pan cxass034s3 MEHMEDALDA MESA SELIMOVIC TVRDJAVA Posie romana Dervis I srt (1966), koji je izazvao knjizevnu senzaciju, Mesa Selimovic je dosta brz0, 41970, objavio novi roman sicna roda i oblika, sa stodnim crtame u sadrzajy, u sastavu: Tvrdjavu. Pisac to | sam naglasava u Napomeni Tvrdjave tumacec! joj smisao: "Tvrdjava Je pandan Dervisu | seti. Tvrdjava Je svaki covjek, svaka zajednica, svaka dreava, svaka ideologia." Cttajuci bro se uvjeravamo da je novi roman smiesten u ist prostornl | vremenski okvir kao | prvi, | to Codredjenij, jasniy, sa rralo naglasenijom dozom hronicarskog realizma, kojega rralo ima u Dervisu | sirtl Gotovo debi se obavjestenif citalac i bez pisceva upozorenja mogao lako prisjetit da djelo ima srodstva sa sarajevskom hronikom Mula Mustafe Galeskije iz XVIII stoljeca, U Nepomeni nam pisac otkriva | vise od toga: “Ovo je trebalo da bude roman o Mula Mustafi Baseskij. Odatle dosta lmena | podataka lz nlegove Hronike. Ali dok sam pisao, nametnule su mi se druge licnost, narocito Ahmet Sabo, Mahmut Neretljak i Sehaga Soco. Prva glava je u pocetku napisana kao ispovijest Mula Ibrahimova, posije sam sve prenio na Ahrmeta Sabu.” Te se izjave vidjvo u tekstu ispoljavaju, i potvrdiuju, posebno u nekim glavame kao sto je sesta Cudno Veto, vidno baseskjska sa podacima 0 nesrecama, posastima koje su pogadjale Sarajevo | okolcu, Hronicarski realzam potvrdjuje se i napomenom u dljelu o braci Moriera: "Samo dvadeset godina je praslo, a sve se zaboravilo, ibraca Moric! | Sari-Murat, i njhovo bezakonje, | uci koje su poll.’ Ovaje'Je za tu realisticku baseskijsku stranu djela lrazajno | vidienje tog dogadjaja, ko Je lz hronicarsidh {anala i judskog pamcenja presao iu legendu, naravno preoblicen: "Izdalo je", kaze pisac u produzetku ‘gornjega teksta, | narodno pamcenje, pa se pjevala tuzna pjesra o viesanju dvojice brace, kao da su Junaci a ne surove siledzije. T mozda bas ta pjesma, u kojoj je narod stvareo junake od onih koji to isu, 1 taj zaborav, kao da je sve stollecima daleko, doveli su maga rodjaka u Sarajevo.” ‘Tako je na odredjeni, ne sasvim andricevski nacin, svakodnevica skopcana s istorijom i legendom, kao sto je bas verzija o Morcima kerakteristicne i za Andricev Put Alle Djerzeleza, prblizno slino vremenski smjestena, Slicna je | demitizacia legend, samo sto se to ovdje kod Selimovica uopsteno potvrdjuje, a u Andrica se pripovjedno rezvija. Izmedju dva Selimoviceva romana lako se spoznaju | slicnostl | razlke te bi se reklo, ad se novi roman cita neposredno posiie prethodnoga, da se ovdje slika svijeta iz prvoga upotpunjuje. Sika Je drukcje all dopunska, sa istim polazistem iz plsceva svijta, intimog senzibnog | intelektualnog. © tome je pisac sam govorio povodom Tvrdjave, odnosno Dervisa i srt. Moglo bi se reci, narocito s ‘obzirom na prvu glavu romana, da je Tvrdjava ~ sugerisuci nam to i k20 naslov, kao rijec i kao pojava pojam - roman rata | mira u njinovo) unutrasnjo} vezi kao ludsko pojedinacno i skupno