NAJMANJI LJUDI

Spektakularni nalaz iz Indonezije otkriva da je iznenaujue razliita vrsta ovjekolikih bia dijelila Zemlju s naom vrstom u ne tako davnoj prolosti

NAPISALA: KATE WONG Urednica elektronskog izdanja asopisa Scientific American Izvor: Magazin Scientific American, veljaa 2005. Naslov izvornika: The Littlest Human Pripremio i s engleskog preveo: Stjepan paniek Zagreb, Hrvatska, oujak 2005. Emitirano u programu Hrvatskog radija

*****
Na otoku Floresu u Indoneziji, seljaci su dugo priali prie o malim, uspravno hodajuim biima iskrivljenoga hoda, neugasivog apetita te njenog i mrmljajueg aputava govora. Zvali su ih ebu gogo baka koja jede sve. Najbolji pokuaj znanstvenika da objasne ebu gogo priu bio je povezan uz usporedbu sa makako majmunima. No prolog listopada zauujua su otkria izala na vidjelo. Ekipa australskih i indonezijskih istraivaa iskapajui u jednoj pilji na otoku Floresu otkrila je ostatke ljudi nalik na liliputanace, visoke jedva metar, ija je vrsta ivjela sve donedavno; prije otprilike 13.000 godina. Ova vijest je veoma uzbudila paleoantropoloku zajednicu. Naime, do sada je bilo uvrijeeno miljenje kako je Homo Sapiens nasljeivanjem ivotnog prostora neandertalca u Evropi i Homo Erectusa u Aziji, bio osloboen drutva drugih ovjekolikih vrsta te je u proteklih 25.000 godina imao planet samo za sebe. Nadalje, tako mala vrsta hominida bila je poznata tek iz ostataka fosila Australopiteka (Lucy i slini) koji su ivjeli prije otprilike tri milijuna godina; davno prije pojave Homo sapiensa. Nitko nikada ne bi povjerovao u mogunost da je naa vlastita vrsta imala tako malog i primitivnog suvremenika, ba poput malog ovjeka s Floresa. Isto tako, nitko nikada ne bi mogao predvidjeti da bi bie s lubanjom veliine grejpa posjedovalo kognitivne sposobnosti jednake onima anatomski suvremenom ovjeku. Otok smutnji Ovo nije prvi puta da s otoka Floresa dolaze iznenaenja. Godine 1998. skupina arheologa pod vodstvom Michaela J. Morwoda sa Sveuilita Nova Engleska iz Armidalea u Australiji izvjestila je o pronalasku prostih kamenih artefakata starih nekih 840.000 godina, u Soa Basinu na sredinjem dijelu Floresa. Iako s otkrivenim alatima nisu pronaeni ljudski ostaci, zakljuak je bio da je Homo Erectus, jedini znani hominid koji je ivio u Sjeveroistonoj Aziji u to vrijeme, preao preko dubokih voda koje odvajaju Flores i Javu. To je otkrie, prema miljenju istraivake ekipe, pokazalo da je Homo Erectus bio pomorac, to je zaprepaujue, jer svugdje drugdje Homo Erectus je ostavio tako malo znakova materijalne kulture, to dokazuje da nije bio u mogunosti graditi plovila. Zapravo, najranije prihvaeno vrijeme izgradnje plovila je prije 40.000 do 60.000 godina, kada je suvremeni ovjek kolonizirao Australiju. Ostaje mogunost da se na Flores dolo plivanjem, ili na ostacima nekih primitivnih plovila nakon njihova unitenja u morskim olujama. Vjeruje se da ljudi nisu dovoljno snani da bi mogli preplivati tu udaljenost, no uz uporabu prirodnih splavi, neki ipak ostavljaju takvu mogunost otvorenom. U nadi pronalaenja novih dokaza ivota ljudi na ovom otoku, Morwood i P. Soejono iz Centra za arheologiju Indonezije u Jakarti, usmjerili su svoju pozornost na veliku vapnenastu pilju nazvanu Liang Bua, na zapadnoj obali Floresa. Indonezijski arheolozi su istraivali tu pilju s prekidima od 1970. godine, ovisno o novanim mogunostima, no radnici su prodrli tek kroz njene povrinske slojeve. Morwood i Soejono su se usredotoili na prostrano kamenito korito i poeli iskapanja u srpnju 2001. godine. Nedugo zatim, nastojanja tma urodili su plodom otkriem obilja kamenog orua i kostiju izumrle pigmejske vrste slona nazvane Stegodon, roaka dananjih slonova. No tek na kraju 2

