BEHAR

^ASOPIS ZA KULTURU I DRUTVENA PITANJA GODINA XXII l 2013. l BROJ 116 l CIJENA 40 KN

Hazreti Mevlana Delaluddin Rumi

MESNEVIJA
I MESNEVIHANI U SARAJEVU
DERSOVI: Hadi Mujaga Merhemi ejh Fejzullah ef. Hadibajri Hadi hafiz Halid ef. Hadimuli Hadi hafiz Mehmed Karahodi ABAN GADO: Tradicija prevoenja, kazivanja i tumaenja Mesnevije u Sarajevu i nekim drugim mjestima u BiH Merhum Hadi Mujaga Merhemi (1877. 1959.): UVAR RUINE VAZE

IBNI ADEM: Dunja kao stara runa baba (Prvi tiskani prijevod Mesnevije u BiH)

BEHAR, dvomjeseni bonjaki asopis za kulturu i drutvena pitanja Nakladnik: Kulturno drutvo Bonjaka Hrvatske PREPOROD Glavni i odgovorni urednik: Sead BEGOVI Urednik broja 116.: Filip Mursel BEGOVI Grafiki urednik: Selma Kukavica Urednitvo: Senad NANI, Sena KULENOVI, Edin Urjan KUKAVICA, Ervin JAHI, Azra ABADI NAVAEY Rukopisi i fotografije se ne vraaju Adresa: BEHAR KDBH Preporod Ulica Grada Vukovara 235, 10000 Zagreb, Hrvatska Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635 e-mail: casopisbehar@gmail.com kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr web: www.behar.hr Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn, godinja pretplata 120 kn Cijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM, godinja pretplata 30 KM. Kunski iro-raun: ZABA 2360000-1101441490 Devizni iro-raun: SWIFT ZABA HR 2X: 703000-280-3755185 (S naznakom: Preporod, za Behar) Tisak: top grafika, Velika Gorica
Tiskano uz financijsku potporu iz Dravnog prorauna Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske

SADRAJ
Na naslovnici: Rukopis Mesnevije koji je prepisan na Bentbai u Sarajevu 1646. godine za potrebe Mevlevijske tekije (iz fonda Orijentalnih rukopisa Bonjakog instituta fondacije Adil-beg Zulfikarpai).

UVODNE RIJEI
3

aban Gado: Tradicija prevoenja, kazivanja i tumaenja Mesnevije u Sarajevu i nekim drugim mjestima u BiH ejh Fejzullah ef. Hadibajri: Merhum Hadi Mujaga Merhemi (1877. 1959.) UVAR RUINE VAZE

13

DERSOVI MESNEVIJE
22 27

Hadi Mujaga Merhemi: Pria o lovcu Mevlana Delaluddin Rumi: MESNEVIJA III SVEZAK Prevodilac: Hadi hafiz Halid ef. Hadimuli Tuma: ejh Fejzullah ef. Hadibajri Rukopisna ostavtina Hadi hafiza Halida ef. Hadimulia: Isprika Mevlanatova Hadi hafiz Halid ef. Hadimuli: Moj prvi ders iz Mesnevije Hadi hafiz Mehmed Karahodi: Jedan ders iz Mesnevije (VI. svezak, bejtovi: 3583-3629)

39

42 47

SIRA
51

HAZRETI MEVLANA, NJEGOVA PORODICA I PRIJATELJI temeljem vjerodostojnih historiografskih i biografskih izvora (Preveo: Edin Urjan Kukavica)

ARHIVA prvi tiskani prijevodi Mesnevije u BiH

78 82

Ibni Adem (Adem ef. Karaozovi): Dunja kao stara runa baba Ibni Adem (Adem ef. Karaozovi): Istiniti iman (Dragulji iz velianstvene Mesnevije posveeni Mevlana H. Mehmedu Demaluddin ef. aueviu) Muderris Alija Sadikovi: Uvodni stihovi Mesnevije (TERDUME-I-MESNEVI)

ISSN 1330-5182 Miljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nuno i stavovi urednitva.

84

POST SCRIPTUM
86

Samir Beglerovi: Tri razliita pristupa intelektualnom naslijeu Mawlne all ad-Dna Rmja

SJEANJE
Behar je prvi slavni bonjaki list tiskan latinicom u Sarajevu godine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu je urednikom bio Safvet-beg Baagi, a vlasnik Ademaga Mei. Objavljivao je tekstove za zabavu i pouku, izvorne i prijevodne knjievne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagrebaki Behar ocijenjen najboljim to su Bonjaci dosad imali. On je najbolji izraz povezanosti nacionalne manjine sa ivotnom sredinom, dijasporom u svijetu i matinim narodom u Bosni i Hercegovini. U desetogodinjem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgovorni urednik zagrebakog izdanja bio je knjievnik Ibrahim Kajan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed dralovi koji je tu slubu obnaao do ljeta 2006. godine.

90

Muhamed Reid-efendija: Opis Mevlevijske tekije na Bendbai iz 1697. godine ejhovi mevlevijske Tekije na Bentbai Poslije pet stoljea postojanja (zapis o ruenju tekije)

91 91

Urednitvo Behara zahvaljuje Udruenju Hadi Mujaga i gospodinu Jasminku Beiroviu na ustupljenim arhivskim materijalima potrebnim za izradu ovoga broja.

BEHAR116

UVODNE RIJEI

Tradicija prevoenja, kazivanja i tumaenja Mesnevije u Sarajevu

i nekim drugim mjestima u BiH
Zanimljivo je pratiti ovaj vremeplov Mesnevije i gledati kako ona sama sebi u svim vremenima nalazi mjesto gdje e se kazivati, sluati i tumaiti. Ni u jednom od pomenutih gradova nije se ouvao kontinuitet kazivanja Mesnevije osim Sarajeva. ak i u Konyi, kolijevci Mesnevije, taj kontinuitet se nije odrao. Kada je h. Fejzullah-ef. Hadibajri, 1969. godine iao na hadd, svratio je i u Konyu. Rastuio se kad je saznao da se u Konyi, ve blizu 40 godina ne odravaju dersovi iz Mesnevije, i da osim muftije, tek poneko zna perzijski jezik. udom su se udili kad su saznali da se u Sarajevu kazuje Mesnevija.
Pie: aban Gado

I.
Godine 1973. u Sarajevu se obiljeavala 700. godinjica smrti Mevlane Delaluddina Rumije, meutim, ona je tada koincidirala i sa 500 godinjom tradicijom prevoenja i kazivanja Mesnevije u tom gradu. Nije li to neto velianstveno, da se starost jednog grada mjeri sa starou jedne knjige! Naravno, Mesnevija je ivjela mnogo prije Sarajeva, ali taj susret knjige i grada kulturoloki je fenomen s kojim se mogu ponositi stanovnici ove blagoslovljene kotline sa obje obale Miljacke. Stie se dojam da se grad razvijao kako se

poela i Mesnevija otvarati, listati i kazivati: list po list, sokak po sokak, bejt po bejt, kua po kua. Kakav divan prizor, jedan grad raste sa stranica jedne knjige. Sarajevo duu dade/Kad je ulo poziv sveti/Na Bembau, bijelih golubova/Cijelo jato uz zvuk naja sleti. Tako je grad odgovorio pozivu knjige, a opet knjiga gradu udahnula je svoj duh i svoju univerzalnu poruku. Treba li se onda uditi to taj duh Sarajeva privlai sve dobronamjerne ljude, i treba li se uditi njegovom armu, kulturi ivljenja, ali i danas nezaobilaznom dvojcu toleranciji i suivotu. To je za

jedan grad, koji u sebi nosi duh Mesnevije, neto sasvim prirodno, normalno; neto sa ime se raa, ivi i umire. Prva kua Sarajeva, nakon dolaska islama i Osmanlija, upravo je Mevlevijska tekija na Bendbai, podignuta 1462. godine, na istonoj strani grada, kao dobrodolica za sve putnike namjernike, za musafire, za rodbinu i prijatelje. Tekija je lijepa i prostrana, nadnesena nad rjeicom to se probija kroz kamen, iz planina, sa dugom divanhanom u kojoj je tiina mekana kao pamuk, jo tia zbog sitnog ubora rjeice ispod nje. Gusti muebci i debeli zid
BEHAR116

UVODNE RIJEI

oko bae inili su nau samotnost tvrom i sigurnijom, ali je kapija uvijek otvorena, da ue svako kome je potrebna utjeha... (Dervi i smrt, M. Selimovi). Gel, gel! Doi, doi! Ma ko da si, Ma gdje da si, Makar bio i nevjernik, Ili da se vatri moli, Opet doi! Naa tekija, Nije tekija oaja. Pa ako si i sto puta, Obeanje prekrio, Opet doi, Samo doi! To je taj duh Sarajeva, koji lebdi nad ovim gradom poput nebeskog svoda, jedno njegovo duhovno nebo, jedan batin, skriveno znaenje Mesnevije. Nijedna islamska knjiga (izuzimajui, naravno, Kuran i hadiska djela) nije tako privlaila nau ulemu, nae uene ljude, i ne samo njih, kao to je to sluaj sa Mesnevijom, tim udesnim djelom sufijske knjievnosti. Mesneviju su voljeli, sluali i izuavali, ne samo sufije, ve i trgovci, zanatlije, hode i muftije, muderrisi i pjesnici, pae i begovi, carevi i veziri; bogati i siromani. Bilo je takvih entuzijasta koji su iz ljubavi prema toj knjizi preduzimali takve korake koji bi i danas, u eri tehnikih uda, bili pravi izazov za avanturiste. Tako se Sarajlija, Isevi Mehmed Emin-efendija (umro 1816.), osobno zaputio u Perziju da naui perzijski jezik kako bi mogao studirati Mesneviju. Bio je, biljee historiari, izvrstan usmeni prevodilac i tuma Mesnevije koju je kazivao u Bakar-babinoj damiji na Atmejdanu. Iza njegove smrti ostala je dugo vremena spominjana izreka: Umro Isevija, umrla i Mesnevija. Zanimljivo je da se, poslije 200 godina, Mesnevija opet vratila na Atmejdan, u obnovljenu Bakar-babinu
BEHAR116

Adem-ef. Karaozovi (1891. 1981), murid uvenog Hadiefendije Numanagia i veliki prijatelj reisa auevia i hadi Mujage Merhemia, punac ejh Fejzullah ef. Hadibajria, roen je u Baru 1891. godine. Iz Crne Gore (Bar) za vrijeme I. svjetskog rata, dolazi u Sarajevo, gdje je ostao sve do smrti. Bio je posebna i veoma interesantna osoba, specifinog shvaanja i ponaanja; tajanstven i skriven. Imao je originalno i ispravno shvaanje o oivljavanju dervikih redova i organizaciji njihovog rada. Govorio je da se tarikati ne smiju dati u ruke neukih ljudi i insistirao na tome da ejhovi moraju polagati propisane ispite kako iz Tarikata tako i iz eriata. Prevodio je s turskog jezika knjige i lanke o tesavvufu, dijelove Mesnevije i turske ilahije. Bili su to prvi prevodi turskih ilahija kod nas, koje su u ono doba, za sve nas bile otkrie jednog novog svijeta.

damiju (sruena 1894., obnovljena 2011.). Skoro cijelu jednu godinu (2012. 2013. ) h. hfz. Mehmed Karahodi drao je dersove u toj damiji. Drugi zanimljiv sluaj vezan je za reisul-ulemu h. Mehmed Tevfik ef. Azapagia (1838. 1918.) koji je kazivao Mesneviju svom sinu Nurudinbegu (vjerovatno u Hanikahu GHM gdje je kazivao i Buharijinu zbirku hadisa), a pristup je bio slobodan i drugim zainteresovanim graanima. I u dalekom Pakistanu, veliki pjesnik M. Ikbal (1873. 1938.) pokazuje istu brigu za svog sina Davida, kada mu upuuje ove rijei: Bojim se ovog doba u

kome si se rodio. Ono je ugueno u materiji i zna malo o stvarima due... Ako na ovom putu ne nae drutvo mudrog ovjeka, uzmi od mene ono to mi je ostalo od moga oca i mojih predaka. Kao druga na putu izaberi mog uitelja Rumiju, da bi ti Bog podario elju i ar. Jer Rumi poznaje i razlikuje ljusku od jezgre. Njegovi koraci su vrsto na putu koji vodi ka Prijatelju. Tako Mesnevija prelazi granice, tako nas osvaja, povezuje, tjei i zbliava. Na najvei pjesnik u osmanskoturskoj knjievnosti na kraju XVI. stoljea, uveni Dervi-paa Bajazidagi, osnovao je u Mostaru jednu od prvih halki (kruok, konferanse, katedra) za prouavanje Mesnevije. A u vakufnami (zakladna povelja) medrese koju je osnovao 1601. godine stoji odredba da muderris njegove medrese predaje Mesneviju, a koji opet mora biti sposoban i prirodno obdaren za tumaenje ovog djela. Bio je uenik u svijetu poznatog komentatora perzijskih klasinih djela, pa tako i Rumijeve Mesnevije, Ahmeda Sudije-ajnianina. Dervi-paa se toliko oduevljavao Mesnevijom da je, bivi i sam izvrstan pjesnik, pokuao spjevati vlastito djelo, tzv. naziru (paralelu) po uzoru na Mevlaninu Mesneviju. I bio je spjevao ve dva sveska, kad jedne noi vidi u snu Mevlanu, koji mu ree: O Derviu, mome djelu ne moe se nazira spjevati; proi se te manije. Mostarac, posljednji veliki predstavnik osmanske knjievnosti u Bosni, Fevzi Mostarac (1677. 1747.), autor, kod dervia omiljenog djela, Bulbulistana (1739.) bio je ejh Mevlevijske tekije u Mostaru od 1707. godine, gdje je i odravao dersove iz Mesnevije. Prenosi se da je u mostarskim uglednim kuama jedno vrijeme perzijski bio kuni jezik. Mesnevija se ponovo vratila u Mostar 2011. godine kada je veoma dobar poznavalac perzijskog jezika i perzijske knjievnosti Muamer Kodri tampao knjigu Kazivanja iz Mesnevije, a Sedad Dizdarevi 2012. godine svoju studiju Mevlana u Bosni. U Sarajevu je ejh Arif Sidki-efen-

UVODNE RIJEI

dija, profesor Misrine (Atmejdan) medrese (1868. 1880.) osnovao neku vrstu perzijskog kluba, u kojem se ne samo uio perzijski i itali perzijski klasici, nego su lanovi morali meusobno razgovarati perzijski. Ukoliko bi koji od njih progovorio neki drugi jezik, morao je platiti ugovorenu svotu novca u odreeni fond kao kaznu, a prihod fonda je sluio kao pokrie trokova za zajednike izlete. Klub je imao oko 50 lanova, kako je to pripovijedao ejh Behaudin ef. Sikiri, lan tog kluba i profesor kaligrafije. ejh Arif Sidki ef. rodom je iz Dijaribekra. U drugoj polovici 19. stoljea doao je iz Istambula u BiH i imenovan muderrisom Fojnike medrese. iviki ejh Mejli-baba uvodi ga u nakibendijski red. Pred okupaciju BiH od strane Austro-Ugarske postavljen je za muderrisa Atmejdan medrese u Sarajevu. Nosio je zelenu almu pa su ga zvali Zelenjko. U Tursku se vratio 1879. godine i tamo nakon godinu i po dana umire. Dr. air Sikiri, u jednoj staroj medmui (zbirka ilahija) pronaao je i njegove dvije ilahije na turskom jeziku i objavio ih (dvojezino) u glasniku IVZa 1942. godine. Njegova ilahija Nuri demali..., nezaobilazni je dio repertoara dervikih sijela. Pomenuti ejh Arif Sidki-Kurd, vodio je kruok za izuavanje Mesnevije, a u tome ga je naslijedio Behaudin ef. Sikiri (1860. 1934.), ejh nakibendijske tekije Nadmlini u Sarajevu, koju je osnovao 1905. godine. Bio je profesor u eriatskoj sudakoj koli i muderris Rudije, predajui orijentalne jezike i kaligrafiju. Posjedovao je carski ferman na zvanje uvara Vjerovjesnikove damije, a imao je ast da kao student bude nosa mahmela pokrivaa Kabe. Hadi Halid ef. Salihagi (Hadiefendija), jedan od sluaa Mesnevije kod Hadi Mujage, koji je za sebe govorio da je dijete Oglavka, znao bi rei: Mene ivotna prilika (situacija) podsjeti na kazivanje Mesnevije. On je priao, kako je u Fojnici ivio jedan uster, koji je bio hafiz Mesnevije. Ovaj dragocjeni podatak uli smo od hfz. Mehmeda Karahodia.

Ugledni Hadi Mujaga Merhemi, kada je kazivanje Mesnevije u tekiji na Bendbai silom prilika bilo zaustavljeno, otvorio je vrata svoje kue za dersove Mesnevije i u tu svrhu izgradio posebnu veliku odaju, kao dershanu (predavaonicu). Prepisiva Kurana, Dervi Muhamed Bonjak (1647/48.) prepisao je cijelu Mesneviju za potrebe dervia Mevlevijske tekije na Bendbai. Veliki dobrotvor Sarajeva, vrlo obrazovani Fadil-paa erifovi (1802/03. 1882.), divanski pjesnik, plemi, politiar, mevlevijski ejh, odredio je da se iz

Prva kua Sarajeva, nakon dolaska islama i Osmanlija, upravo je Mevlevijska tekija na Bendbai, podignuta 1462. godine na istonoj strani grada, kao dobrodolica za sve putnike namjernike, za musafire, za rodbinu i prijatelje. * U Sarajevu je ejh Arif Sidkiefendija, profesor Misrine (Atmejdan) medrese (1868. 1880.) osnovao neku vrstu perzijskog kluba, u kojem se ne samo uio perzijski i itali perzijski klasici, nego su lanovi morali meusobno razgovarati perzijski. Ukoliko bi koji od njih progovorio neki drugi jezik, morao je platiti ugovorenu svotu novca u odreeni fond kao kaznu, a prihod fonda je sluio kao pokrie trokova za zajednike izlete. Klub je imao oko 50 lanova, kako je to pripovijedao ejh Behaudin ef. Sikiri, lan tog kluba i profesor kaligrafije.

priloga njegovog vakufa plaa i kazivanje Mesnevije u Mevlevijskoj tekiji na Bendbai. Za vrijeme svog boravka u Carigradu (1846. 1847.) uspio je isposlovati da ejhovi i dervii Sarajeva dobiju stalnu mjesenu pomo (plau) od sultana. Svi gazeli njegovog Divana posveeni su M. D. Rumiju, i sva ljubav, bilo da je iskazana metaforiki ili ne, upuena je samo ovoj linosti. (F. Nametak) Mustafa-ef. Uambarli, kazivao je (prije austrougarske okupacije 1879. godine) Mesneviju u Begovoj damiji, centralnoj damiji Sarajeva. O njemu imamo usmenu predaju Travnianina, Hazim-ef. Mahmutovia, koji je pripovijedao da je pomenuti Uambarli roen u Pruscu a visoko obrazovanje stekao u Stambolu. Nekoliko dana prije smrti, u jednom travnikom duanu, gdje su se okupljali travniki alimi, a gdje je svraao i Mustafa-ef., rekao je da mu se prijatelji i roaci ne trebaju brinuti za niane, jer e njemu nian doi s druge strane. Nedugo iza njegove smrti, s brda povie groblja Derventa, gdje je ukopan, odvalila se stijena i zaustavila upravo na uzglavlju njegovog mezara. Ljudi koji su znali ta je prije smrti rekao, uvjerie se da je to taj nian s druge strane. U malom bosanskom gradiu Janji, na lijevoj obali Drine, ivio je veoma uevan hoda, muderris i pjesnik Alija Sadikovi (1872. 1936.), posljednji muderris medrese u Janji (poznat kao hoda Mula Alija), kojeg je reis auevi zvao hoda sveznalo. On je takoe prevodio Mesneviju i njene bejtove kazivao acima medrese. Na prevodu Mesnevije radio je desetak godina, uz ostale obaveze koje je kao muderris imao. Prema njegovom vlastitom kazivanju, uspio je prepjevati 16 do 17.000 bejtova. U poaru, koji je u januaru 1917. godine zahvatio njegovu kuu, izgorjelo je svo pokustvo sa bibliotekom, a s njom i rukopis prepjeva Mesnevije. Sauvano je tek 10-15 bejtova, iz uvoda u Mesneviju. Pisao je arebicom. Njegova ilahija, Tobe doimo, suze prolimo..., i danas je veoma popularna.
BEHAR116

UVODNE RIJEI

Muderris i muftija Muhammed-ef. Korkut (1824. 1920.), prevodio je i tumaio Mesneviju u Travniku. Poznat kao hadi Mula efendija, veoma obrazovan i jedan od najveih travnikih alima. U Livnu je Mustafa-beg, sin Ibrahim-agin osnovao 1641. Darul-hadis (kola hadisa) i vakufnamom odredio da se uz ostale predmete pomenute kole predaje i Mesnevija. U Visokom je Mesneviju prevodio i tumaio nakibendijski ejh h. hfz. Husni-ef. Numanagi (1853. 1931.), veliki alim i sufija, travniki muftija i jedan od najveih poznavalaca tesavvufske misli kod nas, poznat kao Hadiefendija. Ostala je zabiljeena ova njegova pohvala Mesneviji: Ne postoji velianstvenija i ljepa knjiga to su je ljudi napisali, od Mesnevi-erifa. Kadija Mei Ahmed-ef. (1916. 1994.) kazivao je Mesneviju u Visokom od 1972. do 1976., te je tako obnovio dersove Mesnevije, koji su se, nakon smrti Hadiefendije, u ovom gradu prestali odravati. On je uspio prevesti 1570 bejtova iz Prvog sveska. Neki od tih dersova objavljivani su u godinjaku ebi-arus. Kadija Mei je poslije Visokog nastavio kazivati Mesneviju u Tuzli u periodu od 1990. pa do smrti 1994. godine. Rukopis Ahmed-efendijinog prevoda Mesnevije nastavio je kazivati njegov uenik, dr. Izet Pajevi, u tekiji koja nosi ime Tekija Ahmed-ef. Meia. U Tuzli, jo jedan ljubitelj Mevlane, ve tri godine kazuje Mesneviju. Rije je o magistru Komparativnih religija i buduem doktoru filozofije, Fuadu Hadiomeroviu (1974). On je vie od osam godina ivio i studirao u Teheranu. Jednu godinu kazivao je Mesneviju u Mektebu (Gornja Tuzla), a ve dvije godine u arijskoj damiji u Tuzli. Preveo je i kazao do sada oko 1200 bejtova. Semir Delibegovi Dedi iz Tuzle uradio je prevod Treeg sveska Mesnevije, sa engleskog jezika, koji je i tampan u Tuzli 2004. godine. Kad smo ve kod savremenika da spomenemo prevod Mesnevije sa engleBEHAR116

Nijedna islamska knjiga (izuzimajui, naravno, Kuran i hadiska djela) nije tako privlaila nau ulemu, nae uene ljude, i ne samo njih, kao to je to sluaj sa Mesnevijom, tim udesnim djelom sufijske knjievnosti. Mesneviju su voljeli, sluali i izuavali, ne samo sufije, ve i trgovci, zanatlije, hode i muftije, muderrisi i pjesnici, pae i begovi, carevi i veziri; bogati i siromani.

UVODNE RIJEI

skog, Sarajlije Velida Imamovia koji je preveo svih est svezaka, i tampao ih u periodu od 2004. do 2009. godine. Njegov prevod je rahmetli h. hfz. Halid ef. Hadimuli hvalio i mnogo mu se obradovao. Zadnjih godina, dok je radio na Mesneviji, konsultirao je i ovaj prevod.

Ahmed Ananda, izvrstan prevodilac sa engleskog jezika, a koji ivi u Sarajevu, takoer je izdao jedan izbor pria iz Mesnevije. U januaru 2013. godine dobili smo i prvog doktora Mesnevije na Balkanu, u osobi mladog profesora perzijskog jezika i perzijske knjievnosti Filozofskog

fakulteta u Sarajevu, Munira Drkia. Doktorirao je na temu viejezinosti Mesnevije... Prvi tiskani prevodi Mesnevije veu se uz ime Adem-ef. Karaozovia (1891. 1981), murida uvenog Hadiefendije Numanagia i velikog prijatelja reisa auevia i Hadi Mujage Merhemia, punca ejha Fejzullaha ef. Hadibajria, roenog u Baru 1891. godine. Iz Crne Gore (Bar) za vrijeme I. svjetskog rata dolazi u Sarajevo, gdje je ostao sve do smrti. Bio je posebna osoba, specifinog shvaanja i ponaanja; tajanstven i skriven. Imao je originalno i ispravno shvaanje o oivljavanju dervikih redova i organizaciji njihovog rada. Govorio je da se tarikati ne smiju dati u ruke neukih ljudi i insistirao na tome da ejhovi moraju polagati propisane ispite kako iz tarikata tako i iz eriata. Prevodio je s turskog jezika knjige i lanke o tesavvufu, dijelove Mesnevije i turske ilahije. Bili su to prvi prevodi turskih ilahija kod nas, koje su u ono doba za sve nas bile otkrie jednog novog svijeta. Oduevljavao se Mesnevijom, pa je bio uporan u nagovaranju h. Mujage Merhemia, da on, kao na najbolji poznavalac perzijskih klasika, pone sa dersovima Mesnevije, poto je reis auevi prestao da ih kazuje. Bilo je to vrijeme kada je nastao jedan zastoj u kazivanju Mesnevije koji je potrajao neto vie od deset godina. U tom periodu Adem-beg je preveo i objavio nekoliko tema iz Mesnevije, pa je i na taj nain htio podstaknuti Hadi Mujagu da pone sa kazivanjem dersova, to se na koncu i desilo (1942. godine). Te svoje radove objavio je u tadanjim novinama Islamski svijet, od 1934. do 1936. To su ujedno i prvi nai tampani prevodi Mesnevije. Preveo je takoe vrijednu knjigu (Zbirka savjeta i uputa) od ejh Ahmed Zarifi-babe. Potpisivao se pseudonimom Ibni Adem. Bio je, kako ga je okarakterisao Husein ef. ozo, ovjek svoje marke. Denaza mu je bila u Visokom 11. 01. 1981. godine gdje je, po vlastitoj elji, bio i sahranjen, kako bi i na taj nain bio to blie svom ejhu Hadiefendiji Numanagiu.

BEHAR116

UVODNE RIJEI

Mesnevhn u Sarajevu u posljednjih 100 godina

1. Hadi Mehmed Demaluddin auevi (1870. 1938.) mesnevhn: 1911. 1928. (17 godina) 2. Hadi Mujaga Merhemi (1877. 1959.) mesnevhn: 1942. 1959. (17 godina) 3. Hadi Fejzullah ef. Hadibajri (1913. 1990.) mesnevhn: 1965 1988. (23 godine) 4. Hadi hafiz Halid ef. Hadimuli (1915. 2011.) mesnevhn: 1988. 2011. (23 godine) 5. Hadi hafiz Mehmed Karahodi (1962. ) mesnevhn: (2011. )

Demaluddin ef. auevi (1870. 1938.) rodio se u Arapui kod Bosanske Krupe 1870. godine. Kao esnaestogodinjak odlazi u Carigrad na studije, gdje ostaje 17 godina. Tada se poeo zanimati i za tesavvuf gdje je, u uvenoj mevlevijskoj tekiji na Galati stupio u red mevlevija. Tesavvuf i perzijski jezik uio je pred, u to vrijeme, najistaknutijim znalcem tesavvufa h. Muhamed Esad-dedetom. Zbog politikog djelovanja za vrijeme studija, gdje je uzeo uea u mladoturskom pokretu, morao je napustiti Tursku i prijei u Arabiju, a kasnije u Egipat i Jemen, odakle je, kao vanjski dopisnik carigradskih listova, pisao zapaene reportae o ivotu tamonjeg stanovnitva. Po povratku u domovinu bio je profesor arapskog jezika na Visokoj gimnaziji u Sarajevu. Dugi niz godina odravao je redovno vazove u Begovoj damiji, kao i drugim mjestima BiH, i svuda je bio rado sluan i lijepo priman. Za reisul-ulemu muslimana BiH izabran je 1913., a 1928. godine imenovan je za prvog reisul-ulemu muslimana Kraljevine Jugoslavije. Bio je veoma uen, poboan, izvanredne inteligencije, ispravne orijentacije i savremene interpretacije islama. Hrabar, energian i dobronamjeran. Bio je blaBEHAR116

ge naravi i vedra duha, dalekovid, a u odbrani svojih stavova odluan i nepokolebljiv. U Prvom svjetskom ratu pokazao se kao veliki zatitnik sirotinje i muslimanskih vojnika. Zalagao se za vjerski, prosvjetni i kulturni napredak bh. muslimana uvodei arebicu kao pismo, ime je htio pridobiti konzervativne slojeve naeg drutva. Arebicom je tampao preko 40 naslo-

Miris mudrosti koji iri Mesnevija osjeaju mnoge due, ali samo onaj koji i sam njenim mirisom zamirie, postavi tako iva Mesnevija, postaje i njen mesnevihan. Ona je ta koja bira svog mesnevihana (koji moe doi i iz tekije, ali i iz arije), a prethodni sljedeem, koji je tako izabran, samo tu knjigu preda u ruke i to obznani ime taj in postaje javan i legalan. To je usul same Mesnevije koji rui formalizam a da pri tom ne pravi nered, ve samo afirmie istu duhovnost.

va, izdavao tri asopisa (Tarik, Muallim i Misbah) i kalendar Mekteb. U svemu tome je uestvovao bilo kao autor, bilo kao urednik ili izdava. Sa hafiz Muhamed-ef. Pandom uradio je prijevod Kurana (Kuran asni), koji izlazi 1937. godine. Koliko je to veliki i ozbiljan posao bio, govori podatak da je jo za njegova ivota izdato preko 500 000 primjeraka raznih vjerskih knjiga. Mesneviju je poeo kazivati prvo u Mevlevijskoj tekiji na Bendbai (1911. 1917.), a potom u kui Hadi Mujage Merhemia (1917. 1928.). U svom kazivanju Mesnevije doao je do Drugog sveska, kada prestaje sa dersovima poto se raziao sa Hadi Mujagom u stavu oko otkrivanja muslimanki. U kazivanju Mesnevije puno se bazirao na komentare bejtova, pa su njegovi dersovi liili na prave vazove. Deavalo se da bi ponekad stigao prevesti i protumaiti svega nekoliko bejtova. Vjerovatno da zbog takvog pristupa Mesneviji i nije stigao vie prevesti nego jedan svezak i drugi tek poeti. Prilikom njegovog ustolienja za reisul-ulemu, u martu 1914. godine, mevlevijski ejh Ruhi-ef. ehovi sa svojim derviima, uzeo je uea u programu te sveanosti, to je bilo priznanje tekije svome dugogodinjem

UVODNE RIJEI

mesnevihanu. Mezar mu se nalazi u haremu Begove damije, a njegova denaza ostae upamena kao jedna od najveih u povijesti BiH. Hadi Mustafa-Mujaga Merhemi (1877. 1959.) roen je u Sarajevu 4. 1. 1877. godine. Sarajevski mecena, posljednji bosanski aga i vjerovatno najproduhovljeniji Sarajlija na prijelazu 19. u 20. stoljee. Poto o njemu ima opirna biografija Fejzullah ef. Hadibajria, mi emo ovdje iznijeti samo nekoliko crtica koje smo sluali od rahmetli h. hfz. Halid-ef. Hadimulia. Ne znam s koje strane da ga predstavimo, govorio bi Hadi Hafiz, neemo pogrijeiti. ala nije, koliko je samo u ovoj kotlini, Sarajevu, bilo dobrih ljudi, a Hadi Mujaga ih je sve pretekao; pretekao ih je svojim vrlinama. Evo tih vrlina koje pobraja h. Fejzullah-ef. Hadibajri: redovno je iao u damiju (klanjao u damiji); svakog je lijepo susretao i sa svakim bi se lijepo upitaj; svakome je dobro elio i svaijem se dobru veselio; nikoga nije ogovarao; uvijek je nalazio naina da ovjeka zadovolji ili mu kakvu uslugu uini; bez usiljenosti, pokazivao se niim i poniznim prema svome sagovorniku; pazio sirotinju, doekivao musafire; uenim i pobonim gostoprimstvo pruao. Preko 50 godina njegova kua je bila pravi narodni univerzitet. Kao mladi, kazivao bi nam Hadi Hafiz, bio je krupan (visok), dva metra je imao; poslije je sa dva tapa iao, i sa dva tapa je na sabah dolazio. Sve do smrti dok god je mogao dolazio je na sabah u Begovu damiju. Ne bi se otirao ve bi pustio da se abdest okapa.udno je to, kako je on, obian ovjek iz naroda, uspijevao okupiti oko

Na najvei pjesnik u osmansko-turskoj knjievnosti na kraju XVI. stoljea, uveni Dervi-paa Bajazidagi, osnovao je u Mostaru jednu od prvih halki (kruok, konferanse, katedra) za prouavanje Mesnevije. A u vakufnami (zakladna povelja) medrese koju je osnovao 1601. godine stoji odredba da muderris njegove medrese predaje Mesneviju, a koji opet mora biti sposoban i prirodno obdaren za tumaenje ovog djela.

sebe tako raznovrsno drutvo, i kako je samo osvajao ljudska srca. Kazivao je Mesneviju nepunih 17 godina, koliko je i sluao dersove rahmetli auevia (asistirajui mu pri prevoenju), i uspio kazati ak i Sedmi svezak, za koji se sumnja da je hz. Mevlanin. Hadi Hafiz bi govorio da se vidi i po stilu i po sadraju da to nije djelo hz. Mevlane, jer je to daleko ispod nivoa Mesnevije. Ali eto, i taj Sedmi svezak kazao je Hadi Mujaga. Prije Mesnevije, u svojoj kui, prevodio je i tumaio Hafizov Divan, ejh Sadijin ulistan i Bustan i ejh Atarov Pendi Atar. Bio je vjet epigrafiar, a pjesniki pseudonim mu je bio Hajri (dobri). Hadi Hafiz je upamtio i vrijeme kada je i Mesnevija bila zabranjena. To je potrajalo oko tri godine (1954/55. -1957/58.). Tada su (u tajnosti) kod Hadi Mujage dolazila samo etiri sluaa. Stanje se popravilo, kada je reis Kemura 1958. godine sa uenicima Medrese doao na ebiarus, i tako opet proirio krug sluaa. Velika je ast biti i sluga kod Hadi Mujage!, govorio bi Hadi Hafiz, i ne bi proao skoro nijedan ders, a da se ne sjeti svog uitelja. esto bi, kada bi htio istaknuti neki bejt, govorio: Ovaj je za levhe, kako bi reci Hadi Mujaga. Kada je zavrio sa kazivanjem Mesnevije, pitao je sluae ta emo sad kazivati?, pa su neki predlagali

razna djela iz klasine perzijske knjievnosti, a onda je Hadi Mujaga odluio: Opet emo Mesneviju. I tako je 4. marta 1959. godine, uavi u sedamnaestu godinu kazivanja Mesnevije, kazao i svoj posljednji ders. Hadi Hafz je zapisao i posljednju elju Hadi Mujaginu: Vala da mi je jo dati da mi se izrade lijepi mevlevijski niani, pa da na njima napiem tarih: Kabri bedei Mevlana Delaluddin,/ Merhemi zade Mustafa Nuruddin. (Ovo je kabur roba Mevlana Delaluddina, Merhemia Mustafe Nuruddina.) Desetak dana prije Hadi Mujagine smrti Hadi Hafiz je usnio san: etam desnom obalom Miljacke, ondje izmeu Latinske uprije i umurije. Bio sam na obali, a tamo iz jedne kue (Hadi Mujagine) u kojoj je bio Mevlud, uo se ovaj ajet gdje neko ui: estiti e iz pehara piti kamforom zainjeno pie. (Sure Ed-Dehr, 5. ajet). Znao sam odmah da e Hadi Mujaga preseliti. To se i desilo 23. marta 1959. godine kada su oi mnogih njegovih prijatelja ostale uplakane. Sarajevo ne pamti tako veliku denazu kakva je bila Hadi Mujagina. Najsaetiji opis tog velikana Sarajeva, a njegovog duhovnog uitelja, dao je Hadi Hafiz: Jednostavno, to je bilo svjetlo jedan nur koji je sijao. ejh h. Fejzullah-ef. Hadibajri (1913. 1990.), roen u Sarajevu, gdje se kolovao i gdje je proveo svoj radni i ivotni vijek. Zavrio je GHB Medresu (1933.), a pred uvenim Ahmed-ef. Burekom zavrava (1944.) Visoki stupanj eriatsko-teolokog obrazovanja. Deset godina kasnije (1955.) zavrava i Orijentalistiku, na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Radio je
BEHAR116

U Visokom je Mesneviju prevodio i tumaio nakibendijski ejh h. hfz. Husni-ef. Numanagi (1853. -1931.), veliki alim i sufija, travniki muftija i jedan od najveih poznavalaca tesavvufske misli kod nas, poznat kao Hadiefendija. Ostala je zabiljeena ova njegova pohvala Mesneviji: Ne postoji velianstvenija i ljepa knjiga to su je ljudi napisali, od Mesnevi-erifa.

UVODNE RIJEI

kao bibliotekar u Gazi Husrev-begovoj biblioteci sa h. hfz. Halid-ef. Hadimuliem, sa kojim je bio veliki prijatelj i drug sa Hadi Mujaginih dersova. Sretan sam to sam ga poznavao, sluao njegove dersove, dolazio mu kui i u Biblioteku, sluao njegova predavanja u Ferhadiji damiji i uestvovao na akademijama ebi-arus. Bila je to velika i plemenita dua. Blag i susretljiv. Uvijek nasmijan i uvijek na usluzi drugima. Veliki zaljubljenik tesavvufa i neumorni borac za afirmaciju i legalizaciju dervikih redova kod nas. Osniva je Tarikatskog centra i Katedre za izuavanje Mesnevije. Kazivanje Mesnevije preuzeo je od Hadi Mujage Merhemia i sa dersovima poeo 1956. godine. Bio je ejh kaderijskog tarikata, a poasno je primio i rufaijski, nakibendijski, mevlevijski, bedevijski i azilijski tarikat od strane ejhova u Istambulu, Konyi, Mekki i Tanti. Objavio je oko stotinu pedeset radova raznovrsnog sadraja. Imao je smisla za detalj, za onaj suptilni fragment, koji njegovim tekstovima daje neodoljiv arm, a itaocu prua nezaboravan uitak. Nekrolozi koje je pisao pravi su knjievni biseri. Prvi i Drugi svezak njegovog prevoda Mesnevije tampani su (1985. 1987.), kao prva izdanja prevoda Mesnevije na naem jeziku. Sa prevoenjem i kazivanjem Mesnevije doao je do Treeg sveska, kada taj emanet (1988.) predaje h. hfz. Halid-ef. Hadimuliu. O ejh Fejzullah-efendiji dr. Samir Beglerovi napisao je opirnu studiju, koju bi svakako trebalo tampati i ovog velikog alima, ejha i mesnevihana pribliiti mlaoj generaciji. H. hfz. Halid-ef. Hadimuli (1915. 2011.), potjee iz ugledne i stare sarajevske porodice Hadimulia. Od ranog djetinjstva okruen je hafizima, ahmedijama, ejhovskim tadevima i dervikim ulasima; melodinim glasovima uaa Kurana, turskim ilahijama, bosanskom sevdalinkom i perzijskim pjesnicima; mirisom mevluda i starih itaba. Pa ta je moglo niknuti iz te rajske bae osim jedno rajBEHAR116

sko stablo, koje je, rastui, irilo svoje zelene grane, irei tako i rajski ambijent na sokake i mahale Sarajeva. Pa ipak, on je velika enigma za sve koji su ga poznavali, boravili u njegovoj blizini, radili s njim, sluali ga ili mu hizmetili. Trideset godina sam proveo u njegovoj blizini, od ranih 80-ih, pa do njegovog son-nefesa, pa opet kad treba neto rei o njemu ja se zbunim, jer to god bih rekao ono i jest a i ne mora biti

Bez namjere da bilo koga povrijedimo, a imajui u vidu ovaj historijski pregled i godine provedene uz mesnevihana h. hfz. Halid-ef. Hadimulia, rei emo, otvoreno, da je Mesnevija jedna slobodna knjiga, koja bez kompleksa putuje svijetom gdje god da je pozovu ljudska srca. Ona nije neprikosnovena svojina ni mevlevija, ni mevlevijskih ejhova, niti bilo kojeg drugog tarikata i njegovog usula. Ona nije suanj niti jedne institucije, vlasti i drave. Ona je svjetski putnik, graanin svijeta, potpuno slobodna da sama sebe zastupa, brani i tumai.

da je tako. Ali se tjeim time, to znam da nisam jedini koji se naao u takvoj nedoumici. On je ostavljao u nedoumicii svoje kolske drugove, i svoje uitelje, radne kolege, hode i dervie. Dervii su govorili on je hoda, a hode on je dervi, a da pritom niko nije bio siguran u to to govori. On je s ponosom nosio svoj hodinski kijafet, a opet, na svakom dervikom skupu bio centralna figura. Preko trideset godina bio je imam u Carevoj damiji u

Sarajevu i dvadeset i tri godine mesnevihan. H. hfz. Halid-ef. Hadimuli napisao je i kazao preko 1500 hutbi i preveo, napisao i kazao kompletnih pet i polovinu estog sveska Mesnevije. Preveo kompletan Hafizov Divan i napisao arapsku gramatiku u 500 lekcija... Njegova rukopisna ostavtina broji nekoliko stotina hiljada stranica... Prvi je od svih mesnevihana koji je svaki svoj ders napisao, pa ga onda kazivao. Zavrio je dva fakulteta, Romanistiku u Zagrebu (1942.) i Orijentalistiku u Sarajevu (1955.). Bio je poliglota, a posebno je do finesa poznavao arapski, turski, perzijski, francuski i njemaki jezik. Iz ljubavi prema svom najdraem ueniku h. Veliji Kukuruzoviu, kojeg je nazvao spiritus movens i Dan Dost, kazivao je Mesneviju, za ui krug svojih uenika, u svojoj kui od 1985. do 1988. kada na poziv Fejzullah-ef. prelazi u tekiju Nadmlini i preuzima emanet mesnevihana. Sve do rata 1992. godine odravao je redovno dersove u Tekiji, a poslije rata opet u svojoj kui, sve do pred samu smrt, 2011. godine, kada ovaj emanet predaje svom ueniku, h. hfz. Mehmedu Karahodiu. Mezar mu se nalazi u haremu Bakarbabine damije, gdje mu je 2013. godine podignuto i skromno turbe, ukraeno bejtovima Mesnevije. U radu se drao jedne turske maksime koja glasi: Ili jedan posao nemoj nikako zapoinjati, ili ako si ve zapoeo neki posao gledaj da ga na najljepi nain zavri. Ostao je do smrti dosljedan u primjeni tog pravila, to su kod njeg primjeivali i njegovi profesori i uitelji. Tako je njegov profesor perzijskog jezika, na Orijentalistici u Sarajevu, dr. air Sikiri za njega rekao: U njegovim rukama, svaki posao je zavren. Takav je bio u svemu, u svakom svom poslu, ali drugima to nije nametao, ve bi svaiji trud ma kako neznatan bio desetorostruko hvalom uveliavao. Ja znam samo da se on nije mogao slijediti, a ni oponaati. Njegova originalnost nema kopije. On je poput ideala neto uzorno, a nedostino, neto emu svi

10

UVODNE RIJEI

teimo, pa dokle ko stigne. Njemu se grijeh nije mogao pripisati, bilo ta da je radio: sluao pjesme, itao poeziju, listao novine, govorio ili utio sve je to kod njega bio ibadet i svojevrstan zikrullah. Karakter mu je bio takav da niko u njegovoj blizini ne bi mogao biti povrijeen, niije srce rastueno, niija dua ucviljena, ak bi i srca onih koji mu dolaze postajala milostivija, a tuga bi od njih odlazila. Pa, i onda kad bi, ko nehotice, udo pokazao to je kod njega bilo tako prirodno i jednostavno kao da se nita nije ni desilo... Ali, bez obzira na sve to znali ili ne znali o njemu, mi od njega neemo praviti mit neto apstraktno; niti kranskog sveca neto to bi moglo pomutiti pamet i raspiriti fantaziju. U njegovoj blizini nije bilo fantazije, mistike, niti bilo ega drugog to bi moglo pomutiti pamet... Pa, ko god ga prihvati takvog, neka zna da nee pogrijeiti, a sve drugo, ne samo da e zbuniti onoga ko to slua, nego i samog onoga ko to govori... Njegov ivot je tako bogat i dragocjen, da se i bez fantaziranja o njemu, mogu poduiti i uzeti pouku svi koji pouku primaju. Jer, on je poput Mesnevije. Mesnevija koja je hodala Sarajevom. A njegov ivot Boiji ders ovome gradu. Kako Mesnevija ima vanjsko i slojevito unutarnje znaenje, to isto bi se moglo rei i za naeg Hadi Hafiza. Uvreda je jednom sluau Mesnevije rei da ne razumije Mesneviju, jer je tako neto nemogue. Svaki onaj koji se nae u njenoj blizini bie darovan, makar jednim bejtom za koji e rei ovaj je za mene, pa ako i ne bude darovan znaenjem, bie darovan njegovim ritmom i muzikom; a zar i sema nije otuda potekao, iz ritma i muzike jednog kazandijskog ekia. Zato mi nikada neemo rei nismo znali koga smo imali. Naprotiv, mi smo imali Hadi Hafiza onakvog kakvog smo ga znali, a oni to rade po onome to znaju, saznae i ono to ne znaju. Testijom ne moe zahvatiti cijelo more, ali i ono to zahvati - i to je more.

