Академический Документы
Профессиональный Документы
Культура Документы
Ko su ustvari Srbi?
....Ovde će uglavnom biti reči o tome šta strani istoričari, lingvisti, etnografi,
hroničari i putopisci govore o srbima, o njihovom poreklu i vezama sa drugim
narodima....
Najstariji zapis o Srbima je ostavio Herodot, koji se smatra " ocem istorije" ,
koji je oko 444. godine pre Hrista zapisao:
" Tračani su , bar posle Indijaca, najveći narod na zemaljskoj šaru. Kad bi
Tračani imali jednog starešinu, ili bar kad bi bili medju sobom složni, bili bi oni
najsilniji narod na zemlji. "
Opšte je prihvaćeno da govoreći o Tračanima, Herodot misli o Rašanima,
Srbima, misleći da su oni najmnogoljudniji ( najverovatnije u tadašnjoj Evropi,
koju je on poznavao). Grci su tad Rašane, Srbe, nazivali Tračanima, a kraj u
kojem su živeli Trakija ( rac, Raška, dolazi od grčke reči " trak ", " treh" ).
Češki naučnik Pavle Josif Šafarik piše u svom delu " Starožitnosti Slavjanske"
:
...."Ime Srbin, odnosno Rasijani, Rašani, ili, kako su to Grci izobličili u Tračane,
značilo bi prema njima : rasijani, rastureni itd. "
Poznati hrvatski filozof, lingvista i istoričar Tomo Maretić, u svom delu "
Slaveni u davnini" (Zagreb, 1894. godine), piše:
" Mnogi evropski i ruski istoričari slažu se da je Herodot pod Tračanima
podrazumevao Srbe. Poreklo te reči tumače na sledeći način: medju Srbima
od pamtiveka živelo je jedno veliko pleme koje se nazivalo Raščani ili Rasi. To
ime dobilo je još u staroj postojbini Indiji, a po imenu reke Rakše, što
označava crveno- rujnu boju, srpsku boju, svoj smisao i načenje. Jer iskonski
Raščani su Crveni Srbi, kojih je bilo u Rusiji sve do X veka. U doba
herodotovo, ti su Srbi živeli u Maloj Aziji i na Balkanu, u Trakiji...... Tako je ime
Tračani helenizovani oblik od Rašani...."
....Sledeći istoričar Strabon koji je živeo od 63. do 24. godine stare ere, koji je
u svom delu " Geografija" pisao:
" U zapadnoj Aziji žive Srbi i Brdjani". Ovaj grčki istoričar upotrebljava za Srbe
sledeće izraze : " Sirbaces vel Srbaces".
Poznati grčki naučnik Gaj Plinije Stariji u svojoj knjizi " Poznavanje prirode"
( 69 ili 75 godina nove ere ) piše doslovce:
" A Cimmerio accolunt Maeotici, Vali, Serbi, Zingi, Psesi " )
( Pored Kimerana stanuju Meotici, Vali, Srbi, Zingi, Psesi ). Sve se odnosi na
oblast severoistočno od Bosfora, kod Kamerina i Sarmata ( Sarmatije ).
Posle sto godina, drugi poznati grčki naučnik Ptolomej ( 110-178. godine
nove ere) u petoj knjizi svoje " Geografije" , opisujući Sarmatiju, pominje 13
plemena, medju kojima i Srbe:
" Izmedju kerinejskih planina ( severoistočni deo Kavkaza) i rejke Ra ( Volga)
žive Orineji, Vaoi i Srbi "
Vendi, Veneti, Vindi, Heneti, Eneti, Vendeni....Venedi (razlicite varijacije imena
istog naroda)
Grčki naučnik Strabon smatra da su preci Veneta (Eneta) živeli na obali Crnog
mora u oblasti Paflagonija, a onda su posle pada Troje, naselili Trakiju. Pod
vodjstvom svog vodje Antenora, napustili su Trakiju, prešli celo Balkansko
poluostrvo i zaustavili se na severnim obalama Jadranskog mora,.....i raselili
se po čitavoj Evropi.
Gotski istoričar Jordan kaže:
" bez obzira što ih nazivaju drugačije, zavisno od različitih rodova i mesta
obitavanja, oni sebe, uglavnom nazivaju " Slovenima i Antima( Sclaueni et
Antes) . "
" Budući da su od jednog roda, od njih su porekla tri naroda : Veneti, Anti i
Sloveni (Veneti, Antes et Sclauene). "
Francuski naučnik i slavista Siprijan Rober u svom delu " Le monde slave" ,
na strani 40. kaže:
"Ispočetka su svi Sloveni nazivani Vendi ili Srbi.....ime Srbin, jednako kao i
ime vend, obeležavalo celokupnu rasu."
