IVOT U PILJAMA

Kompilacija sastavljena od nekoliko tekstova o ulozi pilja u ivotu ljudi

to su ljudi iz ledenog doba radili u dubokim piljama Napisao: JEAN CLOTTES Izvor: asopis Expedition, studeni 2005. Naslov izvornika: What did Ice Age People Do in the Deep Caves?

pilje kao sakralna mjesta na Tibetanskoj visoravni Napisao: MARK ALDENDERFER Izvor: asopis Expedition, studeni 2005. Naslov izvornika: Caves as a Secred Places on the Tibetan Plateau

Sakralne pilje Srednje Amerike Napisali: HOLLEY MOYES i JAMES E. BRADY Izvor: asopis Expedition, studeni 2005. Naslov izvornika: The Heart of Creation the Heart of Darkness Sacred Caves in Mesoamerica Pripremio i s engleskog preveo: Stjepan paniek Objavljeno u programu Hrvatskog radija

TO SU LJUDI IZ LEDENOG DOBA RADILI U DUBOKIM PILJAMA

NAPISAO: JEAN CLOTTES Izvor: asopis Expedition, studeni 2005. Naslov izvornika: What did Ice Age People Do in the Deep Caves? Pripremio i s engleskog preveo: Stjepan paniek Vlodrop, Nizozemska, travanj 2008. Objavljeno u programu Hrvatskog radija

*****
U suvremenom zapadnom svijetu duboke pilje izgubile su svoju nadnaravnu auru te danas uglavnom slue za speleoloka istraivanja i bavljenje sportom. Meutim, u nekim drugim dijelovima svijeta u prolosti ljudi su se esto bojali pilja. Inke su vjerovale da se pilje moraju potovati kao mjesto postanka ili izvora, dok je kod Maja to bilo mjesto koje omoguuje pristup drugom svijetu. U grkoj mitologiji, ba kao i u drugim mitologijama, one mogu biti podruje nadnaravnih sila, duhova, bogova i mrtvih. Uobiajeni osjeaj prema piljama je dvojak. One se promatraju kao mjesta opasna u duhovnom smislu, kojih se ljudi trebaju uvati, ili kao vrijedni resursi koji se po potrebi mogu koristiti. Arheolozi smatraju da pilje pruaju odline uvijete za ouvanje tragova ponaanja i djelovanja ljudi u prolosti. Zbog toga to esto ukljuuju i umjetnost ti ostaci nam omoguuju bolje razumijevanje umnih sposobnosti drevnih ljudi te razumijevanje njihovih vjerovanja vezanih uz podzemni svijet koji su otkivali pod titravim svijetlom svojih baklji.

Umjetnost tame i druge aktivnosti tijekom starijeg kamenog doba U razdoblju izmeu 35.000 i 12.000 godina, za vrijeme posljednjeg ledenog doba, suvremeni Evropljani su unutar pilja izvodili razne aktivnosti. U najopenitijem smislu, posve suprotno uvrijeenoj zamisli, oni nisu ivjeli u piljama, ve su poput njihovih prethodnika neandertalaca, vie cijenili sklonita pod stijenama. Meutim, dokazi dueg boravka u tamnim zonama dubokih pilja mogu se pronai, posebno u poznatim francuskim oslikanim piljama. Obilje prenosivih umjetnikih objekata koji su tamo pronaeni naznauje da su aktivnosti koje su se provodile u njihovim dubinama blisko povezane s obredima. Obredna uporaba pilja u Evropi tijekom ledenog doba bila je iznimna. Samo nekoliko dubokih pilja, njih oko 150, na svojim zidovima prikazuju umjetnike radove. S obzirom na vrlo dugo razdoblje starijeg kamenog doba, takva je uporaba vrlo sporadina. Za cijelu Evropu u prosjeku dolazi jedna oslikana pilja na svakih pet narataja. tovie, ini se da je ak i najkoritenije pilje koristio ogranieni broj ljudi kroz vrlo ogranieno vrijeme. Usprkos relativnoj oskudnosti slini se profinjeni oblici umjetnosti mogu pronai u najdubljim dijelovima pilja diljem Evrope, od Gibraltara do Uralskih planina. Da bi se ta tradicija prenosila na tako velike udaljenosti tijekom tako dugog vremenskog razdoblja morala su postojati snano ukorijenjena vjerovanja koja su se prenosila s narataja na narataj te su morali postojati i brojni kontakti meu zemljopisno odvojenim skupinama. Umjetnost kamenog doba jasno dokazuje takvu opu jedinstvenost. Pored slinosti meu uporabljenim tehnikama te slinosti u prikazanim motivima, poput velikih ivotinja, ljudi te mnotva geometrijskih znakova, na to ukazuje ve i sama uporaba pilja. 3

