kartica: 11,95 Naslov: Muzej u doba masovnih medija Pie Boris Groys injenica je, brojna publika jo uvijek

uiva u posjetu muzejima. Meutim, ista ta publika sa sve veim skepticizmom i nepovjerenjem gle a na muzej kao instituciju. !a svi" strana #uje se za"tjev za na ilaenjem institucijski" granica muzeja, nji"ovim ekonstruiranjem ili je nostavno uki anjem kako bi se suvremena umjetnost bez ograni#enja nametnula stvarnom ivotu. $a prvi pogle , napa i na muzeje u ime ovog ili onog oblika suvremene umjetnosti zvu#e vrlo poznato. %vu#e kao nastavak za"tjeva razli#iti" avangar ni" pokreta va esetog stoljea koji su traili a sustav umjetnosti, a unutar njega muzej posebno, bu e uniten, na maen i rasputen kako bi napravio mjesta novoj umjetnosti. &akvi pozivi i za"tjevi u meuvremenu su postali prili#no uobi#ajeni, o te mjere a su anas smatrani je nom o glavni" pojava suvremene umjetnosti. $o, kao to je poznato, takvi za"tjevi avangar e vo ili su tek o novi" umjetni#ki" 'ormi, koje su tijekom vremena i same pronale svoje mjesto u muzeju. (akle, muzej je kao institucija pri"vatio oputenije, ako ne i obro"otnije stajalite spram poziva i za"tjeva koji su neka prijetili njegovu opstanku, u na i a nova i zanimljiva umjetnost moe biti irektno poticana takvim napa ima. ini se kako ananji pozivi na uki anje muzeja preuzimaju neka anje strategije avangar e i na taj na#in, gotovo bez pogovora, bivaju opepri"vaeni u muzejima. )li izgle vara. *ontekst, zna#enje i 'unkcija poziva na uki anje muzejskog sustava o vremena avangar e su oivjeli temeljnu promjenu, prem a se na prvi pogle stil i intonacija nji"ovi" 'ormulacija #ini tako poznatima. Muzej je e'inirao i utjelovio ominantan ukus u evetnaestom stoljeu i po#etkom va esetoga. *riterij na kojemu je muzej temeljio svoj izbor ++ obre++ umjetnosti uglavnom je bio pri"vaan kao rutvena norma. , tim okolnostima svaki protest usmjeren prema muzeju bio je isto obno i protest protiv prevla avajui" normi u stvaranju umjetnosti - te isto obno temelj na kojemu se mogla razviti nova, inovativna umjetnost. )li u ananjem kontekstu muzeju je bez sumnje o uzeta njegova normativna uloga. , nae oba masovni me iji iktiraju estetsku normu, upravo su oni muzeju o uzeli klju#nu rutvenu ulogu. %a velik io javnosti anas pojam umjetnosti stvaraju reklame, M&., vi eo igre i "olly/oo ski blockbusteri. 0e li tako stvorena pre o ba umjetnosti obra ili loa, ostaje pitanje bez o govora. 1na je to to jest. &reba naglasiti kako u kontekstu suvremeni", me ijski stvoreni" ukusa, poziv na naputanje i ruenje muzeja kao institucije poprima posve novo zna#enje u o nosu na raz oblje avangar e. !a a protest vie nije io borbe koja se vo i s

prevla avajuim normativnim ukusima u ime inovacije nego je, upravo suprotno, usmjeren na stabiliziranje i ukorjenjivanje trenutno prevla avajui" ukusa. *a a lju i anas govore o ++stvarnom ivotu++, ono to obi#no po tim po razumijevaju je globalno me ijsko trite. !toga umjetnost koja nastaje u takvim okolnostima ne moe nika a uistinu biti ++nova++ umjetnost, jer su za"tjevi i kriteriji kojima se koristi me ijsko trite o uvijek bili obro poznati. !vi koji pozivaju na na ilaenje muzeja ne prosvje uju vie protiv vla ajui" ominantni" normi i cenzure to i" koristi muzej kao institucija. $aprotiv, takav povik pre stavlja populisti#ko nepriznavanje manjine, o nosno svakog skretanja o norme i estetski" stajalita, svako razlikovanje o onog to trenutno propagiraju me iji. (a bismo pravilno procijenili su binu muzeja kao institucije, moramo prvo priznati #injenicu kako muzej, za razliku o proli" vremena u kojima je pre stavljao ukus veine, anas reprezentira ukus manjine. , me ijima su umjetni#ke institucije jo uvijek pre stavljane kao mjesta selekcije, g je stru#njaci i nekolicina upueni" preliminarno presuuju o tome to se moe openito smatrati umjetnou, a posebice to se moe smatrati ++ obrom++ umjetnou. 