W

crkva u svijetu

/5

POGLEDI

RELIGIOZNA UMJETNOST IVANA METROVlCA

Prilog analize duhovnog razvoja Josip Ante Soldo

Ni o jednom naem likovnom um jetniku n ije napisano toliko oprenih sudova kao o Ivanu M etroviu. Jed n i su ga hvalili pripisujui m u geni jalnost k o ja sve opravdava, drugi napadali p a i odbacivali. Ti sudovi, m eutim , nisu uvijek stvarani zbog spornih m iljenja o njegovim djeli ma, nego esto zbog politikih i idejnih stajalita koje je on otvoreno iznosio pisanom rijeju, ne samo u polem ikam a nego i u zaokruenim lancima p a i knjigam a. Iako je ostao dosljedan svojem nainu likovnog stv aran ja ne prihvaa jui suvrem ena um jetnika stru jan ja ,iako nije m ijenjao poglede n a od nose naih naroda kao nd sna svjetonazor, M etrovi je bio i ostao zanim ljiva linost. To se odrazilo i ove godine kad se slavi 100. obljetnica nje gova roenja. Ovdje u C rkvi u svijetu, reviji duhovne orijentacije, nasto ja t emo se djelomino osvrnuti na M etrovievu duhovnu zaokupljenost, koja se o d r a s la i n a njegovo stvaralako djelo. 1. M etrovi je nikao iz sela Otavice, upe G radac nedaleko Drnia, iako se rodio 15. kolovoza 1883. u V rpolju (Slavonija) gdje m u je otac boravio neko vrijem e zbog zarade. Nikao je u k ra ju kako se izrazio Jozo K ljakovi gdje ive m rki borci s prirodom i ene -nikad um orne i nikad malodune, ali u k ra ju bogatu tradicijom .1 0
1 O M etrovievu djetinjstvu i kolovanju vidi: A. MILINOVI, Ivan Me trovi. ivotopisne crtice, Savremenik, 5/1910, br. 4, 306310; D. KEKEMET K. PRIJATELJ, Poeci Ivana Metrovia, Split, 1959; N. ADIJA, Uitelj energije i junatva, Hrv. knj. list, 2/1969, br. 10, 6; 2 . STRII, Jo neto o raanju M etrovieva genija, Hrv. knji. list, 2/1962, br. 12, 15. 326

Oko upne crkve djeak se susreo s prvim likovnim djelim a. Ispred nje i danas lee dijelovi rim skih sarkofaga, a u njenim zidovim a uzidani su ostaci starohrvatskog pletera i prerom anika vrata. Po groblju su raza suti steci i kam ene ploe sa zvijezdam a i polum jesecim a. Proelje je ukraeno jednostavnim ukrasim a i velikom ruom u obliku pokaznice. U njezinoj su u n u tran jo sti dekoracije koje se mogu povezati s m uslim an skim. Na o ltaru je bila barokna M adona i druga slika M arije sa svecima a ispred o lta ra m ram orna ograda s anelim a koji dre bogato ukraene vijence. Sigurno su se ti doivljaji duboko dioiimali njegove due i pratili ga kroz ivot iako toga n ije bio svjestan. Oko tog breuljka stv ara le su se prie o bogum ilstvu, povezane uz ste'ke, pa i u obitelji G abrikm -M etrovi, to se provlai i kroz Ivanovo pisa nje.2 Po kuam a su se prepriavale zgode iz prolosti, sluale narodne pjesme uz gusle koje se skidaju s k lin a . . . kada je blagdan u srcu. To su bili asovi k ad se ra ala povijest junaka i slavna p a i u svojoj traginosti. Glavni joj je bio izvor Razgovor ugodni fra A ndrije Kaia Mioia, iz kojega je nauio srioati slova.3 Iz tog izvfora, poslije i iz drugih narodnih pjesam a, crpio je m otive za velianje narodne prolosti. Drugi izvor njegova nadahnua, jo iz mladosti, bilo je Sveto pismo. Sam je M etrovi pisao fr a K arlu Juriiu kako m u je otac dobio od upnika fra M arka Caia Bibliju. F ra ta r je, naim e vidio arku seljakovu elju 1 otrgnuo naslovnu stranicu n a kojoj je bilo upisano njegovo im e i daro vao m u B ibliju.4 Jo kao djeak M etrovi se i likovno susreo s Kristom . Poslao je N arodnom listu don J u rju B iankiniju kri s kojim K rist treb a da itav svijet obuhvati. Ta dva literarn a izvora iisprepliu se u bogatam djelu velikog m ajstora.
2

udo od Vlaja kako ga je nazvao Narodni list proao je klesar sku abecedu kod splitskog alta rista P avla Bilinia (1899) a zatim je oti

2 U odgovoru Jovanu Duiu (Srpska mistika Jovana Duia, N ova Evropa, 1932, knjd. XXV, br. 7, 339) pie a pridolicama iz Bosne i Hercegovine koji bi bili bogumili, ali ne istie izriito da bi to bili njegovi preci kao to su neki smatrali (Bogomilomanija, Hrv. straa, 4/1932, br. 164, 21. srpnja, 2). 3 U pismu fra K. Juriiu 30. svibnja 1953. sam je M etrovi napisao: Kaieva Pism arica bila je moja prva itanka i iz nje m e je otac nauio slova i itanje. To. je jo prije utvrdio R. M. MURKO, Kod Metrovia i njegovih, Nova Evropa, 1933, knj. X X VI 25. i si; ISTI, Tragom srpsko-hrvatske narodne epike, Djela JAZU, Zagreb, 1951, sv. I, 168. 4 U pismu fra K. Juriia 30. svibnja 1953, Metrovi pie kako ga je otac ak elio uputiti u sjem enite, ali se tome suprotstavio upnik jer je m islio da nije roen da bude Fratar. Tu opisuje kakoi mu je otac doao do Biblije. U pismu o. Marphyju kod podjeljivanja nagrade Assumption College iz Widsora napisao je kako je za prvog svjetskog rata d o vukao u vicarsku da rijei svoja duhovna pitanja: Sa sobom sam uzeo knjigu, koju bijah u svom djetinjstvu itao bez veeg razum ijevanja; samo se uspomena njezine poetske ljepote jo uvijek zadravala u m ojem sjeanju. Ali sada sam. ju razumio; spozno sam tada da ova knjiga n e sadri samo ljepotu bez premca nego takoer i naj dublju mudrost. Ta je knjiga bila Novi Zavjet (Glas sv. Antuna, Buenos Aires, 1954). 327

iao u Be gdje je zavrio U m jetniku akadem iju. Ve g. 1902. nastupio je n a izlobi beke secesije. On prihvaa njezin estetsko-dekorativni sm jer, ali jo vie narodno-m onum entalni u kojega se form alni zahtjevi ire na religiozno i nacionalno podruje (B lut-und-B oden-K unst).G Ipak se ve u Beu susreo s um jetnou A ugustea R odina, jo vie u Parizu gdje je boravio g. 19081909. Ta se dva utjecaja isprepliu u poetku M etrovieva rada, ali, kako zapaa Duko Kekemet,6 u Beu vie radi pod utjecajem Rodina a .u P a rizu beke secesije. Zanasa se izgradnjom Kosovskog hrama, to je plod njegove jugoslavenske orijentacije. Sa svojim sum iljenicim a izlae u Beogradu, Zagrebu i Splitu te konano n a m eunarodnoj izlobi u Ri mu, i to u paviljonu K raljevine Srbije (1911). N a tim su izlobama p rik a zani uglavnom radovi Vidovdanskog ciklusa s kojim a je, prem a m no gim kritiarim a, odrazio rasnu snagu naeg naroda usredotoenu u buntu M arka K raljevia. Um su se radovim a divHi talijanski kritiari Leonardo Bistolfi, V ittorio Pica p a i G iovanni Papini, je r je za njih to bila nova, elem entarna um jetnost, svjei orkan u dekadentnoj sferi tadanje Evrope. Stoga je u Rimu i dobio prvu nagradu za kiparstvo. U isto vrijem e M etrovi je stvarao naturalistika djela puna afirm acije ivota preko vie Zdenaca ivota od kojih je ponajbolji u Zagrebu (1905). U tim djelim a vidljiv je utjecaj secesije, ali li Rodina i Bourdellea, preko patetinosti, vanjskog bunta, jakih i nam etljivih gesta. Ipak igra nem irne povrine na zagrebakom Zdencu ivota ili nem irnom pokretu Miloa Obilia pokazala je njegovu sposobnost kojoj se divio i sam Rodin. U tom m ladenakom razdoblju sm irenost je n ajizrazitija u liku Moja m ajka (1908) koja, bez obzira na secesionistiki tre tm a n nizanja nabora jedno stavne haljine, u ran ja u n u ta rn ji doivljaj m olitve. Rasno je izrazitija Moja m a ti (1909), glave obavljene u drniki ru b a c od grubog platna, licem betonski zbijenim od znoja, kie i sunca, iji je lik za Ljubu Babica7 po etak prave, iskonske hrvatske um jetnosti. M eutim , p rvi svjetski ra t (19141918) razaranjem , muninom i srozanjem liberalnog svijeta duboko se dojmio M etrovia. U danim a prognanstva, k ad je kao lan Jugoslavenskog odbora doivljavao nerazum ijevanje od on ih za koje je mnogo rtvovao, Metrovli se zna povlaiti u svoju duu i u njoj je, u atm osferi topovske grm ljavine poput Roualta, pronaao K rista. O krenuo se prem a Bibliji i njezinim m otivim a radei u drvetu propetog K rista, prizore iz njegova ivota, Bogorodice i kao nagovjetaj m ira A nela s frulom (1918). To je re ag iran je um jetnika na ivot, to je g. 1919. naglasio Jam es Bone: . . . u svojoj m ladosti on je oplakivao pro lost; u svojoj zreloj dobi oplakuje on sadanjost.