tree sezone radova pronaeni su ljudski ostaci u obliku izoliranog ostatka zuba. Morwood je ponio odljev zuba natrag u Armidale u Australiju, kako bi ga pokazao svom kolegi s odjela Peteru Brownu. Brown zakljuuje da je premolar, pretkutnjak, definitivno ljudskoga podrijetla, ali ne od suvremenoga ovjeka. Sedam dana poslije Morwood je primio poruku od kolega iz Indonezije kako su pronali kostur. Australci su istog trena rezervirali karte na prvom letu prema Jakarti. Iako je pronaeni zub bio poseban, Australce nitko nije pripremio za kostur, koji je osim nedostajuih ruku, bio gotovo potpun. Anatomija zdjelice otkrila je da se radi o dvonocu, vjerojatno enskoga spola, a erozija zubi i odjea, naznauju da se radi o odrasloj osobi. No usprkos toga, osoba je bila visine dananjeg trogodinjaka, a mozak je bio mali, poput onog u najmanjeg poznatog Australopiteka. Pronaene su jo neke primitivne znaajke, ukljuujui iroku zdjelicu i dugi vrat femura odnosno bedrene kosti. U svakom drugom pogledu uzorak je izgledao poznato. Mali zubi, uzak nos, opi izgled modanog pokrova odnosno kranijalne kosti te njezina debljina sve to podsjea na Homo vrstu. Brown je sljedea tri mjeseca proveo analizirajui zagonetni kostur, koji je katalogiziran kao LB1, a neki lanovi ekipe su ga od milja nazvali Hobbit prama malim biima iz knjiga: "Gospodar prstenova" autora J.R.R.Tolkiena. Odluka o tome kako klasificirati ovaj nalaz nije donesena sasvim lako. Impresioniran znaajkama koje LB1 dijeli s prijanjim hominidima, poput Australopiteka, Brown je u poetku predloio da se nalaz razmatra kao nova vrsta ljudi. Meutim, na temalju daljnjih razmatranja slinost s ovjekom postala je jo uvjerljivijom. Na osnovu starosti LB1 od 18.000 godina ovjek bi logiki oekivao da kosti pripadaju Homo Sapiensu, unato maloj veliini pronaenog uzorka. No kada su Brown i njegovi kolege analizirali morfoloke znaajke suvremenih ljudi niskog rasta, ukljuujui normalne poput pigmeja, i abnormalne poput ljudi patuljaka nedoraslih zbog problema sa titnjaom, LB1 se nije uklopio ni u jedan od ovih predloaka. Pigmeji imaju kratko tijelo i velik mozak, kao rezultat usporenog rasta u pubertetu, kada je mozak ve postigao svoju punu veliinu. Prema Brownovim rijeima pojedinci s genetskim nepravilnostima koje uzrokuju nizak rast i mali mozak, imaju niz razliitih znaajki koje nisu pronaene kod LB1, a u pravilu umiru vrlo mladi, ne dostigavi dob odraslih ljudi. Takoer, napominje Brown, kostur s Floresa pokazuje arhaine znaajke koje nikada nisu pronaene kod Homo Sapiensa abnormalno niskog rasta. Ono emu LB1 najvie nalikuje, zakljuuju istraivai, je Homo Erectus . Opisujui otkrie u asopisu Nature, oni su LB1, kao i odvojene nalaze zuba i kostiju ruke iz starijih slojeva, pripisali novoj vrsti ljudi Homo Floresiensisu. Njihovi su argumenti da je to potomak Homo Erectusa, koji se iskrcao na pustoj obali Floresa i u izolaciji se razvio u patuljastu vrstu, ba kao to je to bio sluaj sa slonu slinim Stegodonom. Biolozi su ve davno shvatili da sisavci vei od zeeva imaju tendenciju smanjivanja na malim otocima, a pretpostavlja se da je razlog tome prilagodba na ograniene izvore hrane. Smatra se da time nita ne gube, jer u takvim sredinama imaju vrlo malo prirodnih neprijatelja. Na otoku Floresu jedini grabeljivci su komodo zmaj i jo jedna vrsta gutera, vea od njega. Suprotno tome, ivotinje manje od zeca imaju tendenciju poveanja, vjerojatno zbog toga to su vea tijela energetski uinkovitija od manjih. pilja Liang Bua takoer iznosi dokaze o tome u obliku takora veliine zeca. Dakle, prvi zakljuak o maloj veliini pronaenoga hominida povezuje se upravo s tim tzv. otonim pravilom. Steena paleoantropoloka znanja navode na zakljuak kako je kultura zatitila ovjeka od mnogih pritisaka selekcije. Uzmimo za primjer hladnou, s kojom se nosimo sluei se vatrom te izradom odjee, radije nego da mijenjamo svoju veliinu, ili neke druge znaajke. Otkrie ovjekolikih patuljastih vrsta pokazuje da pod odreenim okolnostima ljudi mogu odgovoriti na predvidljiv nain, 3

