Академический Документы
Профессиональный Документы
Культура Документы
svijetu. Tamo su (abecednim redom) navedeni sljede%i otoci: Anguilla (Karibi), Bali (Indonezija), Bora Bora (Francuska Polinezija), Capri (Italija), Hvar (Hrvatska), Kauai (Havaji), Mikonos (Gr$ka), Ponza (Italija), Upolu (Zapadna Samoa) i Zanzibar (Tanzanija). Hvar se prua u smjeru istok-zapad. Od obale je (rt Matijaevica) udaljen svega 4 km. U njegovoj se neposrednoj blizini nalaze brojni manji otoci i oto$i%i, preteno uz junu i jugozapadnu obalu, jer se uz sjevernu nalaze samo dva - Ze$evo i Duga. Me&u otocima najbrojniji su Pakleni
ili Paklinski otoci u neposrednoj blizini grada Hvara, koji su ime dobili po tome to se na njima kuhala paklina (zovu je i pakal), crna smola za premazivanje dna drvenih brodova i $amaca. Pakleni su otoci, zbog razvijene makije te uma crnike ($evine ili $esmine) i bora, s ukupnom povrinom od 634,38 ha, svrstani u zati%ene krajolike. Sa$injavaju ih sljede%i otoci i hridi: Vodnjak Mali, Vodnjak Veli, Karbun, Travna, Lenga, Paranj, Borovac, Sv. Klement, Dobri otok, Vlaka, Stambeder, Plo$ice, Baba, Borovac (drugi), Gojca, Planikovac, Marinkovac, Jerolim te Galinik na samom ulazu u hvarsku luku i Pokonji Dol neto isto$nije. Najve%i je Sv. Klement (5,3" km2) koji ima tri povremeno naseljena zaselka (Momi%a Polje, Vlaka i Palmiana). Isti$e se pje$ana uvala Palmiana u kojoj je smjetena i ACY marina. Uz junu obalu nalaze se jo dvije hridi (Lukavci) i najve%i hvarski otok %edro (8,45 km2) udaljen od Hvara 2,7 km. Taj je otok bio nastanjen u antici i srednjem vijeku, imao je i dominikanski samostan, a i danas je povremeno nastanjen. Ime je starohrvatsko i zna$i milosrdan. 49
Razvitak hrvatskih otoka Hvar je ina$e priklju$en na vodoopskrbni sustav Omi-Bra$-HvarVis-olta, koji opkrbljuje naselja nekadanje op%ine Omi te otoke Bra$, Hvar i oltu, ali ne i Vis do kojega nije izgra&en priklju$ak. Sustav uzima vodu iz akumulacije Pran$evi%i na Cetini. Kako je kapacitet ure&aja za pro$i%avanje premalen, a dotok ograni$en nedovoljnom propusnom mo%i podmorskog cjevovoda izme&u Bra$a i Hvara, otok dobiva "43 l/s to je, posebno ljeti, nedovoljno. Stoga se opskrba vodom zapadnog dijela otoka dopunjuje izvorom kraj Jelse kapaciteta 40 l/s. Isto$ni dio Hvara dobiva vodu podmorskim cjevovodom iz regionalnog vodovoda Makarskog primorja. Podmorski je cjevovod poloen izme&u Drvenika i Su%urja i dovodi "5 l/s. Hvar je bio naseljen jo u neolitsko doba, a obojena keramika iz Grap$eve pilje na junim padinama Bra$a dokazuju da je u tre%em i drugom tisu%lje%u prije Krista otok bio u izravnim ili neizravnim vezama s mnogim, $ak i udaljenim obalnim ili oto$kim naseljima. Na fragmentima jedne posude iz Grap$eve pilje urezan je lik brodice, to je najstariji prikaz la&e prona&en u Europi. Tu i druge hvarske pilje temeljito je istraio akademik Grga Novak pa se ta kultura kasnog neolitika i naziva hvarskom kulturom, iako su njezini tragovi prona&eni i drugdje, primjerice na Kor$uli, Peljecu, okolici Zadra i u Lisi$i%ima u Hercegovini. Spome-
Zapadni dio otoka Hvara mnogo je iri i tu su smjetena najve%a hvarska polja i najve%i broj naselja. Zapravo se otok i suava od zapada prema istoku i po svom obliku podsje%a na zmijolike likove iz dje$jih crtanih filmova. Podsje%a i na ilo, a to je u obliku Lesina i bio talijanski naziv za grad i otok. Zapadni je dio i najrazvedeniji, tu su uz brojne oto$i%e smjeteni i najve%i zaljevi: Starogradski (dug 7,4 km, irok do 2,8 km), Nedomialjski, Vrboski, Hvarski i dr. Uostalom razvedeni oblici najsjevernijeg dijela Hvara, oko rta Smo$iguzica na poluotoku Kabal (koji zatvara Starogradski zaljev), postali su posljednjih godina, po avionskim snimcima koji podsje%aju na pticu, gotovo zatitnim znakom mnogih naih turisti$kih publikacija. U gra&i otoka Hvara prevladavaju rudistni vapnenci i kredni dolomiti koji uzdignuti tvore glavni i najvii oto$ki greben (kraljenicu otoka) koji se na junim i slabo naseljenoj padinama mjestimice strmo sputa u more. Taj se greben protee du cijelog otoka, od rta Pelegrina do rta Su%uraja, a zaravnjen je u svom isto$nom dijelu. Postoji jo jedan kra%i i ui vapnena$ki greben koji se prua od rta Kabla do Maslinovika kod Vrbovske, koji se strmo sputa prema sjevernoj obali, a neto polo50
itije prema 6 km dugom i 2 kilometra irokom polju, smjetenom izme&u Starog Grada, Vrboske i Jelse te gorskih grebena sjevera i juga. Tu odli$no, jo iz anti$kih vremena, uspijevaju vinova loza i maslina.