Poznati nemački istoričar religije Karl Ekrman je 1848. godine zapisao u svom
delu " Lehrbuch der Religionsgeschichte und Mythologie..." , na strani 8.
sledeće:
" Vendi, Spori, Srbi-to su opšta imena Slovena."
Sarmati, Tribali, Anti, Sloveni....
Otac slavistike Josif Dobrovski , pišući Slovencu Jerneju Kopitaru tvrdi: " Srb
nije ništa drugo nego Sarmit, skraćeno i predrugojačeno."
Češki istoričar Vaserod kaže u svojoj knjizi:
" Sarmathae Sirbi tum dicti..." ( Sarmati koji su se zvali Srbi)
" Sarmathae Sirbi populi" (Sarmati srpski narod- plemena).
Hrvatski istoričar Rački u svojoj knjizi " Borba južnih Slovena" piše:
" Kod Kedrina je Tribalija, "ton topon ton Serbon", tj. oblast ,kraj, boravište
Srba, jer su imenom Tribali često Srbe nazivali.
Karion kaže da su " Srbi najstarije ime sačuvano od Sarmata" i u svojoj "
Hronici" izjednačava Srbe, Henete (Venete) i Sarmate kao isti narod koji
govori henetskim jezikom.
Grčki istoričar Prokopije Cezarijski, koji je živeo u VI veku nove ere, u svom
delu " De bello Gothico" govoreći o Sklavenima ( Slovenima) i Antima naziva
ih Sporima, što je jedinstven slučaj u poznatim istorijskim izvorima. On piše:
"....Pa i ime beše nekad Sklavenima i Antima zajedničk.Ranije su ih zajedno
nazivali Sporima zato što smatram da mestimično žive po zemlji."
Gotovo svi priznati slavisti tvrde da je prokopije pod Sporima podrazumevao
Srbe. Šafarik i Dobrovski tvrde da niko i nikada u istoriji ni pre ni posle
Prokopija nije govorio o nekom narodu koji se naziva Spori. Šafarik u svojim "
Slavjanskim starožitnostima" piše:
..." možemo zapaziti sa sigurnošću da su Vendi i Spori ( Srbi) dva glavna
imena jednog istog naroda. Jordanesovi Vindi su Prokopijevi Spori i obrnuto."
Šafarik zatim nastavlja:
" Etimološka analiza imena Spori ujkazuje na grčku reč: sejati, rasejati,
rasejan, prema tome ime Srbin, odnosno Rasijani, Rašani, Raščani, ili kako su
to Grci izobličili- Tračani, značilo bi prema njima: rasejani, rastureni itd."
I dva nemačka istoričara Karl Ekerman i Šlecer misle isto. Karl Ekerman je u
svom već navedenom delu napisao:
" Vindi, Spori, Srbi- to su opšta imena Srba."
Češki slavista Pavle Josif Šafarik tvrdi u svom navedenom delu " Slavjanske
starožitnosti"
( Slovenske starine) sledeće:
" Srbi, prastaro, prvobitno, domaće opšte ime Slovena..."
( "Serben, der uralte, ursprungliche, einhheimische Gesamtname aller
Slawen...)
Već pomenuti hrvatski naučnik Tomo Maretić u svojim " Slavenima u davnini"
tvrdi da stari grčki i rimski istoričari i hroničari nisu ni govorili nikada o
Slovenima već samo o Vendima ili Srbima:
....." i Ptolomej i Ticit i Plinije govore samo o Vendima ili Srbima."
Maretić , u svojoj istoriji tvrdi: " Prvo ime svih Slovena bilo je Srbin".
Njegov sunarodnik, hrvatski istoričar i kanonik Franjo Rački u svom delu "
Borba južnih Slovena", na strani 6. i 7. piše:
" U početku nazivahu se Sloveni domaćim imenom Srbi tj. rodjaci, a stranci,
specijalno Nemci, zvali su ih vendima ili Vindima. Pod tim imenom poznaju
Slovene i Grci i Rimljani još od VII veka pre Hrista. Širenjem rimskog carstva i
Rimljani dobijahu tačnije podatke o Vindima tj. Srbima, a kada je uništena
stara rimska država, nestade starog domaćeg imena Srb, kao općenitog
svemu roda, te se ono zadrža jkod Polabskih i Južnih Srba."
