INENJERSKA

MATEMATIKA

Affirmanti incumbit probatio.

(Ko neto tvrdi, mora i dokazati.)

(LATINSKA IZREKA)

9. NEKE PRIMJENE INTEGRALNOG RAUNA

Odreeni integral ima veoma mnogo primjena u nizu naunih oblasti : fizici, hemiji, biologiji, kao i u tehnikim i drutvenim naukama. Posebno, odreeni integral se koristi u matematikim disciplinama. Ovdje emo razmatrati neke od tih primjena u geometriji.

9.1. Povrine ravnih likova (Kvadratura lika u Dekartovim i polarnim koordinatama)

Neka je D dio ravni ogranien zatvorenom prostom krivom L (tanu definiciju tog pojma emo dati neto kasnije). Definirat emo povrinu ravne geometrijske figure D, sl. 9.1.1. Prvo definirajmo upisani mnogougao u figuru D kao mnogougao ije sve take se nalaze u D. Mnogougao koji sadri sve take figure D naziva se opisani mnogougao oko figure D. Oznaimo sa {Wi : iI } skup povrina upisanih, a sa {We : eJ } skup povrina opisanih mnogouglova figure D. Oito je da je skup {Wi : iI } ogranien odozgo, a skup {We : eJ } ogranien odozdo, pa postoje konani sup {Wi : iI } = P i inf {We : eJ } = P . Lako se pokazuje da je P P . Definicija 9.1.1. Kaemo da je figura D izmjeriva (mjerljiva, kvadrabilna) ako je P = P . Pri tom zajedniku vrijednost P i P nazivamo povrinom figure D i oznaavamo sa P (D).
Y L
y = f (x)

D D A 0 Sl. 9.1.1. a x1 x2 ... xi-1 xi .... b Sl. 9.1.2.

B x

Stav 9.1.1. Ravna figura D je izmjeriva ako i samo ako za svaki > 0 postoje opisan i upisan mnogougao figure D, tako da je razlika We Wi njihovih povrina manja od .

36

Dokaz: Neka figura D ima povrinu P. Kako je mnogougao ija povrina Wi zadovoljava uslov povrina We zadovoljava uslov We P <

P = P = P, to za > 0 postoji upisan

P Wi <

i postoji opisan mnogougao ija

. Odavde je We Wi = We P + P Wi < .

Ako je uslov stava ispunjen, onda za > 0 postoje upisan i opisan mnogougao figure D ije povrine Wi i We zadovoljavaju uslov We Wi < . Kako je P Wi i P We, to je i P P < . Broj je proizvoljan, pa je P = P i dokaz stava je zavren.
Posmatrajmo krivu zadanu jednainom y = f (x), x[a, b], gdje je f neprekidna nenegativna funkcija, sl. 9.1.2. Figura ABCD u ravni Oxy, ograniena dijelovima x ose, pravih x = a i x = b i datom krivom je krivolinijski trapez. Naimo povrinu tog trapeza. Neka je T = {x0, x1, ..., xn} podjela segmenta [a, b], a = x0 , b = xn . Ako oznaimo mi : = inf f ( x) , Mi : = sup f ( x) ,
x[ xi 1 , xi ]

x[ xi 1 , xi ]

onda e donja Darbouxova suma s ( f, T ) biti jednaka zbiru povrina upisanih, a gornja Darbouxova suma S ( f , T ) zbiru povrina opisanih pravougaonika prikazanih na sl. 9.1.2. Kako je f neprekidna funkcija, za proizvoljan > 0 postoji podjela T tako da je S( f , T ) s( f , T ) < , pa je krivolinijski trapez izmjeriva figura, a povrina P mu je jednaka

P = f ( x)dx .
a

(9.1.1)

Neka je f (x), x[a, b], neprekidna funkcija i f (x) 0. Da bismo nali povrinu krivolinijskog trapeza ABCD, sl. 9.1.3., uoimo funkciju g(x) = f (x) i nacrtajmo krivu y = g(x), x[a, b]. Povrina PABCD jednaka je povrini PABC'D' krivolinijskog trapeza ABC'D'. Prema tome je

PABCD = g ( x)dx = f ( x)dx

a a

f ( x) dx .

y
y = g(x)

C'

D' A a D
y = f (x)

B b C' Sl. 9.1.3. x 0 Sl. 9.1.4. x

Primjer 9.1.1. Cikloida je data (parametarski) jednainama x = r ( t sin t ), y = r ( 1 cos t ), tR. Naimo povrinu P izmeu x ose i jednog svoda cikloide ( za 0 t 2 ), sl. 9.1.4. Prema jednakosti (9.1.1.), povrina P je data sa
2 r 0 r 0

P = ydx = 2 ydx ,
zbog simetrinosti povri iju povrinu traimo, gdje je y = f (x) jednaina cikloide. Stavimo ovdje x = r ( t sin t ), dx = r ( 1 cos t ) dt, y = r ( 1 cos t ), 0 t . Tada je

P = 2 r 2 (1 cos t ) 2 dt = 3 r 2 .
0

37

Neka je data kriva r = r ( ), , u polarnom koordinatnom sistemu, gdje je r ( ) neprekidna funkcija. Geometrijsku figuru OAB ogranienu dijelovima polupravih = i = i krivom r = r ( ) nazivamo krivolinijskim trouglom, sl. 9.1.5. Polazei od definicije odreenog integrala pokazuje se da povrina P tog trougla iznosi

P=

1 2 r ( )d . 2

B y

r A

2a 0

1 i-1 i
Sl. 9.1.5. Sl. 9.1.6.

Primjer 9.1.2. Naimo povrinu kardioide r = a (1 + cos ), 0 2, a > 0, sl. 9.1.6. Kako je kardioida simetrina figura, to je

P = a 2 (1 + cos ) 2 d = = a 2 . 2
0

9.2. Kriva linija. Duina luka (Rektifikacija krivih)

Neka je I = [, ] i neka je : I R i : I R dvije neprekidne funkcije. Preslikavanje : I R2, dato sa t a ( ( t ), ( t )), t , naziva se putanjom. Take A ( ( ), ( )) i B ( ( ), ( )) nazivaju se poetnom, odnosno krajnjom takom putanje, respektivno. Ako se poetna i krajnja taka poklapaju, putanja je zatvorena. Putanju nazivamo prostom ako je : I R2 injektivna funkcija. Kada je zatvorena, a restrikcija | [, ) injektivna, onda je zatvorena prosta putanja. Slika (zatvorene) proste putanje zove se (zatvorena) prosta kriva. Za prostu krivu, definiranu prostom putanjom : I R2, ( t ) = ( ( t ), ( t )), t , kae se da je parametrizirana parametrom t. Pri tom obino kaemo da je kriva data jednainama x = ( t ), y = ( t ) , t . Primijetimo da razliite putanje mogu definirati jednu te istu krivu. Neka je

x = ( t ), y = ( t ) , t ,

(9.2.1)

