1

1.

UVOD

Kako svaki proces ima svoj smjer odvijanja tako i kola ima svoj. Proces koji se odvija u koli je jasno definisan pedagokim trouglom koji izgleda ovako: Nastavnik Uenik Nastavni sadraj, dok je danas uraen i nastavni etverougao gdje se pedagokom trouglu dodaje jo jedan dio a to su Tehnika sredstva. Kako bi ovaj proces bio zadovoljen potrebni su svi faktori, koji moraju biti povezana u cjelosti. Obrazovanje kao jedna od osnovnih pedagokih kategorija obuhvaa znanje i sposobnosti. Gdje je znanje sistem injenica i generalizacija o objektivnoj stvarnosti koje je ovjek usvojio i trajno zadrao u svojoj svijesti, a sposobnost kvaliteta linosti koja je tako formirana da uspjeno obavlja neku djelatnost (rad, aktivnost, funkciju). Sticanje znanja u ovom procesu vri putem informacije. Kako sama rije informatio na latinsko znai pouavanje, uputsvo, izvjetavanje tako nam postaje jasnije kako i na koji nain se odvija nastavni proces. Kako postoji disciplina koja se bavi upravljanjem sistemima bilo koje vrste, tako moe i u koli a to je Kibernetika. U nastavku rada bie opisana kola kao kibernetiki sistem. Gdje e biti pojanjeni osnovni pojmovi i popriblien sam proces u nastavi.

INFORMACIJE
Teorija informacija je sastavljena od dvije rijei: teorija i informacija, koje se srodno generaliziraju prema disciplini koja integrira logiko-teorijske postavke i pojmove informacija. Osnovna naela teorije informacija dali su Claude Shannon i Warren Weaver u knjizi Matematika teorija komunikacije, gdje u centar interesovanja stavljaju statiki aspekti, odnosno oblik ponaanja stohastikih sistema koji je iskljuivo uslovljen stepenom raspoloivosti stohastikih informacija. Kako je osnovna ideja teorije informacija vezana za pojam komunikacionog modela, mjerenje koliine informacija, utvrivanje kapaciteta komunikacija, te revolucionisanje upravljanja, proizilazi da je njena direktna primjena uslovljena visoko sofisticiranom tehnologijom. Informaciona tehnologija zajedno sa teorijom informacija ini informacioni sistem. Pojam informacije moe se posmatrati s razliitih aspekata; od najobuhvatnijeg filozofskog aspekta tretiranja tog pojma, pa do usko tehnikog razmatranja problema mjerenja informacije, gdje se i sam pojam informacije poistovjeuje s pojmom "koliine informacija". Mogue je prepoznati dvije podvrste definicija: one koje u prvi plan stavljaju interakciju, Tako N. Viner navodi da: Informacija je sve ono to razmjenjujemo s vanjskim svijetom dok se na njega adaptiramo i na njega utjeemo. one koje u prvi plan stavljaju sadraj. S druge strane, W.Witmann prepoznaje da: Informacija je namjenski upravljeno znanje s ciljem pripreme naeg ponaanja. Kako se vidi, kroz ova dva modela se iscrpljuju logike varijante pozicioniranja informacije u kontekst svrhe koju kao pojam moe imati. Vidljivo je i to da su u sluaju interakcijske definicije dvije pojave koje informaciju razmjenjuju potpuno ravnopravne i jednako se ponaaju. U drugom sluaju, kad je u pitanju sadrajna definicija, oito je da jedna pojava prima informaciju, integrira je u sebe i nakon odreivanja svrhe koja je njoj imanentna, emitira informaciju prema nekoj drugoj pojavi u svojoj okolini. Shodno prethodnim definicijama, a upravo na temelju moguih logikih predstavljanja transfera informacija, mogue je postaviti cijeli sklop koji radi razumijevanja transakcije predstavljamo sekvencijalno kao uspostavljanje komunikacijskog sistema. Informacija se uvijek pojavljuje u sistemu: izvor informacije - primalac informacije, pri emu izvor informacije generira informaciju time to mijenja svoje stanje. Budui da se promjena stanja redovito dogaa na sluajan nain, generirana e informacija biti odreena promjenljiva veliina koja ima sluajni karakter. Takoer, u sistemu se izvor informacije primalac infomacije redovito pojavljuju smetnje koje takoer imaju sluanji karakter; informacija koju prima primalac je opet sluajna varijabla openito o generiranoj informaciji i smetnjama. Pretvaranje poruke u signal vri koder, a pretvaranje signala u poruku vri dekoder, a cjelokupni sistem prijenosa poruke predstavlja komunikacijski sistem. Osnovni je zadatak informacijskog sistema efektivni prijenos raznih vijesti od jednog objekta ili sudionika do drugog. Efektivnos prijenosa oituje se u predaji to vie istinitih podataka u zadanom vremenu putem komunikacijskog sistema. Izvor je informacije bilo kakav objekt ili operator koji generira informacije. Informacija moe sadravati razne podatke i imati najrazliitije oblike (govor, glazba, tekst, brojevi, slike, komande itd.). Znanost o informaciji 3

