SADRAJ

1.UVOD .....................................................................................................................................2
2. MEZOPOTAMIJA..................................................................................................................2
2.1. KRONOLOKI OSVRT..........................................................................................2
2.2. BOGOVI MEZOPOTAMIJE...................................................................................4
2.3.

POLITIKE, DRUTVENE I RELIGIJSKE

PROMJENE....................................7

3. ARHITEKTURA I UMJETNOST........................................................................................14
3.1. ENUMA ELI, POTOP I GILGAME.................................................................14
3.2. HRAMOVI, PALAE I ZIGURATI.....................................................................16
4. ZAKLJUAK.......................................................................................................................18
5. BIBLIOGRAFIJA.................................................................................................................20
5.1. IZVORI..................................................................................................................20
5.2. LITERATURA.......................................................................................................20
5.3. INTERNET STRANICE........................................................................................21

1. UVOD
Ovaj zavrni rad e sadravati informacije o religijskim aspektima drevne
Mezopotamije, poevi od Sumera, ije su klinasto pismo, jezik, mitologija, knjievna djela,
likovna umjetnost i arhitektura postavili temelje na kojima se razvijala cjelokupna
mezopotamska civilizacija i kultura. Zakljuno do dolaska Ahemenida, odnosno stvaranja
Perzijskog carstva, obuhvatit u politike i drutvene promjene koje su se vie ili manje
odrazile i u religijskom svijetu. Pritom u se vie fokusirati na religijsku predaju koja svojim
fantastinim mitovima, mnogobrojnim boanstvima i velianstvenim sakralnim objektima
obogauje ivot i kulturu mezopotamskih naroda.
2. MEZOPOTAMIJA
2.1.

Kronoloki osvrt

Mezopotamija je bila kolijevka civilizacije zajedno sa Egiptom, ali za razliku od

Egipta, bila je sredite razvitka vie velianstvenih civilizacija kao to su civilizacije Akada,
Babilona i Asirije.1 Ime su joj dali grki povjesniari i istraivai, te ono znai 'zemlja izmeu
rijeka', poto se nalazi izmeu Eufrata i Tigrisa (od rijei gr. mesos, to znai izmeu, u
sredini, gr. potamos rijeka). Danas, veina drevne Mezopotamije lei unutar granica
modernog Iraka, sa nekim dijelovima zapadno i sjeverno u Siriji te Turskoj. Naziv
Mezopotamija se koristi za podruje koje je bilo omeeno planinskim masivom Zagros na
sjeveroistoku, te se od Perzijskog zaljeva na jugoistoku iri do ogranka planine Taurus na
sjeverozapadu. Imena rijeka Eufrat i Tigris su takoer djela Grka. Izvorno Tigris se zvao
Idiglat, Eufrat Buranom, imena koja su koristili stanovnici tog podruja u prapovijesti. U
Bibliji, Tigris se na hebrejskom naziva Hidekel, Eufrat je nazivan Prat. Takoer su navedene
kao dvije od etiri rijeke koje izlaze iz Edena (Knjiga postanka, 2

13-14

). Slinost odreenih

tema u natpisima klinastog pisma i u Starom zavjetu je posljedica ranih kontakta, a ne

izravnog posuivanja. Doline rijeka i ukupni mezopotamski hidrografski sustav u sjevernim i
istonim regijama su odreivali rasprostranjivanje kulture naselja u Mezopotamiji.
Nesumnjivo je da je najstarije poruje u kojem se u mezopotamskoj aluvijalnoj nizini
naseljavaju organizirane skupine upravo juni dio onog podruja koje e se oko 2000 godina
kasnije u izvorima pisanim klinastim pismom definirati kao Sumer. U ranodinastijskom
1

BERTMAN 2003: 10.

razdoblju, Sumer se sastojao od grada-drava koje su vrlo vjerojatno kontrolirale jedno ili vie
urbanih sredita. ini se da su gradovi-drave bili meusobno povezani u savez koji je imao
religijski predznak.2 Nakon ranodinastijskog razdoblja u Mezopotamiji ulazimo u period
akadske drave (o. 2334.-2154. g. pr. Kr.), nazvan je po prvom uspjenom pokuaju
centraliziranja moi spajanjem vie gradova pod stalnu kontrolu jedne dinastije. 3 Klasina
sumerska civilizacija je uvelike utjecala na Akaane. Trea dinastija Ura je predstavljala
sumersko-akadsku sintezu, gdje se vidio utjecaj sumerske kulture u prvoj etvrtini drugog
tisuljea pr. Kr. Glavna sredita u periodu III. dinastije Ura (o. 2112.-2004. g. pr. Kr.) su
Uruk, Laga, Ki, Akad i Guti u Diyali. 4 Nakon pada Ura dva grada-drave, Isin i Larsa,
ostvaruju nadmo na jugu Mezopotamije, te ratuju za teritorijalnu prevlast. 5 U meuvremenu,
na sjeveru Mezopotamije se dva grada-drave bore za prevlast na trgovakim rutama, Aur i
Enuna.6 Period od kraja III. dinastije Ura do kraja I. dinastije Babilona nazivamo
starobabilonskim periodom (o. 2000.-1600. g. pr. Kr.).7 Stoljee nakon pada Ura, Amoriani
su osnovali tzv. I. babilonsku dinastiju (o. 1900.-1595. g. pr. Kr. ), moda najpoznatiju po
Hamurabiju. Nakon Hamurabijeve smrti, naslijedio ga je uzurpator Ilumailum, osnovavi II.
babilonsku dinastiju (o. 1730.-1460. g. pr. Kr.). Uz Hetite, velika podruja Anatolije su
proeta kulturom Mezopotamije od 1700. g. pr. Kr. pa nadalje. Povlaenjem Hetita iz
Babilona, iransko pleme pod imenom Kasiti okupirali su grad, to se smatra poetkom
kasitske dinastije (o. 1595.-1157. g. pr. Kr.). Nakon povlaenja Elamita iz Babilona, vladari
grada-drave Isin su osnovali drugu dinastiju Isina, poznatu kao IV. babilonska dinastija (o.
1156.-1025. g. pr. Kr.). Nakon okonanja dinastije, na tron Babilona dolaze stranci, Aramejci.
Asirija je na kraju 10. st. pr. Kr. doivjela pad moi, ali se uzdignula uz vladara Adadnirarija
II., s kojim je zapoelo neoasirsko razdoblje ali naposljetku okonano padom Ninive (o. 911.612. g. pr. Kr.).8 U meuvremenu je zapoelo neobabilonsko razdoblje (625.-539. g. pr. Kr.)
karakteristino po tome to su na vlasti Kaldejci. Jedan od najznaajnijih vladara ovog
perioda je Nebukadnezar II. (o. 604.-562. g. pr. Kr.) koji je razorio Jeruzalem, i za vrijeme
kojeg je Babilon postao legendaran zbog svoje velianstvenosti. Mo Babilona je poela
slabiti sve do osvajanja Perzijanaca o. 539. g. pr. Kr.

Dolaskom Ahemenida, formira se

SNELL 2005: 61.

