Matematika Knjiga 1

Vera
Culjak
PRIMIJENJENA MATEMATIKA
Gra devinski fakultet
Sveu cilite u Zagrebu
Predgovor
Potovani citatelji,
nadam se da cete na ci korisne informacije u ovom nastavnom tekstu.
Ovaj nastavni materijal (skripta) je nastao kao radni materijal za preda-
vanja iz kolegija Primijenjena matematika koji predajem od 2007. godine na
poslijediplomskom doktorskom studiju Gra devinskog fakulteta Sveu cil-
ita u Zagrebu.
Cilj kolegija je da se studenti upoznaju s osnovnim svojstvima funkcija
kompleksne varijable, konformnimpreslikavanjima, Fourierovimredovima,
Fourierovim transformacijama i primjenama. Naglasak je na primjenama
za rjeavanje rubnih problema, za tok uida, za obradu signala.
Predznanje koje je neophodno za pra cenje ovog kolegija studenti su
stekli na preddiplomskom i diplomskom studiju u okviru kolegija Matem-
atika 1, Matematika 2, Matematika 3: diferencijalni ra cun, obi cne diferen-
cijalne jednadbe, parcijalne diferencijalne jednadbe, vektorska analiza.
Kao podsjetnik u poglavljima PRISJETIMO SE dane su osnovne denicije.
Metodi cki razlozi uvjetovali su organizaciju skripte u dvije cjeline:
Funkcije kompleksne varijable i Fourierove transformacije. Nastavni ma-
terijal prati 30 sati predavanja i daje motiv za seminarske radove (15 sati).
Strogi matemati cki sadraj ublaen je shematiziranom organizacijom
svakog poglavlja:
denicija + primjer + doma ca zada ca + teorem+ primjer + napomene +
doma ca zada ca
Ovo je radni materijal i bit cu zahvalna ako sve uo cene greke i prijed-
loge kolegice i kolege studenti i citatelji poaljuna e-mail adresuvera@grad.hr.
Dodatni nastavni materijali na web stranici predmeta koji prate ovu
web skriptu odnose se na primjenu programskog paketa Mathematica za
Fourierove transformacije.
Zahvaljujemse kolegici Martini Benkovi c na pomo ci u gra ckoj obradi.
Zahvaljujemse kolegi VladimiruBeni cukoji je napraviowebformat skripte.
Zagreb, 1.9.2011. Vera

Culjak
Sadraj
Sadraj 3
I Funkcije kompleksne varijable 5
1 Kompleksni brojevi 7
1.1 Kompleksni brojevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.1.1 Operacije na skupu C . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.1.2 Prikaz kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . 10
2 Funkcije kompleksne varijable 19
2.1 Elementarne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
2.1.1 Prisjetimo se . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
2.1.2 Eksponencijalna funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . 24
2.1.3 Logaritamska funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
2.1.4 Op ca potencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
2.1.5 Op ca eksponencijalna funkcija . . . . . . . . . . . . . 34
2.1.6 Trigonometrijske funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . 35
2.1.7 Hiperboli cke funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
2.1.8 Linearna funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
2.1.9 Kvadratna funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
2.1.10 n-ta potencija i n-ti korijen . . . . . . . . . . . . . . . . 44
2.2 Neprekidnost, limes i derivacija . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
2.2.1 Prisjetimo se . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
2.2.2 Neprekinutost, limes i derivacija funkcije komplek-
sne varijable . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49
3 Analiti cke funkcije 53
3.1 Konjugirano-harmonijske funkcije . . . . . . . . . . . . . . . 59
3
4 Integral funkcije kompleksne varijable 65
4.1 Prisjetimo se . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
4.2 Kompleksna integracija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
4.3 Cauchyjev teorem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
4.4 Cauchyjeva integralna formula . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
5 Konformno preslikavanje 85
5.1 Bilinearno preslikavanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89
5.1.1 Primjeri kompozicija s bilinearnim preslikavanjem . 95
6 Primjene harmonijskih funkcija 99
6.1 Dirichletov rubni problem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
6.1.1 Poissonove formule . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106
6.2 Kompleksni diferencijalni operatori . . . . . . . . . . . . . . 114
6.2.1 Kompleksni potencijal
-Ravninski tok teku cine . . . . . . . . . . . . . . . . . 119
6.2.2 Biharmonijske funkcije
-Ravninski problem teorije elasti cnosti . . . . . . . . . 127
6.3 Primjer kolokvija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 130
II Fourierove transformacije 133
7 Fourierove transformacije 137
7.1 Prisjetimo se . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139
7.1.1 Redovi funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139
7.1.2 Red potencija i Taylorov red . . . . . . . . . . . . . . . 141
7.2 Redovi funkcija kompleksne varijable . . . . . . . . . . . . . 144
7.3 Fourierov red . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149
7.3.1 Forierov red u kompleksnom obliku . . . . . . . . . . 159
7.4 Fourierov integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159
7.5 Fourierova transformacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 166
7.5.1 Fourierova kosinusna transformacija i integral . . . . 170
7.5.2 Fourierova sinusna transformacija i integral . . . . . 172
7.6 Primjena Fourierove transformacije za PDJ . . . . . . . . . . 176
7.7 Diskretna Fourierova transformacija (DFT) . . . . . . . . . . 183
7.7.1 Brza Fourierova transformacija-(FFT) . . . . . . . . . 187
7.8 Primjer kolokvija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 189
III Literatura 191
Radni materijal 4
Dio I
Funkcije kompleksne varijable
5
Poglavlje 1
Kompleksni brojevi
Neki inenjerski problemi koji uklju cujuharmonijske funkcije u(x, y) mogu
se rijeiti koritenjem alata kompleksne analize.
1.1 Kompleksni brojevi
Prisjetimo se skupova brojeva: skup prirodnih brojeva N, skup cijelih
brojeva Z, skup racionalnih brojeva Q, skup iracionalnih I, skup realnih
brojeva R; i relacija me du njima
N Z Q R.
Realan broj koji nije racionalan zove se iracionalan broj. Do pojma
iracionalnog broja prvi su doli Pitagorejci pokazuju ci da iznos duljine
dijagonale kvadrata nije racionalan broj. Neka je n prirodan broj koji nije
kvadrat nekog cijelog broja. Ne postoji racionalan broj x koji zadovoljava
jednadbu nx
2
= 0. Rjeenja su iracionalani brojevi x =
n, x =
n I.
Skup realnih brojeva R = Q I.
Sustavnu teoriju kompleksnih brojeva z C prvi put je izloio 1572.
g. talijanski matemati car R. Bombellia. Povod je bio prikaz tri realna
rjeenja kubne jednadbe x
3
+ px + q = 0, p, q Q (kad je D =
q
2
4
+
p
3
3
< 0.)
Bombelli je dobio tri realna rjeenja jednadbe x
3
15x4 = 0 koja su dana
Cardanovom formulom
x =
3
_
2 +
121 +
3
_
2
121.
7
1.1. Kompleksni brojevi
Pretpostavio je postojanje broja oblika a + b
1, pokazao da vrijedi
3
_
2 +
121 = 2 +
1
3
_
2

121 = 2

1
i dobio realno rjeenje x = 4.
Ostala dva realna rjenenja su 2

3 i 2

3.
Denicija 1.1 imaginarna jedinica
Imaginarna jedinica je broj i koji ima svojstvo da je i
2
= 1. Imaginarna
jedinica nije realan broj.
i =
1.
Denicija 1.2 kompleksni broj
Kompleksni broj z denira se kao ure deni par realnih brojeva (a, b) algebarskim
zapisom
z = a + i b,
gdje je i imaginarna jedinica, a = Re z realni dio kompleksnog broja, b = Imz
imaginarni dio kompleksnog broja. Dva kompleksna broja z
1
= a
1
+ i b
1
, z
2
=
a
2
+ i b
2
su jednaka ako je a
1
= a
2
i b
1
= b
2
.
Skup kompleksnih brojeva ozna cavamo s C = {a + i b : a, b R}.
Realne brojeve a Rmoemo prikazati kao kompleksne brojeve a = a +i 0
pa je R C.
1.1.1 Operacije na skupu C
Na skupu kompleksnih brojeva C denirane su operacije:
za z
1
= a
1
+ i b
1
, z
2
= a
2
+ i b
2
:
(i) zbrajanje:
z
1
+ z
2
= (a
1
+ a
2
) + i (b
1
+ b
2
),
(ii) mnoenje:
z
1
z
2
= (a
1
a
2
b
1
b
2
) + i (a
1
b
2
+ a
2
b
1
).
Radni materijal 8
1. Kompleksni brojevi
Kompleksni broj z = a i b zovemo KONJUGIRANO KOMPLEKSNI
BROJ broju z = a + i b.
Uo cimo da veza konjugiranog para z = a + i b i z = a i b daje izraze za
realni i imaginarni dio kompleksnog broja
Re z =
1
2
(z + z), Imz =
1
2i
(z z).
MODUL KOMPLEKSNOG BROJA z = a + i b je pozitivan realan broj
|z| =
z z =
a
2
+ b
2
.
Za kompleksan broj z = a + i b, z 0 njegov INVERZ je broj
1
z
=
z
|z|
2
.
Operacija dijeljenja se denira kao mnoenje s inverzom:
za z
1
= a
1
+ i b
1
, z
2
= a
2
+ i b
2
,
(iii) dijeljenje:
z
1
z
2
= z
1
1
z
2
=
a
1
a
2
+ b
1
b
2
a
2
2
+ b
2
2
+ i
a
2
b
1
a
1
b
2
a
2
2
+ b
2
2
.
ZADA
CA 1.1 Za konjugiranje i operacije sa kompleksnim brojevima vrijede

sljede ca pravila:
z
1
+ z
2
= z
1
+ z
2
,
z
1
z
2
= z
1
z
2
,
z
1
z
2
= z
1
z
2
,
_
z
1
z
2
_
=
z
1
z
2
, z
2
0.
ZADA
CA 1.2 Pokaite da za modul kompleksnih brojeva vrijede sljede ca svo-

jstva:
|z
1
+ z
2
| |z
1
| + |z
2
|,
|z
1
z
2
| |z
1
| |z
2
|,
|z
1
z
2
| = |z
1
| |z
2
|,
z
1
z
2
=
|z
1
|
|z
2
|
, z
2
0.
9 Radni materijal
NAPOMENA 1.1 Neka su z
1
= x
1
+ iy
1
i z
2
= x
2
+ iy
2
dva kompleksna broja
(koje smatramo vektorima). Neka je [0, ] kut izme du vektora z
1
i z
2
.
Skalarni produkt kompleksnih brojeva denira se formulom:
z
1
z
2
= |z
1
||z
2
| cos
z
1
z
2
= x
1
x
2
+ y
1
y
2
= Re[z
1
z
2
] =
1
2
(z
1
z
2
+ z
1
z
2
).
Vektorski produkt kompleksnih brojeva denira se formulom:
z
1
z
2
= |z
1
||z
2
| sin
z
1
z
2
= x
1
y
2
y
1
x
2
= Im[z
1
z
2
] =
1
2i
(z
1
z
2
z
1
z
2
).
1.1.2 Prikaz kompleksnih brojeva
Kompleksne brojeve prikazujemo kao to cke u GAUSSOVOJ RAVNINI
(kompleksna ravnina ili Argandova ravnina) sa Kartezijevim koordinat-
nim sustavom tako da je xos realna os, a yos imaginarna os.
Kompleksnom broju z = a +ib pridruujemo to cku T s koordinatama (a, b).
Slika 1.1: z = a + i b
Kompleksne brojeve prikazujemo kao to cke u Gaussovoj ravnini s
polarnim koordinatama tako da kompleksnom broju z = a + ib, z 0
pridruujemo to cku T s koordinatama (r, ). Koordinata r je udaljenost
to cke T od ishodita
r =
a
2
+ b
2
= |z|
Radni materijal 10
Za kompleksan broj z 0 kut je kut koji OT zatvara s pozitivnim krakom
realne osi. Kut nije jednoza cno odre den jer to cki odgovaraju i kutovi
+ 2k, za k Z. Iskoristimo vezu izme du polarnih i Kartezijevih ko-
ordinata x = r cos , y = r sin da dobijemo zapis kompleksnog broja u
TRIGONOMETRIJSKOM OBLIKU
z = r (cos + i sin).
Slika 1.2: z = r (cos + i sin)
U tom zapisu r je modul kompleksnog broja a kut zovemo argument
kompleksnog broja koji ra cunamo u ovisnosti o predznaku a i b :
=
_
_
arctg
b
a
, a > 0
arctg
b
a
+ , a < 0, b 0
arctg
b
a
, a < 0, b 0
2
, a = 0, b > 0
2
, a = 0, b < 0
neodre deno, a = 0, b = 0
, a < 0, b = 0
0, a > 0, b = 0
ARGUMENT KOMPLEKSNOG BROJA z = a + i b je mjera kuta i
ozna cava se sa arg z. Glavna vrijednost argumenta je vrijednost argumenta
koja je unutar (, ] i ozna cavamo je sa Argz i cesto se zapisuje = Arg z.
arg z = {Argz + 2k, k Z}.
11 Radni materijal
Nekada se za glavnu vrijednost argumenta uzima vrijednost argumenta
koja je u intervalu [0, 2).
PRIMJER 1.1 Odredite trigonometrijski zapis kompleksnog broja z = 1 i.
Rjeenje:
Modul kompleksnog broja je r =
a
2
+ b
2
=
2. Ako glavnu vrijednost

argumenta deniramo unutar intervala (, ] onda je
= arctg
b
a
= arctg(1) =
4
jer je a > 0, b < 0.
Glavna vrijednost argumenta je Arg z =
4
.
Trigonometrijski zapis kompleksnog broja je
z =
2(cos(
4
) + i sin(
4
).
Ako glavnu vrijednost argumenta deniramo unutar intervala [0, 2)
onda je
=
4
+ 2 =
7
4
.
Trigonometrijski zapis kompleksnog broja je
z =
2(cos(
7
4
) + i sin(
7
4
).
Prikaz kompleksnih brojeva u trigonometrijskom obliku pomae nam
da bolje razumijemo operacije mnoenja i dijeljenja kompleksnih brojeva.
Operacije na skupu kompleksnih brojeva C zadanih u trigonometrijskom
obliku:
za z
1
= |z
1
|(cos
1
+ i sin
1
), z
2
= |z
2
|(cos
2
+ i sin
2
),
(i) zbrajanje: z
1
+ z
2
= (|z
1
| cos
1
+ |z
2
| cos
2
) + i (|z
1
| sin
1
+ |z
2
| sin
2
);
(ii) mnoenje: z
1
z
2
= |z
1
| |z
2
|[cos(
1
+
2
) + i (sin(
1
+
2
)];
(iii) dijeljenje:
z
1
z
2
=
|z
1
|
|z
2
|
[cos(
1

2
) + i sin(
1

2
)].
ZADA
CA 1.3 Izvedite formulu za produkt dva kompleksna broja z

1
z
2
= |z
1
|
|z
2
|[cos(
1
+
2
) +i (sin(
1
+
2
)]. Koristite adicijske teoreme za sinus i kosinus.
PRIMJER 1.2 Koriste ci aksiom matemati cke indukcije izvedite De Moivreovu
formulu
z
n
= |z|
n
(cos n + i sinn), n N.
Radni materijal 12
Rjeenje: Baza indukcije n = 1 : z
1
= |z|(cos + i sin);
Pretpostavka indukcije n = k : z
k
= |z|
k
(cos k + i sink);
Korak indukcije n = k + 1 : trebamo pokazati da je
z
k+1
= |z|
k+1
(cos(k + 1) + i sin(k + 1)).
Ra cunamo z
k+1
= z
k
z = (PI)
= |z|
k
(cos k + i sink) |z|(cos + i sin)
= |z|
k+1
(cos k + cos sinksin) + i(cos ksin + sinkcos )
= |z|
k+1
(cos(k + 1) + i sin(k + 1)).
Prema aksiomu matemati cke indukcije pokazali smo da formula vrijedi za
sve n N.
PRIMJER 1.3 Pokaite da dijeljenje kompleksnog broja z s imaginarnom jedini-
com i geometrijski predstavlja rotaciju za kut /2 u smjeru kazaljke na satu.
Rjeenje:
Neka je z = |z|(cos + i sin) a trigonometrijski oblik imaginarne je-
dinice je i = cos

2
+ i sin

2
.
z
i
= |z|[cos(

2
) + i sin(

2
].
Od to cke T u Gaussovoj ravnini koja odgovara broju z, rotacijom oko
ishodita, u smjeru kazaljke na satu za kut

2
, dobili smo to cku T
koja
odgovara broju
z
i
.
ZADA
CA 1.4 Pokaite da mnoenje kompleksnog broja z s imaginarnom jedini-

com i geometrijski predstavlja rotaciju za kut /2 suprotno smjeru kazaljke na
satu.
PRIMJER 1.4 Skicirajte u Gaussovoj ravnini kompleksne brojeve
(a) z = |z|(cos + i sin), |z| R, =

3
;
(b) |z z
0
| , |z z
0
| = ;
(c)
1
|z z
0
|
2
.
13 Radni materijal
60
Slika 1.3: (a)
z
0
Slika 1.4: (b)

z
0
1
2
Slika 1.5: (c)
Rjeenje: (a) Kompleksni brojevi lee na zraci =

3
.
(b) Kompleksni brojevi |z z
0
| , lee u krugu K(z
0
, );
Kompleksni brojevi |z z
0
| = , lee na krunici k(z
0
, );
(c) Kompleksni brojevi
1
|z z
0
|
2
lee u krunom prstenu.
PRIMJER 1.5 Skicirajte u Gaussovoj ravnini sve kompleksne brojeve koji zado-
voljavaju
(a) |z 3 + i| 4
(b) |Argz|

4
(c) |z 3 + i| 4, |Arg z|

4
Rjeenje:
Radni materijal 14
Slika 1.6: (c)
(a) Prema prethodnom primjeru kompleksni brojevi koji zadovoljavaju
|z (3 i)| 4 lee u u Gaussovoj ravnini u krugu K(z
0
, ) = K(3 i, 4) sa
sreditem u z
0
= 3 i i s polumjerom 4.
(b) Komleksni brojevi z = r(cos + i sin) gdje je = Arg z trebaju zado-
voljiti uvjet |Arg z|

4
tj.
4
< Argz

4
.
U Gaussovoj ravnini to su to cke koje lee izme du zraka =
4
i =

4
.
(c) U Gaussovoj ravnini to su to cke koje lee i u krugu K(3 i, 4) i u
krunom isje cku s vrhom u ishoditu s kracima =
4
i =

4
.
15 Radni materijal
Denicija 1.3 konjugirane koordinate
Kompleksnom broju z = x + iy u kompleksnoj ravnini odgovara to cka T
s Kartezijevim koordinatama (x, y). To cki T mogu se pridruiti i konjugirane
koordinate (z, z) :
z = x + iy, z = x iy
ZADA
CA 1.5 (a) Pokaite da jednadba pravca u konjugiranim koordinatama

ima zapis
z + z + = 0, R, C.
(koristite jednadbu pravca u Kartezijevim koordinatama ax+by+c = 0, a, b, c
R.
(b) Pokaite da jednadba krunice u konjugiranim koordinatama ima zapis
zz + z + z + = 0, , R, C, 0.
(koristite jednadbu krunice u Kartezijevim koordinatama
a(x
2
+ y
2
) + bx + cy + d = 0, a, b, c, d R. )
PRIMJER 1.6 Opiite to geometrijski predstavljaju sljede ce jednadbe dane u
konjugiranim koordinatama:
(a) zz = 64
(b) z + z = 2.
Napiite sljede ce jednadbe u konjugiranim koordinatama :
(c) (x 5)
2
+ y
2
= 16
(d) 2x 3y = 10.
Rjeenje:
(a) x
2
+ y
2
= 64 centralna krunica polumjera 8;
(b) x = 1 pravac;
(c) (z 5)(z 5) = 16 krunica sa sreditem u (5, 0) polumjera 4;
Radni materijal 16
(d) (2 + 3i)z + (2 3i)z = 10 pravac
NAPOMENA 1.2 tko eli znati vie
W.R. Hamilton, irski matemati car dao je deniciju kompleksnog broja z kao
ure denog para realnih brojeva (a, b), gdje se a zove realni dio kompleksnog broja,
a b imaginarni dio kompleksnog broja: a = Re z, b = Imz. Dva kompleksna broja
z
1
= (a
1
, b
1
) i z
2
= (a
2
, b
2
) su jednaka ako je a
1
= a
2
i b
1
= b
2
.
Na skupu kompleksnih brojeva Cdenirane su operacije zbrajanja i mnoenja:
za z
1
= (a
1
, b
1
) i z
2
= (a
2
, b
2
)
(i) zbrajanje: z
1
+ z
2
= (a
1
+ a
2
, b
1
+ b
2
);
(ii) mnoenje: z
1
z
2
= (a
1
a
2
b
1
b
2
, a
1
b
2
+ a
2
b
1
).
Operacije zbrajanja i mnoenja imaju svojstva komutativnosti, asocijativnosti
i distributivnosti mnoenja prema zbrajanju.
Realni brojevi a R se predstavljaju ure denim parovima (a, 0), pa je R C.
Prema pravilu mnoenja za kompleksne brojeve (0, 1) vrijedi
(0, 1) (0, 1) = (1, 0),
pa moemo zapisati kompleksan broj
z = (a, b) = (a, 0) + (0, 1)(b, 0).
Ako se kompleksan broj (0, 1) denira kao imaginarna jedinica i = (0, 1) onda
kompleksan broj moemo zapisati u algebarskom obliku
z = a + ib.
Skup C s operacijama zbrajanja i mnoenja je polje.
Neutralni element za zbrajanje je kompleksna nula (0, 0).
Za element z = (a, b) suprotni element je z = (a, b). Jedini cni element za
mnoenje je 1 = (1, 0).
Za element z 0, z = (a, b) inverzni element za mnoenje je
1
z
=
_
a
a
2
+b
2
,
b
a
2
+b
2
_
.
17 Radni materijal
Radni materijal 18
Poglavlje 2
Funkcije kompleksne varijable
U ovom poglavlju deniramo funkciju kompleksne varijable analogno
deniciji funkcije realne varijable. Plan prou cavanja funkcija realne (ele-
mentarne funkcije, neprekinutst, limes, derivacija) preslikat ce se u ovom
poglavlju na funkcije kompleksne varijable.
Denicija 2.1 funkcija kompleksne varijable
Neka je D podskup Gaussove ravnine C. Funkcija kompleksne varijable f :
D C argumentu z C, z = x + i y pridruuje vrijednost w = f (z) C i ima
prikaz
f (z) = Re f (z) + i Im f (z).
Zadati funkciju kompleksne varijable zna ci zadati dvije realne funkcije od dvije
realne varijable na realnom podru cju D R
2
koje skupovno odgovara D C
u : D R, v : D R
tako da vrijedi
f (z) = u(x, y) + i v(x, y),
gdje je
Re f (z) = u(x, y), Im f (z) = v(x, y).
Prema nazivu realna funkcija i u slu caju funkcije kompleksne varijable
naziv se obi cno skra cuje u kompleksna funkcija.
19
Graf kompleksne funkcije f (z) je ure dena cetvorka (x, y, u(x, y), v(x, y))
kojuprikazujemopomo cudvije Gaussove ravnine: zravninaili (x, y)ravnina
domene i wravnina ili (u, v)ravnina slike funkcije.
x
iy
z
1
z
2
u
iv
w =f( )
2
z
2
w =f( )
1
z
1
f
Slika 2.1: graf funkcije f(z)
Denicija 2.2 preslikavanje
Skup jednadbi
u = u(x, y)
v = v(x, y)
zovuse transformacijske jednadbe i denirajupreslikavanje koje to cke iz (x, y)ravnine
preslikava u to cke iz (u, v)ravnine.
Ako svakoj to cki iz (x, y)ravnine odgovara jedinstvena to cka iz (u, v)ravnine i
obrnuto preslikavanje je bijektivno.
Neka se tim preslikavanjem podru cje D preslika u podru cje D
i neka su A
xy
i A
uv
povr

d zine tih podru cja. Ako su funkcije u i v neprekinuto diferencijabilne
onda se denira Jakobijan preslikavanja
J =
(u, v)
(x, y)
=
u
x
v
y

u
y
v
x
i vrijedi
lim
A
uv
A
xy
= |J|,
kad A
xy
0.
Ako rijeimo sistem transformacijskih jednadbi po x i y transformacijske
jednadbe
x = x(u, v)
Radni materijal 20
2. Funkcije kompleksne varijable
y = y(u, v)
predstavljaju inverzno preslikavanje.
Ako su x(u, v) i y(u, v) jednozna cne funkcije i neprekinuo diferencijabilne onda
je je Jakobijan tog preslikavanja
(x,y)
(u,v)
.
Dovoljan uvjet da postoji inverzno preslikavanje je da je J 0 na podru cju D.
Neka je D Cpodskup Gaussove z-ravnine a D
Cposkup Gaussove
w-ravnine. Kompleksnu funkciju f : D D
,
f (z) = (x, y)+iv(x, y) geometrijski interpretiramokaopreslikavanje w = f (z)
koje je zadanotransformacijskimjednadbama u = u(x, y), v = v(x, y) i koje
skup D preslika u f (D) D
.
NAPOMENA 2.1 Za zadana podru cja D i D
elimo odrediti preslikavanje f :

D D
, tako da je f (D) = D
.
To preslikavanje ce biti opisano u poglavlju 5. konformno preslikavanje.
PRIMJER 2.1 Zadana je kompleksna funkcija f (z) = (1+i)z+(2+3i). Odredite
sliku
(a) to caka z
1
= 3 + i, z
2
= 2 i, z
3
= 5
(b) pravaca x = c
Rjeenje: (a) Ra cunamo po deniciji
f (z
1
) = (1 + i) (3 + i) + (2 + 3i) = 2 + 4i 2 + 3i = 7i
f (z
2
) = (1 + i) (2 i) + (2 + 3i) = 3 + i 2 + 3i = 1 + 4i
f (z
3
) = (1 + i) 5 + (2 + 3i) = 3 + 8i
(b) To cke pravca x = c su kompleksni brojevi z = c + iy, y R.
f (z) = (1 + i)z + (2 + 3i) = (1 + i) (c + iy) + (2 + 3i)
= c y + ic + iy 2 + 3i = (c 2 y)
.,.
u
+(c + 3 + y)
.,.
v
i
Rjeavanjem sustava y = c 2u, v = c +y+3 = c +c 2u+3 = 2c +1u
dobijemo jednadbu pravca u wravnini v = 2c + 1 u.
21 Radni materijal
x
iy
z
1
z
2
u
iv
f( ) z
2
f( ) z
1
z
3
f( ) z
3
Slika 2.2: (a)
x
y
u
iv
c
z=c+iy
Slika 2.3: (b)
NAPOMENA 2.2 Neka je S podskup od C.
Skup B(z
0
, ) = {z C : 0 < |z z
0
| < } zovemo okolina oko to cke z
0
.
Za to cku z
0
kaemo da je unutarnja to cka skupa S ako postoji okolina B(z
0
, ) koja
potpuno lei u S.
Za to cku z
0
kaemo da je vanjska to cka skupa S ako postoji okolina B(z
0
, ) koja
potpuno lei izvan S.
Ako to cka z
0
nije ni unutarnja ni vanjska to cka skupa S kaemo da je rubna to cka
skupa S.
Sve rubne to cke skupa S zovemo rub skupa S i ozna cavamo S.
Skup S je otvoren ako ne sadri niti jednu svoju rubnu to cku.
Skup je zatvoren ako sadri sve svoje rubne to cke.
Skup S je povezan ako se svake dvije to cke iz S mogu spojiti izlomljenom linijom
koja lei u S.
Skup S je podru cje ako je otvoren i povezan.
Jednostruko povezano podru cje ima rub koji je jednostavna zatvorena po dijelovima
glatka krivulja.
Denicija 2.3 viezna cne funkcije
Funkcija f (z) koja poprima vie vrijednosti wza argument z nije prava funkcija
Radni materijal 22
i zovemo je viezna cna funkcija. Za viezna cne funkcije kaemo da supredstavljene
skupom pravih funkcija (jednozna cnih funkcija) koje se zovu grane funkcije (za
svaki pojedini slu caj vrijednosti). Posebno istaknuta grana funkcije zove se glavna
grana funkcije ili glavna vrijednost funkcije.
Denicija 2.4 to cka grananja i krivulja grananja ili razrez
Neka je f viezna cna funkcija. To cka z
0
se zove to cka grananja funkcije f ako
obilaskom oko z
0
po bilo kojoj jednostavnoj zatvorenoj krivulji koja obuhva ca z
0
i
koja lei u okolini B(z
0
, ), prelazimo iz jedne grane funkcije u drugu. Krivulja
koja spaja to cke grananja zove se krivulja grananja ili razrez.
23 Radni materijal
2.1. Elementarne funkcije
2.1 Elementarne funkcije
2.1.1 Prisjetimo se
Prisjetimo se osnovnih elementarnih funukcija realne varijable:
- konstantna funkcija
- potencija
- eksponencijalna funkcija
- logaritamska funkcija
- trigonometrijske funkcije (sinus, kosinus, tangens, kotangens)
- ciklometrijske ili arkus funkcije (arkus sinus, arkus kosinus, arkus tan-
gens, arkus kotangens)
- hiperboli cke i area funkcije:
f (x) = c, c R, f : R R,
f (x) = x
c
, c R\{0},
e
x
: R (0, ),
ln x : (0, ) R,
a
x
= e
x ln a
, a > 0, a 1
sin x : R [1, 1], cos x : R [1, 1].
sinh x =
e
x
e
x
2
, sinh x : R R,
cosh x =
e
x
+ e
x
2
, cosh x : R [1, ).
arshx = ln
_
x +
x
2
+ 1
_
, arshx : R R,
archx = ln
_
x +
x
2
1
_
, archx : [1, ) [0, ).
ZADA
CA 2.1 Nacrtajte grafove navedenih osnovnih elementarnih funkcija ko-

riste ci programski paket Mathematica.
2.1.2 Eksponencijalna funkcija
Denicija 2.5 eksponencijalna funkcija
Eksponencijalna funkcija kompleksne varijable f (z) = e
z
denira se formulom
f (z) = e
x+iy
= e
x
(cos y + i sin y)
Radni materijal 24
U prikazu f (z) = u(x, y) + iv(x, y) realne funkcije su
u(x, y) = e
x
cos y, v(x, y) = e
x
sin y
Za z = iy vrijednost e
z
= cos y + i sin y daje EULEROVU FORMULU:
e
iy
= cos y + i sin y, y R
kojapovezuje imaginarnujedinicui, bazuprirodnoglogaritma e i trigonometri-
jske funkcije sin i cos .
Iz trigonometrijskog oblika z = |z| (cos + i sin) dobijemo pomo cu
Eulerove formule POLARNI OBLIK kompleksnog broja
z = |z| e
i
.
Za z Cozna cimo vrijednost funkcije w = f (z). Primijenimo algebarski
oblik varijable z = x + iy, x, y R i polarni oblik kompleksne slike
w = |w|e
iArgw
, |w| > 0, gdje je Argw [0, 2) ili Argw (, ]
Iz relacija
e
z
= w e
x+iy
= |w|e
iArgw
e
x
e
iy
= |w| e
iArgw
izvodimo vezu
|w| = e
x
, Arg w = y.
T: Eksponencijalna funkcija kompleksne varijable ima svojstvo aditivnosti
(kao i realne eksponencijalne funkcije):
e
z
1
+z
2
= e
z
1
e
z
2
, e
z
1
z
2
=
e
z
1
e
z
2
D: Tvrdnje slijede iz denicije e
z
, svojstva eksponencijalne funkcije realne
varijable i adicijskih teorema za funkcije sin i cos .
T: Eksponencijalna funkcija kompleksne varijable je periodi cka s periodom
2i.
e
z+i2
= e
z
D: Ra cunamo po deniciji e
i2
= cos 2 + i sin2 = 1. Slijedi
e
z
= e
z
e
i2
= e
z+i 2
.
T: Eksponencijalna funkcija nikad ne poprima vrijednost nula
e
z
0.
25 Radni materijal
D: Za eksponencijalnu funkciju realne varijable vrijedi e
x
0, x R. Pret-
postavimo suprotno, da postoji z takav da je e
z
= 0. Modul od
e
x
(cos y + i sin y) mora biti jednak 0,
|e
x
(cos y + i sin y)| = 0.
Kako je |e
x
| > 0, a |(cos y + i sin y)| = 1 zaklju cujemo da je pretpostavka
kriva. Ne postoji z C takav da je e
z
= 0.
PRIMJER 2.2 Skicirajte djelovanje funkcije f (z) = e
z
na
(a) xos,
(b) yos,
(c) pravac y = c
(d) pravac x = c
Rjeenje:
Trebamo odrediti skup {w C} za koje |w| = e
x
> 0, Arg w = y.
(a) Jednadba x-osi je y = 0. Iz relacija |w| = e
x
> 0, Arg w = 0 dobijemo
{z = x + iy : x R, y = 0} {w : Argw = 0}.
Eksponencijalna funkcija kompleksne varijable preslika pravac y = 0 u
pozitivni polupravac uosi.
(b) Jednadba y-osi je x = 0. Iz relacija |w| = e
x
= e
0
= 1, Argw = y R
dobijemo
{z = x + iy : x = 0, y R} {w : |w| = 1}.
Eksponencijalnafunkcijakompleksne varijable preslika y-os uk(0, 1) krunicu
jedini cnog polumjera.
(c) Pravcu y = c pripadaju kompleksni brojevi z = x + ic, x R. Ra cu-
namo |w| = e
x
> 0, Arg w = y = c.
Eksponencijalna funkcija kompleksne varijable preslika pravac y = c u
polupravac koji s uosi zatvara kut Argw = c.
{z = x + iy : x R, y = c} {w : Argw = c}.
Radni materijal 26
x
iy
y=c
u
iv
=c
Slika 2.4: (c) e
z
(d) Pravcu x = c pripadaju kompleksni brojevi z = c + iy, y R. Ra cu-
namo |w| = e
x
= e
c
, Arg w = y.
Eksponencijalna funkcija kompleksne varijable preslika pravac x = c u
k(0, e
c
) krunicu polumjera e
c
.
{z = x + iy : x = c, y R} {w : |w| = e
c
}.
Slika 2.5: (d) e
z
PRIMJER 2.3 Odredite sliku podru cja D za eksponencijalnu funkciju e
z
:
(a) D = {z C, z = x + iy : x R, 0 < y < 2}
27 Radni materijal
(b) D = {z C, z = x + iy : x R, < y < }
(c) S
ab
= {z C, z = x + iy : x R, a < y < b}
(d) S
ab
= {z C, z = x + iy : y R, a < x < b}
(e) R
ab
= {z C, z = x + iy : a < x < b, < y < }
Rjeenje:
Slika 2.6: (a) {z : 0 < y < 2} C \ {w : v = 0, u 0}.
Koristimo formule
|w| = e
x
, Argw = y.
(a) Ako odaberemo za glavnu vrijednost argumenta Arg w [0, 2)
onda eksponencijalna funkcija preslika prugu {0 < y < 2} iz z-ravnine u
cijelu w-ravninu bez pozitivnog dijela realne osi:
{z = x + iy : x R, 0 < y < 2} C \ {w = u + i v : v = 0, u 0}.
To preslikavanje je jednozna cno. Zraka {v = 0, u 0} je razrez.
(b) Ako odaberemo Argw (, ]onda eksponencijalna funkcija pres-
lika prugu { < y < } iz z-ravnine u cijelu w-ravninu bez negativnog
dijela realne osi:
{z = x + iy : x R, < y < } C \ {w = u + i v : v = 0, u 0}.
Radni materijal 28
To preslikavanje je jednozna cno. Zraka {v = 0, u 0} je razrez.
(c) Eksponencijalna funkcija prugu
S
ab
= {z C, z = x + iy : x R, a < y < b} preslika u
isje cak {w C : a < Arg w < b}.
Preslikavanje je jednozna cno ako je |b a| < 2.
Specijalno eksponencijalna funkcija preslika
{
2
< Imz <

