od negativnih uvjerenja, jer mi uporno nastojimo da se to manifestuje i u fizikoj pojavnosti, da postane vidljivo i opipljivo. Kada smo, konano, bolesni, mi moemo rei sebi: "Sada vidim koliko ne volim sebe, pretvorila sam to uvjerenje u svoju fiziku stvarnost. Ovo je moja kreacija, djelo izraslo iz moje ne-ljubavi. Ono je tu da me podsjea na ogromnu stvaralaku mo koju imam, ali dobra j e vijest da ljubav stvara mnogo ljepa djela i ljepu stvarnost i da imam mogunost da biram ljubav." Mi samo izvlaimo na povrinu ono to je zapisano u astralnom tijelu, no to se opet univerzum pobrinuo da je tako jer nas time navodi da promijenimo svoja uvjerenja i da odaberemo slobodu. U sutini, sve polazi iz svjetlosnog tijela gdje su pohranjeni mentalni, psiholoki i emotivni signali. Nae svjetlostno tijelo esto lii na deponiju smea. ta e na krvotok povui iz takvog okruenja nego otrov.

Srani problemi su poremeaj blokiranih emocija. Ciste i tumori su posljedica sakupljanja, nemogunost da otpustimo, pogledajmo kako izgleda tumor i znaemo da postoji energetska matrica koja zapovijeda tijelu da sakuplja i zadrava. Svaki dio tijela (njegovo zdravstveno stanje) ima svoj mentalni ekvivalent koji je esto matrica negativnih uvjerenja i sjeanja. U tome i jeste tajna zato farmaceutski lijekovi ne mogu izlijeiti bolest. Naa antitijela su prava vojska u organizmu koja dobiva naredbe iz komandnog taba odnosno energetske matrice. Tek kada se djeluje na komandno mjesto (astralnog dvojnika), i promijene naredbe, vojska e poeti da se ponaa drugaije. Zapovijedi li nae svjetlosno tijelo da elije djeluju sa ljubavlju, mi emo se regenerisati i podmladiti. Zato, slobodno moemo rei da svaka bolest potie od nedstatka ljubavi. Imunitet je zdravlje i on je dirigovan iz zapovijednog centra, bez dobrog imuniteta, (pravilne zapovijesti) nema zdravlja. to se tie lijeenja, prije svega priroda - med i bilje - oni imaju "uroenu" zapovijest ljubavi i zdravlja za razliku od farmaceutskih lijekova koji imaju potpuno drugaiju energetsku matricu (novac na prvom mjestu). Meutim, na organizam ima mo samoiscjeljenja i samo besplatan lijek je pravi lijek. Sve to nam je potrebno nalazi se u nama!

Zaboravljeni Titanik

Svi se uglavnom poinjemo baviti samorazvojem tek nakon to proivimo odreena iskustva koja stvore dosta potisnutih negativnih emocija, dok se neka od njih dogode u najranijem djetinjstvu, pa ak i u prenatalnom periodu, tako da imamo dosta nejasnih emocija koje ne moemo da osvijestimo jer nam nije jasan njihov uzrok. Nekada je jedan ivot prekratak da se sve te emocije osvijeste, esto ih nauimo potisnuti jo dublje mislei da smo se uspjeli oistiti. To se posebno deava kada poseemo za antidepresivima i sedativima jer je to najmoniji nain blokiranja emocija, odnosno zaboravljanja, a ujedno i najbolji put da potisnute traume ponovo oive kroz bolest. Svaka bolest predstavlja odgovor naeg sveukupnog energetskog tijela, ona je rezultat naih misaonih i emocionalnih investicija. Na ivot je sainjen od samo 1% dogaaja, preostalih 99% predstavlja reakcije na dogaaje. Mi se ustvari cijeli ivot bavimo preraivanjem i varenjem odreenih ivotnih udaraca i trauma. Objektivno, ono to mi doivljavamo kao udarce jestu ivotne lekcije i iskuenja koja nas okreu sebi samima, sa osnovnom porukom da ne moemo izai vani dok ne prihvatimo sebe iznutra. U ranom djetinjstvu smo veoma senzibilni, prijemivi i sve to roditelji misle i osjeaju na nesvjesni um preuzima kao program, isto kao to smo prethodno preuzeli genetsko naslijee kao program. Dakle, mi nismo neispisana ploa, ve dolazimo na ovaj svijet kao programirana informacija. U skladu s tim nesvjesnim programima jesu i nai ivotni izbori, pa biramo upravo takve partnere koji e nas povrijediti ili jedemo takvu vrstu hrane koja e nam donijeti tetu. esto imamo sluaj da mala beba ima tumor na mozgu ili neku drugu neizljeivu bolest, i mnogi e se zapitati kako je mala beba mogla da misli ili potiskuje emocije da bi privukla bolest. Rak je vezan za podsvjesnu elju za smru - nekada se desi da u odreenoj situaciji reagujemo tako to poelimo da umremo, da nas nema, jer nismo u stanju svjesno se suoiti sa nekim ivotnim udarcima i prihvatiti lekciju. Takvu misao um automatski pohrani. Treba znati da je na um veoma ljepljiv i da se za njega misao veoma lako zalijepi, ali teko odvoji. Zato imamo naviku da stalno vrtimo istu misao jer ne moemo da je odlijepimo iako nam smeta. Bolest uvijek napada onaj dio tijela koji je najslabija karika, odnosno gdje su se akumulirale negativne emocije i naa elja da ih blokiramo, sakrijemo i zaboravimo. Na vid ne slabi zbog starosti, ve zbog toga to neke oigledne stvari ne elimo da vidimo i nesvjesno slabimo i blokiramo svoj vid, bjeimo od stvarnosti i zabijamo glavu u pijesak. Kada iskrivljujemo istinu u situaciji koja nam ne ide na ruku, imamo neku vlastitu viziju i sl., na unutranji vid e biti zamagljen a rezultat e biti gubitak spoljanjeg vida. Srce strada od blokiranih emocija koje nismo pokazali iz straha, jetra sakuplja bijes, a eludac nepreraene sadraje, neto to nismo uspjeli "savakati", sa ime se nismo pomirli, pa kao rezultat imamo gastritis ili ir na elucu. Kada sebe "poastimo" irom na elucu, doemo u situaciju da

moramo selektovati ishranu, to zapravo predstavlja potrebu kontrole i selekcije na emocionalnom nivou. titna lijezda se puni neizgovorenim rijeima koje smo "progutali" na svoju tetu, openito poremeaj titne lijezde odnosno grlene akre predstavlja problem komunikacije i verbalnog izraavanja. Uglavnom, tek kada dobro unitimo svoje tijelo, sjetimo se da se moramo uvati stresa, ne smijemo se zamarati, ljekar nam je zabranio alkohol, cigarete, masnu i teku hranu, nadajui se da e nam tablete pomoi da popravimo oteene strukture u naem energetskom tijelu, to se nikada nee desiti. Lijekovi ne djeluju na programe. Programi su informacije iz potisnutih emocija koje elijama daju upute kako da se ponaaju. ta su potisnute emocije? One su poput potonulog broda, poput Titanika. Kada brod potone on nestane iz naeg vidokruga, ali on je ipak negdje otiao. On je potonuo u nevidljive sfere, ali ipak postoji. Pun razliitih sadraja, ljudi, sree, tuge, ljubavnih pria. Isto tako, kada smo uznemireni, suoeni sa neprijatnom ili negativnom situacijom, u nastojanju da stvorimo prividni mir, mi emo uzeti sedativ i na Titanik e potonuti u nesvjesno. Mi emo osjetiti olakanje, ali on e i dalje postojati, mada emo mi nastojati da ga zaboravimo. Zaborav je najgori nain rjeavanja problema, kad-tad e se aveti sa potonulog broda pojaviti, ali e najee predstavljati nevidljive i nejasne prepreke i blokade, pa emo imati osjeaj da nas neka nevidljiva sila koi i spreava na napredak, da nam jednostavno ne ide a ni sami ne znamo zato i sl. Uostalom, kada nastojimo zaboraviti neke stvari u ivotu, na um e preuzeti zaborav kao mehanizam odbrane i poee neselektivno da zaboravlja, pa emo tako zaboravljati prijatelje, obaveze, roendane i postati neodgovorna osoba i na kraju postati potpuno bezlini i vie niko nee moi na nas da rauna pa emo i sami pasti u zaborav. Kada beba pliva u majci, ona e pronai majin potpoljeni Titanik i prve informacije bie usklaene sa njenim psiho-emocionalnim stanjem. Majka je u jednom trenutku optereena nekom negativnom situacijom, moda je u svai sa ocem, povrijeena, bijesna, pomilja na samoubistvo, smrt i sl. Odjednom, dijete "vidi" neto to ne eli da vidi i ono nesvjesno blokira svoj vid, ili "uje" ono to ne eli da uje i blokira svoj sluh, pohranjuje i blokira odreene informacije u mozgu i tamo nastaje oteenje ili se raa sa sranom manom jer je blokirala majine emocije i sl. Tako emo sa potpuno zdravim genetskim programom imati bolesno novoroene sa jakim programom samounitenja. Kada je u pitanju bolest, esto imamo sluaj da ljekar koji lijei druge dobije infarkt, rak, umre mlad i sl., pa onda svi kau kakav je to ljekar ako nije znao izlijeiti sebe ili ljekar koji pije i pui a savjetuje drugima da to ne ine, ili policajac koji kanjava druge zbog prekraja koje i sam ini. Sva naa ivotna opredjeljenja uglavnom potiu iz naih nesvjesnih programa, pa tako imamo osobe predodreene za sport, neki su za fiziki rad, neki za nauku, medicinu i sl. Uitelji uglavnom imaju preeno gradivo, i maju iskustvo ili dodirnu taku sa odreenom sferom ivota koju nam nastoje pribliiti, ali uglavnom je istina da se svako dri tamo gdje ga boli. Vidljive poroke kao to je ljekar koji pije i pui jo suptilnije nadomjetaju nevidljivi unutranji kao to je ljekar koji lijei tua srca a svoje ne. Lake je vidjeti tue mane, ali nam one uvijek ukazuju na neto to smo zarobili unutar nas samih i na emu trebamo raditi. Tako i injenica da smo ljekar nee nas amnestirati od iste takve bolesti koju nastojimo lijeiti kod drugih. Jednostavno, za sve postoji odreena analogija i uzronost, ako nismo dovoljno svjesni sebe i svoje unutranjosti, ako ne upalimo svjetlo da pogledamo prvo sebe pa onda ostale, neminovno smo osueni na ivotne drame i konflikte.