38

kriva linija u ravni Oxy, sl. 9.2.1. Uzmimo jednu podjelu P = {t0, t1, ..., tn} segmenta [, ]. Take ( ( ti ), ( ti )) oznaimo sa Mi, i = 0, 1, ..., n. Spojimo take Mi1 i Mi duima za i = 1, 2, ..., n. Sa s(P) oznaimo sumu

y Mi 1 M1 M2 Mi Mn

s(P): = M i 1 M i .
i =1

M0

Definicija 9.2.1. Ako je suma s(P) ograniena za sve podjele P, onda se kae da se kriva (9.2.1) moe rektificirati*). Supremum skupa {s (P) | P P [, ]} naziva se u tom sluaju duinom date krive.

x Sl. 9.2.1.

Posmatrajmo dvije podjele P i P ' segmenta [, ]. Ako je P P ', onda za sume s(P) i s(P '), koji odgovaraju podjelama P i P ', vai odnos s(P) s(P '). Naime, pretpostavimo da je P = {t0, t1, ..., tn} i P ' = P {t '}, tk1 < t ' < tk. Kako je s(P) = M i 1 M i + M k 1 M k , s(P ') = M i 1 M i + M k 1 M ' + M ' M k , gdje su ( ( t '), ( t '))
ik ik

koordinate take M ', vidi se da je |Mk 1 Mk| |Mk 1 M '| + |M ' Mk|. Ako su podjele proizvoljne, nejednakost s(P) s(P ') se dobije induktivno.

PP'

Teorema 9.2.1. Neka su ( t ) i ( t ), t , neprekidne funkcije koje imaju i neprekidne izvode.**) Tada se kriva L, odreena jednainama x = ( t ), y = ( t ), t , moe rektificirati. Pri tom njena duina s iznosi

s = ' 2 (t ) + ' 2 (t ) dt .

(9.2.2)

Dokaz: Pokaimo prvo da se L moe rektificirati. Neka je P = {t0, t1, ..., tn} podjela segmenta [, ]. Oznaimo sa Mi take sa koordinatama ( ti ), ( ti ), i = 0, 1, ..., n. Za sumu s (P) duina | Mi 1 Mi | dobije se izraz s(P) = in=1 M i 1 M i = in=1 [ (t i ) (t i 1 )]2 + [ (t i ) (t i 1 )]2 . Stavljajui xi = ( ti ), yi = ( ti ), xi = xi xi 1 , yi = yi yi 1, ti = ti ti 1 , prema Lagrangeovoj teoremi o srednjoj vrijednosti, imamo jednakosti xi = ( ti ) (ti 1) = '( i) ti, yi = ( ti ) ( ti 1 ) = '( i ) ti, gdje je ti 1 < i < ti, ti 1 < i < ti, i = 1, 2, ..., n. Na osnovu toga se dobije s (P) = in=1 ' 2 ( i ) + ' 2 ( i ) t i . Funkcije ' i ' su neprekidne na segmentu [, ], pa su ograniene, tj. postoji konstanta K, tako da je | '( t )| K, | '( t )| K, i [, ]. Zato vai nejednakost 0 < s (P) in=1 K 2 + K 2 t i = 2 ( ) K . Dakle, skup {s (P) | P P [, ]} je ogranien, tj. kriva L se moe rektificirati. Naimo duinu s krive L. Neka je ( > 0) proizvoljan pozitivan realan broj. Posmatrajmo integralnu sumu (, , P, ) : = in=1 ' 2 ( i ) + ' 2 ( i ) t i integrala (9.2.2) za podjelu P i izbor istaknutih taaka = {1, 2, ..., n}. Kako je podintegralna funkcija tog integrala neprekidna, to postoji _____________________
Rectificare (lat.) ispraviti. Za ovakvu krivu se kae da je glatka. Za krivu datu sa x = x ( t ), y = y ( t ), ( t ), kae se da je parcijalno (djelimino) glatka ako se segment [, ] moe predstaviti kao unija konanog broja segmenata na kojima je ova kriva glatka.
**) *)

39

 ( P ) 0

lim ( , , P, ) = ' 2 (t ) + ' 2 (t ) dt = J .

Odavde slijedi da postoji 1 > 0, tako da

P P, (P) < 1 | (, , P, ) J | <

Procijenimo sada izraz | s (P) (, , P, ) |. Ki : = supt[ti-1,ti ] ' (t ) , ki : = inf t[ti-1,ti ] ' (t ) . Tada vai
'2 ( i ) + '2 ( i ) '2 ( i ) + '2 ( i )

(9.2.3)

U tom cilju sa
'2 (i ) '2 ( i )

Ki

ki

oznaimo

'2 ( i ) + '2 ( i ) + '2 ( i ) + '2 ( i )

K i ki .

Na osnovu te procjene je
s ( P ) ( , , P, ) =

i =1 n i =1

'2 ( i ) + '2 (i ) '2 ( i ) + '2 ( i ) t i

n i =1

'2 ( i ) + '2 (i ) '2 ( i ) + '2 ( i ) ti ( K i ki )ti = S ( ' , P ) s ( ' , P).

Kako je funkcija ' neprekidna, to postoji 2 > 0, tako da Oznaimo min{ 1, 2 } : = . Na osnovu (9.2.3.) i (9.2.4.) slijedi

P P, (P) < 2 S ( ' , P) s( ' , P) < .

4

(9.2.4) (9.2.5)

P P, (P) < |s(P) J | <

razlikuje od duine krive L za vie od

Dokaimo da od svih izlomljenih linija koje zadovoljavaju (9.2.5.), postoje one ija se duina ne
2

Zaista, kako je s = supP s(P), to postoji podjela P ', tako da za duinu s(P ' ) izlomljene linije koja joj odgovara vai | s (P ' ) s | <

Podjeli P ' dodajmo nove take, tako da se dobije podjela P, (P) < . Kako se dodavanjem novih taaka duina izlomljene linije moe samo poveati, to vai nejednakost 0 < s (P ' ) s(P) s. Na osnovu ove nejednakosti i (9.2.6.) je | s (P ) s | <

(9.2.6)

Iz (9.2.5.) i (9.2.7.) imamo |s J | |s s (P)| + |s (P) J | < . Kako je proizvoljno, to je s = J, pa je dokaz teoreme zavren. Primjeri 9.2.1. 1 Astroida je kriva data sa x = a cos3t, y = a sin3t, 0 t 2. Ona je simetrina u odnosu na koordinatne ose, sl. 9.2.2. S obzirom da je x' = 3a cos2t sint , y' = 3a sin2t cost, duina s astroide je