2
} {Re w > 0}.
(d) Eksponencijalna funkcija prugu
S
ab
= {z C, z = x + iy : y R, a < x < b}
preslika u kruni vijenac {w C : e
a
< |w| < e
b
}.
(e) Eksponencijalna funkcija pravokutnik
R
ab
= {z C, z = x + iy : a < x < b, < y < }
preslika u kruni vijenac {w C : e
a
< |w| < e
b
} koji ima razrez du
negativnog dijela realne osi.
Slika 2.7: (e) R
ab
{w : e
a
< |w| < e
b
}
29 Radni materijal
NAPOMENA 2.3 Prisjetimo se homogene obi cne diferencijalne jednade drugog
reda s konstantnim koecijentima
y
+ py
+ y = 0.
Rjeenja karakteristi cne jednadbe
2
+ p + 1 = 0 su konjugirano kompleksni
brojevi
1
= a + ib,
2
= a ib, a linearno nezavisna rjeenja diferencijalne
jednade su:
y
1
= e
1
x
, y
2
= e
2
x
.
Primjenom Eulerove formule e
i
= cos + i sin rjeenja su:
y
1
= e
(a+ib)x
= e
ax
(cos bx + i sinbx),
y
2
= e
(aib)x
= e
ax
(cos bx i sinbx),
a op ce rjeenje je linearna kombinacija y
1
i y
2
:
y(x) = C
1
y
1
(x) + C
2
y
2
(x), C
1
, C
2
R;
y(x) = e
ax
[D
1
cos bx + D
2
sinbx], D
1
= (C
1
+ C
2
), D
2
= i(C
1
C
2
) C;
ZADA
CA 2.2 Rijeite diferencijalnu jednadbu y
(t) + 3y
(t) + 2y(t) = 0, uz
po cetne uvjete y(0) = 0, y
(0) = 0.
Eksponencijalna funkcija na R moe se prikazati redom e
x
=
n=0
1
n!
x
n
.
Analogno se denira eksponencijalna funkcija kompleksne varijable redom
e
z
=
n=0
1
n!
z
n
.
Eksponencijalna funkcija f (z) = e
z
je analiti cka funkcija na Ckoja zadovoljava
uvjete:
(i) f
(z) = f (z)
(ii) f (z
1
+ z
2
) = f (z
1
) f (z
2
)
(iii) za R vrijedi f (i) = e
i
= cos + i sin.
Radni materijal 30
Eksponencijalna funkcija je rjeenje diferencijalne jednadbe f
(z) = f (z) uz
po cetni uvjet f (0) = 1.
Za z = x + iy pomo cu tvrdnji (i) i (ii) vrijedi
e
z
= e
x+iy
= e
x
e
iy
= e
x
(cos y + i sin y)
2.1.3 Logaritamska funkcija
Denicija 2.6 logaritamska funkcija
Logaritamska funkcija kompleksne varijable f (z) = ln z je viezna cna funkcija
koja denira se za z 0 formulom
ln z = ln|z| + i(Argz + 2k), k Z.
Glavna vrijednost (glavna grana) logaritamske funkcije je
Lnz = ln|z| + iArg z.
U prikazu f (z) = u(x, y) + iv(x, y) glavne grane realne funkcije su
u(x, y) = ln
_
x
2
+ y
2
, v(x, y) = arctg
y
x
.
Eksponencijalan funkcija je periodi cka s osnovnim periodom 2i pa
njena inverzna funkcija ne moe biti jednozna cna funkcija. Logaritam-
ska funkcija ce varijabli z pridruiti bekona cno vrijednosti ln z koje ce se
razlikovati za 2ki, k Z.
T: Za ksni k, funkcija k-ta grana logaritamske funkcije ln
k
z je inverzna
funkcija eksponencijalne funkcije e
z
denirane na {z : 2k < y < 2(k +1)}.
D: Za ksni k eksponencijalna funkcija je bijekcija
{z : 2k < y < 2(k + 1)} C \ {w = u + iv : v = 0, u 0}
pa moemo odrediti inverznu funkciju. Trebamo rijeiti jednadbu e
w
= z
tj. odrediti w = u + iv. Zapiimo argument z u polarnom obliku z =
|z| e
i( Argz+2k)
.
Slijedi
e
w
= z e
u+iv
= |z|e
i(Argz+2k)
31 Radni materijal
e
u
e
iv
= |z|e
i(Argz+2k)
e
u
= |z| v = Argz + 2k,
u = ln|z|, v = Arg z + 2k.
Inverzna funkcija w = ln|z| + i(Arg z + 2k) = ln
k
z, je k-ta grana logarita-
mske funkcije kompleksne varijable.
Za k = 0 preslikavanje Lnz = ln|z| + iArg z koje predstavlja glavnu vri-
jednost logaritamske funkcije preslika kompleksnu ravninu bez pozitivne
realne osi (razrez) na prugu {w : 0 < Imw < 2}.
Za izbor Argz (, ] glavna vrijednost logaritamske funkcije je
bijektivno preslikavanje koje preslika kompleksnu ravninu bez negativne
realne osi (razrez) na prugu {w : < Imw < }.
Veza izme du logaritamske funkcije ln z i glavne vrijednosti Lnz je
Lnz = ln z + 2ki, k Z.
PRIMJER 2.4 Izra cunajte
(a) ln(1 i),
(b) glavnu vrijednost Ln(1 i).
Rjeenje:
Ako za glavnu vrijednost argumenta uzmemo Arg z [0, 2) onda broj
z = 1 i ima polarni zapis z =
2e
i
7
4
.
(a) ln(1 1i) = ln

2 + i(
7
4
+ 2k), k Z;
(b) Ln(1 i) = ln

2 + i
7
4
.
ZADA
CA 2.3 Skicirajte djelovanje funkcije f (z) = ln z na

(a) xos
(b) yos
PRIMJER 2.5 Provjerite da je za
(a) z = x R, x > 0 funkcija Lnz = ln x;
(b) z = x R, x < 0 funkcija Lnz = ln |x| + i.
Radni materijal 32
Rjeenje:
(a) Za z = x R, x > 0, odredimo modul i argument: |z| = x, Argz = 0.
Po deniciji Lnz = ln|z| + iArgz = lnx + i0 = ln x;
(b) Za z = x R, x < 0, odredimo modul i argument: |z| = |x|, Arg z = .
Po deniciji Lnz = ln |z| + iArgz = ln |x| + i.
ZADA
CA 2.4 Izra cunajte

(a) Ln3,
(b) Ln(3).
ZADA
CA 2.5 Rijeite jednadbe:

(a) ln z = 3 i
(b) e
iz
= 3.
2.1.4 Op ca potencija
Denicija 2.7 op ca potencija
Funkcija op ca potencija kompleksne varijable f (z) = z
c
za z, c C, z 0, je
viezna cna funkcija koja se denira formulom
z
c
= e
c ln z
.
Glavna vrijednost od op ce potencije je funkcija
z
c
= e
c Lnz
.
Specijalni slu cajevi op ce potencije ce se razmatrati u nastavku poglavlje
2.1.10:
c = n N funkcija z
c
= z
n
ima jedinstvenu vrijednost i zove se je n-ta potencija;
c =
1
n
, n N funkcija z
c
=
n
z = e
1
n
ln z
nije jednozna cna i zove se n-ti korijen.
PRIMJER 2.6 Izra cunajte (3i)
1+i
.
33 Radni materijal
Rjeenje:
Za z = 3i = |3|e
i
2
, ra cunamo po deniciji
z
c
= e
c ln z
.
(3i)
1+2i
= e
(1+2i) ln(3i)
= e
(1+2i)[ln 3+i(/2+2k)]
= e
ln 3+i(/2+2k)+2i(ln 3+i(/2+2k))
= e
ln 3+i(/2+2k)+2i ln 32(/2+2k)
= e
ln 32(/2+2k)+i(/2+2k+2 ln 3)
= e
ln 32(/2+2k)
e
i(/2+2k+2 ln 3)
= 3e
(4k)
e
i(/2+2k+ln 9)
= 3e
(4k+1)
(cos(/2 + ln 9) + i sin(/2 + ln 9), k Z.
ZADA
CA 2.6 Odredite glavnu vrijednost od

(a) i
i
,
(b) (3)
24i
.
2.1.5 Op ca eksponencijalna funkcija
Denicija 2.8 op ca eksponencijalna funkcija
Funkcija op ca eksponencijalna funkcija kompleksne varijable f (z) = a
z
za
a R, a > 0, denira se formulom
a
z
= e
z ln a
.
Funkcija op ca eksponencijalna funkcija kompleksne varijable f (z) = a
z
za
a C, a 0, denira se formulom
a
z
= e
z ln a
.
Glavna vrijednost od op ce potencije je funkcija
a
z
= e
z Lna
.
Radni materijal 34
2.1.6 Trigonometrijske funkcije
Trigonometrijske funkcije se deniraju pomo cu eksponencijalne funkcije.
Prema Eulerovoj formuli
e
ix
= cos x + i sinx
e
ix
= cos x i sinx
_
_
+ /
e
ix
+ e
ix
= 2 cos x, e
ix
e
ix
= 2i sinx
cos x =
e
ix
+ e
ix
2
, sinx =
e
ix
e
ix
2i
Ovi zapisi sugeriraju sljede cu deniciju funkcija sinus i kosinus za kom-
pleksne varijable.
Denicija 2.9 trigonometrijske funkcije kompleksne varijable
Trigonometrijske funkcije kompleksne varijable deniraju se formulama:
sin z =
e
iz
e
iz
2i
, cos z =
e
iz
+ e
iz
2
,
tg z =
sin z
cos z
, ctg z =
cos z
sin z
.
U prikazu sin z = u(x, y) + iv(x, y) realne funkcije su:
u(x, y) = sinx cosh y, v(x, y) = cos x sinh y.
U prikazu cos z = u(x, y) + iv(x, y) realne funkcije su:
u(x, y) = cos x cosh y, v(x, y) = sinx sinh y.
Iz denicije slijedi da Eulerova formula vrijedi i za kompleksne brojeve
z C
e
iz
= cos z + i sin z.
PRIMJER 2.7 Pokaite da su u prikazu sin z = u(x, y) +iv(x, y) realne funkcije
35 Radni materijal
Rjeenje:
sinz =
e
iz
e
iz
2i
=
e
i(x+iy)
e
i(x+iy)
2i
=
e
ix
e
y
e
ix
e
y
2i
=
i
2
(e
ix
e
y
e
ix
e
y
) =
i
2
(e
y
(cos x + i sinx) e
y
(cos x i sinx))
= sinx
1
2
(e
y
+ e
y
) + i cos x
1
2
(e
y
e
y
)
= sinx cosh y + i cos x sinh y
PRIMJER 2.8 Odredite sliku pravca x = c pri preslikavanju f (z) = sin z.
Rjeenje:
U prikazu sin z = u(x, y) + iv(x, y) realne funkcije za x = c poprimaju
oblik u(x, y) = sinc cosh y, v(x, y) = cos c sinh y.
u
2
= sin
2
c cosh
2
y, v
2
= cos
2
c sinh
2
y
u
2
+ v
2
= sin
2
c cosh
2
y + cos
2
c sinh
2
y = (1 cos
2
c) cosh
2
y + cos
2
c sinh
2
y
= cosh
2
y cos
2
c cosh
2
y + cos
2
c sinh
2
y
= cosh
2
y + cos
2
c(sinh
2
y cosh
2
y)
u
2
sin
2
c
= cosh
2
y,
v
2
cos
2
c
= sinh
2
y
cosh
2
y sinh
2
y = 1
u
2
sin
2
c

v
2
cos
2
c
= 1.
U kompleksnoj wravnini preslikavanjew = sin z pravac x = c preslika
u hiperbolu s poluosima a
2
= sin
2
c, b
2
= cos
2
c.
ZADA
CA 2.7 Skicirajte u kompleksnim ravninama z i w djelovanje preslika-

vanja w = sin z na pravac y = c.
2.1.7 Hiperboli cke funkcije
Prisjetimo se denicije hiperboli ckih funkcija realne varijable:
sinhx =
1
2
(e
x
e
x
), coshx =
1
2
(e
x
+ e
x
)
Radni materijal 36
Ovi zapisi sugeriraju sljede cu deniciju funkcija sinus hiperboli cki i
kosinus hiperboli cki za kompleksne varijable.
Denicija 2.10 hiperboli cke funkcije kompleksne varijable
Hiperboli cke funkcije kompleksne varijable deniraju se formulama:
sinh z =
e
z
e
z
2
, cosh z =
e
z
+ e
z
2
,
tanh z =
sinh z
cosh z
, coth z =
cosh z
sinh z
.
U prikazu sinh z = u(x, y) + iv(x, y) realne funkcije su:
u(x, y) = sinhx cos y, v(x, y) = coshx sin y.
U prikazu cosh z = u(x, y) + iv(x, y) realne funkcije su:
u(x, y) = coshx cos y, v(x, y) = sinhx sin y.
PRIMJER 2.9 Pokaite da su u prikazu sinh z = u(x, y)+iv(x, y) realne funkcije
u(x, y) = sinhx cos y, v(x, y) = coshx sin y.
Rjeenje:
sinhz =
e
x+iy
e
xiy
2
=
e
x
e
iy
e
x
e
iy
2
=
e
x
(cos y + i sin y) e
x
(cos y i sin y)
2
=
1
2
[(e
x
cos y e
x
cos y) + i(e
x
sin y + e
x
sin y)]
=
1
2
[cos y(e
x
e
x
) + i sin y(e
x
+ e
x
)]
= cos y sinhx + i sin y coshx
u(x, y) = sinhx cos y, v(x, y) = coshx sin y
PRIMJER 2.10 Neka je zadano preslikavanje w = sinh z. Odredite slike pravaca:
(a) x = c,
37 Radni materijal
(b) y = c.
Rjeenje:
a) x = c
u(x, y) = sinhc cos y
v(x, y) = coshc sin y
u
2
sinh
2
c
= cos
2
y
v
2
cosh
2
c
= sin
2
y
u
2
sinh
2
c
+
v
2
cosh
2
c
= 1.
Preslikavanje w = sinhz preslikapravac x = c uelipsu
u
2
sinh
2
c
+
v
2
cosh
2
c
= 1
u kompleksnoj wravnini.
b) y = c
u(x, y) = sinhx cos c
v(x, y) = coshx sinc
u
2
cos
2
c
= sinh
2
x
v
2
sin
2
c
= cosh
2
x
v
2
sin
2
c

u
2
cos
2
c
= 1.
Preslikavanje w = sinhz preslika pravac y = c u
v
2
sin
2
c

u
2
cos
2
c
= 1 u
kompleksnoj wravnini.
sinhz =
1
2
(e
z
e
z
), coshz =
1
2
(e
z
+ e
z
)
PRIMJER 2.11 Pokaite da je sin iz = i sinh z.
Rjeenje: Po deniciji funkcije sinus ra cunamo:
siniz =
1
2i
(e
i
2
z
e
i
2
z
)
=
1
2i
(e
z
e
z
)
=
1
2i
(e
z
e
z
)
=
1
i
sinh z
= i sinh z.
Radni materijal 38
TRIGONOMETRIJSKE I HIPERBOLI
CKE FUNKCIJE KOMPLEKSNE

VARIJABLE
sinz =
e
iz
e
iz
2i
, cos z =
e
iz
+ e
iz
2
sinhz =
e
z
e
z
2
, coshz =
e
z
+ e
z
2
sin(iz) = i sinh(z), cos(iz) = cosh(z)
sinh(iz) = i sin(z), cosh(iz) = cos(z)
sin(x iy) = sinx cosh y i cos x sinh y, | sinz| =
_
sin
2
x + sinh
2
y
cos(x iy) = cos x cosh y i sinx sinh y, | cos z| =
_
cos
2
x + sinh
2
y
sinh(x iy) = sinhx cos y i coshx sin y, | sinhz| =
_
sinh
2
x + sin
2
y
cosh(x iy) = coshx cos y i sinhx sin y, | coshz| =
_
sinh
2
x + cos
2
y
arcsin(z) = i ln(iz +
1 z
2
) + 2k, arsinh(z) = ln(z +
z
2
+ 1) + 2ki
arccos(z) = i ln(iz +
z
2
1) + 2k, arcosh(z) = ln(z +
z
2
1) + 2ki
PRIMJER 2.12 Funkcija arcsin z je viezna cna funkcija koja je inverzna funkcija
od sin z. Pokaite da je
arcsin z = i ln(zi +
1 z
2
) + 2k, k Z.
Rjeenje: Trebamo rijeiti jednadbu sin w = z tj. odrediti w.
z = sinw =
e
iw
e
iw
2i
/ 2i
2zi = e
iw
e
iw
/ e
iw
2e
iw
zi = e
2iw
1
e
2(iw)
2zie
iw
1 = 0, e
iw
= t
t
2
2zit 1 = 0
t
1,2
=
2zi
_
(2zi)
2
4 1 (1)
2
= zi
z
2
+ 1
Ne moramo pisati jer se radi o kompleksnom korijenu. e
iw
= zi +
1 z
2
Kakoje e
w
periodi cnas periodom2ki moravrijediti e
iw+2ki
= zi+
1 z
2
, k
Z
39 Radni materijal
iw + 2ki = ln(zi +
1 z
2
)
w = i ln(zi +
1 z
2
) 2k
w = arcsinz = i ln(zi +
1 z
2
) + 2k, k Z.
ZADA
CA 2.8 Izvedite formulu za area sinus hiperboli cki, viezna cnu funkciju
Arshz kao inverznu funkciju od sinh z.
Arshz = ln(z +
z
2
+ 1) + 2ki, k Z.
2.1.8 Linearna funkcija
Denicija 2.11 linearna funkcija
Neka su a 0, b C. Linearna funkcija kompleksne varijable denira se
formulom
f (z) = a z + b.
T: (1) Za a R, a > 0 preslikavanje w = f (z) = a z je KONTRAKCIJA ili
DILATACIJA.
(2) Za a C, a = e
i
0
preslikavanje w = f (z) = a z je ROTACIJA za kut
0
.
(3) Za a C, a = |a|e
i
0
preslikavanje w = f (z) = a z je kompozicija kontrak-
cije ili dilatacije i rotacija za kut
0
.
(4) Za b 0 preslikavanje w = f (z) = z + b je TRANSLACIJA.
(5) Za a 0, b C, a = |a|e
i
0
preslikavanje w = f (z) = a z + b je kompozi-
cija kontrakcije ili dilatacije w
1
= |a|z za koecijent |a|, rotacije za kut
0
w
2
= e
i
0
z i translacije w
3
= z +
w = (w
3
w
2
w
1
)(z).
D: (1) Za a R, a > 0 zadano je preslikavanje w = f (z) = a z = a(x + iy) =
ax + iay. Odredimo zapis w u polarnom obliku w = |w|e
Argw
.
|w| = |az| = |a||z|, Arg w = arctg
ay
az
= Arg z. Preslikavanje f (z) = az to cku z u
Gaussovoj z ravnini preslika u to cku w ciji modul se produljio ili skratio
a puta u Gaussovoj w ravnini.
Radni materijal 40
x
iy
|
z
|
0
u
iv
f z cz ( )=
z
0
c
|
z
|
0
w
0
=
Slika 2.8: (1) kontrakcija ili dilatacija f (z) = c z
(2) Za a C, a = e
i
0
zadano je preslikavanje f (z) = e
i
0
z = e
i
0
|z|e
iArgz
=
|z|e
i(Argz+
0
)
. Odredimo zapis w u polarnom obliku w = |w|e
Argw
.
|w| = |z|, Argw = Arg z +
0
. Preslikavanje f (z) = e
i
0
z to cku z preslika u w
ciji modul jednak modulu od z a argument se pove cao za
0
.
x
iy
r
u
iv
z
0
w
0
r
+
0
Slika 2.9: (2)rotacija f (z) = e
i
0
z
(3) slijedi iz (1) i (2). Preslikavanje w = f (z) = |a|e
i
0
z to cku z preslika u
w ciji modul jednak |a||z| a argument se pove cao za
0
.
x
iy
|
z
|
u
iv
z
w
c
|
z
|
0
Slika 2.10: (3) f (z) = |c|e

i
0
z
(4) Za b 0 preslikavanje f (z) = z + b to cku z preslika u to cku w koja je
odgovara translaciji od z za b u smislu zbrajanja kompleksnih brojeva.
41 Radni materijal
Slika 2.11: (4)translacija f (z) = z + b
(5) slijedi iz (3) i (4).
ZADA
CA 2.9 Pokaite:
(1) Kontrakcija ili dilatacija f (z) = a z, a > 0 preslika krunicu |z| = c, c > 0 u
krunicu |w| = ac.
(2) Rotacija f (z) = e
i
0
z preslika krunicu |z| = c, c > 0 u krunicu |w| = c.
(3) Preslikavanje f (z) = |a|e
i
0
z preslika krunicu |z| = c, c > 0 u krunicu
|w| = |a|c.
(4) Translacija f (z) = z+b krunicu |z| = c, c > 0 preslika u krunicu |wb| = c.
(5) Linearno preslikavanje f (z) = |a|e
i
0
z + b krunicu |z| = c, c > 0 preslika u
krunicu |w b| = |a|c.
PRIMJER 2.13 Neka je podru cje D u z ravnini pravokutnik ome den pravcima
x = 0, y = 0, x = 2 y = 1. Odredite podru cje D
u w u koje se preslikavanjem
w = f (z) =
2e
i
4
z + (1 2i) preslika D.
Rjeenje: Ako je w =
2e
i
4
z + (1 2i) onda je w kompozicija rotacije
w
1
= e
i
4
z (rotacije za kut
0
= /4 u smjeru suprotnom kretanju kazaljke
na satu dilatacije w
2
=
2z, za koecijent a =
2 i translacije w
3
= z + za
=
1
2
(1 2i).
Radni materijal 42
Trebamo odrediti funkcije u i v u prikazu f (z) = u(x, y) + iv(x, y) :
Iz zapisa u + iv = (1 + i)(x + iy) + (1 2i), odre dujemo:
u(x, y) = x y + 1, v(x, y) = x + y 2.
Pravac x = 0 preslika se u pravac u + v = 1,
pravac y = 0 u pravac u v = 3
pravac x = 2 u pravac u + v = 3
i pravac y = 1 u pravac u v = 1.
2.1.9 Kvadratna funkcija
Denicija 2.12 kvadratna funkcija
Kvadratna funkcija kompleksne varijable denira se formulom
f (z) = z
2
.
U prikazu f (z) = u(x, y) + iv(x, y) realne funkcije su
u(x, y) = x
2
y
2
, v(x, y) = 2xy.
U polarnim koordinatama kvadratna funkcija se denira formulom
f (z) = r
2
e
i2
, z = re
i
,
a realne funkcije su
u(r, ) = r
2
cos(2), v(r, ) = r
2
sin(2).
PRIMJER 2.14 Skicirajte djelovanje funkcije f (z) = z
2
na
(a) pravac x = c,
(b) pravac y = c,
(c) pravac x + y = 1,
(d) gornju poluravninu y > 0,
(e) prvi kvadrant x > 0, y > 0.
43 Radni materijal
Rjeenje:
(a) x = c
u = c
2
y
2
, v = 2cy y =
v
2c
u = c
2
v
2
4c
2
(parabola).
x = 0 u 0, v = 0
(b) y = c
u = x
2
c
2
, v = 2xc x =
v
2c
u =
v
2
4c
2
c
2
(parabola).
y = 0 u 0, v = 0
(c) x + y = 1,
v =
1
2
(1 u)
2
(parabola).
(d) y > 0
Za z = |z|e
iArgz
, 0 < Argz < ra cunamo f (z) = |z|
2
e
i2Argz
. Prema po-
larnom zapisu w = |w|e
iArgw
moemo odrediti da je |w| = |z|
2
Argw =
2Arg z. Slika je cijela ravnina bez pozitivne u-osi {v = 0, u 0}
(razrez).
(e) x > 0, y > 0
Za z = |z|e
iArgz
, 0 < Argz < /2 ra cunamo f (z) = |z|
2
e
i2Argz
. Prema po-
larnom zapisu w = |w|e
iArgw
moemo odrediti da je |w| = |z|
2
Argw =
2Arg z. Slika je gornja poluravnina bez pozitivne u-osi {v = 0, u 0}
(razrez).
ZADA
CA 2.10 Neka je trokut D u z ravnini zadan s pravcima x = 1, y =

1, x+y = 1. Odredite i skicirajte podru cje D
uwravnini ukoje se preslikavanjem

f (z) = z
2
preslika trokut D.
2.1.10 n-ta potencija i n-ti korijen
Denicija 2.13 n-ta potencija
Funkcija n-ta potencija kompleksne varijable je denirana sa
f (z) = z z ... z = z
n
Radni materijal 44
za n N. Neka je z = |z|(cos +i sin) prikaz kompleksnog broja u trigonometri-
jskom obliku onda vrijedi
f (z) = |z|
n
(cos n + i sinn).
Upolarnomsustavu funkcija je zadana s f (z) = |z|
n
e
ni
f (z) = u(r, )+iv(r, )
gdje su realne funkcije
u(r, ) = r
n
cos n, v(r, ) = r
n
sinn, r = |z|.
Poznata De Moivre-ova formula dobije se za kompleksan broj z modula
|z| = 1 i n N
(cos + i sin)
n
= cos n + i sinn.
ZADA
CA 2.11 Pokaite da De Moivre-ova formula vrijedi i za n Z
i za
n Q.
NAPOMENA 2.5 Za z = |z|e
iArgz
,
2k
n
< Arg z <
2(k+1)
n
ra cunamo f (z) =
|z|
n
e
inArgz
. Prema polarnom zapisu w = |w|e
iArgw
moemo odrediti da je |w| =
|z|
n
Argw = nArgz. Slika isje cka {z : 2k/n < Arg z < 2(k + 1)/n} je cijela
ravnina C bez pozitivne u-osi {v = 0, u 0} (razrez).
Denicija 2.14 Neka je kompleksna ravnina proirena s dodanom to ckom .
Preslikavanje denirano formulom
f (z) =
1
z
zovemo inverzija. Realne funkcije u prikazu f (z) = u(x, y) + iv(x, y) su
u(x, y) =
x
x
2
+ y
2
, v(x, y) =
y
x
2
+ y
2
.
U polarnom sustavu funkcija je zadana s
f (z) = u(r, ) + iv(r, ) gdje su realne funkcije
u(r, ) =
1
r
cos n, v(r, ) =
1
r
sinn, r = |z|.
45 Radni materijal
Slika 2.12: (6)inverzija f (z) =
1
c
T: (6) Preslikavanje inverzija f (z) =
1
z
je kompozicija osne simetrije uodnosu
na x os i kontrakcije ili dilatacije.
PRIMJER 2.15 Inverzija f (z) =
1
z
preslika krunicu z z =
2
u krunicu ww =
1
2
.
Inverzija preslika to cke unutar kruga z z
2
u podru cje izvan ww
1
2
.
Rjeenje:
U jednadbi krunice zz =
2
djelujemo preslikavanjem w =
1
z
:
1
w

1
w
=
2
w w =
1
2
.
Sve to cke kruga zz
2
preslikavanje w =
1
z
preslika u
1
w
1
w

2
ww
1
2
podru cje izvan kruga ww =
1
2
.
PRIMJER 2.16 Pokaite da preslikavanje w =
1
z
preslikava podru cje D : {z :
Re z >
1
2
} u krug K : {w : |w 1| < 1}.
Rjeenje:
Za preslikavanje w = f (z) gledamo inverzno preslikavanje z =
1
w
. Tada
vrijedi x + iy =
1
u+iv
x + iy =
u
u
2
+v
2
i
v
u
2
+v
2
.
Uvjet Re z >
1
2
implicira
u
u
2
+v
2
>
1
2
to je ekvivalentno (u 1)
2
+ v
2
< 1.
Radni materijal 46
x
iy
u
iv
1
Slika 2.13: f (z) = 1/z
Denicija 2.15 n-ti korijen
Neka je z = |z|(cos +i sin) prikaz kompleksnog broja u trigonometrijskom
obliku. Funkcija n-ti korijen iz kompleksnog broja f (z) =
n
z je viezna cna
funkcija koja denira se formulom
n
z =
n
_
|z|
_
cos
+ 2k
n
+ i sin
+ 2k
n
_
, k = 0, 1, . . . , n 1
Za svaki k = 0, 1, ...n 1 denirana je jedna grana funkcije.
U polarnom sustavu funkcija je zadana s f (z) = |z|
1
n
e
iarg z/n
f (z) = u(r, ) + iv(r, ) gdje je
u(r, ) =
n
r cos
+ 2k
n
, v(r, ) =
n
r sin
+ 2k
n
, r = |z|.
=
2
n
| | z
n
Slika 2.14: f (z) =
n
|z|
NAPOMENA 2.6 Svaka grana preslika cijelu ravninu bez pozitivne u-osi
{z : y = 0, x 0} (razrez) na isje cak s centrom u ishoditu
{w : Arg w,
2k
n
< Argw <
2(k+1)
n
}.
47 Radni materijal
2.2. Neprekidnost, limes i derivacija
2.2 Neprekidnost, limes i derivacija
2.2.1 Prisjetimo se
Prisjetimo se denicije neprekinutosti, limesa i derivacije realnih funkcija:
Denicija 2.16 neprekinuta realne funkcije u to cki
Kaemo da je funkcija f : I R R neprekinuta u to cki c I ako za svaki
> 0 postoji > 0 tako da za |x c| < vrijedi | f (x) f (c)| < .
Za funkciju f : R R kaemo da je neprekinuta na skupu D ako je
neprekinuta u svakoj to cki c D. T: Neprekinuta funkcija na segmentu je
ograni cena i dostie svoj minimum i maksimum.
x
y
c
c+ c-

f(c)
f(c)+
f(c)-

Slika 2.15: neprekinutost u c R
Denicija 2.17 limes realne funkcije
Neka je funkcija f denirana na I R osim moda u to cki c. Kaemo da
funkcija f : I R R ima limes L u to cki c I ako za svaki > 0 postoji > 0
tako da za 0 < |x c| < vrijedi | f (x) L)| < .
Limes ozna cavamo L = lim
xc
f (x).
T: Ako je funkcija f neprekinuta u to cki c onda ima limes u to cki c i vrijedi
L = lim
xc
f (x) = f (c).
T: Akofunkcija f denirana uto cki c ima limes uto cki c i akoje lim
xc
f (x) =
f (c) onda je funkcija f neprekinuta u to cki c.
Denicija 2.18 derivacija realne funkcije u to cki
Kaemo da je funkcija f : I R R derivabilna u to cki c I ako postoji
Radni materijal 48
lim
xc
f (x) f (c)
x c
.
Ako postoji limes ozna cavamo ga f
(c) i zovemo derivacija funkcije f u to cki c.

Ako je funkcija derivabilna u svakoj to cki intervala I onda funkciju f
koja
broju x pridruuje f
(x) zovemo derivacijom funkcije f.

ZADA
CA 2.12 Izvedite formulu za derivaciju kompozicije funkcija:

(g f )
(x) = [g( f (x))]
= g
( f (x)) f
(x).
Odredite derivaciju funkcije f (x) = ln(sinx
2
).
2.2.2 Neprekinutost, limes i derivacija funkcije komplek-
sne varijable
Denicija neprekinutosti, limesa i derivacije funkcije kompleksne varijable
su analogne.
Denicija 2.19 neprekinutost kompleksne funkcije
Neka je D C podru cje u C. Kaemo da je funkcija f : D C neprekinuta
u to cki c D ako za svaki > 0 postoji > 0 tako da za |z c| < vrijedi
| f (z) f (c)| < .
x
iy
u
iv
f
c
f(c)
Slika 2.16: neprekinutost u c C

T: Ako je funkcija f (z) = u(x, y) + iv(x, y) je neprekinuta u to cki c = a + ib,
onda su funkcije u(x, y) i v(x, y) neprekinute u to cki (a, b).
D: Neka je f neprekinuta u c = a + ib tj.
( > 0) ( > 0), |z c| < | f (z) f (c)| <
49 Radni materijal
Za |z c| <
_
(x a)
2
+ (y b)
2
< ,
uz prikaz f (z) = u(x, y) + iv(x, y) i f (c) = u(a, b) + iv(a, b) vrijedi
|u(x, y) + iv(x, y) u(a, b) iv(a, b)| <
|u(x, y) u(a, b) + i(v(x, y) v(a, b))| <
_
(u(x, y) u(a, b))
2
+ (v(x, y) v(a, b))
2
<
_
|u(x, y) u(a, b)|
2
+ |v(x, y) v(a, b)|
2
< .
Zato je |u(x, y) u(a, b)| <
|v(x, y) v(a, b)| < ,
pa zaklju cujemo da su i u(x, y) i v(x, y) je neprekinute u to cki (a, b).
Vrijedi i obrat:
T: Ako su u(x, y) i v(x, y) je neprekinute u to cki (a, b) onda je f neprekinuta
u c.
D: Neka su su u(x, y) i v(x, y) neprekinute u to cki (a, b). Tada
( > 0) ( > 0),
_
(x a)
2
+ (y b)
2
<
|u(x, y) u(a, b)| < /2, |v(x, y) v(a, b)| < /2.
Ocjenjujemo | f (z) f (c)| :
| f (z) f (c)| =
_
(u(x, y) u(a, b))
2
+ (v(x, y) v(a, b))
2
|u(x, y) u(a, b)| +
|v(x, y) v(a, b)| < .
Denicija 2.20 limes kompleksne funkcije
Neka je funkcija f denirana na podru cju D C osim moda u to cki c D.
Kaemo da funkcija f : D C ima limes L u to cki c D ako za svaki > 0
postoji > 0 tako da
0 < |z c| < | f (x) L)| < .
Limes ozna cavamo L = lim
zc
f (z).
T: Funkcija f (z) = u(x, y) + iv(x, y) ima limes L = A + iB u to cki c = a + ib
ako i samo ako A = lim
(x,y)(a,b)
u(x, y) i B = lim
(x,y)(a,b)
v(x, y).
T: Ako je funkcija f neprekinuta u to cki c onda ima limes u to cki c i
vrijedi L = lim
zc
f (z) = f (c). T: Ako funkcija f ima limes u to cki c i ako je
lim
zc
f (z) = f (c) onda je funkcija f neprekinuta u to cki c.
Radni materijal 50
NAPOMENA 2.7 Skup C moemo proiriti sa . to zna ci u kompleksnoj
ravnini? Ako zamislimo jedini cnu sferu i kompleksnu ravninu koja prolazi ek-
vatorom sfere onda se svaka to cka kompleksne ravnine moe se spojiti spojnicom
s polom sfere. Svakoj to cki z iz kompleksne ravnine odgovara presje cna to cka
spojnice i sfere. Beskona cno dalekoj to cki u proirenoj kompleksnoj ravnini
odgovara pol.
Denicija 2.21 derivacija kompleksne funkcije
Kaemo da je funkcija f : D C C derivabilna u toki c D ako postoji
lim
zc
f (z) f (c)
z c
.
Ako postoji limes ozna cavamo ga f
(c) i zovemo derivacija funkcije f u to ci c.