6. 6. 2013.
Stagnacija i nedostatak volje

Mi smo roeni da se razvijamo i rastemo, te da stalno prihvatamo promjene unutar nae svijesti, sa ciljem da s vremenom postanemo potpuno osvijetena bia. ta znai osvijestiti se - to znai

da ivimo u mraku, pod uticajem nesvjesnih sila i da je na ivotni zadatak upaliti svjetlo, odnosno razviti svijest. Svijest je centrirana u srcu pa je ista neposredno vezana uz nae osjeaje. Kada kaemo da neto osjeamo, mi ustvari govorimo da neto znamo. Srce je centar znanja. Znanje nije vezano za um, ve se sputa na srce u skladu sa nivoom nae osvijetenosti. Univerzum je tako podesio da ne moemo pristupiti nekom znanju ako nismo dovoljno otvorili svoje srce. Tako se i kroz ivot borimo sa problemima jer smo u neznanju, stvaramo otpor iz neznanja. Umjesto koritenja intuicije, mi ee podlijeemo zamkama uma i tako zatvaramo put lakem rjeavanju ivotnih problema. Misao e dati ideju, ali mrtvo srce nee dati rezultat i tako dolazi do frustracije i nepovjerenja. Misao je sjeme, ali je osjeaj ono to daje plod. Mi crpimo energiju iz polja kojim smo okrueni. Negativni (tamni) entiteti ele da nas dre uspavanim (u mraku) kako ne bi dolo do buenja svijesti. Njima ide u prilog svaki potez koji uinimo nesvjesno, od disanja pa nadalje, i tako ih drim o vezane u svom polju. Stagnacija i retrogradni procesi vraanja na staro jesu njihova specijalnost jer vode zastoju svijesti. Zato je za bilo kakav napredak u ivotu neophodna promjena vibracije, odnosno "otimanje" iz magle tamnih entiteta koji dre ljepilom ukorijenjena naa uvjerenja. Kroz odreeno ivotno iskustvo mi zalijepimo unutranje flastere koji stvaraju granice i dre nas u uvjerenju da e nam se uvijek deavati isto. Ljepilo koje dri to uvjerenje jeste strah, tako se i ne otvaramo za nove mogunosti, jer smo duboko u sebi stvorili granicu preko koje "ne moemo". Mi emo esto, bez pokuaja, rei: ma neu da pokuavam, znam da ne mogu to postii. Pitanje je odakle dolazi to "znam"? Iz "flastera", iz nekog zapamenog neuspjeha koji nam diktira s vaki naredni neuspjeh. Dakle, razlika izmeu "osjeam" i "znam" je u tome to osjeaji dolaze iz srca i ono nepogreivo govori istinu, a to "znam" je izvueno iz uvjerenja koje je um ozidao i ono je la. Neuspjeh je samo kontrast koji treba proizvesti elju i poticaj za savladavanjem prepreke, a ne povlaenje i gubitak volje. Univerzum nikada ne daje prepreke da bi nas muio ve da bismo razvili snagu volje. Svijet voli pobjednike i divi se ljudima snane volje. Generator ivotne energije i volje je trea akra, solarni pleksus, koji vibrira utom bojom i korespondira sa suncem, odnosno istonom stranom svijeta kao izvorom ivota. Trea akra je odgovorna za na metaboliizam i ona predstavlja "pe" naeg tijela, jer se tu najvie energije potroi i proizvede. Od hrane koju konzumiramo najvie zavisi kakvu energiju dajemo svom fizikom tijelu. Hrana je opet povezana sa svijeu, ako jedemo nesvjesno samo da bismo se natrpali i zasitili, onda emo i takvu energiju dobiti a i volja e nam biti mrtva. A ko jedemo svjesno birajui namirnice, ako jedemo sa molitvom i zahvalnou, svjesni ta unosimo u sebe, ako jedemo samo kada smo smireni, ako to radimo u lijepom ambijentu, okrenuti prema istoku, bez negativnih misli i razgovora, onda e hrana biti izvor potpuno drugaije energije. Konzumiranje hrane i pia treba biti poseban ritual, jer od tree akre najvie zavisi nivo nae volje i ivotne energije. Mi upravo i jedemo onakvu hranu kakvu doputa naa svijest, kakva nam je svijest takva nam je i volja i ivotna energija. esto jedemo ono to e zadovoljiti ulo okusa, to je znak da nas kroz ivot vodi strast za zadovoljenjem ula i da nismo sposobni preuzeti kontrolu i odgovornost za svoj ivot. Probava hrane je potpuno nesvjestan proces, na koji ne moemo uticati, nae elije su inteligentne ali nee razlikovati ta je dobro a ta loe, jer je proces selekcije namirnica direktan produkt nae svijesti i one e samo prihvatiti na izbor. Ako smo unijeli meso koje sadri kod ivotinjske patnje, onda svjesno preuzimamo dio te patnje i snosimo odgovornost. Tako moemo biti bijesni i agresivni bez vidljivog razloga, jer ono smo to jedemo, a kao to je ve reeno, izbor hrane je proporcionalan irini nae svijesti. Svijest je opet proporcionalna irini naeg sr ca i osjeajima i tako ukrug. Nae tijelo je 70% voda, to korespondira sa psiho -emocionalnim slojevima naeg bia, a znamo da voda pamti, te je nae tijelo veoma sklono da skuplja utiske i pamti razliita psiho-emocionalna stanja. Stagnacija na odreenom polju ivota govori da svijest u tom segmentu ne napreduje, da postoji odreena blokada ivotne energije i da je nastupila ustajalost, odnosno da smo previe vezani za neki utisak kao za staru haljinu koja je davno izala iz mode. Mi stagniramo ili odlaemo obaveze, ali to je na najdubljem nivou vezano za ono "ja znam da ne mogu bolje od toga" koje se ukorijenilo