Ljudi starijeg kamenog doba u svojoj su umjetnosti cijelo vrijeme rabili jedinstvene piljske zidne povrine i njihovu topografiju. Svoje su prikaze smjetali uglavnom oko jama u nekim komorama pilje. U Niauxu u Francuskoj najvei broj slika bio je smjeten na kraju dubokih galerija, na mjestima gdje zvuk odjekuje na posebno dojmljiv nain. Brojni primjeri ivotinjskih prikaza naslikani su ili urezani u zidove te kao da izlaze ili nestaju u udubljenjima. Dakle, oita je uporaba prirodnih reljefnih povrina na stijenama iz razloga to su se pilje smatrale mjestima gdje borave duhovi ivotinjskog svijeta, iji su prikazi u doslovnom smislu bili ba kao da se nalaze u ruci i svakoga trena su spremni iskoiti iz zidova. ini se da su ljudi vjerovali kako su duhovi ivotinja bili upravo tu unutar zidova i gotovo spremni za izlazak. Moda je oslikavanje nedostajuih obrisa u mati promatraa pomoglo u pristupanju duhovnoj moi ivotinja. Stvaratelji umjetnosti temeljito su istraili pilje ponekad duge 1600 metara, kao to su francuske pilje u Niauxu, Montespanu, Rouffignacu i Cussacu. Puzali su kroz uske prolaze, penjali se kroz prirodne otvore na svodovima pilja, savladavali strme grebene, ak su se sputali u jame dubine nekoliko metara. Takva speleoloka postignua imaju smisla samo u sluaju ako su htjeli dosei najdublje i najudaljenije dijelove Zemlje, vjerojatno kako bi dosegli skrivene moi podzemlja, a ne u smislu dokazivanja istraivake smjelosti.

Mjesta nadnaravnih moi pilje su se vjerojatno smatrale mjestima izuzetne moi koja se mogla stei i rabiti na razliite naine kroz slike, ali isto tako se nadnaravna mo za koju se vjerovalo da boravi u pilji mogla stei dodirivanjem i obiljeavanjem zidova. Jedan mogui postupak bio je ocrtavanje obrisa prstiju ruke na mekim povrinama stijene. Povremeno su to inila djeca, kao u primjeru pilja Rouffignac i Cosquer, ali su to mogli uiniti neposveeni, ili bolesni ljudi, koji su se time izravno izlagali nadnaravnoj moi stijene. Ocrtavanje obrisa ake ili njeni otisci mogli su imati istovjetnu ulogu, a boja je pri tome trebala olakati kontakt kroz zid. U piljama La Garma u panjolskoj i Cougnac u Francuskoj zidovi su jednostavno dodirivani vrcima prstiju natopljenim bojom. Takoer, mnogo je primjera pohranjivanja raznih predmeta na odreena posebna mjesta u dubokim oslikanim piljama, a koji su mogli sluiti za udobrovoljavanje duhova. Nedavno je vie takvih predmeta pronaeno u piljama La Garma i Chauvet. ini se da je jedan drugi obredni postupak sadravao zabijanje dijelova ivotinjskih kostiju u pukotine i napukline u zidovima, a takvi su primjeri pronaeni u 17 oslikanih pilja u junoj Francuskoj i panjolskoj. U Chauvetu u Francuskoj pronaene su kosti koje su bile vertikalno zabodene u zemlju. Ti primjeri umjetnikog a vjerojatno i obrednog ponaanja, svjedoe o pogledu na pilje stanovnika Evrope tijekom ledenoga doba. eljeli su dosei iza obinoga svijeta ivih, kako bi probili veo to ih odvaja od nadnaravnih sila koje lee tu u neposrednoj blizini i dotai svijet duhova izravno, ili vie simboliki putem prinoenja. Kada su zabijali dijelove kostiju u pukotine ili u zemlju, objekt vjerojatno nije bio vaan, ve sama elja za premoenjem procjepa i ostvarenjem kontakta sa silom u tom nadnaravnom svijetu tame te preuzimanjem dijela te sile kako bi se ona iskoristila za rjeavanje problema u svakodnevnom ivotu. To je nalik idovskoj praksi ulaganja molitvi napisanih na komadiima papira u pukotine u stijenama na Zidu plaa u Jeruzalemu. Ta povezanost s nadnaravnim nedavno je potvrena otkriem iz 2000. godine kada su u dubokoj i oslikanoj pilji Cussac u Francuskoj pronaeni prvi tragovi pokapanja mrtvih iz ledenoga doba to je izazvalo veliko komeanje meu znanstvenicima. Ta pilja s mnotvom umjetnikih radova, uglavnom 4