Ako je funkcija derivabilna u svakoj to cki podru cja D onda funkciju f
koja broju z pridruuje f
(z) zovemo derivacijom funkcije f na D.

f
(z) = lim
z0
f (z + z) f (z)
z
,
za svaki z D.
Za derivacije kompleksnih funkcija vrijede sva pravila deriviranja re-
alnih funkcija.
PRIMJER 2.17 Izra cunajte derivaciju funkcije f (z) = z u to cki c = 0.
Rjeenje:
f
(0) = lim
z0
f (z) f (0)
z 0
= lim
z0
z 0
z 0
= lim
z0
1 = 1.
Funkcija je derivabilna u z = 0 i njezina derivacija je 1.
ZADA
CA 2.13 Provjerite je li funkcija f (z) = z derivabilna na C tj. u svakoj

to cki c C.
PRIMJER 2.18 Provjerite je li funkcija f (z) = z = x iy derivabilna u to cki
c = 0.
51 Radni materijal
Rjeenje: Po deniciji derivacije funkcije f u to cki c ra cunamo
f
(0) = lim
z0
f (z) f (0)
z 0
= lim
z0
z
z
=
_
_
z = x + i 0 lim
z0
xi0
x+i0
= 1
z = 0 + i y lim
z0
iy
iy
= 1
Limes ako postoji je jedinstven pa zaklju cujemo da funkcija f (z) = z nije
derivabilna u nuli.
x
iy
z=x i + 0
z=x i y +
z= i y 0+
0
Slika 2.17: z 0
ZADA
CA 2.14 Provjerite da je funkcija f (z) = z

2
derivabilna na C. Odredite
derivaciju funkcije f.
NAPOMENA 2.8 Neka su z
0
i z
0
+ z pridruene to cke A i B u zravnini, a
slikama f (z
0
) i f (z
0
+ z) pridruene to cke A i B u wravnini.
Geometrijska interpretacija derivacije funkcije kompleksne varijable f u to cki z
0
je
limes kvocijenta duljina B
i BA kad se to cka A pribliava to cki B.

f
(z
0
) = lim
AB
B
BA
.
Radni materijal 52
Poglavlje 3
Analiti cke funkcije
Denicija 3.1 analiti cka funkcija
Funkcija kompleksne varijable f : D C C je analiti cka na podru cju D
ako funkcija ima derivaciju f
na Di ako je ta derivacija neprekinuta funkcija na D.

Denicija 3.2 analiti cka funkcija u to cki
Funkcija kompleksne varijable f : D C C je analiti cka u to cki c D ako
postoji okolina D = {z : |z c| < } oko c tako da je f analiti cka na D.
NAPOMENA 3.1 Za analiti cku funkciju koriste se i nazivi holomorfna i regu-
larna funkcija.
PRIMJER 3.1 Odredite podru cje na kojem je funkcija f (z) =
1
z
2
+1
analiti cka.
Rjeenje:
Ra cunamo derivaciju po pravilima deriviranja koja vrijede i za realnu
funkciju: f
(z) =
1
z
2
+1
=
1
(z
2
+1)
2
2z =
2z
(z
2
+1)
2
Funkcija f
je dobro denirana ako je z

2
+ 1 0,
(z + i) (z i) 0,
z i, z i.
Funkcija f je analiti cka na C \ {i, i}.
Denicija 3.3 singularne to cke
To cke u kojima kompleksna funkcija nije analiti cka zovu se singularne to cke.
Tipovi singularnih to caka:
53
(1) z
0
je izolirani singularitet ako nema okoline oko z
0
u kojoj postoje drugi
singulariteti;
(2) z
0
je pol reda n ako postoji lim
zz
0
(z z
0
)
n
f (z) 0;
(3) z
0
je uklonjiv singularitet ako postoji lim
zz
0
f (z) 0;
(4) z
0
je to cka grananja.
PRIMJER 3.2 (1) z
0
= i, z
0
= i su izolirani singulariteti za funkciju f (z) =
1
z
2
+1
=
1
(zi)(z+i)
;
(2) z
0
= i, z
0
= i su polovi prvog reda za funkciju f (z) =
1
z
2
+1
jer postoji lim
zi
(z i) f (z) =
1
2i
0; i postoji lim
zi
(z +i) f (z) =
1
2i
0;
(3) z
0
= 0 je uklonjiv singularitet za funkciju f (z) =
sin z
z
jer postoji lim
z0
f (z) =
sin z
z
= 1 0;
(4) z
0
= 3 je to cka grananja za viezna cnu funkciju f (z) =
z 3.
z
0
= 2 je to cka grananja za viezna cnu funkciju
z
0
= 3 je to cka grananja za viezna cnu funkciju f (z) = ln(z 3).
PRIMJER 3.3 Polinomi f (z) = a
0
+a
1
z +a
2
z
2
+ +a
n
z
n
su analiti cke funkcije
na cijelom C.
Racionalne funkcije f (z) =
g(z)
h(z)
su analiti cke na C \ {z : h(z) = 0}.
Racionalne funkcije oblika f (z) =
a
(zz
0
)
n
su analiti cke na C \ {z
0
}.
Funkcija f (z) = Lnz je analiti cka na D : C \ {z : y = 0, x < 0}.
TEOREM 3.1 Ako je f : C C analiti cka na podru cju D onda postoje sve
derivacije vieg reda i one su analiti cke funkcije.
Dokaz: Tvrdnja je posljedica Cauchyjeve formule (u poglavlju 4.4).
TEOREM 3.2 Funkcija kompleksne varijable f : D C C u prikazu f (z) =
u(x, y) + iv(x, y) je analiti cka na podru cju D ako i samo aku su funkcije . u i v
Radni materijal 54
3. Analiti cke funkcije
klase C
1
na D i za svaki (x, y) D vrijede Cauchy-Riemannovi uvjeti (C R)
uvjeti
u(x, y)
x
=
v(x, y)
y
,
u(x, y)
y
=
v(x, y)
x
.
Funkcije u i v zovu se konjugirane funkcije.
Dokaz:
()
Pretpostavimo da je f (z) analiti cka, tj. f
(z) i f
(z) je neprekinuta funkcija

na D lim
z0
f (z+z)f (z)
z
lim
z0
f (z + z) f (z)
z
Ra cunat cemo limes z = x + iy 0 u dva smjera
I x = 0, IIy = 0.
lim
z0
f (z + z) f (z)
z
= lim
x 0
y 0
u(x + x, y + y) + iv(x + x, y + y) u(x, y) iv(x, y)
x + iy
=
_
_
I x = 0
lim
y0
u(x, y + y) + iv(x, y + y) u(x, y) iv(x, y)
iy
= lim
y0
u(x, y + y) u(x, y)
iy
+ lim
y0
i(v(x, y + y) v(x, y))
iy
= i
u(x, y)
y
+
v(x, y)
y
II y = 0
lim
x0
u(x + x, y) + iv(x + x, y) u(x, y) iv(x, y)
ix
=
u(x, y)
x
+ i
v(x, y)
x
Budu ci je limes jedinstven mora vrijediti i
u(x,y)
y
+
v(x,y)
y
=
u(x,y)
x
+i
v(x,y)
x
, a
to su C-R uvjeti.
()
Pretpostavimo da su funkcije u i v klase C
1
na D i za svaki (x, y) D vrijede
55 Radni materijal
Cauchy-Riemannovi uvjeti (C-R uvjeti).
Trebamoodrediti dali postoji jedinstvenlimes f
(z) = lim
z0
f (z+z)f (z)
z
, z =
x + iy Ra cunamo
f (z+z)f (z) = u(x+x, y+y)u(x, y)+i
_
v(x + x, y + y) v(x, y)
_
= u+i v.
Prema svojstvima funkcija u i v vrijedi
u = u(x + x, y + y) u(x, y)
u(x, y)
x
x +
u(x, y)
y
y,
v = v(x + x, y + y) v(x, y)
v(x, y)
x
x +
v(x, y)
y
y.
Zato je prirast funkcije f
f (z + z) f (z)
u(x, y)
x
x +
u(x, y)
y
y + i
_
v(x, y)
x
x +
v(x, y)
y
y
_
,
f (z + z) f (z)
u(x, y)
x
x + i
u(x, y)
x
y + i
v(x, y)
x
x
v(x, y)
x
y
=
u(x, y)
x
_
x + i y
_
+ i
v(x, y)
x
_
x + i y
_
.
Odredimo limes
lim
z0
f (z + z) f (z)
z

u(x, y)
x
+ i
v(x, y)
x
.
Funkcija f ima derivaciju
f
(z) =
u(x, y)
x
+ i
v(x, y)
x
na D pa je f analiti cka na D.
Zapisi za derivaciju f
funkcije f (z) = u(x, y) + iv(x, y) su:

f
(z) =
u
x
+ i
v
x
=
v
y
i
u
y
=
u
x
i
u
x
=
v
y
+ i
v
x
Radni materijal 56
ZADA
CA 3.1 Neka je zadana funkcija f (z) = u(x, y) + iv(x, y) = x

3
3xy
2
+
i(3x
2
y y
3
)). Pokaite da je analiti cka funkcija.
Pokaite da funkcija f
1
(z) = v(x, y) + iu(x, y) nije analiti cka.
Pokaite da je funkcija f
2
(z) = v(x, y) iu(x, y) analiti cka.
ZADA
CA 3.2 Izvedite (C-R) jednadbe u POLARNOM SUSTAVU

z = re
i
, r = |z|, = argz
f (z) = u(r, ) + iv(r, )
x = r cos , y = r sin
(C-R) jednadbe u polarnom sustavu su:
u
r
=
1
r
v
v
r
=
1
r
u
Koristite lan cano pravilo u(r, )

u
r
=
u
x
x
r
+
u
y
y
r
TEOREM 3.3 Preslikavanje denirano funkcijom kompleksne varijable f (z) =
u(x, y) + iv(x, y) zadano je jednadbama u = u(x, y), v = v(x, y). Ako je funkcija
f analiti cka na podru cju D onda je Jakobijan preslikavanja
(u, v)
(x, y)
= | f
(z)|
2
Dokaz: Ako je funkcija analiti cka onda vrijede (C-R) jednadbe na po-
dru cju D pa ra cunamo Jakobijan:
(u,v)
(x,y)
=
u
x
v
y

u
y
v
x
= (
u
x
)
2
+ (
u
y
)
2
= |
u
x
+ i(
u
y
)|
2
= | f
(z)|
2
.
PRIMJER 3.4 Odredite Jakobijan i njegove geometrijsko zna cenje za preslika-
vanje dano analiti ckom funkcijom f (z) =
2e
i
4
z + (1 2i).
Rjeenje:
57 Radni materijal
Prema deniciji ra cunamo Jakobijan
J =
(u, v)
(x, y)
= | f
(z)|
2
= |
2e
i
4
|
2
= 2.
Prema lokalnom svojstvu Jakobijana
|J| = lim
A
uv
A
xy
,
geometrijska interpretacija Jakobijana nam kae da je A
uv
povrina slike
u w ravnini dva puta ve ca od A
xy
povrine originala u z ravnini, kad
A
xy
0.
Radni materijal 58
3.1 Konjugirano-harmonijske funkcije
Denicija 3.4 harmonijska funkcija
Funkciju : R R koja je klase C
2
(D) (ima druge parcijalne derivacije koje
su neprekinute funkcije) i koja zadovoljava Laplaceovu jednadbu
x
2
+
y
2
= 0
zovemo harmonijska funkcija.
Uz oznaku Laplaceovog operatora
=

2
x
2
+

2
y
2
Laplaceovu jednadbu zapisujemo
(x, y) = 0.
ZADA
CA 3.3 Provjerite je li funkcija (x, y) =

_
x
2
+ y
2
harmonijska.
Provjerite je li funkcija (x, y) = arctg(
y
x
) harmonijska.
TEOREM 3.4 Ako je f : D C, f (z) = u(x, y) + iv(x, y) analiti cka funkcija,
onda su funkcije u iv harmonijske funkcije i zovemo ih se KONJUGIRANO
HARMONIJSKE FUNKCIJE.
Dokaz:
Pretpostavimo da je f analiti cka f
(z) i f
(z) neprekidna. Slijedi

u, v C
1
(D) i vrijede (C-R) jednadbe. Da bi u(x, y) bila harmonijska treba
provjeriti je li u(x, y) = 0.
2
u
x
2
=

x
_
u
x
_
=

x
_
v
y
_
=

2
v
xy
2
u
y
2
=

y
_
u
y
_
=

y
_
v
x
_
=

2
v
xy
2
u
x
2
+

2
u
y
2
= 0 u(x, y) = 0.
59 Radni materijal
3.1. Konjugirano-harmonijske funkcije
Provjeravamozadovoljavali funkcija v Laplaceovujednadbuv(x, y) = 0 :
2
v
x
2
=

x
_
v
x
_
=

x
_
u
y
_
=

2
u
xy
2
v
y
2
=

y
_
v
y
_
=

y
_
u
x
_
=

2
u
yx
2
v
x
2
+

2
v
y
2
= 0 v(x, y) = 0.
PRIMJER 3.5 Neka je zadana funkcije f (z) = u(x, y) +iv(x, y) = (x
2
y
2
x) +
i(2xy y). Provjerite jesu li funkcije u i v harmonijske.
Rjeenje:
2
u
x
2
= 2,

2
u
y
2
= 2,

2
v
x
2
= 0,

2
v
y
2
= 0.
TEOREM 3.5 Neka je D jednostruko povezano podru cje, i u : D R harmoni-
jska funkcija na D. Tada postoji jedinstvena do na konstantu funkcija v : D R
harmonijska na D, takva da je f (z) = u(x, y) + iv(x, y) analiti cka funkcija.
Dokaz:
Za funkcija u harmonijsku na D vrijedi
2
u
x
2
+

2
u
y
2
= 0.
Deniramonove funkcije P(x, y) =
u
y
, Q(x, y) =
u
x
koje biti komponente
vektorskog polja a = P(x, y)
i + Q(x, y)
j.
Prema pretpostavci u je harmonijska pa zaklju cujemo da za funkcije P
i Q vrijedi:
P
y
=
Q
x
, tj. vektorsko polje a je potencijalno. Postoji funkcija (x, y) koja se
zove potencijal vektorskog polja takva da vrijedi
= a.
Dakle, za funkciju vrijede relacije

x
= P,

y
= Q.
Koriste ci denicije funkcija P i Q pokazujemo da za funkciju i u
vrijede (C-R) jednadbe:

x
=
u
y
,

y
=
u
x
. Postoji konjugirana funkcija v
koja se denira kao v(x, y) = (x, y).
Radni materijal 60
Ako pretpostavimo da su dvije funkcije v
1
i v
2
konjugirane funkciji u
onda vrijedi
v
1
x
=
u
y
,
v
1
y
=
u
x
,
v
2
x
=
u
y
,
v
2
y
=
u
x
,
i
(v
1
v2)
x
= 0,
(v
1
v2)
y
= 0.
Slijedi da je v
1
v
2
= konst.
ZADA
CA 3.4 Ako je zadano vektorsko polje a = P(x, y)
i +Q(x, y)
j potencijalno
pokaite da je njegov potencijal funkcija dana formulom
(x, y) =
_
(x,y)
(x
0
,y
0
)
_
Pdx + Qdy
_
.
(x, y) =
_
x
x
0
P(t, y) dt +
_
y
y
0
Q(x
0
, t) dt.
NAPOMENA 3.2 Milne-Thomson Method za odere divanje konjugirano har-
monijskih funkcija
Konjugirano harmonijsku funkciju moemo odrediti na sljede ci na cin:
(i) ako je poznata funkcija uonda konjugirana funkcija v = Im{2u(z/2, iz/2)};
(ii) ako je poznata funkcija v onda je konjugirana funkcija v = Re{2iv(z/2, iz/2)}.
Funkciju f (z) = u(x, y) +iv(x, y) moemo prikazati u varijabli z pomo cu sljede cih
formula:
(a) f (z) = u(z, 0) + iv(z, 0) ako su obe funkcije u i v poznate;
(b) f (z) = 2u(z/2, iz/2) + c ako je poznata funkcija u, a c = u(0, 0) je
konstanta;
(c) f (z) = 2iv(z/2, iz/2) + c ako je poznata funkcija v, a c = iv(0, 0) je
konstanta.
PRIMJER 3.6 Neka je u(x, y) = x
2
y
2
x. Treba odrediti v(x, y) tako da
f (z) = u(x, y) + iv(x, y) bude analiti cka).
61 Radni materijal
Rjeenje: (prvi na cin):
Nuan uvjet da bi f bila analiti cka su (C-R) uvjeti za funkcije u i v :
u
x
= 2x 1 =
v
y
v(x, y) =
_
(2x 1) dy + C(x) = (2x 1)y + C(x)
u
y
=
v
x
= 2y
v
x
= 2y
v
x
= 2y + C
(x) = 2y C
(x) = 0 C(x) = C
Odredili smo funkciju v(x, y) do na konstantu C :
v(x, y) = 2xy y + C
i funkciju f = u + iv do na konstantu C :
f (z) = (x
2
y
2
x) + i(2xy y + C), z = x + iy
Prikaz funkcije u varijabli z moemo odrediti ra cunaju ci f (z) = x
2
+ i2xy +
iy
2
(x + iy) + iC = (x + iy)
2
(x + iy) + iC = z
2
z + iC.
Prikaz funkcije u varijabli z moemo odrediti lake prema prethodnoj
napomeni 3.2 (a):
f (z) = u(z, 0) + iv(z, 0) = z
2
z + iC.
(drugi na cin):
Funkciju v moemo odrediti i kao potencijal vektorskog polja a = P(x, y)
i +
Q(x, y)
j, gdje su funkcije P i Q zadane s P(x, y) =

u
y
= 2y, Q(x, y) =
u
x
=
2x 1.
v(x, y) =
_
(x,y)
(x
0
,y
0
)
_
Pdx + Qdy
_
=
_
x
x
0
P(t, y) dt +
_
y
y
0
Q(x
0
, t) dt = 2xy y + C.
(tre ci na cin):
Akoje poznatafunkcija uuprethodnoj napomeni 3.2(i) konjugiranafunkcija
v je dana formulom v(x, y) = Im{2u(z/2, iz/2)} +c = 2xy y, a koriste ci (b)
odredimo f (z) = 2u(z/2, iz/2) u(0, 0)
f (z) = 2u(z/2, iz/2) = z
2
z.
Veza harmonijskih i analiti ckih funkcija je vana za rjeavanje rubnih
problema. Sljede ca napomena ce se u poglavlju Primjene harmonijskih
funkcija dokazati.
NAPOMENA 3.3 Neka je
(u, v) harmonijska funkcija na D
. Tada postoji
Radni materijal 62
konjugirano harmonijska funkcija
(u, v) tako da je
F
(w) =
(u, v) + i
(u, v)
analiti cka funkcija.
Neka je F(z) je kompozicija F(z) = (F
f )(z) = F
( f (z)). Tada je
F(z) =
(u(x, y), v(x, y))

.,.
=(x,y)
+i
(u(x, y), v(x, y))

.,.
=(x,y)
= (x, y) + i(x, y)
analiti cka a funkcije , harmonijske na D.
63 Radni materijal
Radni materijal 64
Poglavlje 4
Integral funkcije kompleksne
varijable
U ovom poglavlju pokazat cemo jedno svojstvo funkcija kompleksne var-
ijable koje nemaju realne funkcije: Ako je funkcija analiti cka (ima prvu
derivaciju) na jednostruko povezanompodru cju (bez rupa) onda funkcija
ima derivacije svakog reda i one su analiti cke funkcije.
4.1 Prisjetimo se
Denicija 4.1 parametrizacija krivulje
Neka su zadane funkcije x : I R i y : I R neprekinute na I = [a, b] R
i vektorska funkcija r(t) = x(t)
i + y(t)
j, t I. Skup to caka u ravnini =

{(x(t), y(t)), t I} zovemo krivulja u ravnini s parametrizacijom (r, [a, b]).
x
y
x
iy
r t ( )
P z ( )
Slika 4.1: krivulja u ravnini i krivulja u kompleksnoj ravnini

65
4.1. Prisjetimo se
Ako funkcije x(t) i y(t) imaju neprekinute derivacije na I i ako su
derivacije razli cite od nule za sve t [a, b] onda za krivulju kaemo
da je glatka krivulja ili Jordanov luk.
Krivulje koje su sastavljene od vie glatkih krivulja su po dijelovima
glatke krivulje ili konture.
Zatvorena krivulja ima svojstvo da je (x(a), y(a)) = (x(b), y(b)).
Jednostavna zatvorena krivulja ne sije ce samu sebe.
Jedini cni vektor tangente na krivulju je

T(t) =
r
(t)
|r
(t)|
za t [a, b]. Za
glatku krivulju kaemo da je orijentirana ako je izabran smjer jedini cnog
vektora tangente

T, smjer od A(x(a), y(a)) do B(x(b), y(b)) ili suprotno.
Ako je glatka krivulja zatvorena onda kaemo da je pozitivno orijentirana
ako je smjer vektora

T(t) suprotan smjeru kretanja kazaljke na satu.
Za podru cje D kaemo da je unutarnje podru cje pozitivno orijentirane
zatvorene krivulje ako se ono nalazi lijevo pri obilasku po krivulji.
PRIMJER 4.1 (a) Napiite parametrizacijupravca koji prolazi to ckama A(1, 5)
i B(2, 3);
(b) Napiite parametrizaciju krunice sa sreditem u S
0
(2, 3) i polumjerom 3.
Rjeenje:
(a) Parametrizacija pravca koji prolazi to ckama A(x
1
, x
2
) i B(y
1
, y
2
); je
: x(t) = x
1
+ (x
2
x
1
)t, y(t) = y
1
+ (y
2
y
1
)t, t R;
Ako su to cke A(1, 5) i B(2, 3); parametrizacija pravca je
: x(t) = 1 + t, y(t) = 5 2t, t R;
(b) Parametrizaciju krunice sa sreditem u S
0
(x
0
, y
0
) i polumjerom R je
: x(t) = x
0
+ Rcos t, y(t) = y
0
+ Rsint, t [0, 2];
a sa sreditem u S
0
(2, 3) i polumjerom 5
: x(t) = 2 + 5 cos t, y(t) = 3 + 5 sint, t [0, 2].
Radni materijal 66
4. Integral funkcije kompleksne varijable
NAPOMENA 4.1 krivuljni integral 1. vrste
Neka je = {(x(t), y(t)), t I = [a, b]} krivulja u ravnini i neka je na krivulji
zadana funkcija f : R. Krivuljni integral funkcije f (krivuljni integral 1.
vrste) ra cuna se po formuli
_
f (x, y)ds =
_
b
a
f (x(t), y(t))
_
x
(t)
2
+ y
(t)
2
dt.
NAPOMENA 4.2 krivuljni integral 2. vrste
Neka je

= {(x(t), y(t)), t I = [a, b]} orijentirana krivulja u ravnini i neka
je na krivulji zadano vektorska funkcija a : V
2
, a(x, y) = a
x
(x, y)
i +a
y
(x, y)
j.
Krivuljni integral vektorske funkcije a (krivuljni integral 2. vrste) ra cuna se po
formuli
_
a dr =
_
a
x
dx + a
y
dy
=
_
b
a
a
x
(x(t), y(t))x
(t) dt + a
y
(x(t), y(t))y
(t) dt
Denicija 4.2 jednostruko i viestruko povezano podru cje
Za podru cje D R
2
kaemo da je jednostruko povezano podru cje ako se
svaka zatvorena krivulja u D moe bez prekidanja stegnuti na to cku ne izlaze ci iz
podru cja.
Za podru cje D kaemo da je viestruko povezano podru cje ako ima rupe tako da
kad opiemo zatvorenu krivulju u podru cju oko rupe, nije mogu ce stegnuti tu
krivulju na to cku a da ne iza demo iz podru cja.
TEOREM 4.1 Greenov teorem
Neka je D R
2
jednostruko povezano podru cje i neka je

Gamma zatvorena poz-
itivno orijentirana jednostavna glatka krivulja koja je rub podru cja D. Neka kom-
ponente vektorske funkcije a = M(x, y)
i + N(x, y)
j imaju neprekinute derivacije.

Tada
_
M(x, y)dx + N(x, y)dy =

_ _
D
_
N(x, y)
x

M(x, y)
y
_
dx dy.
67 Radni materijal
4.2. Kompleksna integracija
4.2 Kompleksna integracija
Denicija 4.3 krivulja u kompleksnoj ravnini
Neka su zadane funkcije x : I R i y : I R neprekinute na I = [a, b] R.
Krivulja
u kompleksnoj ravnini zadana je parametrizacijom

z(t) = x(t) + iy(t), t [a, b],
gdje je po cetna to cka krivulje z(a) = A = (x(a), y(a)) C, a krajnja to cka krivulje
z(b) = B = (x(b), y(b)) C.
Krivulju koja ima suprotan smjer ozna cit cemo
.
Ako je z(a) = z(b) krivulja je zatvorena.
Glatka zatvorena krivulja je pozitivno orijentirana ako je smjer vektora tangente
z
(t) suprotan smjeru kretanja kazaljke na satu.

Slika 4.2: K(z
0
, )
PRIMJER 4.2 (a) Odredite parametrizaciju pravca u kompleksnoj ravnini koji
prolazi to ckama z
1
i z
2
.
(b) Odredite parametrizaciju krunice u kompleksnoj ravnini sa ishoditem u
z
0
i polumjera R.
Rjeenje:
Radni materijal 68
(a) Vektor nosa c pravca je z
2
z
1
, a to cka kroz koju prolazi je z
1
.
Pravac u kompleksnoj ravnini koji prolazi to ckama z
1
i z
2
je krivulja
s parametrizacijom:
: z(t) = z
1
+ (z
2
z
1
)t, t R.
Za z
1
= x
1
+ iy
1
i z
2
= x
2
+ iy
2
: z(t) = x
1
+ (x
2
x
1
)t + i(y
1
+ (y
2
y
1
)t), t R.
(b) Prema parametrizaciji krunice u ravnini, parametrizacija krunice
sa sreditem u z
0
= x
0
+ iy
0
i polumjerom R je
: z(t) = z
0
+ R(cos t + i sint) = z
0
+ Re
it
, t [0, 2];
: z(t) = (x
0
+ Rcos t) + i(y
0
+ Rsint), t [0, 2].
ZADA
CA 4.1 (a) Odredite parametrizaciju pravca u kompleksnoj ravnini koji

prolazi to ckama z
1
= i i z
2
= 3 i.
(b) Odredite parametrizaciju krunice u kompleksnoj ravnini sa sreditemu z
0
= 3
i polumjerom R = 7.
Denicija 4.4 integral kompleksne funkcije
Neka je krivulja
ukompleksnoj ravnini zadana parametrizacijomz(t) = x(t)+

iy(t), t [a, b]. Integral funkcije kompleksne varijable f (z) = u(x, y) +iv(x, y) po
glatkoj krivulji
denira se na sljede ci na cin

_
f (z)dz =
_
b
a
f (z(t)) z
(t)dt =
_
(u + iv)(dx + idy) =
_
(udx vdy) + i
_
(vdx + udy).
I =
_
dz
z z
0
po krunici oko z
0
polumjera pozitivno orijentiranoj (suprotno kretanju kazaljke
na satu).
69 Radni materijal
4.3. Cauchyjev teorem
Rjeenje:
r(t) = (x
0
+ cos t) + i(y
0
+ sint), t [0, 2]
f (z) =
1
z z
0
z(t) = x(t) + iy(t) = (x
0
+ cos t) + i(y
0
+ sint)
z(t) = z
0
+ (cos t + i sint) = z
0
+ e
it
, t [0, 2]
z
(t) = ie
it
I =
_
b
a
f (z(t)) z
(t)dt =
_
2
0
f (z
0
+ e
it
)ie
it
dt
I =
_
2
0
1
e
it
ie
it
dt =
_
2
0
idt = it
2
0
= 2i
ZADA
CA 4.2 Pokaite da je
_
1
(z z
0
)
n
dz = 0, n 1
gdje je
krunica k(z
0
, ).
4.3 Cauchyjev teorem
TEOREM 4.2 Cauchyjev teorem
Neka je

zatvorena po dijelovima glatka krivulja u kompleksnoj ravnini koja
je pozitivno orijentirana i kojoj je unutarnje podru cje u D. Neka je f analiti cka
funkcije na D. Tada je integral funkcije f (z) = u(x, y) +iv(x, y) po glatkoj krivulji
jednak nuli.
_
f (z) d z = 0.
Dokaz:
Prema deniciji integrala kompleksne funkcije
_
f (z)dz =
_
(udx vdy) + i
_
(vdx + udy).
Trebamo izra cunati dva krivuljna integrala druge vrste. Ako je f (z) =
u(x, y)+iv(x, y) analiti cka onda funkcije ui v zadovoljavaju(C-R) jednadbe.
Radni materijal 70
Primijenimo Geenov teorem ili cinjenicu da je krivuljni integral 2. vrste
potencijalnog vektorskog polja po zatvorenoj krivulji jednak nuli.
_
(udx vdy) =
_
a dr = 0
gdje je a = v(x, y)
i + u(x, y)
j potencijalno vektorsko polje.

_
(vdx + udy) =
_
a dr = 0
gdje je a = u(x, y)
i v(x, y)
j potencijalno vektorsko polje.

PRIMJER 4.4 Neka je
po dijelovima glatka zatvorena krivulja i z

0
C. Izra cu-
najte integrale:
(a)
d z
(a)
z d z
(a)
(z z
0
)d z
Rjenenje: Funkcije f (z) = 1, f (z) = z i f (z) = (z z
0
) su analiti cke na na C
pa i unutar krivulje pa moemo primijeniti Cauchyjev teorem
(a)
d z = 0
(a)
z d z = 0
(a)
(z z
0
)d z = 0.
TEOREM 4.3 Morerin teorem - obrat Cauchyjevog teorema
Neka je f neprekinuta funkcija na jednostruko povezanom podru cju D i neka
vrijedi
_
f (z) d z = 0,
za svaku zatvorenu po dijelovima glatku krivulju
u kompleksnoj ravnini koja je

pozitivno orijentirana i kojoj je unutarnje podru cje u D.
Tada je f analiti cka na D.
Dokaz: Posljedica Cauchyjeve integralne formule koju cemo pokazati u
sljede cem poglavlju.
71 Radni materijal
Denicija 4.5 primitivna funkcija-neodre deni integral
Neka su F i f analiti cke funkcije na podru cju D takve da je F
(z) = f (z) tada

funkciju F zovemo primitivna funkcija funkcije f i ozna cavamo
F(z) =
_
f (z) d z + C.
PRIMJER 4.5 Odredite primitivnu funkciju funkcije f (z) = cos z + z
3
.
Rjeenje: Kako je
d
dz
(sin z +
z
4
4
) = cos z + z
3
= f (z) zaklju cujemo da je
primitivna funkcije od f je funkcija F(z) = sin z +
z
4
4
+ C i zapisujemo
_
(cos z + z
3
) d z = sin z +
z
4
4
+ C.
Sljede ci teoremi su posljedica Cauchyjevog teorema.
TEOREM 4.4 Neka je f analiti cka funkcija na jednostruko povezanom podru cju
D. Neka su z
0
i z
1
dvije to cke iz D. Tada integral funkcije f ne ovisi o krivulji koja
spaja z
0
i z
1
i lei u D.
Dokaz:
Slika 4.3:

= z
0
Az
1
Bz
0
=

2
.
Pretpostavimo da to cke z
0
i z
1
poveemo s dvije razli cite krivulje

1
=
z
0
Az
1
i

2
= z
0
Bz
1
. Ozna cimo zatvorenu krivulju
= z
0
Az
1
Bz
0
=

2
.
Radni materijal 72
PrimijenimoCauchyjevteoremzafunkciju f i pozitivnoorijentiranukrivulju
f (z)d z = 0
i _
1
f (z)d z +
_
2
f (z)d z = 0.
Zato je
_
1
f (z)d z =
_
2
f (z)d z,
tj.
_
1
f (z)d z =
_
2
f (z)d z =
_
z
1
z
0
f (z)d z.
TEOREM 4.5 Neka je f analiti cka funkcija na jednostruko povezanom podru cju
D. Neka su z
0
i z dvije to cka iz D i neka je denirana funkcija
G(z) =
_
z
z
0
f (t)dt.
Tada je G analiti cka na D i vrijedi G
(z) = f (z), tj. G je primitivna funkcija od f.