H. hfz. Mehmed Karahodi (roen 1962.) Uz reisa auevia, najmlai mesnevihan Sarajeva. On je jedan fenomen po svemu to o njemu znamo: po znanju kako ga je sticao, po ivotu koji ivi, po knjigama koje pie, po dersovima koje kazuje. Ima klasino obrazovanje koje batini tradicija stare bosanske kole uenja, a to je uenje pred ljudima, a ne u klupama. Obiao je pola svijeta i napisao preko 25 knjiga, a njegovi dersovi

H. hfz. Halid-ef. Hadimuli napisao je i kazao preko 1500 hutbi i preveo, napisao i kazao kompletnih pet i polovinu estog sveska Mesnevije. Preveo kompletan Hafizov Divan i napisao arapsku gramatiku u 500 lekcija... Njegova rukopisna ostavtina broji nekoliko stotina tisua stranica... Prvi je od svih mesnevihana koji je svaki svoj ders napisao, pa ga onda kazivao. Zavrio je dva fakulteta, Romanistiku u Zagrebu (1942.) i Orijentalistiku u Sarajevu (1955.). Bio je poliglota, a posebno je, do finesa poznavao arapski, turski, perzijski, francuski i njemaki jezik.

pokazao visoki edeb klasine kole uenja, dovravajui nedovreni posao svog uitelja, i iskazujui mu tako zahvalnost i potovanje. Mesneviju je prvo poeo kazivati u kui Hadi Hafizovoj, a potom u Bakar-babinoj damiji na Atmejdanu, da bi od septembra 2013. g. prenio dersove u novosagraenu Mevlevijsku tekiju na Jekovcu (Kovai). I to je jedan fenomen, poslije 51 godine od njenog ruenja (1958.), Mevlevijska tekija sa Bendbae, dobila je svoju repliku u prekrasnoj zgradi na Jekovcu, ime je interes za Mesneviju i hz. Mevlanu naglo porastao. Mesneviju prevodi sa originala, a osim perzijskog, slui se jo arapskim i njemakim jezikom. ivi u Sarajevu, gdje je i roen, i jo uvijek ui, pie, putuje i kazuje. Moj je prijatelj, Allah ga poivio.

II.
Ni u jednom od pomenutih gradova nije se ouvao kontinuitet kazivanja Mesnevije osim Sarajeva. ak i u Konyi, kolijevci Mesnevije, taj kontinuitet se nije odrao. Kada je h. Fejzullah-ef. Hadibajri, 1969. godine iao na hadd, svratio je i u Konyu. Rastuio se kad je saznao da se u Konyi, ve blizu 40 godina ne odravaju dersovi iz Mesnevije, i da osim muftije, tek poneko zna perzijski jezik. udom su se udili kad su saznali da se u Sarajevu kazuje Mesnevija. Zanimljivo je pratiti ovaj vremeplov Mesnevije i gledati kako ona sama sebi u svim vremenima nalazi mjesto gdje e se kazivati, sluati i tumaiti. Tekija na Bendbai, od osnutka 1462. do ruenja 1958. godine poznata je kao Mevlevijska u kojoj se odravao mevlevijski zikir sema i gdje se kazivala i tumaila Mesnevija, tako da se kazivanje Mesnevije vezuje za sami nastanak Tekije, jer gdje je mevlevijska tekija, tu je i Mesnevija... Ali za njeno kazivanje, nije neophodna titula mevlevijskog ejha, kao to ni mevlevijski ejh ne mora ujedno biti i mesnevihan. Poznato je da posljednji mevlevijski ejh Tekije na Bendbai, Ruhi-efendija ehovi (umro 1924.
BEHAR116

Mesnevije ostae upameni kao najposjeeniji u zadnjih stotinu godina. I jo neto, njegove dersove ne posjeuju samo mukarci, ve i veliki broj ena, to je svakako jo jedan fenomen. Nekoliko stotina sluaa, to mukaraca to ena, redovno prati svaki njegov ders. Mesneviju je preuzeo od svog uitelja h. hfz. Halid-ef. Hadimulia 2011. godine, pa je prvo kazao dio VI. sveska, koji Hadi Hafiz nije stigao ni prevesti, a ni kazati, i na taj nain

11

UVODNE RIJEI

godine) nije bio mesnevihan, kao ni Abdullah-ef. Saraevi (umro 1897. godine), muderris Merhemia medrese, koji je kao vekil (zamjenik ejha), mijenjao na toj dunosti malodobnog Ruhiju ehovia. Mevlevijska tekija u Sarajevu imala je nekada veliki broj murida. Na historiar, Hamdi-ef. Kreevljakovi, kad govori o saraima i sarakom obrtu u Sarajevu, istie da je dobar dio saraa pripadao mevlevijskom tarikatu. tavie, saraki ehaja (ravnatelj), Dervi Ahmed postao je 1750. godine ejh Mevlevijske tekije, i u tom svojstvu umro 1770. g. u 110. godini ivota. Ovaj podatak zabiljeio je i Mula Mustafa Baeskija u svom Ljetopisu. Iz usmene predaje u Sarajevu, saznaje se da su Mesneviju kazivali ueni ljudi koji nisu uope pripadali nekom tarikatu, i na raznim mjestima, a ne samo u tekijama, kakav je sluaj sa pomenutim Emin-ef. Iseviem i Mustafaef. Uambarliem. Oba su kazivali Mesneviju u damiji, i nisu bili pripadnici tarikata. Dakle, Mesnevija se prouavala i prevodila ne samo meu pripadnicima mevlevijskog tarikata, nego i u intelektualnim krugovima uope. Mevlanine misli i opservacije nadahnjivale su i one koji je kazuju i one koji je sluaju. Srea je naa, kae hfz. Mahmud-ef. Tralji, da se Mesnevija kod nas prevodi i na taj nain Mevlana vri blagotvorni uticaj.

Uspomena na Mevlanu uva se u Sarajevu jo na jedan nain, a to je akademija ebi-arus, koja se ve blizu est decenija, odrava svake godine 17. decembra, na dan preseljenja velikog Mevlane.

III.
Bez namjere da bilo koga povrijedimo, a imajui u vidu ovaj historijski pregled i godine provedene uz mesnevihana h. hfz. Halid-ef. Hadimulia, rei emo, otvoreno, da je Mesnevija jedna slobodna knjiga, koja bez kompleksa putuje svijetom gdje god da je pozovu ljudska srca. Ona nije neprikosnovena svojina ni mevlevija, ni mevlevijskih ejhova, niti bilo kojeg drugog tarikata i njegovog usula. Ona nije suanj niti jedne institucije, vlasti i drave. Ona je svjetski putnik, graanin svijeta, potpuno slobodna da sama sebe zastupa, brani i tumai. Njoj odvjetnici ne trebaju. Njoj treba samo iskren pristup, ist nijjet (namjera), ili samo uho koje zna sluati. To je takva knjiga, koja nikome ko joj na taj nain prie, nee uskratiti svoje darove. Nije nam namjera ovim stavom ruiti tarikatski usul. Boe sauvaj! To je za nas neto sveto i u to mi ne diramo. Znamo da u svakom dervikom redu postoje pravila koja reguliu tekijsku hijerarhiju i ponaanje unutar tog reda, pa ako tamo stoji i pravilo za Mesneviju, neka ga slobo-

Kako Mesnevija ima vanjsko i slojevito unutarnje znaenje, to isto bi se moglo rei i za naeg Hadi Hafiza. Uvreda je jednom sluau Mesnevije rei da ne razumije Mesneviju, jer je tako neto nemogue. Svaki onaj koji se nae u njenoj blizini bie darovan, makar jednim bejtom za koji e rei ovaj je za mene, pa ako i ne bude darovan znaenjem, bie darovan njegovim ritmom i muzikom; a zar i sema nije otuda potekao, iz ritma i muzike jednog kazandijskog ekia. Zato mi nikada neemo rei nismo znali koga smo imali. Naprotiv, mi smo imali Hadi Hafiza onakvog kakvog smo ga znali, a oni to rade po onome to znaju, saznae i ono to ne znaju. Testijom ne moe zahvatiti cijelo more, ali i ono to zahvati - i to je more.
12
BEHAR116

dno primjene. Svakako da za kazivanje Mesnevije treba izun i silsila (lanac) od uitelja do uitelja, to opet ne daje samo jedan derviki red (slobodni smo rei to nije iskljuivo pravo ni jednog dervikog reda), ve to opet ini sama Mesnevija. Miris mudrosti koji iri Mesnevija osjeaju mnoge due, ali samo onaj koji i sam njenim mirisom zamirie, postavi tako iva Mesnevija, postaje i njen mesnevihan. Ona je ta koja bira svog mesnevihana (koji moe doi i iz tekije, ali i iz arije), a prethodni sljedeem, koji je tako izabran, samo tu knjigu preda u ruke i to obznani ime taj in postaje javan i legalan. To je usul same Mesnevije koji rui formalizam a da pri tom ne pravi nered, ve samo afirmie istu duhovnost. Na taj nain ona dolazi u ruke plemenitih i dobrih, a biva zabranjena da je se dotiu drugi osim istih. Zbog toga neki (hoemo li rei zavidnici?!) bivaju zbunjeni tim izborom, pa e rei: kako on, i zato on, a ne ja?! A zar tako neto nisu i pejgamberima govorili. I to je dokaz, kome dokaz treba, da je Mesnevija boanski vahj, a on i zavodi i upuuje... Osim toga, Mesnevija je i vrhunsko knjievno djelo, pa mi nemamo nikakav opravdan razlog, ljudima struke uskratiti pravo da je promiljaju, istrauju, studiraju; da je prevode, piu o njoj, ili da je ak i sami kazuju. Moda je ba na njih pao taj miris mudrosti... Jer ona je knjiga nade, moda jedina nada za mrano doba u kojem ivimo i, hoemo li mi, koje zovu derviima, ili se mi sami tako nazivamo, biti prvi koji e slomiti neije srce, povrijediti ga ili, ne daj Boe, bez nade ostaviti?! Nita loe ne dolazi od nje, kae njen autor i nastavlja: Ona je kao Nil u Egiptu, napitak za strpljive, a enja za Faraonov rod i nevjernike... Zavodi mnoge i upuuje mnoge. Mesnevija je lijek za ljude srca i razgovor i utjeha blinjima. Ona je obilna opskrba. Otkriva dubine Kurana i uljepava udoree. Allah je uzdie i uva, a On je najbolji uvar i najmilostiviji. n

UVODNE RIJEI

Merhum Hadi Mujaga Merhemi (1877. 1959.)

UVAR RUINE VAZE

Ovo moje predavanje o Hadi Mujagi namijenjeno je vama, njegovim prijateljima koji ste se oko njega kupili, a drugi e o njemu pisati. Kao to je Sarajevo egzotino i privlano za strance jer se u njemu susreu Istok i Zapad, tako je i Hadi Mujaga bio ovjek u kome su se isprepletali tesavvuf i ortodoksija. Hadi Mujaga nije bio hoda sa idazetnamom niti ejh sa hilafetnamom. On je izrastao, mislim pod utjecajem edebijjat knjievnosti, u jednu treu figuru, figuru koju voli i jedna i druga strana. On se pribojavao tesavvufske slobode miljenja, ali je zapaao i krutost ortodoksije. Nastojao je da ostane na sredini, ali je ipak rae ostajao uz Ehli-Kelam. Narod ga je iskreno volio i prizivao. Njegova osoba je, osobito zadnjih godina smatrana olienjem vjere. On to nije postigao samo znanjem (Ilumom), nego vie svojim vladanjem (Amelom).
ejh Fejzullah ef. Hadibajri

U istonoj literaturi spominje se da je neki mudrac rekao: ivot velikih ljudi ui nas kako se umire, a njihova smrt kako treba da se ivi. Istinitost ove mudre izreke potvruje nam i ivot i smrt Hadi Mujage Merhemia. H. Mujaga se trudio da u svom ivotu radi samo ono to vrijedi i za ivot koji dolazi iza smrti. I narod mu je to priznao, i kad je umro nosio ga visoko na rukama. Hadi Mujaga se rodio u Sarajevu 4. januara 1877. godine kao posljednje dijete poznatog i vrlo bogatog sarajevskog trgovca Mulage (Osmanage) Merhemia. Hadi Mujagin djed hadi Mustafa sin Ibrahimov bio je trgovac abadijskom robom. Po prianju profesora Ahmeda Tuzle, Mulaga je vrue elio da mu se rodi sin, poslije est

kera, jer mu je prvijenac Muhamed umro kao dijete, pa je dao Tuzlinu ocu, hadi hafiz akir efendiji, 4 dukata i zamolio ga da u to ime podjeli 2 dukata kao sadaku kod hazreti Ejjub Ensarinog turbeta u Carigradu, a 2 dukata da uzme sebi. Tuzlo je tako i uinio. Kasnije se u Mulage naao sin Mustafa. U ovo ime uio je Jetmibin tehvid i poboni Hoda Mrkva, kojeg bi na H. Mujaga esto spominjao. Pria se da je Mulaga dao lijep baki ovjeku koji ga je prenio preko nabujalog Bistrikog potoka, kad su mu javili da se rodio sin, a on od veselja nije imao vremena da ide do uprije. Mulaga je bio oenjen sestrom Nezirage Zildia, pred kojim je H. Mujaga kasnije uio. Rodili su osmero djece; Muhameda, Ummi Gulsumu

(ulu), Habibu, Fehmu, Selmu, Vasviju i Mustafu. ula se udala za Mehmedbega Mutevelia, muteveliju Gazi Husrevbegova vakufa, Habiba se udala za Mehmed ef. Svrzu, i kasnije kao udovica za Ahmed ef. Sou, Fehma za Omerbega Sulejmenpaia, Selma za Fehim ef. uria i Vasvija za Asim ef. kalju. Fatima je umrla kao dijete na imanju u Lepenici. etiri su se keri udale za oeva ivota, a peta, Vasvija, domalo poslije oeve smrti. Njih pet uzele su svoj miraz, i Mustafi je ostalo neto jae od 1/4 ogromnog Mulaginog bogatstva. Muhamedaga Nani se sjea svilenog Vasvinog ejzluka. Mulaga je umro 1891. godine i ukopan je na Hambinoj carini, a Mustafi je postavljen za tutora Muhamed ef. Sari, dok je maBEHAR116

13

UVODNE RIJEI

gazu (trgovinu) ostao da vodi hadi Mehmed Telalagi. Tarih Mulagine smrti sastavio je ejh Husejn Edib efendija, u kom kae da je Mulaga bio mevlevija. Mulaga Merhemi i njegova braa Mehaga i Salihaga opisani su vrlo lijepo u knjizi ivotopis znamenitih Sarajlija od Alekse PopoviaSarajlije, koja je izala 1910. god. u Sarajevu. O ugledu Merhemia govore uzreice Ko da si Merhemi ili Nisi Merhemi, koje se uju i danas u narodu. Hadi Mujaga je svrio ove kole i teajeve: 1. Carev mekteb, 2. Rudiju (Niu gimnaziju), 3. Teaj pravilnog uenja Kurana, 4. Nekoliko godita Merhemia medrese, 5. Studij eriatskog prava, i 6. Studij orijentalnih jezika. Mualim u mektebu bio mu je Mehmed ef. Berberovi, djed dananjeg Jakub ef. Berberovia, muderis u medresi bio je hadi Abdulah ef. Sarai, otac Tajib ef. Saraevia i kolski drug pljevajskog muftije i junaka iz borbi protiv Austrougarske okupacije Vehbi efendije emse Kadia. H. Abdulah ef. je umro 1897. godine. Istorijat Merhemia medrese prikazan je u I. izvjetaju Nie okrune medrese u Sarajevu za kolsku godinu 1939-40. Teaj pravilnog uenja Kurana odravan je u Begovoj damiji, i Hadi Mujaga je uio pred hadi hafiz Muhamed Emin ef. Hadijahiem. U lanku Hamdije Kreevljakovia o merhum hadi hafiz Demaludin ef. Hadijahiu opisan je i njegov otac, pred kojim je uio Hadi Mujaga. Nastavnici u Rudiji bili su tada: hadi hafiz Muhamed ef. una (umro 1893. g.), hadi hafiz Omer ef. Krlakovi (Jajanin), umro 1912. god., hafiz Mehmed ef. Kreevljakovi (Troto), Ahmed ef. erifovi, Mehmed ef. Krlakovi i Jablanovi (nemusliman, ne znam mu imena). Klasini sistem obrazovanja u muslimanskim zemljama Bliskog istoka imao je svoje osobitosti. Uenik-student prema svom uzrastu i stepenu opeg obrazovanja birao je nauku koju eli
BEHAR116

studirati i profesora pred kojim voli uiti. Ovaj stari istoni sistem ima slinosti sa amerikim sistemom slobodnog izbora nastave i u izvjesnoj je vezi sa naim najnovijim propisom, da se i radnici sa svrenom niom srednjom kolom i odreenim radnim staom, uz predhodno poloeni prijemni ispit, mogu upisati na fakultete. Tako se obrazovao i na Hadi Mujaga. Multeku (Udbenik za eriatsko pravo) je uio pred svojim dajdom Neziragom

Dersove Mesnevije, koje je odravao Hadi Mehmed Demaluddin ef. auevi, sluao je 17 godina. auevi, Oki i Burek su odravali svoje dersove u Hadi Mujaginoj kui. Hadi Mujaga se svrstava u tabor protivnika auevia, izlazi iz okvira povuenosti i vodi ilavu borbu. On je u to vrijeme podpredsjednik Sarajevskog Dematskog medlisa, i kao takav potpisuje polemike akte Dematskog medlisa upuene reisu-l-ulemi. injenice potvruju da je reisu-l-ulema auevi bio vrlo dalekovidan, ali je i stanovite Hadi Mujage bilo vrlo iskreno i interesantno. auevi je elio da se uva rua, a Hadi Mujaga je volio da se uva i ruina vaza.

Zildiem, uenikom muftije Muidovia i muftije Omia (Hadiomerovi) otac Salim ef. Muftia, i prvi reisu-lulema u nas. O sposobnosti ovog Hadi Mujaginog ustaza svjedoe visoka zvanja vrhovnog erijatskog sudije i lana Ulema-medlisa. Ukopan je na Grlia brdu, blizu svog hode, Mustafa Hilmi

efendije Hadiomerovia. Kada je reisu-l-ulema ostario, na Dersu Buharije tekst je itao Zildi, a on je tumaio, to takoer dokazuje njegovu sposobnost. Ali Hadi Mujagin je hoda u pravom smislu rijei Mujaga Hadihalilovi, muderris-aga. On je slovio kao najbolji poznavalac eriatskog naljednog prava (feraiza) i perzijskog jezika u svome vremenu, u Sarajevu. U zamrenim ostavinskim predmetima kadije su njega konzultovale. Hadi Mujaga je kod njega uio sva tri orijentalna jezika, a naroito knjievnosti, teoriju i tekstove. Kod njega je Hadi Mujaga dobio svoje ideoloko obrazovanje. Mujaga Hadihalilovi je umro 8. novembra 1916. godine. Mujaga je uzeo Idazet, muderrisku diplomu, od Mehmed ef. ahmanije, muderrisa-terzije. Upada u oi da Hadi Mujagini uitelji Zildi i Hadihalilovi nisu efendije, nego age, kao to je sluaj i kod njihova uenika Hadi Mujage Merhemia. Po miljenju prof. Hamdije Kreevljakovia, ovim se elio iskazati da su uili iz ljubavi za naukom, a ne za sticanje poloaja vezanih za znanje, i oni se ponose svojim drutvenim poloajem. Kreevljakovi smatra da je Dr. Safvetbeg Baagi bio na posljednji beg, a Hadi Mujaga Merhemi, na posljednji aga. Po islamskim propisima enska ne smije ii na had bez svog mua, ili kojeg drugog svog blieg roaka za kojeg se po erijatu ne bi mogla vjenati. Stoga u grupi hadija iz 1893. godine putuju tri majke sa svojim sinovima, mu sa svojom enom i njenom njegovateljicom, te tetka po ocu sa svojim bratiem. To su bili Mula hanuma Merhemi, sa svojom zaovom Nurihanumom i sinom Mustafom, Haahanuma Sloboda sa svojim sinom Mehmedom, Kestendika sa svojim mlaim sinom Muhamedom, iz Sarajeva. Ostale dvije ene bile su iz Mostara. Ukupno je hadija bilo 50. Putovanje je bilo preko Trsta, a povratak preko Carigrada. Put je trajao 6 mjeseci. Kroz Hidaz se putovalo na devama. Zajedno sa Hadi Muja-

14

UVODNE RIJEI

gom poao je i njihov bedel za Mulagu, Hadi Mehmed Prelo. Kod mnogih islamskih prvaka had je inio vrlo jak uticaj u pogled na preostali ivot. I kod obinog svijeta je vrlo esto od hada poinjao novi nain ivota; vie pobonosti, iskrenosti, blagosti i dobrote. Ukratko, stvoreno je pravilo po kome se hadija trebao odrei mnogih navika kojima je ranije bio sklon. I za Hadi Mujagu je bio had od vrlo odluujueg znaaja. Za njega je to bila i vjerska dunost i nauna ekskurzija. On je tek mali maturant, kako bi se reklo danas, i eli da odabere pravac ivota kojim treba da ide. Odlinog je pamenja, vrlo otrog zapaanja, jakog intelekta i pun je volje i ivota. Njegov razum i dua upili su u sebe sve obrede hada i topografiju haremejna. Mladog H. Mustafu je sve interesovalo. Izbrojio je ursije u obadva Harema, okom razmjerio Bejtullah i RevzaiMutahheru i koracima izmjerio oba Mesdida. Svega toga se do smrti sjeao i sa osobitim zadovoljstvom o tome priao. Ali njega nisu interesovali samo predmeti i graevine, nego je promatrao i ljude koji su hodoastili i traio da ibadet ini u blizini onih na ijim se licima najvie odraavalo blaenstvo i zadovoljstvo. Od povratka s hada 1893. g. (do majine smrti 1900. g.) Hadi Mujaga je ivio s materom, uio i sjedio u oevoj trgovakoj magazi. Jedanput je sa svojim poslovoom Telalagiem iao poslovno u Carigrad. H. Mujagina ljubav i poslunost prema majci su poslovini. Sigurno je da je udovoljavao svim majinim eljama, ali se ipak dogodilo da ga je istukla, a on hadija i momak. esto bi mi rekao: Blago tebi kad ima mater. Poslije majine smrti, H. Mujaga je likvidirao trgovinu, imanje povjerio svojoj sestri Habibi i muu joj, Ahmed ef. Soi, i otputovao u Tursku. Obiao je mnoga mjesta i vidio svega i svaega. U koje god mjesto je doao posjetio je damije, medresu, tekiju, kabristan, sve to je u vezi sa vjerom. Otiao je u Konju, mjesto gdje je ivio i radio hazreti Mevlana Delaluddin, gdje se rodila

Mesnevija i gdje je Mevlana ukopan. U Mevlevijskoj tekiji u Konji zatekao je Sarajliju Cigia, koji mu je omoguio da sazna o hazreti Mevlanatu sve to je htio i elio. U Konji se susreu dvije varijante islamsko-turske arihitekture i kulture, Selduka koji su naslijedili Abasoviko arapsko carstvo i Osmanlija koji su zamjenili Selduke. Posjetio je i Nasruddin hodino turbe u Eskieheru. Obiao je i sve kolonije muhadira Bonjaka. U mnogim mje-

Kreevljakovi smatra da je Dr. Safvetbeg Baagi bio na posljednji beg, a Hadi Mujaga Merhemi, na posljednji aga. * Hadi Mujagina proslava Lejlei-mirada obogatila je nau knjievnost sa dva lijepa priloga. Hadi Mehmed efendija Handi preveo je i protumaio Miradiju Sabita Uianina, koja se ui u Hadi Mujage, a prof. dr. air Sikiri preveo je i protumaio Miradijju Mehmed Reida Sarajlije, koju je svojevremeno Hadi Mujaga poklonio Hadi Mehmed efendiji Handiu. Obje ove Miradije su objavljene, i kad ih budete itali naete u njima ime Hadi Mujage Merhemia.

stima je naao Bosnu, a osobito u Inigolu, gdje je bio musafir kod Muhamed ef. Semiza iz Sarajeva. Ovaj Semiz je bio vrlo obrazovan i duhovit ovjek. Bio je i pjesnik. Osobito mu je lijepa pjesma o Mostaru na turskom. U Sarajevo se vratio preko Sandaka, nakon nepunu godinu.

Po povratku u Sarajevo, da ne bude sam, preselio je svojoj sestri Habibi, koja je tada stanovala u uria mahali. U to vrijeme H. Mujaga i zet mu Ahmed ef. Soo ue njemaki jezik. Instruktor im je gimnazijalac Hamdija Karamehmedovi, sadanji dr. Hamdija. Sve od tada njih dvojica su ostali veliki ahbabi i povremeno ali redovito se posjeivali. Dr. Karamehmedovi je bio blizu svoga ejha, kako je nazivao Hadi Mujagu, i kad smo vrili tedhizu-tekfin. Pred enidbu Hadi Mujaga se vratio u svoju kuu. 1905. god., H. Mujaga se vjenao emsom Hadiabanovi iz Sarajeva, sestrom po ocu i majci Asimage i Fejzage Hadiabanovia i sestrom po majci Mehage i Muhamedage ige. U Srpskoj akademiji nauka u Beogradu uva se Divan pjesama prizrenskog melamijskog ejha Omer Lutfi efendije, u kome ima i pjesma od 8 stihova, u kojoj se govori o enidbi Hadi Mujage Merhemia. Dakle, jo i onda je na Hadi Mujaga bio vrlo poznat i izvan granica Bosne. 20. aprila 1945. god. preselila emse-hanuma Merhemi u 40. godini braka sa Hadi Mujagom. Ostavili su 6 djece: hafiz Mula-hanumu, koja je vodila ocu kuanstvo, Fatma-hanumu udatu za Izet ef. Maia, hafiz Husejn ef. Teologa, koji ivi u Londonu, hafiz Oman ef. Teologa, koji ivi u Kairu, Hibbe-hanumu udatu za Omer ef. Hasanbegovia i Selme-hanumu udatu za azim ef. Osmanbegovia. Hadi Mujaginu ljubav prema Kuranu najbolje potvruje to to su mu troje djece hafizi. Od kako se Hadi Mujaga pasom opasao u njega se svijet ugledao, i tako je ostalo sve do smrti. Njegovi sinovi Husein i Osman, kao uenici Osmanbega Denetia Mekteba u Bistriku, poeli su uiti hafizluk, pred hafiz Hamdi ef. Berberoviem, imamom Begove damije i muderisom medrese. Ovo se proulo po Sarajevu, pa su i neki drugi graani dali svoju djecu da ue hafizluk. Od 1923 god. ova djecahafizi uili su mukabele po sarajevskim damijama.
BEHAR116

15

UVODNE RIJEI

Iz te grupe je i na drug Hadi Mujagin uenik hafiz Halid ef. Hadimuli. 1925. god. u I. razred Gazi Husrevbegove medrese upisalo se 6 hafiza-Sarajlija i to: hafiz Ibrahim Proho, hafiz Ibrahim Trebinjac, hafiz Husejn Merhemi, hafiz Osman Merhemi, hafiz Akif Handi i hafiz Mustafa Sahai, a iz Banja Luke hafiz Mehmed Zahirovi. Ramazanom su ovi mladi hafizi pamtili svoj sabah u Hadi Mujaginoj kui. Oni su uili mukabelu i u Begovoj damiji, prije podne ramazanom, pod rukovodstvom hafiz Mustafa ef. Mujezinovia-Kovaa, oca naeg druga i hadi Mujaginog uenika Mehmed ef. Ova djeija mukabela je ganula u srce siroeta bez oca Smaila Fazlia te je i on poeo hafizluk i ve sljedee godine uio sa njima mukabelu u Begovoj damiji. Hadi Mujagin lijepi nijet da mu djeca budu hafizi je blagodat za nas, jer hafiz Ibrahim ef. Trebinjac, na vrlo sposobni alim, klanja hatmom sabah namaz preko cijele godine, a hafiz Ibrahim ef. Proho i hadi hafiz Ismail ef. Fazli, klanjaju ramazanom teraviju hatmom. I Hadi Mujagina kerka Mula je probila vakum, koji je postojao dvadesetak i vie godina meu enskinjem i postala hafiza. Ideolokom liku naeg Hadi Mujage dali su snagu i dersovi koje je on dugi niz godina redovno posjeivao, podravao i sam odravao. Najsposobniji alim Sarajeva kazivao je Buhariju. To je obino bivao muderis Gazi Husrevbegove medrese. Iza muftije i reisa Hadiomerovia, Buhariju je kazivao reisu-l-ulema Azapagi, a poslije Azapagia Ahmed efendija Burek. Hadi Mujaga je sluao Azapagia i Bureka, kroz cio njihov period i smatra ih najveim alimima koje je susreo u svome ivotu. Dersove iz Tefsiri Kurana, koje su odravali rahmetlije hadi hafiz Muhamed ef. Hadimuli, hafiz Mehmed ef. Oki i Ahmed ef. Burek, sluao je kroz cio njihov period. Dersove Mesnevije koje je odravao hadi Mehmed Demaluddin ef. auevi, sluao je 17 godina. auevi, Oki i Burek su i odravali svoje dersove u Hadi Mujaginoj kui. Za vrijeme borbi za vjersko-prosvjetnu autonomiju i kasnijih stranakih borbi meu muslimanima Hadi Mujaga se ne odvaja od naroda, ali ne uzima aktivnog vidnog uea i bavi se svojim gospodarstvom. Redovno se sastaje sa Hadihaliloviem i drui se sa duhovnom elitom tadanjeg Sarajeva. Tako nastavlja i poslije rata. Reisu-l-ulema arac, Omerbeg Sulejmanpai i Hadi Mujaga sastaju se naizmjenino u svojim kuama jednom sedmino. Hadi Mujaga, kad god moe, ide u Tekiju za Beglukom i slua dervike razgovore i rasprave. Rano jutrom odlazi Muhamed Enveri ef. Kadiu i slua i saznaje njegova nova otkria i uspjehe iz istorije Bosne. lan je svih muslimanskih kulturnih drutava. Njegov lik dobiva sve otrije crte vrlo dobrog muslimana. edan je i svagdje nastupa kao nii. Kemalove reforme u Turskoj izazivale su gibanje i meu muslimanima Jugoslavije. U to vrijeme je Turska jedina slobodna muslimanska zemlja i reisu-l-ulema auevi daje izjave putem javnosti
BEHAR116

H. Mujagina ljubav i poslunost prema majci su poslovini. Sigurno je da je udovoljavao svim majinim eljama, ali se ipak dogodilo da ga je istukla, a on hadija i momak. esto bi mi rekao: Blago tebi kad ima mater. * U Srpskoj akademiji nauka u Beogradu uva se Divan pjesama prizrenskog melamijskog ejha Omer Lutfi efendije, u kome ima i pjesma od 8 stihova, u kojoj se govori o enidbi Hadi Mujage Merhemia. * Dovu smo uinili kod Hadi Mujage i on je pratio uenje. Rastali smo se i to je bio na posljednji razgovor. U ponedeljak u podne ispustio je svoju plemenitu duu jedan od najboljih muslimana Sarajeva. Sutra dan smo ga okupali i u efine zamotali. Na teneiru i u efinima inilo nam se kao da je s nama.

16

UVODNE RIJEI

da odobrava te reforme. Uglavnom, stvar je u ova tri pitanja: 1. noenje eira, 2. otkrivanje muslimanke i 3. racionalno iskoritavanje vakufske imovine. Kako ova tri pitanja zadiru u iman, islam i ihsan, to se otvara polemika i stvaraju dva tabora: gotovo sva inteligencija, mali broj ilmije i neto arije bili su uz auevia, dok su ogroman broj ilmije i arije ostali protiv. iroki muslimanski slojevi, seljatvo i radnitvo ostavljeno je po strani. Strasti su se razbuktale i tri pitanja dobivala su stranarsku boju. Hadi Mujaga se svrstava u tabor protivnika auevia, izlazi iz okvira povuenosti i vodi ilavu borbu. On je u to vrijeme podpredsjednik Sarajevskog Dematskog medlisa, i kao takav potpisuje polemike akte Dematskog medlisa upuene reisu-l-ulemi. Koga ovo interesuje, neka se obrati na knjige Sarajevski dematski medlis i reisove izjave i Takrir hodinske kurije koje je 1928. god. izdao Hadi Mujaga. U vrtlogu ovih raspri H. Mujaga raskida prijateljstvo s aueviem i otkazuje mu gostoprimstvo da dri svoja predavanja iz Mesnevije u Hadi Mujaginoj kui. 17 godina je Hadi Mujaga asistirao aueviu u predavanjima Mesnevije i on uope prekida svoja predavanja, jer ih nije htio drati bez Hadi Mujage. Oba ova vrla mua bili su visoko odgojeni, stoga su i u tom meusobnom razilaenju sauvali sebi dostojnu visinu. Njima nikad nije ni na um padalo da se vrijeaju a kamoli da jedan drugom i najmanje zlo uini. Njih obadvojica nastupali su samo u ime vjere, pa su se i u tome svom meusobnom sporu kretali samo u okvirima propisa vjere. injenice potvruju da je reisu-lulema auevi bio vrlo dalekovidan, ali je i stanovite Hadi Mujage bilo vrlo iskreno i interesantno. auevi je elio da se uva rua, a Hadi Mujaga je volio da se uva i ruina vaza. Doao je 6. januar 1929. godine. Dokinut je Statut za vjersko prosvjetnu autonomiju iz 1919. godine, a auevi je imenovan prvim reisu-l-ulemom za cijelu Jugoslaviju. 1930. godine on je odstu-

pio i dao ostavku, jer je smatrao da se ministar pravde Srki previe mijea u poslove Islamske vjerske zajednice. Tri navedena pitanja ostavio je reisu-lulema auevi erijatski nerijeena. U pitanju noenja eira Hadi Mujaga je ostao njegov najvei neprijatelj do smrti. U pitanju vakufa traio je da se, koliko god je mogue, potuje arti vakif. Kada je usnio Halifu hazreti Omera, gdje mu djevojka otkrivena lica daje au erbeta, rijeio je tree pitanje. Hadi Mujaga je elio da se pripadnost vjeri to vidljivije istakne i mani-

Dan smrti Hazreti Delaluddina (17. decembra) uzeli su Turci i Perzijanci kao dan uspomene na Delaluddina i nazvali ebiarus. H. Mujaga je volio sve to je u vezi sa Delaluddinom, pa je odredio da slavi i ovu no. Dobrotom Abdurahimbega Mehmeda, lana VIS-u FNRJ, dobili smo program proslave. Mi smo 17. decembra 1958. g. odrali malu akademiju kod H. Mujage.

festuje. Stoga je u svom domu na svean nain proslavljao Lejlei-mirad i Vakatul-Bedr, a u zadnje vrijeme i ebi-arus. O Bajramima, Mevludu i Ramazanu ne treba ni govoriti. Hadi Mujagina proslava Lejlei-mirada obogatila je nau knjievnost sa dva lijepa priloga. Hadi Mehmed efendija Handi preveo je i protumaio Miradiju Sabita Uianina, koja se ui u Hadi Mujage, a prof. dr. air Sikiri preveo je i protumaio Miradijju Mehmed Reida Sarajlije, koju je svojevremeno Hadi Mujaga poklonio Hadi Mehmed efendiji Handiu. Obje ove Miradije su objavljene, i kad ih budete itali naete u njima ime Hadi Mujage Merhemia. Miradija je spjev na turskom jezi-

ku, u kome se opisuje putovanje hazreti Muhammed Pejgambera na nebesa, ui se kao Mevlud, samo je metar drukiji (vezen). Ne znam tano odkad se u Hadi Mujage ui Miradija, ali sigurno ima vie od trideset godina. Miradiju je uio hadi hafiz Mustafa Fetin ef. Kulenovi sve do 1945. god., kada je umro, jer je od sarajevskih hafiza najbolje poznavao turski jezik. Njemu je kasnije u uenju pomagao i Hadi Mujagin mlai sin hafiz Osman. Iza rahmetli Kulenovia Miradiju su uavali hafiz Esad ef. Sabrihafizovi, Mustafa ef. Vareanovi, hafiz Ibrahim ef. Proho i ja. Mjesto erbeta, kojim se asti na Mevludu, na Miradiji se pije mlijeko, stoga, to je hazreti Pejgamber kad je bio na Miradu poaen mlijekom. Miradija se uila i u Mevlevijskoj tekiji na Bendbai na troak Fadilpaina vakufa, sve dok tekija nije zatvorena 1952. god. Proslava Miradije u Hadi Mujage imala je naroito svean izgled. Hadi Mujaga je dugi niz godina pozivao na Miradiju uenike VIII razreda Gazi Husrevbegove medrese, u elji da oni to prenesu u mjesta gdje budu slubovali. Za vrijeme uenja Miradije Hadi Mujaga bi sjedio pri dnu sobe na koljenima i na licu mu se moglo itati koliko u tome uiva. Ovo vie i stoga to je tekst Miradije odlino poznavao. I sami znate kako nas je i koliko nas je astio poslije uenja. Bedrija je arapski sastav u prozi kojim se u vidu dove spominju po arapskoj abecedi imena svih 313 uesnika u borbi na Bedru 17. dan ramazana 2 god. po Hidri, kada su muslimani pod rukovodstvom Hazreti Muhammeda, izvojevali svoju prvu bitku. Iza svakog imena ponavlja se kao refren reenica Radijallahu anhu. Od kako znam Bedriju je uio Mustafa ef. Vareanovi, jer njegov glas najbolje odgovara nainu kojim se ovaj sastav ui. Uenje se zavrava dovom i vjeruje se da e hurmetom junaka sa Bedra dova biti kabul. Hazreti Mevlana Delaluddin je nazvao prvu no u kaburu prvom branom noi (ebi-arus), jer mlada prvu
BEHAR116

17

UVODNE RIJEI

no iza vjenanja ulazi u novi ivot, a isto tako u novi ivot ulazi i ovjekova dua prvu no iza smrti. Dan smrti Hazreti Delaluddina (17. decembra) uzeli su Turci i Perzijanci kao dan uspomene na Delaluddina i nazvali ebi-arus. H. Mujaga je volio sve to je u vezi sa Delaluddinom, pa je odredio da slavi i ovu no. Dobrotom Abdurahimbega Mehmeda, lana VIS-u FNRJ, dobili smo program proslave. Mi smo 17. decembra 1958 g. odrali malu akademiju kod H. Mujage. I javni rad Hadi Mujage kretao se oko vjere i prosvjete. Reeno je da je bio podpredsjednik Sarajevskog medlisa, ali je dugo godina bio i lan Sarajevskog Vakufskog povjerenstva. U Vakufsko povjerenstvo je Hadi Mujagu uveo njegov prijatelj Muhamed Enveri ef. Kadi, koji je godinama bio predsjednik povjerenstva. Kadi je kao kulturni radnik i istoriar naao u Hadi Mujagi najboljeg sudruga i pomagaa, jer je poslovanje Vakufskog povjerenstva prualo svoje niti u vjersko-kulturni i vjersko-socijalni ivot muslimana. Kadi je bio vrlo ljubomoran na sve to potie iz perioda istorije, politike i kulturne, koju je on sakupljao. Kadi je sa Hadi Mujagom metrom izmjerio sva muslimanska greblja s lijeve strane Miljacke. To su uinili kada je predsjednik sarajevskog vakufskog povjerenstva bio hadi hafiz Hasan ef. Hadiefendi, zvani Hadi Kado. Ne znam tko je tada izmjerio groblja s desne strane Miljacke. U to vrijeme su ograena i zidom i parmacima muslimanska groblja Kovai, Alifakovac i Hambina carina. Hadi Kado je bio vrlo dobar organizator i vrlo radin ovjek. Hadi Mujaga je smatrao da je on bio najradeniji predsjednik Povjerenstva. Sredstva

za ograivanje je osigurao tako, to je uveo sabirnu kasu u koju se polagao prilog prilikom vjenanja. Salim efendija Mufti uveo je Hadi Mujagu u Vakufsko vijee. Oni su bili vrnjaci i pazili su se iz djetinjstva, samo Salim ef. ideologija nije odgovarala Hadi Mujaginoj. U Vakufskom vijeu bili su tada i neki istaknuti radnici drutva Gajret ija gledita u nekim pitanjima Salim ef. nije usvajao. Kada bi na dnevni red dolo kakvo pitanje gdje se Salim ef. bojao da ne ostane u manjini doao bi po Hadi Mujagu, navodno da ga podsjeti, da ne zaboravi doi na sjednicu. Salim ef. je bio lini prijatelj ekib Arslan beya, uvenog arapskog publiciste i borca za osloboenje Arapa od evropskog kolonijalizma. ekib je dolazio u Jugoslaviju pa se upoznao i sa Hadi Mujagom. Hadi Mujaga je u drutvu sa Salim ef. iao i na I. sveislamski kongres, koji se 1931. god. odravao u Jerusalimu. Tom prilikom bili su i u Kairu. Hadi Mujaga je bio oduevljen Kairom, a naroito namazom, koga svako revno izvrava. Doli su u dodir sa vjerskim, prosvjetnim i kulturnim prvacima Kaira. Posebno su se sastajali sa izgnanim turskim ejhul-islamom Mustafa Sabri ef. koji je 1912. god. dolazio u Sarajevo, i poznatim turskim pjesnikom Mehmed Akifom s kojim se Salim ef. poznavao jo sa studija iz Turske. I na hafiz Bahri ef. Mulabdi koristio je priliku i dok je bio u Kairu druio se sa Mehmed Akifom. U Kudusu je Hadi Mujaga doao u dodir sa mnogim prvacima muslimanskog svijeta, za koje ranije nije bio ni uo. Naroito su ga iznenadili prvaci iz Indije, koji su veinom govorili urdu jezikom, ali su mnogi znali i perzijski jezik. Kako je glavni zadatak ovog kongresa bio i to