je znanstvena disciplina koja se bavi istraivanjem uvjeta za produktivno koritenje postojeeg znanja. Svi procesi koji se odnose na informaciju u znanosti, drutvu, privredi i upravi spadaju u podruje znanosti o informaciji. Sigurnost informacije ima dva aspekta: da je ono to smo poslali doista stiglo u istom obliku, te sigurnost od neautoriziranog koritenja sadraja informacija. U opem smislu da bi se informacija prenijela mora postojati: Izvor, tj. pojava kod koje je informacija nastala i koju pojava emitira, Koder koji e poetnu izvoru svojstvenu informaciju pretvoriti u oblik koji je mogue dalje nekamo prenijeti, Komunikacijski kanal koji e transferirati informaciju u nekom pravcu i na kojemu e informacija biti univerzalna i ouvana, Dekoder, koji e uzeti informaciju s komunikacijskog kanala i pretvoriti je u oblik koji e prijem razumjeti, te Prijem, odnosno pojava kojoj e informacija biti prenesena na razumljiv i autohton nain. Obino je u takvom sistemu za primjetiti i Smetnje, koje su najee na komunikacijskom kanalu. Izvor i Prijem uope ne moraju biti srodni po svojoj konstituciji, a da se informacija moe prenijeti. Ovo iz razloga to je dovoljno da je Kanal univerzalan, a Koder i Dekoder specifini. Na slici je prikazan pojednostavljeni komunikacijski sistem kojim se prenose informacije.

IZVOR

KODER

KANAL

DEKODER

PRIJEM

SMETNJE

Ako gledamo prethodnu sliku moemo vidjeti da u jednoj uionici u isto vrijeme dva uenika, koji dolaze iz Engleske, mogu svojim jezikom razgovarati za istim stolom gdje sjede i takoer meusobno razgovaraju na svome jeziku dva Bosanca, a da pri tome jedni drugima uope ne smetaju. Univerzalni kanal je tada zrak koji prenosi zvune vibracije, a koderi i dekoderi su specifini obzirom na dvije vrste govornih jezika. Univerzalni kanal (zrak) prenosi univerzalne informacije (vibracije) ali ih koderi i dekoderi neuniverzalno pretvaraju u oblik koji druga ciljana strana moe razumjeti i prihvatiti kao vjerodostojne. Naravno da je mogue i da neki drugi ljudi (pojave) dekodiraju takve informacije, to je rizik koji postoji. Predstavljeni model komunikacijskog sistema opisuje sve ono to nas danas u tehnolokom smislu prijenosa informacija okruuje, jer je logiki potpuno svejedno radi li se o razgovoru, praenju radio ili TV programa, interneta, sportskog susreta, koncerta ili bilo ega slinog. Smetnje ne nastaju samo na komunikacijskom kanalu, ali je tamo najei sluaj pojave smetnji. Tako opisani razgovor se odvija u zajednikom prostoru, gdje jedni drugima donekle mogu zasmetati ako podignu glas a mogue je i da holu kole postoji kolska sekcija malog hora ili da u dvoritu kole se igra utakmica izmeu odjeljenja. Tada e vjerojatno doi do ometanja komunikacije i moda nerazumijevanja izgovorene poruke. Pri tome se moe desiti 4

da poruka uope nije prenesena, ali i da je prenesena djelomino. Ili ak da na prijemu nema znakova ometanja, to u sutini predstavlja pogreku koja nije prepoznata. Tako jedan od sugovornika u opoj buci moe rei da je zvonilo a da drugi potri vani to naravno, ukoliko se ne zatrai potvrda takve poruke, moe izazvati probleme, oito izazvane nerazumijevanjem poruke. Smetnje mogu nastati i na drugim dijelovima komunikacijskog sistema, a iako neto rjee javljaju se na koderu i dekoderu. Ako uenik govori i pri tome ispravlja limenu tablu elinim ekiem, tada je mogue da poruka ne bude tano emitirana, pa time niti i spravno primljena.