BERTMAN 2003: 56.
4
HALLO, SIMPSON 1998: 56.
5
BERTMAN 2003: 57.
6
BERTMAN 2003: 57.
7
BERTMAN 2003: 74.
8
BERTMAN 2003: 58.
9
BERTMAN 2003: 58.
3

Perzijsko carstvo (o. 539.-331. g. pr. Kr.) na podruju Irana, iji se teritorij prostire od Egipta
na zapadu, do Indije na istoku.
2.2. Bogovi Mezopotamije
Mezopotamska religija sa njezinim boanstvima nije jedna jedinstvena cjelina, ve
drutveni alat koji se mijenja u koraku sa rastuim kompleksnim i hijerarhijskim drutvom. 10
Bogovi su bili najvei autoritet u svemiru, odreivali su tok dogaaja na Zemlji. Pod
vodstvom Anua, boga neba, ije ime znai 'nebo, sjaj, svijetlo', formirao se kozmiki red iz
primordijalnog kaosa. On je bio personifikacija neba i najmonija sila u kozmosu, stariji od
svih bogova i krajnji izvor postojanja.11 Imao je mo suditi onima koji bi poinili bilo kakav
prijestup nakon to bi ih pozvao ispred svoga prijestolja pred kojima se nalazilo ezlo,
vijenac, kruna i zapovjedni tap. Zvijezde su bile Anuovi vojnici koje je stvorio kako bi
unitio zle sile, te nikad nije silazio na zemlju, radije je bio na nebu. 12 Anua su u hetitski
panteon uveli iz Mezopotamije Hurijci. Kao bog, zauzeo je neovisnu poziciju, dok je od
vremena Gudeje, sveenika-vladara Lagaa, postao vrhovni bog. U njegovom nebeskom
prebivalitu on je uvao kruh i vodu besmrtnog ivota, i to je bio on koji je dao boanski
autoritet kraljevima na Zemlji.13 Pored njega je bio Enlil, njegov sin, isprva tovan u Sumeru
kao 'Gospodar vjetra', bog oluja koji je predstavljao snagu prirode. 14 On je bio drugi lan
velike trijade, koji je takoer okarakteriziran kraljem bogova kao i kraljem vjetrova. Postao je
veliko sumersko boanstvo i voa panteona tijekom treeg tisuljea pr. Kr. Vjerovalo se da
je Enlil mnogo prije nego to je bio stvoren ljudski rod nadgledao bogove dok su kopali korita
rijeka Tigrisa i Eufrata.15 Predstavljao je mo prirode i zaprijetio kako e unititi ljudski rod
jer nije mogao spavati od buke koju su proizvodili, no o tome u vie kasnije. 16 Njegova mo
se manifestirala u proizvodnji estokih oluja, te u davanju kie. Njega se krivilo za unitenje
Ura od strane Elamita, koje je interpretirano u obliku katastrofalne oluje, te je pod njegovom
zapovijedi sumerski vladar Ume, Lugalzagesi, napao i podredio Laga na kraju
ranodinastikog perioda nazvavi se Kraljem zemlje.17 Anu je bio boanski autoritet, a Enlil
izvritelj boanskog autoriteta na Zemlji. Trei u trijadi je bio Enki, odnosno Ea kako je bio
10

JOHNSTON 2004: 396.

JAMES 1962: 73.
12
STORM 2002: 19.
13
JAMES 1962: 73.
14
STORM 2002: 32
15
STORM 2002: 32.
16
STORM 2002: 32.
17
JAMES 1962: 74.
11

nazivan kasnije, gospodar dubokih voda, koji je ivio u Apsu, praiskonskom oceanu, suhom
i mranom svijetu, ponekad opisivanom kao planina, ponekad kao neprijateljski teritorij, u
kojem je poivao Ea, personifikacija boanske mudrosti i izvora svog ezoterinog znanja, te
bog magije. Erekigal je bila kraljica podzemnog svijeta i u akadskoj i u babilonskoj
mitologiji, te sestra od Itar i pandan sumerske boice Inane. 18 Ukratko, Ea je bio zaduen za
oporavak civilizacije poslije potopa u treem tisuljeu pr. Kr. Njegovo kultno sredite je bilo
smjeteno u Eridu, gdje je i njegov hram sa svetim drvom gdje su se slatke vode rijeka
mijeale sa slanim ili 'gorkim' vodama mora, kao u primordijalnom vodenom kaosu kada se
Apsu stopio sa Tiamat.19 Tamo je takoer Anu oblikovao ljudsku rasu iz gline i svim
stvorenjima je Ea udahnuo ivot (koji je ujedno bio bog Tigrisa i Eufrata, rijeka i planina,
darovatelj ivota, zatitnik umjetnosti, kroja sudbina koji je odreivao sudbinu svakog
ljudskog bia). Anu, Enlil i Enki nisu imali jedinstveni poloaj boga sunca i njegova
zemaljskog utjelovljenja na Zemlji kao primjerice faraoni u Egiptu. U sumerskom nebeskom
panteonu, Anu je bio mutna figura sa oblikom i pojavom vrhovnog bia, Enlil je takoer bio
uzvienog poloaja, Enki (Ea) je bio 'gospodar zemlje'. tovie, raniju Trijadu je zasjenila
nova generacija bogova Sin, bog mjeseca, ama, bog sunca, Adad, bog oluje s kojim je bila
povezana Itar, i kada je Marduk prevladao Tiamat i njezine zle sile, naslijedio je status,
atribute i funkcije Enlila kao glave panteona.20 ama je bio jedan od najdjelatnijih bogova u
Babilonu Hamurabijeva doba o. 1700. g. pr. Kr. , zvan i Babar, to je vjerojatno oblik pridjeva
barbar (Sjajni).21 Sunce to su tovali i Sumerani, osobito u Larsi i Siparu, pod imenom Utu,
zahtijeva od vladara da budu pravedni, branitelj je onih koji su im potinjeni, a osobito
obespravljenih. Ta je znaajka osobito jasno izraena u uvodu uvenog Hamurabijeva
zakonika i na skulpturi u zaglavlju zakonika, gdje kralj pokorno stoji pred amaem i od
njega prima znakove svoje slube.22 Sin, bog mjeseca u sumerskom panteonu, dobro je poznat
zahvaljujui poticajnim otkriima sir Leonarda Woolleyja u Uru, glavnom bogoslunom
sreditu june Mezopotamije.23 Veliko tovanje mjeseca u sumerskoj religiji moda ukazuje
na putovanja sumerskih naseljenika, koji su oito organizirano preplovili Perzijski zaljev. 24
Nije puka sluajnost to je najvanije sredite bogotovlja mjeseca, osim Ura, bilo u gradu
sjeverne Mezopotamije u Haranu, a haran zapravo znai karavan. Tu je majka kralja
18

STORM 2002: 32.