Kroz kratko vrijeme proulo se da je Hadi Mujaga poeo kazivati ders i odmah su doli, koliko se sjeam, hadi Mehmed ef. Potogija, Abdulah ef. Foak, Adem ef. Karaozovi, Rasimaga Zeevi i hadi Ali ef. Mai, koji su dolazili Hadi Mujagi kad je auevi kazivao Mesneviju. Pendi Attar smo uili do 1936. godine, a onda zapoeli ulistan ejh Sadije.
18
BEHAR116

da se postigne puno duhovno jedinstvo izmeu Sunnija i iija, to je predstavniku iija Imamu-Mudtehidu, kako ga nazivaju, ukazivana naroita poast. Kongres je otvoren u Hazreti Omerovoj damiji uoi Lejlei-Mirada klanjanjem jacije namaza. Imam je bio iijski Mudtehid. Ovim se aludiralo da trei Harem Bejti-Makdes treba da bude u muslimanskim rukama i da sunnije mogu klanjati za iijskim imamima. Hadi Mujaga je iz discipline klanjao u dematu, ali je radi svake sigurnosti u stanu opet ponovio jaciju. On je u nekoliko navrata posjetio Mudtehida, s njime razgovarao perzijski, to je ovoga vrlo iznenadilo, i dao mu nekoliko kruaka i jabuka, koje je ponio sa svoga imanja u Haliloviima. Mudtehid ga je pozvao sebi u goste u Irak, ali se Hadi Mujaga nije mogao odvojiti od drutva. Salim ef. je predlagao da se vrate preko Damaska i Turske, to je H. Mujaga odbio, zbog zabrane noenja saruka u Turskoj. Ovome Kongresu prisustvovalo je 10 delegata iz Jugoslavije i to: Salim ef. Mufti i Vejsil ef. Alian, u svojstvu slubenih delegata IVZ u Jugoslaviji, zatim, Hadi Muhamed ef. Mujagi, Hadi Mujaga Merhemi, Hadi Hasanaga Nezirhodi, Uzejraga Hadihasanovi i Dr. Mehmed ef. Spaho, iz Sarajeva, Hadi Ali-Riza ef. Karabeg iz Mostara, Hadi Hafiz Hamid ef. Mufti iz epa i Ataullah ef. Kurti iz Skoplja. Hadi Mujaga je koristio priliku i razgledao Medidi Aksa i posjetio sva turbeta, ranijih pejgambera, koja se nalaze u Palestini. Tada je posjetio Bejtul-lahm (Betlehem) kuda hodoaste krani. Prilikom boravka u Kairu naoj delegaciji bio je pri ruci tadanji student El-Ezhara, uvaeni Kasim ef. Dobraa. Jo jedanput Hadi Mujaga je putovao u Kairo i zadrao se nekoliko mjeseci. Tada je odveo svoga sina hafiz Osmana da studira u Ezheru i ujedno se specijalizira u Kiraetu (pravilnom uenju Kurana). I tom prilikom se sastajao sa uenim ljudima, a naroito sa izbjeglim Turcima. Najvie je boravio u Ezheru, a posredstvom naih stu-

UVODNE RIJEI

denata bio je primljen i kod ejhul Ezhera Mustafa Meragije. Kabinet rektora imao je dvoja vrata, ulazna i izlazna. Hadi Mujaga je iz potivanja prema ejhul-Ezheru skinuo cipele im su unili u Rektorat i to drugi nisu ni opazili, ali kada je prijem bio zavren i vraali se drugim putem, jedva su, pria Abdulah ef. Dervievi, nali Hadi Mujagine cipele. Hadi Mujaga je bio predsjednik Udruenja bivih zemljoposjednika, koji su ga kandidovali za narodnog poslanika 1938. god., ali za ovu kandidatsku listu nije ni on sam glasao. Kao to je Sarajevo egzotino i privlano za strance jer se u njemu susreu Istok i Zapad, tako je i Hadi Mujaga bio ovjek u kome su se isprepletali tesavvuf i ortodoksija. Hadi Mujaga nije bio hoda sa idazetnamom niti ejh sa hilafetnamom. On je izrastao, mislim pod utjecajem edebijjat knjievnosti u jednu treu figuru, figuru koju voli i jedna i druga strana. On se pribojavao tesavvufske slobode miljenja ali je zapaao i krutost ortodoksije. Nastojao je da ostane na sredini, ali je ipak rae ostajao uz Ehli-Kelam. Narod ga je iskreno volio i prizivao. Njegova osoba je osobito zadnjih godina smatrana olienjem vjere. On to nije postigao samo znanjem (Ilumom), nego vie svojim vladanjem (Amelom). A evo kakav je bio njegov amel: uvijek je iao u demat, svakog je lijepo susretao i s njime se pitao, svakome je dobro elio, nikog nije ogovarao, svaijem se dobru veselio itd, godinama i godinama je uene i pobone ljude primao i doekivao, 50 godina, tj. sve do Drugog svjetskog rata davao je zijafete novim hafizima i njih dostojno darivao, Arape - bedele i hafize musafire je darivao boalucima i pozivao na iftare i veere, Arapi koji ne bi nali bedela danima i danima su boravili u njegovim Haliloviima. Uvijek je svoj lini interes zapostavljao i vladao se tako, da se dobivala slika da je on ponizniji i nii od svog sugovornika. Uvijek je nalazio naina da ovjeka zabavi i da mu kakvu uslugu ili dobro uini. Kada mu je, negdje za vrijeme

18. decembra 1938. godine poeli smo Divan Hafiza irazije (umro 1389. godine). Mi ne moemo ovdje govoriti o djelima koja smo uili, nego ih samo spominjem. Divan je lirsko djelo. Na Divani Hafiz je poeo povremeno dolaziti hadi Mehmed ef. Handi, stalno Mehmed ef. Mujezinovi i drugi graani Sarajeva, koji nisu poznavali perzijski jezik, ali su vrlo revno sluali predavanja i pratili logike misli. Dersovi Divana trajali su do 24. marta 1941. godine, a odravani su ponedeljkom uvee.

rata, donio Ismetaga Merhemi na dar 1/4 kg prave kafe, jer je Hadi Mujaga volio kafu, rekao je da e primiti kafu pod uvjetom da je pokloni Ahmed ef. Bureku, jer on ne moe sebi dozvoliti da ima kafe, a Ahmed ef. nema. Kad je u prvim godinama poslije osloboenja preselio hafiz amil ef. Silajdi u Brezu na oevo imanje, Hadi Mujaga je otiao u Brezu i predloio mu da doe sa djecom u Sarajevo za njegovu sofru, a da ostavi Brezu, jer mu tamo nije mjesto. Koliko je bio paljiv prema nama, svojim uenicima, govori i to da je prilikom roenja nae djece sastavljao i kronograme sa datumima djejeg roenja, i to nam kao svoj dar i uspomenu poklanjao. Mnogim svojim ahbabima je spjevao kronograme smrti. O Hadi Mujaginoj epigrafici pisae posebno na Mehmed ef. Mujezinovi. Desetak posljednjih godina postio je Davudov post, a jo vie ima godina da nije spavao u mekoj postelji. Od svega gornjeg nas ovdje najvie interesuju Hadi Mujagini dersovi koje je drao u svojoj kui poam od 1934. godine do smrti tj. 25 godina. Iako su Hadi Mujagini prijatelji traili i navaljivali da lino on pone kazivati ders iz Mesnevije, jer je ve auevi bio i bolestan, on je preko toga prelazio i odgaao. Dosta uporan je u tome bio Numan ef. Bajraktarevi-Nunija, koji je zajedno sa Hadi Mujagom i rahmetli Sejdagom Muidoviem (umro 1917. god.), uio i sluao perzijski jezik kod Mujage Hadihalilovia. Stoga su Numan ef. i zvali Efendija. Ja sam sa efendijom imao prijateljske rodbinske veze i on mi je poeo davati poetne lekcije iz perzijskog jezika.

Jedne srijede, sjeam se vrlo dobro, kasne jeseni 1933. godine, Efendija je pozvao na sijelo Hadi Mujagu i mene, da malo uimo. I Efendija je poeo itati i prevoditi Pendi Attar (Attarovi savjeti). To je, to sam kasnije saznao, didaktino moralni spjev perzijskog klasika ejh Feriduddin Attara i slui kao poetni udbenik perzijskog edebijjat tesavvufa. Efendija je odrao dvatri dersa, ali nije bio dovoljno naitan i mrav mu je bio na jezik, pa se u prevoenju naprezao traei pogodne odgovarajue rijei. Sjeam se vrlo dobro da je kovanicu Ab-ruj, voda i lice, prevodio doslovno, obrazna voda, a ne, stid, kako to tekstu odgovara. Jedne noi Efendija gurnu petahtu pred Hadi Mujagu i ree mu da on nastavi. Kako je Numan ef. bio poznat kao vrlo ljut ovjek i Hadi Mujaga se prema njemu vladao kao prema svom starijem kolegi (erikju), te ga je odmah posluao i nastavio. Sad je stvar dola na svoje pravo mjesto, Mekaneke vesalte, kako bi rekao rahmetli Burek. Sljedei sastanak je zakazan kod Hadi Mujage. Ovo iznosim stoga to se unekoliko ima zahvaliti rahmetli Numan ef. da je Hadi Mujaga otpoeo sa dersovima. Kroz kratko vrijeme proulo se da je Hadi Mujaga poeo kazivati ders i odmah su doli, koliko se sjeam, hadi Mehmed ef. Potogija, Abdulah ef. Foak, Adem ef. Karaozovi, Rasimaga Zeevi i hadi Ali ef. Mai, koji su dolazili Hadi Mujagi kad je auevi kazivao Mesneviju. Pendi Attar smo uili do 1936. godine, a onda zapoeli ulistan ejh Sadije. ulistan je vrlo popularno literarno-etiko djelo poznatog perzijskog klaBEHAR116

19

UVODNE RIJEI

sika ejh Sadije. ejh Sadija je dugo ivio (umro je 1291.) i mnogo putovao. Stil je dosta lahak i mijea se stih i proza. 1938. godine zavren je ulistan kojega je Hadi Mujaga kazivao subotom uvee. Krug slualaca je prilino povean kad smo uili ulistan. 18. decembra 1938. godine poeli smo Divan Hafiza irazije (umro 1389. godine). Mi ne moemo ovdje govoriti o djelima koja smo uili, nego ih samo spominjem. Divan je lirsko djelo. Na Divani Hafiz je poeo povremeno dolaziti hadi Mehmed ef. Handi, stalno Mehmed ef. Mujezinovi i drugi graani Sarajeva, koji nisu poznavali perzijski jezik, ali su vrlo revno sluali predavanja i pratili logike misli. Dersovi Divana trajali su do 24. marta 1941. godine, a odravani su ponedeljkom uvee. 31. marta 1941. god. poeli smo Bositan, drugo djelo ejh Sadije. 6. aprila je Hitler napao Jugoslaviju, bombardovano je Sarajevo i Hadi Mujagina kua. Ders nismo prekidali i odravan je obdan tog ljeta u mojoj kui. Slualaca je bilo znatno manje. 15. juna 1942. god., zavren je Bositan. Djelo je u stihu. Hadi Mujaga je elio da pone Beharistan Abdurrahmana Damije zv. Mula Damija, koji je ivio za vrijeme Sultana Fatiha. Adem ef. Karaozovi je uporno traio da pone Mesneviju, a to je elio i hadi Mehmed ef. Handi. 6. jula 1942. god. sastali smo se ovdje u ovoj sobi i poeli Mesneviju. Prvi ders je odrao rahmetli hadi Mehmed efendija Handi i preveo arapski prevod uvoda prvog sveska. Slijedee sedmice, 13. jula 1942. god., Hadi Mujaga je odrao svoje prvo pre-

Prvi ders je odrao rahmetli hadi Mehmed efendija Handi i preveo arapski prevod uvoda prvog sveska. Slijedee sedmice, 13. jula 1942. god., Hadi Mujaga je odrao svoje prvo predavanje iz Mesnevije. 13. februara 1958. god. zavrio je VII. svezak, tj. zavrena je Mesnevija. * Ders Mesnevije je mijenjao svoje lice. Umrli su hadi Mehmed ef. Handi, Dervi ef. Korkut-Ibnul Ajn, Rasimaga Zeevi i drugi. Sluatelji su se mijenjali. Treba napomenuti, da je bilo vremena kada se ders Mesnevije nije odravao, ali to nikada nije trajalo cijelu godinu.

davanje iz Mesnevije. 13. februara 1958. god. zavrio je VII. svezak, tj. zavrena je Mesnevija. Ali toga istog dersa Hadi Mujaga je odluio da i po drugi put pone Mesneviju, jer je alio da se ne kazuje. 17. septembra iste godine Hadi Mujaga je po drugi put poeo Mesneviju. 4. marta 1959. nastale su ramazanske ferije i nije se ni slutilo da emo se s njim rastati. U nedelju 8. marta Hadi Mujaga je otiao na svoje selo. Donekle je to bilo i za udo, jer je ramazan bio na pragu. U utorak, prvi dan ramazana, poslije teravije pokucao sam na njegova vrata, da mu estitam ramazan. Nije nikoga bilo. Znao sam da je Hadi Mujaga obiavao ramazanom, odmah poslije teravije, obilaziti svoju rodbinu, pa sam mislio da je to i sad uinio, i osjeao dragost da je to i ovaj put mogao. U etvrtak 12. marta bio je dan naeg dersa i ja sam poslije teravije opet traio Hadi Mujagu. Opet nije bilo nikoga. Naao sam Izet ef. Maia

Kongres je otvoren u Hazreti Omerovoj damiji uoi Lejlei-Mirada klanjanjem jacije namaza. Imam je bio iijski Mudtehid. Ovim se aludiralo da trei Harem Bejti-Makdes treba da bude u muslimanskim rukama i da sunnije mogu klanjati za iijskim imamima. Hadi Mujaga je iz discipline klanjao u dematu, ali je radi svake sigurnosti u stanu opet ponovio jaciju. On je u nekoliko navrata posjetio Mudtehida, s njime razgovarao perzijski, to je ovoga vrlo iznenadilo, i dao mu nekoliko kruaka i jabuka, koje je ponio sa svoga imanja u Haliloviima.
20
BEHAR116

i on mi je rekao da je Hadi Mujaga na selu, da je dobro i da e doi. Nijedan od nas ne moemo se ispriati, to propustismo toliko dana i ne odosmo u Halilovie da ga vidimo. Sad bismo otili i na Romaniju ali je dockan. Opet sam pitao i reeno mi da e doi. U etvrtak 19. marta, uo sam od Hadije Muhasilovia da mu treba Hadi Mujaga, da ide intervenisati za jednog bedeli-hada, i da e, ako ne doe tog dana ii sutra po njega u Halilovie. Istog dana popodne, doao mi je Mujaga Baauevi, promijenjen u licu, i kazao da je Hadi Mujaga bolestan i da je autom dovezen kui, ali da razgovara i pita o svemu. Odmah sam doao ovamo i zatekao Hadi Mujagu na dueku, uspravljene glave, spava. Nijemo sam utio i zurio u njega. Tog asa je doao po drugi put Dr. Vejsil Biaki i davao nam umirujue rijei. Tog dana susretali su se njegovi prijatelji na ulici i samo o Hadi Mujagi razgovarali. Ni u petak nisam s njim razgovarao jer je spavao. Znali smo da on najvoli Kuran, pa se zdogovorilo nas nekoliko da se sastanemo u subotu poslije teravije i prouimo hatmu. Kad sam mu uniao bio je otvorenih oiju i iaretom ruke pozvao me da sjedem do njega. Upitao se sa mnom i ispriao mi, kada i kako ga je zabolilo. Iftario se i lijepo jeo sa Fatimom koja ga je sluila, neki je hoaf ostavio za kasnije i izaao da promijeni abdest. Kad sam se, kae, vratio, neta mi je zapelo za noge i pao

UVODNE RIJEI

sam. Podizao sam se nekoliko puta, ali nisam mogao ustati. Dola je Fatima da me zove i iznenadila se. Ona sama nije me mogla podii pa je dovela Nazminca i Ibrahima, brata Halid ef. (Salihagia) i oni su me unijeli. I sutradan su me donijeli ovamo. Kad mi je ovo ispriao, bojao sam se da se ne zamara, pa sam mu rekao da emo prouiti hatmu. Dovu smo uinili kod njega i on je pratio uenje. Rastali smo se i to je bio na posljednji razgovor. U ponedeljak u podne ispustio je svoju plemenitu duu jedan od najboljih muslimana Sarajeva. Sutra dan smo ga okupali i u efine zamotali. Na teneiru i u efinima inilo nam se kao da je s nama. Abdulkadir efendija Mahmutovi, imam i muderis iz Travnika, na glas da je umro Hadi Mujaga pohrlio je u Sarajevo, i bio je prisutan kod tedhizu-tekfina. Gasul ga je inio po njegovoj oporuci na Abdullah ef. Foak i njegov mahalski imam hafiz Ibrahim ef. Proho. Ja sam molio da poljevam vodom. Abdulkadir ef. je kaiprstom svoje desne ruke simbolino napisao na elu Bismille i na prsima La-ilahe-illel-lah. Stavili smo ga u tabut i predali narodu da ga nosi pred Begovu damiju. Narod ga je volio i na ruke digao. Njegovu denazu su uvali pred damijom nai drugovi s dersa i njemu dragi ahbabi hadi Mustafa ef. Beglerbegovi i hadi Ali ef. Mai, Hasan ef. Kantardi. Denazu mu je klanjao hafiz Ibrahim ef. Proho. Kad su tabut spustili na kabur, njegov uenik Mustafa ef. Mehi je odrao krai govor i dervii obavili zikir. U kabur su ga spustila trojica hafiza koje je on volio, Sabrihafizovi, Proho i Silajdi, i najstariji zet Izet ef. Mai. Kad je nasuta zemlja njegov unuk Irfan je prouio svome dedi po posljednji put Esmaul-husna. Na njegovu kaburu je uilo mnogo osoba. Kad je Imam ef. prouio talkin, s Hadi Mujagom su ostala samo djela koja je na ovom svijetu radio. Kroz minulih 16 godina ders Mesnevije je mijenjao svoje lice. Umrli su hadi Mehmed ef. Handi, Dervi ef.

Desetak posljednjih godina postio je Davudov post, a jo vie ima godina da nije spavao u mekoj postelji. Od svega gornjeg nas ovdje najvie interesuju Hadi Mujagini dersovi koje je drao u svojoj kui poam od 1934. godine do smrti tj. 25 godina. Iako su Hadi Mujagini prijatelji traili i navaljivali da lino on pone kazivati ders iz Mesnevije, jer je ve auevi bio i bolestan, on je preko toga prelazio i odgaao.

Korkut-Ibnul Ajn, Rasimaga Zeevi i drugi. Sluatelji su se mijenjali. Treba napomenuti, da je bilo vremena kada se ders Mesnevije nije odravao, ali to nikada nije trajalo cijelu godinu. Mesnevija je zapoeta i zavrena u ovoj sobi. Uz rat jedno vrijeme ders je odravan u nioj okrunoj medresi na Bendbai i Tabakoj damiji. I poslije osloboenja ders se neko vrijeme drao u Tabakoj damiji. Nekoliko dersova je odrano i u Carevoj damiji, jednu godinu ders je odravan naizmjenino kod mene, Abdulah ef. Foaka i Mehmed ef. Muje-

zinovia. Hadi Mujaga je u ruksaku na leima nosio Mesneviju, jer je hodio sa dva tapa. To dokazuje koliko je volio Mesneviju. Mesnevija ima 6 svezaka, iji je autor Hazreti Mevlana Delaluddin Rumi, a 7 svezak je kasnije dodat. Turci, Perzijanci i muslimani u Pakistanu i Afganistanu smatraju Mesneviju treom knjigom na svijetu. Prva je Kurani azimu-an, druga Pejgamberov Hadisi erifi i trea Mesnevija Mevlana Delaluddinova. U Sarajevu se Mesnevija kazivala od njegova postanka. U zadnjih 100 godina Mesneviju su u Sarajevu kazivali: Isevi Mehmed Emin ef., Uambarli Mustafa ef. Azapagi, hadi hafiz Mehmed Tevfik, ef. auevi, hadi Mehmed Demaludin ef. i Merhemi Hadi Mujaga; u Travniku je Mesneviju kazivao hadi Mula ef. Korkut, muftija, a u Visokom hadi hafiz Husni ef., muftija. Hadi Mujaga je elio da se predavanje Mesnevije nastavi i poslije njegove smrti i pred vama ovdje odredio da ga ja zamijenim. U to ime poklonio mi je svoju Mesneviju iz koje nam je on kazivao ders. Dobri Hadi Mujaga precijenio je moju snagu i na moja lea stavio tovar za koji ja nemam snage. Ne elim da mu budem nezahvalan i nepokoran, pa u se moliti Allahu d.. da me uzdri na pravom putu i da mi dadne znanja i snage da stignem do stepena sa kog se kazuje i tumai Mesnevija. Tu u se inallah spremati, a sad nek bude pauza. Dovu emo initi da ova pauza ne bude previe duga. Ovo moje predavanje o Hadi Mujagi namijenjeno je vama, njegovim prijateljima koji ste se oko njega kupili, a drugi e o njemu pisati. Proitau vam i prevesti dva epigrafa o Hadi Mujagi. Jedan je hadi hafiz abit ef. Zaim, muderis iz Vuitrna na turskom jeziku, a drugi, na arapskom jeziku sastavio je Muhamed ef. Mai iz Tuzle. Na kraju u vam proitati i prevesti jednu krau Hazreti Mevlana Delaluddinovu pjesmu, po kojoj se prva no u kaburu moe nazvati ebi-Arus. n
U Sarajevu, 30. aprila 1959.

BEHAR116

21

DERSOVI MESNEVIJE

Hadi Mujaga Merhemi

PRIA O LOVCU
(Prema reinterpretaciji Hadi hafiza Halid-ef. Hadimulia, koji je revnosno biljeio dersove kod Hadi Mujage. Ovo poglavlje je iz VI. sveska Mesnevije, bejtovi 435-466.)
EUZU BILLAHI MINE-EJTANIR-RADIM BISMILLAHIR-RAHMA-NIR-RAHIM VE MA HAZIHIL-HAJA-TUD-DUNJA ILLA LEHVUN VE LEIB, VE INNED-DAREL-AHIRETE LE HIJEL-HAJEVAN, LEV KJANU JALEMUN SADAKALLAHUL-AZIM Ovaj ajeti-kerim, koji smo prouili, nalazi se pri kraju sure Ankebut, u 21. duzu Kuran i azimuana. U ove tri reenice, od kojih se sastoji ajet, Allah, d.., nas opominje, da se ne bismo zanijeli dunjalukom, pa zaboravili na Ahiret. I kae nam ovako: Ovaj dunjaluki ivot, nije nita drugo, nego zabava i igra! A ivot na Ahiretu, na drugom svijetu, to je pravi ivot! / Jer, ovaj ivot, na dunjaluku, je kratak i prolazan, a budui ivot je vjean./ Samo, kad bie ljudi to znali! / Ali ne znaju i ne shvataju./ Eto, u ovom smislu, po sadraju ovog ajeta, kretat e se i ovaj na noanji ders iz Mesnevije. Ovaj ders, koji emo noas ponoviti, odrao nam je Hadi Mujaga 10. novembra 1955. god. Teko je doarati nain Hadi Mujaginog kazivanja, jer je to bila karakteristika njegovog dersa. Tim specijalnim nainom kazivanja, sa starinskim izrazima, koji su bili bliski naem srcu, Hadi Mujaga je osvajao sluaoce. Ali, nadamo se, da e nam ova hikaja, koju emo sada prevesti, bar donekle pribliiti onu atmosferu, koja je nekad vladala u Hadi Mujaginoj odaji, kad je on, za svojom malom petahtom, kazivao dersove iz Mesnevije. Predmet dersa je jedna hikaja iz VI. sveska Mesnevije. Naslov toga poglavlja je malo dui, i glasi ovako:
22
BEHAR116

Pria o lovcu, koji se je umotao u travu, a na glavu stavio (poput kape) struk cvijea rua i lala i tako se prikrio i kamuflirao, da bi obmanuo ptice i navukao ih u zamku.
Tema, koju obrauje ova hikaja jeste, iskrena tevba. Ta tema, popraena je sa nekoliko lijepih nasihata i slikovitih primjera. Prvi dio ove hikaje, koji emo mi sada prevesti, ima 32 bejta. Evo kako hz. Mevlana zapoinje tu hikaju: 1. bejt: Doletje jedna ptica, na jednu pustu poljanu, I opazi, kako je tu postavljena zamka, za lov na ptice. 2. bejt: Nekoliko zrna, kao mamac, bilo je stavljeno na zemlju; A lovac, koji je tu zamku postavio, sakrio se u zasjedi! 3. bejt: Umotao se lovac u travu i lie, oekujui, Ne bi li naletjela koja naivna ptiica, i pala u tu zamku. 4. bejt: I zaista, naletje tuda jedna ptica, Pa, iz radoznalosti, poe oblijetati i trkarati oko te zasjede. Komentar: Ali, ova ptiica nije bila naivna. Ona je bila mudra i pametna. Ona je naslutila, da se tu krije nekakva zamka. Poto je dobro ispitala teren, uvjerila se u to: opazila je ovjeka u zasjedi! 5. bejt: (Ostajui na rastojanju, da je ovjek ne bi mogao dohvatiti i uloviti, ptica pribere svu snagu, pa se odvai i upita ga):

DERSOVI MESNEVIJE

Ko si ti, to si se u to zelenilo umotao? ta trai u ovoj bezvodnoj pustinji, u ovoj divljini? Pouka iz ovih nekoliko bejtova: Obino se opasnost krije u onim stvarima, koje nas privlae svojom spoljanjou. To su zamke, koje mi ne vidimo. A zamke su skoro svuda postavljene, na naem ivotnom putu. Latet anguis in herba! (Zmija se krije u travi!), tako kau stari Rimljani. I ovaj lovac, koji se je sakrio u travi, pokuao je da se poslui varkom, da bi doao do plijena. Ali, poto je otkriven, on mijenja taktiku. On se sad pretvara da je dobar, i da se je povukao u samou, pobjegavi od hravih ljudi! Ovo je samo jedan primjer pokvarenog i podlog ovjeka, koji, pod platom pobonosti, krije svoje hrave namjere. Ne treba zaboraviti, da je ovjek najopasnija zvijer! Nikada i nikome, ne moe se slijepo vjerovati. Valja ovjeka prouiti i upoznati! Da se mi vratimo naoj hikaji! Lovac odgovara ptici, kad ga je ona upitala: Ko si ti? 6. bejt: Ja sam jedan poboni ovjek, koji se je odvojio od svijeta i povukao u samou, kae lovac. Meni je lijepo na ovom mjestu, i dosta mi je ovo malo trave i lia, to ga ima oko mene! 7. bejt: Ja sam odabrao zuhd i takvaluk, kae lovac. Povukao sam se u samou i prihvatio za Din! Jer, ve vidim, da je edel preda mnom! /Pribliio se kraj ivota, valja putovati!/ 8. bejt: Smrt mojih blinjih, mojih komija i prijatelja, bila mi je dobar vaija /Tj. dala mi je dovoljno savjeta i opomena./ Ti udarci, sruili su moje planove, razorili moju trgovinu i moj duan! /Drugim rijeima: ta vrijedi vie trgovati i zaraivati, kad svakog asa dolazi udarac iza udarca./ Komentar: U prvom polustihu ovog bejta: Smrt mojih blinjih, dala mi je dobru lekciju, hz. Mevlana aludira na hadisi-erif: Mevtul dari kefa bike vaizan Smrt tvoga komije, dovoljna je, da te poui i opomene! Danas je pokucala na njegova vrata, sutra e pokucati na tvoja! Dalje, nastavlja svoju ispovijest onaj lovac, a ptica ga slua. 9. bejt: Kad se najposlije moram zatvoriti u kabur i ostati sam, onda smatram da je bolje, jo za ranije, prekinuti druenje sa svijetom!

/Jer nema koristi od tog druenja!/ 10. bejt: Kad se na koncu moram okrenuti zemlj i lei u mezar, onda je bolje, da jo sada, okrenem lice svome Rabbu, Jedinom Gospodaru svijeta. /Jer se na koncu moramo svi Njemu vratiti!/ 11. bejt: E moj sinko, kae lovac ptici, kad najposlije valja usta zatvoriti i zanijemiti, Onda je bolje, da ih sad, kad jo mogu govoriti, manje tvaram! /Tj. da to manje govorim, a to vie utim!/ Tako kae ovaj lovac ptici, objanjavajui joj, zato se je povukao u samou i sakrio u travu. Ovaj dijalog, izmeu ptice i lovca, koristi Hazreti Mevlana, da nam uputi nekoliko iskrenih savjeta. Pa kae dalje: 12. bejt: O ti ovjee, koji si nauio oblaiti zlatom vezeno odijelo i nositi o pasu emer, Imaj na umu, da e tvoja posljednja odjea biti neiveni ogrta! /tj. efini/ 13. bejt: Na koncu nam valja lice okrenuti zemlji, /tj. valja lei u zemlju/, iz koje smo i ponikli! Zato onda da srce veemo za ove lakoumne, nevjerne i nepouzdane ljude? Ukratko: Postali smo od zemlje, opet se vraamo zemlji. Komentar: Ovim bejtom, pjesnik aludira na jedan ajet u suri Ta-ha. Kae Allah, d.., u ovom ajetu: Esteizu Billahi: Stvorio sam vas od zemlje, u zemlju u vas vratiti, i iz nje u vas opet izvaditi, jednom drugom prilikom. /Tj. na dan proivljenja poslije smrti, kad osvane Sudnji dan/ Dalje, kae Hazreti Mevlana, upuujui nam savjete i ukazujui na nae nedostatke i propuste: 14. bejt: Nai djedovi, oevi, djeca i roaci to su bia za koja smo mi srce vezali. To su elementi, koji nas okruuju i u ijem se drutvu mi ugodno osjeamo. Komentar: Ali, ti elementi, ti lanovi nae porodice, su kasnije doli u nae drutvo. A naa stara akreba, nai roaci od praiskoBEHAR116

23

DERSOVI MESNEVIJE

na, to su ona poznata etiri elementa, od kojih je sastavljeno nae tijelo: voda, zemlja, zrak i vatra. Napomena: Prema starinskom poimanju i uenju, od ta etiri elementa izgraeno je nae tijelo. Ta etiri elementa zovu se arapski: Anasiri-erbea. Sa ovim terminom, esto se susreemo kod orijentalnih klasika. Pa kae dalje Hazreti Mevlana za ta etiri elementa: 15. bejt: Godinama i godinama, ovo nae tijelo, druilo se i bilo blisko sa ta etiri elementa! Komentar: Prema tome, stari, iskonski roaci naeg tijela, su ti elementi, od kojih je ono sastavljeno. Sada dolaze malo tei, misaoni bejtovi, u kojima se ogleda filozofija misticizma. To je rasprava o dui. Razmatranje njene sutine. A to je esta tema u Mesneviji. 16. bejt: Dua ovjeija /ruh/, sadri u sebi dva vana faktora: nefs i akl. Nefs je ivot, akl pamet. Komentar: ivot i pamet, to su dva osnovna elementa, koji sainjavaju duu. To su darovi, koje dua, svojim dolaskom, unosi u nae tijelo. U toku ivota, tj. u toku boravka due u ovom naem tijelu, razvijaju se u nama i druge sposobnosti, kao to je dar govora, osjeaj, bistrina, memorija itd. Sve su to elementi vezani za duu. Ali dua, boravei u tijelu, udalji se od svoga izvora, pa zaboravi na svoje porijeklo i svoj zaviaj. Zaboravi na svijet dua, iz kojeg je potekla, i u koji se opet mora vratiti. Da to malo bolje objasnimo. Znamo, da je u toku ovozemnog ivota, dua prisiljena, da boravi u ovom naem tijelu. To je njeno zatoenitvo, njen zatvor. Ona je liena slobode. Ona je stijenjena u naem grudnom kou, kao ptica u kafezu. Ne moe da poleti, jer joj ne daju reetke! Za to vrijeme, tj. za vrijeme boravka u naem tijelu, dua je okruena sa novim elementima, od kojih se sastoji nae tijelo. To su ova ve pomenuta etiri elementa. Premda ti elementi nisu njoj srodni, ipak se ona, tokom vremena, obikne u toj novoj sredini, pa zaboravi na svoj zaviaj na svijet dua i na one svoje prave roake, tj. na svoje srodne elemente. Kratko reeno: zanese je Dunjaluk, pa zaboravi na Ahiret! Zato kae hz. Mevlana u drugom polustihu ovog bejta: Dua, ponekad zaboravi na izvor, iz kojeg je potekla, na zaviaj, u koji joj se valja opet vratiti! Ovih nekoliko rijei o dui, bilo je potrebno iznijeti, da
BEHAR116

bismo razumjeli ovaj bejt, u kojem se Hazreti Mevlana digao visoko, u sfere apstrakcije. Poto se tako dua ponijela, i zaboravila na sutranjicu, stie joj ukor: 17. i 18. bejt Napomena: Ova su dva bejta u loginoj vezi, jer sainjavaju jednu misao, jednu reenicu, pa emo ih zajedno prevesti. Poto je dua zanemarila svoju dunost, zaboravila na svoj amanet da mora ostati ista i da se ne smije uprljati, dolazi joj opomena i ukor: Pamet i savjest, kao njeni roaci, njeni srodni elementi, opominju duu, pa joj kau: Ej, bi ve fa! O ti nesigurna i nepouzdana duo! Ti si se, izgleda obiknula u tom tijelu, i zaboravila na svoj zaviaj i na sutranjicu! Drugim rijeima: O ti ovjee, u kojeg je tako malo povjerenja i pouzdanja! /Jer, dua je sad u nama! To je nama ukor!/

24

DERSOVI MESNEVIJE

Ti si naao nekoliko jarania, za ovo pet-est dana! /Tj. za ovo kratko vrijeme tvoga boravka na zemlji./ A okrenuo si glavu od starih drugova i prijatelja. Komentar: Ovako naa dua, s vremena na vrijeme, dobiva opomene i upozorenja iz jednog nevidljivog svijeta, iz svijeta dua, a od strane jednog Univerzalnog Uma, tj. Svemonog i Sveznajueg Stvoritelja, koji je opominje, preko nae pameti i savjesti, da se probudi iz gafleta, da ostavi lane prijatelje, a da se vrati svojim starim, pravim dostovima, koji joj dobro ele. Pouka: Eto, upravo je takav ovaj dananji, dunjaluki ovjek, koji ivi u gafletu, u vrtlogu savremenog ivota, u obmanama i iluzijama, zaboravljajui na sutranjicu i na teku odgovornost koja ga eka. ovjek, kao da je podjetinjio tako se ponaa! On zatvara oi pred stvarnou i nastoji da prigui glas razuma i savjesti. Stanje dananjeg ovjeka, lii zaista na stanje jednog djeteta! ta radi dijete? Dijete voli da se igra, da provodi vrijeme

u zabavi i igri u carstvu snova. I odrasli ljudi, danas, provode vrijeme u besposlici, u gafletu, obmanjujui sami sebe. Odrasli ljudi, ustvari su, velika djeca! Da bi nam prikazao stanje tih ljudi, Hazreti Mevlana iznosi jedan slikovit primjer: 19. bejt: Premda se djeca, za vrijeme igre, ugodno osjeaju i uivaju u igri, tako da je ne bi nikad ostavili, ipak, kad se primakne mrak, povlae se sa igralita i odlaze kui na konak. 20. bejt: Jedno malo dijete, skinulo se, i ostavilo odjeu u kraj, pa se predalo igri. Ali iznenada, i neopaeno, privue se jedan kradljivac, pa zgrabi cipele i kaput, i odnese ih! /Osta dijete bez odjee./ 21. bejt: Dijete se toliko zanijelo u igri, da je zaboravilo na svoje odijelo! Kad tamo, nema ni kape ni koulje! /Doao kradljivac, pa odnio!/ 22. bejt: No se primakla, igri doao kraj, a dijete plae: nema ta obui! Ne smije da ide kui, jer e ga babo koriti i istui! Pouka: I ovaj Dunjaluk je, kao jedna poljana, kao jedno igralite. A ljudi, zagrijani dunjalukim poslovima, lie na djecu, zanesenu igrom. Igri se primie kraj, a ljudi provode vrijeme u gafletu! Valja ii na konak, /tj. lei u kabur/, a nema odjee, takvaluka, nema dobrih djela! Doao lopov, pa nam ukrao odijelo i cipele, i mi ostali i goli i bosi! Doao ejtan, pa nas odvukao na krivi put, i mi ostavili ibadete: namaz, post, zekjat, sadaku. Kako da izdrimo hladnu no, bez tople odjee? Zato smo se toliko zaboravili, pa dozvolili lopovu, da nam se primakne i da nas pokrade? Na sve ovo, opominje nas Hazreti Mevlana, pa kae u slijedeem bejtu: 23. bejt: O ti ovjee, koji si zanesen Dunjalukom, a zaboravio si na Ahiret! Zar nisi uo i sluao kuranski ajet: Ovaj dunjaluki ivot je kao igra i zabava!