rezbarija, duga oko 1600 metara, statistiki je vrlo homogena, a povezuje se uz razdoblje gravencijanske kulture, odnosno razdoblja koje je trajalo prije 28.000 do 23.000 godina. U medvjeem brlogu duboko u unutranjosti pilje pronaeni su ostaci sedam ljudskih kostura. Ispitivanja starosti kostiju pomou radioaktivnog ugljika kada je utvreno da s moguim odstupanjem od 120 godina manje ili vie, uzorci pripadaju razdoblju prije 25.120 godina, naznauje da bi umjetnost pilje i kosturi mogli pripadati istom vremenskom razdoblju. Poto su im pridruene znaajke drugoga svijeta te s njihovim moguim povezivanjem s nadnaravnim, posve je razumljivo kako su se pilje smatrale vrlo prikladnima za pokapanje mrtvih. Podaci koje imamo ukazuju da su ljudi iz ledenoga doba pilje dijelom rabili za obredne aktivnosti. injenica da su prije vie od 20 tisuljea u podzemlju stvarali umjetnost te izvodili obrede i pokapali mrtve otkriva najstariju religiju u povijesti ovjeanstva. Najvaniji dio te religije bile su duboke pilje i njihova povezanost s nadnaravnim.

Mogui neandertalski obredi u dubokim piljama Postoje najmanje dva mogua sluaja uporabe dubokih pilja u obredne svrhe kod neandertalaca. U dubinama francuske pilje Bruniquel pronaeni su odlomljeni stalaktiti i stalagmiti ureeni u ovalni oblik u neposrednoj blizini omanje okrugle kamene strukture. Na otvorenome prostoru to bi se moglo tumaiti kao mogua konstrukcija atora, no u dubokim piljama takvi zakloni nisu potrebni. Nadalje, nedostaci tragova ivota u blizini ukazuju da ljudi tu nisu ivjeli. Jedina smislena teorija odnosi se na simboliko odvajanje ili na obredno mjesto u podzemnom svijetu. Iako nije odreena vremenska starost stalaktita i stalagmita, nagorjeli ostaci kostiju iz same jezgre potjeu iz razdoblja od prije vie od 47.600 godina. Bez drugih tragova ljudskog djelovanja u blizini izgledno je da sve strukture potjeu iz istog vremenskog razdoblja, odnosno da pripadaju musterijanskoj kulturi koja potjee iz razdoblja prije 20.000 do 30.000 godina kada su Neandertalci nastanjali Evropu. Omanja pilja Rgourdou u francuskom predjelu zvanom Dordogne prua drugi mogui primjer neandertalske uporabe pilja u obredne svrhe. Tu su pronaeni ostaci pokapanja mrtvih zajedno sa odreenim predmetima kao to su dvije none medvjee kosti, kameno orue te naznaka da je tijelo lealo na medvjeoj koi. Iskapanja profesora Eugena Bonifaya naznauju da kamena struktura sadri kosti smeeg medvjeda koje su tu postavljene prije i poslije ukopa. Na pogrebnoj humci pronaeni su rogovi jelena prekriveni drugim slojem kamenja s pokrovom od ostataka neke manje vatre.