5 O secesiji su u novije vrijem e u nas pisali: 2. VIDOVI, Metrovi i suvre meni sukob skulptora s arhitektom, Sarajevo, 1961, 5090; Z. POSAVAC, No va um jetnost zagrebake secesije, 15 dana, 17/1974, br. 45, 10. i si.; J. SKOKOVI, Mirko Raii, Zagreb, 1979, 21. i si. 6 D. KUCKEMET, Ivan Metrovi, Jedini put da se bude umjetnik jest raditi, ZagrebLjubljana, 1970 (tekst bez paginacije). 7 LJ. BABI, Umjetnost kod Hrvata, Zagreb, 1943, 189199. 328

Izmeu dva ra ta (191841) M etrovi se konano nastanio u Zagrebu, postao (1923) re k to r Um jetnike kole, kasnije U m jetnike akadem ije, te je odgojiio niz istak n u tih hrvatskih kipara. Nakon p rv ih o stvarenja u drvetu, punih grevite produhovljenosti, Me trovi je preao n a intim ne doivljaje glazbe nizom ena koje prstim a prebiru ice harfe, l tn je ili koje sviraju violinu, s glavam a priljubljenim uz in strum ente dok zvuk p ra ti uzgibano tijelo. Ono je jo vie istaknuto u nizu enskih ak ata s kojim a se priibliio M ailletu a medu kojim a je vrhunsko ostv arenje Psiha (1927). Njegovo S anjarenje (1927) kao da podsjea na m idhelangelovske tipove iz grobnice M edicija. S tim djelima, pie Zeljko G rum ,8 M etrovi unosi radost i uivanje klasike. Ti su likovi usko povezani velianjem ene-m ajke, vrstih prsiju i jakih boko va. Kljakovi9 je dobro prim jetio prisnu bliskost Mtrovia s majinstvom osobito kad m u je eina Olga Kesteranek, s kojom se oenio g. 1922, po rodila djecu. Iste te godine nastao je intim ni reljef M ajka i dijete (1922), a neto kasnije U m jetnikova ena i dijete (1924), zatim M ati zavjetuje svoje dijete (1927) ili N akon poroda (1913); U isto vrijem e ra d i m onum entalna djela, uglavnom hrv atsk ih velikana: M arka M arulia (1924), Josipa J u rja Strossm ayera (1925), G rgura Nin skog (1927). U njim a je ostvario punu skulpturu k oja se prom atra odozdo, iako nije u v ijek ponajbolje pogoen njihov sm jetaj. N ajuspjeliji su mu Indijanci k o ji su sm jeteni u Chicagu (192627). U susretu s fra Lujom M arunom u K ninu, kad je nastojao oko graenja nove zgrade Muzeja hrvatskih starina, nastala je Povijest Hrvata (1932) odreena za pre dvorje zgrade. M ajka sjedi i dri sklopljene ruke n a ploi kam enog svje doanstva naeg b itisa n ja n a ovom tlu. Nekako tad a je gradilo mauzolej u Otavticama (192731), Spomenik ne znanog ju n ak a n a Avali kod B eograda (193438), projektirao U m jetni ku galeriju u Z agrebu (danas Muzej narodne revolucije), Spom en-crkvu k ra lja Zvonim ira u B iskupiji (193738) palau u S plitu (193139), danas G alerija M etrovi, i uredio K atelet na M ejam a u S p litu (193739). D rugi svjetski ra t (193945) donio je M etroviu jo vea razoaranja, bjeanje p red Talijaincima iz Splita, tam nicu i em igraciju. Usprkos ra tu neum orno je radio. U Rimu je za novu zgradu H rvatskog zavoda sv. Je ronim a izradio tri odlina reljefa: sv. Jeronim a, p o rtre t pape Siksta V. i pape Lava XIII. Tu m odelira R im sku Piet. U vicarskoj dovrava vi ziju Joha (194246), ovjeka gubava od zla i m rnje. U Rim u je za crkvu Generalne k u rije F ranjevakog reda nainio Stigm atizaciju (1950), veliki reljef koji je poklonio zbog zasluga to su ih franjevci uinili hrvatskom narodu.10
8 2 . GRUM, Ivan Metrovi, Zagreb, 1961, str. X X X . 0 J. KLJAKOVI, Oprotaj od Ivana Metrovia, Kritika, 1969, br. 9, 766. On pie: Lik svoje ene, m ajke njegove djece, Metrovi uzim a u svojim moti vim a iz Isusova ivota, kao lik Bogorodice. I ja sam u svakodnevnim razgovo rima s M etroviem dobio dojam, da je za njega Majka, poevi od Bogoro dice do njegove m ajke i sviju majki, sveti izvor ivota, i njezinim posred stvom sm Bog je bio inkam iran u Isusu. 10 D. MANDI, Postanak Metrovievih Rana sv. Franje i neke moje uspo mene, Hrv. revija, 12/1962, br. 4, 388395, O odnosim a M etrovia prema fra329

Nakon ra ta Metrovi se stalno nastanio u Americi, prvotno (1946) kao profesor n a Sveuilitu u Syracusi (N. Y.) a poslije u South B endu (Indi ana). Tu je doivio brojna priznanja i akadem ske titule. U slobodnom vrem enu, usprkos visokim godinam a, bolesti i ivotnim udarcim a nepre stano je radio. Tako je napravio vie spom enika, meu kojim a je velebna figura Njegoa, simbola jedinstva slavenskih naroda na Balkanu, R uera Bokovia i Starca M ilovana te mnoge religiozne kipove. Cijeli m u je ivot bio ispunjen nadahnuim a i neum ornim radom , tako da je jo g. 1947. am erika kiparica M alvina H offm an zapisala: Teko je vjerovati da je tako mnogo velikih zam isli zaeo i do k ra ja izveo jedan jedini ov jek. Mi bismo nadodali da je teko nai ovjeka koji je svom n aro d u toliko poklonio: A telje u Zagrebu, G aleriju i K atelet u Splitu, Mauzolej u Otavicam a, mnotvo svojih d je la . . . Uvijek je ostao osjeajno uz svoj kraj te je g. 1959. posjetio zaviaj, su sreo se s prijateljim a i vratio u A m eriku duevno i tjelesno osvjeen i o ja an. M eutim , tada su se poele redati ivotne tragedije. Bolest m u je poko sila kerku M artu, godine 1960. u d arila ga je kap te m u je oslabio vid i konano m u je tragino zavrio sin T vrtko (1962). Svoju bol je izlio u dip tih u : Stari otac u oaju nad sm rti svoga sina i Otac koji se oprata u grevitom zagrljaju od svoga sina. T om diptihu je nadodao M ajka se n jen im poljupcem oprata od m rtve keri. Ip ak je radio do zadnjeg dana ivota je r: Davno sam se zavjetovao da u ra d iti do posljednjeg dana rekao je svojoj eni. D ana 16. siijenja 1962. um ro je u South Bendu, a 24 sijenja pokopan ti obiteljskom m auzoleju u Otavicam a. U sjeanju na Rodina M etrovi11 pie kako je nekom piscu prigovorio to postavlja knjika pitanja o skulpturi kad u njoj treb a gledati sam o ono to se vidi. Rodin se tajda okrenuo m ladom , tad a nepoznatom M etroviu i rekao: Pravo im ate. S kulptura itma svoj jezik. Veliki um jetnik se tuio n a one koji trae lite ra tu ru u likovnom djelu da bi o njem u priali i iznosili svoje literarn e dojm ove povezujui ih s nemoguim asocijacijam a. M eutim , to se dogodilo i s Metro viem je r su njegova djela b ila p ra ena brojnim glasnim oboavateljim a, koji su svojim tum aenjim a, oso bito religioznih djela, vie smuivali nego ih objanjavali. Ka'ko je M etrovi bio velik um jetnik, za nj su se zanim ale sve in telek tu alne snage, hrvatske i srpske. Slino kao o njegovim nacionalno obojenim djelim a razilazila su se m iljenja o radovim a s religioznim tem am a. o
njevcim a vidi: J. A. SOLDO, O. Petar Grabi i Metrovi, u knjizi MP. O. Petar dr Grabi,, Split 1964, 7077; K. JURII, Metrovi na konfrater u V jesnik. Franj. provincije Presv . Otkupitelja, 11/1962, br. 56, 5257; G. JURlSl, Metrovi Ivan, Franjo meu Hrvatima, Zagreb, 1976, 250251; J. A. SOLDO, Ivan Metrovi u dodiru sa sv. Franjom Asikim, Brat Franjo, 7/1983, br. 4 (35), 1213. i 16. O radovima u A m erici: Ivan Metrovi u Americi, foto grafije radova, Zagreb, 1938; N. GOL, M etrovi i iseljenici, Iseljeniki kalen dar 83, Zagreb, 1983, 7985. 11 I. METROVI, Nekoliko uspomena na Rodina, Hr|v. glasnik, 2/1939, br. 84'> 8. travnja, 13. 330