BEHAR116

25

DERSOVI MESNEVIJE

Ti si dozvolio, da ti vjetar odnese tvoju odjeu, i sad si ostao bez pomoi i zatite; stoji iznenaen, izgubljen i uplaen pred sutranjicom koja te eka. Komentar: Smisao bejta je jasan. Kao da nam Hazreti Mevlana kae: O ovjee! Imaj na umu, da je ovaj ivot kratak i da e tako brzo proi, kao to djeci prolazi vrijeme u igri. A ti si se, jadnie, zanio tim ivotom i ovom dunjalukom igrom, pa si zaboravio na svoje odijelo. Tj. zaboravio si na takvaluk, ostavio si namaz i ostale ibadete, pa sada nema zatite! No se primakla, valja lei u kabur, a ti nema dobrih djela! I sada, uplaen i izgubljen, stoji pred tom neminovnom sutranjicom. Kuda sad? Da bi nam ukazao na izlaz iz te teke situacije, Hazreti Mevlana daje nam slijedei savjet: 24. bejt: Prije nego to padne no, ti potrai sebi odijelo! Nemoj gubiti vrijeme u besposlenim razgovorima! 25. bejt: /Vraa se opet Hazreti Mevlana na dijalog izmeu lovca i ptice./ Kae lovac ptici: Ja sam izabrao sebi mjesto boravka u ovoj pustinji i u ovoj samoi. Ja sam vidio i uvjerio sam se, da me svijet potkrada i raznosi moju odjeu. /Tj. upropasti mi moje slobodno vrijeme, svojim besposlenim razgovorima./ Smisao bejta: O vi mumini, koji ivite u pustinji ovoga svijeta! Pazite da vam lopovi ne pokradu va imetak! Tj. pazite, da vas ovi dunjaluki ljudi ne odvedu na krivi put, pa da izgubite svoj kapital - svoj iman! Pa nam onda Hazreti Mevlana iznosi, kolike tete i gubitke trpimo, lutajui za dunjalukom i za ovim obezglavljenim svijetom: 26. bejt: Pola ivota proe nam u lutanju za praznim eljama, u drutvu lanih prijatelja! Pola ivota proe nam, trpei bolove i podnosei udarce, koji nam dolaze od naih neprijatelja! 27. bejt: Ovi lani prijatelji, koji nas okruuju, upropastie nas i raznesoe nau odjeu: Jedan nam odnese dubbe, drugi ullah! A mi, zaneseni dunjalukom igrom, ba kao mala djeca, i ne znamo da smo pokradeni, da smo ostali bez odjee! /Toliko nas je gaflet poklopio!/
BEHAR116

28. bejt: I gle, najedanput, primie se posljednja no naeg ivota! Edel je tu! Smrt eka pred vratima! /Vidi li ti to, ovjee?/ Drugi polustih je na arapskom jeziku. Iz toga vidmo, kako Hazreti Mevlana perfektno vlada arapskim, kao i svojim maternjim, perzijskim jezikom. Ostavi tu igru, koja te je upropastila! Ne vraaj se vie u to kolo! 29. bejt: Pazi! /Pamet u glavu! Trgni se!/ Jo ti preostaje jedna jedina ansa, a to je tevba! /tj. iskreno pokajanje, povratak u krilo vjere./ Uzjai na tog ata, i stigni onog lopova, koji ti je ukrao odijelo! Otmi od tog hrsuza svoje odijelo, i ne ostavljaj vie toga ata /tj. tevbe/. 30. bejt: At tevbe, to je jedan udan at! On e te, za tren oka, iznijeti iz ovih nizina u nebeske visine! Komentar: Ovdje je rije o iskrenoj tevbi, a to znai: Proi se svih grijeha, i odluno prihvatiti za din! I ne obazirati se vie na krivi put, kojim je ovjek dotle iao! Iskrena tevba to je najodluniji korak u pravcu dobra, to je prekretnica u ivotu ovjeka. To je posljednja ansa za spas due! 31. bejt: Ali toga ata, koji te je spasio iz dunjalukih nizina i podigao u visine tog ata dobro pazi! uvaj ga od onog lopova, koji ti je ukrao odijelo! 32. bejt: Budi na oprezu i pazi, da ti onaj koji ti je ukrao odijelo, ne ukrade i tog ata! Pazi dobro toga ata, i stalno bdij nad njim! Jer, ako ti onaj lopov, ukrade i tog ata, onda si propao! Onda nema vie nade ni spasa! Drugim rijeima: Ne naputaj tevbu, ne vraaj se vie na krivi put! IN-NE NE-MES TU NE-REM-LES TU-NE-HAB n VAH-JI-HAK-VALLA-HU-A-LEM BIS-SA-VAB

26

DERSOVI MESNEVIJE

Mevlana Delaluddin Rumi

MESNEVIJA
III Svezak
prevod

Izdaje: Katedra za Mesneviju Hadi Mujaga Merhemi Prevodilac: Hadi hafiz Halid Hadimuli Tuma: Hadi Fejzullah Hadibajri Tira: 50 komada Sarajevo, 1981.
BEHAR116

27

DERSOVI MESNEVIJE

Hadi Fejzullah ef. Hadibajri: I DERS* Uvodna rije

Emanet kazivanja Mesnevije u Sarajevu, ostavio nam je rahmetli Hadi Mujaga Merhemi, koji je preselio na ahiret 23. marta 1959. godine. Mene je zaduio tim emanetom, pa se evo do danas taj njegov emanet uva i odrava. Ja do ovog emaneta mnogo drim, a pogotovo kada je u pitanju jedan tako rijedak i dobar ovjek kakav je bio na rahmetli Hadi Mujaga1 Takoer, elim da ovaj emanet prenesem na nekog mlaeg. Za to sam izabrao kao najpogodniju linost naeg hadi hafiz Halid efendiju Hadimulia, koji je odlian poznavalac perzijskog jezika, vrstan hatib i maksimalno dobar ovjek. Ja sam ovaj emanet pokuavao prenijeti na hafiz Halid ef. Hadimulia jo kad smo htjeli zapoeti sa kazivanjem drugog sveska Mesnevije u damiji Jedileri (koncem 1973. godine), ali to je dolo sada da se ostvaruje. Nezgodno je nekoga u lice hvaliti, ali ne treba niiju dobrotu ni zanemariti! Kad se hafiz Halid ef. primi ovog posla, ja bih se onda naao izmeu dva rijetko dobra ovjeka: selefa Hadi Mujage Merhemia, i halefa Hadi hafiz Halid efendije Hadimulia. Sa hafiz Halidom razgovarao sam i ovako smo se sporazumjeli: da e se on prihvatiti prevoenja pismenog dijela, a da u taj isti materijal prenositi na dersovima Mesnevije u tekiji, uz dodatak tesavvufskog komentara iz tog dersa. Pismeno prevoenje Mesnevije za nas je vrlo vano, da ponovim tri puta: vrlo vano! Ja u se pobrinuti da svoj dio obavim to bolje, iako sam poostario a i
*

zdravlje me sada slabije slui. to se tie pomagala oko ovog prevoenja, hafiz Halid ef. ima prevod Mesnevije na engleskom jeziku, ali mu treba nabaviti prijevode na francuskom i njemakom jeziku. O tome e se pobrinuti Katedra za Mesneviju. Lino se zaduuju hadi Ismet iga za njemaki i hadi Muhamed Imamovi za francuski prevod. Nakon to hafiz Halid ef. pregleda materijal minulog dersa, uredi ga i popravi, u duhu knjievnog jezika, davat e taj materijal meni na pregled i sravnivanje, a ja u onda taj ders predati hadi Abdullah efendiji na pisanje i prekucavanje (kao to smo to i do sada radili). Taj bi materijal onda bio gotov za umnoavanje, o emu bismo se kasnije dogovorili. To bi bilo o Mesneviji. Poto sam dosta angaovan u Ferhadiji damiji i Sinanovoj tekiji oko dersova, za koje smatram da su nuni, zato emo dersove iz Mesnevije odravati jednom u petnaest dana. Istu no e biti obavljen zikir po mevlevijskom usulu. Tako smo i ranije radili dok smo odra-

vali dersove po damijama: u Jedilerima, Ferhadiji i na Mlinima. Ja sam vodio naizmjenino: mevlevijski, kadirijski pa onda nakibendijski zikir, s tim to mi je kadirijski tarikat ostao prvenstven jer mi je bio prvi. U decembru ove godine na hadi Abdullah ef. Foak otiao je u Stanbol i u Konju. Tamo se sreo sa zvaninim predstavnicima mevlevijskog reda i od njih dobio dozvolu za vrenja mevlevijskog zikra i za irenje mevlevijskog tarikata i to od izvora, tj. od elebije. Mi smo o tome ovdje govorili dvije noi. Prvu no nam je on opirno opisao taj dogaaj, a drugu no mu je Tarikatski centar priznao tu slubu. Ja sam govorio o nainu zaduenja novog mevlevijskog vekila. *** Sultan Mehmed Fatih doao je u Bosnu 1463. godine, a prije njega na godinu dana doao je mevlevizam u Sarajevu. Tada je sagraena musafirhana sa mevlevijskom zavijom (tekijom) na Bentbai, od tada pa sve do danas, u Bosni postoji i djeluje mevlevijski tarikat uz manje pauze. Zato se uzdam u obnavljanje i jaanje ovog tarikata od strane novog vekila h. Abdulah ef. i u njegove veze sa Konjom. Ova tekija najprea je da preuzme na sebe kao pravni nasljednik i ulogu nestalih nakibendijskih tekija u Sarajevu, a isto tako i ulogu mevlevijske tekije na Bentbai, jer je u neposrednoj blizini (mahali), a tu je i novi vekil mevlevijskog tarikata. O mevlevizmu se vie interesuju ljudi na vani nego mi ovdje. Tako je na Umbert iz Italije do sada nauio perzijski toliko da mi je napisao pismo na perzijskom jeziku, a Mehmed ef. Mujezinoviu je napisao pismo na naem jeziku. Godine 1930. ukinuto je kod nas tevdihi dihat

Ovaj ders odran je u petak 13. marta 1981. godine, a 17. dumadel-ula 1401. po Hidri u nakibendijskoj tekiji Halilbaia 18, poznatoj pod imenom Nadmlini, iza jacije namaza. Na poetku dersa ejh Fejzullah efendija Hadibajri je dodao da e on dati krai uvod, zatim e H. hafiz Halid ef. Hadimuli prevesti d i b a d u (uvod u III svezak Mesnevije ) a na kraju e hadi Abdullah ef. Foak voditi mevlevijsku mukabelu. Sejarat Mesnevija, njeno itanje i tumaenje u Sarajevu, dio je magistarskog rada Dr. Ivana Hojania iz Frajburga, koji

je preveo sa njemakog Resi Idris, profesor Gazi Husrevbegove medrese u Sarajevu, a umnoio Tarikatski centar Katedra za Mesneviju u Sarajevu 1978. god. Ovaj rad sadri sva obavjetenja o radu oko Mesnevije do ove godine, a mi emo od sada podnijeti novi izvjetaj o programu predavanja Mesnevije. Eto, za nau Mesneviju se zna i van naih granica, i to ne samo u Turskoj nego i na Zapadu. Drugi svezak Mesnevije je zavren, (tj. njegovo kazivanje i prevoenje), 3. maja 1980. godine i sada je na korekturama, a prvi svezak eka tampanje od 1973. godine.

28

BEHAR116

DERSOVI MESNEVIJE

nizam nama po kojoj je sluba u tekiji ila s oca na sina, a uz to i novana nagrada, to je prestalo. Ali, evo da se sluba opet obnavlja, ali nije nasljedna. Kad sam 1965. godine iao u Tursku, naao sam u Konji Gorpinarliju. On mi je dao izun dozvolu za kazivanje Mesnevije. Godine 1969., naao sam u Konji ejha h. Husejn ef. Holata, kojeg je i h. Abdulah ef. sada upoznao. On me je uputio na ejha u Medinu, gdje sam dobio izun za mevlevijski zikir. Nova su vremena i doao je novi vekil, ali s tim ne prestaje vanost izuna zateenih starih vekila kao to su Fikri efendija sin ejh Ruhi ef. i Kadi Mufid ef. koji su vezani za Haki ef. ejha mevlevijskog tarikata iz Skoplja, dok je novi vekil uspostavio izvornu vezu sa Konjom. Duni smo potovati nae pretke i potovati svoje starije, a mladim pokoljenjima davati vanost. Poto je h. Abdulah efendija primio ovaj emanet od Demaluddin elebije, koji je potomak Hazreti Mevlanin, a donio je i dokumente koji je na sudski prevodilac opravosnaio, to je on danas i legitimni vekil. On e nam odravati mevlevijski zikir i to sjedei za sada bez sema a, dok se demat ne osposobi ili od nekoga ne podui. Znamo da se u ovoj tekiji poodavno ui mukabela, tj. ui se Kuran a.. gledajui, i to emo uenje od sada malo drugaije urediti. Naime, podijelit emo se na: uae, sluaoce, pratioce uenja u Kuranu. Iz pratioca i sluaoca postepeno, kada se ko osposobi, prevoditi ga u uae, tako da neemo svi uiti nego samo oni koji znaju i mogu uiti. *** Sada e nam hafiz hadi Halid efendija prouiti dibadu uvod u trei dild Mesnevije. Taj uvod je vrlo teak, a na arapskom je jeziku. Kad nam je H. Mujaga poeo Mesneviju, uvod s arapskog je prevodio rahmetli hadi efendija Handi. Ja nemam ta ovu dibadu posebno komentarisati i dopunjavati. Nju je hfz. Halid ef. tako lijepo preveo i obradio da je svaki komentar suvian. Sad emo njega sluati, a za 15 dana mi emo se inallah ponovo vidjeti. n

Hadi hafiz Halid ef. Hadimuli:

PRISTUP
EUZU BILLAHI MINE-EJTANIR-RADIM BISMILLAHIRRAHMANIRRAHIM
El-hamdu-lillahi rabbil - alemin, Er-rahmanir-rahim, Maliki jev-middin. Ijjake nabudu ve ijjake nestein. Ihdines-siratal mustekim, Siratallezine enamte alejhim, gajril-magdubi alejhim ve led-dalin. Amin!
Es-selamu alejkum, ve rahmetullahi, ve berekatuhu! Evo, sastali smo se ovdje, u ovoj tekiji, u drutvu naeg alima i Mesnevi-hana, hadi Fejzullah-efendije, koji ve preko dvadeset godina svojom dobrotom i susretljivou da bi uinio hizmet dini-Islamu dri, kao emanet, katedru Mesnevije u naem lijepom eher Sarajevu. Bilo je predvieno, da se ovaj ders, prvi uvodni ders, odri u uem krugu, u kui hadi Fejzullah-efendije, iz potovanja prema njemu i iz zahvalnosti na njegovom trudu i zaslugama za odravanje ove katedre. Da ga Allah d.. poivi dugo godina, te da se i dalje koristimo njegovim znanjem i nasihatom, a naroito njegovim vanrednim poznavanjem perzijskog jezika i perzijskih klasika. Ali, eto, preovladalo je miljenje sluaa da, ovdje u ovoj tekiji, odrimo i taj uvodni ders, i tako otvorimo vrata kazivanju treeg sveska Mesnevije sveska kojeg komentatori nazivaju malim srcem Mesnevije. Da se uzgred podsjetimo i na jedan dogaaj od prije 35 godina. Nekako odmah poslije rata, u proljee 1946. godine, da ne bi kod nas zamrla ova lijepa perzijska knjievnost, zapoeo nam je prof. dr. akir Sikiri kazivati popularno didaktiko djelo Pendnamu od ejha Feriduddina Atara. Taj prvi ders, odran u kui naeg hadi Fejzullah-efendije. Tom prilikom, uvodei nas u ovo malo, ali klasino djelo, Pend-namu, dr. akir nam je progovorio nekoliko rijei o vanosti nauke, traenja i sticanja znanja. Izrekao je tada ove znaajne rijei: Svako uivanje, u ovom naem zemaljskom ivotu, povlai za sobom bol, jedino uivanje bez bola, to je nauka!. I mi danas, prelazei na trei svezak Mesnevije, predajemo se tome uivanju, da bismo, bar za koji trenutak zaboravili na brige, probleme i tegobe, koje podnosimo u svakodnevnom ivotu, borei se za svoju egziBEHAR116

29

DERSOVI MESNEVIJE

stenciju i za jedan poten i ist islamski ivot. Ovi sastanci, nas, ljubitelja Mesnevije nadamo se pribliit e nas jedne drugima, ojaati nae veze i doprinijeti da lake zajedniki podnesemo brige, nevolje i udarce, koji nas prate, a istodobno e unijeti atmosferu razumijevanja, susretljivosti i saradnje meu nama. Ovo e biti nai razgovori, razgala i hrana naoj dui, koja ivi kao zatoenik u ovom naem tijelu i trai svoju hranu. Mi joj esto puta, tu hranu uskraujemo i ona trpi. Kazivanje Mesnevije traje i po vie godina. Jer, nije mogue jedno tako ogromno djelo, od preko 25.000 stihova, kazati za kratko vrijeme! To su mudrosti u kojima treba i uivati! Zato ne treba uriti, da se to prije zavri. Prva dva sveska Mesnevije hadi Fejzullah-efendija je ve preao i protumaio, pa su njegova izlaganja sauvana i prekucana u nekoliko primjeraka, tako da se oni najvjerniji sluai mogu posluiti i podsjetiti na pojedina poglavlja koja su uli. Lijepa je to i korisna praksa, da se pie ono to se kazuje, da bi ostalo nekog traga. Neka se i drugi mogu posluiti onim to nisu imali priliku da uju. Zapoinjui trei svezak Mesnevije, mi emo danas uti samo uvod u taj svezak. To e biti na prvi as. To je jedna cjelina i ona e predstavljati prvi ders. Svaki svezak Mesnevije a njih je est ima svoj poasni uvod, koji se zove Dibada. To je kao jedno poglavlje sr svih poglavlja, koja su sadrana u dotinom svesku. Te su dibade na arapskom i perzijskom jeziku. Hazreti Mevlana je odlino vladao sa nekoliko jezika, posebno sa perzijskim i arapskim. Te su dibade vrlo teke za prevoenje, jer su uzori stila ta dva klasina jezika, naroito arapskog. Teko ih je prevoditi zbog oskudice i siromatva naeg jezika, koji nema odgovarajuih izraza da bi se mogle prenijeti one visoke misli i vjerno predstaviti naem ovjeku. Ipak, pokuat emo da prenesemo te misli do naeg uha, makar i sa onim naim skromnim znanjem arapskog i perzijskog jezika, i sa onim oskudnim fondom rijei, kojima na jezik raspolae. U Dibadi treeg sveska, govori se o nauci, znanju i mudrosti. Po obiaju hazreti Mevlana najprije citira ajet iz Kurana, pa onda, u duhu toga ajeta, daje nam vazu-nasihat. Dibada treeg sveska kree se u okviru ajeta iz sure El-Bekare: (Esteizu Billah) - JUTIL HIKMETE MEN JEA VE MEN JUTELHIKMETE, FE KAD UTIJE HAJREN KESIRA VE MA JEZZEKERU ILLA ULULELBAB (Sadekallahul azim). to znai: Allah d.. daje znanje i mudrost onome kome On hoe. A onaj kome je znanje dato, darovan je neizmjernim, nepromjenjivim blagom! Shvatiti ove velike i duboke mudrosti, pa pouku uzeti mogu samo oni koji su razumom obdareni. (Bekare, 269)

Kao to rekosmo, u duhu ovog ajeta, kree se izlaganje ove Dibade ovog poasnog uvoda u trei svezak Mesnevije koje je, ustvari, jedan lijep vazu-nasihat. Tekst ove Dibade zapoinje ovako:

DIBADEI MUDELLEDI SALIS EZ MUDELEDATI MESNEVI DIBADA

Poasni uvod u trei svezak Mesnevije BISMILLAHIR-RAHMAN-NIRAHIM El-hikemu dunudullahi fil erdi Mudrosti su Allahove vojske na zemlji. Jukavvi biha ervahel muridin Preko njih, Allah d.. daje snagu i ojaava due murida (uenika i slualaca). Ve junezzihu ilmehum an aibetil-dehli Pomou njih, pomou mudrih rijei i iskrenih savjeta Allah d.. ono znanje, koje su uenici stekli, isti od starog, ustajalog i okorjelog dehaleta (neznanja). Ve adlehum an aibetiz-zulmi isti njihovu pravednost od uroenog zuluma nasilja i nepravde. Ve Hilmehum an aibetis-sefehi isti njihovu blagost, uljudnost i lijepu narav od otrcanih gluposti i fraza. Ve jukarribu ilejhim ma beude anhum min fehmil ahireti Pomou tih mudrosti, Allah d.. pribliava ljudima ono to im je odmaklo, pobjeglo i daleko od njih otilo. (Ono od ega su se oni, u svom gafletu i nemarnosti udaljili, a to je: shvatanje ahireta, razmiljanje o

30

BEHAR116

DERSOVI MESNEVIJE

ahiretu o buduem, vjenom ivotu.) Ve jujessiru lehum ma esure alejhim minettaati vel idtihadi Pomou mudrih rijei i savjeta, Allah d.. olakava ljudima trud oko privikavanja na ta-at (na disciplinu, na pokornost i privrenost Islamu), i na idtihad (stalnu borbu i rad na putu nauke istraivanja i otkrivanja istina/). Vehije min bejjinatil enbijai ve delailihim Te mudrosti su sluile i pejgamberima u njihovoj misiji, kao jasni dokazi istinitosti njihovog poslanstva da bi ubijedili one, koji sumnjaju, ili ne vjeruju. Tuhbiru an esrarillahi teala, ve sultanihi, el mahsusi bil arifine Te mudrosti otkrivaju nam Allahove tajne, Njegovu mo i Njegovu neogranienu vlast tajne, koje su ve otkrivene i poznate arifima (upuenima), tj. onima, koji su doli do spoznaje o veliini Stvoritelja. Ve idaretihil felekin nuranijji, er rahmanijji, ed durrijji Otkrivaju nam tajne kretanja nebeskog svoda, osvjetljenog Allahovim nurom, milou i bisernim svjetiljkama (zvijezdama). El Hakimi alel felekid duhanijji el kurevijji Otkrivaju nam tajne Mudrog Stvoritelja, koji suvereno vlada nad svijetom magline i nebeskih tijela koji su u obliku kugle (lopte). Kema ennel akle hakimun ales suverit turabijje Allah d.. suvereno vlada nad tim svjetovima, vidljivim i nevidljivim, kao to pamet vlada i upravlja nad naim tijelima od zemlje i praha. Ve havassiha, ez zahireti vel batineh I nad naim osjetilima, (vanjskim) vidljivim i (unutarnjim) nevidljivim. Fe devranu zalikel

felekir ruhanijji, hakimun alel felekid duhanijji Kretanje ovog duhovnog svijeta, usmjerava, djeluje i upravlja nad kretanjem ovog vidljivog, materijalnog svijeta. Ve uhubiz zahireti Nad ovim plamenovima i krijesovima, koji ponekad bljesnu preko neba. Ves surudil munireti Nad ovim sjajnim svjetiljkama (tj. blistavim zvijezdama). Ver rijahil munieti Nad vjetrovima, koji, u odreenim razmacima, nestaju i vrijeme mijenjaju. Vel eradid duhijje Nad ovim zemaljskim prostranstvima, koji se pruaju u nedogled. Vel mijahil mutaredeh I nad vodama (potocima i rijekama), koji stalno teku. NefeAllahu biha ibadehu Da Allah d.. dadne i omogui, da se ljudi koriste tim darovima i nimetima. Ve zadehum fehmen Te da im dadne vie razuma i pameti (pa da razmiljaju o tim nimetima i da Mu budu zahvalni na tim darovima). Ve innema jefhemu kullu kari in ala kadri nuhjetihi Svaki italac Mesnevije (i svaki slualac ovih dersova), shvatie i razumjeti iz ovih knjiga onoliko, koliki je domet njegove pameti (koliko to moe njegov razum primiti). Ve jensikun nasiku ala kadri kuvvetidtihadihi Svaki poboan, pametan i promiljen ovjek (ovjek koji misli na posljedice, kad neto radi), svaki takav ovjek razumjee i shvatiti iz Mesnevije i dobiti ono to trai prema snazi svoga idtihada (tj. prema vrijednosti uloenog truda i nastojanja, da to bolje razumije ono to proita ili uje). Ve juftil mufti meblega rejihi Muftija daje fetve (erijatsko-pravna rjeenja) u okviru svoga znanja, miljenja i shvatanja.
BEHAR116

31

DERSOVI MESNEVIJE

Ve jetesaddekul mutesaddiku bi kadri kudretihi Ko hoe sadaku da podijeli, on e dati siromahu onoliko, koliko je u mogunosti dati i podijeliti. . Ve jedudul bazilu bi kadri mevdudihi Ko je dareljiv i otvorene ruke, on e dati i podijeliti (u dobrotvorne svrhe), onoliko, koliko ima imetka na raspolaganju (koliko se je u tome asu, kod njega zateklo, ne moe vie dati. Moda bi on elio i vie dati, jer uiva u dijeljenju imetka, unosei radost u srca onih, kojima je potrebna pomo. Posebno je zadovoljstvo drugoga obradovati). Ve jaktenil - medudu alejhima arefe min fadlihi A onaj kome se daje, (ko prima sadaku ili pomo), zadovoljit e se onim to je dobio. (Smatrajui to dobrotom i plemenitou onoga ko mu tu pomo prua. Moda tome nevoljniku i vie treba, ali svaka pomo, dobro mu doe, kao ublaenje njegove nevolje). Ve la kin muftekidul mai fil mefezeti, la jaksuru bihi an talebihi marifetuhu ma fil bihari Onaj, kome je na putu kroz pustinju ponestalo vode, nee odustati od traenja vode! To jeste i dalje e je neprestano traiti, sve dok je ne nae, jer mu je to problem ivota! On zna da se u velikim rijekama i jezerima nalaze velike koliine vode, ali treba do njih doi! Zato nikada nee napustiti toga abuhajata, vode koja ovjeku produava ivot i daje mu nove snage. (Ovo je aluzija na duu koja oskudijeva u svojoj hrani, i koju smo mi liili njenog napitka). Ve jediddu fi talebi mai hazihil hajati Potrudit e se da potrai i nae vodu, koja mu je potrebna za ovaj ivot. Kable en jekta ahul meau bil itigali anhu Potrait e izvor vode, prije nego to ga zaokupe brige oko egzistencije, oko odravanja ivota tijela! (Onda, kada ga brige zaokupe, nee imati vremena za ivot due, da njoj pribavi njenu hranu). Ve juavvikahu
BEHAR116

el illetu vel hadetu Potrait e izvor vode. (Prije nego to ga u tome sprijee druge, tee brige; slabost, nevolje i potrebe, siromatvo, oskudica! I razni drugi ivotni problemi, koji se u tekim vremenima srue na ovjeka pa ga pritiu kao mora). Ve tehlul aredu bejnehu ve bejne ma jeteserreu ilejhi Navalit e, iznenada, razne prepreke i potekoe, i sruiti se na ovjeka! (Onda, on pod njihovim teretom, nee imati ni vremena ni volje, da razmilja o potrebama due). Ve len judrikel ilme musiru heven Nee doi do potrebnog znanja i obrazovanja onaj, ko se povodi za praznim eljama i strastima; Ve la rakinun ila deatin niti onaj ko se predaje ljenarenju, besposliarenju i tjelesnim uivanjima; Ve la munsarifun an talebihi niti onaj, ko odustane od traenja nauke! (Ko se lahko umori, zastane na pola puta, pa se vrati unazad). Ve la haifun ala nefsihi Niti onaj koji se boji potekoa na putu traenja nauke. (Nee da uloi truda, nego se nada, da e mu nauka doi nekako s lahke strane. A nema znanja bez truda, rtava i odricanja). Ve la methemmun li meietihi Niti je do nauke onome, koga su pritisle brige oko egzistencije, oko odravanja golog ivota! (Jer, to je najpree: ivotna sigurnost, zalogaj hljeba, pa onda nauka). Illa en jeteavveze billahi Jedino e ovjek moi rijeiti te probleme i olakati sebi put do nauke, ako se obrati Allahu d.. i zatrai njegovu zatitu i pomo. Ve jusiru dinehu ala dun jahu Ako pretpostavi din dunjaluku (Tj. ako bude smatrao i sebi stavio u zadatak da mu

32

DERSOVI MESNEVIJE

vjera, dini Islam, bude prea i vanija od ovosvjetskih uitaka, pa i briga i potekoa). Ve jehuze min kenzilhikmeti el-emvalel-azimete Treba da uzme, da zacrpi, iz riznice mudrosti, ona ogromna, nesluena bogatstva. El-leti la tuksedu Bogatstva kojih nee nestati, (Jer su to Allahove riznice, a one su neiscrpne). Ve la turesu mirasel-emvali bogatstva, koja se ne nasljeuju kao ovaj miraz, koji mi dobijemo, kao ova materijalna dobra, koja ostaju drugima u nasljedstvo. Vel-envarel-delilete Iz tih riznica mudrosti, ovjek moe koristiti ona velianstvena svjetla. Vel devahirel-kerimete Onaj blistavi devahir (ono plemenito drago kamenje). Ved-dijaas-semenijete Ona skupocijena dobra (one koristonosne posjede i neprocjenjiva imanja, na kojima ovjek uiva, okruen mnogobrojnim Allahovim nimetima). akiren li fadlihi Zahvaljujui Allahu d.. na Njegovoj bezgraninoj dobroti, plemenitosti i velikodunosti. Muazzimen li kadrihi Veliajui Njegovu snagu i mo, (na koju mu ukazuje Njegovo savreno ureenje svijeta). Mudellilen li hatarihi Istiui znaaj zikra sjeanja na Allaha d.. spominjanja i uzdizanja Njegovog imena. Ve jesteize billahi min hasasetil-huzuzi Pritom, razmiljajui o veliini, dobroti i plemenitosti Svemonog Stvoritelja, (ovjeku e bez sumnje, zadrhtati srce od strahopotovanja i uzbuenja. Treba iskorisiti taj trenutak, da se ovjek obrati Allahu d.. pa da Ga zamoli, da njega ovjeka, siunog roba On uzme u Svoju zatitu. Tu ovjek treba da

otvori svoje srce i da prizna, pred Svemoguim Stvoriteljem, svoju malenkost, svoju siunost i svoj sitni, neznatni udio u postojanju i kretanju ovog materijalnog i duhovnog svijeta, kojim upravlja Allah d..). Ve min dehlin Tu ovjek treba da prizna svoj dehalet, svoje neznanje, svoje nepoznavanje stvari, svoju grubost, neodgojenost i drskost u pojedinim momentima. Jesteksirul kalile mimma jera fi nefsihi Kada ovjek pod utjecajem ejtana i svoga kibura oholosti i umiljenosti drsko podie glavu, pa za ono malo ibadeta i dobrih djela koja je uinio kae da je on od sebe mnogo dao i da je druge zaduio. Ve jestekillul kesirel azime min gajrihi U svojoj umiljenosti, da je on neto, a drugi nisu nita ovjek ide i dalje, pa podcjenjuje i omalovaava ona dobra i one usluge koje njemu drugi ine, a koje on, u svojoj oholosti ne vidi i ne priznaje. A naroito je drzak i nezahvalan na nimetima koje uiva, a koje mu Allah d.. daje. On zaboravlja ta dobra! Zatvara oi pred stvarnou! Ve judebu bi nefsihi ma lem jezen lehul Hakku U svojoj zanesenosti, ovjek ne vidi sam sebe! A to mu Allah d.. nije dozvolio. (To je tzv. udb samodopadanje. To je jedno od pokuenih svojstava). Ve alel alimit - talibi en jetealleme ma lem jelem ovjeku, koji je neto nauio, i posjeduje neko znanje, dunost je da se i dalje bavi naukom, da stalno trai nova znanja, da ui, saznaje i otkriva ono, to jo ne zna. Ve en juallime ma kad alime Dunost mu je, takoer, da ono to je nauio i otkrio prenese drugome, mlaem od sebe(Da mu olaka put do nauke).
BEHAR116

33

DERSOVI MESNEVIJE

Ve jerfeka bi zevid dafi fiz zihni Da blago i lijepo postupa sa slabima i nemonima! (Naroito sa onima koji slabije shvataju, a eljni su nauke i znanja) Ve la judebemin beladeti ehlil beladeti Neka se ovjek ne udi, i neka ne bude iznenaen nad zaostalou i primitivizmom pustinjskog ivlja i seoskog stanovnitva (koje ivi u zabaenim naseljima, daleko od grada i civilizacije). Ve la juannife ala kalilil fehmi Neka ne bude strog i bezobziran prema onima, koji su zaostali i koji slabo shvaaju. Pa i on je bio prije takav: nita nije znao, pa mu je Allah d.. dao znanje uzdigao ga, u tom pogledu nad ostalima. Treba da je zahvalan na tom daru. Neka se podsjeti na onaj Kuranski ajet, gdje nam Allah d.. ovako lijepo kae: Esteizu Billah KEZALIKE KUNTUM MIN KABLU FE MENNELLAHU ALEJKUM I vi ste prije bili takvi (zaostali, primitivni, nita niste znali!), pa vam je Allah d.. iz svoje dobrote i milosti, znanje podario!. Subhanellahi ve teala min ekavilil mulhidin Allah d.. je daleko i visoko od ovih grubih rijei, uvreda i ponienja, kojima ga pokuavaju omalovaavati, ili zanijekati mulhidi, otpadnici od vjere! Ve irkil murikin Allah d.. je ist i daleko od irka murika. (Od zamiljanja i pripisivanja Mu druga i ortaka to rade idolopoklonici). Ve tenkisin nakisin Allah d.. je visoko i daleko od nedostatka i manjkavosti, koje Mu pokuavaju pripisati oni, koji su u pameti manjkavi; kojima nedostaje sposobnost da pravilno shvate veliinu i savrenstvo Bia Svemonog Stvoritelja; ili da barem priznaju svoju nesposobnost u tom pogledu, pa da ute!

Ve tebihil muebbihin Allah d.. je ist od svega onoga, emu Ga prispodabljaju oni, koji pokuavaju da nau makar neto slino Njegovom Biu. Ve suil evhamil mutefek kirin Allah d.. je ist i daleko od krivih misli i pogrenih predstava koje o Njemu pokuavaju dati mutfekirini. (oni koji mnogo umuju, pa u tome umovanju esto granicu preu i u stranu skrenu). Ve kejfijjatil mutevehhimin Allah d.. je ist i daleko od onih iluzija i vizija koje o Njemu imaju mutevehhimini. (Nekakvi vizionari, koji misle da mogu sve dokuiti i objasniti! Sva ta nepotrebna umovanja vode u zabludu. Jer u Kuranu izriito stoji: LEJSE KEMISLIHI EJUN! Nita Njemu nije slino). Ve lehulhamdu velmeddu ala telfikil kitabil Mesnevi Neka je hvala Allahu d.. koji je omoguio i dao sposobnost autoru da sastavi i da nam u stihovima predstavi ovo velianstveno djelo Mesneviju. El ilahijji, er rabbanijji Koje je proeto nadahnuem Svemonog Stvoritelja. Ve huvel muveffiku Allah d.. upuuje ovjeka, pravog i iskrenog vjernika, i pomae mu, da nae pravi put, da radi dobra djela i da postie uspjehe u svom radu. Vel mutefeddilu Allah d.. iz svoje dobrote i plemenitosti, obilno dijeli ljudima Svoje darove i nimete.

Ve lekut tavlu vel mennu On raspolae snagom i moi, On je Svemoan! Ali, istodobno On je i Velikoduan, Plemenit i Dareljiv. On je izvor dobrote i milosti. La sijjema ala ibadihil arifine A naroito je dobar i susretljiv prema onim svojim robovima koji su upueni, koji su doli do spoznaje, kojima su se proirili vidici, kojima su otkrivene izvjesne istine i tajne.

34

BEHAR116

DERSOVI MESNEVIJE

Koji Allaha d.. istinski poznaju. Ala ragmi hizbin: JURIDUNE EN JUTFIU NURALLAHI BI EFVAHIHIM Sve te darove i dobrote i milosti Allah d.. ukazuje prema svojim iskrenim i odanim robovima muminima, i pored nastojanja i truda ali uzaludnog truda one razorne grupe nepokornih i neobuzdanih odmetnika od vjere, koji bi htjeli da svojim brbljanjem ugase Allahovo svjetlo. VALLAHU MUTIMMU NURIHI VE LEV KERIHEL KAFIRUN Uprkos tome Allah d.. e pojaati Svoje svjetlo pa makar to bilo mrsko nevjernicima! (Saff, 8) Ne mogu oni Kuranu nita nauditi, niti njegovo svjetlo zasjeniti ili ugasiti. (Jer, Allah d.. uva na Kitab i garantuje nam, da e on ostati sauvan u svom originalu. Ta garancija data je u ajetu: Esteizu Billah INNA NAHNU NEZZELNEZ ZIKRE VE INNA LEHU LEHAFIZUN Mi smo Kuran objavili kao opomenu, i Mi emo ga uvati i nad njim bditi! (Hidr, 9) I ovaj vazu nasihat, ova Dibada zavrava jo jednim ajetom: Fe men beddelehu bade ma semiahu, fe innema ismuhu alellezine jubeddiluneh, Innellahe semiun alim Ko pokua neto u Kuranu izmijeniti, nakon to je uo i razumio sadraj njegovih ajeta, to je veliki grijeh, koji pada na teret onih koji to sebi dozvoljavaju i to rade. (Na njih e se izliti Allahova srdba, i sigurno e ih stii zasluena kazna). Innellahe semiul alim Allah d.. sve uje, vidi i zna, ta ljudi rade, kakve su im pobude i namjere. (Od Njega se ne moe nita sakriti. Bekare , 181). Hasbunallahu ve nimel vekil, Nimel mevla ve nimen nesir! Subhane Rabbike Rabbil izzeti amma jesifun, Ve selamun alel murselin, Vel hamdu lillahi Rabbil alemin EL-FATIHA!

Mesnevija
Trei svezak drugi dio
Uvod
Ovaj ders je odran 27. marta 1981. godine. (21. Dumadel ula 1401.) u nakibendijskoj tekiji Nad Mlinima, iza jacije namaza. Prisutno oko 30 osoba. Prije dersa odran je zikr koji je vodio h. Abdullah Foak po mevlevijskom usulu.

Hadi Fejzullah efendija Hadibajri:

O Katedri Mesnevije
elim da istaknem da je pristanak hadi hafiz Halid efendije Hadimulia da primi emanet prevoenja Mesnevije znaajan datum u istoriji Katedre Mesnevije u Sarajevu, a meni lino, to je veliko zadovoljstvo i uspjeh. Njegova skromnost je poznata, a obziri prema ljudima su maksimalni. Hatibska sluba u damiji, najasnija je vjerska sluba, a Hadimuli je danas, kao imam i hatib Careve damije, najpriznatiji hatib u Sarajevu. Ali on nee da sjede za petahtu Mesnevije u irem dematu slualaca! Jo vie, nee da ulazi u tesavvufsko tumaenje Mesnevije! Stoga u ja itati njegove prijevode i davati svoj tesavvufski komentar, u granicama mojih mogunosti i dok mi to zdravlje doputa. Pismeno prevoenje Mesnevije i umnoavanje toga prijevoda za simpatizere Mesnevije korisnije je od samog prevoenja u krugu malog tekijskog demata, tzv. kazivanja Mesnevije danas. Ovakvim sporazumnim rjeenjem bit e zadovoljan i na umrli uitelj Hadi Mujaga Merhemi. Po elji uenika H. Mujage Merhemia i sluaa Mesnevije, odluili smo, da se, ubudue, ova katedra zove KATEDRA MESNEVIJE HADI MUJAGA MERHEMI U SARAJEVU. Ovo inimo iz zahvalnosti prema naem uitelju H. Mujagi Merhemiu, koji nam je dugi niz godina kazivao

13 - 25. 3. 1981.

BEHAR116

35

DERSOVI MESNEVIJE

Mesneviju, pa je najzasluniji za osnivanje ove katedre i njenu stalnu aktivnost. Ovom prilikom elim da izreknem javno priznanje hadi Abdullah efendiji Foaku, vekilu Nakibendijsko mevlevijske tekije na Mlinima u Sarajevu, na njegovoj ljubavi prema Mesneviji i trudu koji je ulagao za snimanje dersova iz Mesnevije, svezak 1 i 2. Svezak prvi ve podue eka svoj red za tampanje u biblioteci Logos u Sarajevu, a Svezak drugi je na korekturi. Hadi Abdullah efendija e se i dalje truditi o snimanju i prijevodu dersova iz treeg sveska Mesnevije, kao i o sabiranju i uvanju tesavvufskog rjenika. Sadanja privremena pravila za Mesneviju iz februara 1975. godine i kriterij slualaca, treba prilagoditi naim novim uslovima i kretanjima iz djelokruga Tarikatskog centra u sastavu Islamske zajednice, pod nadzorom Starjeinstva iz Sarajeva. Katedri Mesnevije Hadi Mujaga Merhemi u Sarajevu, elim mnogo uspjeha u radu, a hadi hafiz Halid efendiji elim da uspije prevesti i sve ostale sveske Mesnevije. Meni ini ast, i od Stvoritelja milost, da sluim Mesneviji. n
ejh Fejzullah Hadibajri

Hadi hafiz Halid ef. Hadimuli:

O MESNEVIJI
Nekoliko napomena prilikom pristupanja i ulaska u trei svezak Mesnevije. Mesnevija je remek djelo perzijske knjievnosti. Nastala je kao rezultat jednog bolnog rastanka, koji je doivio njen autor rastanka sa uiteljem emsuddinom. Znamo te detalje iz biografije hazreti Mevlanatove. Poslije tog rastanka Mevlana se je povukao u samou i dugo nije izlazio. Trebalo je preboljeti taj rastanak. Na molbu njegovog uenika Husamuddina, da opie svoje susrete sa emsuddinom i sauva nauku, koju mu je ovaj prenio, hazreti Mevlana je odbijao i teko se na to odluio. Ipak, jednog dana, iznenadio je i obradovao svoga uenika, donio je napisanih prvih osamnaest bejtova i izdiktirao ih Husamuddinu. Tako je i poelo pisanje Mesnevije. Na vie mjesta u ovom svom djelu hazreti Mevlana spominje ovog svog uenika Husamuddina i iznosi njegove vrline. I na poetku treeg sveska spominje se ime Husamuddinovo. Husamuddin nije bio samo uenik nego i nasljednik hazreti Mevlanatov. ivio je jo samo jedanaest godina iza smrti svog uitelja i umro 684. godine po Hidretu (1285. godine po Miladu). Mezar mu se nalazi pored Hazreti Mevlanatova mezara u zajednikom turbetu u Konji. Mesnevija ima est svezaka, sa ukupno oko 25.000 stihova. Broj stihova po pojedinim svescima, izgleda ovako : I svezak: 4.003 stiha II svezak: 3.810 stihova III svezak: 4.810 stihova IV svezak: 5.855 stihova V svezak: 4.238 stihova VI svezak: 4.914 stihova Ukupno: 25.630 stihova bejtova Prvi stih kojim Mesnevija poinje, je onaj poznati bejt Binev:

BINEVEZNAJ EZUDAJI

UNHIKAJET HASIKAJET

MIKUNED MIKUNED

Posluajte naj: ta on govori, A ta govori ? Tui se na rastanak ! Ovo je alegorija. Smisao je: Posluajte pla svoje due ! Primaknite uho na srce: kako ono kuca, kad-kada i lupa, kad je uzbueno! To su otkucaji due! Jer, srce samo ne bi moglo kucati. Dua ga pokree i daje mu impulse. A ta nam kae naa dua preko naeg srca? Kae nam : Obratite panju malo i na mene! Ja sam garib u tuini, rastavljena od svoga

36

BEHAR116

DERSOVI MESNEVIJE

drutva! Ja udim za tim, da se vratim u svoj zaviaj, u svoje drutvo da naem svoga druga ! To je pla due! Teko drugu bez druga ! ta obrauje Mesnevija? Jedna od glavnih tema u Mesneviji, jeste dua: njen ivot, njeno kretanje iz jednog svijeta u drugi, njena osamljenost i udnja za slobodom i uivanjem. Pamet zavidi dui na njenoj tajanstvenosti, kae hazreti Mevlana, i pokuava da neto vie kae o dui, u emu i uspijeva! Druga tema koja se u Mesneviji istie i esto ponavlja, jeste ljubav. ta je hazreti Mevlana rekao o ljubavi, kako ju je opisao i opjevao, te visine jo niko nije dokuio! Majstor je u toj umjetnosti. Ukratko: bez ljubavi nema ivota! Doivjeti ljubav pravu, iskrenu ljubav to je iskonska srea u ivotu. A ivot bez ljubavi, to nije ivot! To je ivotarenje, potucanje i patnja! Trea tema koju hazreti Mevlana obrauje je pamet, razum dar, kojim je Allah d.. obdario samo ovjeka. U kakve sve sfere, i u kolike se visine ovjek moe uzdignuti putem razuma! Kakve sve tajne otkriva! Ali svi ovi darovi, bez vjere, gube svoju vrijednost. Vjera (iman) to je temelj svemu. I to je etvrta i najvanija tema u Mesneviji. Kako od nevjernika postaje vjernik, kako hazreti Mevlana nastoji i uspijeva spasiti duu od propasti i uz Allahovu pomo vratiti sa krivog puta onoga ko je zalutao to vam je na najljepi nain, pristupano i razumljivo, ocrtano u bejtovima i hikjajama Mesnevije. Sve su ove teme meusobno povezane, umjetniki obraene i usklaene, pa ine djelo vrlo jako privlanim i zanimljivim. Sluajui Mesneviju ovjek uiva i toliko se zanese da kad-kada zaboravi da je na ovom svijetu! On za trenutak zaboravi, da se nalazi u ovoj Dolini suza, da kroz nju mora ii do kraja ivota. Mesnevija mu u tom pogledu daje utjehu i unosi razgalu i vedrinu u duu. Zato ovjek moe nai uivanje u tom zaboravu. Posljednji bejt u posljednjem estom svesku glasi: DERDILIMEN ZANKIEZDIL ANSUHANZAN DANIBIDIL MEJMENEST ROZENEST

Mesnevija
Trei svezak drugi dio
Drugi ders (7 bejtova)
27. mart 1981.

