A sad malo o materijalima

Eto za poetak KAMEN :) Uvod Prirodni kamen cijenimo zbog njegove trajnosti i lijepog izgleda. Impresionira nas u ostacima velianstvenih megalitnih kultura, u egipatskim piramidama ili piramidama plemena Inka kao i u mermernim kipovima grkih i rimskih boanstava. Iznenauje nas u indijskim svjetilitima, uklesanim u ive stijene, u japanskim vrtovima sa promiljeno rasporeenim kamenjem, kao i u kamenim ipkastim klesarijama Maorskih palata i gotskih crkvi Poznajemo ga iz ruevina starih kua i gradova, gde polu-ispran ,odoleva vijekovima i eka na ponovnu ugradnju. Kamen kao hiljadama godina star graevinski materijal Kamen je vjean materijal. To dokazuju brojna zdanja iz prolosti, koja su se ouvala upravo zahvaljujui njemu. Pogled na grki hram ili rimske ostatke uvjek u nama pobuuje potovanje prema kamenu. Medjutim, pazljiviji pogled na kamene predmete nudi nam i objanjenje za njihovo trajanje. Spomenuta zdanja, izraena su od masivnog kamena, kakav se danas rijetko primenjuje. Dananja upotreba kamena se, u vecini slucajeva svodi na kamene obloge kojima oblaemo podove, zidove, stepenita, stubove i druge arhitektonske elemente, a mnogo redje na upotrebu kamenih masiva.

Prirodna Ljepota Pri odluci za ugradnju prirodnog kamena esto pomae injenica da je to prirodni materijal, koji se ne odlikuje samo svojom trajnou, ve i lijepim izgledom. Ljepota nije nuno povezana sa poliranim povrsinama , jer su dananje mogunosti povrinske obrade kamena vrlo raznolike. Ponovo su u trendu neke od starih tehnika obrade kamena, kao sto je stokovanje, bunjanje, canovanje, cizeliranje, cetkanje, pikovanje, I slicno, mada , ako se pogleda celokupna istorija arhitekture, te obrade nisu nikada ni bile potpuno zaboravljene. Najee savremene tehnike grube obrade sirovog kamena su peskarenje, bruenje i grebanje(canovanje i cizeliranje). Tako obraene povrine nisu klizave i otporne su na atmosferske prilike zbog ega su prikladne za sve vrste spoljnih horizontalnih i unutrasnjih vertikalnih povrina. Raznolikost prirodnog kamena Postoji vie vrsta prirodnog kamena, podobnog za dalju obradu. Radi jednostavnije klasifikacije dijelimo ih na: Granite , Mermere, Pescare, Kvarcite i Argilosiste. Graniti su stijene nastale kristalizacijom MAGME(usijane mase unutar Zemljine kore), i zbog nacina nastanka i hemijskog sastava koji cini uglavnom kvarc i alumosilikati, njihova svojstva su velika otpornost na habanje, nizak stepen upijanja vode i velika pritisna cvrstoca. Zbog toga se granitne ploce koriste za objekte visokih tehnickih zahteva. Mermeri su karbonatne stijene, nastale metamorfisanjem krecnjaka. U ovu grupu materijala srodnu po tehnickim i vizuelnim odlikama ubrajamo mermere, travertine, krecnjake, (limestones) i plocaste materijale krecnjackog sastava . Oni se odlikuju nesto slabijim tehnickim svojstvima od granita, ali su zato neuporedivo lepsi za primenu u zivotnom okruzenju, zbog svoji toplih boja i struktura. U grupu karbonatnih materijala spada i SIGA, ili SEDRA, ili BIGAR, materijal koji nastaje na vodopadima i odlikuje se velikim brojem supljina. Ovaj materijal se u sirovom stanju obradjuje obicnim metalnim testerama, a posle susenja, rekristalise i dobija cvrstocu slicnu travertinima. Izuzetno je lijep i primenjivan u istoriji u sakralnoj arhitekturi.