JAMES 1962: 74.
20
JAMES 1962: 75.
21
GRAY 1987: 18.
22
GRAY 1987: 18.
23
GRAY 1987: 18.
24
GRAY 1987: 20.
19

Nabonida (556.-539. g. pr. Kr.), posljednjeg vladara Babilona, bila sveenica boga mjeseca. 25
Iz sumerskog mita o sjedinjenu Enkija i Ninhursag, te o Enkijevu mnogobrojnom enskom
potomstvu moemo zakljuiti koliko su bila vana enska boanstva, mnotvo varijanti boice
majke, sredinjeg lika u svim prirodnim religijama. U sumerskoj mitologiji, Ninhursag 'majka
zemlje', nazivana je Ninsikil-la, odnosno 'djevica', dok nije prila Enkiju, bogu voda i
mudrosti, i rodila bezbolno veliki broj boanstava nakon 9 dana trudnoe. 26 Onda je postala
Nintu-ama-Kalamma, 'ena koja raa', 'majka zemlje', i kao njegova ena bila je Dam-galnunna, 'prineva suprunica'. Kako je zanijela kao plodno tlo i rodila vegetaciju, bila je znana
kao Nin-hur-sag-ga, 'ona od planine'.27 Boanstvo koje se u Sumerana nazivalo Inana, u
Semita, Amoriana i Asiraca poistovjeivalo se s Itar.28 Sveta edniba izmeu boga i boice
bio je znaajan obred u sumerskoj religiji, a takoer i u religiji Semita na Bliskom istoku u
svim razdobljima i pokrajinama, osim u Izraelu. Taj obred je u Mezopotamiji prikazan na
peatnom valjku iz Tell Asmara ( datira u polovicu drugog tisuljea pr. Kr. ), a iz obrednih je
tekstova poznato da su gradu Isinu oko kraja treeg tisuljea pr. Kr. svake godine obavljali
svetu enidbu izmeu kralja kao predstavnika Tamuza, boga biljnog svijeta i sveenice koja je
predstavljala Inanu.29 Inana, sumerski duplikat asirske Itar, i njezin brak sa bogom pastira
Dumuzi (Tamuz) koji je utjelovio moi proljea, simbolizirao je obnovu ivota. Njezino
vjenanje je slavljeno na proljetnom festivalu u Isinu, upravo zbog toga to u tom periodu sve
cvate te dolazi izraaja vegetacijski ciklus. Povezana je s Tamuzom, bogom biljnog svijeta,
koji umire i nanovo se raa. Ona u doba njegova zamiranja odlazi s njim u podzemni svijet,
to je motiv koji se u Kanaanu javlja kao potraga boice Anat za mrtvim Baalom, u Egiptu
kao Izidina potraga za Horusom, u Grkoj Demetrina potraga za Korom, i Afroditina za
Adonisom.30 Itar je u semitskom razdoblju Babilona i u Asiriji bila poznata i kao boicaratnica, pa je upravo to uloga koju preuzima kao kanaanska Anat. To je znaajka koja je po
svojoj prilici semitskog podrijetla i moe biti povezana sa semitskim bogom Athtarom. 31
Kultna ivotinja boice bio je lav. Marduk je u amoritskom razdoblju bio gradski bog
Babilona i u sebi je spajao ulogu sumerskog Enlila, kao izvritelja volje boanskog dvora, i
kao boga oluje.32 Igra glavnu ulogu izmeu 'Reda' i iskonskog 'Kaosa' u Amoriana sjeverne
Mezopotamije. Te dunosti preuzimao je i Adad, u Siriji i Palestini nazivali su ga Hadad, a
25

GRAY 1987: 20.

JAMES 1962: 78.
27
JAMES 1962: 78.
28
GRAY 1987: 20.
29
GRAY 1987: 20.
30
GRAY 1987: 24.
31
GRAY 1987: 24.
32
GRAY 1987: 25.
26

priznanje njegove nadreene uloge oitovalo se u naslovu Baal (Gospodin). Njegovu ulogu
u sukobu sa snagama Kaosa u obredima novogodinje svetkovine u Asiriji preuzeo je Aur,
najvei bog asirske mitologije i zatitnik Asirije, koji je na skulpturi u palai Asubarnipala II.
(883.-859. g. pr. Kr.) u Nimrudu prikazan kako se naoruan munjom bori s nemani Kaosa. 33
Erekigal i Nergal su bile zle sile podzemnog svijeta. Prema uvenom tekstu koji se odnosi na
kult plodnosti, boica plodnosti Itar silazi u podzemni svijet kroz sedam vrata i pri svakom
prolazu gubi jedan od simbola svog boanskog autoriteta. Kraljica ovog paklenog kraljevstva
je boica Erekigal ili Alatu (boica).34 U drugom se mitu opisuje kako je Nergal, bog
masovnog unitenja ratom i poastima prodirao u podzemni svijet postavljajui svoje vlastite
straare da uvaju 14 vrata. Zbacio je s prijestolja Erekigal, ali joj je na njeno preklinjanje da
je uzme za enu i preuzme njeno kraljevstvo potedio ivot. 35
2.3. Politike, drutvene i religijske promjene
U razdoblju od o. 4500.-3500. g. pr. Kr. drutvo je bilo organizirano u malena
poljoprivredna sela sa manjim unutarnjim ili regionalnim drutvenim podjelama,
svakodnevno ponaanje je regulirano pravilima tradicije tzv. me.36 Odluke donosi obitelj,
usmjerena na kult predaka. S vremenom je vlasnitvo zemlje i sa njom, posjedovanje politike
moi, sve vie bilo koncentrirano u rukama manjine. 37 Smatralo se kako je i kozmos ureen
istim tipom pravila (me) kao i drutvo.38 Podrijetlo Sumerana, iji su pripadnici bili posve
razliiti od Semita, jedno je od velikih nerijeenih povijesnih pitanja. Nagaalo se da su doli
s jugoistoka, iz june Perzije ili iz podruja Perzijskog zaljeva. Znaajno je da je jedan prizor
njihovih mitova smjeten na Tilmun (utvrdilo se da je to otok Bahrain u Perzijskom zaljevu). 39
Woolley je otkopao najstariji sloj na lokalitetu Ura i okolice, zatim i grobove sa mnogim
nalazima iz o. 3500. g. pr. Kr. Pripisuje ih Sumeranima, koji su to podruje naselili u petom ili
etvrtom tisuljeu pr.Kr.40 Tradicionalno gledite jest da se u ranodinastikom periodu
Sumer sastojao od grada-drava koje su vrlo vjerojatno kontrolirale vie urbanih sredita i
zalee.41 Svaku je dravu dijelio razliit poredak to je oteavalo ekspanziju i ujedinjenje.
33

GRAY 1987: 25.

GRAY 1987: 25.
35
GRAY 1987: 25.
36
BERTMAN 2003: 62.
37
BERTMAN 2003: 62.
38
JOHNSTON 2004: 396.
39
GRAY 1987: 7.
40
VILII 2000: 170.
41
SNELL 2005: 61.
34

Vrlo je vjerojatno kako su najstariji vladari sumerskih gradova-drava u svojim rukama imali
svjetovnu i duhovnu mo ponajprije jer je vladar ujedno bio i predstavnik boanstva grada. 42
Tijekom ranodinastikog perioda, proizaao je koncept vladavine gdje se razlikuju ensi(k) koji
je predstavljao privremenog vladara sumerskog grada-drave odnosno namjesnika grada, gdje
je zemlja gledana kao privatno vlasnitvo boanstva, te lugal koji je smatran karakteristikom
sjevera gdje su prema legendi kraljevi sili sa nebesa u Ki (razlika je bila samo po opsegu
podruja na kojemu se prostire vlast), dok je en predstavljao religijsku slubu.43 Sumerani su
ivjeli u malim gradovima-dravama, gdje je gotovo svaki grad imao svoju kraljevsku
dinastiju: Larsa, urupak, Ur, Uruk, Uma , Ki, Nipur, Laga, Isin, Mari, Adab, Hamasi,
Nunki, Badtabira, Avan, Akak, Borsipa, Eridu i dr. Njihovo klinasto pismo, jezik, mitologija,
knjievna djela, likovna umjetnost i arhitektura bili su vrst temelj na kojem se razvila,
oploena raznim utjecajima drugih naroda, cjelokupna mezopotamska civilizacija i kultura.
Ime Sumer je semitskog porijekla, dok je samo narod sebe nazivao Kengi, to je tek kasnije
dokazano, meutim, ime Sumerani ostalo im je i nadalje, njihovu zemlju za vrijeme Kasita
nazivaju Kardunia, to na kasitskom znai vrt boga Duna.44 Neki strunjaci smatraju kako
je postojao veliki savez koji je ujedinio cijeli Sumer u jedan politiki i vjerski entitet pod
imenom 'Kengir liga' centriran oko Nippura. Nazivali su svoju zemlju Kengir, njihov jezik
Emegir i sebe Sag-giga.45 Sumerski kraljevski popis smjetamo u razdoblje vladara
Utukhelaga u Uruku (o. 2125. g. pr. Kr.). Popis je jako bitan jer je obuhvatio stare popise iz
velikih mezopotamskih gradova Kia, Uruka, Ura, Akaka i Akada. Najpoznatiji spjevovi
sumerskog razdoblja su bili Enmerkar i gospodar Arate, Enmerkar i Ensukusirana, te
Enmerkar i Lugalbanda. Iako je glavni jezik veine ranih tekstova sumerski, pojavljuju se
neke semitske rijei iz ranijih perioda, zato postoji pretpostavka kako je sumerski bio
dominantan jezik na podruju juno od Nipura, a semitski jezik poznat kao akadski na
podruju sjevera.46 Drugi pisani materijal koji je vrlo bitan za rekonstrukciju ranodinastijskog
razdoblja jest kratki zapis kralja Enmebaragezija, kralja Kia. Nalazimo velik broj natpisa
urezanih na posveene predmete iz hramova ili na spomenike poput nadgrobnih ploa,
posebice trebam istaknuti stele sa 'smeim supovima' koje je podignuo Eannatum. U periodu
od o. 3500.-2500. g. pr. Kr. su se sela pretvorila u gradove, i vladavina se vie ne bazira samo
na krvnom srodstvu.47 Bogovi u prirodi su proirili svoje moi, te postali bogovi gradova, u
42

JOHNSTON 2004: 167.