Dokaz:
F
(z) = lim
h0
1
h
[F(z + h) F(z)] = lim
h0
1
h
__
z+h
z
0
f (s)ds
_
z
z
0
f (s)ds
_
= lim
h0
1
h
__
z+h
z
0
f (s)ds +
_
z
0
z
f (s)ds
_
= lim
h0
1
h
_
z+h
z
f (s)ds
(= prema teoremu srednje vrijednosti za integrale)
= lim
h0
1
h
f (c
h
) h = f (z).
TEOREM 4.6 odre deni integral
Neka su f i F njena primitivna funkcija analiti cke funkcije na C (cijele funkcije).
Tada za sve krivulje u D koje povezuju dvije to cke z
1
i z
2
iz D vrijedi
_
b
a
f (z) d z = F(b) F(a), a, b D.
73 Radni materijal
PRIMJER 4.6 Izra cunajte integral
_
2i
2i
(2z + e
z
)d z
Rjeenje: Primitivna funkcija je F(z) = z
2
+ e
z
+ C.
_
2i
2i
(2z + e
z
)d z = F(2 i) F(2i) = 7 2i + e
2i
+ e
2i
.
NAPOMENA 4.3 Uintegralu
_
1
z
d z gdje je krivulja = A(0, 1)B(1, 1)C(1, 1)D(0, 1)
moemo krivulju zamijeniti s desnom polukrunicom
1
: {z(t) = e
i t
, t [
2
,

2
]}
koja lei u jednostruko povezanom podru cju koje ne sadri ishodite i na kojem je
funkcija
1
z
analiti cka.
Moramo paziti u primjeni da i zadana krivulja i zamjenska krivulja po kojoj se
integrira (koja spaja to cke a = i i b = i) i to cke lee u podru cju koje je jednostruko
povezano i na kojem je funkcija f analiti cka.
_
1
z
d z =
_
1
1
z
d z
= i
_
/2
/2
dt
= i.
Ne bismo smjeli zadanu krivulju zamijeniti s lijevom polukrunicom

2
:
{z(t) = e
i t
, t [
3
2
,

2
]} jer ona ne lei u istom jednostruko povezanom podru cju.
_
2
1
z
d z = i
_
/2
3/2
dt
= i.
TEOREM 4.7 Cauchyjev teorem za rupu
Neka je D viestruko povezano podru cje (s rupom). Neka je

1
pozitivno
orijentirana, zatvorena, po dijelovima glatka krivulja kojoj je unutarnje podru cje
u D. Neka je

2
pozitivno orijentirana, zatvorena, po dijelovima glatka krivulja
koja se nalazi u unutranjem podru cju od

1
tako da obuhva ca rupu. Neka je AB
spojnica krivulja
1
i
2
. Neka je f analiti cka funkcija na D. Tada je integral funkcije
Radni materijal 74
RUPA
D
=
1
-
2
Slika 4.4: podru cje s rupom
f po dijelovima glatkoj krivulji pozitivno orijentiranoj

=

1
AB

2
BA
jednak nuli:
_
f (z) d z = 0
i vrijedi
_
1
f (z) dz =
_
2
f (z) dz.
Dokaz: Funkcija f je analiti cka na unutarnjem podru cju krivulje

=

1

AB

2
BA pa moemo primijeniti Cauchyjev teorem za jednostruko
povezano podru cje.
0 =
_
f (z) dz
=
_
1
AB
2
BA
f (z) dz
=
_
1
f (z) dz +
_
AB
f (z) dz +
_

2
f (z) dz +
_
BA
f (z) dz
=
_
1
f (z) dz
_
2
f (z) dz
Iz gornje jednakosti slijedi
_
1
f (z) dz =
_
2
f (z) dz.
NAPOMENA 4.4 Neka je funkcija f analiti cka na podru cju D osim u to cki z
0
.
Tada u pretpostavkama Cauchyjevog teorema za viestruko povezano podru cje s
75 Radni materijal
rupom moemo za krivulju

2
izabrati krunicu k(z
0
, ) koja obuhva ca rupu
oko to cke z
0
. Tada vrijedi
_
1
f (z) dz =
_
k(z
0
,)
f (z) dz, za > 0.
I =
_
dz
z z
0
za:
(a) = k(z
0
, ) krunici oko z
0
polumjera pozitivno orijentiranoj (suprotno
kretanju kazaljke na satu)
(b) bilo koja po dijelovima glatka zatvorena pozitivno orijentirana krivulja
koja obuhva ca z
0
(c) bilo koja po dijelovima glatka zatvorena pozitivno orijentirana krivulja
koja ne obuhva ca z
0
Rjeenje:
(a) I =
K(z
0
,)
dz
zz
0
= 2i (zadatak 4.3;
(b) I =
dz
zz
0
= (Cauchyjev teorem za rupu)=
K(z
0
,)
dz
zz
0
= 2i
(c) Funkcija g(z) =
1
zz
0
je analiti cka na unutarnjempodru cju od jer ne
obuhva ca z
0
pa moemo primijeniti Cauchyjev teoremI =
_
g(z)d z =
0.
Sljede ci teoremje posljedicaCauchyjevogteoremaza viestrukopovezano
podru cje (vie rupa)
TEOREM 4.8 Neka je funkcija f analiti cka na podru cju D osim u to ckama z
1
i
z
2
. Tada vrijedi
_
f (z)dz =
_
1
f (z)dz +
_
2
f (z)dz
za
2
.
Radni materijal 76
D

z
1
z
2
Slika 4.5: f nije analiti cka u z
1
i z
2
4.4 Cauchyjeva integralna formula
U nastavku cemo pretpostaviti da je po dijelovima jednostavna glatka
zatvorena krivulja koja je pozitivno orijentirana i njeno unutarnje podru cje
je unutar D (ostaje s lijeve strane pri obilasku).
TEOREM 4.9 Cauchyjeva integralna formula
Neka je zatvorena po dijelovima glatka krivulja u kompleksnoj ravnini koja
je pozitivno orijentirana i kojoj je unutarnje podru cje u D. Neka je f analiti cka
funkcije na D. Tada za z
0
iz unutarnjeg podru cja od vrijedi
f (z
0
) =
1
2i

_
f (z)
z z
0
d z
Rezultat vrijedi i u slu caju viestruko povezanog podru cja.
Dokaz:
Deniramo novu funkciju g(z) =
f (z) f (z
0
)
z z
0
. Funkcija g nije denirana
i nije analiti cka u z
0
. Moemo dodenirati funkciju g u to cki z
0
na sljede ci
na cin lim
zz
0
g(z) = f
(z
0
).
g(z) je analiti cka na D osim u z
0
, pa moemo primijeniti Cauchyjev teorem
s (rupom) i napomenu 4.4:
_
g(z)dz =
_
K(z
0
,)
g(z)dz, za > 0.
77 Radni materijal
4.4. Cauchyjeva integralna formula
Slika 4.6: f analiti cka u z
0
Apsolutnu vrijednost integrala na desnoj strani moemo ograni citi, za bilo
koji > 0, pa u limesu kad 0 vrijedi
g(z)dz =
K(z
0
,)
g(z)dz = 0.
_
f (z) f (z
0
)
z z
0
dz = 0
_
f (z)
z z
0
dz =
_
f (z
0
)
z z
0
dz
_
f (z)
z z
0
dz = f (z
0
)
_
1
z z
0
dz
.,.
2i
_
f (z)
z z
0
d z = f (z
0
) 2i.
TEOREM 4.10 Neka je f analti cka funkcija na D. Tada funkcija f ima derivacije
svakog reda na D i derivacije su analiti cke funkcije.
Neka bilo koja zatvorena po dijelovima glatka krivulja u kompleksnoj ravnini
koja je pozitivno orijentirana i kojoj je unutarnje podru cja u D. Tada se nta
derivacija funkcije f u bilo kojoj to cki z
0
iz unutarnjeg podru cja od ra cuna na
Radni materijal 78
sljede ci na cin
f
(n)
(z
0
) =
n!
2i
_
f (z)
(z z
0
)
n+1
d z.
_
sinz
z
2
+ 1
dz
gdje je je zatvorena glatka krivulja u cijem se unutarnjem podru cju nalazi to cka
z = i a ne nalazi to cka z = i.
Rjeenje: Neka je Dpodru cje koje obuhva ca unutarnje podru cje krivulje .
x
iy
i
-i
ZaprimjenuCauchyjevogteoremaprovjeravamoje li podintegralnafunkcija
analiti cka na D. Ozna cimo g(z) =
sinz
z
2
+1
=
sinz
(zi)(z+i)
g(z) je analiti cka osim
u z
0
= i.
g(z)dz 0 (prema Cauchyjevom teoremu).

Neka je f (z) =
sinz
z+i
. To je analiti cka funkcija na D.
Prema Cauchyjevoj formuli za to cku z
0
= i vrijedi
_
f (z)
z z
0
dz = 2i f (z
0
).
Budu ci je g(z) =
f (z)
zi
moemo izra cunati vrijednost integrala
_
g(z)dz =
_
f (z)
z i
dz
= 2i f (i)
= 2i
sini
i + i
= i sinh1
79 Radni materijal
_
sinz
z
2
+ 1
dz
gdje je je krunica polumjera R > 1.
Rjeenje: Ozna cimo funkciju g(z) =
sinz
z
2
+1
. Funkcija g je analiti cka osim u
z
1
= i i z
2
= i
_
g(z)dz 0.
Ozna cimo krivulje
1
: |z i| =
1
i
2
: |z + i| =
2
. Primijenimo posljedicu
x
iy
R
i
-i
1 -1
2
|z i|= : -
1
: - |z i|=
2
K |z|=R> : 1
1
2
Cauchyjev teorem za viestruko povezano podru cje
_
g(z)dz =
_
1
g(z)dz +
_
2
g(z)dz
=
_
1
sinz
(z i)(z + i)
dz +
_
2
sinz
(z i)(z + i)
dz
f
1
(z) =
sinz
z + i
, f
2
(z) =
sinz
z i
=
_
1
f
1
(z)
z i
dz +
_
2
f
2
(z)
z + i
dz
= Cauchyjevaint.formula
= 2i f
1
(i) + 2i f
2
(i)
= 2i
sini
i + i
+ 2i
sin(i)
i i
= sini sin(i) = 2sini
= 2i sinh1
_
|z|=3
z + 3
(z 1)(z 2)
d z
Radni materijal 80
x
iy
1 2
Rjeenje: Ozna cimo funkciju g(z) =

z+3
(z1)(z2)
i ona je analiti cka osim u
z
1
= 1 i z
2
= 1
_
g(z)dz 0.
Ozna cimo krivulje
1
: |z 1| =
1
i
2
: |z 2| =
2
. Primijenimo posljedicu
Cauchyjev teorem za viestruko povezano podru cje - teorem4.8:
_
g(z)dz =
_
1
g(z)dz +
_
2
g(z)dz
=
_
1
z + 3
(z 1)(z 2)
dz +
_
2
z + 3
(z 1)(z 2)
dz
= 2i (4) + 2i 5 = 2i
ZADA
CA 4.3 Izra cunajte integrale

(a)
_
:|z|=2
e
z
z
2
1
dz
(b)
_
|z+1|=1
1
(1 + z)(z 1)
3
dz
(c)
_
|z|=4
cos z
z
2

2
dz
PRIMJER 4.11 Izra cunajte integral funkcije f (z) = Rez po krivulji ako je
(a) pravac P
1
P
2
, P
1
z
1
= 0, P
1
(0, 0), P
2
z
2
= 1 + i, P
2
(1, 1)
(b) : P
1
P
2
P
2
P
3
, P
1
z
1
= 0, P
2
z
2
= 1, P
3
z
3
= 1 + i
Rjeenje:
(a) f (z) = Re(z) = x = t, r(t) = t + it, t [0, 1], dz = z
(t)dt = (x
(t) +
iy
(t))dt = (1 + i)dt
_
f (z)dz =
_
b
a
f (z(t)) z
(t)dt =
_
1
0
t(1 + i)dt =
1+i
2
81 Radni materijal
x
iy
P
1
P
2
Slika 4.7: (a)
x
iy
P
1
P
3
P
2
Slika 4.8: (b)

(b) =
1

2
1
: y(t) = 0, x(t) = t, r(t) = t, t [0, 1]
2
: y(t) = t, x(t) = 1, r(t) = 1 + it, t [0, 1]
_
1
f (z)dz +
_
2
f (z)dz =
_
1
0
t dt +
_
1
0
i dt =
1 + 2i
2
Funkcija f (z) = Re z nije analiti cka - integrali ne ovise samo o po cetnoj i
krajnjoj to cki krivulja.
ZADA
CA 4.4 Izra cunajte integrale

(a)
_
:|z1|=
1
2
sin(z
2
) + cos(z
2
)
(z 1)(z 2)
dz = 2i
x
iy
1
2
Slika 4.9: (a)

Radni materijal 82
(b)
_
|z|=3
sin(z
2
) + cos(z
2
)
(z 1)(z 2)
dz = 4i
_
:|z|=3
e
2z
(z + 1)
4
dz.
Rjeenje:
x
iy
Slika 4.10: : |z| = 3 z
0
= 1
Primijenimo Cauchyjevu integralnu formulu za ntu devaciju:
f
(n)
(z
0
) =
n!
2i
_
f (z)
(z z
0
)
(
n + 1)
dz.
_
f (z)
(z z
0
)
(
n + 1)
dz =
2i
n!
f
(n)
(z
0
)
n = 3, z
0
= 1, f (z) = e
2z
_
:|z|=3
e
2z
(z + 1)
4
dz =
8i
3e
2
.
Posljedice Cauchyjeve integralne formule su sljede ca dva vana svo-
jstva analiti cke funkcije:
TEOREM 4.11 maksimum modula
Ako je f analiti cka na zatvorenoj krivulji i ako f nije konstantna | f (z)|
ima maksimum na .
TEOREM 4.12 minimum modula
Ako je f analiti cka na zatvorenoj krivulji i ako f (z) 0 na | f (z)| ima
minimum na .
83 Radni materijal
Radni materijal 84
Poglavlje 5
Konformno preslikavanje
Denicija 5.1 Konformno preslikavanje
Neka je zadano preslikavanje u = u(x, y), v = v(x, y) koje to cku iz (x
0
, y
0
)
iz (x, y)ravnine preslikava u (u
0
, v
0
) u (u, v)ravnini, a krivulje C
1
i C
2
koje
se sijeku u (x
0
, y
0
) preslika u C
1
i C
2
koje se sijeku u (u
0
, v
0
). Ako je kut izme du
krivulja C
1
i C
2
jednak kutu izme du krivulja C
1
, C
2
po iznosu i smjeru onda je
preslikavanje konformno u to cki (x
0
, y
0
).
x
iy
u
iv
t
1
2
t
c
1
c
2
0
z
w=f z ( )
t
1
2
t
c
1
c
2
0
w
Slika 5.1: konformno preslikavanje
Preslikavanje denirano kompleksnom funkcijom w = f (z) = u(x, y) +
iv(x, y) zadano je jednadbama u = u(x, y), v = v(x, y).
TEOREM 5.1 Ako je funkcija f analiti cka uz
0
i ako je f
(z
0
) 0 onda se tangenta
na krivulju C u to cki z
0
preslika u tangentu na krivulju C
u to cki w
0
= f (z
0
) koja
je zarotirana za kut = Argf
(z
0
).
85
Dokaz: Neka krivulja C koja prolazi kroz to cku z
0
ima parametrizaciju
z = z(t) = x(t) + iy(t), t [a, b], z
0
= z(t
0
), t
0
[a, b], a njena slika C
parametrizaciju w = w(t) = u(x(t), y(t)) + iv(x(t), y(t)).

Vektor tangente na krivulju C u to cki z
0
je dan s z
(t
0
) (kad gledamo na
kompleksni broj kao vektor). Pomo cu lan canog pravila ra cunamo w
(t)
(predstavlja vektor tangente na C
):
w
(t) = f
(z(t))z
(t).
U to ckama z
0
= z(t
0
) i w
0
= w(t
0
) uz pretpostavku da je f analiti cka i
f
(z
0
) 0 vrijedi w
(t
0
) = f
(z
0
)z
(t
0
). UpolarnomzapisuimamoArgw
(t
0
) =
Argf
(z
0
) +Argz
(t
0
). Zato je efekt transformacije w = f (z) rotacija tangente
za kut Argf
(z
0
).
TEOREM 5.2 Ako je funkcija f analiti cka u z
0
i ako je f
(z
0
) 0 onda je
preslikavanje w = f (z) konformno u to cki z
0
.
Dokaz:
Trebamo pokazati da je kut izme du krivuja C
1
i C
2
koje se sijeku u
to cki z
0
sa cuvan pri preslikavanju w = f (z). Prema prethodnom teoremu
tangente se rotiraju za isti kut = Argf
(z
0
) 0 u istom smjeru pa je
preslikavanje konformno u to cki z
0
.
PRIMJER 5.1 (a) Pokaite da je preslikavanje w = cos z konformno u to ckama
z = i, 1, + i.
(b) Odredite kut rotacije u tim to ckama.
Rjeenje:
(a) Derivacija funkcije f (z) = cos z je f
(z) = sin z. Preslikavanje dano

analiti ckom funkcijom je konformno u to ckama u kojima je devacija ra-
zli cita od nule. Preslikavanje je konformno osim u to ckama z = k k Z.
Preslikavanje je konformno u zadanim to ckama i, 1, + i.
(b) Kut rotacije u to cki z
0
je jednak Argf
(z
0
) :
Za z = i pomo cu f
(i) = sin(i) = i sinh1 odredimo da je Argf
(i) = 3/2;
za z = 1 pomo cu f
(1) = sin(1) odredimo da je Argf
(1) = ;
Za z = + i pomo cu f
( + i) = sinh(1) odredimo da je Argf
( + i) = /2.
Radni materijal 86
5. Konformno preslikavanje
TEOREM 5.3 Ako je funkcija f analiti cka na podru cju D i ako je f
(z) 0 na
podru cju D onda je preslikavanje w = f (z) konformno u svim to ckama podru cja
D.
PRIMJER 5.2 (a) Odredite u kojem podru cju je preslikavanje w = Lnz (glavna
vrijednost logaritma) konformno preslikavanje.
(b) Pokaite da to preslikavanje pravce C
1
: {x > 0, y = 0} i C
2
: {x = 1} preslika
u ortogonalne krivulje.
Rjeenje:
(a) Derivacija f
(z) =
1
z
0 za z 0. Preslikavanje je konformno na
C\{0}.
(b) Neka su krivulje C
1
: {x > 0, y = 0} i C
2
: {x = 1} pravci koji su
ortogonalni i sijeku se u to cki z
0
= 1. Preslikavanje je konformno u z
0
= 1
i slijedi da ce se slike krivulja C
1
i C
2
sije ci pod pravim kutom u to cki
w
0
= f (1) = Ln1 = ln1 + i0 = 0.
PRIMJER 5.3 (a) Pokaite da je preslikavanje w = z
n
, n = 2, 3, ... konformno
na C osim u to cki z
0
= 0.
(b) Pokaite da je preslikavanje w = e
z
konformno na C.
(c) Pokaite da je preslikavanje w = sin z konformno na C\{/2 + k}, k Z.
(d) Pokaite da je preslikavanje w =
z+1
z1
konformno na C\{1}.
Rjeenje:
Preslikavanje je konformno u onim to ckama u kojima je f
(z) 0.
(a) Derivacija f
(z) = nz
n1
0 za z 0.
(b) Derivacija f
(z) = e
z
0 za sve z C.
(c) Derivacija f
(z) = cos z 0 za sve z C\{/2 + k}, k Z.

(d) Derivacija f
(z) =
2
(z1)
2
nije denirana za z = 1 pa je preslikavanje
w = f (z) konformno za sve z C\{1}.
NAPOMENA 5.1 Neka je f analiti cka funkcija na podru cju D i neka je f
(z
0
)
0, z
0
D. Analiti cka funkcija u to cki z
0
male udaljenosti oko z
0
preslika u male
udaljenosti oko w
0
a faktor uve canja (rastezanja ili stezanja) je jednak | f
(z
0
)|
jer vrijedi
|w w
0
| = | f (z) f (z
0
)| | f
(z
0
)||z z
0
|.
(Prisjetimo se Napomene 2.8 i geometrijske interpretacije derivacije f
(z
0
).)
87 Radni materijal
PRIMJER 5.4 (a) Provjerite da je preslikavanje w = z
2
konformno u to cki z
0
=
1 + i.
(b) Koliki je faktor uve canja u okolini to cke z
0
?
(c) Koliki je kut rotacije preslikavanja u z
0
?
Rjeenje:
(a) Derivacija f
(z) = 2z uto cki z = i+1 ima vrijednost f
(i+1) = 2+2i 0
pa je u z
0
preslikavanje konformno.
(b) Faktor uve canja u okolini to cke z
0
= i + 1 je = | f
(z
0
)| = 2
2 tj.
element luka krivulje se rastegne za faktor > 1. (c) Kut rotacije je =
Argf
(z
0
) = /4, tj. element luka krivulje se zarotira za kut .
Neka je f : D C analiti cka funkcija u to cki z
0
. Ako je f
(z
0
) = 0, f
(z
0
) =
0, , f
(n1)
(z
0
) = 0, f
n
(z
0
) 0, onda preslikavanje w = f (z) uve cava n puta kut
izme du krivulja koje se sijeku u u to cki z
0
.
PRIMJER 5.5 Pokaite da preslikavanje w = z
2
nije konformno u z
0
= 0. Kako
se ponaa preslikavanje u z = 0 s obzirom na kut izme du krivulja koje se sijeku u
z
0
.
Derivacija f
(z) = 2z, pa u nuli preslikavnje nije konformno (ne cuva

kuteve). Prema prethodnom teoremu f
(0) = 2 0, pa se kutevi u z
0
= 0
pove cavaju dva puta.
TEOREM 5.4 Riemannovo preslikavanje
Neka je C jednostavna zatvorena krivulja u zravnini koja je granica podru cja
D. Neka je C
centralna krunica polumjera 1, a D
jedini cni centralni krug u

wravnini. Tada postoji analiti cka funkcija f na podru cju D koja preslikava C u
C
, D u D
i preslikavanje je bijektivno.
Radni materijal 88
5.1 Bilinearno preslikavanje
Denicija 5.2 bilinearno preslikavanje
Neka su zadane konstante a, b, c, d C takvi da ad bc 0. Bilinearno
preslikavanje ili razlomljeno linearno preslikavanje ili M obiusovo preslikavanje je
racionalna funkcija kompleksne varijable f : C\{
d
c
} C denirana formulom
f (z) = w =
az + b
cz + d
Funkcija je analiti cka f
(z) =
a(cz + d) (az + b)c
(cz + d)
2
=
ad bc
(cz + d)
2
f
(z) 0 ako je ad bc 0.
Bilinearno preslikavanje predstavlja za
c = 0
w =
a
d
z +
b
d
= a
1
z + b
1
linearno preslikavanje;
c 0
w =
bc ad
c
2
.,.
kC
1
z +
d
c
.,.
translaci ja
.,.
inverzi ja
+
a
c
.,.
lC
kompoziciju:
z z
1
, z
1
= z +
d
c
translacija
z
1
z
2
, z
2
=
1
z
1
inverzija
z
2
z
3
, z
3
= kz
2
+ l linearno preslikavanje
PRIMJER 5.6 Ako pretpostavimo da je pravac specijalna krunica polumjera ,
onda bilinearno preslikavanje krunice preslikava u krunice.
89 Radni materijal
5.1. Bilinearno preslikavanje
Rjeenje:
Op ca jednadba krunice u konjugiranim varijablama je (z, z je
zz + z + z + = 0,
gdje su realne konstante konstante i , dok je kompleksna. Ako je = 0
krunica se reducira na pravac. Pretpostavimo da su > 0 i > 0.
Za preslikavanje:
(a) inverzija w =
1
z
, jednadba krunice iz z-ravnine postaje ww + w +
w + = 0, a to je opet jednadba krunice u w ravnini;
(b) rotacija i kontrakcija ili dilatacija w = az, jednadba krunice iz z-ravnine
postaje ww + aw + aw + aa = 0, a to je opet jednadba krunice u w
ravnini;
(c) translacija krunice preslikava u krunice.
Bilinearno preslikavanje je kompozicija translacije, inverzije, rotacije i kon-
trakcije ili dilatacije. Tako smo pokazali da se kombinacijom ovih preslika-
vanja koje odgovaraju bilinearnom preslikavanju krunice preslikavaju u
krunice u smislu da je pravac krunica polumjera .
Denicija 5.3 inverzno bilinearno preslikavanje
Neka je zadano bilinearno preslikavanje f (z) = w =
az + b
cz + d
tako da je adbc
0. Tada je za w
a
c
denirano inverzno bilinearno preslikavanje
z = f
1
(w) =
dw + b
cw a
Ako proirimo kompleksnu ravninu s to ckomonda deniramo:
f () = lim
z
f (z) =
a
c
;
i inverz je f
1
(
a
c
) = . Analogno deniramo:
f
1
() = lim
w
f
1
(w) =
d
c
;
i inverz je f (
d
c
) = .
PRIMJER 5.7 (a) Neka je zadano bilinearno preslikavanje w = f (z) =
iz+i
z+1
.
Odredite inverzno bilinearno preslikavanje f
1
(w).
(b) Pokaite da preslikavanje w = f (z) prelikava krunicu C : {|z| = 1} u pravac
C
: {v = 0}.
Radni materijal 90
Rjeenje:
(a) Prema deniciji inverznog bilinearnog preslikavanja
z = f
1
(w) =
dw+b
cwa
=
1w+i
1w(i)
=
1w+i
w+i
.
(b) Koriste ci inverzno bilinearno preslikavanje z = f
1
(w) slike to caka
krunice C : {|z| = 1} zadovoljavaju jednadbu |
1w+i
w+i
| = 1. Prema zapisu
w = u + iv jednadbu moemo napisati u obliku
|u + iv + i| = | u iv + i|.
Kvadriranjem obe strane dobijemo
u
3
+ (1 + v)
2
= (u)
2
+ (1 v)
2
(1 + v)
2
= (1 v)
2
v = 0. (pravac - u-os u w ravnini)
PRIMJER 5.8 (a) Neka je zadano bilinearno preslikavanje w = f (z) =
z1
z+1
.
Odredite inverzno bilinearno preslikavanje f
1
(w).
(b) Odredite sliku prvog kvadranta x > 0, y > 0 pri preslikavanju w = f (z).
Rjeenje:
(a) Prema deniciji inverznog bilinearnog preslikavanja
z = f
1
(w) =
dw+b
cwa
=
1w+(1)
1w1
=
1w1
w1
.
(b) Za inverzno bilinearno preslikavanje z = f
1
(w) imamo
x + iy =
1(u+iv)1
(u+iv)1
x+iy =
1u
2
v
2
(u1)
2
+v
2
+i
2v
(u1)
2
+v
2
. Tako da za to cke iz prvog kvadranta: x > 0, y > 0
vrijedi
u
2
+ v
2
< 1 i v > 0. Preslikavanje w = f (z) =
z1
z+1
prelika prvi kvadrant iz
z ravnine D : {x > 0, y > 0} u podru cje D
: {|w| < 1, v > 0}, tj. jedini cni

polukrug u gornjoj w-ravnini.
TEOREM 5.5 Postoji jedinstveno bilinearno prslikavanje koje tri razli cite to cke
z
1
, z
2
, , z
3
preslika u tri razli cite to cke w
1
, w
2
, w
3
(respektivno) i dano je formulom
(w w
1
)(w
2
w
3
)
(w w
3
)(w
2
w
1
)
=
(z z
1
)(z
2
z
3
)
(z z
3
)(z
2
z
1
)
.
Ako je z
3
= onda je preslikavanje dano formulom
(w w
1
)(w
2
w
3
)
(w w
3
)(w
2
w
1
)
=
z z
1
z
2
z
1
.
91 Radni materijal
Ako je w
3
w w
1
w
2
w
1
=
(z z
1
)(z
2
z
3
)
(z z
3
)(z
2
z
1
)
.
Dokaz:
Ako je w
k
slika z
k
za k = 1, 2, 3 vrijedi
w w
k
=
az + b
cz + d

az
k
+ b
cz
k
+ d
=
(ad bc)(z z
k
)
(cz + d)(cz
k
+ d)
.
Supstituiraju ci z
k
i w
k
ra cunamo
(ww
1
)(w
2
w
3
)
(ww
3
)(w
2
w
1
)
. Uz pretostavku ad bc 0
dobijemo traenu jednadbu.
Ako je z
3
= onda je kvocijent lim
z
3
z
1
z
3
zz
3
= 1 i formula se pojednos-
tavljuje.
Analogno zaklju cujemo za w
3
= .
PRIMJER 5.9 Odredite bilinearno preslikavanje f (z) =
az+b
cz+d
, ako su zadani
sljede ci parovi to caka (z
i
, w
i
), w
i
= f (z
i
), i = 1, 2, 3 :
z w
0 i
i 1
1 0
Rjeenje: (1. na cin)
f (z
1
) = w
1

a0+b
c0+d
= i
f (z
2
) = w
2

a(i)+b
c(i)+d
= 1
f (z
3
) = w
3

a(1)+b
c(1)+d
= 0
i =
b
d
(1) b = d i
(2) c i + d = a i + b
a + b = 0 (3) a = b = (1) = d i
Uvrstimom relacije (1) i (3) u (2) (2) c i +d = a i +b = d i(i) +d i c i =
d i c = d
Zato je
f (z) =
d i z + d i
dz + d
=
i z i
z 1
.
Radni materijal 92
(2. na cin) Prema jednadbi
(w w
1
)(w
2
w
3
)
(w w
3
)(w
2
w
1
)
=
(z z
1
)(z
2
z
3
)
(z z
3
)(z
2
z
1
)
dobijemo
(wi)(10)
(w0)(1i)
=
(z0)(i(1))
(z(1))(i0)
.
Rjeenje jednadbe po w je w =
izi
z1
.
az+b
cz+d
, ako su zadani
i
, w
i
), w
i
= f (z
i
), i = 1, 2, 3 :
z w
i 1
1 0
i 1
Rjeenje: (1. na cin) f (z
1
) = w
1

a(i)+b
c(i)+d
= 1
f (z
2
) = w
2

a1+b
c1+d
= 0
f (z
3
) = w
3

a(i)+b
c(i)+d
= 1
(1) c i d = a i + b
(2) a = b
(3) c i + d = a i + b
Zbrajanjem relacija (1) i (3) (4) c i = b
Iz (2) i (4) (5) a = c i.
Primijenimo (4) i (5) u (3) d = c. Traeno preslikavanje je
f (z) =
c i z + c i
c z + c
=
i z + i
z + 1
.
(2. na cin)
(w w
1
)(w
2
w
3
)
(w w
3
)(w
2
w
1
)
=
(z z
1
)(z
2
z
3
)
(z z
3
)(z
2
z
1
)
(w + 1)(0 1)
(w 1)(0 + 1)
=
(z + i)(1 i)
(z i)(1 + i)
Raspiemo i grupiramo clanove s w i zw na lijevoj strani zw + w = iz + i
Traeno preslikavanje je f (z) =
iz+i
z+1
.
93 Radni materijal
az+b
cz+d
, ako su zadani
i
, w
i
), w
i
= f (z
i
), i = 1, 2, 3 :
z w
0 1
1 i
i 0
Rjeenje:
f (z) =
z+i
z+i
az+b
cz+d
, ako su zadani
i
, w
i
), w
i
= f (z
i
), i = 1, 2, 3 :
z w
0 0
1 1
2
Rjeenje: Ako je w
3
w w
1
w
2
w
1
=
(z z
1
)(z
2
z
3
)
(z z
3
)(z
2
z
1
)
.
w 0
1 0
=
(z 0)(1 2)
(z 2)(1 0)
w =
z
z2
NAPOMENA 5.3 Neka je Dpodru cje u zravnini ciji je rub krivulja Ckrunica
ili pravac. Neka su zadane tri razli cite to cke na krivulji C tako da kretanjem po
C od z
1
preko z
2
do z
3
podru cje D je s lijeve strane. (Ako je C krunica onda
je ona pozitivno orijentirana- suprotno kretanju kazaljke na satu.) Bilinearnim
preslikavanjem slike to caka z
1
, z
2
, z
3
lee na slici krivulje C
koja je ili krunica

ili pravac. Slika podru cja D je podru cje D
ciji je rub krivulja C
(s lijeve strane
obilaska po C
od w
1
preko w
2
do w
3
.)
PRIMJER 5.13 Neka je zadano bilinearno preslikavanje w = f (z) =
iz+i
z+1
. Odred-
ite sliku desne poluravnine Re z > 0.
Radni materijal 94
Rjeenje:
Koristit cemo prethodnu Napomenu 5.3. Rub podru cja D : {x > 0} je
krivulja C : {x = 0}. Izaberemo tri to cke na C : z
1
= i, z
2
= 0, z
3
= i. Slike
tih to caka su w
1
= f (z
1
) = 1, w
2
= f (z
2
) = i, w
3
= f (z
3
) = i. Te to cke lee
na krunici C
: {|w| = 1} koja je pozitivno orijentirana (suprotno kazaljci

na satu), pa je rub podru cja D
; {|w| < 1}.

PRIMJER 5.14 Neka je zadano bilinearno preslikavanje w = f (z) =
(1i)z+2
(1+i)z+2
.
Odredite sliku kruga D : {|z + 1| < 1}.
Rjeenje:
Koristit cemo gornju napomenu 5.3. Rub podru cja D : {|z + 1| < 1} je
krivulja C : {|z+1| = 1}. Izaberemo tri to cke na C : z
1
= 2, z
2
= 1i, z
3
= 0.
Slike tih to caka su w
1
= f (z
1
) = 1, w
2
= f (z
2
) = 0, w
3
= f (z
3
) = 1. Te
to cke lee na uosi C
: {v = 0}. To je rub podru cja D
: {v > 0} (prema
gornjoj napomeni 5.3.) Ako elimo provjeriti koje je podru cje moemo
provjeriti sliku jo jedne unutarnje to cke z D. U ovom primjeru moemo
izabrati to cku iz z
4
= 1 D. Njena slika je w
4
= i, pa je zaista D
gornja
poluravnina.
ZADA
CA 5.1 Pokaite da bilinearno preslikavanje w = f (z) =

z+i
z+i
preslikava
jedini cni krug D : {|z| < 1} u desnu poluravninu D
: {u > 0}.
5.1.1 Primjeri kompozicija s bilinearnim preslikavanjem
TEOREM 5.6 Neka je zadana to cka P u gornjoj poluravnini u zGaussovoj
ravnini kojoj odgovara kompleksan broj z
0
. Tada bilinearno preslikavanje
w = e
i
0
_
z z
0
z z
0
_
preslikava x-os (C : {y = 0}) u krunicu C
: {|w| = 1}, a gornju poluravninu u

jedini cni krug D
: {|w| 1}.
Konstanta
0
se moe odrediti ako se zada jedan par (z
1
, w
1
).
Dokaz:
95 Radni materijal
Ako je z
0
u gornjoj poluravnini onda je z
0
u donjoj poluravnini. Ako
uzmemo neku drugu to cku z iz gornje poluravnine onda vrijedi |z z
0
| <
|z z
0
|.
Za to cke na x-osi (C : {y = 0}) vrijedi |z z
0
| = |z z
0
|.
Modul prelslikavanja w = e
i
0
_
zz
0
zz
0
_
je |w| = |e
i
0
|
zz
0
zz
0
. To cke na x-osi preslika

u krivulju C
: {|w| = 1}, a gornju poluravninu u podru cje D
: {|w| < 1}.

PRIMJER 5.15 Odredite bilinearno preslikavanje koje preslika gornju poluravn-
inu u jedini cni krug ako su zadani sljede ci parovi to caka (z
i
, w
i
), w
i
= f (z
i
), i =
1, 2 :
z w
i 0
1
Rjeenje: Prema prethodnom teoremu znamo da bilinearno preslikavanje
koje preslikava gornju poluravninu u jedini cni krug ima oblik
w = e
i
0
_
zz
0
zz
0
_
. Trebamo odrediti z
0
i
0
.
Za par (i, 0) vrijedi
0 = e
i
0
_
iz
0
iz
0
_
, pa slijedi da je z
0
= i. Preslikavanje ima oblik
w = e
i
0
_
zi
z+i
_
. Uvrtavanjem drugog para (, 1) vrijedi
1 = e
i
0
lim
z
_
zi
zz
0
_
= e
i
0
. Odredili smo konstantu
0
= . Traeno
preslikavanje je w = 1
_
zi
z+i
_
=
z+i
z+i
.
ZADA
CA 5.2 Neka je zadan z

0
C. Tada bilinearno preslikavanje
w = e
i
0
_
z z
0
z
0
z 1
_
preslikava krunicu (C : {|z| = 1}) u krunicu C
: {|w| = 1}, a jedini cni krug

D : {|z| < 1} u jedini cni krug D
: {|w| < 1} ako je |z

0
| < 1, odnosno u podru cje
D
: {|w| > 1} ako je |z

0
| > 1.
Konstanta
0
se moe odrediti ako se zada jedan par (z
1
, w
1
).
PRIMJER 5.16 Neka je zadano preslikavanje w = f (z) =
e
z
i
e
z
+i
. Odredite sliku
pruge D : {z : 0 < y < }.
Radni materijal 96
Rjeenje:
Zadano preslikavanje je kompozicija dva preslikavanja w = f (z) =
f
2
( f
1
(z) gdje je Z = f
1
(z) = e
z
, w = f
2
(Z) =
Zi
Z+i
. Preslikavanje Z = f
1
(z) = e
z
preslika D u D
: {Z : ImZ > 0}, bilinearno preslikavanje w = f

2
(Z) =
Zi
Z+i
preslika D
u D
: {w : |w| < 1}.