1vaj proces selekcije zasnovan je na kriteriju koji je iroj publici nepojmljiv, nerazumljiv i na kraju krajeva, nebitan. (akle, mogli bismo se zapitati zato je uope potrebno o lu#ivati to jest umjetnost, a to nije2 %ato ne bismo mogli sami izabrati to po razumijevamo ili cijenimo kao umjetnost, ne koristei pritom posre nike, patronizirajue savjete kustosa i kriti#ara umjetnosti2 %ato umjetnost o bija traiti potvr u na otvorenom me ijskom tritu poput svakog rugog proizvo a2 3z perspektive me ija tra icionalne tenje muzeja #ine se povijesno zastarjelima, izvan o ira sa svijetom, neiskrenima i #ak pomalo bizarnima. !4ma suvremena umjetnost neprestano eli slije iti tragove zavoenja masovni" me ija, obrovoljno naputajui muzej u potrazi za irokom prisutnou putem me ijski" kanala. $aravno, posve je razumljiva ova spremnost umjetnosti a se uklju#i u me ije, u iru javnu komunikaciju i politiku5 rugim rije#ima, a stupi u ivot izvan granica muzeja. $a taj na#in obraa se i zavo i mnogobrojniju publiku5 a to je pristojan na#in za zara u novca koji je umjetnik prije trebao moliti o rave ili privatni" sponzora. &o aje umjetniku novi osjeaj moi i rutvenog zna#aja kao i prisutnosti u javnom ivotu vlastitog vremena, a sve je to puno pri"vatljivije o pukog ivotarenja, uslije slabe povezanosti s me ijima. &ako poziv na o vajanje o muzeja takoer de facto pre stavlja poziv na ++me ijalizaciju++ i komercijalizaciju umjetnosti, prilagoujui je estetskim normama koje su stvorili ananji me iji. )li, uzimajui u obzir #injenicu kako je muzej osloboen svoje 'unkcije arbitra ukusa, ipak se moramo zapitati zato jo uvijek posje uje takvu snanu privla#nost za iroku publiku, uklju#ivo i me ije2

*ao prvo, gle ajui sa stajalita me ija kriteriji procjenjivanja umjetnosti u muzejima, kao to je ve spomenuto, jeluju potpuno opskurno, nes"vatljivo i #ak pomalo misteriozno. 6ritom je zanimljivo a to ne zna#i automatski a me iji ocrnjuju muzeje, jer su i sami 'ascinirani svime to je skriveno, opskurno i marginalno. Muzejski o gojeno oko 'ascinirano je ivotom izvan muzeja, stvarnou i me ijima. $asuprot tome, me ije intrigira osvijetliti skrivene zakutke muzeja, upoznati publiku s njegovim tamnim tajnama kao i u#initi me ijski ostupnima muzejske izolirane i privatne prostore. , cjelini, strategije koje stoje iza muzejski" kolekcija i izloaba u me ijima se smatraju jelima tajnoviti" zavjera, intriga koje su osmislili upueni lju i kao iskaz skrivene moi kustosa i muzejski" ravnatelja, aleko o bilo kakve emokratske potvr e - rugim rije#ima, kao savrena prijevara. , isto vrijeme, ta je tamna tajna magnetski privla#na me ijima. Me iji vjeruju kako skriva zanimljiv izvor in'ormacija. )spekt tajanstvenosti, posve slu#ajno, potkrijepilo je i uvoenje 'ilma i vi eo instalacija u muzej, popraeno zatamnjenjem muzejskog prostora. &akav je razvoj ugasio tra icionalno muzejsko svjetlo, ostavljajui muzej u tami, ovo ei gle atelja u nervozni trans. !a a muzej neposre no pokazuje to se s njime ogo ilo u oba