JOHNSTON 2004: 167.
44
BURCKHARDT 1916: 19.
45
HALLO, SIMPSON 1998: 29.
46
KUHRT 1995: 26.
47
JOHNSTON 2004: 396.
43

antropomorfnom obliku sa suprunicima i slugama u glavnom hramu grada: Inanna (boica

neba) u Uruku, poistovjeena sa Venerom, Utu (Sunce) u Larsi, Nana (Mjesec) u Uru, Enlil
(bog vjetra, uragana itd.) u Nippuru, Ninhursag (majka bogova) u Kiu, Enki (gospodar
bogova i zemlje, bog vode) u Eridu, koji je postao vjersko sredite, kamen temeljac pravilnog
ponaanja (me).48 Pravo ljudskog vladara na zemlji proizlazi iz njegove povezanosti sa
boanstvom. U Uruku on je oenjen Inanom, i kao njen suprug on nadzire njezine domene
djelovanja i obitavanja, grad i stanovnike, svugdje drugdje vladar je sin od boanstva
(ensig).49 Juna Mezopotamija je cvala pod efikasnom upravom vladara sumerskih gradovadrava, ali u zemlju su dolazili i pripadnici drugih naroda. U treem tisuljeu pr. Kr. u
podruje Sumerana provaljuju semitska plemena iz Sirije i uvruju svoju vlast u gradovima
Akadu, Sipuru, Borsipi, Babilonu i drugima. Pripadnici pustinjskih plemena su stalno
ugroavali sigurnost sjedilake civilizacije. Pustinja je za sjedilaku populaciju bila podruje
nesigurnosti, sveg ono to je nepredvidivo, otkud stiu divljaci koji siju pusto. Zbog toga je u
mezopotamskoj mitologiji pustinja bila rezervat zlokobnih nadnaravnih sila, te cijele legije
zlobnih demona prema vjerovanju drevnih Mezopotamaca. To su ujedno i razlozi zato su
Sumerani htjeli ivjeti u miru sa pustinjskim Semitima. Njihov poloaj odrazio se u legendi o
Gilgameu, u kojoj je prvi neprijatelj dostojan opasnog kralja Uruka (biblijskog Ereka) bio
Enkidu, stepski divljak, koji nakon strahovite borbe postaje Gilgameov suputnik u njegovim
pothvatima. U razdoblju od o. 2500.-1500. g. pr. Kr. religijska i politika uprava razvijena na
jugu (Sumer) dozvoljava jedino gradove-drave, dok na plemenskom sjeveru (Akad)
prevladava nasljedno regionalno kraljevstvo sa irim tenjama. 50 Na pola puta kroz tree
tisuljee pr. Kr., kralj na sjeveru, Emenbaragesi od Kia, dao je Nipuru privilegirani poloaj
nazvavi Enlilov hram Urunanam ('to je doista grad'), do akadskog razdoblja Nipur postaje
kozmiko sredite odakle Enlil upuuje jedno gradsko boanstvo, koje zauzvrat uputi kralja
da vlada narodom (dinastije Akada, Ura, Isina, Larse i Babilona). 51 Tijekom ovog razdoblja
originalna sumerska imena bogova su zamijenjena akadskim duplikatima: Inana je postala
Itar, Utu ama, Nana- Suen (Sin kasnije), Ninhursag Mami, Enki Ea. Bogovi bez
odgovarajue zamjene su ostali nazivani isto, kao na primjer Enlil. 52 Do semitske prevlasti
dolo je za vrijeme semitskog kralja nazvanog Sargon (arukin), koji je 2334. g. pr. Kr.
zapoeo vojnu karijeru osvajanjima koja su mu donijela vlast nad jugom. 53 On je vladao tim
48

JOHNSTON 2004: 396.

JOHNSTON 2004: 396
50
JOHNSTON 2004: 396.
51
JOHNSTON 2004: 397.
52
JOHNSTON 2004: 397.
53
BERTMAN 2003: 69.
49

kraljevstvom iz grada zvanog Akad, po ije imenu dolazi i naziv jezika 'akadski', naziv naroda
'Akaani' i naziv akadske drave (o. 2334.-2154. g. pr. Kr.). Iako je Sargon potovao
sumersku kulturu i odrao je sumerski jezik na slubenim inskripcijama, akadski jezik je s
vremenom postao dominantan u Mezopotamiji.54 Napisane su brojne legende o akadskim
vladarima ali najistaknutija je ona o Sargonu. Interesantno je to kako opis njegovog podrijetla
i udesnog spasenja moemo nai u sagama o roenju velikih reformatora i osnivaa
kraljevstva, kao to su primjerice Mojsije i Kir. Nakon to je Naramsin (Sargonov unuk)
poraen od Gutejaca, slijedila je propast akadskog kraljevstva. S vremenom, Gutejci su
protjerani od saveza sumerskih kraljeva. Akadsku prevlast je zamijenila sumerska vlast pod
vladavinom III. dinastije Ura (o. 2112.-2004. g. pr. Kr.). Dva sumerska vladara su zauzela
vodeu ulogu u ivotu njihove drave. Jedan od njih je Gudeja iz Lagaa. O sveanostima u
vezi osnutka hramova, potanke obavijesti prenose hvalospjevi zapisani na slavnim Gudejinim
valjcima u Lagau, u kojima se navode obredi koji su se sluili povodom rekonstrukcije
najveeg gradskog hrama, Enina u Ningirsuu.55 Drugi je Ur-namu iz Ura, osniva III. dinastije
Ura. Oba vladara su bili obnovitelji i zatitnici svetih mjesta, koji su zahvaljivali bogovima
gradnjom hramova i ziguratima. Zigurat u Uru se pripisuje Ur-namu, te je najbolje ouvani
zigurat u Mezopotamiji.56 Njegove osvajake pretenzije je ostvario sin ulgi i unuk Amarsin,
ali pod pritiskom Elamita sa sjeveroistoka i semitskih Amoriana sa sjeverozapada, Ur i
njegova drava se raspala.57 Zlatnom dobu sumerske civilizacije je doao kraj. Nakon pada
Ura, dva grada-drave su se uzdigli i zavladali junom Mezopotamijom, Isin i Larsa.
Meusobno su se borili za teritorijalnu prevlast, dok su u meuvremenu na sjeveru
Mezopotamije druge dvije drave, Aur i Enuna natjecali za kontrolu nad trgovakim
putevima. Tijekom istog perioda, Amoriani su vladali dravom Mari. Najvea sveanost
ovog razdoblja jest akitu ili proslava Nove godine. Zastupljeni su i brojni spjevovi kao npr.:
Gilgame i zemlja ivih, Gilgame, Enkidu i Podzemni svijet. Razdoblje od kraja III. dinastije
Ura do kraja prve dinastije Babilona nazivamo starobabilonsko razdoblje (o. 2000.-1900. g.
pr. Kr.).58 Nakon pada Ura, Amoriani su osnovali tzv. I. babilonsku dinastiju koja je trajala
tri stoljea. Politiki uzorak dominantan u ovom periodu jest jo uvijek mnogobrojnost gradadrava, koje stvarajui saveze pokuavaju male gradove uvui u svoje granice. Odreeni
lokaliteti su bili ogromni i moni entiteti kao to su Enuna, Mari, Isin, Larsa i Babilon.
Politiki model koji su nadalje razvili bio je onaj od Akada i III. dinastije Ura. U nekim
54

BERTMAN 2003: 69.