u nekom flasteru i produava gubitniki stav prema sebi. Takoe, mi smo puni utisaka, kajanja iz prolosti, nerazrijeenih odnosa, neoprotenih uvreda i sl. koji se pretvaraju u lutajue aveti i ometaju nam napredak. Moda smo sa roditeljima imali konfliktan odnos i nismo im oprostili uskraeno djetinjstvo, nismo ostvarili prisan i otvoren odnos i sl. U periodima ekspanzije moe doi do pada upravo iz razloga to se lutajui konflikti upletu, jer ne moemo ostvariti trajan napredak ako smo iza sebe ostavili nerazrijeene vorove, kad tad e nas podsjetiti na svoje postojanje, bilo kroz bolest ili neki drugi nedostatak. U skladu s unutranjim razvojem oslikava se naa realnost. Tako imamo posao za koji duboko u sebi vjerujemo da ga zasluujemo te da ne moemo vie i bolje, jer smo unutar sebe postavili granice preko kojih ne moemo. Iako univerzum tako ne misli, on nas je prepustio vlastitoj volji i izboru. Posmatrajui druge, uspjenije od nas, mi mislimo da su oni predodreeni za uspjeh, a ne vidimo u pozadini njihovu borbu i vjeru u sebe i tako vjerujemo da univerzum sam bira uspjene ljude, a poto sebe ne smatramo usjenim, pomirljivo zakljuujemo da nam ovakvo stanje pripada i da ga zasluujemo, ne trudei se da bude drugaije. Lijene i inertne osobe univerzum ne pomae, samo e pomoi da budu jo inertnije i uspavanije jer svemir samo pojaava vibraciju na kojoj smo, pomae nam da je razvijemo do maksimuma. Dakle, ako kaemo sebi "odavno mi se nita ne deava u ljubavi, odavno stagniram finansijski i sl.", mi izgovaramo afirmaciju za privlaenje takvog stanja i automatski se slaemo da prihvatamo takvu situaciju. Da bi se neto pomaklo sa mrtve take, neophodno je promijeniti linu frekvenciju. Da bi se promijenila frekvencija, treba neto u nama da se promijeni. Ne moemo se stalno drati istog kursa, istih navika i istih misli, a da oekujemo promjenu. Treba napustiti teoriju i praksu koj a nas je dovela u stagnaciju. Ali, problem je to nas u tome spreava strah od promjene. Zato mnogi od nas ostaju u loem braku, na slabo plaenom poslu i sl. Neki e se radije valjati u poznatom blatu, nego skoiti u nepoznatu bistru vodu, jer veoma dobr o znaju kako je biti blatnjav, ali nisu iskusili ljepotu iste vode. Mnogi se plae iskusiti ljepotu ivota, jer duboko u sebi vjeruju da je ne zasluuju. Zato i imaju lo ivot jer ih njihovo uvjerenje spreava da osjete neto bolje. Mnogo je siromanih kojima drugi pomau, ali da im svaki dan daju kamion hrane i odjee, nita se nee promijeniti, oni i dalje ostaju siromani. Jednostavno, nita izvan nas, to drugi ine, nee promijeniti nae unutranje uvjerenje o samom sebi, osim nas samih. esto smo i sami siromasi u nekom segmentu ivota, neko u poslu, neko u ljubavi, neko u porodici, braku, i ne ide nam dobro na svim frontovima, no trebamo zapamtiti da smo sami odgovorni za situaciju, jer univerzum nam ne moe isporuiti neto sve dok su nae unutranje odaje ograniene uvjerenjima. Moe nam stotinu partnera nuditi ljubav, brak i sl., ali ako duboko u sebi imamo strah od vezivanja i zajednikog ivota, uiniemo sve da do braka ne doe i propustiti priliku za rast i preobraaj; moemo propustiti desetine prilika za posao jer emo konstatovati da neemo raditi za 500 maraka od jutra do mraka, a zaboravljamo da radei taj posao moemo upoznati nekoga ko e nam ponuditi mnogo bolji posao. Prepispitamo li svoja uvjerenja, spoznaemo koliko smo puta zbog njih propustili prilike koje su nas mogle dovesti mnogo dalje u odnosu na ono gdje smo sada. Biti bogat znai biti zahvalan. Zahvalnost i molitva su temeljne veze sa univerzumom. Kada se ujutro probudimo i zahvalimo na svemu, mi smo najbogatija osoba na svijetu, tako poinje promjena line frekvencije. Osjetiti se bogatim, sretnim, bez vidljivog spoljnog razloga. Kada smo u situaciji iz koje ne znamo da se raspetljamo ili nam nedostaje inicijative da realizujemo neku ideju, mi emo meditirati i zamoliti nae nevidljive pratioce da nam pomognu. Tako emo poeti dobivati vizije. Univerzum ne voli granice i veoma rado e nas obasuti izobiljem kada osjeti da ih ni mi nemamo, tako emo za svaki problem dobiti rjeenje, vizije, bljeskove, ideje. Sigurno nam ne e neko zakucati na vrata i ponuditi posao i sl., ali emo sresti osobu, proitati knjigu, vijest u novinama, na internetu i tako dobiti ideju ta da radimo. Univerzum se tako "igra" sa nama ostavljajui poruke pored puta, a na nama je da ih otkrivamo. I ne zaboravimo, prilika je esto maskirana u drugoj prilici, ali ako ne inimo nita zbog predanosti svojim ogranienjima, onda se ne trebamo ni aliti na ivot.

Stagnacija ima svoje korijene u polju nesvjesnog gdje su utisnuta naa uvjerenja i odakle ego cr pi inspiraciju. Ako ivimo nesvjestan ivot, onda e nae polje biti dosta mrano i kontrolisae nas bia tame, neemo se previe obraati Bogu i ivjeemo u skladu sa svojim egom, uvjerenjima, nepovjerljivi i inertni, tako da neemo imati zadovoljavajui ivot. Kada shvatimo da moemo preuzeti kontrolu nad svojim ivotom, da smo odgovorni za sve to nam se deava, mi palimo svjetlo i dajemo signal biima svjetlosti da nas okrue. Bia svjetlosti su na frekvenciji ljubavi, napretka, zdravlja. Promjena frekvencije ili vibracije se deava na tom nivou. Kreativnou se suprotstavljamo tami, jer nas je Bog podario stvaralakim potencijalom, sve to stvorimo svojim rukama, Bog e blagosloviti jer On se raduje kada mi stvaramo. Inspiracija dolazi od Boga. Pri tome e sile tame nastojati da nas odvuku s puta. Kada smo u rascjepu izmeu inspiracije i inercije, mi stagniramo, imamo elju ali ne i volju jer nas "neto" odvraa i ne dozvoljava nam da krenemo naprijed. A to "neto" nee nikakvo udo ukliniti s puta, os im mi sami, do tada nam prolazi vrijeme, dani i godine...najbolje da to uinimo odmah u ovom trenutku. Dobrog sportistu ini talenat, ali najveim dijelom uporan trening, jer bi talenat i elja bili uzaludni bez segmenta volje koja pokree na akciju . Treniranjem emo veoma brzo usvojiti nove navike a odbaciti stare, isto tako smo zapali u stagnaciju jer smo dugo trenirali takvo stanje, ivjeli smo na bazi starih uvjerenja, doli do maksimuma, konopac se zategao i vue nas nazad, zato starimo i gubimo volj u jer ivimo u ustajalom iskustvu. Zaboravljamo da je novi dan zaista novi dan, da nema nita sa onim jue, da smo svako jutro ponovo roeni i imamo novu ansu, pa zato je ne iskoristiti.

30. 5. 2013.
Korijen tetnih uvjerenja

Iako naa dua nosi sjeanje na Boga kao esenciju ljubavi, mi se raamo u zaboravu i imamo zadatak ponovo otkriti Boga, zapravo sjetiti se da On postoji oduvijek u nama. Kada bismo uvijek imali svu udobnost i sve to nam treba, potpuno bi izostala potraga za unutranjom svrhom i ivot bi izgubio svaki smisao. U tome je tajna svih nevolja koje doivljavamo. S obzirom da je svrha ivota pro buditi uspavano sjeanje due, podsvjesni mehanizmi e nastojati da to sprijee i da nas to due zadre u mraku. Jedan od takvih mehanizama jesu naa uvjerenja. Imati uvjerenje o neemu, znai pridavati znaaj sopstvenom umu, a velianjem i uzdizanjem uma produavamo zaborav due. Kae se da ne pamtimo dogaaje koji su se desili prije tree godine ivota i da sjeanje see od tree godine pa nadalje. Zato je to tako? Ego je u najranijem djetinjstvu nerazvijen, pogledajmo malu bebu, ona e u