masovni" me ija - postao je mra#no mjesto tajnovitosti, zavjere i polu7vi ljivosti. ,pravo stoga muzej je u svojoj novoj ulozi za rao me ijsku privla#nost i panju publike 7 kao prostor #u novatosti, evijacije i nejasnosti 7 kao +'kunstkammer'' suvremenog svijeta koji je izgubio licencu na e'iniranje opevaei" estetski" normi. ! ruge strane, meutim, postoji neto u muzejima to o#ito iritira me ije, a to je sve ono to ima veze s teorijskim iskursom bez obzira ra i li se o umjetnosti openito ili o muzeju samom. !koro uvijek ka se muzejsku izlobu optuuje za teorijski, kriti#ki iskurs, i me iji reagiraju s neskrivenim neprijateljstvom. 0e ino oprav anje koje moe spasiti izlobu u takvim okolnostima jest 7 ako se ++usprkos teorijskim pretenzijama++ za izlobu moe rei a je senzualna i privla#na, i zbog toga potpuno bezna#ajna. $a prvi pogle ovakva reakcija me ija moe se #initi #u nom. $apokon, ukoliko je neto teorijsko, to zacijelo zna#i a je otvoreno spram komunikacije, a me iji bi trebali pri"vatiti svaku vrstu tenje za komunikacijom. Meutim, je ine umjetni#ke i kustoske o luke koje su me iji bezrezervno o#ekali s "valospjevima, upravo su one za koje bismo rekli a su potpuno subjektivne, neutemeljene i intuitivne. !uvremeni me iji prestali su slaviti poje inog umjetnika kao genija. ,mjesto toga, sa a smo svje oci kako se cijeli muzejski sustav per se slavi kao genijalan, kao mjesto g je se na arbitraran, nes"vatljiv na#in o lu#uje o tome to je, a to nije umjetnost5 to je obra, a to nije obra umjetnost. &o nije nita rugo o li bizarno nastavljanje kulta genija kao poslje ica na#ela ready-madea. (ok je na je noj strani umjetnost nakon (uc"ampa kritizirana i ironizirana zbog svog navo no nasumi#nog prikaza umjetni#ke i kustoske moi, na rugoj su strani me iji, o#arani samom tom moi, spremni

klicati svakome tko je u stanju postii uspje" povla#enjem naizgle posve arbitrarni" i bezrazloni" o luka. Ready-made postupak sa se smatra poslje njom enigmom naeg oba, za njim moguim #inom #istog, subjektivnog izbora - tim vie ukoliko lju i nisu spremni pri"vatiti arbitrarnost takvog izbora. &ako sa a u me ijima svje o#imo #u novatoj estetizaciji muzeja kao mjesta enigme, misterija i kvazi7religioznosti. , skla u s time, svaki primjer teorijskog ili kriti#kog promiljanja tretiran je kao nepoeljan #in sekularizacije koji ima za cilj ukrasti muzeju tajanstvenu auru, te ga na taj na#in 8barem se tako #ini9 u potpunosti liiti njegove privla#nosti. 1no to je jo zna#ajnije, teorijski iskurs propituje temeljne i eoloke postavke na kojima su zasnovani na#ini jelovanja ananji" me ija. 0er oni koji upravljaju me ijima nepreki no tvr e kako nji"ova 'unkcija nije promoviranje vlastiti" normi ili propagiranje vlastitog ukusa 8ili #ak posje ovanje ++vlastitog++ ukusa95 me iji samo pruaju ono to nji"ova publika ++eli vi jeti++ 7 ba kao u izreci: mamac je namijenjen ribi, a ne ribarima. ,pravo ta i eja navo i lju e iz me ija a povjeruju kako oni vo e igru, a se osjeaju "istorijski napre nijima o klasi#ni" muzeja koji" se o ri#u kao normativni", i akti#ki" i autoritarni". %bog toga klju#na razlika izmeu tra icionalnog muzeja i suvremeni" me ija lei u pretpostavci kako muzeji pokuavaju nametnuti lju ima svoj estetski program, ok me iji samo ele ati izraz ve postojeem masovno7 emokratskom ukusu. $o, pomniji uvi pokazuje kako postoji neto izrazito problemati#no u slici koju me iji imaju o sebi. !vi koji su upoznati s na#inima