IZVOR

KODER

KANAL

DEKODER

PRIJEM

SMETNJE

Na dekoderu, smetnja e nastati npr. ako uenik slua navijaku pjesmu grupe navijaa iz dvorita kole dok mu njegov sugovornik priopava informacije. Takva smetnja e sigurno dovesti do toga da poruka ne bude primljena kvalitetno, a moda i da ne bude primljena uope, to nije ni do kodera ni do kanala. Smetnje mogu nastati i na samom izvoru ali i prijemu, tako da koder, kanal i dekoder mogu savreno funkcionirati, a da se poruka ne prenese ispravno, to prikazuje i sledea slika. Ovakva situacija moe nastati sko jedan uenik dok razgovara i isparavlja icu u tom trenutku udari po prstu ruke i ispusti nekoliko neartikulisanih rijei tako da drugi ne r azumije poruku. Ili situacija dok uenici vode razgovor jedan od uenika padne sa stolice, gdje uenik kroz pad i buku koju stvori, nije u stanju razumjeti i prihvatiti dekodiranu poruku.

IZVOR

KODER

KANAL

DEKODER

PRIJEM

SMETNJE

Najsloenija situacija nastaje kad ni na jednom segmentu nema ometanja tipa potpune destrukcije, ve je smetnja povremena i "osrednjeg" intenziteta, ali dovoljna da izoblii poruku. Tada kumulativno djelovanje smetnji moe potpuno deformirati poruku, a da prijem moda niti ne zna da je do deformacije dolo. Ovakve situacije su este u urgentnim uvjetima kada su komunikacije bitno osiromaene i limitirane (potresi, poplave, ratna djelovanja, veliki poari, nou, signaliziranja u sportu,...), kad gotovo ni nije mogue dobiti preciznu potvrdu informacije, a pod pretpostavkom da se djelovati mora. Tada postoji realna opasnost od cijelog niza pogreaka nastalih kao kumulativni kompozit cijelog spektra neprecizno prenesnih poruka / informacija. Iz tih oitih razloga, uvodi se dodatna provjera vjerodostojnosti informacije, kako bi se osiguralo da se na prijemu dobije ba ono to se na izvoru generiralo. Najgore u takvim tekim i urgentnim situacijama je to to obino nije poznato gdje pogreke / smetnje nastaju, pa ih je teko zaobii ili ispraviti. Zbog toga se uvode automatske ispravke pogreaka za zadanu razinu preciznosti.

1.1.

Svojstva informacije

Svojstva informacija nije mogue promatrati bez definicije pojma dogaaja. Dogaajem zovemo svaku promjenu koju je u unaprijed definiranom polju mogue registrirati i koja preslikavanjem u skup simbola realizira najmanje jedno stanje ma kakvog objekta, ukljuivo i egzistenciju objekta samog. Iako je mogue pronai cijeli skup svojstava koje elementarna informacija moe imati, ipak su samo dva svojstva zaista temeljna i od njih je mogue integracijom dobiti sva ostala svojstva. To su: 1) intenzitet nekog elementarnog dogaaja, i 2) uestalost dogaaja. Intenzitet je svojstvo koje opisuje razinu akutnog dometa nekog dogaaja, odnosno oznaava razinu akutnog naprezanja ili utjecaja. Uestalost (frekvencija) je svojstvo koje opisuje koliko esto se neki dogaaj javlja i oznaava uzastopno ponavljanje neovisno o intenzitetu. Kombinacija intenziteta i uestalosti daje nam volumen, koji opisuje totalnu akumuliranu snagu dogaaja po intenzitetu i uestalosti, a realizira suprasumativni efekt dviju razliitih karakteristika. Ponekad e se dogoditi da je istodobno intenzitet nekog dogaaja vrlo visok, a uestalost niska. Velika frekvencija i visoki intenzitet esto znaju biti pogubni, kao kod vie uzastopnih potresa visokih magnituda, to dovodi do sveopih razaranja. Openito pravilo koje je mogue i u drugim situacijama prepoznati je da naelno, s veom frekvencijom opada intenzitet ostvarenih dogaaja, bez obzira o kojim se dogaajima radilo.