Oto$ku hidrografiju uvjetovala je geoloka gra&a. U flinim nepropusnim laporima uokolo grada Hvara podzemna se voda nalazi na malim dubinama pa se crpi kopanjem bunara. U dolomitskim podru$jima podzemna voda izvire juno od Vrsnika i Svir$a, posebno u podru$ju Jelse. U vapnena$kim slojevima nema vode, a u plo$astim vapnencima nalaze se lokve koje slue kao pojila za stoku. Uz oto$ku obalu susre%u se brojne vrulje.
Razvitak hrvatskih otoka ljetnih borbi za tu obalu sve do dananjih dana. Novi su gr$ki doseljenici parcelizirali plodno Starigradsko polje i to je najve%i graditeljski pothvat to ga je gr$ka civilizacija ostavila na tlu Hrvatske te ujedno najbolje o$uvani gr$ki katastarski plan (chora) u svijetu uop%e. Mora se re%i da je taj izuzetni spomenik kulture danas znatno ugroen brojnim pregradnjama. Nova je prospeska luka, poput mnogih duga$kih uvala, ima snanu dinamiku uvla$enja i izbacivanja mora i po tome su naselje i otok najvjerojatnije dobili ime. Latinski se to kae vorata (to je moda temelj mnogih mjesta s imenom Vrata), a sli$nih ili istozna$nih toponima ima na Jadranu zaista mnogo. Kada su se na otok doselili Hrvati zatekli su latinizirani naziv Pharia. Kako tada nisu poznavali ph
nuta kultura i$ezava dolaskom Indoeuropljana (Predilira i Ilira) od kojih potje$u brojne oto$ke gradine. Gr$kom kolonizacijom s otoka Parosa, smjetenog u sredinjem dijelu Cikladskog oto$ja i, zanimljivo, s povrinom od 209 km2, zapo$inje pisana povijest otoka Hvara. Paros je u antici poznat po vinu i maslinama, djelomi$no po itu, a najvie po $uvenim kamenolomima mramora. Stanovnici su mu Jonjani, pa su osniva$i Hvara jedini Jonjani, budu%i da su preostale gr$ke naseobine utemeljili Dorani. Bili su uklju$eni u Atenski pomorski savez i pla%ali su zna$ajan porez atenskoj sredinjoj blagajni. Nakon Peloponeskog rata i slabljenja mo%i Atene, Paros se naao izme&u Sparte i Dionizija Sirakukog, gospodara Sicilije i utemeljitelja brojnih naselja poput Ankone, Adrije (na u%u Poa) i Isse (Visa). Parani su, kako svjedo$i Diodor Sicilski iz ". stolje%a pr. Krista, potaknuti nekim proro$anstvom osnovali naselje u Adriji (Jadranu) na otoku koji se zove Pharos, uz pomo% tiranina Dionizija. Zbilo se to u vrijeme kada se u Elidi slavila 99. olimpijada na kojoj je u tr$anju pobijedio Dikon iz Sirakuze, to zna$i 385./4. godine. To je ina$e prva zabiljeena godina nekog doga&aja na naem tlu. Parani su potisnuli Ilire prema brdima iz plodnog polja i na prostoru sadanjega Starog grada utemeljili novi grad i dravu. Nedugo nakon naseljavanja sukobili su se s ujedinjenim ilirskim plemenima, koje su hametice porazili uz pomo% gr$kih trijera s Isse. To je tako&er prva zabiljeena pomorska bitka izme&u stanovnika isto$ne obale Jadrana i stranih zavojeva$a te po$etak tisu%GRA!EVINAR 52 (2000) "
ritetna kolonija kovala vlastiti novac, naj$e%e s likom boga Dioniza. Na ovom mjestu treba zastati i poneto re%i o nastaku imena Pharos koji je i osnova sadanjeg imena, iako valja istaknuti da se otok vjerojatno nazivao jo i Pityeia (ilirska rije$ u zna$enju borovit), a to je, kako se tvrdi, temelj dananjeg imena naselja Pitve. Kako su ga naselili stanovnici Parosa, za mnoge je to, zbog pribline sli$nosti, bilo isto. No jo je u antici zapo$ela polemika oko naziva Pharos pa je re$eno da je potekao od istoimenog oto$i%a sa svjetionikom ispred Aleksandrije, po kojem su mnogi svjetionici na Sredozemlju dobili ime. To, iako se $ini privla$nim, nije to$no jer je na Pharos, a time i njegovo ime, $ak cijelo stolje%e stariji. U posljednje se vrijeme (prema prijedlogu njema$kog lingvista W. Brandersteina) naziv izvodi iz gr$kog naziva pharynx, to doslovno zna$i drijelo (od derati, gutati), dakle mjesto s jakim morskim strujama. Naime starograd-