jelovanja suvremeni" me ija znaju kako se me ijski stalno promovira poslje nja serija proizvo a, za nji" se tvr i a su ruk#iji, novi, pa #ak i pionirski. $ovina, ili mo a prije aktualnost, pre stavljena je u me ijima kao vrije nost po sebi, kojoj bi potroa# trebao po re iti vlastiti ukus. (akle, s je ne strane me iji tvr e kako tek za ovoljavaju postojee ukuse, ok s ruge strane irektno i in irektno poti#u te ukuse na prepravljanje i prilago bu zeitgeistu. *ao poslje ica toga sve je tee tvr iti kako me ijsko trite omoguuje potroa#u samo ono to ++zaista++ eli vi jeti i #uti - bez ikakvog oblika patronizirajue kontrole. Ba nasuprot, na svakom koraku potroa# je po u#avan o tome to #ini sa anji zeitgeist - a to ga ne #ini. 1staje pitanje: moemo li nau#iti o me ija to je to speci'i#no suvremeno u sa anjem trenutku2 Moj je o govor: ne. 3 to zbog je nog je nostavnog razloga. Globalnom me ijskom tritu ne ostaje povijesno pamenje koje bi mu omoguilo a uspore i prolost sa sa anjou, a time i o re i onog to je zaista novo i istinski suvremeno u ovovremenosti. !tari proizvo ni niz na me ijskom tritu konstantno je zamjenjivan novim proizvo ima, #ime je onemoguena uspore ba starog s onim to se anas nu i. 6oslje ica toga je a me ijima ne preostaje nita rugo nego okrenuti se mo i. )li pomo nost s4ma nije bjelo ana ili neosporiva. (ok je mo a lako priznati kako u oba masovni" me ija nae ivote ponajvie

iktira mo a, postajemo zbunjeni ako moramo o govoriti na pitanje to je to trenutno u mo i. (akle, tko moe u svakom trenutku sa sigurnou rei to je mo erno2 3skazati bilo kakvo miljenje o tome izrazito je problemati#no, osobito u ovim globalizacijskim vremenima. $a primjer, ako je neto mo erno u Berlinu, moglo bi se isto obno tvr iti kako je taj tren o avno izaao iz mo e uspore i li se s trenutno mo ernim, primjerice, u &okiju ili ;os )ngelesu. &ko moe jam#iti a ista berlinska mo a nee neto kasnije oi na ulice ;os )ngelesa ili &okija2 (akle, ka se ra i o procjeni trita, mi smo de facto u milosti i nemilosti marketinki" i mo ni" gurua, tobonji" specijalista za internacionalnu mo u i nji"ovi" savjeta. &akav savjet ne moe biti jelo poje inca jer, kao to svi znamo, globalno je trite preveliko a bi ga mogao o reivati poje inac. !toga, bar to se ti#e me ijskog trita, isto obno imamo ojam neprestanog bombar iranja novim, kao i stalnog povratka uvijek istog. 6oznata primje ba kako nema ni#eg novog u umjetnosti ima isto porijeklo kao i posve opre#na optuba a umjetnost neprestano tei novome. (okle go gle atelj ima me ije za re'erentnu to#ku, ne ostaje mu komparativni kontekst koji bi mu omoguio e'ikasno razlikovanje starog i novog, onog to je isto i to je razli#ito. Muzej je taj koji gle atelju omoguuje razlikovanje staro o novog, kao i razviti kriti#ko stajalite spram onog to me iji guraju kao novo, suvremeno i revolucionarno. &o je mogue stoga jer su muzeji skla ita povijesne memorije u kojima se #uva i prikazuje sve to je izalo iz mo e, sve to je postalo staro i anakrono. $a taj na#in je ino muzeji mogu sluiti kao mjesta sustavne povijesne pore be, omoguujui nam a se s4mi uvjerimo to je to zaista razli#ito, novo i suvremeno - kao i a razotkrijemo lano proglaene novine koje, prem a nastale u ananjici, mo a tek ponavljaju avno utvrene oblike. $ekim slu#ajem, isto vrije i i za za"tjeve za kulturnom raznolikou ili kulturnim i entitetom kojima nas neprestano bombar iraju me iji. *ako bismo kriti#ki preispitali te tvr