1.2.

Vrste informacija

Kod vrsta informacija, moemo posegnuti za vie vrta informacija po razliitim kriterijima, najjednostavniji kriterij je po sloenosti transfera: Neposredne informacije su one koje se primaju direktno iz okruenja ili direktno sa izvora nastanka. Posredne informacije su one koje primamo preko drugih medija (ljudi, TV, knjige, radio, internet...). Derivirane informacije su one koje se nadograuju na postojee temeljem steenog znanja i novih informacija. 6

1.3.

Komunikacijski kanali

Komunikacijski kanali su dijelovi komunikacijskog sistema preko kojih se informacije prenose izmeu izvora i prijema. Najjednostavnija podjela je na stalni kanal i privremene kanale. Ono to je najbitnije za komunikacijske kanale jeste njihova: irina kanala odreuje mogunost prijenosa maksimalno velikog poznatog simbola u nultom vremenu. Brzina kanala kad je jednom neka informacija prenesena i prepoznata te dekodirana na prijemu, kanal moe transferirati slijedeu informaciju. Pod pretpostavkom da brzina transfera ne ovisi o brzini i kvaliteti dekodiranja, kanal moe u odreenim vremenskim odsjecima slati nove informacije. Oito e maksimalna brzina transferiranja informacija ovisiti o mogunosti kanala da razliite informacije maksimalnom brzinom prenese. Naravno, to je vea brzina kanala, to e i brzina prijenosa biti vea. Brzina kanala odreuje mogunost prijenosa vie poznatih simbola u minimalno zadanom vremenskom intervalu. Kapacitet kanala Kombinacija ovih dvaju navedenih svojstava kanala (irina i brzina) odreuje njegov kapacitet, odnosno mogunost prijenosa istih informacija. Kapacitet komunikacijskog kanala je sposobnost prijenosa informacija i odreen je i irinom i brzinom kanala.

1. TEORIJA SISTEMA
Kako nam je sve u ivotu sve tako opirno i moderno tako su i sve vea koliina informacija koje su tako razliite jedna od druge te njihova nadogradnja, javila se potreba o sistematiziranju podataka, informacija i tnaja. Od nastanka ovjeka postojala je potreba za prijenosom informacija koje su se prenosile na razliite naine. Danas se intezivirala edukacija mladih narataja putem raznih informacija ije se koliine stalno poveavaju iz sata u sat, dana u dan. Samom pojavom velikog broja informacija nam je sve tee izabrati one informacije koje odgovaraju naim eljama i ciljevima. Danas problem je naroito izraen u edukaciji, gdje se stalno pokuavaju pronai najefikasniji naini prenoenja potrebnih znanja kako bi se djeca barem u nekoj mjeri osposobila za snalaenje u moru najrazliitijih fenomena koji postoje, kao i onih za koje se pretpostavlja da e tek uzeti puno uee u naim ivotima i ivotima neposrednih generacija koje slijede. Rjeenje, naravno postoji i definirano je stepenom i mogunou identifikacije bitnih fenomena, postojeih procesa i trajnih zakonitosti koje u temeljima realnih pojava u naem okruenju egzistiraju. Sposobnost da se iz mora neureenih, nepostojanih najrazliitijih informacija izvuku one bitne, uokvirena je u logiku pod-disciplinu koju moemo nazvati fenomenologija. Prema Huserlu, to je u sutini spoznaja o bitnome u bilo kojem problemu i zadai. Oito se radi o identifikaciji sutinskih svojstava neke pojave i generalizaciji u pravcu prepoznavanja trajnih zakonitosti koje nadilaze akutne situacije, iako se esto pogreno pokuava prikazati kao iskustvena filozofija. Na temelju ovakvih saznanja, kao i drugih konvergentnih spoznaja utemeljenih kroz povijest ljudskog razvoja, polako je nastajao skup informacija koji je negdje sredinom XX. stoljea sistematiziran i artikuliran kao Teorija sistema ili Kibernetika. Kako bi razumjeli sutinu Teorije sistema potrebno je definisati pojam elementarne pojave. To je dakle, elementarna, "nedjeljiva" pojava kojom se mogu opisivati stanja, odnosi, relacije, interakcije, sadraji, intenzitet, promjene i ostale karakteristike drugih pojava. Takvu pojavu moemo promatrati neovisno o fizikim dimenzijama, a moemo je pokuati odrediti i u fizikom svijetu. Meutim, ono to je u ovoj logici bitno jest da je definiramo kao konanu i nedjeljivu obzirom na zadani nivo preciznosti i u odnosu na eljeni nivo autonomije. Odnosi pojava mogu biti od malih do velikih razliitosti odnosno slinosti, tako razlikujemo: pojave vrlo velike ili potpune slinosti pojave velike ali ne i potpune slinosti pojave niske slinosti. pojave iznimno male slinosti. Ovdje su kombinacije pojava razliitog nivoa slinosti, od onih koje su gotovo potpuno sline do onih koje pokazuju gotovo potpunu razliitost. S tim je mogue definirati nastanak informacije upravo srazmjerno nivou razlike meu pojavama. Malo je vjerovatno da e nove informacije nastajati izmeu pojava koje su jako sline ili "iste", dok je upravo suprotno s pojavama koje se uvelike razlikuju. Tako moemo rei da Informacija nastaje iskljuivo kao razlika u bilo emu izmeu dviju pojava. Zbog ovoga je bilo potrebno definirati elementarnu pojavu, kako ne bi doli u kontradikciju prema kojoj informacija moe nastati i ako postoji samo jedna pojava, izmeu njenih internih segmenata. Tada bi te strukturne elemente smatrali posebnim pojavama, 8