(zapravo f) pretvorili su ga u hv, a to su rano preuzeli i doma%i Romani pa se Hvar $esto naziva Quara. Valja ipak priznati da je sadanje ime otoka i ljepe i turisti$ki privla$nije (iako ga mnogi njegovi stanovnici nazivaju For) od drijelac ili drilac. Smr%u Dionizija Sirakukog uglavnom je prestala sirakuka vlast na Jadranu. Vlast su nad otokom preuzeli Ardijejci, mo%no ilirsko pleme, a otokom vlada Demetrije Hvaranin, slavni vojskovo&a i poslije mu ilirske kraljice Teute. Hvar je jo kasnije teko poharan i dolazi pod rimsku upravu. No prava rimska vlast dolazi u vrijeme Gaja Julija Cezara, posebno nakon velike pomorske bitke kod Taurisa (%edra) 46. godine pr. Krista, kada je Cezarov zapovjednik Publije Vatinije pobijedio pompejevca Marka Oktavija, nakon $ega je i Issa izgubila svoju samostalnost. Za rimske vladavine Pharos postaje rimski municipij, a odlukom zapisanom u kamenu na gradskom trgu njegovi su stanovnici postali "amici et socii 5"
Razvitak hrvatskih otoka vije%e Velikog vije%a bilo je Malo vije%e (zvalo se i Kurija), koje su sa$injavali knez, tri suca i nekoliko vije%nika. Kneza je od "420. godine biralo mleta$ko Veliko vije%e na dvije godine i on je prakti$ki bio najvii organ komune. Veliko je vije%e biralo tri suca, jo jednog sa sjeditem u Visu i jednog sa sjeditem u Starom Gradu, a to je vije%e na precizno utvr&en rok biralo iz redova vlastele (ovisno o dunosti i iz pu$kih obitelji) i brojne druge komunalne slubenike - od blagajnika, kancelara, gastalda (policajaca) do $uvara obala i arsenala. Po$etkom "5. stolje%a nositelji politi$kog ivota bila su dva samostalna i odvojena tijela - plemi%ko Veliko vije%e i pu$ka Kongrega. Kongrega nije poput Velikog vije%a bila organ komunalne vlasti, ali je s vremenom to postigla biranjem predstavnika u pojedine komunalne odbore, gdje su zajedno s vlastelom odlu$ivali o zna$ajnim komunalnim pitanjima. Kongrega je kao i Veliko vije%e zasjedala u kneevoj pala$i, predsjedavao joj je knez, a broj je izaslanika pu$ana ovisio o zanimanju i kretao se izme&u 70 i "30. Sukoba izme&u pu$ana i vlastele bilo je na Hvaru zaista mnogo. Jedan sukob oko biranja kneza Mle$ani su razrijeili tako da su ga unaprijed oni imenovali. Kasniji su se sukobi temeljili na tenjama pu$ana za ve%im sudjelovanjem u ustrojstvu i vo&enju gradske uprave, oko ravnopravne podjele velikih nameta i zajedni$kih komunalnih obveza, u $emu je bilo dosta zloporaba. Svi %e se ti razlozi poja$avati tijekom stolje%a i doivjeti najja$i intenzitet upravo u vrijeme najve%ega gospodarskoga prosperiteta i kulturnog razvitka. U historiografiji se taj doga&aj, koji se protegnuo kroz nekoliko godina, naziva Hvarskim pu$kim ustankom ("5"0.-"5"4.). Sve je po$elo u velja$i "5"0. godine, u danima karnevala, kada se u nekoliko navrata osjetio potres, a GRA!EVINAR 52 (2000) "