U ovom dersu, hadi Fejzullah efendija je pristupio samom tekstu bejtova iz treeg sveska Mesnevije. Zapoeo je prvi odlomak iji je naslov Mesmela. Ovaj odlomak ima 68 bejtova, ali nam je hadi Fejzullah efendija danas preveo samo sedam prvih poprativi ih komentarom. 1. BISMILLAHIRRAHMANIRRAHIM EJDIJAUL INSIJUMDEF HAKHUSAMUD TERKISUNNET DINBIJAR UDSEBAR

Hazreti Mevlana naziva svoga uenika Husamuddina svjetlom istine, pa mu ovako kae: O ti, svjetlo istine, Husamuddine! Doi ovamo! Prii meni! Da zaponemo trei svezak Mesnevije! Jer, sunnet je obiaj je Pejgamberov do tri puta jednu stvar ponoviti, (ili jednu rije kazati, da se ona bolje upamti). Komentar: Aludira na dva prola sveska koja je izdiktirao, a koja hoe da dopuni ovim treim sveskom. Meutim, tek kasnije su se otvorile riznice mudrosti, pa je Mesnevija dobila ak est svezaka. O ovom sunnetu, obiaju i preporuci Pejgamberovoj da je lijepo do tri puta jedan posao obnoviti, pregledati i dotjerati, ima mnogo primjera iz Pejgamberova ivota. Tako, naprimjer, prilikom uzimanja abdesta, farz je jedanput lice umiti, ali oprati lice tri puta, to je sunnet. Imam-zade, jedan od velikih uenjaka, u djelu iratulislam, kae ovako: Kad bi hazreti Pejgamber selam nazivao, nazivao bi ga tri puta: Esselamu alejkum, Esselamu alejkum, Esselamu alejkum! A kad bi govorio neto vano ili izgovarao jedan hadis, izgovorio bi te rijei tri puta. Naprimjer: jedan ovjek trai savjet od hazreti Pejgambera i moli ga da mu neto preporui, a hazreti Pejgamber mu

U mom srcu, rije dolazi kao izraz one sree koju u dui osjeam. Jer, zaista, ima put od srca srcu! Ovakvi su Mevlanini stihovi puni topline i ljubavi. n

BEHAR116

37

DERSOVI MESNEVIJE

odgovara: La tegdab! Ne ljuti se! I nekoliko puta je Alejhisselam ponovio te rijei, da ih ashabi dobro uju i upamte. Prilikom objeda, Alejhisselam je uzimao jelo jednom rukom, sa tri prsta. I tako dalje. Ima mnogo primjera iz Alejhisselamova ivota. Dalje, u drugom bejtu kae hazreti Mevlana svome ueniku Husamuddinu: 2. Berguagen dineies rarira Dersijumdef terbhila zari ra Prevod: Otvori nam riznicu tajni u treem dildu! Odbaci sve isprike! Komentar: Tj. nemoj se ispriavati, da ne moe nastaviti pisanje Mesnevije po mome diktatu, premda je tvoj rad teak i naporan, nemoj ga izbjegavati i ustezati se od njega! To kae uitelj ueniku. Kao da se je Husamuddin htio povui, a da ga neko drugi zamijeni u tom poslu. To mu uitelj ne dozvoljava. Jer, dobar i vrijedan uenik je inspiracija uitelju. Ako nema takvog uenika, onda ni uitelj ne moe dati od sebe ono to se od njega oekuje. U treem bejtu kae uitelj ueniku: 3. Kuv-ve-tet-ez Nez-u-ru-ki kuv-ve-ti-hak kez-ha-ra-ret mi-de-hed mi-de-hed

ne odrava se ni pomou konopaca, ni pomou stubova (kolaca). Komentar: Aluzija na ajetikerim (Esteizu billah): Allah d.. je uzdigao nebesa (i ona stoje) bez ikakvih vidljivih stubova! (Rad, 2) 6. Kuv-ve-ti-dib ri-li-ez-mat bah-ne-bud Bu-di-ez-di da-ri-hal-la ki-vu-dud Prevod: Meleku Dibrilu nije snaga dola iz kuhinje! (Melek ne dobiva snagu preko hrane kao ovjek). Dibrilu je snagu dao Stvoritelj svijeta. Komentar: A kolika je snaga meleka Dibrila, to je on pokazao kad je po nalogu Allaha d.. iupao iz zemlje i u vis podigao naselje Lutovog naroda, gradove Sodomu i Gomoru, pa ih prevrnuo i bacio nazad, i tako ih unitio. 7. Hem-u-nan-in kuvve-ti-eb da-li-hak Hem-zi-hak-dan nez-ta-a-mu ez-ta-bak Prevod: Sa istog mjesta (i iz istog izvora) snaga dolazi ebdalima, a nikako iz hrane i iz sahana (tanjira)! Komentar: Ebdali su odabrani ljudi iz naroda, duhovni velikani, koji posjeduju veliku snagu, koju im Allah d.. daje. Njih ima etrdeset. Preko njih nam dolazi nafaka, pa bereket i ostali Allahovi nimeti. Kad jedan od ebdala preseli na bolji svijet, zamijeni ga drugi iz niih redova. Ebdali su skrivene halife nasljednici Pejgamberovi, koji uvaju erijat i bdiju nad muminima, titei ih. Njihova su srca poput srca Ibrahim alejhisselama. To su mirni, blagi i pitomi ljudi. To su ljudi vanredne duhovne i tjelesne snage. Jedan ebdal posjeduje snagu koliko tri stotine drugih ljudi. On bi mogao sa Allahovim odobrenjem brda podignuti i pokrenuti. Sjetimo se samo snage koju je posjedovao hazreti Alija kada je izvadio vrata od tvrave Hajber koja su bila teka vie tona. Tu je pokazao svoju dinovsku snagu. In-ne-ne-mes Vah-ji-hak-val tu-ne-ram-les la-hu-a-lem tu-ne-hab bis-sa-vab

Prevod: Tebi snaga dolazi od Allaha d.., a ne iz vrele krvi , koja krui tvojim krvnim ilama. 4. In-i-ra-gi Nez-fe-ti-lu em-si-kjo-ro pen-be-vu-ru en-bu-ved gan-bu-ved

Prevod: Sunce ne da gledati u sebe, zbog svoje bljetave svjetlosti; Ali ono ne dobiva tu svjetlost ni od ulja, ni od fitilja, niti od loja! Komentar: Poput ovog Sunca, koje u vanjskom svijetu sja, ima i jedno unutranje, nevidljivo svjetlo, koje u nama sja i osvjetljava nam puteve, a to je pamet. Pamet je jedno sunce koje nau duu osvjetljava i ukazuje nam na pravi put, kojim treba da idemo. 5. Sak-fi-ger-dun Nez-ti-na-bu kjo-u-nin-da us-tu-ni-ka jim-bu-ved jim-bu-ved

Prevod: Ovaj nebeski svod, koji stalno stoji iznad nas (kao ador),
BEHAR116

6. 4. 1981.

38

DERSOVI MESNEVIJE

Iz rukopisne ostavtine Hadi hafiza Halida ef. Hadimulia, MESNEVIJA - Svezak III - Poglavlje 56 (1490-1509)

BEHAR116

39

DERSOVI MESNEVIJE

40

BEHAR116

DERSOVI MESNEVIJE

BEHAR116

41

DERSOVI MESNEVIJE

Moj PRVI DERS iz Mesnevije

odran u tekiji Nad Mlinima, u petak 21. oktobra 1988. g. /10. Rebi-ul-evvela 1409./, iza jacije (19 h)

Hadi hafiz Halid ef. Hadimuli

Produenje kazivanja Mesnevije

UVOD
Draga moja brao, sluai i potovaoci Mewlana Delaluddina! Evo, doao je dan, da nastavimo kazivanje Mesnevije. Pred nama je Mevlud, pa neka to bude praznik ponovnog otvaranja ovog kitaba treeg ilta. Dunost nam je, na prvom mjestu, da zahvalimo Allahu, d.., na Njegovim nimetima, na dini-imanu, na zdravlju, na snazi i sposobnosti da radimo i uimo, a posebno da Mu budemo zahvalni, to nam je omoguio, da se ovako sastajemo i ove nasihate sluamo. A onda da zahvalimo i naem mesnevi-hanu, hadi Fejzullah-efendiji, koji nam ve dugi niz godina kazuje Mesneviju, i koji na svojim pleima nosi teret ove katedre.

42

BEHAR116

DERSOVI MESNEVIJE

Da ga Allah, d.., jo dugo poivi i da sluamo njegove rijei i nasihate! Zasad mu je potreban jedan odmor i predah, pa nek se malo odmori. Ali nek nas ne ostavlja, neka nam i dalje dolazi na dersove! Jer njegovo prisustvo, za nas, mnogo znai! Preuzimajui, privremeno, ovaj amanet, i ovaj Kitab, iz njegovih ruku, mi samo produavamo onu tradiciju kazivanja Mesnevije, koja ivi u naem lijepom eher Sarajevu, jo od osnutka i podizanja mevlevijske tekije na Bendbai. Hvala svima, koji su na tom polju hizmeta uinili, u toku nekoliko stotina godina. A posebno hvala mesnevi-hanima (specijalno Hadi Mujagi Merhemiu), koji su, kazujui nam nasihate iz Mesnevije, nas, gafile, budili iz gafleta i uvrivali iman u naim srcima. Mesnevija je jedno zaudno djelo! Ona je u stanju da ovjeka preporodi, i da ga, sa krivog puta, vrati na pravi put. U to se mogu uvjeriti svi, koji sluaju ove nasihate. Zasluga je hadi Fejzullah-efendijina, to imamo ve tampana dva prva sveska Mesnevije, pa se sada svak moe upoznati sa tim mudrostima i savjetima. To nije uinio kod nas nijedan mesnevi-han prije njega! I na taj nain mi smo sada jo blie Mevlani i Konji. Duhovno smo vre povezani. Ponosni smo na ovaj uspjeh, koji je hadi Fejzullah-efendija ostvario i postigao! A sad, da preemo na stvar, i da uz Allahovu pomo nastavimo zapoeto djelo. U posljednjem dersu, koji nam je, na uvaeni mesnevihan, h. Fejzullah-ef., odrao 1. aprila ove godine (a to je bilo prije Ramazana na treu mubarek veer, Lejlei-Berat), bilo je govora o ejhu Dekukiji: naputaju ga jedileri, i on ostaje sam. Ovdje Hazreti Mevlana prekida hikaju o ejh Dekukiji. Da citiramo samo posljednji bejt iz te hikaje, bejt 2305/III, u kojem je iskazana jedna velika mudrost, a taj bejt glasi:

Da se podsjetimo: Ovu hikaju, zapoeo je Hazreti Mevlana jo u 54. poglavlju III sveska. A ovo poglavlje, koje je sada pred nama, po redu je 104. Dakle, skoro 50, drugih tema i naslova, prolo je dok se Mevlana nije vratio na ovu hikaju, a bejtova, u tih pedeset poglavlja, ima oko 850, tanije: 1450-2305=855 bejtova. Podsjetimo se i na to, da ovaj trei svezak Mesnevije ima 4810 bejtova. Prema tome, mi se sada primiemo polovini treeg sveska. Na redu nam je bejt pod brojem: 2306. Dakle, jo tano sto bejtova do polovine! Rezime prvog poglavlja, kojim je Hazreti Mevlana zapoeo ovu hikaju: Jedan siromah moli Allaha, d.., da mu dadne nafaku bez truda i rada. I uporan jeu svojoj dovi, nikako ne prestaje, dan no dovu ini. Prolaznici se smiju i izigravaju se s njim. A ozbiljni i pametni ljudi opominju ga, da to tako ne moe biti, jer se nafaka, i halal-lokma, stie trudom i potenim radom. Ali, on nikog ne slua, nego stalno dovu ini. I na koncu, dova mu bude usliana! Jednog dana, desilo se udo: jedan vo, zaletio se, provali mu vrata i uleti u kuu! A siromah, ne gubei ni asa, uzme no, pa vola prikolje! vrsto je vjerovao, da mu je, na taj nain dova bila kabul i dola nafaka! Ve u naslovu hikaje spominje se, da se je ovaj dogaaj desio u doba Davud-pejgambera. Kad je ivio Davud-alejhisselam, u povijesti je to zabiljeeno. Davud-alejhisselam je ivio hiljadu godina prije Isa-alejhisselama. A vladao je 40 godina: od 1010. do 970. godine prije nae ere, tj. prije roenja Isa-alejhisselama. Novi naslov Sad Hazreti Mevlana, nastavlja ovu hikaju, pa nam obrazlae, kako je dova ovog siromaha bila primljena i usliana. Naslov ovog slijedeeg poglavlja, kako rekosmo, je:

to znai: Ko je ista srca, dova mu je kabul! Ovo je posljednji bejt, koji je h. Fejzullah-ef. izrekao u posljednjem, 203. dersu, odranom 1. aprila 1988.g. /LejleiBerat 1408./ Zapamtite dobro ovaj bejt: u njemu je istaknut uslov za primanje dove isto srce. Ne smijemo to zaboraviti kad dovu inimo! A sad, da nastavimo tradiciju i zapoeto djelo. Pred nama je novo poglavlje i novi naslov:

BEHAR116

43

DERSOVI MESNEVIJE

Vlasnik vola, vidjevi ovog fakira, ree mu: Ti si zaklao moga vola, i meni nepravdu uinio! Bejt: 2311/III Ej ti glupane, (ahmae jedan)! Zato si zaklao moga vola? Kai mi, pravdu hou! Bejt: 2312/III Ree mu ovaj siromah, koji je zaklao vola: Ja sam stalno molio Allaha, d.., (da mi dadne halal-nafaku, bez truda i rada), i tu sam svoju dovu ukrasio i okitio lijepim, biranim rijeima! Bejt: 2313/III Ta moja stalna dova, bila je usliana! Onaj vo, bio je meni nasib (odreen), i zaklao sam ga! Eto, to ti je odgovor! Bejt: 2314/III A ovaj, (vlasnik vola), uvi odgovor ovog fakira, razljuti se, dohvati ga za jaku i udari mu, bez milosti, nekoliko amara. Ovako zavrava ovo kratko poglavlje.

Prevod naslova: Opet se vraa Hazreti Mevlana na hikaju o onom fakiru siromahu, koji je, u vrijeme Davud-pejgambera, traio od Allaha, d.., da mu dadne nafaku hranu (halal-lokmu), bez muke i truda, i kako je njegova dova usliana! To hoe da nam objasni Hazreti Mevlana. Ovako zapoinje Hazreti Mevlana ovo nae dananje poglavlje koje ima samo devet bejtova: Bejt: 2306/III

Drugi dio prvog dersa

Kae Hazreti Mevlana: Doe mi u sjeanje (pade mi na pamet) ona pria, kako je onaj dervi (onaj fakir), dan-no, plakao, pomagao i jadikovao, (molei) da mu Allah dadne nafaku bez truda i rada. Bejt: 2307/III On je od Allaha, d.., traio i molio, da mu dadne halal nafaku, bez truda i rada, bez prenoenja (i teglenja te hrane, s mjesta na mjesto). Bejt: 2308/III Prije ovoga, mi smo poneto rekli o njegovom halu-ahvalu, /o njegovim doivljajima/, ali to je bilo isprekidano, iz nekoliko razloga, /zbog nekih smetnji/. Bejt: 2309/III Opet da progovorimo o njemu i njegovom halu, o njegovim doivljajima, jer je enabi-Hakk (Allah, d..) njegovu dovu primio i usliao, i na njega prolio oblak svoje dobrote, milosti i mudrosti. Bejt: 2310/III
BEHAR116

/19 bejtova/
Slijedi poglavlje, koje ima oko 66 bejtova. Mi emo ga samo zapoeti, da nam noanji ders ne bi bio suvie kratak. Naslov toga novog poglavlja je: Oba ova parniara dolaze pred Davud-pejgambera /da im on presudi i rijei njihov spor/. Bejt: 2315/III Onaj vlasnik vola, dohvati ovog siromaka, dovue ga i dotjera do Davud-pejgambera, govorei: Vamo hodi, baksuze jedan, ti, ahmaino jedna! Bejt: 2316/III Ostavi te svoje glupe dokaze, o ti, varalico jedna! Pamet u glavu, sebi doi i pravo govori! Bejt: 2317/III Kakve su to u tebe rijei, kakva je ta tvoja dova? Ne igraj se sa mnom! Nemoj mene ismijavati i od mene ruglo praviti, o ti, nitkove jedan! Tako ga je korio i grdio, vukui ga na sud pred Davudpejgambera

44

DERSOVI MESNEVIJE

Bejt: 2318/III Fakir mu ree: Ja sam puno dovu inio i Allaha molio, /da mi olaka nafaku/. U tim dovama, mnogo sam gorkih, krvavih suza prolio! Bejt: 2319/III Ja sigurno znam, i ubijeen sam, da mi je dova kabul! A ti, razbij glavu o kamen, i pukni od muke, kad me tako vrijea, i kad tako rune rijei govori!, ree mu fakir. Bejt: 2320/III Onaj ovjek, (vlasnik vola), stade svijet sazivati i vikati: O vi, dobri ljudi, ovamo doite, da vidite ovog budalaa, ta govori! Bejt: 2321/III O vi, brao muslimani! Kako moe jedna dova, moj imetak, uiniti njegovim imetkom? Odgovorite mi na ovo pitanje, ako Boga znate! Bejt: 2322/III Kad bi tako bilo, na ovom svijetu, onda bi svi muslimani, jednom dovom, prigrabili i odnijeli imetak i posjede drugih ljudi! Bejt: 2323/III Kad bi tako bilo, onda bi svi ovi slijepi prosijaci, bili velikai, i uivali u sjaju, kao carevi! Bejt: 2324/III Dan-no, oni dovu ine i govore: - Ja Rabbi, Ti nama podaj! Bejt: 2325/III Ako nam Ti ne da, ko e nam dati? Nama, Tvojim slabanim robovima, Ti otvori kapiju dobrote, ja Rabbi!, govore oni. Sad Hazreti Mevlana daje svoj rezime i pouku iz ovog dijaloga, pa kae: Bejt: 2326/III Posao prosjaka je, da plau i mole! A ta za to dobiju? Komad hljeba! Komentar: Ovo je ukor nama, to ne pazimo sirotinju, to joj ne dajemo njezin hakk, nego jo zakidamo od sirotinje, da bismo uveali svoj imetak!

ivimo na raun sirotinje, ne brinemo se ima li sirotinja ta pojesti i popiti! Tolika je pohlepa bogataa! Pa kako e oni na Sudnjem danu, dati evab Allahu, d.., zato nisu pazili fukaru? Jesmo li ikada, sami sebi, postavili takvo pitanje? Ovaj bejt je zakljuak dijaloga onog fakira i nezasitog bogataa, vlasnika vola. Ali, vidjeemo kako e se stvari dalje odvijati! Bejt: 2327/III Narod e na to, odobravajui bogatau: Ovaj ovjek pravo govori! A onaj, to prodaje dove, on je petljanac i varalica! Bejt: 2328/III Kako dova moe biti put i sredstvo, da se doe do tueg imetka? To, po eriatu, nije aiz! /to nije doputeno/. Ko moe dati takav hukum /takvu presudu/? Pa dalje raspravljaju sakupljeni ljudi: Bejt: 2329/III Imetak moe biti tvoje vlasnitvo: - ako si ga stekao trgovinom; - ili, ako ti ga je neko oporuio /vasijjet uinio/; - ili, ako si ga dobio na dar, kao nagradu; - ili, na neki drugi slian nain. /Ali dovom prigrabiti tue, to ne moe biti!/ Bejt: 2330/III U kojoj se to knjizi nalazi taj tvoj novi eriat? Vola vamo daj, ili hajde u havst! Tako je govorio narod, osuujui onog fakira. Bejt: 2331/III Onaj siromah, ostajui usamljen (niko ga ne slua, niko ga ne uzima u zatitu), okrenu lice prema Nebu i ree: Ja Rabbi! /Gospodaru moj!/ Ono, to se desilo meu nama, to ne zna niko osim Tebe! Bejt: 2332/III Ja Rabbi, Ti si onu dovu udahnuo u moje srce! /Ti si mene nadahnuo, da ja onu dovu inim/. Ta dova je pobudila, u mome srcu, stotinu nada! Bejt: 2333/III Ja nisam uzalud, ni u prazno, inio onu dovu! Ja sam, poput Jusufa, jasno vidio na snu ono, to e se na javi dogoditi! Tako u dovi, razgovara onaj siromah sa Stvoriteljem i
BEHAR116

45

DERSOVI MESNEVIJE

jedino nadu u Njega polae. Sada e nam Hazreti Mevlana, govoriti o Jusufovom prvom snu, u koji je Jusuf vrsto vjerovao da e se ostvariti. Taj san, i ta vrsta vjera, davala je snagu Jusuf-alejhisselamu, da hrabro i veselo izdri i podnese sve nevolje i udarce, koji e ga kasnije zadesiti. A to je i nama pouka, da i mi, kao mumini, budemo vrsti, i da nas nita ne omete i ne pokoleba na pravom putu. Pa, da ovdje stanemo i da prekinemo ovu hikaju! Nastaviemo, ako Bog da, idui put!

Ajet 2 (jagodice benane): Misli li ovjek, da Mi neemo sakupiti njegove kosti? Da, Mi smo u stanju i moemo, ne samo to, nego ponovno i tano urediti njegove jagodice! /Tj. krajeve i vrhove njegovih prsta/ (Kijameh, 3 i 4; prevod po aueviu) Veliina Kurana Kuran je Kosmos, koji govori; a Kosmos je Kuran, koji uti! /arapska mudra izreka/ Ove ajete je kazao hafiz Kjamil Silajdi poslije dersa. Drugi prilog: Mevlana sluga Pejgamberov Men bendei Kuranem eger can darem, Men haki rehi Muhammedi Muhtarem, Eger nakl kuned cuz in kes ez guftarem, Bizarem ezo, ve zan suhan bizarem. Prevod: Ja sam rob Kurana, dok je due u meni, /dok traje ivot moj/; Ja sam prah na putu (pod nogama) odabranog Muhammeda! Ako neko drukije prenese i protumai ove moje rijei, /a ne ovako, kako sam ja rekao/, ja sam uvrijeen, /to mi je neprijatno/, i takva rije /takvo pogreno tumaenje/, mene vrijea! (Mevlana)

Poslije dersa
Poslije dersa, povela se diskusija o tome, da li nam je Mesnevija potrebna kad imamo Kuran i Hadis. /Neko je od prisutnih nabacio to pitanje./ Na to su ustali u obranu Mesnevije hadi Fejzullah-efendija i hfz. Kjamil-efendija Silajdi. Pa, Mesnevija je tuma Kurana! Hazreti Mevlana, na svoj nain, tumai nam kuranske ajete i objanjava njihov smisao i to jezikom i primjerima, koji su nama pristupani i koje emo mi najbolje razumjeti. To je otprilike rezime odgovora ove dvojice naih istaknutih alima. Oni su to potkrijepili i primjerima: Hfz. Kjamil je citirao dva ajeta iz Kurana, a hadi Fejzullah-efendija je podsjetio na Mevlaninu strofu od etiri stiha, koja poinje rijeima: Ja sam rob Kurana, to kae Hazreti Mevlana. Prvi prilog: Kuran i nauka (vazu-nasihat) Dva ajeta dvije kuranske mudize, koje predskazuju dva nauna otkria: parovi u ivotu i prirodi, jagodice vrhovi prsta Ajet 1 (parovi): Slava Onome, koji je u svemu stvorio parove, kako meu rastinjem, koje zemlja prozvodi, tako i meu vama, ljudima, pa i meu stvarima, koje oni ne poznaju. (Ja-sin, 36; prevod po Karabegu)

Na dersu je bilo oko pedeset osoba! Meu njima dva istaknuta uenjaka: Dr. Fehim Nametak, knjievnik i istoriar, i prof. Salih Trako, orijentalista, iranolog. n

Sarajevo, 21. 11. 1988.g.

46

BEHAR116

DERSOVI MESNEVIJE

Jedan ders iz Mesnevije

VI. svezak, bejtovi: 3583-3629

Hadi hafiz Mehmed Karahodi

Rabbi--rahli sadri ve jessirli emri... Naslov veeranjeg dersa je: Pria o caru koji je vasijjet uinio trojici svojih sinova: Na vaem putu kroz moje regije, na tom i tom mjestu sklapajte takav sporazum, a na tom i tom mjestu postavite takve naibe (opunomoene predstavnike). Ali, Allahom vas zaklinjem, prema toj i toj tvravi ne idite nego je zaobiite. Evo, poinjemo sa hikjajom, priom koja se nee zavriti sve do kraja ovog VI. ilda. Bie prekidana priama koje e ubacivati hz. Mevlana, ali emo, inaAllahu-teala, sa njom zavriti VI. svezak. 1. bejt: Bio car koji je imao tri sina, Sva trojica su bila inteligentna i pronicljiva. 2. bejt: Svaki je u dareljivosti, borbi i hvalisavosti Bio osobitiji od drugog. 3. bejt: Pred carem, prinevi su stajali zajednoCareve one zjenice, poput tri svijee. 4. bejt: Skrivenim putem iz dva izvora (iz dva oka) svakog sina, Vukla je vodu palma tog oca.

5. bejt: Dok od sina, voda ovog izvora hitro tee Prema bai majke i oca, 6. bejt: Svjea biva baa roditelja, Njihov izvor tee iz ova dva vrela. 7. bejt: Kad vrelo od bolesti oslabi, Sasui se lie i grane te palme. /Hoe da nam kae, ne dopustite da vam presahne vrelo ivota./ 8. bejt: Suhoa njegove palme oito govori, Da je od sina to stablo vlanost izvlailo. 9. bejt: Koliko mnogo je skrivenih kanala tako Povezano s vaim duama, o nemarni! 10. bejt: O ti, koji si iz neba i zemlje supstance Izvlaio, da bi tvoje tijelo postalo debelo! /Dakle, obraa se ovjeku. Jer, ono sve to ima u vanjskom svijetu od toga smo sazdani i mi pa smo uzeli, tj. Allah je ugradio u nau strukturu, neto od zemlje, a neto od neba./
BEHAR116

47

DERSOVI MESNEVIJE

11. bejt: Posudba je to. Manje se treba pretrpavati, Jer ono to si uzeo, mora namiriti. /Dakle, sve e se to vratiti svom aslu, svom korijenu./ 12. bejt: Osim udahnem, jer to je dolo od Vehhaba. Budi uz ruh, druge stvari su nitavne! /Aluzija na ajeti-kerim: Esteizu-billah: I kada mu dam lik (Adem, a.s.), i u nj udahnem duu, vi mu se poklonite. (Sura El-Hidr, ajet 29.) Znai, ova rije osim udahnem, to je nefaht, a ovo ime Uzvienog stvoritelja El-Vehhab (Darivatelj) znai Onaj koji daje sve ono to je nekome potrebno, i to bez naknade i interesa sada ili kasnije. Dakle, vidite, osim udahnem, to smo dobili od Vehhaba, ovo emo sve ostalo vratiti, pa nam onda kae hz. Mevlana: Budi uz ruh druge stvari su nitavne! Ovdje nam kae hz. Mevlana, koja je uloga muridi-kjamila, a to je da on nae teite sa tijela, pomjeri ka ruhu, da bude uz ono to si dobio kao dar od Stvoritelja. Da nam to bude jasnije, evo jednog primjera, jedna lijepa hikjaja. Jedan ovjek izdravao se tako to je odlazio u umu i sjekao drva, i to prodavao. U umi je ivio jedan ovjek potpuno predan Stvoritelju, i on je posmatrao njega svaki dan kako dolazi, marljivo radi, umara se po raznim vremenskim prilikama. Jednog dana taj ovjek ga zovne i pita: Zato ne bi uao malo dublje u umu? A on njemu odvrati: Zato bih to radio, kad ovdje imam dovoljno drva, jer ako uem dublje, jo vie se moram umoriti, jer iz vie udaljenosti moram izvlaiti drva. On njemu ree: Nisam mislio na to, tamo ima jedan rudnik bakra, pa uzee malo bakra. Ovo drva to danas nasjee moe ti biti jedan dan, a to bakra to malo ponese moe ti biti sedam dana. I ovaj ovjek ga poslua i ue dublje u umu i nae stvarno taj rudnik i onda mu doe, a on ga doeka: Da si malo dublje uao u umu... Pa tek sam naao bakar ree ovaj ta u onda s njim raditi. Probaj malo dublje ui, tamo ima rudnik srebra, jer sad ono tamo to e nai moi e ti zaklopiti tri mjeseca. I ovaj ode. Kad se opet vratio do njega on mu opet ree: Da si bogdo jo malo dublje uao u umu.../pogledajte kako pomjera to teite kod svog uenika/, naao bi, kae, rudnik zlata. I on ode i nae i to (zlato). Kad se je vratio onaj mu opet kae: Jo malo dublje da ue rudnik dijamanata te eka i onda e se obezbijediti za sav svoj ivot. I ovaj ode i nae dijamante. Vrati se sav sretan sa nekoliko tih skupocijenih dragulja, koji ga sada liavaju svakog posla na dunjaluku, a onda mu ovaj ree: Sad si se obezbijedio za ovaj ivot, ali moda se mi vie neemo vidjeti, pa u ti ja sada otkriti jednu tajnu: Pravo blago je u tebi, pa ako hoe ostani ovdje sa mnom, a to sve ostavi jer si se eto obezbijedio to se tie materijalnih sredstava, pa ako hoe da nae ovo blago (koje je u tebi, blago koje ja imam), ostani ovdje. I sad ovaj kae njemu: Ja sam cijelo vrijeme razmiljao, kako ti pored svega ovoga ega si svjestan, ivi tako tu ispod nekog drveta, zato li ne uzme to. Ja u
BEHAR116

zaista ostati uz tebe, jer ja znam ui u umu, prodirati u njenu dubinu, a ne znam se potpuno predati Stvoritelju. To hou od tebe da nauim. Eto, to je ta glavna uloga muridikjamila, da to nae teite sa tijela prenese na ruh. Pa nam to tako lijepo veli hz. Mevlana: Budi uz ruh! 13. bejt: Nazivam ih nitavnim u odnosu na ruh, A ne u odnosu na Njegovo savreno stvaranje. /Jer svaka stvar ima svoj smisao./ Novo poglavlje: Objanjenje arifova traenja pomoi od Izvora vjenog ivota i njegove neovisnosti od traenja pomoi i privlanosti iz izvora nepouzdanih voda. Alamet za to je odricanje od Kue obmane, jer kad se ovjek oslanja na potporu tih izvora, oslabi u traenju vjeno-stalnog izvora. (u naslovu imamo jo dva bejta): Djelo iz nutrine tvoje due je nuno. Od posudbi vrata ti se nee otvoriti. Jedan izvor vode unutar kue, Bolji je od potoka koji iz vana dolazi. /Ovdje nam spominje arifa. Kakav je njihov hod na dunjaluku, tih istinskih poznavalaca Stvoritelja. Evo jedan primjer: izvjesni rob, jedan od dobrih Allahovih robova, zvao se Abdullah ibni Zejd kuddise-sirruhu, ivio je krajem 11. i poetkom 12. stoljea. On kazuje kako je krenuo u BejtulMakdis na zijaret. Izgubim, kae, put kad naiem na enu i ja je upitah: O jadnice, jesi li i ti izgubila put?! A ona mi odvrati: Kako e jadan biti onaj ko poznaje Allaha, a kako da bude izgubljen onaj koji Ga voli! I pria dalje Zejd, prui mi tap i ree: Uzmi za vrh ovog tapa i idi ispred mene. I ja sam krenuo. Nisam napravio ni sedam koraka kad se naoh u Bejtul-Makdisu. Trljam oi, ne mogu da vjerujem gdje sam, ali vidim da sam tamo gdje sam i krenuo, evo me u haremu, vidim ona stoji tu pored mene. I sad ona, da mi objasni ree: Tvoj put je put zahida (onaj koji se odrie od svega), a moj put je put arifa (onih koji istinski poznaju Stvoritelja). Zahid hoda, a arif leti. Gdje e onaj koji hoda, stii onoga koji leti! I ona mi se gajb uini. Ja je ne vidjeh vie. Eto takav je hod tih arifi-billah ljudi, istinskih poznavalaca Stvoritelja. 14. bejt: Kako je lijep kanal koji je izvor stvr, On te oslobodi od onih drugih kanala. /Koji ide direkt sa izvora, koji nije prikljuen na druge, sporedne izvore./ 15. bejt: Ti iz stotinu vrela pie izvlai, Koji god od tih stotinu opadne, okrnji se tvoje raspoloenje. /Znai ovo znanje koje mi skupimo, sa raznih izvora uzimamo, pa poto nije ono znanje koje je u tvom vlasnitvu, uvijek moe nestati./

48

DERSOVI MESNEVIJE

16. bejt: Kada iznutra provrije Uzvieni izvor, Postaje neovisan od kraa s drugih vrela. /Taj ti izvor vie niko ne moe uzeti./ /Jednom je Ebu Jezid el-Bistami, kuddise-sirruhu, rekao, govorei o ljudima koji su se ponosili svojim velikim znanjem sakupljenim iz raznih knjiga: Vi skupljate znanje mrtvi od mrtvih, a mi ga uzimamo od ivog, koji nikad ne umire./ 17. bejt: Kada radost tvoga oka bude od vode i gline, Plaa ove radosti bude srana bol. 18. bejt: Kada tvravi voda dolazi s vana, U vrijeme sigurnosti bude je i previe. 19. bejt. im je duman opkoli, da bi joj posadu U njihovoj krvi potopio, 20. bejt: Vanjsku vodu presijee ta vojska, Da tvrava ne bude utoite od njih. 21. bejt: Tada je jedan slani bunar iznutra, Bolji od sto slatkih Dejhuna (Amu Darja) iz vana. 22. bejt: Sjeka uzroka i vojske smrti, Poput deja dolaze da osijeku grane i lie. (dej je deseti mjesec iranske solarne godine, od 22. 12. do 20. 1.) 23. bejt: Na dunjaluku nema im pomoi od proljea, Osim ako je u dui proljee lica Prijatelja. /Osim ako u dui zrake Toga Sunca nisu oblacima skrivene, onda ima lini izvor i neovisan si od vanjskih./ 24. bejt: Odatle nadimak zemlje je postao Kua obmane, Jer ona povlai nogu na Dan prelaska. /Ovdje hz. Mevlana upuuje na jedan hadisi-erif, u kojem je hz. Pejgamber rekao: Kada nur ue u srce, ono se raspoloi (prema islamu) i rasprostrani se. Prisutni ga pitaju ta je alamet, ta je znak toga? On odgovara: to je odricanje od ove Kue obmane, i okretanje Vjenoj kui i priprema za smrt prije nego to ona nastupi./

25. bejt: A prije toga trala je oko tebe (ta Kua obmane, dunjaluk), Lijevo i desno, govorei: Odstraniu tvoju bol!, a nita ne odstrani. 26. bejt: Ona ti je u vaktu briga govorila: Daleko od tebe bila patnja i deset brda bilo meu vama! 27. bejt: Kada doe vojska boli, dah e zaustaviti, I nee rei: Ja sam te prije vidjela. 28. bejt: Hakk je ovako naveo primjer ejtanova djelovanja: On te u borbu vodi sa obmanom, 29. bejt: Govorei: pruiu ti potporu. Ja sam s tobom. U opasnostima u, pred tobom trati. 30. bejt: Biu tvoj tit pred strijelama od bijelog jablana, Biu tvoje utoite u vaktu tjeskobe. 31. bejt: ivot u za tebe rtvovati, da bih te spasio, O Rusteme, o lave hej, mukarac budi! 32. bejt: Sa ovim koketerijama prema kufru e ga odvesti, Ta vrea obmane, spletke i lukavtine. 33. bejt: Kad zakorai i u hendek padne, on e (ejtan) Usta otvoriti i grohotom se nasmijati. 34. bejt: Obmanuti e povikati: Hej, dolazi! Od tebe sam mnogo oekivao! Ovaj e odvratiti: Idi, idi gadi mi se! /Ovim upuuje hz. Mevlana na rijei iz Kurani-kerima, kad ejtan ovjeka navede na kufr pa mu kae na kraju: Ti se mene vie ne tie./ (Sura El-Har, ajet 16.) 35. bejt: Ti se nisi bojao od Stvoriteljeve pravde, A ja se bojim. Dii ruke od mene. /Svi ovi bejtovi upuuju na ajeti-kerim: I kada im je ejtan kao lijepe njihove postupke predstavio i rekao: Niko vas danas ne moe pobijediti, i ja sam va zatitnik! onda je on, kada su se dva protivnika tabora sukobila, natrag uzmak-

BEHAR116

49

DERSOVI MESNEVIJE

nuo, i rekao: Ja nemam nita s vama, ja vidim ono to vi ne vidite, i ja se bojim Allaha, jer Allah strano kanjava. (Sura El-Enfal, ajet 48.) Ovo se desilo za vrijeme bitke na Bedru, kada se je ejtan sa svojom vojskom pojavio u suretu osobe koja se zvala Suraka ibni Malik, koji je bio poznat kao veliki ratnik, i onda je on njih bodrio: Ne bojte se, neete izgubiti bitku. Ali kada je ejtan ugledao Dibrila kako dolazi sa svojom vojskom, uzmakao je natrag i rekao: Pa ja nemam nita s vama, pobojao se i pobjegao sa poprita bitke./ 36. bejt: Hakk ree: On je sebe udaljio od dobrote (tj. taj koji se poveo za tvojim spletkama), A kad e tebe spasiti ove prepredenosti?! (Obraa se ejtanu.) 37. bejt: Poinilac i rtva, u Danu obrauna, Bie osramoeni i kamenovanju izloeni. 38. bejt: Po Boijoj odluci i pravdi, pokradeni i razbojnik e biti u jami udaljenosti i u groznom boravitu. /Sa ovim krajem bejta bi sel mihad, hz. Mevlana ukazuje na ajeti-kerim: Reci onima koji nee da vjeruju: Biete pobijeeni i u Dehennemu okupljeni, a on je grozno boravite! (Sura AliImran, ajet 12.) 39. bejt: Zabludjeli i demon koji ga je zaveo, Trebaju se prestati nadati spasu i uspjehu. 40. bejt: Kako magarac, tako i ulovitelj magarca, Ovdje su u blatu. Ovdje nemarni, a tamo propali. /Na jednom drugom mjestu hz. Mevlana govorei o toj drubi (oni koji su se priklonili ejtanu), kae takvima: Vi i vai prijatelji nalik ste Faraonu, dok se tamo davite u Crvenom moru vlastite krvi. Sprijateljite se sa Musaom i vidjeete drugaiju rijenu vodu. Mi znamo da je voda Benu-israelianima bila pitka, a krvava Koptima./ 41. bejt: Osim onih koji su se okrenuli od toga(obmane) I u blagonaklono proljee doli iz jeseni. 42. bejt: I pokajnik, a Bog prima pokajanje. Prihvativi se Njegove naredbe, a On je divan Naredbodavac. Ovdje nas hz. Mevlana upuuje na ajeti-kerim: A onaj ko se bude pokajao i dobra djela inio, on se uistinu Allahu iskreno vratio. (Sura El-Furkan, ajet 71.)
BEHAR116

43. bejt: Kada od postienosti zajecaju (ovi pokajnici), Ar se potrese od uzdaha grijenika (pokrene se more Allahove milosti) 44. bejt: Trese se poput majke nad djetetom, Uzima ih za ruke i vue u visine. /A kolika je ta ljubav Allaha Uzvienog prema svom robu, to nam hz. Mevlana na jednom mjestu slikovito kae: Ljubav majke prema svom djetetu, u odnosu na ljubav Allaha, d.., prema svom robu je od pjenine pjene pjene pjena./ 45. bejt: I kae (Ar): O vi koje je Bog oslobodio od obmane, Gledajte bau dobrote, i gledajte Gospodara Koji prata! /Upuuje na ajet, koji kae: Toga dana e neka lica blistava biti, u Gospodara svoga e gledati. (Sura El- Qijameh, ajeti 22. i 23.) 46. bejt: Nakon ovog, primaete vjenu opskrbu i hranu, Koja e biti iz have Hakkove, a ne iz oluka (nee biti posrednika, ve direktno). /Upuuje na ajeti-kerim: Da se oni pridravaju Tevrata i Indila i onog to im objavljuje Gospodar njihov (tj. Kuranikerima) imali bi ta da jedu i od onoga to je iznad njih (ovdje se govori o darovanom znanju, kad Vehhab daje bez rauna) i od onoga to je ispod nogu njihovih (e to bi bilo ono steeno znanje) (Sura El-Maida, ajet, 66.) Vidite, ova opskrba iz have Hakkove, imali smo taj primjer, spominjali smo ga i prije i jo e se spominjati. Benuisraeliani lutaju pustinjom 40 g. Allah d.. im bez ikakvog posrednika alje hranu. To je selva i menna (za mennu kau da je to ko medna rosa, ko hljepii neki da su bili, a selva ptice poput prepelica, peene; i vidite, dolazi im hrana bez posrednika, ali ljudska slabost je takva i oni nakon izvjesnog vremena kau: O Musa, moli svoga Gospodara, ovo nam je jednolina hrana, pa ne bi li nam dao ono to nie iz zemlje: od povra, itarica, luka, krastavica, lee. Pa im Musa a.s. postavlja pitanje: Zar elite ono to je bolje, zamijeniti za ono to je slabije?! Evo na ovom primjeru vidimo da nije svako predisponiran za tu nebesku hranu, nego trai ono to iz zemlje nie./ I posljednji bejt, 47. bejt: Zato to je more ljubomorno na posrednike, edan poput ribe, odbaci mjeinu. (tj. tvoje stanite je more, ta e ti mjeina.) In ne ne mes / tu ne rem les / tu ne hab Vah ji Hak val/ la hu alem / bis sa vab. n
Ders odran 24. 04. 2012. g. u kui h. hfz. Halid-ef. Hadimulia

50

SIRA

HAZRETI MEVLANA
NJEGOVA PORODICA I PRIJATELJI temeljem vjerodostojnih historiografskih i biografskih izvora

SIRA

HAZRETI MEVLANA, NJEGOVA PORODICA I PRIJATELJI temeljem vjerodostojnih historiografskih i biografskih izvora

Naslov originala: Ahmed Efe HZ. MEVLNA VE AILESI Mevlna his family and friends in miniatures

Preveo: Edin Urjan Kukavica

Originalne minijature: Ahmet Efe

Po elji Hadi hafiza Halida ef. Hadimulia

52
BEHAR116

SIRA

BEHAR116

53

SIRA

54

BEHAR116

SIRA

BEHAR116

55

SIRA

56

BEHAR116

SIRA

Hazreti Mevlana DELALUDDIN BELHI RUMI

1207. - 1273.

hmed-dede iz Vallaia, mevlevijski ejh i iznimno dobar poznavaoc mevlevijske historije, koji je ivio u 14. stoljeu, u svom djelu Menakibul-arifin, u kojem je sakupio sve raspoloive podatke i informacije o hazreti Mevlaninom ivotu, izriito tvrdi da je datum roenja pira tarikat-i mevlevijje 6. rebiul-evel 604. godine po Hidri, odnosno 30. septembar 1207. godine po Miladi Isaa (a.s.). Svoju tvrdnju temelji na izvjetaju o Harezm-ahovoj opsadi Semerkanda o kojoj se govori u hazreti Mevlaninom djelu Fihi ma fih, te pritom navodi i rijei znamenitog autora ovoga djela: Bili smo u Semerkandu kada je Harezm-ah Alaeddin Muhammed opkolio i napao grad sa svojom vojskom... Budui da je poznato kada se spomenuti historijski dogaaj dogodio, hazreti Mevlana je morao imati najmanje sedam ili osam godina da bi se toga jasno sjeao. Ahmeddedeovo raunanje i tvrdnju veliki broj klasinih i savremenih autora prihvata kao najpouzdaniji izvor za odreivanje datuma hazreti Mevlaninog roenja, te stoga 1207. godinu prihvataju kao godinu njegovog roenja. S druge strane, historiografski i biografski izvori drugih autora potvruju da je hazreti Mevlana Belhi Rumi ve bio mladi kad je sa babom napustio Belh, te je prema tome, mogao imati oko 28 godina kad je kroio na tlo Konje. U vrijeme kada je na njegova plea pao sav teret mjesta i uloge koju je prije toga zauzimao njegov otac, jo uvijek je njegovim tijelom i duom provijavao mladalaki zanos, ali je ve tada, bio priznat, potovan i cijenjen kao zreo uenjak, temeljem ega su mu svi stariji sljedbenici i ueni-

BEHAR116

57

SIRA

ci njegovoga oca ukazali puno povjerenje. Djetinjstvo je proveo u Belhu mahom u drutvu svoga oca i njegovih dervia, napajajui se i nadahnjujui zamamnim i privlanim zvucima duhovne muzike, ilahija i poema koje su se esto mogle uti na medlisima njegovoga oca, hazreti Behauddina Veleda, Sultana uenjaka. Prisustvovao je gotovo svim oevim predavanjima, vazovima i dersovima, a za njegovo obrazovanje i duhovnu pripremu za ulogu za koju se slutilo da e preuzeti, starali su se najueniji, najiskusniji i najodaniji Behauddinovi dervii, ija je znanstvenika i uenjaka slava daleko prelazila granice Belha, Turkmenistana pa i Anadolije. Nakon odlaska iz Belha i nekoliko dugakih putovanja, koja su se, uz kratke odmore i predahe, premetnula u jedno, sa konanim odreditem u Konji, hazreti Mevlana e upoznati i brojne najznamenitije uenjake i poznate sufije svoga vremena, te prisustvovati njihovim razgovorima sa njegovim ocem, kako onim na koje je pristup bio doputen narodu, tako i onima koji su voeni u intimi meu uenjacima ija bi sadrina zasigurno zbunila obine ljude. Nakon babinog preseljenja na Bolji svijet, hazreti Mevlana je bio uvjeren da je njegovo konano odredite Konja u kojoj mu je bio babin mezar. Hazreti Mevlana se sa svojom suprugom i sinovima smjestio u nekoliko skromnih odaja unutar medrese, koju je za njega sagradio emir Bedruddin Devherta. U meuvremenu, sljedbenici i uenici njegovog oca okupili su se oko njega kao jedinog duhovnog i fizikog nasljednika uenja i kole Sultana uenjaka. eljeli su uiti od njega, ali on se nije osjeao spremnim poptpuno preuzeti ulogu svoga oca. Svim je bilo poznato da je hazreti Behauddin Veled korak po korak uvodio Mevlanu u svoje svjetove znanja, otkrivajui mu, jedan po jedan, puteve spoznaje, te skidajui koprene sa njegovih oiju i srca. udnja za dubljom spoznajom potakla je hazreti Mevlanu da dio duhovnog simiraja potrai u osami, te je, kau njegovi najpouzdaniji biografi, u samoi provodio mnoge dane i noi. Nita mu se nije radilo od kada je ostao uskraen za oevu pomo. U ovom vremenu oajanja stigle su novosti o dolasku novog sunca prosvijeenosti u Anadoliju, Sejjida Burhnauddina iz Tirmiza.