izmeu takvih dviju pojava uvijek se odvija ma kakva komunikacija, to je ovisno o postojanju komunikacijskih kanala. Ako izmeu dviju pojava nema nikakve interakcije i komunikacije, a to je - nemogue. Danas u raznoj literaturi moemo primijetiti da se razvijaju brojni pravci i rjeenja koja svoje utemeljenje pronalaze u temeljnoj logici, te se potom takva rjeenja, leme, aksiomi, postulati i slino dalje koriste za nadgradnju i formiranje sloenih matematikih pojmova koje koriste sve druge discipline za konstrukciju i aplikativna rjeenja. U tom smislu, same temelje logikih konstrukcija u informatikom kontekstu treba predstaviti na jednostavan i razumljiv nain, iako je istodobno jako provokativan. Iako se moda neki autoriteti nee sloiti s navednim, to nipoto ne znai da su opisi pogreni. Uglavnom, poinje se od pojmova najnie mogue logike razine koju je mogue informatiki predstaviti. Informacije mogu biti neureene (divergentne) i ureene (konvergentne). Konvergentne informacije pokazuju jednu opu svrsishodnu tendenciju prema nekom jasno definiranom cilju, dok divergentne obino ostaju relativno samostalne i nepovezane u cjelinu ili smiljenu svrhu. Ovakva organizacija informacija definira hijerahijsku strukturu i predstavlja drugi veliki korak prema Teoriji sistema. Trei veliki korak prema uspostavljanju Teorije sistema svakako su bile spoznaje vezane uz sloenost nekih pojava koje su egzistirale u prirodi, kao i potreba da se te sloene pojave objasne te da se identificiraju njihovi strukturni elementi. etvrti veliki korak prema formiranju Teorije sistema bio je skup svih saznanja koja vode prema memoriranju poznatih postupaka ili protokola kojima se procedure mogu po elji ponavljati i proizvoditi eljeni rezultat. Zadnji veliki korak prema uspostavljanju Teorije sistema, vjerojatno se moe dovesti u vezu s ljudskim elementarnim neznanjem ali direktno i neraskidivo povezanim sa neugasivom znatieljom.