populi Romani". Na otok se doseljavaju mnogi rimski gra&ani, ali mu se nekadanji zna$aj znatno smanjuje. U ranom srednjem vijeku Hvar su naselili i preplavili Neretvani, a njihovu je gusarsku mo% slomio mleta$ki dud Petar II. Orseolo koji je otok osvojio "000. godine. Potom se vlast izmjenjuje izme&u hrvatskih kraljeva, bizantskih careva i Mleta$ke Republike. Bio je kratkotrajno i pod bosanskom upravom, a jo kra%e pod dubrova$kom, da bi na kraju pod mleta$ku vlast doao "420. g., zajedno s cijelom Dalmacijom. To je vrijeme kada nastaje i dobiva na zna$enju sadanji grad Hvar u koji se seli upravna vlast. Pretpostavlja se da je na mjestu dananjeg Hvara, zbog izuzetnoga geostratekog poloaja na raskr%u svih ondanjih pomorskih pravaca prema istoku, jo u anti$ko doba bilo manje naselje. Po$etkom "3. stolje%a to je ve% dobro izgra&en gradi%, a "285. godine naredila je mleta$ka vlast da se izgrade bedemi i utvrde te "292. da se izgradi arsenal u kojem %e brodovi mo%i stajati pod krovom. Mle$ani su ve% tada namjeravali u$initi 52
grad Hvar svojom glavnom lukom na isto$noj obali Jadrana, to su i u$inili kada je doao pod njihovu stalnu i viestoljetnu upravu. Mle$ani su kao i u drugim gradovima i otocima sa$uvali nekadanju lokalnu samoupravu, koju su uobli$ili u Statutu grada i otoka Hvara. Statut je bio definitivno redigiran u vrijeme bra$kog i hvarskog potestata Zanotta Lauredana, 22. studenoga "33". godine. Podijeljen je u tri knjige koje su u mnogo$emu istovjetne sa Statutom bra$ke komune iz "305. godine, a dvije su knjige naknadno napisane. Pripada skupini statuta neretvanskog podru$ja, u koji se uz bra$ki svrstava i neto stariji kor$ulanski. Statut je pisan latinskim jezikom, a uz elemente rimskog prava preteno sadri hrvatsko drevno pravo. To je zapravo zbornik gra&anskih, kaznenih, trgovinskih, radnih, pomorskih, organizacijskih i drugih pravila koja su stolje%ima vrijedila na otoku. Najvie komunalno vije%e bilo je Veliko vije%e koje je odlukom iz "334. godine dopustilo pristup samo onim stanovnicima o$evi i djedovi kojih su bili vije%nici. Izvrno
Razvitak hrvatskih otoka oluja je bila izrazito duga i snana. Potom se gradom proirila vijest da je prokrvarilo raspelo u crkvi Gospe od Navjetenja. To je dovelo do masovne histerije stanovnitva koje se, vjeruju%i da je sve to kolektivna kazna za krivnju i grijehe, po$elo skupno bi$evati u procesijama u koje su bila uklju$ena i najmanja djeca i nemo%ni starci. U takvoj su psihozi gradskog stanovnitva pu$ani predvo&eni Matijom Ivani%em (u izvorima se naziva i vojvoda Janko), Jakovom Blakovi%em i jo nekim pu$anima iz Vrboske, zapo$eli obra$un s gradskim stanovnitvom. Smaknuli su estoricu plemi%a u Starom Gradu. Na skuptini u Vrboskoj sakupilo se vie od "000 naoruanih ustanika, a pred kneevom pala$om u Hvaru $ak 2000. To je impresivan broj posebno ako se zna da je tih godina otok imao priblino 7000 stanovnika (7700 ima po izvjetaju sindika Giustinianija u "553. godini). Iako knez potpisuje uvjete pogodbe, ustanici zapo$inju s nasiljem i plja$kanjem plemi%kih ku%a. Pregovori se nastavljaju u Veneciji me&usobnim optuivanjem plemi%a i pu$ana, slijedi razaranje Vrboske i neuspjean napad na Jelsu u koju su se ustanici sklonili. Na kraju pu$ani "5"4. godine provaljuju u grad Hvar i ubijaju 24 plemi%a, to izaziva teku mleta$ku odmazdu, uguenje ustanka i vjeanje "9 vo&a ustanka na zapovjednoj galiji u hvarskoj luci. Mnogi su pobunjenici teko osaka%eni, a neki protjerani s otoka. Mleta$ka vojska ipak nije uspjela uhvatiti vo&u pobune Matiju Ivani%a, koji se sklonio na kopno i u nekoliko navrata pokuavao ponovo potaknuti ustanak. Nakon potjere i nekoliko pokuaja njegova zarobljavanja prelazi u Italiju u grad Vieste, a potom u Rim gdje se "5"9. godine spominje kao $lan zbora hrvatskog hospicija Sv. Jeronima. Godine "523. spominje se kao pokojnik iako se ne zna to$an datum njegove smrti. Odmah nakon ustanka, "5"4. godine, mleta$ko je Vije%e desetorice GRA!EVINAR 52 (2000) "