kao to to ine i ostali veliki sisavci kada se uvijeti pogoraju. Naznake da bi Homo mogao reagirati na okolinu na takav nain pojavile su se 2004. godine pri otkriu relativno male lubanje Homo Erectusa iz Olorgesailea u Keniji. Takva izvijea iznio je Richard Potts sa Smithsonian Instituta, ija ekipa je pronala kosti. On doslovce kae: "Smanjivanje je jedna od mogunosti koje je Homo Erectus imao u svom biolokom alatu", a ovjek s Floresa upravo je krajnje jasan primjer za to.

Znatieljniji i znatieljniji Mali mozak Homo Florensiensisa zbunjuje. Upravo iznenauje to je sve ovjek s mozgom takve osrednje veliine mogao postii. Veliki mozgovi su jamstvo ljudske evolucije. U rasponu od est do sedam milijuna godina, nai preci su utrostruili kranijalni kapacitet, od nekih 360 prostornih centimetara, kod Sahelanthropusa, najranijeg ope prihvaenog hominida, do hvale vrijednih 1350 prostornih centimetara u prosjeku, kod suvremenih ljudi. Arheoloka istraivanja pokazuju da se sloenost ponaanja ljudi mijenjala s poveanjem mozga. Zbog toga su strunjaci posve sigurni da su veliki mozgovi preduvijet za napredniji kulturni razvitak. No dok je Australopitek s mozgom veliine zrne graka za sobom u najboljem sluaju ostavio samo gruba kamena orua, ini se bez ikakvog uloenog rada u obradi kamena, izgleda da je Homo Floresiensis s jo siromanijom sivom modanom tvari, stvarao fino obraena orua kakva su pripisivana iskljuivo samo Homo Sapiensu. Glavnina artefakata iz Liang Bua jednostavna su orua isklesana iz vulkanskih stijena i kremena, nimalo naprednija od orua kasnog Australopiteka i ranog Homoa. Meutim, izmijeano s ostacima pigmejskoga Stagedona, iskapanja otkrivaju naprednija orua; ona koja imaju fino obraene vrhove, velike otrice, ila i male otrice koje su vjerojatno bila privrena na koplja. Za istraivaku ekipu to je znailo da je Homo Floresiensis redovito lovio Stagedona. Mnoge od kostiju stagedona bile su od mladih primjeraka, koje je jedan Homo Floresiensis mogao nositi sm. No neke su kosti pripadale odraslim primjercima tekim do pola tone, iji je lov i prijenos zahtijevao koordiniranu skupnu akciju, koja je, prema nagaanju lana tma Richarda G. Robertsa sa Sveuilita Wollongong u Australiji, zahtijevala i uporabu govornog jezika. Otkrie pougljenjenih ostataka ivotinja u pilji naznauje da je kuhanje takoer bilo dio kulture Homo Floresiensisa. Od pomisli da je hominid s takvim cerebralnim, modanim, ogranienjima poput ovoga mogao kontrolirati vatru, zastaje dah. Mislilo se da ljudi nisu bili u stanju upaliti vatru sve do razmjerno kasne faze naeg kolektivnog spoznajnog razvoja; najraniji nedvosmisleni dokazi uporabe vatre potjeu iz 200.000 godina starih ognjita u Evropi, a to je bio rad neandertalca s velikim mozgom. Ako su tumaenja nalaza Homo Floresiensisa ispravna, tada je to jedno od najvanijih paleoantropolokih otkria u ovom desetljeu. To znai da je, u geolokim terminima ve juer, neka druga ljudska vrsta supostojala s naim precima. No to istovremeno znai da je naa vrsta podlona promjenama mnogo vie nego se to oekivalo, a da ne govorimo o pojavi mnotva pitanja u svezi s veliinom mozga i inteligencijom. Moda nas sve to i ne bi trebalo iznenaivati, jer taj je prijepor u potpunom skladu s nalazima. Neslaganja oko klasifikacije Nije trebalo mnogo da se pojave alternativne teorije. U pismu od 31. listopada poslanom australskom izdanju Sunday Maila, samo tri dana nakon objave prvoga izvjetaja u magazinu Nature, paleoantropolog Maciej Henneberg sa Sveuilita Adelaide, navodi da patoloko stanje poznato kao mikrocefalija (grki: mikrocephalos koji je male glave) moe objasniti neobine znaajke LB1. Pojedinci oboljeli od najozbiljnijeg kongenitalnog, odnosno uroenog, oblika mikrocefalije, patuljaste 4