Neki su eljeli s njegovih djela odbaciti idejnost traei u njim a jedino estetsku vrijednost stvorenu u asovima istog nadahnua. N egativan stav p rem a njegovim djelim a bio je i zbog neprihvaanja secesije koja je tek u novije doba dobila svoju opravdanost. Istina, Metrovi je p ri mao u tjecaje raznih stru ja Moderne, ali im se nije nikada u potpunosti podlagao. Iako im a i kod njega eklektivizm a i tra en ja nadahnua u his torijskim stilovim a, ipak je snagom svoje nadarenosti ostvarivao u raz nim epoham a vlastite sinteze, vie ili m anje snane i jake. Meutim, ne mogue je odvojiti M etrovia od njegovih ideala, je r je bio preangairan tako da je znao podloiti dio svojih djela politikim tenjam a, kao i drugi nai um jetnici, to se katkada negativno odrazilo n a dubinu izraza njego vih djela. P a i u radovim a s religioznom tem atikom on je odraavao ono to je osjeao, o emu je esto razm iljao. Iluzija i id eja bile su kod njega podjednako zastupljene ili bolje iza iluzije se uvijek nalazila ideja, je r je, kako je g. 1925. utvrdio engleski povjesniar um jetnosti Kineton P a r kes, posjedovao neobuzdan nagom da dade onto to m u je diktirao duh. Moa P ija d e 12 je g. 1919. donekle ispravno analizirao mladog M etrovia koji je u svom V idovdanskom ciklusu podlijegao tenji secesije za teatralnou i m onum entalnou. M eutim, on m u pripisuje da je tim e elio nastaviti staru srpsku tradiciju srednjovjekovne um jetnosti, to M etrovi nije nikad ni pokuao a ni elio. Malo udno zvue ove rijei On (Me trovi, op. p.) je potpuno bez osjeaja prem a srpsko-vizantijskoj tradiciji; on im a za n ju samo preziranje, ali u isto vrem e on je ba zbog toga ne sposoban da razum e narodnu pesmu, je r je o n a sva srpsko-vizantijska. Njem u sve to izgleda suvie pravoslavno; n hoe novu religiju. On uzi ma stav revolucionara, on tei za socijalizovanjem. svoga stila, njegovi su gestovi gotovo kom unistiki, ali u stvari je sve to samo spoljanost: on je nacionalista, ali hrvatski, on je religiozan, ali je katolik. Njegova n a j bolja dela su skroz gotska ... Krlea se oko godiime 1912. divio M etroviu tako da je s njegovom genijalnou pobijao nekog neprijatelja koji je tvrdio da bi bilo najbolje da H rvati n estan u .13 M eutim, g. 1928. on je napao M etrovieve religiozno-um jetnike stavove koje je sum irao: da je svaka religija dala ivot po sebnoj um jetnosti, da kroz dvadeset godina proglaava svetogrem ako se potmislli da dua i duhovno ne postoji, da pie o posljednjim stvarim a bez srednjovjekovne jeze, jednostavno kapelanski i da je zaljubljenik u vjenost. K rlea se, ipak, vie obara n a M etrovievu um jetnost koja bi

12 M. S. PIJADE, Ivan Metrovi i tenja za stilom u naoj umetnosti, Slobo dna re, 1919, 40. i 41. lanak je pretiskan u Dugi, n. s. 1983, br. 236, 5357; br. 237, 5357; br. 238, 5358. Naprotiv, F. D. MARUI je tvrdio kakio je Krist na Raspelu pravi izraz naega patndkog naroda, to su tvrdili i drugi (Krist naega naroda, Jadran, 1/1919, br. 99, 2). 13 M. KRLEA Jedna impresija iz prvih dana rata u knjizi Deset krvavih go dina. Sabrana djela, sv. 1415, Zagreb, 1957, 77; ISTI, O Ivanu Metroviu, Knjievnik, 1/1928, br. 8, 273281; ISTI, Ivan M etrovi vjeruje u Boga, u knjizi Deset krvavih godina, Sabrana djela, sv. 14 17, Zagreb, 1957, 295321. Krlea se, razum ljivo, nije mogao pomiriti s m ilju da jedino oni boji v je ruju u duu mogu biti umjetnici, jer se pitao a to je on koji se deklarirao bezbonikom. Krleino pisanje je upueno^ i protiv glorificiranja Metrovia od K. Strajnia (Ivan Metrovi, Beograd, 1919), kojega napada i Pijade. 331

bila religiozno kosovska, a oko koje su se skupili propovjednici: M ilan M arjanovi, Milo G juri a M itar Mitrinovi:14 po kojim a bi njegove sk u lp tu re izraavale tip jugoslavenske rase i stoga bile Gesta Dei per Jugogoslavennos, to su naglaavali ak i neki strani kritiari kao R obert Cecil. Za Krleu je Metrovi nadaren 'kipair kad je bez optereenja ideje, bez secesiomistike religioznosti. I dok m u je narodno-politika id ejn a epoha zavrila stvaranjem SHS, religiozno-m etafizika pokazuje ten ju uspona. Ipak m u energino predbacuje to svoju v jeru u Boga ne odvaja od krvi, od vojske cara Lazara i od saint-germ ainskog recim o m ira ! G rga G am ulin,15 poput A ugusta Cesarea, pristupio je M etroviu sa soci jalistikog stanovita tvrdei da je njegovo nacionalno ili religiozno k ip a r stvo bilo naivno, dok mu je tada, n a izlobi g. 1932, tragikom ino, je r sum nja u njegovu genijalnost koju inae Krlea priputa. Za njega ni Psiha n ije vrednije djelo, dok p rip u ta da drvorez Isus i Sam arianka posjeduju vrijednost u izvjesnoj visini iako m u je K rist slabo oblikovan. D rugi su, priznajui m u um jetniku snagu, prieljkivali da postane dog m atski i praktini katolik. U njegovim djelim a nisu vidjeli katoliku um jetnost kao g. 1922. Mturgiar D ragutin K niew ald ili na ponajbolji stariji likovni k ritiar Iso K rnjavi k o ji je K rista na Raspelu ubrojio u fau n u .1 6 Dosta ranije, kad je u Z agrebu sm jeten Zdenac ivota om ladinski kato liki list Lu1 7 estoko je reagirao na naturalistiki pristup. Ipak je p ri znao da je Metrovi ponajgenijalniji m eu sadanjim um jetnicim a. K ad je nakon ra ta M etrovi izloio u predvorju 'crkve sv. Blaa u Za grebu svoja, djela s religioznom tem atikom , javio se K niew ald.18 On m u je priznavao da posjeduje vajarsku snagu jednoga tita n a i jednoga ge nija, ali je sm atrao da je sam ouk i d a je na njegovu duu utjecala sam o krna dalm atinska priroda i narodni obiaji a malo Evropa, tako da ne rau n a na sud drugih to je po njem u glavna mo, ali i glavna slabost Metrovfieva rada. O tom e bismo ipak neto drukije mislili je r se svaki sposobniji um jetnik teko ukalu p lju je i bez obzira na kolu i am b ijen t ostaje svoj. Kniewald, dodue, sm atra da se Metroviev prijelaz na v jer ske m otive zbio iz u n u tarn jih pobuda, ali samo kao psiholoki studij vjerskih pfitanja i zbog traenja novih um jetnikih oblika. N akon tog osobnog pristupa, K niew ald se pretjeran o zadrava na detaljim a kipova, na sjedenju Bogorodica, prekrienim nogam a koje ne naglaavaju djevianstvo kao M adernina Sv. Cecilija (!), razotkrivanju tjelesnih oblina bez e
14 Mogli bismo tim ljubim cim a i druge pridodati kao L. Vojnovia, Tina U jevia (Metroviceva izloba i jugoslavenska intuicija, Dopis iz Londona, Sabra na djela, sv. 10, Zagreb, 1966, 258266). N aprotiv bilo je i protivnika kao A u gust Mato koji mu je prigovarao zato ne radi hrvatske velikane i junake. 15 G. GMULIN, O Ivanu Metroviu, Signali 1/1932, br. 3, 5560. 1 1 5 I. KRNJAVI, Metrovi i sv. Bla ili m ajm un sv. Blaa, N ovi ujmo, 5/1921, br. 5, 1. 17 Carentia pu dori s ili Ivana M etrovia Zdenac ivota, Lu, 8/191213, br. 1, 2628. 18 D. KNIEWALD, Ivan Metrovi, as, 16/1922, sv. 3, IVO177. 332

