You are on page 1of 8

OTKRIVANJE IZGUBLJENIH GRADOVA U DOLINI RIJEKE IND

Nedavno pronaeni artefakti iz Pakistana potakli su novo vrednovanje jedne od velikih ranih urbanih kultura zagonetne civilizacije doline Inda

NAPISAO: JONATHAN MARK KENOYER Izvor: Posebno izdanje asopisa Scientific American, sijeanj 2005. Naslov izvornika: Uncovering the Keys to the Lost Indus Cities Pripremio i s engleskog preveo: Stjepan paniek Zagreb, Hrvatska, travanj 2005. Objavljeno u programu Hrvatskog radija

*****
Sredinom '80-tih, za vrijeme prvih nekoliko sezona iskapanja dugo vremena mrtvog grada, kojega su arheolozi nazvali Harappa, moji kolege i ja promatrali smo procesije za vrijeme godinjih proljetnih festivala, no nismo shvatili svu njihovu vrijednost te mogue implikacije na nae prouavanje starodrevne civilizacije Inda. Svake godine u pakistanskoj dolini rijeke Ind, stanovnici sela putuju u vee gradove da bi prisustvovali festivalima nazvanim sang - " sajmove", gdje glazbenici, razni izvoai i cirkuske trupe zabavljaju gomile, dok nametljivi ulini prodavai pokuavaju prodati svoje proizvode. Za vrijeme tog jednodnevnog dogaaja ene izvode religiozna prinoenja profesionalnim hodoasnicima, koji e kasnije u njihovo ime moliti sufistikog sveca Sakhija Sarwara za zdravu djecu, posebno sinove. Po zavretku dana sveti gosti, kao i njihovi svjetovni suputnici, pjeice ili kolima koje vuku magarci, putuju u sljedei grad na tom starom trgovakom putu. Mnotvo najrazliitijih grupa pobonih putnika dolazei iz raznih dijelova zemlje slijeva se prema stotinama kilometara udaljenim planinama Beludistana, do groba spomenutog sveca. Ovdje oni ostavljaju darove i isporuuju molitve skupljene na putu prema sveevu grobu. Na povratku iz tog udaljenog svetita hodoasnici sa sobom ponesu malo soli i posveene zemlje, kao znak naklonosti i sree majkama i njihovom novopristiglom potomstvu. Na pogled na festival sang znaajno se promijenio kada smo zapoeli s iskapanjima na junom ulaznom koridoru grada, neposredno u blizini mjesta gdje se odrava tradicionalni festival. Kada smo ispitali najgornji sloj zemlje novootvorenog iskopa, otkrili smo krhotine suvremene keramike, na stotine primjeraka nedavno napravljenih, ali razbijenih narukvica, te neto suvremenih kovanica, olovne metke zranih puaka za gaanje balona tijekom festivala, dijelove plastinih i metalnih igraaka, ak i zlatne naunice. Meutim, neposredno ispod toga povrinskog sloja, kod samog ulaza u grad, poeli smo pronalaziti Harappa artefakte, koji su bili iznenaujue slini suvremenim uzorcima u vidu slomljene keramike, krhotina terakote, glinenih figura, kolica igraaka, fragmenata figurica, te povremeno u obliku tablica sa zapisima i utega za mjerenje teine koritene najvjerojatnije u trgovini i poreznom sustavu. Zakopani ostaci naznauju da je na tom mjestu postojao napredni oblik trgovine te da se aktivnosti koje su se tamo odvijale nimalo ne razlikuju od dananjih. Nastavak radova potvrdio je ovu pretpostavku. Potpuno isto kao danas, okolni bi seljaci doli u posebne dane sajmova ili festivala, kako bi uestvovali u raznim sveanostima, da bi uvrstili obiteljske ili klanske veze, ili da kupe posebnom vjetinom izraene ukrasne predmete, ili posue. Istim putem kojim stupaju dananji hodoasnici i njihovi sljedbenici, 2