(9.2.7)

s = 4
0

3a 2 9a sin t cos t dt = 4 sin 2tdt = 6a . 2 0

2 2 2

2 Neka je f : [a, b] R glatka funkcija. Naimo duinu krive y = f (x). Stavimo x = t, y = f (t), a t b. Tada je

s = 1 + f '2 ( x) dx .
a

Napomenimo da za funkciju f : [a, b] K ([a, b] R, KR, a < b) kaemo da je glatka na [a, b] ako ima neprekidan izvod na [a, b]. Familiju svih glatkih funkcija na [a, b] oznaimo sa C1[a, b]. 3 Neka je kriva data jednainom r = r (), , u polarnim koordinatama, gdje je funkcija r () glatka. Naimo duinu te krive. Predstavimo krivu u parametarskom obliku x = r ( ) cos, y = r ( ) sin, . 40

U tom sluaju izraz za duinu krive postaje

s = (r ' ( ) cos r ( ) sin )2 + (r ' ( ) sin + r ( ) cos )2 d ,

ili

s = r ' 2 + r 2 d .

y y

C D A
x a xi b

B
x

xi 1

Sl. 9.2.2.

Sl. 9.3.1.

9.3. Zapremina obrtnih tijela (Kubatura obrtnih tijela)

Neka je f : [a, b] R neprekidna i pozitivna funkcija. Ako se krivolinijski trapez, ije stranice su segmenti [a, b], dijelovi pravih x = a i x = b i kriva y = f (x), a x b, obre oko x ose, dobija se obrtno tijelo, sl. 9.3.1. Povr koja ograniava ovo tijelo sastoji se od dvije baze (krugovi poluprenika f (a) i f (b)) i omotaa. Definirajmo zapreminu obrtnog tijela. Neka je P = {x0, x1, ..., xn} proizvoljna podjela segmenta mi = inf x[xi 1 , xi ] f ( x) , Mi = sup x[xi 1, xi ] f ( x) . U ravni Oxy uoimo pravougaonike sa [a, b] i osnovom [xi 1, xi ] i visinama

mi, odnosno

Mi, i = 1, 2, ..., n. Obrtanjem tih pravougaonika

n i =1

dobijaju se valjci. Unija valjaka iji su poluprenici osnova mi ima zapreminu v (P) = mi2 xi , xi = xi xi 1, a unija valjaka sa poluprenicima osnova

Mi ima zapreminu V (P) = M i2 xi .

i =1

Zapremine v (P), odnosno V (P), predstavljaju donju, odnosno gornju, Darbouxovu sumu funkcije f 2(x), a x b. Definirajmo zapreminu V datog obrtnog tijela kao (zajedniki) limes ovih Darbouxovih suma kad parametar podjele tei nuli:
v( P) = lim V ( P) = f 2 ( x)dx . V : = (lim ( P )0 P )0
a b

Primjer 9.3.1. Odredimo zapreminu elipsoida Ovaj elipsoid se dobije obrtanjem elipse

x2 y2 z2 + + 1. a 2 b2 b2

x2 y2 + =1 a2 b2

oko x ose. Drugaije, elipsoid moemo

41

dobiti obrtanjem krive y = b 1

x2 a2

, a x a, oko x ose. Zapremina V elipsoida data je izrazom

2 V = b2 1 a 2 dx = 3 ab . a a

x2

x = (t ), y = (t ) , t , obre oko x ose, onda se zapremina V obrtnog tijela dobije po formuli V = 2 (t ) ' (t )dt .

Ako se kriva data jednainama

Ovo jednostavno slijedi iz teoreme o smjeni promjenljive kod odreenog integrala.

9.4. Povrina obrtnih povri

Definirajmo povrinu omotaa obrtnog tijela koje se dobije obrtanjem krivolinijskog trapeza ABCD na sl. 9.3.1. oko x ose, s tim to emo pretpostaviti da je funkcija f glatka na segmentu [a, b]. Uoimo ponovo podjelu P : = {x0, x1, ..., xn} segmenta [a, b]. Spojimo take (xi 1, f (xi 1)) i (xi, f (xi)) duima, za svako i = 1, 2, ..., n. Neka se krivolinijski trapez obre zajedno sa izlomljenom linijom koja spaja take (a, f (a)) i (b, f (b)). Obrtanjem trapeza sa tjemenima u takama (xi 1, 0), (xi , 0), (xi, f (xi)) i (xi 1, f (xi 1)), dobija se zarubljena kupa, iji poluprenici osnova su f (xi 1) i f (xi). Zbir S (P) povrina omotaa svih ovako dobijenih kupa e biti

S (P) = [ f ( xi 1 ) + f ( xi )] xi2 + (f ( xi )) 2 ,
i =1

gdje je xi = xi xi 1, f ( xi )= f ( xi ) f (xi 1). Definirajmo povrinu S omotaa obrtnog tijela kao S = lim S ( P) . ( P ) 0 Pokazuje se da limes (9.4.1.) postoji i vrijedi (9.4.1)

S = 2 f ( x) 1 + f '2 ( x) dx .
a

Ako je kriva koja rotira data parametarski u obliku x = (t ), povrinu S glasi

y = (t ) , t , obrazac za

S = 2 (t ) '2 (t ) + '2 (t ) dt .

Primjer 9.4.1. Naimo povrinu S omotaa tijela koje se dobije obrtanjem jednog svoda cikloide x = r (t sin t ), y = r (1 cos t ), 0 t 2, oko ose Ox. Kako je cikloida simetrina u odnosu na pravu x = r , to je

S = 4 r 2 (1 cos t ) (1 cos t ) 2 + sin 2 t dt = 16 r 2 sin 3 dt = = r 2 . 2 3 0 0

Napomene: 1 Ako je kriva zadana (parametarski) jednainama

64

x = x (t ), y = y (t ), (t1 t t2 ) (funkcije x (t ), y (t ), x i y integrabilne), onda se lako vidi da je povrina sektora OAB (sl. 9.1.5) zadana izrazom P = y (t ) x(t )dt = x(t ) y (t )dt = ( x y y x)dt . 2
t1 t1 t1 t2 t2

t2

42

2 Neka je kriva zadana u polarnim koordinatama jednainom = ( ), 1 2, gdje je poteg a polarni ugao, '( ) integrabilna funkcija na segmentu [1, 2], onda iz x = cos = = cos ( ) i y = sin ( ) slijedi da je duina luka te krive zadana izrazom

s = x( ) 2 + y ( ) 2 d = 1 + 2 [ ' ( )] 2 d .
1 1

3 Neka luk AB krive y = f (x) (za a x b ), pri emu postoji integrabilan izvod f ' (x) u [a, b], rotira oko prave l date jednainom Ax + By + C = 0. Ako proizvoljna normala date povri sijee dati luk u najvie jednoj taki (sl. 9.4.1), onda se dobije da je povrina dobivene (ograniene) obrtne povri zadana formulom

Pl = 2 r ( f , l )ds = 2 r ( f , l ) 1 + ( f ' ( x)) 2 dx ,

a a

gdje je

r ( f, l )
Ax + By + C A2 + B 2

rastojanje proizvoljne take .

