UDK 111.852 Kant, 1 Pregledni Slanak Primljeno 5/97 Kantova estetika Marijan STEINER Sazetak U clanku se obraduje Kantova estetika prema djelu Kritika rasudne mo¢i. Poznat kao mislilac, koji je u prvom redu proucavao Ijudsku spoznaju i etiku, Kant je svoj filozofski sustav dovrsio estetikom. Do vlastitih pogleda o estetskim pitanji- ma nije dosao neposrednim dozivljajem Ijepote (od umjetniékih grana bavio se ozbiljnije samo pjesni§tvom). Kantovo zanimanje za estetiku javilo se iz potrebe zaokruzenja sustava transcendentalne filozofije, pa je tako unutar njega dao um- Jetnosti dostojno mjesto. Za Kanta je forma ono Sto Gini odredeni predmet estetski vrijednim, pa ga svrstavamo u pristase estetskog formalizma. U svom estetskom sustavu Kant je postavio tezu o aktivnoj i stvaralackoj funkciji umjetnika, pa stoga i 0 svojevrsnoj autonomiji estetskog predmeta. Znacajnost njegove estetske misli je i u tome sto je istaknuo razliku izmedu dobrote i ljepote, ali i njihovu srodnost. Uvod Istina, dobrota i Ijepota tri su razlidita, ali ipak bliska objekta filozofskog mi8ljenja. Istinu istrazuje gnoseologija ili filozofija spoznaje, dobrotu etika ili filozofija o Ijudskom djelovanju, a ljepotu estetika ili filozofija 0 lijepom, odnosno filozofija umjetnosti. Dobrota i Ijepota su ideali (uzori) koje je zamislio Ijudski um, a on zahti- jeva da se s njima podudara prava zbilja. Ljudski um Zeli da ono Sto jest i to biva postane ujedno i dobro i lijepo, da dobrota i ljepota postanu jedno te isto s istinskom stvarno8éu. Taj spoj istine, dobrote i ljepote ostvaren je u Apsolutnom biéu (u Bogu), a relativna (stvorena) biéa sve vise treba da os- tvaruju taj vrhovni ideal, odnosno da mu se primiéu.' Jedan od filozofa koji su se bavili sa sva tri maloprije navedena objekta filozofskog miSljenja — istinom, dobrotom i ljepotom — je i njemacki filozof Immanuel Kant (1724-1804). On je poznat u prvom redu kao mislilac koji je prouéavao problem ljudske spoznaje i etiku, ali je napokon s estetikom dovr- Si svoj misaoni sustav: ona je postala »sinteti¢ki« element njegove cjelo- kupne filozofije. 1 Usp. Markovié, Franjo. (1903) Razvoj i sustav obéenite estetike, Zagreb, Naklada Kr. Hrv.— Slav.—Dalm. zemaljske vlade, 2.” 533M. Steiner: Kantova estetika Obnov. Zivot (52) 6 (1997) str. 533-546. 1. Prikaz »Kritike rasudne moéi« 1.1. Opéenito o »Kritici rasudne moéi« U potetku svoga filozofskoga razmi8ljanja Kant je dréao, poput engles- kih empirista, da je estetika empirijska disciplina _u kojoj se moze doéi do pojedinih pouzdanih tvrdnji, ali ne i do apriornih principa2 Tek poslije, ba- veéi se kritikom ukusa, otkrio je novu vrstu principa apriori (tj. zakona) u tre¢oj duSevnoj moti: u osjeéaju zadovoljstva i nezadovoljstva (prve dvije moéi su spoznaje i htijenje). Kritika rasudne moéi (prvo izdanje iz 1790. godine) ima dva dijela: prvi nosi naslov Kritika esteticke rasudne moti, a drugi Kritika teleologijske ra- sudne moéi. Zadrzat Gemo se samo na prvom dijelu, jer je u njemu obradena estetska problematika. Prema Kantu rasudna moé je misaona moé due koja povezuje pojedina- Eno s opéim i bliska je pojmu »zdravog ljudskog razuma«. To je sposobnost da se ono posebno misli kao opée, a ukoliko je opée veé dano, rasudna moé posebno podreduje opéem kao odredujuéa. Tako je, dakle, rasudna moé dvojaka: determinirajuéa ili reflektirajuéa. Ako -je umu prije poznato ono opéenito (pravilo, princip, zakon), onda pojedinaéno potpada pod to pravilo, pa je rasudna moé determinirajuéa. No ako je prije poznato ono Sto je po- sebno, onda treba naéi ono opéenito i stoga je na djelu refleksivna rasudna moé. Prva sposobnost podudara se s razumom, pa se u Kritici rasudne moti analizira samo druga (refleksivna), koja ne spoznaje objekte veé ih prosudu- je prema njihovoj svrhovitosti. Tako je refleksivna rasudna moé »prijelaz« iz stvarnosti u nadstvarnost, od relativnih svrha u »posljednju svrhu«. »Sje- dinjavanje pojedinatnog, empirijskog ja s opéim ja, Sto ée reéi jedinstvo svih ljudskih moéi ili totalan ovjek, ne moze se po Kantu ostvariti u historij- skom, sve djelotvornijem, stvaralaékom odnosu druStvena Sovjeka prema ob- jektivnoj stvarnosti(...) nego samo u odnosu prema posijednjoj svrsi, prema apsolutu kao najviem jedinstvu i iskonskoj snazi svega Sto postoji«? Za Kanta je umjetnost »tek jedna postaja na tom beskonacnom putu prema ap- solutu kao nedostiznom cilju.