iskustvo, moralni 'skaz na ispitima medjuljudskog odnosa uz prtisak drustvenog, potickog, drzavnog regulativa gdje je tema viasti preuzeta iz Dervisa, sa istim pretpostavkama. Ako je ratu posvecena samo jedna glave, prva, koja u pejzaznim slikame izdaleka podsjeca na novelu Magia i mjesecina, a izrazitim nasiovom Onjestarske rmocvare, jpak se ratnicka tera sa ratnim tragovima proteze cijelim tekstomy bitno znacajna u postupcime glavne icnosti Ahmeta Sabe, kao | Mula Tbrahima, Ahmetova druga iz rata, I'Sehage Soce, koji je u dalekom svijetu, na sasvim neobicen nacin izgubio sina, cija mu je smrtna usporrena ostala i aga i teske lunutarja ozlieda. Tinace, u tekstu se stalno osjeca prijetnja novin ratova u toj epohi velkin pomyjerania granica turskog carstva, clme se ta proslost mnogo ne razikuje od XX vijeka. U zakljucno glavi s naslovam Tvrdjava opet ‘smo usred ratnih prijetnl | priprema sa svim pratilackim pojavame uskomesanosti, bunta | nereda. Sika starh ratnika koju Je pisac naceo jos i u Dervisu ovdje Je jace naglasena, olicena bajraktarom Muharemom, koji Je u poslijehocinskom vremenu spao na prosjacki stap. Sjecanje na bivse rate drugove 1 hocinskh suma jedna je od stalnin pratiackih preokupacija Ahmeta Sabe, a njegov odnos prema Mula Tbrahimu sasvim odredjen uspomenom kako je Iz Dnjestra izvukao tog ratom smtno uplasenog covjeka. Ako, dakle, nema srazmjera lzmedu polazne ratne slike i docnijeg mimodopskog zivota, pocetna ratna slika bitna je za clo razvo} romana, radnje, atmosfere, vizije. Rat je stoga uzet kao spoznajna skola “zivotnog segrtovanja": - Naucio samrmogo u ratu, Isuvise. - Ne za mir. Rat je surova, ali postena borba, kao medju zivotinjarra. Zivot u miu je surova borba, ali nepostena, kao medju ludima. Pricalac ratnih uspomena nije u pocetno} glavi jos obiljezen, i tek u daljem tekstu mi doznajerro da je to Ahmet ‘Sabo, koji se vec na pocetku te svoje ratnicke price baseskjski, hronicarski ispovijeda: "Ono sto nije Zapisano, | ne postoj’. To ozivotvorenje rjecju ima, u stvari, Selimovic je | ovim romanom kao i Dervisem potvrdio svoju romansijersku cistokrnost, te ga je moguce Uporedjivati i sa T. Wolfeom, i sa Dostojevskim, sa Japancem Abe Koubou, iako to cinl sovjetski krticar L. Anninski, koyl Selimovicevu rmisaonost iz rorrana dovodi u vezu i sa islamom, ali dodaje: "Cltajuct Selimovica vi sve vijeme osjecate ‘muslimanstvo, all vi takodje sve vrijeme osjecate da je stvamo roman Dervis | sit sir od teme islama.” ‘Tvrdjava to samo jos potpunije I izvanrednim knijzevnim sredstvima potvrdjuje, kao jedinstveno djelopan cxass034s3 rroderog izvora | dalekoseznog misaonog | iskustvenog, modernog domasaja. Midhat Begle 5. Prazan prostor & Cudno let Dometvi si tunak koji se boii usamijenosti_ 9. Diectie svirale 10, Mladic cista sre 12. Tuga | biles 33.0tmca_ 14. Moc Hubavi 5. Otac isin 16. Nadorobninatpis. 17-Wieeni tregae 418, Smrt_u Venedilu. 