primordijalne mikrocefalije, umiru u djetinjstvu. No oni s blaim oblicima te bolesti, iako mentalno zaostali, mogu preivjeti do odrasle dobi. Usporeujui statistiki dimenzije glave i lica LB1 s 4000 godina starom lubanjom s Krete, za koju se zna da je bila uvjetovana mikrocefalijom, Henneberg ne nalazi znaajne razlike izmeu njih. Nadalje, argumentira on, podlaktica pronaena odvojeno u dubljim slojevima nalazita odgovara visini ovjeka od 151 do 162 cm, a ta visina, koja odgovara mnogim suvremenim enama i nekim mukarcima, a ne patuljastim vrstama, naznauje da su i tjelesno vei ljudi ivjeli u pilji Liang Bua. Prema Hennebergovu stajalitu ti nalazi otkrivaju da je LB1 najvjerojatnije mikrocefalijski Homo Sapiens, a ne nova vrsta Homoa. Susan C. Antn sa Sveuilita New York ne slae se s takvim procjenama. "Facijalna morfologija potpuno je drugaija kod mikrocefalijskih ljudi, i njihova tijela su normalne veliine, nisu mala" govori ona. No Antn dovodi u pitanje opciju da bi LB1 predstavljao novu vrstu. "U svojstvima LB1 uzorka ima malo toga to bi ga razlikovalo od Homo Erectusa" napominje ona. Ostavljajui otvorenom raspravu o moguoj novoj vrsti, ona smatra da je razlika izmeu LB1 i Homo Erectusa manje dojmljiva od one izmeu arplaninca i ivave. "Postoji mogunost da je uzorak LB1 pripadnik Homo Erectusa s patolokim anomalijama rasta, nastalim uslijed mikrocefalije, ili nedostatka hrane" primjeuje ona. No neki specijalisti govore da anatomija hominida s Floresa pokazuje primitivnija svojstva. Prema Colinu P. Grovesu sa Australskog nacionalnog sveuilita i Davida W. Camerona sa Sveuilita Sydney, mala veliina mozga, dugaak vrat bedrene kosti - femura, te neka druga svojstva, ukazuju na pretka iz linije Homo Habilisa, najranijeg lana nae vrste, a ne na naprednijeg Homo Erectusa. Milford H. Wolpoff i Ann Arbor sa Sveuilita Michigen pitaju se da li pronalazak s otoka Floresa uope predstavlja izdanak Australopiteka. "Ako je LB1 potomak Homo Sapiensa, ili Homo Erectusa, teko je zamisliti kako bi ga prirodna selekcija ostavila s mozgom ak manjim od oekivanog s obzirom na njegovu visinu" pita se Wolpoff. Ako je on potekao od Australopiteka, koji je imao masivne eljusti i zube, njegove slabane eljusti i njeni zubi dovode u nedoumicu. Meutim, to je tek manja evolucijska zagonetka u odnosu na malu veliinu njegova mozga tvrdi Wolppff. Napokon, moda poremeaji u prehrani mogu objasniti smanjeni aparat za vakanje, no zato bi selekcija smanjila inteligenciju? Bio bi to prvi nalaz da je Australopitek ivio izvan Afrike i to prije 18.000 godina. Smatralo se da su lanovi te skupine izumrli u Africi prije milijun i pol godina, nikada ne naputajui svoj matini kontinent. Nadalje, istraivai zakljuuju kako su hominidi moda trebali imati dugake, krupne udove, velike mozgove i bolju tehnologiju, prije nego to krenu u avanturu istraivanja ostatka Staroga svijeta. No, nedavno otkrie 1,8 milijuna godina starog fosila Homoa u nalazitu zvanom Dmanisi u Gruziji osporava ta objanjenja. Gruzijski hominidi su bili mali i primitivniji, te su se koristili alatima kakve su Australopiteci stvarali jo prije milijun godina. Uzevi ta razmatranja u obzir, ne postoji a priori razlog zato Australopitek ne bi mogao kolonizirati ostale kontinente. Zbunjujui alati No, ako je Australopitek izaao iz Afrike i preivio na Floresu sve donedavno, mogli bi se zapitati, zato u toj regiji nema drugih ostataka koji bi podravali takvo miljenje. Prema Wolpoffu, moda i ima takvih nalaza: pregrt slabo istraenih indonezijskih fosila pronaenih 1940. godine razliito je klasificirano kao Australopitek, Meganthropus i nedavno Homo Erectus. U sklopu otkria na Floresu, kae on, ovi ostaci zasluuju ponovno ispitivanje.