istananog osjeaja stida, iako priznaje d a MetrovLa u tom e nije vodila senzualna tenja. Jo je vie nategnuta tv rd n ja kako je Zena u m olitvi s rairenim nogam a utapanje u nirvanu, a da Djevojica na m olitvi nije kranska m olitva je r je u njoj izraen pla i strani, beznadni kriik ... Ti su zakljuci teko prihvatljivi. N ajvie m u je sm etalo Raspelo koje bi on postavio negdje visoko u A lpam a gdje bi oajniki K rist doekivao osam ljenoga, bez nade putnika. P rem a njem u M etroviev R aspeti je od raz religije ivaca m odernog ovjeka. Ipak, K niew ald nije odbacio M etrovia, je r se pribliava K ristu, je r zna produhoviti m ateriju i jer mu je glavni cilj unutarnji osjeaj to nisu uspjevali ni renesansni m aj stori za k o jim a se mnogi krani zanose. P a ipak, za njega tad an ja je Metnovieva um jetnost protukranska. Tim e je opravdao to crkvena vlast n ije dozvolila da se M etrovieva djela izloe u crkvi. Slino je reagirao i Ivan M erz.1 9 On je u tim djelim a vidio prenaglaeni individualizam , je r m u je preko K rista M etrovi odrazio svoje ja, K ri sta poruene Evrope: To su um jetnike koncepcije bezvjerskog gleda oca, n a k o jega duu neprestano kuca Milost, to je zapravo bilo lucidno p o niranje u psihu velikog um jetnika. Naprotiv, M etroviev prijatelj Svetozar R ittig veselio se to je M etar postao religiozni k ip ar koji se nastoji pribliiti K ristu p a ak i m ilieu u kojem je on ivio i patio. Jo vea polem ika se razvila g. 1938. kad su u obnovljenoj crkvi sv. M ar ka bili postavljeni Metrovievi radovi. U toj prigodi Rittig, upnik i voa radova, m im o je iznio historijat restauracije.20 Piui o M etrovievu

18 Merz o M etrovievu Kristu, Nedjelja, 10/1938, br. 20, 15. svibnja, 23. Za pis je iz godine 1920. nakon obilaska izlobe. P rvi su mu dojmovi bili: Sve saimo lirika; subjektivizam ad apsurdum: ekspresionizam i neatomske form e realiziraju silno intezivni unutarnji 'ivot. Metrovi mu je tako: Liberalac sad bavi se kranskom religijom i unaa u vanjske form e kransku svoju duu i ta dua razara forme. Merz se dvoumi o Metrovievoj umjetnosti koja ga je dirnula jer izraava intezivni unutarnji ivot, ali je zbog razaranja form i teko prihvaao. N a protiv, B. POPOVI (Ecce Homo Ivana Metrovia, Srpski knj. glasnik, n. s1923, knj. IX, br. 2, 1. lipnja, 235236) naglaava kako ,je Metrovi umetnik unutranjeg idejnog ivota, i kao takav im aginativan i opti po tendenciji, asketsko hrianski u stv a ri. .. i stoga stvara rem ek-dela po opem dubo kom sugestivnom utisku tako da su za njega M etrovievi reljefi ponajbolji u suvremenoj umjetnosti. Jednako je i J. KOSOR (Nova Evropa, 1920, knj. I, br. 13, 23. prosinca, 440) bio oduevljen s Raspelom koje mu je bol sveukup nog ivota u zagonetnom gorkomedenom srhu postojanja. Ta suprotna m i ljenja o religioznim suvrtemenim ostvarenjim a bila su i vani kao u katolikim listovim a Francuske, u La Croix, Revue des revues, A postolat de la Prire (o tome: F. Fosca, U ne offensive contre lart religieux moderne, u h a vie et les arts liturgiques, Paris, 1922, dcembre, br. 96, 7176) ak i protiv istaknutih predstavnika katolike umjetnosti Mauricea D enisa i Georgea-Oliviera D esvailliresa. 20 S. RITTIG, O restauraciji crkve sv. Marka, Kat. list, 89/1938, br. 19, 12. svi bnja, 222224; br. 20, 15. svibnja, 235237. On iznosi pisanje uenog J. Kretmaiera koji je ustao protiv industrije to je {preplavila crkve a toga je bilo i u nas. U Hrvatskoj se tada osjeala potreba obnove crkvene umjetnosti koja se zbog neprihvaanja novih oblika nije m ogla razviti. Na to se tui g. 1934. pisac koji prigovara da na Meunarodnoj izlobi svete umjetnosti u Rimu 333

djelu, naglasio je kako on najsublim nije inspiracije prim a iz duhovnih sfera i kako se n ajrad ije vraa na Bogospasiteljsku ideju i kako ovo n je govo vjerovanje sainjava glavni elem enat njegove m islene due. P led i rajui ma uvaamje nove um jetnosti u crkve, R ittig je sm atrao d a Metrovieva djela n e prelaze okvir onoga ekspresionizma, to ga ve im ad e u staroj kranskoj ikonografiji i historiji orkvena um jetnost. M eutim , estoka polem ika je nastala izm eu Anite Padovana i don A ugustina Wolfa. Piui o obnovi crkve, Padovan21 je naglasio kak o se M etrovi nije zanio za kozmopolitizmom nego je ostao vjeran isin svoje zemlje. P a i vjerski kipovi nisu u njega zbog opih pojmova negio su izrasli iiz sjem ena, koje je posijala u njegovoj dui! M ajka, koju on toliko tuje, da nije mogue p o m isliti. .. K ristu je posvetio svojla n a jb o lja djela i stoga ne bi bilo pam etno sprijeiti da njegova religiozna djela, zbog sporedniih m om enata ne dospiju u crkvu. Na. ito je Wolf22 napisao kako su due vjernika od Boia 1937. uznem irene ,najvie zbog R aspela i Bogorodice. Wolf nije pristupio tom e sa stanovita um jetnosti nego duhovne pastve, duobninikog stanovita , . . Svoje pisanje osnivao je na govoru m nchenskog kardinala F au lh ab era na Silvestrovo godine 1929. i u njem u je teoretski pristupio suvrem enoj um jetnosti naglasivi dva principa: crkvenu trad iciju i jezik svoga vrem ena. Polazei od tih uop enih, u potpunosti ispravnih principa, W olf se zadrao na pisanju nekih k ritiara kojli su u Raspelu i Bogorodici vidjeli utjelovljenje patn je ovje anstva ili seljaku, rustikalnu seljanku, praiskonski i boansild. princip obnavljanja ovjeanstva to je bio lite rarn i pristup um jetnikom djelu. T akva su pisanja m utila pojm ove i oteavala prodor M etrovieve um jet.nos'td u crkvene redove. Padovan23 je n a to odgovorio upliui bez p o tre be Kniewalda, u pisanje Wolfa. Za n jega je ... paradoks, da veliki u m jet nik sadanjioe poklanja svoja d jela s kranskim obiljejim a kaltoiiikoj crkvi, a dva sveenika hoe ta d jela kao poganska i nepristojna izbaciti. On je ispravno utvrdio kako C rkva nije nikada vezivala u m jetn ik e i um jetne obrtnike uz neke eme nego im je preputala slobodu stv arala kog izraza. Za opravdanje pojedinanih deform acija, iznosi p rim jere reljefa s portala u Mossacu ili s Raspela M atije G rnew alda. Iz osobnog kranskog osjeaja M etrovi je stvorio ta djela i darovao ih crkvi ne to nem a skladita ili to bi bio pan teist nego je r je kranin. Svi ti dokazii nisu bili dovoljno jaki i vie su vanjski jer bitno je da li ona bila vrhunska um jetnika dostignua povezana s tradicijom starih sk u lp tu ra

nije nastupio ni jedan hrvatski um jetnik (Hrv. straa, 6/1934, br. 142, 24. lip nja, 1). Na to je Mila Vod odgovorila da takvih umjetnika ima, ali bfi trebalo im ati vie srca i irokih ruku. Ona je bila stvorila i plan radionice katolikih um jetnika ali bez uspjeha (Hrv. straa 6/1934, br. 146, 1. srpnja, 8). 21 A. PADOVAN, Obnova crkve sv. Marka, Hrv. straa, 1/01938, br. 87, Uskrs, 45; I. REPEL, Obnova crkve Sv. Marka u Zagrebu, Kova Evropa, 1938, knj. X X X I, br. 2, 26. veljae, 6472; A. IVKOVI, Obnova starodrevne crkve Sv Marka u Zagrebu. Kulturni i vjerski dogaaj prvoga reda, O bilelj, 10/1938, br. 34, 33. 22 A. WOLF, Oko sv. Marka, Kat. list, 89/1938, br. 20, 19. svibnja, 237238. 23 A. PADOVAN, K niew ald-W olf contra Metrovi, Hrv. straa, 10/1938, br. 148, 3. srpnja, 910; br. 149, 5. srpnja, 45. 334