19. Tyrdiava . Dnjestarske mocvare ‘Ne mogu da pricam sta je bilo u Hocinu, u dalekoj zemiji ruskoj. Ne zato sto ne pamtim, vec sto necu. Ne viiled pricatio strasnom ubjanju, o ljudskom strahu, o zvjerstvirra | jednih | drugih, ne bi trebalo parti, ‘i zallt, ni slaviti. Najbole je zaboraviti, da unre liudsko secanje na sve sto je ruzno, Ida djeca ne Pievaju pjesme o osvetl Rect cu samo da sam se vratio. Da se nisam vratio, ne bih ovo zapisao, niti bi se znalo da je sve ovo bil ‘no sto nije zapisano, i ne postoj bilo pa um. Preplivao sam od kis@ nabujali Dnjestar, i tako se sspasao. Ostali su poklani. Sa mom je dosao i Mula Ibrahim, vojni pisar, s kojim sam se sprijateljio u ta tri rmjeseca putovanja prema kucl, presra dalekom zavicaju, dosao je zato sto sam, plivajuci, zvukao tz fopasne rjeke njegov probuseni carmac | sto sam ga, bolesnog, pola puta nosio, vukao, hrabrio, kad bi pao na koljena il lege na legja, i neporicno zurio u mutno tudje nebo, zeleci da umrre. [Nikome nisam pricao o tom Hocinu, kad sro se vratil. Mozda zato sto sam bio umoran, | zbunjen, sto mi je sve to hocinsko izgledalo cudno, kao da se desavalo u nekom drugom zivotu, pa i ja kao da sam bio Grugl, ne ova) sto Je suznin ocju giedao svo} rodni grad, jedva ga prepoznavajuci. Nista nisam zalio, risam bio pozlledjen, nisam se osjecao prevaren, sarro sam bio prazan | zbunjen. Kad sam astavio irjesto Ucitelja, i djecu kojy sam poducavao, Isao sam u neku siavu, u neko svjetlo, a upao sam u biato, nepregledne dnjestarske ritove oko Hocina, medju vaske | bolesti, u rane | sit, u neopisiv Hudsi jad. Iz tog cuda sto se zove rat, zapamrtio sam bezbro} sitnica | samo dva dogadjaja, | pricamo njima ne zato sto su tezi od estalin vec sto ih nikako ne zaboravljam. Prvise tice jedne bitke, medju mnogima. Otimali smo se o jedno utvrdjenie, pleter nabijen zemijom. Mnogo je ljudl poginulo u mocvarama oko utvrdjenja, | nasih | njhovih, cma voda rtova postala Je zagasitosmedia od krvi, zaudaralo je na pradavno barsko korjenje, ina true leseve, koje niko nije vadio. ‘Akad smo zauzel nasip, kad smo ga reznijeli topovima | glavame, zastao sam, umoran: kakav besmis2o! Sta smo mi dobll, a sta su oni izqubil? I nas i njh okruzivao je jedini pobjednik, potpuni mir prastare zemije, ravnodusne prema ljudskom jadu. Drzao sam glavu u rukam, te vecer, sjedeci na rokrom panju, pred jadnom vatrom koja nam je kopala oci, zagiusen leicima barskin ptica, uplasen gustom magiom njeparskih mocvara sto nas je upomo zaviela u zaborav. Ne znam kako sem te noci uspio da prezivim stravu, u meni | oko mene, | najdubliu tugu poraza, posille pobjede, nejasan sam sebi. U mala, u magi, u kricime | 2vizducima, u ocajanju kojem nisar nalazio razlog, u to} dugoj noci nesna, u crom strahu kojl nije od neprijatelja, vec od necega iz mene, rodio sam se ovakav kakav sam, nesiguren u sve svoje i u sve Ijudsko. Drugi dogadiaj je nuzan, | uzalud pokusavam da ga izbacimiz sebe. Cesto je u meni, i kad ne zelm. Sve {94 ponovo vrati, cak i ono sto mu je suprotno, neciji veseo smijeh, golubije qukanje djeteta, njezna pjesme