«* Rasudna moé povezuje spoznaje teoretskog uma s principima praktiénog uma. Ona omoguéuje povezanost fenomenalnog i noumenalnog, prirode i slobode, konstitutivnog i relativnog. Dijeli se na dva dijela: na estetsku i te- leologijsku. Prva spoznaje formalnu i subjektivnu, druga materijalnu i ob- jektivnu svrnost. =~ N To se vidi iz nevelikog spisa Razmatranja 0 osjeéaju lijepog i uzvisenog (1763) koji pred- stavlja prvi Kantov rad o estetskim pitanjima, U njemu ne nalazimo évrsto povezan sustav, veé niz refleksija i pojedinagnih zapazanja bez vecih filozofskih pretenzija. Tkaléié, Marijan. (1957) »Pogovorg, u: Kant, Immanuel. Kritika rasudne snage, Zagreb, Kultura, 330. 4 Isto. 534Obnov. Zivot (52) 6 (1997) str, 333-546. M. Steiner: Kantova estetika Medu pojmovima rasudne moéi i kritike ukusa istite se pojam refleksije. Kant upotrebljava taj naziv prije svega u estetiékom smislu, a ne logigkom. Za njega je to, zapravo, shvaéanje pojave po njenoj formi u suprotnosti pre- ma obiénom osjetilnom prihvaéanju. Osjetilna spoznaja objekta uvijek je povezana s osjeéajem ugode. Estet- ski sud, medutim, ne izvire ni iz razuma (kao moéi pojmova), ni iskljudivo iz osjetilnog opazaja, nego iz uzajamne igre ma&te i razuma u samom subjektu. 1.2. Analitika lijepoga Ljepota ne pripada stvarima oko nas, nego upravo samom subjektu (njegovim dusevnim mogima). Sklad naSe osjetne moéi (koja daje pojedi- naénu spoznaju) s razumnom moéi (koja daje opéenitu spoznaju) Sini ljepo- tu — upravo taj sklad je ljepota. Ali, ne privodi vanjski predmet u sklad ove nage dvije moéi svojim objektivnim svojstvima, nego izmedu osjetne i ra- zumne moéi stoji »rasudna moé«, koja je sposobna spoznati i na osjetni i na razumski naéin. Drugim rijetima, ona je sposobna primijeniti pojam svthe i svrSnosti na pojedini vanjski predmet. Priroda po sebi nije svr$no uredena, veé rasudna snaga prenosi svoj uredeni pojam svr8nosti na izvanjske pred- mete. Kao &to se osjetna i razumska spoznaja viadaju po viastitoj naravi visih duSevnih moéi (a ne po izvanjskoj prirodi), tako je i ljepota proizvod na¥e duevne naravi, a nije stvarno svojstvo izvanjskih predmeta. Zamjecujuéi Jepotu, ne spoznajemo ni8ta pojmovnim navinom, a sklad na’ih duSevnih moéi zapravo je »igra« duSevnih modi. Tako je osjecaj ljepote sasvim subjektivan, on je kod svih Ijudi po naravi jednak. Tako je osjeéaj za lijepo opéenit za ditavo Zovjetanstvo, jer je pot- reban a ne svojevoljan (u tom je smislu objektivan a ne subjektivan). Stvarni pojam Ijepote zapravo se ne moze utvrditi, ne mogu se iskazati pojmovna obiljeZja koja Zine neku stvar lijepom. Zbog toga nije moguée dati pozitivnu definiciju Ijepote, nego samo negativnu. Te su »definicije« izgra- dene prema éetirima kategorijama sudova: prema kvaliteti, kvantiteti, rela- ciji i modalitetu. 1.2.1. »Definicija« ljepote prema kvaliteti »Ukus je moé prosudivanja nekog predmeta ili neke vrste predotivanja s pomotu svidanja ili nesvidanja bez ikakva interesa. Predmet takvog svidanja naziva se lijepim.« Ono Sto je ugodno, korisno, dobro, savr8eno ili istinito svida se s intere- som, pa stoga ne nosi oznaku Ijepote koja nije povezana ni s kakvim intere- som. »Svatko mora priznati da je onaj sud o Ijepoti, u Koji se mijeSa naj- 5 Kant, Immanuel.(1983) »Kritik der Urteilskraft« (KUK), u: Kant, Immanuel. Werke in zehn Baenden (hrsg. von W. Weischedel), Bd. 8, Darmstadt, Wissenschaftliche Buchge- sellschaft, 288. 535M. Steiner: Kantova estetika Obnov. Zivot (52) 6 (1997) str. 533-S46, manji interes, vrlo pristran i da nije dist sud ukusa. Ne smije se ni najmanje biti zauzet za egzistenciju stvari, nego s obzirom na to biti sasvim ravnodu- San, da se u stvarima ukusa igra ulogu suca« (KUK, 281). Dalje, Kant tvrdi da je »sud ukusa samo kontemplativan, tj. sud, koji, indiferentan glede bitka nekog predmeta, povezuje samo njegovo svojstvo s osjeéajem zadovoljstva i nezadovoljstva. Ali sama ta kontemplacija takoder nije upravljena na pojmove; jer sud ukusa nije sud spoznaje (ni teoretski, ni praktiéni), te se zato, takoder, ne osniva na pojmovima, niti je na na takve u- smjerenk (KUK, 286). 