PREDMET: IKROEKONOMIJA

TEMA: Recesija

Recesija (engl. recession, njem. Konjunkturrckgang, Rezession) su povremena usporavanja u privrednoj aktivnosti neke zemlje praena istovremenim pogoranjima opte ekonomske klime (pad realnog dohotka, porast nezaposlenosti, nizak stepen iskoritenosti proizvodnih kapaciteta). Recesija je manje duboka i ozbiljna od depresije. Ponavlja se u razdobljima od po nekoliko godina, uobiajeno zapoinje u jednoj zemlji i treba joj odreen broj mjeseci, odnosno godinjih kvartala da se preseli u druge. 1. definicija: Po opte prihvaenoj definiciji ekonomskih strunjaka jedna nacionalna privreda je u recesiji ukoliko u dva susjedna kvartala stagnira (takozvana "nulta stopa rasta") ili biljei negativan privredni rast znai ukoliko je stopa privrednog rasta nia nego godinu dana ranije. Kao referentni vae isti kvartali iz godine ranije. Pri tome se "mjeri" cjelokupni privredni performans jedne ekonomije, tj. brutto drutveni proizvod. 2. definicija: Po nekim drugim tumaenjima recesija ima jo strou definiciju. Oni kau da se ne moe govoriti o recesiji u situaciji kada je u dva susjedna kvartala konjunkturna stopa rasta nia nego u istom periodu prole godine. Po ovoj "strooj" definiciji privreda (nacionalna ekonomija) je u recesiji samo onda kada je stopa rasta u dva susjedna kvartala negativna - znai kada je manja od 0%. U toj situaciji oni govore o "stvarnom" padu privredne snage jedne zemlje. Sve iznad 0% po njima je rast - pozitivan rast. Tri su osnovna obiljeja (three D/S) recesije: trajanje (duration) vremenska duina, dubina (depth) koliko duboko zadire, difuzija (diffusion) koliko se iroko rasprostire. Potroai na recesiju odgovaraju promjenom ponaanja u potronji, tj. troe paljivije, a za konkurentnu marketinku akciju poslovnih subjekata u vrijeme recesije neophodna je analiza navedenih obiljeja. Aktualna makroekonomija je u znaku recesije. Recesija je stanje privrede u kojem se sueljavaju koplja svih strana privrede, stanje u kojem se sueljavaju miljenja i poslovne kole u elji da se nau najbolje mjere koje e dovesti do to breg i bezbolnijeg privrednog oporavka. Trinim rjenikom reeno recesija je najtei oblik trine utakmice u kojoj je bitno preivjeti, nastojati odrati poslovne kontakte i dobro procijeniti one poslovne kontakte i poslovne odluke koje vas mogu

potopiti, a da se pri tom ne izgube poslovni partneri koji trenutno predstavljaju prijetnju, ali u zavisnosti o svojoj umjenosti ipak mogu prevladati nastalu situaciju i iskoristiti je za svoj napredak. Recesija je alarmantno stanje kome se pristupa s maksimalnom opreznou jer ona nosi niz otkaza i niz vrlo tekih situacija prije svega za sve one koji ive i rade u privatnom sektoru. Recesija nije neto to se dogaa preko noi, ona ima svoje prve znakove, a vrijeme potrebno za njenu identifikaciju prije svega ovisi o znanju, iskustvu i spremnosti kreatora makroekonomske politike da istu prihvate i u novonastalom stanju djeluju. Pisani trag kreatora makroekonomske politike koji predstavlja odgovor na recesiju trebao bi biti vidljiv iz prorauna. Dravni proraun se donosi krajem jedne za slijedeu fiskalnu/kalendarsku godinu i predstavlja ili bi trebao predstavljati smjernice mjera i aktivnosti kojima drava nastoji pokazati svoj nain razumijevanja i reagovanja na privredno stanje u drutvu, u ovom sluaju krizu. Tokom decembra 2008. godine donesen je proraun za 2009. godinu. Smjernice koje se mogu iitati iz njega su otprilike takove da se stie dojam da smo se mi nadali da e nas uz sve prie o globalizaciji ova pria zaobii, poput nevremena koji je vjetar otpuhao s naeg i odnio na neko drugo podruje. Prvo smo se dakle ponaali kao da se nama to nee i ne moe dogoditi pa je krajem 2008. godine donesen Proraun iz kojeg se nije moglo iitati to nas eka, a odluka o poveanju plata u dravnim slubama odluka je kojom smo i potvrdili da mi mislimo da e vjetar ovo nevrijeme otpiriti. Moda je ova odluka o poputanju sindikatu koji je ovo poveanje zahtijevao zapravo i promiljena odluka, jer na neki nain oslobaa (ne)odgovornosti, ili barem tu (ne)odgovornost dijeli. Samo postavlja se pitanje da li se i zato nije sjetilo svih onih radnika u privatnom sektoru koje ne da nee dobiti poveanje plata, nego e zbog smanjenog obima poslovanja dobiti i otkaz, gdje su i dali su oni bili u nekoj smjernici ili su ih smjernice zaobile. Namee se miljenje da ova odluka ipak nije bila (ne)odgovorna, ali kao i veina odgovornosti i ova ima interesne skupine pa tako i odgovornost prema njima. I prolo je novogodinje ludio, a BiH se morala suoiti sa svojim dugovima i obvezama iz nekih ranijih razdoblja. Planirani manjak u proraunu trebalo je namiriti zaduivanjem kod domaih banaka, to je i uinjeno ali ini se kako to nee biti dovoljno, pa se ve i iz stavova vlade moe iitati iako se to nigdje ne iskazuje, kako emo se vrlo vjerojatno morati zaduiti i kod MMF-a. Sada smo svjesni da vjetar nee puhnuti i odnijeti nevrijeme, ali ponaamo se jo uvijek kao da emo kiobranom sprijeiti oluju.