sirovine iz udaljenih krajeva zemlje stizale su do ulaza u grad te bi ih obrtnici iz mnogobrojnih gradskih radionica preoblikovali u gotove luksuzne proizvode, koje je elitni dio drutva kasnije kupovao, ili bi ih izvozili na udaljena trita. Tada, isto kao i danas, ljudi u dolini Inda nosili su ove ukrase i dragulje da bi pokazali svoje bogatstvo i status. Za suvremenog promatraa ovaj kontinuitet svakodnevnog ivota u tom podruju, iz davnih dana pa do dananjeg vremena, apsolutno zapanjuje. Za nas kao znanstvenike, arheologe, vano je pokuati odrediti jesu li ove slinosti rezultat kulturnog izbora, ili one proizlaze iz injenice da se dobavljivi materijali i tehnologije kroz nekoliko tisuljea nisu nimalo promijenili. Zagonetna civilizacija doline Inda jedna je od etiriju starih svjetskih kultura, zajedno s kulturama Mezopotamije, Egipta i kineske civilizacije ute rijeke. No o civilizaciji doline Inda zna se vrlo malo, jer za razliku od ostalih drevnih urbanih kultura, lingvisti jo uvijek nisu deifrirali njihove zapise koje vidimo na peatima, hamajlijama i lonariji. Za mene i moje suradnike nti vodilje u razumijevanju kako su ovi davno nestali ljudi uredili svoje drutvo te koji su bili izvori njihove politike, gospodarske, vojne i ideoloke odnosno religijske snage, bili su upravo razliiti predmeti i materijali koje smo iskopali, te sm izgled i arhitektura pronaenih gradova i naselja. No harappanski zapisi nisu potpuno beskorisni. Iako nismo u stanju odgonetnuti simbole koje su vjeti majstori upisivali na predmete te nam to onemoguuje izravnu spoznaju kako su neki pojedinci stekli i odrali mo, ipak smo stekli mnotvo spoznaja prouavanjem konteksta uporabe samih zapisa. Ta prouavanja, zajedno s nedavnim analizama naprednih vjetina koje su u Harappi preivjele kroz stoljea, dovode do novog razumijevanja strukture drutva i raspodjele moi u civilizaciji Inda.

Skriveni gradovi Indska civilizacija postala je svjetski poznata 20-tih godina prologa stoljea zbog arheolokih iskapanja na starim zemljanim breuljcima koji su pokrivali dva velika grada iz bronanog doba. Nazvani su Harappa i Mohenjo Daro ("Breuljak mrtvih" ili "Breuljak Mohena"), a danas se nalaze u pakistanskim pokrajinama Pandabu i Sindu. Cvjetanje ovako velikih gradova i drava na plodnim naplavinama velike trans-himalajske rijeke bilo je potpuno neoekivano. Budua mjerenja i iskapanja u zapadnoj Indiji i Pakistanu otkrila su preko 1500 naselja rasporeenih na podruju veliine Zapadne Evrope i dvostruko veem od Mezopotamije ili drevnoga Egipta. Iako stanovnici doline Inda nisu stvarali monumentalne kamene kipove te svoje mrtve nisu pokapali s njihovim bogatstvima, gradili su velike i dobro planirane gradove, oblikovali prekrasne luksuzne predmete, koje su prodavali i izvozili na udaljena trita Perzijskog zaljeva, srednje Azije i Mezopotamije. Slinosti u stilu izgradnje naselja i oblikovanja artefakata kroz cijelo podruje Inda ukazuju na iznenaujue uniformnu gospodarsku i drutvenu strukturu. Pod kraj 1986. George F. Dalas sa Sveuilita California u Berkeleyu osnovao je Harappa arheoloki istraivaki projekt, dugotrajni multidisciplinarni studijski pokuaj kojim upravljamo ja, Richard H. Meadow sa Sveuilita Harvard i Rita Wright sa Sveuilita New York, u suradnji