1.2.2. »Definicija« ljepote prema kvantiteti »Lijepo je ono, Sto se bez pojma /tj. bez kategorija razuma/ opéenito svi- da« (KUK, 298). Najzanimljivija osobina Sistog suda ukusa je ta da se on ne zasniva na pojmu (tj. logiskom, odnosno znanstvenom dokazivanju), a ipak nosi obiljeZje opéenitosti. Predmet, naime, ne mogu nazvati lijepim ako se svida samo meni, ako to isto dopadanje ne ofekujem i od drugih. Kad bi svatko imao svoj ukus u prosudivanju lijepoga, bilo bi to gotovo istovjetno tome da ukus uopée ne postoji. Jedino glede ugodnoga (a ne lijepoga) vrijedi natelo da »svatko ima svoj vlastiti ukus (ukus osjetila)« (KUK, 290). Valja uotiti da je estetska opéenitost, koja se pridaje nekom sudu, poseb- ne vrste, zato Sto predikat Ijepote ne povezuje s pojmom objekta. S logitke strane, svi su sudovi ukusa pojedinagni (npr. »ruza koju gledam je lijepa). Sud koji nastaje usporedivanjem mnogih pojec ruZa (»ruZe su opéenito lijepe«), logiéki je sud utemeljen na estetskom sudu. Nasuprot tome, sud »ruza je po mirisu ugodna«, takoder je estetiéki i pojedinaéan, no nije sud u- kusa, nego osjetilni sud. Samo sudovi o dobrome imaju logiéku opéenitost, a ne samo estetsku. 1.2.3. »Definicija« ljepote prema relaciji svrha »Ljepota je oblik svrhovitosti nekoga predmeta, ukoliko se ona na njemu zamjecuje bez predodzbe neke svrhe« (KUK, 319). Gledajuci, primjerice, lijepi cvijet, u nama djeluje estetski princip svrhovitosti. Taj princip nije iz- ravno u svijetu, sklad je zapravo u nama. Svrhovitost je, dakle, sveza koja pokazuje da je priroda s nama u skladu. Sud ukusa na koji nema utjecaj ni- kakay interes, a &iji je odredbeni razlog iskljuéivo svrhovitost oblika, Zisti je sud ukusa. Prema logiékoj kategoriji relacije Kant razlikuje dvije vrste ljepote: slo- bodnu Ijepotu, koja ne pretpostavlja pojam o onome Sto predmet treba da bude (kod nje se ne gleda ni na svrhu) i zavisnu Ijepotu, koja se sastoji u po- dudarnosti oblika i svrhe predmeta. 536Obnov. Zivot (52) 6 (1997) str, $33-546. M., Steiner: Kantova estetika 1.2.4. »Definicija« ljepote prema modalitetu svidanja predmeta »Lijepo je /ono Sto se spoznaje bez pojma kao predmet nuznog svidanja« (KUK, 324). Ovdje je rijeé 0 nuznosti (apodiktiénosti) posebne vrste. Ona nije ni teoretska ni praktiéna, nije odredena niti s pomoéu razuma niti s_po- moéu volje: rijet je 0 nuznosti odobravanja svih i Kant joj pridaje egzem- plarnu vrijednost. Ta je nuznost (u osnovi subjektivna) transcendentalne na- ravi (ne empirijska). Kada éovjek proglasi neki predmet lijepim, on zahtije- va i od drugoga da mu se dotiéni predmet svidi. To ne znaéi da ée u zbilji svi nuZno suditi kao ja, veé da bi trebalo da sude kao ja. Estetski sudovi ne ka- Zu: ovako Ijudi sude; nego: ovako bi ljudi morali suditi. Upravo je u tom smislu estetski sud aprioran (opéenito valjan) i nuzdan. Za Kanta je uvjet nuznosti suda ukusa ideja zajedniékog osjetila. Smatra da mora postojati neki subjektivni princip koji odreduje sudove ukusa op- éenito valjano, iako ne s pomoéu pojmova. Upravo takav princip bio bi za- jednitko osjetilo, koje nastaje iz slobodne skladne igre razuma i imaginacije. Nije rijeé, dakle, o nekom empirijskom osjetilu, veé 0 idealnom djelovanju iz slobodne igre tovjekovih spoznajnih mo¢i. Samo pod pretpostavkom za- jednitkog osjetila mogué je nuzZdan i opéevaljan sud ukusa. To zajednitko osjetilo ne uvjetuje da ce se svatko slagati s mojim sudom, veé da treba da se s njim slaze. Tako je to zajednitko osjetilo zapravo idealna norma. Sazmemo li sve éetiri Kantove »definicije« u jednu, ona bi glasila: Lijepo je ono Sto se bez interesa svida nuZno svima bez pojma svojim svrhovitim oblikom. 1.3. Analitika uzvisenoga Slitnost izmedu lijepog i uzvisenog sastoji se u sljede¢em: »Lijepo se slaze s uzvigenim u tome, Sto se oboje svidaju samim sobom« (KUK, 328). Uzvi8enost ima subjektivno obiljeze kao i Ijepota. Dozivljaj uzvisenosti je svijest o proteZnosti na’eg uma nad prirodom u njezinoj neizmjernosti. Uz- vien je naS um koji svojom promi8ljajnom snagom nadmaguje sve prirodne stvari, a ne izvanjski predmeti, pa bili oni ne znam kako veliéanstveni i nei- zmjerni. UzviSenost (kao i Ijepotu) moZe se promatrati prema éetirima kategori- jama logiékog suda, Svidanje, koje u nama pobuduje uzvigenost, prema kvantiteti mora biti opéevrijedno (kod svih jednako), prema kvaliteti bez interesa, prema relaciji mora predogivati subjektivnu svrhovitost (iako sub- jekt ne misli na njegovu svrhovitost), a prema modalitetu mora potonju pre- dotiti kao nuznu (KUK, 332). Dalje, Kant razlikuje matematitki uzvieno i dinamiéki uzviSeno. Mate- mati¢ki uzviSeno je neizmjerna prostorna i vremenska kolitina, a dinamiéki uzviSeno je neizmjerna tvarna ili duhovna sila.M. Steiner: Kantova estetika Obnov. Zivot (52) 6 (1997) str. 533-546. 