Meutim, mnogi strunjaci koji nisu bili ukljueni u otkrie, slijede Morwoodovu i Brownovu odluku. Na primjer David R. Begun sa Sveuilita u Torontu objanjava kako se najvie razlika izmeu Floreskog hominida i znanih lanova Homo skupine, ukljuujui jasne slinosti sa Australopitekom, odnose na njegovu malu tjelesnu masu. To je kao da su Floreski ljudi postali patuljasti smanjivanjem od Homo Erectusa, a neke su njihove anatomske znaajke konvergirale prema njima slinom malom Australopiteku. Iz razloga to LB1 dijeli neke karakteristike sa Homo Erectusom, a neke s ostalim lanovima Homo skupine, Begun govori da je najispravnije otkrie s Floresa nazvati novom vrstom unutar Homo skupine. To je najpotenije i najrazumnije tumaenje naglaava on. Strunjak za Homo Erectuse G. Philip Rightmire sa Sveuilita Binghamton u potpunosti se slae s tim miljenjem. Poloaj toga tako malenoga ovjeka u rodoslovnom stablu zacijelo je sporan, no jo je spornija sama zamisao da je on nainio alate tako napredna izgleda. Richard Klein, paleoantropolog sa Sveuilita Stanford, tvrdi da artefekti pronaeni u blizini LB1 ukljuuju tek nekoliko, ako uope koji, od naprednih i profinjenih nalaza alata pronaenih u ostalim dijelovima pilje. To nas navodi na mogunost da je alate suvremena izgleda napravio suvremeni ovjek, koji je moda zaposjeo pilju u razliitim vremenskim razdobljima. Klein razmilja da bi trebalo nastaviti istraivanja kako bi se odredile ispravne stratigrafske (u arheologiji stratigrafija je pojam koji oznaava raspored arheoloki zanimljivih slojeva na nekom lokalitetu op. prev.) relacije izmeu pronaenog orua i ostataka hominida. Takva bi istraivanja moda dovela do suvremenog ovjeka kao proizvoaa tih orua. Pitanje je, nastavlja Klein, jesu li u pilji ivjele dvije vrste, ili ju je okupirao samo suvremeni ovjek. U tom zadnjem sluaju LB1 je bio suvremeni ovjek s anomalijama u rastu. Prema tvrdnjama Grovesa, ini se da su pronaena orua previe napredna i prevelika da bi ih mogao proizvesti primitivni patuljasti hominid. Utvrena starost orua pronaenih u Liang Bua pilji je oko 94.000 godina, to je, prema miljenju lanova ekipe, prerano da bi bilo uradak Homo Sapiensa. Groves napominje da su orua stara 67.000 godina otkrivena u Liujiangu u Kini, a mogue su i starije naznake ivota suvremenoga ovjeka na Dalekom istoku. On smatra da jednom kada je Homo Sapiens izaao iz Afrike, nije trebalo dugo da se proiri na istonu Aziju. Bernard Wood sa Sveuilita Georg Washington zakljuuje kako u ovom trenutku nema dovoljno dokaza za tvrdnju da je Homo Floresiensis stvarao napredna orua. No, kako bi pokusi i prouavanja mogli pokazati, pretpostavimo ipak da je bio u stanju to uiniti. On priznaje da u tom sluaju nemamo vezu izmeu veliine mozga i ovjekovih mogunosti. Ako je hominid s ne vie sive materije mozga nego to ima impanza, bio u stanju stvoriti takvu materijalnu kulturu, zato je onda ljudima trebalo tako mnogo vremena da stvore orua? "Ako je Homo Floresiensis bio u stanju stvoriti takva profinjena orua, tada moramo naglasiti da veliina mozga ne igra nikakvu ulogu" zakljuuje Rightmire. Naravno, volumen sive tvari kod ljudi danas znantno varira, a veliki mislioci postojali su na oba kraja ovoga spektra. Francuski pisac Jacques Anatole Franois Thibault (takoer poznat kao Anatole France), koji je 