PILJE KAO SAKRALNA MJESTA NA TIBETANSKOJ VISORAVNI

Napisao: MARK ALDENDERFER Izvor: asopis Expedition, studeni 2005. Naslov izvornika: Caves as a Secred Places on the Tibetan Plateau Pripremio i s engleskog preveo: Stjepan paniek Vlodrop, Nizozemska, travanj 2008. Objavljeno u programu Hrvatskog radija

*****

Iako veina ljudi Tibet zamilja kao visoki plato ili visoku visoravan, prekrivenu visokim planinskim lancima koji se iroko otvaraju prema nebu, ta visoravan takoer ima i duboku, skrivenu, gotovo podzemnu dimenziju, s brojnim piljama u kojima prevladava potpuna tama. Mnogi predjeli visoravni u blizini Lhase imaju vapnenastu geoloku strukturu te su prirodni procesi u stijenama stvorili mnotvo pilja i sklonita. No mnoga su takva sklonita stvorili ljudi. Kroz najmanje dva prola tisuljea neke stijene su izdubljene i uporabljene kao sklonita, uglavnom za redovnike, lame ili druge likove vjerskog ivota. Velika veina pilja na visoravni, onih prirodnih jednako kao i umjetnih, doista su kljuni elementi u sakralnom ivotu tibetanskog budizma. Usprkos vanosti pilja u pred budistikom i budistikom sustavu vjerovanja, o njihovoj uporabi na visoravni u neko drevno doba znamo iznenaujue malo. Razlog tome je uglavnom nedostatak arheolokih istraivanja. Do 1970-tih godina, kada su kineski arheolozi zapoeli sustavna istraivanja na toj visoravni, tibetanska prapovijest u pravom smislu nije ni postojala i tek su nedavno neka istraivanja usredotoena na budistiko razdoblje. Radovi na glavnom kompleksu pilja takoer su bili ogranieni, jer su mnoge od tih pilja unutar sebe sadravale aktivnu vjersku strukturu. Vaan vid mog istraivanja i ponovnog predstavljanja budizma na Tibetanskoj visoravni nakon 1000. godine n. e. bila je spoznaja o tome kako su se pilje rabile. U Piyangu, kljunom lokalitetu toga procesa, pronaeno je vie od 1100 pilja raznih oblika i veliina. Neke od njih su nastanjene, dok su neke posveene meditaciji, a neke jo unutar sebe imaju obrednu arhitekturu. Da bih bolje shvatio te pilje okrenuo sam se domaoj tibetanskoj budistikoj misli. Tibetanci, kao i svi drugi ljudi irom svijeta, razlikuju i vrednuju prirodnu okolinu i izgraeni prostor. Planine, jezera, rijeke, stijene, prekrasni vidici i pilje imaju simboliko i sakralno znaenje. Etnografi Himalaja zabiljeili su dvojnost sakralnog vrednovanja, a u pitanju su temeljne razlike u poimanju planinskih predjela, nizinskih predjela i prostora ispod razine voda. U tibetanskom budistikom i pred budistikom sustavu vjerovanja planine su prebivalita bogova i boanstava, duhovi ive ispod vode, a ljudi ive u srednjem svijetu djelovanja i obreda. Ta trodijelna podjela svemira zajednika je mnogim ljudima irom svijeta. Tibetanski sakralni zemljopis ima duboke korijene u prolosti. Jedna od njegovih najvanijih znaajki je koncept pod nazivom gnas, to se izgovara kao n. Gnas se prevodi kao mjesto, ali kao to su primijetili Toni Huber i drugi, mnogo aktivniji smisao te rijei je stanovati ili prebivalite. Krajolik ima takve znaajke da u njemu obitavaju duhovne sile i razna boanstava. Ti entiteti mogu dio svoje moi prenijeti na samu okolinu te nastaju mjesta moi, gnas-chen, ija polja moi doslovce zasiuju okolni prostor. Zemlja, kamenje, voda, dijelovi biljaka pa ak i sam zrak, na takvim su mjestima proeti posebnom energijom. 7