1.3.1, Umjetnost i priroda Za Kanta su umjetnost i prirodna ljepota usporedne: umjetnitko djelo je lijepo ukoliko nalikuje na prirodu, a priroda je lijepa ukoliko nalikuje na umjetnost. »Lijepa umjetnost je umjetnost, ukoliko se ini da je istodobno priroda« (KUK, 404). Ipak, Kant u nekom smislu daje prednost ljepoti priro- de nad Ijepotom umjetnosti.’ Interes koji u nama pobuduje Ijepota prirode srodan je moralnom stavu. Lijepa priroda nema koristonosne svrhe. Upravo u tome se i sastoji moralnost éovjeka koji uziva u cistoj ljepoti prirode. Lijepo za Kanta pokazuje ostvarenim ono sto po zahtjevima éudoreda treba da bude ostvareno, tj. podlaganje prirode Sovjetjem duhu. 1.3.2. Genij Za lijepu umjetnost potreban je genij, a on je »talent (prirodni dar), koji umjetnosti daje pravilo« (KUK, 405). Glavna svojstva genija su originalnost i egzemplarnost njegovih djela. Genijalnost nije prirodna vje3tina koju je moguée nautiti prema nekom pravilu, to je urodena sposobnost. Prema Kan- tu samo umjetnik moze biti genij (znanstvenik ne!). Zanimljivo je da je us- pio izbjeci isticanje emocija u genija, jer su one u suprotnosti s njegovim a- nalititkim umom.’ Kant izjednaguje stvaralastvo genija i stvaranje prirode, jer u njemu dolazi do jedinstva prirode i slobode. Stoga je stvaralaStvo umje- tnivkog genija (genijalnog umjetnika) najvi8i domet Ijudskog duha. 1.3.3. Vrste lijepih umjetnosti Kant je sve umjetnosti postavio u svezu s govorom. Govorni se izrazaj »sa- stoji u rijedi, pokretu i tonu (artikulacija, gestikulacija, modulacija). Samo po- vezanost tih triju vrsta izraZaja Cini potpuno priopéavanje onoga koji govo- ri« (KUK, 422). Postoje samo tri vrste lijepih umjetnosti: govorna, likovna i umjetnost ig- re osje¢aja. U govorne umjetnosti spadaju govorni&tvo i pjesni§tvo, u likov- ne plastika i slikarstvo, a u umjetnost lijepe igre osjecaja glazba i umjetnost boja. Najvi8e mjesto medu umjetnostima zauzima pjesni8tvo. Ono unutar gra- nica nekog pojma pod neogranigenom raznoliko8éu moguéih oblika daje onaj oblik koji njegov prikaz povezuje s mno&tvom misli. NajblizZa pjesnis- tvu je glazbena umjetnost.« Poslije pjesnitva, ako je rijec o podraiaju i po- kretanju due, stavio bih onu, koja mu je medu govornim /umjetnostima/ na- a Tek je Hegel nerazdvojno povezao umjetnost s jepotom. Posve suprotno misljenje zastu- pao je Platon, kod kojeg su umjetnost i ljepota sasvim razdvojene, buduéi da ideja ljepote pteegzistira u carstvu ideja, a umjetniéka djela su samo njezina sjena. Tijekom povijesti neki su u genija-umjetnika isticali prednost intelekta (u racionalizmu), drugi opet emocija (u romantizmu). Buduci da je Covick cjelovito biée, ta se dva podrutja. ne smiju strogo dijeliti, jer se medusobno isprepliéu i nadopunjuju. Ipak, tini se da odre- denu prednost u genijalnog umjetnika treba dati emocijama. a 538Obnov. Zivot (52) 6 (1997) str, 333-546, M. Steiner: Kantova estetika jbliZa i koja se time takoder s njim vrlo prirodno moze zdruziti, naime glazbu /...1 Ali ona je dakako vie uzitak nego kultura (igra misli koja se pritom us- put izaziva, samo je djelovanje jedne tako reéi mehanitke asocijacije); pa, prosudena umom, ima manju vrijednost nego svaka druga lijepa umjetnost« (KUK, 431-432). U prosudivanju prema ugodnosti glazba se nalazi na vrhu, no buduéi da se igra samo osjetima, medu lijepim umjetnostima zauzima najnize mjesto.® Medu likovnim umjetnostima treba dati prednost slikarstvu, buduéi da je kao umjetnost crtanja osnova drugim likovnim umjetnostima, a uz to daleko vise moze prodrijeti u podrugje ideja nasuprot ostalima. 1.4. Dijalektika esteticke rasudne moéi U drugom odsjeku Kritike estetike rasudne moéi govori Kant o dijalek- tici estetitke rasudne snage.