jednom trenutku da neutjeno plae, nakon par sekundi emo joj dati igraku i ona e veselo da se smije i veoma brzo e zaboraviti razlog zbog ega je plakala. Pogledajmo odraslu osobu, ona e da plae i da se ljuti danima, mjesecima, godinama i nositi u sebi ogroman teret uvreda i sjeanje na sve to joj je "nekada neko uradio". Tako e ugraditi snaan osjeaj uinjene nepravde i neprijateljstva i zaboravie da se smije od srca, stalno se vraajui starim uvredama i strepnji da se ne ponove. Ego je taj koji pamti i on je platforma svih uvjerenja koje crpimo iz doivljenih iskustava. Ego je suparnik koji nastoji preuzeti ulogu Boga, mi mu dajemo vjeru i snagu. Kada godinama ivimo u uvjerenju da nam je neko neto naao uinio, mi toliko snano vjerujemo u to, da apsolutno odbacujemo svaku mogunost oprosta i sumnjamo da se neto moe promijeniti i da bismo situaciju mogli sagledati iz drugog ili treeg ugla. Mi smo jednostavno rtva nekoga ili neega i to je zamka koju sami sebi pravimo, jer oduzimamo sebi mo. Uvjeren je, odnosno um ili ego, preuzima mo i postaje svemogui "bog", on pomae patnju, podrava nas u zamjeranjima sa okolinom, on nam govori da nas neko mrzi, ne podnosi, povreuje i mi mu vjerujemo, jer nemamo drugog izbora, odrekli smo se moi. S druge strane, zapravo na naa unutranja vrata kuca Bog, da nas podsjeti ta smo. Mi ne otvaramo, onda On poinje malo jae, a mi se i dalje pravimo ludi. Kasnije nam grubo otrgne igraku iz ruku, a mi i dalje ne vidimo svrhu ve optuujemo ljude za izdaju, prevaru, krivimo sudbinu, muimo se da pronaemo izlaz iz lavirinta, a ulazimo sve dublje u umu. U jednom trenutku moda i obolimo i ivot nam se svede na trkaranje od doktora do doktora, dajemo novac na lijekove ili ostajemo bez posla, partnera, novca i sl. Sve se to deava kada nas Bog snano protrese ne bi li nas probudio i poput "elektro oka" oivio sjeanje na ono to jesmo. Postoji jedan prelijep Rumijev stih koji kae: ivio sam na ivici ludila elei da saznam razloge, stalno kucao na vrata. A kad se otvorie, ispostavi se da sam kucao iznutra!'' To to bdije u nama jeste nae pravo ja i ono eli da se oslobodi, osvijesti. To je ono to imamo u srcu, jer srce je ono koje "kuca" iznutra i mi smo u njemu i Bog je u njemu. Zato emo uvijek biti na ivici ludila sve dok ne dostignemo unutranji mir. Ego je sunce koje zalazi i nagovjetaj noi (neznanja), izvorno "ja" je izlazee sunce koje donosi buenje (mudrost). Ego stalno eli da se nekome dopada i jako je ovisan o miljenju drugih. to je ego jai, to e i konflikti biti vie zastupljeni u ivotu osobe i ona e se snanije drati svojih uvjerenja. Dok dua, sve to ona eli jeste smiraj, ali sa egom nikada nema mira. Da se vratimo na djetinjstvo, prva zarobljena uvjerenja su se odnosila na ponaanje roditelja prema nama. Problem kod ophoenja sa malom djecom jeste svjesno ili nesvjesno omalovaavanje, tepanje, podsmijeh i ismijavanje kada neto kau, izostanak potovanja i sluanja, uutkivanje, osjetno "sputanje" na niu mentalnu razinu prilikom obraanja i sl. Prema djeci se moramo odnositi kao prema ravnopravnom sagovorniku, sa potovanjem, ali kada to izostane, onda se ona zatvaraju u sebe i povlae iz spoljnog svijeta uz osjeaj izdaje i uvjerenje da ne treba govoriti ono to misle, ve on o to okolina podrava iz straha da e ispasti glupi. Kako odrastaju, pune se iskustvima u kojima prepoznaju nedostatak potovanja i ponavlja se obrazac iz djetinjstva. Kasnije, imamo osobu sa izvjesnim kompleksima, osjeajem nie vrijednosti i sl. Zapravo, kada osoba u djetinjstvu zabiljei nizak nivo potovanja, ljubavi i podrke, ona vie i ne zna za neto bolje i teko joj je da povjeruje da je neko moe voljeti i prihvatiti. Takva osoba teak je partner za vezu ili prijateljstvo, jer se uvijek postavlja kao ugroena vrsta. Nita bolje nije ni ako je dijete odraslo uz snano podupiranje ega "ti si najbolji, najpametniji, najljepi, svi su drugi bezvezni u odnosu na tebe", odnosno razvijanjem kompleksa vie vrijednosti kojim su roditelji kompenzirali svoje nedostatke i neostvarene ambicije. Kada se grevito drimo nekog uvjerenja i na njemu baziramo svoju vezu sa partnerom, brak, odnos prema novcu, poslu i sl., dakle, ako isto nije sagledano kroz boansku prizmu, to e nam prije ili kasnije biti otrgnuto. ta znai sagledati neto kroz boansku prizmu? Znai biti duboko svjestan da svaka osoba dolazi u na ivot sa svrhom, a ne da ugodi naem egu i da nam obezbijedi komfor u kome emo se uljuljkati i uivati bez ikakvog napora. Svaka osoba je prije svega dua, na stari poznanik, bilo da su to roditelji, dijete,

partneri. to su emocije jae prema odreenoj osobi, to je specifinija priroda odnosa. Kada nam Bog poalje neku osobu, to je blagoslov uenja i sticanja mudrosti, a ne prilika da se grevito uh vatimo za istu i uguimo je svojim kompleksima, strahovima i potrebama. Kada imamo dijete, mi ga jako guimo naim strahovima da mu se neto ne desi, da se ne razboli, kako e prei ulicu, da li e pogledati ima li auta i sl., kada imamo partnera, takoe smo optereeni strahovima da nas ne napusti, da nas ne prevari, da ga ne izgubimo. Unaprijed strahujemo za neto to se jo uvijek nije desilo i tako izraavamo sumnju u Boiju milost i vjerujemo u ono to apue na ego napunjen strahom, koga smo postavili na pijedestal. Otkud uopte ideja da bi se moglo desiti neto? Kada smo doli na ovaj svijet, samim roenjem, naputanjem sigurnosti i topline majine utrobe mi smo se suoili sa osjeajem naputenosti. Cijeli ivot ponovo tragamo za stvaranjem istog ugoaja i sigurnosti koji smo imali i uvijek kada ga pronaemo, oive sjeanja na "raj" iz koga smo prognani a samim tim i strah od gubitka. Kako nam je sjeanje izbrisano, tako nismo ni imali jasnu koncepciju naeg dolaska na svijet i proli smo kroz traumu. Odbaeni smo u neki nepoznat svijet i preputeni sebi. Na tom putu, sreli smo razliite ljude i pokuali da se uhvatimo za njih kako bi nas spasili. Ali, ti ljudi proivljavaju isto to i mi i nisu u stanju brinuti se o nama. Na ovom svijetu svi trae sebe, trae se u drugim ljudima, trae se u materijalnim stvarima, u novcu, luksuzu. Postajui svjesni sebe poeli smo razvijati ego, jer nismo imali dovoljno mudrosti, ego nam je pomogao da stvorimo prividni koncept i tako smo stvarali sliku svog ivota kroz ego. Bez ega, bili bismo totalno bezlini, ali zbog ega se vuemo cijeli ivot povrijeeni zato to nam je neko rekao ovo ili ono, zaboravljajui da svako ima vlastitu borbu. Nas jednostavno vrijea neiji postupak zato to je u suprotnosti sa naim uvje renjem, umjesto da shvatimo da to nije usmjereno protiv nas, ve da je dio neijeg puta. Svi se ogledamo u drugima, ali se pronalazimo unutar sebe. Vjerujui u sebe, moemo vjerovati i drugima, osjeajui ljubav prema sebi, osjeaemo i prema drugima. Mi smo u djetinjstvu, kada je na ego poeo da se razvija, u njega usadili uvjerenje da je svijet neprijateljsko mjesto, da nema dovoljno ljubavi, novca i sl. i snano smo povjerovali u to jer smo bili u neznanju. Razvili smo sumnju i nepovjerenje i u tome je korijen svih tetnih uvjerenja, zapravo, neznanje je korijen svakog zla. Meutim, kao to se u jednom periodu djetinjstva oslobodimo pelena, tako i u koli ivota ego sa svim uvjerenjima treba ostaviti na niim stepenicama. Suvie je nezrelo i neodgovorno ostati cijeli ivot u pelenama, a isto tako i ostati vezan za isti nivo uvjerenja cijeli ivot. Ajntajn je rekao da je ego obrnuto proporcionalan koliini znanja (mudrosti), on je stepenica koju trebamo prevazii na putu samorazvoja. On je ljuska koja e prirodno da spadne kada je ono unutra dovoljno oivljeno. To unutra su osjeaji, ako u sebi nosimo mrtvo more, sve ega emo se grevito drati jeste ego i naa uvjerenja. Osoba koja robuje egu nema dovoljno mudrosti i ljubavi, pa se mui i vodi borbu sama sa sobom, dok dua spava mrtvim snom. Zato se i bojimo smrti, jer je to najgrublji oblik buenja due. Kako je Bog vlasnik ivota i smrti, a mi smo egu prepustili boansku ulogu, negdje u podsvijesti znamo da smo se ponijeli neodgovorno prema svojoj dui. Probuena dua se ne boji smrti, ona je osloboena straha. Strah od smrti je korijen svih drugih strahova. Ego je stoga pun straha i iz njega nikada nee potei ni kap ljubavi.