ZADA
CA 5.3 Neka je zadano preslikavanje w = f (z) = Ln

_
z+1
z+1
_
. Pokaite da
je slika kruga D : {z : |z| < 1} horizontalna pruga D
: {w : |v| <

2
}.
97 Radni materijal
Radni materijal 98
Poglavlje 6
Primjene harmonijskih funkcija
Harmonijske funkcije koje su realni i imaginarni dijelovi analiti cke funkcije
uklju cene su u mnoge inenjerske probleme. Primjenjuju se u npr. prob-
lemu dvodimenzionalnog provo denja topline, dvodimenzionalnog toka
teku cine, strujanjateku cine i sloenihpotencijala. Teorijuanaliti ckihfunkcija,
konformnog preslikavanja i kompleksnog integriranja koristitimo za iz-
gradnjuharmonijskafunkcijas propisanimgrani cnimvrijednostima. Posebno
su korisne Poissonove integralne formule i Schwarz-Christoel transfor-
macije (seminar). Moderni ra cunalni softver implementira te sloene
metoda analize.
6.1 Dirichletov rubni problem
Dirichletov (i Neumannov) rubni problem za jednostruko povezano po-
dru cje D moemo rijeiti pomo cu analiti cke funkcije koja ce konformno
preslikati D u krug ili gornju poluravninu. Rjeenje Dirichletovog rubnog
problema na krugu ili gornjoj poluravnini dano je Poissonovim formu-
lama. Primijenimo inverzno konformno preslikavanje kako bi rjeenje
na krugu ili gornjoj poluravnini iskoristili za prikaz rjeenja originalnog
rubnog problema na D.
Denicija 6.1 Dirichletov rubni problem
Neka je po dijelovima glatka zatvorena krivulja koja je rub jednostruko
povezanog podru cja D. Dirichletov rubni problem je na ci harmonijsku funkciju
99
6.1. Dirichletov rubni problem
(x, y) tj. koja zadovoljava Laplaceovu jednabu (x, y) = 0 na podru cju D i
na rubu ima zadanu vrijednost.
PRIMJER 6.1 Rijeite rubni problem
(x, y) = 0 na D : {1 < y < 2}
(x, 1) = 5, (x, 2) = 2, x R.
Rjeenje:
Razumno je traiti rjeenje koje ima konstantne vrijednosti na pravcu
y = c pa pretpostavljamo da je funkcija funkcija samo od y, (x, y) = h(y).
Budu ci funkcija mora zadovoljavati Laplaceovu jednadbu (x, y) = 0 za
pretpostavljenu funkciju h vrijedi h
(y) = 0. Rjeenje ove obi cne difer-

encijalne jednadbe je h(y) = a + by, a, b R. Funkcija (x, y) = a + by
je harmonijska na D. Konstante cemo odrediti iz Dirichletovih uvjeta na
rubu: (1, y) = a + b = 5 (2, y) = a + 2b = 2.
Rjeavanjem sustava dobijemo a = 12, b = 7, pa je rjeenje Dirichletovog
rubnog problema funkcija (x, y) = 12 7y.
PRIMJER 6.2 Rijeite rubni problem
(x, y) = 0 na D : {z : 0 < Arg z < /3}
(x, 0) = 1, x > 0
(x, y) = 5, Arg z = /3.
Rjeenje:
Razumno je traiti rjeenje koje ima konstantne vrijednosti na pravcima
Argz = c pa pretpostavljamo rjeenje
(x, y) = a + b Arg z.
Budu ci je funkcija
f (z) = Argz = arctg(
y
x
)
harmonijska na D : {Re z > 0}, onda je i funkcija
(x, y) = a + b arctg(
y
x
)
harmonijsaka na D : {x > 0}, zadovoljava Laplaceovu jednadbu.
Radni materijal 100
6. Primjene harmonijskih funkcija
Konstante cemo odrediti iz Dirichletovih rubnih uvjeta:
na zraci Argz = arctg(
y
x
) = /3 izaberemo kompleksni broj z = 1 +
3, a
na zraci Argz = 0 izaberemo kompleksni broj z = 1.
Iz uvjeta
(1, 0) = 1 (1,
3) = 5
imamo
a + barctg(
0
1
) = 1, a + barctg(
3
1
) = 5.
Rjeavanjem sustava dobijemo a = 1, b = 12/, pa je rjeenje Dirichle-
tovog rubnog problema funkcija
(x, y) = 1 +
12
arctg(
y
x
).
TEOREM 6.1 Neka je
uwravnini. Funkcija
(u, v) zadovoljava Laplaceovu jednadbu
(u, v) = 0, w = u + iv D
.
Ako je w = f (z) = u(x, y)+iv(x, y) konformno preslikavanje koje preslika podru cje
D iz zravnine u podru cje D
u wravnini onda je funkcija

(x, y) =
( f (z)) =
(u(x, y), v(x, y))

harmonijska na D u z ravnini i zadovoljava Laplaceovu jednadbu
(x, y) = 0, z = x + iy D.
Dokaz:
Koristit cemo teoremo konformnompreslikavanju i analiti ckimfunkci-
jama.
Neka je
u w-ravnini. Tada postoji kon-

jugirano harmonijska funkcija
(u, v) tako da je
F
(w) =
(u, v) + i
(u, v)
analiti cka funkcija u nekoj okolini to cke w
0
= f (z
0
)
Neka je F(z) je kompozicija F(z) = (F
f )(z) = F
( f (z)). Tada je F analiti cka

u okolini z
0
i vrijedi
F(z) = (u(x, y), v(x, y))
.,.
=(x,y)
+i
(u(x, y), v(x, y))

.,.
=(x,y)
= (x, y) + i(x, y)
101 Radni materijal
gdje su funkcije , harmonijske na D.
PRIMJER 6.3 Pokaite da je funkcija (x, y) = arctg
_
2x
x
2
+y
2
1
_
harmonijska na
jedini cnom centralnom krugu, zadovoljava Lapaceovu jednadbu:
(x, y) = 0 na D : {z : |z| < 1.}
Rjeenje:
(prvi na cin):
Zadatak moemo rijeiti direktnim deriviranjem i provjerom.
(drugi na cin):
Koristit cemo prethodno navedeni Teorem 6.1.
U Zada ci 3.3 pokazali ste da je funkcija
(u, v) = arctg(
u
v
) harmonijska
na D
: {Re w > 0} (deriviranjem i provjerom).

Trebamo se prisjetiti koje bilinearno preslikavanje w = f (z) preslikava
D : {|z| < 1} u D
: {Re w > 0}..

U Zada ci 5.1 pokazali ste da bilinearno preslikavanje w = f (z) =
z+i
z+i
pres-
lika D : {|z| < 1} u D
: {Re w > 0}.

Iz prikaza tog preslikavanja f (z) = u(x, y) + iv(x, y) imamo funkcije
u(x, y) =
1x
2
y
2
x
2
+(1y)
2
i v(x, y) =
2x
x
2
+(1y)
2
. Prema Teoremu6.1 zaklju cujemo da je
funkcija (x, y) =
(u(x, y), v(x, y)) harmonijska na D : {|z| < 1}.

Dakle, pokazali smo da je funkcija = arctg
_
2x
x
2
+y
2
1
_
harmonijska na je-
dini cnom centralnom krugu.
PRIMJER 6.4 Neka je w = f (z) konformno preslikavanje tj. f (z) = u(x, y) +
iv(x, y) analiti cka i f
(z) 0 na podru cu D. Neka je zadana funkcija F(x, y) u

zravnini i njena slika F
(u(x, y), v(x, y)) u wravnini. Pokaite da vrijedi:
2
F(x, y)
x
2
+
2
F(x, y)
y
2
= | f
(z)|
2
_
2
F
(u, v)
u
2
+

2
F
(u, v)
v
2
_
F(x, y) = | f
(z)|
2
F
(u, v)
Ako je funkcija F(x, y) harmonijska na D onda je i funkcija F
(u, v) harmonijska
na slici D
.
Radni materijal 102
Rjeenje:
Po pretpostavci funkcija f (z) = u(x, y) + iv(x, y) je analiti cka pa su funkcije
u i v harmonijske, zadovoljavaju Laplaceovu jednadbu u(x, y) = 0 i
v(x, y) = 0. Osim toga vrijede i (C-R) jednadbe
u
x
=
v
y
u
y
=
v
x
.
Koristit cemo i formulu za derivaciju
f
(z) =
u
x
i
u
y
i f
(z) =
v
y
+ i
v
x
. Tako je
| f
(z)|
2
=
_
u
x
_
2
+
_
u
y
_
2
=
_
u
x
_
2
+
_
u
y
_
2
Funkcija F(x, y) se transformira u funkciju F(x(u, v), y(u, v)). Koristimo
lan cano pravilo za deriviranje funkcije F(x(u, v), y(u, v)) :
F(x, y)
x
=
F
(u(x, y), v(x, y))

u
u
x
+
F
(u(x, y), v(x, y))

v
v
x
F(x, y)
y
=
F
(u(x, y), v(x, y))

u
u
y
+
F
(u(x, y), v(x, y))

v
v
y
2
F(x, y)
x
2
=
F
2
u
x
2
+
F
2
v
x
2
+
u
x
[
2
F
u
2
u
x
+

2
F
uv
v
x
]
+
v
x
[
2
F
v
2
v
x
+

2
F
uv
u
x
]
Analogno odredimo

2
F(x,y)
y
2
.
Primijenjuju ci sve izraze dobivene iz pretpostavke analiti cnosti, ra cunamo
lijevu stranu tvrdnje
2
F(x,y)
x
2
+

2
F(x,y)
y
2
= | f
(z)|
2
_
2
F
(u,v)
u
2
+

2
F
(u,v)
v
2
_
.
103 Radni materijal
Ako je F harmonijska, ona zadovoljava Laplaceovu jednadbu F(x, y) = 0
na D. Uz pretpostavku da je w = f (z) konformno preslikavanje f
(z) 0
zaklju cujemo da je F
(u, v) = 0, tj. F
je harmonijska na slici D
.
U idu cem primjeru koristit cemo teorem o vezi analiti cke funkcije i
harmonijskih funkcija kako bismo rijeili Dirichletov rubni problem.
PRIMJER 6.5 Pokaite da je funkcija (x, y) =
1
arctg
_
y
xx
0
_
harmonijska na
gornjoj poluravnini i rjeenje Dirichletovog rubnog problema:
(x, y) = 0 na D : {y > 0}
(x, 0) = 0, x > x
0
,
(x, 0) = 1, x < x
0
.
Rjeenje:
Funkciju(x, y) =
1
arctg
_
y
xx
0
_
gledamokaofunkcijudeniranuukom-
pleksnoj z ravnini:
Za z = x + iy funkcija se moe napisati u obliku
(x, y) =
1
arctg
_
y
xx
0
_
=
1
Arg(z x
0
).
Funkcija f (z) =
1
Ln(z x
0
) je analiti cka na gornjoj poluravnini D : {Imz >
0}. Po deniciji f (z) =
1
Ln(z x
0
) =
1
ln|z z
0
| + i
1
Arg(z z
0
). Uo cimo
da je zadana funkcija (x, y) imaginarni dio analiti cke funkcije, pa prema
Teoremu 3.4 funkcija je harmonijska.
NAPOMENA 6.1 tko eli znati vie-seminar
Neka su x
1
< x
2
< ... < x
N1
realne konstante. Rjeenje Dirichletovog rubnog
problema
(x, y) = 0 na D : {y > 0}
(x, 0) = a
0
, x < x
1
,
(x, 0) = a
k
, x
k
< x < x
k+1
, k = 1, 2, ..., N 2
(x, 0) = a
N1
, x
N1
< x
Radni materijal 104
je funkcija
(x, y) = a
N1
+
1
N1
k=1
(a
k1
a
k
)Arg(z x
k
)
(x, y) = a
N1
+
1
N1
k=1
(a
k1
a
k
)arctg
_
y
x x
k
_
.
ZADA
CA 6.1 Rijei Dirichletov rubni problem na gornjoj poluravnini:

(x, y) = 0 na D : {y > 0}
(x, 0) = 4, x < 1,
(x, 0) = 1, 1 < x < 0
(x, 0) = 3, 0 < x < 1,
(x, 0) = 2, 1 < x.
ZADA
CA 6.2 Rijei Dirichletov rubni problem na gornjoj poluravnini:

(x, y) = 0 na D : {y > 0}
(x, 0) = 1, |x| < 1,
(x, 0) = 0, |x| > 1.
Neka je D podru cje u z-ravnini ciji je rub pozitivno orijentirana krivulja . Neka
su z
1
< z
2
< ... < z
N
to cke na krivulji tako da dijele krivulju na krivulje
k
, k = 1, ..., N. Rjeenje Dirichletovog rubnog problema
(x, y) = 0 na D : {Imz > 0}
(x, 0) = a
1
na C
1
,
(x, 0) = a
k
na C
k
, k = 1, 2, ..., N
(x, 0) = a
N
na C
N
105 Radni materijal
je funkcija
(x, y) = a
N1
+
1
N1
k=1
(a
k1
a
k
)Arg( f (z) f (z
k
))
(x, y) = a
N1
+
1
N1
k=1
(a
k1
a
k
)arctg
_
v(x, y)
u(x, y) f (z
k
)
_
,
gdje je w = f (z) = u(x, y) + iv(x, y) konformno preslikavanje koje podru cje D
iz zravnine preslika u gornju poluravninu D
: {Imw > 0} pri cemu to cke z

k
preslika u f (z
k
) za k = 1, ..., N 1 a to cku z
k
u .
6.1.1 Poissonove formule
TEOREM 6.2 Poissonova formula za krug
Rjeenje Dirichletovog rubnog problema za krug:
(r, ) = 0 na D : {(r, ) : r R}
(R, ) = G(), [0, 2]
je funkcija
(r, ) =
1
2
_
2
0
(R
2
r
2
)G(t)
R
2
2Rr cos( t) + r
2
dt.
Dokaz:
Skica dokaza Poissonove formule za krug:
Akoje harmonijskafunkcijaondapostoji konjugiranoharmonijskafunkcija
i analiti cka funkcija f tako da je
f (z) = (r, ) + i(r, ).
Promatrat cemo analiti cku funkciju f na krugu D : {|z| < R} i na krunici
C : {|z| = R} u kompleksnoj ravnini.
Neka je z
0
proizvoljna to cka unutar kruga D : {|z| < R} a to cka z
to cka na
Radni materijal 106
x
iy
R
z
*
z
0
Slika 6.1: z
0
= r
0
e
i
0
, z
= Re
it
, r
0
< R
x
iy
R
z
*
z
0
z
0
a
Slika 6.2: a =
R
2
z
0
krunici C : {|z| = R}: z
0
= r
0
e
i
0
, z
= Re
it
, r
0
< R, t [0, 2].
To cku a izvan kruga moemo zadati na sljede ci na cin a =
R
2
z
0
jer je |a| =
R
2
|z
0
|
>
R.
Za funkciju f (z) analiti cku unutar kruga ome denog pozitivno orijentira-
nom krunicom C prema Cauchyjevoj integralnoj formuli vrijedi:
za a izvan kruga D
f (a) =
1
2i
_
C
f (z
)
z
a
dz
= 0
a za z
0
iz unutarnjeg podru cja krunice C
f (z
0
) =
1
2i
_
C
f (z
)
z
z
0
dz
.
107 Radni materijal
f (z
0
) = f (z
0
) f (a) =
1
2i
_
C
_
1
z
z
0
1
z
a
_
f (z
) dz
=
1
2i
_
C
z
0
a
(z
z
0
)(z
a)
f (z
) dz
=
1
2i
_
C
z
0
z
0
R
2
(z
z
0
)(z
z
0
R
2
)
f (z
) dz
=
1
2i
_
2
0
r
2
0
R
2
(Re
it
r
0
e
i
0
)(Re
it
r
0
e
i
0
R
2
)
f (Re
it
)iRe
it
dt
=
1
2
_
2
0
R
2
r
2
0
Rr
0
e
i(t
0
)
r
2
0
R
2
+ Rr
0
e
i(
0
t)
f (Re
it
) dt
( Rr
0
[cos(t
0
) + i sin(t
0
)] + Rr
0
[cos(
0
t) + i sin(
0
t)]
= 2Rr
0
cos(t
0
))
=
1
2
_
2
0
r
2
0
R
2
2Rr
0
cos(t
0
) r
2
0
R
2
f (Re
it
) dt
=
1
2
_
2
0
R
2
r
2
0
r
2
0
+ R
2
2Rr
0
cos(t
0
)
f (Re
it
) dt
Nadalje odre dujemo konjugirano harmonijsku funkciju kao realni i imag-
inarni dio od f :
f (z
0
) =
1
2

_
2
0
R
2
r
2
0
R
2
+ r
2
0
2Rr
0
cos(
0
t)
f (z
) dt
f (z
0
) = (r
0
,
0
) + i(r
0
,
0
), f (z
) = (R, t) + i(R, t), z
= Re
it
(r
0
,
0
) =
1
2

_
2
0
R
2
r
2
0
R
2
+ r
2
0
2Rr
0
cos(
0
t)
(R, t) dt
(r
0
,
0
) =
1
2

_
2
0
R
2
r
2
0
R
2
+ r
2
0
2Rr
0
cos(
0
t)
(R, t) dt.
TEOREM 6.3 Poissonova formula za poluravninu
Neka je funkcija G : R R po dijelovima neprekinuta i ograni cena funkcija.
Rjeenje Dirichletovog rubnog problema za gornju poluravninu:
(x, y) = 0 na D : {y > 0}
(x, 0) = G(x) za < x <
Radni materijal 108
je funkcija
(x, y) =
1
yG(t)
y
2
+ (x t)
2
dt.
Dokaz:
x
iy
z
*
z
0
Slika 6.3: Imz
0
> 0, Imz
= 0
Ako je harmonijska funkcija onda postoji konjugirano harmonijska
funkcija i analiti cka funkcija f tako da je
f (z) = (x, y) + i(x, y).
Promatrat cemo analiti cku funkciju f na jedini cnom polukrugu u gornjoj
poluravnini D : {|z| < R, Imz > 0} koji je ome den pozitivno orijentiranom
krivuljom krivuljom
koja je unija polukrunice C

1
i segmenta [R, R].
U grani cnom slu caju kad R podru cje D je gornja poluravnina.
Neka je z
0
bilo koja to cka unutar D, odgovaraju ca to cka izvan D je a = z
0
.
To cke na na krivulji
ozna cit cemo sa z
.
Primijenimo Cauchyijevu integralnu formulu za to cke z
0
i a = z
0
:
f (a) =
1
2i
_
f (z
)
z
a
dz
= 0
f (z
0
) =
1
2i
_
C
f (z
)
z
z
0
dz
.
Ako oduzmemo te vrijednosti imamo
f (z
0
) = f (z
0
) f (a) =
1
2i
_
_
f (z
)
z
z
0
f (z
)
z
a
_
dz
.
f (z
0
) =
1
_
C
1
y
0
(z
z
0
)(z
z
0
)
f (z
)dz
+
1
_
R
R
y
0
(t x
0
)
2
+ y
2
0
f (t)dt.
109 Radni materijal
U grani cnom slu caju kad R moe se pokazati da prvi integral tei
nuli. Zato je
f (z
0
) =
1
y
0
(t x
0
)
2
+ y
2
0
f (t)dt.
Odredimo konjugirano harmonijske komponente analiti cke funkcije f :
(x
0
, y
0
) =
1
y
0
(t x
0
)
2
+ y
2
0
(t, 0) dt,
(x
0
, y
0
) =
1
y
0
(t x
0
)
2
+ y
2
0
(t, 0) dt.
PRIMJER 6.6 Rijeite Dirichletov problem ravnotee krune membrane
u(r, ) = 0 na K(0, 1)
u(r, )
K
= (t) =
_
_
1, 0 < t <
0, < t < 2
Rjeenje:
Prema Poissonovoj formuli za krug:
u(r, ) =
1
2
_
2
0
R
2
r
2
R
2
r
2
2Rr cos( t)
u(R, t) dt
=
1
2
_
2
0
1
2
r
2
1
2
r
2
21r cos( t)
(t) dt
=
1
2
_

0
1 r
2
1 r
2
2r cos( t)
1 dt
= =
1
arctg
_
tan( t)
r
2
1
_
0
PRIMJER 6.7 Rijeite Dirichletov rubni problem na gornjoj poluravnini
u(x, y) = 0 na D : {y 0}
u(x, y)
y = 0 = (t) =
_
_
1 t 0
0 t < 0
Radni materijal 110
Rjeenje:
u(x, y) =
1
y
(t x)
2
+ y
u(t, 0) dt
=
1
y
(t x)
2
+ y
2
(t) dt
=
1
_

0
y
(t x)
2
+ y
2
dt =
1
arctg
_
t x
y
_
0
=
1
2
+ arctg
x
y
_
=
1
2
+
1
arctg
x
y
Primjenom Poissonove formule za poluravninu rijeit cemo zadatak iz
zada ce 6.2.
PRIMJER 6.8 Rijeite Dirichletov rubni problem na gornjoj poluravnini:
(x, y) = 0 na D : {y > 0}
(x, 0) = 1, |x| 1,
(x, 0) = 0, |x| > 1.
Rjeenje:
(x, y) =
1
y
(t x)
2
+ y
2
(t, 0) dt
=
1
_
1
1
y
(t x)
2
+ y
2
(t, 0) dt
=
1
_
1
1
y
(x t)
2
+ y
2
dt =
1
arctg
_
y
x t
_
1
1
=
1
arctg
_
y
x 1
_
arctg
_
y
x + 1
_
PRIMJER 6.9 Rijeite Dirichletov rubni problem na gornjoj poluravnini:
(x, y) = 0 na D : {y > 0}
(x, 0) = x, 0 < x < 1,
(x, 0) = 0, x > 1
(x, 0) = 0, x < 0.
111 Radni materijal
Rjeenje:
Koristimo Poissonovu integralnu formulu za gornju poluravninu:
(x, y) =
1
y
(t x)
2
+ y
2
(t, 0) dt
=
1
_
1
0
y
(x t)
2
+ y
2
t dt
=
x
_
1
0
y
(x t)
2
+ y
2
t dt
+
y
_
1
0
(x t)(1)
(x t)
2
+ y
2
t dt
=
x
arctg
_
y
x t
_
1
0
+
y
[ln
_
(x t)
2
+ y
2
_
]
1
0
=
x
arctg
_
y
x 1
_
arctg
_
y
x
_
+
y
2
ln
_
(x 1)
2
+ y
2
x
2
+ y
2
_
Funkcija je neprekinuta na gornjoj poluravnini i ograni cena osim u
to ckama prekida na osi x: x = 0 i x = 1.
ZADA
CA 6.3 Rijeite Dirichletov rubni problem na gornjoj poluravnini:

(x, y) = 0 na D : {y > 0}
(x, 0) = 0, x 0
(x, 0) = x, 0 x 1,
(x, 0) = 1, x 1
ZADA
CA 6.4 Odredite harmonijsku funkciju (x, y) u prvom kvadrantu D =

{x > 0, y > 0} koja poprima vrijednosti na rubovima (x, 0) = 1, (0, y) = 2.
Uputa:
Dirichletov rubni problem u z ravnini za podru cje D = {x > 0, y > 0} prebacite
Radni materijal 112
u rubni problem u wravnini za podru cje D
= {v > 0} tj. gornju poluravninu.

Koristite Poissonovu formulu za gornju poluravninu.
1. korak: Odredite konformno preslikavanje w = f (z) koje prvi kvadrant preslika
u gornju poluravninu;
2. korak: Za to preslikavanje w = f (z) odredite sliku polupravca x = 0, y > 0, i
sliku polupravca y = 0, x > 0.
3. korak: Pomo cu Poissonove formule rijeite rubni problem za gornju polurav-
ninu tj. odredite harmonijsku funkciju
(u, v) uz rubni uvjet
(u, 0) = 2 za u < 0
(u, 0) = 1 za u > 0.
4.korak Pomo cu rjeenja iz 3. koraka iskaite rjeenje rubnog problema u z
zavnini na podru cju D.
Rjeenje:
(x, y) = 0 na D = {x > 0, y > 0}
(x, 0) = 1, x > 0
(0, y) = 2, y > 0.
1. korak
f (z) = z
2
= x
2
y
2
+ i2xy preslika D u gornju poluravninu D
u(x, y) = x
2
y
2
, v(x, y) = 2xy
2. korak
Odredimo sliku pravca x = c
u = c
2
y
2
v = 2cx
x = 0, y > 0, v = 0, u < 0.
Odredimo sliku pravca y = c
u = x
2
c
2
v = 2cy
y = 0, x > 0, v = 0, u > 0
3. korak
Rjeavamo rubni problem za
:
113 Radni materijal
6.2. Kompleksni diferencijalni operatori
(u, v) = 0 na D
= {v > 0}
(u, 0) = 2, u < 0,
(u, 0) = 1, u > 0.
(u, v) =
1
v
(t u)
2
+ v
2
(t, 0) dt
=
1
_
0
v
(t u)
2
+ v
2
ast
(t, 0) dt
+
1
_

0
v
(t u)
2
+ v
2
ast
(t, 0) dt
=
1
_
0
v
(t u)
2
+ v
2
2 dt
+
1
_

0
v
(t u)
2
+ v
2
(1) dt
=
2
arctg
_
t u
v
_
+
1
arctg
_
t u
v
_
0
=
3
arctg
_
u
v
_
+
1
2
= 3
_
1
2

1
arctg
_
v
u
__
+
1
2
=
3
arctg
_
v
u
_
+ 1
4. korak
(u, y) =
3
arctg
_
u(x, y)
v(x, y)
_
+
1
2
=
3
arctg
_
x
2
y
2
v
_
+
1
2
ili
(u, y) =
3
arctg
_
v(x, y)
u(x, y)
_
+ 1 =
3
arctg
_
2xy
x
2
y
2
_
+ 1
6.2 Kompleksni diferencijalni operatori
Radni materijal 114
Denicija 6.2 kompleksni nabla operator
Nabla operator i konjugirani nabla operator deniraju se formulama u
Kartezijevim koordinatama:
c
=

x
+ i

y
c
=

x
i

y
.
Denicija 6.3 kompleksni gradijent
Neka je f : C C kompleksna funkcija zadana zapisom f (z) = u(x, y) +
iv(x, y). Kompleksni gradijent funkcije f u oznaci gradf =
c
f denira se formu-
lom
gradf =
c
f =
_

x
+ i

y
_
(u + iv).
PRIMJER 6.10 Neka je f : C C analiti cka funkcija. Pokaite da je
gradf =
c
f = 0.
Rjeenje:
Neka je f (z) = u(x, y) + iv(x, y) analiti cka funkcija. Tada vrijede (C-R)
jednadbe:
u
x
=
v
y
,
v
x
=
u
y
.
Kompleksni gradijent
gradf (z) =
c
f (z) =
_

x
+ i

y
_
(u(x, y) + iv(x, y))
=
_
u
x

v
y
_
+ i
_
v
x
+
u
y
_
= 0
Denicija 6.4 divergenicja kompleksne funkcije
Divergenicja kompleksne funkcije denira se kao skalarni produkt
c
i funcije
f formulom
div f =
c
f = Re{
c
f }.
115 Radni materijal
PRIMJER 6.11 Ako je funkcija zadana zapisom f (z) = u(x, y) + iv(x, y) onda je
divergenicja
div f (z) = Re{c f (z)} = Re
__

x
i

y
_
(u + iv)
_
= Re
__
u
x
+
v
y
_
+ i
_
v
x

u
y
__
=
u
x
+
v
y
Denicija 6.5 rotor kompleksne funkcije
Rotor kompleksne funkcije denira se kao vektorski produkt
c
i funkcije f
formulom
rot f =
c
f = Im{
c
f }.
PRIMJER 6.12 Ako je funkcija zadana zapisom f (z) = u(x, y) + iv(x, y) onda je
rotor
rot f (z) = Im{c f (z)} = Im
__

x
i

y
_
(u + iv)
_
= Im
__
u
x
+
v
y
_
+ i
_
v
x

u
y
__
=
v
x

u
y
Denicija 6.6 kompleksni Laplaceov operator
Kompleksni Laplaceov operator denira se kao skalarni produkt
c
i
c
c
=
c

c
= Re{
c
c
}
PRIMJER 6.13 Pokaite da je
c
= .
Radni materijal 116
Rjeenje:
c
= div(grad) = div(
c
) = Re{c
c
}
= Re
__

x
i

y
_
_

x
+ i

y
__
= Re
__

2
x
2
+

2
y
2
_
+ i
_

2
xy

2
xy
__
=

2
x
2
+

2
y
2
=
PRIMJER 6.14 Ako je f (z) = u(x, y) + iv(x, y) analiti cka onda je
c
f (z) = u(x, y) + iv(x, y) = 0
jer su funkcije u i v harmonijske.
PRIMJER 6.15 Neka je zadana funkcija f (z) = 2xy ix
2
y
3
. Odredite gradf ,
div f i
c
f.
Rjeenje: Zadana je funkcija f (z) = u(x, y) +iv(x, y), gdje su realne funkcije
u(x, y) = 2xy, v(x, y) = x
2
y
3
.
(a) grad f (z) =
_
u
x

v
y
_
+ i
_
v
x
+
u
y
_
= (2y + 3x
2
y
2
) + i(2x 2xy
3
)
(b) div f (z) =
u
x
+
v
y
= 2y 3x
2
y
2
(c)
c
f (z) =
_

2
x
2
+

2
y
2
_
u(x, y) + i
_

2
x
2
+

2
y
2
_
v(x, y) = i (2y
3
6x
2
y).
PRIMJER 6.16 Pokaite da u konjugiranim koordinatama vrijedi:
c
= 2

z
c
= 2

z
c
= 4

2
zz
grad f (x + iy) =
c
f (x + iy) = 2
f (z, z)
z
.
117 Radni materijal
Rjeenje:
z = x + iy
z = x iy
_
x =
z + z
2
x =
1
2
z +
1
2
z
y =
z z
2i
x =
1
2i
z
1
2i
z
x
=

z
z
x
+

z
z
x
=

z
1 +

z
1 =

z
+

z
y
=

z
z
y
+

z
z
y
=

z
i +

z
(i) = i
_

z

z
_
c
=

x
+ i

y
=

z
+ i

z
+ i
2
_

z

z
_
= 2

z
c
=

x
+ i

y
=

z
+ i

z
i
2
_

z

z
_
= 2

z
c
=

2
x
2
+

2
y
2
=

x
_

x
_
+

y
_

y
_
c
=

x
_

z
+

z
_
+ i

y
_

z

z
_
c
=
_

z
+

z
_ _

z
+

z
_
+ i
2
_

z

z
_ _

z

z
_
= = 4

2
zz
grad f (z) =
c
f (z) = 2
f
z
.
PRIMJER 6.17 POISSONOVA JEDNADBA
Rijeite Poissonovu jednadbu u(x, y) = h(x, y)
u(x, y) = x
2
y
2
Rjeenje:
Koristimo konjugirane koordinate (z, z):
u(x, y) u(z, z)
h(x, y) = x
2
y
2

h(z, z) =
_
1
2
(z + z)
_
2
_
1
2i
(z z)
_
2
=
1
2
z
2
+
1
2
z
2
c
u(z, z) =

h(z, z)
Radni materijal 118
4

2
zz
u(z, z) =
1
2
z
2
+
1
2
z
2
2
zz
u(z, z) =
1
8
z
2
+
1
8
z
2
z
u(z, z) =
1
8
z
2
z +
1
8
z
3
3
+ F
1
(z)
u(z, z) =
1
8
z
3
3
z +
1
8
z
3
3
z + F
1
(z)z + F
2
(z)
u(z, z) =
1
24
zz(z
2
z
2
) + G
1
(z) + F
2
(z)
u(x, y) =
1
12
(x
2
+ y
2
)(x
2
y
2
) + G
1
(x + iy) + F
2
(x iy)
Rjeenje Poissonove jednadbe je u(x, y) =
1
12
(x
2
+ y
2
)(x
2
y
2
). (samorealni
dio)
ZADA
CA 6.5 Rijeite Poissonovu jednadbu u(x, x) = x

2
+ y
2
.
6.2.1 Kompleksni potencijal
-Ravninski tok teku cine
Za rjeavanje problema u teoriji dinamike teku cina cesto se koriste metode
kompleksne analize. Neka u nekom podru cju postoji tok teku cine koji je
odre den vektorskim poljem brzina v = v(x, y, t).
Prisjetimo se osnovne jednadbe u mehanici- teku cina - jednadbe konti-
nuiteta za nestacionarni tok teku cine gusto ce mase
t
+ div(v) = 0.
Zbog sloenosti problema postavljaju se neke pretpostavke kako bi se
razmatrao matemati cki model:
1. tok je dvodimenzionalan (promatra se samo jedna zravnina),
2. tok je stacionaran (brzina teku cine v = v(x, y) ne ovisi o vremenu, ovisi
samo o poloaju to cke (x, y),
3. brzina teku cine je potencijalno vektorsko polje (postoji potencijal tako
da je = gradv, i rotv =
0
119 Radni materijal
4. tok je konzervativan (nema izvora ni ponora),
5. teku cina je nestla civ (gusto ca mase je konstantna = konst pa je jed-
nadba kontinuiteta ima oblik
divv = 0.
6. promatramo idealna teku cine (nema viskoznosti).
Denicija 6.7 kompleksna brzina teku cine
Promatrat cemo tok teku cine preko kompleksne ravnine s vektorskim poljem
brzina

V u to cki z = x + iy zadanim zapisom
V(z) = p(x, y) + iq(x, y)
gdje komponentne funkcije p i q imaju neprekinute parcijalne derivacije.
Prema pretpostavci jednadba kontinuiteta glasi
divV(z) =
p(x, y)
x
+
q(x, y)
y
= 0.
Prema pretpostavci tok je bezvrtloan pa je
rotV(z) =
q(x, y)
x

p(x, y)
y
= 0.
Iztihjednabi zaklju cujemodafunkcije pi q zadovoljavaju(C-R)jednadbe
pa postoji analiti cka funkcija g(z) = p(x, y) iq(x, y).
Denicija 6.8 kompleksni potencijal teku cine
Neka je V(z) = p(x, y) +iq(x, y) kompleksna brzina idealne teku cine. Funkciju
(z) = (x, y) + i(x, y)
koja ima svojstvo da je
(z) = V(z)
zovemo KOMPLEKSNI POTENCIJAL.
IZNOS BRZINE je V = |V(z)| = |
(z)|.
Funkciju zovemo funkcija POTENCIJALA BRZINE, a funkciju funkcija
TOKA.
Krivulje zadane jednadbom(x, y) = c zovemo EKVIPOTENCIJALNEkRIVULJE.
Krivulje zadane jednadbom (x, y) = c zovemo STRUJNICE.
Radni materijal 120
Teoretski, svaki kompleksni potencijal (z) moe se promatrati kao
zadani ravninski tok teku cine.
NAPOMENA 6.3 Neka je (Z) = (x, y) + i(x, y) antiderivacija od g(z) tj.
(z) = g(z) = p(x, y) iq(x, y).