« Rasudna moé, koja treba da bude dijalektiéna, mora biti prije svega umujuéa, tj. njezini sudovi moraju pretendirati na op- éenitost, i to a priori: jer u suprotstavijanju takvih sudova sastoji se dijalek- tika« (KUK, 441-442). Postoji protuslovlje sudova ukusa, jer se svatko po- ziva na svoj osobni ukus i ne misli ga udiniti op¢im pravilom za sve. Buduéi da postoji natelo kako svaki Zovjek ima svoj viastiti ukus, »u pogledu navela ukusa javlja se sljedeéa antinomija: Teza — Sud ukusa ne osniva se na pojmovima; jer inaée bi se o njemu dalo raspravljati (odluéivati dokazima). Antiteza — Sud ukusa osniva se na pojmovima; jer se inage, bez obzira na njegovu razligitost, o njemu ne bi dalo éak ni prepirati (pretendirati na nuz- nu suglasnot drugih s tim sudom)« (KUK, 443). U ovim se iskazima ipak iskljuéuje protuslovlje, ako kazemo da se sud u- kusa osniva na pojmu, na temelju kojeg ni8ta ne moZemo spoznati ili doka- zati u glede objekta, koji je po sebi neodrediv i nesposoban za spozanju. Ta su dva iskaza samo prividno protuslovna: oni mogu postojati jedan pokraj drugoga, iako obja’njenje moguénosti njihova pojma nadilazi Ijudsku spoz- najnu moé. Stoga »ukidanje antinomije estetivke rasudne snage ide putem kojeg se pridréavala kritika u razrjeSavanju antinomija éistog teoretskog uma; i da nas antinomije isto tako ovdje kao i u Kritici praktitnog uma pri- siljavaju da protiv volje bacimo pogled izvan onoga Sto je osjetilno i da u nadosjetilnom potrazimo toéku sjedinjenja svih svojih moéi a priori: jer ne ostaje nikakav drugi izlaz da se um uéini suglasnim sa samim sobom« (KUK, 447). 1.4.1. Ljepota i éudorednost U stvarima ukusa i morala prevladava se svaki egoizam. Sudovi ukusa i moralni sudovi nisu znanstveno (pojmovno) utemeljeni. Nadmasuju subjekt, 8. Usp. KUK, 433. 539M. Steiner: Kantova estetika Obnov. Zivot (52) 6 (1997) str. 533-546. ali u sebi sadrze mi8ljenje svakog subjekta. Estetski i etitki djeluje samo svjestan i samostalan Govjek. Na taj naéin postoji duboko zajedni8tvo izme- du Cudorednog i lijepog.” Jo8 jatu sintezu izmedu ta dva podrudja nalazi se u uzviSenomu. Ipak, izmedu lijepog i dobrog Kant se odlutuje za dobro. Skraj- nja svrha cjelokupnog opstanka je Sovjek pod moralnim zakonima. 1.4.2. O metodologiji ukusa O lijepome ne moze postojati znanost, a ni sud ukusa ne da se odrediti s pomoéu principa. Ono sto se odnosi na istinu u prikazivanju objekta umjet- nosti, to je prijeko potrebni uvjet same lijepe umjetnosti, ali ne ona sama. »Za lijepu umjetnost postoji dakle samo manira (modus), ne natin nauéava- nja (methodus)« (KUK, 463). Povezanost izmedu estetike i etike vidi se u to- me Sto je »prava propedeutika za osnivanje ukusa razvijanje Gudorednih ide- ja i kultura moralnog osjeéaja; jer samo ako se osjetilnost dovede u sklad s moralnim osjeéajem, pravi ukus moze poprimiti odredenu nepromjenjiva formu« (KUK, 465). 2. Osvrt na Kantovu estetiku 2.1. Kantov pojam estetike Kantova je estetika u svojoj biti sasvim formalisti¢ka, prilitno daleka Zi- voj stvarnosti umjetnosti. Do svojih estetskih pogleda mislilac iz Koenigsbe- rga nije do’ao preko neposrednog dozivljaja ljepote. On zapravo i nije poz- navao umjetnost (osim pjesniStva), niti se njome ozbiljnije bavio. Nije shvaéao da se estetiéka razmatranja mogu izvoditi na temelju same umjetnosti, odnosno umjetnitkog djela. Osim toga uz umjetnost su bitno ve- zane emocije, a njih je Kant vrlo malo cijenio. Mnogo je drzao do spoznaje, éudorednog djelovanja i suda ukusa, ali je prema njima emocije stavljao uvi- jek u podreden polozaj. Moze se reci kako je Kantova estetika toliko speku- lativna da zapravo ne pogada nijednu granu umjetnosti.'® Razlog zanimanja za estetsku problematiku niknuo je kod Kanta iz potrebe dovrSavanja njeg va sustava transcendentalne filozofije, a ne iz nastojanja da se ude u srz umjetnosti, odnosno Ijepote. Kant je prvi put uporabio pojam »estetika« u Kritici cistog uma." No, o- vdje taj pojam nije jo3 uopée povezan s umjetno8éu i ljepotom, odnosno u- 9 Veé je Platon stavio moralno dobro u svezu s lijepim. Takvim u&enjem zasnovao je esteti- ku moralnog. Ideja dobra, naime, okuplja svijet u njegovo} najdubljoj unutarnjosti s po- moéu reda mjere i sklada (a to su i oznake ljepote gledano s formalne strane), 10 Usp. Focht, Ivan. (1980) Savremena estetika muzike, Beograd, Nolit, 8. 