2. KIBERNETIKA
Kiberentik je disciplina koja se bavi upravljanjem sistemima bilo koje vrste. Nebitno je ta se pod sistemom podrazumijeva, t o moe biti ovjek, stroj, fakultet, zatvor, poduzee, td., a ono to jest bitno je da u ma kako definiranom sistemu imamo uvijek: svrhu i funkciju sistema, poznavali mi to ili ne, hijerarhiju u skladu s funkcijom, poznavali je ili ne, strukturne elemente koje moemo i ne moramo poznavati, relacije elemenata koji su integrirani u sistem, protokole koji su sistemu poznati, mogunost reakcije sistema na odreene stimuluse, interne naine upravljanja sistemom. Sistem je skup elemenata koji stoje u nekim relacijama i koji su hijerarhijski organizirani da odgovarajuim protokolima osiguravaju reakcije u okolini i upravljanje najmanje jednom zajednikom funkcijom. Kibernetika je teorijska znanstvena disciplina koja se bavi upravljanjem sistemima bilo koje vrste (informati, elektronika, robotika, automatika, auto industriji, tehnika, tehnologiji, astronomija, medicina, sport, menadment, itd.) Uope ne postoji nauna disciplina ili podruje primjene koja se ne bi mogla dovesti u vezu ili znaajno "okoristiti" spoznajama kibernetike. Bilo koji problem koji se moe svesti na definiciju sistema, mogue je promatrati kao kibernetiki problem, tako i u ovom sluaju je kola kao kibernetiki sistem. A za definiciju sistema moe posluiti doslovno bilo koji skup elemenata sa zajednikom funkcijom kako je ve prethodno reeno, uz uvjet organizacije, strukturiranja, protokola i reakcija. Zbog njene fleksibilnosti i univerzalnosti dobila je i druge pridjeve i nazive poput Opa teorija sistema, Teorija informacija i komunikacija, i slino, samo djelomino oslikava prave vrijednosti kibernetike, pa je najbolje zadrati njen izvorni naziv, jer taj naziv najbolje ocrtava njenu definiciju, podruje primjene i metode. Uz nju se takoer vezuju i druge discipline i pod-discipline poput Kombinatorike (koja izvorno pripada matematici i statistici), Teorije igara, Teorije ratova i sukoba, Teorije upravljanja stresom, Teorije razvoja (izvorno bioloke), Teorije novanih tokova (izvorno ekonomija), Optimizacije i simulacije, itd. Razvoj ljudske spoznaje doveo je do razvoja cijele serije raznih simbolikih alata koje su se izvrsno ugnijezdile u okrilje kiberentike, nadopunjujui je i dalje razvijajui. Kao i svaka druga samosvojna disciplina, i kibernetika je razvila i razvija svoj repertoar tipinih metoda kojima se koristi za predstavljanje i rjeavanje problema i zadaa u svojoj izuzetno irokoj domeni univerzalnih postavki i protokola. Za temelje razumijevanja kibernetike kao discipline, dovoljno je pojasniti temeljne metode, a za sve ostale, marljivog itatelja se upuuje na obimnu i bogatu literaturu. Temeljne metode su: crna kutija, mehanizam povratne veze i metoda algoritama. Crna kutija je jedna od najstarijih metoda koja se sastoji u pretpostavci da postoji sistem o kojemu ne znamo nita. On je za nas Crna kutija. Mi moemo pretpostavljati kakav je taj sistem, od ega se sastoji, kako je organiziran, ali stvarne informacije nemamo. Ovakva metodologija ini da upoznajemo pojavu za ije poznavanje smo zainteresirani, uz rizike da se moe dogoditi da upotrijebimo pogrene ulazne parametre, to lako dovede do pogrenih zakljuaka. Mehanizam povratne veze je takoer dobro poznato sredstvo kojim se mnogi problemi ili zadae u tehnologiji, u edukaciji, u ivotu,... efikasno rjeavaju. Sutina ove metode sastoji se u ispitivanju izlaznih vrijednosti iz sistema, koje nam tada slue za uspostavljanje novih poetnih vrijednosti i tako u koracima (ciklusima) polako stiemo do eljenog ili drugog rjeenja. Algoritam je postupak kojim se bezuvjetno dolazo do rjeenja i u kojem su obuhvaena sva mogua rjeenja obzirom na razinu preciznosti. 10