a izraen a suvrem enim govorom, to jesu. M eutim Wolf24 je odbacio Padovanovo pisanje, je r ta djela p rem a n jem u ne odgovaraju katolikoj litu rg iji, i to, ponovno naglaava, zbog vanjskih elem enata : nemogueg sav ijan ja nogu, p relam anja golijeni. P adovan25 je u odgovoru prigovorio to njegov k ritiar krivo tum ai njegove izraze je r drugo je jake forrne tijela od -istaknutih form a tijela. U prvom sluaju radi se o pokaziva nju corpusa in toto a ne o. isticanju pojedinosti. Faulhaberovo: naglaavanje uvanja tradicije Padovan shvaa evoluciono-inamiki, to je uvijek bilo u Crkvi, a ne statiki kao Wolf, to je zapravo naglasio i papa Pio XI. kad je traio od um jetnika da p ristaju >uz asnu tradiciju, ali da ne zanem are dobar napredni razvoj. S toga -bi trebalo, poruuje P.adovan, odgajiajti v jern ik e da prihvaaju nove sm jerove umjeitnostli. Zapravo, cije la polem ika se i vodila sito su te skulptiure bile za ondanje zagrebake vjernike izazovne. N aprotiv, Padovan iznosi drukiji osjeaj konzervatora u G ornjoj Sleskoj A lfreda H adelta:26 Mogu rei, da nisam u nijednom prostoru stajao pri oltaru s tako velikom u n u tarn jo m pot|resenou i cele brirao kao pod Metrovievim Kriem. P a ipak, zbog skandaliiziranj a u crkvi sv. M arka postavljeno je drugo, stiliziramo Raspelo Krisit pot puno u zagrljaju sm rti, a ovo je prispjelo u sretno izabran am bijent kapelice Kateleta. O M etrovievoj religioznoj um jetnosti pisane su i ozbiljne studije. B ran ko M ai27 je vie puta odrao p redavanja a i javljiao se ju tisku ali je u asopisu XX vek napisao, strunu analizu o M etrovievim vjerskim i biblijskim m otivim a. U njoj se posebno zausltavio n a drvenim reljefim a koji se istiu divno oblikovanom m uzikom i pesmom, kakvu je savrem eni svet retk o video i uo. Mai analizira ra d i estetske utjecaje iako m i jea vrijem e postanka pojedinih reljefa. Ne ulazei u estetsku analizu, koja nas toliko n e zanim a, Mai naglaava kako M etrovi ide dalje od Tolstojeva neprotavljenja zlu i blii1 je principu Dostojevskog jer
24 A. WOLF, Opet oko crkve sv. Marka, Kat. list, 89/1938, br. 29, 21. srpnja, 344346. 20 A. PADOVAN, G. W olf opet oko crkve Sv. M arka-, Odgovor na odgovor g. Wolfa u Katolikom listu, Hrv. straa, 10/1938, br. 195, 28. kolovoza- 910; br. 196, 30. kolovoza, 45. Padovan je napisao o restauraciji i u asopisu L illustrazione vaticana, Vatikan, 9/1938, be. 20, 631, listopada, 851856. Pod naslovom : La chiesa di San Marco a Zagabria. Zanim ljivo je dokle mogu dovesti sitn e situacije. Netko je vjerojatno m islio da je to slubeni vatikanski list i pisalo se u Rim i u tisku naglasilo kako je to privatni a ne slubeni list Vatikana! M. UROKOVI je pjesniki pristupila liku Bogorodice (Reflek sije i osjeaji pred kipom Madonne u crkvi Sv. Marka, Vjesnik upe sv. Mar ka, 8/1938, br. 512, 26. prosinca. 15). N. KRGI se udi cijeloj toj polemici (Polemika zbog kipova Metrovievih u crkvi sv. Marka u Zagrebu, Pravda, 34/1938, br. 12098). K. egvi (Sto govore nai m oderni um jetnici o Kristu i Njegovoj presv. Majci, Kat. list, 89/1938, br. 41, 13. listopada, l 2) teoretski je pristupio pitanju i smatrao da u M etrovievim djelim a nema iproduhovljenosti. 26 A. HALDELT je napisao dva lanka O ' obnovi: Ivan Metrovi und sein Werk, u Deer Oberschesier, 7/1935, Heft 8, 312. i Sankt Marcus in Zagreb, ein kleine kirchlicher Kunst und D enkm alpflege, u Morgenblatt, 1938, 5. kolo voza i 67. kolovoza. 27 B. MAI, Najsuptilnija rem ek-djela M etrovieva, Novosti, 28/1934, br. 90 Uskrs, 17; ISTI, M etrovievi verski i biblijski m otivi u umetnosti, X X vek, 1/1938, br. 8, 417434; ISTI, Metrovievi m uziko-m elodijski motivi, Novosti, 33/1939, Boi, 2324. 335

zbog harm onije svijeta zaklani oprosti onome koji ga je zaklao. Sitoga je Raspelo za njega slovenski H rist. izbaen u drvu kao uzdah poslednjeg oprotaja i izm irenja svega sa svim. M etrovieva m u je (um jetnost krajna spiritualizaoija m rtve m aterije putem um etnike plastike. Ivo repel je u vie svojih lanaka dublje zahvatio ta j problem .28 Pod religioznou on je obuhvatio sav M etroviev opus od sfinge, K osovskog hrama, kvijetizm a Moja M ati, blize budistikom faitalizmu i indijskom k u ltu Svem ajke, Povijest H rvata, te rim ske vestalke to ljubom orno uva nau tradiciju. Ipak, t a d jela n e odraavaju nirvanu, je r im je, tv rd i Srepel, jezgra kranska. M aterinstvo je poetak tog em inentno k r a n skog kulta. D aljni p u t vodi bizantskoj i rano-gotikoj um jetnosti, do as ketskih ii/kova, do kranske misli otkupljenja patnjom . Preko tih d u hovnih zasada Srepel p ra ti njegovu um jetnost koja je il n u ltim a linea m olitva /a najljepi m olitvenik velike drvene ploe, danas ispod M arjan a, je r iz svih Metroviievih djela izbija i stru ji v jera u bolju budunost ovjeanstva, koje e preporoeno rtvam a i ljubavlju nai napokon svoj p r a v i p u t do vjenog blaenstva. D om inikanac R ajm und K upareo20 pisao je o M etroviu kad su njegova djela ve ula u crkve je r su, po njem u, itljiva vjernicim a. M etrovi ne kopa po podsvijesti kao ekspresionisti, futuristi, kubisti nego ide iznutra prem a vani. Za K uparea Metrovi je ne saimo religiozni, nego i isto kranski um jetnik, je r ne izraava samo naravnu ten ju za Apsolutnim nego nastoji da to bolje upozna nadnaravnu, o b jav ljen u istin u i da se s njom suivi. P rv a bi m u faza bila Raspelo iz K a te le ta koje simbolizira opeovjeansku bol, a druga 28 drvenih reljefa u kojim a K rist postaje nosilac n ad naravnog otkupljenja i glava m istinog tije la Crkve. On to pokuava dokaza/ti analizom postave likova pri em u je Kristova glava uvijek u sreditu. Ipak* K upareo zakljuuje da M etrovi ev p u t ide prem a K ristu ovjeku, a nada se i p rem a K ristu Bogu, ali je nadodao da je to m isterij milosti. Nakon drugog svjetskog ra ta izilo je nekoliko m onografija o M etroviu vani a i u nas. Jedna od p rv ih u nas jest Zeljka G rum a s izvanrednim fotografijam a Toe Dabca, koja se zadrava n a estetskoj analizi M etrovieva rada. Duko K ekem et30 se vie p u ta navraao n a um jetn ik i ra d

28 I. REPEL, Religiozna um jetnost Ivana Metrovia, Hrv. kolo, 1938, knj. X X X IX , 154163; ISTI, R eligiozna umjetnost Ivana Metrovia, P rilog N ove Hrvatske, 1943, Boi, 1617; ISTI, Ivan Metrovi. Religiozna u m jetnost. Mo nografija, Zagreb, 1944. U svim tim lancim a uglavnom su slini pogledi, ali bi ih trebalo pojedinano iznijeti. Meutim, ovdje za to nem am o mjesta. 29 R. KUPAREO, Ideja kranstva u Metrovievoj umjetnosti, Hrv. revija, 12/1962, br. 4, 396404. M etroviev prijatelj, lijenik F. D. MARUI pisao je jo prije: U njegovim sam odajam a vidio u drvu i kamenu uklesan duh Bo ji. Njegovo kamenje p u n o otm enosti i mudrosti. Za to ostajem o sa ovim na im velikanom uz Otca B oga i m ajku Hrvatsku. On je na ponos i naa dika i na program ... (Povijest Hrvata Skulptura Ivana Metrovia, H rv. glas nik, 2/1939, br. 84, 8. travnja, 9). 30 Osim spomenute m onografije D. KEKEMET je vie puta pisao o M etro viu: Umjetnost Ivana M etrovia, Mogunosti, 9/1972, br. 3, 254272; ISTI, Ivan Metrovi, monografija, Beograd, 1964; k tom e vie kataloga G alerije Metrovi kao i Katelet, Zagreb, 1969. Ove godine je napisao m nogo lanaka u novinama. 336