11 Prvi dio Kritike distog uma naslovljen je »Transcendentalna teorija 0 elementimac, s pod- naslovom »Transcendentalna estetikac, 540Obnov. Zivot (52) 6 (1997) str. 533-546. M. Steiner: Kantova estetika kusom.” U Kritici istog uma pojam pestetika« (tofnije »transcendentalna estetika«) javlja se u smislu kritiéke analize percepcije. Transcendentalna estetika prouéava osjetne principe apriori, dakle, osjetnu spoznajnu moé. Mnogi su veé istaknuli da je Kantova estetika puna neodrdivih paradok- sa: estetski sud je univerzalan, ali subjektivan; ljepota je forme svrSnosti ne- kog predmeta, ali bez predodzbe neke svrhe; svidanje je apstraktno i ako je jedna vrsta Ijepote ovisna o umu, druga je slobodna i bez sadrZaja.'* 2.2. »Kritika rasudne moci« U poéetku viastitog filozofskog razvitka Kant je mislio da filozofska te- orija umjetnosti nije moguéa, jer se Gini da je ukus uglavnom empirijski, a za njega filozofija nema u svojoj biti ni empirijsko ni psiholosko znaéenje. No, u Kritici rasudne moéi on je promijenio misljenje, opisujuci apriorni prin- cip na kojem se temelji ukus, kao Sto je u Kritici cistog uma i Kritici prak- tiénog uma opisao apriorne principe u spoznaji i Gudorednom djelovanju. Kant ne odbacuje iskustvo (empiriju), dapage, tvrdi da sva spoznaja poéinje iskustvom, ali u njegovu filozofskom sustavu jasno se istiée va%nost aprior- nih objektivno vrijednih i nuznih uvjeta (principa) Ijudske spoznaje. Kant zna da su pravila estetske prosudbe iskustvena, te stoga ne mogu nikad biti predo&ena kao zakoni na osnovi kojih bi se onda morao upravljati sud ukusa svakog Sovjeka. Filozof »kategoritkog imperativa« Zeli utemeljiti estetiku kao uéenje o ukusu, odnosno kao kritiku ukusa. Rabeéi rijeé estetika »Kant je podrazumijevao ipak prvenstveno racionalistiéko uéenje o savrSen- stvu. No, Gitava njegova upravljenost krece se pravcem da ono estetsko os- lobodi apsolutne prevlasti racionalistitkih okova. Cak radije i engleska teori- ja nego estetika. Jer estetika je normativno racionalni propis neprimjeren U Kritici rasudne modi jasan je nacrt Kantova filozofskog sustava: este- tika je filozofska teorija Ijepote, metafizika je teorija istine, a etika teorija éudorednosti. Sve se one temelje na sposobnostima ljudskog uma: rasudnoj modi, istom umu i praktitnom umu, odnosno na rasudnoj moéi kao svezi izmedu éistog i praktiénog uma. Kategorijom svrhovitosti u prirodi i ljud- skom osje¢aju Kant je nastojao prevladati podvojenost teoretskog i prakti¢- nog uma. Kant se suprotstavlja trima osnovnim pozicijama Prosvjetiteljstva: on odbacuje racionalistitku estetiku A.G. Baumgartena prema kojemu su sudo- vi ukusa niza forma spoznaje; kritizira i fenomenolosku estetiku E. Burkea, 12 U povijesti filozofije njematki filozof A.G. Baumgarten (1714.-1762.) prvi je upotrijebio izraz.estetika u smislu teorije lijepoga, odnosno da oznati sud ukusa 13 Usp. Schiller, Herbert M. (1955): nimmanuel Kant and Aesthetics of Music« u: The Jour- nal of Aesthetics and Art Criticism (Cleveland) vol. XIV, no. 2, 236-237. 14 Grlié, Danko. (1975): »Kritika protiv doktrine. Aktuelnost Kantove kritike moéi sudenja« u: [deje (Beograd) br.5-6, 24-25. 541M. Steiner: Kantova estetika Obnov, Zivot (52) 6 (1997) str. 533-546, za kojega sudovi ukusa imaju u svojoj osnovi puki osjeéaj; i, napokon, sup- rotstavlja se empiristitkoj estetici koja dr2i da se estetitki sudovi zasnivaju na konvenciji i obiéaju. Po Kantovu miiljenju stvari se prosuduju s pomocu esteti¢kih sudova lijepog i uzviSenog prema nekom pravilu, ali ne na pojo- movima.'* 2.3. Ljepota Estetsko je podrudje za Kanta podrudje subjektivne svrhovitosti. Ono sto nam se svida pokazuje se svrhovitim samo preko osje¢aja. To je predmet su- bjektivne, estetske svrhovitosti (estetike). Ovdje se Kant otituje kao izraziti subjektivist-idealist. Pretjerana je njegova tvrdnja da je ljepota proizvod subjekta, a ne stvarno svojstvo izvanjskih predmeta: u samim predmetima postoje neka svojstva koja u Sovjeku pobuduju osjecaj divljenja (Ijepote). Naime, tek odredena kvaliteta izvanjskog predmeta pobuduje u nama doziv- ljaj ljepote. 2.4, »Definicije« ljepote Buduéi da je za Kanta ljepota zapravo proizvod subjekta, po njegovu mi- Sljenju ne moZe se ustanoviti stvarni pojam Ijepote. Drugim rijetima, ne mo- Ze se izreéi pozitivna definicija ljepote, nego samo negativna (strogo logiski definicija ne smije biti negativna!). U svakoj od svojih éetiri »definicija« Ijepote, Kant govori o onom 8to nije lijepo, a ne kakvo je lijepo, odnosno Sto je lijepo. Istina, s pomoéu tih »nijetnih definicija« moze se razluéiti pojam Ijepote od drugih pojmova, ali se ne moze objasniti sam sadrzaj pojma Ijepo- te s njegovim vlastitim obiljezjima. 