58

BEHAR116

SIRA

Sultanul ulema

HAZRETI BEHAUDDIN VELED

(Hazreti Mevlanin otac) 1150. - 1231.
azreti Mevlanin otac, Behauddin Veled, jedan od najznamenitijih mutesavvifa svoga doba, poznatiji je po nadimku Sultanul ulema, dok njegovo puno ime glasi Muhammed Behauddin Belhi ibn Husejin Hatibi ibn Ahmed Hatibi. Pretpostavlja se da je roen 1150-51. godine, te da je odrastao u Belhu, u provinciji Horosan, gradu u modernom Afganistanu, koji je neko bio poznat kao Kubetul islam. Preselio je u Konji u dobi od 80 godina. Poznato je da je njegov otac, Husejin, sin Ahmeta Hatibija, bio poznati uenjak svoga vremena, te da mu je u dobi od samo 2 godine njegova majka pokazala djela njegovoga preminulog oca i rekla: Sine, ljudi su tvome ocu zahvalni za djela koja je ostavio za sobom, te i meni iskazuju zahvalnost to sam ih sauvala. I ti e biti veliki ovjek koji e se odlikovati ogromnim znanjem. ini se da je Behauddinova majka imala znaajnu ulogu u njegovom poetnom obrazovanju i usmjerenju ka daljem kolovanju i stjecanju znanja, te na taj nain postavila temelje njegovog budueg ugleda. Iako se tvrdi da je njegova majka bila pripadnica dinastije Harezm-aha, nije poznato ime njenog oca, tako da je nemogue utvrditi kojeg je sultana potomstvo. Jo u vrijeme dok je bio u Belhu, Behauddin je oenio kerku emira toga grada, Mumine-hatun i sa njom imao troje djece, Fatmu, Alauddin Muhammeda i Delaluddin Muhammeda. Pretpostavlja se da je njegova supruga potomak emsul Eimme-i Serahsija, jednog od najveih hanefijskih fakiha svoga vremena. Takoer se tvrdi da je Behauddin Veled, koji se kao veoma mlad poeo pojavljivati po sufijskim i drugim halkama, bio i u to vrijeme uven po svojim govorima, koji su mu priskrbili golemu slavu, tako da mu se uskoro, pridruio veliki broj ljudi iz Belha i okoline, te da je Belh napustio i

uputio se prema Anadoliji zbog sukoba sa nekim od najznaajnijih dravnika i uenjaka svoga vremena i prostora. ini se ipak vjerovatnijim da je ovaj ovjek iznimnoga ugleda i znanja, svoj rodni grad napustio pred prijetnjom od Mongolske invazije. Naime, nedugo nakon to su Behauddin Veled i skupina njemu najodanijih i najbliih uenika i sljedbenika napustili Belh, grad su zauzeli Mongoli, veliki broj ljudi je izgubio ivote, ukljuujui i Nedmuddina Kubraa, na iju ivotnu i duhovnu misao se Behauddin Veled umnogome oslanjao. U vrijeme kada je Behauddin Veled napustio Belh, njegov stariji sin Alauddin imao je oko 7, a mlai Delaluddin (hazreti Mevlana) oko 5 godina. Njegova kerka Fatma-hatun, bilo zbog toga to se u meuvremenu udala ili pak to je preselila (umrla) prije Behauddinove hidre iz Horosana u Anadoliju, nije bila dijelom skupine koja je s njim krenula na put.

BEHAR116

59

SIRA

Skupina izbjeglica krenula je prema Hidazu preko Niapura, Bagdada i Kufe, da bi promijenili odredite i uputili se prema Damasku u amu (Sirija), te se privremeno zaustavili u Karamanu (neko poznat i kao Larende, u sredinjoj Turskoj). Drugi izvori navode da je karavan proao kroz Malatiju, neko vrijeme se zaustavivi u Erzindan Akehiru i konano stigao u Larende (kasnije, Karaman). Behauddin Veled je u Karamanu proveo narednih sedam godina, a potom je preselio u Konju, gdje e provesti posljednje dvije godine svoga ivota i tu biti ukopan. U vrijeme dok je bio u Karamanu, njegova supruga, stariji sin Alauddin Veled i snaha Devher hatun, preselili su na Bolji svijet. Behauddin Veled o kojemu je glas i ugled prije njega stigao do Konje, omilio se stanovnicima ovoga grada, ali i vladaru cijele zemlje sultanu Alauddinu Kejkubadu I. Priao je Sultan Veled da je Alauddin Kejkubad I. esto posjeivao njegovog oca, a lala (osobni uitelj) sultana Emira Bedruddina Guhertaa, bio je toliko zaljubljen i oaran njegovim znanjem, da mu je sagradio medresu. Nastavio je drati predavanja, vazove i govore koje je privremeno prekinuo zbog preseljenja, ali se posvetio i obrazovanju svoga mlaeg sina Delaluddina. Preselio je u petak, poslije akama, 12. januara 1231. godine (18. rebiul-ahira 628) i ukopan je na mjestu na kojem se njegov mezar i danas nalazi. Na njegovom nianu, kojega je vjerovatno dao izraditi Alauddin Kejkubad, pie: Ovo je mjesto na kojemu Muhammed, sin Husejinov, sin Ahmedov iz Belha, na prvak i uitelj sadra eriata, vrelo mudrosti, obnovitelj sunneta, dokidatelj bidata, kojega smo sluali i kojemu smo se pokoravali, koji je sluao i pokoravao se Allahu, alim i prosvjetitelj, sultan uenjaka, muftija Istoka i Zapada, obnovitelj Vjerozakona i Vjere, ejh islama i muslimana, lei. Behauddin Veled, ije su brojne ideje, ivotni i vjerski stavovi te znanja i spoznaje sauvani i do naeg vremena preneseni u djelima njegovog sina hazreti Mevlane Rumija, unuka Sultan Veled Sipahsalara, te vjerovatno najpoznatijeg i najznaajnijeg biografa i komentatora i tumaa Mesnevije, Eflakija, bio je krupan i snaan ovjek, guste brade i otrog i pronicljivog pogleda. Njegovo jedino sauvano djelo Mearif snano je utjecalo na ivot i ivotno djelo njegovog najpoznatijeg potomka,
60
BEHAR116

hazreti Mevlane Delaluddina Rumija. Prema nekima, Sejjid Burhanuddin Tirmizi, Behauddinov odani sljedbenik i uenik i hazreti Mevlanin lala toliko je insistirao na Mearifu, jedinom sauvanom djelu svoga prijatelja i uitelja Behauddina Veleda, da je hazreti Mevlana cijelo djelo nauio napamet.

MUMINE-HATUN
(Hazreti Mevlanina majka) ? - 1227. ?
upruga Behauddina Veleda i hazreti Mevlanina majka, Mumine-hatun roena je u Belhu (Balkh) u Horosanu, kao kerka sultana Belha Emira Ruknuddina. Udala se za Behauddina Veleda i rodila

SIRA

mu troje djece, kerku Fatmu-hatun i dva sina, Muhammeda Alauddina i Muhammeda Delaluddina, hazreti Mevlanu Rumija. Zajedno sa svojim suprugom napustila je Belh i doselila u Larende (Karaman), gdje je i preselila (umrla), te ukopana u turbetu hazreti Mevlanine majke (Mader-i Mevlana Turbesi), poznatom i kao damija Valide Sultan. Na nianu Mumine-hatun nema natpisa, tako da nije poznat taan datum roenja i preseljenja hazreti Mevlanine majke, ali je opeprihvaena tvrdnja da je preselila izmeu 1222. i 1228. godine, budui se smatra da je Behuddin Veled preselio u Konji 1230. ili 1231. godine, te da je u ovaj grad doselio 1228. a u Karaman, godine 1221. ili malo kasnije, te da je tu ostao sedam godina. Na istom mjestu ukopan je i njen stariji sin Muhammed Alauddin, a pretpostavlja se da je tu takoer ukopana i prva hazreti Mevlanina supruga, Devher-hatun. Prenosi se da je kerka Behauddina Veleda i Mumine-hatun, Fatima-hatun, preselila (umrla) dok je porodica jo uvijek ivjela u Belhu, a prema drugim izvorima da se u meuvremenu udala te nije uinila hidru sa svojim roditeljima i braom. Mumine-hatun smatra se iznimno inteligentnom, mudrom i obrazovanom enom, koja je, kao kerka emira imala priliku uiti od najboljih uitelja svoga doba, te da je, ako ne presudno a ono zasigurno znaajno utjecala na hazreti Mevlanino obrazovanje i njegovo ivotno, vjersko i duhovno usmjerenje. injenica da se udala za Behauddina Veleda, Sultanul ulema, nedvojbeno najznaajnijeg uenjaka svoga doba, govori u prilog toj tvrdnji. Povrh toga, injenica da je pristala ostati uz svoga supruga, izloiti se i podnijeti sve tekoe hidre, nedae i nevolje dugakog putovanja koje je potrajalo godinama govori u prilog tvrdnji da je bila stabilna, strpljiva i sa sudbinom pomirena ena, te je oslikava najljepim nijansama osobina ene svjesne svoga mjesta i uloge. Turbe ponad mezara u kojem je ukopana u Ak Tekke (Bijeloj tekiji) izgradio je Ibrahim-beg, potomak Karamanoglua i sljedbenik hazreti Mevlane i njegove porodice, godine 1371. te predstavlja jedno od najposjeenijih mjesta zijareta u Karamanu. Kompleks oko mezara i turbeta Mumine-hatun, koji se sastoji od damije,

mezara, dervikih odaja i mezarja, neko je sluilo kao mevlevijska tekija, poznata i kao Kalemija-zavija po Ahi Muhammed Beku, sinu Kalemija, kojega je ovdje poslao Ulu Arif elebi, u kojoj su se redovno odravali duhovni koncerti i obredi semaa. Na natpisu ponad ulaza, ispisanim najljepim pismom toga vremena i arapskim jezikom, stoji: Alauddin, sin Halila Karamaoglu Mehmeda, koji je bio veliki sultan, sjena Boija na ovom svijetu, vladar zajednice muslimana, gospodar arapskih i perzijskih sultana, otac bitki u kojima su suzbijani tlaitelji, uporno i istrajno, zatiratelj nevjernika i mnogoboaca neka Allah uini njegovu vlast vjenom zapovijedio je izgradnju ovog svetog mjesta posveenog velikodunosti i dareljivosti njegove supruge i mezaru pobonog ovjeka i ehida Sejfuddina Sulejman-bega sina Halila Karamanoglu Mehmeda, prvaka uenih, sultana zaljubljenika, slave naroda i Vjere (hazreti Mevlane) neka Allah posveti njegovu tajnu nedokuivu.

ALAUDDIN MUHAMMED
(Hazreti Mevlanin stariji brat) 1205.? - 1226.?
azreti Mevlanin stariji brat, sin Behauddina Veleda i Mumine-hatun, roen u Belhu. Kako ni njegov taan datum roenja nije poznat, prinueni smo zakljuivati temeljem poznatih injenica. Kako je bio stariji brat hazreti Mevlane Rumija, pretpostaviti je da je roen prije 1207. godine; pretpostavlja se da je preselio u dobi od oko dvadeset godina, i to u Karamanu, te je tu i ukopan u turbetu Mader-i Mevlana kraj svoje majke Mumine-hatun. U vrijeme iseljenja Behuddina Veleda iz Belha, koje se, prema veini biografa dogodilo malo prije 1214. godine, Alauddin elebi je imao oko sedam godina, te kako je Behauddinov karavan u Karaman stigao oko 1220-1221. godine, te potom, sedam godina kasnije, preao u Konju, pretpostavlja se da je Alauddin u vrijeme svoga preseljenja na Bolji svijet imao oko dvadeset godina, ili pak neto manje.

BEHAR116

61

SIRA

Nije poznato da li se stigao oeniti ili nije, niti da li je imao potomstvo. O njemu puno ne govore ni sam hazreti Mevlana, niti njegov sin Sultan Veled, pa ni ostali mevlevijski ili biografski izvori. Kako je preselio prije preseljenja svoga oca u Konju, malo je vjerovatno da je sa svojim ocem doputovao u prijestolnicu Selduka. Poznato nam je da je hazreti Mevlana svojim sinovima koje je rodila njegova supruga Devher-hatun u Karamanu starijem dao ime po svome ocu, a mlaem po svome rano preminulom starijem bratu, te je stoga pretpostaviti da je Alauddin Muhammed preselio prije roenja svoga bratia i imenjaka Alauddina, i to prije 1227. godine. Kako je, takoer, poznato da je on napustio Belh sa svojim ocem, te da je nakon dugog putovanja doselio u Karaman, moe se zakljuiti da je obrazovanje sticao od svoga oca i njegovih najbliih i najodanijih uenika i

sljedbenika tokom dugogodinjeg putovanja. Pretpostavljamo da je za ovaj zadatak bio osobito zaduen Lala erefuddin Semerkandi, a u vrijeme provedeno u Belhu, Burhanuddin Tirmizi, koji su bili zadueni i za hazreti Mevlanino poduavanje i obrazovanje. Na njegovom mezaru u Bijeloj tekiji (Ak Tekke) nema natpisa. Nalazi se lijevo od ulaza, netom ispod mjesta predvienog za muezzina, u skupini mezara pripadnika hazreti Mevlanine porodice i potomaka. Po zapovijesti Ulu Arif elebije u ovu tekiju je poslat mevlevijski halifa, te je mjesto dugo sluilo kao mevlevijska zavija, a neki dokumentarni zapisi svjedoe da je tu bila i medresa koja je radila stoljeima nakon izgradnje. Evlija elebi, koji je u ovaj grad doputovao godine 1684., kae da medresa hazreti Mevlanine majke cvjeta i da kroz nju prolazi veliki broj nadarenih uenika i studenata. Osmanski sultan Read poslao je Kaabenski Prekriva na dar turbetu hazreti Mevlanine majke, od kojega je za mezare hazreti Mevlanine majke i njegovog starijeg brata skrojen i saiven prekriva.

DEVHER-HATUN
(Hazreti Mevlanina prva supruga) ? - 1228.?

zreti Mevlanina prva supruga Devher-hatun bila je kerka Hoda (profesora) erefuddina Lale iz Semerkanda, linosti iznimnog ugleda u Larendeu (Karaman); bila je majka Sultan Veleda i Alauddina elebija. Preselila (umrla) je kao veoma mlada, i najvjerovatnije da je ukopana u Bijeloj tekiji u Larendeu (Karaman). Njen otac erefuddin Lala bio je uenik i blizak prijatelj Sultanul ulemaa, Behauddina Veleda, sa kojim je i napustio Belh i uputio se u nepoznato slijedei svoga uitelja. Kako je on bio hazreti Mevlanin lala, uitelj i staratelj, od njegovog najranijeg djetinjstva, u Behauddinovoj porodici smatrao se gotovo lanom. Njegova kerka Devher, roena je najvjerovatnije u Belhu, te je,

62

BEHAR116

SIRA

prema svemu sudei, odrasla zajedno sa hazreti Mevlanom, te sa za njega i udala kada su se Behauddinova porodica i prijatelji odluili ostati u Larendeu. Pouzdano je poznato da je vjenanje obavljeno godine 1225. jer je Sultan Veled roen 1226. a Alauddin elebi, godinu ili dvije kasnije. Veina izvora slae se da je Devher-hatun u vrijeme udaje za hazreti Mevlanu Rumija imala osamnaest godina, te kako se tvrdi da je na Bolji svijet preselila dok je jo dojila Alauddina, pretpostavlja se da je u vrijeme svoga preseljenja imala oko dvadeset godina. Brigu o njenoj djeci preuzela je neka plemenita ena, ije ime naalost historija ne biljei, a koja je preselila u Karamanu; u literaturi se ova ena imenuje kao Kiryai Buzrug Starija Kira, kako bi se razlikovala od hazreti Mevlanine druge supruge, Kire-hatun, koju je hazreti Mevlana oenio nakon preseljenja u Konju, a koja je sa svojom dadiljom Kiramanom, preuzela brigu o djeci. Poznato nam je da su njena dva sina Sultan Veled i Alauddin elebi, poslani u Damask u pratnji njihovoga djeda erefuddina Lale. Kako Devher-hatun na svome nianu nema nikakvog natpisa, tano vrijeme njenog preseljenja doslovno je nemogue utvrditi, a i samo mjesto njenog ukopa predmet je brojnih sporenja. Prema I. Hakki Konjaliju, preselila je u Karamanu, te ukopana u Bijeloj tekiji. Nadalje, isti autor tvrdi da budui da u natpisu na tekiji nije precizirano ime nijedne od ovih plemenitih ena, te da u stvari sredinji mezar pripada Devher-hatun, da bi se i tekija i turbe trebali zvati Zevc-i Mevlana Turbesi, umjesto Mader-i Mevlana Turbesi. I Abdulbaki Golpinarli miljenja je da je Devher-hatun ukopan u ovom poznatom turbetu. U tom sluaju, pretpostaviti je da Devher-hatun nije bila sa Behauddinom Veledom i svojim suprugom hazreti Mevlanom Delaluddinom tokom putovanja iz Karamana u Konju. Isto tako nije poznato od ega je umrla; ni hazreti Mevlana, ni Sultan Veled, pa ni Alauddin elebi, ne nude nita vie podataka od ovih koje ovdje iznosimo. Najraniji naime, najstariji mevlevijski izvori gotovo da ne spominju Muminehatun ni Devher-hatun. Imajui na umu tvrdnju da je Devher-hatun odrasla zajedno sa hazreti Mevlanom, dakle u okrilju Behauddi-

nove kue i pod bliskom paskom njegovih najbliih i najuenijih prijatelja i sljedbenika, te da se u konanici udala za hazreti Delaluddina, moe se pretpostaviti da je bila izvanredno obrazovana mlada ena. Najpoznatiji i vjerovatno najupueniji biografi i poznavaoci Behauddinove kue, porodice i najblieg okruenja, Sipahsalar i Eflaki, ne raspolau ni sa informacijama o erefuddinu Lali, iako je nedvojbeno jasno da je erefuddin imao veliki, ako ne presudan utjecaj na Sultana Veleda i na hazreti Mevlaninog srednjeg sina, Alauddina elebija, budui su njih dvojica, od svoga djetinjstva do mladosti stjecali znanja i obrazovali se u Damasku pod budnim okom svoga djeda. Nismo, iako smo uloili ogroman trud, bili u prilici saznati gdje je preselio kao ni gdje je ukopan Lala erefuddin. Mogue je da jedan od mezara za koje se tvrdi da pripadaju neimenovanim horosanskim svetim ljudima pripada ba njemu.
BEHAR116

63

SIRA

KIRA -HATUN
(Hazreti Mevlanina druga supruga) ? - 1291.
ira-hatun je bila plemenita ena koju je hazreti Mevlana oenio u Konji nakon preseljenja svoje prve supruge Devher-hatun; ona je bila majka Emir Alima i Melike-hatun. Poznato nam je da je bila udata prije vjenanja sa hazreti Mevlanom, te da je njenom prvom suprugu bilo ime Muhammedah, sa kojim je imala jednog sina po imenu Emir emsuddin Jahja. Prema natpisu na njegovom nianu preselio je 7. rebiulahira 692. godine po Hidi, odnosno 1292. godine po Miladi Isaa (a.s.), a prema veini autora ukopan je u hazreti Mevlaninom turbetu zajedno sa najbliim i najodanijim lanovima porodice i sljedbenicima, odmah uz hazreti Mevlaninog srednjeg sina Alauddina elebija. Ime ove ene je na izvjestan nain izazivala i jo uvijek izaziva posebnu panju biografa, historiara i istraitelja hazreti Mevlane i njegove familije. Neki tvrde da je bila Perzijanka te je s tim u skladu i njeno ime perzijsko, neki tvrde da je tursko pa je samim tim ona Turkinja, a neki pak da je Arapkinja pa je njeno ime arapsko. Tahsin Yazici, koji je sabrao i usporedio sva miljenja, tvrdi da je ime u stvari grko, te da se uope ne radi o imenu nego o naslovu u znaenju gospoa (hanim), naime, ena plemenitog porijekla, plemkinja, koja je u to vrijeme bila u irokoj upotrebi, to potvruje i u svome predgovoru djelu Menakibul arifin, Ahmeda Eflakija, koje je ovaj autor preveo na turski jezik. U skladu s tim, dadilju i dojilju Sultan Veleda i Alauddina elebija zvali su Kiramana, hazreti Mevlaninu snahu, Fatmu-hatun Kirake, u znaenju mlada Kira, kako bi ove ene meusobno razlikovali. Osim toga, i ena koju je Alauddin elebi oenio zvala se Kira, a bila je kerka uvenog anadolskog vezira seldukih sultana Sahib Ata Fahruddina. Kako se izgovor imena odnosno naslova Kira razlikuje na turskom, perzijskom i arapskom jeziku, neki autori ime ove tanije, ovih ena, piu Gura, Gera te Kerra. I. Hakki Konyali, u svome djelu Konya Tarihi (Historija Konje) tvrdi da njeno ime moe biti izvedenica iz turske rijei i pojma gur u znaenju obilje, izobilje, bujnost. Nadalje, isti autor tvrdi da je ovo ensko ime bilo esto u upotrebi kod Selduka i ranih Osmanlija; prizna-

jui mogunost da Kira moe biti i grka rije u znaenju gospoa ili plemkinja, ovaj autor kae: Budui su u vrijeme osmanlijske uprave, Turci i Grci ivjeli izmijeano i zajedno, mogue je da su Turci neka imena pozajmili od Grka. Tako da je ovo ime mogue izgovarati kao Kira. Abdulbaki Golpinarli, tvrdi da injenica da je ime grko nipoto ne mora znaiti da je ova i druge ene istog ili slinog imena bila Grkinja, navodei pritom nekolicinu slinih sluajeva. Ovaj autor potcrtava da je kerka Salahuddina Zerkuba i supruga Sultana Veleda Fatma-hatun bila poznata i kao Kirake; ovo miljenje dijeli i Tahsin Yazici. Isto tako, injenice da su kerku Ulu Arif elebija Melike zvali Despina, a hazreti Mevlaninu kerku Melike-hatun Efendipula, oba nadimka su grke rijei, potvruje ovo miljenje. Kira-hatun, osim potovanja koje je uivala kao i su-

64

BEHAR116

SIRA

pruga hazreti Mevlane Rumija te kao pomajka dvojici hazreti njegovih sinova iz prvog braka, imala je i izniman osobni ugled, kako od strane njenog supruga tako i od njegovih najbliih i prijatelja. Hazreti ems-i Tabrizi veoma esto je spominje, pa ak i navodi njene rijei u svome djelu Makalat, a Eflaki prenosi veliki broj zgoda u kojima se ona spominje kao sredinja linost. Poznato nam je da su joj veoma nedostajali Sultan Veled i Alauddin elebi nakon to su poslati u Damask na kolovanje, da je uivala klanjati i initi sema sa hazreti Mevlanom, te da je njen suprug jednom prilikom strogo ukorio zbog njenog insistiranja da prisustvuje rufaijskom zikru. Preselila je devetnaest godina poslije hazreti Mevlane Rumija, a u meuvremenu se nije udavala ni za koga drugo. Prema natpisu na njenom nianu, preselila je 13. ramazana 691. godine po Hidri (1291., po Miladi Isaa, a.s.), ali kako nam nije poznata godina njenog roenja ne moemo ni dokuiti koliko je godina imala kada je preselila. U natpisu na njenom nianu, ispisanom arapskim jezikom i seldukim pismom, ova ena se mnogo hvali, te se o njoj govori kao o drugoj Merjem, moru due i primljenoj kod Allaha.

uddinom, pod starateljstvom njegovog djeda Lala erefuddina, gdje je proveo nekoliko godina obrazujui se i stjeui znanja. Sauvano je jedno pismo kojim hazreti Mevlana upozorava i poziva svoje sinove na punu panju, poslunost i potovanje prema njihovom djedu. Po zavretku obrazovanja u medresi, Sultan Veled se vratio u Konju; nakon povratka, kau da se nije odvajao od svoga oca, bio mu je pri ruci i na hizmetu, a time je unaprijeivao i svoje osobine, za razliku od svoga brata Alauddina elebija. Odrastao je uz najblie saradnike i prijatelje svoga oca, njegove prve halife, Sejjida Burhanuddina, ems-i Tabrizija, Salahuddina Zerkuba i elebi Husamuddina. Odnos izmeu Sultan Veleda i ems-i Tabrizija hazreti Mevlana je osobno svoga sina preporuio emsu za uenika gotovo da je postao legendaran. Nakon to je hazreti Me-

BEHAUDDIN SULTAN VELED

(Hazreti Mevlanin stariji sin) 1226. - 1312.
tariji sin hazreti Mevlane Delaluddina Rumija, Sultan Veled, roen je 24. aprila 1226. godine u Karamanu. Njegova majka bila je kerka Lala erefuddina iz Semerkanda, Devher-hatun. Ime je dobio po svome djedu Sultanu uenjaka, te stoga njegovo puno ime glasi Behauddin Sultan Veled. Budui mu je majka preselila u vrijeme dok je Sultan Veled imao tek godinu ili dvije, othranila ga je i podigla njegova dadilja Kiramana i druga supruga njegovog oca Kira-hatun. Kada je Sultan Veled, kojega je njegov otac jako volio, dospio u godine kada je bilo vrijeme poeti pohaati neku zvaninu kolu, hazreti Mevlana Rumi ga je poslao najprije u Halep, a potom i u Damask u Siriji, zajedno sa njegovim, godinu ili dvije mlaim bratom Ala-

BEHAR116

65

SIRA

vlana uo da je ems iznenada napustio Konju, te poto je uo da je vien u Damasku, poslao je Sultan Veleda za svojim dragim prijateljem da ga zamoli da se vrati u Konju, to je Sultan Veled i uinio; na putu prema Konji, ems koji je jahao konja pozvao je Sultan Veleda, koji je iao pjeice pored njega, da uzjae zajedno s njim, na to je ovaj odgovorio: Moj Hudavendigare! Gospodar i rob na istom konju! Gdje to ima? Vrijedan spomena je i Sultan Veledov odnos i veza, te njegovo potovanje prema prvom halifi svoga oca, Salahuddinu Zerkubu; njegovo potovanje prema ovoj linosti dovoljno pokazuje injenica da je nakon preseljenja svoga oca upravo njemu dao bejat, bez obzira na injenicu da je ovaj ovjek bio i njegov punac. U svome djelu Iptidaname Sultan Veled pie da je njegov otac rekao: Od sada nadalje, budi blizak Salahuddinu Zerkubu. Voli ga i njega odaberi za svoga uitelja; vas dvojica se uzajamno privlaite, imate puno toga zajednikog, druite se, hizmeti mu, pa e, s Boijom pomoi, dosegnuti visoke derede, nato je Veled odgovorio: Prihvatam da budem rod Salahuddina Zerkuba. Poznato je da je Sultan Veled oenio kerku Salahuddina Zerkuba, po imenu Fatma-hatun, negdje izmeu 1250.-1259., te da je s njom imao sina Ulu Arif elebija, hazreti Mevlaninog najdraeg unuka. Ona mu je rodila i dvije kerke Mutahharu Abide i eref Arife. Starija kerka Mutahhara-hatun udala se za Sulejman-aha i sa njim imala dva sina, Hidra i Burhanuddin Ilijas-pau. Iako nije poznato za koga se udala Sultan Veledova druga kerka, eref-hatun, poznato je da je i ona imala dva sina, Muzaffer Ahmed-pau i Emir-aha. Nakon preseljenja Fatme-hatun, Sultan Veled je oenio dvije plemenite ene, Nusret-hatun i Sunbule-hatun, te sa njima imao tri sina, Abid elebija sa Nusret-hatun, a Emin Zahina i elebi Vadida sa Sunbule-hatun. Nakon preseljenja njegovoga oca, hazreti Mevlane Rumija, njemu je ponueno da preuzme post da postane halifa svoga oca ali je on, pokazujui neuporediv stupanj dostojanstva i potovanja prema odredbama svoga oca, rekao da e post radije prepustiti i dati bejat Husamuddinu elebiju. Tek nakon Husamuddinovog preseljenja godine 1284. Sultan Veled je pristao prihvatiti post tada je imao 58 godina, a ivjet e punih 86
66
BEHAR116

te konano preseliti kao halifa svoga oca, godine 1312. i biti ukopan u Konji, u turbetu svoga oca, odmah uz njega. Sultan Veled je, prema svim historijskim svjedoanstvima, bio vrijedna i istrajna linost, koji je ustrojio i organizirao sljedbenike uenja svoga oca i njegovih prvih halifa u jedinstvenu organizacijsku cjelinu i strukturu tarikat-i mevlevijje, ustanovio naela, uspostavio veliki broj tekija, zavija i sema-hana irom Anadolije i islamskog svijeta. Ope je prihvaen kao jedna od devet najznaajnijih linosti tarikat-i mevlevijje; ostalih osam su: Sultanul ulema Behauddin Veled, hazreti Mevlana Delaluddin, ems-i Tabrizi, Salahuddin Zerkub, elebi Husamuddin, ejh Kerimuddin Bektemur i Ulu Arif elebi. Nadahnut likom i djelom svoga oca napisao je Divan, tri mesnevije nazvane Iptidaname, Rebapname i Intihaname, te tesavvufsko teorijsko djelo pod nazivom Mearif. Sultan Veled je uivao veliki ugled i slavu u svoje vrijeme, te je bio rado vien gost i na dvorovima onovremenih vladara, to je svojevrsno svjedoanstvo da, organizirajui tarikat-i mevlevijje nije odstupio od bilo kojih uspostavljenih i opeprihvaenih normi i pravila, ali ni osjetljive volje vladara. Poznato je da je veliku panju posveivao obrazovanju i poduavanju Ulu Arif elebija, koji e preuzeti mevlevijski post nakon preseljenja Sultan Veleda. Hazreti Mevlanino potomstvo ishodi uglavnom iz loze koju je ostavio Sultan Veled, budui da su sve ostale krvne linije veoma brzo nestale, a da je Alauddin elebi izopen iz familije zbog navodne povezanosti sa nestankom ems-i Tabrizija.

SIRA

ALAUDDIN ELEBI
(Hazreti Mevlanin srednji sin) 1227. - 1261.
azreti Mevlanin srednji sin Alauddin elebi roen je u Karamanu godine 1227. Njegova majka bila je kerka Lala erefuddina Devher-hatun. Budui mu je majka preselila u vrijeme dok je on bio dojene, othranila ga je i odgojila njegova dadilja i druga hazreti Mevlanina supruga Kira-hatun; nakon to je prispio za kolu, poslan je, zajedno sa svojim starijim bratom u Halep i Damask u Siriji na kolovanje. Alauddin elebi je stekao znakovito obrazovanje u tamonjim medresama te dobio idazet (diplomu) koji je bio potvrda da je dovoljno obrazovan da samostalno poduava druge. Za razliku od svoga starijeg brata Sultan Veleda, Alauddin elebi je po povratku u Konju ostao uz svoga djeda Lala erefuddina, te nije bio na hizmetu svome ocu. Alauddin elebi je, prema svim historijskim izvorima, u narednim godinama imao veze i uestvovao u nestanku ems-i Tabrizija; iako najraniji mevlevijski izvori poput Sipahsalara i Eflakija otvoreno i nedvojbeno tvrde da je Alauddin elebi imao veze sa nestankom (ili ubistvom) ems-i Tabrizija, M. Nuri Genosman, prevodilac emsovih pisama (Malakat), oslanjajui se na injenicu da se takvo to ne spominje u Sultan Veledovom djelu Ibtidname, tvrdi da je Alauddin, u stvari, bio nevin. U svakom sluaju injenica je da je ovaj ovjek zbog neega stekao lo ugled, ne samo kod hazreti Mevlaninih najbliih sljedbenika nego i uope; zbog toga je izopen, ne samo iz porodice, nego i openito iz svih mevlevijskih halki i dokumentarnih zapisa, tako da je nemogue doi do valjanih i pouzdanih informacija o njemu. Isto tako nije mogue utvrditi ni kad ni gdje je preselio (ili pak ubijen), kao ni ime se bavio ni gdje je ivio. Mikail Bayram, u svome djelu Ahi Evren ve Ahi Tekilati, tvrdi da su Alauddina elebija zajedno sa Ahi Evrenom u Kireheru ubili vojnici Nuruddina Dade, te da je njegovo tijelo poslano u Konju. Poznato je da nije ukopan u hazreti Mevlaninom turbetu u Konji. Na naptisu na njegovom nianu pie da je bio muderris, te da je preselio u mjesecu evvalu 660. godine po Hidri, odnosno

1261. godine po Miladi Isaa (a.s.). Iz toga slijedi da je Alauddin elebi preselio kao veoma mlad, u dobi od 34, 35 godina. Prema raspoloivim podacima bio je oenjen Sahip Ata Fahruddin Alijevom kerkom Kirom i sa njom je imao djecu. Budui da su i njegovi potomci izopeni iz hazreti Mevlanine familije, o njima gotovo nita nije poznato. Feridun Nafiz Uzluk, koji nudi dosta informacija o ovoj temi, kae da on nije bio u stanju dokuiti zato Eflaki Alaudina elebija naziva Kirehri, pripisujui to mogunosti da je Alauddin ivio u tom gradu gdje je bio poznat kao uman i obrazovan muderris. Uzluk takoer tvrdi da je Alauddin udaljen iz blizine svoga oca hazreti Mevlane zbog sukoba sa emsom koji e se tragino zavriti, da nije prisustvovao ni njegovoj denazi, ali i da je nekoliko godina nakon preseljenja posjetio mezar svoga sina i tu inio dove

BEHAR116

67

SIRA

za njega i objavio da mu je oprostio. Uzluk, isto tako, tvrdi da je Alauddin elebi bio perde au helebardist na Seldukom dvoru, ali ovu tvrdnju ne potvruju ostali historiografski izvori. Prema Uzluku, Alauddin se teko razbolio, bolest se pokazala smrtonosnom, te je od nje uskoro i preselio, ali i ova informacija se ini tek kao nagaanje. Feridun B. Ahmed-i Sipahsalar u svome djelu, koje se smatra jednim od najpouzdanijih izvora informacija o mevlevijama, tvrdi da Alauddin elebi nije bio u dobrim odnosima sa emsom Tabrizijem jer je ovaj bio ljubomoran na njega zbog njegove lijepe i mlade supruge Kimjehatun. Ovaj incident se spominje u nekoliko historiografskih djela, ali i to samo kratko ne pridajui mu preveliki znaaj, ali se ni u jednom ne spominje da je ems ubijen; takvo to ne spominje ni Sultan Veled niti u jednom od svojih djela; meutim, Eflaki u svome Meanakibu otvoreno tvrdi da su ems-i Tabrizija ubili Alauddin elebi i nekolicina njemu odanih sljedbenika i to nakon slijedeeg dogaaja. Jednom prilikom je Alauddin doao svome ocu da mu poljubi ruku, kada ga je ems ogoreno prekorio; ovaj je to saopio svojim drugovima koji su ve bili ljuti na emsa, te su odluili da ga ubiju. Eflaki ovaj dogaaj prepriava u znakovito traginijem maniru, tvrdei da su emsa ubila esterica akija (saki, razbojnika) koji su mu prije toga bili bliski. Jo uvijek je predmetom razliitih sporenja i rasprava ta je Alauddin radio do svoje smrti (15 godina nakon emsovog ubistva ili nestanka), da li je bio u Kieheru, da li je tu preselio ili ubijen, te da li je njegovo tijelo poslano u Konju. Meutim, biografi i hstoriari su jednoglasni u tvrdnji da su on i njegovi potomci izopeni iz familije, te i iz mevlevijskih halki nakon emsovog nestanka. Jednu od najupeatljivijih epizoda iz tog historijskog perioda Eflakiju je priao sam Ulu Arif elebi. Naime, jednog dana Ulu Arif elebi je raspravljao sa osobom po imenu Alauddin Hiavend iz Kiehera, koji ree: I ja sam iz potomstva hazreti Mevlaninog; pa zato i meni ne posvetite panju? Zar je pravo ne voditi rauna o sinu zbog oeve pogreke? Ulu Arif elebi mu odgovori: Ti si bolesno tkivo koje smo isjekli iz ove porodice i familije. Tvoja grana je odsjeena sa drveta. Allah kae: ...iz porodice tvoje on nije, jer on je djela loega!. Alauddin Hiavend se razljuti i ree: ta ti misli ko si? Kako se usuuje pridiko-

vati meni i odnositi se prema meni kao da si bolji od mene? Isti ajet prouio je hazreti Mevlana Rumi za svoga sina Alauddina elebija nakon to je uo za emsov nestanak (ili ubistvo). Abdulbaki Golpinarli, nakon objedinjavanja i sravnjenja svih protivurjenih informacija iz razliitih izvora, tvrdi da se Alauddin elebi uvijek protivio ponaanju svoga oca hazreti Mevlane i svoga brata Sultan Veleda; isto tako on tvrdi da Eflaki Alauddina optuuje za krau, te za loe odnose sa Husamuddinom elebijem. U Eflakijevom djelu stoji i da je hazreti Mevlana Alauddinovog punca smatrao budalom, to nedvojbeno ukazuje na Eflakijev lo stav prema Alauddinu elebiju i njegovoj porodici i potomstvu. Historiari potvruju da u Eflakijevom djelu ima nekoliko ozbiljnih materijalnih greaka; nadalje, Furunzanfer tvrdi da Eflaki nije proitao djela svoga ejha Sultan Veleda, jer da jeste, ne bi o emsu govorio na nain na koji je govorio. I. Hakki Konyali u Konya Tarihi, ozbiljno kritizira Eflakija rijeima: Eflaki je bio ovjek iznimno slabe memorije te je razumljivo da je neprestano zaboravljao i imao problema sa imenima.