o ljubavi. A mie sjecanje uvijek potice od kraja, ne ovako kako sada pricam, zato Je mozda onesto netacno, all drukcije ne biste razumiel. U treco} ceti, desetorica Sarajlja odmmah su se izdvojia,pan cxass034s3 0d straha pred nepoznatim krajem, nepoznatim nepriateljem, nepoznatim drugim vojnicima. U svakome od. nas, za drugaga je bilo nesto njegovo, prisno, bili smo posrednicl jedan drugome za misao 0 zavicaju | pporodie!, nijerro gledanje | cudjenje, sta to trazimo u tudjo} zem, osim svoje | tude nesrece. Vracao sam se mediu njih, kao da sam dolazio kucl. Bil su obicni ud, dobri, Neko je na vojnu dosao zato sto je htio, neko zato sto je morao. Ahmetaga Misira, krojac, a ne pamtim ga drukcije nego pijana, dugo je zello da postane aga, a kad mu je to uspjelo, odmeh su ga pozvali u rat, sto sigumo nije zelio. Ljutit stari Hido, tell, pobjegao je od sirtinje, Snazni Mehmed Pecitava, uvijek golh prsa, najruznijim rjecima je psovao i rat | onoga ko ga je ‘zmisio | sebe sto se priavio, ali nikad nije htio da kaze sto se priavio. Tbrahim Paro, knjigovezac, rasjecene gomje usne, sto je, kazu, biljeg srecna covjeka, imo je tri zene u Sarajevu, | sallo se da je od jin utekao. Dvojice sinova berbere Salina s Alfakovca htjeli su da pobjegnu od berberskog zanata, iako Je jedan od njh, starii, ponio britvu iz oceve radnje, all je brijao samo sebe, ni za zivu glavu nikoga ‘rugog. Hadzi Husein, zvani Pisris, zapao u dugove 1 skionio se u vojsku, Small-aga Sovo, kazandzia, oszo 5 drugima, u picu i odusevijenju, pa je oduseviienje ivjetrio ubrzo, kad i pice. Avaija Suprde, liver U miry, bajraktar u ratu, dobar i posten u oba posla, a ne zna se koji je gor. 1 svi su izginull. Ahmet Misra je kratko bio aga, | skupo je to platio. Ibrahim Paro se zauvijek oslobodio svojih zena, dotukla su ga tri Rusa, po jedan za svaku zenu. Husein Pisrris je otplatio sve ovozerrliske ddugove, glave pobodene u dnjestarsku rocvaru, Starji od dvojice brace zaklao se britvom jednoga ranog Jutra u ulrajinskom selu gdje smo zanocil ‘Vesti su se, osim mene, samo Smail-aga Sovo | bajraktar Avdaga Suprda. Smail-aga Je pobjegao kuci pile zavrsetia vojne, nestalo ga je Jedne noc, | poslje nekollko mjesecl, taman kad se rat zavrsio, dosao U sargjevo, izbezumjen od brige za zenom | troje djece, jedva su ga prepoznali, a kad su ga prepoznali, 2 to Je bilo odmah, zadavili su ga kao vojnog bjegunca. Avdlja Suprda, barjaktar, junak koji se nicega nije bojao, koji Je ostao ziv u stotinu jurisa i izio citavu ko2u ispred hiljadu kursumma, poceo je da se bavi vocerstvorn, kad se vratio, posiie rasula vojske, u svoje selo Lasicu. Pao je s kruske | ulrro. Tako, eto, ja 21, jedini, pricam o njima mrtvima. Pa, da posteno priznam, volim sto Je tako nego da su oni Zivi pa da pricaju 0 meni mrtvom, pogotove sto ne znam sta bi o meni govoril, kao &to ni oni ne znaju sta cu ja 0 njira govortl. Oni su svoje odradil, ni sjenke vise od nj nema. Ostace samo ono sto Ja, pravo li ktivo, kazemo njira, eto, tih