2.5. Sud ukusa Kako se prema Kantu predmet svida tovjeku u konatnici neosobno, dakle, jednostavno kao &lanu Sovje’anstva, moglo bi se pomisliti da on zbog ove u- pucenosti na opée u sudu ukusa potpuno napusta individualnost, 8to je inage bitna osobina toga suda. Tako bi izgledalo da se sud ukusa osniva na opéem dru’tyenom mi8ljenju, a ne na onom &to je u Sovjeku najdublie i najvlastiti- je. »Covjek u stvarima ukusa ne treba da naokolo svakog pita sto misli o od- redenoj pojavi, veé da samostalno, u sebi odludi. Ne valja, dakle, pitati jude (tj. njih kao socijalna biéa, odnosno kao mno&tvo Sto se moze izbrojiti), veé zapravo [judskost koju u sebi nosi svaki pojedinac. Rije’ je, dakle, pri pra- vom sudu ukusa o specifitnom duhovnom osjeéaju kad sudjelujemo svojim udjelom u opéoj duhovnoj cjelini. To je idealna cjelina onih koji sude, a ne mnoitvo pojedinaca.«'® 15 Usp. Hoffe, Otfried. (1981) Klassiker der Philosophie. Zweiter Band: Von Immanuel Kant bis Jean-Paul Sartre, Verlag C.H. Beck, Munchen, 35, 16 Grlié, 17. 542Obnov. Zivot (52) 6 (1997) str, 333-546. M. Steiner: Kantova estetika Kant je dobro uogio da zbroj sudova ukusa velikog broja Ijudi ne bi nikad mogao uzrokovati utemeljenje apriornog principa. Stoga se mo%e reci da je estetski sud »identifikacija u osnovi skrivenog opéeg (idealna cjelina onih koji sude) s konkretnim slutajem«.!” U samom je ukusu prijeko potrebna vla- stitost uvida. Svatko mora donekle imati viastito mjerilo za lijepo. Estetika bez subjeKtivnosti je nezamisliva, no, to ne znavi da ona ne posjeduje i ob- jektivnu crtu. »U onom subjektivnom, spoznati racionalno, dakle zasnovati objektivnost subjektivnog, bitna je ambicija cjelokupne dosada8nje filozof- ske estetike, a to je i centralna toéka Kantova napora.«'® 2.6. Formalizam Za Kanta je oblik (forma) ono Sto ini odredeni predmet estetski vrijed- nim. Zato ga mozemo nazvati pristaSom estetskog formalizma. »Kant je da- kako i ovdje, sligno kao i na podrugju etike gdje je sve djelovanje nastalo iz dobrohotnosti ili ljubavi prema dobru, prebacio na podruégje legaliteta, iz ocjene estetske vrijednosti djela otklonio svako 'znaéenje' i ideju kao odlu- éni faktor uz sam formalni izraz te ideje ili smisla, 3to, dakako, zna¢i odviSe veliko suZavanje vrijednosnih komponenata u odredivanju estetske predmet- nosti.«’? U sredi8te umjetnitkog razvoja, pa tako i svoga estetskog promi3- \janja, Kant stavija formu, za razliku od Hegela koji u prvom redu gleda na sadrZaj.” 2.7. Ideja cjeline Kritika rasudne moéi odnosi se na apriomne principe, pa stoga moé suden- ja nije u mislioca iz Kénigsberga moé u prosuduvanju vrijednosti, nego moé da se sudi o cjelini. SrediSte Kantove etike zapravo je ideja totaliteta, organ- skog jedinstva. To jedinstvo je konstitutiv umjetnosti, ali samo simboli¢ki regulativ stvarne egzistencije. Moze se re¢i da je pojam totaliteta (ideja cje- line) zapravo i najvazniji pojam Kantove cjelokupne filozofije, a ne samo njegove estetske teorije iz Kritike rasudne moéi. 2.8. Glazba Veé je spomenuto da se Kant nije odlikovao kao dobar poznavatelj umje- tnosti,”’ a moze se reéi da je éak bio mrzitelj glazbe.”” Racionalistitki esteti- 17 Isto, 21. 18 Isto, 23. 19 Filipovié, Vladimir. (1962) Klasi¢ni njemacki idealizam i odabrani tekstovi filozofa, Zag reb, Matica hrvatska, 41. 20 Usp. Schneider, Helmut. (1997): »Hegelova estetika — Metafizika i svrSetak umjetnosti« u: Obnovijeni Zivot, LXII, 83. 21 Valja istaknuti da su se gotovo svi mislioci u proslosti doticali problema umjetnosti iz filo- zofskih, a to znati najéeSée neumjetnitkih pobuda (Platon, Aristotel, Plotin, Toma Akvin- ski, Kant, Hegel, Schopenhauer, Nietzsche...) 543M. Steiner: Kantova estetika ‘Obnov. Zivot (52) 6 (1997) str. 533-546 éari XVIL. i XVIIL. stoljeca stavijali su glazbu (usporedujuéi je s pjesnis- tvom) na posljednje mjesto na Ijestvici umjetnosti, a na njihovoj crti je u tom pitanju ostao i Kant. Za njega je glazba bila »vi8e uzitak nego kultura« (KUK, 431), pa umskom prosudbom ima »manje vrijednosti nego svaka dru- ga lijepa umjetnost«, Pomalo je &udno da se uopée upu8tao u refleksije o glaz- bi koju nije niti poznavao niti volio. 