M(x, f (x))

date krive od date prave

l,

tj.

r ( f, l ) =

y B
y = f (x)

y
A

M B y = f (x)

a A l

b x
0

dx

x+dx

l
Sl. 9.4.1. Sl. 9.4.2.

Umjesto upotrebe ove formule moe se izvriti i odgovarajua transformacija koordinatnog sistema (translacija i rotacija), tako da se prava l poklopi sa nekom od koordinatnih osa, pa primijeniti neku od prethodno navedenih formula. 4 Ako je lik S ogranien krivom zadanom jednainom y = f (x), pravom l : Ax + By + C = 0 i normalama povuenim kroz take A (a, f (a)) i B (b, f (b)) na pravu l, onda (uz uslove za f kao i u 3) se dobije da je zapremina obrtnog tijela, koje nastaje obrtanjem lika S oko prave l, (tako da AB u najvie dvije take), zadana formulama: svaka normala date prave sijee luk

V = r 2 ( f , l) cos a 9.4.2).

dx

za

V = r 2 ( f , l )dy za = , gdje je r ( f, l ) kao i u 3 (v. sl. 2 a

43

INENJERSKA

MATEMATIKA

kola ivota ne poznaje praznike. ( VUDSTOK )

10. REDOVI FUNKCIJA

10.1. Funkcionalni nizovi
Definicija 10.1.1. Za niz ( fn ) realnih funkcija definiranih na (istom) skupu D ( R) kaemo da konvergira u taki x0 D ako konvergira niz ( fn( x0 )) u R, tj. ako postoji konana granina vrijednost lim f n ( x0 ) . Za niz (fn) kaemo da konvergira na M ( D) ka graninoj funkciji F ako je
n

F(x) = lim f n ( x) za svaki x M.

n

Iz prethodne definicije slijedi da za svaki > 0 i takav da je f n ( x) F ( x) < za svaki n >N. Ako ne postoji granina vrijednost
n

x M postoji prirodan broj N = N (, x)

lim f n ( x) u R za niz ( fn) kaemo da divergira u taki x

i da divergira na skupu M ako divergira u svakoj taki skupa M.

Definicija 10.1.2. Ako za svaki > 0 postoji prirodni broj N = N() takav da je f n ( x) f ( x) < za svaki n > N i svaki x M ( R), onda kaemo da niz ( fn) uniformno (ravnomjerno) konvergira na skupu M ka funkciji F i piemo fn(x) f n ( x) F(x) (xM) ili F(x) za (xM).
n

Primjer 10.1.1. Neka je ( fn ) niz funkcija definiranih izrazom fn (x) =

Tada za svaki fiksirani x R imamo da je lim f n ( x) = lim

n n

sin x , (n N, x R). n

sin x = 0. n Prema tome, niz ( fn) konvergira na R ka funkciji f za koju je f (x)=0 za svaki x R. Kako je sin x 1 f n ( x) f ( x) = , n n 1 zakljuujemo da je f n ( x) f ( x) < za svaki n > , bez obzira na x. Dakle, za svaki > 0 postoji

prirodni broj

N (npr.

1 N = + 1 ) koji zavisi samo od (a ne i od taaka x R) takav da je

f n ( x) f ( x) < za svaki

n > N i za svaki x R, pa je posmatrani niz ( fn) uniformno

konvergentan na R. Uniformnu konvergenciju zadanog niza (fn) funkcija jednostavnije je ispitati primjenom sljedee teoreme:

44

Teorema 10.1.1. Funkcionalni niz ( fn) uniformno konvergira ka funkciji f na skupu M akko je lim (i) sup f n ( x ) f ( x ) = 0, n xM (ii) akko postoji nula-niz (cn) realnih brojeva koji ne zavise od x M takav da je f n ( x) f ( x) cn za svaki x M i za skoro svaki n N.

Navodimo sada Cauchyjev kriterij uniformne konvergencije funkcionalnih nizova, koji je samo odgovarajua modifikacija standardnog Cauchyjevog kriterija konvergencije nizova:
Teorema 10.1.2. Da bi niz ( fn ) realnih funkcija definiranih na D ( R) ravnomjerno konvergirao ka graninoj funkciji na skupu M ( D) potrebno je i dovoljno da za svaki > 0 postoji prirodni broj N = N() takav da je f n ( x) f m ( x) < za svaki m, n > N i za svaki

x M. Dokazuje se da vrijede i dvije sljedee vane teoreme o svojstvima funkcionalnih nizova (prva o zamjeni mjesta limesa i integrala,a druga o zamjeni mjesta limesa i derivacije):
Teorema 10.1.3. Granina funkcija F ravnomjerno konvergentnog niza ( fn ) integrabilnih funkcija na [a, b] ( R) je integrabilna funkcija na segmentu [a, b] i vai jednakost :

lim f n ( x)dx = F ( x)dx = ( lim f n ( x))dx .

n a a a n +

Teorema 10.1.4. Ako niz ( fn ) diferencijabilnih funkcija na razmaku < a, b > ( R) konvergira na tom razmaku ka graninoj funkciji F i ako niz derivacija ( fn' ) ravnomjerno konvergira na < a, b > ka graninoj funkciji , onda je funkcija F diferencijabilna na < a, b > dF ( x) d d f n ( x) = lim f n ( x) ( x ( x < a, b >), tj. vai jednakost lim i vai jednakost ( x) = n dx dx dx n < a, b >).