pilje stjeu gnas kroz stapanje s poznatim vjerskim likovima, svjetovnim vladarima i duhovnim silama. Jedan od tibetanskih najvanijih piljskih sustava je kompleks Gurua Rinpochea, nekih tridesetak kilometara juno od Lhase u slivu rijeke Yarlung Tsangpo. Te pilje variraju od malih, umjetnih sklonita pogodnih za meditaciju i pustinjake, do velikih, dubokih, podzemnih prolaza koji sadre oltare, kipove i oslikane zidove stvarane tijekom zadnjih 800 godina. Guru Rinpoche, koji je takoer poznat kao Padmasambhava, bio je indijski tantriki uitelj kojega je tibetanski kralj Trisong Detsen u osmom stoljeu pozvao u Tibet. Budistika povijest biljei da je od njega traeno da savlada demone kako bi se sama visoravan pripremila za primanje budizma. U potjeri za demonom on je rabei svoje magine moi stvorio kompleks piljskih labirinata i tunela u pravim stijenama sve dok demon nije na kraju uniten. pilje mogu takoer stei gnas kroz vezu sa snanom vjerskom osobom. U kanonskoj budistikoj misli Sakyamuni, povijesni Buddha je stekao prosvjetljenje odnosno nirvanu u pilji te je, u duhovnom smislu, kroz taj proces bio ponovno roen. Redovnici i lame koji trae prosvjetljenje odnosno nirvanu stoljeima oponaaju tu tradiciju i njihove pilje za meditaciju, pogotovo onih najpoznatijih, zasiene su gnasom. Te pilje esto nanovo posjeuju sljedei narataji jogija i redovnika koji ele upiti gnas tih mjesta kako bi im to pomoglo u postizanju njihovih vlastitih ciljeva. Premda su piljski sustavi, poput kompleksa Gurua Rinpochea, doivjeli promjene djelovanjem kasnijih narataja koji su unutar njega izgradili svetita i oltare, pustinjake pilje se razlikuju po svojoj krajnjoj jednostavnosti. Iako rijetko sadre prepoznatljive znaajke, mnoge sadre fizika oitovanja njihovih prijanjih prosvijetljenih korisnika. Otisci ruku i stopala su jasno utisnuti u tvrde stijene i podove i to je oita manifestacija gnasa. U nekim sluajevima ti su otisci uklesani u stijenu. U drugim sluajevima govori se da su jednostavna uleknua ostaci otisaka. Ne mogu svi vidjeti te dokaze. Potrebna je vjera i vjeba kako bi se to moglo postii. Prema Ti Se Gnas Bsadu, jednom tibetanskom vodiu iz kasnog 19. stoljea, o stazama za hodoasnike oko svetog jezera u blizini planinskog vrha Mount Tise koji je kod hindusa poznat kao Kailash, vani lama Kunchok Tenzin je izjavio: Vezano uz miljenje da se ovdje nalazi mnogo zlata, srebra, lapisa i dijamanata, treba rei da je to ono to vide oni koji su usavrili svoje osjetila i stekli mudrost. Ali obini ljudi koji nisu proistili svoje karmike tamne strane to ne vide u tom svjetlu. pilje su hodoasniko odredite za svjetovne ljude, jednako kao i za ljude iz vjerskoga ivota. Iako ne postoji domorodaka budistika hodoasnika tradicija, postoji znaajna sukladnost izmeu kanonskog budistikog i domorodakog shvaanja gnasa. Svim budistima se savjetuje da barem jednom u ivotu odu na hodoae kako bi unaprijedili svoju karmu i ubrzali svoj put prema nirvani odnosno prosvjetljenju, dok napredniji oblik motivacije ukljuuje gnas i elju za stjecanjem dobrobiti izravno od mjesta koja posjeduju mo. Hodoasnik moe biti potaknut budistikim kanonskim motivima, no takve su situacije sve rjee zbog domorodake zamisli o gnasu. jer dolaskom na mjesta gnas-chen hodoasnik stjee dobrobiti u fizikom i mentalnom smislu. Za naprednog hodoasnika naroito je vano posjetiti pilje koje imaju posebno znaenje za odreene jogijske linije. Na primjer, pilja Subjugation Mara u Lapchiju u sredinjem Tibetu posebno je vana za red Kagyupa, jer su jogiji, uitelji i lame koji su utemeljili red, kroz dugo vrijeme meditirali na tom mjestu. piljska hodoaa imaju zanimljivu arheoloku pozadinu, jer hodoasnici u piljama ostavljaju razne stvari. Uglavnom su to osobne stvari kao odjea, obua, eiri, zatim predmeti za kunu uporabu poput zdjela i aa te posebni obredni predmeti koji sadre gnas kao to su tsa-tsa, vana budistika boanstva ili bodhisattve od nepeene gline. Hodoasnici iz tih svetita mogu uzimati predmete. Iako nitko ne odstranjuje materijal sa oltara u piljama, hodoasnici mogu uzeti zemlju, vodu, kamenje, dijelove biljaka 8