I tu se prisjeamo prie o zlatnoj koki i gospodaru koji se nakon nekog vremena osilio i odluio ubiti koku kako bi to prije doao do zlatnih jaja. Gospodar nije izradio poslovni plan, nije razmiljao o dugoronom planiranju, svoje je oduke donio na osnovi intuicije. I ubio je zlatnu koku, doao do jaja sada, a to e biti sutra nije razmiljao. Naa je privreda naa zlatna koka, ona omoguava ivot gospodaru, koji kao da ne razumije da je koka loe i vodi se promiljanjem, idem izvui iz koke to mogu, a poslije ., ma tko pita za poslijemoda uemo u NATO, pa se neto rijei samo po sebi. No, kao to to u prii na kraju bude nepromiljene odluke dovode u situaciju u kojoj treba brzo reagovati, a ishitrene oduke nisu uvijek i najbolje. I priznali smo recesiju i sada mi bre, bolje reagujemo. Donesene su anitrecesijske mjere, ide rebalans prorauna. Ako se trudimo konstruktivno razmiljati o ovim mjerama, one predstavljaju iskorak u odnosu na stavove prije samo nekoliko sedmica, te u neku ruku i priznanje ozbiljnosti situacije, ali paljivim iitavanjem 10 antirecesijskih mjera namee se miljenje kako su one zapravo smjernice koje tek treba doraditi, te kako se pozitivne ocjene trebaju dati ali samo kao sredstvo podizanja motivacije, a nikako kao ocjene zadovoljstva mjerama. Ono to je izvjesno iz antirecesijskih mjera je da je svima jasno kako javni sektor mora smanjiti trokove, zbog toga se i ide u rebalans prorauna, ali ono o emu za sada nema konsenzusa je na koji nain rezovi u proraunu trebaju biti napravljeni. Koliko god nezavisni analitiari govorili o praksi iz inostranstva, ali i realnoj potrebi za smanjenjem plata, ova odredba e vrlo teko biti prihvaena. Odnosno, ukoliko bude bila prihvaena biti e prihvaena kada naa zlatna koka = privreda bude toliko slaba da e ova odluka biti neminovnost. Za sada je procjena da se plate nee smanjivati, jer pred izbore koji nas oekuju u 2010 teko da e neko dozvoliti luksuz obeanja poveanja, pa nakon toga smanjenja plata. I iako mjere ukazuju na potrebe tednje, tednja u javnom sektoru nije neto to se radi iskljuivo zbog krize, tedljiv i odgovoran odnos prema sredstvima je imperativ dobrog poslovanja, a taj imperativ ne bi trebao razlikovati javni i privatni sektor. tednja je poluga sa dvije strane i koliko god u nekim sluajevima pomagala, tako u drugim sluajevima ostaju strane koje su njom zakinute. Upravo iz navedenog razloga svakoj tednji treba pristupiti racionalno, te dobre i loe strane moraju biti dobro odvagane. No, ako se rashodi ne smanje, nee biti ba previe varijanti kojima bi se moglo osigurati punjenje prorauna, osim osiguranja poveanja prihoda. Poveanje prihoda je kroz najee oblike prihoda u osnovi poveanje postojeih ili uvoenje nekih novih oblika poreza pa se tako predlae poveanje pdv-a, te uvoenje nekih novih oblika poreza na