3. KOLA KAO KIBERNETIKI SISTEM

Razvoj informacionih tehnologija uslovio je primjenu kibernetike u brazovanju. kola se na ovaj nain tretira kao kibernetiki sistem iju dinamiku je mogue automatski regulisati. Bazu tog koncepta ine interakcije izmeu input-output komponenti kole kao sistema. S tim da se one ocjenjuju na osnovu uvida o korelacijama vezanim za dinamiku pojedinih elemenata. Promjena odnosa izmeu izlaznih i ulaznih stanja tih elemenata u vremenskoj sukcesiji, izraava dinamiku kvaliteta obrazovanja u tim periodima. Sve izlazne i ulazne promjene transformiu se u ekvivalente rada i konstruie model u kome se sve te promjene kvaliteta svode na rad, kao jedinstveni prikaz uspjenoti obrazovanja. Pod dejstvom upravljakih akcija i spoljne sredine sistem se u svakom momentu nalazi u stanju koje vrednosno pripada polju tolerancije njegovog ponaanja, a obradom informacije dolazimo do zakljuka o razlici na osnovu koje se stvara nova informacija koja ulazi u upravljaki dio sistema. Da bi se informacije prenosile iz izvora i eventualno ve kodirane prenosile u nekom mainskom obliku, kako bi se kasnije dekodirale, vano je predpostaviti da postoji odgovarajui komunikacioni kanal koji se zbog smetnji mora takoe statistiki opisivati. Jedan od bitnih ciljeva drutva jeste obrazovanje a nastave je sticanje znanja koje i nije nita drugo nego informacija o nekim injenicama. U definicijama pojma informacije to se izriito naglaava. Informacija poveava znanje i produbljuje intelekt. Teorija informacija, kao kibernetika disciplina, bavi se razmjenom, obradom i skladitenjem informacija. Razmjena informacija nije nita drugo nego komunikacija. Problem je u tome to je u tradicionalnoj nastavi takomunikacija jednosmjerna i to tee premnogo od nastavnika ka ueniku, a premalo u obrnutom smjeru. U stvari, to i nije prava razmjena nego prenoenje informacija. Bitna karakteristika informacije je da ona saoptava neto novo korisniku. Iako nastava nije samo prenoenje informacija, ona u velikoj mjeri to jeste. Sadraji koje nastavnik tumai ueniku, koje uenik prihvata iz udbenika ili baza podataka su informacije. One smanjuju neodreenost i neizvesnost o pojavama i dogaajima, poveavaju nivo znanja, utiu na uenikovo ponaanje. Svaki kibernetiki sistem ima dva podsistema - upravljani i upravljaki. U nastavi to su nastavnik, koji upravlja i uenici koji su upravljani. Jasno je da kibernetika, kao nauka o upravljanju procesima u svim oblastima (i kad je rijeo predmetima, a isto tako i o ljudskim biima), mora iroko da uoptava, pri emu ne dolaze uvijek dovoljno do izraaja specifinosti pojedinih oblasti. Tako se u kibernetskom modelu nastave (na njemu je zasnovana i programirana nastava) ne istie dovoljno neophodnost da uenik sarauje u nastavnom proceseu, da bude i subjekat. Bitnu ulogu u svakom informacijskom sistemu ima povratna informacija, informacija koja tee od primaoca ka poiljaocu. Da li su njegove informacije jasne i prihvaene, nastavnik treba da sazna povratnom informacijom, tj. uenikovim odgovorom, rijeenim zadatkom, testom, nastavnim listiem. Povratnom informacijom se mjeri koliko je ureen neki sistem pa tako i nastava kao sistem saznavanja. Svaki nastavnik, na poetku kolske godine, treba da zna kakva veliina ulazi u nastavni proces kojim on upravlja. Testovima, zadacima objektivnog tipa, ispitivanjem i drugim tehnikama on saznaje kakva su znanja uenici unijeli u nastavni proces. To je ulazna veliina. Na osnovu zadataka iz nastavnog programa, on utvruje kakva treba da bude izlazna veliina iz nastave kao saznajnog sistema. To su znanja kojima uenici treba da raspolau na kraju kolske godine. Cio sadraj planiran za kolsku godinu on dijeli na nastavne jedinice. Za svaki nastavni as on mora da zna ulaznu i izlaznu veliinu. Povratnom informacijom, koja treba da tee tokom itavog asa, on saznaje koliko se uspjeno pribliava postavljenim ciljevima i na osnovu toga, ako treba, koriguje proces da bi na kraju saznao da li je ostvario 11