nje ponovno trebamo svojevrstan komparativni okvir. G je takvo poreenje nije mogue, svi za"tjevi za razlikovanjem i i entitetom ostaju neutemeljeni i bezvrije ni. %aista, svaka vana umjetni#ka izloba u muzeju nu i takvu pore bu #ak i ka ona nije eksplicitno iznesena, stoga jer svaka muzejska izloba upisuje sebe u cjelokupnu povijest izloaba, okumentirani" u okvirima umjetni#kog sustava. $aravno, strategije uspore be koje koriste poje ini kustosi i kriti#ari takoer mogu biti kritizirane, ali takva je kritika mogua samo zato jer se ona takoer moe usporeivati s rugim kustoskim strategijama unutar sustava umjetnosti. (rugim rije#ima, sama i eja naputanja ili uki anja muzeja onemoguila bi kriti#ku provjeru iskaza o tome to je inovativno i ruk#ije, s kojima se neprestano susreemo u ananjim me ijima. &o takoer pojanjava zato se ocjene i selekcijski kriteriji umjetni#ki" izloaba u muzejima tako #esto razlikuju o oni" koji prevla avaju u masovnim me ijima. !tvar nije u tome to kustosi i poznavatelji umjetnosti imaju ekskluzivne i elitisti#ke ukuse koji se rasti#no razlikuju o oni"

iroke publike, nego u tome to muzej nu i sre stva uspore be sa anjosti s prolou, neprestano navo ei na ruk#ije zaklju#ke o oni" koje sugeriraju me iji. 6oje inac s4m ne bi bio u stanju izvriti takvu uspore bu, ukoliko se je ino moe osloniti na me ije. !toga ne #u i to o tome to je suvremeno u sa anjosti me iji naposljetku usvajaju muzejsku ijagnozu, je nostavno stoga to je nisu u stanju sami postaviti. ,pravo muzej suvremene umjetnosti primarno prua okvir za ijagnozu. 6rem a je koncept ++muzeja suvremene umjetnosti++ anas obro poznat, on ipak u cijelosti pre stavlja novi kut gle anja na nae poimanje muzeja kao institucije. &ra icionalno, muzej je 'unkcionirao kao mjesto g je su tragovi prolosti po"ranjeni i posloeni u zaokruenu sliku, koja je smatrana rutveno pri"vatljivom reprezentacijom povijesti. ! tog stajalita muzej suvremene umjetnosti izgle a kao para oks. Bez obzira koliko bio mali vremenski razmak izmeu nastanka nove umjetnosti i njezinog kolekcioniranja, uvijek ostaje ojam a je #in kolekcioniranja barem malo zakasnio, i neizbjeno ostao barem je an korak iza sa anjosti. ,pravo stoga, #ini se kako ++stvarni++ suvremeni razvoj umjetnosti nika ne moe biti za"vaen kolekcionarskim procesom ili muzeogra'skom re7prezentacijom. esto se kae kako muzej mo a moe sakupljati ju#eranjicu, ali nika ananjicu. ,sput re#eno, upravo s tim u vezi me ijski izrijeci jeluju najuvjerljivije. !toga se, kako se #esto tvr i, nova umjetnost prvo mora okazati u stvarnom ivotu - to#nije na globalnom me ijskom tritu prije nego bu e po"ranjena u muzej5 rugim rije#ima, tek nakon to je postigla uspje" i po rku trita, a time i rutvenu potvr u. Meutim, jasno je a povijesno zna#enje bilo koje umjetnosti nije i enti#no njenoj prisutnosti u me ijima. *ao to je ve prije spomenuto, ++suvremenost++ umjetnosti postaje razvi na tek povijesnom uspore bom, a ne cirkuliranjem me ijima. 