ili druge predmete koji se u pilji nau. Gnas zasiuje takve objekte te oni koji ih posjeduju stjeu dobrobiti. Na primjer, zemlja koja je uzeta s takvih mjesta moe se oblikovati u obliku tsa-tsa te se to moe koristiti na kunim oltarima, odnijeti u drugu pilju, ili sakriti na nekom tajnom mjestu za meditaciju. pilje se mogu upotrebljavati kao simboliki temelji za hramove, svetita ili samostane. Palaa Potala, najsvetije mjesto Tibeta gdje boravi Dalaj Lama, osnovana je na temeljima pilje za meditaciju koju je koristio prvi tibetanski budistiki kralj Songsten Gampo. Kroz tu povezanost sa snanom osobom pilja je postala sveta stvarajui tako temelj za osnivanje hramskog kompleksa. Ta pilja kao gnas ima veliku duhovnu snagu. Naravno, ne stjeu sve pilje i svi hramovi takav visoki status. Naa su ograniena istraivanja u Piyangu otkrila da se veina pilja rabi za stanovanje ili kao mjesta za meditaciju. Meutim, neke izoliranije pilje vrlo su stara svetita koja moderni hodoasnici koriste da bi od njih stekli gnas. Mi tek poinjemo nazirati i razumijevati stvarnu vanost pilja u tibetanskom sakralnom zemljopisu. Da bi se nainile korisne usporedbe sa piljama iz drugih krajeva svijeta bit e potrebno provesti mnogo vie istraivanja o njihovim viestrukim ulogama.

SAKRALNE PILJE SREDNJE AMERIKE

Napisali: HOLLEY MOYES i JAMES E. BRADY Izvor: asopis Expedition, studeni 2005. Naslov izvornika: The Heart of Creation the Heart of Darkness Sacred Caves in Mesoamerica Pripremio i s engleskog preveo: Stjepan paniek Vlodrop, Nizozemska, travanj 2008. Objavljeno u programu Hrvatskog radija

10

*****
pilje su se tisuama godina rabile u sakralne svrhe diljem svijeta. Nigdje to nije bolje opisano nego u Srednjoj Americi, gdje etnografi, etnolozi i povjesnici te ikonografi i arheolozi ostvaruju svoj doprinos kako bi se bolje shvatilo znaenje tih prostora na drutva iz razdoblja prije Kolumbova otkria. Iako je uporaba pilja zabiljeena ve 1840-tih, tijekom Stevensova i Catherwoodova istraivanja prostora na kojemu su ivjeli Maye, srednjoameriki arheolozi tek su tijekom posljednjeg desetljea prepoznali pilje kao obredna mjesta u najirem smislu. S obzirom da su se pilje u Srednjoj Americi gotovo iskljuivo rabile u obredne svrhe, one pruaju izuzetnu priliku za prouavanje pretkolumbijske religije. Znanstvenici su ve odavno zabiljeili postojanje pan-srednjoamerike religije. Godine1943. Paul Kirchof je naziv Mezoamerika odredio ne kao primarno zemljopisni pojam, ve kao skupinu kultura koje kroz dugo vremensko razdoblje dijele kulturoloko jedinstvo i slina vjerska naela prepoznatljiva na cijelom tom podruju. Ti su ideoloki koncepti preivjeli usprkos promjene unutarnje politike strukture i panjolskih osvajanja u 16. stoljeu. ilavost tih ukorijenjenih ideja u srednjoamerikoj misli naznauje da one tvore ideoloke temelje srednjoamerike kulture. To ukljuuje ideje poput integracije vremena i prostora, etverostrani svemir s petim smjerom u sreditu te vjerovanje u sveti, ivopisni prirodni krajobraz. Sada raspravljamo o mogunosti da su pilje koje materijaliziraju kozmologiju drugo temeljno srednjoameriko vjerovanje.