CRAVETTO 2007: 313.
56
BERTMAN 2003: 70.
57
BERTMAN 2003: 70.
58
KUHRT 1995: 74.
55

10

sreditima, od Levanta do june Mezopotamije, na vlasti su bili Amorejci. Amoritski je bio

semitski jezik, blizak zapadnosemitskoj grupi kojoj su kasnije idovi pripali. Babilon dolazi
iz grkog oblika (), iz akadskog Babili/ilani, to znai 'Boja vrata'/'vrata bogova', na
sumerskome Ka-dingiraa. Babilon je jedan primjer grada kojim je vladala amoritska dinastija
koja je teila imitaciji ranijih velikih drava, a s druge strane, kako bi preivjela, uspostavila
politiku hegemoniju i eliminirala konkurenciju, kao to su Larsa, Enuna, Asirija i Mari. 59
Krajem treeg i poetkom drugog tisuljea pr. Kr. amoritske su skupine iskoristile slabljenje
novosumerske drave utjelovljene u III. dinastiji grada Ura, utemeljivi na njezinim
razvalinama vlastite dravne tvorevine meu kojima je prednost pripala Babilonu pod
Hamurabijem (1792.-1750. g. pr. Kr.). Hamurabi je esti i najpoznatiji babilonski kralj iz
amoritske dinastije. On se uspinjao na hijerarhijskoj ljestvici od lokalnog vladara do
neosporivog vladara cijele Mezopotamije, ukljuujui Sumer i Akad, Mari i Asiriju. 60 Mnogi
elementi kraljevskih ceremonija i rituala su bili namjerna imitacija onih III. dinastije Ura,
kako bi odrali svoju poziciju njezinih legitimnih nasljednika. 61 Drutvena nejednakost nije
bila toliko izraena u ranim stoljeima sumerske civilizacije koliko u vrijeme babilonskog
kraljevstva na elu s Hamurabijem gdje je jasna crta povuena. 62 O njemu i njegovoj vladavini
postoji nevelik broj izvornih podataka sadranih u osam graditeljskih i posvetnih natpisa, 43
zapisa (godinjih formula) u babilonskim kraljevskim ljetopisima koji su u vremenskom nizu
biljeili vane dogaaje razvrstane prema godinama kraljevanja pojedinog vladara te na oko
150 glinenih ploica pisanih klinopisom.63 Hamurabijev zakonik, poznat kao jedan od
najstarijih pisanih dokumenata, sadri zbornik od 282 kraljeve odluke, klesane u stup
klinastim pismom, no nije bio najstariji jer su Sumerani imali svoj zakonik tri stoljea ranije. 64
Vojni pohodi koji su zaokupljali zadnjih 14 godina Hamurabijeva kraljevanja pretvorili su
Babilon u prvorazrednu silu i gospodara meurjeja Eufrata i Tigrisa. Stoljee i pol nakon
njegove smrti doao je kraj njegovoj dinastiji i grad Babilon je osvojen od hetitske vojske. Od
izvora vanih za poznavanje povijesti i kulture samog Babilona, biljeimo putem vrela
napisanih klinastim pismom (Ljetopisi drevnih kraljeva, babilonski ljetopisi, kraljevski
natpisi, topografski natpisi, Ep o stvaranju ili Enuma eli...), zatim iz biblijskih izvora (Knjiga
Postanka, Jeremija, Ezekiel, Izaija, Knjiga Danielova, Otkrivenje...), iz klasinih izvora
(Herodot, Diodor Sicilskii, Strabon, Plinije Stariji...), arapskih izvora, te putem brojnih
59

KUHRT 1995: 108.

BERTAM 2003: 70.
61
KUHRT 1995: 76.
62
BERTAM 2003: 62.
63
GRAANIN 2011: 80.
64
BOROVAC 2002:193.
60

11

putopisa nastalih u srednjem vijeku i u moderno doba. U Bibliji, Babilon se opisuje

negativnim konotacijama, poevi sa babilonskom kulom65, do Nebukadnezorova ludila i
smrti Baltazara u knjizi Danijela66. U knjizi Otkrivenja spominje se kao 'Babilon veliki, mati
ludnica i odvratnost zemlje'67, 'pade veliki Babilon koji je estokim vinom svoga bluda
napajao sve narode' 68. Vie nego bilo koja drevna civilizacija, ukljuujui Rimsko Carstvo,
Babilon ostaje simbol koji izraava duboko ukorijenjeno nepovjerenje ili barem
dvosmislenost prema urbanizaciji.69 Tijekom I. dinastije, Babilon postaje neosporivo glavni
grad. Prevladavajua politika situacija ima svoje religiozne temelje i preureeni su u mitu o
stvaranju, Enuma eli, koji postavlja Marduka, glavnog boanstva Babilona, neovisnim o
odlukama Enlila i neosporivog vladara svemira.70 Bog Marduk, potomak tree generacije
bogova, sin Ee, je taj koji preuzima zadau stvaranja svijeta. On razdvaja praiskonske vode u
slatke i slane vode, zatim odreuje kozmike regije boga Anu, Enlila i Ee, organizira poziciju
zvijezda, sunca i mjeseca to prua kalendarsko praenje vremena. Stvara izvore svjee vode,
kiu, rijeke Tigris i Eufrat. ovjek je stvoren od krvi buntovnih i ubijenih bogova, proetih
boanskim dahom, u svrhu olakavanja posla bogovima oko odravanja svijeta. Marduk se
nagradio za svoj trijumf stvaranjem Babilona, 'doma velikih bogova' i svog svetita. 71
Sauvane su neke himne i hvalospjevi iz starobabilonskog razdoblja. Zanimljivo je da su
veina upuena boginjama, kao naprimjer, spjev o Aguaji je himna boici Itar. 72 Sauvan je
u nekim dijelovima mit o Etani, prvom kralju Kia koji je stupio na prijestolje nakon potopa,
te mit o Adapi iz Eridua. Od staroasirskog perioda jako je malo ostataka istraeno. Ime Aur
je ujedno ime glavnog boanstva i ime grada. Ne pojavljuje se kao ime boanstva sve do III.
dinastije Ura.73 Ime drave Asirije je izvedeno iz grada Aura. 74 Sumersku mitologiju preuzeli
su donekle i Asirci u sjevernoj Mezopotamiji od o. 1200. g. pr. Kr. do pada asirske drave i
razorenja Ninive 612. g. pr. Kr. U razdoblju o. 1000. g. pr. Kr. glava panteona (Marduk
Aur) eli premo nad ovjeanstvom i prirodom, prevladava jedan prikriveni monoteizam
koji je ogranien jedino lokalnim kultovima i ostalim bogovima. Slubeni panteon se sastoji
od mnogih boanstava koji se u raznim tekstovima prikazuju zapravo kao razni aspekti
65

Biblija, Knjiga Postanka, 111-9.