desetak Sarailiia, kao i hillade drugin, osvajalo Je nesto sto im nije blo potrebno, | borilo se za carevinu, ne misteci da se ne tice ni njih carevina ni oni carevine, sto su saznala njhova djeca, za kojom riko ni giavu nije okrenuo, posiie. Dugo me mucila nekorisna misao, kako je glupo i nepravedno sto su ‘zginull tolki dobri judi, 2a nek mastariu kojoj ni imena ne znas. Sta ce oni u dalekoj Rush, na dalekom Dnjestru? Sta ce tamo krojac Ahmed Misira, sta ce knjigovezac Paro, sta dva sina berbera Saliha s Alifakovea, sta ce kazandzija Sovo, ta telal Hido? Pa i da su odrzali taj nesrecni Hocin, da su osvojil tudju zemiju, sta bi se promjeniio? Da li bi bilo vise pravde a manje gladi, pa ako bii bil, zar judima ne bi zastajao zalogal u gr akoje otet od tudje muke? I da Ii bi srecnije zivjell? Ne bi, nimalo. Neki drugi krojac Misra bi krojo sukno, pogrbljen, Isao da pogine u nekim nepoznatim mocvarama. Dva sina nekog berbera ' Alfakovca, vezana’bratskom liubaviu, jurla bi da nestanu na nekom drugom Hocinu i nekom drugom Dnjestru. Pametni Mula Ibrahim kaze da to nije ni lupo ni nepravedno. To nam je sudbine. Kad ne bi bilo ratova, ppokilibisrro se medju sobom. Zato svaka pametna carevina potrazi neki Hocin, da pusti zu krv narodu i da nagomilana nezadovoljstva odvrati ad sebe. Druge koristi nema, ni stete, ni od poraza ni od pobjede. Jer, ko Je kada ostao pametan poslie pobjede? A ko fe izvukao iskustvo iz poraza? Niko. Ljudi su 2a djeca, zla po cinu, djeca po pameti. I nikad nece biti drugacij [Nisam se slagao s Mula Tbrahimor, bar ne sasvim, i dugo se nisam miro sa smrcu drugova u hocinskim pistalinarra. Izgledalo mi je to sasvim neprinvatljvo, gotovo suludo, kao da se neka nerazurme a strasna Sila polgrava § Hudina. Nisam mogao da se oslobodim more sjecanja, suvise naglo sam lz mirljubive dosade ucenja upao u surovu zbillu ubijanja. A Mula Ibrahim Je rekao da je dobro dok krivicu bacam na nek nerazurmnu sily. Opasno bi bilo kad bih krivca potrezio na zerj Alin ja ni Mula Ibrahim, koji je sve znao, nismo mogli da objasnimo slucaj koji hocu da ispricam. Doduse, [judi su se izmijenili u dugim mjesecima ratovanja, postali su grublj, nemlosrdnij, mozde zbog beskrajnog prostora koji hn Je odvajao od kuca, mozda zbog surovosti koju namecu rat | staina bizina smeti, pa opet, Zar se judi mogu tolko promijent, da u jednom casu ostanes zaprepasten, | pitas se u cudu: ko su ovi bhuai? Nemoguce je da su to oni ist koje sam dvije godine poznavao. Kao da ih je ret dugo kuzio, | zio u njima, dotle skriveno, mozda i njima nepoznato, izbio je odjednom, kao bolest. ‘Sa straze sam se predvece vratio konacistu, stopi cvrste zemije medju barama, s koibom v kojo} je Zivjela jos mriada zena, s troje djece, i s mrsavom metijavom kravom u staji od pruca. Brinula se o dject i © kravi, sama, muz jo} je sigumo s ohu stranu mocvare, protiv nas. Nie govorila o njemu, nije govorla ni © cemu, a nisi je ni pital. SKanjala se od vojnika, a uvece se s djecom zatvarala u Kolb.