1921. godine dobio Nobelovu nagradu za knjievnost, imao je volumen mozga od samo 1000 prostornih centimetara, a engleski general Oliver Cromwell imao je gotovo dvostruko vei mozak. Pots tvrdi: "To znai da jednom kada steknemo mozak odreene veliine, veliina vie nije vana, vana je organizacija mozga". Nadalje on dodaje: "U nekoj toki unutarnje oienje moe omoguiti velike sposobnosti, iako se mozak ini malim". Mozak LB1 ne postoji ve dugo vremena, dakle, kako je bio oien ostat e tajna. No neki pokazatelji njegova ustroja mogli bi postojati s unutarnje strane njegova pokrova. Paleontolozi ponekad mogu nainiti odljev od lateksa (mlijeni sok nekih biljaka, osobito onih od kojih se dobiva kauuk op. prev.), te se na temelju toga radi gipsani model i oivljava morfologija organa. No, kosti LB1 su 6

suvie osjetljive i lomljive da bi preivjele standardnu proceduru oblikovanja, pa se zato Brown odluio za virtualno modeliranje, koje se zasniva na CT skeniranju lubanje, a to se onda koristi za konano fiziko modeliranje uz pomo stereolitografije, napredne i brze metode izrade prototipova. No paleoneurolog Dean Falk sa Sveuilita Florida tvrdi kako ne vjeruje da je to mala, minijaturna inaica ljudskoga mozga. Svoja razmiljanja nastavlja pitanjem: "to ako se pokae da modani nabori i zavoji slie onima kod impanze? Strunjaci specijalisti ve dugo se pitaju da li se veliki mozgovi uvijaju drugaije samo zato to su vei, ili je reorganizacija posljedica selekcije za poveanim kognitivnim sposobnostima. "Ovaj bi uzorak definitivno mogao dati odgovor na ovo pitanje." primjeuje Folks. Povratak u izgubljeni svijet Od predaje izvjetaja asopisu Nature istraivai u pilji Liang Bua otkrili su ostatke jo oko pet osoba, a svi se uklapaju u profil Homo Floresiensisa. Niti jedan nije tako cjelovit kao LB1, ije su duge ruke otkrivene u posljednjoj sezoni iskapanja. No otkrivena je takoer jo jedna donja eljust, koja je po veliini i obliku identina eljusti kod LB1. Takve duplikatne kosti bit e kritine za ovaj sluaj, i mogle bi potvrditi da je pred istraivaima zapravo populacija patuljastih ljudi, te osporiti pretpostavku da se radi o hrpi razbacanih kostiju jedne osobe. To bi potpuno rasprilo sumnje da je LB1 bio bolesna i degenerirana osoba. Dodatni dokazi mogli bi nadoi uz pomo DNK analize. Uzorci kose, najvjerojatnije Homo Floresiensisa, na analizi su na Sveuilitu Oxford, a kosti hominida takoer mogu sadravati zdrave DNK molekule. Roberts napominje da tropski okoli nije ba najpovoljniji za dugotrajno ouvanje DNK molekula, dakle, ne treba oekivati previe, no povrni pregled ne pokazuje znakove oteenja. Meutim, budunost kostiju i DNK je nesigurna i neizvjesna. Pred kraj mjeseca studena 2004. godine, Teuku Jacob sa Sveuilita Gadjah Mada u Yogyakarti na Javi, koji do tada nije bio ukljuen u otkrie, niti bilo kakve analize u vezi otkria patuljaste vrste, prenio je uz asistenciju Soejonoa delikatni uzorak LB1 iz spremita u Centru za arheologiju Indonezije, do svog laboratorija. Jacob, dekan Indonezijske paleoantropoloke organizacije, misli da je LB1 bolovao od mikrocefalije, te je neosnovano naruio transport LB1 i svih novih, jo neopisanih nalaza, na ispitivanje i zatitu u svoj laboratorij, usprkos snanim prigovorima ostalih lanova Centra. Do trenutka kada je ovaj lanak objavljen u tisku (kraj sijenja 2005. god. op. prev), ekipa je ekala na Jacoba da ispuni svoje obeanje i vrati ostatke u Jakartu do 1. sijenja ove godine, no kako je bio na glasu da onemoguuje znanstevnika u pristupu fosilima, cijela situacija navela je neke da ustvrde kako kosti vie nikada nee biti dostupne za prouavanje. No, nastojanja da se rijei zagonetka zvana Homo Floresiensis e se u svakom sluaju nastaviti. U tom smislu Brown se nada pronai tjelesno velikog prethodnika malog hominida. On tvrdi da postoje tri mogunosti. Jedna je da su preci postali patuljasti na otoku Floresu, te su mogui stvaraoci orua starih 840.000 godina iz Soa Basin nalazita. Druga je da su postali patuljasti na nekom drugom otoku i poslije doli na Flores. Trea mogunost je da su preci postali mali prije nego to su uope doli u Jugoistonu Aziju. Zapravo, kae Brown, mnogo je injenica koje govore u prilog tome da se LB1 znatno vie uklapa u profil afrikog Homo Erectusa i gruzijskog hominida, nego zemljopisno bliem javanskom Homo Erectusu. No, tek treba utvrditi da li te slinosti naznauju da se Homo Floresiensis uzdignuo od prijanjeg Homo Erectusa pri njegovu dolasku u Jugoistonu Aziju, ili je nastao pri dolasku javanskog Homo Erectusa, ili je jednostavno rezultat sluajnog procesa smanjenja. Budua istraivanja mogla bi povezati karike koje nedostaju. Ekipa planira nastaviti istraivanja na Floresu i 7

Javi, a sljedee godine e poeti radove na drugim indonezijskim otocima ukljuujui Sulawesi i dalje prema sjeveru. Kosti hominida iz Liang Bua sada pokrivaju razdoble od 95.000 do 13.000 godina prije ovog naeg vremena, a to istraivaima naznauje da je mali Floresianac nestao zajedno s pigmejskim Stagedonom zbog velike vulkanske erupcije u tome podruju prije 12.000 godina, iako je dalje na istoku moda preivio i do kasnijih razdoblja. Ako se Homo Erectus zadrao u blizini Jave do prije 25.000 godina, kako neki dokazi pokazuju, a Homo Sapiens je doao u ta podruja prije 40.000 godina, tri ljudske vrste ivjele su jedna pored druge u Jugoistonoj Aziji tijekom 15.000 godina. Pronalazai Homo Floresiensisa predviaju da e jo mnogo toga biti otkriveno. Otoci Lombok i Sumbawa vjerojatno su bile prirodne stube u kretanju hominida od Jave, ili azijskoga kopna, prema Floresu. Oni koji su pustili korijenje na pojedinim otocima, vjerojatno su doivjeli velike promjene u svojim vlastitim evolucijskim putanjama. Takoer se pretpostavlja da su neki od izdanaka te Homo linije preivjeli do povijesne epohe. Moda jo ive u udaljenim gustim umama Jugoistone Azije ekajui, ili izbjegavajui, da ih se otkrije. Na Floresu usmena predaja govori da je ebu gogo postojao jo u vrijeme kada su se nizozemski kolonisti naselili tamo u 19. stoljeu. Malayska predaja opisuje drugu patuljastu vrstu ovjekolikih bia poznatih pod nazivom orang pendek, te se pretpostavlja da jo i danas ive na Sumatri. Brown napominje kako se ini da svaka zemlja ima mitove i legende o takvim biima. " Iskapali smo i istraivali mnoga nalazita diljem svijeta, no nikada ih nismo pronali. No tada, u rujnu 2003. godine pronali smo LB1." zavrava Brown. Moe biti da znanstvenici nee nikada saznati da li prie o ebu gogou i orang pendeku potvruju stvarno postojanje drugih vrsta hominida, no nova e otkria buduim naratajima zasigurno olakati i ubrzati nastojanja da ih pronau.