Biblija, Daniel 11- 1442.
67
Biblija, Otkrivenje, 17 5.
68
Biblija, Otkrivenje, 148.
69
LEICK 2003: 2.
70
JOHNSTON 2004: 397.
71
LEICK 2003: 12.
72
An Overview of Mesopotamian Literature [http://www.gatewaystobabylon.com/introduction/literature.htm]
1.9.2013.
73
KUHRT 1995: 84.
74
JOHNSTON 2004: 397.
66

12

glavnog boanstva. Nai su knjievni izvori za mezopotamsku mitologiju uglavnom prijepisi

starijih sumerskih i akadskih inaica iz junomezopotamskih hramova. Prema zapovijedi
asirskog kralja Asurbanipala (668.-626. g. pr. Kr.), sva je ta predaja sabrana, zapisana i
pohranjena u njegovoj zbirci glinenih ploa u Ninivi. Natpisi na kraljevskoj graevini Aura
su glavni izvori tog razdoblja, na kojima se koristi staroasirski dijalekt akadskog jezika
(poprilino razliit od starobabilonskog) i daju kralju jednostavnu titulu: 'i'iak (dingir)
Aur'- 'zastupnik (ili vladar, upravitelj) boga Aura'. 75

Ta titula se koristila jedino u

slubenim kraljevskim dokumentima i natpisima, dok se u svakodnevnim dokumentima

vladar naziva ruba'um ili belum to znai princ i gospodar.76 U Kaniu (Kultepe) je otkrivena
asirska trgovaka naseobina, Asirci su ne samo u Kaniu nego i u mnogim drugim mjestima
osnovali naseobine koje su imale neku vrstu diplomatskog statusa, oznaavale su se karum.
Karum Kani je bila jedna od najbogatijih i najinformativnijih naseobina to se tie podataka
o asirskoj trgovini. Sa zemljom kojom su zavladali stranci, Asirija je u desetom stoljeu pr.
Kr. dola do samoga dna, ali se uzdigla pod vodstvom Adad-nirarija II. Pod Asurbanipalom se
Asirija proirila po cijelom Bliskom Istoku i uinio je Ninivu jednim od najbogatijih gradova
toga vremena. Asirska drava je pala padom Ninive 612. g. pr. Kr.

77

U Asiriji se broj natpisa

vezanih uz opise bitaka poveao poslije 1300. g. pr. Kr., dok su natpisi tog tipa esto u
potpunosti izostavljeni do neoasirskog razdoblja.78 Dugaki natpisi su najee pisani na
kamenim ili glinenim ploama. Trinaest godina prije pada Ninive, kaldejska dinastija je
zauzela prijestolje u Babilonu (o. 625.-539. g. pr. Kr.). Kaldejci bili aramejsko pleme koje se
smjestilo u junoj Mezopotamiji tri stoljea ranije. Herodot je naveo opise donjeg dijela
svetita u Babilonu, te Zeusovog zlatnog kipa kako su ga Kaldejci opisali. 79 Pod Kaldejskim
vodstvom, Babilon je punio prazninu ostavljenu padom asirskog kraljevstva. Najznaajniji je
vladar Nebukadnezar II. (604.-562. g. pr. Kr.), ija je vojska unitila Jeruzalem i iji je glavni
grad Babilon postao legendaran po svojoj velianstvenosti. 80 Svladao je posljednja uporita
asirskog otpora i posvetio svoju vladavinu intenzivnoj gradnji. Oni su vladali zemljom sve
dok svi nisu potpali pod vlast sve monijih Perzijanaca za vladavine Kira Velikog, koji je
osvojio Babilon 539. g. pr. Kr.

75

KUHRT 1995: 84.

KUHRT 1995: 89.
77
BERTAM 2003: 57.
78
An overview of Mesopotamian Literature [http://www.gatewaystobabylon.com/introduction/literature.htm],
1.9.2013.
79
HERODOT, Povijest, I., 183
80
DIODORUS SICULUS, II, 71-3, 83, 94-5.
76

13

3. ARHITEKTURA I UMJETNOST
3.1. Enuma eli, potop i Gilgame
Enuma eli prati obred babilonske novogodinje svetkovine etvrtog dana te
jedanaestodnevne proslave. Tekst je restauriran prema kopijama iz Asurbanipalove biblioteke
u Ninivi i prema odlomcima iz june Mezopotamije. Najstariji postojei je odlomak iz prvog
tisuljea pr. Kr., ali se na osnovi jezika i stila sa sigurnou moe tvrditi da je izvornik stariji,
te potjee iz drugog tisuljea pr. Kr. i da se upotrebljavao ve za Hamurabija. 81 esto se
naziva i babilonskim mitom o stvaranju, orijentiran je na vrhovnu mo boga Marduka i
njegovoj odluci da stvori ovjeka kako bi on preuzeo sluenje bogovima i tako ih rasteretio. U
ast Mardukove pobjede sagraeno mu je svetite na golemom terasastom tornju (zigurat),
babilonska kula u drevnoj hebrejskoj legendi.82 ..Potom rekoe:Hajde da sazidamo sebi
grad i kulu s vrhom do neba, i da podignemo sebi spomenik, da se ne rasprimo po svoj
zemlji A Gospodin sie da vidi grad i kulu to su ih zidali sinovi ovjeji:Evo, svi su jedna
narod i jednak je jezik svima....Hajde da siemo i da im pomijeamo jezik, da ne razumiju
jedan drugoga to govore....I raspri ih Gospodin otamo po svoj zemlji. Tako su morali
odustati od zidanja grada. Zato je prozvan Babel; jer ondje pomijea Gospodin jezik cijele
zemlje... Autohtoni narodi Mezopotamije i njihovi 'derivati', ukljuujui i drevnu povijest
Biblije83, slau se u pogledu toga kako je u ovo vrijeme uslijedila prirodna katastrofa koja je
prijetila izumiranjem ovjeanstva, te kako je spas nekolicine vrijedan toga da nastavi
reprodukciju ovjeanstva ili civilizacije, u pravi as, posredovanjem dobroudnog
boanstva.84 U ranijem obliku, te tradicije su se koncentrirale oko urupaka (Fara u junom
Iraku), iji je kralj otjerao poplavu u amcu, i u jednoj verziji, postigao besmrtnost. 85 Njegova
imena u razliitim tradicijama ovise o njegovoj ulozi i sudbini. U najranijoj sumerskoj verziji,
on je, ini se, Ubar-Tutu 'prijatelj boga Tutu' ili kao Ziusudra 'ivot dugih dana'. Kasnije on je
jednostavno (i vjerojatno krivo) nazvan po svom gradu, urupak.86 Najraniji akadski izvori
zovu ga Atar-hasis, 'mudrac nad mudracima', dok oni kasniji, inkorporirani u Ep o
Gilgameu, zovu ga Uta-napitam, 'on je naao (vjeni) ivot'. U Bibliji, on se zove Noa,
opisan kao ovaj e nas natjerati da se pokajemo za svoja djela i iz tuge naih ruku sa zemlje,
81

GRAY 1987: 29.

Biblija, Knjiga Postanka, 111-9.
83
Biblija, Knjiga Postanka, 1-11.
84
HALLO, SIMPSON 1998: 32.
85
HALLO, SIMPSON 1998: 32.
86
HALLO, SIMPSON 1998: 32.
82