Prema deniciji je
(z) =
(x,y)
x
i
(x,y)
y
, pa vrijedi
(x, y)
x
= p(x, y)
(x, y)
y
= q(x, y).
Ove relacije impliciraju da je
grad(x, y) = p(x, y) + i q(x, y) = V(z)
pa je opravdan naziv za funkciju - funkcija POTENCIJALA BRZINE.
Za funkciju vrijedi
2
(x, y)
x
2
+
2
(x, y)
y
2
=
p(x, y)
x
+
q(x, y)
y
= 0.
Funkcija potencijala brzine je harmonijska funkcija, pa postoji konjugirano
harmonijska funkcija i analiti cka funkcija takve da vrijedi (z) = (x, y) +
i(x, y). Na taj na cin smo opravdali deniciju kompleksnog potencijala.
Krivulju (x, y) = c zovemo strujnica jer one opisuju trag teku cine. Ako im-
plicitno deriviramo (x, y) = c dobit cemo koecijent smjera tangente na krivulju
y
(x) =
(x,y)
x
(x,y)
y
.
Vektor tangente

T na strujnicu (x, y) = c je
T = 1 + i (
(x,y)
x
(x,y)
y
)
=
(x,y)
y
(x,y)
y
+ i (
(x,y)
x
(x,y)
y
)
121 Radni materijal
Moemo gledati samo vektor u smjeru
T =
(x, y)
y
i
(x, y)
y
Ako primijenimo (C-R) uvjete
(x, y)
y
=
(x, y)
x
(x, y)
x
=
(x, y)
y
vektor tangente na strujnicu moemo prikazati kao
T =
(x, y)
x
+ i
(x, y)
y
= p(x, y) + iq(x, y)
= V(z).
NAPOMENA 6.4 Naglasimo da ako je tok teku cine zadan s kompleksnimpoten-
cijalom (z) = (x, y) + i(x, y) koji je analiti cka funkcija onda familija krivulja
{(x, y) = c, c R} predstavljaju strujnice.
NAPOMENA 6.5 Prema pretpostavci kod ravninskog toka idealne teku cine vek-
torsko polje brzina V(z) je paralelno sa rubnomkrivuljom, pa za zadani kompleksni
potencijal rubna krivulja mora biti strujnica (x, y) = K.
TEOREM 6.4 Neka je zadan kompleksni potencijal
(w) =
(u, v) +i
(u, v)
za tok teku cine u podru cju D
u kompleksnoj wravnini gdje je kompleksna brzina

V
(w) =
(w). Ako je w = f (z) bijektivno konformno preslikavanje koje podru cje

Diz kompleksne zravnine preslika u podru cje D
u kompleksnoj wravnini onda

je funkcija
(z) =
( f (z)) = (u(x, y), v(x, y)) + i(u(x, y), v(x, y))

kompleksni potencijal za tok teku cine u podru cju D i kompleksna brzina je
V(z) =
(z).
Radni materijal 122
Slika 6.4: Tok u z-ravnini u ravnini i tok u w-ravnini
123 Radni materijal
PRIMJER 6.18 Neka je zadan kompleksni potencijal (z) = (a + ib)z. Odredite
kompleksnu brzinu V(z), iznos brzine V = |V(z)|, funkciju potencijala brzine
(x, y), funkciju toka (x, y), strujnice.
Rjeenje:
Kompleksna brzina je V(z) =
(z) = a + ib = a ib.
Iznos brzine je V = |V(z)| = |
(z)| =
a
2
+ b
2
.
(z) = (a + ib)z = (a + ib)(x + iy) = (ax by) + i(bx + ay).
Iz zapisa kompleksnog potencijala (z) = (x, y) + i(x, y)
odre dujemo funkciju potencijala brzine (x, y) = ax by, i funkciju toka
(x, y) = bx + ay.
Ekvipotencijalne linije su zadane jednadbom (x, y) = c, a to su pravci
ax by = c.
Strujnice su zadane jednadbom (x, y) = c, a to su pravci bx + ay = c, pa
je kut koji strujnice zatvaraju s osi x jedak = arctg(
b
a
).
PRIMJER 6.19 Neka je zadan kompleksni potencijal (z) =
a
2
z
2
(a realan).
Odredite kompleksnu brzinu V(z), iznos brzine V = |V(z)|, funkciju potencijala
brzine (x, y), funkciju toka (x, y), strujnice.
Rjeenje:
Kompleksna brzina je V(z) =

(z) = az = az.
Iznos brzine je V = |V(z)| = |
(z)| = |a|
_
x
2
+ y
2
.
(z) =
a
2
z
2
=
a
2
[(x
2
y
2
) + i2xy] =
a
2
(x
2
y
2
) + iaxy.
Iz zapisa kompleksnog potencijala (z) = (x, y) + i(x, y)
odre dujemo funkciju potencijala brzine (x, y) =
a
2
(x
2
y
2
), i funkciju toka
(x, y) = axy.
Ekvipotencijalne linije su zadane jednadbom(x, y) = c, a to su hiperbole
a
2
(x
2
y
2
) = c.
Strujnice su zadane jednadbom (x, y) = c, a to su hiperbole axy = c.
Asimptote strujnica su koordinatne osi. Kompleksna brzina je V(z) = az.
Za to cke iz gornje poluravnine Imz > 0 teku cina te ce du strujnice uz x os
i uz imaginarnu y os kao uz zid.
Radni materijal 124
Slika 6.5: Tok oko krune prepreke
PRIMJER 6.20 Neka je zadan kompleksni potencijal (z) = V
0
(z +
a
2
z
), V
0
, a >
0. Odredite kompleksnu brzinu V(z), iznos brzine V = |V(z)|, funkciju potencijala
brzine (x, y), funkciju toka (x, y), strujnice i ekvipotencijalne linije.
Pokaite da je to tok idealne teku cine oko krune obale polumjera a.
Rjeenje:
Za z = re
i
prikazat cemo kompleksni potencijal u obliku
(z) = V
0
(re
i
+
a
2
re
i
)
Odredimo imaginarni i realni dio- to su funkcije potencijala brzine i
funkcije toka
(x, y) = V
0
(r +
a
2
r
) cos
(x, y) = V
0
(r
a
2
r
) sin
Strujnice su krivulje (r, ) = c tj.
V
0
(r
a
2
r
) sin = c.
Ako je r = a i = 0 ili = onda je (r, ) = 0.
Ekvipotencijalne linije su krivulje (r, ) = c tj.
V
0
(r +
a
2
r
) cos = c i one su okomite na strujnice. Izra cunajmo
(z) = V
0
_
1
a
2
z
2
_
125 Radni materijal
(z) = V
0
_
1
a
2
r
2
e
i 2
_
= V
0
_
1
a
2
r
2
cos 2
_
+ i V
0
a
2
r
2
sin 2
Kompleksna brzina je
V(z) =
(z) = V
0
_
1
a
2
r
2
cos 2
_
i V
0
a
2
r
2
sin 2
NAPOMENA 6.6 Preslikavanje f (z) = z +
a
2
z
preslikava podru cje D =gornja
poluravnina izvan kruga polumjera a iz z-ravnine u podru cje D
= gornja polu-
ravnina u w-ravnini. Kompleksnom potencijalu (z) = V
0
(z +
a
2
z
) u z-ravnini
odgovara kompleksni potencijal
(w) = V
0
w u w-ravnini, tj. Tok oko krune
prepreke u z-ravnini moe se opisati uniformnim tokom u w-ravnini.
PRIMJER 6.21 Odredite kompleksni potencijal (z) za teku cinu koja te ce kon-
stantnom brzinom iznosa V
0
u smjeru koji zatvara kut s pozitivnom x osi.
Odredite funkciju potencijala brzine (x, y) i funkciju toka (x, y), i ekvipotenci-
jalne linije (x, y) = c i strujnice (x, y) = c.
Rjeenje:
Neka je V(z) kompleksna brzina. Zadan je iznos V
0
= |V(z)| i kut koji
zatvara s osi x, pa slijedi da je
V(z) = V
0
cos +V
0
sin = V
0
e
i
Koristimo zapis kompleksne brzine V(z) =
p(x, y) + iq(x, y) gdje su p(x, y) = V
0
cos , q(x, y) = V
0
sin. Kompleksni
potencijal
(z) = V(z), odnosno
(z) = V(z) = V
0
e
i
.
Integriranjem
(z) = V
0
e
i
z + C = V
0
(cos i sin)(x + iy) + C
gdje je C konstanta. Ako zanemarimo konstantu u prikazu kompleksnog
potencijala (z) = (x, y) + i(x, y) odredimo funkcija potencijala brzina
(x, y) = V
0
(x cos + y sin)
i funkciju toka
(x, y) = V
0
(y cos x sin).
Ekvipotencijalne linije su krivulje (x, y) = c a strujnice (x, y) = c.
Radni materijal 126
Teoretski, svaki kompleksni potencijal (z) moe se promatrati kao zadani
ravninski tok teku cine. Dozvoljeni su i izvori i ponori, vrtlozi
Ispitajte i nacrtajte tokove teku cine ako su zadani pomo cu kompleksnih potencijala:
(a) (z) = V
0
e
i
z
(b) (z) = k ln(z a)- IZVOR u z = a
(c) (z) = k ln(z a)- PONOR u z = a
(d) (z) = k ln(z + a) k ln(z a)- IZVOR u z = a, PONOR u z = a
(e) (z) = ik ln(z a)- VRTLOG u z = a
Odredite kompleksni potencijal koji opisuje tok teku cine oko krune obale, duge
pravokutne obale, oko rta.
6.2.2 Biharmonijske funkcije
-Ravninski problem teorije elasti cnosti
Ravninska naprezanja mogu se opisati biharmonijskom jednadbom.
Denicija 6.9 biharmonijske funkcije
Jednadba
2
u = (u(x, y)) = 0
zove se biharmonijska jednadba ili Maxwellova jednadba, a rjeenja jednadbe
zovu se biharmonijske funkcije.
Uo cimodaje funkcija uharmonijskafunkcija jer zadovoljava Laplaceovu
jednadbu:
(u(x, y)) = 0.
Tada postoji konjugirano harmonijska funkcija Q i analiti cka funkcija f
tako da je
f (z) = u + iQ.
127 Radni materijal
Deniramo funkciju (z) =
1
4
_
f (z) d z.
Funkcija je analiti cka i vrijedi
(z) =
1
4
f (z). Neka funkcija ima prikaz
(z) = p + iq.
Derivacija funkcije je
(z) =
p
x
+ i
q
x
p
x
+ i
q
x
=
1
4
(u + iQ)
Iz (C-R) jednadbi dobivamo
p
x
=
1
4
u =
q
y
q
x
=
1
4
Q =
p
y
.
Zato Vrijedi
(px) =
1
2
u, (qy) =
1
2
u
Deniramo novu funkciju p
1
= u px qy
p
1
= u (px) (qy) = u
1
2
u
1
2
u = 0.
Funkcija p
1
je harmonijska. Tada postoji harmonijska funkcija q
1
i analiti cka
funkcija tako da je
(z) = p
1
+ iq
1
.
Re(z) = p
1
= u px qy
p
1
= u (p + iq)(x iy) = u (z)z.
Funkciju u koja je rjeenje biharmonijske jednadbe moemo prikazati
pomo cu dvije analiti cke funkcije
u = Re((z) + (z)z)
u(x, y) = Re{(x + iy)} + Re{(x + iy)(x iy)}
Radni materijal 128
ZADA
CA 6.6 Pokaite da operator

2
u konjugiranim varijablama (z, z) ima
zapis
2
=

4
x
4
+ 2

4
x
2
y
2
+

4
y
4
= 16

4
z
2
z
2
.
PRIMJER 6.22 Rijeite biharmonijsku jednadbu
2
u(x, y) = 36(x
2
+ y
2
)
Rjeenje:
Primijenimo prikaz biharmonijskog operatora u konjugiranim vari-
jablama:
2
=

4
x
4
+ 2

4
x
2
y
2
+

4
y
4
= 16

4
z
2
z
2
.
Zadana jednadba
2
u(x, y) = 36(x
2
+ y
2
)
u konjugiranim varijablama za funkciju u(z, z) ima oblik
16

4
u
z
2
z
2
= 36zz
4
u
z
2
z
2
=
9
4
zz
3
u
zz
2
=
9
4
z
2
2
z + F
1
(z)
2
u
z
2
=
9
8
z
3
3
z + F
1
(z)z + F
2
(z)
u
z
=
9
24
z
3
z
2
2
+ z
_
F
1
(z)dz
.,.
G
1
(z)
+
_
F
2
(z)dz
.,.
G
2
(z)
+F
3
(z)
.
.
.
u =
3
48
z
3
z
3
+ zK
1
(z) + K
2
(z) + F
3
(z)z + F
4
(z).
Rjeenje jednadbe je funkcija
u(x, y) =
3
48
(x
2
+ y
2
)
3
.
129 Radni materijal
6.3. Primjer kolokvija
6.3 Primjer kolokvija
PRIMIJENJENA MATEMATIKA
KOLOKVIJ - KOMPLEKSNA ANALIZA
1. Izra cunajte integrale
(a)
_
|z|=5
cos z
z
2

2
dz
(b)
_
|z1|=1
5
(1 + z)(z 1)
2
dz
2. Odredite bilinearno preslikavanje (Mbiusovu transformaciju) koja
preslika i, i, 1 u 0, 1, , respektivno.
Odredite u to to preslikavanje preslika krug {|z| < 1}?
3. Odredite harmonijsku funkciju (x, y) u prvom kvadrantu D = {x >
0, y > 0} koja poprima vrijednosti na rubovima (x, 0) = 1, (0, y) = 2.
Uputa:
Dirichletov rubni problem u z ravnini za podru cje D = {x > 0, y > 0} prebacite
u rubni problem u wravnini za podru cje D
= {v > 0} tj. gornju poluravninu.

Koristite Poissonovu formulu za gornju poluravninu.
1. korak: Odredite konformno preslikavanje w = f (z) koje prvi kvadrant preslika
u gornju poluravninu;
2. korak: Za to presikavanje w = f (z) odredite sliku polupravca x = 0, y > 0, i
sliku polupravca y = 0, x > 0.
3. korak: Pomo cu Poissonove formule rijeite rubni problem za gornju polurav-
ninu tj. odredite harmonijsku funkciju
(u, v) uz rubni uvjet
(u, 0) = 2 za u < 0
(u, 0) = 1 za u > 0.
4.korak Pomo cu rjeenja iz 3. koraka iskaite rjeenje rubnog problema u z
ravnini na podru cju D.
4. Opiite tokuidaakoje zadankompleksni potencijal (z) = V
0
_
z +
1
z
2
_
.
Odredite
(a) kompleksnu brzinu V(z) i iznos brzine V = |V(z)|
(b) Odredite funkciju potencijala brzine i ekvipotencijalne linije;
Radni materijal 130
(c) Odredite funkciju toka i strujnice;
(d) Odredite to cke u kojima je brzina jednaka nuli.
131 Radni materijal
Radni materijal 132
Dio II
Fourierove transformacije
133
1
1
PRIMMAT -V:
CULJAK-(radni materijal 2006.)

135 Radni materijal
Radni materijal 136
Poglavlje 7
Fourierove transformacije
Denicija 7.1 Integralne transformacije
Integralna transformacija je preslikavanje T koja zadanoj funkciji f(x) pridruuje
novu funkciju

f () koja se zove transformacija (preobrazba) funkcije f i pojavljuje
se u obliku integrala. Transformaciju ozna cavamo
f (x)
T

f (),
ili
T{ f (x)} =

f ().
Op ci oblik transformacije (preobrazbe) funkcije f je:
f () =
_
b
a
K(, t) f (t)dt,
gdje se funkcija K(, t) se zove jezgra transformacije.
Transformacijumoemoshvatiti kaopreslikavanje koje funkciji zadanoj
u vremenskoj domeni f (t) pridruuje funkciju

f () zadanoj u frekventnoj
domeni.
Najvanije transformacije u inenjerstvu su:
L{ f (x)} Laplaceova transformacija za K(w, t) = e
t
a = 0, b =
i
F{ f (x)} Fourierova transformacija za K(w, t) =
1
2
e
it
, a = , b =
137
Integralne transformacije su linearna preslikavanja: linearnoj kombi-
nacija funkcija pridruuje linearnu kombinaciju trasformacija.
T{a f
1
(x) + b f
2
(x)} = a
f
1
() + b
f
2
().
Za Laplaceovu transformaciju i Fourierovu transformaciju pokazuje se
da postoje i inverzne transformacije:
f ()
T
1
f (x),
ili
T
1
{
f ()} = f (x).
Intergalne transformacije su alat za rjeavanje obi cnih diferencijalnih
jednadbi, parcijalnih diferencijalnih jednadbi, integralnih jednadbi, a
koriste se i u radu sa specijalnim funkcijama. Posebna primjena je u cin-
jenici da se problem iz jednog prostora rijei u drugom prostoru na jed-
nostavniji na cin i inverznom transformacijom se rjeenje prikae u origi-
nalnom prostoru.
Ovo poglavlje se zasniva na djelu francuskog matemati cara i zi cara
Jean Baptiste Joseph Fourier-a (1768-1830) i kasnijim radovima Dirichleta
i Riemanna. Nit vodilja je:
Fourierov red - Fourierov integral - Fourierov integral u kompleksnom
obliku - Fourierova transformacija
Periodi cnu funkciju moemo razviti u Fourierov red (red trigonometri-
jskih funkcija) uz odre dene uvjete.
Zaneperiodi cne funkcije idejarazvoja funkcije uFourierovredugrani cnom
slu caju dovodi do pojma Fourierovog integrala.
Fourierovutransformacijuzadane funkcije f odredimoprekoFourierovog
integrala u kompleksnom obliku te funkcije.
Zanimanje za podru cje Fourierovih transformacija raste sa razvojem
brzih ra cunala i najpoznatiji pojam iz ove oblasti u inenjerskoj praksi
je Fast Fourier Transformation (FFT) - naziv za softwerski algoritam za
diskretnu Fourierovu transformaciju.
Radni materijal 138
7. Fourierove transformacije
7.1 Prisjetimo se
Uovomuvodnompoglavljudane sudane suosnovne cinjenice o redovima
funkcija, redovima potencija Taylorovim redovima i trigonometrijskim re-
dovima.
7.1.1 Redovi funkcija
Denicija 7.2 red funkcija
Red funkcija je ure deni par ((a
n
), ( f
n
)), n N niza funkcija a
n
: I R
deniranih na intervalu I i niza parcijalnih suma f
n
: I R, n Ndeniranih
sa f
n
(x) =
n
k=1
a
k
(x) za svaki n Ni x I.
Red funkcija ozna cavamo sa
k=1
a
k
(x)
ili
a
k
(x)
Za svaki ksni x
0
redfunkcija
k=1
a
k
(x
0
) je redbrojeva. Osnovno pitanje
o redovima brojeva je: konvergira li red ili divergira?
To pitanje moemo postaviti i za red funkcija.
Denicija 7.3 konvergenicja po to ckama
Red funkcija ((a
n
), ( f
n
)), n N konvergira po to ckama funkciji f na skupu
M I ako za svaki x
0
M red brojeva

k=1
a
k
(x
0
) konvergira broju f (x
0
).
Za funkciju f vrijedi f (x) = lim
n
f
n
(x), za x M.
Funkcija f se zove suma reda na M I i zapisujemo f (x) =
k=1
a
k
(x), za
x M.
Za funkciju f kaemo da smo je razvili u red po funkcijama a
n
na M.
PRIMJER 7.1 Red

k=1
x
k
konvergira po to ckama funkciji f (x) =
1
1x
za x
0

(1, 1).
Denicija 7.4 apsolutna konvergrnicja
Za red funkcija

k=1
a
k
(x), kaemo da apsolutno konvergira ako red apsolutnih
vrijednosti

k=1
|a
k
(x)| konvergira.
139 Radni materijal
7.1. Prisjetimo se
Apsolutno konvergentan red je konveregentan.
Denicija 7.5 uvjetna konvergrnicja
Za red funkcija

k=1
a
k
(x), kaemo da uvjetno konvergira ako red konvergira
ali red apsolutnih vrijednosti

k=1
|a
k
(x)| divergira.
Denicija 7.6 uniformna konvergrnicja
Red funkcija ((a
n
), ( f
n
)), n N konvergira uniformno funkciji f na skupu
M I ako za svaki > 0 postoji N Ntako da za svaki n > N i za svaki x M
vrijedi | f
n
(x) f (x)| < .
PRIMJER 7.2 Geometrijski red

k=0
x
k
konvergira po to ckama funkciji f (x) =
1
1x
na (1, 1) ali ne konvergira uniformno funkciji f (x) =
1
1x
na (1, 1).
Rjeenje:
Za svaki x (1, 1) red postaje geometrijski red brojeva koji ima sumu
1
1x
pa red konvergira po to ckama.
Za uniformnu konvergenciju provjeravamo da li za svaki > 0 postoji
N Ntako da za svaki n > N i za svaki x M vrijedi | f
n
(x) f (x)| < .
Ra cunamo | f
n
(x) f (x)| = |
k=1
x
k
1
1x
| =
|x|
n+1
|1x|
> 1 za |x 1| 0.
Denicija 7.7 ome den red funkcija
Red funkcija ((a
n
), ( f
n
)), n N je ome den na M ako postoji red pozitivnih
brojeva

k=1
c
k
, koji konvergira i za koji vrijedi:
|a
1
(x)| < c
1
, |a
2
(x)| < c
2
, ..., |a
n
(x)| < c
n
, ...
za x M.
TEOREM 7.1 Weierstrassov kriterij za uniformnu konvergenciju
Red funkcija koji je ome den na skupu M konverigra uniformno na M.
PRIMJER 7.3 Red

k=1
1
x
2
+n
p
konvergira uniformno na R ako je p > 1.
Rjeenje:
Red

k=1
1
k
p
je red pozitivnih brojeva koji konvergira za p > 1.
Clanove zadanog reda funkcija moemo ome diti

|
1
x
2
+n
p
| <
1
n
p
na R pa tvrdnja slijedi po Weierstrassovom kriteriju za uni-
formnu konvergenciju.
Radni materijal 140
TEOREM 7.2 Ako su a
n
clanovi reda funkcija neprekinute funkcije na skupu M
na kome red
k=1
a
k
(x) uniformno konvergira, onda je suma reda f (x) =
k=1
a
k
(x)
neprekinuta funkcija na M i vrijedi
lim
xx
0
k=1
a
k
(x) =
k=1
lim
xx
0
a
k
(x)
Cesto se postavlja pitanje kada red funkcija moemo derivirati, a kada

intergirati clan po clan.
TEOREM 7.3 Neka su a
n
: (a, b) R diferencijabilne funkcije na otvorenom
intervalu (a, b) i neka red ((a
n
), ( f
n
)) uniformno konvergira funkciji f na (a, b).
Ako red funkcija

k=1
a
k
(x) uniformno konvergira na (a, b) onda je suma reda
f (x) =
k=1
a
k
(x), diferencijabilna funkcija na (a, b) i vrijedi
d
d x
_
k=1
a
k
(x)
_
_
=
k=1
a
k
(x).
TEOREM 7.4 Neka su a
n
: [a, b] R integrabilne funkcije na [a, b] i neka red
((a
n
), ( f
n
)) uniformno konvergira funkciji f na [a, b]. Tada je suma reda f (x) =
k=1
a
k
(x) integrabilna funkcija na [a, b] i vrijedi
_
b
a
(
k=1
a
k
(x))dx =
k=1
_
b
a
a
k
(x)dx.
Budu ci suneprekinute funkcije na segmentuintegrabilne onda uvjet in-
tegrabilnosti u prethodnom teoremu moemo zamijeniti s neprekidno cu
funkcija a
n
.
7.1.2 Red potencija i Taylorov red
Denicija 7.8 red potencija
Neka je c R i a
n
, n N {0} niz brojeva. Red funkcija oblika
n=0
a
n
(x c)
n
zovemo red potenicja oko c, a brojeve a
n
koecijenti reda potencija.
141 Radni materijal
7.1. Prisjetimo se
Sljede ci teoremi govore o konvergenicji reda potencija.
TEOREM 7.5 Ako red potencija

n=0
a
n
(x c)
n
konvergira za neki x
0
c onda
postoji interval (c R, c + R) tako da red apsolutno konvergira u svakoj to cki iz
(c R, c + R), a izvan intervala divergira.
Broj R se zove polumjer konvergencije, a interval (c R, c + R) interval
konvergencije.
U rubnim to ckama R i R treba posebno ispitati konvergenicju reda
brojeva.
Polumjer konvergenicje za konvergentan red ra cunamo po Cauchy-
Hadamardovoj formuli
R =
1
limsup
n
n
|a
n
|
.
Ako postoji lim
|a
n+1
|
|a
n
|
> 0 onda postoji i limsup
n
|a
n
| > 0 i vrijedi lim
|a
n+1
|
|a
n
|
=
limsup
n
|a
n
|. Tada polumjer konvergencije ra cunamo po formuli
R = lim
n
|a
n
|
|a
n+1
|
.
TEOREM 7.6 Ako red potencija

n=0
a
n
(x c)
n
ima interval konvergencije (c
R, c+R) onda red uniformno konvergira funkciji f (x) =
n=0
a
n
(xc)
n
na svakom
segmentu [a, b] (c R, c + R).
Suma reda, funkcija f je neprekinuta funkcija na (c R, c + R).
Suma reda, funkcija f je diferencijabilna funkcija na (cR, c+R) i red se moe
derivirati clan po clan.
Suma reda, funkcija f je integrabilna funkcija na [a, b] (c R, c + R) i red
se moe integrirati clan po clan.
PRIMJER 7.4 Suma geometrijskog reda

n=0
x
n
je funkcija f (x) =
1
1x
. Interval
konvergencije geometrijskog reda je (1, 1).
ZADA
CA 7.1 Odredite polumjer konvergencije za red

n=0
(n!)
2
(2n)!
(x 1)
n
. Kako
se red ponaa na rubovima intervala konvergencije?
Radni materijal 142
Denicija 7.9 Taylorov red
Neka je I R interval, f funkcija klase C
(I) i to cka x
0
I. Taylorov red
funkcije f u okolini to cke x
0
je red potencija
k=0
f
(k)
(x
0
)
k!
(x x
0
)
k
gdje su
a
k
=
f
(k)
(x
0
)
k!
koecijenti Taylorovog reda.
Ako je x
0
= 0 onda Taylorov red zovemo MacLaurinov red funkcije f.
Funkciji f pridruimo njen Taylorov red zapisom
f
k=0
f
(k)
(x
0
)
k!
(x x
0
)
k
.
Taylorov polinom reda n, T
n
(x) =
n
k=0
f
(k)
(x
0
)
k!
(x x
0
)
k
je nta parcijalna suma
reda.
Taylorov red funkcije f moe konvergirati ili divergirati. Ako konver-
gira moe konvergirati funkciji f ili nekoj drugoj funkciji.
Sljede ci teorem govori o konvergenciji Taylorovog reda.
TEOREM 7.7 Ako Taylorov red funkcije f u okolini to cke x
0
konvergira s in-
tervalom konvergencije J = (x
0
R, x
0
+ R), R 0 onda konvergira funkciji
f.
Kaemo da smo funkciju f razvili u Taylorov red oko x
0
i zapisujemo
f (x) =
k=0
f
(k)
(x
0
)
k!
(x x
0
)
k
.
Dokaz
Pretpostavimo da je funkcija f suma reda

k=0
a
k
(x x
0
)
k
, tj.
f (x) =
k=0
a
k
(x x
0
)
k
na (x
0
R, x
0
+ R), R 0.
Funkcija ima derivaciju svakog reda u to cki x (x
0
R, x
0
+ R), R 0 :
f
(x) =
k=1
ka
k
(x x
0
)
k1
143 Radni materijal
7.2. Redovi funkcija kompleksne varijable
f
(m)
=
k=m
k(k 1)(k 2) (k m+ 1)a
k
(x x
0
)
km
, za m N.
U to cki x
0
dobivamo vrijednosti
f
(x
0
) = a
1
, f
(x
0
) = 2a
2
, f
(m)
(x
0
) = m(m 1)(m 2) 1 a
m
= m!a
m
,
pa su koecijenti a
m
=
f
(m)
(x
0
)
m!
zaista koecijenti Taylorovog reda funkcije f.
Ako je funkcija f suma reda potencija u okolini to cke x
0
onda je to njen
Taylorov red.
Rastav funkcije f u red potenicija je jedinstven.
TEOREM 7.8 Neka je f : I R funkcija klase C
(I) i to cka x
0
I. Funkciju f
moemo razviti u njen Taylorov red oko x
0
ako postoje R > 0 i M > 0 takvi da
(i) postoje derivacije f
(m)
(x) za svaki x (x
0
R, x
0
+ R);
(ii) za svaki m Ni za svaki x (x
0
R, x
0
+ R) vrijedi | f
(m)
(x)| < M.
ZADA
CA 7.2 (a) Razvijte funkciju f (x) = x

2
+ sinx u Taylorov red oko 1.
(b) Razvijte funkciju f (x) = x
2
+ sinx u Taylorov red oko nule.
Denicija 7.10 analiti cka funkcija realne varijable
Neka je f : I R funkcija klase C
(I) i to cka x
0
I. Neka je
k=0
f
(n)
(x
0
)
k!
(xx
0
)
k
Taylorov red funkcije f s polumjeromkonvergencije R. Funkcija
f je analiti cka u to cki x
0
ako postoji 0 < R tako da Taylorov red funkcije f
konvergira funkciji f na intervalu J = (x
0
, x
0
+ ) I, tj. vrijedi
f (x) =
k=0
f
(n)
(x
0
)
k!
(x x
0
)
k
, x J.
Ako je funkcija f jednaka svom Taylorovom redu za svako x R funkciju
zovemo cijela funkcija.
7.2 Redovi funkcija kompleksne varijable
Sve tvrdnje koje smo izloili o redovima realnih funkcija vrijede i za redove
kompleksnih funkcija.
Radni materijal 144
Denicija 7.11 red kompleksnih funkcija
Red kompleksnih funkcija je ure deni par ((a
n
), ( f
n
)), n N niza funkcija
a
n
: D C deniranih na podru cju D C i niza parcijalnih suma f
n
: D C
deniranih sa f
n
(z) =
n
k=1
a
k
(z) za svaki n Ni z D.
Red funkcija ozna cavamo sa
k=1
a
k
(z).
Red konvergira funkciji f ako je lim
n
f
n
(z) = f (z). Funkciju
f (z) =
k=1
a
k
(z)
zovemo suma reda.
Ako limes ne postoji kaemo da red divergira. Ako red konvergira u svakoj to cki
podru cja D onda kaemo da je D podru cje konvergencije.
Denicija 7.12 red potencija oko to cke c
Neka je (a
n
), n N 0 niz kompleksnih brojeva i c C. Red funkcija oblika
n=0
a
n
(z c)
n
zovemo red potenicja oko to cke c, a kompleksne brojeve a
n
koecijentima reda
potencija.
Ako z = c nije jedina to cka u kojoj red konvergira onda postoji broj
R > 0 takav da red konvergira na podru cju D : |z c| < R, divergira na
podru cju |zc| > R, a na krunici : |zc| = Rmoe i ne mora konvergirati.
Broj R se zove polumjer konvergencije, a krug K(c, R) krug konvergencije.
PRIMJER 7.5 Pokaite da red

n=1
z
n
n(n+1)
konvergira apsolutno na podru cju D :
|z| 1.
Rjeenje:
Ako je |z| 1 onda vrijedi
|a
n
(z)| = |
z
n
n(n + 1)
| =
|z|
n
n(n + 1)

1
n
2
.
145 Radni materijal
Red brojeva

1
n
2
konvergira pa i red

n=0
|a
n
(z)| konvergira. Kaemo da
red

n=0
a
n
(z) apsolutno konvergira.
PRIMJER 7.6 Odredite polumjer konvergencije reda

n=0
(z1)
n
(n+2)
2
5
n
.
Rjeenje:
Op ci clan reda je a
n
(z) =
(z1)
n
(n+2)
2
5
n
.
Provjeravamo DAlambertov kriterij
lim|
a
n+1
(z)
a
n
(z)
| = lim|
|z 1|
5
| |
(n + 2)
2
(n + 3)
2
| =
|z 1|
5
.
Red konvergira apsolutno na podru cju D : |z 1| < 5. Na rubu podru cja,
na krunici : |z 1| = 5 vrijedi nejednakost
|a
n
(z)| = |
1
(n + 2)
2
5
|
1
n
2
.
Red brojeva