10.2. Funkcionalni redovi

10.2.1. Uvodni pojmovi o funkcionalnim redovima

Neka je dat niz realnih funkcija jedne realne promjenljive a1(x), a2(x), , an(x), koje su definirane na skupu Mx R. Izraz*) a1(x)+ a2(x)+ + an(x)+ =

(10.2.1) (10.2.2)

a ( x)
i =1 i

naziva se beskonani funkcionalni red iji su lanovi realne funkcije jedne realne promjenljive ili samo funkcionalni red podrazumijevajui koje su funkcije lanovi tog reda. Funkcije a1(x), a2(x), su lanovi reda (10.2.2), gdje se an(x) naziva n-ti lan (odnosno opti lan ako je specifirana zavisnost an(x) od n) funkcionalnog reda. Izrazi: f1 ( x) = a1 ( x) , f 2 ( x) = a1 ( x) + a2 ( x) , , f n ( x) = a1 ( x) + .... + am ( x), .... (10.2.3) nazivaju se parcijalne sume reda (10.2.2). __________________
*) Preciznije, funkcionalni red je ureen par fn(x)= ((an), ( fn )) niza (an) funkcija i niza ( fn ) funkcija za koje je

a ( x)
i =1 i

za svaki n N i x Mx.

45

Za svaki fiksni x0 Mx funkcionalni red (10.2.2) postaje numeriki red ai ( x0 ) koji moe biti
i =1

konvergentan ili divergentan. Kaemo da red funkcija

x0 M ako red realnih brojeva

a ( x)
n

konvergira prema funkciji f u taki f ( x0 ) . Ako funkcionalni red

( x0 ) konvergira prema broju

(10.2.2) konvergira prema funkciji f u svakoj taki skupa M (M Mx), onda kaemo da taj red konvergira po takama ili obino prema funkciji f na skupu M. Granina funkcija f niza ( fn ) parcijalnih suma (10.2.3), tj. funkcija f za koju je (10.2.4) f (x) = lim fn(x) (x M), posmatrana na skupu M na kome konvergira red (10.2.2), zove se suma funkcionalnog reda (10.2.2) i piemo f (x) =

a ( x) .
i =1 i

Drugim rijeima, red funkcija

a ( x)
n

konvergira (obino) prema funkciji f u taki x0 (na skupu

M ) ako niz parcijalnih suma f n = ak konvergira (obino) prema funkciji f u taki x0 (na skupu
k =1

M ). Za funkcionalni red (10.2.2) kaemo da apsolutno konvergira u taki x Mx ako konvergira red iji su lanovi apsolutne vrijednosti lanova reda (10.2.2), tj. ako konvergira red Funkcija Rn za koju je Rn(x) = f(x) - fn(x) =
i = n +1

a ( x) .
i =1 i

a ( x),
i

(10.2.5)

definirana na skupu M na kome red (10.2.3) konvergira, je n-ti ostatak reda (10.2.2). Nije teko zakljuiti da za svaki x M vai lim Rn ( x) = 0 , tj. da za svaki > 0 i x M , postoji prirodni
n

broj

N = N (, x)

takav da je

Rn ( x) <

za svaki

n > N.

Ako je na skupu M funkcija

f f

jednaka sumi reda (10.2.2), tj. ako je f(x) =

a ( x)
i =1 i

(x M) , onda kaemo da se funkcija

razlae u red po funkcijama an(x) (n N) (n). 10.2.2. Uniformna konvergencija funkcionalnog reda. Cauchyjev i Weierstrassov kriterij uniformne konvergencije

Od posebnog je interesa uniformna konvergencija redova funkcija. Za funkcionalni red (10.2.2) kaemo da uniformno (ravnomjerno) konvergira*) na skupu M ka graninoj funkciji f ako niz njegovih parcijalnih suma ( fn ) ravnomjerno konvergira na skupu M ka funkciji f , tj. ako f (n) f (x) (za svaki x M). Iz prethodne definicije slijedi da red (10.2.2) ravnomjerno konvergira na skupu M ka graninoj postoji prirodni broj N = N() takav da je funkciji f ako za svaki > 0 f n ( x) f ( x) = Rn ( x) 0 < za svaki n >N i x M. Slijedi da red (10.2.2) ravnomjerno konvergira na M ka graninoj funkciji f ako niz njegovih ostataka ravnomjerno konvergira ka 0 na skupu M. ________________

*) Pojam uniformne konvergencije redova uveli su istovremeno 1848. L Seidel i G. Stokes, ali i prije njih ovim pojmom se sluio C. Weierstrass.

46

Primjer 10.2.1. Uniformna konvergencija reda funkcija povlai obinu konvergenciju, dok obrnuto ne vrijedi. Npr. , geometrijski red xn ne konvergira uniformno na intervalu (-1, 1) iako

konvergira ka graninoj funkciji

f za koju je f ( x) =
n n +1

1 1 x

na tom intervalu (to je stepeni red,

radijusa konvergacije R = 1). Naime, vrijedi

x 1 1 x = n +1 1, 1 x 1 x 2 1 x k =0
k

ako je x dovoljno blizu taki 1.

Teorema 10.2.1. (Cauchyjev kriterij uniformne konvergencije reda). Da bi red (10.2.2) bio uniformno konvergentan na skupu M potrebno je i dovoljno da za svaki > 0 postoji prirodni broj N = N() takav da je an +1 ( x) + an + 2 ( x) + ... + an + m ( x) < za sve n >N i m >N (n,m N) i za svaki

x M .
Dokaz: Tanost teoreme slijedi iz definicije pojma uniformne konvergencije funkcionalnog reda i teoreme koja je potreban i dovoljan uslov za uniformnu konvergenciju funkcionalnog niza.

Definicija 10.2.2. Za red (10.2.2) kaemo da je majoriran na skupu M ( R) ako postoji

konvergentan pozitivni red

c
i =1

takav da je za svaki

x M

zadovoljen niz nejednakosti

a1 ( x) c1 , a2 ( x) c2 , , an ( x) cn , .

Nije teko zakljuiti da: Svaki majoriran funkcionalni red na M je apsolutno konvergentan na tom skupu.
Teorema 10.2.2. ( Weierstrassov kriterij uniformne konvergencije reda). Funkcionalni red koji je majoriran na skupu M uniformno konvergira na tom skupu.
Dokaz:

Kako je po pretpostavci pozitivni red

c
i =1

konvergentan, to prema optem kriteriju za konvergaciju

numerikih redova imamo da za svaki > 0 postoji prirodni broj N = N() takav da je cn +1 + cn + 2 + ... + cn + m < za svaki n
>N,

odakle

slijedi

da

je

an +1 ( x) + an + 2 ( x) + ... + an + m ( x) an +1 ( x) + an + 2 ( x) + ... + an + m ( x)
za svaki n >N, m N, x M. Otuda, prema teoremi koja je

cn +1 + cn + 2 + ... + cn + m = cn +1 + cn + 2 + ... + cn + m <

potreban i dovoljan uslov za uniformnu konvergenciju funkcionalnih redova, imamo da red (10.2.2) uniformno konvergira na M. Ovim je teorema dokazana.