14

jer ju je Gospodin postavio pod kletvu, iako je njegovo ime vezano za korijen koji znai
'odmoriti, poinak...' i semantiki je jednako njegovom suvremeniku Na'amah, ije ime znai
'ugodan'.87 Naime, u Epu o Gilgameu je ukljuen izvjetaj o potopu, jedna od inaica drevne
mezopotamske legende o potopu, gdje Utnapitim pria Gilgameu kako je preivio potop.88
Izvjetaj u Starom zavjetu govori kako je potop sredstvo boje moralne osude Kad Gospodin
vidje da je pokvarenost ljudi na zemlji velika i da je sve miljenje i sve htijenje njihova srca
svejednako ilo samo na zlo, pokaja se Gospodin to je bio nainio ljude na zemlji. 89 Starija
hebrejska verzija, iz o. 10. st. pr. Kr., ne daje se razlog zbog kojeg je nastao potop. Meutim,
u jednom akadskom mitu, u mitu o Atar-hasisu, objanjava se da je bogove zasmetalo to se
ljudi brzo mnoe, to stvaraju sve veu buku ometajui njihov mir, zato je prvo poslana glad,
a zatim je puten potop.90 Enlil kao sumerski bog zraka, kontrolirao je strane sile prirode,
razljuen bukom koja se dizala iz prenaseljenih gradova, odluio je unititi stanovnike zemlje
i poslao je tako veliki potop da su se uplaili ak i drugi bogovi, nakon upozorenja boga vode
Ee, mudrac Utnapitim izdrao je kataklizmu u svom brodu i bog Enlil ga je nagradio vjenim
ivotom.91 Noa i njegova obitelj bili su jedini ljudi koji su preivjeli potop to je prekrivao
zemlju 150 dana prije nego to se poeo povlaiti ostavio Noinu barku na planini Araratu,
Noa je pustio grlicu ali ona nije pronala suhu zemlju pa se vratila u utoite na barci, sedam
dana kasnije on je puta, i ovaj put, premda se bila prisiljeni vratiti, ona mu donosi maslinovu
granicu kao znak da se potop povlai.92 Utnapitimova barka, kako se voda povlai zastaje na
planini Nisir, on alje grlicu i vrapca, oboje se vraaju na barku u nemogunosti da nau
hranu ili suho mjesto za gnijezdo, ali kada je pustio gavrana on se nije vratio, i Utnapitim
zakljuuje da je gavran naao suho tlo, prinosi rtvu na vrhu planine koja umiruje bogove. 93 U
Epu o Gilgameu, najstarijem epu svijeta, djelu semitskog Babilona, utemeljenom na starijoj
sumerskoj podlozi, govori se o Gilgameu koji traga za vjenim ivotom. U tom epu u kojemu
se prvi put spominje opi potop, stoje i stihovi. Utnapitim (Gilgameov pradjed, sumerski
Noa) prepriava razgovor s bogom Ea: ..Ja ispunih rijei Ea i radu ja pristupih.. Petog dana
oblik lae ja skrojih...Plan lae nabacih i nacrtah ga....94 uveni Ep o Gilgameu sauvao se
na dvanaest ploa na akadskom jeziku iz sredine drugog tisuljea pr. Kr., te na palestinskim
odlomcima iz o. 1200. g. pr. Kr. i na krhotinama iz hetitske prijestolnice Boghazky u maloj
87

HALLO, SIMPSON 1998: 32.

GRAY 1987: 47.
89
Biblija, Knjiga postanka, 6 5-7.
90
GRAY 1987: 47.
91
STORM 2002: 30.
92
STORM 2002: 31.
93
STORM 2002: 32.
94
GRAY 1987: 47.
88

15

Aziji.95 Legenda je konana redakcija sage o zbivanjima povezanim s Gilgameom, kraljem

sumerskog grada Uruka, biblijskog Ereka, u prvoj etvrtini treeg tisuljea pr. Kr. Njegovo
postojanje dokazuje sumerski odlomak pisan epskim stilom iz prve polovice drugog tisuljea
pr. Kr. u kojem se spominje rat izmeu Gilgamea i kralja Kia koji je opsjedao Gilgameov
grad, pa je Gilgame rado prihvatio njegove uvjete. U drevnom semitskom svijetu ovjek
pronalazi svoju najveu bliskost i slinost bogovima u kralju, kako i kae akadska poslovica:
'Budui da je kralj, ovjek je boja slika'. 96 Gilgame, 'sin Lugulbanda, savrene snage' je
kralj koji je sagradio zidine Uruka. Imena Lugulbanda i Gilgamea se pojavljuju u sumerskim
kraljevskim listama Uruka, tamo je Gilgameu pridruen drugi otac, iz visokog sveenstva.97
3.2. Hramovi, palae i zigurati
'Mezopotamija je rodno mjesto arhitekture', izjavio je povjesniar umjetnosti Sigfried
Giedion u svome djelu, The Eternal Present.98 Najraniji detaljni dokazi o organiziranim
religioznim vjerovanjima u dravama junog Iraka (Sumer i Akad, kasnije Babilon) dolaze iz
lokaliteta Eridu i Uruk. To su dva najranija urbana sredita Sumera koja su rasla oko kultnih
graevina koji su ve bili prototipovi kasnijih mezopotamskih hramova. 99 Kao to su
stanovnici Mezopotamije ivjeli u kuama, tako su i gradili kue za njihove bogove u nadi da
e boraviti meu njima i tititi ih. Usred grada je smjetena palaa, stan vladara i hram, stan
boga zatitnika grada, uz koji se podie zigurat. Monumentalna je graevina nalik na stube na
vrhu kojih je stan boanstva. Oblik su kasnije preuzeli Babilonci i kasnije Asirci. Najstariji
primjer mezopotamskog hrama pripada junom lokalitetu, gradu Eridu koji datira u peto
tisuljee pr. Kr., sastoji se od jedne prostorije, u sreditu se nalazi rtveni stol vjerojatno
ispred kojega se nalazi nia i stubna ploa koja je imala funkciju oltara ili se na njoj nalazio
kip boanstva.100 Do etvrtog tisuljea pr. Kr., arhitektura hramova se promijenila, to
pokazuje hram kasnijeg datuma u Eridu. Uruk je u etvrtom tisuljeu pr.Kr. bio najvaniji
grad u Mezopotamiji i dom dvaju vanih vjerskih sredita: kompleksa Kullaba, posveenog
kultu boga Anu, i kompleksa Eanna, gdje se tovala boica Inana (Itar). Kompleks se uzdizao
na telu, umjetnoj uzvisini koja je nastala uslijed ljudskog naseljavanja istog podruja vie puta
tijekom dugog razdoblja. Iz razliitih drugih zapisa takoer saznajemo kako je na breuljku
95

GRAY 1987: 40.

GRAY 1987: 40.
97
JOHNSTON 2004: 54.
98
GIEDION 1964: 176; BERTMAN 2003: 204.
99
JOHNSTON 2004: 165.
100
BERTMAN 2003: 205.
96

16

El-Obeid kod Ura otkopan hram Ninhursag, jedna od najstarijih sakralnih graevina u svijetu.
Bio je smjeten na terasi, strop dvorane pridravali su drveni stupovi obloeni bakrom i
mozaicima. Na jednom zlatnom zrnu bilo je zapisano ime graditelja hrama: Aanipada. Ploa
od vapnenca ispisana klinastim pismom potvruje da je zgradu posvetio A-ani-pada, kralj
Ura, sin Mes-ani-pada, kralja Ura.101 Veliina graevine se znatno proirila, interijer je
podijeljen na tlocrtu koji e postati karakteristika hramova na drugim lokalitetima, svetite je
podignuto na terasi i moglo mu se prii preko stuba. Kasnije u asirskom i neobabilonskom
kraljevstvu, hram je integriran u palau, to je simboliziralo s jedne strane podreenost
vjerskih aktivnosti svjetovnim vlastima.102 Kako je prolazilo vrijeme, na ostacima starih
hramova izgraeni su novi, te su tijekom tih procesa svetita rasla sve vie u visinu. Vladari u
Mezopotamiji su sa velikim ponosom preuzimali ulogu onih koji e izgraditi sakralne objekte.
Ur-namu, vladar tree dinastije Ura, nazivajui se 'vladarom Sumera' i Akada podigao u Uru
gradske zidine, veliki zigurat i vie hramova bogovima. Peatnjak na kojoj se nalazi Urnamuov kodeks opisuje kako je on nosio alate na svome ramenu, dok jedna ploa opisuje Urnaneu kako na svojoj glavi nosi koaru gline kako bi radio cigle. 103 Kip Gudeje prikazuje
njega kako sjedi te dri nacrte hrama u svome krilu. Nabopolasar na natpisu naglaava i rekla
bih, ponosi se s time kako je zasukao rukave i nosio glinu i cigle za Mardukov hram. 104 Bio je
veliki graditelj hramova, graevni materijal je nabavljao iz zemalja od Elama do Sredozemlja,
od Perzijskog zaljeva do Taurusa. Postojao je obiaj da naredbodavac stavlja povelje i isprave
o graevini u temelje, najee na uglovima ili u sredini, ispod terasa ili pragova, u kutije ili
kapsule, oblikovane iz est opeka, u Asiriji isprave su se pohranjivale na ploama u kamenim
krinjama s poklopcem.105 Takoer su bili postavljeni i u zigurate. Preko vie od 30 ovakvih
graevina je pronaeno u razliitim gradovima, najjranije u lokalitetu Eridu, datirano krajem
treeg tisuljea pr. Kr. Termin zigurat potjee od akadske rijei zigguratu, to znai 'visoko
mjesto' ili 'vrh'.106 Najbolje ouvani zigurat se nalazi u lokalitetu Ur, datira u kasno esto
tisuljee pr. Kr. Orijentacija hrama je istovjetna sa onom veine mezopotamskih hramova, to
su etiri kuta koji su usmjereni prema etiri strane svijeta. 107 Najvei zigurat u Mezopotamiji
je bio onaj u Babilonu, ali preivjeli su samo temelji. Bio je nazivan 'Etemenanki', to znai
'temelji neba i zemlje', tzv. kula babilonska i hram Marduka. Sudei prema zapisima u glini,
101