1
n
2
konvergira pa i red

|a
n
(z)| apsolutno konvergira na
krunici : |z 1| = 5. Dakle, red

a
(
z) apsolutno konvergira na podru cju
konvergencije D : |z 1| 5.
ZADA
CA 7.3 Pokaite da red

n=0
n!z
n
konvergira samo to cki z = 0.
TEOREM 7.9 Taylorov teorem
Neka je f analiti cka funkcija na krugu K(z
0
, R). Tada za svaki z D funkciju
f moemo razviti u red
f (z) =
k=0
f
(k)
(z
0
)
k!
(z z
0
)
k
koji se zove Taylorov red kompleksne funkcije f u to cki z
0
.
TEOREM 7.10 Neka je f analiti cka funkcija na podru cju D i neka je z
0
D.
Tada za svaki r > 0 tako da je K(z
0
, r) D i za svaki z K(z
0
, r) funkciju f
moemo razviti u Taylorov red
f (z) =
k=0
f
(k)
(z
0
)
k!
(z z
0
)
k
.
Radni materijal 146
PRIMJER 7.7 e
z
=
n=0
z
n
n!
, za |z| < .
sin z =
n=1
(1)
n1 z
2n1
(2n1)!
, za |z| < .
cos z =
n=1
(1)
n1 z
2n2
(2n2)!
, za |z| < .
ZADA
CA 7.4 Razvijte funckciju f (z) = ln(1 +z) u Taylorov red u okolini to cke
z
0
= 0. Odredite podru cje konvergencije.
Rjeenje:
Ra cunamo koecijente Taylorovog reda u z
0
= 0:
a
0
= f (z
0
) = ln(1 + z
0
) = 0,
a
1
= f
(z
0
) = (1 + z
0
)
1
= 1,
a
2
= f
(z
0
) = (1 + z
0
)
2
= 1,
a
3
= f
(z
0
) = (2)(1 + z
0
)
3
= 2!,
.
.
.a
k
= f
k
(z
0
) = (1)
k1
(k 1)!(1 + z
0
)
k
= (1)
k1
(k 1)!
Dakle, Taylorov red funkcije f (z) = ln(1 + z) je

n=1
(1)
n1 z
n
n
.
Trebamoodrediti podru cje konvergencije ovogreda. PremaDAlambertovom
kriteriju odre dujemo polumjer konvergencije ovog reda s op cim clanom
b
n
(z) = (1)
n1 z
n
n
:
lim|
b
n+1
b
n
| = lim|
nz
n+1
| = |z| < 1.
Polumjer konvergencije je R = 1 a podru cje konvergencije D : |z| < 1.
U to cki z = 1 red divergira, a u to cki z = 1 konvergira.
Dakle, funkciju ln(1 + z) moemo razviti u njen Taylorov red na D : |z| < 1
ln(1 + z) =
n=1
(1)
n1
z
n
n
.
ZADA
CA 7.5 Razvijte funckiju f (z) = sin z u Taylorov red u okolini to cke

z
0
= /4. Odredite podru cje konvergencije.
TEOREM 7.11 Laurentov teorem
Neka je z
0
C i neka su R
1
i R
2
pozitivni brojevi tako da je R
1
> R
2
. Neka je
f analiti cka funkcija na krunom prstenu D : R
2
< |z z
0
| < R
1
. Tada funkciju f
moemo razviti u red
f (z) =
k=
a
k
(z z
0
)
k
147 Radni materijal
gdje su koecijenti
a
k
=
1
2i
_
f (t)
(t z
0
)
k+1
d t k Z
a : |z z
0
| < , R
1
< < R
2
bilo koja pozitivno orijentirana krunica unutar
D. Red se zove Laurentov red funkcije f oko to cke z
0
.
NAPOMENA 7.1 ULaurentovomredu prvi dio
1
k=
a
k
(zz
0
)
k
zove se glavni
dio,
a drugi dio

k=0
a
k
(z z
0
)
k
zove se analiti cki dio.
PRIMJER 7.8 Odredite Laurentov razvoj funkcije f (z) =
z
(z+2)(z+1)
u okolini to cke
z
0
= 2.
Rjeenje:
Funkcija ima pol prvog reda u z
0
= 2. Ako uvedemo novu varijablu
Z = z + 2 onda traimo Laurentov razvoj funkcije f
(Z) =
Z2
(Z1)Z
oko Z = 0.
Funkciju moemo rastaviti na faktore za koje znamo rastav u red potencija
ili Taylorov red:
f
(Z) =
2 Z
Z

1
1 Z
=
2 Z
Z
(1 + Z + Z
2
+ Z
3
+ ...)
=
2
Z
+ 1 + Z + Z
2
+ Z
3
+ ... +
Ovaj rastav vrijedi za 0 < |Z| < 1. Dakle zadanu funkciju moemo razviti
u Laurentov red oko z
0
= 2 za svaki 0 < |z + 2| < 1
f (z) =
2
z + 2
+ 1 + (z + 2)
2
+ (z + 2)
3
+ ...+
Dokaite Taylorov teorem.
Dokaite Laurentov teorem.
Radni materijal 148
7.3 Fourierov red
ZADA
CA 7.6 Op ci oblik sinusoidne funkcije

f (x) = Asin( x +
0
)
odre den je amplitudom A, krunom frekvencijom i po cetnom fazom
0
. Period
funkcije je T =
2
, frekvencija f =
1
T
, a fazni pomak =

0
.
Nacrtajte graf funkcije f (x) = 5 sin(3x +

3
). Odredite period, frekvenciju,
amplitudu, fazni pomak i krunu frekvenciju.
ZADA
CA 7.7 Zadana je funkcija f (x) = x, za x < . Proirite funkciju

periodi cno. Skicirajte graf.
(a) Odredite to cke prekida proirene funkcije.
(b) Odredite limes slijeva u ,
f (
) = lim
h0
f ( h);
i limes zdesna u ,
f (
+
) = lim
h0
f ( + h);
(c) Odredite derivaciju slijeva u
f
) = lim
h0
f (+h)f ()
h
;
i derivacija zdesna u
f
(
+
) = lim
h0+
f (+h)f ()
h
.
Rjeenje:
(a), (b) ,, (c) 1, 1.
Denicija 7.13 trigonometrijski polinom
Funkcija denirana kao suma periodi ckih funkcija
S
n
(x) = A
0
+
n
k=1
A
k
sin(kx +
k
)
ili
S
n
(x) = A
0
+
n
k=1
a
k
cos (k
L
x) + b
k
sin(k
L
x)
zove se trigonometrijski polinom stupnja n, s periodom T =
2
= 2L.
149 Radni materijal
7.3. Fourierov red
Clanovi
A
k
sin (kx +
k
)
ili
a
k
cos (k
L
x) + b
k
sin(k
L
x)
zovu se kti harmonici i imaju period T
k
=
2
k
.
Denicija 7.14 trigonometrijski red
Funkcija denirana kao beskona cna suma periodi ckih funkcija
S(x) = A
0
+
k=1
a
k
cos (k
L
x) + b
k
sin(k
L
x)
zove se trigonometrijski red.
NAPOMENA 7.3 Skup funkcija {cos
n
L
x, sin
n
L
x} zove se trigonometrijski sus-
tav. Osnovno svojstvo tih funkcija je ortogonalnost na intervalu duljine 2L:
za m, n N;
_
L
L
cos
m
L
cos
n
L
xdx =
mn
L,
_
L
L
sin
m
L
sin
n
L
xdx =
mn
L;
_
L
L
cos
m
L
sin
n
L
xdx = 0.
gdje je
mn
:=
_
_
1, n = m
0, n m.
ZADA
CA 7.8 Pokaite svojstvo ortogonalnosti trigonometrijske funkcija kosi-

nus:
_
L
L
cos
m
L
cos
n
L
xdx = 0, m n;
_
L
L
cos
m
L
cos
n
L
xdx = L, m = n.
Koristite adicijske teoreme za produkt
cos x cos x =
1
2
_
cos( + )x + cos( )x
_
.
Radni materijal 150
Denicija 7.15 Fourierov red
Neka je f periodi cka funkciju f (x) s periodom T = 2L, f (x + 2L) = f (x).
Fourierov red funkcije f denira se kao trigonometrijski red
a
0
+
n=1
(a
n
cos
n
L
x + b
n
sin
n
L
x)
gdje su a
0
, a
n
, b
n
Fourierovi koecijenti
a
0
=
1
2L
_
L
L
f (x)dx, a
n
=
1
L
_
L
L
f (x) cos
n
L
x dx, n 1
b
n
=
1
L
_
L
L
f (x) sin
n
L
x dx, n 1.
Ako je funkcija f parna onda se Fourierov red funkcije f reducira na Fourierov
kosinusni red
a
0
+
n=1
a
n
cos
n
L
x
gdje su a
n
a
0
=
1
L
_
L
0
f (x) dx, a
n
=
2
L
_
L
0
f (x) cos
n
L
x dx, n 1.
Ako je funkcija f neparna onda se Fourierov red funkcije f reducira na
Fourierov sinusni red
n=1
b
n
sin
n
L
x
gdje su b
n
b
n
=
2
L
_
L
0
f (x) sin
n
L
x dx, n 1.
151 Radni materijal
7.3. Fourierov red
TEOREM 7.12 (i) Neka je f neprekinuta funkcija, periodi cna s periodom 2L.
Ako je f diferencijabilna u to cki x onda Fourierov red od f u to cki x konvergira ka
f (x) i zapisujemo
f (x) = a
0
+
n=1
(a
n
cos
n
L
x + b
n
sin
n
L
x);
(ii) Neka je f po dijelovima neprekinuta funkcija, periodi cna s periodom 2L.
Ako je f diferencijabilna slijeva i zdesna u to cki x onda Fourierov red od f u to cki
x konvergira srednjoj vrijednosti limesa slijeva i limesa zdesna u x i zapisujemo
1
2
( f (x
+
) + f (x
)) = a
0
+
n=1
(a
n
cos
n
L
x + b
n
sin
n
L
x);
(iii) Neka je f neprekinuta funkcija, periodi cna s periodom 2L. Ako je f difere-
ncijabilna svuda osim u prebrojivo mnogo to caka (po dijelovima glatka funkcija)
onda Fourierov red od f na [L, L] konvergira uniformno funkciji f (x) tj.
za svaki > 0 postoji N Ntako da za svaki n N i za svaki x [L, L] vrijedi
| f (x) (a
0
+
n
k=1
a
k
cos
k
L
x + b
k
sin
k
L
x)| < .
(iv) Neka je f kvadratno integrabilna funkcija
_
L
L
| f (x)|
2
dx < i periodi cna
s periodom 2L. Tada Fourierov red od f na [L, L] konvergira funkciji f u smislu
da
_
L
L
| f (x) (a
0
+
n
k=1
a
k
cos
k
L
x + b
k
sin
k
L
x)|
2
< .
Denicija 7.16 Amplitudni spektar funkcije f nazivamo niz vrijednosti
A
n
=
_
a
2
n
+ b
2
n
.
Faznim spektarom funkcije f nazivamo niz vrijednosti
n
, tg
n
=
b
n
a
n
.
Radni materijal 152
NAPOMENA 7.4 Gra cki prikaz razvoja funkcije u vremenskoj domeni (var-
ijabla t) u Fourierov red i gra cki prikaz ovisnosti amplitude A
n
i faze
n
o
frekvenciji
n
=
n
L
dan je na sljede cim slikama.
Slika 7.1: Gra cki prikaz razvoja vremenske funkcije u Fourierov red
153 Radni materijal
7.3. Fourierov red
Slika 7.2: Amplitudni i fazni spektar
Denicija 7.17 Fourierov red za period=2
Neka je f periodi cka funkciju f (x) s periodom 2, f (x+2) = f (x). Fourierov
red funkcije f denira se kao tigonometrijski red
a
0
+
n=1
(a
n
cos nx + b
n
sin nx)
gdje su a
0
, a
n
, b
n
a
0
=
1
2
_

f (x)dx, a
n
=
1
f (x) cos nx dx, n 1

b
n
=
1
f (x) sin nx dx, n 1.

Radni materijal 154
Ako je funkcija f parna onda se Fourierov red funkcije f reducira na Fourierov
kosinusni red
a
0
+
n=1
a
n
cos nx
gdje su a
0
i a
n
a
0
=
1
_

0
f (x)dx, a
n
=
2
_

0
f (x) cos nx dx, n 1
Ako je funkcija f neparna onda se Fourierov red funkcije f reducira na
Fourierov sinusni red
n=1
b
n
sin nx
gdje su b
n
b
n
=
2
_

0
f (x) sin nx dx, , n 1.
NAPOMENA 7.5 Ako je zadana funkcija f(x) na segmentu 0 x L onda
ju moemo proiriti periodi cno s periodom 2L (po parnosti ili po neparnosti).
Proirenu funkciju periodi cnu s peridom 2L moemo razviti u Fourierov red.
Ako je zadana funkcija f na segmentu 0 x L proirena po parnosti na
L x L s periodom 2L onda proirenu funkciju moemo razviti u Fourierov
kosinusni red.
Ako je zadana funkcija f na segmentu 0 x L proirena po neparnosti na
L x L s periodom 2L onda proirenu funkciju moemo razviti u Fourierov
sinusni red.
PRIMJER 7.9 Funkciju f (x) = x, x [0, L] proirite po parnosti i skicirajte
graf.
155 Radni materijal
7.3. Fourierov red
Rjeenje:
f (x) =
_
_
x x [0, L]
x x [L, 0]
- proirenje od f po parnosti
f parna i periodi cna na [L, L], tj. 2L

PRIMJER 7.10 Razvijte funkciju f (x), 0 x L u Fourierov kosinusni red:
f (x) =
_
_
2
L
x , 0 x
L
2
2
L
(L x) ,
L
2
x L
Rjeenje:
Trebamo na ci Fourierov kosinusni red. Funkciju cemo proiriti po parnosti
na L x L s periodom 2L:
f (x) = a
0
+
n=1
a
n
cos
n
L
x, a
0
=
1
L
_
L
0
f (x)dx, a
n
=
2
L
_
L
0
f (x) cos
n
L
xdx.
a
0
=
1
L
_
L
0
f (x)dx =
1
L
_
L/2
0
f (x)dx+
1
L
_
L
L/2
f (x)dx =
1
L
_
L/2
0
2
L
xdx+
1
L
_
L
L/2
2
L
(Lx)dx =
1
2
;
a
n
=
2
L
_
L
0
f (x) cos
n
L
xdx =
2
L
_
L/2
0
f (x) cos
n
L
xdx +
2
L
_
L
L/2
f (x) cos
n
L
xdx
=
2
L
_
L/2
0
2
L
x cos
n
L
xdx +
2
L
_
L
L/2
2
L
(L x) cos
n
L
= parcijalna integracija
=
4
L
2
[
L
2
2n
sin
n
2
+
L
2
2
n
2
(cos
n
2
1)
L
2
2n
sin
n
2

L
2
2
n
2
(cos n cos
n
2
)]
=
4
2
n
2
(2 cos
n
2
cos n 1).
a
1
=
4
2
1
2
(2 cos
1
2
cos 1 1) = 0,
svi neparni koecijenti su 0;
a
2
=
4
2
2
2
(2 cos
2
2
cos 2 1) =
4
2
;
a
4
=
4
2
4
2
(2 cos
4
2
cos 4 1) = 0 :
Radni materijal 156
a
6
=
4
2
6
2
(2 cos
6
2
cos 6 1) =
4
9
2
;
a
8
=
4
2
8
2
(2 cos
8
2
cos 8 1) = 0;
a
10
=
4
2
10
2
(2 cos
10
2
cos 10 1) =
4
25
2
;
....
f (x) =
1
2

4
2
[cos
2
L
x +
1
9
cos
6
L
x +
1
25
cos
10
L
x + ....].
TEOREM 7.13 (Parsevalova jednakost)
Neka je f kvadratno integrabilna funkcija
_
L
L
| f (x)|
2
dx < i periodi cna s
periodom 2L. Za
f (x) = a
0
+
n=1
a
n
cos
n
L
x + b
n
sin
n
L
x
vrijedi
1
L
_
L
L
| f (x)|
2
dx = 2|a
0
|
2
+
n=1
(|a
n
|
2
+ |b
n
|
2
)
ZADA
CA 7.9 (a) Odredite Fourierov red funkcije f (x) = x

2
na inetervalu
[1, 1].
(b) Primijenite Persevalovu jednakost da odredite sumu reda
1 +
1
2
4
+
1
3
4
+ ....
Rjeenje:
(a) a
0
=
1
3
, a
n
= (1)
n 4
2
n
2
;
(b)

4
90
.
NAPOMENA 7.6 (obrada signala)
Neka je signal predstavljen funkcijom f. Pri obradi signala na demo Fourierov
red za f tj. razloimo signal kao sumu harmonika. Neke Fourierove koecijente
zanemarimo ako su manji od neke zadane vrijednosti, pa tako o cistimo signal od
dodatnih umova.
Ukupna energija signala je izrena s
1
L
_
L
L
| f (x)|
2
dx, a kvadrati Fourierovih
koecijenata predstavljaju energiju pojedinih harmonika.
Parsevalova jednakost kae da je ukupna energija signala jednaka sumi energija
svih harmonika.
157 Radni materijal
7.3. Fourierov red
NAPOMENA 7.7 Osim predstavljnja prekinutih i periodi cnih funkcija, postoji
i tre ca vrlo vana prednost Fourierovih redova. Pretpostavimo da rjesavamo
jednadbu gibanja harmonijskog oscilatora na koji djeluje vanjska sila. Fourierov
red za vanjsku silu tada daje osnovni clan i vie harmonike. To je linearna difer-
encijalna jednadba drugog reda s konstantnim koecijentima pa se partikularna
rjeenja mogu dobiti odvojeno za svaki harmonik. Na kraju je ukupno partikularno
rjeenje za cijelu vanjsku silu zbroj rjeenja za pojedine harmonike.
PRIMJER 7.11 Na dite rjeite prisilnih oscilacija osilatora
(a) y
(t) + y(t) = cos(t)

(b) y
(t) + y(t) =
N
n=1
a
n
cos(nt) ako je || 1, 2, ..., N
(c) y
(t) + y(t) = r(t)

gdje je r(t) periodi cka s periodom 2 :
r(t) =
_
_
t + , < t < 0
t + , 0 < t <
i ako je || 1, 3, 5...
Rjeenje:
(a) y(t) = C
1
cos(t) + C
2
cos(t) +
1
2
1
cos(nt)
(b) y(t) = C
1
cos(t) + C
2
cos(t) +
N
n=1
a
n
2
n
2
cos(nt)
(c) Funkciju r(t) razvijenmo u njen Fourierov red r(t) = a
0
+
N
n=1
a
n
cos(nt)
gdje su Fourierovi koecijenti:
a
0
=

2
a
n
=
4
n
2
za neparne n
a
n
= 0 za parne n.
Partikularno rjeenje za y
(t) + y(t) = a
0
je y
p
(t) =
a
0
2
.
Koriste ci rjeenje iz zadatka (b) rjeenje diferencijalne jednadbe je
y(t) = C
1
cos(t)+C
2
cos(t)+

2
2
+
4
k=1
1
(2k 1)
2
(
2
(2k 1)
2
)
cos((2k1) t)
Radni materijal 158
7.3.1 Forierov red u kompleksnom obliku
Denicija 7.18 Fourierov red u kompleksnom obliku
Fourierov red u kompleksnom obliku peridi cke funkcije f s periodom 2L je red
n=
c
n
e
i
nx
L
gdje su c
n
Fourierovi kompleksni koecijenti
c
n
=
1
2L
_
L
L
f (x)e
i
nt
L
dx,
a n su cijeli brojevi.
TEOREM 7.14 Neka je f kvadratno integrabilna funkcija
_
L
L
| f (x)|
2
dx < i
periodi cna s periodom 2L. Tada Fourierov red u kompleksnom obliku od f na
[L, L] konvergira funkciji f u smislu da
_
L
L
| f (x)
n
k=n
c
k
e
i
kx
L
|
2
< .
TEOREM 7.15 Parsevalova jednakost-kompl. oblik Neka je f kvadratno inte-
grabilna funkcija
_
L
L
| f (x)|
2
dx < i periodi cna s periodom 2L. Za
f (x) =
n
k=n
c
k
e
i
kx
L
vrijedi
1
2L
_
L
L
| f (x)|
2
dx =
n=
|c
n
|
2
.
7.4 Fourierov integral
PRIMJER 7.12 Razvijte periodi cku funkciju f s periodom 2L = 4 u Fourierov
red
f (x) =
_
_
0, 2 < x < 1
k, 1 < x < 1
0, 1 < x < 2
159 Radni materijal
7.4. Fourierov integral
k
-2 -1 1 2
Rjeenje:
a
0
=
1
L
_
L
0
f (x) dx =
1
2
_
1
0
k dx =
k
2
a
n
=
2
L
_
L
0
f (x) cos
_
n
L
x
_
dx =
2
2
_
1
0
k cos
_
n
2
x
_
dx
=
2k
n
sin
_
n
2
x
_
1
0
=
2k
n
sin
_
n
2
_
=
_
_
0, n = 2m
2k
n
, n = (1 + 4m)
2k
n
, n = (4m 1)
, m Z
f (x) =
k
2
+
2k
_
cos

2
x
1
3
cos
3
2
x +
1
5
cos
5
2
x
_
+ . . .
Ako zapiemo
n
=
n
L
=
n
2
,
funkciju f moemo razviti u red u frekventnoj domeni
f (x) = a
0
+
n=1
a
n
cos(
n
x).
PRIMJER 7.13 Razvijte peridi cku funkciju f s periodom 2L = 8 u Fourierov red
f (x) =
_
_
0, 4 < x < 1
k, 1 < x < 1
0, 1 < x < 4
, p = 2L = 8
k
-4 -1 1 4
Radni materijal 160
Rjeenje:
a
0
=
1
4
_
4
0
f (x) dx =
1
4
_
1
0
k dx =
k
4
a
n
=
2
4
_
1
0
k cos
_
n
4
x
_
dx =
2k
n
sin
_
n
4
_
=
_
_
0, n = 4m
2k
2m
(1), n = 2m
2k
2m+1
(
2
2
), n = 2m+ 1
n
a
n
0
k
4
1
2k
2
2
=
k
2
2
k
3
k
3
2
k
k
1

2

3

4
n
a
n
161 Radni materijal
PRIMJER 7.14 Razvijte periodi cku funkciju f s periodom 2L = 16 u Fourierov
red
f (x) =
_
_
0, 8 < x < 1
k, 1 < x < 1
0, 1 < x < 8
Rjeenje:
a
0
=
k
8
a
n
=
2k
n
sin
_
n
8
_
n
a
n
0
k
8
1
2k

1
2
_
2

2
2
k
2
2
3
2k
3

1
2
_
2

2
4
k
2
5
2k
5

1
2
_
2

2
6
k
3
2
2
7
2k
7

1
2
_
2

2
8 0
NAPOMENA 7.8 Periodi cka funkcija
f
L
(x) =
_
_
0, L < x < 1
k, 1 < x < 1
0, L < x < 1
za L konvergira funkciji
f (x) =
_
_
k, 1 < x < 1
0, ina ce
NAPOMENA 7.9 Izvedite Fourierov red za periodi cku funkciju s periodom
T = 2L funkciju kad L
Rjeenje:
Za L izrazimo ovisnost amplitude a
n
o frekvenciji
n
Radni materijal 162
odnosno A().
f
L
(x) = a
0
+
n=1
_
a
n
cos
_
n
L
x
_
+ b
n
sin
_
n
L
x
__
n
=
n
L
f (x) = a
0
+
n=1
[a
n
cos (
n
x) + b
n
sin(
n
x)]
L
n
=
n+1

n
=
(n+1)
L

n
L
=

L
a
0
=
1
2L
_
L
L
f
L
(t) dt;
a
n
=
1
L
_
L
L
f
L
(t) cos (
n
t) dt,
b
n
=
1
L
_
L
L
f
L
(t) sin(
n
t) dt
163 Radni materijal
f
L
(x) =

n
2
_
L
L
f
L
(t) dt
+
n=1
__
_
L
L
f
L
(t) cos (
n
t) dt
_
cos(
n
x)
+
_
_
L
L
f
L
(t) sin(
n
t) dt
_
sin(
n
x)
_
L
n
0 f
L
(x) f (x)
=
1
n=1
___

f (t) cos (t) dt

_
cos(
n
x)
n
+
__

f (t) sin(t) dt
_
sin(
n
x)
n
_
=
1
f (t) cos (t) dt
n=1
cos(
n
x)
n
.,.
integralna suma
+
1
f (t) sin(t) dt
n=1
cos(
n
x)
n
=
1
f (t) cos (t) dt

.,.
A()
_

0
cos (x) d
+
1
f (t) sin(t) dt
.,.
B()
_

0
sin(x) d
Radni materijal 164
Slika 7.3: Gra cki prikaz razvoja vremenske funkcije f (t) u Fourierov
integral
Denicija 7.19 Fourierov integral
Za funkciju f denira se Fourierov integral u realnom obliku je
_

0
[A(w) cos (wx) + B(w) sin(wx)] dw,
gdje su
A(w) =
1
f (t) cos (wt) dt;

B(w) =
1
f (t) sin(wt) dt.

TEOREM 7.16 Ako je funkcija f neprekinuta na svakom kona cnom intervalu,
ako ima desnu i lijevu derivaciju u svakoj to cki i ako postoji integral
_

| f (x|dx
onda se funkcija f moe prikazati pomo cuFourierovog integrala (urealnomobliku)
f (x) =
_

0
[A(w) cos (wx) + B(w) sin(wx)] dw.
U to ckama prekida funkcije f vrijednost Fourierovog integrala jednaka je
aritmeti ckoj sredini limesa slijeva i zdesna u toj to cki.
165 Radni materijal
7.5. Fourierova transformacija
Denicija 7.20 Fourierov integral - kompleksni oblik
Fourierov integral u kompleksnom obliku za funkciju f je integral
1
2
_

f (t) exp[iw(x t)] dt dw.

Izvod kompleksnog oblika iz realnog oblika Fourierovog integrala:
f (x) =
_

0
[A(w) cos wx + B(w) sinwx]dw
=
1
_

0
_

f (t)[cos wt cos wx + sinwt sinwx]dtdw

= adicijski teorem za cos i parnost funkcije cos
=
1
_

0
[
_

f (t) cos(wx wt)dt]dw

= [...] je parna funkcija od w
=
1
2
_

[
_

f (t) cos(wx wt)dt]dw

= dodamo pribrojnik=0
1
2
_

[
_

f (t) sin(wx wt)dt]dw = 0

=
1
2
_

[
_

f (t) cos(wx wt)dt]dw + i

1
2
_

[
_

f (t) sin(wx wt)dt]dw

=
1
2
_

f (t)(cos(wx wt) + i sin(wx wt))dt dw

= Eulerova formula exp(i) = cos + i sin
=
1
2
_

f (t) exp[iw(x t)]dt dw.

7.5 Fourierova transformacija
Denicija 7.21 Fourierova transformacija
Za funciju f, funkcija

f (w) denirana sa
f (w) =
1
2
_

f (x) exp(iwx) dx
zove se Fourierova transformacija.
Proces dobivanja transformacije

f iz zadane funkcije f tako der se zove Fourierova
transformacija i ozna cava F :
f (x)
F

f (w), F{ f (x)} =

f (w).
Denicija 7.22 Inverzna Fourierova transformacija
Neka je

f (w) Fourierova transormacija funkcije f. Inverzna Fourierova trans-
formacija denira se sa
Radni materijal 166
f (x) =
1
2
_

f (w) exp(iwx) dw.

Proces dobivanja funkcije f iz zove se zadane Fourierove transformacije

f tako der
se zove inverzna Fourierova transformacija i ozna cava F
1
:
f (w)
F
1
f (x), F
1
{
f (w)} = f (x).
NAPOMENA 7.10 Fourierova transformacija denira se pomo cu Fourierovog
integrala:
U Fourierovom integralu
f (x) =
1
2
_

f (t) exp[iw(x t)] dt dw

=
1
2
_

[
1
2
_

f (t) exp(iwt)dt] exp(iwx) dw

ozna cimo unutarnji integral [...]
f (w) =
1
2
_

f (t) exp(iwt) dt.

Zato je
f (x) =
1
2
_

f (w) exp(iwx) dw.

PRIMJER 7.15 Na dite Fourierovu transformaciju

f (w) zadane funkcije
f (x) =
_
_
c, 0 < x < a
0, ina ce
Rjeenje:
f (w) =
1
2
_

f (x) exp(iwx)dx =
1
2
c
_
a
0
exp(iwx)dx =
1
2
c
exp(iwa)1
iw
.
f (w) =
1
2
c
exp(iwa)1
iw
.
Uo cimo:
1
2
c
exp(iwa)1
iw
=
1
2
c[
sinwa
w
+ i
1cos wa
w
] =
1
2
[
_
2
c
sinaw
w
+ i
_
2
c
1cos wa
w
].
f
c
(w) =
_
2
c
sinaw
w
.
f
s
(w) =
_
2
c
1cos wa
w
.
PRIMJER 7.16 Na dite Fourierovu transformaciju

f (x) = exp(ax
2
), a > 0.
Rjeenje:
167 Radni materijal
f (w) =
1
2
_

f (x) exp(iwx)dx =
1
2
_

exp(ax
2
) exp(iwx)dx
=
1
2
_

exp(ax
2
iwx)dx = dopunjavamo na potpun kvadrat
=
1
2
exp(
w
2
4a
)
_

exp[(
ax +
iw
2
a
)
2
]dx
= supstitucija z =
ax +
iw
2
a
=
1
2
exp(
w
2
4a
)
1
a
_

exp[z
2
]dz
=poznati integral
_

exp[z
2
]dx =
=
1
2
exp(
w
2
4a
)
1
=
1
2a
exp(
w
2
4a
).
f (w) =
1
2a
exp(
w
2
4a
).
Svojstva Fourierovih transformacija
TEOREM 7.17 Ako je funkcija f apsolutno integrabilna na [0, ) i po dijelovima
neprekinuta na svakom kona cnom intervalu onda Fourierova transformacija

f (w)
funkcije f postoji.
TEOREM 7.18 svojstvo linearnosti
Neka funkcije f i g imajuFourierove transformacije. Tada za bilo koje konstante
a i b funkcija a f +bg ima Fourierovu transformaciju i vrijedi svojstvo linearnosti
F{a f (x) + bg(x)} = aF{ f (x)} + bF{g(x)} = a
f (w) + bg(w).
Dokaz:
F{a f (x) + bg(x)} =
1
2
_

(a f (x) + bg(x)) exp(iwx)dx =linearnost inte-

grala
= a
1
2
_

f (x) exp(iwx)dx + b
1
2
_

g(x) exp(iwx)dx
= a
f (w) + bg(w)
= aF{ f (x)} + bF{g(x)}.
TEOREM 7.19 pomak u varijabli x-a
Neka funkcija f ima Fourierovu transformaciju. Tada vrijedi
F{ f (x a)} = exp(iwa) F{ f (x)}.
Radni materijal 168
Dokaz:
F{ f (x a)} =
1
2
_

f (x a) exp(iwx)dx
= supstitucija x a = p
=
1
2
_

f (p) exp[iw(p + a)]dp

= exp(iwa)
1
2
_

f (p) exp(iwp)dp
= exp(iwa) F{ f (x)}.
f (w a) = exp(iwa)
f (w).
TEOREM 7.20 transformacija derivacije
Neka je funkcija f neprekidna na R i lim
|x|
f (x) = 0. Neka je f(x) po
dijelovima apsolutno integrabilna na R. Tada vrijedi
F{ f
(x)} = iwF{ f (x)}.

Dokaz:
F{ f
(x)} =
1
2
_

(x) exp(iwx)dx
= parcijalna integracija
=
1
2
( f (x) exp(iwx)|
(iw)
1
2
_

f (x) exp(iwx)dx)
= iw
f (w)
= iwF{ f (x)}.
PRIMJER 7.17 Pokaite da vrijedi
F{ f
(x)} = w
2
F{ f (x)}.
Rjeenje:
F{ f
(x)} = iwF{ f
(x)} = iw[iwF{ f (x)}] = w

2
F{ f (x)}.
PRIMJER 7.18 Na dite Fourierovu transfomaciju

f (x) = x exp(x
2
).
Rjeenje:
Koristimo primjer
g(x) = exp(x
2
), g(w) =
1
2
exp(
w
2
4
)
i svojstvo F{g
(x)} = iwF{g(x)}.
f (x) = x exp(x
2
) =
1
2
g
(x)
F{ f (x)} = F{
1
2
g
(x)} =
1
2
F{g
(x)} =
1
2
F{g
(x)} =
1
2
iwF{g(x)}
=
1
2
iw
1
2
exp(
w
2
4
).
169 Radni materijal
TEOREM 7.21 konvolucije funkcija
Neka su f i g po dijelovima neprekinute funkcije, ograni cene i apsolutno
integrabilne na R.
Tada konvolucija funkcija
( f g)(x) =
_

f (p)g(x p) dp =
_

f (x p)g(p) dp
ima Fourierovu transformaciju
F{( f g)(x)} =
2F{ f (x)} F{g(x)}

i vrijedi
( f g)(x) =
_

f (w) g(w) exp(iwx) dw.

Dokaz:
F{( f g)(x)} =
1
2
_

[
_

f (p)g(x p) dp] exp(iwx) dx

=supstitucija z = x p
=
1
2
_

f (p)g(z) exp[iw(z + p)] dp dz

=
1
2
_

f (p) exp(iwp) g(z) exp(iwz) dp dz

=
1
2
_

f (p) exp(iwp) dp
_

g(z) exp(iwz) dz
=
2[
1
2
_

f (p) exp(iwp) dp
1
2
_

g(z) exp(iwz) dz]

=
f (w) g(w)
=
2F{ f (x)} F{g(x)}.

Prema deniciji inverzne Fourierove transformacije
( f g)(x) =
1
2
_

(

f g)(w) exp(iwx) dw
=
1
2
_

f (w) g(w) exp(iwx) dw

=
_

f (w) g(w) exp(iwx) dw.