M etra kojega sigurno ponajbolje u nas poznaje, U svojoj sadrajno veo m a dobroj m onografiji pnikazao je prelaz od herojskog o^usa n a religioz ni u vrem enu kad su se ruili mnogi ideali, i to je bi'o odraz ovjekove bespom onosti i patnje i obraanja transcedentnim vrijednostim a. arko Vidovi je promatra Metrovia kao k ip a ra i arhitekta. Na vie m jesta istie kako je um jetnik b'io dubok vjernik, ali da. m u djela nisu religioz na. V ladislav Kuan, M atko Pei, Stipe Sikirica a i drugi31 nisu dodirivali v jersku problem atiku M etrovieva stv aran ja nego su naglasili visoku u m jetniku vrijednost djela, je r je M etrovi jedan od najoriginalnijih um jetnikih pojava ne samo svoje dom ovine nego uope svijeta posljed n jih stotinu godina (Pei). 4. Ivan M etrovi bio je ne samo likovni um jetnik nego i pisac. Jo kao neuki p astir napisao je ak poemu od 478 stihova o fra A ndriji Kai-Mioiu. P a i kasnije javljlao se u listovim a, pisao studije o M ichelangelu, pripovijetke, memoare, filozofsko-estetska razm iljanja u obliku di jaloga, a ostavio je i neobjavljena djela. U literarnim sastavcim a iznosio je svoje misli o ivotu i um jetnosti.32 Jo kao mladi, nalazei se u k rugu napredne omladine, tvrdio je kako se um jetnost uvijek raala u n u tar religije i da m u je kineski idol ravno p rav an s belvederskim Apolonom.33 Iako se divio Antici, ipak je naglasio kako se u njihove kipove ne moe proviriti, kod njihovog nijem og i besustvenog bivstva. S Biblijom dolo je do tam e u kojoj se tek tu i tam o
31 V. KUAN, Ars et artifex, Zagreb, 2728; ISTI, MODERNA skulptura u Hrvata, u knjizi Imago mundi, Zagreb, 1983, 7692; M. PEI, Ivan M etro vi, Iseljeniki kalendar 83, Zagreb 1983, 7378; S. SIKIRICA, Veliki metar Metrovi, Danas, 2/1938, 9. kolovoza, 5657. Z. TOMII je napisao knjigu P ut k Metroviu (Buenos Aires, 1965), ali je, na alost, nisam mogao dobiti. On je u Hrv. knj. listu (1/1968, br. 4, 2) objavio lanak: Ivan Metrovi m is lilac apsolutne volje i due naroda, iznosei m iljenje stranih kritiara o Metru. 32 O Metroviu kao piscu napisao je A ntun Niziteo lanak u Hrv. re viji vani (Metrovi kao pisac), u kojem je dobro analizirao njegovo pisanje i spom e nuo i neke nepoznate rukopise. 33 M etrovi se prvotno javio u Die K u n st u Beu ali, iako sam nastojao doi do njega, nisam uspio. Meutim, list Lovor (1/1905, br. 3, 91) donio je m ali izvadak tog lanka. NO' M etrovieve m isli su due i kompletnije iznesene u M etrovievu lanku O umjetnosti, P okret 1/1904, br. 28, 23. listopada, 4. O povezanosti umjetnika s religijom pisao je Rodin: Svi pravi umjetnici najreligiozniji su meu smrtnicima (A. Rodin, O umetnosti, Sarajevo, 1918, 26). M etrovi je u lanku zastupao naturalizam : -umjetnik kroz svoje tvorevine ne Iznaa napokon nita drugo, nego ono, to sainjava ovjeka zajedno sa srcem i duom, mesom i krvi, i to u itavoj golotinji i putenosti, ali nagla ava i spiritualizam, iako tvrdi da su oni koji ga osuuju puni m etafizikih i religioznih iluzija. Jo prije je on u istom listu (br. 21, 4. rujna 23 napao Ivanievia, koji je zastupao' renesansu u knjievnosti i umjetnosti povratkom antici jer je antika -bez nerva, ali jednako i Tolstojeve duhovne m isli kao i uope kler koji m isli da e spasiti hrvatsku kulturu. Pie da ga je Krnjavi svjetovao kako treba m isliti na masu a ne raditi po principu -lart pour l art; na to je m ladi Metrovi odgovorio: m i ne moemo na masu reflektirati, ne, i kad bism o htjeli, jer m i nikako masi ne pripadamo. Ipak je kasnije tvrdio da nikada nije bio za larpurlartizam. 337

osjetio svjeiji i ia zrak kad se um jetnost otioala Antike. M eutim , kad se um jetnost oslobodila crkvene hijerarhije, jedni su traili da se podvrgne razum u a drugi vrem enu. Tek u novije vrijem e um jetnosit je dobila slobodu ali u slubi vrem ena. M etrovi je tim e iznio stav secesije iako se bojao da se naglaavana sloboda ne ostvaruje n a boljitak nego se djela ispunjuju vanjskim efektim a. Naprotiv, trebalo bi stvarati kam eni ivot kakav ga zam ilja stvaralac. Iz nevidljiva nagona nastaju iz m ate rije vidljivi oblici, i to sam o u potpunoj slobodi : Ni estetici, ni etici, niti ijednoj od ovijeh neprilika nem a um jetnost da. sluii, je r pojedini od ovijeh pojm ova ilma za svakog ovjeka i skoro iu svakom asu drugi sadraj i znaenje. Svoje tadianje um jetniko vjerovanje, bez Boga, ovaiko je saeo. Sto je iskreno to je istodobno lijepo; a to je naravno, to je istodobno i moralno! To je bila duhovna sfera m ladog M etrovia kad je stvarao snane i t r a gine junake, udovice p u n e priguene strasti, plodovitih bokova, zdence ivota s puno Itjelesnosti, to se oituje i u kasnijim djelima, kako je napisao M. Pei: . . . nagon je bio izvor i pogon njegova kiparstva. M etrovi je u Beu prihvatio liberalne idejie po kojim a je v jera subjek tivno, neko neodreeno uvstvo, koje izvire u nam a ifc neke n u ta rn je potrebe, iz neke latentne podsvijesti .3/1 Stoga svako doba stv ara svoju v jeru pa je i K rist djelovao u svom vrem enu kao i B uda prije njega ili M uham ed poslije, tim e to u svim a njim a postoji zraka nad ah n u a bo anske pravde i istine. To je v jera bez dogmi, bez transcedentnog pojm a C rkve kao otajstvenog tijela K ristova i bez djelovanja m ilosti preko sakram enata. M etrovi rje bio m isaon ovjek Ii vodio je neprestano dijalog sa sam im sobom. Stoga je svoje stavove upotpunjavao, a vanjski dogaaji, raltne nedae, ubrzale su njegov duhovni preobraaj. On je, prem a svjedoan stvu Josipa Strzygowskog,35 jo za balkanskih ratova (191213) doao do spoznaje da SpasiteljP a tn ik moe svojom rtvom na kriu d onijeti spasenje, otkupljenje i bolji drutveno-politiki poredak. K rist m u po staje utjelovljenje ljudskih dua koje preko boli, pa i smriti m nogih, vodi prem a harm oniji svijeta, o tkupljenju i uskrsu u ljubavi. Od ta k v ih raz m iljanja, u kojim a su p risutni utjecaji Tolstojia i Dostojievskog, poinje Mestrovievo rezbarenje tvrdog drveta. Sve svoje dileme nad ubojstvim a i ratn im razaranjim a dini se da je rijeio natpisom na zvonu cavtaitske kapele: Saznaj tajn u ljubavi, rijeit e ta jn u sm rti, i vjerovat d a je ivot vjean.

34 L. GLAVINA, Moderna religija-religija bez dogme, Hrv. straa, 5/1933, br. 292, Boi, 16. 35 J. STRZYGOWSKI, Eine Grabkirche von Ivan Metrovi, u knjizi Gospa od anela. Zadubina porodice Rai Cavtat, Zagreb, 1937, 3940. Slino je to Metrovi sam naglaavao, npr. u lanku Metrovi o svojoj um jetnosti, N ovo doba, 8/1925, br. 35, 23. ili u Um jetnikova ispovijest, Jadranski d n e v nik, 2/1935, 20. travnja, 9. Po vlastitom priznanju brzo je prom ijenio m iljen je da umjetnost moe biti sam a sebi svrhom tako da je lijepo samo ono, to je dobro, ili tonije, ono, to tei k najveem zajednikom dobru, pisao je g1954. kad je u Kanadi dobio ve spomenutu m edalju za kransku kulturu. 338