0o uvijek je umjesno po sjetiti na oba prosvjetiteljstva ili oba umjetni#ke avangar e, usprkos #injenici to su i prosvjetiteljstvo i avangar a bili vani samo marginalnim skupinama nipoto ne o raavajui stanje u"a veinske populacije tog vremena. &o zna#i a su ananji muzeji zapravo strojevi koji nisu zamiljeni samo a sakupljaju, nego i a stvaraju sa anjost, uspore bom starog i novog, i enti#nog i razli#itog. $ema pravog okaza o tome a umjetni#ko jelo prvo nastaje u me ijima, a potom biva reprezentirano u muzeju. $aprotiv, mi prepoznajemo neto kao novo, uistinu suvremeno i zbog toga kao ++stvarnu++ umjetnost, onog trenutka ka s"vatimo kako tu umjetnost muzej tek treba prikupiti i pre staviti. ,mjesto a je stvarnost na prvom mjestu, a muzejska re7prezentacija na rugom, upravo je muzejska zbirka ta koja nam govori to se ++sa a++ i ++ov je++ moe smatrati stvarnim. (rugim rije#ima, muzej suvremene umjetnosti kona#ni je proizvoa# suvremene umjetnosti, zbog toga to ustanovljuje to jo nje bilo sakupljano, a time implicitno o reuje i to je ++suvremeno++. $aprotiv, u kontekstu

masovni" me ija, umjetnost je osuena na neprestano ponavljanje o reeni" vanjski" svojstava u namjeri a umjetnost u#ini prepoznatljivom kao umjetnost. !toga me iji promoviraju vrstu umjetnosti koja se #esto pogreno naziva ++muzejskom umjetnou++, rugim rije#ima, onu umjetnost koja tei biti emonstrativno artisti#kom, spektakularnom i neobi#nom - i upravo zbog toga se nika ne uspijeva otrgnuti o tra icionalni" anrova. (o ue, meu svim tim me ijski skrojenim prisvajanjima tra icionalni" umjetni#ki" prototipova postoje takoer primjeri pomaka, mo i'ikacija i invencija koji zaista posje uju estetsku kvalitetu. 3pak, svi pomaci i otkloni mogu biti prepoznati kao takvi tek nakon to i" je mogue uspore iti s nji"ovim povijesnim prete#ama u muzeju. (ok su samo prikazivana u me ijima, sva ta prisvajanja samo stvaraju osjeaj nelago e jer ne postoji o govarajui estetski okvir uz pomo kojeg im se moe a ekvatno pristupiti. ak i ka a me iji mnotvom ''reality show'' emisija tee prikazati nespektakularan, svako nevni ivot, ono to zapravo ra e je citiranje ''ready-made'' postupka to ga je muzej znatno ranije pri"vatio, samim time priznajui svoj ug muzejskoj tra iciji. , oba masovni" me ija #ini se kako je muzej sposoban imati svoju misiju. 3zgubio je tra icionalnu ulogu stvaranja estetski" normi i e'iniranja ukusa javnosti, 'unkciju koju su sa a preuzeli me iji. ! ruge strane, me iji su se pokazali neuspjenima u promiljanju vlastite uloge. 6rije svega, ne ostaje im bilo kakvo povijesno pamenje koje bi im olakalo ponu iti to#nu e'iniciju aktualne norme kao takve - i, najvanije, me iji su zarobljeni u stanju trajnog samoporicanja. 1ni propisuju estetske norme pozivajui se na zeitgeist, isto obno se o ri#ui vlastitog postignua, pretvarajui se ra ije kako tek slije e ukus publike. %bog svoje brbljavosti, me iji zapravo kultiviraju #u nu zonu nijemosti koja se o#ituje kao istinska nemogunost propitivanja vlastite uloge aktivnog kreatora normi - jo manje kriti#kog propitivanja ti" normi u svjetlu me ijski" za"tjeva za utjelovljenjem zeitgeista. Muzeji e stra"ovito pogrijeiti ukoliko pri"vate me ijsku strategiju samoporicanja, tvr ei kako nastoje pokazati lju ima ++upravo to to oni ele vi jeti++. %a razliku o masovni" me ija, muzeji imaju sre stva i mogunost a bu u mjesta kriti#kog iskursa. <tovie, uzimajui u obzir trenutnu kulturnu klimu, muzej je prakti#ki je ino mjesto g je se moemo uistinu u aljiti o vlastite sa anjosti i uspore iti je s prolim raz obljima. , tom smislu muzej je nezamjenjiv, upravo stoga jer je posebno prikla an za kriti#ku analizu kao i propitivanje me ijski manipulirani" svojatanja zeitgeista. ! engleskog preveo: Marin Bero 3z: M0 8Mani'esta 0ournal9, Journal of Contemporary Curatorship, proljee=ljeto >??@. 8The Museum in the Age of Mass Media, str. @>.7A>.9. ! oputenjem autora i #asopisa M0.