7.5.1 Fourierova kosinusna transformacija i integral
Denicija 7.23 Fourierov kosinusni integral
Za parnu funkciju f kaemo da ima reprezentaciju pomo cu Fourierovog kosi-
nusnog integrala ako vrijedi
f (x) =
_

0
A(w) cos (wx) dw,
Radni materijal 170
gdje je
A(w) =
2
_

0
f (t) cos (wt) dt.
Denicija 7.24 Fourierova kosinusna transformacija
Neka je f parna funkcija. Funkcija

f
c
(w) denirana sa
f
c
(w) =
_
2
_

0
f (x) cos (wx) dx
zove se Fourierova kosinusna transformacija.

f
c
iz zadane funkcije f tako der se zove Fourierova
kosinusna transformacija i ozna cava F
c
:
f (x)
F
c

f
c
(w), F
c
{ f (x)} =

f
c
(w).
Denicija 7.25 Inverzna Fourierova kosinusna transformacija
Neka je

f
c
(w) Fourierova kosinusna transformacija funkcije f.
Inverzna Fourierova kosinusna transformacija funkcije f denira se sa
f (x) =
_
2
_

0
f
c
(w) cos (wx) dw.
Proces dobivanja funkcije f iz zadane Fourierove kosinusne transformacije

f
c
tako der se zove inverzna Fourierova kosinusna transformacija i ozna cava F
1
c
:
f
c
(w)
F
1
c
f (x), F
1
c
{
f
c
(w)} = f (x).
NAPOMENA 7.11 Fourierova kosinusna transformacija denira se pomo cu
Fourierovog kosinusnog integrala:
U Fourierovom integralu
f (x) =
_

0
A(w) cos (wx) dw
ozna cimo A(w) =
_
2
f
c
(w),
gdje je

f
c
(w) =
_
2
_

0
f (t) cos (wt) dt.
Zato je
f (x) =
_
2
_

0
f
c
(w) cos (wx) dw.
171 Radni materijal
PRIMJER 7.19 Na dite Fourierovukosinusnutransformaciju

f
c
(w) zadane funkcije
f (x) =
_
_
c, 0 < x < a
0, x > a.
Rjeenje:
f
c
(w) =
_
2
_

0
f (x) cos wxdx =
_
2
_
a
0
c cos wxdx =
_
2
c
sinaw
w
.
F
c
{ f (x)} =

f
c
(w)
PRIMJER 7.20 Na dite Fourierovukosinusnutransformaciju

f
c
(w) zadane funkcije
f (x) = exp(x), 0 < x < .
Rjeenje:
f
c
(w) =
_
2
_

0
f (x) cos wx dx
=
_
2
_

0
exp(x) cos wx dx
=parcijalna integracija
=
_
2
1
1+w
2
.
F
c
{ f (x)} =

f
c
(w);
exp(x)
F
c
_
2
1
1+w
2
.
7.5.2 Fourierova sinusna transformacija i integral
Denicija 7.26 Fourierov sinusni integral
Za neparnu funkciju f kaemo da ima reprezentaciju pomo cu Fourierovog
sinusnog integrala ako vrijedi
f (x) =
_

0
B(w) sin(wx) dw,
gdje je
B(w) =
2
_

0
f (t) sin(wt) dt.
Denicija 7.27 Fourierova sinusna transformacija
Neka je f neparna funkcija. Funkcija

f
s
(w) denirana sa
Radni materijal 172
f
s
(w) =
_
2
_

0
f (x) sin(wx) dx
zove se Fourierova sinusna transformacija.

f
s
iz zadane funkcije f tako der se zove Fourierova
sinusna transformacija i ozna cava F
s
:
f (x)
F
s

f
s
(w), F
s
{ f (x)} =

f
s
(w).
Denicija 7.28 Inverzna Fourierova sinusna transformacija
Neka je

f
s
(w) Fourierova sinusna transformacija funkcije f.
Inverzna Fourierova sinusna transformacija funkcije f denira se sa
f (x) =
_
2
_

0
f
s
(w) sin(wx) dw.
Proces dobivanja funkcije f iz zadane Fourierove sinusne transformacije

f
s
tako der se zove inverzna Fourierova sinusna transformacija i ozna cava F
1
s
:
f
s
(w)
F
1
s
f (x), F
1
s
{
f
s
(w)} = f (x).
NAPOMENA 7.12 Fourierova sinusna transformacija denira se pomo cuFourirovog
sinusnog integrala:
U Fourierovom sinusnom integralu
f (x) =
_

0
B(w) cos (wx) dw
ozna cimo B(w) =
_
2
f
s
(w),
gdje je

f
s
(w) =
_
2
_

0
f (t) sin(wt) dt. Zato je
f (x) =
_
2
_

0
f
s
(w) sin(wx )dw.
PRIMJER 7.21 Na dite Fourierovu sinusnu transformaciju

f
s
(w) zadane funkcije
f (x) =
_
_
c, 0 < x < a
0, x > a.
173 Radni materijal
Rjeenje:
f
s
(w) =
_
2
_

0
f (x) sinwxdx =
_
2
_
a
0
c sinwxdx =
_
2
c
1cos aw
w
.
F
s
{ f (x)} =

f
s
(w)
PRIMJER 7.22 Na dite Fourierovu sinusnu transformaciju

f
s
(w) zadane funkcije
f (x) = exp(x), 0 < x < .
Rjeenje:
f
s
(w) =
_
2
_

0
f (x) sinwxdx =
_
2
_

0
exp(x) sinwxdx =parcijalna in-
tegracija
=
_
2
exp(x)
1+w
2
[wcos wx sinwx]|
0
=
_
2
w
1+w
2
.
F
s
{ f (x)} =

f
s
(w);
exp(x)
F
s
_
2
w
1+w
2
.
Svojstva Fourierovih sinus i kosinus transformacija
TEOREM 7.22 Ako je funkcija f apsolutno integrabilna na [0,) i po dijelovima
neprekinuta na svakom kona cnom intervalu, onda postoje Fourierova kosinusna
f
c
(w) i sinusna transformacija

f
s
(w) funkcije f.
TEOREM 7.23 svojstvo linearnosti
Ako su f i g apsolutno integrabilne funkcije na [0,) i po dijelovima neprek-
inute na svakom kona cnom intervalu onda za funkciju a f +bg postoje Fourierova
kosinusna i sinusna transformacija i vrijedi svojstvo linearnosti
F
c
{a f (x) + bg(x)} = aF
c
{ f (x)} + bF
c
{g(x)} = a
f
c
(w) + bg
c
(w);
F
s
{a f (x) + bg(x)} = aF
s
{ f (x)} + bF
s
{g(x)} = a
f
s
(w) + bg
s
(w).
Dokaz:
F
c
{a f (x) +bg(x)} =
_
2
_

0
(a f (x) +bg(x)) cos wxdx =linearnost integrala
= a
_
2
_

0
f (x) cos wxdx + b
_
2
_

0
g(x) cos wxdx = a
f
c
(w) + bg
c
(w)
= aF
c
{ f (x)} + bF
c
{g(x)}.
TEOREM 7.24 transformacija derivacije
Radni materijal 174
Neka je f neprekinuta i apsolutno integrabilna funkcija na [0,) i lim
x
f (x) = 0.
Neka je derivacija f
po dijelovima neprekinuta na svakom kona cnom intervalu.

Tada vrijedi
F
c
{ f
(x)} = wF
s
{ f (x)}
_
2
f (0);
F
s
{ f
(x)} = wF
c
{ f (x)}.
Dokaz:
F
c
{ f
(x)} =
_
2
_

0
f
(x) cos wx dx =parcijalna integracija

=
_
2
[ f (x) cos wx|
0
+ w
_

0
f (x) sinwx dx] =
_
2
f (0) + w
f
s
(w)
=
_
2
f (0) + wF
s
{ f (x)}.
F
s
{ f
(x)} =
_
2
_

0
f
(x) sinwx dx =parcijalna integracija

=
_
2
[ f (x) sinwx|
0
w
_

0
f (x) cos wx dx] = 0 w
f
c
(w)
= wF
c
{ f (x)}.
PRIMJER 7.23 Pokaite da vrijedi
F
c
{ f
(x)} = w
2
F
c
{ f (x)}
_
2
(0);
F
s
{ f
(x)} = w
2
F
s
{ f (x)} +
_
2
f (0).
Rjeenje:
F
c
{ f
(x)} = wF
s
{ f
(x)}
_
2
(0) = w
2
F
c
{ f (x)}
_
2
(0);
F
s
{ f
(x)} = wF
c
{ f
(x)} = w
2
F
s
{ f (x)} + w
_
2
f (0).
PRIMJER 7.24 Na dite Fourierovukosinusnutransfomaciju

f
c
(w) zadane funkcije
f (x) = exp(ax), a > 0.
Rjeenje:
f (x) = exp(ax)
f
(x) = a exp(ax); f
(0) = a;
Iz f
(x) = a
2
exp(ax) = a
2
f (x)i svojstva linearnosti slijedi da je
F
c
{ f
(x)} = a
2
F
c
{ f (x)}.
175 Radni materijal
7.6. Primjena Fourierove transformacije za PDJ
Osim toga vrijedi
F
c
{ f
(x)} = w
2
F
c
{ f (x)}
_
2
(0) = w
2
F
c
{ f (x)} +
_
2
a.
Zato
a
2
F
c
{ f (x)} = w
2
F
c
{ f (x)} + a
_
2
, tj.
F
c
{ f (x)} =
_
2
a
a
2
+w
2
.
Zapisujemo exp(ax)
F
c
_
2
a
a
2
+w
2
;
f
c
(w) =
_
2
a
a
2
+w
2
.
7.6 Primjena Fourierove transformacije za PDJ
Ako je po cetni ili rubni problem zadan na R
+
onda se mogu koristiti
Fourierova kosinusna ili sinusna transformacija, a ako je problem zadan
na cijelomR onda koristimo Fourierovu transformaciju.
PRIMJER 7.25 PROVOENJE TOPLINE KROZ TAP
Na ci temperaturu u(x, t) u tapu konstantnog presjeka uz po cetne i rubne
uvjete:
u(x, 0) = f (x), < x <
Za svaki t 0, u(x, t) 0,

x
u(x, t) 0, |x| .
Rjeenje:
Prisjetimo se:
t
u(x, t) = c
2
2
x
2
u(x, t)
t 0, u(0, t) = 0, u(L, t) = 0.
u(x, 0) = f (x), L < x < L.
Koriste ci Fourierovu metodu (separacije varijabli) i razvoj funkcije f u
Fourierov red nalazimo rjeenje
u(x, t) =
n=1
E
n
exp[(
cn
L
)
2
t] sin
n
L
x,
gdje je E
n
=
2
L
_
L
0
f (x) sin
n
L
x.
Treba rijeiti rubni problem
Radni materijal 176
t
u(x, t) = c
2

2
x
2
u(x, t)
t 0, u(x, t) 0,

x
u(x, t) 0, |x| .
u(x, 0) = f (x), < x < .
Ideja:
1. korak: Primijeniti Fourierovu transformaciju na parcijalnu diferenci-
jalnu jednadbu. Djelovanje na funkciju u(x, t) odnosi se samo na varijablu
x :
F{u(x, t)} = u(w, t);
2. korak: Na ci rjeenje ODJ zau(w, t) po varijabli t, (koriste ci Fourierovu
transformaciju funkcije f (x);)
3. korak: Na ci inverznu Fourierovu transformaciju u(x, t).
1. korak:
Na zadanu parcijalnu diferencijalnu jednadbu za u(x, t)
PDJ

t
u(x, t) = c
2
2
x
2
u(x, t)
djelujemo Fourierovom transformacijom
F{
t
u(x, t)} = F{c
2

2
x
2
u(x, t)}.
Ra cunamo desnu stranu koriste ci formulu za transformaciju druge
derivacije
F{c
2

2
x
2
u(x, t)} = c
2
F{

2
x
2
u(x, t)}
= c
2
w
2
F{u(x, t)}).
Lijevu stranu ra cunamo po deniciji Fourierove transformacije
F{
t
u(x, t)} =
1
2
_

t
u(x, t) exp(iwx) dx
=

t
[
1
2
_

u(x, t) exp(iwx) dx]

=

t
F{u(x, t)}.
177 Radni materijal
Dobili smo obi cnu diferencijalnu jednadbu za F{u(x, t)}
t
F{u(x, t)} = c
2
w
2
F{u(x, t)}.
2. korak: Trebamo rijeite obi cnu diferencijalnu jednadbu za u(w, t)
ODJ

t
u(w, t) = c
2
w
2
u(w, t)
Rjeenje ODJ za funkciju u(w, t) po varijabli t je (separacija varijabli)
u(w, t) = Cexp(c
2
w
2
t) , gdje konstanta C = C(w).
Funkciju C(w) odre dujemo primjenjuju ci Fourierovu transformaciju na
po cetni uvjet u(x, 0) = f (x), < x < :
F{u(x, 0)} = F{ f (x)}
i vrijedi u(w, 0) = C(w) =

f (w).
Rjeenje je
u(w, t) =

f (w) exp(c
2
w
2
t),
gdje je

f (w) =
1
2
_

f (x) exp(iwx) dx.

3. korak:
Inverzna Fourierova transformacija od u(w, t) je u(x, t):
u(x, t) =
1
2
_

u(w, t) exp(iwx) dw.

Ra cunamo
Radni materijal 178
u(x, t) =
1
2
_

f (w) exp(c
2
w
2
t) exp(iwx) dw
=
1
2
_

[
1
2
_

f (p) exp(iwp) dp] exp(c

2
w
2
t) exp(iwx) dw
=
1
2
_

f (p)[
_

exp(iwp) exp(c
2
w
2
t) exp(iwx) dw] dp
=
1
2
_

f (p)[
_

exp(c
2
w
2
t) exp[i(wx wp)] dw] dp
= Eulerova formula
=
1
2
_

f (p)[
_

exp(c
2
w
2
t) [cos(wx wp) + i sin(wx wp)] dw] dp
= integral imaginarnog dijela je jednak 0 jer je neparna funkcijapow
=
1
2
_

f (p)[
_

exp(c
2
w
2
t) cos(wx wp) dw] dp
= podintegralna funkcija je parna po varijabli w
=
1
f (p)[
_

0
exp(c
2
w
2
t) cos(wx wp) dw] dp
Unutarnji integral rjeavamo koriste ci supstitucije
w =

c
t
i b =
xp
2c
t
:
_

0
exp(c
2
w
2
t) cos(wx wp) dw =
_

0
exp(
2
) cos(2b) d
=
2
exp(b
2
).
Kona cno rjeenje rubnog problema je
u(x, t) =
1
2c

1
t
_

f (p) exp[
(xp)
2
4c
2
t
] dp
Rjeenje momo dobiti i primjenom transformacije konvolucije.
PRIMJER 7.26 VALNA JEDNADBA
Na ci progib u(x, t) beskona cne ice, < x < , koja popre cno oscilira uz
po cetne i rubne uvjete:
u(x, 0) = f (x),po cetni progib,
t
u(x, 0) = 0, po cetna brzina
Za svaki t 0, u(x, t) 0,

x
u(x, t) 0, |x| .
179 Radni materijal
Rjeenje:
Prisjetimo se:
t
u(x, t) = c
2
2
x
2
u(x, t)
t 0, u(0, t) = 0, u(L, t) = 0.
u(x, 0) = f (x), L < x < L
t
u(x, 0) = 0.
Koriste ci Fourierovu metodu (separacije varijabli) i razvoj funkcije f(x)
u Fourierov red nalazimo rjeenje
u(x, t) =
n=1
E
n
cos(
cn
L
t) sin(
n
L
x),
gdje je E
n
=
2
L
_
L
0
f (x) sin
n
L
x.
Koriste ci adicijski teorem za cos sin =
1
2
[sin( ) + sin( + )]
rjeenje moemo prikazati kao
u(x, t) =
1
2
[ f
(x ct) + f
(x + ct)],
gdje je f
neparna peridi cka funkcija dobivna od f proirivanjem po

neparnosti na [L, L].
Treba rijeiti rubni problem
2
t
2
u(x, t) = c
2
2
x
2
u(x, t)
t 0, u(x, t) 0,

x
u(x, t) 0, |x|
u(x, 0) = f (x), < x <
t
u(x, 0) = 0.
Ideja:
1. korak: Primijeniti Fourierovu transformaciju na parcijalnu diferenci-
jalnu jednadbu. Djelovanje na funkciju u(x, t) odnosi se samo na varijablu
x :
F{u(x, t)} = u(w, t),
2. korak: Na ci rjeenje ODJ zau(w, t) po varijabli t, (koriste ci Fourierovu
transformaciju funkcije f (x);)
3. korak: Na ci inverznu Fourierovu transformaciju u(x, t).
1. korak:
Na zadanu parcijalnu diferencijalnu jednadbu za u(x, t)
PDJ

2
t
2
u(x, t) = c
2
2
x
2
u(x, t)
Radni materijal 180
djelujemo Fourierovom transformacijom
F{
2
t
2
u(x, t)} = F{c
2

2
x
2
u(x, t)}.
Ra cunamodesnustranui koristimosvojstvotransformacije druge derivacije
F{c
2

2
x
2
u(x, t)} = c
2
F{

2
x
2
u(x, t)}
= c
2
w
2
F{u(x, t)}.
Lijevu stranu ra cunamo po deniciji Fourierove transformacije
F{
2
t
2
u(x, t)} =
1
2
_

2
t
2
u(x, t) exp(iwx) dx
=

2
t
2
[
1
2
_

u(x, t) exp(iwx) dx]

=

2
t
2
F{u(x, t)}.
Dobili smo obi cnu diferencijalnu jednadbu za F{u(x, t)}
2
t
2
F{u(x, t)} = c
2
w
2
F{u(x, t)}
2. korak: Trebamo rijeiti obi cnu diferencijalnu jednadbu za u(w, t) :
ODJ

2
t
2
u(w, t) + c
2
w
2
u(w, t) = 0
Rjeenje ODJ za funkciju u(w, t) po varijabli t je (homogena, drugog
reda s konstantnim koecijentima)
u(w, t) = Acos(cwt) + Bsin(cwt), gdje su konstante funkcije od w : A =
A(w), B = B(w).
Funkcije A(w) i B(w) odre dujemo primjenjuju ci Fourierovu transforma-
ciju na po cetne uvjete:
u(x, 0) = f (x),

t
u(x, 0) = 0, < x < :
F{u(x, 0)} = F{ f (x)},
F{
t
u(x, 0)} =

t
F{u(x, 0)}.
i zato vrijedi
181 Radni materijal
A(w) =

f (w),
cwB(w) = 0 B(w) = 0.
Rjeenje obi cne diferencijalne jednadbe je
u(w, t) =

f (w) cos(cwt)
gdje je
f (w) =
1
2
_

f (x) exp(iwx) dx.

3. korak:
Inverzna Fourierova transformacija od u(w, t) je u(x, t):
u(x, t) =
1
2
_

u(w, t) exp(iwx) dw.

Primijenimo transformaciju funkcije pomaknute u varijabli x a
f (w a) = exp(iwa)
f (w)
i deniciju
cos =
exp(i) + exp(i)
2
:
u(x, t) =
1
2
_

f (w) cos(cwt) exp(iwx) dw

=
1
2
_

f (w)
exp(icwt) + exp(icwt)
2
exp(iwx) dw
=
1
2

1
2
_

f (w) exp(icwt) exp(iwx) dw

+
1
2

1
2
_

f (w) exp(icwt) exp(iwx) dw

=
1
2

1
2
_

f (w + ct) exp(iwx) dw
+
1
2

1
2
_

f (w ct) exp(iwx)d w
=
1
2
f (x + ct) +
1
2
f (x ct).
Rjeenje rubnog problema je
u(x, t) =
1
2
f (x + ct) +
1
2
f (x ct).
Radni materijal 182
7.7 Diskretna Fourierova transformacija (DFT)
U praksi je cesto funkcija f zadana s vrijednostima u kona cno mnogo
to caka
f
k
= f (x
k
), k = 0, 1, ..., N 1.
Utomslu cajuFourierovatransformacijase zamjenjuje s diskretnomFourierovom
transformacijom (DFT).
Denicija 7.29 DFT i IDFT
Neka je f periodi cka funkcija s periodom 2. Za ksni N N vektor f =
[ f
0
f
1
... f
N1
]
T
, s vrijednostima f
k
= f (x
k
), k = 0, 1, ..., N1, u to ckama x
k
=
2kpi
N
je zadani signal. Diskretna Fourierova transformacija je vektor
f = [
f
0

f
1
...

f
N1
]
T
,
s komponentama
f
n
=
N1
k=0
f
k
e
i n x
k
, n = 0, 1, ..., N 1.
Vektor
f se zove i frekventni spektar signala.

Inverzna diskretna Fourierova transformacija je vektor
f = [ f
0
f
1
... f
N1
]
T
,
s komponentama
f
k
=
1
N
N1
n=0
f
n
e
i k x
n
, k = 0, 1, ..., N 1.
NAPOMENA 7.13 Za ksni N N i periodi cku funkciju f s periodom 2 s
vrijednostima f
k
= f (x
k
), k = 0, 1, ..., N 1 u to ckama x
k
=
2k
N
treba odrediti
kompleksni trigonometrijski interpolacijski polinom p(x) tako da vrijedi p(x
k
) =
f (x
k
), k = 0, 1, ..., N 1.
Kompleksni trigonometrijski polinom pretpostavimo u obliku
p(x) =
N1
n=0
c
n
e
i nx
.
183 Radni materijal
7.7. Diskretna Fourierova transformacija (DFT)
Trebamo odrediti koecijente c
0
, c
1
, ..., c
N1
tako da vrijedi
f
k
=
N1
n=0
c
n
e
i nx
k
.
Pomnoimo lijevu i desnu stranu s e
i mx
k
i sumiramo po k = 0, ..., N 1.
N1
k=0
f
k
e
i mx
k
=
N1
k=0
N1
n=0
c
n
e
i mx
e
i n x
k
.
Nakon promjene poretka sumacije vrijedi
N1
k=0
f
k
e
i mx
k
=
N1
n=0
c
n
N1
k=0
e
i (nm) x
k
.
Nakon uvo denja oznake q = e
i (nm)
2
N
imamo prikaz
N1
k=0
f
k
e
i mx
k
=
N1
n=0
c
n
N1
k=0
q
k
.
Trebamo izra cunati desnu stranu.
Za n = m vrijednost od q = 1 pa je suma

N1
k=0
q
k
= N.
Za n m parcijalna suma geometrijskog reda

N1
k=0
q
k
=
1q
N
1q
= 0 jer je q
N
= 1.
Zato vrijedi
N1
k=0
f
k
e
i mx
k
= Nc
m
.
Odredili smo traene koecijente za interpolacijski polinom p :
c
n
=
1
N
N1
k=0
f
k
e
i n x
k
.
Diskretnu Fourierovu transformaciju deniramo
f
n
= Nc
n
=
N1
k=0
f
k
e
i nx
k
, n = 0, 1, ..., N 1.
Radni materijal 184
Denicija 7.30 DFT i IDFT-matri cni zapis
Diskretna Fourierova transformacija u matri cnom zapisu je
f = E
N
f
gdje je E
N
= [e
nk
] Fourierova matrica reda N s elementima
e
nk
= e
i nx
k
= (e
2i
N
)
nk
, n, k = 0, 1, ..., N 1.
Uz oznaku w
N
= e
2i
N
e
nk
= w
nk
N
, n, k = 0, 1, ..., N 1.
Fourierova matrica je
E
N
=
_
_
w
0
w
0
w
0
w
0
...
w
0
w
1
w
2
w
3
...
w
0
w
2
w
4
w
6
...
w
0
w
3
w
6
w
9
...
... ... ... ... ...
_
_
Inverzna diskretna Fourierova transformacija u matri cnom zapisu je
f = E
1
N

f
i vrijedi E
1
N
=
1
N
E
N
.
PRIMJER 7.27 Neka je zadansignal f = [0 1 4 9]
T
. Odredite diskretnuFourierovu
transformaciju (frekventni spektar signala)
f.
Rjeenje:
f = E
4
f
e
nk
= (e
i
2
)
nk
= (i)
nk
, n, k = 0, 1, 2, 3.
f =
_
_
1 1 1 1
1 i 1 i
1 1 1 1
1 i 1 i
_
_
_
_
0
1
4
9
_
_
=
_
_
14
4 + 8i
6
4 8i
_
_
185 Radni materijal
PRIMJER 7.28 Neka je zadan frekventni spektar
f = [14 4+8i 6 88i]

T
.
Odredite inverznu diskretnu Fourierovu transformaciju f.
Rjeenje:
f =
1
N
E
N
f
f =
_
_
1 1 1 1
1 i 1 i
1 1 1 1
1 i 1 i
_
_
_
_
14
4 + 8i
6
4 8i
_
_
=
_
_
0
1
4
9
_
_
Iz frekventnog spektra
f moe se dobiti zadani signal f.
f = E
N
f
f = E
1
N

f.
Ozna cimo sa G
N
= [g
jk
] produkt Fourierove matrice E
N
= [w
nk
] i njene
konjugirane E
N
= [w
nk
]
G
N
= E
N
E
N
.
Ozna cimo j-ti redak matrice E
N
[w
0
w
j
w
2j
w
k j
... w
(N1) j
].
Ozna cimo k-ti stupac matrice E
N
[w
0
w
k
w
2 k
w
j k
.. w
(N1) k
].
Zato je
g
jk
= (ww)
0
+ (w
j
w
k
)
1
+ (w
j
w
k
)
2
+ ... + (w
j
w
k
)
N1
.
Za j = k svaki od pribrojnika (w
j
w
j
) = 1 pa je
g
kk
= N.
Za j k i za q = w
j
w
k
parcijalna suma geometrijskog reda je
q
0
+ q
1
+ q
2
+ ... + q
N1
=
1 q
N
1 q
= 0
Radni materijal 186
jer je q
N
= 1. Dobili smo vrijednosti
g
jk
= 0, j k.
Matrica G
N
= NI.
E
N
E
N
= E
N
E
N
= NI
pa je inverz Fourierove matrice dan sa
E
1
N
=
1
N
E
N
.
Da bi se analogni, vremenski kontinuirani signal mogao digitalno obraditi
potrebno ga je otipkati u vremenu. To zna ci da od vremenski kontinuiranog signala
uzimamo samo odre dene uzorke. Ti se uzorci uzimaju najce ce ce s jednakim
vremenskim razmakom T. Takav T se naziva period otipkavanja, pa vremenske
trenutke u kojima se obavlja otipkavanje moemo opisati nizom: t
n
= T n, <
n < . Timpostupkomse od vremenski neprekinutog signala x(t) dobiva diskretni
niz uzoraka x[n] :
x[n] = x(nT), < n < .
Ako je x(t) = cos (2 90 t), i ako je T =
1
100
Hz onda je
x[n] = x(nT) = cos(2
90
100
n) = cos(2
10
100
n).
To znaci da kosinusoide frekvencija 10 Hz i 90 Hz imaju istog reprezentanta u
vremenski diskretnoj domeni, pa je nakon otipkavanja nemoguce odrediti o kojoj
se od njih dvije radilo. K od odabira frekvencije otipkavanja neprekinutog signala
dan je Nyquist-ovim teoremom otipkavanja.
7.7.1 Brza Fourierova transformacija-(FFT)
U primjenama je potrebno uzeti veliki broj to caka. Efekt aliasing se po-
javljuje pri uzorkovanju malim brojem to caka (npr. kod pokretne slike -
rotacija kota ca je prespora ili u obrnutom smjeru.) Zato je u primjenama
potrebno uzeti veliki broj to caka N i to predstavlja problem. Prema formuli
za

f
n
potrebno je O(N) operacija za svaki n, tj. O(N
2
) operacija za npr. sve
187 Radni materijal
n < N/2. Za N=1000 uzorkovanih to caka potrebno je milijun operacija.
Ovaj problem se moe rijeiti brzom Fourierovom metodom (FFT) ciji je
k od dostupan. FFT je metoda za DFT kojoj treba samo O(log
2
(N) operacija
umjesto O(N
2
). Zato se FFT primjenjuje za velike N. Za N=1000 uzorko-
vanih to caka potrebno je O(log
2
(N) 10000 operacija (sto puta manje nego
DFT metodom).
Kod brze Fourierove metode broj N = 2M kako bi rastavili problem na
dva manje problema veli cine M. Zadani vektor f = [ f
0
... f
N1
] promatramo
kao dva vektora
f
par
= [ f
0
f
2
f
4
... f
N2
]
f
nep
= [ f
1
f
3
... f
N1
].
Za zadane signale f
par
i f
nep
odredimo DFT
f
par
= E
M
f
par
f
nep
= E
M
f
nep
.
Komponente
f,
f
par
i
f
nep
vezane su sljede cim relacijama
f
n
=

f
par,n
+ w
n
N

f
nep,n
, n = 0, 1, ..., M 1
f
n+M
=

f
par,n
w
n
N

f
nep,n
, n = 0, 1, ..., M 1.
Pretpostavimo da je N = 2
p
i p 1 put ponovimo gornji postupak kako
bi se dobile matrice reda 2.
PRIMJER 7.29 Neka je zadan signal f = [0149]
T
. Odredite brzu Fourierovu
transformaciju
f.
Rjeenje:
Za N = 4 = 2M odredimo
w
M
= e
2i
M
= 1,
w
N
= e
2i
M
= i,
Matrica transformacije
E
2
=
_
_
w
0
w
0
w
0
w
1
_
_
=
_
_
1 1
1 1
_
_
Radni materijal 188
f
par
= E
2
f
par
f
par
=
_
_
1 1
1 1
_
_
_
_
0
4
_
_
=
_
_
0 + 4
0 4
_
f
nep
= E
2
f
nep
f
nep
=
_
_
1 1
1 1
_
_
_
_
1
9
_
_
=
_
_
1 + 9
1 9
_
_
Koriste ci relacije
f
n
=

f
par,n
+ w
n
N

f
nep,n
, n = 0, 1, ..., M 1
f
n+M
=

f
par,n
w
n
N

f
nep,n
, n = 0, 1, ..., M 1
odredit cemo
f
0
=

f
par,0
+ w
0
N

f
nep,0
= 14
f
1
=

f
par,1
+ w
1
N

f
nep,1
= 4 + 8 i
f
0+2
=

f
par,0
w
0
N

f
nep,0
= 6
f
1+2
=

f
par,1
w
1
N

f
nep,1
= 4 8 i
Frekventni spektar signala je
f = [14, 4 + 8, i 6, 4 8 i].
7.8 Primjer kolokvija
PRIMIJENJENA MATEMATIKA - KOLOKVIJ- FOURIEROVE TRANS-
FORMACIJE
1. (15 bodova) tap je dug 100cm. Temperatura na rubovima je 0
C,
(konstanta c = 1)
Napiite rjeenje u(x, t) -temeperatura u trenutku t na mjestu x (koristite
Fourierovu metodu separacije varijabli- moete koristiti zavrnu formulu).
189 Radni materijal
(a) Po cetna rapodjela temperature je f (x) = 200 sin
2x
100
.
Odredite rjeenje u(x, t) -temeperatura utrenutkut na mjestux (koristite
Fourierovu metodu separacije varijabli- moete koristiti zavrnu formulu).
Nakon koliko minuta ce maksimalana temperatura biti ispod 100
C?
(b) Po cetna rapodjela temperature je
f (x) =
_
_
x, 0 < x < 50
100 x, 50 < x < 100.
Napiite rjeenje u(x, t)-temperaturu u trenutku t = 10000.
(Koristite razvoj funkcije f (x) u Fourierov red)
(c) Napiite parcijalnu diferencijalnu jednadbu provo denja topline
kroz tap ciji je jedan kraj u ishoditu, a drugi tei u beskona cnost, tako da
je temperatura na rubovima 0
C, a po cetna raspodjela temperature zadana

funkcijom f (x). Izvedite rjeenje za temperaturu u tapu u(x, t) koriste ci
Fourierovu sinusnu transformaciju. (Koristite F
s
{ f
(x)} = wF
c
{ f
(x)} =
w
2
F
s
{ f (x)} + w
_
2
f (0))
2. (5 bodova) Odredite Fourierovu transformaciju funkcije
f (x) =
_
_
xe
x
, 0 x
0, x < 0.
(a) Koriste ci deniciju Fourierove transformacije;
(b) Koriste ci svojstva Fourierove transformacije i poznatu cinjenicu da
je Fourierova transformacija funkcije
g(x) =
_
_
e
x
, 0 x
0, x < 0
g(w) =
1
2
1
1+iw
.
Radni materijal 190
Dio III
Literatura
191
Bibliograja
[1] J. W. Dettman, Applied Complex Variables Mathematics, Series: Dover
Books on Mathematics, Dover Publications Inc. New York, 2010
[2] N. Elezovi c, Matematika 3: Fourierov red i integral, Laplaceova trans-
formacija, Element, Zagreb, 2008.
[3] N. Elezovi c, Matematika 3: Funkcije kompleksne varijable, Element,
Zagreb, 2011.
[4] I. Ivani c, Fourierov red i integral- Diferencijalne jednadbe, Sveu cil-
ina naklada Liber, Zagreb, 1987.
[5] V. Jovi c, Osnove hidromehanike, Element, Zagreb, 2006.
[6] E. Kreyszig, Advanced engineering mathematics, John Wiley & sons,
Inc., New York Chichester Brisbane Toronto Singapore, 1993.
[7] J. H. Mathews and R. W. Howell, COMPLEX ANALYSIS: for Math-
ematics and Engineering, Sixth Edition, Jones and Bartlett Pub. Inc.
Sudbury, MA, 2012.
[8] M. R. Spiegel, Shaums outline of Theory and problems of Complex
variables, McGRAW-Hill Book Company, NewYork St. Louis SanFran-
cisco Toronto Sydney, 1972.
193

Matematika Knjiga 1

Загружено:

Сведения о документе

Оригинальное название

Авторское право

Доступные форматы

Поделиться этим документом

Поделиться или встроить документ

Параметры публикации

Этот документ был вам полезен?

Это неприемлемый материал?

Авторское право:

Доступные форматы

Matematika Knjiga 1

Загружено:

Авторское право:

Доступные форматы

Vera

CA 1.1 Za konjugiranje i operacije sa kompleksnim brojevima vrijede

CA 1.2 Pokaite da za modul kompleksnih brojeva vrijede sljede ca svo-

2. Ako glavnu vrijednost

CA 1.3 Izvedite formulu za produkt dva kompleksna broja z

CA 1.4 Pokaite da mnoenje kompleksnog broja z s imaginarnom jedini-

Slika 1.4: (b)

CA 1.5 (a) Pokaite da jednadba pravca u konjugiranim koordinatama

elimo odrediti preslikavanje f :

CA 2.1 Nacrtajte grafove navedenih osnovnih elementarnih funkcija ko-

CA 2.2 Rijeite diferencijalnu jednadbu y

CA 2.3 Skicirajte djelovanje funkcije f (z) = ln z na

CA 2.4 Izra cunajte

CA 2.5 Rijeite jednadbe:

CA 2.6 Odredite glavnu vrijednost od

CA 2.7 Skicirajte u kompleksnim ravninama z i w djelovanje preslika-

CKE FUNKCIJE KOMPLEKSNE

Slika 2.10: (3) f (z) = |c|e

CA 2.10 Neka je trokut D u z ravnini zadan s pravcima x = 1, y =

uwravnini ukoje se preslikavanjem

CA 2.11 Pokaite da De Moivre-ova formula vrijedi i za n Z

(c) i zovemo derivacija funkcije f u to cki c.

(x) zovemo derivacijom funkcije f.

CA 2.12 Izvedite formulu za derivaciju kompozicije funkcija:

(x) = [g( f (x))]

Slika 2.16: neprekinutost u c C

(c) i zovemo derivacija funkcije f u to ci c.

koja broju z pridruuje f

(z) zovemo derivacijom funkcije f na D.

CA 2.13 Provjerite je li funkcija f (z) = z derivabilna na C tj. u svakoj

CA 2.14 Provjerite da je funkcija f (z) = z

i BA kad se to cka A pribliava to cki B.

na Di ako je ta derivacija neprekinuta funkcija na D.

je dobro denirana ako je z

(z) je neprekinuta funkcija

funkcije f (z) = u(x, y) + iv(x, y) su:

CA 3.1 Neka je zadana funkcija f (z) = u(x, y) + iv(x, y) = x

CA 3.2 Izvedite (C-R) jednadbe u POLARNOM SUSTAVU

Koristite lan cano pravilo u(r, )

CA 3.3 Provjerite je li funkcija (x, y) =

(z) neprekidna. Slijedi

CA 3.4 Ako je zadano vektorsko polje a = P(x, y)

j, gdje su funkcije P i Q zadane s P(x, y) =

(u, v) harmonijska funkcija na D

(u(x, y), v(x, y))

(u(x, y), v(x, y))

j, t I. Skup to caka u ravnini =

Slika 4.1: krivulja u ravnini i krivulja u kompleksnoj ravnini

j imaju neprekinute derivacije.

M(x, y)dx + N(x, y)dy =

u kompleksnoj ravnini zadana je parametrizacijom

(t) suprotan smjeru kretanja kazaljke na satu.

CA 4.1 (a) Odredite parametrizaciju pravca u kompleksnoj ravnini koji

ukompleksnoj ravnini zadana parametrizacijomz(t) = x(t)+

denira se na sljede ci na cin

j potencijalno vektorsko polje.

j potencijalno vektorsko polje.

po dijelovima glatka zatvorena krivulja i z

u kompleksnoj ravnini koja je

(z) = f (z) tada

(z) = f (z), tj. G je primitivna funkcija od f.

g(z)dz 0 (prema Cauchyjevom teoremu).

Rjeenje: Ozna cimo funkciju g(z) =