G odine 1926, u d rutvu s R ittigom , um jetnik ge obilazio Egipat i P a le stinu. Ispod sfinge u Gizehu, na R ittigov u p it koji je sadraj li sm isao g rad n je piram ida i zagonetne sfinge, M etrovi je odgovorio: Sadraj i smisao? O, Boe moj, traenje, dozivanje, odavanje poasti onomu nevi dljivom , koji sve dava i -dri. Jedno je vrijem e gledalo i odavalo po cast ovako, drugo onako, ali u sutini je isto, izvor je isti, a i cilj je isti. N a kon dugih razm iljanja, pa i nonih, M etrovi je zakljuio: -Malo ih je znalo, da su est Svebia, da je Njegovo bie u neprolaznosti, a N jegova vjenost u neprestanoj m ijeni i m ir u nenestajanju, je r je n estaja n je i n astajan je jedno te isito.30 Iste te godine (1926) objavio je dio svog eseja o Michelangelu.37 U njem u je napisao: -Naa djela n a zemlji nisu drugo do otisci k rila nae idue, koja, iako su vjekovjena, ali su otisci besm rtnog bia. U m jetnost se za M etrovia sastoji iz m aterijalnog bia i iz spirituaJnog bia. Mrltvu tv a r m ora oivjeti duh da bi p ostala ivot. N evidljivi duh stv ara od vid ljive tv ari nove oblike. U pravo sposobnost stv ara n ja novih oblika boan ski je d ar um jetnicim a. Stoga, naglaava, stvaralatvo iizvire, kao i ta jn a ivota, iz ivotvornog Prabia. Tragajiui za ttim novim ivotnim oblicima, u m jetn ik u ran ja u svoju duu i u njoj nalazi- otiske Vjenog U m jetnika. Stoga je um jetnost pjesm a i m olitva. M etrovi je bio toliko zauzet tim m islim a da ih je svakome iznosio to j-e K rlei ilo na ivce, dok m u se V ladim ir Nazor38 g. 1934. divio: . .. koliko su hrvajtstvo i katolicizam duboko ukorjenjeni u dui toga dalmatiimskog seljaka, iako- n e 'b ih rek ao da je separatist ,klerikalac! Ipak, to nije bio katoliki nego pro d u h o v ljen i stav M etrovia prem a um jetnikom stvaranju. On je g. 1932. u svom odgovoru Jovanu D uiu39 izm eu ostalog naglasio kako Bog nije ni kranski ni turski, ve vjena prav d a k o ja goni nepravdu, plam en koji sagara tr u le ... , je r n ik ad a nije konfesionalno prom atrao ljude. U svim vjeram a je gledao ono to i-m je sutina, istovjetnost, i posvuda je boanska istina jedna. Toj iriiini,
36 Razgovor sa. Sfingom jo je u rukopisu. Jedan odlomak (Sfinga u Gizehu) objavljen je u Hrv. reviji (Uspomene s puta po Istoku). 37 I. METROVI, Mikelanelo, N o va Evropa, 1926, knj. XIV, br. 910, 243 256. Metrovi j kasnije sastavio Im aginarne razgovore s M ichelangelom koji su prevedeni na njemaki: Gesprche m it Michelangelo, Kunst ins Volk, W ien 1956, Folge III, IIIIV; 1957, Folge IIIIV; 1958, Folge III, od ko jih su neki dijelovi objavljeni vani u Hrv. reviji (1/1951, sv, 3, 205209; 3/1953, sv. 1, 4349; 10/1961, sv. 4, 503). 38 V. NAZOR, Sabrana djela, sv. 19, Zagreb, 1977, 359. Metrovi je napravio Nazorov portret koji se pjesniku svidio, i u kojem je u sebi vidio: dva izvoram iso sanjarski, malo tuan ironian, gotovo sarkastian. Za A. B. IMIA Metrovi je u zabludi, to pokazuje uvijek novu cestu i daje mu se znaenje kao evanelju ili filozofiji (M etrovievo kiparstvo, Sabrana djela, sv. 2, Zagreb 1960, 414420. 39 I. METROVI, Srpska m i s t i k a . . . , n. dj. lanak je zanim ljiv i zbog M e trovieva nacionalnog stava. On priznaje da nije bio starevianac, ali da je bio Hrvat u ijem srcu ima m jesta za Srbina, dok je, poruuje Duiu, tre balo je prije pokazati srca i za Hrvata. Taj stav je Metrovi gajio sve do smrti. 339

koja je u biti ispravna, je r se u svakoj religiji odraava boanska zraka vjene istine i ljubavi, M etrovi je ostao vjeran do sm rti. Stoga je g. 1947. napravio n jen u sk u lp tu ru Izide i Horusa. Na takvo pisanje javio se bogoslovni profesor A ndrija Zivkovi:40 Oni, koji su moda pod uplivom ne znam kakovih tendencija i stru ja mislili, da je M etrovi daleko od svog roda i njegove tradicionalne vjere, va ra ju se. Oni mogu vidjeti d a se dua velikog um jetnika bori i trz a na naim starim , naim patnikim i ovjeanskim stazam a, kojim a smo kroz stoljea koracali. D ijete naeg hrvatskog, a nazovite ga jugoslavenskog roda, nosi u sebi zdravu klicu djedovskih tenja. Zapraena je i zasje n jena m odernim otrovnim dahom njegova dua, nejasne su joj i n e ra zum ljive ineke pojave, koje sm etaju i sm uuju ostale dobre ljude. Ne vidi on razlike izm eu katolicizm a i pravoslavlja, kako je ni toliki n ai ljudi jo iz daleke prolosti n ijesu ni vidjeli ni osjeali. Ne gleda n a n ae n a rodne stvari kroz prizm u katolicizm a, to niije ini potrebno. No n e gleda ni na religijske stvari kroz prizm u katolicizma, je r ga njegova dua jo nije pravo ni potpuno upoznala. Zivkovi dalje zapaa kako M etroviu nije jasan pojam C rkve a n iti sve ono to je potrebno da se bude p ra k tini katolik, ali putovi su Gospodnji nedokuivi, a sredstva njegove milosti njegova tajn a! N a nam a je da zagrlimo u Gospodu svakoga b ra ta i da nastojim o to bolje i to iskrenije razum jeti njegovu duu. O grliti m oram o i onoga, koji nam se priinja daleko, a nekam o li onoga koji nam je srcem i eljom blizu . . . To pisanje uglednog bogoslova veom a je utjecalo n a pribliavanje crk v e nih ljudi Metroviu. On rad i N au Gospu za B iskupiju i F ratri su od veselja i zanosa za njim , odnijeli i razgrabili fotografije, pie fra B ern ar din Topic M etroviu. P rihvaanje um jetnika bez ralanjivanja njegove due siigurno je utjecalo i n a sm ireniji izraz religioznih kipova. Svoju v jeru u m jetn ik je prelio u poruci narodu skupljenom u B iskupiji u prigodi blagoslova spom en-crkve.41 M etrovi je nainom staro zav jet nog proroka sazvao Boga: Ti s tra n i. . . Ti d o b ri. . . Ti n e u m o ljiv i. . . Tii n e ra srd iv i. . . T i ija je volja neprom jenjiva kad sve m ijenja, a lju bav nepresuiva kad sve o s ta je . . . Ti koji pretvara ivot u sm rt, a sm rt u iv o t... N akon zaziva sveobuhvatljivog Gospoda M etrovi je u duhu preao preko razo rn ih slika, koje poruie to je pastir Zvonim ir gra dio: sve ali je ostala Gospa koja je sauvala lozu nau, koja je ne presuno vrelo te u stilu srednjovjekovnih lauda nie hvalospjeve Njoj! da b i joj darovali svetite. Na k ra ju se obratio Bogu m olitvom da ne oajavam o i ne posum njam o, je r e nakon p atn ja doi uskrs. U jeku ve ra tn ih strahota, sprem ajui se godine 1940. u S plitu da pro slavi po hrvatskom obiaju Badnjak, ozlijedio je lijevu ru k u , povukao

40 A. ZIVKOVI, M etrovieva shvaanja o religiji 1 kranstvu, Nedjelja, 4/1932, br. 30, 24. srpnja, 34. I P. Grge (Sveta Hrvatska, Slavonska Poega, 1938, 226) pozdravio je zanim anje M etrovievo za crkvenu um jetnost i za gradnju crkve u Trnju. 41 I. METROVI, Spom en -crkva dobrom kralju D mitru Z vonim iru u bisku piji. Poslanica Ivana M etrovia, Jadranski dnevnik, 5/1938, 20. rujna, 3. 340

se i napisao knjigu razgovora izm eu gostiju i svoje obitelji/'2 poslije prevedenu na njem aki u vicarskoj. Z abrinuti za ovjeanstvo, svi su se p risu tn i sloili o spasonosnoj vrijednosti kranstva. U toj knjizi, k o ja bi zahtijevala potpuniju analizu, Metrovti kroz Aljou iz Brae K aram azovi sum nja dodue u K ristovo boanstvp, ali m u se slijepo divi i lju b i ga, tako da On postaje drugi njegov ja. U dubokom uvjerenju d a Duh m ora pobijediti, M etrovi je stupio u drugo vatreno ienje, proivio sum orne dane u Americi. Iao je sa svojim sum njam a kroz ivot ali i vjerom u spasiteljsku snagu K ristovu. To je bio intelektualno-m isaoni pristup religiji koji je sigurno glavna kom ponenta religioznog doivljavanja; Metrovi ga je u velikoj m jeri posjedovao i u svojim razm iljanjim a prihvaao. Cijeli ivot hrv ao se s Bogom poput starozavjetnog Jakova, ali n ije kleknuo da bi molio za blagoslov i tek o postao Izrael. Posljednji m u je uzdah bio Boe moj, Boe moj. 5. M etrovi je napravio vie od sto i etrdeset religioznih djela, ne rau n a ju i crtee koje jo nitko n ije ni registrirao. Ona su razasuta po crkvam a i galerijam a u nas i vani, a tri su m u djela izloena i u Zbirci m odem e religiozne um jetnosti u V atikanu (1973).43 Religiozni opus M etroviev ustoo je tem atski vezan uz K rista s pet Ras pela cijelim ciklusom K ristova ivota u rvetu. Osim K rista M etar je napravio preko dvadeset Bogorodica, sedam Piet te neke svece, m eu kojim a je nekoliko reljefa i slika sv. F ranje. Ikonografski je upotreblja vao dosta slobodno tradicionalne tipove stvarajui svoja ikonografska rjeenja. Jo slobodnije je pristupao izradbi, ekspresionistiki s p rim je sam a secesije ili jo ispravnije individualistiki. Stoga su m u djela plod njegova odnosa prem a vrem enu u kojem je ivio i vlastitih duhovnih razm atran ja. Vjerski ciklus poeo je s G lavom K rista (1914). Na njoj se osjea duboka bol iscrpljenog S pasitelja u tek im naborim a ela i obrva, s poluotvore nim usnam a. Uz secesionistiki utjecaj u grim asam a, ritam boli oito izvire iz dubine due. Slino je tak o i u O plakivanju (1914), u kojem u se stilizirano lice alosne, pritisnuto bolju, spaja s m rtvim licem svoga Sina. Nakon tih djela poinje borba oko svladavanja drveta. Kao uvod su dva reljefa: V e s e li... i alosni aneli (1916), nakon toga slijede reljefi koji