sa Federalnim odjelom za arheologiju i muzeje Pakistana. Mi provodimo ispitivanja na nalazitu i laboratorijska istraivanja u smislu prouavanja naselja Harappa i njegove evolucije prema velikom gradu koji se pojavio na tom mjestu. Na rad utvrdio je nekoliko faza toga razvoja. Gradovi u dolini rijeke Ind temelje gospodarstva zasnivali su na poljoprivrednoj proizvodnji i stoarstvu, dopunjujui se ribarenjem i lovom. Obini ljudi, ba kao i elitni slojevi, svoj su dodatni izvor prihoda ostvarivali proizvodnjom raznih roba i njihovom trgovinom, ukljuujui pamune i vunene tekstilne materijale, razne zanatske proizvode i dr. 3

Najstarije seosko naselje na Harappa podruju, a to je tzv. Ravi faza, potjee iz razdoblja od 3300. 2800. god. pr. Kr. i ranije, a to je vrijeme kada su Sumerani gradili prve zigurate i savreno ukraene hramove te kada su Egipani pokapali svoje vladare zajedno s velikim bogatstvima u grobove nainjene od nepeene cigle. Bavei se poljodjelstvom na podrujima slinim onima u plodnim dolinama srednjeg istoka, ljudi iz doline Inda uzgajali su stoku i kultivirali penicu, jeam, leguminoze i sezam. Takoer, razvili su specijalne vjetine i tehnologije izrade predmeta, koje su se rairile po tim ranim naseljima i trgovakim sreditima, to je omoguilo irenje religijskih simbola i raznih stilova artefakata po cijelom podruju. Arheolozi su pronali jo mnotvo drugih malih poljodjelskih naselja u tom podruja sjeverno i juno od Harappe, uzdu rijeke Ravi, no niti jedno od tih malih sela nije se razvilo u veliki grad. U ogranieno istraenom podruju Ravi razdoblja Harappe istraivai su otkrili znakove proizvodnje terakotnih i kamenih ogrlica, brojanica i narukvica. Predmete od terakote najvjerojatnije su nosila djeca, ili najnii slojevi, ili oboje, dok su ukrasi nainjeni od egzotinog kamenja i koljaka krasili vie slojeve drutva. Preciznim i paljivim analizama sirovina te usporedbom s njihovim poznatim izvorima, arheolozi su uspjeli otkriti da neki od tih materijala, koji su bili koriteni u ranoj Ravi fazi, potjeu iz nalazita udaljenih 300-800 kilometara. Mali uzorci tkanih tekstilnih materijala pronaeni na ogrlicama pruaju dokaz o tekstilnoj proizvodnji, najvjerojatnije pamuka i vune. Ovo rano nalazite sadri i prve dokaze apstraktnih simbola, ili piktograma, urezanih na posue. Sadanja prouavanja pokazuju da su neki od tih simbola zadrani u kasnijem formaliziranom indskom pismu, isto kao to su neki mezopotamski i egipatski simboli na keramici i glinenim tablicama iz razdoblja oko 3500. 3200. god. pr. Kr, pronali svoj put do hijeroglifskog pisma. Izmeu 2800. i 2600. god. pr. Kr. Harappa je postala veliko gospodarsko sredite cijele regije. Naselje je proireno u pravi grad ograen dvostrukim zidom koji se prostirao na povrini od 25 hektara, a to je povrina koju otprilike zauzima nekoliko velikih trgovakih centara. U meuvremenu mnoga su okolna sela izrasla u razbacane gradove. Za vrijeme tog razdoblja koje se naziva Kot Dijian (iza nalazita Kot Dijian prema jugu), obrtnici su razvili nove tehnologije izrade iroko rasprostranjenih proizvoda, kao na primjer narukvica od sivo peene gline, te fajnsa predmete (predmeti izraeni posebnom tehnikom od glazirane peene gline; naziv nastao prema mjestu Faenza u sjevernoj Italiji op. prev.), ija