Primjer 10.2.2.
1 1 p p x +n n
2

Red 2 p je uniformno konvergentan na R za svaki x +n

1

p > 1, jer je

, a red p je konvergentan za svaki p > 1. n

Uslov Weierstrassovog kriterija je samo dovoljan, a ne i potreban uslov za uniformnu konvergenciju funkcionalnih redova. U sluajevima kada uslov Weierstrassovog kriterija nije ispunjen ili ga je teko provjeriti, primjenjuju se drugi testovi uniformne konvergencije (kao to su Dirichletov i Abelov test, koji se dobiju iz odgovarajuih kriterija za konvergenciju redova realnih brojeva, s tim to se ispred rijei konvergira i ogranien dodajer iej uniformno).
10.2.3. Funkcionalna svojstva sume reda funkcija

Funkcionalna svojstva redova funkcija data su sljedeim teoremama, pri emu pojam uniformne konvergencije ima vanu ulogu. Ta svojstva se dobiju jednostavnom preformulacijom odgovarajuih rezultata za nizove funkcija. 47

Teorema 10.2.3. Ako je na skupu M funkcionalni red (10.2.2) iji su lanovi neprekidne funkcije ravnomjerno konvergentan, onda je njegova suma neprekidna funkcija na skupu M.

Neka su lanovi reda (10.2.2) neprekidne funkcije u x0 M, tj.

x x0

lim ai ( x) = ai ( x0 ) ( i =1,2, ).

Ako je u taki x0 suma reda (10.2.2), tj. funkcija f neprekidna, onda iz jednakosti na skupu M imamo da je
x x0

a ( x) = f ( x)
i =1 i

lim ai ( x) = lim f ( x) = f ( x0 ) = ai ( x0 ) = lim ai ( x) ,

i =1 x x0 i =1 i =1 x x0

odakle slijedi da je
x x0

lim ai ( x) = lim ai ( x) .
i =1 i =1 x x0

(10.2.6)

Jednakost (10.2.6) je formula prelaska na graninu vrijednost lan po lan. Vai sljedea teorema koja je posljedica prethodne teoreme:
Teorema 10.2.4. Ako su lanovi funkcionalnog reda (10.2.2) neprekidne funkcije na skupu M na kome red (10.2.2) ravnomjerno konvergira, onda se u svakoj taki x0 M moe primijeniti formula (10.2.6) ( jer je tada i suma reda (10.2.2) neprekidna funkcija na M). Teorema 10.2.5. Ako je x0 taka gomilanja skupa M (koja mu moe, a ne mora pripadati) na kome red (10.2.2) ravnomjerno konvergira i ako svaki lan reda (10.2.2) ima konanu graninu vrijednost u x0 , tj. ako je lim ai ( x) = ci ( i =1, 2, ), onda vai formula (10.2.6).
x x0

O diferencijabilnost sume funkcionalnog reda, odnosno o diferenciranju lan po lan vrijedi sljedea teorema:
Teorema 10.2.6. Ako funkcionalni red (10.2.2) iji su lanovi diferencijabilne funkcije na razmaku < a, b > konvergira na < a, b > i ako je f suma tog reda na tom razmaku, a red

obrazovan od izvoda lanova reda (10.2.2), tj. red

a ( x)
i =1

' i

ravnomjerno konvergira na < a, b >,

onda je funkcija f diferencijabilna na < a, b > i vai jednakost df ( x) d da ( x) , = ai ( x) = i dx dx i =1 i =1 dx tj. red (10.2.2) se moe diferencirati lan po lan na < a, b >.
Dokaz: Dovoljno je formirati niz (fn) parcijalnih suma reda (10.2.2) i na njega primijeniti teoremu koja je specijalan sluaj teoreme o prelasku na graninu vrijednost pod znakom izvoda. Naime, kako su zadovoljeni svi uslovi d d pomenute teoreme, to iz jednakosti lim lim f n ( x) na < a, b >, slijedi f n ( x) = n dx dx n
lim
n

a ( x) dx
i i =1

} {
= d dx

lim ai ( x )
n i =1

na < a, b >, tj.

i =1

dai ( x ) dx

a ( x ) = df ( x ) , i dx i =1 dx
d

ime je teorema dokazana.

O integrabilnosi sume funkcionalnog reda, odnosno o integraciji lan po lan vai ova teorema:
Teorema 10.2.7. Ako funkcionalni red (10.2.2), iji su lanovi integrabilne funkcije na

[ a, b ]
f

ravnomjerno konvergira na integrabilna na [ a, b ] i vai:

[ a, b ]

i ako je

f suma toga reda

na

[ a, b ] ,

onda je funkcija

48

 f ( x)dx = a ( x)dx = a ( x)dx ,

tj. red (10.2.2) moe se integrirati lan po lan na [ a, b ] .
a a i =1 i i =1 a i

Posljedica ove teoreme glasi: Ako su na [ a, b ] lanovi ravnomjerno konvergentnog reda neprekidne funkcije, onda moemo red integrirati lan po lan (jer je neprekidna funkcija na segmentu integrabilna na tom segmentu).

10.3. Stepeni (potencijalni) redovi

Posebno mjesto meu funkcionalnim redovima zauzimaju stepeni redovi.
Stepeni red

je

red

oblika

a (x x )
n=0 n 0

= a0 + a1 ( x x0 ) + ... + an ( x x0 ) n + ... ,

gdje

su

x 0 , a0 , ai , ... , an , ... realne konstante. Brojevi x 0 , a0 , ai , ... , an , ... zovu se koeficijenti stepenog reda.

Ako uvedemo smjenu x x0 = , onda imamo stepeni red po , tj. red da je dovoljno posmatrati stepeni red oblika

a
n=0 n

. Odavde slijedi

a x .
n n =0 n

(10.3.1)

Za red (10.3.1) mogu je jedan od tri sluaja: (i) Red konvergira za svaki x R. (ii) Postoje vrijednosti za x R za koje red konvergira, i postoje vrijednosti za x R za koje red divergira. (iii) Red konvergira samo za x = 0. Vai teorema:
Teorema 10.3.1.

(Abelov stav) Ako stepeni red (10.3.1) konvergira za

x > x0 .

x = x0 , onda on

apsolutno konvergira za svaki x R za koji vai x < x0 , a ako stepeni red (10.3.1) divergira za

x = x0 , onda on divergira za svaki x R za koji vai

Dokaz: Za x = 0 red (10.3.1) je oito konvergentan. Pa pretpostavimo da za

x0 0 red (10.3.1) konvergira, tj.

da konvergira numeriki red

lim
n

a x
n=0

n n 0

. Prema potrebnom uslovu za konvergaciju numerikog reda imamo da je

an x0n
n =0

= 0,

tj. niz

( an x0n )

je nula-niz, pa slijedi da je taj niz i ogranien. Tada postoji broj M > 0 takav da je
an x
n

a x < M za n = 0,1,2,3, . Za svaki x R vai

n n 0

n a n x0

x x0
x x0
n

<M

x x0

za n = 0,1,2,3, .