Slovenački naučnik Gregor Krek, profesor Univerziteta u Gracu u svom delu "
Einleitung in die slawische Literaturgeschiste, akademische Vorlesungen,
Studien und kritische Streifyuge" (Grac,1887.) piše:
" Uskoro će domaća oznaka Srba kao kolektivni naziv, kao naziv velike
narodne jedinice, biti potisnuto, a takodje i naziv Veneti, da bi sve više
ustupila mesto imenu Sloven...."
Čuveni francki naučnik Ami Bue u svom delu " Evropska Turska", (Pariz,
1840.) piše:
" Srpski je otprilike za slovenske jezike ono, što je latinski za jezike koji su iz
njega proizišli."
( " Le serbe est environ aux langues ce que le latin est aux langues qui en
sont derivees" ).
Isto tako misli i jedan drugi Franciz Siprijan Rober, profesor slavistike na
Francuskom koledžu, koji je u svojoj knjizi " Le monde slave, son passe,
sonetat present et son avenir " , (Pariz, 1852. ) piše:
" Ispočetka su svi Sloveni nazivani Vendi, ili Srbi....Što s etiče tačnog
značenja reči Srbin, naučnici još nisu uspeli da nešto odluče...Kakve god da
su te narodne legende izgleda vrlo verovatno da ime Srbin označava
ispočetka oružane Slovene."
Italijanski filozof i filolog Nikola Tomazeo u svom delu " Narodne pesme
Toskane, Korse, Ilirije, grčke" , (Venecija, 1842.) piše:
".....što s etiče Srba, njihovo ime je starije od rimskih gradnja. I Plinije ih
naziva pravilnije- Serbi; drugi, skorašnji: Sorobi i Serviji. Drugi opet
proširujući ime na moderan način. Servijani. Niketa govri Serbi- Tribali...."
Nemački istoričar Hajnrih Leo u svom delu " Vorlesungen uber die
Geschhiste..." , (Hal, 1857.) navodi:
" Srbi, zajedničko ime za sve Slovene južno od Ljutice ( Vilca) dolazi od
sanskritskog osnova "sarb", "srp" , što znači: ići, trčati..Ovo staro ime "Srbi"
označuje dakle Srbe, Vende kao lutajuća plemena u stalnom pokretu..."
Još jedan nemački, keltolog i arheolog Johan Kaspar Zeus, prenoseći tekst iz
čuvenog Minhenskog rukopisa 1837. godine, pominje Bavarskog Geografa i
citira njegove reči koje smo mi već naveli:
" Ovo ime ( Srbi, prim. autora.) dopire sve do u najudaljeniju starinu. Mi ga
nalazimo u svojoj prvobitnoj , pravoj, domaćoj formi već kod Plinija ( 79.
godine po Hrista) i Ptolomeja ( 175. godine takodje po Hristu)....."
"Indijska teorija"
Još pre nove ere, Srba je bilo na Balkanu. Bili su to potomci onih Srba koji su
iz Indije preko Male Azije došli na Balkansko poluostrvo. Novi dolazak Srba na
Balkan dogodio s epod najezdom Gota, germanskog plemena, koje je
potisnulo Srbe iz baltičkih zemalja do ispod Dunava i Save na Balkan. To su
Srbi o kojima govori Konstantin Porfirogenit. Tu dolazi do mešanja
maloazijskih Srba koji su tu već bili starosedeoci i severnih Srba.
Kijevski monah Nestor Česni koji je živeo u XI veku nove ere, smatra se
osnivačem " balkanske-podunavske škole", jer u svojoj Hronici tvrdi da su
Srbi mnogo pre Hrista živeli na Balkanu, u Podunavlju.
Dubrovački hroničar Mavro Orbini kaže u svojoj istoriji " Il regno degli Slavi":
" Srbi koji dodjoše iz Male Azije preko Balkana , pa sve do Rima, stigoše tamo
pre onih Srba, koji dodjoše sa severa iz Skandinavije, a ti poslednji dodjoše
1460. godine pre Hrista".
Grčki hroničar Teofan poznat kao Teofan Ispovednik, koji je živeo izmedju
750. i 817. godine napisao je hroniku za koju francuski istoričari tvrde da je "
Istorijski dokument od najveće važnosti" ( " Un dokument historique
d'imortance capitale" ). O Srbima u svojoj hronici Teofan piše:
" Leta prvoga Justinijanove vladavine, godine 520, 100 000 Srba došlo je pod
predvodništvom žene umrlog vodje na Balkan, gde su nastavili da žive u
miru".
Episkop Nikolaj