proizvodnja uvijek ukljuuje uporabu pei s visokim temperaturama. Istovremeno, poveane koliine specijalnog kamenja i raznih drugih sirovina transportirane su u Harrapu, najvjerojatnije volovskim zapregama i amcima s ravnim dnom. Iz tog razdoblja u Harappi su pronaeni nalazi igraaka u obliku volovskih kola s kotaima od terakote, a dobro je dokumentirana i uporaba kola i amaca. Arheolozi su takoer pronali figurice stoke i ljudi obuenih u tkanu odjeu, a to ukazuje na poveanu tekstilnu proizvodnju i vanost same odjee, ne samo kao funkcionalnih proizvoda, ve i kao potrebe za javnim pokazivanjem. Slubeno pismo, poznato kao rano indsko pismo, pojavljuje se u toj fazi, to je vidljivo kroz mnogobrojne dokaze u vidu nalaza fragmenata keramike, te otisaka u glini nainjenih uz pomo peata i igova. Trgovci su rabili peate kako bi oznaili svoja skladita, ili glinene etikete za oznaavanje vlasnitva nad raznim proizvodima. Takvi kvadratni peati s urezanim geometrijskim motivima, ili motivima ivotinja, sluili su kao gospodarstvena dokumentacija. injenica da je otkriveno samo nekoliko peata navodi na zakljuak da su ih koristili pojedinci ili zajednice s odreenom moi, kao na primjer zemljoposjednici, trgovci ili vjerski voe. Iskapanja su takoer iznjedrila mnotvo drugih znakova gospodarskog razvoja tijekom Kot Dijian razdoblja. Posebno je zapaeno otkrie malog vapnenastog utega u obliku kocke. Takav uteg tei tono 1,13 grama, to odgovara standardnom sustavu mjerenja teine kasnijih indskih gradova. Ovo otkrie 4

dokazuje da je sustav mjerenja teine, vjerojatno u svrsi poreza i nameta, bio utvren u Harappi dva stoljea prije njegova irenja po cijeloj dolini Inda. U Harappi i svim ostalim podrujima Indske doline u Ravi i Kot Dijian razdobljima, na keramici se poelo pojavljivati mnotvo vjerskih simbola u obliku ljudi i ritualnih obreda, to upuuje na irenje i sintezu vjerskih i kulturnih ideja. No dok se u drevnom Egiptu i Mezopotamiji ujedinjenje razliitih regija u jedinstvenu dravu postiglo vojnim osvajanjima, ovakav obrazac nije primijeen kod ranih indskih naselja. Umjesto da ratuju, prvi naseljenici Harappe koristili su bogato poljoprivredno zemljite za svoje vlastito odranje, dok se stvaranje gospodarstvene i politike moi odvijalo kroz proizvodnju roba i trgovinu, a te su pozicije iskazivali kroz razne vjerske obiaje i rituale. Potpuno urbana faza Harappe, koja se naziva Harappa fazom, zapoela je oko 2600. god. pr. Kr. i nastavila se do oko 1900. god. pr. Kr. Kroz sedam stoljea Harappa je bila jedno od najveih i najjaih gospodarstvenih i politikih sredita u dolini Inda, usprkos injenici da nisu imali vojsku. Za vrijeme proljetnih i kasnih ljetnih trgovinskih sezona grad bi ugostio stotine trgovaca, koji bi opet privukli na tisue ljudi iz okolnih ruralnih podruja. Zavisno o dobu godine u gradu je moglo ivjeti od 40.000 do 80.000 ljudi. Bogati patroni i poduzetniko suparnitvo poticali su razvoj novih tehnologija i iroke trgovinske mree. Istraivai su pronali razliite proizvode od keramike s mnotvom ritualnih motiva u svim naseljima na podruju velike doline Inda, a paralelno tome pronaeni su i utezi za mjerenje teine, te peati s urezanim indskim pismom, a vrlo esto s urezanim prikazima mitskog jednorogog goveda (engl.: unicorn op. prev.).