Neka je sada x R takav da zadovoljava uslov x < x0 . Tada su lanovi reda (10.3.1) po apsolutnoj vrijednosti manji od odgovarajuih lanova konvergentnog geometrijskog reda

n =0

. Odakle slijedi prema poredbenom kriteriju da

red (10.3.1) u taki x apsolutno konvergira. Ovim je prvi dio teoreme dokazan. Pretpostavimo da red (10.3.1) konvergira u x = x0 . Ako bi red (10.3.1) bio konvergentan za neko x R za koje je
x > x0 , onda bi on na osnovu prvog dijela ove teoreme bio konvergentan i u

x0, to je suprotno pretpostavci, pa je i

drugi dio teoreme dokazan.

49

Posljedica Abelovog stava je sljedea teorema:

Teorema 10.3.2. Za svaki stepeni red (10.3.1) koji konvergira bar za jedno x0 0 postoji interval (-R, R) R takav da stepeni red apsolutno konvergira u svakoj taki intervala, a divergira za svaku spoljanju taku tog intervala. Definicija 10.3.1. Interval (-R, R) zove se interval konvergencije, a poluprenik konvergencije. *)

R > 0

je njegov

Napomenimo da ako red (10.3.1) konvergira samo za x = 0, onda je R = 0, ako konvergira apsolutno na ( , + ) , onda je R = + . Na krajevima intervala konvergencije, tj. u takama R stepeni red (10.3.1) moe biti konvergentan apsolutno ili uslovno ili je divergentan, to treba za svaki konkretni stepeni red dodatno ispitati. Interval konvergencije u veini sluajeva moemo odrediti pomou poznatih kriterija za apsolutnu konvergaciju stepenih redova. Neka npr. postoji granina vrijednost lim n an = l . Tada je lim n an x n = l x odakle slijedi da red n
n

(10.3.1) prema Cauchyjevom korjenom kriteriju konvergencije apsolutno konvergira za l x < 1 , tj. 1 1 red (10.3.1) apsolutno konvergira za svaki x R za koji je x < , a to znai da je R = . Isto tako l l ako postoji lim
n

an +1 an

a 1 = l , onda primjenom DAlembertovog kriterija dobijemo R = = lim n . n l an +1

Vai teorema:
Teorema 10.3.3. (Cauchy-Hadamardov stav) Poluprenik konvergentnog reda (10.3.1) dat je 1 . sa R = lim sup n an
n

Kako limes superior niza u R uvijek postoji u R , Cauchy Hadamardov stav predstavlja najoptiji stav o odreivanju poluprenika konvergencije stepenog reda u R, koji se moe uvijek primijeniti.
Teorema 10.3.4. Stepeni red (10.3.1) ravnomjerno konvergira na

[ a, b ]

koji je sadran u

njegovom intervalu konvergencije (-R, R).

Dokaz:

Neka je

R0 i

[ a, b ] (-R, R)
an x
n

proizvoljan segment. Postoji pozitivan broj

n=0

takav da je

R < r < a < b < r < R , pri emu kako znamo red

an
za

konvergira. Sada za svaki

x [ a , b ] vai nejednakost

x <r

pa je zadovoljena nejednakost

an r

n = 0,1,2, . Sada prema Weierstrassovom kriteriju red

(10.3.1) ravnomjerno konvergira na

[ a, b ] .

Teorema 10.3.5. Suma stepenog reda (10.3.1) je neprekidna funkcija na njegovom intervalu konvergencije. Teorema 10.3.6. (Abelova teorema) Stepeni red (10.3.1) ravnomjerno konvergira na segmentu [ , R ] (ili [ , R ] ), gdje je ( R, R ) proizvoljan, akko konvergira apsolutno ili uslovno na

kraju intervala konvergencije x = R ( ili x = - R).

50

__________________
*)

Poluprenik konvergencije

stepenog reda

an x n

u R definira se i izrazom

R : = sup {|x| :
xR

an x n

konvergira u R}.

Teorema 10.3.7. Suma reda (10.3.1) na intervalu

( R, R )

je diferencijabilna funkcija i red se ima izvod proizvoljnog reda k.

moe diferencirati lan po lan.

Posljedica 10.3.1. Suma

f ( x)

reda (10.3.1) na

( R, R )

Izvod lan.

(k)

( x)

jednak je sumi reda koja se dobije kada se red (10.3.1) k puta diferencira lan po

Teorema 10.3.8. Stepeni red (10.3.1) moe se na svakom segmentu [ a, b ] koji je sadran u

njegovom intervalu konvergencije konvergencije dobijenog reda je R.

( R, R ) ,

( R 0) , integrirati lan po lan i poluprenik

10.4. Taylorov red

Definicija 10.4.1. Taylorov red realne funkcije f u taki x0 njenog domena D ( R) u kojoj ona ima konaan izvod proizvoljnog reda je stepeni red: f n ( x0 ) (10.4.1) ( x x0 ) + ... . f ( x0 ) + f '( x0 )( x x0 ) + ... + n!

Red (10.4.1.) zove se Maclaurinov red ako je x0 = 0. Iz date definicije slijedi da niz parcijalnih suma Taylorovog reda je niz (Tn) Taylorovih polinoma funkcije f u taki x0. Suma T(x) ovog reda ako postoji moe biti jednaka ili razliita od f (x), pa kaemo da se funkciji f(x) u taki x0 u kojoj ona ima konaan izvod proizvoljnog reda moe pridruiti Taylorov red i piemo
f ( x)
n =0

f ( n ) ( x0 ) ( x x0 ) n n!

Vai teorema:
Teorema 10.4.1. Taylorov red u taki x0 realne funkcije f konvergira na razmaku < a, b > ( R) ka funkciji f akko niz ostataka Taylorove formule konvergira ka 0 na tom razmaku.
Dokaz: Tanost teoreme slijedi iz Taylorove formule
n

f ( x ) = Tn ( x ) + Rn ( x )
n

koja vai za svaki n N. Iz ove

jednakosti za n imamo da je lim Tn ( x ) = f ( x ) akko lim Rn ( x ) = 0 . Time je teorema dokazana.