Crte grada Hvara s po#etka "6. stolje% a
odlu$ilo da blagajni$ke poslove u komunalnoj blagajni vode dva blagajnika, a jednoga bira pu$ka Kongresa. Pravi je mir postignut tek "6"". godine kada je dolo do me&usobne nagodbe. Otada plemi%i i pu$ani ravnopravno odlu$uju o nova$enju vojnika, raspodjeli soli, opskrbi itaricama, otu&ivanju op%inske imovine i, kao najvanije, o izvanrednim op%inskim trokovima. Gra&anski je rat samo privremeno prekinuo gospodarski i kulturni procvat Hvara koji traje cijelo "6. stolje%e. U Hvaru je bilo sjedite mleta$kog kapetana Zaljeva (Jadrana), a srednjovjekovna je hvarska komuna obuhva%ala uz Hvar jo i Vis s nekim pripadaju%im manjim otocima. Pripadalo joj je, dakle, prostrano poljoprivredno i umsko podru$je i velika povrina priobalnog mora. Poljodjelstvo je bila vode%a gospodarska grana, posebno vinogradarstvo. Vino se izvozilo, a zauzvrat se uvozilo ito kojega nikad nije bilo dovoljno. Bio je razvijen uzgoj maslina, smokava i drugog vo%a. Uzgajale su se ovce i koze koje su obi$no pasle na komunalnom zemljitu. Uz poljoprivredu po$elo se snano razvijati ribarstvo,
osobito ljetni ribolov plave ribe. Razvili su se i zanatstvo i brodogradnja, a zbog povoljnog poloaja grada Hvara snano se razvijala iva i raznovrsna trgovina. Najve%i je bio promet vinom, slanom ribom i ba$vama. Najbolje je svjedo$anstvo o zlatnom vijeku hvarske prolosti sa$uvano je u govoru istaknutoga hvarskog pisca i pu$anina, dominikanca Vinka Pribojevi%a, odranom "526. godine u Hvaru. On izme&u ostalog kae: "to god proizvodi bogati Istok, to god daje plodni Lacij, to god prua hrabra Ilirija, to god ra&a sun$ana Afrika, to god nosi opora Hispanija, to god daje u zamjenu surova Skitija, to god prua sretna Arabija, to god izvozi rje$ita Gr$ka moe se vrlo $esto kupiti u ovom gradu". O materijalnoj mo%i svjedo$e i danas kameni tragovi bogate umjetni$ke batine: gradske zidine i katel (tvr&ava panjol), prostrani gradski trg (pjaca) kneev dvor (komunalna pala$a), loa, arsenal, mandra$ (sklonite za brodove, od gr$kog mandra to zna$i staja) sat-kula (leroj), fontik (spremite za ito), belvedere, vlastelinski ljetnikovci, crkve, kapele i zvonici. Svjedo$i i jedno od naj-
53
Razvitak hrvatskih otoka starijih europskih kazalita, prvo uop%e zasnovano na komunalnoj (drutvenoj osnovi), koje je "6"2. ure&eno iznad novog arsenala, a odravalo je dramske i operne predstave sve do "796. godine. Svjedo$e to i brojni i slavni hvarski knjievnici kao to su: Hanibal Luci%, Petar Hektorovi%, Mika Pelegrinovi%, Marin Gazarovi%, Marin Benetovi% i mnogi drugi. Svi oni $esto piu na hrvatskom jeziku. Najslavniji je dakako Hanibal Luci% ("485.-"553.), pjesnik nevelikog remek-djela hrvatkolovoza) Hvar je napala turska flota pod zapovjednitvom Uluz (ili Ulu$) Alije. Ve%ina se hvarskog pu$anstva sklonila u tvr&avu, a preostali su (njih pedesetak) okrutno pobijeni. Turski su gusari opustoili sredite grada i predgra&e, ne tede%i ni pala$e ni skromne pu$ke ku%ice. Spaljene su gotovo sve zgrade, posebno arsenal i kneeva pala$a (koja nikada nije obnovljena) te mnotvo samostana i crkava. Sljede%ih su dana gusari nastavili nesmiljen ruila$ki pohod po ostalim hvarte, a dijelovi tvr&ave otetili su ili potopili