iroko rasprostranjena trgovina Iako su trgovci djelovali uglavnom unutar podruja doline Inda, neki su materijali i sirovine bili dostupni samo iz udaljenih krajeva. Prisustvo sirovina i gotovih proizvoda iz Afganistana i srednje Azije pokazuje da su trgovci iz tih krajeva dolazili u grad i donosili lazurni kamen (engl.: lapis lazuli; lazurit, lazulit - natrijev sulfidni alumosilikat, tamnomodre boje sa zelenkastim i ljubiastim tonovima op. prev.), kositar, zlato, srebro i moda fine vunene tekstilne materijale (koji su u meuvremenu nestali). Na povratku trgovci bi sa sobom uzimali itarice i stoku, kao i pamune materijale, a vrlo vjerojatno i svilu, no ostaci tih materijala nisu dobro sauvani. Drugi trajniji predmeti pronaeni u dolini Inda koji nisu podloni propadanju, primjerice duge, elegantne ogrlice nainjene od karneola (poludragulj zagasito smee, crvene ili ute boje, inaica kalcedona op. prev.), te narukvice od koljki, potjeu iz srednje Azije i Mezopotamije. Na svom vrhuncu grad Harappa zauzimao je vie od 150 hektara, ili vie od 5 km u promjeru, okruujui tri visoko uzdignuta breuljka i prostrana predgraa. Suvremeni grad Harappa, s oko 20.000 stanovnika, jo uvijek zauzima oko treine povrine starog grada. Arhitektura grada i raspored ulica bili su organizirani tako da potpomognu pristupu u razliite dijelove grada te da odvoje javna podruja od privatnih. Masivni zidovi nainjeni od nepeene glinene cigle opasivali su svaki od uzdignutih breuljaka, a uska vrata ograniavala bi prolaz samo za jedna zaprena kola istovremeno. Graditelji su koristili peenu ciglu za izgradnju viekatnih kua smjetenih uzdu ulica koje su se prostirale u smjeru istok zapad i sjever jug, tvorei tako pravilnu geometrijsku reetkastu strukturu grada. Glavne ulice bile su vrlo prostrane, prelazei negdje i vie od osam metara, a neke su bile podijeljene po sredini regulirajui tako dvosmjerni promet volovskih zaprega. Unutar i izvan grada graditelji su kopali zdence za pitku vodu, a kue u Harappi bile su opremljene kupaonicama, toaletima i kanalizacijom. Kanalizacija je bila spojena na glavni odvod koji se praznio izvan gradskih zidina te se oneiena voda na taj nain odstranjivala iz stambenog podruja, a nakon 5

proienja izdvojeni materijal rabio se za poboljanje plodnosti okolnih poljoprivrednih povrina. Ova je situacija jedinstvena u povijesti, jer niti jedan grad u drevnome svijetu nije bio opremljen tako profinjenim sustavom opskrbe vodom za pie i odvodom otpadnih voda, kao to je to bila Harappa. ak i u doba Rimskoga Carstva, nekih 2000 godina kasnije, takva su graditeljska rjeenja bila ograniena samo za najvie slojeve drutva. U tom razdoblju Indsko sveenstvo je razvilo profinjeno pismo koje je sadravalo vie od 400 simbola, a rabili su ga elitni slojevi drutva, kao na primjer trgovci, zemljoposjednici i izvoai raznih ritualnih obreda, kao mehanizam gospodarske kontrole i stvaranja politike moi. Arheolozi ne poznaju jezik za koji je to pismo bilo razvijeno, no najvjerojatnije je bilo koriteno u sklopu nekoliko jezika, kao to je to bio sluaj u Mezopotamiji. No u to neemo nikada biti posve sigurni sve dok netko ne otkrije neku dvojezinu ploicu koja bi pomogla znanstvenicima otkriti kd toga pisma. To pismo je bilo iroko raireno u svim glavnim urbanim sreditima