pilje kao posveeni krajobraz Da bi razumjeli vanost pilja moramo spoznati kako se srednjoamerika kozmologija u svojoj osnovi razlikuje od nae vlastite. Za drevno i sadanje domorodako stanovnitvo Zemlja je mona sila svemira koja predstavlja izvor svega stvaranja i razlaganja. Posjeduje kvalitetu svetosti, ali se u isto vrijeme smatra i ivim biem. Zemlja je obino predstavljena mnogim krajobraznim znaajkama, poput stijena, drvea i rijeka, no jedan od njenih najjaih simbola je planina sa piljom. To je lijepo opisano u suvremenom Q'eqchi Maya vjerovanju gdje planine i ljudi posjeduju wiinqilal, to bi doslovce mogli prevesti kao biti osoba. Ta personificirana kvaliteta Zemlje oitovana je u domorodakim boanstvima koja antropolozi nazivaju bogovi Zemlje. Bogovi Zemlje ive u piljama, to je u mnogim jezicima Maya doslovce predstavljeno kao kamena kua. U potpunoj suprotnosti sa zapadnjakim konceptom crkvi, te se pilje smatraju ivim biima, s izmjenom zraka koji se osjea na ulazu velikih pilja to se naziva disanjem pilja. Na taj nain piljski obred se ne provodi samo u kui boanstva, ve je i okruen samim boanstvom. Prema poimanju poljodjeljskog puanstva postoji jo jedna vana razlika izmeu srednjoamerike kozmologije i zapadnjakog sustava vjerovanja. Kia se smatra zemaljskim fenomen, a zajedno s oblacima, svjetlom i vjetrom izvire iz pilja. Takoer se podrazumijeva da voda koja izvire iz dubokih izvora unutar zemlje dolazi iz pilja. U srednjoamerikoj religiji voda koja izvire iz zemlje simbolizira plodnost. U Teotihuacanu, pilji iz 100. godine n. e. koja je stvorena ljudskom rukom, voda se prostire od 11

poetka sredinjih stepenica do ispod samog sredinjeg dijela Piramide Sunca. U davno doba voda je usmjerena u taj tunel kroz sustav kanala i ispusta te je izgledalo kao da izvire iz usta pilje, zaokruujui tako sliku plodne svete planine. Vie od tisuu godina kasnije Azteci su rabili istu simboliku kada su gradili Tenochtitlan Templo Mayor na mjestu gdje se orao spustio na kaktus kako bi pojeo zmiju. Ispod kaktusa bila je pilja iz koje su istjecala dva izvora. Maye su primijenili slina naela kod arhitektonskog planiranja na nalazitu Dos Pilas iz kasnog klasinog razdoblja, od 600. do 800. n. e. Kompleks kraljevske palae koji je bio izgraen iznad Cueva de Murcilagos, odnosno pilje imia, sluio je kao izlaz za istjecanje odvodnog sustava iz pilje. Tijekom velikih kia voda bi takvom snagom navirala iz usta pilje da se buka mogla uti na udaljenosti od pola kilometra. Ta je pojava oznaavala poetak kine sezone i naglaavala kraljevu mo i kontrolu nad vodom koja podrava ivot. Upravo je ta povezanost s vodom ono to do dananjeg dana privlai ljude u pilje kako bi izvodili obrede. Diljem cijele Srednje Amerike na Dan Kria (3. svibnja) skupine ljudi u piljama izvode prinoenja za dolazak kia i plodne etve, upravo prije poetka kine sezone. U svakodnevnom ivotu pilje su utjelovljenje svetosti; mjesta gdje se molbe za ostvarenje razliitih potreba usmjeravaju prema nadnaravnim silama.