VILII 2000: 170.

BERTMAN 2003: 205.
103
BERTMAN 2003: 206.
104
BERTMAN 2003: 206.
105
VILII 2000: 170.
106
BERTMAN 2003: 206.
107
BERTMAN 2003: 207.
102

17

prvi je zigurat propao ve za Hamurabija, u kasnijem je vremenu opet podignut i ponovno

razoren u ratovima. Osniva novobabilonske dinastije Nabopolasar nakon razaranja sagradio
je novi zigurat. Te spomenike i nain njihove izvedbe opisuje Herodot, posjetivi Babilon u
doba Atakserksa III. Herodot je objanjavao funkciju zigurata kao oltar koji je podignut
visoko kako bi bio blizak boanskom carstvu, gdje bi boanstvo moglo sii na zemlju. 108 Kao i
najstariji hram, te zigurat, najstarija palaa se takoer nalazi u Eridu, datira se u rano tree
tisuljee pr. Kr.109 Palaa Zimrilima, vladara drave Mari, bila je jedna od najveih
mezopotamskih palaa, sadravala je oko 300 soba. Asirsko doba karakteristino po ratnikim
preokupacijama, ostavilo je niz reljefa s prikazima ratnikih logora, gradskih zidina, kua,
graevina s kupolama, kao recimo Sanheribova palaa u Ninivi koja je bila ukraena
iznimnim reljefima. Sudei po tim prikazima jo se oko 700. g. pr. Kr. izgrauju kue
krunog tlocrta, natkrivene niskom polukrunom ili visokom iljatom kupolom, prikazuju se i
kao viekatnice.110 Palaa koja najvie impresionira pripada Nebukadnezaru II. u Babilonu,
opisana kraljevim rijeima 'udo ovjeanstva, sredite zemlje, sjajno prebivalite, boravite
velianstva', te naravno moram spomenuti 'Visee vrtove' za koje je jo pitanje jesu li uope
postojali. Visee vrtove opisuje Diodor Sicilski 111, kao jedno od 7 svjetskih uda, ali koji se ne
spominju nigdje u babilonskim tekstovima.
4. ZAKLJUAK
Drevne kulture i civilizacije su temelj svijeta kojeg danas poznajemo. Odluila sam se
za ovu temu jer me fasciniraju pojave kojima ovjeanstvo iz razdoblja u razdoblje pripisuje
odreene karakteristike koje 'nisu sa ovoga svijeta'. Fascinantno je upravo zbog toga to se i u
dananje 'znanstveno doba' svejedno koristi naradnaravno kako bi se pojasnila odreena
pojava, proces ili dogaaj, te se po tome uope i ne razlikujemo od civilizacija koje su
postojale tisuama godina prije nas. Fokusirala sam se vie na preinake boanstava i mitova u
odreenim periodima, te zakljuila kako su drevne civilizacije bile itekako u kontaktu, sluile
su se meusobnim saznanjima i uzimale ono to je njima bilo prihvatljivo s obzirom na
drutvene i politike okolnosti. Nisam navela sva boanstva i mitove koji su postojali u
mezopotamskoj religiji nego one najbitnije za koje sam smatrala da su imali najvei utjecaj.
Ipak je nemogue opisati svakog od njih i navesti sve mitove u svega par stranica. Istraila
108

HERODOT, Povijest, I., 181.

BERTMAN 2003: 211.
110
VILII 2000: 173.
111
DIODORUS SICULUS, II, 71-3, 83, 94-5
109

18

sam prvotne i, rekla bih, kljune civilizacije koje su ostavile najjai utisak i ostavile uzorke, te
principe vjerovanja prema kojima su se prilagoavali ostali. itajui o mitovima i izgradnji
sakralnih objekata, te o vanosti koju su stanovnici Mezopotamije pridavali bogovima, svatko
e osjetiti strahopotovanje. No, stavljanjem mitova u okolnosti povijesnog razdoblja, u okvir
obiaja, tradicije i vjerovanja naroda u kojem su nastali, svatko e razumjeti njihovu svrhu.
Vox populi, vox dei.

19

5. BIBLIOGRAFIJA
5.1. Izvori
BIBLIJA. Sveto pismo Staroga i Novog zavjeta. Zagreb: Naklada Sv. Antuna 2011.
DIODORUS SICULUS, Bibliotheca Historica Library of History, II. Cambridge &
London:

Loeb classical Library 1998.

HERODOT, Povijest, Zagreb: Matica hrvatska 2000.

5.2. Literatura
ANDRE-SALVINI, Beatrice 2009. Babilon. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk.
BERTMAN, Stephen 2003. Handbook to Life in Ancient Mesopotamia. New York: Facts on
file.
BOURBON, Fabio 2002. Drevne civilizacije: Velike kulture svijeta. Zagreb: Mozaik.
CRAVETTO, Enrico-GOLDSTEIN, Ivo (ur.) 2007. Povijest 1: Prapovijest i prve civilizacije.
Zagreb: Europapress holding .
GIEDION, Sigfried 1962. The Eternal Present: The Beginnings of Art. London: Oxford
University Press.
GRAANIN, Hrvoje 2011. Babilonski kralj Hamurabi. Meridijani 158: 80-87.
GRAY, John 1987. Mitologija Bliskog istoka. Ljubljana: Mladinska knjiga.
HALLO, William W.-SIMPSON William K. 1998. The Ancient Near East: A History.
Orlando: Harcourt Brace College Publishers.
JAMES, E. O. 1962. The Ancient Gods: The History and Diffusion of Religion in the Ancient
Near East and the Eastern Mediterranean. London: Readers Union Weidenfeld &
Nicolson.
JOHNSTON, Sarah Iles (ur.) 2004. Religions od the Ancient World. London: The Belknap
Press of Harvard University Press.
KUHRT, Amelie. 1995. The Ancient Near East c.3000-330 BC: Volume one. London and
New York: Routledge.
LEICK, Gwendolyn 2003. The Babylonians: An Introduction. London and New York:
Routledge.
SNELL, Daniel C. 2005. A Companion to the Ancient Near East. Cornwall: TJ International.
STORM, Rachel 2003. Enciklopedija mitologija Istoka. Rijeka: Leo-commerce.

20

VILII, Melita 1999. Arhitekt i njegov nacrt u starom vijeku. Prostor 7: 157-180.
5.3. Internet stranice:
An Overview of Mesopotamian Literature [http://www.gatewaystobabylon.com], 1. 9. 2013.

21