doline Inda. Najvie se rabi na peatima, koji istovremeno nose i brojne ivotinjske motive kao i prikaze obrednih rituala. Najraireniji je prikaz jednoroga kojega nalazimo na 65% poznatih peata, no i druge se ivotinje takoer pojavljuju, ukljuujui slonove, zbe bikove s grbom, vodene bivole, bizone, tigrove i nosoroge. Simboli ivotinja mogli su predstavljati vane klanove ili slubene drutvene kaste; zapis vjerojatno navodi ime vlasnika i izjavu o pravu vlasnitva. Redovita pojava jednorogog bika na znakovima upuuje na iroko rairenu i monu zajednicu, najvjerojatnije trgovaca. Osim peata s urezanim znakovima ivotinja istraivai su pronali velike lonarske posude koje su sluile za dranje trgovakih proizvoda za daljnju prodaju, a imale su jasno urezano znakovlje, koje vjerojatno predstavlja ime vlasnika, ili poiljatelja i popis sadraja same posude. Primjere zapisa urezanih na bronane alate i zlatni nakit istraivai su protumaili kao osobna imena, ili, mogue je, vrijednost predmeta, odnosno njihovu cijenu. Takoer, po prvi puta se vide znakovi, ili tablice, nainjene od steatita, guste vrste minerala (silikat magnezijeva hidroksida op. prev.) s ugraviranim slovima i simbolima. Mnogi od tih predmeta sadre istu grupu znakova, vjerojatno brojeva te znanstvenici smatraju da su sluili kao alati, ili pomagala u raunovodstvu. Zapis moe predstavljati ime vlasnika, naziv robe i koliinu, ili moda ime vjerovnika kojemu je roba dana na daljnju prodaju. Sline ploice nainjene od gline, ili fajnse, oznaene igovima, pronaene su iroko rasprostranjene i u velikom broju, u kasnijim slojevima nalazita. Neke od tih tablica bile su namjerno prepolovljene te vjerojatno predstavljaju ugovor izmeu dviju strana, tako da je svaka strana zadravala svoju polovicu sve dok se transakcija, ili posao, ne zavri. Razliite bakrene ploice sa zapisima i ivotinjskim motivima te njihova velika rasprostranjenost u gradovima Mohenjo Daro i Harappa, vjerojatno su najraniji dokazi kovanja vlastitog novca u dolini rijeke Ind. Nae otkrie radionice za proizvodnju peata tijekom 2001, u kombinaciji sa 16 godina prijanjih istraivanja na nalazitu, omoguilo je stvaranje sasvim nove kronologije nastanka i razvoja indskog pisma. U prolosti znanstvenici su sve peate i ploice svrstavali u istu kategoriju, no sada moemo pokazati da se razliite vrste peata i tablica pojavljuju u razliitim razdobljima te da se i samo pismo s godinama mijenjalo. U sadanjem trenutku nastojimo razluiti datume kada je pismo doivljavalo promjene te oekujemo da e nova kronologija olakati pokuaje deifriranja. U razdoblju 2300. 1900. god. pr. Kr. populacija gradskog stanovnitva u dolini Inda mnogostruko se poveala te su tehnologija, alati i proizvodnja ukrasnih predmeta napredovali i postali vrlo raznoliki. Arheolozi vjeruju da su ove stilske promjene odraz dvaju bitnih, ali oprenih uzroka, elje razliitih 6