usidrene la&e u gradskoj luci. Sve su te nesre%e zaustavile i usporile Hvar u trenucima najve%ega gospodarskoga i kulturnog prosperiteta. Iako se Hvar postupno oporavljao, te i dalje bio jednim od vode%ih mleta$kih sredita u Dalmaciji, sjaj prolih vremena nikada nije dostignut. Velik je udarac Hvaru zadala odluka mleta$kih vlasti sredinom "8. stolje%a o preseljenju kapetana Zaljeva iz hvarske luke u Kotor. Tadanja gospodarska recesija i veliki trokovi odravanja gradske uprave izazvali su nezainteresiranost i plemi%a i pu$ana za komunalne poslove. To je ujedno vrijeme mleta$ko-turskih ratova u Dalmaciji (Kandijski i Morejski) pa se na Hvar, kao i na druge otoke, doseljava izbjeglo stanovnitvo iz hrvatskih kopnenih podru$ja. U to se vrijeme mnogo izvozi vino, ulje, smokve, bajami, roga$i i drugo vo%e prvenstveno u Veneciju, gdje su Hvarani imali svoje posebne stolove. Na pristanitu glasovite Rive degli Schiavoni i danas se vidi kameni blok koji pokazuje da su tu rezervirana sidrita za brodove Hvara i Bra$a. Vrlo je razvijeno i ribarstvo, a sporovi zapo$eti u "6. stolje%u izme&u vlasnika trata i manjih mrea vojga o razgrani$enju ribolovnih podru$ja proirit %e se kasnije na viko podru$je i postati dijelom povijesti naeg ribarstva u sljede%im stolje%ima. Dio se ulovljene ribe tro-
ske renesansne ljubavne lirike Skladanje izvrsnih pisan razlicih (u kojoj je i slavna pjesma Jur ni jedna na svit vila) i pisac prve svjetovne drame na hrvatskom jeziku - Robinje. Drama se sastoji od tri $ina, a pisana je u dvostruko rimovanim dvanaestercima. Pri$a je to o robinji koju u dubrova$kom zarobljenitvu pronalazi njezin bivi udvara$ ban Deren$in i dvoje se mladih na kraju sretno vjen$aju. Luci%, ina$e pripadnik jedne od najuglednijih hvarskih vlastelinskih obitelji, pokopan je u franjeva$koj crkvi u Hvaru. Pri$a o sretnom razdoblju grada i otoka Hvara ima me&utim zaista tuan zavretak. Godine "57". (2. 54
skim mjestima pa su spalili Stari Grad i Vrbosku, a stanovnitvo se posakrivalo po okolnim brdima dok se Jelsa uspjela obraniti iz svoje crkve-tvr&ave. Kako nesre%a nikad ne dolazi sama u gradu je neposredno nakon turskog pustoenja izbila kuga koja je pokosila vie od tisu%u odraslih ljudi. No ni to nije bilo sve. Jo neoporavljeni Hvar zadesila je "579. godine nova nesre%a. Grom je udario u tvr&avu na mjesto gdje se nalazila barutana. Posljedica lan$anih eksplozija koje su potom uslijedile bila je potpuno unitenje tvr&ave, ku%a u neposrednoj blizini i ote%enje gradskih bedema. Mnoge su zgrade u gradu pretrpjele velike te-
Razvitak hrvatskih otoka io svje, dok se ostatak solio i izvozio u Veneciju, Marke, Apuliju, Gr$ku i zemlje Levanta. Nakon propasti Venecije "796. godine, mirom u Campoformiju, Venecija, Istra, Dalmacija i Boka kotorska pripale su Austriji, ali je mirom u Pounu "805. ta vlast pripala Francuzima. Na Hvar dolaze Francuzi i ukidaju sva komunalna vije%a te svi stanovnici dobivaju jednaka prava. Francuzi grade novu tvr&avu Napoleon na brdu Sv. Nikola iznad grada Hvara i po jednu bateriju na svakoj strani ulaza u luku. No francuska vlast u srednjoj Dalmaciji nije bila bez problema. Ruska flota, stacionirana u junom dijelu Jadrana, u vie je navrata provodila blokadu Hvara. Godine "807. Rusi su s otoka Galenika i ratnih la&a viednevno bombardirali grad, pokuavaju%i ga osvojiti i kopnenim juriom. U krvavoj bitki izme&u Rusa i Francuza Rusi su s velikim gubicima (vie od 300 mrtvih) natjerani