EMIR ALIM ELEBI

(Hazreti Mevlanin najmlai sin) ? - 1276.
mir Alim elebi je hazreti Mevlanin sin kojega je rodila njegova druga supruga Kira-hatun; nije nam poznato kad je roen, ali je mogue pretpostaviti da je preselio kao vrlo mlad, jer je preselio etiri godine poslije preseljenja svoga oca, hazreti Mevlane Belhija Rumija, a petnaest godina prije svoje majke. Openito, o ovom hazreti Mevlaninom sinu izvori ne nude ni dovoljno, a kamoli obilje podataka. Nije poznato ak ni da li je bio stariji ili mlai od svoje sestre Melike-hatun. Sve raspoloive informacije o njemu dostupne su samo iz hazreti Mevlaninih pisama, te djela Ahmeda Eflakija. Prema ovom autoru, hazreti Mevlana se jako obradovao njegovom roenju, kojim povodom je ispjevao gazel

68

BEHAR116

SIRA

(odu): Selam, o zaljubljenici! On je roen u tom mjesecu godine; spremite se za razonodu i zabavu, jer roen je on, te je istim povodom organizirao sedmodnevni neprestalni sema. Osim toga, povodom njegovoga roenja sultani, veziri i emiri hazreti Mevlanu, njegovu suprugu i novoroenog sina darovali su skupocjenim i brojnim darovima, o kojima se dugo prialo, a hazreti Mevlana je dio podijelio meu muziarima i pjevaima, a ostatak stavio na raspolaganje svojoj supruzi Kiri-hatun, ne ostavljajui nita za sebe osobno. Ponovo prema Eflakiju, Emir Alim elebi postao je sultanov rizniar, dok se u drugim djelima prenosi da je postao dvorski slubenik bez preciziranja funkcije. Emir Alim elebi spominje se, kao to smo ve rekli, u hazreti Mevlaninim pismima, od kojih je jedno poslato seldukom veziru emiru Muinuddinu Sulejmanu Pervaneu, a kojim se traila izvjesna finansijska pomo za

Emir Alima, koji se oigledno naao u materijalnim tekoama. I u drugom hazreti Mevlaninom pismu poslanom istim veziru, hazreti Mevlana opisuje materijalno stanje svoga sina kao potpuno siromatvo, te ponovo moli za izvjesnu finansijsku potporu, ponovo ne za sebe, nego za svoga sina. U jo jednom pismu upuenom uglednom dvorskom lijeniku Ekmeluddinu Tabibu, hazreti Mevlana pie da je njegov sin tako siromaan da nije u stanju izdravati svoju brojnu porodicu, te moli da se njegova molba za finansijsku potporu proslijedi i podri kod emira Pervanea. Iz ovih pisama saznajemo da je Emir Alim bio oenjen i da je imao potomstvo, te da je, budui je bio obini dvorski slubenik, imao znakovitih finansijskih problema. Iz jednog drugog pisma saznajemo da je Emir Alim elebi bio u sukobu sa nekim bliskim prijateljima i sljedbenicima svoga oca, te da se jednom sukobio ak i sa elebi Husamuddinom. U pismu koje je hazreti Mevlana uputio svome sinu, pojanjava mu da je elebi Husamuddin dao ogroman doprinos i pomagao koliko god je mogao ne samo njemu nego i cijeloj porodici, te da mu ne bi trebao lomiti srce zbog zlih namjera i nagovora nekih ljudi, te da bi se svakako trebao izviniti Husamuddinu. Jedno od pisama u kojemu se spominje Emir Alim otkriva i neke druge stvari o njemu; u ovom pismu, koje je hazreti Mevlani uputio jedan od njegovih prijatelja i bliskih sljedbenika, kazuje se da se Emir potpuno odrekao ovosvjetovnih stvari te da je na putu da postane dervi, te na kraju prenose selami Emir Alima svome ocu preko ovog ovjeka. Iz ovih navoda moe se zakljuiti da Emir Alim, poput hazreti Mevlaninog srednjeg sina Alauddin elebija, neko vrijeme nije iao putem njihovoga oca, da je bio pod snanim utjecajem nekih nedobronamjernih ljudi, te da se svome ocu i njegovome putu vratio potkraj svoga ivota. Emir Alim elebi je preselio u Konji i ukopan je u hazreti Mevlaninom turbetu. Iz natpisa na njegovom nianu, prekrivenom seldukim porculanom, saznajemo da je preselio 6. dumadel-ula 676. godine po Hidri. U prijevodu Abdulbaki Golpinarlija, natpis glasi: Ovo je mezar Emir Alima, sina Mevlane Muhammeda iz Belha, sina Muhammeda, sina Husejina; sultana prijatelja, slave islama.
BEHAR116

69

SIRA

MELIKE-HATUN
(Hazreti Mevlanina kerka) ?- 1303.

elike-hatun je bila hazreti Mevlanina kerka koju mu je rodila druga supruga Kira-hatun; u izvorima se naziva imenima Melike, Melek i Efendipula, te Hudavendigarzade. Efendipula je u stvari, grka titula (naslov) u znaenju sin/kerka gospodara. Nije nam poznat datum njenog roenja, a sa natpisa na njenom nianu saznajemo da je preselila 12. abana 703. godine po Hidri, odnosno 1303.-1304. po Miladi Isaa (a.s.); to znai da je preselila dvanaest godina poslije svoje majke Kire-hatun i punih trideset godina nakon svoga oca hazreti Mevlane Belhija Rumija. Njezin mezar nalazi se u hazreti Mevlaninom turbetu, odmah uz mezar njenog brata Emir Alima. Poznato nam je da je Melike-hatun bila udata za Hadi ihabuddin Rugan Keramida, trgovca iz Konje koji je bio poznat i kao ihabuddin Tuddar. Takoer je poznato da je ihabuddin, koji je poslom putovao u Sivas i druge anadolske gradove, bio veoma bogat, ali i krt, veoma teak na plaanju dugova, te da se umnogome oslanjao na hazreti Mevlaninu pomo, pri emu se nije ustezao ni da od njega trai da se pismom obraa dravnim slubenicima zalaui se za njega i traei finansijsku potporu za svoga zeta. U skladu s tim, meu hazreti Mevlaninim sauvanim pismima je i jedno koje je naslovljeno i upueno emiru Pervaneu u kojemu hazreti Mevlana o ihabuddinu govori kao o svome dragom sinu, ponosu trgovaca, koji bi elio biti dervi ali mora biti trgovac zbog svoje brojne porodice, naime velikog broja djece. ihabuddina spominje i Eflaki u svome djelu; ovaj autor kae da se Melike-hatun alila svome ocu zbog i na krtost svoga supruga, te da je hazreti Mevlana zajedno sa svojim prijateljima u nekoliko navrata odlazio njihovoj kui kako bi izgladio situaciju. Eflaki esto spominje Melike-hatun; on kae da su je zvali Efendipula; da je nakon preseljenja svoga oca, njegovu maku, koja je crkla sedam dana kasnije, umotala i ukopala u dvoritu, te da je tom prilikom ak napravila i

halvu za prijatelje i sljedbenike svoga oca. Osim toga Eflaki tvrdi da je Melike-hatun uivala veliki ugled i potovanje znamenitih ljudi toga vremena, naprimjer Kamila Tabrizija, koji joj je esto izlazio u susret razliitim povodima; da je bila veoma naklonjena Ulu Arif elebiji; da je jednom njen otac prekorio zbog njenog loeg odnosa prema slugama, te da se svome ocu alila na krtost svoga supruga. Moemo pretpostaviti da je njen otac, hazreti Mevlana, jako volio osobito stoga jer mu je bila jedina kerka, te da se pobrinuo da ona dobije najbolje mogue obrazovanje. Temeljem hazreti Mevlaninih pisama, saznajemo da je imala mnogo djece; ali ni na koji nain nismo mogli doi do njihovih imena ili drugih podataka o njihovome ivotu.

70

BEHAR116

SIRA

ULU ARIF ELEBI

(Hazreti Mevlanin unuk) 1272.- 1320.

azreti Mevlanin unuk Ulu Arif elebi, bio je Sultan Veledov sin iz braka sa kerkom Salahuddina Zerkuba Fatma-hatun. Roen je 8. zul-kaade 670. godine po hidri ili 6. januara 1272. godine po Miladi Isaa (a.s.). Njegovo pravo ime je Feridun a nadimak Delaluddin. Hazreti Mevlana je od svojih najbliih i prijatelja traio da ga ne zovu drukije nego Emir Arif, ali su kasnije mevlevije Emir zamijenili sa Ulu,

te je tako u historiji ostao poznat pod imenom Ulu Arif elebi. Ulu Arif elebi, koji je uivao ogromnu ljubav i panju svoga djeda hazreti Mevlane Belhija Rumija, rastao je pod neprestalnom paskom svoga oca Sultan Veleda i drugih prvih mevlevija. Osim toga, posebno mjesto koje je ovaj mladi uivao meu lanovima svoje familije i prijateljima i sljedbenicima svoga djeda, ponajvie moe zahvaliti iznimnoj fizikoj slinosti sa svojim djedom, hazreti Mevlanom, ali i gotovo idealno usvojenom nainu ponaanja i vladanja. Budui su mu ove osobine donijele osobit ugled, u ranom djetinjstvu ponekad bi mu se znalo dogoditi da uini stvari koje se nisu smatrale prikladnim. Poznato nam je da je imao nevjerovatnu memoriju te da je sva djela svoga djeda znao napamet, da je pisao komentare i tumaenja pojedinih bejtova i navoda iz hazreti Mevlaninih djela, te da je ak napisao jedan divan poezije na perzijskom jeziku. Temeljem navoda iz divana moe se zakljuiti da je ivot proivio kao siromani pjesnik. Kada je Ulu Arif elebi poodrastao i zamomio se, na insistiranje i preporuku svoga oca Sultan Veleda, oenio je Devlet-hatun, kerku Emira Kajsera (Kayser) iz Tabriza, sa kojom je imao dva sina i kerku. Po preseljenju njegovoga oca, godine 1312. preuzeo je hazreti Mevlanin post, u dobi od etrdeset godina. Nakon to je osam godina sluio kao halifa, preselio je u dobi ivota koja se nipoto ne moe smatrati starou, od bolesti od koje je bolovao nekih dvadesetpet dana. Ukopan je u hazreti Mevlaninom turbetu, uz svoga djeda, Sultanul ulemaa Behauddina Veleda. Na njegovom mezaru nema natpisa. Historijski i biografski izvori se slau da je Ulu Arif elebi puno putovao, te da je bio osoba sklona uenju i prouavanju koja je umnogome doprinijela irenju tarikat-i mevlevijje. Nekoliko puta je boravio u Tabrizu, posjetio je ilhanidsku prijestolnicu Sultaniju, bio dobrodoao u domu Gazan-hanove supruge Iltemi, te Gejatuove supruge Paa-hatun, koje su se kasnije prikljuile mevlevijama. Poznato je da je Ulu Arif elebi uvijek bio u dobrim odnosima sa mongolskim vladarima, te se zbog toga tarikat-i mevlevijje lahko irio u podrujima pod njihovom kontrolom.
BEHAR116

71

SIRA

Djelo Ahmeda Eflakija Menakibul Arifin, koje je ovaj napisao na zahtjev i insistiranje Ulu Arif elebija, ovome ejhu posveuje veliki odjeljak. Tako saznajemo da su ga njegov otac Sultan Veled i njegova majka Fatma-hatun hvalili u svakoj prilici; tavie, njegova majka je pokazivala veliko potovanje prema svome sinu, te da je jednom prilikom nekim enama rekla: Gledajui njega ja vidim hazreti Mevlanu. Njegovo svjetlo sija u mojoj dui, i ponekad mi je teko izdrati sjaj toga svjetla. Zbog toga ga toliko potujem i ne smatram ga svojim sinom, nego svojim ejhom. Ulu Arif elebija je jako voljela i mnogo potovala i hazreti Mevlanina druga supruga Kira-hatun, ali i njena kerka Melike-hatun (Melike Hatun), koja je rekla: Na njemu osjetim hazreti Mevlanin miris, te je i ona bila jedan od njegovih odanih sljedbenika i dervia. Eflaki izvjetava da je Sultan Veled svoga sina zvao ejhul Ervah, ejh dua, te da je nerijetko ustajao na noge kad bi se pojavio njegov sin, kao da bi u prostoriju ulazio njegov otac.

Konju. im je primio pismo od svoga lale, prema kojemu je gajio veliko potovanje i veoma plemenite osjeaje, hazreti Mevlana se istoga trena uputio prema Konji i odmah po dolasku u grad i medresu dao mu svoj bejat. Proveli su zajedno gotovo devet godina. Sejjid je hazreti Mevlani po ko zna koji put itao djelo njegovoga oca Behauddina Veleda, Mearif; izrazio je svoju elju da zajedno otputuju u Halep i Damask u Siriji, gdje bi hazreti Mevlana dodatno unaprijedio svoje duhovno znanje i obrazovanje. Na putu prema Damasku, Sejjid se zaustavio u Kajseriju; ostao je tu da predaje u Hunat-hatun Medresi, koja je u to vrijeme bila jedna od najpoznatijih medresa. U meuvremenu, glas o njegovoj slavi i ugledu stigao je i do dvorskih slubenika i uglednika poput vezira emsuddina Isfahanija, koji su postali njegovi dervii (murid).

SEJJID BURHANUDDIN
(Hazreti Mevlanin uitelj) 1170. - 1241.
ejjid Burhanuddin iz Tirmiza bio je uenik i sljedbenik hazreti Mevlaninog oca, Sultana uenjaka, hazreti Behauddina Veleda; dugo je ivio u Belhu i bio je hazreti Mevlanin lala staratelj i uitelj; bio je uena osoba sklona ekstatikim izljevima emocija, a poznato je da je volio samou. Prema Sipahsalaru i Eflakiju ivio je povuenim ivotom u svome rodnom gradu Turmizu, kada je njegov murid Behauddin Veled napustio Belh. Nakon to je uo da je Sultanul ulema preselio, doao je u Konju, oko godine 1231-1232. elio je svoje sjeanje na svoga ejha prenijeti njegovom dragocjenom nasljedniku, te se pobrinuti za njegovo duhovno obrazovanje i uzdizanje. U to vrijeme, hazreti Mevlana je bio u Karamanu (Larende), te mu je Sejjid napisao pismo pozivajui ga da doe u

72

BEHAR116

SIRA

Hazreti Mevlana se u meuvremenu vratio iz Damaska, te je nastavio svoje duhovno napredovanje pod budnim okom Sejjida Burhanuddina. Poznato je da je hazreti Mevlana, poslije preseljenja svoga oca, bio iskreno naklonjen i vezan za ovoga svoga ejha i uitelja, te se veoma teko rastajao od njega. Bili su zajedno u Konji kada je Sejjid Burhanuddin jednom prilikom iznenada rekao da je njegov zadatak zavren, te da bi elio nastaniti se u Kajseriju. Hazreti Mevlana se tome estoko usprotivio te upitao zato njegov uitelj odjednom tako arko eli napustiti Konju. Ovaj mu je na to rekao, ne spominjui ime, da e ems-i Tabrizi uskoro doi u Konju, te da on nema razloga due se zadravati u ovom gradu; tako se i odselio i ivot nastavio u Kajseriju. Nakon to je hazreti Mevlana, negdje oko 1241. godine uo da je njegov voljeni uitelj preslio u Kajseriju, otiao je zijaretiti njegov mezar, pobrinuti se za njegove osobne stvari, poklonio je nekoliko njegovih knjiga emsuddinu Isfahaniju, a ostatak donio u Konju. Autori djela Menakip hvale ga rijeima i poasnim naslovima Seyyid-i Sirdan, Fahrel Mecyubin te muddekik i muhakkik, te spominju njegove brojne keramete. Abdulbaki Golpinarli koji, temeljem analize Sejjidovog djela Makalat, tvrdi da je Sejjid Burhanuddin imao svo znanje svoga vremena, budui da se ovo djelo bavi temema poput filozofije, fikha, tefsira i hadisa, ali i medicinom i kemijom, te zanimljivim i zabludjelim sektama i sljedbama predmetnog vremena. Prema veini izvora Sejjid Burhanuddin je roen 1170. godine u Tinu, a kako je preselio 1241. godine u Kajseriju, ini se da je ivio preko sedamdeset godina. Njegov mezar nalazi se u istonom dijelu Kajserija, u mezarju koje je potom prozvano njegovim imenom. Prema nekim izvorima on je za ivota izrazio elju da se nad njegovim mezarom ne podie nikakva graevina, te da se njegov mezar osim najosnovnijeg ne obiljeava nikakvim dodatnim ukrasima; meutim, netom po njegovom preseljenju Sahib emsuddin poeo je sa izgradnjom turbeta, ali se sve to je sagraeno ubrzo sruilo, samo od sebe, Sejjid Burhanuddin se emsuddinu javio u snu, nakon ega se odustalo od bilo kakve izgradnje. Sejjidov mezar, nad kojim u to vrijeme nije bilo turbeta, obnovio je 1892. godine, mevlevijski arih (arih - tu-

ma) Abidin-paa koji je u to vrijeme bio upravitelj Ankare. Nad vratima turbeta ispisana je pjesma u kojoj se meu ostalim, kao godine roenja i preseljenja spominju 1170. i 1240. ali je, po stilu, jasno da je pjesma napisana znatno kasnije. Sejjid Burhanuddin uivao je iznimno naklonost hazreti Mevlane Belhija i njegovoga sina Sultan Veleda, kao i svih kasnijih mevlevija, o emu svjedoi i injenica da je opeprihvaen kao jedan od devet najznaajnijih mevlevija svih vremena.Mevlana svoga uitelja i njegovo djelo spominje kako u svojoj Mesneviji tako i u djelu Fihi ma fih, prenosei njegove savjete koje je ovaj ejh dijelio ljudima oko sebe buduim generacijama. Izbor Sejjida Salahuddina Zerkuba za najblieg prijatelja (hemdem) nakon odlaska ems-i Tabrizija, djelimino otkriva hazreti Mevlaninu ljubav prema svome ejhu. Sultan Veled, u svome djelu Ibtidaname, poredi ga sa sjajnim mjesecom meu zvijezdama, te tvrdi da ga je bilo mogue sagledati i shvatiti samo njegovom vanjtinom, dok njegovu stvarnu prirodu i sutinu samo Allah, Uzvieni zna. Prema Eflakiju, Sejjid Burhanuddin bio je jedan od ljudi koje je Sultan Veled najvie potovao kada je imao petnaestak godina; Od njegovog je srca sebi nainio kiblu. Volio ga je i potovao kako se to ni zamisliti ne moe.

BEHAR116

73

SIRA

EMS IZ TABRIZA
(Hazreti Mevlanin bliski prijatelj) 1185. - 1247.?
ems-i Tabrizi ije su misli i ivotni stavovi zasigurno ostvarili najdublji i najjai utjecaj, kao to se to moe i zakljuiti iz imena kojim ga je nazvao hazreti Mevlana osobno, bio je iz Tabriza. Prema veini izvora ime njegovog oca bilo je Melikbad sin Alijev; a prema nepotvrenim izvorima njegov otac bio je sljedbenik ismailitskog mezheba. ems, koji je roen 1185. godine i ije je pravo ime bilo emsuddin Muhammed, osjetio je privlanu mo tesavvufa jo kao veoma mlad, a prema nekim izvorima bio je murid ejha po imenu Ebu Bekr Sellebaf. Nosio je odjeu kakvu su obino nosili trgovci, puno je putovao, a noi provodio uglavnom po karavansarajima. iz njegovog djela Makalat saznajemo da je volio ivjeti na svoj nain, nikada se ne smirujui ni zadravajui due na jednom mjestu, da je bio umjerena i skromna osoba sa veoma jakim utjecajem na sve ljude sa kojima se susretao i razgovarao. U smislu izdravanja ponekad je predavao, ali se bavio i drugim raznim poslovima. Od svoga djetinjstva poeo je posjeivati tekije i zavije, te je tu svoje prirodno znanje obogatio tefsirom, hadisom, fikhom, filozofijom i kelamom, te drugim znanostima. Prema M. Nuti Genosmanu, koji je zagonetni Makalat preveo na turski jezik, ems je, protivno ustaljenom miljenju, bio veom otrouman znanstvenik i uenjak, zaljubljenik u istinu, mudra linost, te vrlo vjet ejh. ems-i Tabrizi se u Konji pojavio godine 1244-1245. gdje je sreo hazreti Mevlanu, kojega je k sebi privukao zamamnim govorom i opojnom privlanou. Budui je njihovo prijateljstvo uzrokovalo pojavu brojnih glasina, te da se tvrdilo da se neka od njegovih uenja protive opeprihvaenim politikim i tesav-

vufskim tokovima, ems je napustio Konju, ali na hazreti Mevlanino uporno i neprestalno insistiranje nedugo potom se i vratio. Oenio se hazreti Mevlaninom posvojenom kerkom Kimja-hatun, a nedugo po njenom preseljenju, duboko oaloen i potpuno osiromaen, ubijen je u zavjeri u kojoj je, prema veini pouzdanih i vjerodostojnih izvora uestvovao i hazreti Mevlanin srednji sin, Alauddin elebi. injenica da njegovo tijelo nikada nije naeno, uzrokovala je brojne rasprave i sporenja, da li je ili pak nije bio rtva ubistva, a neki su se ljudi zaklinjali da su ga vidjeli kako tajno naputa Konju i odlazi u nepoznatom pravcu. ak i danas u Iranu, Indiji te u nekoliko gradova u Turskoj postoji nekoliko mezara za koje se tvrdi da su posljednja poivalita ems-i Tabrizija. ems-i Tabrizi, o kojemu ni najupueniji hazreti Mevlanini biografi ne znaju gotovo nita, jedan je od najznaajnijih mevlevijskih linosti (jedan od deveterice).

74

BEHAR116

SIRA

SALAHUDDIN ZERKUB
(Hazreti Mevlanin prvi halifa) ? - 1259.
alahuddin Zerkub, kojega je hazreti Mevlana odabrao za svoga najblieg prijatelja i halifu nakon odlaska ili ubistva hazreti ems-i Tabrizija roen je u ribarkoj porodici u selu Kamile, na obali jezera Begeher; njegov otac zvao se Yagibasan, a majka Latife. Salahuddin se u ranom djetinjstvu doselio u Konju, gdje je radio kao egrt u juvelirskoj radionici gdje je i zbog ega i dobio nadimak Zerkub, zlatarski eki. U Konji je posjeivao predavanja velikog ejha Burhanuddina, koji je u Konju doao kako bi se posvetio hazreti Mevlaninom duhovnom i drugom obrazovanju, te postao jedan od njegovih najodanijih i najuenijih uenika i sljedbenika, zahvaljujui emu je doao i u kontakt sa hazreti Mevlanom Belhijem Rumijem. Salahuddin Zerkub, koji se u svim historiografskim i biografskim djelima, koja se bave hazreti Mevlaninom porodicom i prijateljima, predstavlja kao uljudna, pristojna (adib), skromna i uzdrana (zahid) linost, koja je puno panje posveivala finim nijansama eriata, kao strpljiv i zahvalan ovjek koji je govorio malo ali iznimno mudro i prodorno. U vrijeme kada je njegov ejh bio u Kajseriju, a hazreti Mevlana u Damasku na kolovanju, vratio se u svoje selo, oenio se i stekao porodicu i potomstvo. Godinama kasnije, ponovo je doao u Konju i prisustvovao jednom od hazreti Mevlaninih predavanja koje je na njega ostavilo tako dubok utisak da je istoga trena odluio ovome ovjeku dati svoj bejat. Tokom tog predavanja neko je, najvjerovatnije Salahuddin, od hazreti Mevlane zatraio da ispria nekoliko zgoda o svome (njihovom) ejhu Burhanuddinu, te kae neto o njegovom ponaanju i vladanju. Nakon predavanja hazreti Mevlana Rumi i Salahuddin Zerkub su se zagrlili i ostatak njihovog zajednikog ivota nisu se razdvajali. Isto tako prenosi se da je Salahuddin bio zlatar u Konji, te da je hazreti Mevlana jednom prilikom, prolazei ispred njegovog duana, nadahnut kuckanjem eki-

a uinio svoj prvi sema, te da je Salahuddin zapovijedio svojim egrtima i kalfama da nastave kuckati svojim ekiima ne razmiljajui o zlatu, iziao pred duan i bacio se hazreti Mevlani pred noge; kasnije je svu svoju imovinu razdijelio siromasima i potrebitim i stupio u hazreti Mevlaninu slubu. Njegova iskrena i topla panja, pristojna odanost i ljubazno prijateljstvo ostavili su dubok utjecaj na hazreti Mevlanu Rumija, te su njih dvojica ostatak zajednikog ivota proveli ne odvajajui se jedan od drugog. Konano, hazreti Mevlana je upravo ovog ovjeka odabrao da bude njegov halifa, te da preuzme njegov post i brigu o njegovim sljedbenicima, uenicima (muridima) i derviima. Ne moe se rei da se hazreti Mevlaninim uenicima svidjela ideja da nepismena osoba zauzme post i bude haBEHAR116

75

SIRA

lifa njihovog iznimno uenog ejha, ali su se nakon izvjesnog vremena, tokom kojega su se uvjerili u sve kvalitete Salahuddina Zerukba, sloili sa hazreti Mevlaninom odlukom uviajui njenu opravdanost. Salahuddin Zerkub je svoju ljudsku veliinu pokazao jednakim odnosom prema uenicima koji su ga prihvatili od prvog trenutka i onima kojima je trebalo vremena da uvide opravdanost odluke njihovog uitelja. Jednom prilikom se, na vijest da se sprema urota koja bi se mogla zavriti njegovom smru, samo nasmijeio i rekao: Bez Allahovog doputenja ni slamka se ne moe pomjeriti. Ko me to moe ubiti bez Boije zapovijesti? Salahuddin Zerkub, ija panja prema hazreti Mevlaninim predavanjima i dersovima teko da je uporediva sa bilo ijom, zauzvrat je dobijao iskrenu ljubav i bliskost. Hazreti Mevlana, koji je u Salahuddinu Zerkubu vidio duboke tragove svih pozitivnih osobina svojih ejhova, Sejjida Burhanuddina i ems-i Tabrizija, napisao je preko 70 gazela (oda) nadahnut osobnou ovog svoga halife, u svakoj od njih ali i u svakoj prilici govorei o njegovoj ljudskoj i uenjakoj veliini i njegovoj duhovnoj potpunosti. Isto tako, hazreti Mevlanina panja i ljubav prema Salahuddinovoj djeci na izvjestan nain dokazuje njegovu veliku privrenost ovom ovjeku. Posljedino i oekivano, njegov sin Sultan Veled oenit e se Salahuddinovom najstarijom kerkom, Fatma-hatun, a kao vjenani zavjet svoga oca dobit e zapovijest da nikada ni u kojem sluaju ne smije povrijediti njene osjeaje, to je hazreti Mevlana nekoliko puta i ponovio u svojim pismima upuenim Sultanu Veledu i svojoj snahi Fatma-hatun. Druga Salahuddinova kerka udala se za dvorskog kaligrafa po imenu Nizamuddin, a iznimno visoke trokove ovog vjenanja iz osobnih sredstava pokrila je supruga vezira Emira Sulejmana Pervanea, Gurdu-hatun. Nakon deset godina vjernog i nerepkidnog sluenja kao hazreti Mevlanin halifa Salahuddin Zerkub se razbolio i nakon duge bolesti preselio u Konji, godine 1259. Hazreti Mevlana, duboko potresen njegovim preseljenjem, zapovijedio je da ovaj ovjek bude ukopan odmah pored njegovog oca, hazreti Behauddina Veleda, Sultana uenjaka. Sipahsalar prenosi da hazreti Mevlanu nikada nisu vidjeli tunijeg i sjetnijeg nego na denazi njegovog prijatelja Salahuddina, kojoj su prisustvovali svi znaajniji ljudi Konje i sul76
BEHAR116

tanata. Tom prilikom izrecitirao je gazel napisan povodom preseljenja dragog prijatelja: O Salahuddine! Zbog tvoje smrti nebesa plau, a moje srce cijepa tuga, um mi je zapreten a dua cvili... Salahudin Zerkub, koji slovi kao jedan od deveterice najveih mevlevijskih uglednika, ukopan je u hazreti Mevlaninom turbetu; na natpisu na njegovom nianu hvali se kao sunce arifa (uenih), Allahov nur (svjetlo), more tajni i Dunejd svoga doba. Preselio je poetkom mjeseca muharrema godine 657. po Hidri, odnosno 1259. po Miladi Isaa (a.s.).

ELEBI HUSAMUDDIN
(Hazreti Mevlanin drugi halifa) 1225. - 1284.

elebi Husamuddin kojega je hazreti Mevlana osobno odabrao i imenovao svojim drugim halifom, drugom i bliskim prijateljem (hemdem), punim imenom Husamuddin Hasan ibn Mehmed ibn Hasan, roen je u Urumiji. Roen je nakon preseljenja svoga oca u Konju, godine 1225. Odrastao je meu zanatlijama (ahi), a bez oca je ostao u ranoj mladosti. Nakon to je izabran za prvaka ahija, zajedno sa onima koji su njemu bili naklonjeni priklonio se hazreti Mevlani, svu svoju imovinu stavljajui na raspolaganje hazreti Mevlani i prvim mevlevijama. Hazreti Mevlana se osobno uvjerio u elebijev ihlas i edep (adab), te ga je upravo zbog ovih osobina odabrao za bliskog prijatelja. Poznato nam je da se hazreti Mevlanini uenici i dervii nisu protivili njegovom imenovanju za halifu i postavljenju na post na kojem je prije njega sjedio Salahuddin Zerkub, budui su svi bili svjedoci njegove uenosti i pobonosti. Poznat je i pod imenom Ahi Turkoglu zahvaljujui pripadnosti svoga oca, a i svojoj, ovoj znaajnoj pred-tarikatskoj organizaciji. elebi Husamuddin je sa hazreti Mevlanom proveo petnaest, a njegov halifa je bio punih jedanaest godina, brinui se i vodei rauna o svim materijalnim i nematerijalnim stvarima hazreti Mevlaninog dergjaha, u meuvremenu imenujui nekolicinu ejhova u razliitim hanikahima, nastojei i trudei se sve probleme i pitanja rije-

SIRA

iti na najidealniji mogui nain. Kada je elebi Husamuddin, koji je mislio da njegov uitelj hazreti Mevlana treba iza sebe ostaviti djelo poput ejh Attara ili Senaia, izrekao ovo svoje miljenje, hazreti Mevlana je istoga trena iz svoga saruka izvukao list papira na kojem je bilo ispisano uvenih prvih 18 bejtova Mesnevije. Od toga trenutka, hazreti Mevlana je diktirao a Husamuddin zapisivao Mesneviju. Nekako neposredno po zavretku prvog sveska Mesnevije, preselila je Husamuddinova supruga te je posao u vezi sa Mesnevijom odgoen izvjesno vrijeme, da bi se nakon perioda tuge nastavio i svih est svezaka, 26.000 bejtova, izdiktirano i zapisano. na poetku svakog sveska, hazreti mevlana hvali svoga halifu, govorei o njemu i njegovim osobinama biranim i najljepim rijeima. Poznato je da je Husamuddin bio u dobrim odnosima sa vladarskim i kuama visokih uglednika i dunosnika te da je njegovom zaslugom tarikat-i mevlevijje dospio u po-

druja u kojima ga do tada nije bilo. Po preseljenju svoga ejha Husamuddin je elio post prepustiti hazreti Mevlaninom najstarijem sinu Sultan Veledu, ali iako je ovaj imao blizu 58 godina, nije prihvatio prijedlog drugog halife svoga oca, pristojno ga odbijajui rijeima: Moj otac te postavio, a ja u ti odano sluiti do svoje smrti. Husamuddin elebi je u potpunosti ispunjavao povjerene zadatke sve do svoje smrti, godine 1284; ukopan je pored svoga ejha nakon velianstvene denaze kojoj su prisustvovali svi znaajniji ljudi toga vremena i prostora. elebi Husamuddin se smatra jednim od devetorice najistaknutijih uglednika tarikat-i mevlevijje, a hvale ga svi od Sultan Veleda do Sipahsalara i Eflakija. Na njegovom sanduku stoji mermerni natpis na kojemu je ispisano samo njegovo puno ime, Husamuddin Hasan ibn Muhammed ibn Hasan al-Maruf Ahi Turk. Preselio je u srijedu 12. abana 683. godine po Hidri, 1284. po Miladi Isaa (a.s.), u dobi od 60 godina. Kako je i sam pripadao predmetnom vremenu, Feridun ibn Ahmed Sipahsalar i njegovo djelo, kao jedan od prvih i najranijih mevlevijskih izvora, zauzima posebno mjesto u svim historiografskim i biografskim radovima o Hazreti Mevlani, njegovoj porodici i najbliem krugu prijatelja; govorei o Husamuddinu elebiju (iji je dervi bio i Sipahsalar), kae da se Husamuddinova veliina ogleda i u injenici da je on napose bio jedan od povoda pisanja Mesnevije: U stvari, on je (elebi Husamuddin) bio odraz naeg Hudavendigara (hazreti Mevlane) a Mesnevija je izdiktirana i napisana na njegov zahtjev i molbu. Niko od nas ne moe pokazati dovoljno zahvalnosti prema ovom ovjeku. Sipahsalar govori i o vrlinama svoga ejha smatrajui ga dobrostivom i dareljivom osobom. injenica da hazreti Mevlana niti o jednom od svojih halifa ne govori sa takvom ljubavlju i naklonou kao o Husamuddinu, pojaava i saznanje da je, u stvari, hazreti Mevlana bio Husamuddinov uenik.

BEHAR116

77

ARHIVA prvi tiskani prijevodi Mesnevije u BiH

Ibni Adem (Adem ef. Karaozovi)

Prvi tiskani prijevod Mesnevije u BiH

Dunja kao stara runa baba

Mistino-alegorina pria u stihu iz Mesnev-i-erifa
(Prevod u prozi)

Islamski svijet, broj 124., Zabavni prilog, str 17.-18., 1935.

I.
Bijae neka, preko devedeset godina stara baba, namrekanih i poput voska utih obraza, a kao luk zgrbljena tijela. Toliko je bila omatorila ta aduzija, da nije imala ni jednog zuba niti jedne crne dlake, ve bijae sijeda kao ovca. Ukratko, svo joj tijelo bijae izoblieno i unakaeno. Ova ena sliila je kakvoj ptici, koja u nevrijeme pjeva ili kakvom brdovitom orsokaku, sedamdesetgodinje pse, kako su uvijek spremni i otre zube, da bilo koga ugrizu. Osim to deru harama, koji je poganiji od izmetine, oni neprestano otre svoje krnjatke, da bi prodrli ovjeije meso. Reui kao psi, pate i mue Ehli-hak Ijude. Pogledaj one pse, odjevene u ohi i svili, kako koji dan stare, tako ovjeka jo vie pate i vrijeaju. Takvi su stvorovi gori od pasa, radi njihove ljubavi i pohlepe za ovozemnim uivanjima. Poznato nam je da kako pas stari, tako mu i dlaka opada. Jadnik se ougavi i ogoli mu koa . Ali, ako pogleda u lice starih pasa, ogrnutih u svilu i ohu vidjee, da im, kakogod postaju stariji, dlaka sve vie i vie raste. Gramzivost i pohlepa njihova za zlatom i udnja da ugode svome nefsu, vea je nego kod pasjeg roda. Ovakav je ivot glavnica za pakleni oganj. Ovakvom Ehli-dunja-u ako rekne: Dugo e ivjeti, ako Bog da, on se obraduje i zna da mu je ovo hajrdova. Takav nee da otvori svoje duevne oi. Nee da podigne glavu iz gaf-

Hazreti Mevlana Delaluddin Rumi veliki islamski pjesnik i filozof rodio se 6. rebi-ul-evela u gradu Havarizenu (Balth) u Iranu, a umro je 692. u Konji. Mesnevija je najvee njegovo djelo ispjevano u 72.000 stihova u perzijskom jeziku. Prevedeno je na sve vee jezike. Hazreti Mevlana je osniva i ideolog dervikog reda Mevlevija, koji je veoma cijenjen u cijelom Islamu. Njegova grobnica u Konji u Turskoj smatra se veoma asnim mjestom u cijelom islamskom svijetu, koju veoma rado posjeuju muslimani cijeloga svijeta.

II. Neobuzdana.
ovjeka koji hoe da se broji u mukarce nita nije u stanju toliko poniziti i tako unititi kao razuzdanost i neutaivost nefsa. To se osobito ini ogavnim i odvratnim, kada tomu bijesu podlijee ovjek u starosti ili u poodmaklim godinama, da se to ne pristoji ak ni neznabocima i idolopoklonicima. Najvei miljenilk Allahov Muhamed a. s. zapovijedio je, da se takovi ljudi imaju prokleti. Kada pas ostari i ostane bez zuba, umjesto da laje, grize i strai ljude, on se zadovoljava time, da dere neist i druge otpatke. Doim pogledaj ove
BEHAR116

78

ARHIVA prvi tiskani prijevodi Mesnevije u BiH

letskog sna. Da zna, ovaki stari pas, kakav ga je gadan ivot obuzeo, da je vidio makar koliko vrh od igle od ahiretskog ivota, te da je makar koliko prohino zrno poao ahiretu, rekao bi onome, ko bi mu dovu uinio, da dugo ivi: Ovakav ivot neka je tvoj, kao to je Hoda-i-Dejlanije jednom prosjaku rekao. III. Hoda-i-Dejlani. Jednog dana neki nezasitan, prodrljiv, bezobrazan i do grla pohlepan prosjak sa zembiljem u ruci prosjaio je. Poto je dobio i od Hoda-i Dejlanije komad hljeba, podie ruke i izree ovakvu dovu: O, ti Allahu! Uini da ovaj Hoda poe svojoj domovini i kui i neka se tamo u veselju sastane sa svojim prijateljima. Hazreti Hoda-i Dejlani poto je znao da mu je u Dejlanu cio imetak i sve to se zove njegovo uniteno i u harabat pretvoreno, odgovori prosjaku: uj me, bezobraznie! Neka je tebi ovakova dova! Neka tebe Allah d. . tamo uputi... Kad bi jedan od Ehli-dunja-a znao, da mu je ivot viran i harabat kao to je i u tog prosjaka bio, odgovorio bi onome, ko bi mu Ako Bog da, dugo e ivjeti, isto tako, kao to je Hazreti Dejlanija onom prosjaku odgovorio i ne bi se radi ovakve dove obradovao, ve bi se zgrozio.

IV. Aduzija.
Ova nadobudna aduzija, slina cioj zimi, htjela je na svaki nain postati mladom nevjestom. Ona je sebi iupala sve bijele dlake iz obrva, a obrve nacrnila rastukom. Ona sjedne pred ogledalo, naslae po licu ogromnu koliinu bjelila i rumenila i duboke bore na licu sakrije minkom. Ova ena, da bi se prikazala ljepoticom nad ljepoticama i sebi uinila ko bojagi to ljepom, otkide nekoliko pozlaenih takica sa stranica Mushafi-erifa, koje se nalaze izmeu ajeta i prilijepi ih po svome naboranom licu. Ona se je ovim uljepavanjem nadala postii to da svaki ko je tako gizdavu i naindurenu ugleda, odmah pomisli, da je ona mehur ljepotica. Ona je mislila, da e ovako imati prednost pred drugima, te da e se svaki mukarac otimati za njezinu dra. Dok je ona popravljala jemeniju na glavi, spadoe joj pozlaene takice s lica. Ona ih pljuvakom prilijepi, a kad ponovno htjede namjestiti jemeniju, takice opet spadoe. To se je nekoliko puta ponovilo, ali pozlaene takice ne htjedoe ostati na licu ve bi uvijek opale. Ona se zbog toga vrlo naljuti i ko bajagi stee uvjerenje, da joj ovo avo ini, te gorko uzdahnu: Neka je stotinu prokletstava na ejtana! U tom asu ejtan joj se prikae i ree: O nesretna, gadna, stara babetino! Ja sam u svom ivotu svaku varku inio. Ovakvu prepredenu varku i ovakvu podlost do danas nijesam vidio kod nijedne uliarke. Jo nikad nijesam uo da je kakva devedesetgodinja ena kidala iz Mushafi-erifa pozlaene takice, koje su izmeu ajeta te ih

BEHAR116

79

ARHIVA prvi tiskani prijevodi Mesnevije u BiH

lijepila po svom runom i zmeuranom licu, da bi se tako ko bajagi poljepala! Ovakva varka i podlost ne moe nikom na pamet doi! Ovakvu gnjusnu podlost do danas nije niti jedan podlac smislio! O prokletnice ! S ovim tvojim odvratnim poslom, posijala si jedno strano sjeme! Nisi ostavila u miru niti jednog Mushafi-erifa a da iz njega nisi pokrala pozlaene take. O, ti vrhovni Iblise! Ti zamjenjuje stotine nas! O, aduzijo! Ostavi me na miru i proklinji samu sebe!

V. Pouka iz prie. (po ulzari-hakikatu.)

Dokle e, o ti muraijo i krivotvoritelju pejgamberskih, evlijanskih i Allahovih junaka, uzviene rijei krasti, iz pojedinih kitaba (knjiga) i tim rijeima svoju linost kititi i sebe svijetu prodavati. Klanja se svim ovo-

zemnim dobrima, koja ti se u bilo kojem obliku daju i hoeldum im kae. Srce ti neprestano udi za tuom svjetskom sofrom i jedva eka da te bilo ko pozove, pa da se na istoj nadere. Ukusna i fina jela ne jede ve ih naprosto dere! Kad god pokua da nakiti svoje Iice i usta uzvienim lijepim rijeima Allahovih junaka, znaj da nee tuim perjem sebe nakititi niti e tvoje duevno lice postii pravu ljepotu. O, Ti, koji si duevnog stanja aduzija, prodave samog sebe, muraijo! Doi e jedan dan pa e susresti i vidjeti smrt i u tom asu spasti e sa tvoga lica pozlaene takice iz Mushafi-erifa. To znai, one rijei koje si uzimao iz uzvienih ajeta i hadisa i sebe sa istima kitio i gizdao, izdavajui se svijetu za alima (duhovnog hodu) ili muridi-kjamila (nepogreivi putovoa) najedanput e potpuno nestati i

spasti sa tebe! Onoga asa pokazae se tvoje unutranje odvratno lice. Toga dana, nee biti u stanju da sebe nagizda. Nee moi da svoju neistou pokrije. Onoga asa, kada se sa ovoga na onaj svijet putuje, kada nastanu samrtni hropci, sve nauke, sve vjetine padaju i nestaju! Tada, svi sastavci, svi sistemi, sve filozofije, vjetina govornitva i sve velike rijei nestaju, bivaju nita. Nastupa svijet utnje! Prije nego to ti se to dogodi, zauti ti sam! Znaj, da je svaki dan posljednji. Ej, ti, Ademov sine!

80

BEHAR116

ARHIVA prvi tiskani prijevodi Mesnevije u BiH

- koji naginje i kome je zalo u naviku da govori onakve rijei i brbljarije i vjeite besposlice! Naii e tvojom glavom na svijet utnje! Dok nije taj dan doao privikni se sam utnji. Jao onima, koji se ne budu, na svom dvodnevnom ivotu navikli utnji. Jao onima koji ne budu sustezali svoje jezike od nestvarna govora. alosno je za ovjeka da se vjeito bavi brbljarijama i u tom uiva i naslauje se, a zaboravlja na smrt, koja sve unitava. Kad efleha men zekjkja-ha: Zasigurno onaj, koji sebe i svoju duu oisti i popravi, naao je spas. Bar za dva-tri dana oisti svoje srce, da bude kao ogledalo bistro od mrnje i prikrivenog neprijateljstva. Srce neka ti bude ogledalo, u kom e se odraavati tvoj kitab kog se mora drati. U tom ogledalu proitaj sebe i svoje tajne! Kada bude dua ista, a srce sjajno, otpoee u tebi duevna otkrivenja raznih slika i pravo znaenje postojeih oblika. O, Ti aduzijskog duevnog stanja! Ako eli da svoje srce i duu kao ogledalo oisti i razbistri, priblii se jednoj osobi uzviene udi, ije je srce kao ogledalo isto i bistro. Uslijed tvoga blienja, ovakvom jednom

savrenom i bistra srca kjamilu, nestae u tebi aduzijske udi i preporodie se u istinskog mladia.