27. 5. 2013.
Zato djeluje zakon privlaenja

Mi smo stalno okrueni nevidljivim pratiocima, odnosno svjetlosnim biima ali i odreenim entitetima tame koji predstavljaju destruktivnu silu koja nas uvlai u negativna stanja. Svaka boja, oblik, misao ili rije ima svoje elementarno bie kao univerzalnu inteligenciju koja se vee iskljuivo za odreeni simbol, pa tako aneo rijei "ljubav" ne moe istovremeno biti aneo rijei "mrnja", ve iskljuivo se odaziva na rije "ljubav", aneo bijele boje je iskljuivo vezan za bijelu boju i nijednu drugu i sl. Nevidljivi pratioci koji nas okruuju predstavljaju najblie polje, srodno onome to osjeamo, mislimo, govorimo ili radimo. Sve to moemo ikada zamisliti ve je stvoreno i postoji zabiljeeno u akai (memoriji univerzuma). Inspiracija je stvar duhovnih sfera. Knjiga koju neko napie jeste misao iscrpljena iz ve postojee arhive,

melodija koju je Mozart komponovao jeste neto to oduvijek postoji i to e uvijek postojati. Postojanje, dakle, nije sfera fizikog svijeta. Fiziki svijet je simbolika manifestacija. Sve to prieljkujemo, o emu matamo i razmiljamo, nije naa misao. To je sve "posueno" iz baze kreacije. Ako elimo novac, to nije naa ideja, jer novac ve postoji, neko je nametnuo ideju da nam je novac neophodan za ivot i mi je instinktivno slijedimo. Meutim, svaki trenutak je savren i oslikava tano ono to nam je u odreenom trenutku potrebno, pa i sam nedostatak novca ne znai da novca nema za nas ve da nismo podstakli sve mogue izvore da poteku, zato to se moda u afirmacijama ili u mislima ograniavamo na odreeni izvor prihoda. Mnogo je uinkovitija afirmacija "meni novac dolazi sa svih strana, iz poznatih i nepoznatih izvora", nego "moj lini dohodak je sve vei". Um je ograniavajui faktor, pa nama moe biti nezamislivo da imamo na raunu veu svotu novca, a univerzum nee prekriti naa uvjerenja. Mi, uglavnom nesvjesno ivimo i zato ivimo ivot rtve, jer nesvjesno pripada tamnim sferama. Tama nas guta i sakriva, u njoj smo nevidljivi, da bismo bili jasni treba nam svjetlost, treba nam svjesno ivljenje ivota. Treba nam da svaki udah i izdah vrimo svjesno, jer su to najvanije funkcije koje nas odravaju u ivotu. Prestanemo li disati na par minuta, vie neemo biti ivi. Mi smo, dakle, tako vanu ivotnu funkciju prepustili nesvjesnom. Prepustiti se neemu znai: nemati volju, ne biti zainteresovan za ishod ili ne voljeti ivot, to u pozadini povlai nedostatak ljubavi prema sebi. Univerzumu je veoma teko deifrovati ta da nam isporui, i u takvoj situaciji ostavlja nas u mraku. Isto kao to nesvjesno diemo, mi nesvjesno preuzimamo iz baze negativne misli, zapravo doputamo im da se usele i kreiraju nae polje. S obzirom da svaka misao predstavlja tano odreenu arhetipsku sliku, kakve su nam misli takvi e nam biti i pratioci, odnosno njihovi kosmiki predstavnici. Zato smo, preputeni nesvjesnom, vie skloni da preuzimamo negativne psihike sadraje? Zato to emo, po inerciji, prije pasti u rupu nego popeti se uzbrdo. Nesvjesno radi po zakonima fizike i ne zahtijeva nikakav napor, mi smo nesvjesna "kamenina" koja se kotrlja dok je neto ne zaustavi. Svjesno djelovanje zahtijeva "napor" koncentracije na sadanji trenutak, a to je za inertne osobe veoma teak zadatak. Koncentracija na ovdje i sada poinje svjesnim disanjem. Zatim, svjesnim prizivom odgovarajuih planetarnih inteligencija. Prvi hermetiki aksiom glasi: "kako gore, tako dole", mi smo mikrokosmos i imamo u sebi svo znanje i sve to je ikada stvoreno. Bog nije bezvrijedan da bi se bavio stvaranjem bezvrijednog ovjeka, jer mi smo njegova slika. Zato bismo sebi nametnuli etiketu da smo bezvrijedni. On nas je stvorio i nee da se mijea u na izbor, pustio nas je da izaberemo ljubav ili strah, i tu lei snaga slobodne volje, ali i najvea zamka materijalnog svijeta, jer strah je uvijek na strani pretjerane vezanosti za materiju, a kada smo vezani onda nemamo mo otputanja, sve smo vezali unutar sebe i ne znamo da pustimo. Tako smo prizvali nevidljiva bia koja se odnose na vezanost i ona razumiju da trebaju da nas dre u stanju vezanosti i to je sve to ine. Na taj nain negativan dogaaj ostaje trajno vezan i potopljen u podsvijest, gdje e kao duh stalno podsjeati na svoje prisustvo i izazivati strah da se ne ponovi isto. Isto tako, prijatne uspomene ostaju vezane i podstiu elju da se isto ponovi. Mi tako ostajemo zarobljeni u domenu svojih iskustava i sprijeeni da doivimo neto bolje i vie. Otuda dolazi naa elja da privuemo tano odreenog partnera i svu energiju ulaemo u razmiljanje i matanje o njemu, dok nas bie vezanosti opsesivno vee za ideju o toj osobi. Jo kada ispunimo elju i dobijemo "biranog" partnera, mi postajemo euforini, meutim, ubrzo se ispostavi da nismo ispunjeni, da to nije ono to smo oekivali i sl. Univerzum nee nikoga natjerati da nas voli, jer potuje slobodnu volju. On e dopustiti da osoba ue u na ivot i rei e "evo ti osoba koju tako tvrdoglavo eli, ali dobija je onakvu kakva jeste i nisam siguran da ti u potpunosti odgovara". Biranjem tano odreene osobe ili stvari mi ograniavamo univerzum da nam isporui ono to nam bolje odgovara, jer poriv dolazi iz vezanosti za o kvir iskustava koja su nam poznata. Univerzum uvijek eli za nas bolje i ljepe, ako mu se prepustimo bez sumnje i umjesto da traimo imenom tog i tog partnera, bolje je da koristimo afirmaciju "sada imam savrenog partnera, koji mi u potpunosti odgovara" i da pri tome osjeamo da smo voljeni i bliski, dakle, bez vizualiziranja lika, isto osjetiti energiju prisustva savrenog partnera koji nas voli bez uslova i ogranienja, kada leimo u krevetu da osjeamo svakog trenutka da e nam se pridruiti, kada se budimo da osjeamo da je on tu. Jo ako smo okrueni simbolima ljubavi, ako nae jutro poinje zahvalnou i mislima o ljubavi, mi otvaramo svoje kapije biima ljubavi i na zakon privlaenja e reagovati na svjetlost kojom smo okrueni, jer to predstavlja na lini magnetizam. Ako za nekoga kaemo da je "magnet za novac" ili

"magnet za ene", jasno da u njegovom polju postoji svjetlo na koje idu "leptiri", odnosno elementarna bia koja alju svemiru svjetlosnu poruku "sada imam to i to", jer osjeaj da neto imamo u svom iskustvu stvara silu privlanosti, dakle, osoba koja je magnet za neto uvijek je svjesna svog magnetizma. Ako ja kaem da sam magnet za budale, to je znak da potvrujem prisustvo takve energije koja privlai neeljene osobe, a potvrivanje oznaava i saglasnost da nam univerzum upravo to i poalje. Zato je veoma vano ta govorimo i na koji nain, posebno jer nevidljivi pratioci predstavljaju slijepu inteligenciju koja ne razlikuje alu od zbilje, zato bar, kad su ozbiljniji segmenti ivota u pitanju ne trebamo da se sebi izrugujemo, koristimo ironiju ili kuknjavu, poput: "ma ko e mene ovakvu, nikad se ja neu udati...uvijek izaberem najgoreg od svih udvaraa...ja nikad nemam novca...boli me briga i da sad umrem, svakako mi je ivot dosadio...samo da mi je zavriti kuu, pa neka odmah umrem...uvijek naem slabo plaen posao...im ja doem u neku firmu, ona propadne" ili pak biti u stavu "ja pa ja, niko mi nije ravan, poslije mene potop" jer takvom egu zaista ne moe niko parirati i jedino mu preostaje da cijeli ivot ostane sam. Jedan od teih karmikih prekraja je izrugivanje i imitiranje tuih mana i nedostataka i trebamo se strogo uvati da ne padnemo u takvo iskuenje. Osobe sa invalidnou su iskuenje i kada se sretnemo sa takvom osobom, trebamo znati da nije sluajno i da neto trebamo nauiti u tom trenutku, ali nikako ne smijemo pomisliti da smo u neemu bolji i povlateniji, sve to trebamo uiniti je da u tom trenutku osjetimo da smo jednaki. Moda je neko hendikepiran spolja koliko smo mi iznutra i upravo se pojavio pred nama da nam ukae na to. Moda smo mi iznutra bespomoni, gluhi ili slijepi ali uporno to ignoriemo, pravei pogrene izbore. Biblija kae "u poetku bijee rije". Rije (misao) je zaista mono sredstvo kreiranja. Pogledajmo jedan cvijet u saksiji, kako mirno i spokojno raste, svaki je okruen elementarnim biima koja su zaduena za rast, cvjetanje i sl. Zato cvijee reaguje na nau ljubav ili dok mu priamo, bolje raste, izgleda veselije, ivlje, jer elementarna bia osjeaju pozitivnu vibraciju, raduju se to im se obraamo i uzvraaju prelijepim cvijeem. Ljubav i lijepa rije su klju uspjeha, rasta i sretnog ivota i nikada nee ostati neuzvraeni! Zakon privlaenja nije u uzimanju i ne trebamo mu pristupati s tog aspekta. Zakon privlaenja je baziran na uzvraanju na datu vibraciju, mi smo glavni inicijator akcije i poetni impuls polazi od nas. irom svijeta postoje razni bunari elja, mostovi ljubavi, drvo gdje se kae ispisane elje, poruke i sl. Samo bacanje novia i zamiljanje elje predstavlja inicijativu, a na univerzumu je dalje da nam uzvrati u odgovarajue vrijeme, ak i drevni feng-shui sistem veoma uvaava ovu tehniku privlaenja eljenog.