imovinu, ali dugorono ove varijante nisu dobre. Sasvim sigurno moraju se definisati prioriteti i nastojati osigurati realizaciju projekata koji e omoguiti zatitu prioriteta. Dobro je to se poveava znaaj i razmilja o pomoi izvozu i reprogramiranju kredita poljoprivrednicima. Je li Kina u recesiji? Koja je definicija ispravna? Oko toga se vode estoke diskusije. Kao primjer koji ide na ruku "definicije 2." ti strunjaci navode Kinu. Po prvoj definiciji Kina bi sada bila u recesiji i sa stopom privrednog rasta od fantastinih 9% samo zato to je godinu dana ranije stopa rasta iznosila jo fantastinijih 11%. Signala da je recesija ve tu ima jo: to su na primjer ankete koje se provode meu menaderima ili potroaima o tome kako oni procjenjuju svoju trenutnu situaciju, odnosno svoju budunost. Ukoliko se "raspoloenje" jednih i drugih pokvari u dvije ankete zaredom, u tom se sluaju, smatraju neki analitiari, moe govoriti o "recesijskim signalima". Strukovna udruenja njemake industrije na primjer redovito istrauju stanje u privrednim branama. Kada iz poduzea ponu stizati odgovori poput "potranja za naim proizvodima opada" ili "skladita su puna", ili kad poduzetnici kau da odgaaju investicije - onda je zli duh ve tu: to znai da je stigla recesija! A zakljuak prie? Kako sada stvari stoje mi emo kao i gospodar iz prie, ubiti koku i s onim to imamo ivjeti dokle moemo, pa e moda NATO, MMF ili netko trei rijeiti nae probleme I vjerojatno je da e oni na kraju zaista rijeiti probleme, ali bit e to uvreda svim onim pametnim i strunim ljudima . Bit e to uvreda svima onima koji cijeli svoj ivotni vijek nude rjeenja, ali se ini da najbolja rjeenja uz sav trud, elaborate i analize neko tamo ne moe ili ne eli uti. Samo MMF i pomo ima svoju cijenu i ona samostalnost za koju su se neki tako zduno borili. Kako ne bi bilo zabluda pomo emo vrlo vjerovatno morati traiti, ali moment u kojem emo ju traiti je vrlo bitan i ne bi se smjelo dogoditi da pred njih doemo na koljenima. Sigurno je kako u uslovima globalizacije samostalnost mijenja svoj smisao, ali sigurno je da ovo nije oblik gubitka samostalnosti koji je iskljuivo rezultat globalizacije. Sklon sam miljenju kako su neke stvari trebale biti i trebaju biti realizovane ranije, daleko promiljenije i daleko vie u optem interesu. I mislim da bi se ne samo pred praynike zaista trebalo sjetiti svih onih ljudi na polju, u proizvodnji i na blagajni, koji u radnom vremenu, prije i poslije njega rade sve one poslove za koje su plaene i za koje nisu plaene i to se smatra normalnim i rei im hvala. Samo ne onako proforma, nego zaista iskreno hvala, tako da se

uje osjeti i primijeti njihov rad, jer htjeli mi to priznati ili ne svojim izborom ili primorani tritem to su ljudi koji grade savremenu BiH, grade ju i u javnom sektoru, ali privatni krizu ipak jae osjeti na svojim leima. I volio bih da svi zajedno jedemo krompir, ne netko kupus, a neko meso, nego svi kupus jer bi to znailo da svi dijelimo krizu, ali neka taj kupus bude BiH kupus i to ne zbog demagogije, nego zato to bi to znailo da su mjere zaista proradile, da je krenula kakva-takva proizvodnja i da imamo rjeenja za vremena koja dolaze. A, prie o uinkovitosti u javnom sektoru, neka se razvijaju, ali uinkovitost nije neto to se trai u kriznim vremenima ono je neto to se trai uvijek. Ona je postulat ugraen u zakone i propise i pomalo je smijeno da se kao dio mjere uopte i spominje, naravno da je treba traiti i unaprjeivati, ali struni i uinkoviti kadrovi se grade prije krize, da bi se s krizom znali nositi.