Pescari su stijene nastale kompakcijom(sjedinjavanjem i vezivanjem) zrna pijeska. U zavisnosti od veziva koje cini osnovu pescara, cesto mogu biti po svojim tehnickim osobinama bliskiji granitima nego mermerima. Odlikuju se zvog visoke kolicine kvarca, odlicnom otpornosti na habanje, a boje im se krecu od hladno bijele, preko bez i zute, do tamnih braon nijansi. Kvarciti su stijene nastale promenom granita, pod pritiskom, tako da cesto imaju plocastu strukturu, pa se i koriste u vidu prirodno cijepanih ploca. Odlikuju se izuzetno visokim tehnickim karakteristikama, boljim od granita, i pojavljuju se u citavom spektru boja. Masivni kvarciti, koji se rezu i poliraju, su redji. Argilosisti, ili skriljci- krovni skriljci, nastaju promenom glinenih slojeva, pod uticajem granitnih masiva u zemljinoj kori. Mogu biti raznih boja, od svetlo metalno sive preko braon do crne boje, kakvi su najcesce i u primjeni. Karakterisu se lakom cjepljivoscu, tako da se od njih vijekovima prave krovni pokrivaci, visokog kvaliteta. Svakako treba spomenuti i porfirei tufove vulkanske silikatne stijene visokog stepena poroznosti, ali i visoke cvrstoce koji su vrlo omiljeni kod ureenja spoljnih povrina. Primena prirodnog kamena, prema nameni: Graniti su kompaktni, cvrsti, otporni na habanje, I ima ih u svim bojama. Zbog toga su primenljivi u svim slucajevima, koje postavlja moderna arhitektura. Otporni su cak i na kisele kise, zbog svog silikatnog sastava. Ono sto je vazno napomenuti je da sto je granit tamniji, specijalno kada je u pitanju Assoluto Nerro, on je manje otporan na habanje, zbog manjeg sadrzaja kvarca. Tako da u arhitektonskom sagledavanju povrsine, takve materijale treba izbegavati u zonama visokog saobracaja, jer ce brzo izgubiti glossy polituru. Mermeri su meki i manje otporni od granita pa su zato manje primenljivi za spoljno horizontalno oblaganje, Veoma su prikladni za izradu unutranjih podova, zidova, obloga i raznih masivnih dekorativnih elemenata (stubova, kamina, posuda). Travertine prepoznajemo po supljinama koje mogu zauzimati i do 30 posto mase kamena. Za njih je karakteristicno da se mogu rezati paralelno slojevitosti i taj izgled se zove CROSSCUT, ili upravno na slojevitost VEINCUT. Supljine im mogu biti nezapunjene ili zapunjene cementnim ili poliesterskim punilom. Zbog dobrih izolatorskih (toplotnih i akustinih) svojstava koriste se za obloganje fasada i unutranjih zidova. Dananja tehnologija nam omoguava da travertin moemo koristiti i kao podnu oblogu u enterijeru i eksterijeru. Travertini su u glavnom svijetlih - bez boja preko utosmeih, ali mogu biti i tamniji (crveni, smei , zeleni). Krecnjaci su materijali slabijih tehnickih svojstava od mermera, ali mogu naci primenu u svim spoljnjim vertikalnim i unutrasnjim vertikalnim i horizontalnih povrsinama. Za krecnjake Travertinei Mermere, kao i uostalom za sve ostale materijale preporucujemo povrsinsku zastitu materijalima na bazi teflona. Ova zastita omogucava otpornost na flekanje i omogucava jednostvnije odrzavanje. Porfire i kvarcite pre svega koristimo za poploavanje spoljnih povrina. Imaju homogenu teksturu, a tonovi boja su sivozeleni, crvenosmei, ree utosmei i ruiasti. Porfiri mogu biti cijepani (nepravilnih oblika) ili rezani (pravilnih oblika). Pjeari su zbog njihove otpornosti upotrebljivi i u unutranjim i u spoljnim prostorima. Argilosisti se koriste za pokrivanje krovova, kao i podova i zidova u spoljnjim i unutrasnjim povrsinama.