14. 5. 2013.
Razmjena energije u odnosima
Srce je najmoniji magnet koji posjedujemo i glavni instrument privlaenja i kreiranja nae stvarnosti. Zakon privlaenja djeluje kroz nae srce. Um je kontrolor i on stvara granice koje su produkt naih uvjerenja. Um ograniava eksploziju novih varijanti u naoj stvarnosti. Kao to kae Ajntajn: ponaamo se uvijek isto, a oekujemo drugaije rezultate, odnosno, pomou iste formule oekujemo rjeenje za sve matematike probleme. Poriv za unutranjim djelovanjem dolazi kroz medij u koji smo uronjeni, ako se druimo sa produhovljenim osobama, vrlo je vjerovatno da emo se i sami okrenuti duhovnosti, ako smo sa negativnim osobama, osjetit emo negativnost unutar sebe. Druenje sa negativnim, nesretnim, nezadovoljnim i agresivnim osobama naruava nau energetsku harmoniju i nagriza nas poput kiseline. Stoga se trebamo uhvatiti konopca koji e nas pribliiti duhovnim visinama i putu samosp oznaje i tako udaljiti od onoga to nam donosi tetu. Nije svejedno u kakvom emo se drutvu nalaziti i kakve emo rijei sluati. Kada kroz neki blizak partnerski odnos doe do razmjene energije, stvara se entitet izmijeanih energija koji nazivamo "veza" izmeu dvije osobe. Veza preivljava mnogo due nego to podrazumijeva fiziki kontakt izmeu dvije osobe. Kroz taj odnos mi preuzimamo ono to emituje partnerov energetski sistem - psihoemocionalne sadraje, fiziki nivo, uvjerenja, bolesti, iskustva, doivljaje i utiske i sl. i to postaje dio nas, odnosno utie na kvalitet veze. to smo due u vezi ili openito u odnosu sa nekom osobom, naa energetska

struktura se mijenja i usklauje, otud zakljuak da dvije osobe koje ive skupa s vremenom poinju liiti jedna na drugu, preuzimaju gestikulacije, ponaanje, uvjerenja i sl. Na fiziki lik je otisak energetskog vrtloga unutar nas, odnosno njegov manifestovani oblik, a energija je pokretna i nije ograniena fizikim sferama, tako da konstantno sarauje sa energijom okruenja. Davno je reeno da ljepota dolazi iznutra, to je potpuno tano, mi smo samo lijevak kroz koji se ulijeva energija i ekran koji oslikava ono to je unutra. Potreba za maskiranjem i minkanjem jeste produkt unutranjeg nezadovoljstva i elja za uljepavanjem slike. Odnos sa partnerom moe biti veoma teak, posebno u segmentima gdje se sudaraju naa i njegova neusklaena uvjerenja. Uvjerenja i miljenje jesu obrasci koji se kruto uskladite u naoj podsvijesti i prenosimo ih kroz nae ivote sve dok ne nauimo kako da ih mudrou transformiemo.Upravo sukobljavajui odnosi imaju ulogu da nas transformiu i naue kako da djelujemo iz ljubavi. Kada djelujemo iz miljenja i uvjerenja, sukobi su neizbjeni, ali kada djelujemo iz ljubavi i elje da je nekome darujemo bezuslovno, spremni potpuno rasplinuti svoja dosadanja ubjeenja, onda partner isto tako preuzima na model ponaanja i vie njegovi misaoni entiteti nemaju sa ime da se sudaraju, tako i oni gube svoju snagu. Kada ponos i tvrdoglavost ustupe mjesto mudrosti i kada ljubav krene da ispunjava nae srce, moemo oekivati da se i partnerovo ponaanje promijeni. Osuivanjem i stalnim prigovaranjem neemo nigdje stii. Ako smo mi produhovljeni a partner nije, ne trebamo se osjeati superiornijim i uzvienijim ili razmiljati da ga napustimo, ve samo uporno slijediti put ispravnosti, jer e se partner postepeno uskladiti s nama. U ivotu se esto deava da lijepa osoba za partnera ima manje lijepu ili neuglednu osobu, pa se onda sv i pitaju "ta je vidio na njoj (njemu)", ali uprkos svemu, oni dobro funkcioniu. Fizika ljepota nije nikakva garancija da emo imati uspjean ljubavni ivot i orijentacija ka isljuivo fizikom aspektu ivota dovodi nas u stranputicu, povrnost i nerazumijevanje duhovne sutine. U jednom periodu ivota fizika privlanost i strasti jenjavaju i tada dolazi do najvee krize kada vie ne uoavamo svrhu odnosa, a tada esto dolazi i do preljube, jer se nastoje popuniti nastale praznine. Partneri trebaju dopustiti da fiziku strast zamijeni duhovna spona i tada vie fiziki kontakt nije toliko neophodan da bi se veza odrala. Povrijeenost koju osjeamo kada otkrijemo partnerovu prevaru treba biti znak da sa partnerom nismo na duhovnoj frekvenciji i da trebamo raditi na uspostavljanju dublje duhovne veze, a ne da se prepustimo destruktivnim silama koje e nas odvesti u bolest. Umjesto da postanemo loa, frustrirana i nesigurna osoba, trebamo se probuditi iz kome okupani i isti, pronai snagu u samom sebi i kre nuti duhovnim stazama prosvjetljenja. Samo emo pratanjem, dobrotom i ljubavlju pronai put do partnerovog srca i on nee imati izbora nego da krene istim putem. Nema toga to ljubav nije u mogunosti postii, ali ako i neminovno doe do razlaza meu part nerima, to nikako ne treba da bude u neprijateljstvu i looj atmosferi. Mi zapravo trebamo voljeti svog partnera i kada ga napustimo. Nekada su privremena razdvajanja neophodna kako bi se due odmorile i spoznale put ispravnog djelovanja, jer u napetoj atmosferi dolazi do velike akumulacije negativne energije koja u partnerima stvara mrnju i odbojnost. Jednostavno, stvari ne treba usiljavati i treba pustiti da se odvijaju same od sebe, a ne onako kako mi planiramo ili mislimo da je ispravno. Miljenje nam najee nije dobar saveznik, jer predstavlja silu suprotnosti u odnosu na magnet srca i ono uvijek ima neto da analizira i kae u prilog uznemiravanja nae unutranjosti. Mi emo na primjer, nakon svae i pomirenja sa partnerom, nastaviti da se drimo istih ubjeenja i tjerati po svom u namjeri da mu izbijemo iz glave neke njegove stavove, navike i sl., a tako, zapravo, samo produavamo agoniju i naa uvjerenja odravamo vjetaki u ivotu. Uvjerenja ne mogu ivjeti sama po sebi, ona uvijek zahtijevaju odreenu platformu i oslonac koje sami stvaramo. Sjetimo se da je Ajntajn rekao da ne moemo oekivati da se neto promijeni ako uvijek drimo isti kurs. esto nam je ivotni cilj da promijenimo neku partnerovu osobinu i vei dio naeg zajednikog ivota smo fokusirani na istu, dajemo joj snagu i energiju, te stoga obezbjeujemo dovoljno hrane da je odravamo u ivotu. To su esto navike od kojih lino nemamo tetu, ali mi redovno doivljavamo stresove kada se suoavamo s njima i to nam kvari ugoaj uivanja u trenutku. Tako iznova betoniramo platformu svojih uvjerenja za koju emo uvijek zapinjati sve dok je ne poruimo. Umjesto da vozimo auto putem, mi biramo put pun rupa, krivina i prepreka, ali ni nakon to nam otpadnu tokovi zbog kretanja po rupama, mi ne odustajemo od slijepe vonje u ambis.

Sve to moemo uiniti da popravimo svoj ivot, sva mo i alati su unutar nas. ena esto zapostavlja enu u sebi i dovodi se u neprivlano stanje, udi za dominacijom, kontrolom i sl. ime se preputa dominaciji mukih osobina, ili pak ne elei da odraste, pokuava ostati vjena djevojica. A onda se pita zato je tako frustrirana, nesrena, usamljena, neshvaena. Stvar je jednostavna, ako smo ena, onda budimo ena i podesimo se potpuno na frekvenciju ene, ugasimo unutranje prekidae i porive koji nas nastoje odvui od te uloge i u svakom trenutku nauimo osjetiti kada se probude sile suprotnosti. Ako smo dopustili sebi da budemo ena, mi emo se osjeati potpunim u svakom trenutku, bez ovisnosti o partneru i potrebe za njegovim prisustvom kako bi se popunile praznine. Partnera ne trebamo posmatrati kao instrument za uljepavanje nae stvarnosti, ispunjenje elja, popunjavanje nedostataka i sl., jer te mehanizme ve imamo u nama samima. Partner je (obino) srodna dua koja nas je pronala iz ljubavi, sva iskustva u koja ulazimo sa partnerom imaju za cilj da nas proiste i operu od negativnih uvjerenja i sebinosti, te navedu da otkrijemo ljubav i mo pratanja. Na takav put nas jedino moe povesti dua puna ljubavi prema nama. Iako su to esto nezahvalne uloge koje na ego interpretira kao neto negativno, trebamo znati da je duboko u pozadini sklopljen dogovor izmeu dua da se sretnu i odigraju iscjeljujuu dramu naeg ivota. Zato trebamo paziti i s ljubavlju se odnositi prema svim duama koje se pojavljuju u naem ivotu.