e
42 I. METROVI, Dennoch w ill ich hoffen, Mnchen, 1943. Prema svjedoan stvu M etrovieva sina Mate knjiga nije dobro prevedena (J. RICOV, Moj otac Ivan Metrovi. Razgovor s dr. Matom Metroviem sinom velikog hrvat skog kipara, Hrv. knj. list, 2/1969, br. 18, 11) i po njem u hrvatski naslov glasi: Mim o svega ja u se nadati. Vani je u Hrv. reviji (1/1951, sv. 4, 299 303) objavljen razgovor este veeri pod naslovom Boini razgovori. 43 The Borgia apartm ent and contem porary art in the Vatican, Complete cata logue, Florence, 1974. Od M etrovia su ula ova djela: Bogorodica i D ijete (br. 168), Rimska Piet (br. 354) i K r ist i Samarianka (br. 462). 341

se danas nalaze u tiini K ateleta podno M arjana. N astali su u vie v re m enskih razm aka i nisu svi iste um jetnike vrijenosti.44 U apsidi kapelice, iza o ltara sm jeteno je ponajbolje djelo Raspelo izra eno u vicarskoj (1919) od drveta iz Hrvatske. Ono je ekspresiomistiko ali vrhunsko djelo, n a kojem u deform acije naglaavaju trag e d iju k alvarijsk e drame, a mogue, i nem irnoga i izlom ljenoga ovjeka 20. sto ljea;45 jak i je u m jetnikov osobni doivljaj klonulog k rik a : Svreno je! Religiozni ciklus iz vrem ena ra ta zavravaju Bogorodice, polulikovi p ro fi n jenih i sm irenih crta. P rem a londonskoj m onografiji M etrovi je g. 191718. napravio u Cannesu i P arizu desetak slinih M adona.46 U razdoblju muzikog ciklusa, u kojem u K ontem placija predstavlja v rhunac n u tarn jeg poniranja, n astaju dva vrlo lijepa m ram o rn a kipa: Bogorodica s djecom (192528) i M ati zavjetuje dijete (1927). Dok prvi kip, sm jeten u kosi trokut, odraava genre-scenu s prekrasnom K risto vom glavicom u drugom se skrb i uznem iren ost m ajinskog srca usredo touje u glavi koja, pu n a nade, eka pomo s neba. S m ireni izraz se oi tu je i u O plakivanju (193132), vanjski se efekti gube u tihoj boli nad m rtvim , klasiki m odeliranim , tijelom . Jednako je dostojanstveno m irna Naa Gospa (1938) u Biskupiji, gdje su crkva i kip njegovo djelo. Z atvorena ploha haljine pokriva noge Bogorodice i naglaava horizontalu, a m jesib ploe s Povijesti H rvata , koja je njezin pend an, jav lja se, igra nogu p ri vlanog D jeteta i ru k u M ajke. K rist-D ijete upisuje vjenu istinu n a ka menoj ploi, a iznad njega je M ajka zaogrnuta tekim naborim a m aram e. Lik Bogorodice, koja p ro m atra vjernike, dosta je m irniji od snanijeg lica P ovijesti Hrvata, koje je um jetniki vrijednije djelo. P red sam ra t M etrovi se vraa A nelu s frulom (1941). Na ratno unitavanje, puno m rnje, u kojem u je ubijen ovjek, M etro vi je kao u m jetn ik odgovorio vizijom Joba. U pepeo baen, gubav iznu tra i izvana, Job se zgrio i kao dai uzalud zaziva nebesa kojim a lete olovne ptice sipajui po zemlji, pretvorenoj u uas logora, v atre n im stri jelam a sveope razaranje. Jau ekspresiju teko je zam isliti.47 Nakon toga u m jetnik se sm iruje u velebnoj R im skoj Piet visokoj m ram ornoj grupi od dva m etra i pedeset centim etara. K ao da je s njom htio pokazati svoje tehniko znanje, ali Im aginarnu snagu. O na samo vanjskim elem entim a, kao piram idalnom kompozicijom, podsjea n a Michelangela, ali u pojedinostim a, stavovim a tjelsa i opem izrazu, ona je Metrovieva. K ristovo tijelo dri Josip iz A rim ateje; zapravo, u njem u se prepoznaje m ajstorov autoportret. Kao d a je to bio simbol zalaska um jetnika podno k ria tuine.

44 O drvorezima vidi: D. KEKEMET, Katelet, n. j., s oznakama vrem en skog nastanka kao i umjetnikoj vrijednosti. Drvorezi su nadahnuli pjesnika J. KORNERA da napie zbirku pjesama (Nebo s trideset zvijezda, Maribor, 1975). 45 F. FRANI, Krist i umjetnost, Slubeni vjesnik biskupije splitsko-makarske, 1955, br. 3, 27. travnja, 14. 46 V. BARBI, Metrovi, Zagreb, 1973. u uvodu (bez paginacije). 47 Carlyle Burrow's je o toj skulpturi napisao: Najim presivni]i je lik Joba u kojega je M etrovi ulio takvu em otivnu snagu kakvu nem a nijedno drugo njegovo djelo, postigavi na realistian nain udesan osjeaj duevne i fizike muke prikazane osobe. Navod prema D. Kekemetu. 342

P a ipak, iako je svom p rija te lju R ittigu pisao g. 1953. s Kaievim stiho vim a: Boga moli, ostavi m ejdane, u posljednjim godinam a napravio je skoro stotinu kipova. Jo u R im u je dsklesao za Zavod Sv. Jero n im a tri reljefa ali i poslije kao pendan Johu, radi jo jednog Sv. Jeronim a (1954), kip koji se nalazi u dvoritu franjevakog sam ostana u W ashngtonu. Mjesto oajnog Joba dalm atinski Svetac spustio je Rodinovsku snanu glavu Bibliji, sav uronjen unutranjosti. Za krstionicu u Splitu (i u V rpolju isti) izradio je asketski liik Sv. Ivana K rstitelja (1954), a za Beo grad Sv. A n tu Padovanskog (isti i u Bugojnu) te Srce Isusovo za crkvu u Selcima (isti i u Vepricu). U p ark u Sveuilita u South B endu izradio je Jakovljev zdenac (1957) p rem a drvenom reljefu ali s vie suvrem enog stilskog izraza (D. Kekem et). S O plakivanjem (1958) koje se nalazi u Miami (Florida) zavrio je svoj plodonosni javni rad. Kasnije, ve spo m enuti kipovi izraz su preivljavanja boli zbog tragedija ud araca ivota. Nakon sm rti pokopan je u OtaVicama u M auzoleju koji je podigao g. 1931, a koji je slian, iako jednostavniji, Mauzoleju obitelji Rai u Cav ta tu (192023). U toj obiteljskoj grobnici, n a v rh lijepe glavice to gos podari Petrovim poljem , sadran je u reljefim a i kipovima njegov pogled na ivot, od roenja do sm rti i uskrsnua. Sredite je Presveti O tku p i telj, kojega kao djeaka, kao vjenu rtvu za ovjeka, dri u svom kril'u Seraf. Za um orne p rste to su se poigravali glinom, za ru k e koje su n e um orno iz m aterije stv arale produhovljene vriijednosti, za duh koji je trajn o traio vjene vrednote, za subrata F ranjevake provincije (Split) nije se moglo nai bolje prebivalite pokoja i m ira od rake podno serafskom ljubavi raskriljenog K rista. Zavrio bih ovaj nepotpun prikaz toplim rijeim a nekrologa Joze K ljakovia: . . . on (je) svojim djelim a odao zahvalnost Bogu i ljudim a: Bogu je zahvalio n a talentim a kojim a ga je obdario, slavei Isusa u veini svo jih djela. Svojoj zemlji i narodu zahvaljuje na sokovima i vrstoi ne slom ljivoj, kojim su ga obdarili, d a uzmogne izdrati nadljudski napor, ostavljajui im gotovo sve, to je decenij am a ostvario i sagradio. M ajd za ivot, kojli m u je dala, oduuje se tim e to glavnu epohu svog stva ran ja zapoinje njezinim likom. K ulturnoj Evropi za znanje i tehniku sprem u, koju je od n je poprimilo, oduuje se time, to je pridonio veliki obol razvitku njezine likovne kulture.

343