Vae sljedee osobine stepenih redova: Neka su dati stepeni redovi

an x n
n =0

b x
n =0 n

koji imaju zajedniki interval konvergencije

( R, R )

R 0 , a sume su im f ( x ) i ( x) . Suma, razlika i proizvod datih redova su opet stepeni

redovi koji apsolutno konvergiraju na

( R, R )
n=0

i vae jednakosti:
0 n

(a
n=0

bn )x n = f ( x) ( x) ;

(a b

+ a1bn 1 + ... + an b0 ) x n = f ( x) ( x ) ;

tj. redove moemo sabirati, oduzimati i mnoiti kao i polinome, ali samo na zajednikom intervalu konvergencije. 51

Posmatrajmo red ija je suma funkcija f na [ x0 R, x0 + R ] , ( R 0) .

a0 + a1 ( x x0 ) + a2 ( x x0 ) 2 + ... + an ( x x0 ) n + ...

(10.4.2)

Teorema 10.4.2. Stepeni red (10.4.2) je Taylorov red u taki x0 svoje sume f.
Dokaz: U taki x [ x0 R, x0 + R ] moemo izraunati izvode funkcije f(x) koja je suma reda (10.4.1):
f ( x ) = a0 + a1 ( x x0 ) + a2 ( x x0 ) + ... + ak ( x x0 ) + ... ,
f ' ( x ) = a1 + 2 a2 ( x x0 ) + ... + kak ( x x0 ) f '' ( x ) = 2 a2 + k ( k 1) ak ( x x0 )
k 2
k 1

+ ... ,

+ ... ,

..
f
(k )

( x ) = k ! ak + ( k + 1) k ( k 1) + ... + 2 ak +1 ( x x0 ) + ... .

Otuda slijedi
f ( x0 ) = a0 , f '( x0 ) = a1 , ..., f
(k )

( x0 ) = k ! ak , ... , tj. ak =

(k )

( x0 ) za k = 0,1,2, k!

Time je teorema dokazana.

Izvedimo odmah jednu posljedicu: Ako je f (x) = a0 + a1 (x x0) + + an (x x0) + = 0 (na R), onda su svi koeficijenti jednaki nuli, tj. an =
f ( n ) ( x0 ) =0 n!

povlai an = 0 za svaki n N0.

Posljedica 10.4.1. Ako se u okolini take (10.4.1), onda je taj razvoj jedinstven. Dokaz: Pretpostavimo suprotno, tj. neka je

x0 funkcija f (x) moe razviti u stepeni red oblika

f (x) = an ( x x0 ) n , f (x) = bn ( x x0 ) n .
n =0 n =0

Oduzimanjem tih redova dobije se stepeni red 0 = (an bn )( x x0 ) n ,

n =0

te prema gornjem mora biti an = bn za svaki n N0. Dakle, prikaz funkcije f (x) u obliku stepenog reda je jednoznaan (ako postoji).
Primjer 10.4.1. Posmatrajmo izraz za zbir geometrijskog reda, dakle neka je

f ( x) : = Funkcija f ( x)

1 = 1 + x + + xn + , 1 x 1 = 1 x

|x| < 1. x iz intervala

prikazana je stepenim redom i taj prikaz je valjan za svaki

konvergencije. No, primijetimo da funkciju f (x) :

moemo definirati za sve vrijednosti xR

osim za x = 1, ali polazni stepeni red ne predstavlja funkciju f na tako proirenom podruju definicije. Dokazuje se da vrijedi:
Teorema 10.4.3. Dovoljan uslov da funkciju f moemo prikazati njenim Taylorovim redom u okolini take x0 je da postoje realni brojevi R > 0 i M > 0 takvi da vrijedi : (i) Funkcija f ima sve derivacije f (n)(x) u intervalu (x0 R, x0 + R). (ii) Za svaki n N je | f (n)(x)| < M , x0 R < x < x0 + R .

52

Primjer 10.4.2. Iz odgovarajue Maclaurinove formule dobiju se sljedei Maclaurinovi razvoji

a) e x = (xR); n=0 n! (x(1, 1]);

xn

b) sin x = (1) n1
n=1

x 2 n1 x 2n xn , cos x = (1) n (xR); c) ln(1 + x) = (1) n1 (2n 1)! (2n)! n n =0 n =1

za > 0, dok u taki x = 1 vai za > 1).

n d) (1 + x) = x (R\N) (x(1, 1)) (binomni razvoj); (u taki x = 1 razvoj vai n =0 n

10.5. Kompleksni stepeni redovi

Neka svojstva stepenih redova su prirodna i jasna tek u kompleksno domenu. Ovdje emo dati samo osnovne pojmove i ukazati na mogunost definiranja elementarnih funkcija pomou redova. Kompleksni stepeni red je svaki red an z n (ili, optije an ( z z0 ) n ), pri emu je zC i anC
n 0 n0

za svaki n N0. Za kompleksne stepene redove vai sve iz 10.3. o stepenim redovima realnih funkcija realne promjenljive (osim teoreme o integraciji lan po lan), s tim to se | | interpretira kao modul. Kompleksni stepeni red

an z n je apsolutno konvergentan u disku { zC : | z | < R}, gdje je

n 0

poluprenik R odreen primjenom Cauchy Hadamardovog stava. Napomenimo da naziv poluprenik i potie iz kompleksnog domena. Ovaj red konvergira uniformno u svakom disku { zC : | z | r } za svaki r < R. Na krunici | z | = R, kompleksni stepeni red moe da bude konvergentan (uslovno ili apsolutno) ili divergentan. U 2.10. (o redovima s kompleksnim lanovima) smo uveli i pojam
n =

Laurentovog reda

an ( z z 0 ) n (an, z, z0 C ).

Pomou kompleksnih stepenih redova mogu se definirati elementarne funkcije. Naime, komplesni red

n!
n0

zn

konvergira za svaki
= lim ( n + 1) = + .
n

zC, jer je njegov poluprenik konvergencije jednak

R = lim n

Suma ovog reda je funkcija koja se oznaava sa ez, tj. ez : = , (zC). n=0 n!
zn

( n + 1)! = n!

(*)

Iz relacije (*) mogu se izvesti razna svojstva eksponencijalnih funkcija. Sinusna, kosinusna i logaritamska funkcija su definirane redom sa: sin z : = (1) n1 , cos z : = (1) n , (zC), (2n 1)! (2n)!
n =1 n =0

z 2 n1

z 2n

ln (1 + z) = (1) n1 , (| z | < 1, z 1). n n =1 Iz definicije funkcije ez , sin z i cos z dobije se Eulerova formula eiz = cos z + i sin z (zC) Opisani postupak moe se koristiti i kao mogunost efektivnog izraunavanja vrijednosti navedenih funkcija. 53