12. 5. 2013.
akre i zvuk

akre su energetski vrtlozi koje djeluju poput radio prijemnika u naem tijelu i svaka treperi specifinom frekvencijom, bojom i zvukom koji se meusobno proimaju i emituju u fizikom svijetu kroz razliite segmente ivota, iz nevidljivog u vidljivo. Sve to se nekada dogodilo u naem ivotu, prvobitno se nalazilo u nemanifestovanom da bi kroz poetni impuls, odnosno atom "klicu" poelo da prelazi u manifestovano stanje. Te uzrono-posljedine veze uveliko su uslovljene naom karmom koja moe biti promjenjiva i nepromjenjiva, gdje je omjer otprilike 50%, odnosno toliko iznosi udio slobodne volje na fizikoj ravni, jer bi na ivot u protivnom bio besmislen u sluaju da je sve nepromjenjivo i unaprijed determinisano. Sama injenica da se inkarniramo u fizikom tijelu govori o prisustvu odreenog uzroka naeg postojanja. Nae akre su podeene u skladu sa naom karmom, meutim, manipuliui sa onim dijelom slobodne volje mi padamo pod uticaj utisaka koji su protistekli iz proivljenih iskustava, bavei se prolou i tako okrenemo tok slobodne volje i jednostavno, pod uticajem strahova zaveemo se u vor. Tako izgubimo signal i vezu sa izvorom i nae radio-stanice emituju umove i nejasne zvukove ili na tv prijemniku ne vidimo jasnu sliku.akre utiu na nau percepciju stvarnosti. Zaguenost signala zapreava protok energije i dovodi do stagnacije u suptilnom tijelu koja se na fizikom nivou ispoljava kroz bolest, zastoj ili problem u odreenom segmentu ivota. Tako na naem ekranu ivota vidimo beznae i strah od budunosti, dok ustvari naa korijenska akra pulsira strahom jer je izgubila puls boanske ljubavi. Svaka melodija koju ujemo povezana je sa odreenim tipom emocije, odnosno sjeanja. Kada ujemo neku pjesmicu iz djetinjstva, u nama se probude lijepa ili runa sjeanja, u zavisnosti od tadanjeg psiho emocionalnog stanja i vrati nas tano na takav nivo emocije. Zvuk, dakle, nepogreivo utie na nae deponovane emocionalne sadraje. Ljudi se ubijaju od navale emocija kada uju neku srceparajuu pjesmu u stilu "ostavila me, prevarila, nala drugog, vjeno u da patim" i tako puu kolektivni balon u kome je ljubav zmija koju ne treba dirati i koja e nas samo ugristi za srce. Takve pjesme su instrument negativnih entiteta i izvrsno sredstvo za dranje u strahu. Strah, kao negativna emocija stvara umove i smetnje i dovodi nae akre u disharmoniju ili haos, jer je spona sa izvorom veoma slaba i mi registrijemo samo nejasne umove. U takvom stanju mi nismo naisto sa svojim ciljevima i eljama u ivotu, preputamo se strujama ivota i nismo kreator, ve rtva okolnosti koje se nameu same od sebe. Ako uzmemo da svi u sebi imamo boansku, stvaralaku iskru, ne moemo ni zamisliti kakav grijeh inimo prema univerzumu zanemarujui to blago. Mehaniki nain ivota govori da naim ivotom upravlja neko drugi, da smo dopustili da

postanemo maina koju pokreu razliiti entiteti u ijoj pozadini nije ljubav, ve namjera da nas to vie udalje od boanske iskre. Ostavljamo prelijep buket cvijea da vene, a uzimamo plastinu imitaciju. Sve to je ivo, to je i lijepo. Mrtve stvari nisu lijepe, ono to vrijedi ne moe se platiti novcem, a najvrednije od svega imamo u sebi. Kada elimo raditi balansiranje akri pomou zvuka, najbolje je to raditi povezivanjem naeg slunog sistema sa odgovarajuim frekvencijama koje e podsjetiti na energetski sistem na zaboravljeni, prirodni sistem funkcionisanja. Agresivnu osobu nikada neemo smiriti vikom i agresijom, ve umirivanjem, nastojanjem da je dovedemo u ravnoteu, budei u njoj sjeanje da je harmoonija mnogo prirodnije stanje. Tako i nae napete i strahom stegnute energetske centre trebamo podsjetiti na stanje harmonije i kada ih poveemo sa izvorom takvog stanja, oni e preuzeti signal i nastaviti sa harmoninim radom. Na energetski sistem je jedna slijepa inteligentna sila koja je nepristrasna i nema svoj sud o neemu kao dobrom ili loem, ve usvaja i zadrava ono to nameu okolnosti. Ako smo stalno izloeni gradskoj buci automobilskih motora, na energetski sistem e biti jako uzdrman iz prirodne ravnotee, ako sluamo turbo-folk ili neke druge opcije koje naginju ka destrukciji i vjerujemo da je tako kao to kau pjesme, nae energetsko i fiziko tijelo e funkcionisati u skladu s tim i biti u disharmoniji koja e se ispoljiti kroz neki segment ivota, npr. u ljubavi. Postoje razliiti sistemi harmnizacije akri pomou zvuka i boja ili tjelesnih vjebi, ne postoji univerzalno pravilo. to se tie tjelesnih vjebi, joga je dokazani sistem za uspostavljanje harmonije duha i tijela, dok su takoe za balansiranje akri veoma uinkovite i vjebe 5 tibetanaca. U priloenom videu su binauralni zvuci za svaku akru prema njihovoj temeljnoj frekvenciji, poev od korijenske pa sve do krunske akre.

Meditaciju na akre moemo raditi tako to legnemo na pod, stavimo slualice na ui (kako bi eliminisali sve nepoeljne zvuke), i dubokom koncentracijom na svaku akru, poev od korijenske, sluajui zvuk zamiljamo kako akra poinje da titra. Na primjer, za korijensku akru zamiljamo da u korijenu kime poinje da titra energija crvene boje koja iz svog centra titra prema vani i iri se u koncentrinim krugovima iz kojih izviru latice. Kada je u vizuelizaciju istovremeno ukljuen i odgovarajui zvuk, mnogo je lake osjetiti oivljavanje energije. Takoe, u meditaciji se moemo sluiti kristalima. Balansiranje akri treba biti osloboeno od bilo kakvog programiranja ili vizueliziranja elja, jedini cilj jeste osjetiti da smo u okeanu iste svijesti, osloboeni od svih prepreka, kao kada poslije velikih napora i uspona doemo na vrh planine i uivamo u prizoru. Ulazak u sebe zapravo i jeste put ka najviim vrhovima, odakle tek vidimo da je svijet mnogo vei i iri nego to smo mi u svojoj skuenoj percepciji zamiljali. Balansiranje akri je najbolje raditi u vrijeme smanjene psiho-fizike aktivnosti, najbolje neposredno pred spavanje, gdje kasnije nesvjesne sile nastavljaju da rade svoj posao u skladu sa onim to je prethodilo.