VI. Denabi Jusuf i Zulejha

Poznato nam je to se je desilo sa Zulejhom radi njenog ljubavnog zanosa za Jusufom. Ona je od toga ostarjela, lice joj se je smeuralo, a oi uvehle. Od njenog lijepog lica, zanosnog tijela, ne ostade vie nita. U oima svijeta, bila je ona sada samo ruevina. Jednog dana sjela je Denabi Zulejha kao prosjakinja na putu, kuda e Jusuf a.s. proi. Kada je Jusuf pejgamber proao pokraj nje u pratnji svojih dvorjana, vidje pokraj puta jednu staru enu, te u udu upita: - Ko je ta stara i slaba ena? - O, ti Allahov poslanie! - odgovori mu jedan od dvorjanika. - Ova je ena oboljela i ostarjela zato jer neizmjerno je u tebe zaljubljena. Zove se Zulejha ... Kad ovo u hazreti Jusuf vrlo se iznenadi i u udu ree: - Fesubhanallah, zar je ovo Zulejha?... Zar joj je lice sada ovakav oblik poprimilo? Ovakvo Zulejhino stanje pobudi kod Jusufa veliku samilost i on joj brzo prie i sa savrenom milou

i neizmjernim merhametom raspitivao se za njezino stanje do u sitnice. Kad Zulejha vidje toliku hazreti Jusufovu milost i poast, koju joj on lino ukaza, naglo stee novi ivot i potpuno se pomladi. I lice i tijelo poprimi joj mladenaki oblik i arobnu mo. Po jednoj tvrdnji uinak hazreti Jusufovih rijei i molitve bio je taj da Denabi Zulejha postade iznova ljepoticom i osamnaestgodinjom pravom djevicom! Jedini lijek!... O ti ovjee, aduzijskog duevnog stanja! Ako i ti doe da bude u sjeni i himmetu (biti nekome sklon srcem) istinitog i nepatvorenog Jusufa, pa ako uzme njegovu Hairdovu (sretnu blaenstvenu molitvu) i ako njegov demal (ljepota lica) bude ogledalo itave tvoje nutrine stei e i ti novi ivot kao i Zulejha i istog e asa postati pomlaen, njean, ist, dostojanstven i krasan mladi. n

BEHAR116

81

ARHIVA prvi tiskani prijevodi Mesnevije u BiH

Hazreti Mevlana Delauddin Rumi

Istiniti iman
(Dragulji iz velianstvene Mesnevije)
Prevod posveen Mevlana H. Mehmedu Demaluddin ef. aueviu, pripadniku tarikata Hazreti MevIanatovog, kao skromni dar, povodom Njegovog navretka 65. godina ovozemnog ivota od Ibni Adema (Adem ef. Karaozovi)
Hazreti Bestaminog vremena, ree nekom kjafiru musliman: Sluaj, ako prihvati ti iman, na oba svijeta bie Hakku ti odan i saznae Vjeitu sreu za vremena vjena. O muslimane! Kjafir mu na to ree: to mi kae o imanu, to li je, onaj iman hazreti Bestamije? ije imansko svjetlo jo vee je, od borbe Ljubljenih! Reci, da li je! U stanju nijesam da budem ja, na stupnju Bestamine vjere i imana I ako sam u vjerskim poslima ja, dahil i neimam kakva znanja, al znam, naspram njegova imana da sam neizmjerno odan ja. Ba ja njegovu vjeru drim svojom, koja opija, blaenou krasnom, i zaista, sjaj imana mu, rasvijetlio je vasionu svu.
82
BEHAR116

Demaluddin ef. auevi

ARHIVA prvi tiskani prijevodi Mesnevije u BiH

Ako ehadet kjelimu ne viem ja glasno i ne trubim okolo mumin sam, al unutrinom, kao to iman Bestamin zasigurno vrstu vjeru ja imam. Ako je onakva vjera vaa, kakvom je ti zna i ispovijeda, ja za takvu vjeru neimam ba ni elje ni kakva osjeaja - haa. Kad bi vidio jedan, to je edan imana, hal i slabost Vaeg din-imana dosadnim bi mu taj iman bio i napustio bi ga bez amana. Ah, jer onaj, koji imanu naginje Kod vas e spaziti samo trnje, imansku sliku i jedino ime. Ali ne i svrhu imana i muminluka od muminskog lijepog ahlaka. Bilo bi, da ste mumin Vama rei opasnu pustinju spasom nazvati. Jer u vaem tijelu po nesrei, ime samo je od imana. Reci, Zar se smije istinu ne rei!

Ljudi koji imaju tee, znajte imanskog znaenja kod vas ne vide. Prelaz im u iman ogavnim postade. Kjafiri, kad na va iman bace poglede Kad u ki jednog neznaboca, ruan glas nekog mujezina (prilikom uenja podnevskog ezana) elju za iman napusti bez daljnjega. Kao Bestamiji, jedinstvenim lavovima, neka je blaenstvo i aferin! koji u putu Boanskog aka dokazae i ispoljie mukost svoju. Bijae obim dina Bestaminog, jedinstvenog stupnja savrenog. Da kad bi jedna kaplja kanula iz Njegovog Mora imanskog, na povrinu okeana svjetskog, u tren oka bi usahnuo od ara Ljubavnog

Preveo: Ibni Adem

Napomena: Ovo je izvadak iz jedne prie u Mesneviji od velikog muslimanskog filozofa i mistiara Mevlana Delaluddini Rumije, u kojoj se govori o vjetini pravog imana. Kako je itava Mesnevija koja sadri preko 47 hiljada stihova isprepletena slinim alegorikim priama, to se i u ovoj alegoriji o istinitosti imana govori o povrnosti imana, koji ne prodire u dubine srca, nego ostaje samo na povrini. Kao uzor savrenog imana istie se veliki uenjak i sufija Ebu Jezid Bistamija, koji je na razne naine od neuke mase bio proganjan i zlostavljan, koja je bila hukana od nazovi uenjaka, koji su vjeru upotrebljavali kao sredstvo za zadovoljenje materijalnih prohtjeva.
BEHAR116

83

ARHIVA prvi tiskani prijevodi Mesnevije u BiH

UVODNI STIHOVI MESNEVIJE

Preveo: Muderris Alija Sadikovi Takvim za 1324./1906. godinu
TERDUME-I-MESNEVI
Binew ez ney un hikayet mikuned, Ez guda yiha ikayet mikuned. uj od naja kako priu kazuje, Od rastanka alosno se tuguje. Kez neysistan tamera bubride end, Ez nefirem merduzem nalide end. Od kako se ja iz gaja osjekoh, Rasplako sam vriskom muko i ensko. Sine hawa hem erha ez firaq, Ta biguyem erhi derdi itiyaq. Jer se hoe od alosti ispriati, Dok iskaem jaku elju-deverat. Her kesi ku dur (i) mand ez asli hwi, Baz guyed ruzigari wasli hwi. Ko se od svog roda dugo rastane, Sve izgleda kako da se sastane. Men beher gem iyyeti nalan udem, Gufti hu halanu bed halan udem. Ja ti cvilim jadan svagdje i plaem, Tuna blaim, a veselu pomaem. II varijanta Ja ti jadan svagdje plaem i cvilim, S tunim opim, a mogu i s veselim.

84

BEHAR116

ARHIVA prvi tiskani prijevodi Mesnevije u BiH

Her kesi ez zanni hud ud yari men, Ez deruni men negust esrari men. Svako leti osejriti ferjad moj, Al za uzrok nik ne pita, Boe moj. Sirri men ez nelei men dur (i) nist, Lik(i) emu gu(i) ra an nur(i) nist. Moj je dirad pokraj vriska ublizu, Al osjetit ne ide oku ni uhu. Ten zigan wu gan zi ten mestur(i) nist, Lik(i) kes ra didi gan destur(i) nist. U tijelu je dua, ali vidi ti, Nikom nije dato duu vidjeti. Ateest in bangi nay wu nisti bad, Her ki in ate nedared nist(i) bad. Daba nije ova cika njegova, Vatreno je teka elja njegova. Atei iqasti kander naj futad, Gu ei iqasti kander mej futad. U naja je pala vatra zanosna, U vinu je stala struja ljubavna. II varijanta U naja je pala vatra zanosna, A u vinu vrije maja ljubavna. Naj harifi her ki ez yari burid, Perde haye perde hayi ma derid. Od kako se naj od gaja rastao, Svojom tajnom sve mi tajne otkrio. II varijanta Kako nekud na dalj pade tuni naj, Sve mi perde svojom perdom otkri, vaj! Hemu nay zehri wu tiryagi ki did, Hemu nay demsazu mutaqi ki did. Vidjel kogod otrov i lijek ujedno, ak i enju, ko u naja zajedno.

Nay hadisi rahi pur hun mikuned, Qissahayi ili Megnun mikuned. Kad zajeca tada suza rominje, Jer(a) ljubav i Mednuna pomene. II varijanta im zajeca nama suza rominje, Jer(a) Lejlu i Mednuna pominje.

Mahremi in hu(i) duz bihui nist, Mer zebanra muteri duz gui nist. Otkud moje tajne da mi doznaju, Osim onih koji za se ne znaju.

BEHAR116

85

POST SCRIPTUM

TRI RAZLIITA PRISTUPA

INTELEKTUALNOM NASLIJEU
MAWLNE ALL AD-DNA RMJA
Iako je sasvim mogue da su pojedinci itali Rmja nezavisno od tradicije mesnevihanstva u Bosni, ipak, Mesnevija je najvie tumaena unutar te tradicije, kao i kroz kurseve iz tzv. lijepe perzijske knjievnosti, koji su se odravali u privatnim kuama. Ovakav pristup podrazumijevao je sasvim specifian odnos slualaca, ne i italaca, prema Rmjevom nasljeu. Takoer, kao trei osnovni vid prenoenja Rmjevog nauka u Bosnu obavezni smo istai djelovanje dervikoga reda mevlevija, koji je zasigurno prisutan u Bosni jo od XV vijeka, meutim, koji je nestao koncem XX vijeka. Nasuprot recpeciji Mawlninog nasljea u ova tri vida, savremene generacije do Rmja dolaze na esencijalno drugaiji nain.
Samir Beglerovi

1. Uvod
S velikom sigurnou moe se istai da danas skoro da ne postoji dio svijeta u kojemu znaajan broj obrazovanih osoba, naroito mladih ljudi, nije uo za Mawlnu Rmja, i za njegovo, vjerovatno najpoznatije, djelo Mesneviju (Matnaw Manaw). U ovome, naravno, nije izuzetak ni Bosna, naroito uzevi u obzir da je kod nas tradicija mesnevihnstva, tj. prevoenja i tumaenja Mesnevije uz duhovno ovlaenje (idn), stara vie od pet vijekova. Meutim, s obzirom na evidentne promjene nastale u psihikoj i duhovnoj konstituciji savremenoga ovjeka, a u kontekstu opih globalnih inoviranja, naroito promjena u dimenziji drutvenih odnosa i tehnologije, smatramo iznimno vanim skrenuti panju na razliite naine prihvatanja ali i razumijevanja sadraja Mawlninog uenja, koji izravno zavise od duhovno-psihikog profila recipijenta ali, jednako tako, i od smoga razloga prihvatanja Mawlninog nauka u konkretnoj sredini. Kako emo vidjeti,
BEHAR116

mogue je napraviti opu podjelu pri analizi modusa prihvatanja Mawlninog uenja koja podrazumijeva otvaranje zapadnoevropske i amerike uglavnom akademske javnosti za Rmjevo uenje krajem XVIII i poetkom XIX vijeka, potom tradicijsko tumaenje Rmjevog intelektualnog nasljea kod nas u Bosni, i, konano, odnos savremenih mladih generacija prema uenju Mawlne. Naravno, reenu podjelu mogue je uraditi i na drugi nain ali smatramo da je ovakva podjela za nas naroito bitna, budui da brojne grupe i pojedinci u Bosni danas Mawlni prilaze sasvim drugaije negoli je to bio sluaj u prethodnim vijekovima, ali, takoer, vlastito interpretiranje u znatnoj mjeri boje i tradicijskim nasljeem kojem prilaze na odve selektivan nain.

boumne osobe inspirirane boanskim duhom. Stoga ludaci imaju svoje mjesto u damiji. Strani isani predmet su uvaavanja i strahopotovanja; dervii potpadaju pod ovu kategoriju s obzirom na njihov ples, koji je vrsta samomuenja. vau neku vrstu opojnoga korijena, koji poveava njihov delirijum.1 Ples, u skladu s jednolinom muzikom, svemu daje karakter priguenoga ludila, koje vie utjee nego to samo uznemiruje due. Kompletna izvedba teko da moe biti pouna: vie mi lii na neki balet, doim mi je ples dervia u Skadru ostao u sjeanju kao neka scena iz ludnice.2 Ove rijei poznatog pisca, autora i kod nas rado itanih bajki, Hansa Christiana Andersena, jedni su od najranijih iskustava mevlevijskoga zikra
1

2. Recepcija Rmjevoga nauka na Zapadu

Dobro je poznato da Turci, openito govorei, smatraju da su sve sla-

Hans Christian Andersen, A Poets Bazaar: Pictures of Travel in Germany, Italy, Greece, and the Orient, New York, Hurd and Houghton, 1871., str. 236. Ibid, str. 242.

86

POST SCRIPTUM

uz kretnje tijelom sema, predoenih itaocima na Zapadu. Pored ostaloga, mogu nam posluiti i kao dobar pokazatelj ne samo velikoga nepoznavanja ve i nekompatibilnosti tadanjega mentaliteta zapadnoevropskih istraivaa, s jedne strane, i muslimanskog tradicijskog naslijea, nasuprot tome. Ipak, misli i djela Mawlne Rmja nala su svoje mjesto i u tome dijelu svijeta, i to s kraja XIX i poetkom XX vijeka. Moemo rei da su tri osnovna razloga omoguila smijetanje Rmjevih djela u biblioteke zapadne Evrope i njihovo izuavanje. U prvome redu, mada moe paradoksalno zvuati, jedan od kljunih faktora koji su utjecali da sadraji Rmjevih radova budu tako snano raireni u zemljama Zapada, djelo je protestantskih teologa, naroito onoga pravca iz kojega e, kasnije, nastati pokret puritanizma. Rije je o pietizmu nastalom kao reakcija na beivotni protestantizam, kako su ga kritiari karakterizirali, koji se javio u XVII vijeku, postao jedan od najutjecajnijih teolokih pravaca u zemljama zapadne Evrope u XVIII vijeku, nakon ega mu je utjecaj oslabio, da bi se krajem prologa milenijuma skoro u potpunosti ugasio. Tragajui za moguim osvjeenjem, dodatnim inspirativnim izvorom vjerskoga ivota, protestantski teolozi, slijedei, ujedno, opi trend tadanjega vremena, panju su usmjerili na vjerske tradicije istoka. Tako jedan od najpoznatijih teologa toga doba August Tholuck (u. 1877. godine) pie knjigu pod naslovom: Ssufismus sive theosophia persarum pantheistica (Sufizam ili panteistika teozofija Perzijanaca) 1821. godine. Iako u njoj kritikuje Rmjev nauk, kao odraz manihejskog uenja, simboliziranog kroz temu odnosa due i fizikoga tijela kao zatvorenika i elije, koju Mawln, stvar3

no, esto problematizira3, ipak, Tholuck je ovime skrenuo panju intelektualnoj javnosti na Rmjevo miljenje. To e, izmeu ostaloga, utjecati i na Hegelovo opredjeljenje da u svojoj poznatoj Enciklopediji filozofskih znanosti tretira Mawlnino uenje o jedinstvu due s Gospodarom kroz princip ljubavi, karakterizirajui ga kao najistiju formu svjesnosti egzistencije Jednoga, svojstvenu samo muslimanima. To duhovno jedinstvo transfiguracija je prirodnoga i duhovnoga, u kojoj su izvanjskost i prolaznost ovoga svijeta izbrisani i apsorbirani.4 Pored ovoga, postoji i drugi razlog zbog kojega su zapadnoevropski kranski teolozi i izravno uveli Rmjev nauk u iri kontekst. Konac XVIII vijeka, pored ostaloga, obiljeen je i dubokom krizom institucionalnog, eklezijalnog kranstva. Nakon to je sm zapoeo proces odvajanja Tradicije od Pisma, protestantizam, odnosno crkve reformacije, nali su se pred izazovom praktinih posljedica insistiranja na principu sola scriptura. Sve vei broj vjernika u zapadnoevropskim zemljama osjeao je pojaanu potrebu za duhovnou koja im je, ve prvoga vijeka nakon uspjeha reformacije, oigledno poela nedostajati. Na taj nain, slijedei ranije spomenutu tradiciju pietizma, ali i prosvjetiteljstva, zapadnoevropska drutva posebno e njegovati principe prenaglaenog individualizma, tolerancije te postepenoga izdvajanja etike od dogme. Iz prvoga principa razvit e se praksa individualne pobonosti, tolerancija e oznaiti razvoj trendova eklekticizma, sinkretizma ali i religijskog ontoloki zasnovanog pluralizma, doim e primat etike nad kranskom dogmom biti ubrzo tretiran kroz rasprave o procesu sekularizacije. Na ovaj nain drutva razvijenih

zemalja Zapada otvorit e se utjecajima mistinih, u smislu egzotinih vjerskih tradicija sa istoka. Posebnu panju posvetit e stihovima Omera Hajjama, koji su, u nekim sluajevima, modernim piscima, npr. u oblasti knjievnosti, sluili ak kao misao vodilja.5 Utjecaj stihova Omera Hajjama, namjerno kaemo stihova ne i uenja, predstavljat e veliku opasnost za kranski identitet zapadne Evrope s obzirom da se njihov sadraj tumaio kao tematiziranje vjerskoga indiferentizma i agnosticizma. S obzirom da je javnost naprosto bila opijena Hajjamom, protestantski intelektualci, meu njima npr. William Hastie, teolog i pastor Crkve kotske, ponudili su svojim vjernicima Mawlnu kao zamjenu za Omera Hajjama. Kako je Hastie jasno naglasio, makar bila rije i o nekranskoj tradiciji, ipak, Mesnevija barem izravno potvruje smisao vjere i vjerovanja te line pobonosti.6 Drugi faktor koji je utjecao na uvoenje i kasniju veliku popularnost Rmjevoga djela na Zapadu jesu prijevodi Mawlninih radova koji su uradili orijentalisti. U prvome redu, radi se o prijevodima na engleski i njemaki, djelima Arthura Johna Arberrya, Reynolda Alleynea Nicholsona, Friedricha Rckerta, Hellmuta Rittera, i Fritza Meiera.7 Rmjeva djela prevoena su i na druge jezike, ali su ovi autori za nas posebno vani s obzirom da su njihovi prijevodi prisutni skoro istovremeno s njihovim objavljivanjem i na naim prostorima, a danas jedan broj zaljubljenika djelu Mawlne pristupa upravo kroz ove prijevode, o kojima jo nije uraeno ozbiljna i temeljita studija. Trei faktor koji je utjecao na popularnost Rmija na Zapadu djelo je brojnih organizacija i kola nastalih unutar fenomena new agea, odnosno,

U dijelu o perzijskim djelima, Tholuck na prvome mjestu predstavlja Mesneviju i Rmjevo uenje. Vidi poglavlje: Persici, str. 1.-3., u knjizi: August Tholuck, Ssufismus; Sive, Theosophia Persarum Pantheistica Quam e Mss, Berlin, Libraria Ferd. Duemmleri,1821., (reprint Harvard College Library, bez god.), str. 59.-61. Usporedi: Georg Wilhelm Friedrich Hegel, Enciklopedija filozofijskih znanosti, Sarajevo, Veselin Maslea Svjetlost, 1987., str. 479.-480. Vidi npr. uvodnu stranicu djela: Oscar Wilde, The Picture of Dorian Gray, London, Penguin Classics, 2003. Takoer i interpretaciju Omera Hajjama kroz rijei jedne od glavnih linosti ovoga djela Lorda Henrya. Ovaj Hastiev utjecaj bit e vidljiv i u narednoj generaciji zapadnoevrop-

skih istraivaa koji su do kraja otvoreno i objektivno pisali o tesavvufu i Mawln Rmju a koji su kod nas, uglavnom, ostali nepoznati. U jednome od najvanijih djela iz toga perioda, autor Hadlan Davis u uvodu naglaava da je u svome radu, izmeu ostaloga, koristio i djelo Hastia: The Festival of Spring from the Divan of Jelaleddin. Vidi: F. Hadlan Davis, Wisdom of the East: The Persian Mystics: Jalalud-Din Rumi, London, Cambridge University Press, 1912., str. 7. Vidi: Franklin D. Lewis, Rumi: Past and Present, East and West The Life, Teachings and Poetry of Jall al-Din Rumi, Oxford, Oneworld, 2003., str. 531.-536.; i 540.-542.

BEHAR116

87

POST SCRIPTUM

kasnije, nove religioznosti. Shodno naravi ovih pokreta, naglaen mistini pristup u interpretaciji Mawlninog uenja te njegovo inkorporiranje u praksu brojnih new age kola i njihovih batinika, sjajno je posluio kao nadomijetenje ve ranije spomenutog osjeaja nedostatka duhovne komponente, potrebne svakome ovjeku. Tako je interpretacija Rmja, i uope tesavvufa, zauzimala kljuno mjesto u predavanjima i spisateljskom opusu jednoga Georgea Ivanovitcha Gurdjieffa (u. 1949. godine). Da podsjetimo, Gurdjieff je, zajedno sa Pyotr Demianovich Ouspenskiiem (u. 1947. godine), i izravno i posredno, Mawlnino djelo predstavio nizu utjecajnih zapadnoevropskih autora (Kennethu Walkeru, J. G. Bennetu, Johnu Wilkinsonu), a na toj tradiciji difuzne, neinstitucionalne religoznosti nastala su brojna i danas veoma aktivna drutva, iji su osnivai, u nekim sluajevima, porijeklom muslimani, poput: Threshold Society, osniva Kabira Edmunda Helminskog i Camille Helminski, Mevlevi Order of America, osnivaa Jelaluddina Lorasa, sina Sleyman Dedea, Islamia Ruhaniat Society, iji se lanovi veu za Hazrat Inayat Khana (u. 1927. godine), Samuela L. Lewisa Uncle Sam (u. 1971. godine), i Pira Moineddina Jablonskog (u. 2001. godine).8 Djelovanje ovih udruenja, odnosno njihovih lanova, izuzetno je znaajan i za kontekst savremene Bosne, s obzirom da su se djela koja su oni napisali, cjelovita ili samo neki njihovi fragmenti, sada pojavila i u prijevodu na bosanskom jeziku. Takav je sluaj sa knjigama Idriesa Shaha (u. 1996. godine), u Bosni veoma popularnim, koje su objavili i neki tradicijski orijentirani tekijski demati u Bosni, potom Idrisa Lahorea, Chandre Mohana Jaina poznatijeg kao Osho (u. 1990. godine), i sl.

3. itanje Rmja u Bosni: nekada i danas

Iako je sasvim mogue da su pojedinci itali Rmja nezavisno od tradicije mesnevihanstva u Bosni, ipak, Mesnevija je najvie tumaena unutar te tradicije, kao i kroz kurseve iz tzv. lijepe perzijske knjievnosti, koji su se odravali u privatnim kuama.
88
BEHAR116

Ovakav pristup, a neke od njegovih karakteristika spomenut emo u zakljuku, podrazumijevao je sasvim specifian odnos slualaca, ne i italaca, prema Rmjevom nasljeu. Takoer, kao trei osnovni vid prenoenja Rmjevog nauka u Bosnu obavezni smo istai djelovanje dervikoga reda mevlevija, koji je zasigurno prisutan u Bosni jo od XV vijeka, meutim, koji je nestao koncem XX vijeka. Nasuprot recpeciji Mawlninog nasljea u ova tri vida, savremene generacije do Rmja dolaze na esencijalno drugaiji nain. Koristei se skoro neogranienom slobodom izraavanja na internetu, mlade osobe podigle su veliki broj internetskih dnevnika blogova, koji im omoguavaju ne samo prezentiranje za njih specifinih segmenata Mawlninog opusa, ve i razmjenu miljenja, koja nerijetko poprima oblik autoritativnog tumaenja Rmjevih misli. Naravno, ovakav pristup skoro po pravilu iskljuuje upotrebu znanstvenoga instrumentarija u tumaenju. Pored toga, zahvaljujui izraenoj sklonosti novih generacija, shodno njihovom promijenjenom mentalitetu ali i drutveno-historijskim okolnostima, veliki broj mladih u mogunosti je itati tekstove na engleskom i njemakom jeziku pa, s obzirom na postojee prijevode Mesnevije na ta dva jezika, to temeljno Mawlnino djelo itaju izravno, oslanjajui se na razumijevanje zapadnoevropskih orijentalista prema Rmju. I, u to nema nikakve sumnje, za razliku od ranijih generacija, mladi su sada u velikoj mjeri upoznati i sa sadrajima drugih Mawlninih djela, poput njegovoga Divana, knjige Fhi m fhi, te Rmjeve biografije koju je napisao Aflk, koja je odavno prevedena na francuski jezik. Do sada su fragmenti ovih Rmjevih dijela u tekijskim krugovima u Bosni uglavnom prenoeni citiranjem uzreica, navoenjem razliitih formi pravila duhovnog odgoja i sl., pri emu znatan broj prenosilaca, a smim time ni slualaca, nije ni znao da se zapravo radi o Mawlninim mislima. Premda je tradicija mesnevihanstva u Bosni odravana bez prekida, ipak, u

postratnom periodu poprimila je u odreenoj mjeri formu ekskluzivnosti, s obzirom da predavanjima iz Mesnevije nije mogao prisustvovati svako ko bi iskazao interes. Iako se to pravdalo promijenjenim zdravstvenim stanjem tadanjega mesnevihana hadi hafiza Halida-efendije Hadimulia, ipak, injenica je da su organizatori predavanja jo mnogo prije te promjene polahko zatvarali krug slualaca. Ovo je vano napomenuti iz razloga to tradicija mesnevihanstva podrazumijeva interes osobe za sadraj Mesnevije a potom slobodan pristup predavanjima, a, treba opet naglasiti, esto su ta predavanja u prolosti odravana ak i u privatnim kuama. Nasuprot tome, odreeni stepen restrikcije imao je za posljedicu dodatno okretanje zainteresiranih osoba, naroito mladih, drugim, uslovno reeno alternativnim izvorima. Ranije spomenuti prijevodi Mesnevije na engleski i njemaki jezik sjajno su posluili u ovome kontekstu to je, posljedino, isprovociralo nastanak novih kruoka (halki) tumaenja Mesnevije, koji su, negdje u veoj a negdje u manjoj mjeri, usvojili tradicijski pristup odravanja predavanja, ili, pak, uspostavili sasvim nove oblike kako odnosa prema Mesneviji tako i razumijevanja njenoga sadraja. Takoer, vano je istai da je i prvi cjelovit prijevod Mesnevije na bosanski jezik uraen sa engleskog a ne sa perzijskog jezika. Ovo ne znai da je novonastala praksa nuno loa, niti nuno pozitivna, tek, vano ju je naglasiti.9 Pored reenoga, praksa pozivanja na neizvorne jezike Mesnevije istodo8

Informacije o svim ovim udruenjima lahko je pronai na internet stranicama. U ovome kontekstu vidi npr. intervju s jednim od prevodilaca Mesnevije s engleskog na bosanski jezik, Imamoviem, koji vrlo kritiki govori o tada aktuelnoj formi mesnevihanstva u Bosni i prilino argumentirano obrazlae razlog zbog kojega je oformio vlastiti kruok. Naravno, kao i svako tako i to obrazloenje moe biti tumaeno kroz brojne aspekte: Intervju: Velid Imamovi Cijeli svijet moe itati Mesneviju, razgovarao: Filip Mursel Begovi, Behar asopis za kulturu i drutvena pitanja, god. XVI, I-IV 2007., br. 80-81, str. 25.-30. Takoer i kritiku prijevoda sa neoriginalnih jezika: Ahmed Zildi, Poslanica o prijevodu, prevodiocima i jo poneemu, Odjek, proljee-ljeto 2006., br. 1-2, str. 163.-172.

POST SCRIPTUM

bno je znaila i otklon od tradicijskoga razumijevanja autoriteta i odnosa prema autoritetu, i to u svakome segmentu, a kao jedna od posljedica toga je neprihvatanje nunosti makar temeljne znanstvene upoznatosti s izuavanim fenomenom. I to, to je veoma zanimljivo, nije postalo evidentno samo u krugovima mladih znatieljnika ve, u jednakoj mjeri, i meu velikim brojem eksperata u pojedinim znanstvenim oblastima pri emu ti znanstvenici vide vlastiti diskurs kao u potpunosti dostatan, tavie, i jedini legitiman vid razumijevanja i tumaenje Mesnevije. Naprosto, smo poznavanje jezika (arapskog, perzijskog, turskog, i sl.), odnosno poznavanje razliitih konteksta unutar kojih je realizirana tradicija mesnevihanstva (kulturna povijest, tesavvuf, i sl.), namee se kao osnovni ali, vrlo esto, i jedini kriterij u tumaenju Mawlninog nauka, to je, zapravo, vrsta akademskog ekskluzivizma. Ova, u savremenom bosanskom drutvu vie nego primijetna, tendencija dodatnoga naglaavanja ranije iniciranog ekskluziviteta kruoka, i akademskih i neznanstvenih, na kojima se tumai Mesnevija, rezultira, izmeu ostaloga, isputanjem temeljitog, pluriperspektivnog i kritikoga itanja i sadraja Mesnevije ali i kompletnog Mawlninog nauka. Veliki broj objavljenih radova, ak i metodoloki struno uraenih, zapravo su samo razliite forme prepriavanja onog vie-manje poznatog o Rmju i njegovom najpoznatijem djelu. Stoga se, sma po sebi, namea zadaa prije svega ozbiljnog znanstvenog valoriziranja lanaka i studija o Rmju i Mesneviji, i to ne samo onih napisanih na bosanskom ve i onih prevedenih s drugih svjetskih jezika. Slobodni smo ustvrditi da i pored velikoga broja radova o Mawlni i Mesneviji, bosanska javnost ve due vrijeme zapravo nije ula niti proitala o tome skoro nita sutinski novo.

Zakljuak
Nakon svega prethodno izloenog, moemo izvesti tri za na diskurs posebno vana zakljuka. a) tradicijsko tumaenje Mesnevije u Bosni kroz instituciju mesnevihanstva

zapravo je znaio posredno prilaenje Rmjevom nauku s obzirom da su predavanja Mesnevije usmjeravana komentarima na to djelo, naroito komentarima turskih autora. Iz toga razloga nije nimalo neobino da je veliki broj slualaca zapravo usvajao ope principe tesavvufa, dodue prilino tonirane naukom Mawlne, a rijetko ko je pamtio sm sadraj Mesnevije, vie se koncentrirajui na njeno tumaenje. Nasuprot tome, sadanje generacije sadraju Mesnevije prilaze uslovno reeno direktno, pozivajui se, uglavnom, ili na prijevode na engleskom i njemakom jeziku, ili se sluei prijevodima s ta dva jezika, naroito sa engleskog, na bosanski jezik. Tako se deava da mlae generacije mogu citirati izravno Mawlnu, ne ideje nekog njegovog tumaa, ne postavljajui, pri tome, Rmjeve rijei u opi kontekst islama, napose tesavvufa, ve jo, shodno tendenciji postmodernistikog odnosa italaca prema tekstu, ne itajui stihove Mawlne kao konkretnu duhovnu poduku ve im dajui ona znaenja koja im u tome trenu djeluju kao najblia, koja im u tome trenu mogu posluiti kao argument, opravdanje trenutnog stanja njihovoga uma i due. b) razlika izmeu posrednog i izravnog pristupa sadraju Mesnevije u prvi plan postavlja problem odnosa prema autoritetu, odnosno razumijevanja autoriteta. Starije generacije kroz tradiciju mesnevihanstva Rmjev nauk usvajale su kroz linost smog mesnevihna vrsto vjerujui da je pored formalno dobivenog ovlatenja na tumaenje, svaki mesnevihn istodobno duhovno povezan i sa Mawlnom. Tako su osobe zainteresirane za nauk Mawlne u linostima npr. reisul uleme Demaludina-efendije auevia, hadi Mujage Merhemia, Fejzulaha-efendije Hadibajria, hadi hafiza Halida-efendije Hadimulia, i kadije Ahmedaefendije Meia, da navedemo samo neke od njih, prije svega vidjele primjer ozbiljenih i duhovno zrelih, odgovornih vjernika (insn kmil). No, jednako tako, ne treba zaboraviti ni ope pravilo tradicije mesnevihanstva da naredni ciklus tumaenja Mesnevije ne zavisi od mesnevihna ve prvenstveno od zrelosti, odnosno raspoloenosti zajednice,

demata, da slua i da se odgaja sluanjem Mesnevije. Savremene generacije, nasuprot tome, itanjem, ne vie sluanjem, Mesnevije postavljaju sme sebe kao autoritet, prekidajui tu zbiljsku duhovnu vezu s Rmjem, i, kako je reeno, sadraju Mesnevije esto daju neautentina, ak i antitradicijska znaenja. Ovaj pluralizam tumaenja Mesnevije podrazumijeva i pluralnost autoriteta u naem vremenu tako da i ovo djelo ali i Mawlnin nauk uope poprimaju razliite sinkretistike oblike to se, skoro jednakim intenzitetom, odraava i na dananju praksu dervikog reda mevlevija, odnosno na razumijevanje principa toga reda (ul). Navodei kao primjer djela ve spomenutog Idriesa Shaha, Oshoa i drugih, prevedena na bosanski jezik, tesavvuf se sada percipira kao forma modernoga spiritualizma, iji je osnovni cilj uvesti svakog duhovnog putnika u proces svojevrsne spiritualne samorealizacije, koji, u konanici, podrazumijeva brisanje ontoloke razlike izmeu dragoga Boga i ovjeka. Naprosto, svaki ovjek je, po tome nauku, potencijalno i Bog, i ustvari u takvom iskrivljenom kontekstu autori citiraju poznate tesavvufske autoritete: Halla, Bismja, Ibn Arabja, Rmja i brojne druge. c) Ono to je takoer zanimljivo naglasiti odnosi se na starosnu strukturu potovalaca Mesnevije. Na osnovu evidencije koju je jedan od bosanskih mesnevihna Fejzulah-efendija Hadibajri vodio, moemo zakljuiti da su raniji sluaoci Mesnevije uglavnom bile osobe srednje i starije starosne dobe.10 S druge strane, u naem vremenu taj odnos je izmijenjen pa, to moemo zakljuiti na osnovu rasprava na internet forumima, veinu potovalaca Mesnevije ine mlade osobe. Osim toga danas Mesneviju u velikom broj itaju i ene, za razliku od ranijeg perioda kada su bile u znantnoj manjini. Sve ovo, sasvim sigurno, u bitnome mijenja uvrijeenu percepciju sadraja Mesnevije ali i trai od savremenih generacija jedan kritiki i sasvim nov odnos prema nauku i djelu Mawlne Rmja, ali i tesavvufa uope. n
10

Fejzulah Hadibajri, Dnevnik Mesnevije, neobjavljeni rukopis.

BEHAR116

89

SJEANJE

Opis Mevlevijske tekije na Bendbai iz 1697. godine

od sarajevskog pjesnika Muhamed Reidefendije
Od sarajevskih tekija svaka slii Kabi u davanju oprosta svojim posjetiocima. Njihovi ejhovi su vlasnici duevnih otkrivanja i inspiracija; svaki je od njih stoer oko koga se okree svijet. Od skupine tekija je izvor boanske nauke, koji slii Kabi za stanovnike gradova. Najvee mjesto za riznicu nauka, tekija rumskog mule (Mevlane). Kakav je ono sjaj u stilu njene graevine! Kakav je ono sjaj koji slii sjaju Haverneka (stari arapski kraljevski dvorac). Sasvim je bila lijepa i mila; svako njeno mjesto kao ljepotica obljubljeno je bilo. Sasvim skladna kao pjesnika misao; ukraena poput izmatanog stiha. Usred nje tee ema u bazen (adrvan), a naokolo zgrada kakve u Raju nema. To je bio pravi raj glavom; sobe njene bile su rajske sobe. Tlo bijae isto poput vieg svijeta; voda poput due, a zrak lijep i ugodan. Na izgled to je kua mevlevija, ali u bitnosti gnijezdo meleka (anela). Poploani mramor odsijavae poput ogledala; i onome koji posmatra predstavljae slike likova. Damija joj bijae poput svete kue; to je bilo mjesto, u kome su klanjali sveti. Kada jutrom grane na tom mjestu sunce cio hanikah poput Ara utopi se u svjetlu. Baa tekije bijae slina bai vieg svijeta; ista od tjelesnog... Ko bi je u mati izjednaio s iremskim baama uinio bi pravu tetu. Njen ejh, koji je jedan od onih koji Boga spoznaju (arifi-billah), poznaje svrhu i mudrost stvaranja. Kada se taj velianstveni ejh popne na propovjedaonicu (urs) ini ti se kao da je na Sidri sjeo hazreti Debrail. Njemu priznaju sposobnost svi ueni kao i svi oni to nauku trae. Kada onaj ronilac po moru Mesnevije pone prosipati biser mesnevijskih mudrosti, Ui svih prisutnih, visokih i niskih, kao koljke budu pune istog bisera. Na predavanju plemeniti dervii poredani u redove kao konjica meleka u najljepem i najugodnijem redu. Kada zapoji na mahfilu pjeva hvalospjeva Pejgamberu,
BEHAR116

ini ti se da pjeva slavuj ije je gnijezdo Ar. Kada potegne jedan dah svira uz naj poput Kaknusa, pojavi se stotinu hiljada melodija. Kada se prsti po rupicama naja ponu micati, ta upljina daje stotinu zvukova. Ono nije ema, nego slavljeni Gospodar izlijeva na ono mjesto bijelo svjetlo. Ko jedanput baci pogled na isti bazen pomisli da je suneva kugla na zemlju pala! Sva odjeljenja su bez primjera; rajski hladnjak poput livade je lijep. Mahfil joj je jedna arska petlja iako naoko izgleda ovozemnog oblika. Loa za pjevaa je izraeni kafas, glas pjevaa je dah papagajev. Mjesto sluanja (semahana) koliko je sjajno bilo; isto bijae poput srca zaljubljenih. Kada iscvatu i pokau se rue, razne vrste svjetla potope cijelu bau. Plodovi te bae su u slasti kao nobe-eer (ueereno voe); to nije eer nego najslai ivot. Svako stablo bilo je kao svjetlo proljetnog dana; grane su bile kao dua odmjerene. Ono to pada sa stabla izgledae kao ptice u zraku, a slabo drmanje grana je kao jutarnji povjetarac. Kada proljee pone provoditi svoje veselje i postavi svoje prijestolje, svako se stablo ini kao okiena palma. Kada svaki list pokae nebu svoje znakove, on jezikom svoga stanja poziva Bogu i istini. Zeleno povre u baama je kao zelena rajska svila. Objeenim levhama na zidu, ispisanim najljepom kaligrafijom, nisu prilini ni rubinski komadi. Ispisati onaka pisma sloena kao biser nije mogue, Reide, nema za to pisara. Napomena: Sarajevo je 1697. g. zadesila strana katastrofa. Austrijski vojskovoa Princ Eugen Savojski sa 7-8000 vojnika protutnjao je Bosnom i 24. listopada/oktobra stigao u Sarajevo i ognjem i maem, kako je u prijeteem pismu poruio Sarajlijama, spalio i unitio skoro cijeli grad. Tom prilikom je stradala i Mevlevijska tekija na Bendbai. Sarajevski pjesnik, svjedok tih dogaaja, Muhamed Reid-efendija plaui nad sudbinom grada, spjevao je jednu duu elegiju u kojoj opisuje ljepote Sarajeva koje su preko noi nestale. Iz te elegije je i ovaj opis Mevlevijske tekije n preuzet iz Handieve studije, Sarajevo u turskoj pjesmi.

90

SJEANJE

EJHOVI MEVLEVIJSKE TEKIJE NA BENTBAI

(OD 16. DO 20. STOLJEA)
Atik-dede (konac 16. i prva polovina 17. stoljea) Tevekkuli-dede (prva polovina 17. stoljea). Dugi niz godina kazivao Mesneviju. Baagi kae da je bio odlian pjesnik. Ukopan je u haremu Careve damije Sultan Ahmed (prije 1662.) Abdul Mahmut (prije 1662.) ejh Abdulfetah (umro 1709.) Zuko Kablar (umro 1757.) ejh Starac (umro 1757/58.) ejh Ataullah (umro 1759/60.) ejh Sara Ahmed-ef. (umro 1770; u 110. godini ivota) Mustafa Mlivar, bio je prvo mujezin Tabakog mesdida (umro 1777.) eho elenger-Bravar (umro 1798/99.) ejh Salih dede (Osman-dede, umro 1813/14.) ejh Lutvullah (umro 1860.) Muhamed ejh Fikrija (umro 1879.) ejh Ruhija sin ejh Fikrije ehovia, posljednji mevlevijski ejh u Sarajevu (umro 1923/24.), a Mustafa-ef. Vareanovi (imam ), posljednji je mevlevijski dervi u Sarajevu. Umro je iste godine kad i Hadi Mujaga (1959.)

Poslije pet stoljea postojanja

Poruie se tekija sa musafirhanom na Bentbai
Krajem ovog mjeseca poee ruenje tekije sa musafirhanom na Bentbai, jer e taj dio grada, po urbanistikom planu, biti pretvoren u veliki rekreativni centar. Njegovom izgradnjom, na prostoru izmeu Vijenice i Kozje uprije, Sarajevo e dobiti jo jedan vrlo vaan objekat drutvenog i turistikog znaaja. Da bi se u potpunosti realizovala ova ideja potrebno je bilo sruiti ovaj nesumljivo vrijedan istorijski spomenik jer se ni na koji nain nije mogao uklopiti u novu sredinu. Izgradnjom puta, podizanjem brane i nasipa objekat je priguen i djelomino zatrpan, tako da je ve samim tim izgubio mnogo od svoga spomenikog karaktera. Tekija je bila kao kulturni spomenik pod zatitom drave, pa je bilo potrebno da se revidira rjeenje o zatiti. Zavod za zatitu kulturnih spomenika donio je prije nekoliko dana rjeenje o skidanju zatite sa tekije i musafirhane na Bentbai. Razgovarajui sa direktorom Zavoda efikom Belagiem i profesorom Derviom Tafrom doznali smo da je tekija najstarija graevina ove vrste u Bosni i Hercegovine (sagraena je 1460. godine). Zavod je krajem ovoga mjeseca izveo kompletno tehniko i fotografsko snimanje objekta. To e, zajedno sa ma-

ketom koju treba da izradi investitor, Narodni odbor Optine Stari Grad dati kompletan elaborat, koji e posluiti kao istorijski dokumenat o postojanju tekije sa musafirhanom. (Branko Tomi) n
Osloboenje. 18. august, 1958.

BEHAR116

91

BERIET RIJEI

Koliko god sam se trudio da naem komentar Mesnevije, nisam naao nita to bi mi odgovaralo. Ali da je Mesnevija sva otvorena i jasna, ne bi bila zanimljiva. To e vas natjerati, ove nejasne stvari, da se posvetite Mesneviji, da je studirate i izuavate. O, alosti, kad se ne kazuje Mesnevija! teta bi bilo da ovako lijep grad, kao nae Sarajevo, nema mjesto gdje se kazuje Mesnevija. Zato, kad vidite u pustinji mjesto gdje se neto zeleni, znajte da tu ima i vode (to kae Hazreti Mevlana u Mesneviji), to jest znajte da tu ima neko (ovjek) ko kazuje Mesneviju. Hadi hafiz Halid ef. Hadimuli, 10. 09. 2004.