zajednica i kasta unutar gradova da se meusobno razlikuju, i pokuaja integracije tih razliitih skupina promicanjem zajednike ideologije. U tom razdoblju vidimo pismene zapise u kombinaciji s narativnim mitolokim prizorima, to naznauje njihovu uporabu vezanu za vjerske teme. Duhovni su voe najvjerojatnije rabili peate i ploice kako bi imena boanstava i obrede pribliili obinim ljudima. Iako istraivai ne znaju imena indskih boanstava, vrlo se esto ponavlja motiv mukog lika koji sjedi u joga poloaju, s nekom vrstom kape na glavi u obliku roga. U jednoj grupi ploica vidljiv je prikaz rtvovanog goveda ispred sjedeeg boanstva; na drugim je ploicama opet boanstvo okrueno divljim ivotinjama. enska su boanstva takoer naslikana na ploicama, ponekad s kapom u obliku roga na glavi i u borbi s tigrom. Tema mnogih peata i otisaka na glinenim ploicama je boanstvo koje davi dva tigra, a u nekim sluajevima to je boanstvo prikazano na slonu. Slina scena u kojoj junak davi dva lava pronaena je u Mezopotamiji, a povezana je s epom o Gilgameu. Slinosti izmeu tihih motiva dokazi su istog poimanja moi i dominacije, no jo uvijek ne znamo da li su se takve prie proirile iz jedne regije u drugu. Kako je Harappa poela primati sve vie ljudi iz drugih podruja, elitne su klase vjerojatno osjetile potrebu pokazivanja svoje legitimne vlasti kroz javne ceremonije i obrede koji ojaavaju najvanije vjerske tradicije. U Mezopotamiji i drevnom Egiptu, politiki i vjerski voe ostvarivali su ovaj zadatak gradnjom masivnih murala od kamena ili cigle s prikazima vladara koji osvajaju svoje neprijatelje. Svrha ovih prikaza bila je vjerska ili politika promidba, no artefakti slini ovima u dolini Inda nisu pronaeni. Znanstvenici su donedavno smatrali da su gradovi u dolini Inda bili iznenada naputeni negdje oko 1750. god. pr. Kr, no nai noviji radovi u Harappi jasno pokazuju da je za vrijeme kasne faze, u razdoblju od 1900. - 1300. god. pr. Kr, ovaj grad bio naseljen. Ustvari, znakovi da se kanalizacija i gradske zidine nisu odravali pruaju dokaz prenaseljenosti i sloma graanskog reda i poretka. Ostaci dokazuju da vladajua elita vie nije bila u stanju kontrolirati svakodnevno uspjeno djelovanje urbane gradske sredine. Ovakav gubitak autoriteta vjerojatno je doveo do reorganizacije drutva, ne samo u Harappi, ve i na cijelom tom podruju koje je kroz 700 godina bilo pod vladavinom viih klasa. Sline su se promjene dogodile i u drugim velikim gradovima, kao to su Mohenjo Daro na jugu doline Inda i Dholavira na zapadu Indije. Kriza je vodila do nestanka znakova elitne indske kulture. U potpunosti su nestali razni keramiki proizvodi sa obrednim motivima i indskim pismom te tradicionalni kvadratni peati s jednogrbim bikom i ostalim ivotinjskim motivima. Kockasti utezi za mjerenje teine koji su se rabili u trgovini i poreznom sustavu vie nisu u uporabi, a meunarodne trgovinske mree se pogoravaju ili posve nestaju. koljke iz obalnih podruja vie nisu nalazile svoj put prema sjevernijim krajevima unutranjosti, a lapis lazuli, odnosno lazurni kamen iz planina na sjeveru, vie nije uspijevao stizati do gradova u nizini. Tekstovi u Mezopotamiji koji navode mnotvo zapisa o trgovini s regijom zvanom Meluhha, to se vjerojatno odnosi na dolinu Inda, vie je ne spominju. ini se da nije bio samo jedan imbenik nestajanja i reorganizacije indske civilizacije, ve je to bio itav niz uzroka. Rastom trgovine i ekspanzijom indskih naselja prema ravnici rijeke Ganges, te prema podruju koje danas zauzima zapadnoindijska drava Gujarat, dolazi do prevelike rairenosti indskog politikog i gospodarstvenog sustava. Oko 1900. god. pr. Kr. jedna od najveih rijeka indske doline Ghaggar Hakra, zvana jo i Saraswati, poela je mijenjati svoj tok kretanja te je vjerojatno presuila, ostavljajui mnoga naselja bez osnove odranja. Stanovnitvo s tog podruja preselilo se na ostala obradiva poljodjeljska podruja ili u gradove kao to su Mohenjo Daro i Harappa, a rezultat toga je prenaseljenost i nered u ustroju drutva. Bez tradicije vojnog organiziranja i vojskom potpomognute drutvene integracije, voe nisu posjedovali mehanizam odranja trgovakih mrea i kontrole kretanja ljudi prilikom njihovih migracija. 7