Posveeni krajobraz i osobnost Osobenost puanstva Srednje Amerike blisko je povezana sa znaajkama njihova posveenog krajobraza. Etno-povjesniar Angel Garcia-Zambrano je u istraivanju ranih panjolskih toponima u Srednjoj Americi prouavao kriterije koje bi doseljenici upotrebljavali kod odreivanja mjesta za naseljavanje. On je otkrio da je idealno mjesto bilo u blizini vode, okrueno s etiri planine te s petom planinom u sreditu koje obiluje piljama, a to su krajobrazne znaajke koje odgovaraju uzorku Zemlje kod njenog nastanka. pilje su kritini element, jer se diljem Srednje Amerike smatra da su prvi ljudi izali iz pilja. Na primjer, preivjele srednjoamerike legende koje potjeu iz razdoblja nakon klasinog, odnosno od 1000. do 1500. n. e., opisuju kako su razliite etnike skupine izale iz niza pilja poznatih pod imenom Sedam pilja. U Srednjem Meksiku i na visoravnima gdje su boravili Maye arheolozi su pronali pilje koje su nainili ljudi, a koje stvarno odgovaraju uzorku Sedam pilja te to ne ostavlja nimalo sumnje u vanost te legende. Ta povezanost srednjoamerikog puanstva s posveenim krajobrazom u kojem su ponikli oita je i u rjeniku kojima su se izraavala drutvena kretanja. Na primjer, u Srednjem Meksiku izraz etnike skupine Nahuatl kojim se obiljeava rije zajednica je altepetl, to doslovce znai planina ispunjena vodom, dok je azteki simbol za istu rije bila planina s posebnim imenom povrh toga. Slino tome klasini izraz Maya zajednicu bio je chan ch'een, odnosno u prijevodu Nebeska pilja te kao to su zabiljeili David Stuart i Stephen Houston, Maye iz klasinog razdoblja rabili su usporedbu s brdom kad su govorili o arhitektonskim konstrukcijama. pilje i s njima povezani simbolizam posebno su bili izraeni kod srednjoamerike elite. Taj je proces dobrano utvren ve na samom poetku nastanka sloenih drutveno-politikih struktura u Srednjoj Americi. Prikazi Olmeka koji potjeu iz razdoblja oko 1000 godina p. n. e., opisuju blisku povezanost prvih vladara sa piljama. Sredinji element mnogih prijestolja bio je prikaz pojedinca koji se pojavljuje iz odreene nie, otvorenih usta jaguara, ili nekog udovita koje dolazi iz zemlje, a to su dobro poznati piljski motivi. 12

Taj se motiv pojavljuje u razliitim dijelovima Srednje Amerike tijekom daljnjih 2500 godina. Na primjer, na podruju Chenes na sjevernom dijelu Yukatana fasade nekih palaa koje potjeu iz kasnog klasinog razdoblja od 700. do 900. godine n. e., ukraene su profinjenim prikazima maski koje prikazuju udovite Zemlje s otvorenim ustima i uokviruju ulazna vrata te se stvara dojam da vladar svaki puta izlazi iz prave pilje. Do 16. st. Maye su na Yukatanu rabili izraz aktun, to znai pilja, a openito znaenje se odnosilo na kamene zgrade poput hramova. Ta povezanost pilja, elitnih slojeva drutva i moi takoer postoji i u suvremenim srednjoamerikim drutvima. Na primjer, pojavljivanje iz pilje naznauje da heroj ili kralj posjeduje nadnaravnu mo ili poloaj, kao to je vidljivo u prii o Condoyu, posljednjem kralju Mixa.

piljska arheologija Tijekom zadnjeg desetljea 20. stoljea meu arheolozima je bila sve izraenija tenja za prouavanjem obrednih aktivnosti u piljama. pilje su iznjedrile mnotvo artefakata to je arheolozima omoguilo nove uvide u drevnu religiju Srednje Amerike. One su magnet za domorodako puanstvo i to je razlog to esto pruaju najranije dokaze prisutnosti i posjedovanja na nekom podruju. pilje pokazuju svojstvo neznatnog kretanja i prometovanja to omoguuje pronalaske netaknutih objekata koji se pronalaze upravo onako kako su bili ostavljeni. Okolina pilja esto je izuzetno dobro ouvana, a to arheolozima dozvoljava obnovu ostataka sklonih propadanju, kao to su klipovi kukuruza i drugi biljni dijelovi, zatim drveni objekti, tekstil i ljudski ostaci pronaeni kod ukopa ili rtvovanja. U nekim su sluajevima naslage kalcita ak i cementirale ljudske kosture na tlu i tako sauvale njihov posljednji poloaj. Kroz relativno kratko vrijeme piljska je arheologija u velikoj mjeri proirila nae razumijevanje o odnosu stanovnika Srednje Amerike prema njihovom posveenom krajobrazu. Nova otkria pokazuju koliko su pilje bile vane u religiji i kozmologiji Srednje Amerike. One su bile snaan kozmoloki simbol koji je pomogao vezivanju kolektivne osobnosti za odreeno mjesto, a uklapanje pilja u arhitekturu javnih graevina podsjea nas na injenicu da snani religiozni simboli djeluju takoer i na politikom podruju. Na posljetku, otkria velikih koliine artefakata u piljama ukazuju na vanost tih mjesta za religiozne potrebe i pruaju nove podatke za prouavanje pretkolumbijske srednjoamerike religije.

13