9. 5. 2013.
Neregularne veze

Partner je nae ogledalo. Njegova slabost je ujedno i naa, a naa slabost je i njegova. Ljudi se meusobno spajaju kako bi spoznali vlastiti karakter i radili na njegovoj izgradnji. Svjesno uputanje u vezu sa zauzetim partnerom upuuje na rascjep u nama koji moe biti produkt odbaenosti ili nedostatka ljubavi u djetinjstvu,

ali najee emo kroz vezu sa nedostupnim partnerom (oenjenim mukarcem) nastojati da "slomimo" emocionalno nedostupnog oca iz ranog djetinjstva. To u nama stvara emocionalni kalup i magnetizam za privlaenje mukarca koji iz nekog razloga ne moe biti u potpunosti na. Bez obzira na svu panju i ljubav koju razmjenjujemo sa takvim mukarcem, neminovna je distanca (njegovo vraane porodici), koja je prije svega zapameni model odnosa i neega to je stvorilo hendikep unutar naeg emocionalnog dijela udaljavanje i nedostatak bliskosti. Sigurno je da muenje i bijeg nisu rjeenje, niti je cilj ovakvih veza da patimo, ve da otkrijemo njihovu duhovnu pozadinu i radimo na raskrinkavanju aspekata nae linosti koji su tome doprinijeli. im osvijestimo neki aspekt linosti, iupamo mu korijen i izloimo suncu (svijesti) on vie ne moe ivjeti i gubi svoj uticaj. Dokle god to ne uinimo, postoji tendencija ka privlaenju tano odreenog tipa mukarca. Partner predstavlja nae nadopunjujue kvalitete ijom integracijom mi postajemo potpunija i razvijenija linost. esto nam ti kvaliteti djeluju suprotno i neprihvatljivo, ali oni zapravo predstavljaju najdublje aspekte nae unutranjosti. Ako privuemo mukarca koji je spreman da prevari svoju zakonitu partnerku, ne moemo porei da negdje u nama postoji nedostatak svijesti o sopstvenoj vrijednosti i spremnost da prihvatimo sporednu (manje vrijednu) ulogu. Ko nas je tome nauio, ako ne odnos sa jednim od roditelja u ranom djetinjstvu koji nam je negdje utisnuo osjeaj odbaenosti i naa krhka i ranjiva djeija psiha je usvojila poruku "nisi vrijedan da postoji...nisi vrijedan ljubavi". U tom kontekstu, sve to vrijedi pripada nekome drugom, jer mi nismo dostojni da nam se daruje neto vrijedno. Kada smo mali i bespomoni, jedino to vrijedi za nas jeste roditeljska ljubav i zatita, jer nismo svjesni nikakvih drugih vrijednosti, ljubav je dakle osnovni parametar kroz koji percipiramo svoju ulogu u svijetu. Ali, u ovom sluaju, naa uloga je da budemo odbaeni, baeni u smetljite, neeljeni, bezvrijedni. Jedna izreka kae "kada stisnemo narandu, iz nje e izai sok od narande i nita drugo", tako isto iz nas e izai ono to smo u sebi uzgajali cijelo vrijeme, a o tome govore nai izbori, nae emocije i sposobnost da se nosimo sa ivotom i preuzmemo odgovornost za svoje postupke. Uzmimo papir i olovku i zapiimo svoje uinke i rezultate: poslovni uspjeh, prihodi, emocionalni odnosi, djeca, porodica i sl. i ocijenimo ih na skali od 1 do 10. Kompletna smjea koju dobijemo jeste na sok koji smo stvorili u podsvjesnim spremitima i u razliitim periodima ivota on se "cijedi" iz nas kada god nas neto pritisne. U djetinjstvu, kada nam neko uini naao, mi plaemo i u tim suzama izlazi sva gorina nae odbaenosti i bespomonosti. Kada odrastemo, plaemo na potpuno isti nain, ali uvijek u nama ostaje ista gorina zbog koje smo plakali kao malo dijete. Uvjereni da nismo ba vrijedni ljubavi, ulazimo u vezu sa zauzetim mukarcem, jer nae nesvjesno ipak radi svoj posao, na izbor je dakle direktan rezultat naeg stava o sebi koji godinama uzgajamo. Ulazimo, dakle u priu nepostojanja, jer mi nismo ni vrijedni da postojimo, i naa pria postaje bajka. Dosta se ljubavi, njenosti i enje razmijeni u toj vezi, partner nas obasipa panjom, posesivno nas vezujui za sebe i tako ostajemo u vezi godinu, dvije, tri...deset...pa i petnaest. Svaka godina sa sobom nosi sve veu patnju, elju za bijegom, za raskidanjem odnosa. Od princeze iz bajke, ene njegovih snova koja ima sve to nema njegova ena, pretvaramo se u frustriranu i nezadovoljnu enu koja nije u stanju da iskorai u svijet stvarnosti i postane stvarna ena sa svojim realnim potrebama. Meutim, najmanje to trebamo initi jeste okrivljavati svog oenjenog ljubavnika, jer time samo govorimo koliko smo nespremni i nesposobni preuzeti odgovornost za svoj ivot, a tako i na ljubavnika ostavljamo dojam nesposobne i nezrele osobe koja ga podsvjesno plai jer je i sam dovoljno nezreo i neodluan, te se od njega ne mogu oekivati nikakva konkretna rjeenja isto kao to i mi ne moemo donijeti konanu odluku i tako se godinama vrtimo ukrug. Kada se ve zateknemo u tom zaaranom krugu, besmisleno je razbijati glavu o tome ta on radi dok je sa svojom enom, da li je voli, da li vodi ljubav s njom, da li je s njom u braku samo zbog djece i sl.. takav odgovor ne zna ni on sam, ali nas bilo kakav odgovor nee uiniti sretnim. Razvijanjem negativnih aspekata prema njegovom partneru neemo dospjeti daleko. Sve da on i ne gleda svoju zakonitu enu, da ne komunicira s njom, da je prezire i mrzi, mi nemamo nita od toga. On jednostavno nije spreman niti sposoban da ostvari duboku i trajnu vezu i prevazie krizu koja se javlja kada se rodi dijete, kada partnerka vie nije tako privlana i zanimljiva, kada se nagomilaju finansijski problemi i sl. Iz tog razloga mu odgovara injenica da moe imati vezu u kojoj nee biti optereen pitanjima svakodnevnice, u kojoj e moi da sanja svoj djeaki san o eni koja ga voli i

prihvata bezuslovno. Povratak eni je povratak u realnost, a ljubavnica ne moe imati tu realnost jer predstavlja njegov odlazak u bajku u kojoj postoje samo lijepe stvari. Ljubavnica nije ena s kojom e ga oarati razgovor o plaanju reija, o nabavci namirnica, kupovini namjetaja ili kolskih udbenika, jer ona pripada svijetu u kome je to sve rijeeno arobnim tapiem. Prihvatanjem takve veze mi potpisujemo preutni sporazum i u startu smo svjesni ogranienja koja kasnije pokuavamo prevazii, nastojimo biti drugaiji, pokuavamo privui potovanje i ugrabiti neto od realnog ivota. Rijetko kada takve bajke uspijevaju ui u zonu realnosti i taj prelazak zna biti veoma bolan i destruktivan. U meuvremenu, na ivot se pretvori u duboku emocionalnu tragediju, zaarani krug iz koga ne vidimo izlaza. Preputamo se plimi ivota da nas nosi onako, bez cilja, a zapravo oekujemo da e partner jednog dana izvui arobni tapi i rei da naputa svoju porodicu kako bi bio s nama. Ako povuemo paralelu, moemo zakljuiti da partnerov boravak u bajci u kojoj ne postoje problemi, zapravo oslikava nas i nau nesposobnost da se nosimo sa ivotom, dok negdje unutar sebe oekujemo da e emocionalno nedosupni otac u partnerovom obliku konano da nas prihvati i pokae svoju ljubav. to smo sebiniji i mijenjamo kurs ne bismo li ga pridobili samo za sebe, razvijamo sve snaniji osjeaj da on pripada svojoj zakonitoj eni i da nikada nee pripadati nama. Dakle, razvijanjem negativnih namjera i emocija, stvaramo sve dublji jaz unutar sebe, postajemo nesretniji i sve vie osjeamo nepostojanje u odnosu na partnera. Nepostojanje korespondira sa pojmom smrti i unitenja i sve dok ne dozvolimo da ljubav preuzme komandu u naem ivotu, sve emo vie tonuti u patnju i samounitenje. Jedino nas, dakle, ljubav moe oivjeti i vratiti meu ive i tako ukloniti patnju. Ljubav koju ovaj put moramo pronai u sebi, jer tamo nas oduvijek eka . Na partner je olienje nas samih i slaba karika nae linosti i zato moramo raditi na sebi kako bi spoznali odakle izviru te slabosti i jedino to moemo uiniti je da bezuslovno prihvatimo sebe. To, naravno, ne znai da odmah moramo odbaciti svog zauzetog partnera, ali kada uemo u taj proces samoprihvatanja i pronaemo ljubav u sebi, mi emo taj odnos posmatrati kroz drugaiju dimenziju i shvatiemo da je on samo imao nezahvalnu ulogu da nas povede na put samospoznaje. U knjizi "Plan vae due" Roberta varca su takve relacije opisane kao prenatalni ugovori koje dvije due sklapaju iz ljubavi kako bi pomogle jedna drugoj u svojoj fizikoj inkarnaciji da spoznaju put ljubavi. To je zapravo buenje sjeanja na ljubav koju imamo u sebi. Sa odreene vremenske distance patnja se pone initi bespotrebnom, ali nam u odreenom trenutku naeg ivotnog puta to iskustvo treba, meutim, ne smijemo zaboraviti da su sve due koje nas ue znaajnim lekcijama, tu iz iste ljubavi. To su nae bliske due i trebamo im podariti nesebinu i bezuslo vnu ljubav, jednostavno, voljeti ih bez obzira da li su u ovom trenutku pored nas ili su kilometrima daleko, da li emo ih vie ikada vidjeti i sl., ivot je igra i svima imamo svoje uloge, zato nita ne treba doivljavati suvie ozbiljno niti tragino. ivot nema reprizu ve samo premijeru koja se upravo deava sada u ovom trenutku i zato svaki trenutak koji ne proivimo u ljubavi predstavlja bespovratan gubitak.