2.9. Estetika i etika Kant povezuje estetiku s etikom. Za njega je uzaludno trazenje apsolutne granice izmedu ta dva podrudja. Ipak, skrajnji domet njegova filozofskog su- stava je etika, iako se Cini da bi to trebala biti estetika. Kant sve stavlja u ovisnost prema etici, pa tako i estetiku. Etika i estetika zovu se praktiéna filozofija, jer ne ustanovijuju samo ée- mu pripada predikat dobrote i Ijepote, nego ujedno zahtijevaju da se dobro, odnosno lijepo u praksi i ostvaruju. Tako su etika i estetika normativne fil- zofske discipline. Zakljucak Pri izgradnji svog estetskog sustava Kant je bio priliéno pod utjecajem drugih filozofa (napose engleskih estetitara A.C. Shaftesburyja i F. Hutche- sona). Ipak, njegova je estetska misao, koja se katkad doima suhom pa éak i pomalo nejasnom, izreéena na originalan natin. Nedovoljno poznavanje sa- me umjetnosti vidi se iz Kantova natina razmi8ljanja. Njegov analititki duh doSao je do izrazaja u Kritici rasudne moéi kao i u prethodnim djelima. Es- tetika kdnigsbergskog filozofa imala je jak utjecaj na dalji razvitak te dis- cipline, bilo da su mislioci oduSevijeno pristajali uz njegove stavove (F. Schiller), bilo da su ih kritizirali i tako izgradili viastiti estetski sustav (J.G. Herder). Kantova je zasluga sto je u svom estetskom sustavu postavio tezu 0 aktivnoj i stvaralaékoj funkeiji umjetnika, pa prema tome i o svojevrsnoj au- tonomiji estetike. Znaéajnost njegove estetske misli je i u tome Sto je jasno naglasio razliku izmedu dobrote i Ijepote, ali istaknuo i njihovu srodnost, zatim 3to je odredio pojam uzvisenosti, te cijenio estetski odgoj kao pripravu moralnom odgoju. Za uzor Ijudske ljepote zahtijevao je da u njemu bude ne samo estetska ljepota u uzem smislu, nego i ona etitka ljepota, odnosno dob- rota. Tako je medusobno zblizio te dvije discipline — etiku i estetiku. 22 Usp. Supitié, Ivan. (1978) Estetika evropske glazbe. Povijesno-tematski aspekti, Zagreb, JAZU (HAZU), 211 544Obnov. Zivot (52) 6 (1997) str, 333-546. M. Steiner: Kantova estetika Literatura Filipovié, Vladimir. (1962) Klasitni njemaki idealizam i odabrani tekstovi filozofa, Zagreb, Matica hrvatska, Focht, Ivan. (1980) Savremena estetika muzike, Beograd, Nolit. Grlié, Danko. (1975): »Kritika protiv doktrine. Aktuelnost Kantove kritike moéi sudenja« u: Ideje (Beograd) br.5~6, 24-25, Hoffe, Otfried. (1981) Klassiker der Philosophie. Zweiter Band: Von Immanuel Kant bis Jean-Paul Sartre, Verlag CH. Beck, Miinchen. Kant, Immanuel.(1983) »Kritik der Urteilskraft« (KUK), u: Kant, Immanuel. Werke in zehn Baenden (hrsg. von W. Weischedel), Bd. 8, Darmstadt, Wissenschaftliche Buchgesellschatft. Markovié, Franjo, (1903) Razvoj i sustay obéenite estetike, Zagreb, Naklada Kr. Hrv.—Slav.— Dalm, zemaljske viade. Schneider, Helmut. (1997): »Hegelova estetika — Metafizika i svrSetak umjetnosti« u: Obnovijeni Zivot, LXII, 83. Schilller, Herbert M. (1955): »immanuel Kant and Aesthetics of Music« u: The Journal of Aesthetics and Art Criticism (Cleveland) vol. XIV, no. 2, 236-237. Supi8ié, Ivan, (1978) Estetika evropske glazbe. Povijesno-tematski aspekti, Zagreb, JAZU (HAZU), 211. ‘Tkaleié, Marijan, (1957) »Pogovor«, u: Kant, Immanuel. Kritika rasudne snage, Zagreb, Kultura, 545M. Steiner: Kantova estetika Obnov. Zivot (52) 6 (1997) str. 333-546. THE AESTHETICS OF KANT Marijan STEINER Summary The paper covers the aesthetics of Kant in relation to his work ‘The Critique of Judgment’. Known as a thinker who foremostly studied human consciousness and ethics, Kant completed his philosophical system with aes- thetics, He did not achieve his own perceptions on aesthetic questions thro- ugh a direct experience of beauty (in the arts field he only seriously wrote poetry). Rather Kant’s interest for aesthetics arose from the need of encom- passing his system of transcendental philosophy, for which he gave art an appropriate position. For Kant, form is that which makes a specific object aesthetically valuable, and as such he is placed among the supporters of a- esthetic formalism. In his aesthetic system Kant set forth a thesis on the active and creative functions of an artist and also as such a kind of autonomy for the aesthetic object. The importance of his aesthetic thoughts is that he established the difference between the good and the beautiful, but also emphasised their congeniality. 546