na povla$enje. Blokadu Hvara nastavili su provoditi Englezi koji su od "8"0. godine vlaali Visom i onemogu%avali plovidbu francuskih la&a. To je teko razdoblje za Hvar jer su pomorske blokade potpuno onemogu%ile trgovinu. Sve je razrijeeno engleskom ofenzivom "8"2. i "8"3. godine kada su najprije zauzeti Lastovo i Kor$ula, otoci pred Dubrovnikom, a zatim Split i Hvar. Dalmacija je potom ponovno pripala Austriji. Dalmacija je kao krunska zemlja upravno ustrojena kao i druge austrijske zemlje. Otok se Hvar kao kotar nalazio u sastavu splitskog okruga, a u sastavu kotara bile su op%ine: Hvar, Stari Grad, Vrboska, Jelsa, Su%uraj i Vis. To je vrijeme bu&enja hrvatske nacionalne svijesti i borbe s talijanaima, zvanim i autonomaima. Sve su hvarske op%ine, osim Starogradske, od samih po$etaka bile narodnja$ke. To je naizrazitije bilo u Jelsi gdje je dugogodinji na$elnik bio Niko Dubokovi%, gorljivi zagovornik hrvatske nacionalne misli u DalGRA!EVINAR 52 (2000) " maciji i osniva$ tamonje Hrvatske $itaonice ("868.). I dalje su glavne zna$ajke hvarskoga gospodarstva poljodjelstvo, sto$arstvo i ribarstvo. Neda%e s vinogradarstvom, uzrokovane vinskom klauzulom i jeftinim talijanskim vinom te filokserom, poti$u na Hvaru proizvodnju rumarinova ulja. Osnivaju se i posebne rumarinske zadruge, a intenzivno se sadi i buha$. Od "8. stolje%a gradovi Hvar, Stari Grad i Jelsa sve se vie uklju$uju u razgranato trgovinsko-pomorsko poslovanje Jadranom na naputenim poljoprivrednim povrinama, a poslije Drugoga svjetskog rata po$ela se saditi u Poljicima, Zastrai%u i Bogomoljama. I dalje je, naravno, razvijeno vinogradarstvo i maslinarstvo te ribolov i sto$arstvo u isto$noma dijelu otoka. Po$inje se razvijati i dananja glavna gospodarska grana otoka - turizam. Po$etak turizma susre%emo u "9. st., tovie ima i to$an datum nastanka "5. svibnja "868. godine. Tada je na poticaj hvarskog zaljubljenika, botani$ara iz Graza Franza Ungera, os-
i Sredozemljem, pogotovu to su Mle$ani prije ograni$avali razvitak brodarstva. U pomorstvu u to vrijeme prednja$i Jelsa, napose obitelji Dubokovi%, Gamulin i Koludrovi%. U gradu Hvaru glavne su pomorske obitelji Novak i Fio, a u Starom Gradu Ljubi%i. Neposredno prije Drugoga svjetskog rata po$inje se intenzivnije saditi lavanda, koja je danas jedan od simbola otoka. Prvi ju je, potajno zbog stida pred suseljanima, po$eo uzgajati Bartol Tomi$i% "928. u Velom Grabju, a nastavili su i u Brusju. Lavandino ulje slui za unitavanje moljaca i pravljenje losiona i parfema. Lavanda se proirila otokom, posebno
novano Higijeni$ko drutvo u Hvaru. Namjera je drutva bila u zdravstvene svrhe iskoristiti pogodnosti hvarskog podneblja. Valja re%i da sli$nih udruenja nije tada bilo puno u Europi jer je, primjerice, u Cannesu turisti$ko drutvo osnovano tek "907. godine. Higijeni$ko drutvo djelovalo je kao dioni$ko, a imalo je i brojne ugledne dioni$are, poput admirala Tegenthoffa (pobjednika u Vikoj bici "866. godine). Prvi je cilj bila izgradnja suvremenog lje$ilinog hotela, ali kako prihod od prodanih dionica nije bio dostatan, iste je godine privremeno ure&en manji hotel u ku%i Samohod-Dubokovi % na hvarskome trgu, kasnije premjeten u bivu vojnu zgradu. 55