Indska se kultura mijenja Brzina promjene ovisila je o pojedinom podruju, no u razdoblju 1300. 1000. god. pr. Kr. na podruju sjeverne doline Inda te podruju rijeke Ganges i dalje prema istoku, pojavljuje se novi drutveni poredak s osobenim ideolokim i jezinim znaajkama. Prema drevnim indijskim knjievnim zapisima kao to su Veda te epovi Mahabharata i Ramajana, ta su podruja bila nastanjena brojnim suparnikim zajednicama koje su prakticirale Vede i govorile indo-arijskim jezicima, kao to je sanskrt i njegovi brojni dijalekti. No prikupljanje podataka u velikoj je mjeri zaprijeeno injenicom da je najvei broj naselja koja potjeu iz tog razdoblja uniten kasnijom erozijom i kraom cigle ili su prekrivena nastavkom naseljavanja to u potpunosti onemoguava daljnja iskapanja. Iako su se mnoge znaajke elitne indske kulture izgubile, neki aspekti njezinog urbanizma, kao i vanih proizvodnih tehnologija, preivjeli su. Lonarstvo te proizvodnja bakra, bronce i fajnse, nastavljeni su i dalje u podruju rijeke Ind, iako su bili prilagoeni novim sirovinama i novim drutvenim potrebama. Oko 1700. god. pr. Kr. u Harappi se pojavljuje prvi dokaz proizvodnje staklenih kuglica za ogrlice i brojanice, to je oko 200 godina prije proizvodnje stakla u Egiptu. Za vrijeme sljedee faze, tzv. kulture oslikane sive keramike (engl.: Painted Gray Ware Culture) u razdoblju 1200. 800. god. pr. Kr, u sjevernoj Indiji i Pakistanu proizvodile su se staklene boce i narukvice. Takoer, na sjeveru doline Inda te u podruju rijeke Ganges rairila se nova tehnologija - proizvodnja eljeza. Iako je u tom razdoblju poznata proizvodnja eljeza u Anatoliji i Zapadnoj Aziji, proizvodnja eljeza u drevnoj Indiji i Pakistanu je odvojeni proces i potpuno nezavisan od dogaanja na Zapadu. to se tie Indske kulture mnogo toga jo treba istraiti, no rezultati nedavnih radova na nalazitima poput Harappe napokon uklanjaju veo s te veoma vane civilizacije, koja je kroz vrlo dugo vremensko razdoblje bila velika nepoznanica i pravi misterij.

O autoru JONATHAN MARK KENOYER je profesor antropologije na Sveuilitu Viskonsin Madison, gdje predaje arheologiju, etnoarheologiju, eksperimentalnu arheologiju i drevnu tehnologiju. Njegov glavni fokus je civilizacija doline Inda u Pakistanu i Indiji, gdje provodi istraivanja u proteklih 27 godina. Svoj znanstveni naslov stekao je na Sveuilitu Kalifornija u Berkeleyu. Od 1986. jedan je od direktora Arheolokog projekta za istraivanje Harappe, kojega su osnovali: Natinal Endowment for the Humaities, the National Science Foundation, the National Geographic Society, the Peabody Museum of Archeology and Ethnology of Harward University, the American School of Prehistoric Research, the University of Wisconsin, the Smitsonian Institution, the Kress Foundation, kao i neki drugi privatni sponzori.