planirano, tj. da li su uenici shvatili i zadrali tumaenu grau. Povratna informacija ima veliki znaaj i za uenika jer njome treba da odmjeri da li je shvatio i nauio neki sadraj. Ukratko, nastavnim procesomse ne moe dobro upravljati bez povratne informacije. Ona je neophodna i upravljakom i upravljenom podsistemu. U kibernetskom modelu nastave postoji jedno vrlo ozbiljno pitanje na koje mnogi psiholozi odavno pokuavaju, i jo ne uspijevaju, da odgovore. ta biva sa informacijom od ulaska (inputa) do izlaska (autputa) iz sistema. ta se dogaa u glavi uenika od momenta kad je uo nastavnikovo pitanje ili drugu informaciju (spoljni nadraaj, stimul) do njegovog odgovora (reakcije)? Misaonu aktivnost radi prerade utisaka u tom intervalu neki psiholozi nazivaju crnom kutijom poto nauka jo nije sagledala sutinu tih unutranjih procesa, tj. karakter uenja. Pobornike bihejviorizma ne interesuje ta se zbiva u crnoj kutiji jer oni opsihikim procesima sude na osnovu postupaka, tj. ponaanja pojedinaca, ali najnovije teorije uenja o ovom pitanju posveuju veliku panju jer ele da proue ba te unutranje procese i da umjesto crne kutije postave prozirnu kutiju. Ta srednja karika (misaona prerada utisaka) u informacionom toku je veoma bitna jer se preko nje mora protumaiti proces uenja. Temeljne etape kroz koje prolazi svaka nastava: 1. pripremanje nastavnog procesa (faza preparacije) a. stvaranje didaktiko-metodike i spoznajno-psiholoke atmosfere b. uvaavanje materijalno-tehnikih uvjeta nastave c. uvaavanje spoznajno-psihosomatske strukture uenika i uitelja d. respektiranje konkretnog nastavnog materijala i uenika 2. izvoenje nastavnog procesa (faza realizacije) a. obrada novih nastavnih sadraja nastoji zaivjeti u uenikovom kognitivnom, afektivnom i psihomotornom korpusu b. ponavljanje omoguuje integrirana znanja usvojena u obradi, uvruje znanje, tei dostizanju teorijske i praktine primjenjivosti znanja c. vjebanje funkcija: dobro utemeljeno znanje podigne se na viu operativnu razinu, dobro usvojenim unanjem uz pomo vjetina i navika nastoji se ojaati uenikove sposobnosti Vjetina je organizirani oblik aktivnosti, integriranih sklopova i nizova sistematiziranih i racionaliziranih koje se izvode brzo i precizno. Navika je automatizirana vjetina koja nastaje kao rezultat njenog uvjebavanja do te razine da pri njenom obavljanju u svakom trenutku nije neophodna maksimalna svjesnost. 3. vrednovanje postignua u nastavnom procesu (faza evaluacije)

12

4. ZAKLJUAK
Informacija je pored materije i energije, osnovni resurs univerzuma. Mi ivimo u informacionom drutvu ija je priroda duboko zavisna od stvaranja i distribucije informacija. Stoga moemo nauiti da iskoristimo informacione resurse za optimalno korienje naih materijalnih i energetskih resursa. Pravilni informacioni tokovi od vitalne su vanosti za rad svake organizacije. U razvijenim zemljama prisutan je veliki broj inovacija. U informatikom drutvu primijena tj upotrijeba novih tehnologija predstavlja nunost svakog privrijednog subjekta kako bi optao na turbulentnom triu. U naem drutvu uglavnom vri se kopija tih inovacija na emu profitiraju najvie transnacionalne kompanije. Da bi uspostavili bilo kakvu ravnoteu treba se okrenuti korjenitim promjenama u vie slojeva drutva a posebno sistemu obrazovanja kako bi znanje i informacije postale domai brend. Postoje odreeni pokuaji u tom pravcu ali nisu dovoljno temeljni i jaki. Nadajmo se da e i kod nas doi do korenitih promijena i da emo u skorije vrijeme i mi postati jedno skromno informatiko drutvo. Kljuni uspjeh u uenju i poduavanju je vezan za kvalitetan obrazovni sistem.

13

LITERATURA

Muji, A., Suljanovi, N., Hasanovi, A. (2010), Teorija informacija i kodovanje, Tuzla Bonacin, D. (2008). Uvod u informatiku. Travnik: Univerzitet.

14