Razvitak hrvatskih otoka Prvi hotel Carica Elizabete po$eo se graditi "88". godine na ruevinama kneeva dvora, ali je zbog nedostatka novca gradnja trajala do "903. godine. To je dananji hotel Palace, koji je gra&en po projektima be$kog arhitekta Bernarda Schwarza. Higijeni$ko drutvo bavilo se turisti$kom promidbom pa je uz brojne oglase po austrijskim listovima i $asopisima tiskalo na njema$kom jeziku "899. godine prvi hvarski vodi$. Drutvo je napravilo mnogo i na ure&enju gradskog kupalita i etalita, poumljivanju, izgradnji teniskih igralita i poboljavanju brodskih veza s kopnom. Ono je potaknulo i turisti$ki razvitak u drugim dijelovima otoka, pa je prvi hotel u Jelsi sagra&en "9""., a Stari Grad je prvi hotel imao "9"3. godine. Raspadom Higijeni$kog drutva nakon Prvoga svjetskog rata turisti$ka je djelatnost iz dobrovoljne udruge gra&ana prela na op%inske organe. U gradu Hvaru proiruju se i grade brojni novi hoteli, a hoteli, odmaralita i kupalita ure&uju se i u drugim hvarskim naseljima. Gradi se "934. godine i prvi hotel u Vrboskoj - hotel Madeira. Stvara se bolja infrastruktura kao osnovni uvjet za masovniji razvitak turizma: javna vodovodna mrea "923., elektrifikacija "925. i cesta Hvar-Stari GradJelsa "938. Nakon Drugoga svjetskog rata zaustavljen je snaan turisti$ki porast u prijeratnim godinama i stagnacija traje do sredine ezdesetih kada po$inje temeljiti preporod hvarskog turizma. Obnavljaju se stari i grade suvremeni komforni hoteli, povisuje razina turisti$kih usluga te proiruje opseg ponude. Grade se autokampovi, marine, izletita, restorani, odmaralita... Pove%ava se i individualna turisti$ka ponuda, to zna$ajno pove%ava standard oto$ana, a zna$ajno se poboljavaju osnovne javne usluge (voda, struja, prometnice, brodske veze, zdravstvene usluge, opskrba). Nekadanje lje$ilino turisti$ko sredite postaje srednjodalmatinsko sredite tipi$noga rekreativnoga i ljetnog turizma. Raspadom Jugoslavije i ratnim zbivanjima na naim prostorima i hvarski turizam doivljava krizu od koje se uz napore, ali ipak uspjeno, postupno oporavlja. Hvaru se u povijesti dogodilo nekoliko velikih doseljavanja. Po$etak doseljavanja s neretvanskog podru$ja zbiva se odmah nakon dolaska junih Slavena, dakle od po$etka 7. stolje%a. Drugo se ve%e doseljavanje zbilo za turskih ratova od "5. do "8. stolje%a kada masa pu$anstva iz unutranjosti Bosne, Hercegovine, Crne Gore i Imotske krajine u bijegu pred Turcima dolazi u Makarsko primorje, a odatle na srednjodalmatinske otoke pa i na Hvar. Najvie je novih stanovnika na Hvar stiglo u vrijeme Kandijskog rata u "7. stolje%u. Lako je uo$iti da na otoku ive dvije razli$ite populacije koje se me&usobno razlikuju po govoru, nonji i na$inu ivota. Pojednostavnjeno re$eno na zapadnom dijelu otoka ive hvarski starinci, izraziti predstavnici hvarske $akavtine (odnosno cakavstine u gradu Hvaru), a na isto$nom dijelu, na prostoru zvanom Plame, ive doseljenici iz Makarskog primorja i Hercegovine koji su sa sobom donijeli ikavski tokavski dijalekt. Ipak se danas tokavicom govori samo u podru$ju Su%urja. 'injenica jest da svaki Hvaranin s prili$no sigurnosti moe po govoru subesjednika pogoditi iz kojega je naselja ili, barem, iz kojeg je dijela otoka. Otok je najvie stanovnika imao "900. godine - "8.09". To je vrijeme najve%eg iseljavanja pa broj Hvarana u 20. stolje%u neprestano pada. U popisu iz "948. godine Hvar ima "2.6"" stanovnika, a najmanje u popisu iz "98". kada ih je "".224. U popisu iz "99". nakon dugo vremena Hvar biljei mali porast stanovnitva (od samo 2,6 posto) i ima "".459 stanovnika. Hvarani su se preteno iseljavali u prekomorske zemlje, ali i na oblinje kopno. Branko Nadilo
56